You are on page 1of 241

BIBLIOTEKA RELIGIJA I MISTIKA Izdaje ITRO NAPRIJED Direktor GOJKO TEKOVI Glavni urednik MILAN MIRI Traktati i propovijedi

Preveo s njemakoga ANTE OLJI 2. izdanje, ZAGREB 1991. Naslov izvornika Meister Eckehart DEUTSCHE PREDIGTEN UND TRAKTATE Carl Hanser Verlag, Mnchen, 1963.

Meister Eckhart KNJIGA BOANSKE UTJEHE


IZ UVODA U NJEMAKO IZDANJE
Eckhart je roen 1260. godine nedaleko od Gothe, u Hochheimu, u Tiringiji, podrijetlom iz plemike loze. Mlad je stupio u samostan dominikanskog Reda propovjednika u Erfurtu. Mora da je uprava Reda ubrzo spoznala Eckhartovu izuzetnu nadarenost za uiteljstvo i upravu, jer on ve zajedno obnaa dvije vane slube

kad nastaje najranije nama poznato djelo na njemakom jeziku: Pouni govori. To su itanja za stolom za pripadnike njegova samostana, i ona ve nose jasno prepoznatljive crte uitelja itanjem i ivotom, u neodoljivoj sili njegova prodorna govora i smiono nepromaiva zahvata kojim se ogoljuju najtajniji pomaci u dubini duevnog Ja: ovjek se ne treba zadovoljiti miljenim Bogom; jer kad ta misao proe, prolazi i taj Bog. Nego treba imati bivstvenog Boga, koji je daleko uzvien iznad ovjekovih misli i svakog stvorenja. Ljudi ne bi trebali toliko razmiljati to da ine; nego bi trebali promisliti to da budu. Jer ne posveuju djela nas, nego mi trebamo posvetiti djela. Ne reci: Uskoro bih elio, nego: Ja hou da to sada tako bude!, pa bi u ovoj veoma snano sabranoj volji jedan jedini korak uinjen naprijed bio bolji nego da se bez njega prijee more, pa ako bi u toj volji jednom i posrnuo, nemoj odustati, jer zbog toga to katkada meu ito padne kukolj, ne treba odbaciti plemenito ito. Kad su nastali ovi Pouni govori, ne moe se sa sigurnou rei. vjerojatno potkraj 13. stoljea, nakon to se Eckhart vratio u rodnu Tiringiju sa studium generale Reda u Klnu, gdje je moda kao uitelja sluao i Nijemca Alberta Velikog. Jedva je shvatljivo da se moglo sumnjati u autentinost ovih Govora, sastavljenih od pojedinanih itanja za stolom. Ne samo

da dikcija, ritam i stil ovog djela ve posve raspoznatljivo odaju kasnije slavljenog propovjednika: srne i temeljne misli Govora takoer ve anticipiraju dosta toga to e Eckhart navijetati u svojim kasnijim propovijedima; mnoge od ovih misli ve stoje u jednakoj ili bar slinoj formulaciji u tom prvencu kao i u Knjiici boanske utjehe, najznaajnijem i najzrelijem njemakom djelu tog mistika. Uho uprave Reda bilo je otvoreno za tonove genijalnog analitiara due i zanosni polet oaravajueg govora. Osjealo se da je u ovim Govorima jedan smion duh razmahao svoja krila, pa je donesena odluka da mu se dade prostor za uzlet. Brata Eckharta poslali su godine 1300. na studium generale St Jacques na parikom sveuilitu, duhovnoj prijestolnici tadanjeg Zapada. Ve nakon dvije godine, 1302, postigao je Eckhart naslov magistra nakon to je kao baccalaureus odrao na parikom sveuilitu obvezatna predavanja o sentencijama Petra Lombarda. Nakon njegova povratka iz Pariza, izabrao je kapitul Reda u Erfurtu, godine 1303, Meistera - kako ga se sada naziva - za prvog provincijala novoosnovane saske provincije Reda. etiri godine kasnije afirmiranom su provincijalu prenijeli, pored njegove visoke slube, jo i slubu generalnog vikara obezglavljene eke provincije, sa zadatkom da provede odlunu reformu zaputenih ekih samostana. Thery je nedavno iznio razloge, iako ne ba uvjerljive, za miljenje da je Eckhart za vrijeme svoga ekog vikarstva sastavio svoju uvenu knjigu utjehe za napaenu ugarsku kraljicu Agnezu, nakon umorstva njezina oca, kralja Albrechta I vojvode austrijskog, godine 1308. Tko ovu Knjiicu boanske

utjehe ita zajedno s tzv. govorom O ovjeku plemenita roda, s kojim je usko povezana, bit e, osobito u uvodnim dijelovima knjige utjehe, iznenaen i zapanjen time da je jedna ena s poetka 14. stoljea mogla u svojoj patnji biti tjeena krajnje suptilnim, apstraktnim a isto tako i teko razumljivim spekulacijama o metafizikom suodnosu pravednika i pravednosti i suodnosu ostalih perfectiones spirituales (duhovnih savrenosti) sa svojim zemaljskim nosiocima, spekulativnim pitanjima o Presvetom Trojstvu itd. Za tu injenicu - koja nama dananjim ljudima izgleda tako udna i nepojmljiva - nai emo objanjenje u tome to je Eckhart stajao u velikoj tradiciji platonskoneoplatonskog miljenja, kakvo je ostalo ivo kroz nastavljanje i preoblikovanje od Platona i Plotina preko Prokla, Pseudo-Dionizija, Scotusa Eriugene, viktorinaca, do Alberta Velikog i njegovih uenika Huga Riplina i Ulrika Engelbertia. Za ovaj realizam neoplatonskog miljenja svijet platonskih ideja, svijet vjenih prauzora pojedinanom bitku zemaljskih stvorenja, bio je neprolazno savreni svijet nerazorivog bitka i s time neiscrpljivo vrelo boanske utjehe zemaljskom ovjeku, izloenom trajnom nastajanju i nestajanju te njegovim mukama. Da ova krasna knjiica utjehe nije pruala utjehu samo kraljici Agnezi i da su njezin sadraj, bremenit tekim spekulacijama i mislima, razumijevali tek nedovoljno, a esto i nikako, to pokazuje velika raznolikost i netonost sauvanih rukopisnih tekstova, a to jasno pokazuje i okolnost da su u kasnijem Eckhartovom inkvizicijskom procesu niz mjesta iz knjige utjehe uinili posebnim predmetom optube i ispitivanja.

U godini 1310, ve uvenom Meisteru rado bi bila povjerena na upravljanje junonjemaka, alemanska provincija, da otro rivalstvo s franjevcima nije zahtijevalo najotroumniju i najsmioniju glavu Reda na katedri u Parizu. I tako generalni kapitul u Napulju nije potvrdio izbor Eckharta za junonjemakog provincijala, nego je Meistera poslao po drugi put za katedru na pariko sveuilite. Tijekom svoga prvog boravka u Parizu Eckhart je u jednoj od svojih Quaestiones Parisienses izvojevao kako osebujnu tako i smionu i izazovnu raspravu s generalom franjevaca Gonsalvom de Vallebona. Moemo zacijelo pretpostaviti da je Meister tijekom svoga drugog boravka u Parizu, a ne znamo koliko je on trajao, udario temelj velikom Opus tripartitum na latinskom jeziku, trodijelnom djelu koje nam je ouvano samo u ulomcima, a on ga zacijelo nije nikad ni dovrio. Ve 1314. nalazimo Eckharta u Strasbourgu kao upravitelja tamonjeg dominikanskog samostana, u sreditu snanim ivotom procvale njemake mistike, kao njezina neospornog i oduevljeno aenog duhovnog vou. Ovdje, u Strasbourgu, bio je Meister daleko preko njemakih granica slavljeni propovjednik, u zenitu svoje slave i svoga uspjehom okrunjena djelovanja. Sigurno je velik dio njegovih uzbudljivih pa i izazovnih propovijedi odran tijekom strazburkog razdoblja u mnogim enskim samostanima, kao pravim rasadnicima i sreditima mistikog, duha i ivota, pa su prvotno, nakon izgovorene rijei, one pribiljeene u biljenicama njegovih sluateljica, s vie ili manje razumijevanja, odnosno nepotpuno i s pogrekama.

Jo jednom - opet ne znamo kada - Red je dao svomu Meisteru glas povjerenja kad ga se kao ezdesetgodinjaka pozvalo na katedru pri studium generale u Klnu, koju je nekada drao Albert Veliki. Ovdje je meutim uvenog mistika imala snai njegova sudbina i potamniti mu ivotnu veer. Nadbiskup klnski, Heinrich von Virneburg, koji je s naglaenom revnosti provodio progon tada veoma rairenih sekta, osobito begharda i Brae slobodnog duha, pokrenuo je 1326. protiv Eckharta inkvizicijski postupak zbog irenja po vjeru opasnih uenja, u propovijedima pred pukom, na njemakom jeziku. Spisi o tom postupku provedenom u Klnu sauvani su nam, u prijepisu, u jednom rukopisu gradske knjinice u Soestu. Oni obuhvaaju zapisnik dviju rasprava pred inkvizicijskom komisijom sastavljenom od nadbiskupa, u kojima je Eckhartu, radi zauzimanja stava odnosno obrane, prvo predoeno 49 tekstualnih mjesta izvadenih i inkriminiranih iz njegovih latinskih djela, iz Knjiice boanske utjehe, kao i njegovih njemakih propovijedi, a kasnije jo jednom 59 osumnjienih izvadaka samo iz njemakih propovijedi. Eckhart je na obje rasprave ne samo pojedinano odgovorio na napade i zamjerke, nego je ujedno zauzeo stav prema inkvizicijskom postupku u cjelini. Nain na koji on to ini i to suprotstavlja svojim istraiteljima odaje ponosnu samosvijest genija koja vidi da nije shvaena zbog ogranienosti sitnih duhova. Najprije ustanovljuje da on prema povlasticama svoga Reda ne treba odgovarati ni pred jednim suditem osim pred suditem parikog sveuilita i pred papinskim suditem, ali je dragovoljno spreman i ovdje odgovarati da se ne bi moda povjerovalo da kukaviki izmie objanjenju. On s pravom sumnja da bi se protiv njega bilo neto

poduzelo kad bi njegova slava u narodu i njegova revnost za pravednost bile manje. On se s osjetnom ironijom udi to mu iz njegovih spisa i rijei nisu zamjerili puno vie stvari, jer je on dao stotine izjava koje ogranienost njegovih kritiara ne razumije. On je dodue svjestan da je o onom izvanrednom pisao i govorio smiono i neobino; ali se o uzvienim stvarima i moe navijetati samo uzvienim rijeima, s emfatinim izrazom i ponesenom duom. On se dodue zasigurno moe varati, ali ne i biti heretik, jer je to stvar volje. Kad mu se proces otee, Eckhart apelira, 24. sijenja 1327, u jednom protestnom spisu, koji daje proitati pred nadbiskupskom inkvizicijskom komisijom svom subratu Konradu von Halberstadtu, na papu u Avignonu i obraa se 13. veljae jednom javnom izjavom u dominikanskoj crkvi, nakon propovijedi, na puk. I ovu izjavu on najprije daje proitati Konradu von Halberstadtu na latinskom jeziku s propovjedaonice, a onda je, reenicu po reenicu, prevodi na njemaki. U njoj sveano poziva Boga za svjedoka da je prema svojim moima u cijelom svom ivotu izbjegavao svaku zabludu u vjeri i svako ogreivanje o moral. Uspije li prema tomu nekome, izjavljuje on, dokazati mu neku zabludu koju je on napisao, izrekao ili propovijedao, javno ili tajno, on sve to reeno pred narodom opoziva. Ponovo naglaava da je puno toga to je on kazao pogreno shvaeno, da su osobito njegovi ponavljani izriaji o neemu u dui to je u sebi nestvoreno i nestvorivo od boanskog plemstva, krivo protumaeni u grubo panteistikom smislu, usprkos njegovim viekratnim objanjenjima. Sve to meutim nije djelovalo. Njegov priziv na papinsku Stolicu predbaen

mu je kao neosnovan i nije se htjelo proslijediti ga. Meister je dodue tada sam otputovao u Avignon i jo se jednom branio pred istranom komisijom sazvanom od pape, pred kojom je bio iz Klna zatraeni predmet ispitivanja da bi bio preispitan. Sauvan nam je sreom i nalaz to ga je sastavila papinska komisija u Avignonu. Ta komisija smanjila je dodue veliki broj inkriminiranih lanaka tzv. klnskog obrambenog spisa na 28 lanaka bule Ivana XXII 1n agro dominico od 27. oujka 1329, od kojih je 17 osueno kao heretino a 11 kao sumnjivo za heretinost. Protiv svakoga tko bi te izriaje irio dalje trebalo je postupiti kao protiv heretika. 15. travnja papa je odredio da klnski nadbiskup javno obznani bulu na podruju svoje nadbiskupije. Eckhart vie nije doivio tu svoju osudu. Bula govori o njemu kao pokojniku i ovjeku koji je prije svoje smrti opozvao sve ono to se u njegovim spisima i propovijedima odlukom apostolske Stolice pokae kao heretino, pogreno ili po vjeru opasno. Smijemo predmnijevati da je Meister umro i pokopan izmeu 1327. i 1329. u Klnu (ili Avignonu). Otada je proteklo vie od est stoljea. Meister meutim, nakon to je stoljeima bio pao u gotovo potpun zaborav, danas ivi u izvornoj snazi svoga ostavljenog djela. Autentinost krupno zacrtanog latinskog Opus tripartitum, predanog pod njegovim imenom, izvan svake je sumnje. Ovo trodijelno djelo, kako kae i njegovo ime, sadri tri dijela: Opus propositionum, Opus quaestionum i Opus expositionum. Do nas je u bitnome stigao jedino trei dio, Opus expositionum, to sadri niz komentara Svetoga Pisma, uz knjige Postanka, Izlaska, Mudrosti i Ivanovo evanelje, po dva govora (sermones) i itanja

(lectiones), uz Knjigu Sirahovu, kao i Opus sermonum, tj. nekoliko vie-manje izvedenih skica za propovijedi na latinskom jeziku. Za prva dva dijela velikog djela ouvani su samo predgovori (prolozi) uz opi prolog, Prologus generalis, u Opus tripartitum. Ostaje neizvjesno da li je nekoliko kvestija koje je Eckhart sastavio tijekom svoja dva boravka i nauavanja u Parizu i koje u osobitosti i smionosti spekulacije nose peat velikog mistika, trebalo biti ukljueno u Opus questionum. Sigurno je da je Eckhart stvorio daljnja latinska djela, koja stoje izvan okvira velikoga glavnog djela, Opus tripartitum, kao samostalni radovi: jedna Collatio in libros Sententiarum, dakle jedno uvodno predavanje uz izlaganje sentencija koje je Eckhart drao prilikom prvog boravka u Parizu u svrhu postizanja asti magistra, jedno tumaenje (Tractatus super Oratione Dominica) i jedna propovijed u ast Sv. Augustina (Sermo die b. Augustini Parisius habitus), koja nam je prenesena (reportatus) u jednoj biljenici. Ukupno Eckhartovo djelo na latinskom jeziku ostalo je impozantan torzo, Meister nije dovrio Opus tripartitum. A ovaj torzo nam je ouvan tek u malo rukopisa, to dokazuje da latinsko djelo parikog magistra nije nailo na veliku rairenost i odjek, ako zanemarimo svakako veoma dubok utjecaj ovoga Opus tripartitum na Nikolu Kuzanskog. Posve je drugaije s Eckhartovim djelom na njemakom jeziku. Na njemu poivaju Meisterova slava i usud. Obilje od preko 200 rukopisa - a broj bi se daljnjim otkriima mogao poveati - prua nam ono to se od propovijedi, traktata i manjih predaja u obliku izreka na ovaj ili onaj nain izdaje kao Eckhartovo djelo, ili je kao takvo bilo u upotrebi. Jedan od glavnih problema u

prouavanju Eckharta jest pitanje autentinosti ovih rukopisnih tekstova, u ije se autorstvo uslijed pretjerane skepse i bespomonosti dugo sumnjalo, u gotovo cijelom opsegu Eckhartova predanog djela na njemakom jeziku. to dalje napreduje rad na velikom cjelokupnom izdanju latinskih i njemakih djela, to e jai i pouzdaniji bivati kriteriji na temelju kojih se moemo nadati rjeavanju problema autentinosti pojedinih predanih tekstova, propovijedi, a posebno i traktata, no utoliko vie rasti i povjerenje u autentinost ovih tekstova iz predaje. A rast e i mogunost pa i premda dugorono uvijek tek relativna - sigurnost da e se dijelom veoma iskvareni njemaki predani tekstovi, osobito propovijedi, izlijeiti od svojih svakovrsnih iskvarenosti te da e se ti tekstovi obnoviti, ako ne u svojoj posve izvornoj doslovnosti, a ono barem u obliku koji prenosi Eckhartovu izvornu misao, pa u velikoj mjeri i njegov tako karakteristini slog. Te su propovijedi dodue do nas dole tek u kopijama biljenica njegovih sluatelja, nakon izgovorene rijei uvenog propovjednika, pomijeane sa svjesnim i nehotinim iskrivljenjima i svakovrsnim pogrekama, izostavljanjima i interpolacijama, neshvaanjima i namjernim izmjenama u formulaciji i mislima. Samo neizbrisivi i uvijek prepoznatljivi slog smione i duboko zasijecajue ekhartovske rijei svijetli jo i u najgroznijoj iskrivljenosti i najbeznadnijem neshvaanju. Ve davno prije nego je Meisteru u procesu i u papinskoj buli uopeno predbaeno da je tvrdio mnoge stvari koje su zamagljivale pravu vjeru u srcima mnogih, to je, tovie, uio u propovijedima pred priprostim pukom, mora da je Meister uo tubu da on profanira

visoku skolastiku kolsku uenost time to je s propovjedaonice prua priprosto - neukom puku. On je meutim na kraju visoko duhovne Knjiice boanske utjehe bio odgovorio na taj prigovor: Ako neuke ljude ne treba pouavati, onda nitko nikad nee biti pouen. . . Jer se neuke pouava zato da oni od neukih postanu poueni. Kad ne bi bilo niega novog, nita ne bi postalo staro. A ako ve mnogi grubi, ogranieni ovjek izjavljuje da nije istina mnogo toga to je on napisao u ovoj knjizi utjehe pa i drugdje, on uzvraa pozivajui se na Augustina u prvoj knjizi njegovih Ispovijesti (Confessiones): to ja tu mogu ako to netko ne razumije? A Augustin na drugome mjestu kae da je oito odve sebeljubiv onaj ovjek koji hoe zaslijepiti druge da bi ostalo sakriveno njegovo sljepilo. Meni je dovoljno da je u meni i u Bogu istinito to to ja govorim i piem. Tko vidi tap uronjen u vodu, ini mu se taj tap kriv(im), iako je on posve prav, a to dolazi odatle to je voda grublja od zraka; svejedno je taj tap, kako u sebi tako i u oima onoga koji ga gleda samo u istoi zraka, prav a ne kriv. Meister je bio potpuno svjestan smionosti svoje rijei i visine svoga duhovnog uzleta. Nitko mu nije trebao rei da govori iznad glava priprostog puka, da on u tim glavama ograniene moi shvaanja moe izazvati

zbrku i da ga u svakom sluaju moe shvatiti (tek) malo srodnih duhova: Kad biste vi mogli spoznavati mojim srcem, zacijelo biste razumjeli to kaem; jer to je istinito i Istina to sama govori, kae on u svojoj Propovijedi o gradiu, a istom milju, da se jednako moe samo jednakim spoznati, zakljuuje on jednu od svojih najdubokoumnijih i najsmionijih propovijedi: Tko ovaj govor ne razumije, neka time ne zabrinjava svoje srce. Jer dok ovjek nije izjednaen s tom istinom, on dotle nee razumjeti ovaj govor. Jer to je nezastrta istina, to je dola neposredno iz Bojeg srca. Pa ipak: koliko god da je za mnotvo mogao i biti nedokuiv njegov duhovni uzlet, koliko god da su njegovane neuvene rijei u due njegovih sluatelja padale sablanjivo i zbunjujue, njega je nezadrivo tjeralo da glasno i nairoko navijeta to spoznato, tu istinu, istinu o kojoj je rekao da je tako plemenita da kad bi se Bog mogao odvratiti od istine, ja bih se vezao uz istinu i htio bih ostaviti Boga. Ova je istina izbijala monim nagonom iz njegove nutrine u izvanjsku, govorenu i dalekosenu rije njegove propovijedi:

Tko je ovu propovijed razumio, ja mu je zacijelo priuujem. Da ovdje nije nikoga bilo, ja bih je morao ispropovijedati ovoj krinjici za milodare. Ali to to je Meister izlagao oduevljenim sluateljima u svojim njemakim propovijedima nije ni u kom sluaju bila gola skolastika katedarska mudrost, to je bilo ujedno i manje i beskrajno mnogo vie. O Eckhartu su rekli da njegovu veliinu ini to to on ustvari ima samo jednu jedinu misao, dodue jednu misao, dovoljno duboku i uzvienu za ivot kao i za umiranje. Ta jedna Eckhartova temeljna i srna misao iz koje su sve ostale razvijene, na koju su s druge strane sve orijentirane, jest misao o raanju Rijei u dui. Tko nije shvatio da raanje Sina po Boanskom Ocu u iskri due sainjava jedini povod, sadraj i cilj Eckhartove propovijedi, pa njegovim izlaganjima, gotovo bih rekao, daje neku velianstvenu jednozvunost, taj je Eckharta krivo shvatio. Tomu nedostaje vezno i orijentacijsko sredite u Eckhartovu duhovnom posjedu, iji mu se smisao ne razotkriva nego se za njega saplie u nerazmrsivu zbrku protuslovlja i nejasnoa te on od drvea ne vidi umu. Taj ne vidi da je Eckhart spekulativni mistik, da je on posjedovao - duboko uroen u svoje bie onaj intuitus mysticus, dubinski pogled koji je svu mnogostrukost u sve-jednomu bitku vidio dokinutu i saetu u Jedno. Taj ne vidi da putovi spekulativnog miljenja ovog mistika streme jednom unaprijed odreenu cilju: onoj unio mystica u raanju Rijei. Njegovo mistino-intuitivno zrenje davalo je Eckhartu izvjesnost da bi bivstvena jezgra ljudske due i

temelj boanskog bitka nekako morali biti istog ustrojstva, da su ovjek i Bog dubinski u svom bitku meusobno povezani na nain koji se ne da potpuno pojmiti ni izrei u ogranienu pojmu. Shvatiti karakter ove povezanosti ujedno je i pokretaka sila i cilj njegove jo veoma osporavane spekulacije o bitku i njegova zagonetnog uenja o dubinskom temelju due.

