Charles W.

Leadbeater

ČOVJEK
VIDLJIV
I
NEVIDLJIV

EQ@2005
 Onima koji još ne mogu vidjeti ni jedno od
čovjekovih viših tijela, ilustracije date u ovoj
knjizi, vjerojatno će biti u određenoj mjeri
sugestivne ili čak rasvjetljavajuće; knjiga je
objavljena upravo u nadi da će to biti tako. Ali oni
koji mogu vidjeti, složit će se, iako u potpunosti
priznajući umjetnikov trud i vještinu, da se čak ni
najniži od ovih natfizičkih nivoa nikada ne može
adekvatno prikazati na papiru ili platnu. Ako je
tako, a sigurno jest, koliko je onda još beznadnije
(ako dozvolite upotrebu jednog nepravilnog, ali
vrlo opisnog izraza) pokušavati prikazati adepta -
čovjeka koji je postigao cilj čovječanstva, koji je
postao nešto više od čovjeka!

U njegovom slučaju veličina kauzalnog

tijela silno je povećana i zrači sjajem nalik
sunčevom koji je u svojoj veličanstvenoj krasoti
daleko iznad svake imaginacije. Nikakve riječi ne
mogu opisati tu ljepotu oblika i boja jer smrtni
jezik nema nikakvih izraza kojima bi se opisale te
blistave sfere. Takav vehikl predstavljao bi sam
po sebi posebnu studiju koja je sasvim iznad moći
bilo koga osim onih koji su već na Putu.
 O AUTORU

CHARLES WEBSTER LEADBEATER

Charles Webster Leadbeater rođen je 17. 02. 1847. u

Northumberlandu u Engleskoj. Kao dijete proveo je neko
vrijeme sa roditeljima u Južnoj Americi. Po povratku u En­
glesku pohađao je univerzitet u Oxfordu, da bi se odmah
nakon studija zaredio u anglikanskoj crkvi, gdje je i postao
biskup. Neko je vrijeme i proveo u svećeničkom pozivu. Za­
tim je radio u uredništvu časopisa Pioneer, gdje se upoznao
preko glavnog urednika sa teozofijom. Pridružio se Teozof-
skom društvu i ubrzo postao članom u Londonske lože
(1884.), a već sljedeće godine 1885. godine postaje tajnik
Društva.

Nakon što je upoznao Helenu Petrovnu Blavatsky, osni­

vačicu Teozofskog društva, ostavlja sve svoje dotadašnje
aktivnosti i odlazi s njom u Indiju. U Adyaru, kraj Madrasa,
započela je izgradnja glavnog sjedišta Društva za cijeli svijet i
od tada pa sve do svoje smrti ostaje C. W. Leadbeater vjerni
član tog svjetskog pokreta za prosvjećivanje ljudi na duhov­
nom planu. Veći dio njegovog rada u razdoblju od 1896. -
1906. sastojao se u održavanju predavanja, posjetu mnogih
zemalja šireći učenje Prastare Mudrosti. Temelj učenja su
Vede, koje su stare kao i čovječanstvo, a prenosile su se lju­
dima uvijek preko onih prosvijetljenih, poznatih kao riši u
Indiji, t. j. duhovni učitelji.

Najplodnije razdoblje njegovog djelovanja je bilo prove­

deno u suradnji sa Annie Besant, nasljednicom H. P. Blavats-
ky. Tada je razvio duhovne snage u sebi, budući da je bio
izravno podučavan od svojeg duhovnog učitelja, koji ga je
pratio dugi niz inkarnacija. To znači da on nije mogao steći
tako visoko stanje svijesti u nekoliko godina, ma koliko bilo
uloženo napornog i intenzivnog rada, a da nije imao već pod­
logu iz prijašnjih inkarnacija. Tako visoko razvijene okultne
(unutarnje) snage omogućile su mu istraživanje unutarnjih
svjetova (razina postojanja) kao i različita stanja svijesti.
Rezultati tih istraživanja pretočeni su s jedne strane u mnogo­
brojna predavanja diljem svijeta, dok su s druge strane postali
sadržajem mnogobrojnih rijetko vrijednih knjiga kao udžbe­
nika. Nabrojimo samo neke od njih: Čovjek vidljivi i nevid­
ljivi, Astralna razina, Devahanska razina, Vidovitost, Unutar­
nji život, Nevidljivi pomagači, Druga strana smrti, Snovi,
Skrivena strana stvari, Čakre i druge. Daljnja djela iste vrijed­
nosti nastala su u suradnji s Annie Besant kao na pr.: Misaoni
oblici, Okultna kemija, Čovjek, odakle, kako i kamo i dr.

C. W. Leadbeater je svojim plemenitim ponašanjem, zala­

ganjem u širenju znanja, pisanju knjiga i radeći na vlastitom
duhovnom razvitku, dao značajan doprinos čovječanstvu.
Njegovo visoko stanje svijesti kao i vrijednost njegovog rada
mogu procijeniti, osim duhovnih učitelja koji su završili
ljudsku evoluciju, samo njemu slični s kojima je obavljao ovaj
pionirski rad na uzdizanju ukupne svijesti za čovječanstvo.
Oni koji žele stjecati znanje o svijetu, o povijesti t.j. pod­
rijetlu i evoluciji čovječanstva, raditi na vlastitom duhovnom
razvitku, mogu prionuti učenju imajući u vidu bogatu litera­
turu poteklu od onih koji su nam ju i namijenili, služeći nam
kao uzor i autoritet.
 ZNAČENJE BOJA

Visoka duhovnost Predanost Predanost vi­ Čisti religiozni Sebični religiozni

pomiješana s sokom i ple­ osjećaji osjećaji
ljubavlju menitom idealu

Religiozni osjećaji Najviši intelekt Snažan intelekt Niski stupanj Ponos

obojeni strahom intelekta

Suosjećanje, Ljubav prema Nesebična Sebična Čista ljubav

bliskost čovječanstvu privrženost privrženost
(ljubav) (ljubav)

Prilagodljivost Ljubomora Pretvaranje, Strah Depresija

lažljivost

Sebičnost Škrtost, pohlepa Srdžba Senzualnost Zloba

 RAZINE PRIRODE

MAHAPARA
7 NIRVANIČKI

PARA
6 NIRVANIČKI

5 NIRVANIČKI

4 BUDDHIČKI

ARUPA

3 MENTALNI
RUPA

2 ASTRALNI

1 FIZIČKI
 PREDGOVOR

Ova je knjiga upućena svima koji žele naučiti nešto više o

sebi, a ujedno im daje mogućnost svjesne preobrazbe u smjeru
vlastitog duhovnog razvitka. Čitalac će se upoznati sa vlas­
titom konstitucijom o kojoj današnja znanost ništa ne zna.
Puka anatomska analiza čovjekovog tijela ne daje nikome
uvid u sam njegov život. Prava zagonetka nastaje kada pro­
bamo proniknuti u razna psihička stanja, koja uvjetuju i razna
fizička ponašanja.

Prvi korak na putu spoznavanja sebe kao kompleksnog bi­

ća je upoznavanje naših raznih tijela s kojima baratamo pot­
puno nesvjesno. Najveća tragedija današnjeg čovjeka, a s time
i cijelog čovječanstva da ne znamo TKO SMO, ODAKLE
DOLAZIMO I KUDA IDEMO. Moći odgovoriti na ta pitanja
znači uložiti godine učenja i primjene, odnosno, prepoznava­
nja u životu u kojem sudjelujemo i predstavljamo njegov sas­
tavni dio kao cjeline. Cilj kojeg moramo evolucijski postići je
spoznavanje samoga sebe kao Duhovnog bića, koje je vječno,
neprolazno, a izražava se u prolaznim osobnostima u vremenu
i prostoru. Ta se osobnost sastoji od pripadajućih tijela, s ko­
jima izražava misli, osjećaje, želje i kretanja. Iz pukog nezna­
nja baratanja s tim tijelima i energijom u njima, ona se poči­
nju nekontrolirano ponašati i time uzrokuju razne nezgode i
bolesti.
 Duhovni rast se sastoji u tome, da postajemo sve više
svjesni sebe kao Duhovnog bića, podvrgavajući svoja tijela
svjesnoj kontroli, t.j. usmjeravajući ih u ciljano pozitivno dje­
lovanje. To je dugotrajni, kontinuirani rad na sebi, uključujući
tu i sam studij koji otvara daljnje vidike u tom smjeru. Tak­
vom disciplinom, u koju je uključena i zdrava prehrana i to
vegetarijanska, stječe se sve veća snaga volje koja prelazi naj­
prije u naviku, a potom se prelazi u trajnu osobinu.

Sa sve većim razumijevanjem života radimo za svoj du­

hovni rast, pospješujemo kvalitetu vlastitog života, a time
pridonosimo i kvaliteti života cijelog čovječanstva budući da
smo njegov dio.

Neka svaki čitalac koji namjerava proučavati ovo vrijedno

djelo bude obasut s najljepšim željama na putu vlastitog du­
hovnog usavršavanja, da bi to jednog dana mogao i s drugima
podijeliti.

Jasna Martinis
 1. KAKO SE ZNAJU OVE STVARI

Čovjek je neobično kompleksno biće, i njegova evolucija,

prošla, sadašnja i buduća, predstavlja studij od velikog inte­
resa za sve koji vide i razumiju. Kroz kakve je sve mukotrpne
vjekove postupnog razvitka postao ono što jest, koju je prečku
na dugim Ijestvama svog napretka do sada postigao, kakve
mogućnosti daljnjeg napretka veo budućnosti skriva od nas, to
su pitanja za koja rijetki mogu ostati nezainteresirani, pitanja
koja su se javljala vjekovima svima onima koji su imalo raz­
mišljali.

U zapadnom svijetu dati su mnogi i različiti odgovori.

Bilo je mnogo dogmatskih tvrdnji, zasnovanih na različitim
tumačenjima onoga što se smatralo otkrićem; bilo je mnogo
domišljatih špekulacija koje su u nekim slučajevima bile plod
detaljnog metafizičkog razmišljanja. Dogmatizam nam pruža
priču koja izgleda očito nemoguća, dok se špekulacije kreću
uglavnom po sasvim materijalističkim pravcima, te nastoje
doći do zadovoljavajućeg rezultata zanemarujući polovicu
svih pojava koje treba objasniti. Ni dogmatizam ni špekulacija
ne prilaze problemu s praktične točke gledišta, kao stvari koju
je moguće proučavati i istraživati kao bilo koju znanost.

Teozofija nastupa s teorijom zasnovanom na sasvim druk­

čijim temeljima. Iako ni u kojem slučaju ne podcjenjuje zna­
nje koje se može steći proučavanjem drevnih spisa ili filozof­
skim zaključivanjem, ona ipak na čovjekovu konstituciju gle­
da kao na stvar jednostavnog istraživanja, a ne špekulacije.
Kada se tako ispitaju, pokazuje se da su one dijelovi veličan­
stvenog, koherentnog i lako shvatljivog plana koji, iako objaš­
njava mnoga drevna religijska učenja i u skladu je s njima,
ipak nije ni na koji način ovisan o njima, budući da ga se na
svakom koraku može provjeriti korištenjem unutarnjih spo­
sobnosti koje su, iako kod većine čovječanstva još latentne,
kod određenog broja naših učenika već dovedene u djelatno
stanje.

Za proteklu povijest čovjeka ova se teorija ne oslanja

samo na zajedničko svjedočanstvo tradicije ranijih religija već
na istraživanje sasvim određenog zapisa Prirode, kojeg može
vidjeti i proučiti svatko tko ima razvijen odgovarajući stupanj
vidovitosti potrebne za osjećanje vibracije fino razdijeljene
materije, u kojoj je isti utisnut. Za svoje znanje o budućnosti
koja očekuje čovječanstvo ona se oslanja, u prvom redu, na
logičku dedukciju na temelju prirode već postignutog napret­
ka; drugo, na izravnu informaciju dobivenu od ljudi koji su
već dostigli ona stanja koja su za većinu nas još, manje ili vi­
še, daleka budućnost; i treće, na usporedbu između visoko ra­
zvijenih ljudi na različitim razinama, koju može izvršiti svat­
ko tko ima privilegiju da ih vidi. Možemo si predočiti da bi
dijete koje inače ne zna prirodan tijek stvari, moglo zaključiti
kako će uskoro odrasti i postati čovjek, jednostavno iz činje­
nice što je već odraslo do izvjesne mjere i na određeni način, i
što oko sebe vidi drugu djecu i mlade ljude u svim fazama
razvitka između svoje dobi i odraslog čovjeka.

Proučavanje čovjekovog sadašnjeg stanja, neposrednih

metoda njegove evolucije, kao i efekta njegovih misli, emo­
cija i djela na tu evoluciju - sve to studenti teozofije smatraju
za stvar primjene njima dobro poznatih zakona kao širokog,
općeg principa, a zatim pažljivog promatranja, marljivog
uspoređivanja mnogih slučajeva, da bi se shvatilo detaljno
djelovanje tih zakona. To je, zapravo, jednostavno stvar
viđenja, i ova se knjiga izdaje s nadom da će, kao prvo, pomo­
ći iskrenim učenicima koji još nemaju tu moć viđenja kako bi
mogli spoznati kako izgledaju duša i njezini nosioci (vehikli,
tijela) kada se ispituju pomoću te moći; i drugo, da bi se po­
moglo onima koji upravo počinju manje ili više savršeno ra­
zvijati taj vid, da time lakše shvate značenje onoga što vide.

Sasvim sam svjestan da svijet općenito još nije uvjeren u

postojanje te moći vidovitosti, ali također znam da su svi koji
su proučili to pitanje svjesni nepobitnih dokaza. Ako bilo koja
inteligentna osoba pročita autentične priče citirane u mojoj
knjizi Clairvoyance ("Vidovitost") i zatim se obrate na knjige
iz kojih su one izabrane, odmah će uvidjeti da postoji ogro­
man broj dokaza koji govori u prilog postojanja ove sposob­
nosti. Onima koji su sami u stanju vidjeti i koji na stotinu
načina svakodnevno koriste ovaj viši oblik vida, negiranje ve­
ćine da je takav vid uopće moguć, sasvim prirodno izgleda
smiješno. Za vidovnjaka to pitanje uopće nije vrijedno spo­
mena. Ako nam priđe slijepac i počne nas uvjeravati da obi­
čan fizički vid ne postoji i da smo u zabludi ako mislimo da
imamo tu sposobnost, vjerojatno ne bismo osjećali vrijednim
truda da na veliko raspravljamo o njegovoj zabludi. Jednosta­
vno bismo rekli: "Ja vidim i uzalud me pokušavate uvjeriti u
suprotno; sva dnevna iskustva u mojem životu pokazuju mi da
vidim; odbijam da me raspravljanjem pokušate uvjeriti u ne­
što što je suprotno mojem konačnom znanju tih činjenica."
Upravo se tako osjeća vidovit čovjek kada neuki ljudi mirno
proglašavaju kako je sasvim nemoguće imati moć, koju ovaj u
istom trenutku upravo koristi za čitanje misli onog, koji mu
tu moć negira.

Ne pokušavam, dakle, u ovoj knjizi dokazati da je vido­

vitost stvarnost; uzimam to zdravo za gotovo i nastavljam s
opisivanjem onoga što se na taj način vidi. Neću ovdje niti
ponavljati detalje date u maloj knjizi koju sam gore spomenuo
u vezi metoda vidovitosti, već ću se ograničiti samo na kratko
iznošenje općih principa koji su nužno potrebni, da bi ova
knjiga bila razumljiva nekome, tko nije proučio drugu teo-
zofsku literaturu.
 2. RAZINE PRIRODE

Prvo što treba jasno shvatiti je izvanredna kompleksnost

svijeta oko nas - činjenica da on sadrži mnogo više od onog
što ulazi u opseg našeg običnog vida.

Svi znamo da materija postoji u različitim stanjima i da se

promjenom pritiska i temperature ta stanja mogu mijenjati.
Imamo tri dobro poznata stanja materije: kruto, tekuće i plino­
vito, a nauka kaže da sve supstance mogu, uz odgovarajuću
promjenu temperature i tlaka, postojati u sva tri stanja.

Okultna kemija nam ukazuje na još jedno stanje, više od

plinovitog, u koje također mogu prijeći sve supstance ili se
transformirati, a tom stanju smo dali naziv: eteričko. Vodik,
na primjer, može postojati u eteričkom stanju umjesto u plino­
vitom; možemo imati zlato, srebro ili bilo koji drugi element u
krutom obliku, kao tekućinu, plin ili u tom višem stanju koje
nazivamo eteričkim.

U običnoj znanosti govorimo o atomu kisika, vodika ili

atomu bilo koje druge supstance, koju kemičari nazivaju ele­
mentom, pretpostavljajući da je to element, koji se ne može
dalje reducirati, te da svaki od tih elemenata ima svoj atom - a
atom, kao što vidimo iz grčkog korijena riječi, znači nešto što
se ne može presjeći ili dalje dijeliti. Okultna znanost oduvijek
je učila da svi takozvani elementi uopće nisu u pravom smislu
te riječi elementi; da ono što nazivamo atomom kisika ili
vodika možemo pod određenim okolnostima razdijeliti.
Ponavljanjem tog procesa cijepanja otkrivamo da postoji sup-
stanca iza svih drugih supstanci, te da različite kombinacije
njenih krajnjih jedinica daju ono, što se u kemiji zove atomom
kisika, vodika, zlata srebra, litija, platine, itd. Kada se ovi raz­
biju na djeliće, dolazimo ponovo do skupa jedinica koje su
identične, osim što su neke pozitivne, a neke negativne.

Proučavanje ovih jedinica i mogućnosti njihovih kombi­

nacija predstavlja samo po sebi poseban studij. Čak i te jedi­
nice, međutim, predstavljaju jedinice samo sa gledišta fizičke
razine; tj. postoje metode, kojima se čak i one mogu podijeliti,
ali kad se tako razbiju, dobivamo materiju koja pripada druk­
čijem području prirode. Ta viša materija također nije jedno­
stavna, nego kompleksna; otkrivamo da ona također postoji
u nizu svojih vlastitih stanja, koja prilično dobro odgovaraju
stanjima fizičke materije, kao kruta, tekuća, plinovita i eterič-
ka. I opet, ako dovoljno daleko nastavimo s našim procesom
dijeljenja, dolazimo do još jedne jedinice - jedinice onog
područja prirode, kojem su okultisti dali naziv: astralni svijet.

Zatim se čitav proces može ponoviti, jer dijeljenjem

astralne jedinice nalazimo da imamo posla s jednim još višim
i profinjenijim svijetom koji je još uvijek materijalan. Ponovo
nalazimo materiju u točno određenim stanjima, koja na toj
daleko višoj razini odgovaraju stanjima koja poznajemo;
rezultat našeg istraživanja još nas jednom dovodi do nove
jedinice - jedinice trećeg velikog područja prirode koje u teo-
zofiji nazivamo mentalnim svijetom. Koliko nam je poznato
nema granica ovoj mogućnosti dijeljenja, ali postoji vrlo jasna
granica sposobnosti tog našeg promatranja. Međutim, vidimo
dovoljno da budemo sigurni u postojanje priličnog broja ovih
različitih područja, od kojih je svako svijet za sebe, iako su u
jednom drugom, širem, smislu sve to dijelovi veličanstvene
cjeline.
 U našoj se literaturi o tim različitim područjima često go­
vori kao o razinama jer ih je u našem studiju ponekad zgodno
zamisliti kao da su jedan iznad drugoga, prema različitim stu­
pnjevima gustoće materije od koje se sastoje. U priloženom
dijagramu (slika 2) vidjet će se da su tako nacrtani; ali treba
vrlo pažljivo imati na umu da je taj raspored prihvaćen samo
zbog pogodnosti i samo kao simbol, te da to ni u kom slučaju
ne predstavlja pravi odnos između raznih razina. Ne smiju se
zamišljati kao da leže jedan iznad drugoga kao police s knji­
gama, već da ispunjavaju isti prostor i međusobno se proži­
maju. Nauci je dobro poznata činjenica da se čak i u najtvrđim
supstancama dva atoma nikad ne dodiruju; svaki atom uvijek
ima svoje polje djelovanja i titranja, a svaka molekula ima
opet svoje veće polje; tako uvijek i pod bilo kakvim uvjetima
između njih ima uvijek prostora. Svaki fizički atom pliva u
astralnom moru - moru astralne materije koja ga okružuje i
ispunjava svaki međuprostor u fizičkoj materiji. Mentalna ma­
terija prožima astralnu na sasvim isti način; tako sva ta razli­
čita područja prirode nisu odvojena prostorno, već postoje
svuda oko nas, ovdje i sada, pa nije potrebno nikakvo kretanje
kroz prostor da bi ih se proučavalo, već je samo potrebno da u
sebi samima otvorimo osjetila pomoću kojih ih se može opa­
žati.
 3. VIDOVITO GLEDANJE

Ovo nas dovodi do još jednog važnog razmatranja. Sve te

vrste finije materije postoje ne samo u vanjskome svijetu već
također i u samom čovjeku. On ima ne samo fizičko tijelo
koje vidimo, već u sebi sadrži ono što bismo mogli nazvati
tijelima koja odgovaraju tim raznim razinama prirode, a sasto­
je se u svakom pojedinom slučaju od njihove materije. U čo­
vjekovom fizičkom tijelu, pored nama vidljive krute materije,
postoji i eterička (vidi slike 24 i 25); a ta eterička materija la­
ko je vidljiva vidovitoj osobi. Na isti način vidovnjak, koji je
u stanju opažati profinjeniju astralnu materiju, vidi čovjeka na
toj razini s određenom masom te materije, koja je u stvari nje­
govo tijelo ili vehikl (nosilac, instrument, sredstvo) na toj ra­
zini; a sasvim isto opet vrijedi i na mentalnoj razini. Čovjeko­
va duša nema samo jedno tijelo, nego više tijela, i kad je on
dovoljno razvijen, u stanju je izraziti se na svim tim raznim
razinama prirode, pa je prema tome i snabdjeven odgovaraju­
ćim tijelom od materije svake pojedine razine, tako da je upra­
vo preko tih raznih tijela u stanju primati utiske iz svijeta ko­
jem oni odgovaraju.

Ne bismo smjeli misliti da će čovjek stvarati za sebe ta

tijela tijekom svoje buduće evolucije jer ih svaki čovjek ima
od početka, iako uopće nije svjestan njihovog postojanja. U
određenoj mjeri, iako nesvjesno, neprekidno koristimo tu višu
materiju u nama. Svaki put kad mislimo, pokrećemo mentalnu
materiju u nama, i vidovitoj osobi je ona jasno vidljiva kao
titranje u toj materiji, titranje koje se prvo uspostavlja u
samom čovjeku, a zatim djeluje na materiju istog stupnja gu­
stoće u svijetu oko njega. Ali prije nego što ta misao može po­
stati djelotvorna na fizičkoj razini, trebaju prebaciti s mental­
ne razine na astralnu; a kada je u njoj pobudila slične vibra­
cije, astralna materija opet utječe na eteričku tvar, stvarajući u
njoj odgovarajuće vibracije; zatim to djeluje na gušću fizičku
materiju, na sivu tvar u mozgu.

Dakle, svaki put kad mislimo, prolazimo kroz mnogo duži

proces nego što znamo; baš kao i svaki put kada bilo što osje­
ćamo, prolazimo kroz proces kojeg nismo svjesni. Kad dotak-
nemo neki predmet i osjetimo da je prevruć, istog trenutka,
kako nam se čini, trgnemo ruku natrag. Ali znanost nas uči da
taj proces nije trenutan i da nije ruka ta koja osjeća, nego mo­
zak; da živci prenose ideju intenzivne topline mozgu koji
odmah preko živčanih niti brzojavi natrag uputu da se ruka
povuče: povlačenje ruku nastupa tek kao posljedica svega to­
ga iako se nama čini da je to trenutno. Proces ima svoje odre­
đeno trajanje koje se može izmjeriti s dovoljno istančanim
instrumentima; brzina njegovog odvijanja savršeno je defi­
nirana i poznata filozofima. Na isti način izgleda da je i misao
trenutna, ali nije jer svaka misao mora proći kroz faze koje
sam opisao. Svaki utisak, koji primamo u mozak putem osje­
tila, mora proći kroz sve te razne stupnjeve materije prije nego
dođe do pravog čovjeka, do Ega, do Duše u nutrini. Ovdje
imamo neku vrstu brzojavnog sistema između fizičke razine i
Duše; važno je shvatiti da ta brzojavna linija ima svoje među
stanice. Utisci se ne moraju primati samo sa fizičke razine;
astralna materija u čovjeku, npr. Ne samo da je sposobna pri­
mati titraje iz eteričke materije i prenositi ih mentalnoj mate­
riji već je također sposobna primati utiske iz okolne materije
svoje vlastite razine, te ih prenositi preko mentalnog tijela
pravom unutarnjem čovjeku. Tako čovjek može koristiti svoje
astralno tijelo kao sredstvo za primanje utisaka i promatranje
okolnog astralnog svijeta; na sasvim isti način, preko svog
mentalnog tijela, čovjek može promatrati i dobiti informacije
iz mentalnog svijeta. Ali da bi učinio bilo koju od ovih stvari,
prvo mora naučiti kako se to radi; tj. mora naučiti fokusirati
svoju svijest u svom astralnom ili mentalnom tijelu, baš kao
što je ona sada fokusirana u fizičkom mozgu. Taj sam pred­
met već detaljno obradio u svojoj knjizi Vidovitost, tako da je
dovoljno ako ju ovdje samo spomenem.

Treba uvijek imati na umu da je za one kojima je već

navika proučavati takve teme, sve ovo stvar izravnog znanja i
pouzdanosti, iako se svijetu daje na razmatranje samo kao
hipoteza; ali čak i čovjek koji se prvi puta susreće s ovim
predmetom, sigurno će shvatiti, kada to kažemo, ni u kojem
pogledu ne zagovaramo vjeru u neko čudo, već jednostavno
pozivamo na istraživanje jednog sistema. Viša stanja materije
nastavljaju se uređenim redoslijedom na ona koja već pozna­
jemo, tako da, iako se u izvjesnoj mjeri svaka razina u izvjes­
noj mjeri može smatrati svijetom za sebe, ipak je sve to u
stvarnosti jedan veliki svijet, koji u potpunosti može vidjeti
samo visoko razvijena Duša.

Da bismo ovo lakše shvatili, uzimamo ilustraciju, koja,

iako sama po sebi nemoguća, može poslužiti kao nagovještaj
iznenađujućih mogućnosti. Pretpostavimo da umjesto vida,
kojim smo do sada obdareni, imamo vidni aparat uređen nešto
drukčije. U ljudskom oku imamo i krute i tekuće tvari; pretpo­
stavimo da svako od ovih stanja materije može primati odvo­
jene utiske, ali svako samo iz one materije u vanjskom svijetu
kojoj ono odgovara. Pretpostavimo također, da neki ljudi ima­
ju jednu od te dvije vrste vida, a neki drugu vrstu. Razmislimo
kako bi čudno i nesavršeno bilo shvaćanje svijeta koje bi sva­
ki od ove dvije vrste ljudi stekao. Zamislite da oni stoje na
obali mora; jedan u stanju da vidi samo krutu tvar, bio bi sa­
svim nesvjestan oceana pred njim, već bi umjesto toga vidio
neizmjernu dolinu morskog dna, sa svim njenim neravninama,
a ribe i drugi stanovnici dubina izgledali bi mu kao da lebde u
zraku iznad te ogromne doline. Ako bi bilo oblaka na nebu,
oni bi mu bili sasvim nevidljivi, budući da se sastoje od mate­
rije u tekućem stanju: za njega bi danju uvijek sjalo sunce i ne
bi bio u stanju shvatiti zašto se u dane koji su za nas oblačni
njegova toplina znatno smanjuje; ako biste mu ponudili čašu
vode, ona bi mu izgledala prazna.

Možemo se nasmiješiti nad nevjericom ovih dvaju hipo­

tetičnih promatrača; ali prosječnom je čovjeku izuzetno teško
shvatiti da je, u odnosu na sve što se može vidjeti, njegova
moć vida još mnogo nesavršenija nego što bi to bila moć bilo
kojega od njih u odnosu na svijet, kako ga on vidi. Osim toga,
čovjek je uglavnom spreman tvrditi da oni koji vide malo više
od njega, svoje tvrdnje crpe iz svoje mašte. Jedna od naših
najčešćih pogrešaka je mišljenje da je granica naše moći per­
cepcije također i granica svega što se uopće može percipirati.
Međutim, znanstveni dokazi su neoborivi, a u usporedbi sa
cjelinom infinitezimalni dio vibracija pomoću kojih jedino
možemo vidjeti ili čuti, predstavlja činjenicu u koju se ne
može sumnjati. Vidovnjak je jednostavno čovjek koji je u sebi
razvio moć osjećanja još jedne oktave iz fantastičnog opsega
mogućih vibracija, i tako si omogućio da od svijeta oko sebe
vidi više nego ljudi s ograničenijom percepcijom.
 4. ČOVJEKOVA TIJELA 1

Ako pogledamo sliku 2, vidjet ćemo dijagram tih razina

prirode i uočit ćemo imena koja su upotrijebljena da bi se
označila odgovarajuća čovjekova tijela. Primijetit ćete da su
nazivi koji se upotrebljavaju u teozofskoj literaturi za više ra­
zine izvedeni iz sanskrta, jer u zapadnoj filozofiji još nemamo
riječi za ove svjetove sastavljene od profinjenije materije.
Svako od tih imena ima svoje posebno značenje, iako u slu­
čaju viših razina ono samo pokazuje koliko malo znamo o tim
stanjima.

Nirvana je riječ koja se na Istoku već stoljećima upotre­

bljava kao oznaka za najviše pojmljivo duhovno dostignuće.
Doći do Nirvane znači uzdići se iznad čovječanstva, steći ra­
zinu mira i blaženstva koji je daleko iznad zemaljskog poima­
nja. Aspirant, koji postigne njegovu veličanstvenu transcen-
dentalnost ostavlja potpuno za sobom sve što je zemaljsko, pa
su tako neki europski orijentalisti u početku pali u zabludu
misleći da je to potpuna anihilacija čovjeka - ideja koja ne
može biti u većoj, potpunoj suprotnosti s istinom. Steći punu
sposobnost korištenja uzvišene svijesti ovog izuzetno visokog
duhovnog stanja, znači dostići zacrtani cilj ljudske evolucije
za ovaj eon ili doba - postati adept, tj. onaj koji je nešto više
od čovjeka. Većina čovječanstva postići će takav napredak tek
nakon više ciklusa evolucije, ali ona nekolicina odlučnih duša,

l Čovjekovi vehikli, instrumenti, nosioci, sredstva, materijal ili tkivo koje mu

omogućuje očitovati se na pojedinim razinama. Latinski: vehiculum - kola, lađa,
nosiljka. (prim prev.)
koja neće biti pokolebana teškoćama, koje, tako reći, na silu
zauzimaju kraljevstvo nebesko, mogu mnogo ranije doći na
dohvat ove veličanstvene nagrade.

O stanjima svijesti iznad ovoga, naravno, ne znamo ništa,

2
osim da postoje. "Para" znači "iznad, nad", a "maha" znači
"velik", pa sva informacija koju nose ova imena o tim stanji­
ma, sastoji se u tome, da je prva "razina iznad Nirvane" - što
pokazuje da oni koji su dali te nazive pred tisuće godina bilo
da nisu imali nikakvo izravnije znanje od nas ili pak, imajući
ga, nisu mogli naći riječi kojima bi se to moglo izraziti.

Naziv Budhhi dat je onom principu ili sastavnom dijelu

čovjeka koji se manifestira kroz materiju četvrte razine, dok je
mentalna razina ono područje djelovanja koje nazivamo
čovjekovim umom. Primijetit ćete, da je ta razina podijeljena
na dva dijela, označena različitim bojama i nazvana "rupa" i
"arupa", što znači "sa oblikom" i "bez oblika". Ta su imena
data da bi se ukazalo na određeno svojstvo materije te razine;
u njezinom donjem dijelu materija se lako oblikuje u konkret­
ne oblike, dok se u gornjem dijelu to ne događa, već se ap­
straktnija misao te razine izražava u vidu bljeskova ili stru­
janja u oku vidovnjaka. Potpuniji prikaz ovoga naći će se u
knjizi Thought- forms3 ("Misaoni oblici"), u kojoj su prika­
zani mnogi zanimljivi oblici stvoreni djelovanjem misli i
emocija.

Naziv astralni nismo sami odabrali; naslijedili smo ga od

srednjovjekovnih alkemičara. On znači "zvjezdani" i primje­
njuje se za označavanje materije prve razine iznad fizičke,
zbog svjetlećeg izgleda koji je u vezi s njenom većom brzi­
nom vibracije. Astralna razina je svijet strasti i osjećaja; svi

2 "beyond"
3 Quest book, The Theosophical Publishing House, Wheaton, Illinois.
čovjekovi osjećaji su izloženi vidovitom istraživaču kroz
njegovo tijelo na toj razini. Čovjekovo astralno tijelo nepre­
kidno mijenja svoj izgled ovisno o promjenama emocija, kao
što ćemo to ubrzo detaljnije pokazati.

U našoj literaturi za prikazivanje svake od nižih razina

uobičajeno je da se upotrebljavaju određene nijanse, prema ta­
blici boja koju je madam Blavatsky dala u svom monumen­
talnom djelu The Secret Doctrine ("Tajna nauka") ali treba
jasno shvatiti, da se one koriste samo kao oznake, da su samo
simboličke, te da nikako ne namjeravaju sugerirati kako je ta
nijansa dominantna na razini koju označava. Na višim razi­
nama prirode postoje sve poznate boje, kao i mnoge koje nam
trenutno nisu poznate; kad se uzdižemo s jedne razine na dru­
gu, nalazimo da su one sve nježnije i sve više svjetleće, tako
da ih se može opisati kao više oktava boja. U našim ilustra­
cijama različitih tijela koja odgovaraju tim razinama, kao što
će se kasnije vidjeti, učinjen je pokušaj, da se to i pokaže.

Primijetit ćete da postoji sedam razina, te da je svaka od

njih opet podijeljena na sedam podrazina. Taj broj sedam odu­
vijek je smatran svetim i okultnim, budući da on na više nači­
na predstavlja temelj manifestacije. Na nižim razinama koje
su na dohvat našem istraživanju, sedmerostruka podjela je jas­
no označena; sve indikacije potvrđuju pretpostavku da sličan
raspored vlada i u onim višim područjima koja su još izvan
granica našeg izravnog promatranja, uzimajući u obzir razlike
u uvjetima.

Kad čovjek nauči djelovati u ovim višim vrstama materi­

je, otkriva da se nadilaze ograničenja nižeg života i otpadaju
jedno za drugim. On otkriva da se nalazi u višedimenzional-
nom svijetu, umjesto samo u trodimenzionalnom, a sama ta

4 (Adyarsko izdanje, tom 5.)

činjenica otvara čitav niz sasvim novih mogućnosti u raznim
smjerovima. Proučavanje ovih dodatnih dimenzija je od naj­
fascinantnijih koje je moguće zamisliti. Osim stvarnog stjeca­
nja moći viđenja drugih razina, spoznaja četvrte dimenzije
predstavlja metodu pomoću koje se može dobiti najjasniji po­
jam o astralnom životu.

Trenutno mi nije cilj opisati sve što se može dobiti ovim

čudnovatim proširenjem svijesti koja pripada tim višim sfera­
ma; to sam zapravo već donekle učinio u jednoj svojoj ranijoj
knjizi. Za sada je dovoljno pratiti samo jedan pravac istraživa­
nja - onaj, povezan sa čovjekovom konstitucijom i obrazlo­
ženjem kako je postao ono što jest.

Povijest njegove ranije evolucije može se saznati ispiti­

vanjem neizbrisivih zapisa prošlosti, prema kojima se može
vratiti i prikazati pred mentalnim okom sve što se dogodilo od
nastanka sunčeva sistema tako da promatrač vidi sve kao da je
bio prisutan kada se događalo, s ogromnom prednošću da je u
stanju zadržati bilo koju scenu koliko god je potrebno za pa­
žljivo ispitivanje, ili da u nekoliko trenutaka pregleda doga­
đaje čitavog stoljeća, ako to želi. Ovaj čudnovati odraz Bo­
žanske memorije ne može se sa sigurnošću konzultirati ispod
mentalne razine, pa je za čitanje ranije povijesti potrebno da
učenik nauči bar slobodno koristiti osjetila svog mentalnog
tijela; ako je toliko sretan da ima pod kontrolom sposobnosti
još višeg, Kauzalnog, tijela, njegova zadaća će biti lakša. Pita­
nje ovih zapisa potpunije je obrađeno u sedmom poglavlju
moje male knjige Vidovitost u kojoj čitalac može potražiti
druge detalje.
 5. TROJSTVO

Sada moramo pokušati shvatiti kako je usred ovog divnog

sistema razina prirode nastao čovjek, a da bismo to postigli,
morat ćemo zaći u područje teologije.

Što vidimo kada potražimo spomenute zapise da bismo

otkrili podrijetlo čovjeka? Otkrivamo da je čovjek proizvod
razrađene i prekrasne evolucijske sheme, te se može reći da se
u njemu sastaju tri struje Božanskog života. Jedan od svjet­
skih svetih spisa kaže da je Bog stvorio čovjeka prema svom
vlastitom liku. Kada pravilno shvatimo ovu izjavu, vidjet će­
mo da ona sadrži veliku okultnu istinu. Religije se slažu u
5
opisivanju Božanstva kao trojnog u svojoj manifestaciji, a
otkrit ćemo da je i čovjekova duša trojna.

Razumjet će se, naravno, da ovdje nije riječ o Apsolutu, o

Vrhovnom, o Beskonačnom (jer o njemu prirodno ne možemo
znati ništa, osim da jest), već o onoj njegovoj veličanstvenoj
manifestaciji koja predstavlja veliku Voditeljsku silu ili
Božanstvo našeg sunčevog sistema što se u našoj filozofiji na­
ziva Logosom sistema. Za njega vrijedi sve što smo ikad čuli
o Božanstvu - sve što je dobro, što je ljubav, mudrost, moć
strpljenje, suosjećaj, sveznanje, sveprisutnost, svemoćnost -

5 Tri aspekta tog Jednog u kršćanstvu su nazvani: Otac, Sin i Duh sveti; u
hinduizm: Brahma , Višnu i Šiva; kod egipćana; Amun - Ra, Horus i Oziris -
Izida; u zoroastrizmu: Asa vahišta, Vohuman i Ahura mazda; u skandinavskoj
mitologiji: Odin, Thor i Freya. (Prim. Prev.)
sve to, i još mnogo više - vrijedi za Solarni Logos, u kojem
uistinu živimo, krećemo se i postojimo. Kada proučavamo
život viših razina, na sve nas strane okružuju nedvojbeni do­
kazi njegovog djelovanja i njegovog cilja.

Onakav, kakav nam se pokazuje svojim djelovanjem,

Solarni Logos nesumnjivo je trostruk - troje a ipak jedno, kao
što nam je odavno rekla religija.

Očito je nemoguće na bilo koji način stvoriti sliku ove bo­

žanske manifestacije jer je ona izvan naše iznad naše moći
predočavanja i shvaćanja, ali bismo uz pomoć određenih jed­
nostavnih simbola, kao oni usvojeni na slici 2, možda donekle
mogli dokučiti mali dio njenog djelovanja. Primijetit ćemo da
je na sedmoj ili najvišoj razini našeg sistema trostruka manife­
stacija našeg Logosa prikazana pomoću tri kruga koji predsta­
vljaju njegova tri aspekta. Svaki od tih aspekata ima svoje
vlastito svojstvo i moć. U prvom aspektu On se ne manifestira
ni na jednoj razini ispod najviše, ali u drugom aspektu spušta
se do šeste razine i obavija se materijom te razine, stvarajući
tako sasvim odvojen i niži izražaj samoga sebe. U trećem
aspektu spušta se do gornjeg dijela pete razine i privlači oko
sebe materiju te razine, tvoreći tako treću manifestaciju.
Uočavamo da su te tri manifestacije na svojim odgovarajućim
područjima sasvim odvojene jedna od druge, ali dovoljno je
slijediti isprekidane crte da se vidi kako su te odvojene osobe
samo aspekti jednoga. Kad ih promatramo kao osobe, svaku
na svojoj razini, one su sasvim odvojene, potpuno nepovezane
dijagonalno, a ipak svaka ima svoju okomitu vezu sa samom
sobom na razini na kojoj su to troje jedno.

Prema tome vidimo razložnost u traženju crkve da "štuje­

mo jednog Boga u Trojstvu i Trojstvo u Jedinstvu, ne brkajući
osobe niti razdvajajući srž" - tj. nikad ne brkajući u glavi dje­
lovanje i funkcije triju odvojenih manifestacija, svake na
svojoj razini, a ipak nikada ni trenutka ne zaboravljajući
vječno jedinstvo "srži", onoga, što podjednako leži iza svega
na najvišoj razini.

Ovdje je poučno točno uočiti pravo značenje riječi "oso­

ba", odnosno "persona" (engl. person - prim. prev.). Ona je
sastavljena od dviju latinskih riječi: per i sona, te prema tome
znači "ono kroz što dolazi zvuk" - masku koju je nosio rimski
glumac da bi ukazao na ulogu koju igra u tom trenutku. Da­
kle, grupu privremenih nižih tijela koje duša zauzima kada se
spušta u inkarnaciju sasvim odgovarajuće nazivamo njego­
vom "personom" ili "osobnošću" (engl. personality - prim.
prev.). Tako se i te odvojene manifestacije Jednoga ispravno
smatraju osobama na različitim razinama.

Vidimo, dakle, da se može reći: "Postoji jedna osoba Oca,

druga Sina i još jedna Duha svetoga; ali Božanstvo Oca, Sina
i Duha svetoga je jedno, njihova slava jednaka, a veličanstvo
jednako vječno." Manifestacije su zaista različite, svaka na
svojoj razini, te prema tome jedna izgleda niža od druge; a
ipak, dovoljno je samo pogledati na sedmu razinu da shvatimo
kako "u tom Trojstvu nitko nije ispred ili iza drugoga, nitko
nije veći ili manji od drugoga, već su sve tri Osobe zajedno
vječne i jednake." Isto tako vrijedi i da je "svaka Osoba za
sebe Bog i Gospodin", "a ipak nisu tri Gospodina, već jedan."

Uočavamo također kako jasne i svjetle postaju mnoge

tvrdnje o drugom Aspektu i njegovom silasku u materiju. To
ima drugo i daleko šire značenje, kao što će se vidjeti iz slike
3; ali ono što vrijedi za taj veličanstveniji silazak, vrijedi i za
ovaj, jer kad si predočimo taj Aspekt na najvišoj razini kao
srž Božanstva koje manifestaciju nadahnjuje životom u rela­
tivno nižoj materiji, iako još uvijek daleko iznad onoga što mi
poznajemo, shvaćamo kako je On: "Bog, u svojoj biti od Oca
stvoren prije svijeta; ali čovjek u svojoj biti od Majke rođen u
svijetu." Kao aspekt božanskog, on je postojao prije Sunčevog
sistema, ali njegova manifestacija materije šeste razine zbila
se tijekom života ovog Sistema.

Dakle, "iako je on Bog i čovjek, ipak nije dva čovjeka

već je jedan Krist; jedan, ne zbog pretvaranja Božanstva u
meso, već zbog uznošenja čovještva u Boga." Jedan ne samo
zbog temeljnog Jedinstva, nego zbog veličanstvene moći pri­
vlačenja natrag u Sebe svega što je stečeno silaskom u nižu
materiju. Ali to pripada posebno onom većem silasku ilustri­
ranom na slici 3.

Najveći raskol koji se ikada zbio u kršćanskoj crkvi, bio

je onaj između njene istočne i zapadne grane, između grčke i
rimske crkve. Doktrinirani razlog naveden za to bio je navod­
no iskrivljenje istine uvođenjem riječi filioque (lat.: "i od
sina", prim. prev.) u vjeru, na koncilu u Toledu, 589. godine.

Sporno pitanje bilo je da li je Duh božji potekao samo od

Oca, ili od Oca i Sina. Naš nam dijagram omogućuje da vidi­
mo što je bila sporna točka; štoviše, pokazuje nam, za čudo,
da su obje strane bile u pravu, te da ne bi bio potreban nika­
kav raskol da su samo shvatili o čemu se zapravo radi.

Rimska je crkva smatrala, sasvim razumno, da na petoj

razini ne može biti nikakve manifestacije Sile koja dolazi sa
sedme razine, bez prolaska kroz šestu, te su izjavili da On po­
tječe od Oca i Sina. Grčka crkva je, s druge strane, apsolutno
inzistirala na različitosti tih triju manifestacija i sasvim isprav­
no prosvjedovala protiv svake teorije o tijeku od prve manife­
stacije kroz drugu, kao što bi to bilo prikazano na našem dija­
gramu, kada bismo povukli crtu kroz prvi, drugi i treći aspekt.
Isprekidana crta na desnoj strani slike 2., koja prikazuje kako
se Treći aspekt spušta kroz razine i konačno manifestira na
petoj, predstavlja naravno ključ pravom načinu rješenja, kao i
potpunom skladu dviju suprotnih ideja.
 Divan način na koji je čovjek stvoren prema liku Božjem,
može se vidjeti uspoređivanjem trojstva ljudske Duše sa
manifestiranim Trojstvom iznad nje. Ortodoksna shvaćanja
bila su tako zapanjujuće materijalistička, da je taj tekst protu­
mačen doslovno, kao da se odnosi na čovjekovo fizičko tijelo
i kao da je Bog stvorio čovjekovo tijelo u onom obliku, za ko­
jeg je predvidio da će ga Krist izabrati kada dođe na Zemlju.

Jedan pogled na sliku 2 odmah nam pokazuje pravo zna­

čenje tih riječi. Način Božanske manifestacije reproduciran je
zadivljujućom točnošću ne u čovjekovom fizičkom tijelu, već
u konstituciji njegove Duše. Baš kao što se na sedmoj razini
vide tri aspekta Božanskog, tako se Božanska Iskra - Duh u
čovjeku vidi kao trostruk na petoj razini. U oba slučaja Drugi
aspekt se može spustiti jednu razinu niže i obaviti se mate­
rijom te razine; u oba slučaja se Treći aspekt može spustiti za
dvije razine i ponoviti taj proces. Tako u oba slučaja postoji
Trojstvo u Jedinstvu, razdvojeni u svojoj manifestaciji, a ipak
Jedno u temeljnoj stvarnosti.