Napomena prevodioca
Uobiajilo se da se biblijska mjesta navode prema najprihvaenijem objavljenom prijevodu. Odstupio sam od toga pravila jer Eckhart biblijska mjesta rijetko citira a redovito parafrazira, slobodno ih varirajui, kako to iziskuje razvijanje njegove misli. Doslovno preuzimanje kanoniziranog prijevoda tako bi predstavljalo nasilje nad Eckhartovim izvornikom. Kao to se vidi iz (dijela) Uvoda u njemako izdanje, Eckhartovi njemaki spisi ustvari su nam preneseni preko biljeaka njegovih sluatelj(ic)a i nisu autorovi zapisi. Brojna njemaka izdanja dosta se meusobno razlikuju, a kritiko izdanje jo uvijek je u pripremi. Stoga pojedina mjesta ostaju (a neka e vjerojatno i nakon kritikog izdanja ostati) nejasna. Nisam se uputao u to da prijevod bude jasan i doreen ondje gdje je izvornik nedoreen. Mjestimine nejasnoe nee, vjerujem, bitno umanjiti korisnost italakog napora.

Nejasnoe su u izvorniku donekle rijeene biljekama. One su meutim toliko opsene da bi izuzetno opteretile hrvatsko izdanje. Zato su isputene. Njemako je izdanje naime moglo raunati s brojnim struno i kritiki zainteresiranim itateljima, kakvih je kod nas malo. Ti malobrojni uglavnom imaju mogunost posegnuti i za njemakim izvornikom.

TRAKTATI
POUNI GOVORI
Ovo su govori vikara iz Tiringije, erfurtskog priora brata Eckharta, iz Reda propovjednika, kad je odgovarao onoj (duhovnoj) djeci koja su ga pitala o mnogim stvarima, dok su zajedno sjedili uz veernje razgovore.

1. O PRAVOM POSLUHU
Pravi i savreni posluh jest krepost nad svim krepostima, i bez ove se kreposti ne moe zbiti ni initi nijedno djelo, ma kako veliko; kao to je, s druge strane, ma kako maleno i ma kako neznatno djelo vrednije kad je uinjeno u pravom posluhu, bilo to itanje ili sluanje mise, molitva, razmatranje, ili to god moe zamisliti. Uzmi opet neko djelo, koliko hoe nevrijedno, bilo to to mu drago: pravi ti ga posluh ini plemenitijim i boljim.

Posluh na svaki nain u svim stvarima postie ono najbolje. Zaista, posluh nikad ne prijei i ne ometa, to god pojedinac inio, ni u emu to dolazi iz pravog posluha; jer taj ne proputa nita dobra. Posluh ne treba nikad zabrinjavati, njemu ne manjka nijednog dobra. Gdje ovjek u posluhu izlazi iz svoga ja i odrie se onoga to je njegovo, ba to Bog mora nuno nanovo ui; jer ako netko nee nita za sebe, za nj mora Bog htjeti na isti nain kao za sebe. Ako sam ja svoju volju predao u ruke moga starjeine i sam za se nita neu, onda Bog mora za mene htjeti, pa ako on u tomu neto za mene propusti, to on ujedno proputa za sebe sama. Tako je u svemu: Gdje ja neu nita za sebe, to Bog za mene hoe. Sada pazi! to on to mjesto mene hoe? U onomu to ja napustim od svoga ja, mora on nuno htjeti umjesto mene sve ono to on hoe za sebe sama, ni manje ni vie, i na isti nain na koji hoe za sebe. A ako Bog to ne bi inio - tako mi istine koja Bog jest onda Bog ne bi bio pravedan niti bi bio Bog, to je (ipak) njegov naravni bitak. U pravom posluhu ne smije se nalaziti nikakvo Ja hou ovako ili onako, nego samo savreno preputanje onoga to je tvoje. I zato u najboljoj molitvi koju ovjek moe moliti ne treba navoditi ni Daj mi ovu krepost ili ovaj nain ni Da, Gospodine, daj mi sama sebe ili ivot vjeni, nego samo Gospodine, ne daj mi nita osim to ti hoe i kako hoe! Ova molitva nadilazi onu prvu kao nebo zemlju; i ako se molitva tako obavlja, onda je ovjek dobro molio: ako se u pravom posluhu izalo iz svoga ja u Boga. Pa kao to pravi posluh ne treba poznavati nikakvo Ja hou tako, to se od njega

ne treba nikada uti ni Ja neu; jer Ja neu jest pravi otrov za svaki posluh. Jer, kao to kae Sveti Augustin: Vjerni sluga ne tei za tim da mu se kae ili dade ono to bi rado uo ili vidio; jer njegova je prva, najvia tenja da uje ono to se Bogu najvie dopada.

2. O NAJSNANIJOJ MOLITVI I NAJUZVIENIJEM DJELU


Najsnanija i gotovo svemona molitva da se sve postigne i najdostojnije od svih djela jest ono koje proizlazi iz slobodna srca. to je ono slobodnije, to su molitva i djelo snaniji, vredniji, dostojniji i savreniji. Slobodnu srcu sve je mogue. to je slobodno srce? Slobodno je ono srce koje nije niim smueno i ni za to navezano, koje nije ni na koji nain vezalo ono to je njemu najbolje, te ni u emu ne gleda ono to je njegovo, nego je, naprotiv, posve uronjeno u predragu volju Boju, a odreklo se svoje. ovjek ne moe nikada obaviti ma i najmanje djelo koje ne bi odatle primalo svoju snagu i mo. Moliti trebamo tako snano da bismo poeljeli da se svi nai udovi i moi, oi kao i ui, usta, srce i sva osjetila na to usmjere; i ne treba prestati dok se ne osjeti da se

stiglo na prag sjedinjenja s onim koji je nazoan i kojemu se molimo, to jest: s Bogom.

3. O NEMIRNIM LJUDIMA KOJI SU PUNI TVRDOKORNOSTI


Ljudi kau: Ah, Gospodine, ja bih rado da se i ja slaem tako dobro s Bogom i da imam toliko pobonosti i mira s Bogom kao i drugi ljudi, i elio bih da mi je kao i njima, ili da budem isto tako siromaan. Ili: Sa mnom nee nikad biti dobro ako nisam tu ili tamo i ne inim tako ili onako, ja moram ivjeti u tuini ili u eliji ili u samostanu. Zaista, u tomu se uvijek krije tvoje ja i ama ba nita drugo. To je tvrdokornost, pa makar ti to ne zna ili ti se ne ini tako: nikad se u tebi ne podie nemir koji ne dolazi iz tvrdokornosti, zapaalo se to ili ne. to mi to mnijemo da ovjek treba ovo izbjegavati a ono traiti, moda ova mjesta i ove ljude i ove naine ili ovo mnotvo ili ovaj posao - nije krivnja u tomu da to prijee taj nain ili te stvari: to to to prijei u stvarima jesi ti, jer ti se naopako odnosi prema stvarima. Stoga prvo poni od sebe sama i ostavi sebe!Uistinu, ako najprije ne bjei od sebe sama, kamo god inae htio bjeati, nai e prepreku i nemir, ma gdje to bilo. Ljudi koji mir trae u izvanjskim stvarima, bilo na mjestima ili u nainima, kod ljudi ili u djelima, u tuini ili u siromatvu ili u ponienju - to to

god i kako god izrazito bilo, sve je to ipak nita i ne daje mir. Potpuno naopako trae oni koji tako trae. to dalje lutaju, to manje nalaze ono to trae. Oni idu kao netko tko promai put: to dalje ide, to vie zaluta. Ali to da on radi? Treba najprije ostaviti sebe, tada je sve ostavio. Zaista, da ovjek ostavi kraljevstvo a sama sebe zadri, ne bi nita ostavio. Ali ako ovjek ostavi sebe, to god tada zadrao - bilo to bogatstvo ili ast ili to mu drago - sve je napustio. Uz rijei koje je rekao Sveti Petar: Evo, Gospodine, mi smo sve ostavili (Mt 19,27) - a on nije ostavio nita nego obinu mreu i svoju baricu - jedan svetac kae: Onaj tko malenkost voljko ostavlja, taj ne ostavlja samo to nego sve ono to svjetovni ljudi stjeu, pa ak i sve za im oni mogu samo udjeti. Jer onaj tko ostavi svoju volju i sama sebe, taj je tako zbiljski napustio sve stvari kao da su bile njegovo slobodno vlasnitvo i kao da ih je posjedovao s punom moi raspolaganja. Jer ono za im nee da udi, to si sve predao i ostavio zbog Boga. Zato je na Gospodin rekao: Blaeni siromani u duhu (Mt 5,3), to znai: voljom. A u ovo ne treba nitko sumnjati: Da ima bilo kojeg boljeg naina, znao bi ga na Gospodin, kao to je i rekao: Tko hoe mene slijediti, neka se najprije odree sama sebe (Mt 16,24); tomu se pridaje sva vrijednost. Usmjeri na sebe svu panju, i gdje nae sebe, tu se sebe odreci; to je od svega najbolje.

4. O KORISNOSTI OSTAVLJANJA KOJE TREBA PROVESTI NA NUTARNJI I VANJSKI NAIN


Mora znati da jo nikad nijedan ovjek u ovom ivotu nije toliko ostavio sebe da ne bi nalazio da mora jo vie sebe ostaviti. Malo je ljudi koji to pravo uvaavaju i koji su u tome postojani. To je usklaena razmjena i pravedna trgovina: Koliko ti izae iz svih stvari, toliko, ni manje ni vie, ulazi Bog sa svime svojim, ukoliko se u svim stvarima potpuno lii onoga to je tvoje. S tim poni i na to utroi sve to moe namaknuti. Pravi e mir nai tu i nigdje drugdje. Ljudi ne bi trebali toliko razmiljati to bi trebali initi; trebali bi radije razmisliti to bi bili. A kad bi bili dobri ljudi i njihov nain djelovanja, njihova bi djela mogla sjati. Ako si ti pravedan, onda su i tvoja djela pravedna. Neka se ne kani svetost temeljiti na djelovanju; treba se radije svetost temeljiti na bitku, jer ne posveuju djela nas, nego mi trebamo posvetiti djela. Kako god sveta bila djela, ona nas ne posveuju utoliko to su djela, nego: ukoliko smo mi sveti i posjedujemo bitak, utoliko mi posveujemo sva svoja djela, bilo to jelo, spavanje, bdijenje ili to god to bilo. Oni koji nisu od velika bitka, koja god djela inili, nita od toga ne bude. Odatle spoznaj da sve nastojanje treba primijeniti na to da se dobar bude, a ne toliko na to to da se ini

ili kakve vrste da budu djela, nego kakav da bude temelj tih djela.

5. UVAI TO INI DOBRIMA BIT I TEMELJ


Temelj o kojem ovisi da su potpuno dobri bit i temelj bitka, odakle ovjekova djela dobivaju svoju dobrotu, jest ovaj: da je ovjekovo srce posve Bogu okrenuto. Sve svoje napore usmjeri na to da ti Bog postane velik, i da sve tvoje tenje i nastojanje budu k njemu okrenuti u svekolikoj tvojoj aktivnosti i pasivnosti. Doista, to vie ima toga, to bolja su sva tvoja djela, koje god vrste bila. Dri se Boga, pa e ti on pruiti svu dobrobitnost. Trai Boga, pa e nai Boga i (k tomu) svako dobro. Da, zaista, s takvim stavom mogao bi stupiti na kamen, pa bi to bilo u viem stupnju boguugodno djelo nego kad bi primao tijelo naega Gospodina, a pri tomu vie iao za svojim, a namjera ti bila manje nesebina. Tko se Boga dri, i Bog se njega dri, a i svaka krepost. A ono to si prije ti traio, sada trai tebe; za im si prije ti tragao, sad to za tobom juri. Stoga: tko prianja uz Boga, uz njega prianja sve to je boansko, a od njega bjei sve to je od Boga razliito i Bogu tue.

6. O OSAMI I O POSJEDOVANJU BOGA

Pitali su me: mnogi bi se strogo povukli od ljudi i rado bi bili trajno sami, pa bi o tomu ovisio njihov mir, i o tomu to bi bili u crkvi - da li je to ono najbolje? Tada sam rekao: Ne! A pazi zato. S kim je u redu, tomu je zaista pravo na svim mjestima i meu svim ljudima. Ali s kim nije u redu, za nj je loe na svim mjestima i meu svim ljudima. A s kim je u redu, taj ima Boga istinski uza se; tko pak istinski ima Boga, taj ga ima na svim mjestima, i na ulici i pored svega mnotva, jednako kao u crkvi ili u pustinji ili u eliji; ako i na drugaiji nain pravo ima njega i samo njega, onda takva ovjeka ne moe nitko omesti. Zato? Jer on jedino Boga ima i samo se na Boga osvre, pa mu sve stvari samo Bogom bivaju. Takav ovjek Boga nosi u svim svojim djelima i na svim mjestima, i sva djela toga ovjeka sam Bog ini; jer djelo istinskije i zbiljskije pripada onomu tko ga prouzrouje nego onomu tko to djelo onda izvri. Ako dakle samo i jedino Boga imamo pred oima, onda zaista on mora initi naa djela, a njega u svim njegovim djelima ne moe nitko omesti, nikakvo mnotvo i nikakvo mjesto. Tako dakle toga ovjeka ne moe nitko omesti, jer on ne eli i ne trai nita i nita mu ne godi osim Boga; jer se on sjedinjuje s tim ovjekom u svemu njegovu nastojanju. Pa kao to Boga ne moe rastresti nikakva raznolikost, tako ni toga ovjeka nita ne moe rastresti ni umnogostruiti, jer on je jedno u onomu Jednomu u kojem je sva mnogostrukost Jedno i nemnogostrukost. ovjek treba u svim stvarima dohvatiti Boga i treba svoje srce naviknuti da stalno ima Boga nazona u srcu

i u nastojanju i u ljubavi. Pazi na to kako si svomu Bogu okrenut kad si u crkvi i kad si u eliji; tu istu nastrojenost zadri i ponesi je meu mnotvo i u nemir i u nesklad. A - kao to sam ve poesto rekao - kad se govori o skladu, time se ne misli da treba smatrati jednakima sva djela ili sva mjesta ili sve ljude. To ne bi bilo uope ispravno, jer molitva je bolje djelo nego spletkarenje, a crkva je dostojnije mjesto nego ulica. Ti meutim treba u svim djelima imati postojano srce i nepromjenjivo pouzdanje i postojanu ljubav prema svomu Bogu, te nepromjenjivu ozbiljnost. Doista, ako bi bio tako postojan, nitko te ne bi sprijeio da svoga Boga ima nazona. Onaj meutim u kojemu Bog ne prebiva tako zbiljski, nego mora Boga, u ovomu i onomu, stalno izvana uzimati, i tko Boga neujednaeno trai, bilo to u djelima ili meu ljudima ili na mjestima, taj Boga nema. I lako moe biti neega to takva ovjeka ometa, jer on Boga nema i ne trai samo njega niti ljubi niti eli samo njega. I zato njega ne ometa samo loe drutvo nego ga ometa i dobro, ne samo ulica nego i crkva, i ne samo zle rijei i djela nego i dobre rijei i djela. Smetnja naime lei u njemu, jer Bog jo nije postao sve u njemu. Jer da je s njim tako, onda bi mu na svim mjestima i kod svih ljudi bilo sasvim pravo i dobro; jer on ima Boga, a njega mu nitko ne bi mogao uzeti niti bi ga netko mogao omesti u njegovim djelima. U emu se onda sastoji to bogoimanje, da se zbiljski posjeduje Boga?

Ovo zbiljsko posjedovanje Boga jest u srcu i u iskrenom duhovnom okretanju i tenji prema Bogu, a ne u stalnom i jednolinom miljenju na Njega; jer naravi bi bilo nemogue za tim teiti, a bilo bi veoma teko i uz to ne bi bilo ono najbolje. ovjek se ne treba zadovoljiti miljenim Bogom; jer, kad proe ta misao, prolazi i taj Bog. Treba radije imati zbiljskoga Boga, koji je daleko uzvien iznad misli ovjeka i svakog stvorenja. Taj Bog ne prolazi, pa makar se ovjek svojom voljom od njega okrenuo. Tko Boga tako posjeduje u bitku, taj Boga poima boanskim i tome on sja u svim stvarima; jer sve mu stvari imaju okus po Bogu, i Boja mu slika biva vidljivom iz svih stvari. U njemu blista Bog u svako doba, u njemu se zbiva oslobaajui zaokret i otisak njegova ljubljenog, nazonog Boga. Kao da je, naprimjer, netko zbilja vrlo edan: moe on ne piti nego togod drugo radio, pa moe i misliti na druge stvari; ali to god on inio i kod koga god on bio, u kojem god nastojanju ili misli ili djelovanju, ta mu ipak predodba pia ne prolazi dok traje e; pa to je e vea, to je jaa i ivlja i prisutnija i postojanija predodba pia. Ili ako netko svim arom neto tako vrue ljubi da mu se nita drugo ne dopada niti prirasta k srcu nego (ba) to, pa on samo za tim ezne i ni za im drugim; sasvim sigurno, gdje god ili kod koga god takav ovjek bio, ili to god on zapoinjao ili inio, u njemu se ipak nikada ne gasi to to on toliko ljubi, te on u svemu nalazi (upravo) lik te stvari, pa mu je to tim jae nazono to jaom biva ta ljubav. Takav ovjek ne trai mir, jer njega ne ometa nikakav nemir.