Svaki od ta tri Aspekata ili Tri Osobe ili manifestacije

Logosa, ima svoju posebnu ulogu u pripremi i razvitku čovje­
kove Duše. Uz pomoć dijagrama na slici 3, pokušat ćemo
razjasniti koje su to uloge. Vodoravne podjele predstavljaju
razine, kao i na slici 2, a iznad njih vidjet će se tri simbola iz
niza kojeg je Madam Blavatsky opisala u Tajnoj nauci ("The
Secret Doctrine"). Najviši predstavlja Prvi aspekt Logosa i
nosi samo jednu središnju točku, simbolizirajući prvobitnu
manifestaciju u našem Sistemu. Drugi aspekt Logosa simbo­
liziran je krugom koji je podijeljen po svom promjeru, prika­
zujući dvojnu manifestaciju, koja je uvijek vezana uz drugu
Osobu bilo kojeg Trojstva, dok najniži krug sadrži grčki križ,
jedan od najuobičajenijih simbola Trećeg aspekta.
 6. PRVI IZLJEVI

Prvi pokret ka formiranju sistema dolazi upravo od tog

Trećeg aspekta. Prije tog pokreta, u postojanju je samo atom­
sko stanje materije na svakoj od razina prirode. Ni jedna od
skupina ili kombinacija, koje čine niže podrazine svake razi­
ne, još nije oblikovana. Ali u to more djevičanske materije
(prave Djevice Marije) ulijeva se Duh sveti, davalac života ili
oživotvoritelj, kako se on naziva u nicejskoj vjeri; a djelova­
njem njegove veličanstvene vitalnosti, jedinice materije pobu­
đuju se ka novim moćima i mogućnostima privlačenja i odbi­
janja i tako nastaju niže podrazine svake razine. Na dijagramu
će se vidjeti da je to simbolizirano crtom, koja se spušta iz
najnižeg kruga ravno kroz sve razine, postajući tim silaskom
sve većom i tamnijom, da bi se pokazalo kako se Božanski
Duh tijekom spuštanja sve više umata u materiju, sve dok ga
mnogi uopće nisu u stanju prepoznati kao božanskog. Ali živa
energija je ipak tu, čak i kada je najstrože ograničena u svojim
najnižim oblicima.

U tako oživljenu materiju spušta se Drugi veliki izljev

Božanskog života. Prema tome, Druga Osoba iz Trojstva ne
uzima oblik samo od "djevičanske" ili neproduktivne mate­
rije, koja je već prožeta i pulsira životom Treće Osobe, tako
da ga i život i materija okružuju kao odjeća, te je prema tome
On uistinu "utjelovljen od Duha svetoga i Djevice Marije",
što predstavlja pravo tumačenje istaknutog odlomka iz kršćan­
ske vjere. (Vidi The Christian Creed).
 Vrlo polagano i postupno ova se nezadrživa poplava slije­
va na dolje kroz razne razine i carstva, provodeći u svakom od
njih neko vremensko razdoblje, koje je jednako trajanju cijele
inkarnacije Planetarnog lanca a to je razdoblje koje bi, mjere­
no našim mjerilima, obuhvatio mnoge milijune godina. Ova je
poplava simbolizirana na slici 3 crtom koja polazi od drugog
kruga i spušta se lijevom stranom krivulje, postupno tamneći,
približavajući se svom nadiru. Nakon prolaska kroz tu točku,
započinje svoj uzlazni luk i diže se kroz fizičku, astralnu i
nižu mentalnu razinu, sve dok se ne sretne s Trećim Velikim
Izljevom, koji je prikazan crtom koja polazi od najvišeg kruga
i tvori desnu stranu velike ovalne krivulje. O tom susretu više
ćemo reći kasnije, a za sada obratimo pozornost na silazni luk.
Da bismo ovo bolje razumjeli, pogledajmo sliku 4. Iako ovaj
dijagram izgleda sasvim drukčiji, on odgovara slici 3; različito
obojeni stupac s lijeve strane identičan je silaznoj krivulji na
lijevoj strani slike 3, a sve piramidalne figure koje čine preo­
stali dio dijagrama, pokazuju početni dio uzlazne krivulje na
desnoj strani slike 3, prikazane u različitim fazama svog rasta.

Primijetit ćemo, da se u različitim fazama svog silaska

ona naziva posebnim imenima. Kao cjelina, ona se često nazi­
va Monadičkom esencom, posebno kada je obavijena samo
najvišom (najsuptilnijom) materijom različitih razina; ali kada
na svom silasku oživljuje materiju višeg dijela mentalne razi­
ne, poznata je pod imenom Prvo elementalno carstvo. Nakon
provođenja čitavog jednog lančanog razdoblja u toj evoluciji,
taj se val spušta na donje ili rupa razine, te tu tijekom još
jednog lančanog razdoblja oživljava Drugo elementalno
carstvo. Slijedeći eon provodi na astralnoj razini. U obje je
faze usko povezan sa čovjekom, budući da u velikoj mjeri ula­
zi u sastav njegovih raznih tijela, te utječe na njegove misli i
djela. Ovo je, međutim, izvan našeg sadašnjeg predmeta, a
zbog potpunijeg opisa ovog djelovanja "elementala želja" i
"mentalnog elementala" na čovjeka, moram uputiti čitaoce na
druga teozofska djela. Jedno poglavlje o elementalu želja mo­
že se naći u knjizi The Other Side Of Death ("Druga strana
smrti").

Kada ovaj Veliki Životni Val Božanske energije dospije

do najniže točke svog predodređenog puta, on uranja u mate­
riju; a u ovom razdoblju i određeno vrijeme nakon što je zapo­
čeo svoj uzlazni put, on ispunjava energijom ili oživljava
mineralno carstvo onog lanca na kojem se nalazi u tom trenut­
ku. Na tom stupnju ga ponekad nazivaju "Mineralnom mona-
dom", kao što je i u kasnijim fazama njegove evolucije na­
zvan "Biljnom monadom" i "Životinjskom monadom". Ali
ovi nas nazivi donekle pogrešno upućuju, jer, reklo bi se da
ono impliciraju kako jedna velika Monada oživljava čitavo
carstvo.

Čak i kada prvi put susrećemo ovu monadičku esencu, u

prvom od elementalnih carstava, ona već nije jedna Monada,
nego mnoge - ne jedna Velika Životna Struja, nego više para­
lelnih Struja, svaka sa svojim vlastitim karakteristikama. Či­
tav taj sistem sve više teži ka diferencijaciji i ove struje sve se
više i više dijele, spuštajući se iz carstva u carstvo. Moguće je
da prije ove evolucije postoji jedna točka, u kojoj ovaj Veliki
Izljev možemo smatrati homogenim, iako ga ni jedan čovjek
nije vidio u tom stanju; a na završetku Prve Velike Faze Evo­
lucije, ta se esenca konačno podijeli u individualnosti, gdje
svaki čovjek predstavlja zasebnu Dušu, iako još nerazvijenu.

Na svim točkama između ova dva ekstrema to se stanje

održava negdje na sredini; uvijek postoji određena podjela, ali
ona još uvijek nije dovedena do točke individualizacije. Ne
smijemo zaboraviti da se cijelo vrijeme bavimo evoluciijom
Nadahnjujuće Sile, odnosno života, a ne vanjskog oblika; a ta
nadahnjujuća, životonosna energija evoluira posredstvom
kvaliteta stečenih u fizičkoj inkarnaciji.
 U biljnom carstvu, na primjer, nemamo po jednu Dušu za
svaku biljku, već jednu Grupnu Dušu za ogroman broj biljaka
- u nekim slučajevima možda i za čitavu vrstu. U životinj­
skom carstvu ova je podjela napredovala mnogo dalje, te iako
kod nižih oblika insekta još uvijek može vrijediti da jedna Du­
ša obuhvaća mnoge milijune tijela, u slučaju viših životinja
relativno mali broj fizičkih oblika predstavlja izraz Grupne
duše.
 7. ŽIVOTINJSKA GRUPNA DUŠA

Pojam Grupne duše mnogim učenicima izgleda nov i te­

ško shvatljiv. Možda će nam jedna istočnjačka usporedba po­
moći da ga bolje shvatimo. Ona nam kaže da je Grupna duša
kao voda u nekom vedru dok će jedna čašica vode uzete iz tog
vedra predstavljati Dušu jedne jedine životinje. Voda u čaši
je trenutno sasvim odvojena od one u vedru, te zauzima oblik
čaše u kojoj se nalazi. Pretpostavimo da u čašu ubacimo izvje­
snu količinu boje, tako da voda dobije svoju vlastitu izrazitu
nijansu; ta će boja predstavljati osobine koje je privremeno
razvila odvojena Duša putem različitih iskustava kroz koje je
prošla.

Smrt životinje biti će predstavljena prelijevanjem vode iz

čaše natrag u vedro, prilikom čega se boja odmah proširi kroz
svu vodu, blago joj dodajući svoj ton. Na potpuno isti način,
sve osobine razvijene tijekom života zasebne životinje, nakon
njene smrti raspodijelit će se kroz čitavu Grupnu dušu. Bilo bi
nemoguće iz vedra izgrabiti istu čašu vode, ali svaka čaša ko­
ja kasnije bude izvađena, obavezno će biti obojena materijom
donesenom iz prve čaše. Kada bi bilo moguće iz vedra izva­
diti potpuno iste molekule vode, tj. sasvim reproducirati prvu
čašu, tada bi to bila prava reinkarnacija (ponovno utjelovlje­
nje; prim. prev.) ali, budući da to nije moguće, umjesto toga
imamo resorpciju (ponovno upijanje; prim. prev.) Privremene
duše u Grupnu dušu proces u kojem ipak ostaje sačuvano sve
što je stečeno privremenim odvajanjem.
 Iz jednog vedra ne puni se samo jedna čaša već više njih
istovremeno, a svaka od njih donosi Grupnoj duši svoj dopri­
nos u razvijenim osobinama. Tako se s vremenom u svakoj
Grupnoj duši razviju mnoga različita svojstva, te se ona, na­
ravno, manifestiraju kao urođena svojstva u svakoj životinji
koja je njezin izraz. Otuda dolaze izraziti instinkti s kojima se
određena stvorenja rađaju. Pačić, čim se oslobodi jajeta, traži
vodu i može plivati bez straha, čak i ako se je možda izlegao
kod kokoške koja se boji vode i koja je silno zabrinuta kad
svoje mlado kako srlja u ono što ona smatra propašću. Ali
onaj djelić Grupne duše koji djeluje kroz pačića vrlo dobro
zna, iz ranijih iskustava, da mu je voda prirodni element i to
sićušno tijelo neustrašivo izvršava svoj nalog.

Čitavo vrijeme u svakoj Grupnoj duši neprekidno djeluje

tendencija ka sve većoj i većoj diobi. To se očituje pojavom
koja, iako na višoj razini, neobično sliči na diobu stanice. U
Grupnoj duši, koju možemo zamisliti kako aktivno oživljava
veliku masu materije na mentalnoj razini, pojavljuje se neka
vrsta jedva primjetne opne, kao da se, pretpostavimo, posred
vedra vode postupno stvori neka vrsta barijere. U početku vo­
da donekle prolazi kroz tu barijeru, ali se ipak sve čaše vode,
uzete s jede strane barijere uvijek vraćaju na tu istu stranu,
tako da se voda na toj strani postupno počinje razlikovati od
vode na drugoj, a onda se ta barijera postupno zgušnjava i po­
staje nepropusna, tako da konačno dobijemo dva vedra umjes­
to jednog.

Ovaj se proces neprekidno ponavlja, tako da dok dođemo

do viših životinja, ostaje relativno mali broj tijela vezan za
svaku pojedinu Grupnu dušu. Vidimo da se individualizacija,
koja u konačnici uzdiže jedno biće iz životinjskog u ljudsko
carstvo, može odigrati samo kod određenih vrsta životinja. Ta
se individualizacija zbiva samo kod domaćih životinja, pa čak
ni tu ne kod svih životinja. Moramo se također sjetiti, da smo
prošli tek malo više od polovice evolucije ovog lanca svjeto­
va, a očekuje se da će životinjsko carstvo doseći ljudskost tek
na kraju ove evolucije. Prema tome je prirodno, da svaka ži­
votinja koja sada postiže ili se barem približava individuali­
zaciji, mora biti izrazito naprednija od ostalih, a broj takvih
slučajeva je vrlo malen. Ipak se takvi slučajevi događaju i po­
sebno su nam zanimljivi jer pokazuju kako smo u dalekoj pro­
šlosti i mi sami prošli taj put. Mjesečevo životinjsko carstvo,
iz kojeg smo se mi inividualizirali, bilo je na nešto nižem stu­
pnju od današnjeg životinjskog carstva; ali izgleda da je prin­
cip individualizacije skoro sasvim isti.
 8. UZLAZNA KRIVULJA

Prije nego što ovo detaljno objasnimo, moramo se još jed­

nom vratiti na sliku 4. Sjetit ćemo se da različito obojeni stup­
ci koji čine glavni dio dijagrama, označavaju različite stupnje­
ve u uzlaznom razvitku Monadičke esence.

Na svom silaznom putu, koji je označen stupcem na lije­

voj strani dijagrama, ona jednostavno skuplja oko sebe različi­
te vrste materija s različitih razina, razvijajući tu materiju na
taj način, što je privikava i prilagođava za prenošenje vibra­
cija i utisaka, a istovremeno sama stječe moć primanja i
spremnog reagiranja na te utiske sa odgovarajućih razina. Ali
kada dostigne najnižu točku svog uronjavanja u materiju i
okreće se započinjući veliki uzlazni val evolucije prema bo­
žanskom, njen je zadatak nešto drukčiji. Cilj joj je tada da na
tim različitim razinama u potpunosti razvije svijest, učeći se
ovladavanju tijelima koja izgrađuje iz materije tih razina, te
da ih koristi kao instrumente (tijela, vehikle), tako da ovi ne
služe samo kao mostovi za prenošenje vanjskih utisaka Duši,
već da joj istovremeno omoguće njihovim posredovanjem
izraziti se na svakoj pojedinoj razini.

U tom nastojanju počinje, naravno, od najniže materije,

jer su njene vibracije, iako najveće i najgrublje, istovremeno
najslabije i najmanje prodorne, te zato najlakše za kontro­
liranje. Tako dolazi do toga da je čovjek, unatoč posjedovanju
tolikih viših principa u manje ili više latentnom stanju, ipak u
početku, dugo vremena potpuno svjestan samo u svom
fizičkom tijelu, a kasnije postupno razvija svijest i u astral­
nom, dok u mentalnom tijelu još u kasnijoj fazi.

Vraćajući se slici 4. vidimo da je svako pojedino carstvo

predstavljeno posebnim stupcem. Primijetit ćemo da u stupcu
koji odgovara mineralnom carstvu imamo potpunu širinu
razvijenu samo u gušćem dijelu fizičke razine, a da onaj dio
stupca koji odgovara eteričkoj materiji postaje sve uži kako se
približavamo višim razinama. To jasno pokazuje da u mine­
ralnom carstvu još nije savršeno razvijena kontrola Duše nad
višim dijelom eteričke materije. Nadalje ćemo primijetiti, da
već postoji mali komadić crvene boje na astralnoj razini, što
ukazuje na određeni stupanj djelovanja svijesti kroz astralnu
materiju - t.j. da se već očituje određena količina želje.

Možda će mnogima izgledati čudno da se govori o želji

već u mineralnom carstvu; ali svaki kemičar zna da u kemij­
skom afinitetu imamo već vrlo jasno očitovanje prednosti ko­
ju pojedini elementi daju drugima; a što je to drugo nego li
početak želje? Jedan element ima tako jaku želju za društvom
drugog da će, da bi mu se pridružio, istog trena napustiti bilo
koju drugu supstancu s kojom je trenutno povezan. I zaista,
upravo zahvaljujući našem poznavanju takvih simpatija i anti­
patija raznih elemenata, dobivamo iz njih plinove koje želimo.
Na primjer, kisik i vodik sjedinjeni su u vodi, ali ako u vodu
bacimo natrija, vidimo da kisik voli natrij više nego vodik, te
odmah napušta ovog potonjeg, da bi se spojio s natrijem; tako
umjesto vode dobivamo spoj nazvan natrijev hidroksid, dok
oslobođeni vodik izlazi. Ako stavimo komadiće cinka u raz-
blaženu klorovodičnu kiselinu (koja predstavlja vodik spojen
s klorom) nalazimo da klor počinje napuštati vodik da bi se
pridružio cinku, tako da ostaje klorid cinka, dok se vodik
oslobađa i može ga se prikupiti. Vidimo, dakle, da je opravda­
no govoriti o djelovanju želje u mineralnom carstvu.
 Ako sada pogledamo na stupac koji simbolizira biljno car­
stvo, uočit ćemo da ima punu širinu ne samo u gustom, fizič­
kom, već i u eteričkom dijelu. Također ćemo uočiti da je mje­
sto koje simbolizira želju jače razvijeno, označavajući daleko
veću moć korištenja niže astralne materije. Oni koji su prou­
čavali botaniku znati će da su simpatije i antipatije (t.j. oblici
želja) jače naglašene biljnom svijetu nego li u mineralnom, te
da mnoge biljke pokazuju priličnu snalažljivost i domišljatost
u postizanju svog cilja, ma koliko ti ciljevi s našeg stajališta
izgledali primitivni.

Kada prijeđemo na stupac koji predstavlja životinjsko car­

stvo, nalazimo da je svijest napredovala mnogo dalje. Primi­
jetit ćemo da stupac ima punu širinu ne samo na čitavoj fi­
zičkoj razini nego i na najnižoj podrazini astralne razine, što
znači da je životinja u potpunosti sposobna doživjeti niže že­
lje, iako naglo sužavanje stupca na višim podrazinama uka­
zuje da je njena sposobnost doživljavanja viših želja mnogo
ograničenija. Ipak, ona postoji; tako se događa da u posebnim
slučajevima neka životinja pokaže izvanredno razvijeno svoj­
stvo privrženosti ili odanosti.

Primijetit ćemo, također, da stupac koji predstavlja živo­

tinjsko carstvo završava zelenim vrhom, što znači da na ovom
stupnju već postoji određeni razvitak inteligencije, t.j. koriš­
tenje mentalne materije za svoje izražavanje. Nekad se pretpo­
stavljalo da je razum svojstvo koje razlikuje čovjeka od živo­
tinje - t.j. da čovjek ima to svojstvo, dok životinja ima samo
instinkt. Međutim, kada su u pitanju više razvijene t.j. doma­
će životinje, griješimo u tome; svatko tko je imao u kući psa
ili mačku i s njima se sprijateljio, sigurno je primijetio, da ta
stvorenja nesumnjivo koriste moć razuma, iako je, naravno,
područje djelovanja njihovog razuma usko i ograničeno, a sa­
ma sposobnost je daleko slabija od naše. U slučaju neke pro­
sječne životinje, zeleni vrh sasvim ispravno pokazuje da
zahvaća samo najnižu moć razuma, djelujući tako kroz mate­
riju najniže podrazine mentalne razine; ali kod visoko razvije­
ne domaće životinje taj bi se vrh mogao lako protegnuti čak
do najviše od četiri niže podrazine, iako bi, naravno, ostao sa­
mo u obliku šiljka, a nikako u punoj širini stupca.
 9. LJUDSKA SVIJEST

Kada krenemo u razmatranje stupca koji predstavlja čo­

vječanstvo, odmah primjećujemo nekoliko sasvim novih kara­
kteristika. U ovom slučaju stupac zadržava svoju punu širinu
ne samo kroz cijelu fizičku razinu nego i kroz čitavu astralnu,
pokazujući da je čovjek u punoj mjeri sposoban za sve vrste
želja, kako za one najuzvišenije, tako i za najniže. Stupac ima
također punu širinu na najnižoj podrazini mentalne razine,
ukazujući na to da je čovjekova sposobnost razmišljanja pot­
puno razvijena, bar što se tiče te razine. Iznad toga, međutim,
razvitak još nije potpun; ali jedan sasvim novi faktor je uve­
den tamnoplavim trokutom na višoj mentalnoj razini koji
znači čovjekovo posjedovanje Kauzalnog tijela i trajno rein-
karnirajućeg Ega.5 Taj plavi trokut odgovara onom drugom
trokutu upisanom u krugu na slici 3. Kod velike većine čovje­
čanstva, točka koja znači bilo kakvu svijest na višoj mentalnoj
razini, ne diže se iznad treće podrazine, t.j. najniže. Tek vrlo
postupno, paralelno s vlastitim razvitkom, Ego postaje spo­
soban uzdići svoju svijest na drugu ili prvu od ovih podrazina.

Ne mislim reći da čovjek već može svjesno djelovati na

tim visinama. Kod najprimitivnijih tipova, želja je još uvijek
izrazito najjača karakteristika, iako je donekle započeo i men­
talni razvitak. Takav čovjek za života ima za vrijeme sna u
astralnom tijelu maglovitu svijest, dok nakon smrti potpuno je

5 Ego predstavlja Višu svijest, Duhovno Ja ili Jastvo za razliku od osobnosti koja
predstavlja nižu svijest, materijalni "ja". Instrument ili tijelo kojim se Ego služi na
višim podrazinama mentalne razine zove se Kauzalno tijelo.
svjestan i aktivan na nižim astralnim podrazinama. Zapravo,
taj život na nižem astralu obično ispunjava skoro čitavo ra­
zdoblje između njegovih inkarnacija jer još uvijek nema skoro
ničega od života u nebeskom svijetu. Svijest čovjeka na toj ra­
zini neosporno je usredotočena na nižem dijelu astralnog tije­
la, a njegovim životom prvenstveno upravljaju osjećaji pove­
zani sa fizičkom razinom.

Običan čovjek naše civilizacije još uvijek živi skoro sa­

svim u svojim nižim osjećajima, iako tu imaju izvjesnu ulogu
i osjećaji koji spadaju višem astralu; ali ipak, najistaknutije
pitanje koje usmjerava njegovo ponašanje ne sastoji se uopće
u tome što je ispravno ili razumno učiniti, već što on sam želi
učiniti. Kulturniji i razvijeniji ljudi počinju ovladavati razu­
mom - što znači da središte svijesti postupno prebacuju s više
astralne na nižu mentalnu razinu. Kako čovjek napreduje, to
se središte pomiče prema gore i on počinje živjeti prema prin­
cipima umjesto interesima i željama.

Biti u stanju koristiti ta razna tijela kao pouzdane instru­

mente (nosioce svijesti, vehikle) u kojima Duša može svjesno
djelovati, predstavlja drugi i viši stupanj razvitka. Svaki razvi­
jeniji i kulturan čovjek ima potpuno razvijenu svijest u astral­
nom tijelu i sukladno tome je sposoban koristiti to tijelo kao
instrument, samo kad bi na to bio naviknut. Ali da bi to uči­
nio, bio bi potreban određeni napor. Velika većina ljudi ništa
ne zna o astralnom tijelu, o njegovom korištenju, te prema to­
me sasvim prirodno ne čini u tom smislu nikakav napor. Ljudi
od pamtivijeka nasljeđuju navike iz dugog niza života u koji­
ma se uopće nisu upotrebljavale astralne sposobnosti, jer su
polagano rasle unutar ljuske, slično kao što pile raste u jajetu.
Ljuska se sastoji od ogromne mase sebičnih misli (usredoto­
čenih na samoga sebe) u kojima je običan čovjek tako beznad­
no ukopan. Kad zaspi, obično nastavlja one iste misli s kojima
se bavio tijekom dana, te prema tome sam sebe okružuje tako
gustim zidom, da zapravo ništa ne zna o onome što se događa
izvan njega. Povremeno, ali rijetko, neki nagli podstrek izva­
na, ili neka vlastita jaka želja iznutra mogu za trenutak raz­
maknuti ovu magličastu zavjesu i dozvoliti mu primiti neki
određeni utisak; ali čak i tada se magla skoro istog trena po­
novo navlači i on nastavlja neometano sanjati kao i prije. Oči­
to je da se ta ljuska može razbiti na razne načine.

I. U vrlo dalekoj budućnosti polagana, ali sigurna, čovje­

kova će evolucija nesumnjivo, postupno pomicati magličastu
zavjesu, tako da će čovjek postajati svjestan silnoga svijeta,
intenzivno aktivnog života koji ga okružuje.

II. Kada sazna sve činjenice, čovjek može, uz stalan i

ustrajan napor, iznutra raščistiti maglu te postupno nadvladati
inertnost koja je posljedica vjekovne neaktivnosti. Ovo, na­
ravno, predstavlja samo ubrzanje prirodnog procesa i neće
uopće biti štetno ako čovjekov razvitak napreduje i u drugim
pravcima istom brzinom. Ali ako bi postigao to buđenje, a da
nije istovremeno stekao snagu, znanje i moralni razvitak koji
bi mu normalno trebali prethoditi, bio bi izložen dvostrukoj
opasnosti zlouporabe moći koju bi stekao i opsjednuća stra­
hom u suočavanju sa silama koje ne može ni shvatiti ni kon­
trolirati.

III. Nesretnim slučajem, ili nekom nedozvoljenom upora­

bom magijskih ceremonija, može se dogoditi da se veo tako
ošteti da se nikada više ne može sasvim zatvoriti; tada čovjek
ostaje u groznom stanju koje je Madam Blavatsky tako dobro
opisala u pripovijesti "Začarani život" ("A Bewitched Life"),
ili Bulwer Lytton u svom snažnom romanu Zanoni.

IV. Neki prijatelj koji dobro poznaje čovjeka i vjeruje da

je u stanju suočiti se s opasnostima astralne razine, te tamo
obavljati dobar i nesebičan rad, može izvana djelovati na tu
magličastu ljusku i pobuditi čovjeka na određeno djelovanje.
Naravno, onaj tko to čini preuzima na sebe vrlo veliku odgo­
vornost prema čovjeku kojega je na taj način probudio. Taj
djelatnik će preuzet tu odgovornost samo kada se kroz dugo i
blisko poznanstvo dobro uvjerio da onaj drugi bar donekle po­
sjeduje kvalifikacije spomenute u 19-tom poglavlju Nevid­
ljivih pomagača ("Invisible Helpers"). Potreba za takvim
pomagačima tako je velika da se neće ni dana kasniti s nje­
govim buđenjem čim se vidi da je spreman. U međuvremenu,
svatko tko osjeća da se možda zaboravilo na njega, ima na
raspolaganju drugu od gore spomenutih metoda; ali prije nego
što je primijeni, dobar savjet mu je da se prvo apsolutno i van
svake sumnje uvjeri kako je u svim drugim pravcima odgo­
varajuće razvijen jer će u protivnom njegov pad biti brz i
neizbježan.
Ali mnogo se posla može obaviti, i stalno se obavlja, bez
tog potpunog buđenja. Čovjek koji svake noći zaspi s vrlo od­
ređenom namjerom da obavi neki posao, sasvim će sigurno
otići i pokušati izvršiti svoju namjeru, čim bude oslobođen fi­
zičkog tijela; ali skoro je sigurno da će nakon što je učinio što
je mogao u tom određenom slučaju, pustiti da se magla po­
novo stisne oko njega, jednostavno zato što je vjekovima bio
naviknut da započne novi pravac djelovanja kada god funkci­
onira izvan fizičkog mozga. Mnogi prakticiraju da na ovaj na­
čin osiguraju obavljanje bar jednog korisnog djela svake noći;
naravno, u mnogim slučajevima djelo je takvo da zauzima či­
tavo vrijeme provedeno u snu, tako da se oni zapravo zalažu
do najveće mjere koja im je moguća. Sjetimo se također da
efektivnu pomoć možemo pružiti ne samo za vrijeme sna;
snažna živa misao može se odaslati u bilo kojem trenutku, i
nikada neće promašiti u postizanju svog efekta. Ali razlika
između onoga tko je stvarno probuđen i onoga tko nije, sastoji
se u tome što je u slučaju onog prvog magla zauvijek rasprše­
na, dok se kod ovog drugog ona otvara samo za određeno vri­
jeme, a onda ponovo zatvara, isto tako neprobojna kao i prije.
 10. TREĆI IZLJEV

Da bismo razumjeli oblikovanje Duše u čovjeku, moramo

uzeti u obzir još jedan veliki čimbenik. To je Treći Izljev Bo­
žanskog Života koji dolazi od Prvog aspekta Logosa i čini u
čovjeku onaj svojstveni "Duh koji uzlazi", za razliku od
"Duha životinjskog, koji silazi" - što, kada se protumači, zna­
či da dok se duša životinje nakon tjelesne smrti ulijeva natrag
u Grupnu dušu ili skupinu kojoj pripada, Božanski Duh u
čovjeku ne može više tako pasti, već se stalno uspinje sve više
prema Božanstvu iz kojeg je došao. Taj Treći Val Života pri­
kazan je krivuljom na desnoj strani slike 3. gdje ćete pri­
mijetiti, da u ovom slučaju Izljev ne postaje na tom putu tam­
niji ili materijaliziraniji. Izgleda da se ne može spustiti ispod
buddhičke razine, te zato lebdi kao moćni oblak, čekajući na
priliku ostvarenja spoja sa Drugim Izljevom koji mu polagano
ide u susret. Iako izgleda da ovaj oblak neprekidno privlači
esencu ispod sebe, ipak, razvitak, koji čini sjedinjenje mogu­
ćim, mora biti učinjen odozdo. Ilustracija, koja se na Istoku
obično daje neofitu (učenik na duhovnom putu) kao pomoć za
shvaćanje tog procesa je analogija sa nastankom vodene pija­
vice (tornada). I tamo imamo veliki oblak koji lebdi nad mo­
rem na čijoj se površini neprekidno stvaraju i kreću valovi.
Ubrzo se veliki prst ispruži iz oblaka - preokrenuti konus pa­
re u snažnom obrtanju. Ispod toga u oceanu se brzo oblikuje
vrtlog, ali umjesto da stvara uleknuće na površini kao kod
običnog vira, on stvara vrtložni konus koji se uzdiže iznad po­
vršine. Ova se dva konusa sve više i više približavaju, dok ne
dođu tako blizu jedan drugom kad privlačna moć postane
dovoljno jaka da se premosti međuprostor i na mjestu gdje
prije nije bilo ničega, iznenada se počne stvarati stup pomije­
šane vode i pare.

Na sasvim isti način Grupne duše životinjskog carstva ne­

prekidno ubacuju dijelove samih sebe u inkarnaciju, kao pri­
vremene valove na površini mora, a proces diferencijacije na­
stavlja se sve dok konačno ne dođe vrijeme kada se jedan od
tih valova digne dovoljno visoko da omogući lebdećem obla­
ku ostvariti spoj, a tada bude povučen u novu egzistenciju ko­
ja nije ni u oblaku ni u moru, već između toga dvojega, popri­
majući ponešto od prirode jednog i drugog. Tako se jedan dio
odvaja od Grupne duše kojoj je do tada pripadao i više ne
pada natrag u more. Svatko tko se sprijateljio s nekom zaista
inteligentnom domaćom životinjom, lako će razumjeti kako
dolazi do toga jer će znati za intenzivnu devociju, predanost,
koju životinja pokazuje prema gospodaru kojeg voli, i znati će
za velike mentalne napore koje ona ulaže da bi shvatila go­
spodareve želje i da bi ga zadovoljila. Zahvaljujući ovim
naporima, očito je, da će se intelekt životinje jače razviti kao i
njena moć izražavanja ljubavi i predanosti.; doći će vrijeme
kada će se ona na taj način toliko uzdići iznad opće razine
svoje Grupne duše da će se sasvim otrgnuti od nje, a time će
postati prikladni instrument (sredstvo, nosilac, vehikl) za Tre­
ći Izljev, kojim se pripajanjem oblikuje individua (jedinka)
koja od tada slijedi svoj vlastiti put evolucije, natrag ka Bo­
žanstvu.
Ponekad se postavlja pitanje zašto je ljudskoj Monadi po­
trebno prolaziti sav taj put evolucije koja uključuje toliko ža­
losti i patnje, samo da bi se na kraju vratila svom Izvoru - za­
što, ako je esenca u početku bila Božanska i na kraju se po­
novo vraća Božanstvu - ako je ljudska Monada na samom po­
četku svog dugog putovanja kroz materiju bila sveznajuća i
savršeno dobra. To je pitanje zasnovano na potpuno krivom
poimanju činjenica. Kada je ono što se ponekad, iako možda
neumjesno, zove ljudskom Monadom proisteklo iz Božanstva,
to uopće nije bila Monada, a kamoli sveznajuća i savršeno do­
bra. U njoj nije bilo nikakve individualizacije - bila je to sa­
mo masa Monadičke esence. Razlika između njenog stanja
prilikom izlaska i prilikom povratka ista je kao i razlika izme­
đu ogromne mase sjajne i magličaste pramaterije i Sunčevog
sistema koji se s vremenom iz nje oblikuje. Maglina je bez su­
mnje lijepa, ali je nejasna i beskorisna; Sunce koje se polaga­
nom evolucijom iz nje oblikuje zrači životom, toplinom i
svjetlošću nad mnogim svjetovima i njihovim stanovnicima.

Možemo se poslužiti i drugom analogijom. Čovjekovo

tijelo je sastavljeno od nebrojenih milijuna sitnih čestica, a ne­
ke od njih se neprekidno odbacuju. Pretpostavimo da je mo­
guće da svaka od tih čestica može proći kroz neku vrstu evo­
lucije pomoću koje bi od nje postalo još jedno ljudsko biće;
tada ne bismo rekli da te čestice nisu ništa postigle na kraju
svog puta, zato što su već na početku te evolucije, u odre­
đenom smislu, bile ljudske. Esenca (srž) proističe kao čista
izlivena sila (energija), a vraća se u obliku tisuća milijuna
Adepata od kojih je svaki sposoban razviti se u Logos.

Upravo ovaj čudesni tijek evolucije ćemo pokušati prika­

zati, do određene mjere, nizom ilustracija. Iako je najviše što
možemo učiniti samo nastojanje da prikažemo promjene koje
se zbivaju u različitim čovjekovim tijelima (instrumentima,
vehiklima) paralelno s njegovim razvitkom, ipak se nadamo
da ćemo onima koji još ne mogu vidjeti, barem prenijeti ideju
o tom napretku. Jedna stvar u vezi spajanja koje smo pokušali
opisati zahtijeva objašnjenje. Dolazi, naime, do čudne pro­
mjene u položaju monadičke esence. Kroz sve duge vjekove
evolucije, u svim prethodnim carstvima, ona je bila nepre­
kidno životodavni i energizirajući princip - sila iza svakog
oblika kojeg je privremeno zauzimala. Ali ono što je do sada
bilo davalac života, nadahnjivač, (the ensouler), sada i samo
postaje primalac života, ono nadahnuto, (the ensouled); od
one monadičke esence, koja je bila dio Grupne duše, sada se
oblikuje Kauzalno tijelo - prekrasan ovalni oblik živog svjet­
la, u koji se spušta još veličanstvenije svjetlo i život odozgo i
pomoću kojeg se taj viši život može izraziti kao ljudska in­
6
dividualnost.

Ne bismo smjeli misliti da tako postati tijelo (instrument,

vehikl) ovog posljednjeg i najvećeg Izljeva Božanskog Duha
ne predstavlja dovoljno vrijedan cilj, kao rezultat, tako duge i
teške evolucije: jer sjetimo se, da bez pripreme ovog tijela ko­
je će poslužiti kao povezujuća spona, čovjekova besmrtna
individualnost nikad ne bi mogla nastati. Ni jedan djelić rada
koji je obavljen kroz sve te vjekove se ne gubi i ništa nije bilo
beskorisno. Gornja trijada koja je nastala na ovaj način po­
staje jedna trascedentna jedinica, "ne pretvaranjem Boga u
meso, već uzdizanjem čovještva do Boga". Bez tog dugog
tijeka evolucije nikada ne bi došlo do konačnog ispunjenja,
čovjekovog uzdizanja do razine Božanstva, da bi tako i sam
Logos postao savršeniji jer medu svojim vlastitim potom­
stvom ima one kojima je po prvi puta u potpunosti darovana
ljubav što čini srž njegove Božanske prirode i koji tu ljubav
mogu uzvratiti.

6 Kauzalno tijelo - Iako je precizna definicija nešto kompliciranija, za početak se,

vrlo pojednostavljeno Kauzalno tijelo može smatrati čovjekovom Dušom ili
sjedištem reinkarnirajućeg Ega. Naziv dolazi od latinske riječi causa - uzrok;
dakle "uzročno tijelo", što proističe iz činjenice, da nakon smrti i raspadanja svih
tijela, u Kauzalnom tijelu ostaju "klice" koje uzrokuju ponovo utjelovljenje.
Taj lanac ponovnih inkarnacija biti će prekinut tek kada se nadvlada taj uzrok,
odnosno kada se unište te "klice". U osnovi tog uzroka leži žeđ za životom i iskus­
tvom na nižim razinama. Dakle, Nirvana se postiže tek kada čovjek dosegne stanje
potpune bezželjenosti, t.j., kada ga ništa više ne veže i ne privlači nižim svjeto­
vima, a to postiže tek kada je naučio sve što ima naučiti u ovom fizičkom svijetu.
Tada se više ne utjelovljuje u niža tijela, već nastavlja svoju evoluciju na nižim
razinama.
Ovo tumačenje je manje ili više opće prihvaćeno među ezotericima i teozo-
fima, kao i među budistima, đainistima, hindusima, sufijima. (prim. prev.)
 Krajnji desni stupac dijagrama na slici 4. znači stupanj ra­
zvitka daleko napredniji od običnog čovjeka. To je prikaz vrlo
produhovljenog čovjeka čija se svijest već razvila iznad Kau­
zalnog tijela, tako da je u stanju slobodno djelovati na buddič-
koj razini, a svijest mu je (barem kad je izvan tijela) na još
višoj razini, što nagovještava ljubičasti vrh. Primijetit ćemo da
njegovo središte svijesti (označeno najširim dijelom stupca)
uopće nije kao prije, na fizičkoj i astralnoj razini, već leži
između više mentalne i budičke razine. Viši mental i viši
astral su kod njega više razvijeniji nego njihovi niži dijelovi.
Iako još uvijek zadržava fizičko tijelo, što je prikazano činje­
nicom da donji vrh stupca još uvijek dopire do najniže fizičke
granice, no ipak je to samo vrh, što će reći da zadržava svoj
fizički oblik samo zbog pogodnosti rada u njemu, a ni u ko­
jem slučaju zato što su njegove misli i želje tamo fiksirane.
On je odavno nadvladao svaku karmu koja bi ga mogla vezati
za utjelovljenje; ako sada preuzima na sebe tijela nižih razina
to je samo zbog toga da bi kroz njih mogao raditi za dobrobit
čovječanstva, t.j. zračeći i utječući na ono do čega se inače ne
bi moglo doprijeti iz duhovnih razina. Vibracije nekih vrsta
Božanske energije previše su istančane (profinjene) same po
sebi da bi ih mogla osjetiti grublja tvar nižih razina; ali ako se
one spuste kroz kanal (posrednika) nekoga čija su tijela na tim
razinama savršeno čista, tada se one mogu osjetiti čak i ovdje
dolje, te se na taj način može izvršiti njihov rad.

Kada je Kauzalno tijelo tek oblikovano i promatrano iz

stanja više vidovitosti, ono izgleda prozirno, a ipak prošarano
duginim bojama kao divovski mjehur od sapunice - t.j., kada
ga promatra netko s te razine tko je u potpunosti razvio spo­
sobnosti svog Kauzalnog tijela, što znači, da ga jedino takav
može vidjeti. U toj fazi ono sliči mjehuru od sapunice i
izgleda gotovo sasvim prazno, budući da božanska energija
koja je sadržana u njemu još nije imala vremena razviti svoje
latentne sposobnosti učeći se vibriranju kao odgovor na
vanjske podražaje; zato posjeduje vrlo malo boja. Ono malo
što ih ima dolazi od svojstava koja su već razvijena u okviru
Grupne duše, a Kauzalno tijelo je bilo samo jedan njezin dio i
ono je sada u procesu prenošenja ovih svojstava unutarnjoj
sili, tako da već postoji određeno titranje na frekvencijama
koje odgovaraju ovima; u tom su tijelu već sada primjetne
slabašne indikacije ovih vibracija i to tračci boja što sviću.
Slika 5. dati će nam određeni uvid u njegov izgled u toj fazi
(ili ubrzo zatim), te se može uzeti kao prikaz Kauzalnog tijela
primitivnog čovjeka. Na lijevoj strani slike, sivu nijansu ne bi
smjeli shvatiti kao oznaku nekog svojstva tog tijela; ona za­
pravo uopće ne postoji u tijelu, ali ju je umjetnik dodao na­
prosto zato da mjehuru dade efekt zaobljenosti.
Iako čovjek ima sada Kauzalno tijelo, daleko je od toga
da bi bio dovoljno svjestan da prima ili reagira na utiske te ra­
zine; budući da je propisana metoda za evoluciju njegovih la­
tentnih svojstava, kao što je već rečeno, posredstvom podra­
žaja izvana, potrebno je da se on spusti dovoljno daleko pa da
dođe u dodir s takvim podražajima koji mogu na njega utje­
cati. Otuda dolazi metoda napretka koja mu je predodređena,
ona, putem reinkarnacije - t.j. pružanjem jednog dijela sebe u
ove niže razine zbog iskustava koja se tu mogu steći i zbog
svojstava koja ta iskustva razvijaju u njemu, i zatim vraća­
njem ponovo u samoga sebe, noseći sa sobom rezultate svog
truda. Zaista, to pružanje jednog dijela sebe u inkarnaciju
(utjelovljenje) može se prikladno usporediti sa investiranjem;
on očekuje, ako sve bude išlo kako treba, da će povratiti ne
samo svoj kapital nego i priličnu količinu dobiti, što obično i
dobiva. Ali kao i kod drugih investicija, povremeno je moguć
gubitak umjesto dobitka; moguće je da neki dio onoga što
stavlja dolje bude tako upleten u nižu materiju kroz koju mora
djelovati, da njegovo potpuno vraćanje može postati nemogu­
ćim. Razmatranje te pojave ne spada u našu sadašnju temu, ali
se potpunije objašnjenje može naći u knjizi, Astralna razina
(The Astral Plane).
 Duša se spušta dolje pod impulsom onoga što se na Istoku
zove trišna, žeđ za manifestacijom, želja za životom. Ona ura­
nja u more materije, jača se sebičnošću, i na astralnoj razini se
pojavljuje u ne baš ljupkom ruhu prikazanom na slici 7. Vrlo
postupno, ona uči da postoji viša evolucija i da snažan oklop
sebičnosti (koji je bio potreban zbog stvaranja moćnog sre­
dišta) postaje smetnja rastu tog središta nakon što je ono obli­
kovano, te da ga treba razbiti i odbaciti, baš kao što i skele tre­
ba ukloniti nakon što je zgrada završena, iako su one bile nuž­
ne tijekom njenog podizanja. Polagano i kroz mnoge inkarna­
cije astralni se izgled razvija od onog na slici 7., do onog na
slici 10., a još kasnije do onog na slici 23. Pokušat ćemo slije­
diti tu evoluciju i prikazati je u raznim fazama.
 11. KAKO ČOVJEK EVOLUIRA

Duša se prvo spušta u materiju nižih podrazina mentalne

razine. Odmah se, a u određenom smislu i automatski, oko nje
obavija ruho od te materije koje je točan odraz onih osobina
(kvaliteta) koje već postoje u njoj ili bar onoliko koliko se one
mogu izraziti na toj razini.

Nikada ne smijemo zaboraviti da svaka faza spuštanja

znači podvrgavanje ograničenju, te prema tome ni jedan izra­
žaj Duše na bilo kojoj nižoj razini nikada ne može biti savršen
izraz. On je samo pokazatelj njenih svojstava, kao što je
umjetnikova slika dvodimenzionalni prikaz scene koja postoji
(ili se zamišlja da postoji) u tri dimenzije. Slika prikazuje sce­
nu onoliko vjerno koliko se to može prikazati na plosnatoj po­
vršini uz pomoć perspektive, ali u stvarnosti će neminovno
skoro svaka linija ili put biti različiti od crte ili kuta koji se
želi prikazati. Na isti način prave osobine kakve postoje u Du­
ši ne mogu se izraziti u materiji bilo koje razine; vibracije niže
materije su previše tupe i lijene da bi ih mogle prikazati,
odnosno žica nije dovoljno napeta da bi mogla reagirati na
notu koja odzvanja odozgora. Ona se, međutim, može ugoditi
da joj odgovara na nižoj oktavi, kao muški glas koji pjeva u
skladu s dječjim, izražavajući isti zvuk onoliko koliko mu
dozvoljavaju mogućnosti organizma.

Prema tome će boja, koja izražava određeno svojstvo u

Kauzalnom tijelu, biti izražena i u mentalnom tijelu, pa čak i u
astralnom, ali će, što se više spuštamo, biti sve manje delikatna,
sve manje sjajna i eterička. Razlika između ovih oktava boja
mnogo je veća nego što se može prikazati na papiru ili platnu;
možemo si ju pokušati predočiti samo u stupnjevima ili svojs­
tvima, jer je čak i prva oktava iznad fizičke sasvim izvan poi­
manja našeg uma, sve dok on djeluje pod ograničenjem fizič­
kog mozga. Niže astralne boje možemo zamisliti kao tamne i
grube, a one su zaista takve u usporedbi s višim i čišćim nijan­
sama, ali su u svojoj grubosti barem svjetleće; nisu toliko tam­
ne boje u našem uobičajenom smislu riječi, već više kao vatra
koja tiho gori.

Uspinjući se, na svakom stupnju nalazimo kako viša ma­

terija pokazuje izvanrednu moć izražavanja plemenitijih oso­
bina, ali postupno gubi moć izražavanja nekih nižih svojstava.
Naročito neugodna boja koja predstavlja grubu senzualnost u
astralnom tijelu ne može se reproducirati u mentalnoj materiji.
Moglo bi se prigovoriti da to ne bi smjelo biti tako budući da
čovjek, nesumnjivo, može imati neku senzualnu misao; ali
ova ideja, izgleda ne odgovara činjenicama. Čovjek može
oblikovati mentalnu sliku koja će u njemu probuditi senzualni
osjećaj, ali i misao i slika će se izraziti u astralnoj materiji, a
ne u mentalnoj. Ostaviti će prilično određeni utisak svoje po­
sebne boje u astralnom tijelu, dok će u mentalnom te boje
pojačati, a koje predstavljaju njegova mentalne negativnosti u
sebičnosti, umišljenosti i zavaravanju. Ovi utisci neće naći
nikakvog izražaja u blistavoj slavi Kauzalnog tijela, ali svako
njihovo jačanje u nižem tijelu, svako njihovo uživanje ovdje
dolje, težit će za doneklim prigušivanjem sjaja onih boja koje
predstavljaju suprotne vrline u višoj egzistenciji, a koja je to­
liko bliža stvarnosti.

Proces kojim se stvaraju boje, uvijek djeluju odozdo

prema gore. Čovjek osjeti određeni podražaj izvana i na njega
djeluje valom emocije koja je u njemu probuđena. To znači,
da za vrijeme dok ta emocija traje, u astralnom tijelu
prevladava određena vrsta vibracije, kao što je prikazano na
našim ilustracijama. Nakon određenog vremena emocija se
smiruje a odgovarajuća boja izblijedi - ali ne sasvim. Odre­
đeni postotak materije astralnog tijela normalno titra frekven­
cijom koja odgovara toj emociji, a svaka njena velika erupcija
nešto dodaje tom postotku. Na primjer: ljudi imaju u sebi
određenu količinu razdražljivosti koja se u astralnom tijelu
izražava kao jarko crveni oblak. Kad čovjek pokazuje tu raz-
dražljivost nekim posebnim izljevom svoje nekontrolirane na­
ravi, čitavo se astralno tijelo privremeno ispunjava jarko crve­
nom bojom. Napad strasti popušta i jarko crvena boja nestaje,
ali za sobom ostavlja tragove jer ostaje trajni dodatak veličini
jarkocrvenog oblaka razdražljivosti, a i cjelokupna materija
astralnog tijela malo je spremnija nego ranije na reakciju
vibracije ljutnje kad god se za to pruži prilika. Naravno, posve
se isto događa i u slučaju drugih emocija, bilo dobrih ili loših.;
tako u materiji vidimo jasnu manifestaciju moralnog zakona,
t.j. kad god popustimo bilo kojoj strasti, sami sebi otežavamo
pružanje otpora idućem napadu, dok svaki uspješan napor u
njenom potiskivanju čini sljedeću pobjedu malo lakšom.