Taj ovjek nalazi daleko vie hvale pred Bogom, jer on sve stvari poima kao boanske, i vie nego one u sebi jesu. Doista, uz to ide revnost i predanost i tono uvaavanje ovjekove nutarnjosti te budno, zbiljsko, sabrano, stvarno znanje o tomu na to je srce usmjereno posred stvari i meu ljudima. Ovo ovjek ne moe nauiti bjeanjem od stvari i izvanjskim povlaenjem u samou; on mora radije nauiti nutarnju samou, ma gdje i ma kod koga bio. On mora nauiti da prodre kroz stvari i u njima dohvati svojega Boga, te da mu se uzmogne snano na stvaran nain u sebi suobliiti, izgraditi njegov lik. Kao kad, naprimjer, netko hoe nauiti pisati. Doista, ako hoe ovladati tim umijeem, mora se tom djelatnou mnogo i esto baviti, kako god mu to bivalo gorko i teko i kako god mu se to inilo nemoguim: ako on to samo hoe marljivo i esto vjebati, on e to ipak nauiti i usvojiti to umijee. Zaista, on najprije mora svoje misli usmjeriti na svako pojedino slovo pa ga veoma vrsto zapamtiti. Kasnije, kad svlada to umijee, njemu vie uope ne treba slikovne predodbe ni razmiljanja, pa on onda pie hladnokrvno i slobodno, a jednako je tako ako se radi o sviranju violine ili o bilo kakvim djelatnostima koje se imaju ostvariti njegovom sposobnou. Za njega je sasvim dovoljno da zna da on hoe uposliti svoje umijee; pa ako pri tomu i nije stalno svjestan, to on svoje djelo ipak izvodi iz svoje sposobnosti, na to god mislio. Tako ovjek treba biti proet i Bojom nazonou i likom svoga ljubljenog Boga i u njemu ponazoen, tako da mu njegova nazonost sja bez ikakva naprezanja, da osim toga u svemu zadobije nesputanost i ostane

potpuno slobodan spram svih stvari. U to je svrhu u poetku nuno potrebno razmiljanje i paljivo usvajanje, kao kod uenika za njegovo umijee.

7. KAKO OVJEK NAJRAZBORITIJE TREBA INITI SVOJA DJELA


Kod mnogih se ljudi susree, i ovjek, ako hoe, lako stigne dotle: da ga stvari kojima se bavi ne ometaju niti mu utiskuju ikakvu prianjajuu predodbu; jer gdje je srce puno Boga, tu stvorenja ne mogu imati ni nai mjesta. To nam meutim ne smije biti dovoljno; treba sve stvari u to veoj mjeri okrenuti sebi na korist, o emu god se radilo, gdje god bili, to god vidjeli ili uli, koliko god nam bilo udno i nepoudno. Tek tada smo doli do pravog razumijevanja, ne prije. A u tomu ovjek ne moe nikada doi do kraja; tovie, u tomu moe neprestano rasti i u pravom napredovanju sve vie postizati. A ovjek u svim svojim djelima i u svim stvarima treba paljivo koristiti svoj um, i pri svemu imati uviavnu svijest o sebi i svojoj nutrini, te u svim stvarima na najvii nain dohvatiti Boga kako je mogue. Jer ovjek mora biti, kako je govorio na Gospodin: Trebate biti kao ljudi koji su u svako doba budni i ekaju svoga gospodara (Lk 12,36). Zaista, takvi ljudi to ekaju, budni su i obaziru se odakle dolazi onaj na koga oni ekaju, te oni njega

oekuju u svemu to nailazi, koliko god im bilo udno, ni je li u tomu moda ipak on. Tako i mi trebamo u svim stvarima svjesno iekivati naega Gospodina. U to je svrhu nuno potreban mar, pa moramo prihvatiti sve to god nas stajalo, to god moemo uiniti osjetilima i moima; tada ljudi bivaju ispravni te u svim stvarima jednako dohvaaju Boga i nalaze Boga u svim stvarima u jednakoj mjeri. Jedno je djelo zacijelo drugaije od drugoga; ali tko svoja djela ini iz istog duha, njegova bi djela zaista bila sva jednaka, a onomu tko bi bio uredan, tko bi Boga tako usvojio, Bog bi doista zasjao isto tako u svjetovnom kao i najboanskijem djelu. Zaista, to ne valja shvatiti da bi ovjek sam trebao initi neto svjetovno ili neprikladno; nego to mu se od izvanjskih stvari zbude u gledanju i sluanju, on to treba Bogu okrenuti. Komu je Bog tako nazoan u svim stvarima, i tko svojim umom vlada i koristi ga u ovomu najviem, samo taj zna za pravi mir i ima pravo kraljevstvo Boje. Da bi s nekim bilo ispravno, mora mu se zbiti jedno od dvoga: on mora ili nauiti da Boga dohvati u djelima ili mora sva djela ostaviti. Kako ovjek meutim ne moe u ovom ivotu biti bez djelovanja, koje jednostavno pripada ovjekovu biu i kojeg ima razliitog, neka ovjek naui imati svojega Boga u svemu i ostati slobodan u svim djelima i na svim mjestima. I zato: Ako poetnik hoe djelovati meu ljudima, mora se prethodno snano Bogom opremiti i vrsto ga staviti u svoje srce, te sve svoje nastojanje, miljenje, htijenje i snage s njim sjediniti, kako se u (tom) ovjeku nita drugo ne bi moglo zametnuti.

8. O STALNOM NASTOJANJU OKO NAJVIEG NAPREDOVANJA


ovjek takoer ne treba nikad procjenjivati neko djelo tako dobrim niti initi kao pravedno, da bi u (tim) djelima ikada postao tako slobodan i samopouzdan da mu se um ulijeni ili uspava. On se mora stalno i snagom uma i snagom volje uzdizati i u tomu u najviem stupnju dosegnuti ono najbolje od sebe, te se izvana i iznutra paziti od svake tete; tada on nikad ne proputa nita ni u emu, nego bez prekida napreduje u velikoj mjeri.

9. KAKO SKLONOST GRIJEHU OVJEKU U SVAKO DOBA KORISTI


Mora znati da poriv na porok za pravednika nije nikada bez velika blagoslova i koristi. Samo posluaj! Tu su dva ovjeka: jedan je takav da ga slabost nikako ili tek malo napastuje, a drugi je takve naravi da nailazi na napasti. Izvanjska nazonost stvari podrauje njegova izvanjskog ovjeka, sad na srdbu sad na teko astohleplje ili na ulnost, ve prema tomu na to naie. Ali u svojim najviim moima on stoji potpuno vst, nepomaknut, i nee da poini propust, ni rasrenost ni bilo koji grijeh, pa se snano suprotstavlja slabosti; jer se moda radi o slabosti to lei u naravi, kao to uostalom mnogi ovjek jest po naravi srdit ili preponosan i tomu slino, a ipak nee da poini grijeh. Takav mnogo

vie zavreuje pohvalu i njegova je nagrada mnogo vea, njegova krepost plemenitija nego u onoga prvog; jer savrenost kreposti dolazi samo iz boja, kao to kae Sveti Pavao: Krepost se u slabosti usavrava (2 Kor 12,9). Sklonost grijehu nije grijeh, ali htjeti grijeiti, jest grijeh, htjeti se srditi, jest grijeh. Doista, ako bi onaj koji ispravno postupa htio eljeti snagu, on ne bi htio eljeti da mu proe sklonost grijehu, jer bi bez nje ovjek bio nesiguran u svim stvarima i svim svojim djelima i nebrian spram stvari, pa ne bi imao ni asti borbe, pobjede i nagrade. Jer poriv i podraaj poroka donose krepost i nagradu za trud. Ta sklonost naime ini ovjeka na svaki nain zauzetijim da se snano vjeba u kreposti i tjera ga putem moi do kreposti, ona je otar bi koji ovjeka goni na oprez i krepost; jer to ovjek nalazi da je slabiji, to se bolje mora oboruati snagom i pobjedom, budui da i krepost i porok lee u volji.

10. KAKO VOLJA SVE MOE I KAKO SVE KREPOSTI LEE U VOLJI AKO JE OVJEK INAE ISPRAVAN
ovjek se niega ne treba naveliko straiti dok se nalazi u dobroj volji, niti se treba rastuiti kad volju ne uzmogne pretoiti u djela; ne treba se opet smatrati dalekim od kreposti ako u sebi nalazi ispravnu, dobru volju, jer krepost i sve dobro lei u dobroj volji. Niega ti ne moe uzmanjkati ako ima istinski ispravnu volju, ne moe ti uzmanjkati ni ljubavi ni poniznosti ni bilo koje

kreposti. tovie, ono to snano i sa svom voljom hoe, to (ve) ima, pa ti to ne mogu oduzeti ni Bog ni sva stvorenja, ako je volja inae cjelovita i uistinu boanska i na sadanjost usmjerena. Ne dakle: Uskoro bih elio, to bi jo bilo tek ubudue, nego: Hou da to sada tako bude! Posluaj: Makar neto bilo tisuu milja daleko, a ja to hou imati, ja to imam istinskije nego ono to imam u krilu, a neu da to imam. Dobro nije manje mono za dobro nego zlo za zlo. Shvati: Kada i ne bih nikada uinio neko zlo djelo, ipak: ako imam voIju za zlo, imam grijeh kao da sam to djelo uinio; a u odlunoj volji mogao bih poiniti tako velik grijeh kao da sam poubijao cio svijet, a da pri tomu ipak nisam poinio nikad ni jedno djelo. Zato i dobroj volji isto ne bi bilo mogue? Doista, jo puno i neusporedivo vie! Zaista, voljom mogu sve. Mogu ponijeti nevolju svih ljudi i nahraniti sve siromahe i uiniti djela svih ljudi i to god moe zamisliti. Ako ti ne uzmanjka volje nego samo moi, pred Bogom si zaista sve to uinio, i nitko ti to ne moe uzeti niti te i za trenutak u tomu sprijeiti; jer pred Bogom je isto htjeti uiniti im to budem mogao kao i (ve) uiniti. Ako bih nadalje htio imati toliko volje koliko je cijeli svijet ima, pa ako je moja udnja za njom velika i obuhvatna, doista je imam; jer ono to hou imati, to imam. Isto tako: Ako bih zbiljski htio imati ljubavi koliko su je ikada stekli svi ljudi, te ako bih htio jednako tako

slaviti Boga ili to inae moe zamisliti, to doista sve ima ako je volja savrena. Ti bi sad mogao upitati, kada je volja ispravna volja? Volja je savrena i ispravna kad je bez ikakve navezanosti na Ja i kad se odrekla sebe same te se ugradila u volju Boju i suobliila se s njom. Da, to je tomu vie tako, ta je volja ispravnija i zbiljskija. A u takvoj volji moe sve, bila to ljubav ili to hoe. Ti sad pita: Kako bih mogao imati ljubav dok je ne osjeam niti zapaam, kao to to vidim na mnogim ljudima koji mogu pokazati velika djela i kod kojih nalazim veliku sabranost i zadivljujue stvari, od ega ja nita nemam? Ovdje mora svratiti pozornost na dvije stvari koje se nalaze u ljubavi: jedno je bivstvo ljubavi, drugo je djelo ili izljev ljubavi. Sjedite bivstva ljubavi jest samo u volji; tko ima vie volje, taj ima i vie ljubavi. Ali tko nje vie ima, to nitko o drugomu ne zna; to lei skriveno u dui, dok se Bog nalazi skriven u dnu due. Ova ljubav lei sasvim u volji; tko ima vie volje, taj ima i vie ljubavi. No ima to jo jedna (druga) stvar: to je izljev i djelo ljubavi. To uistinu bode u oi, kao srdanost i pobonost i raspjevanost, a to ipak nije neto posvemanje. Jer to katkada ne potjee od ljubavi nego nekiput dolazi po naravi da ovjek ima takvu ugodu i sladak osjeaj, ili to moe biti utjecaj neba u astrolokom, ne teolokom smislu, ili ak osjetilima uneseno; a oni koji ee takvo to doivljavaju nisu u svakom pogledu najbolji. Jer sve

da to stvarno i potjee od Boga, to na Gospodin takvim ljudima daje da bi ih privukao ili potaknuo, pa i zato da bi se time bilo na ispravnom razmaku od drugih ljudi. A ako ti isti ljudi potom uznapreduju u ljubavi, oni lako mogu vie nemati toliko uvstava i osjeaja, pa tek po tomu biva sasvim jasno da imaju ljubav kad su i bez takve podrke potpuno i vrsto sauvali vjernost Bogu. Uzmemo li sad da je to puna i sama ljubav, to ipak nije ono najbolje. To biva jasno iz sljedeeg: Treba naime katkada odustati od toga ushita zbog neega boljeg, iz ljubavi, te da se ponekad uini neko djelo ljubavi gdje je ono potrebno, bilo duhovno bilo tjelesno. Kao to sam ve i inae rekao: Ako bi ovjek bio tako u zanosu kako je bio Sveti Pavao, a znao nekog bolesnika kojemu bi od njega bila potrebna juhica, smatrao bih daleko boljim da iz ljubavi odustane od zanosa (ekstaze) pa u veoj ljubavi poslui potrebnomu. Ne treba taj ovjek umiljati da pri tomu proputa milosti; jer ono to ovjek iz ljubavi dragovoljno proputa, to mu pada u mnogoemu sjajnije u dio, kako je Krist govorio: Tko radi mene neto ostavi, stostruko e mu se vratiti (Mt 19,29). Da, doista, to ovjek ostavi i ega se odrekne radi Boga - da, makar to bilo, ako jako udi za takvom utjehom i njenou pa sve to moe ini u tu svrhu, a Bog mu to ne udijeli i on to onda pregori i toga se radi Boga dragovoljno odree - on e to doista ba tako u njemu (tj. u Bogu) nai, kao da je sve dobro, to ga je

ikada bilo, imao u punom posjedu, ali ga se liio, odrekao i prepustio to radi Boga; on e stoput toliko primiti. Jer ono to bi ovjek rado imao, ali to preboli i ostane bez toga radi Boga, bilo tjelesno bilo duhovno, on sve to u Bogu nalazi, kao da je to taj ovjek posjedovao pa se toga dragovoljno odrekao; jer ovjek se treba radi Boga dragovoljno dati posve opljakati, i u ljubavi se svake utjehe odrei i liiti iz ljubavi. Da se takav osjeaj katkada iz ljubavi treba napustiti, to nam naznauje Sveti Pavao kad kae: elio sam da bih mogao i od Krista biti odijeljen zbog ljubavi prema mojoj brai (Rim 9,3). To on misli prema ovom nainu, a ne prema onom prvom nainu ljubavi, jer od te on nije htio biti odijeljen ni jednog asa za sve to god da se zbude na nebu i na zemlji, on s time misli na utjehu. Mora meutim znati da Boji prijatelji nikad nisu bez utjehe; jer ono to Bog hoe, to jest njihova najvia utjeha, bila to sada utjenost ili neutjenost.

11. TO OVJEK TREBA INITI AKO MU BOG NEDOSTAJE I AKO SE BOG SKRIO
Mora nadalje znati da dobra volja Boga uope ne moe izgubiti. Ali osjeaju srca on ponekad itekako nedostaje, pa se njemu priinja da se Bog udaljio. to

onda treba uiniti? Tono isto ono to bi inio da si u najveoj patnji i ponaaj se sasvim onako kako si se tamo ponaao. Nema tako dobra savjeta kako da se Boga nae kao da ga se nae ondje gdje ga se puta otii. Pa kako ti je bilo kad si ga posljednji put imao, ini tako i sada kad ti nedostaje, pa e ga nai. Dobra volja meutim Boga ama ba nikad ne gubi niti joj on nedostaje. Mnogi ljudi kau: Mi imamo dobru volju ali nemaju Boju volju; oni hoe imati svoju volju, pa naega Gospodina pouavati da tako ili onako radi. To nije dobra volja. Treba kod Boga tragati za njegovom predragom voljom. Bog u svemu smjera na to da se odreemo volje. Kad je Sveti Pavao puno razgovarao s naim Gospodinom i na Gospodin s njim, sve to nije niega donijelo dok se on nije odrekao volje i rekao: Gospodine, to ti hoe da ja uinim? (Dj 9,6). Tada je na Gospodin dobro znao to on treba initi. Isto tako kad se naoj Gospi ukazao aneo: ma to da su ona i on govorili, sve to nju nikad ne bi uinilo Majkom Bojom; ali im se ona odrekla svoje volje, odmah je postala istinskom Majkom vjene Rijei i smjesta je zaela Boga; on je postao njezinim naravnim sinom. A ni istinskim ovjekom ne ini nikoga nita drugo nego odricanje od volje. Doista, bez odricanja od volje u svemu pred Bogom nita ne stvaramo. A kad bi dolo dotle da bismo se sasvim odrekli volje i pouzdali se da se radi Boga, izvana i iznutra, odreemo svih stvari, tada bismo sve uinili, prije ne.

Ima takvih ljudi koji, bilo znajui ili ne znajui, ne bi rado da s njima bude sasvim tako, ali da pritom osjeaju veliinu i rado bi imali taj nain i to dobro: sve to nije nita do svojeglavost. Bogu bi se sa svime trebao posve predati, a onda ne brini to da on uini s onim to je njegovo. Tisue je ljudi zacijelo umrlo i u nebu su, a da se nikada nisu u potpunosti odrekli svoje volje. A savrena bi i istinska volja bilo tek to kad bi se posve stupilo u Boju volju i bilo bez svojeglavosti. I tko je u tomu vie postigao, taj je tim vie i istinskije uronio u Boga. Da, jedna Zdravo Marija, izreena u tom duhu, pri kojem se ovjek odree sebe, koristi vie nego, bez toga, tisuu puta proitani Psaltir; da, jedan korak u tom duhu bio bi bolji nego prijelaz preko mora bez njega. ovjek koji bi se tako cjelovito odrekao sebe sa svime svojim, taj bi bio toliko uznesen u Boga da, kad bi se toga ovjeka htjelo i samo dirnuti, prvo bi se moralo u Boga dirnuti; jer on je sa svih strana u Bogu i Bog je oko njega, kao to moja kapa obujmi moju glavu, pa tko bi htio mene dohvatiti, prvo bi morao dirnuti moju odjeu. Isto tako: ako hou piti, pie mora prvo potei preko jezika; to pie prima svoj okus. Ako je jezik obloen gorinom, doista, koliko god vino moglo po sebi biti slatko, ono se mora uvijek zagoriti od onoga kroz to do mene stie. Doista, ovjek koji bi se posve odrekao onoga to je njegovo, bio bi tako zaogrnut Bogom da ga svi stvorovi ne bi mogli dotaknuti, a da prije ne taknu Boga; a to bi trebalo na nj doi, moralo bi na nj doi kroz Boga; te on dobiva svoj okus i biva boanstvenim. Koliko god velika bila neka patnja, ako preko Boga dolazi, od nje najprije trpi Bog. Da, tako mi istine koja jest (sam) Bog: Nikada nije patnja koja ovjeka snae

tako neznatna, moe biti neka nelagoda ili protivtina, da ne bi, ako ju se u Boga uznese, neizmjerno vie dirnula Boga nego ovjeka i da ne bi Bogu smetala vie nego ovjeku. Ali ako je Bog podnosi radi takvog dobra, koje je u njoj za tebe predvidio, i ako si ti voljan pretrpjeti to to Bog trpi i to preko njega na tebe dolazi, onda to po naravi biva boanstvenim, prezir kao i ast, gorina kao i slast, a najdublja tama kao i najjasnije svjetlo: sve dobiva svoj okus od Boga i biva boanskim, jer se prema Njemu oblikuje sve to snae ovog ovjeka, te on i ne tei ni za im drugim niti mu to drugo godi; i stoga se on u svojoj gorini dri Boga kao i u najveoj slatkoi. Svjetlo u tami svijetli, te bivamo njega svjesni. emu (inae) za ljude postoji nauk ili svjetlo nego da ga oni iskoriste? Kad su u tami ili u patnji, onda e vidjeti svjetlo. Da, to smo vie svoji, to smo manje Boji. ovjek koji bi sebe liio onog to je njegovo ne bi ni u kojem djelovanju mogao biti bez Boga. A ako bi se dogodilo da bi taj ovjek uinio pogrean korak ili bi mu promakle nepravilnosti, onda Bog nuno mora na se preuzeti tetu, jer je u poetku bio u tome djelu; a ti zbog toga ni u kom sluaju ne treba odustati od svoga djela. Za ovo nalazimo primjer kod Svetog Bernarda i mnogih drugih svetaca. U ovom ivotu ne moemo nikad biti potpuno poteeni od takvih sluajeva. Ali zbog toga to ponekad meu ito padne kukolj, ne treba odbaciti plemenito ito. Doista, tko bi bio ispravnih osjeaja i imao pravo poimanje Boga, tomu bi sve takve patnje i zbivanja izali na velik blagoslov. Jer dobrima se, kao to kae Sveti Pavao (usp. Rim 8,28), sve okree na

dobro i, kao to oituje Sveti Augustin, ak i grijesi.