Relativno trajna boja astralnog tijela označava postojanje

trajnije vibracije koja s vremenom proizvodi svoj efekt i na
mentalnom tijelu, stvarajući na toj mnogo višoj razini vibra­
ciju sličnog karaktera - pod uvjetom daje vibracija takve pri­
rode da se može reproducirati u finijoj materiji. Istom tom
metodom pobuđivanja simpatičkih vibracija, sva viša svojstva
razvijena životom na nižim na nižim razinama postupno se
ugrađuju u Kauzalno tijelo, iako se na toj razini, srećom za
nas, mogu zapisati samo efekti uzvišenijih emocija.

Tako čovjek kroz mnoge živote razvija u sebi mnoga

svojstva, neka dobra; a neka loša; ali, dok se svaki pozitivan
razvitak neprekidno akumulira i uskladišćuje u Kauzalnom
tijelu, ono što je tlo može se izraziti samo kroz niža tijela, te je
prema tome relativno prolazno. U skladu s tim zakonom
Božanske pravde, svatko prima apsolutno točno rezultate vla­
stitog djelovanja, bilo ono dobro ili loše: ali ono zlo nužno
odrađuje svoje efekte na nižim razinama jer se te vibracije
mogu izraziti samo kroz materiju tih razina, a nemaju nika­
kvih tonova koji bi bili u stanju pobuditi reakciju u Kau­
zalnom tijelu. Njegova se moć, dakle, sva istroši na svojoj
vlastitoj razini i u potpunosti djeluje na svog stvoritelja u nje­
govom astralnom i fizičkom životu, bilo to u ovoj ili budućim
inkarnacijama.

Dobro djelo ili misao također proizvode svoj rezultat na

tim nižim razinama, ali osim toga imaju mnogo više i trajnije
djelovanje na Kauzalno tijelo koje je tako istaknuti činilac u
čovjekovoj evoluciji. Prema tome, dok ovdje dolje sve vibra­
cije podjednako izazivaju svoje efekte i manifestiraju ih kroz
razna privremena tijela, samo se dobre osobine zadržavaju
kao točno određeni dobitak za pravog čovjeka.

Čovjek se svaki put ponovo susreće sa zlom prilikom ula­

ska u inkarnaciju, sve dok iz svojih tijela ne izbriše i potpuno
iskorijeni svaku tendenciju ka reagiranju na zlo - sve dotle,
zapravo, dok više ne bude podložan bilo kakvoj strasti ili želji
već će moći iznutra vladati sobom.
 12. ŠTO NAM POKAZUJU TIJELA

Sam proces učenja je postupan i prve manifestacije nera­

zvijenog čovjeka na nižim razinama ne doimlju se nimalo lije­
po. Primitivan čovjek, čije je Kauzalno tijelo prikazano na
slici 5, vjerojatno će imati mentalno tijelo kao na slici 6, a
astralno tijelo tipa prikazanog na slici 7.

Treba shvatiti da sva ta tijela zauzimaju isti prostor i me­

đusobno se prožimaju, tako da bismo vidovitim promatranjem
primitivnog čovjeka vidjeli njegovo fizičko tijelo okruženo
svjetlećom maglom ovalnog oblika, nalik na sliku 5, 6 ili 7,
ovisno o vrsti vidovitosti koja je upotrijebljena.

Kada bi mogli svjesno upotrijebiti naša vlastita astralna

osjetila, vidjeli bi samo astralno tijelo te iz njega saznali ka­
kve strasti ili osjećaje čovjek trenutno doživljava i kojima se
najčešće podaje. To je polje manifestacije želja - zrcalo u ko­
jem se ogleda svaki osjećaj istog trena, u kojem se mora izra­
ziti čak i svaka misao koja ima u sebi nešto što dotiče osobno
"ja" u čovjeku. Iz tog materijala daje se tjelesni oblik mrač­
nim elementima koje ljudi stvaraju i pokreću svojim zlim že­
ljama i negativnim osjećajima; iz njega se također oblikuju
dobrohotni elementali dovedeni u život dobrim željama, za­
hvalnošću i ljubavlju.

Kao što je prirodno očekivati, pojave u astralnom tijelu

nisu trajne; njegova boja, sjaj, brzina titranja, sve se trenutno
mijenja. Erupcija srdžbe ispuniti će čitavo astralno tijelo
tamnocrvenim bljeskovima na crnoj pozadini; iznenadan strah
istog će trena sve zaogrnuti jezovitom, olovno sivom maglom.
Ipak, bit će trenutaka kada dolazi do relativnog mirovanja
ovakvih fluktuacija astralnog tijela i tada će ono pokazivati
određenu grupu boja koje zadržavaju manje ili više isti po­
ložaj. Takav je trenutak izabran za našu ilustraciju na slici 7, a
iz njega se, kao što ćemo ubrzo vidjeti, može dobiti dosta in­
formacija o čovjeku.

Koristeći mentalni vid, vidjeli bi mentalno tijelo našeg

primitivnog prijatelja, a ono bi vjerojatno sličilo onom na slici
6. Kako su mu boje iste, ovo bi se prilično dobro slagalo s
astralnim tijelom u stanju mirovanja, ali bilo bi i mnogo više
od toga jer bi se u njemu pojavila sva ona duhovnost i intelekt
koji bi mogli biti razvijeni u čovjeku - možda još ne jako u
slučaju našeg primitivnog čovjeka, ali od velikog značaja ka­
snije, kao što ćemo vidjeti s vremenom. Iz tog mentalnog tije­
la, dakle, možemo zaključiti kakav je to čovjek i kako je do
sada, u ovoj inkarnaciji, iskoristio svoj život.

Ali ako imamo sreću u ovom slučaju primijeniti savršenu

moć vida putem Kauzalnog tijela, tada ćemo vidjeti Kauzalno
tijelo tog primitivnog čovjeka, a otuda saznajemo koliko je
napredovao njegov pravi život kao Duše i koliki je napredak
postigao Ego na svom putu ka Božanstvu. Očito je, da izvjež­
banom vidovnjaku koji može upotrebljavati svoj vid na tim
raznim stupnjevima, čitav čovjekov život, u svim njegovim
fazama, leži kao otvorena knjiga. Na tim višim razinama nitko
se ne može sakriti ili prerušiti i zato svaki promatrač bez pred­
rasuda vidi ga onakvog kakav on zaista jest.

Kažem bez predrasuda; nikada ne smijemo zaboraviti da

svatko vidi drugoga pomoću svojih vlastitih tijela te je zato
donekle u položaju čovjeka koji promatra neki prizor kroz
obojene naočale. Sve dok ne nauči uzeti u obzir ovaj utjecaj,
lako će mu se događati, da najistaknutijim karakteristikama
čovjeka kojega promatra, smatra upravo one na koje on sam
najlakše reagira; ali uz malo pažljivog vježbanja ubrzo se
oslobađa iskrivljenja koje proizvodi taj osobni čimbenik, tako
da tada postaje sposoban čitati jasno i točno.
 13. BOJE I NJIHOVO ZNAČENJE

Da bi uopće mogli proučavati detalje ovih raznih tijela,

moramo se najprije upoznati s općenitim značenjem različitih
nijansi boja u njima, kako je to prikazano na predlošku. Jasno
je da je u njihovoj kombinaciji moguća skoro beskrajna razno­
likost. Nastojim ovdje dati, što je moguće bliže, točnu nijansu
koja izražava čistu, nepomiješanu emociju čiji naziv nosi; ali
ljudske emocije rijetko su kada nepomiješane, te tako moramo
neprekidno klasificirati ili analizirati neodređene nijanse u
čijem je stvaranju sudjelovalo više činilaca.

Srdžba je, na primjer, predstavljena jarkocrvenom, a lju­

bav crvenom i ružičastom; ali i srdžba i ljubav su često dubo­
ko prožete sebičnošću, pa će čistoća njihovih odgovarajućih
boja biti prigušena teškom smeđesivom bojom koja je tako
karakteristična za ovaj porok i to u onolikoj mjeri, koliko je
on uzeo maha. Ili pak, oboje mogu biti pomiješani s osjećajem
ponosa, a to bi se odmah pokazalo primjesom zagasito naran­
časte boje. U nastavku našeg istraživanja vidjet ćemo mnoge
primjere takvog miješanja, kao i rezultirajuće nijanse boja; ali
najprije moramo naučiti pročitati značenje jednostavnijih to­
nova. Ovdje ćemo dati popis nekih od najčešćih.

# Crna - Gusti crni oblaci u astralnom tijelu označavaju

prisutnost mržnje i zlobe. Kada netko daje oduška napadu
strastvenog bijesa, općenito se mogu vidjeti strašni misaoni
oblici mržnje kako lebde u njegovoj auri kao namotaj i teškog,
otrovnog dima.
 # Crvena - Jarko crveni bljeskovi, obično na crnoj poza­
dini, pokazuju srdžbu; a to će biti manje ili više prožeto sme­
đom bojom, budući da u takvoj srdžbi postoji manje ili više
osjećaja sebičnosti. Ono što netko utučen ili povrijeđen
ponekad naziva"plemenitom srdžbom" može se izraziti u blje­
skovima sjajno crvenog na uobičajenoj pozadini aure. Plam-
teća, krvavo crvena boja koju je lako prepoznati, iako ju nije
lako opisati - znači senzualnost.

# Smeđa - Zagasita crveno smeđa, skoro kao hrđa, znači

škrtost i obično se razmješta u paralelne pruge preko astralnog
tijela, dajući mu vrlo neobičan izgled.

# Zagasita, teška sivo smeđa znači sebičnost, što je naža­

lost jedna od najčešćih boja u astralnom tijelu.

# Zelenkasto smeđa, rasvijetljena jarko crvenim ili grimi­

znim bljeskovima znači ljubomoru i kod običnog čovjeka sko­
ro je uvijek prisutno dosta te boje, kada je, kako se to kaže,
"zaljubljen".

# Siva - Teška olovno siva izražava duboku depresiju, a

u slučajevima kada takvo stanje često prevladava, to ponekad
izgleda neopisivo tmurno i tužno. Ova boja ima i neobično
svojstvo da se raspoređuje u paralelne pruge, kao i pruge po­
hlepe, tako da i jedno i drugo ostavlja dojam da je nesretna
žrtva zatvorena u nekoj vrsti astralnog kaveza.

# Modro siva - vrlo odvratne i strašne nijanse znače

strah.

# Grimizno crvena - Ova je boja manifestacija ljubavi i

često predstavlja najljepšu karakteristiku u tijelima prosječnog
čovjeka. Naravno, ona jako varira u ovisnosti o vrsti ljubavi.
Može biti zagasita, teška i poprilično prožeta smeđom zbog
sebičnosti, ako se takozvana ljubav bavi uglavnom razmatra­
njem koliko se ljubavi prima od nekog drugog, odnosno, koli­
ko se dobiva za uzvrat za ono u što se ulaže. Ali ako je ljubav
one vrste koja nikad i ne pomišlja na sebe, niti na ono što pri­
ma, nego samo gleda koliko može dati i koliko se potpuno
može izliti kao voljna žrtva za voljenu osobu, onda će se izra­
ziti kroz najljupkiju ružičastu boju; a kada je ta ružičasta po­
sebno blistava i prožeta svjetlo ljubičastom bojom, to govori o
duhovnijoj ljubavi za čovječanstvo. Između ovih postoje bez­
brojne mogućnosti; a ljubav može, naravno, biti obojena na
razne načine, kao na primjer ponosom ili ljubomorom.

# Narančasta - Ova boja uvijek znači ponos ili ambiciju

te ima skoro isto toliko inačica kao i prethodno spomenuta,
već prema vrsti ponosa ili ambicije. Nerijetko se susreće sje­
dinjena s nervozom i razdražljivošću.

# Žuta - Ovo je vrlo dobra boja koja uvijek znači posje­

dovanje intelektualnosti. Njezini tonovi su razni, a primje­
sama drugih boja mogu postati složeniji. Općenito govoreći,
ona ima dublju i zagasitiju nijansu ako je intelekt uglavnom
usmjeren u niže kanale, posebno ako su ciljevi sebični; ali po­
staje blistavo zlatna i postupno se uzdiže do prekrasne jasne i
svjetleće limun - žute ili jaglac - žute kad se okreće višim i
nesebični]im ciljevima.

# Zelena - Niti jedna boja nema raznolikija značenja od

ove pa njeno pravilno tumačenje zahtijeva određen studij. Ve­
ćina njenih manifestacija ukazuje na određenu prilagodbu, u
početku zlu i varljivu, ali konačno dobronamjernu i blago­
naklonu.

# Sivo zelena - Posebna boja koja znači prijevaru i pod­

lost, biti će vrlo izrazita u astralnim tijelima primitivaca. Ona
26. Kauzalno tijelo Arhata
nije nimalo rijetka među civiliziranim ljudima koji su već
davno morali proći onu fazu u evoluciji koju ona označuje.
Kako čovjek napreduje, ova se boja mijenja u sjajnu smarag-
dno zelenu koja još uvijek znači raznolikost, svestranost,
domišljatost i brzo snalaženje, ali više ne pokazuje nikakve
zle namjere u vezi s tim svojstvima. Ona označuje sposobnost
"da se bude sve svim ljudima", no, sada više ne na način da bi
ih se prevarilo ili obmanulo, već najprije da bi ih se zadovo­
ljilo, da bi se stekla njihova blagonaklonost, a kasnije kad se
razvije razumijevanje, da bi im se pomoglo i ojačalo. Konač­
no, ta boja postaje ugodna oku, pastelna, svjetleća plavo
zelena, kakvu se ponekad može vidjeti kod posebno nježnog
zalaska sunca, a tada pokazuje neke od najviših svojstava
ljudske prirode kao najdublju simpatiju i suosjećaj, uz moć
savršene prilagodljivosti koju mogu dati samo ta svojstva.
Sjajna zelena, kao boja jabuke, izgleda da uvijek prati snažnu
vitalnost u njenom ranom razvitku.

# Plava - Tamna, jasna plava boja obično odaje religio­

zne osjećaje, ali i ona varira ovisno o vrsti osjećaja, o njego­
voj čistoći ili dvoličnosti, o sebičnosti ili plemenitosti. Može
biti prožeta skoro svakim od ranije spomenutih svojstava, tako
da možemo imati bilo koju nijansu od boje indiga s jedne
strane i bogate, tamno ljubičaste s druge strane, sve dalje do
blatno sivo plave koja je na razini obožavanja fetiša. Tragovi
ljubavi ili straha ili straha, lažljivosti ili ponosa, mogu se po­
miješati s ovom bojom religioznosti, te tako zapažamo široko
područje varijacija.

# Svjetlo plava označuje predanost nekom plemenitom

duhovnom idealu i postupno se uzdiže do svijetle ljubičasto
plave koja je tipična za visoku duhovnost, te je obično popra­
ćena svjetlucavim zlatnim zvjezdicama što predstavlja uzviše­
ne duhovne aspiracije.
 Lako je shvatiti da broj kombinacija i modifikacija svih
ovih boja može biti beskonačan, tako da se i najmanje razlike
karaktera ili najprolazniji mješoviti osjećaj očituje najvećom
preciznošću. Prilikom čitanja punog značenja onoga što se
vidi treba uzeti u obzir i opći sjaj astralnog tijela, relativnu
određenost ili neodređenost njegovih kontura, te relativan sjaj
pojedinih energetskih središta. Treba spomenuti i to da se
psihička svojstva, koja su već razvijena ili su još u razvitku,
izražavaju putem boja koje su izvan vidljivog spektra, pa ih je
nemoguće prikazati fizičkim bojama. Ultraljubičaste nijanse
označuju viši i čistiji razvitak, dok grube kombinacije infra-
crvenog odaju pokvarenost onoga koji čeprka po zlim i sebič­
nim oblicima magije. Okultni se napredak ne očituje samo bo­
jama već i jačim sjajem pojedinih tijela koja postaju sve veća i
sa određenijim konturama.
 14. DUPLIKAT

Postoji još nešto što moramo spomenuti u vezi naših ilu­

stracija općenito, prije nego ih uzmemo jednu po jednu u raz­
matranje. Primijetit ćemo da je unutar ovoida blago označena
kontura fizičkog tijela, da bi se pred čitaoca jasno postavila
razlika u veličini između njega i magličastih oblaka; ali treba
imati na umu da je to samo jedan pokazatelj, a ne i konkretan
prikaz i nitko ne bi smio pogrešno pretpostaviti da su astralni i
mentalni duplikati fizičkog oblika zaista tako neodređeni i
neprepoznatljivi. Na crtežu načinjenom na ovoj razini nemo­
guće je istovremeno prikazati sve aspekte figure koja pripada
sasvim drugačijem području prirode, te su zbog toga neka
svojstva viših tijela namjerno zanemarena ili namijenjena po­
sebnoj svrsi ove knjige, t.j. da se protumači kako obojenja raz­
nih tijela očituju stupanj čovjekove evolucije.

Nikakav pokušaj, na primjer, nije učinjen da bi pokazao

izgled sedam čakri ili energetskih središta, iako oni postoje u
svim tijelima, i u određenim bi slučajevima bili izvanredno
živi i istaknuti. Umjetnik nije ni na koji način pokušao repro­
ducirati čudesne svjetlucave boje u površinskom sloju svakog
ovoida; nije prikazao ni guste oblake misaonih oblika koji kao
zid okružuju svakog čovjeka, niti unutarnji raspored koji tako
vjerno imitira fizički oblik; a upravo ovo posljednje zahtijeva
nekoliko riječi objašnjenja.

Ako astralnim vidom bacimo pogled na našeg susjeda dok

je budan, vidjet ćemo da izgleda skoro isto kao i obično, osim
što će biti okružen lakom svjetlećom maglicom u kojoj pažlji­
vim promatranjem možemo primijetiti igru mnogih boja.
Moglo bi se postaviti pitanje, kako to, da se može vidjeti nje­
govo lice i udovi, kada znamo da astralna materija tijela kojeg
koristimo ne može sasvim reagirati na fizičke vibracije?
Odgovor bi bio da ono što nam je vidljivo, nije njegovo fizič­
ko tijelo, već njegov duplikat u astralnoj materiji; osim toga,
kad čovjek napusti svoj gusti zemaljski oblik, bilo privremeno
prilikom spavanja ili trajno kod smrti, njegov duplikat još
uvijek zadržava isti oblik. Razmotrimo kako dolazi do toga.

Na slici 2. uočili smo da astralna materija ima sedam sta­

nja ili stupnjeva gustoće koji odgovaraju onima na fizičkoj ra­
zini. U tome ima više od obične podudarnosti t.j. postoji
snažno privlačenje. Svaka čestica krute fizičke tvari prožeta je
i ima kao svoj duplikat određene čestice astralne materije naj­
niže podrazine, koju zbog lakšeg razumijevanja možemo na­
zvati "krutom astralnom materijom" - iako je to kontradikcija
u izrazima, budući da krutost u uobičajenom smislu te riječi
nije osobina koja bi se mogla pripisati bilo kakvoj astralnoj
supstanci. Na isti način svaka tekuća fizička čestica ima svoj
duplikat u "tekućim astralnim česticama" i.t.d.; a ti se du­
plikati ne mogu lako odvojiti.

Kad se čovjek spušta u inkarnaciju, okuplja oko sebe ma­

teriju razina kroz koje prolazi. Kad sakupi svoj mentalni i
astralni materijal, poprima jajoliki oblik koji je odraz pravog
oblika tj. Kauzalnog tijela na ovim nižim razinama. Tada se
nađe u poziciji da obuhvati malo fizičko tijelo, a njegova pri­
vlačnost odmah počinje djelovati na, do tada, nedovršenu as­
tralnu i mentalnu materiju. Snažne vibracije ovih finijih čes­
tica ne podaju se lako kontroli, ali kako dijete raste, tako se i
njegov utjecaj stalno pojačava, pa odrasla osoba ima obično
preko 90% materije svog astralnog i mentalnog tijela unutar
granica svog mesnatog omotača. Zato ne kažem da iste čestice
uvijek tamo ostaju jer je svaka od njih u neprekidnom brzom
kretanju izlaženja i ulaženja; ali u cjelini ta se proporcija sta­
lno održava. Kada astralnim vidom promatramo prijatelja,
ono, što zapravo vidimo je ljudski oblik sastavljen od vrlo gu­
ste i naizgled krute magle okružene jajolikim oblakom proz­
račne maglice; čovjeka možemo odmah prepoznati jer je vjer­
no reproducirana svaka crta poznatog nam lika.

A to nije sve. Važna je navika; to znači da astralne i men­

talne čestice naviknute na određeni oblik zadržavaju ga čak i
onda kada se tijelo uništi, tako da se čovjeka može lako pre­
poznati i nakon smrti. Promjene koje se događaju unutar tijela
su privremene jer svaka prolazna misao može preoblikovati tu
istančanu materiju; ali čim se ukloni pritisak zarobljavajuće
misli, vraća se uobičajeni oblik.

Postoji mnogo slabiji, ali trajniji misaoni utjecaj koji po­

nekad vrlo postupno izaziva poprilične promjene. Obično nit­
ko ne zamišlja samoga sebe oronulim, slabim, pogrbljenim ili
naboranim; i zato, iako astralno tijelo odmah nakon smrti mo­
že vjerno reproducirati sve te karakteristike, nesvjesni utjecaj
njegove vlastite predodžbe o sebi, polako mu vraća nešto od
onoga kako je izgledao u svojim najboljim godinama. Zbog
toga, čovjek koji se nakon smrti pojavi kao prikaza, ponekad
iznenadi svoje bližnje s mlađim izgledom, a ne starijim nego
kad je umro.

I misli drugih pridonose održavanju astralnog oblika ne­

promijenjenim nakon smrti. Kada čovjekovi prijatelji, bilo
živi ili mrtvi, misle na njega, zamišljaju ga onakvim kakvog
su ga poznavali; a svaka takva misao predstavlja trenutačnu
oblikujuću silu te tako nastaje skupni efekt.

Čitalac će iz svega ovoga shvatiti, da će osim onoga što je

prikazano na našim ilustracijama, naći još mnoge druge stvari
za promatranje kada nauči gledati astralno tijelo; a posebno će
primijetiti da duplikat fizičkog oblika nije samo blijeda kon­
tura već, vjerojatno, od svih najistaknutija karakteristika.

Skoro je sigurno da će to biti tako kod neškolovanog

(neizvježbanog) vidovnjaka, budući da je astralni vid razvijen
samo u vrlo rijetkim slučajevima. Prirodno je da se najprije
otvori najniži dio tog osjetila, onaj najbliži fizičkom, i može
se dogoditi, da čovjek godinama bude u stanju vidjeti samo
gušće slojeve astralne materije. Ti su slojevi upravo oni koji
su najviše skoncentrirani u duplikatu i zato najviše odgovaraju
materiji fizičkog tijela. Prema tome, okolna jajolika magla će
takvom čovjeku izgledati proporcionalno mnogo slabijom i
manje uočljivom nego stvarno jest. Ako mu je astralni vid do­
nekle iznad prosjeka, može, kao što je upravo rečeno, vidjeti
nešto od tih boja, ako gleda malo pažljivije - ulažući napor
koji na fizičkoj razini odgovara naprezanju očiju. Kao poslije-
dica takvog naprezanja, dolazi do trenutnog povisivanja vibra­
cija njegovog astralnog tijela, točnije rečeno, njegovo se osje­
tilo proteže do malo viših vibracija i tako donosi u njegov
vidokrug nešto veći dio astralnog tijela kojega promatra. Čo­
vjek koji je pravilno vježban u vidovitosti uči se, naravno, ka­
ko koristiti moć tog vida na svim podrazinama, bilo odvojeno
ili istovremeno, već prema želji.