12. OVDJE SE RADI O GRIJESIMA: KAKO SE TREBAMO PONAATI AKO SE NALAZIMO U GRIJESIMA
Doista, to to smo poinili grijehe nije (vie) grijeh ako nam je zbog grijeha ao. Ne treba ovjek htjeti da ini grijeh, ni smrtni ni laki niti ikakav grijeh, ni zbog ega to god da se zbude u vremenu ili u vjenosti. Tko bi se pravo odnosio prema Bogu, trebao bi stalno imati pred oima da je vjerni, ovjekoljubivi Bog izveo ovjeka iz grenog ivota u boanski, uinio ga od neprijatelja prijateljem, a to je vie nego stvoriti novu zemlju. To bi bio jedan od najjaih poticaja koji bi ovjeka posve uznio Bogu, pa bi se trebalo uditi koliko bi to ovjeka moralo raspaliti u snanoj, velikoj ljubavi - tako da bi se on potpuno odrekao sebe. Da, tko bi se pravo uznio u volju Boju, taj ne bi trebao htjeti da se nije zbio grijeh u koji je on upao. Dakako, ne s obzirom na to da je on bio usmjeren protiv Boga, nego utoliko to si time vezan na veu ljubav i to si time unien i uinjen poniznim, ne dakle samo zbog toga jer je protiv Boga djelovao. Ali treba zbilja imati povjerenja u Boga u tomu da on nije pripustio da ti se to dogodi, a da iz toga nije htio izvui najvee dobro za tebe. A ako se ovjek potpuno digne iz grijeha i od njih se odvrati, tada vjerni Bog ini kao da ovjek nije nikad ni upao u grijeh, pa nee pustiti da on za sve svoje grijehe ni jednog asa

ispata; Bog bi s takvim ovjekom mogao imati svu povjerljivost koju je ikad odravao s nekim stvorenjem. Samo ako ga sad nalazi drugaije spremnim, on vie ne gleda na to to je on ranije bio. Bog je Bog sadanjosti. Kako to on nalazi, on to uzima i prima, ne kao ono to si bio nego kao ono to sada jesi. Svaku neprilinost i ponienje koje bi mogle biti Bogu nanesene svim grijesima on e rado podnijeti, pa podnosio ih i vie godina, a da bi ovjek potom doao do velike spoznaje njegove ljubavi, te da njegova vlastita ljubav i zahvalnost postane to veom, a njegova revnost to vatrenijom, kako to po naravi i esto biva nakon grijeha. Stoga Bog rado podnosi tetu grijeha, i ve ju je esto podnio i ponajee priputao da doe preko onih ljudi koje je on odabrao, da ih po svojoj volji privue u visine za velike stvari. Pa pogledaj: Tko je ikada bio drai i bliskiji naemu Gospodinu nego apostoli? Nijedan od njih nije bio poteen od pada u teki grijeh; svi su smrtno grijeili. To je on takoer esto dokazao u Starom i Novom zavjetu na onima koji su mu nakon toga bivali daleko najdraima; a i danas se rijetko doivljava da ljudi dou do neega velikog, a da prvo nisu na neki nain uinili promaaj. A time na Gospodin smjera na to da spoznamo njegovo veliko milosre te da nas ono potakne na veliku i istinsku poniznost i pobonost. Jer ako se obnovi kajanje, i ljubav e se jako umnoiti i obnoviti.

13. O DVIJE VRSTE POKAJANJA


Postoje dvije vrste pokajanja: jedno je vremenito i sjetilno, drugo je boansko i nadnaravno. Vremenito povlai sve dublje u veu muku i ovjeka nosi u takav jad kao da sad odmah mora oajavati, a pokajanje pritom ustraje u muci i ne stie dalje; od toga nita ne biva. Boansko je kajanje posve drugaije. im ovjek osjeti odvratnost, on se odmah uzdie k Bogu i uznosi u nepokolebljivu volju za vjenim odvraanjem od svih grijeha. I u tom se uzdie k velikom pouzdanju u Boga i dobiva veliku sigurnost. A iz toga dolazi duhovna radost koja uzdie duu iz svake muke i jada i vrsto je vee za Boga. Jer to ovjek sebe nalazi krhkijim i to je vie zakazao, to vie ima razloga da se u nepodijeljenoj ljubavi vee za Boga, kod kojeg nema grijeha ni slabosti. Stoga je najvia stepenica na koju ovjek moe stupiti, ako hoe ii k Bogu u punoj pobonosti: biti bez grijeha snagom boanskog pokajanja. I to tee grijeh svladavamo, to je spremniji Bog taj grijeh oprostiti, doi k dui i grijeh protjerati; te svatko e se najvie potruditi oko toga da okona s onim to je najvie protiv njega. Pa to su grijesi vei i tei, to ih neizmjerno radije i bre Bog oprata, jer su oni protiv njega. I kad se onda boansko pokajanje uzdigne k Bogu, svi grijesi nestanu u bezdanu Bojem, bre nego okom trepnem, te se onda potpuno unite kao da se

nikad nisu zbili, ukoliko to samo bude savreno pokajanje.

14. O ISTINSKOM POUZDANJU I UFANJU


Istinsku i savrenu ljubav treba prepoznavati po tomu ima li ovjek veliko ufanje i pouzdanje u Boga; jer nema nieg po emu se moe bolje spoznati ima li netko cjelovitu ljubav nego to je povjerenje; jer u to god se u Boga usudimo pouzdati sve to u njemu doista nalazimo, i tisuu puta vie. A kako ovjek nikad ne moe pretjerano ljubiti Boga, tako ovjek ne moe pretjerati ni s pouzdanjem u njega. to god ovjek inae inio, sve to nije toliko poticajno kao veliko povjerenje u Boga. On nikada nije propustio uiniti velike stvari sa svima onima koji su ikad stekli veliko povjerenje u nj. On je na svim tim Ijudima posve jasno pokazao da ovo povjerenje dolazi iz ljubavi; jer Ijubav ne samo da ima povjerenje nego posjeduje i istinsko znanje i nedvojbenu sigurnost.

15. O DVIJE VRSTE IZVJESNOSTI VJENOG IVOTA


U ovom ivotu imamo dvije vrste znanja o vjenom ivotu. Jedno dolazi odatle to ga sam Bog ovjeku kae ili po anelu saopi ili pak objavi putem posebnog

prosvjetljenja. Ovo se ipak dogaa rijetko i samo malobrojnim ljudima. Drugo znanje je, za razliku od toga, bolje i korisnije i esto pada u dio svim u ljubavi savrenim ljudima: ono poiva na tomu to ovjek iz ljubavi i povjerljiva ophoenja sa svojim Bogom ima takvo pouzdanje u njega i tako je u nj siguran da ne moe sumnjati, a tako siguran postaje jer ga ljubi bez razlike u svim stvorovima. Pa da mu se i svi stvorovi usprotive i da se njega pod zakletvom odreknu, pa da ga se i sam Bog odrekne, on ne bi iskazivao nepovjerenje, jer ljubav ne moe iskazivati nepovjerenje, ona s povjerenjem samo dobro oekuje. I nema potrebe da se onima koji ljube i onima koji su ljubljeni ita (izriito) kae, jer s tim to (Bog) osjea da je on (=ovjek) njegov prijatelj, on ujedno zna sve ono to je njemu dobro i to spada na njegovo blaenstvo. Jer koliko god mu ti bio odan, budi siguran u to da je on tebi preko tih mjera vie i jae odan i da u tebe ima neusporedivo vie povjerenja. Jer on je sama vjernost, a to trebamo s obzirom na njega biti sigurni, a u to jesu sigurni svi koji ga ljube. Ova sigurnost mnogo je vea, potpunija i autentinija nego prva i ona ne moe prevariti. Intuicija bi naprotiv mogla prevariti i mogla bi lako biti lano prosvjetljenje. Ovu sigurnost osjeamo meutim u svim duevnim moima i ona ne moe biti varljiva kod onih koji istinski ljube Boga; oni u to ne sumnjaju, jednako kao to takav ovjek ne sumnja u Boga, jer ljubav protjeruje svaki strah.

Ljubav ne poznaje straha (1 Iv 4,18), kao to kae Sveti Pavao; a i stoji pisano: Ljubav pokriva mnotvo grijeha (1 Pt 4,8). Jer gdje se zbivaju grijesi, tu ne moe biti punog povjerenja ni ljubavi; jer ljubav potpuno pokriva grijeh, ona nita ne zna o grijesima. Ne u tom smislu kao da se uope nije grijeilo, nego da su grijesi potpuno iskorijenjeni i protjerani, kao da ih nikada nije ni bilo. Jer sva su djela Boja tako potpuno savrena i bogata u preobilju da on, kad oprata, oprata potpuno i cjelovito i mnogo radije velike nego male stvari, a to stvara puno povjerenje. Ja ovo smatram daleko i neusporedivo boljim, i to donosi vie nagrade, a i autentinije je nego ono prvo znanje; jer u njemu nije prepreka ni grijeh niti to drugo. Jer koga Bog nae u jednakoj ljubavi, on ga i sudi jednako, poinio puno greaka ili nijednu. A komu se vie oprata, taj treba imati i vie ljubavi, kao to je govorio na Gospodin Krist: Komu se vie oprata, toga se i vie ljubi (Lk 7,47).

16. O PRAVOJ POKORI I BLAENSTVU


Mnogim se ljudima ini da bi morali raditi velika djela u izvanjskim stvarima, kao npr, u postu, bosonogu pjeaenju i jo kojeemu slinom to zovu djelima pokore. Ali prava i od svih najbolja pokora, kojom se postie snaan i velik popravak, sastoji se u tomu da se ovjek potpuno i savreno odvrati od svega to na

njemu samomu i na svim stvorenjima nije potpuno Bog i boansko, te se potpuno i savreno okrene svomu dragom Bogu u nepokolebljivoj ljubavi, tako da budu velike njegova pobonost i njegova enja za Bogom. U onom djelu u kojem ima vie te ljubavi, u tom si i pravedniji; to je vie tako, toliko je i pokora istinskija i gasi to vie grijeha pa ak i svaku kaznu. Da, doista, mogao bi se naglo, u malo vremena, tako snano, s tako pravim gnuanjem, odvratiti od svih grijeha i isto se tako snano okrenuti k Bogu, da bi ti bilo zajedno s kaznom posve oproteno, pa da si poinio sve grijehe koji su se zbili od Adamovih vremena i koji e se ubudue zbiti, tako da bi - da sad umre - otiao pred lice Boje. Ovo je prava pokora i ona se temelji osobito i na najsavreniji nain na slavnoj muci u savrenom djelu pokore naega Gospodina Isusa Krista. to se vie ovjek u to uivi, to vie od njega otpadaju svi grijesi i kazne za grijehe. ovjek se isto tako treba naviknuti da se u svim svojim djelima uvijek uivljava u ivot i djelovanje naega Gospodina Isusa Krista, u svemu svom djelovanju i podnoenju, trpljenju i ivljenju, i neka ga pri tomu stalno dri pred oima, onako kako je on nas imao pred oima. Takva pokora jest (nita drugo nego) duh uzdignut od stvari. Pa u kojim djelima ovo moe najvie postii i pomou kojih djela to postie, to posve slobodno i ini. A ako te u tomu prijei neko izvanjsko djelo, bio to post, bdijenje, itanje ili to mu drago, to slobodno preskoi, bez brige da si time bilo to propustio u pokori. Jer Bog ne gleda koja su djela, nego samo koja je u tim

djelima ljubav i pobonost i stav. Njemu nije puno stalo do naih djela, nego mnogo vie do naega stava u svim naim djelima i do toga da u svim stvarima samo njega ljubimo. Jer odve je pohlepan onaj ovjek komu Bog nije dostatan. Sva tvoja djela trebaju biti nagraena time to Bog za njih zna i to u njima ima njega na umu; neka ti to uvijek bude dosta. Pa to nesputanije i priprostije njega dri u vidu, to istinskije sva tvoja djela okajavaju sve grijehe. A moe misliti i na to da je Bog bio opi otkupitelj cijeloga svijeta, pa sam mu za to duan puno vie zahvalnosti nego da je mene samoga otkupio. Tako treba i ti (za sebe) biti opi otkupitelj svega onoga to si na sebi grijesima upropastio; i sa svim se tim potpuno privij uz njega, jer si grijesima upropastio sve to jest na tebi: srce, osjetila, tijelo, duu, moi i to jest na tebi i u tebi; sve je to posve bolesno i upropateno. Stoga se uteci k njemu, u kojemu nema slabosti nego isto dobro, kako bi on bio opi otkupitelj za svu tvoju samoupropatenost, iznutra i izvana.

17. KAKO DA SE OVJEK PONAA U MIRU, KAD SE NE NALAZI U IZVANJSKOJ NEVOLJI KAKVU SU IMALI KRIST I MNOGI SVECI; KAKO ON (ONDA) TREBA NASLJEDOVATI BOGA

Ljude zacijelo moe spopasti strah i malodunost zbog toga to je ivot naega Gospodina Isusa Krista i svetaca bio tako opor i mukotrpan, a ovjek za to ba nije sposoban pa se ne osjea ni ponukanim na to. Stoga se ljudi, ako se iznimno u tomu nau, esto smatraju kao od Boga udaljeni, kao da ga ne bi mogli nasljedovati. Ne treba to nitko misliti! ovjek sebe nikada ni na koji nain ne treba smatrati dalekim od Boga, niti poradi slabosti niti poradi krhkosti niti poradi bilo ega drugog. Pa makar te moda tvoji veliki prijestupi tjerali i tako daleko da ti sebe ne moe smatrati blizim Bogu, to bi ipak trebao poimati Boga blizim sebi. Jer u tomu lei veliko zlo to ovjek gura Boga od sebe u daljinu; jer hodio ovjek u daljini ili u blizini, Bog nikad ne ide u daljinu, on postojano ostaje u blizini; a ako ne moe ostati unutra, on se ipak ne odmie dalje nego do pred vrata. Tako je i s oporou nasljedovanja. Pazi na to u emu se ovakvo tvoje nasljedovanje moe sastojati. Mora spoznati i pripaziti na to te je Bog najjae opomenuo; jer ljudi nipoto nisu svi pozvani k Bogu jednim putem, kao to kae Sveti Pavao (1 Kor 7,24). Pa ako nalazi da tvoj najblii put ne ide preko izvanjskih djela i velika trpljenja ili oskudice - to zapravo i nije tako vano, neka ovjeka Bog sam na to potakne, pa neka ima snage da to pravo ini bez remeenja svoje nutarnjosti - ako ti dakle u sebi ne nalazi nita od toga, budi posve zadovoljan i neka ti to ne bude vano. Ti bi dodue mogao rei: Ako to nije nimalo vano, zato su onda nai prethodnici, mnogi sveci, tako inili?

Promisli ovako: Na Gospodin im je dao taj nain, ali im je dao i snage da tako djeluju, da u tomu ustraju, i oni su mu se upravo u tomu svidjeli; u tomu su trebali dosegnuti ono to je u njih najbolje. Jer Bog nije vezao spasenje ljudi za neki osobit nain. to jedan nain ima, to drugi nema; ali djelotvornost je Bog dao svim dobrim nainima, i ona nije uskraena nijednom dobru nainu, jer jedno dobro nije protiv drugoga. A ljudi bi trebali kod sebe opaziti da krivo ine po ovomu: ako nekom prilikom vide nekoga dobrog ovjeka ili uju da se o njemu govori, a on ne slijedi njihov nain, i onda sve smatraju izgubljenim. Ako im se ne svia nain tih ljudi, oni odmah ne cijene ni njihov dobar nain ni njihov dobar stav. To nije pravo! Kod naina u ljudi treba vie paziti na to da dobro misle, i ne prezirati niiji nain. Ne moe svatko imati samo jedan nain, i ne mogu svi ljudi slijediti sve naine niti svaiji nain. Neka svatko zadri svoj dobri nain i neka u nj ukljui sve (druge) naine te u svom nainu zahvati sve dobro i sve naine. Mijenjanje naina ini i nain i duh nestalnim. Ono to ti moe dati jedan nain, moe postii i u nekom drugom samo ukoliko je dobar i pohvalan i ukoliko ima samo Boga pred oima. Povrh toga, svi ljudi ne mogu slijediti jedan put. Tako je i s nasljedovanjem strogog naina ivota onih svetaca. Takav nain dakako treba voljeti i on ti se moe sviati, a da ga ipak ne treba nasljedovati. Ti bi sad mogao rei: Na Gospodin Isus Krist slijedio je uvijek najuzvieniji nain; po pravu mi bismo trebali taj nasljedovati.

To je zacijelo istina. Naega Gospodina treba s pravom nasljedovati, no ipak ne u svakom nainu. Na je Gospodin postio etrdeset dana; ali nitko ne treba poduzimati da ga u tomu slijedi. Krist je inio mnoga djela s milju da ga trebamo nasljedovati duhovno a ne tjelesno. Stoga treba nastojati kako bi ga se moglo nasljedovati duhovnim nainom; jer on je vie smjerao na nau ljubav nego na naa djela. Mi ga trebamo nasljedovati svatko na svoj vlastiti nain. Ali kako? Sluaj: u svemu! - Kako, na koji nain? - Tako kako sam ve esto kazao: Duhovno djelo smatram puno boljim od tjelesnog. Kako to? Krist je etrdeset dana postio. U tomu ga slijedi tako to e paziti emu si ti najvie sklon i na to si najvie spreman: okreni se tomu i otro na sebe pazi. esto ti treba vie se i bezbrino toga odrei nego se uzdrati od svekolike hrane. Tako ti je ponekad tee preutjeti jednu rije nego da se ovjek uope suzdri od svakoga govora. I tako je nekom ovjeku katkada tee podnijeti sitnu beznaajnu uvredu nego moda teak udarac na koji se pripravio, i mnogo mu je tee biti sam u mnotvu nego u pustinji, i esto mu je tee ostaviti neto maleno nego neto veliko, i uiniti neko malo djelo nego neko koje smatraju velikim. Tako ovjek moe u svojoj slabosti zbilja dobro nasljedovati naega Gospodina i ne moe se niti se treba smatrati od njega vrlo udaljenim.

18. NA KOJI NAIN MOE OVJEK, AKO MU SE ZBUDE, PRIHVATITI FINU HRANU, OTMJENU ODJEU I VESELO DRUTVO, KAKO MU PRIPADAJU PO NARAVNOJ NAVICI
Ne treba se zbog hrane i odjee uznemiravati na taj nain da ti se ine odve dobri; radije se u dnu svoga bia i duha navikni na to da bude visoko iznad toga. Neka nita ne dotie tvoj duh na uivanje i ljubav nego sam Bog; on treba biti uzvien iznad svih drugih stvari. Zato? Pa zato to bi bila slaba ona nutarnjost koju bi izvanjska odjea morala staviti na pravo mjesto; naprotiv, ono nutarnje treba upravljati izvanjskim, koliko je do tebe. Ako ti ona (tj. izvanjska odjea) padne u dio, moe je na takav nain u dnu svoga bia kao dobru prihvatiti da se u njoj nae, tako da bi ako opet ispadne drugaije - i to htio isto tako rado i s voljom prihvatiti. A tako je i s jelom i s prijateljima i rodbinom i sa svim to ti Bog ushtjedne dati ili uzeti. Pa tako smatram ovo boljim od svega: da se ovjek potpuno prepusti Bogu tako da, htjedne li mu Bog dati neki teret, bilo to ponienje, tegoba ili trpljenje, to s radou i zahvalno prihvati i radije se prepusti Bojem vodstvu nego da sam sebe u to stavlja. I zato u svemu rado uite od Boga i njega slijedite u svim stvarima, pa

e i s vama pravo biti! Pa se onda moe prihvatiti i ast i lagodnost. A ako bi ovjeka spopala i nelagoda i sramota, i njih bi se htjelo podnijeti, pa i rado podnijeti. l stoga onda smiju s punim pravom i opravdanjem mirno jesti oni koji bi jednako tako bili istinski spremni na post. A to zacijelo i jest razlog to Bog svoje prijatelje oslobaa velikih i mnogih patnja; inae to njegova neizmjerna vjernost ne bi mogla dopustiti, jer u trpljenju ipak lei toliko velikog blagoslova, a on nee i ne smije pustiti da onima koji su njegovi uzmanjka ikakvo dobro. Ali on se zacijelo zadovoljava dobrom, ispravnom voljom; inae ne bi pustio da im promakne nijedno trpljenje radi neizrecivog blagoslova koji lei u trpljenju. Pa kad je Bogu to dovoljno, onda i ti budi zadovoljan; a ako mu se kod tebe svidi neto drugo, budi opet zadovoljan. Jer ovjek treba na nutarnji nain tako potpuno pripadati Bogu da se ne treba puno uznemiravati nainima ni djelima. Treba meutim istodobno izbjegavati svako osobenjatvo, bilo u odijevanju, u hrani, u rijeima - kao npr. govorenje velikih rijei odnosno osobenjako gestikuliranje, koje niemu ne slui. No treba ipak znati i to da ti nije zabranjena svaka osobitost. Ima puno toga posebnog to se poesto i kod mnogih ljudi mora zadrati; jer tko jest osobit, taj mora i initi mnogo toga osobitog, mnogo puta i na mnogo naina. ovjek treba biti u svemu na nutarnji nain suoblien naemu Gospodinu Isusu Kristu, tako da se u njemu nae odsjaj svih njegovih djela i boanske pojave; i

ovjek treba u savrenoj usklaenosti, koliko to moe, u sebi nositi sva njegova (=Kristova) djela. Ti treba djelovati, a on treba dobiti (lik). Ti uini svoje djelo iz svoje potpune predanosti i iz svoga cijelog stava; neka se tvoj duh trajno na to privikava, kao i na to da se u svim svojim djelima njemu suobliava.

19. ZATO BOG ESTO DOPUTA DA DOBRI LJUDI, KOJI SU ZAISTA DOBRI, ESTO BUDU SPRIJEENI SVOJIM DOBRIM DJELIMA
Vjerni Bog samo zato doputa da njegovi prijatelji esto padnu u slabost kako bi im se maknuo svaki oslonac na koji bi se mogli nagnuti ili oprijeti. Jer bi ovjeku koji ljubi bila velika radost kad bi smogao mnoga i velika djela, bilo to u bdijenju, postu ili drugim vjebama, kao i osobitim, velikim i tekim stvarima; njima je to velika radost, uporite i nada, tako da su njima njihova djela oslonac, uporite i pouzdanje. A upravo im to na Gospodin hoe oduzeti, tako da samo on bude njihov oslonac i uzdanica. A on to ne ini ni iz jednoga drugog razloga nego iz svoje iste dobrote i milosra. Jer Boga ni na kakvo djelo ne pokree nita (drugo) nego njegova vlastita dobrota; naa djela nita ne pridonose tomu da nam Bog neto dade ili uini. Na Gospodin hoe da se njegovi prijatelji toga oslobode, i zato on njima izmie takav oslonac, kako bi on sam bio

njihov oslonac. Jer on im hoe dati neto veliko i hoe to isto samo iz svoje slobodne dobrote; i on treba biti njihov oslonac i utjeha, a oni se trebaju nai i smatrati kao isto Nita u svim tim velikim Bojim darovima. Jer to ogoljenije i nevezanije duh k Bogu pada pa ga on zadri, to dublje ovjek u Boga uranja i to bolje prihvaa Boga u svim njegovim dragocjenim darovima, jer ovjek treba jedino na Bogu graditi.

20. O TIJELU NAEGA GOSPODINA, DA GA TREBA ESTO PRIMATI, TE KOJIM NAINOM I POBONOU
Tko hoe rado primati tijelo naeg Gospodina, taj ne treba gledati na to to u sebi osjea ili sluti ili kolika je njegova njenost ili pobonost, nego treba paziti na to kakvi su mu volja i stav. Ne treba visoko cijeniti ono to osjea; radije smatraj velikim ono to ljubi i za im tei. ovjk koji hoe i moe poi spokojan k naemu Gospodinu, taj mora, kao prvo, imati ovo: da svoju savjest nalazi slobodnom od svakog prebacivanja grijeha. Drugo, da ovjekova volja bude okrenuta k Bogu tako da ni za im ne tei i ni u emu ne uiva osim u Bogu i onomu to je potpuno boansko, a da mu bude mrsko ono to nije u skladu s Bogom. Jer upravo po tomu ovjek i treba prepoznavati koliko je daleko ili blizu

Bogu: upravo po tomu koliko manje ili vie ima od ovog ponaanja. Kao tree, treba mu biti svojstveno to da mu time sve vie raste Ijubav prema tom sakramentu i prema naemu Gospodinu, a da se pri tomu estim pristupanjem ne smanjuje strahopotovanje. Jer to to je esto jednomu ovjeku ivot, drugomu je smrt. Zato svoju pozornost treba usmjeriti u sebi na to raste li tvoja ljubav prema Bogu, a ne gasi li se strahopotovanje. to onda ee pristupa (tom) sakramentu, utoliko boljim biva, a i on je tebi utoliko bolji i korisniji. I zato ne daj da te od tvoga Boga odgovore niti otpropovijedaju; jer, to vie to bolje i Bogu (samo) drae. Jer je uitak naemu Gospodinu u tomu da u ovjeku i kod ovjeka prebiva. Sad bi ti mogao rei: Ah, Gospodine, ja se osjeam tako praznim i hladnim i tromim, zato se ne usudim pristupiti k naemu Gospodinu. Onda ja kaem: To vie ti je potrebno da poe k svomu Bogu! Jer u njemu biva zapaljen i vru, u njemu biva posveen i samo s njim povezan i sjedinjen. U tom sakramentu naime, a nigdje drugdje tako istinski, nalazi onu milost da tvoje tjelesne snage uzvienom snagom fizike prisutnosti tijela naega Gospodina bivaju tako ujedinjene i sabrane da se ovdje saberu i ujedine sva ovjekova rastresena osjetila i duh, te oni koji su bili za se odijeljeni i odve nagnuti prema dolje ovdje bivaju gore uspravljeni i Bogu u redu prineseni. A unutra nastanjeni Bog navikne ih na nutarnjost i odvikne od tjelesnih smetnji od (strane) vremenitih stvari te postanu vini boanskim stvarima; pa ojaano njegovim tijelom tvoje tijelo biva obnovljeno. Jer mi trebamo biti u nj

pretvoreni i potpuno s njim sjedinjeni (usp. 2 Kor 3,18), tako da njegovo postane naim, a nae njegovim, nae srce i njegovo srce jednim srcem, a nae tijelo i njegovo tijelo jednim tijelom. Tako trebaju naa osjetila i naa volja i nastojanje, nae moi i udovi biti u nj uneseni da se u svim moima tijela i due osjea i opaa on. Sad bi ti mogao rei: Ah, Gospodine, ja u sebi ne opaam nita od velikih stvari nego samo siromatvo. Pa kako bih se mogao usuditi k njemu poi? Zaista, ako hoe posve promijeniti svoje siromatvo, onda poi obilnom blagu svega neizmjernoga bogatstva, pa e postati bogat; jer treba biti u sebi siguran da je samo on blago koje ti moe biti dostatno i ispuniti te. Ovako reci: Poi u k tebi zato da tvoje bogatstvo ispuni moje siromatvo, i da tvoja neizmjernost ispuni moju prazninu, i da tvoje bezgranino nedokuivo boanstvo ispuni moje nedostojno, iskvareno ovjetvo. Ah, Gospodine, ja sam puno grijeio, ja to ne mogu okajati. Upravo zato idi k njemu, on je u punoj mjeri okajao sav dug. U njemu moe zacijelo rtvovati dostojnu rtvu nebeskom Ocu za sav svoj dug. Ah, Gospodine, ja bih rado elio izrei zahvalnicu, ali ne mogu.

Idi (samo) k njemu, on je sam prihvatljiva zahvala Ocu i neizmjerni, istinski izreen, savren hvalospjev svoj boanskoj dobroti. Ukratko, ako se hoe potpuno osloboditi svih slabosti, a odjenuti se krepostima i milostima i biti voen i doveden svim krepostima i milostima u praizvor, onda se ponaaj tako da moe dostojno i esto primati taj sakrament; onda se s njim sjedinjuje i njegovim tijelom biva u plemstvo uzdignut. Da, u tijelu naega Gospodina biva dua tako s Bogom zbliena da ni svi aneli, pa ni kerubini ni serafini, vie ne znaju meu njima uoiti ni nai nikakvu razliku; jer gdje Boga taknu, duu dotiu, a gdje taknu duu, tu i Boga. Nikad nije sjedinjenje postalo tako blisko! Jer dua je puno bliskije s Bogom sjedinjena nego tijelo i dua koji tvore jednog ovjeka. Ovo je sjedinjenje puno tjenje nego kad bi netko kap vode ulio u bure vina: to bi bili voda i vino: a ovo se tako pretvara u jedno da nijedno stvorenje ne bi moglo pronai razliku. Sad bi ti mogao rei: Kako to moe biti? Pa ja nita od toga ne osjeam! to je to vano? to manje osjea, a to vre vjeruje, to je hvalevrednija tvoja vjera i to e vie biti uvaena i pohvaljena; jer je u ovjeku puno vrednija cjelovita vjera nego gola tlapnja. U njemu imamo zbiljsko znanje. Doista nama ne manjka niega nego prave vjere. To to nam se ini da u jednomu imamo puno vie dobra nego u drugomu, potjee samo od izvanjskih propisa, ali nema u jednomu vie (dobra) nego u

drugomu. Tko prema tomu jednako vjeruje, jednako prima i jednako ima. Sad bi ti mogao rei: Kako bih ja mogao vjerovati u vie stvari kad se ne nalazim u takvu stanju, nego sam slab i naklonjen mnogim stvarima? Gledaj, to mora na sebi pripaziti na dvije vrste stvari, koje je i na Gospodin na sebi imao. I on je imao vie i nie moi, a one su imale i dvije vrste djelovanja: njegove vie moi bile su u posjedu i uivanju vjenog blaenstva, a nie su se nalazile u isti as u velikom trpljenju i borbama na zemlji, a nijedno od ovih djela nije ometalo ono drugo u njegovu traenju. Tako treba biti i u tebi, da vie moi budu k Bogu uzdignute i njemu posve prinesene i s njim povezane. Jo vie: sve trpljenje treba doista sasvim narediti tijelu i niim moima, dok se duh nasuprot tomu treba sa svom snagom uzdignuti i odrijeen uroniti u svog Boga. A trpljenje osjetila i niih moi ni ovi napadi njega ( = duh) ne dotiu, jer to je vea i jaa borba, to je vea i pohvalnija i pobjeda i ast pobjede; jer to je vei bio napad i to je jaa napast poroka, pa ga ovjek ipak nadvlada, to vie i kreposti usvoji i svomu Bogu tim drai biva. Pa zato: Ako hoe svoga Boga dostojno primati, pazi na to da tvoje vie moi budu na Boga usmjerene, da tvoja volja njegovu volju trai, i na to si kod njega zagledan te kako stoji s tvojom vjernou prema njemu. U takvu stanju ovjek nikad ne prima predragocjeno tijelo naega Gospodina, a da pri tomu ne prima osobito veliku milost; i to ee, to blagoslovljeniju. Da, ovjek bi mogao primati tijelo naega Gospodina s takvom

pobonou i raspoloenjem, da kad bi ovjek smjerao na to da doe u najnii kor anela, mogao bi jedan jedini put tako primiti da bi bio uzdignut u drugi kor; dapae, ti bi ga mogao primiti s takvom pobonou da bi bio smatran dostojnim osmog ili devetog kora. Stoga: kad bi dva ovjeka bila u cijelom ivotu jednaka, a jedan bi (od njih) samo jedanput vie nego drugi dostojno primio tijelo naega Gospodina; to e ovaj ovjek po tomu pred tim drugim biti kao blijetee sunce i postii e osobito sjedinjenje s Bogom. Ovo primanje i blaeno uivanje tijela naega Gospodina nije vezano samo za izvanjski uitak, nego lei i u duhovnom uitku eljnoga duha i u pobonom sjedinjenju. Ovo ovjek moe primiti s tolikim povjerenjem da postane milostima bogatiji nego bilo koji ovjek na zemlji. Ovo ovjek moe obaviti tisuu puta na dan, i ee, gdje god se on htio nalaziti, bio bolestan ili zdrav. Za to se meutim treba pripremiti kao i za sakramentalno primanje, i to na nain dobre sreenosti i tome odgovarajue snage u enji. A ako netko nema enje, neka se na nju potakne i pripremi i ponaa u skladu s tim, tako se postaje svet u vremenu i blaen u vjenosti; jer vjenost (i) jest ii za Bogom i slijediti ga. Nju neka nam udijeli uitelj istine i ljubitelj istoe i ivot vjenosti. Amen.

21. O REVNOSTI
Ako netko hoe primiti tijelo naega Gospodina, moe pristupiti bez velike zabrinutosti. Ali je dolino i veoma

korisno prije se ispovjediti, pa i kad se nema svijesti o krivnji, (samo) radi ploda sakramenta ispovijedi. Pa ako bude i to da ovjeka neto okrivljuje, ali on zbog optereenosti ne moe doi na ispovijed, neka on poe k svomu Bogu i pred njim prima krivicu s velikim kajanjem i zadovolji se time, dok ne dobije slobodnog vremena za ispovijed. Ako mu u meuvremenu otpadne svijest odnosno optuba grijeha, onda smije smatrati da ga je i Bog zaboravio. Vie se treba ispovijedati Bogu nego ljudima pa, ako smo krivi, uzeti veoma ozbiljno tu ispovijed pred Bogom te sebe otro optuiti. A ako hoemo poi k sakramentu, ne smijemo olako prijei preko ovoga ni mimoii to radi izvanjske pokore, jer samo je ovjekov nutarnji stav u njegovim djelima ispravan i boanstven i dobar. Moramo nauiti da usred djelovanja budemo iznutra nesputani. Meutim, za neuvjebana je ovjeka neobian pothvat postii da ga ne prijei nikakvo mnotvo i nikakav posao - za to je potrebna velika revnost - te da mu Bog bude stalno nazoan i da mu stalno sja posve nezastrt u svako doba i u svakom okruenju. Za to je potrebna prokuana revnost i osobito dvije stvari: prvo, da se ovjek dri dobro zatvorenim unutra kako bi njegov duh bio zatien od slika koje vani stoje, te one ostanu izvan njega i ne ope niti se ophode s njim na neprikladan nain i ne nastane se u njemu. Drugo, da se ovjek ne rastoi niti raspri niti u svoje nutarnje slike, bile to predodbe ili uznos duha, niti u izvanjske slke ili to god bilo to to je ovjeku (upravo) nazono, niti da se prepusti izvanjskoj mnogostrukosti. ovjek mora na to priviknuti svoje moi

pa se usmjeriti na to i svoju nutrinu drati sebi nazonom. Sad bi ti mogao rei: ovjek se (meutim ipak) mora okrenuti van, mora initi izvanjska djela; jer nijedan se posao ne moe uraditi osim u njemu svojstvenom pojavnom obliku. To je zacijelo istina. Svejedno, izvanjski pojavni oblici za produhovljenog ovjeka nisu nita izvanjsko, jer sve stvari za nutarnjeg ovjeka imaju nutarnji, boanski nain bivstvovanja. Ovo je prije svega potrebno: da ovjek svoj um pravo i potpuno na Boga privikne i vjeba; tako e u njegovoj nutrini uvijek biti boanstveno. Umu nije nita tako vlastito i tako nazono i tako blizu kao Bog. On se nikad ne okree drugamo. On se ne obraa stvorenjima, osim ako mu se nanese nepravda i nasilje, pri emu on biva skren i iskrivljen. Ako je on onda iskvaren u mlada ili drugog ovjeka, tada ga treba s velikim trudom vui i mora se upotrijebiti sve mogue to moe um opet priviknuti i privui. Jer koliko god da mu je Bog svojstven i u skladu s njegovom naravi: im je on jednom krivo usmjeren i oslonjen na stvorenja, ispunjen njihovim slikama i na njih naviknut, on u ovom dijelu tako oslabi i tako izgubi mo nad sobom i bude mu oteano njegovo plemenito nastojanje, da je ovjeku sav mar koji uspije prikupiti jo uvijek premalen da potpuno opet uspostavi izvornu naviku. Pa ako u to i sve uloi, jo i tada mu treba stalnog uvanja.

ovjek mora prije svega gledati na to da sebe vrsto i ispravno privikne. Ako bi se neki nepriviknuti i neuvjebani ovjek htio tako ponaati i postupati kao onaj priviknuti, taj bi sebe sasvim upropastio i od njega ne bi nita postalo. Tek ako se ovjek sam odvikne od svih stvari i od njih se otui, on tada moe promiljeno initi sva svoja djela i predati im se bez zabrinutosti ili ih propustiti bez svake smetnje. Nasuprot tomu: ako ovjek neto voli i u tomu nalazi uitak i tom uitku s voljom poputa, bilo to u jelu ili piu ili emu god to bilo, onda to kod neuvjebana ovjeka ne moe proi bez tete. ovjek se mora priviknuti na to da ni u emu ne trai i ne eli svoje, nego da radije u svemu nalazi i zahvaa Boga. Jer Bog ne daje nijedan dar niti je ikada ikoji dao da bi se taj dar posjedovalo i pri njemu poivalo. tovie, sve darove koje je ikada dao na nebu i na zemlji, sve ih je dao samo s jednom svrhom, da bi mogao dati jedan dar: taj jest on sam. Sa svim onim darovima on nas hoe samo pripraviti na onaj dar koji on sam jest; i sva djela koja je ikada Bog na nebu i na zemlji uinio, uinio ih je samo da bi mogao uiniti jedno djelo, to jest: usreiti sebe, da bi nas mogao usreiti. Pa ja ovako kaem: u svim darovima i djelima moramo nauiti gledati na Boga i ne trebamo se niim zadovoljiti, ni kod ega zaustaviti. Nema za nas zaustavljanja kod bilo kojeg naina u ovom ivotu niti ga je ikada bilo za nekog ovjeka dokle god da je napredovao. Prije svega se ovjek treba drati uvijek usmjerenim na Boje darove, i to uvijek i svaki put iznova. Hou kratko ispripovjediti o jednoj to je zaeljela neto dobiti od naega Gospodina; a ja sam tada rekao

da ona nije pravo pripremljena, pa kad bi joj Bog tako nepripremljenoj dao taj dar, ona bi ga upropastila. Sad vi pitate: Zato nije bila pripremljena? Pa imala je dobru volju, a vi kaete da je njoj sve mogue i da u njoj lee sve stvari i (sva) savrenost. To je istina, (meutim) moramo razlikovati dvije vrste volje: jedna volja jest sluajna i nebivstvena volja, druga je odluujua i stvaralaka i naviknuta volja. Uistinu, nije sad (ipak) dovoljno da ovjekov duh bude usamljen upravo u jednom takvom asu kad se (ba) hoe povezati s Bogom, nego se mora imati dobro uvjebana samoa, koja i prethodi i dalje traje; (samo) tada mogu se od Boga primiti velike stvari i Boga u tim stvarima. A ako je netko nepripremljen, upropasti dar i s darom izgubi Boga. To i jest razlog zbog ega nam Bog ne moe uvijek dati onako kako mi to traimo. Nije manjak kod njega, jer se njemu tisuu puta vie uri da dade nego nama da uzmemo. Ali mi njemu inimo nasilje i nepravdu time to ga svojom nespremnou prijeimo u njegovu naravnom djelovanju. ovjek mora nauiti kod svih darova iskljuiti iz sebe svoje ja, i ne zadrati nita vlastito i ne traiti nita, ni korist ni uitak ni njenost ni slast ni nagradu ni kraljevstvo nebesko ni vlastitu volju. Bog se nije nikada dao niti se ikada daje u bilo koju tuu volju; on sebe daje samo u svoju vlastitu volju. Meutim, gdje Bog nae svoju volju, to on u nju daje i preputa sebe sa svim to on jest. I to vie nestajemo za ono to je nae, to istinskije postajemo u ovomu. Zato nije dosta da se

jedan jedini put odreemo sebe samih i svega to imamo i moemo, nego se moramo esto obnoviti i sebe same tako uiniti u svemu jednostavnima i slobodnima. Takoer je veoma korisno da se ovjek ne zadovolji time da kreposti, kao to su poslunost, siromatvo i druge kreposti, ima tek u duhu; tovie, ovjek se sam treba vjebati u djelima i plodovima kreposti i esto se iskuavati, te (povrh toga) eznuti i eljeti da bude vjeban i iskuan od ljudi, (jer) nije dovoljno da djela kreposti ini, iskazuje poslunost, preuzme siromatvo ili prezir ili se na drugi nain dri poniznim ili predanim; treba, tovie, nastojati oko toga, i nikad ne prestati, dok se ne stekne krepost u njezinoj biti i osnovi. A da netko nju ima, to se moe poznati po ovomu: ako se nae naklonjenim kreposti ispred svih drugih stvari i ako ovjek ini djela (te) kreposti bez (osobite) pripremne volje, i to ih ini bez posebnog odluivanja za neko pravedno i veliko djelo, nego ih ini vie radi njih samih i iz ljubavi prema kreposti i ne pitajui zato - tada ovjek, a ne prije, tu krepost potpuno (savreno) ima. Neka se preputan je ui sve dotle dok vie ne bude zadrano nita vlastito. Sva jurnjava i sav nemir uvijek dolaze od samovolje, zapaalo se to ili ne. Treba sama sebe sa svime svojim u istom nestajanju htijenja i elje poloiti u dobru i predragu volju Boju, zajedno sa svim to se u svekolikim stvarima moe htjeti i eljeti. Jedno pitanje: Treba li se s voljom odrei i svega slatkog osjeaja Boga? Ne moe li to onda potjecati i iz tromosti i male ljubavi prema njemu?