Ljudi pitaju da li astralno tijelo izgleda obučeno, i ako je

tako, odakle dobiva odjeću. Budući da se ova finija materija
može oblikovati mišlju, čovjek je onakav kakvim se zamišlja i
lako mu je obući se onako kako želi. Ako mu je pažnja pot­
puno zaokupljena nečim drugim, njegov um obično auto­
matski reproducira neko obično odijelo koje mu je poznato,
tako da će se vjerojatno pojaviti u onoj odjeći koju najčešće
nosi. Znam za jednog prijatelja koji se dugo vremena na
astralnoj razini uvijek pokazivao u večernjem odijelu, a da o
tome nikada nije razmišljao; pretpostavljam da je to zato što
je kasno noću, prirodno, sebe zamišljao u takvom odijelu.
Drugi je uvijek nosio ljupku žutu tuniku budističkog sve­
ćenika; ali mislim da je to u početku bilo namjerno, iako je to
kasnije svakako postalo navikom.

Duplikat postoji i u mentalnoj materiji kao i u astralnoj,

tako da i kroz čitav nebeski život čovjek u velikoj mjeri zadr­
žava izgled kao i sjećanje svoje posljednje osobnosti. Čak i u
Kauzalnom tijelu postoji ljudski oblik - ne neki iz bilo koje
pojedine inkarnacije, već veličanstveno stapanje onoga što je
najplemenitije u svima njima. To je Augoeid ili nebeski čo­
vjek, kroz kojega se manifestira pravi Ego; ali uvjeti na toj ra­
zini su toliko drugačiji da je uzaludno pokušavati to opisati.
 15. PRVE FAZE ČOVJEKOVOG RAZVITKA

Kada primijenimo informaciju iz trinaestog poglavlja pri

proučavanju mentalnog tijela primitivnog čovjeka prikazanog
na slici 6., neke nam činjenice postaju odmah očigledne. Iako
je to u cjelini vrlo siromašno i nerazvijeno mentalno tijelo,
određeni je napredak ipak već postignut. Mutno žuta boja na
vrhu ukazuje na nešto intelekta, ali svojom zamućenošću
označuje da se primjenjuje isključivo za sebične ciljeve.
Devocija na koju upućuje sivo plava boja znači neko obo­
žavanje fetiša, u velikoj mjeri obojeno strahom i podsticano
razmatranjima vlastitog interesa, dok mutna grimizno crvena,
nama s lijeve strane, ukazuje na početke privrženosti koja je
također uglavnom sebična. Pruga mutne narančaste boje ozna­
čuje ponos, i to prilično niske vrste; velika zraka jarko crvene
boje izražava snažnu tendenciju ka srdžbi koja bi se očito ras­
plamsala već pri najmanjoj provokaciji. Široka traka prljavo
zelene boje koja zauzima tako veliki dio tijela predstavlja
prijevarnost, izdajstvo i pohlepu, a manifestira se uočljivim
smećkastim nijansama. Na dnu se primjećuje neka vrsta talo­
ga blatnjave boje koja sugerira općenito sebičnost i odsutnost
bilo kakvih poželjnih svojstava.

Upravo ta odsutnost svakog jače izraženog višeg svojstva,

daje nam sigurnost da ćemo promatrajući astralno tijelo (slika
7) ustanoviti, da je ono sasvim nekontrolirano. U skladu s ti­
me, vidimo kako je veliki dio tog nosioca (tijela) želja zauzet
isključivo senzualnošću koju svjedoči vrlo neugodna smeđe
crvena boja, skoro kao boja krvi.
 Kao što bi se moglo očekivati, ovdje je nazočna prije-
vamost, sebičnost i pohlepa, a i snažna srdžba prikazana je
mrljama i izljevima mutno crvene boje. Ljubav se uopće jedva
naslućuje, a intelekt i religiozni osjećaji koji se javljaju od
najniže su moguće vrste.

Treba uočiti nepravilnost kontura ovog astralnog tijela,

što daje općenito zamućen efekt, kao i način na koji su pore­
dane boje. Kada prijeđemo na tijela razvijenijih ljudskih bića,
otkriti ćemo u tom pogledu priličan napredak. Boje se uvijek
donekle miješaju i stapaju jedna s drugom, ali kod običnog
čovjeka imaju ipak tendenciju raspoređivanja u manje ili više
pravilne pojaseve, dok konture tijela postaju prilično određene
i jasne. Međutim, kod nerazvijenog čovjeka, sve je slabo
raspoređeno i zbrkano; očito je da se radi o biću naglih i često
zlih impulsa kojima stalno podliježe, a da pri tome ne ulaže ni
najmanje napora kontrole istih. Ukratko, vrlo neugodna oso­
ba; a ipak je svatko od nas prošao kroz tu fazu, a stečeno isku­
stvo nam je omogućilo uzdići se do nečeg čišćeg i pleme­
nitijeg.

U našem nastojanju da dokučimo izgled pojedinih tijela,

biti će nužno imati stalno na umu kako su čestice od kojih su
sastavljena uvijek u brzom kretanju. U nekim slučajevima,
koji će biti posebno spomenuti kada na njih dođe red, postoje
u tim tijelima određeni pojasevi i jasno istaknute pruge; ali u
ogromnoj većini ti oblaci boja ne samo da se stapaju, već se
neprekidno valjaju jedan preko drugog, pojavljuju se i nestaju.
Površina ove svjetleće i sjajne obojene magle podsjeća do­
nekle na površinu vode koja burno ključa i to na sličan način
na koji se vrte čestice t.j. dižu se prema površini i opet tonu te
neprekidno međusobno mijenjaju mjesta, a s njima se mije­
njaju i pozicije boja, od kojih je na našim ilustracijama mo­
guće prikazati samo jednu. Međutim je ipak istina, da one teže
ka ovdje prikazanom određenom rasporedu, t.j. iako žuta,
ružičasta i plava boja nisu uvijek raspoređene točno onako
kako je prikazano, ipak u svim svojim vrtlozima i kruženjima
ostaju blizu gornjeg dijela ovala; uvijek se mogu naći u blizini
glave fizičkog tijela i to samo u slučaju kada uopće postoje,
dok boje koje označavaju sebičnost, pohlepu, prijevarnost ili
mržnju, uvijek se pojavljuju bliže dnu, a velika masa senzu­
alnih osjećaja obično lebdi između ta dva dijela.

Svaka od tih frekvencija titranja (koje nam se pokazuju

kao boje) ima svoju vlastitu vrstu astralne ili mentalne mate­
rije u kojoj može najslobodnije djelovati, a prosječni položaj
tih boja u stalno promjenljivom oblaku magle ovisi o odgova­
rajućoj specifičnoj težini njene posebne materije. Čitava, ili
skoro čitava materija astralnog tijela, može se iznenadnom
provalom strasti privremeno natjerati na titranje određenom
frekvencijom, ali kad se ta sila povuče, ona će se sva vratiti na
svoju uobičajenu vibraciju, sva osim onog dijela kojemu je ta
frekvencija prirodna. Naravno, svaki čovjek ima svoje indi­
vidualne sklonosti i zato dva čovjeka nikada nisu potpuno jed­
naka; ali svaka od danih ilustracija predstavlja presjek nekog
prosječnog primjerka iz svoje grupe, a pojedine boje su prika­
zane u onom dijelu ovala gdje se najčešće nalaze.
 16. OBIČAN ČOVJEK

Pogledajmo sada prosječnog "čovjeka s ulice" da bismo

vidjeli kakav je napredak učinio i na koji se način to odražava
na njegovim pojedinim tijelima. Promatrajući odgovarajućim
vidom Kauzalno tijelo takvog čovjeka, naći ćemo da je ono
otprilike na stupnju razvitka prikazanog na slici 8. Vidjet će­
mo da je došlo do primjetnog povećanja u sadržaju velikog
ovalnog mjehura; sada u njemu postoji određena količina po­
sebno nježne eteričke boje, iako je još uvijek manje popu­
njeno od polovine. Općenito značenje boja isto je kao i na ni­
žim razinama, iako one ovdje označuju svojstva koja je Duša
stekla, a koja su sigurna i trajna. Ta su svojstva mnogo oktava
više od boja koje predstavljaju ista ta svojstva na nižim razi­
nama. Uočit ćemo da je u tom čovjeku već razvijeno nešto vi­
še intelekta, nešto više prave devocije i prave nesebične ljuba­
vi; a svaki izražaj nečega što je moguće na nižim razinama,
bit će uvijek njegov, kao neka vrsta kapitala ili urođenog svoj­
stva koje ga očekuje u budućnosti u svakoj inkarnaciji. Postoji
čak i slabašna primjesa one izvanredno nježne ljubičaste boje
koja znači sposobnost ljubavi i devocije usmjerene ka najvi­
šem idealu, a također i slabašan nagovještaj one jasno zelene
boje sućuti i simpatije.

Ispitujući mentalno tijelo običnog čovjeka kao što je pri­

kazano na slici 9. vidimo da ono već pokazuje prilično pobolj­
šanje u odnosu na isto tijelo nerazvijenog čovjeka. Ne samo
da ima proporcionalno više intelekta, ljubavi i predanosti, već
su sva ta svojstva jako napredovala u kvaliteti. Iako su još
uvijek vrlo daleko od savršene čistoće, ona su daleko bolja u
nijansi od onih na slici 6. Postotak ponosa je velik kao i prije,
ali je to sada bar ponos na jednoj višoj razini; ako je čovjek
ponosan, to će se ipak odnositi na dobre osobine za koje on
zamišlja da ih ima, a ne samo fizičku nadmoćnost u gruboj sili
ili u okrutnosti. Još uvijek ima puno jarko crvene boje koja
označuje podložnost srdžbi, ali je primjetno da ona sada zau­
zima mnogo niže mjesto u oblaku, što znači poboljšanje opće
kvalitete materije od koje je sastavljeno ovo mentalno tijelo.
Neka vrsta zelene boje u mentalnom tijelu nerazvijenog čo­
vjeka (koja znači prijevarnost prožetu vrlo jakom pohlepom i
sebičnošću) zahtijevala je za svoje titraje gušću i grublju vrstu
materije nego što je to potrebno jarko crvenoj boji srdžbe.
Zelena boja, sada izrazito svjetlija (čišća), u mentalnom tijelu
običnog čovjeka zahtijeva za svoje titraje materiju nešto ma­
nje gustu od grimizne (jarko crvene); otuda očito dolazi do
promjene međusobnog položaja. Zelena je sada uznapredo­
vala do nagovještaja određene svestranosti i prilagodljivosti
umjesto prijevarnosti ili lukavstva. Um je u velikoj mjeri još
zauzet smeđom bojom sebičnih okolnosti; ali čak i ta boja je
sada za malenkost toplija i manje grozna nego prije.

Ako sada pogledamo sliku 10. vidjet ćemo astralno tijelo

običnog čovjeka. Uočit ćemo da se to astralno tijelo dobro
slaže s mentalnim, iako su njegove boje prirodno nešto gru­
blje, i ono sadrži pokazatelje nekih strasti koje se ne mogu
izraziti na višoj razini. Ipak, ono će biti znatno poboljšano u
odnosu na astralno tijelo sa slike 7. Ima manje senzualnosti,
iako je to, nažalost, još uvijek jedna od najizrazitijih karakte­
ristika; sada je bar manje brutalna i nadmoćna nego što je bila.
Sebičnost je još jako izrazita i sposobnost varanja u interesu
osobnih ciljeva još je nesumnjivo prisutna; no, zelena se već,
izgleda, dijeli na dva različita svojstva, pokazujući da čisto
lukavstvo postupno postaje sposobnost prilagodbe.
 Ovaj crtež astralnog tijela predstavlja ne samo prosječnu
kvalitetu tog tijela one vrste čovjeka kojoj pripada, nego i nje­
govo prosječno stanje u relativnom mirovanju. Astralno tijelo
običnog čovjeka tako rijetko miruje i mi bi stekli potpuno kri­
vu predodžbu kada bi ga promatrali samo u takvom stanju, a
ne i pod utjecajem iznenadnih impulsa ili poplave osjećaja.
Trajniji mentalni stavovi uzrokuju modifikacije astralnog tije­
la koje su dovoljno izrazite a da budu vrijedne spomena, te će­
mo sada nekoliko slika posvetiti prikazivanju tih raznih efe-
kata.
 17. IZNENADNE EMOCIJE

Neke od ovih emocija uzrokuju vrlo dojmljive efekte u

astralnom tijelu koji su vrijedni pažljivog proučavanja. Naj­
prije treba reći da je svaka ilustracija u ovoj knjizi uzeta iz ži­
vota. To nisu nečije predodžbe o tome kako bi u datim uvje­
tima mogao izgledati čovjek; one predstavljaju izgled astral­
nih tijela živih ljudi u opisanim okolnostima. One nisu proiz­
vod mašte, već rezultat promatranja i pažljive reprodukcije.
Na pr.: na slici 11. vidjet ćemo pokušaj prikaza efekta koji se
pojavljuje kada čovjeka preplavi iznenadni val snažne i savr­
šeno čiste ljubavi, u ovom slučaju majke u trenutku kada hva­
ta svoje dijete i obasipa ga poljupcima. Astralno tijelo u trenu
biva bačeno u burno komešanje, a prvobitne boje su za neko
vrijeme zasjenjene. U ovom, kao i u svim ovakvim slučaje­
vima uzimamo kao podlogu ili pozadinu astralno tijelo obič­
nog čovjeka, kakvo je prikazano na slici 10., iako je vrlo malo
vidljivo za vrijeme trajanja burnih osjećaja. Ako analiziramo
nastalu promjenu na slici 11., vidjet ćemo da se ona sastoji od
četiri posebna činilaca.

I. Vidljivi su virovi ili spirale živih boja, jasno zacrtani i

solidnog izgleda, iznutra sjajeći intenzivnom svjetlošću. Svaki
od njih je misaoni oblik intenzivne ljubavi, stvorene u astral­
nom tijelu i na putu da se izlije prema predmetu tog osjećaja.
U knjizi Thoutht Forms ("Misaoni oblici") nalazi se crtež
jedne od ovih spirala u trenutku kad je letjela kroz prostor na
putu ka svom cilju. Primijetit ćete da je do takvog oblikovanja
došlo uslijed brzog kretanja, tako da je spirala postala
projektil koji donekle podsjeća na glavu komete. Teško je pri­
kazati ove rotirajuće oblike živog svjetla, ali njihov stvarni iz­
gled je neopisivo dražestan.

II. Čitavo astralno tijelo prošarano je vodoravnim pulsira-

jućim crtama ružičastog svjetla koje je još teže vjerno prika­
zati nego li misaone oblike, a to sve zbog izuzetno velike brzi­
ne kretanja. Umjetnik je ipak, srećom, uhvatio opći efekt.

III. Neka vrsta ružičasto obojenog filma prekriva površi­

nu čitavog astralnog tijela, tako da se sve u unutrašnjost vidi
kao kroz obojeno staklo. Na crtežu je to prikazano samo na
rubovima.

IV. Nešto kao rumenilo ispunjava cijelo astralno tijelo,

prožimajući u određenoj mjeri sve druge boje i zgušnjavajući
se tu i tamo u nepravilne lebdeće pramenove, oblikovane slič­
no oblacima cirusa.

Ovaj veličanstveni astralni vatromet traje obično samo ne­

koliko sekundi, a tijelo se zatim brzo vraća u svoje normalno
stanje. Ipak, svaka takva provala osjećaja proizvodi svoj efe­
kt; ona dodaje nešto malo ružičastoj boji u gornjem dijelu
ovala i malo olakšava česticama astralnog tijela da reagiraju
na idući val ljubavi koji naiđe. Ma koliko bio taj impuls prola­
zan, njegovo je djelovanje kumulativno, kada stalno iznova
dolazi iz njega. Tu ne smijemo zaboraviti dobar utjecaj koji na
druge ostavljaju zračenja živih vibracija ljubavi i radosti.

Mnoga vjerna srca biti će sretnija kada znaju da onaj tko

drugome pošalje misao intenzivne ljubavi stvarno daje nešto
od sebe, da određeni dio astralne materije prelazi s njega na
voljenu osobu tako snažno nabijen svojom vlastitom frekven­
cijom titranja da, osim u slučaju kad postoji neka duboka zao­
kupljenost nečim, mora pobuditi astralno tijelo primatelja na
titranje u skladu s njim; to znači da ljubav teži potstaknuti
opet ljubav, pa prema tome, voljeti nekoga znači nepobitno
učiniti od njega boljeg čovjeka nego što bi to on inače bio.
9
Devocija

Slika 12. je skoro identična slici 11., osim što je ružičasta

boja svuda zamijenjena plavom. Ova slika ilustrira iznenadni
priliv devocije koja je prostrujila kroz jednu časnu sestru obu­
zetu kontemplacijom. Sve četiri promjene koje smo uočili u
vezi s impulsom ljubavi vidljive su i ovdje: rotirajuće svje­
tleće spirale, brzo titrajuće vodoravne pruge, vanjski sloj i
pramenovi oblaka; njihovo je značenje posve isto, zamjenju­
jući svuda ljubav religioznim osjećajima.

Takav savršeni izljev devocije prilično je rijedak, mnogo

rjeđi od sličnog izljeva ljubavi. Provala ovakvih osjećaja, ali
najčešće bez te jasnoće i određenosti, može se ponekad vidjeti
kod čovjeka koji se predaje obožavanju pred oltarom. Para­
lelne pruge obično su manje pravilne i slabije istaknute, a
oštro označenih spirala uopće nema, već se umjesto njih ja­
vljaju bezoblični oblaci plave magle.

U velikoj većini slučajeva devocija kao osjećaj izgleda

nejasna i slabo definirana, a tako krasan primjerak kao što je
onaj prikazan na našoj ilustraciji, zaista je rijedak. U ovom
slučaju, kada su spirale izašle iz astralnog tijela, nisu popri­
mile oblik okruglih projektila kao što je to bio slučaj s valo­
vima ljubavi, već su umjesto toga postale sjajni tornjevi koji
jure prema gore. Jedna od njih je također prikazana u knjizi
Misaoni oblici, gdje je učinjen pokušaj ilustriranja čudesnog
izljeva energije s viših razina, kojeg izaziva takav devocijski
napor.

9 Predanost, štovanje.
 Intenzivna srdžba

Slika 13. ima vjerojatno najdojimljiviji izgled u čitavom

ovom nizu te bi i bez ikakvog objašnjenja sama po sebi rječito
upozoravala na nepromišljenost prepuštanja napadu strasti.
Kao i u prethodnim slučajevima, uobičajena podloga astral­
nog tijela privremeno je zasjenjena provalom osjećaja, ali sa­
da su, na žalost, u pitanju snažne i žive misli zlobe i neraspo­
loženja. One se opet izražavaju kao spirale ili vrtlozi, ali ovo­
ga puta kao teške, nabijene mase čađavog crnila, iznutra
osvijetljene aktivnom mržnjom koja grozno žari. Slabije defi­
nirani pramenovi istog mračnog oblaka zagađuju čitavo astral­
no tijelo dok vatrene strijele nekontrolirane srdžbe sijevaju
između njih kao bljeskovi munje.

Strahovit i zaista odvratan spektakl; što ga se bolje razu­

mije, to izgleda strašnije. Ovo je izgled čovjeka koji se sasvim
izgubio i izvan sebe je od bijesa, tako da je za neko vrijeme
posve izgubio kontrolu nad sobom. Čak i ako ga disciplina
odgoja i običaja uzdržavaju od vanjskog nasilja, strašni bljes­
kovi probijaju astralna tijela kao mačevi i čovjek pozljeđuje
one oko sebe isto tako stvarno, iako manje vidljivo, kao da ih
je napao na fizičkoj razini.

Dok je tako izvor opasnosti za druge, sam je potpuno bes­

pomoćan. Strast je za trenutak sasvim njime ovladala; element
želje caruje, a pravi je čovjek privremeno izgubio vlast nad
svojim tijelom. Pod tim okolnostima, neka druga i jača volja
može dohvatiti ono što je on dozvolio da mu se istrgne. Dru­
gim riječima, u takvom trenutku, kada je čovjek izvan sebe od
bijesa, može ga zgrabiti i opsjednuti bilo neki mrtav čovjek
slične naravi ili neki zao umjetni elemental, čije su vibracije
sinkronizirane sa onima koje su ovladale njime. Tako on ne
predstavlja samo opasnost za svoju okolinu već je zapanjujuća
opasnost samome sebi.
 Odabrani slučaj za ovu ilustraciju je, naravno, ekstreman i
takvo stanje obično ne traje više od nekoliko minuta. Ali svat­
ko tko se prepusti takvoj strasti u određenoj mjeri pokazuje
ove karakteristike. Čovjeku se nameće slijedeća misao: kada
bi ljudi samo znali kako izgledaju kada se prepuste izljevima
bijesa, sigurno bi mnogo više pazili da ih izbjegnu.

Vihor strasti prolazi, ali za sobom ostavlja svoj trag. U

astralnom tijelu prosječnog čovjeka uvijek postoji određena
količina grimizne boje što ukazuje na mogućnost iritiranja;
svaki izljev bijesa dodaje nešto ovome i čini cjelokupnu ma­
teriju tog tijela spremnijom, nego što je bila ranije, reagirati
na ove nepoželjne vibracije.

Treba također zapamtiti da iako sama strast može biti pro­

lazna, njen trag zauvijek ostaje u memoriji prirode. Iako će
elemental (misaoni oblik) stvoren nekom zlom željom prestati
postojati nakon određenog vremena, proporcionalno jačini te
želje, živa će fotografija svakog trenutka njegovog života ipak
ostati, a svi dalekosežni rezultati njegovog djelovanja tijekom
tog života savršeno pravedno idu na račun karme (zakon uzro­
ka i posljedice - op. pr.) njegovog stvoritelja.

Strah

Efekt straha na astralno tijelo jako je dojmljiv. Iznenadan

šok strave u trenu će zagušiti (ispuniti) čitavo tijelo neobič­
nom olovno sivom maglom, a pojavit će se i vodoravne pruge
iste boje koje vibriraju takvom žestinom da se jedva prepo­
znaju kao međusobno odvojene. Rezultat je nevjerojatno od­
bojan i nemoguće je ilustracijom prenijeti takvu odgovarajuću
predodžbu. Slika 14. pruža onoliki nagovještaj toga koliko je
to bilo moguće staviti na papir, ali je skoro nemoguće prika­
zati čudan način na koji za trenutak izađe sva svjetlost iz tije­
la, a čitava ta siva masa bespomoćno drhti kao želatina.
 Ovakav izgled odaje smrtnu paniku i obično brzo prolazi.
Stanje neprekidnog straha ili krajnje nervoze izražava se u
vrlo modificiranom obliku ove iste pojave, ali neobična nijan­
sa sive boje i karakteristično drhtanje, obavezni su znakovi
ove česte pojave.
 18. TRAJNIJA STANJA

Do sada smo nastojali ilustrirati efekt nekih iznenadnih

osjećaja koji djeluju na čovjekova vanjska tijela i objasniti da,
bez obzira kako brzo prošli, ostavljaju trajne posljedice na
dušu u nutrini. Preostaje nam opisati način na koji se očituju
pojedine sklonosti ili vrste karaktera, da bi vidjeli u kojoj mje­
ri svaki od njih utječe na čovjekov napredak na uzlaznom pu­
tu.

Postoji, međutim, jedan utjecaj koji u životima većine

ljudi izaziva prilične posljedice, a koji ne spada ni u jednu od
ovih kategorija. Često nastupa iznenadno i u većini slučajeva
ne traje doživotno; no, ipak, ne izblijedi tako brzo kao osjećaji
koje smo do sada promatrali. To je obično najvažniji događaj
u životu čovjeka kakav je prikazan na slikama 8., 9. i 10.; za­
pravo, to je vrlo često jedina zaista sjajna točka u egzistenciji
koja je inače monotona, prljava i sebična - jedina prilika kada
se takva osobnost privremeno uzdigne iznad svog prosjeka i
određeno vrijeme živi na izrazito višoj razini.