Da, zasigurno: ako se previdi ona mala razlika. Jer dolazilo to od tromosti ili od prave osloboenosti ili predanosti, treba paziti na to da li se netko, kad je unutra tako posve oputen, u ovom stanju nalazi tako da je tada jednako Bogu vjeran kao kad bi bio u najjaem osjeaju, da i u ovom stanju ini sve ono to bi uinio i u onom, a ne manje, i da se dri nevezanim spram svake utjehe i pomoi, kako bi inio i kad bi Boga osjeao nazonim. Ispravnom ovjeku u tako savreno dobroj volji ni jedno vrijeme ne moe biti prekratko. Jer gdje s voljom stoji tako da ona u potpunosti hoe sve to moe - ne samo sada nego i kad bi ivjela tisuu godina htjela bi initi sve to bi mogla, takva volja donosi toliko (plodova) koliko bi se u tisuu godina moglo postii s djelima: pred Bogom ona jest sve uinila.

22. KAKO TREBA NASLJEDOVATI BOGA I O DOBROM NAINU


ovjek koji hoe zapoeti nov ivot ili djelo treba poi k svomu Bogu i od njega s velikom snagom i cijelom pobonou poeljeti da mu se (od Boga) zbude ono najbolje i ono to je njemu najdrae i najdostojnije, a neka pri tomu voljom i tenjom ne ide za svojim nego samo za predragom voljom Bojom, i ni za im drugim. to god mu onda Bog dodijeli, neka uzme neposredno od Boga i neka to smatra najboljim te u tomu bude posve i potpuno zadovoljan.

Pa makar mu se kasnije vie sviao neki drugi nain, on ipak treba misliti: Ovaj ti je nain Bog dodijelio, pa tako neka mi taj bude najbolji. U tomu treba imati povjerenja u Boga i treba sve dobre naine upravo u taj isti nain ukljuiti, te u njemu i u skladu s njim uzeti sve stvari kakve god vrste bile. Jer to to je Bog dobra pripravio i dao jednomu nainu, moemo nai i u svim dobrim nainima. Upravo u jednom nainu treba prihvatiti sve dobre naine, a ne posebnost (upravo) toga naina. Jer ovjek mora u svakoj prilici initi samo jedno, on ne moe sve initi. To mora biti po jedno, a u tomu jednomu moraju se obuhvatiti sve stvari. Jer ako bi ovjek htio initi sve, ovo i ono, pa napustiti svoj nain i prihvatiti nain nekoga drugoga koji bi mu se ba puno vie sviao, to bi zaista stvorilo veliku nepostojanost. Kao to bi i prije postao savrenim onaj ovjek koji bi iz svijeta jednom za svagda stupio u neki Red, nego to bi ikada mogao postati onaj tko bi iz jednoga Reda prelazio u drugi, koliko god taj bio svet: to dolazi od promjene naina. Neka ovjek prihvati jedan dobar nain i uvijek ostane pri njemu i u nj unese sve dobre naine i smatra ga od Boga primljenim, pa neka ne poinje danas jedno a sutra drugo, i neka se nimalo ne zabrinjava da u tomu bilo to proputa. Jer s Bogom se ne moe nita propustiti; kao to Bog ne moe nita propustiti, tako ni mi s Bogom ne moemo nita propustiti. Zato od Boga uzmi jedno pa u to povuci svako dobro. A ako se pokae da se to nee podnijeti, tako da jedno ne doputa drugo, neka ti to bude siguran znak da to ne dolazi od Boga. Jedno dobro nije protiv drugoga, jer kao to je na Gospodin kazao:

Svako kraljevstvo koje je u sebi podijeljeno mora propasti ,(Lk 11,17) i kao to je on takoer kazao: Tko nije sa mnom, taj je protiv mene. Tko sa mnom ne sabire, taj rasipa (Lk 1 1, 23). Tako neka ti bude siguran znak: Ako neko dobro ne doputa drugo, ili ak i neko manje dobro ili ga ak razara, to ne potjee od Boga. Ono bi trebalo (neim) uroditi, a ne razarati. Ovako glasi jedna kratka opaska koja je ovdje ubaena: da nema sumnje u to da vjerni Bog svakog ovjeka uzima u onom njegovu najboljemu. To je sigurno istina, i on nikada ne uzima na leanju (nekog) ovjeka kojega bi mogao i uspravna nai; jer Boje boanstvo za sve stvari smjera na ono najbolje. Onda je netko upitao, zato Bog one ljude za koje zna da e otpasti od krsne milosti unaprijed ne uzme, da umru u svom djetinjstvu, prije nego dou do uporabe razuma, kad ve o njima zna da e pasti i da vie nee ustati: ta to bi za njih bilo najbolje. Tada sam ja rekao: Bog nije ruilac nijednoga dobra nego dovrilac. Bog nije ruilac prirode nego njezin usavritelj. Ni milost ne razara nego (tovie) usavrava narav. Kad bi pak Bog ve u poetku razarao narav, njoj bi se nanosilo nasilje i nepravda; to on ne ini. ovjek ima slobodnu volju, kojom on moe birati dobro i zlo, a Bog preda nj (na izbor) stavlja za zloinstvo smrt a za dobroinstvo ivot. ovjek treba biti slobodan i gospodar svojih djela, nerazoran i neprisiljen. Milost ne razara narav, ona je usavrava. Preobraenje ne razara milost, ono je usavrava, jer

je preobraenje usavrena milost. U Bogu dakle nema niega ime bi se razaralo neto to u sebi ima kakva god bitka; on je dapae usavritelj svih stvari. Isto tako ni mi ne trebamo u sebi razarati nijedno pa ni najmanje dobro, niti neki mali nain zbog nekog velikoga, nego ih trebamo usavravati do onoga najuzvienijeg. Govorilo se tako o nekom ovjeku koji je trebao poeti ispoetka novi ivot, a ja sam govorio na ovaj nain: da bi (taj) ovjek morao postati ovjekom koji u svim stvarima Boga trai i koji u svako vrijeme i na svim mjestima i kod svih ljudi i u svim nainima Boga nalazi. U tomu se moe uvijek i neprestano napredovati i nikada ne stii do kraja napredovanja.

23. O NUTARNJIM I VANJSKIM DJELIMA


Uzmimo da bi se neki ovjek htio u sebe povui sa svim svojim moima, nutarnjim i izvanjskim, pa kad bi on (jo i) stajao tu u tom stanju da u njegovoj nutrini ne bi bilo ba nikakve predodbe niti ma kakvog poticaja (od Boga na djelovanje), te bi on to tako stajao bez ikakva djelovanja, bilo nutarnjeg bilo izvanjskog: - to bi (onda) trebalo dobro paziti na to nema li (ovjek) pri tomu (u ovom stanju) sam od sebe poriva na djelovanje. Ako pak jest tako da ovjeka nita ne vue na djelovanje, te mu se nita ne da poduzeti, onda se treba silom primoravati na neko djelovanje, bilo nutarnje bilo izvanjsko - jer se ovjek ne treba niim dati zadovoljiti,

kako god se to inilo dobrim ili bilo dobro - da (bi se) ovjek, ako se (neki drugi put) tako nae pod jakim pritiskom ili (Bojim djelovanjem) stijenjen, da bi se prije moglo dobiti dojam da je ovjek pri tomu objekt djelovanja nego da on aktivno djeluje, onda nauio suraivati sa svojim Bogom. Ne kao da bi se trebao oteti svojoj nutrini ili od nje otpasti ili se nje odrei, nego treba nauiti upravo u njoj i s njom i iz nje tako djelovati da se nutarnjost pusti da izbije u djelatnost, a djelatnost uvede u nutrinu, te se tako ovjek navikne neusiljeno djelovati. Jer treba usmjeriti oko na ovo nutarnje djelovanje, pa iz njega vani djelovati, radilo se o itanju, molitvi ili - ako to naie - o izvanjskom djelu. Ako pak izvanjsko djelo hoe razoriti ono nutarnje, onda neka se ide za nutarnjim. A ako bi se oba mogla sastojati u jednomu, to bi bilo najbolje kako bi se imalo suradnju s Bogom. Sad se postavlja pitanje: Kako to jo treba imati suradnju kad se ovjek odrekao sebe i svih djela, pa kao to i kae Sveti Dionizije: Ponajljepe o Bogu govori onaj koji o njemu od dubine nutarnjeg bogatstva umije najdublje utjeti - kad zamiru sve slike i sva djela, pohvala i zahvala ili to bi inae netko mogao initi? Odgovor: Jedno djelo ovjeku zaista pravo ostaje, a to je: ponitenje sama sebe. To samoponitenje i samoponienje moe i meutim biti ne znam koliko veliko, ono ostaje manjkavo ako ga u jednomu sam Bog ne dovri. Poniznost je tek onda dovoljno savrena kad Bog ovjeka ponizi po samom tom ovjeku, i tek je s tim, a ne prije, data zadovoljtina i ovjeku a i kreposti.

Jedno pitanje: Kako da Bog poniti ovjeka po njemu samomu? ini se (ipak) kao da je ovo ponitenje ovjeka uzdignue po Bogu, jer evanelje kae: Tko se ponizi, taj e se uzvisiti (Mt 23,12 ; Lk 14,11). Odgovor: Da i ne. On treba sam sebe poniziti, a upravo se to ne moe dogoditi ne uini li to Bog; i on se treba uzvisiti (ali) ne kao da je ovo ponienje jedno a uzvienje neto drugo. tovie, najvia visina uzvienja lei (upravo) u dubokom dnu ponienja. Jer to je to dno dublje i nie, to je via i neizmjernija i uzvienija i visina, a to je dublji bunar, on je ujedno to vii; visina i dubina su jedno. Stoga, to se vie netko umije poniziti, to je vii. I stoga ree na Gospodin: Tko hoe biti najvei, taj neka postane najmanji meu vama (Mk 9,34). Tko hoe ono biti, mora ovo postati. Ono bivstvovanje dade se nai samo u ovom postajanju. Tko najmanjim postane, taj zaista jest najvei, a tko je najmanjim postao, taj (ve) jest najvei. Pa se tako i obistinjuje i ispunja rije evanelja: Tko sebe ponizi, taj biva uzdignut (Mt 23,12; Lk 14,11). Jer cijelo nae bitno bivstvo ne sastoji se ni u emu drugom nego u ponitenju. Postali ste bogati u svim krepostima (1 Kor 1,5), tako stoji pisano. Zaista, to se ne moe nikada dogoditi osim ako se prethodno ne postane siromaan u svim stvarima. Tko hoe sve stvari dobiti, taj mora sve stvari i razdati. To je pravedno poslovanje i jednakovrijedna razmjena, kako sam ve prije jednom kazao. Stoga, budui da nam Bog hoe sve stvari dati u slobodan

posjed, iz tog nam razloga hoe oduzeti svako vlasnitvo. Da, zaista, Bog uope nee da mi posjedujemo neto vlastito, ma ni koliko bi mi u oi stalo. Jer sve one darove koje nam je ikada dao, kako darove naravi tako i darove milosti, on nikada nije dao s drugim htijenjem nego s tim da nita ne bismo trebali kao vlastito posjedovati; a on ni svojoj majci niti ikojem ovjeku niti nekom drugom stvorenju na bilo koji nain nije nita dao u vlasnitvo. A da bi nas pouio i time nas opskrbio, on nam uzima oba dobra, tjelesno i duhovno. Jer posjedovanje asti ne treba biti nae nego samo njegovo. A mi trebamo radije sve stvari imati (tek tako) kao da su nam pozajmljene a ne date, bez svakog vlasniog posjedovanja, bilo to tijelo ili dua, osjetila, moi, izvanjsko dobro ili ast, prijatelji, roaci, kua, imanje i sve stvari. A to Bog kani time to toliko za tim udi? Pa on hoe da on sam bude nae jedino i potpuno vlasnitvo. To on hoe i za tim tei i samo na to smjera da bi to mogao i smio postati. U tomu lei njegova najvea naslada i uitak. A to on to vie i obuhvatnije moe biti, to je vea njegova naslada i njegova radost; jer to vie mi imamo vlastitog od svih stvari, to manje nam je on vlastit, a to manje ljubavi imamo prema svim stvarima, to vie imamo njega sa svime to on moe pruiti. Stoga, kad je na Gospodin htio govoriti o svim blaenstvima, tada je siromatvo duha postavio glavom svih njih, i ono je bilo prvo u znak tomu da sve blaenstvo i savrenstvo bez izuzetka imaju svoj poetak u siromatvu duha. I zaista, ako bi bilo nekog temelja na kojem bi se moglo sagraditi sve dobro, taj ne bi bio bez ovoga.

Da bismo bili slobodni od stvari koje su izvan nas, za to nam Bog hoe dati u vlasnitvo sve to je na nebu i nebo sa svom njegovom moi, ma sve to je iz njega poteklo i sve to imaju sveci i aneli, da nam to bude jednako vlastito kao i njima, pa i u veoj mjeri nego mi je vlastita bilo koja stvar. Za to da bih se radi njega liio sebe sama, to e Bog, sa svim to on jest i to moe pruiti, postati potpuno mojim posjedom, sasvim tako moj kao (i) svoj, ni manje ni vie. On e biti tisuu puta vie mojim posjedom nego ikada neki ovjek to je stekao neku stvar koju ima u ormaru ili je ikada sam sebi postao vlastitim. Nikad neto nije nekomu postalo tako vlastitim kako e Bog biti moj, sa svim to on moe i jest. Ovo posjedovanje moramo zasluiti time to emo ovdje na zemlji biti bez vlasnikog posjedovanja samih sebe i svega onog to nije On. I to je savrenije i ogoljenije to siromatvo, to je vlastitije ovo vlasnitvo. Na ovu se nagradu ne smije smjerati niti ikada na nju pogledavati, a oko ne treba nikad, niti jedan put, upraviti na to da li e se ikada neto dobiti ili primiti osim jedino ljubav prema kreposti. Jer: to je (posjed) nevezaniji, to je vlastitiji, kao to kae plemeniti Pavao: Trebamo imati kao da nemamo, a ipak sve stvari posjedovati (2 Kor 6,10). Vlastita posjeda nema onaj koji nita ne eli niti hoe imati, ni od sebe niti od svega onoga to je izvan njega, pa ak ni od Boga niti od svih stvari. Hoe li znati kakav je istinski siromaan ovjek?

Onaj je ovjek istinski siromaan u duhu koji umije biti dobro bez svega to nije nuno. Stoga je onaj to je gol sjedio u buretu govorio velikom Aleksandru, koji je pod sobom imao cijeli svijet: Ja sam mnogo vei gospodar nego ti; jer ja sam vie toga prezreo nego to si ti zaposjeo. Ono to ti smatra velikim posjedovati, meni je to premaleno i da prezirem. Puno je sretniji onaj koji moe bez svih stvari i koji ih ne treba nego onaj tko sve stvari dri u posjedu s potrebom (za njima). Najbolji je onaj ovjek koji moe bez onoga to mu nije nuno. Stoga: tko najvie toga moe nemati i odbaciti, taj je najvie toga ostavio. ini se velika stvar ako bi neki ovjek radi Boga razdao tisuu maraka zlata i svojim imanjem sagradio mnoge elije i samostane i nahranio sve siromahe; bila bi to velika stvar. Ali bi bio mnogo sretniji onaj tko bi isto toliko radi Boga odbacio. Pravo bi kraljevstvo nebesko imao onaj ovjek koji bi se radi Boga mogao odrei svih stvari, to god Bog dao ili ne dao. Ti sad kae: Da, Gospodine, a zar ja ne bih bio konica i zapreka tomu sa svojim nedostacima? Ako ima nedostataka, uvijek iznova moli Boga nije li njegova ast i ne dopada li se njemu da ih od tebe uzme, jer bez njega nita ne moe. Ako ti ih oduzme, zahvali mu; a ako on to ne uini, onda to radi njega podnosi, ali (sad vie) ne kao grean nedostatak nego kao veliku vjebu kojom treba zasluiti nagradu i vjebati strpljivost. Treba biti zadovoljan, dao ti on svoj dar ili ne dao.

On svakomu daje prema onomu to je za toga najbolje i to mu odgovara. Ako nekomu treba skrojiti ogrta, mora ga se uiniti po njegovoj mjeri; i koji bi jednomu pristajao, (taj) drugomu uope ne bi odgovarao. Svakomu se mjera uzima kako njemu odgovara. Tako i Bog daje svakomu ono najbolje prema tomu kako on spoznaje da mu je najbolje po mjeri. Doista, tko se u tomu potpuno u nj pouzdaje, taj prima i posjeduje u najmanjemu jednako mnogo kao i u najveemu. Ako bi Bog htio dati meni to je dao Svetom Pavlu, ja bih to rado uzeo, ukoliko bi to on elio. A poto on nee da to meni da - jer on samo kod malo ljudi hoe da ve u ovom ivotu dospiju do takva znanja (kao Pavao) - ako to dakle Bog meni ne daje, on mi je ipak jednako drag i ja mu izriem jednako veliku zahvalnost i isto sam tako posve zadovoljan s time da mi on to uskrauje kao i s time da mi to daje; i jednako mi je dosta i jednako drago kao da mi je on to udijelio, ako je inae sa mnom u redu. Doista, tako bi mi volja Boja trebala biti dostatna: U svemu gdje bi Bog htio djelovati ili davati, njegova bi mi volja trebala biti tako draga i vrijedna da mi to ne bi znailo manje nego kad bi meni taj dar dao ili to u meni inio. Tako bi svi Boji darovi i sva djela bila moja, pa makar onda sva stvorenja na to inila to najbolje ili to najgore mogu, ona mi to ne mogu oteti. Kako se onda mogu tuiti kad su darovi svih ljudi moji vlastiti? Zaista, tako bi mi bilo dovoljno to to bi mi Bog uinio ili dao ili ne dao, da ne bi ni novia htio platiti za to da bih mogao voditi najbolji ivot to bih ga ja sebi mogao predoiti. Sad ti kae: Bojim se da ne ulaem u to dovoljno mara i ne njegujem to kako bih mogao.

Neka ti to bude ao i podnesi to sa strpljenjem i uzmi to kao vjebu i budi zadovoljan. Bog rado podnosi ponienje, pa e rado biti bez slube i hvale, da bi oni koji ga ljube i njemu pripadaju imali mir u sebi. Pa zbog ega mi ne bismo trebali imati mir, to god da nam on da ili ega god ne imali? Stoji pisano i govori to na Gospodin, da su blaeni oni koji trpe radi pravednosti (Mt 5,10). Doista: Kad bi neki lopov, koga bi se upravo imalo objesiti, a koji je kraom to zacijelo zasluio, ili neki koji je poinio umorstvo pa kojega bi se s pravom spremalo smaknuti na muilima, kad bi oni u sebi mogli doi do uvida: Gle, ti e ovo pretrpjeti radi pravednosti, jer ti se dogaa samo ono to je pravo, oni bi bez daljnjega postali blaeni. Doista, ma kako mi bili nepravedni, ako od Boga uzmemo to god nam on uinio ili ne uinio, kao s njegove strane pravedno, pa to podnesemo radi pravednosti, blaeni smo. Stoga se ne tui, radije se tui nad tim to se jo tui i ne nalazi zadovoljstvo; samo se nad tim moe tuiti to jo ima previe. Jer tko bi bio ispravna poimanja, taj bi u oskudici primao kao i u izobilju. Ti sad kae: Ma gledaj: Bog u tolikim ljudima ini tako velike stvari i njih boanski bitak tako preoblikuje te u njima djeluje Bog, a ne oni. Za to zahvali Bogu u njima, a ako to tebi daje, uzmi to u ime Boje! Ako ti to ne daje, treba bez toga dragovoljno ostati; imaj samo njega na umu, pa budi bezbrian oko toga ini li Bog tvoja djela ili ih ti ini; jer ih mora Bog initi, htio ne htio, ako ti samo njega ima na umu.

Ne zabrinjavaj se ni za to kakvo bie ili kakav nain Bog nekomu daje. Kad bih ja bio tako dobar i svet da bi me se moralo uzdignuti meu svece, opet bi ljudi govorili i ispitivali radi li se o milosti ili o naravi, to se u tomu skriva, i time bi se uznemiravali. U tomu krivo ine. Pusti da Bog u tebi djeluje, njemu priznaj djelo i ne brini oko toga djeluje li on naravno ili nadnaravno; oboje je njegovo; narav kao i milost. to se tebe tie, ime je njemu prikladno djelovati ili to on ini u tebi ili u nekomu drugom? On treba djelovati onako kako i gdje i na koji nain njemu odgovara. Neki je ovjek elio da mu se u vrt navede jedan izvor, pa je govorio: Da mi samo stigne voda, ne bih ni gledao na to kakav bi bio lijeb kroz koji bi mi dotjecala, da li eljezni, drveni, kotani ili zaran, samo da dobijem vodu. Tako sasvim naopako ine oni koji brinu o tomu ime Bog stvara svoja djela u tebi, je li to narav ili milost. Pusti njega pri tomu (samog) da djeluje, a ti samo imaj mir. Jer ti si toliko u Bogu koliko si u miru, i toliko izvan Boga koliko si izvan mira. Ako je neto samo u Bogu, ono ima mir. Koliko u Bogu, toliko u miru. Koliko jesi u Bogu, kao i da li nije tako, prepoznaj po tomu ima li mir ili nemir. Jer gdje ima nemir, u tomu nuno mora imati nemir, jer nemir dolazi od stvorenja a ne od Boga. Isto tako u Bogu nema niega ega bi se trebao bojati; sve to je u Bogu treba samo ljubiti. Isto tako, u njemu nema niega nad im bi trebalo tugovati.

Tko ima njegovu potpunu volju i njegovu elju, taj ima radost. To (meutim) nema nitko osim onoga ija je volja sasvim jedno s voljom Bojom. Dao nam Bog ovo sjedinjenje! Amen.

KNJIGA BOANSKE UTJEHE


Benedictus dens et pater domini nostri Jesu Christi etc. (2 Kor 1,3 sl) Plemeniti apostol Sveti Pavao govori ove rijei: Blagoslovljen bio Bog i otac Gospodina naega Isusa Krista, otac milosra i Bog svake utjehe, koji nas tjei u svim naim alostima. Postoje tri vrste alosti to ovjeka dotiu i tite u ovoj bijedi. Jedna dolazi od tete na izvanjskom dobru, druga od tete koja pogodi njegovu rodbinu i prijatelje, trea od tete koja se dogodi njemu samomu u omalovaavanju, nevolji, tjelesnim bolima i dubinskoj patnji. Zbog toga sam naumio u ovoj knjizi napisati neto pouke o tome ime se ovjek moe tjeiti u svoj svojoj nevolji, tuzi i patnji. A ova knjiga ima tri dijela. U prvom se nalazi ova i ona istina, iz koje valja izvui ono to ovjeka moe i hoe pogodno i potpuno utjeiti u svoj njegovoj patnji. Nakon toga se ovdje nalazi tridesetak zapisa i pouka, u svakoj od njih ovjek moe pravo i potpuno nai utjehu. Zatim se u treem dijelu ove knjige

nalaze uzori u djelima i rijeima, to su ih inili i govorili mudri ljudi kad su patili. Kao prvo, mora se znati da mudrac i mudrost, istiniti i istina, pravednik i pravednost, dobri i dobrota stoje u uzajamnoj vezi i jedno prema drugomu se ovako odnose: dobrota nije ni stvorena ni uinjena ni roena; ali ona jest rodna i rada dobroga, a dobri, ukoliko jest dobar, nije nainjen i nije stvoren, ali ipak jest roeno dijete i sin dobrote. Dobrota raa sebe i sve to ona jest u dobromu; bitak, znanje, ljubav i djelovanje izlijeva ona ujedno u dobroga, pa dobri prima cijeli svoj bitak, znanje, ljubav i djelovanje iz srca i sri dobrote i jedino od nje. Dobri i dobrota nisu nita nego jedna dobrota, potpuno jedno u svemu, izuzev raanja (s jedne strane) i roenosti (s druge strane); meutim je raanje (od) dobrote i roenost u dobromu potpuno jedan bitak, jedan ivot. Sve to dobromu pripada, on prima od dobrote u dobroti. (. . .) Tu on spoznaje sama sebe i sve to spoznaje, i ljubi sve to ljubi, i djeluje s dobrotom u dobroti i dobrota s njim i u njemu sva njihova djela, u skladu s onim kako stoji pisano i kako Sin kae: Otac ini djela ostajui i boravei u meni (Iv 14,10) Moj otac (sve) dosad radi, i ja radim (Iv 5, 17). Sve to je oevo, to je moje, i sve to je moje i onoga tko je moj, jest oca mojega: njegovo u davanju, a moje u uzimanju (Iv 17,10). Dalje se mora znati da, kad govorimo o dobromu, to ime i ta rije ne oznauje i u sebi ne ukljuuje nita drugo, i to ni manje ni vie, nego samu i istu dobrotu; tada se ipak misli dobro ukoliko je sebe-dajua

(raajua) dobrota. Kad govorimo o dobromu, pri tomu se razumije da mu je dobrost data, ulivena i uroena od neroene dobrote. Stoga evanelje kae: Kao to Otac ima ivot u sebi, tako je on i Sinu dao da ima ivot u sebi samomu (Iv 5,26). On kae: u sebi samomu, ne od sebe samoga, jer mu ga je Otac dao. Sve to sam sada rekao o dobromu i dobroti jednako je istinito za istinitoga i istinu, za pravednika i pravednost, za mudraca i I mudrost, za Sina Bojega i Boga Oca; za sve ono to je od Boga roeno i to nema oca na zemlji, a to se ne raa nita od svega onoga to je stvoreno, to nije Bog, u emu nema nikakve slike nego jedino isti Bog sam. Jer tako govori Sveti Ivan u svomu evanelju, da je svim tima data mo da postanu sinovima Bojim koji nisu roeni ni od krvi, ni od volje tjelesne, ni od volje muevlje, nego od Boga i jedino iz Boga (Iv 1,12 sl). Pod krvi on podrazumijeva sve to kod ovjeka nije podlono ovjekovoj volji. Pod voljom tjelesnom on podrazumijeva sve to je dodue podlono njegovoj volji, ali ipak uz opiranje i sukobljavanje, i to je sklono poudi tijela i to pripada zajedno dui i tijelu te se nalazi istinski samo u dui; i uslijed toga ove duevne moi bivaju umorne, slabe i stare. Pod voljom muevljom podrazumijeva Sveti Ivan najvie duevne moi, ija narav i djelovanje jesu nepomijeane s tijelom i koje stoje u istoi due, odvojene od vremena i prostora i od svega to ima bilo kakav pogled na vrijeme i prostor ili njihov okus, koje ni sa im nemaju nita zajedniko, u kojima je ovjek prema Bogu oblikovan, u

kojima je ovjek Bojega roda i svojte. Pa ipak, budui da one nisu sam Bog, te su u dui i s duom stvorene, one se moraju osloboditi svoga lika i preoblikovati se u Boga te biti roene u Bogu i iz Boga, da bi jedino Bog bio (njihov) otac; jer tako one i jesu djeca Boja i Boji jedinoroeni Sin. Jer ja sam sin svega onoga to mene prema sebi i u sebi kao jednaka oblikuje i raa. Ukoliko jedan takav ovjek, sin Boji, dobar kao dijete dobrote, pravedan kao sin pravednosti, jest jedino njezin (tj. pravednosti) sin, (utoliko) ona jest neroeno-raajua, a njezin roeni sin ima isti jedan bitak koji ima i pravednost, i on ulazi u posjed svega onoga to je vlastito pravednosti i istini. Iz svega ovog nauka, koji stoji napisan u svetom evanelju i sa sigurnou se spoznaje u naravnom svjetlu razumom obdarene due, ovjek nalazi pravu utjehu za sve trpljenje. Sveti Augustin govori: Za Boga nita nije daleko ni dugo. Ako hoe da ti nita ne bude daleko ni dugo, prilagodi se Bogu, jer tu je tisuu godina kao dan dananji. Isto tako ja kaem: U Bogu nema ni tuge, ni boli, ni nevolje. Ako hoe biti slobodan od svake nevolje i boli, zaustavi se i vrati se u istoi samo k Bogu. Zasigurno, sva bol dolazi samo otuda to se ne vraa jedino u Boga i k Bogu. Kad bi ti tu stajao, oblikovan i roen iskljuivo u pravednosti, doista ni tebe isto tako ne bi nita moglo dovesti u patnju, kao to ni Boga pravednost (ne dovodi u patnju).

Salomon govori: Pravednika ne alosti nita od svega to mu se moe dogoditi (Izr 12,21). On ne kae: pravedna ovjeka niti pravedna anela, ni ovo ili ono. On kae: pravednika. to na bilo koji nain pripada pravedniku, osobito ono to njegovu pravednost ini njegovom pa da on jest pravedan, jest sin i ima oca na zemlji, to jest stvorenje, i napravljeno je i stvoreno, jer mu je otac stvorenje, napravljeno ili stvoreno. Ali ono isto pravedno, poto ono nema napravljenog ili stvorenog oca, pa je njegov otac jedino pravednost, stoga u njega ne mogu upasti trpljenje i nevolja, kao ni u Boga. Pravednost mu ne moe prirediti patnju, jer pravednost nije nita nego radost, uitak i naslada; i dalje: kad bi pravednost pravedniku stvarala bol, ona bi takvu bol stvarala sebi samoj. Nita od njega razliito i nepravedno niti bilo to napravljeno ili stvoreno ne bi moglo pravednika baciti u patnju, jer sve to je stvoreno lei daleko ispod njega, isto tako daleko kao ispod Boga, pa na pravednika ne ostavlja nikakav dojam ni utjecaj, niti se poraa u njega, kojemu je jedino Bog otac. Stoga se ovjek treba veoma truditi da se oslobodi svoga lika i lika svih stvorenja i ne pozna nikakva oca osim jedino Boga; tada ga nita ne moe baciti u patnju ili oalostiti, ni Bog ni stvorenje, ni stvoreno ni nestvoreno, i cijeli je njegov bitak, ivot, spoznaja, znanje i ljubav od Boga i Bog (sam). I (neto) drugo se mora znati, to isto tako ovjeka tjei u svakoj njegovoj nevolji. To je da pravedan i dobar ovjek nalazi sigurno neusporedivo pa i neizrecivo vie radosti u djelu pravednosti nego to on ili ak najvii aneo ima naslade i radosti u svom naravnom bitku ili

ivotu. Stoga su sveci i dali veselo svoj ivot za pravednost. Sad ja kaem: Ako se dobromu i pravednomu ovjeku dogodi neka izvanjska teta, a on ostane uravnoteen i nepokrenut, u miru svoga srca, onda je istina to sam kazao da pravednika ne rastuuje nita to mu se dogodi. Ako naprotiv njega izvanjska teta rastuuje, zaista je samo pravo to je Bog pripustio da se dogodi teta tomu ovjeku, koji je htio biti i utvarao sebi da jest pravednik, dok su ga pak tako neznatne stvari mogle oalostiti. A ako je takvo Boje pravo, on se zaista ne treba zbog toga alostiti, nego se treba tomu radovati vie nego svomu vlastitom ivotu, kojem se ipak svaki ovjek vie raduje i koji mu je vredniji nego cijeli svijet; jer to bi ovjeku vrijedio cio ovaj svijet ako on ne bi ivio? Trea rije, koju moemo i trebamo znati, jest to da je samo Bog prema naravnoj istini jedino vrelo i izvor svega dobrobitka, bitne istine i utjehe, a sve to nije Bog, ima od sama sebe naravnu gorkost i neutjehu i bol, pa nita ne pridodaje dobroti koja od Boga potjee i koja Bog jest, nego ona (gorkost) smanjuje i prekriva i krije slast, nasladu i utjehu koju Bog daje. Sad ja dalje kaem da svaka patnja dolazi iz ljubavi prema onomu to mi je teta oduzela. Pa ako mi je zbog tete na izvanjskim stvarima ao, to je zbiljski znak da ja ljubim izvanjske stvari te da prema tomu po istini ljubim bol i neutjehu. Kakvo udo, dakle, da onda dospijem u bol ako bol i neutjehu ljubim i traim? Moje srce i moja ljubav dosuuju stvorenju dobrobitak koji je Bogu vlastit.

Obraam se k stvorenju od kojeg po naravi dolazi neutjeha, a okreem se od Boga od kojega potjee svaka utjeha. Kako se onda mogu uditi kad dospijem u bol i budem tuan? Zaista, Bogu je i svemu svijetu stvarno nemogue da zbiljsku utjehu nae onaj ovjek koji utjehu trai kod stvorenja. Ali tko bi u stvorenju ljubio jedino Boga, i jedino u stvorenju Boga, taj bi svuda nalazio istinsku, pravu i jednaku utjehu. Neka ovo bude dosta od prvog dijela ove knjige.

2.
Sad za ovim slijedi u drugom dijelu tridesetak zapisa, od kojih ve svaki za se moe pogodno utjeiti razumna ovjeka u njegovoj patnji. Prvi je taj da nema nevolje i tete bez nekog spokojstva i da nijedna teta nije tek teta. Stoga Sveti Pavao kae da Boja vjernost i dobrota ne trpe da bilo koja kunja ili nedaa postane nepodnoljiva. On uvijek stvara i daje neto utjehe koja moe pomoi (usp. 1 Kor 10,13); jer i sveci i poganski uitelji kau da Bog i priroda ne doputaju da bi moglo biti istog zla ili patnje. Sad pretpostavljam sluaj da neki ovjek ima sto maraka; od toga izgubi etrdeset a zadri ezdeset. Ako taj ovjek bude neprestano mislio na onih etrdeset koje je izgubio, on e ostati neutjeen i ojaen. Kako bi i mogao biti utjeen i bez patnje onaj koji se okree k teti i patnji, pa patnju utiskuje u sebe a sebe u patnju, i na

nju gleda, i ponovo na nju gleda i s njom aska, pa govori sa tetom i teta onda opet s njim aska, i oboje se gledaju licem u lice. A da se okrenuo k onih ezdeset maraka koje jo ima, a okrenuo lea onima koje su izgubljene, pa se zadubio u onih ezdeset i pogledao ih licem u lice i s njima proaskao, on bi se zasigurno utjeio. Ono to jest neto i to je dobro, moe tjeiti; a ono to niti jest niti je dobro, to nije moje i izgubljeno je, to nuno mora dovesti do patnje i neutjehe i ojaenosti. Stoga govori Salomon: U danima boli ne zaboravi dane kad je bilo dobro (Sir 11,27). To hoe rei: Kad si u patnji i nevolji, sjeti se dobra i spokojstva koje jo ima i zadrava. A ovjeka e opet tjeiti i to, ako hoe promisliti, kolike tisue ive, koji bi - kad bi posjedovali tih ezdeset maraka to ih ti jo ima - sebe smatrali velikom gospodom i damama i zamiljali se bogatima i bili radosni pred Gospodinom. Ima jo neto to ovjeka treba tjeiti. Ako je bolestan i u velikoj tjelesnoj patnji, a ipak je skuen i ima koliko je nuno od hrane i pia, savjete od lijenika i poslugu ukuana, suuti i pomoi od svojih prijatelja: kako bi se on tada trebao ponaati? Pa to ine siromasi koji moraju podnijeti isto ili jo veu bolest i nevolju, a nemaju nikoga tko bi im dao (barem) hladne vode? Oni moraju potraiti, po kii, snijegu i hladnoi, suha kruha, od kue do kue. Stoga, ako hoe biti utjeen, zaboravi one kojima je bolje, a uvijek se sjeti onih kojima je loije. Nadalje ja kaem: Svaka patnja dolazi od ljubavi i sklonosti. Stoga, ako patim zbog prolaznih stvari, znai da ja imam i da moje srce ima jo ljubavi i privrenosti

prema prolaznim stvarima, i da ne ljubim Boga iz svega svoga srca i jo ne ljubim ono to Bog hoe znati da ja ljubim, i to zajedno s njim. Kakvo onda udo ako bi Bog pripustio da ja posve s pravom podnesem tetu i patnju? Sveti Augustin kae: Gospodine, ja tebe nisam htio izgubiti, ali sam u svojoj pohlepi htio zajedno s tobom posjedovati i stvorenja; i stoga sam izgubio tebe, jer se tebi protivi da se s tobom, kao istinom, posjeduje neistina i varljivost stvorenja. On kae i na drugomu mjestu da je odve pohlepan onaj kojemu sam Bog nije dovoljan. A opet na drugomu mjestu on kae: Kako bi bili dovoljni Boji darovi u stvorenjima onomu komu ni sam Bog nije dovoljan? Dobromu ovjeku ne treba biti na utjehu nego na muku sve to je Bogu strano i od Boga razliito i to nije iskljuivo Bog sam. On uvijek treba govoriti: Gospodine Boe i moja utjeho! Ako me ti od sebe na bilo to drugo upuuje, daj mi jednoga drugog tebe da od tebe idem k tebi, jer ja neu nita nego tebe. Kad je na Gospodin Mojsiju obeao svako dobro i poslao ga u Svetu Zemlju, pod kojom se misli kraljevstvo nebesko, onda je Mojsije govorio: Gospodine, ne alji me nikamo osim ako e i ti sa mnom poi (usp. Izl 33,15). Svaka sklonost, uitak i ljubav dolazi od onoga to je nekomu slino, jer sve stvari imaju sklonost i ljubav k sebi jednakom. ist ovjek voli istou, pravednik voli pravednost i sklon joj je; usta ovjekova govore o onomu to u ovjekovoj nutrini prebiva, kako kae na Gospodin da usta govore iz punine srca (Lk 6,45), a Salomon kae da je muka ovjekova na njegovim ustima (Prop 6,7). Stoga je istinit znak da u ovjekovu

srcu ne prebiva Bog nego stvorenje ako on naklonost i utjehu jo vani nalazi. Zbog toga bi se dobar ovjek trebao itekako stidjeti pred Bogom i pred sobom ako jo opaa da Bog nije u njemu i da Bog Otac ne ini djela u njemu, nego da u njemu jo ivi nevoljno stvorenje i odreuje njegovu naklonost i u njemu ini djela. Stoga kralj David govori i tui se u Psaltiru: Suze su mi bile utjeha danju i nou dok se jo moglo kazati: Gdje je Bog tvoj? (Ps 41,4). Jer naginjanje k vanjtini i nalaenje utjehe u neutjehi i udno neumorno raspredanje o njoj jest istinit znak da Bog u meni ne biva vidljiv, da u meni ne bdije, u meni ne djeluje. A on bi se (= dobar ovjek) nadalje trebao stidjeti i pred dobrim ljudima ako bi oni to na njemu zapazili. Dobar se naime ovjek nikada ne treba tuiti na tetu ni na patnju; on se radije treba tuiti to se tui i to u sebi zapaa pritube i patnju. Uitelji kau da neposredno ispod neba postoji iroko rasprostrta i u svojoj vruini snana vatra, a nebo ipak njom ne biva ni najmanje taknuto. A u jednomu spisu kae se da je ono to je najnie u dui plemenitije od onog to je od neba najvie. A kako se jedan ovjek moe pogreno procijeniti da je nebeski ovjek i da mu je srce u nebu, ako ga tako male stvari jo rastuuju i nanose mu patnju! Sad govorim o neemu drugom. Ne moe biti dobar ovjek onaj koji nee to to hoe Bog u svakom posebnom sluaju, jer je nemogue da Bog hoe bilo to osim dobra; i ba osobito u tomu i po tomu da to Bog hoe, to postaje i nuno jest dobro i ujedno najbolje. I stoga je Gospodin uio apostole i u njima nas, te svaki

dan molimo za to da bude volja Boja. A ipak, kad volja Boja doe i kad se zbude, onda se tuimo. Seneka, poganski uitelj, pita: to je najbolja utjeha u patnji i nevolji? pa odgovara: To je ovo - da ovjek sve stvari prihvati tako kao da je tako elio i za to molio; jer ti bi to i elio da si znao da se sve stvari dogaaju iz Boje volje, s Bojom voljom i u Bojoj volji. Jedan poganski uitelj govori: Voo i vrhovni oe i gospodaru uzvienog neba, ja sam spreman na sve to ti hoe; daj mi volju da hou u skladu s tvojom voljom! Dobar ovjek treba u tomu imati povjerenja u Boga, vjerovati mu i biti siguran i poznavati ga kao tako dobrog da je Bogu i njegovoj dobroti i ljubavi nemogue dopustiti da se ovjeku dogodi bilo kakva patnja ili bol, a da on nee ili (time) tomu ovjeku sprijeiti veu bol ili ga (ve) i na zemlji jae utjeiti ili od toga i iz toga uiniti neto vee, u emu bi potpunije i jae zasjala Boja slava. Meutim, bilo kako bilo: ve samo zbog toga to je Boja volja da se to dogodi, volja dobrog ovjeka treba s Bojom voljom biti tako jedno i sjedinjena da ovjek htjedne isto to i Bog hoe, ak i ako bi to bila njegova teta pa, i prokletstvo. Stoga je Sveti Pavao elio da bi radi Boga i Boje volje i Boje slave bio odvojen (usp. Rim 9,3). Jer istinski savren ovjek treba biti naviknut, sebi odumro, u Bogu lien vlastitog lika i tako preoblikovan u volju Boju da sve njegovo blaenstvo bude u tomu da nita ne zna o sebi i svemu (drugomu), nego samo u Bogu, da nita nee niti pozna neku volju osim volje Boje, i da hoe Boga tako spoznati kao to Bog mene poznaje, kao to kae Sveti