Ovo iznenadno uzdizanje doživljava čovjek koji se, kao

što se to obično kaže, "zaljubio".

U zgrčen i ograničen život iznenada uleti svjetla zraka

odozgo i Božanska iskra u nutrini, u znak odgovora, jače za-
svijetli. Čovjek je kasnije može ponovo izgubiti i opet se spu­
stiti u mutno svjetlo svakodnevnice; ali stečeno iskustvo mu
nitko ne može oduzeti; veličanstvenost višeg života je bila
donekle otkrivena. On je prošao kroz fazu u kojoj je za neko
vrijeme osobnost (niže jastvo) skinuto s prijestolja i drugo je
biće zauzelo prvo mjesto u njegovom svijetu; i tako on, po
prvi puta, uči jednu od najvrjednijih lekcija u čitavom tijeku
svoje evolucije. Proći će još eoni vremena prije nego što pot­
puno asimilira tu lekciju, ali i ovo prvo iskustvo te vrste za
Ego 1 0 je od ogromnog značenja, a njen utjecaj na astralno tije­
lo zavrjeđuje posebnu pažnju.

Transformacija je neočekivana i potpuna kao što se vidi

uspoređivanjem slike 10. sa slikom 15. Promjena je toliko
neobična te se ne može prepoznati da ta dva različita izražaja
tijela pripadaju istoj osobi. Neka su svojstva za određeno vri­
jeme sasvim nestala, druga su se u velikoj mjeri pojačala i nji­
hov je međusobni položaj prilično izmijenjen.

Sebičnost, prijevarnost i pohlepa su nestali, a najniži dio

ovala astralnog tijela je sada ispunjen velikim razvitkom živo­
tinjskih strasti. Zelena boja prilagodljivosti zamijenjena je po­
sebnom smeđe zelenom bojom ljubomore, a ekstremna aktiv­
nost ovog osjećaja očituje se sjajnim tamno crvenim bljesko­
vima srdžbe koji ju prožimaju.

Nepoželjne promjene su ipak više nego kompenzirane

krasnim pojasom ružičaste boje koja ispunjava veliki dio ova­
la astralnog tijela. To je za sada dominantna karakteristika, te
čitavo astralno tijelo zrači njenom svjetlošću. Pod takvim utje­
cajem nestaje općenita muljevitost običnog tijela i sve boje
postaju sjajne i jasno izražene, kako dobre tako i loše. To
predstavlja intenziviranje života u mnogim pravcima.

10 U teozofskoj literaturi pogotovo onoj starijoj, riječ "Ego" najčešće se ne odnosi

na nižu, sebičnu osobnost, već se koristi u smislu "višeg Jastva", čovjekovog
pravog unutarnjeg bića koje ostaje kroz sve inkarnacije. Otuda je uobičajen izraz
"reinkarnirajući Ego" (op. pr.).
 Primijetit ćemo da je jako poboljšana i plava boja devo-
cije, a na vrhu jajolikog oblika javlja se čak i nijansa blijede
(toliko je čitava narav privremeno uzdignuta), što ukazuje na
zaista visok i nesebičan ideal. Žuta boja intelekta je, međutim,
za sada sasvim nestala, a što bi, pretpostavljam, cinici smatrali
karakterističnim za to stanje.
Izgleda jedva mogućim da nakon tog sveg razvitka čovjek
može potonuti natrag u stanje prikazano na slici 10. a ipak se
u većini slučajeva upravo to i događa, iako je naravno, koli­
čina ružičaste boje značajno povećana i čistije je nijanse nego
prije. Ovo iskustvo zaljubljenosti svakako je vrlo vrijedno
Egu i daje mu jasan poriv prema naprijed, iako uz njega često
može biti vezano mnogo toga što je nepoželjno.
Intenzivno jaka i nesebična privrženost koju djeca osjeća­
ju prema nešto starijima od sebe predstavlja vrlo snažan čini­
lac u njihovom napretku, budući da je to obično nepomućena
blagodat, bez ikakvih primjesa povezanih s nižom životinj­
skom prirodom. Iako takva privrženost može izgledati prolaz­
nom, i s godinama može promijeniti svoj cilj ili objekt privr­
ženosti; dok traje, ona je stvarna te služi plemenitoj svrsi i to
pripremanju tijela na spremnije reagiranje na snažne vibracije
koje još leže u budućnosti - baš kao što i cvijet neke voćke,
koji naizgled ne služi ničemu, u stvarnosti ima svoju funkciju,
budući da ne samo izgleda posebno lijepo za to vrijeme, već
pomaže da se upiju sokovi za plod koji će nastati.

Razdražljiv čovjek
Sada prelazimo na promatranje načina na koje se pojedine
vrste karaktera očituju u čovjekovim tijelima. Dobar primjer
za to je slučaj razdražljivog čovjeka. Njegovo astralno tijelo
obično će pokazivati jarku tamno crvenu prugu kao jednu od
najistaknutijih karakteristika, kao što to vidimo na slici 16. Ali
ono po čemu se posebno razlikuje od drugih ljudi su male jar­
ko crvene mrlje nalik na uskličnike koji lebde u čitavom
astralnom tijelu. One su posljedica malih nastupa razdraže-
nosti zbog sitnih briga koje su stalno prisutne u svakodnev­
nom životu. Svaki puta kada bilo koja sitnica krene krivo kao
na pr.: kada mu je hladna kava, kada zakasni na vlak ili kada
mu dijete nešto prolije; tada si razdražljiv čovjek daje oduška
nestrpljivim ili ljutitim uzvikom (danas najčešće psovkom op.
prev.), a sitan jarko crveni bljesak pokazuje nekontrolirani
osjećaj. U nekim slučajevima ovi mali glasnici nedisciplini­
rane naravi izlijeću van, u pravcu osobe koja je navodno
odgovorna za ono što nije u redu; ali u mnogim drugim sluča­
jevima oni jednostavno ostaju lebdeći u njemu, održavajući se
u materiji astralnog tijela i pružajući sliku kakva je prikazana
na našoj ilustraciji. Ove mrlje postupno blijede, ali njihovo
mjesto zauzimaju druge jer razdražljivom čovjeku nikada ne
nedostaju podstreci za srdžbu.

Škrtac

Dojmljiv, ali srećom rjeđi prizor je onaj prikazan na slici

17. Podloga se donekle razlikuje od običnog astralnog tijela
jer je devocija (predanost) potpuno odsutna, a i ljubavi je da­
leko manje nego obično. Pohlepa, lažljivost i prepredenost su
pojačani, ali s druge strane ima vrlo malo senzualnosti. Naj­
uočljivija karakteristika, međutim, očituje se u neobičnom
nizu paralelnih pruga koje presijecaju jajoliki oblik i daju uti­
sak da je čovjek zatvoren u kavezu. Ove su prečke tamno
smeđe boje, skoro kao pečena sjena (smeđa do tamno crvena
boja), jasno ocrtane i na gornjoj ivici ravne, dok se ispod toga
postupno razrjeđuju u neku vrstu oblaka.

To je slika izrazitog škrca, a takav krajnji slučaj, naravno,

nije ipak jako čest; ali izgleda da veliki broj ljudi u svojoj na­
ravi ima elemente tvrdokornosti i pokazuje ih jačanjem boje
pohlepe, kao i jednom ili dvije pruge u gornjem dijelu astral­
nog tijela, iako su rijetko tako zatvoreni kao što je to
prikazano na ovom primjeru. Očito da se ovaj čovjek ogradio
od svijeta i da vanjske vibracije ne mogu lako na njega utje­
cati. On na taj način vjerojatno izbjegava neka od običnih
iskušenja u životu, ali istovremeno čini samoga sebe neosjet­
ljivim za ljubav i suosjećaj svojih prijatelja kao i zatvorenim
prema svim višim religioznim osjećajima. Iznad svega, njego­
ve zatočeničke rešetke sprečavaju prolaz vibracija, kako pre­
ma unutra, tako i prema van, a on sam ne može pružiti ni lju­
bav ni predanost. On je potpuno umotan u svoju vlastitu se­
bičnost i ne čini dobro nijednom ljudskom biću; sve dok je on
u takvom stanju, njegov daljnji napredak je onemogućen.
Izgleda da ovaj grijeh škrtosti djeluje tako, da za određeno
vrijeme potpuno zaustavi napredak i vrlo je teško otresti se to­
ga kad se već jednom čvrsto usadilo u ličnost.

Duboka depresija

Astralno tijelo prikazano na slici 18. u mnogo čemu je

slično prethodnom. Ovdje, međutim, umjesto smeđih vidimo
sive pruge, a čitav utisak za promatrača je neopisivo turoban i
deprimirajući. Izgleda da u ovom slučaju ne moraju biti
odsutna bilo kakva druga svojstva; pozadinu čine obične boje
tijela, prekrivene velom ovih teških pruga što plaču. Naša sli­
ka predstavlja čovjeka za vrijeme trajanja krajnje depresije,
kada je potpuno izoliran, kao što je bio i škrtac, a postoje, na­
ravno, mnoga stanja između ovog i zdravog astralnog tijela.
Čovjek može imati tek nekoliko pruga depresije, a i one mogu
biti samo prolazne; ili, u lakšim i manje upornim slučajevima,
težak oblak možda uopće neće imati ni vremena da se pre­
uredi u pruge.

Ipak, ima ih mnogo koji se prepuštaju takvim osjećajima i

dozvoljavaju da se magla očaja stisne oko njih sve dok čitav
svijet ne izgleda crnim. Oni ne shvaćaju da time ne samo
ozbiljno zadržavaju svoju vlastitu evoluciju, nego gube
mnogobrojne prilike za stjecanje vrijednih iskustava, te isto­
vremeno, svima onima oko sebe koje povređuju uzrokuju
nepotrebnu patnju. Ni jedno psihičko stanje nije tako zarazno
kao ovo stanje depresije; njegove vibracije zrače na sve strane
i unose svoje oslabljujuće, umrtvljujuće djelovanje u svako
astralno tijelo koje je na dohvatu, bez obzira na to da li je Ego
kome pripada to astralno tijelo u inkarnaciji ili ne. Čovjek koji
se prepušta utučenosti predstavlja tako smetnju i opasnost
kako za žive tako i za mrtve, jer u ovim danima prenapetosti i
nervoze većini je ljudi teško odoljeti zarazi ovih grobnih
vibracija. Na takav grozan utjecaj otporan je jedino onaj tko
bar donekle shvaća cilj života, tko na život gleda filozofski i
zdravorazumski. Srećom, dobri se utjecaji mogu širiti isto
tako lako kao i loši, pa onaj tko je dovoljno mudar biti će i
sretan te postati središte sreće i za druge, pravo sunce, zračeći
svjetlo i radost na sve oko sebe, djelujući tako kao suradnik s
Bogom koji je izvor svake radosti. Na taj način svi možemo
pomoći u razbijanju tmurnih pruga depresije i puštanju Duše
iz takvog zatočeništva na slobodu u veličanstvenom svjetlu
božanske ljubavi.

Devocijski tip

Biti će korisno da naš popis posebnih slučajeva astralnih

tijela zaključimo promatranjem dva vrlo izrazita tipa čijom
usporedbom možemo mnogo naučiti. Prvi je prikazan na slici
19. i možemo ga nazvati devocijskim, predanim čovjekom.
Prisutnost određenih boja očituje njegove karakteristike; vidi­
mo da on ima onaj blijedi tračak ljubičaste boje koja označava
njegovu sposobnost reagiranja na neki njemu predočeni visoki
ideal. Njegova najistaknutija značajka je neobično razvijena
plava boja koja pokazuje snažne religiozne osjećaje; ali, na
žalost, od toga je samo vrlo mali dio čista svjetlo plava boja
nesebične devocije (nesebičnog štovanja), dok je većina tam­
ne i pomalo blatne nijanse, ukazujući na popriličnu primjesu
želje za osobnim dobitkom. Vrlo mali postotak žute boje go­
vori nam o vrlo malo inteligencije kojom bi on usmjerio tu
devociju u razumne kanale i tako se spasio od degeneriranja u
besmislenu privrženost (fanatizam). On ima dosta privrženosti
i prilagodljivosti, ali ne jako visokog stupnja; količina
manifestirane senzualnosti daleko je iznad prosjeka, a izraziti
su i prijevarnost i sebičnost. Zanimljiva je činjenica da se
krajnja senzualnost i devocijski temperament tako često susre­
ću zajedno; to bi ukazivalo na to da među njima postoji neka
skrivena veza ili se možda radi samo o tome da je oboje
karakteristično za čovjeka koji poglavito živi u svojim osje­
ćajima koji vladaju njime, umjesto da on svojim razumom
upravlja njima. Moramo obratiti pozornost na neravnomjer­
nost u rasporedu boja i nejasnoću njihovih kontura; one se sve
stapaju jedna s drugom i nigdje nema jasnih granica. To tako­
đer vrlo rječito govori o maglovitosti pojmova devocijskog
čovjeka.

Podrazumijeva se, da se u ovom slučaju, kao i u svim dru­

gima u ovom poglavlju, bavimo samo inačicama običnog čo­
vjeka. Prema tome, ovo je astralno tijelo običnog i neinte-
lektualnog religioznog čovjeka, a ni u kojem slučaju tijelo
razvijenog religioznog čovjeka čija devocija proizlazi iz pot­
punog razumijevanja, pa je vođena razumom.

Znanstveni tip

Čitaoca će sigurno iznenaditi kontrast između tijela prika­

zanog na slici 20. i onoga koje smo upravo opisali. Na slici
19. smo vidjeli da su glavna svojstva: devocija (neka vrsta) i
senzualnost, a izražena je vrlo mala primjesa intelekta; na slici
20. uopće nema devocije, a senzualnosti mnogo manje od pro­
sjeka, ali je intelekt abnormalno razvijen. Ljubavi i prilago­
dljivosti ima količinski malo i slabe kvalitete jer su zasjenjeni
intelektualnim razvitkom. To znači da čovjek još nije
dovoljno napredan da bi podjednako imao sve te kvalitete u
njihovim višim oblicima. Ima dosta sebičnosti i pohlepe, a
očita je i ljubomora. Ali glavno svojstvo ovog čovjeka je ve­
liki postotak zlatno žute boje koja pokazuje dobro razvijenu
inteligenciju, usmjerenu u prvom redu postizanju znanja.
Ogroman konus sjajne narančaste boje koji se diže usred nje,
ukazuje na prisutnost ponosa i ambicije u vezi s tim znanjem,
ali nijansa žute boje odbacuje pomisao da je taj intelekt spao
na posve sebične ciljeve.

Treba također primijetiti da znanstveni i sređeni um ima

izraziti utjecaj na raspored astralnih boja; one teže raspo­
ređivanju u pravilne pojaseve, a granice između njih su jasnije
nego na prethodnoj slici.

Očito je da tijela prikazana na slikama 19. i 20. daju pri­

mjere dviju vrsta nejednolikog razvitka; svaki ima svoje dobre
strane i svoje izrazite slabosti. Sada ćemo prijeći na proma­
tranje tijela razvijenog čovjeka, koji ima sve te razne kvalitete
razvijene u daleko većoj mjeri, ali dobro uravnotežene, tako
da svaka podupire i pojačava drugu, umjesto da jedna domi­
nira ili se guši.
 19. RAZVIJENI ČOVJEK

Pojam "razvijeni čovjek" je relativan, pa će biti dobro

objasniti što se pod tim podrazumijeva. Tijela koja su prika­
zana pod ovim naslovom su onakva, kakva bi imala bilo koja
osoba čistog uma, koja je definitivno i razumno "zavoljela
stvari odozgo, a ne zemaljske". To nisu tijela nekoga tko je
već daleko napredovao na putu koji vodi do adepstva jer bi u
tom slučaju imali značajnu razliku u veličini i rasporedu. Ali
oni ipak jasno pokazuju da je čovjek čija su ona tijela, tra-
galac za višom istinom, koji se uzdigao posve iznad zemalj­
skih ciljeva te živi za neki ideal. Među takvima se nađu neki
koji su posebno razvijeni u jednom smjeru, a neki u drugom;
ovo je uravnotežen čovjek - jednostavno dobar prosjek onih
koji su na razini razvitka koju upravo opisujem.

Pogledajmo najprije sliku 21. koja nam predstavlja nje­

govo Kauzalno tijelo. Uspoređujući ovo sa slikama 5. i 8. vi­
djet ćemo kakav je napredak učinjen i kako se očituje u nje­
govom izgledu. Primjećujemo da su se u njemu razvila mnoga
dobra svojstva je veličanstvena svjetleća opna sada ispunjena
najljupkijim bojama, predstavljajući više oblike ljubavi, devo-
cije i suosjećaj a, potpomognute profinjenim i produhovljenim
intelektom i aspiracijama koje se uvijek pružaju prema
Božanskom. Citirajmo iz knjige Devahanska razina ("The
Devachanic Plane"), šestog iz serije teozofskih priručnika:

"Načinjeno od neshvatljivo profinjene materije, nježne i

rasplinute, intenzivno žive i koja pulsira živom vatrom,
Kauzalno tijelo tijekom svoje evolucije postaje zračeća kugla
bliještećih boja, čije više vibracije šalju valove promjenljivih
nijansi preko njene površine - boje o kojima se na Zemlji
ništa ne zna - tako sjajne, meke i svjetleće, da je to nemoguće
riječima opisati. Uzmite boje egipatskog zalaska sunca i do­
dajte im čudnovatu mekoću engleskog neba u predvečerje -
uzdignite ih onoliko iznad sebe samih u svjetlosti, prozirnosti
i raskoši koliko su one iznad onih svih vrsta boja za djecu
svih uzrasta (i svih umjetničkih kao onih ostalih za široku po­
trošnju koje se danas upotrebljavaju, op. pr.) - pa čak ni tada
nitko tko nije vidio ne može zamisliti ljepotu ovih svjetlećih
sfera što bljeskaju u polju vidovitog pogleda, kada se uzdigne
u visine ovog jedinstvenog svijeta.

Sva ta Kauzalna tijela ispunjena su živom vatrom što se

spušta s viših razina, pa ona, u obliku kugle, izgledaju pove­
zana titrajućom niti intenzivnog svjetla, živo podsjećajući na
riječi iz stihova knjige Dzyan (najstarija 'Knjiga postanka' op.
pr.): 'Iskra visi iz plamena na najfinijoj niti Fohata' ; kako
Duša raste i postaje sposobna primiti sve više i više iz neis­
crpnog oceana Božanskog Duha koji se izlijeva putem te
Niti kao kanalom, ona se širi i pruža veći prolaz bujici, sve
dok se na sljedećoj podrazini bude mogla izraziti kao vodena
crpka koja povezuje nebo i zemlju; još više, ona kao da je i
sama kugla kroz koju struji živi izvor, sve dok ne bude izgle­
dalo kao da se Kauzalno tijelo stapa sa svjetlom koje pritiče.
Opet nam o tome govori stih: "Između promatrača i njegove
sjenke Nit postaje sa svakom promjenom jača i sjajnija. Jutar­
nje svjetlo pretvorilo se u podnevnu slavu. Ovo je tvoj sadaš­
nji kotač, rekao je Plamen Iskri. Ti si ja, moja slika i sjena.
Obukao sam se u tebe i ti si moj omotač (tijelo) do dana 'Budi
s nama', kada ćeš ponovo postati ja i drugi, ti i ja."

11 Monadička nit (op.pr.)

 Kako beznadno izgleda pokušavati prikazati svu tu slavu
na papiru! Ipak, naš umjetnik je na vješt način nagovijestio
ono što nikakav kist ne može naslikati, i bez obzira koliko je
čak i najvještiji fizički lik daleko od te transcendentne stvar­
nosti, barem pruža našoj imaginaciji početnu točku s koje mo­
žemo pokušati izgrađivati predodžbu.
Ne smijemo propustiti spomenuti jedno od najdivnijih
svojstava razvijenog čovjeka - njegovu sposobnost služenja
kao kanal (provodnica) za višu energiju. Vidimo da se iz nje­
govog Kauzalnog tijela izlijevaju struje te energije u raznim
pravcima, jer njegov stav nesebičnosti, spremnosti za poma­
ganjem i davanjem, omogućuje Božanskoj energiji spuštanje
do njega u neprekidnom izlijevanju, a kroz njega do mnogih
koji nisu još dovoljno jaki da bi je primali izravno.

Kruna sjajnih iskri što se uzdiže s gornjeg dijela Kau­

zalnog tijela svjedoči o aktivnosti duhovnih težnji i mnogo
dodaje ljepoti i dostojanstvu čovjekovog izgleda. Ona stalno
izlazi iz tog uzvišenog tijela, bez obzira čime je niži čovjek
(osobnost) zaokupljen na fizičkoj razini, jer kada je njegova
Duša jednom probuđena na svojoj vlastitoj razini i počinje
shvaćati ponešto o sebi i svojem odnosu prema Božanskom,
ona stalno gleda prema izvoru iz kojega je došla, posve neo­
visno o bilo kakvim aktivnostima koje može istovremeno na­
dahnjivati nižim razinama. Nikada ne smijemo zaboraviti da
čak i najplemenitija ličnost može biti tek mali i djelomični
izražaj Jastva (Božanski ili Duhovni dio čovjeka); čim se više
razvijeni čovjek počne ogledati oko sebe, otkriva da se pred
njim otvaraju gotovo neograničene mogućnosti, o kojima u
ovom ograničenom fizičkom životu ne možemo imati nikakvu
predodžbu. Upravo ovo uzlazno strujanje duhovne aspiracije,
koje čini tako veličanstvenu krunu razvijenom čovjeku, pred­
stavlja samo po sebi kanal kroz kojeg se spušta Božanska
energija; mjera milosti iz visina utoliko je veća ukoliko su
njegove aspiracije punije i snažnije.
 Mentalno tijelo razvijenog čovjeka

Kada se čitalac pozabavi razvijenijim čovjekom, sigurno

će primijetiti da njegova razna tijela ne samo da su jako profi­
njena i poboljšana, već su sve više nalik jedno drugom. Uzi­
majući u obzir razliku u onome što bismo mogli nazvati okta­
vama boja - razliku između nijansi koje pripadaju nižim i vi­
šim podrazinamaa mentalne razine - slika 22. skoro je repro­
dukcija slike 21.; sličnost između slika 22. i 23. možda je još
izrazitija, iako u njihovom uspoređivanju moramo imati na
umu da su astralne boje opet u drugačijoj oktavi čak i od nižih
mentalnih.

Još jedna korisna usporedba koju možemo učiniti je

između slika 22., 9. i 6., da bismo vidjeli kako se u mental­
nom tijelu očituje evolucija od primitivnog do nesebičnog
čovjeka. Ispitivanjem ćemo otkriti da su ponos, srdžba i sebič­
nost sasvim nestali, a da su se preostale boje ne samo proširile
tako da ispunjavaju čitavi oval mentalnog tijela, već su tako­
đer toliko napredovale u tonu da sada pružaju sasvim druga­
čiji utisak. Svaka od njih je profinjenija i nježnija jer nestaje
svaka pomisao na sebe; pored toga se pojavila čista ljubičasta
boja sa zlatnim zvjezdicama, što označava stjecanje novih i
većih kvaliteta. Energija odozgo, koju smo vidjeli kako zrači
iz njegovog Kauzalnog tijela, djeluje i kroz mentalno tijelo,
iako s nešto manje snage. Ovo je u cjelini vrlo lijepo mentalno
tijelo, već dobro razvijeno i obećava brzi napredak na Putu
(duhovnom) kada za to dođe vrijeme.

Astralno tijelo razvijenog čovjeka

Odmah će se vidjeti da njegovo astralno tijelo prikazano

na slici 23. jako sliči na mentalno tijelo. Ono je, zapravo,
jedva nešto više od njegovog odraza u grubljoj materiji astral­
ne razine. To ukazuje na to da čovjek ima svoje želje potpuno
pod kontrolom svog uma i više nije podložan tome da ga
divlji naleti emocija ponesu s čvrstog temelja razuma. Bez
sumnje da će još uvijek biti podložan povremenoj razdraže-
nosti i raznim vrstama nepoželjnih žudnji. Ali sada dovoljno
zna kako bi mogao potisnuti te pojave, da se bori protiv njih
kad god se pojave, umjesto da im popušta. Iako takve pojave
mogu privremeno promijeniti njegovo astralno tijelo, jedva
mogu učiniti neki trajni utisak na nj, t.j. protiv mnogo jačih
vibracija njegovih viših svojstava.

Na potpuno isti način, u još kasnijoj fazi napretka, i men­

talno tijelo postaje sve vjerniji odraz Kauzalnog, jer čovjek
konačno nauči slijediti impulse višeg Jastva i isključivo po
njima usmjerava svoj um.

Ova nam ilustracija jasno predočuje zanimljivu činjenicu

u vezi žute boje koja označuje intelekt. Kada je ta boja pri­
sutna u jajolikom obliku astralnog tijela, neizostavno se javlja
u njenom gornjem dijelu, u blizini glave; ona je prema tome
uzrok ideje o aureoli ili slavi oko glave nekog sveca, budući
da je ta boja najuočljivija od svih boja astralnog tijela, pa je
svatko, tko se približava granici vidovitosti, najlakše primje­
ćuje. Ona se povremeno može primijetiti čak i bez astralnog
vida; kada bilo koja razvijenija osoba ulaže neki poseban
napor, kao na pr. u propovijedanju, ili držanju predavanja,
intelektualne sposobnosti su neobično aktivne i sjaj žute boje
je intenzivniji.

U nekim slučajevima je on prešao granicu fizičke vidlji­

vosti, pa su ga vidjeli mnogi koji nisu imali nikakvu moć vida
višeg od fizičkog. U takvim slučajevima ne radi se o tome da
astralna vibracija popušta sve dok ne potone ispod granice
koja je razdvaja od fizičke, već postaje toliko snažnija nego
obično, da je u stanju pobuditi rezonantne vibracije čak i u
grubljoj i težoj materiji fizičke razine. Nesumnjivo je da su
naši srednjovjekovni slikari izvukli ideju o slavi oko glave
nekog sveca bilo iz povremenih viđenja te pojave ili iz tradi­
cija proisteklih od oni koji su mogli vidjeti. Možda ćemo se
sjetiti da je u Kristovoj aureoli obično ucrtan križ; to je potpu­
no u okviru vjerojatnog s gledišta okultnog istraživanja, jer je
primijećeno kako se u aurama vrlo visoko razvijenih ljudi ja­
vljaju razni geometrijski oblici, označavajući određene uzvi­
šene i dalekosežne misli. Neke od njih naći će se i među ilu­
stracijama da u knjizi Thought Forms ("Misaoni oblici").

Učeniku će biti korisno da ove ilustracije međusobno

pažljivo usporedi; prvo, da ispita svako Kauzalno tijelo u
odnosu na mentalno i astralno, a koji su njegovi djelomični
izražaji te da bi shvatio vezu između ovih različitih tijela; i
drugo, da usporedi tri astralna tijela na slikama 7., 10. i 23., da
bi razumio kako se napredak očituje u tijelu želja, što je naj­
lakše za vidovito opažanje i koje je jedino što će običan psi­
hički razvijen čovjek uopće vidjeti. Istu usporedbu bi trebalo
provesti između slika 6., 9. i 22., kao i između slika 5., 8. i
21., da bi se proučilo kako se čovjekov napredak manifestira u
njegovim višim tijelima.

U okviru teozofske literature imamo mnogo knjiga koje se

bave drugom stranom evolucije i daju popis moralnih kvalifi­
kacija koje su potrebne u njezinim različitim fazama. Ovo je
posebno zanimljiva tema, iako pomalo izvan dometa ovog
malog djela. Oni koji to žele proučiti, trebali bi pogledati knji­
gu: Invisible Helpers ("Nevidljivi pomagači"), od 19. do 21.
poglavlja, a zatim pročitati knjige: In the Outer Court ("U
vanjskom predvorju") i The Path of Discipleship ("Put
učeništva") od Annie Besant.
Iz tih se knjiga može steći određeni pojam ne samo o
uvjetima napretka, već i o njegovom cilju i veličanstvenoj
budućnosti koja nas očekuje kad ispunimo te uvjete - kad na­
kon mnogih inkarnacija u ovom našem dobrom starom svijetu
budemo napokon naučili lekcije koje nas fizički život treba
naučiti. Tada ćemo postići ono "uskrsnuće mrtvih" za kojima
je sv. Pavao tako iskreno žudio, jer ćemo tada biti slobodni i
od smrti i od rođenja, nadvladati ćemo krug nužnosti i biti
zauvijek slobodni za pomoć našoj subraći na putu kojim smo
mi upravo prošli, sve dok i oni ne steknu svjetlo i pobjedu kao
i mi. To postignuće je namijenjeno svakom čovjeku i, bez ob­
zira koliko Duša bila mlada, pitanje je samo vremena kada će
to dostići. Za čovjeka nema nikakve sumnje u "spasenje", bu­
dući da je jedino od čega se treba spasiti njegovo vlastito nez­
nanje i zablude; za njega ne postoji neka "vječna nada", već
vječna sigurnost. To će zasigurno svi postići jer je takva Božja
volja, to je jedini cilj zbog kojeg su svi stvoreni. Svijet i sada
napreduje i snage se razvijaju; a ovaj jutarnji izlazak sunca
sasvim će se sigurno povećati do podnevne slave. Ni naš naj­
oštriji vid ne može dokučiti kraj polju napretka koje se pruža
pred čovjekom; znamo samo to, da se ono proteže do neopisi­
vih, neograničenih Božanskih divota.
 20. AURA ZDRAVLJA

Do sada smo se bavili isključivo onim čovjekovim tijeli­

ma koja su u vezi s višim razinama, ali temu ne bi u potpu­
nosti obradili kad bi propustili spomenuti daljnju podjelu
fizičke materije, koja se vidovitim gledanjem uočava kao dio
čovjekove aure. Veći dio te materije je u eteričkom stanju i
čini ono što se često naziva eteričkim duplikatom. To ni u ko­
jem smislu nije posebno tijelo, već ga treba smatrati samo
dijelom fizičkog tijela. Vidovitim putem se jasno vidi kao ma­
sa blijedo svjetleće ljubičasto sive magle koja prožima gušći
dio fizičkog tijela i prože se malo izvan njega, kao što se vidi
na slikama 24. i 25. Ova eterička materija je veza između
astralnog i fizičkog, i ima vrlo značajnu funkciju kao nosilac
životne energije na fizičkoj razini.

Ova životna energija istječe iz Sunca koje je izvor života

u unutarnjem smislu, baš kao i u vanjskom svijetu posreds­
tvom svog svjetla i topline. Zemljina je atmosfera uvijek puna
te energije, iako je ona posebno aktivna pod žarkim suncem;
naša su tijela u stanju živjeti samo upijanjem te energije. Ap­
sorpcija te vitalne energije jedna je od funkcija eteričkog di­
jela onog organa kojeg nazivamo slezenom; taj organ ima ču­
dnovato svojstvo specijaliziranja i transmutiranja te energije
dok prolazi kroz njega tako da ona dobiva sasvim drugačiji iz­
gled.

Sama energija je naravno nevidljiva, kao i sve druge ener­

gije; ali kako postoji u atmosferi oko nas, ona se umata u
milijune sitnih čestica koje su bezbrojne, iako vrlo aktivne.
Međutim, kada su apsorbirane kroz slezenu u čovjekovo tije­
lo, ove čestice poprimaju krasnu blijedo ružičastu boju i izlije­
vaju se u neprekidnom toku preko i kroz čitavo tijelo duž ži­
vaca, na isti način kao što čestice krvi teku duž arterija i vena,
dok je mozak središte živčane cirkulacije. Na ilustracijama je
učinjen pokušaj prikazivanja općeg izgleda ovog toka, ali ne
smijemo naravno pretpostaviti da je to točan nacrt živčanog
sustava.

Očito je da je ovaj tok potreban za pravilan rad živaca jer

kad se ukloni, nema nikakvog osjećaja. Znamo da ruka može
biti tako umrtvljena hladnoćom da postane potpuno neosjetlji­
va na dodir; razlog za neosjetljivost je u tome što kroz nju
više ne teče životna energija. Moglo bi se pretpostaviti da je
to zbog prestanka cirkulacije krvi, ali oni koji su proučavali
mesmerizam znaju da je jedan od najuobičajenijih eksperime­
nata izazivanje slične neosjetljivosti u ruci putem magnetskih
prijelaza. To uopće ne ometa cirkulaciju krvi, jer ruka ostaje
topla, ali itekako zaustavlja cirkulaciju životne energije su­
bjekta i nadomješta ju magnetizerovom energijom. Živci su­
bjekta su još uvijek tu i (koliko se fizičkim vidom može uo­
čiti) u savršenom radnom stanju; a ipak ne obavlja svoju funk­
ciju javljanja mozgu, jer energija koja ih oživljava nije u vezi
s tim mozgom, već s mozgom magnetizera.

Kod zdravog čovjeka slezena obavlja svoju funkciju tako

velikodušno da je specijalizirana životna energija prisutna u
velikim količinama i stalno zrači iz tijela u svim pravcima.
Savršeno zdrav čovjek, prema tome, ne samo da je u stanju
namjerno predati nešto te energije drugome, već također ne­
prekidno nesvjesno daje snagu i vitalnost svima oko sebe. S
druge strane, čovjek koji zbog slabosti ili drugih uzroka nije u
stanju za sebe specijalizirati dovoljnu količinu životne ener­
gije iz okoline, ponekad, isto tako nesvjesno, djeluje kao
spužva i apsorbira već specijaliziranu vitalnost bilo koje osje­
tljive osobe koja ima tu nesreću doći u kontakt s njim, čineći
to za svoje vlastito dobro, ali često na štetu svoje žrtve. Vjero­
jatno je većina ljudi to osjetila u manjem obimu primijetivši
da poslije posjete nekog poznanika osjećaju neobjašnjiv umor
i tromost; a sličnu slabost osjećaju ljudi koji prisustvuju spiri­
tističkim seansama bez poduzimanja posebnih mjera sigur­
nosti protiv odljeva njihove vitalne energije, do koje dolazi
tijekom manifestacija.

Ovo zračenje proizvodi dojmljiv efekt na izgled onoga što

bi mogli nazvati fizičkim dijelom čovjekove aure. Dobro je
poznato da se sitne čestice fizičke materije neprekidno izba­
cuju iz čovjekovog tijela putem neprimjetnog znojenja i na
druge načine; a i te se čestice vidovitim gledanjem primjećuju
kao slabašna siva magla. Ove čestice su u mnogim slučaje­
vima kristali, te se prema tome vide u određenim geometrij­
skim oblicima; na primjer, među najčešćima su sićušne kocke
natrijevog klorida ili obične soli. Ovaj posve fizički dio čovje­
kove okoline se ponekad naziva aurom zdravlja (health -
aura), zbog činjenice da je njeno stanje pod velikim utjecajem
zdravlja tijela iz kojeg izbija. Ona je blijede plavkasto bijele
boje, gotovo bezbojna te izgleda kao da je prugasta; ispunjena
je, ili možda, bolje rečeno, sastavljena od bezbroj ravnih zraka
koje ravnomjerno zrače iz tjelesnih pora u svim pravcima. Ta­
kvo je normalno stanje tih zraka kada je tijelo savršeno zdra­
vo; one su odvojene, sređene i onoliko paralelne, koliko im to
njihovo zračenje dozvoljava. Ali prilikom nastupa bolesti do­
lazi trenutno do promjene, pa u blizini pogođenog mjesta zra­
ke postaju krivudave i leže u svim pravcima u nemogućoj
zbrci ili se objese kao stabljike uvelog cvijeća.

Uzrok tog neobičnog izgleda sam je po sebi vrlo zani­

mljiv. Možemo zaključiti da su čvrste i paralelne zrake ove
aure zdravlja uzrokovane neprekidnim zračenjem životne
energije iz zdravog tijela; a čim to zračenje prestane, zrake pa­
daju u gore opisano zbrkano stanje. Kako se pacijent opora­
vlja, normalno zračenje ovog magnetskog oblika životne ener­
gije postupno se ponovno uspostavlja, a time i zrake aure
zdravlja postaju ponovno začešljane i dovedene u red. Sve
dok su zrake čvrste i ravne, a energija konstantno zrači izme­
đu njih, tijelo izgleda gotovo potpuno zaštićeno od napada ne­
gativnih fizičkih utjecaja, kao što su na primjer klice bolesti,
budući da su takve klice odbijene i ponesene životnom ener­
gijom koja izbija iz tijela; Kada iz bilo kojeg razloga kao zbog
slabosti, rane ili povrede, premorenosti, krajnje duševne de­
presije ili zbog ekscesa neurednog života bude potrebna izu­
zetno velika količina vitalnosti da popravi štetu ili iscrpljenost
u tijelu, te prema tome dođe do ozbiljnog smanjenja količine
zračenja, taj sistem obrane postaje opasno slab i smrtonosnim
klicama je relativno lako ući u tijelo.

Mogli bismo također spomenuti da se naporom volje mo­

že zaustaviti zračenje vitalnosti na drugom kraju njegovih zra­
ka i tamo izgraditi neku vrstu zida ili oklopa, koji će biti pot­
puno nepropustan za klice - a uz još malo napora neprobojan i
za sve vrste astralnog ili mentalnog utjecaja - sve dok se taj
napor volje održava.

Ilustracije su ove aure, što pokazuju njezin izgled u zdra­

vlju ili bolesti, na slikama 24. i 25. Treba imati na umu da je
ona gotovo bezbojna, pa iako je to fizička materija, i zato
zahtijeva manje razvijen vid nego što je to slučaj s astralnim
dijelom aure, ipak je ovaj potonji toliko uočljiviji zbog sjaja
bliještećih boja i neprekidnog polcretanja, da se vrlo često vidi
u ranijoj fazi čovjekovog napretka nego li aura zdravlja.
 21. KAUZALNO TIJELO ADEPTA

Onima koji još ne mogu vidjeti ni jedno od čovjekovih vi­

ših tijela, ilustracije date u ovoj knjizi, vjerojatno će biti u
određenoj mjeri sugestivne ili čak rasvjetljavajuće; knjiga je
objavljena upravo u nadi da će to biti tako. Ali oni koji mogu
vidjeti, složit će se, iako u potpunosti priznajući umjetnikov
trud i vještinu, da se čak ni najniže od ovih razina iznad fizič­
ke nikada ne može adekvatno prikazati na papiru ili platnu.
Ako je tako, a sigurno jest, koliko je onda još beznadnije (ako
dozvolite upotrebu jednog nepravilnog, ali vrlo opisnog
izraza) pokušavati prikazati Adepta - čovjeka koji je postigao
cilj čovječanstva, koji je postao nešto više od čovjeka!

U njegovom slučaju veličina Kauzalnog tijela silno je po­

većana i zrači sjajem nalik sunčevom koji je u svojoj veli­
čanstvenoj krasoti daleko iznad svake imaginacije. Nikakve
riječi ne mogu opisati tu ljepotu oblika i boja jer smrtni jezik
nema nikakvih izraza kojima bi se opisale te blistave sfere.
Takvo tijelo predstavljalo bi samo po sebi posebnu studiju
koja je sasvim iznad moći bilo koga osim onih koji su već na
Putu.

Ipak se može vidjeti da to tijelo ne samo što je mnogo

veće od Kauzalnog tijela običnog čovjeka, već su i njegove
boje drukčije raspoređene. One se više ne kreću u oblacima
što kruže, već su raspoređene u velikim koncentričnim omo­
tačima, istovremeno prožete zrakama živog svjetla, koje uvi­
jek izbijaju iz njega kao središta. Raspored boja razlikuje se
prema vrsti kojoj Adept pripada, tako da u njihovom sjaju po­
stoji nekoliko jasnih tipova. Za čudo, uzimajući u obzir da je
ova tema vrlo malo poznata, postoji tradicija koja svjedoči o
ovoj činjenici - savršeno precizna tradicija - sačuvana u
mnogim grubo nacrtanim slikama Buddhe što se vide na
zidovima hramova u Cejlonu. Na tim slikama prikazan je Ve­
liki Učitelj okružen aurom; neobična je činjenica da, iako bi
boje i opći raspored te okoline bili groteskno neprecizni i čak
nemogući kad bi prikazivali običnog čovjeka ili čak običnog
Adepta (ako se može bez podcjenjivanja upotrijebiti ovaj
izraz), ipak je to grubi i materijalni prikaz stvarnog višeg tijela
Adepta, onog posebnog tipa kojem ovaj uzvišeni pripada.
Značajno je također da su i zrake aure zdravlja nacrtane na ne­
kima od ovih primitivnih slika.

Ako je moguće pokušati prikazati Kauzalno tijelo maj­

stora, moglo bi biti korisno dati određenu predodžbu o relativ­
noj veličini i izgledu takvog tijela kod jednog od njegovih
naprednijih učenika koji je postigao četvrti stupanj na putu što
se u istočnjačkim knjigama naziva stupanj Arhata. (Vidi
Nevidljivi pomagači, str 172.) Takav je napor učinjen na slici
26., ali da bi se slika upotpunila, potrebno je uložiti više ima­
ginacije nego obično, jer boje ovog Kauzalnog tijela imaju
dva svojstva koja su nesloživa na fizičkoj razini. One su nje­
žnije i eteričnije (prozračnije) od bilo kojih do sada opisanih,
a ipak istovremeno daleko punije, sjajnije i zračeće. Sve dok
ne budemo mogli slikati vatrom, umjesto običnim bojama, bit
ćemo uvijek na jednoj ili drugoj strani dileme; ako pak proba­
mo dočarati njenu zadivljujuću transparentnost i svjetlost,
tada će boji nužno nedostajati čudnovata snaga i sjaj što su
tako izraziti i karakteristični za tu veličanstvenu stvarnost.

Budući da je kod drugih Kauzalnih tijela učinjen pokušaj

da se dočara prozirnost jajolikog oblika, bit će bolje da u
ovom slučaju pokušamo prikazati dubinu boja, njihov
raspored i relativnu veličinu. Ovo posljednje uspjet ćemo sa­
mo na taj način da mnogo puta smanjimo veličinu fizičkog
tijela na našoj slici; kad bismo zadržali istu skalu kao i do sa­
da, Kauzalno tijelo Arhata morali bismo prikazati nekoliko
metara dugačkim i širokim. Zbog toga smo prisiljeni da jako
smanjimo crtež fizičkog oblika kako bi Kauzalno tijelo, na­
crtano u proporciji s njim, došlo do veličine dvostruke stra­
nice. Ali čak i u najboljem slučaju takav se crtež može sma­
trati samo kao pomoćno sredstvo koje će nas potaknuti da
načinimo mentalnu sliku koja će možda biti manje beznadno
neprikladna od fizičkog prikaza.

Proučavajući ovu ilustraciju odmah uočavamo divnu

razvijenost najviših vrsta intelekta, ljubavi i devocija, kao i
bogatstvo suosjećaja i najviše duhovnosti koju pokazuje.
Izljev Božanskog utjecaja, koji smo vidjeli na slici 21., ovdje
je silno pojačan jer ovaj je čovjek postao gotovo savršena pro-
vodnica Logosovog života i energije. Slava ne zrači iz njega
samo bijelom svjetlošću, već sve dugine boje igraju oko njega
u odsjajima koji se stalno mijenjaju kao kod bisera; u tom
zračenju ima nečeg što jača najviše kvalitete kod svake osobe
koja mu se približi, bez obzira koje to kvalitete bile. Prema
tome nitko ne može ući u to područje utjecaja, a da pri tome
ne postane bolji; Arhat zrači na sve oko sebe kao sunce, jer je,
kao i ono, postao manifestacija Logosa.

Mentalno i astralno tijelo u vezi sa ovim imaju vrlo malo

svoje karakteristične boje, već su reprodukcije Kauzalnog
tijela u onoj mjeri, u kojoj ga njihove niže oktave mogu izra­
ziti. Ona imaju prekrasan svjetlucavi sjaj - neka vrsta svjetlu­
cavog, bisernog efekta - koji je iznad svake mogućnosti bilo
opisivanja ili prikazivanja.

Možemo se ipak nadati da će naše proučavanje ovih unu­

tarnjih tijela imati bar jednu korist: pomoći će nam shvatiti da
je pravi čovjek upravo ovaj njegov viši prikaz, a ne skupina
fizičke materije kristalizirane u njegovom središtu, kojoj u
našoj sljepoći dajemo previše značenja. Samog čovjeka -
unutarnje Božansko trojstvo - ne možemo vidjeti; ali što se
više naša moć vida i naše znanje povećavaju, to se sve više
približavamo onome što je u njemu zastrto velom; ako je
Kauzalno tijelo za sada najviše tijelo koje možemo opažati, to
je najbliža predodžba o pravom čovjeku kojeg nam naš vid za
sada može pružiti. Ali ako ga gledamo sa stanovišta nižih
mentalnih podrazina, tada je prirodno da ćemo vidjeti samo
onaj dio njega što se može izraziti mentalnim tijelom koje je
manifestacija ličnosti. Promatrajući ga na astralnoj razini,
nalazimo da je još jedan veo spušten i da je vidljiv samo onaj
njegov niži dio, koji se može izraziti kroz tijelo želja. Ovdje,
na fizičkoj razini, još smo u lošijem položaju, budući da nam
je pravi čovjek još efektivnije skriven nego ikada.

Možda nas ovo saznanje može dovesti do toga da o čo­

vjeku steknemo nešto više mišljenje, budući da je on uvijek
mnogo više, nego što fizičkom oku izgleda. U pozadini uvijek
postoji jedna viša mogućnost i pozivanje na njegovu bolju pri­
rodu, često će je probuditi iz latentnosti i dovesti u mani­
festaciju gdje je svi mogu vidjeti. Kad smo proučili čovjeka
kakav stvarao jest, možda će nam biti lakše probiti gusti fizič­
ki veo i zamisliti stvarnost koja leži iza njega. Možda ćemo
imati više vjere u ljudsku prirodu kad shvatimo kako je pot­
pun onaj dio Božanske prirode; tako ćemo biti u stanju bolje
pomoći našem bratu čovjeku, jer stječemo pouzdanje da smo
On i mi jedno.

Ako Božansko svjetlo sjajnije zrači iz nas, to je zato, da

bismo ga mogli podijeliti s njim - bratom čovjekom; ako smo
postigli neku višu stepenicu na ljestvici, to je samo zato, da
bismo njemu mogli pružiti ruku pomoćnicu. Što više
shvaćamo ovaj veličanstveni Plan evolucije, čiji smo tijek
 proučavali U njegovoj vanjskoj manifestaciji, to ćemo potpu­
nije shvatili pravi cilj silnog Logosovog samožrtvovanja; a taj
je tako krasan, tako savršen, iznad svake misli, da shvatiti ga
jednom, znači, biti zauvijek odan njegovom ostvarenju. Shva­
titi ga, znači uroniti u nj, zauvijek nastojati biti jedno s njim,
makar i u najskromnijoj ulozi; onaj tko radi s Bogom, radi za
vječnost, a ne za vrijeme i u svim eonima koji leže pred nama
njegov trud nikad ne može propasti.

RAZINE PRIRODE

1 Adi
2 Anupadaka
3 Atmički
4 Buddhički
5 Mentalni
6 Astralni
7 Fizički

Charles W Leadbeater, ČOVJEK VIDLJIV I NEVIDLJIV

Naslov originala: MAN VISIBLE AND INVISIBLE