Pavao (usp. 1 Kor 13,12). Bog u sebi i svojoj vlastitoj volji spoznaje sve to spoznaje, ljubi i hoe sve to ljubi i hoe. Na Gospodin sam kae: To je ivot vjeni, samo Boga spozna(va)ti (Iv 17,3). Zato uitelji kau da blaeni u kraljevstvu nebeskom spoznaju stvorove bez ikakvih slika tih stvorova, nego ih spoznaju u onoj jednoj slici koja jest Bog i u kojoj Bog zna i ljubi i hoe sebe sama i sve stvari. A to nas sam Bog ui moliti i udjeti kad govorimo: Oe na. . . sveti se ime tvoje, to znai: jedino tebe spoznavati (usp. Iv 17,3); doi kraljevstvo tvoje da ja ne bih imao nita to smatram svojim kraljevstvom, i da nita ne znam nego tebe, kralja. Stoga evanelje kae: Blago siromanima duhom (Mt 5,3), to znai: voljom, pa molimo Boga da njegova volja bude... na zemlji, to znai: u nama, kako (i) na nebu, to znai: u Bogu samom. Takav ovjek tako je jedne volje s Bogom da hoe sve ono to Bog hoe i na nain kako to Bog hoe. I stoga, jer Bog na odreen nain hoe i da sam sagrijeio, ja ne bih htio da nisam sagrijeio, jer se tako zbiva volja Boja na zemlji, to jest u prijestupu, kako (i) na nebu, to jest u ispravnom djelovanju. Na taj nain ovjek hoe radi Boga biti bez Boga i radi Boga biti od Boga odijeljen, i jedino je to pravo kajanje za svoje grijehe; tako mi je grijeha ao bez aljenja, kao to je Bogu zbog svakoga zla ao bez aljenja. Bol i najveu bol imam zbog grijeha - jer ja ne bih grijeha uinio, za sve to je stvoreno ili moe biti stvoreno, kad bi u vjenosti moglo biti i tisuu svjetova - ali bez patnje; a ja iz Boje volje prihvaam i crpim patnju. Jedino je takva patnja savrena patnja, jer dolazi i izbija iz najie

ljubavi i najie dobrote i radosti Boje. Tako se ozbiljuje i zapaa ono to sam govorio u ovoj knjizi: da dobar ovjek, utoliko to je dobar, ulazi u svu vlastitost same dobrote, koja jest Bog u samomu sebi. Sad zapazi kako udesan i preblaen ivot ima ovaj ovjek na zemlji u samomu Bogu, kao i na nebu! Njemu nevolja slui ugodi, a trpljenje jednako kao i ono to je drago, pri tomu ipak ba u tom pazi na jo jednu osobitu utjehu: jer ako imam milost i dobrotu, o emu sam upravo govorio, onda sam uvijek i u svim stvarima ravnomjerno potpuno utjeen i radostan; ali ako nemam nita od toga, onda radi Boga i u Bojoj volji trebam biti bez toga. Ako Bog hoe dati ono za im udim, onda to s time imam i u nasladi sam; ako Bog naprotiv nee dati, onda to primam - u izostajanju - u istoj Bojoj volji u kojoj on upravo nee, to ja dakle tako primam na nain da nemam i ne uzimam. ega mi onda nedostaje? I zasigurno u istinskijem smislu uzimamo prikraenou nego uzimanjem; jer ako ovjek prima, onda dar ima u sebi ono zbog ega je ovjek radostan i utjeen. Ali ako ne prima, onda niti ima niti nalazi, niti zna ita nad im bi se mogao radovati, izuzev jedino Boga i Boje volje. A postoji i druga utjeha. Ako je ovjek izgubio izvanjsko dobro ili prijatelja ili srodnika, oko, ruku ili to mu drago, on treba biti siguran da, ako to radi Boga strpljivo podnese, u najmanju ruku kod Boga dobiva sve ono to nipoto ne bi htio izgubiti. (Naprimjer:) Neki ovjek izgubi jedno oko: ako on ni za tisuu ili est tisua maraka ili vie ne bi htio biti bez toga oka, onda je sigurno kod Boga i u Bogu zasluio sve to (= cijelu tu protuvrijednost), za to on ne bi htio podnijeti onu tetu

ili onu patnju. A na Gospodin je zacijelo na ovo mislio kad je govorio: Bolje je da s jednim okom ue u ivot vjeni nego da s oba propadne (Mt 18,9). A na to je zacijelo mislio i Bog kad je govorio: Tko ostavi oca i majku, sestru i brata, imanje ili njivu ili to mu drago, taj e dobiti stostruko i ivot vjeni (Mt 19,29). Ja se zasigurno, u Bojoj istini i tako mi moga blaenstva, usuujem rei da onaj koji radi Boga i radi dobrote ostavi oca i majku, brata i sestru ili to mu drago, stostruko prima na dva naina: Jedan je nain da mu njegov otac, njegova majka, brat i sestra bivaju stoput drai nego to to sada jesu. Drugi nain jest taj da ne samo stotinu nego svi ljudi, utoliko to su ljudi, bivaju mu kudikamo drai nego to su mu sada po naravi dragi otac, majka ili brat. Da to ovjek ne opaa, dolazi jedino odatle to jo nije isto radi Boga i dobrote potpuno ostavio oca i majku, sestru i brata i sve stvari. Kako je radi Boga ostavio oca i majku, sestru i brata onaj koji ih jo nalazi na zemlji u svom srcu, koji jo biva oaloen i o tomu misli i gleda na to to nije Bog? Kako je radi Boga ostavio sve stvari onaj koji jo pazi i gleda na ovo i ono dobro? Sveti Augustin govori: Ukloni ovo i ono dobro i ostani ista dobrota to sama u sebi lebdi u svojoj irini: to je Bog. Jer kako sam gore kazao: Ovo i ono dobro nita ne dodaje dobroti, nego u nama skriva i prekriva dobrotu. To spoznaje i opaa onaj tko to vidi i gleda u istini, jer je to u istini tako, i stoga se treba opaati ondje i nigdje drugdje. Treba ipak znati da i posjedovanje kreposti i htijenje patnje ima odreenu stupnjevitost, kao to i u prirodi

vidimo da je jedan ovjek vei i ljepi pojavom, izgledom, znanjem, umijeem nego drugi. Tako kaem i to da dobar ovjek zacijelo moe biti dobar ovjek, a ipak vie ili manje zahvaen naravnom ljubavlju prema ocu, majci, sestri, bratu pa se kolebati, ali ipak ne otpadati od Boga ni od dobrote. Meutim, on je u toj mjeri dobar i bolji u kojoj manje i vie biva tjeen i zahvaen naravnom ljubavlju i sklonou prema ocu i majci, sestri i bratu i sebi samomu, te ih biva svjestan. A ipak, kao to sam gore napisao: Kad bi neki ovjek ba ovo u Bojoj volji mogao prihvatiti imajui u vidu da je to Boja volja - da ljudska narav imade onaj nedostatak, posebno po Bojoj pravednosti s obzirom na grijeh prvog ovjeka, pa kad bi on s druge strane ipak opet u Bojoj volji dragovoljno htio da to njemu bude uskraeno, ukoliko ne bi bilo tako, s njim bi bilo sasvim u redu i on bi sigurno bio utjeen u trpljenju. To se misli kad Sveti Ivan kae da istinito svjetlo u tami svijetli (Iv 1,5), a Sveti Pavao kae da se krepost u slabosti usavrava (2 Kor 12,9). Kad bi tat mogao istinski, potpuno, isto, rado, s voljom i radosno podnijeti smrt iz ljubavi prema boanskoj pravednosti, u kojoj i po kojoj Bog i njegova pravednost hoe da zloinac bude kanjen smru, on bi bio spaen i blaen. Druga utjeha jest opet: Nema zacijelo nikoga koji ne bi rado vidio da netko ivi, a da ne bi bio voljan na jednu godinu biti bez jednog oka ili slijep ako bi potom mogao

opet imati svoje oko i svog prijatelja spasiti od smrti. Ako bi prema tomu neki ovjek htio godinu dana biti bez svoga oka da bi spasio od smrti jednog ovjeka, koji nakon malo godina ipak mora umrijeti, onda se on svakako treba opravdano i dragovoljnije odrei deset ili dvadeset ili trideset godina koje bi moda jo mogao proivjeti, da bi postigao vjeno blaenstvo te vjeno gledao Boga u njegovu boanskom svjetlu, a u Bogu samoga sebe i sva stvorenja. Opet, druga utjeha: Dobrom ovjeku, utoliko to je dobar i jedino od dobrote roen i to jest otisak Dobra, sve to je stvoreno i (podijeljeno na) ovo i ono jest nepodnoljivo, gorkost i neto tetno. A izgubiti to, znai dakle rijeiti se i izgubiti muku, nevolju i tetu. Doista, izgubiti muku jest prava utjeha. Stoga se ovjek ne treba aliti ni na koju tetu. Treba tovie aliti da mu je utjeha nepoznata, da ga utjeha ne moe utjeiti, kao to bolesniku ne godi slatko vino. On se treba aliti, kao to sam gore napisao, to nije posve odbacio likove stvorenja i cijelim se svojim biem suobliio dobroti. ovjek u svojoj muci treba misliti i na to da Bog govori istinu i daje obeanja zaklinjui se sobom kao istinom. Kad bi Bog odstupio od svoje rijei, od svoje istine, otpao bi od svog boanstva i (vie) ne bi bio Bog, jer on jest svoja rije, svoja istina. Njegova (pak) rije jest da se naa alost ima pretvoriti u radost (usp. Jr 31,13). Zasigurno, ako bih pouzdano znao da se sve moje kamenje ima pretvoriti u zlato, bilo bi mi to drae to bih imao vie i veeg kamenja; traio bih kamenje i nabavljao bih - ako bih mogao - veliko i brojno kamenje; to bi ga bilo vie i veeg, to bi mi drae bilo. Na takav

nain ovjek bi sigurno bio snano utjeen u svakoj svojoj alosti. Jo neto tomu slino: Nijedna posuda ne moe drati dvije vrste pia. Ako treba drati vino, nuno moramo izliti vodu; posudu treba isprazniti i osloboditi. Stoga: ako treba primiti boansku radost i Boga, nuno mora izliti stvorenja. Sveti Augustin kae: lzlij, da bi bio ispunjen. Naui ne ljubiti, da bi nauio ljubiti. Odvrati se, da bi se obratio. Kratko reeno: Sve to treba primati i biti raspoloivo, treba i mora biti prazno. Uitelji kau: Ako bi oko, kad opaa, imalo u sebi bilo koju boju, ono ne bi opaalo ni tu boju koju bi imalo; ali jer je slobodno od svih boja, zato raspoznaje sve boje. Zid ima na sebi boju i stoga ne spoznaje ni svoju (vlastitu) boju niti bilo koju drugu boju, i nema nikakve radosti u boji, ne raduje se vie zlatu ni azurnoj boji nego boji ugljena. Oko nema nikakve (boje), ali je ipak u najzbiljskijem smislu ima, jer je ono spoznaje s uivanjem i nasladom i radou. I to su duevne moi savrenije i ie, to savrenije i potpunije primaju ono to zahvaaju, to tim vie primaju i tim veu nasladu osjeaju i tim vie bivaju jedno s onim to primaju, i to u toj mjeri da (konano) najvia duevna mo - koja je slobodna od svih stvari i ni s im nema nita zajedniko - prima nita manje nego samoga Boga u irini i punini njegova bia. A uitelji ue (dokazuju) da se s ovim sjedinjenjem i ovim proimanjem i ovom nasladom ne moe usporediti nikakvo uivanje i naslada. Stoga na Gospodin kae panje vrijedno: Blago siromanima u

duhu (Mt 5,3). Siromaan je onaj koji nita nema. Siromaan u duhu, to znai: Tako kao to je oko siromano i slobodno od boje pa moe primiti sve boje, tako onaj koji je siromaan u duhu moe primiti sav duh, a duh svih duhova jest Bog. Plod duha jest ljubav, radost i mir. Biti slobodan, siromaan, nita nemati, biti prazan, to preobraava narav; praznina ini da se voda penje uvis i jo mnoga druga uda, o emu sad nije potrebno govoriti. Stoga: Ako hoe imati punu radost i utjehu u Bogu, pripazi da bude slobodan od svih stvorova, svake utjehe od stvorova; jer zasigurno, dokle god stvorenje tjei i moe tjeiti, nikad ne nalazi pravu utjehu. Ako te (meutim) ne moe utjeiti nita osim Boga, onda te uistinu tjei Bog i s njim i u njemu sve to je naslada. Ako te tjei neto to nije Bog, onda ni ovdje ni ondje nema utjehe. Ako te naprotiv stvorenje ne tjei i ne godi ti, onda utjehu nalazi i ovdje i ondje. Ako bi ovjek bio u stanju i mogao neki vr drati potpuno praznim od svega to moe puniti, pa i od zraka, taj bi vr bez sumnje zanijekao i zaboravio svoju narav, i ta bi ga praznina uznijela do neba. Isto tako istoa, siromatvo i ispranjenost od svih stvorova uznosi duu k Bogu. Jednakost i toplina takoer vuku u visinu. Jednakost u boanstvu pripada Sinu, toplina i ljubav Duhu Svetomu. Jednakost je u svim stvarima, a napose i jo ponajprije u boanskoj naravi, poraanje Jednoga, a jednakost od Jednoga, u Jednomu i s Jednim jest poetak i praizvor cvatue, arke ljubavi. Jedno jest poetak bez svakog poetka. Jednakost je poetak od samo Jednoga i prima to da ona jest i da je

ona poetak, od toga Jednoga i u Jednomu. Ljubav po naravi ima to da od Dvaju kao Jedno istjee i izvire. Jedno kao jedno ne uraa ljubavlju, Dvoje kao Dvoje isto tako ne uraa ljubavIju; Dvoje kao Jedno, to nuno po naravi uraa prodornom i vatrenom ljubavlju. Salomon pak kae da sve vode, to jest sva stvorenja, teku i vraaju se nazad k svomu izvoru (Prop 1,7). Stoga je nuno istina, kako sam kazao: Jednakost i vatrena ljubav duu uzdiu i vode i dovode u prvi praizvor Jednoga, koji je otac svega. . . na nebu i na zemlji (usp. Ef 4,6). Tako ja kaem da jednakost, roena od Jednoga, duu u Boga povlai, kako on jest (to) Jedno u svojem skrivenom sjedinjenju, jer to se misli Jednim. Za to imamo vidljivu zornu sliku: Kad materijalna vatra zapali drvo, onda jedna iskra primi narav vatre i biva jednaka istoj vatri to se dri neposredno ispod neba. Ona odmah zaboravlja i naputa oca i majku, brata i sestru na zemlji i tei prema gore k nebeskom Ocu. Otac iskre ovdje na zemlji jest vatra, majka joj je drvo, braa i sestre druge iskre; ne eka na njih prva iskrica. Ona juri gore k svome pravom ocu, a to je nebo; jer tko spoznaje istinu, taj dobro zna da vatra, utoliko to je vatra, nije pravi, zbiljski otac iskre. Pravi, zbiljski otac iskre i svega vatrenog jest nebo. Nadalje treba itekako svratiti pozornost i na to da ova iskra ne naputa samo oca i majku, brata i sestru na zemlji; ona tovie naputa, zaboravlja i odrie se i same sebe iz ljubavnog nagnua da doe k svomu pravom ocu, nebu, jer se ona silom prilika mora ugasiti u hladnoi zraka; ona svejedno hoe potvrditi naravnu ljubav koju ima prema svomu zbiljskom, nebeskom Ocu.

I kao to je prethodno bilo kazano o praznoi i nezauzetosti, da dua, to je istija, nezauzetija i siromanija, i to manje stvorenja ima i to je ispranjenija od svih stvari koje nisu Bog, to istije zahvaa Boga i to vie (stvari) u Bogu, i biva vie jedno s Bogom i gleda u Boga i Bog u nju licem u lice, kao u jednu preoblikovanu sliku, kako kae Sveti Pavao sasvim tako ja sad kaem i o jednakosti i o vatri ljubavi: jer, u onoj mjeri u kojoj je neto drugomu slinije, u toj mjeri ono k tomu tei, bre je i pribliavanje (k tomu drugomu) i vie ga usreuje i punije je naslade; i to dalje ode od sebe i od svega to nije ono za im tei, te to razliitijim od sebe postane i od svega to nije to (za im tei), u toj mjeri postaje stalno izjednaenje s onim za im tei. A poto jednakost istjee iz Jednoga, i privlai i mami snagom i u snazi tog Jednoga, stoga nema poinka ni zadovoljenosti ni onomu to privlai ni onomu to biva privueno dok se ne sjedine u Jedno. Stoga je na Gospodin u proroku Izaiji, po smislu, kazao: da mi nije dosta nikakva visoka jednakost ni mir ljubavi dok se sam ne oitujem u svom Sinu i ne planem i ne budem zapaljen u Ijubavi Duha Svetoga (usp. Iz 62,1). A na je Gospodin molio svoga Oca da mi s njim i u njemu budemo jedno, ne samo sjedinjeni. Za ovu rije i ovu istinu imamo jednu vidljivu sliku i zorno svjedoanstvo i u izvanjskoj prirodi. Kad vatra gori te zapali drvo i razgori ga, onda vatra sasvim usitnjuje drvo i ini ga razliitim od njega samog, oduzima mu grubost, hladnou, teinu i vlanost, te drvo sve vie izjednauje sa sobom, vatrom; ali se ni vatra ni drvo ne smiruju, ne stiavaju niti zadovoljavaju ni u kojoj toplini, vrelini ili izjednaenosti, dok vatra sebe ne unese u drvo i njemu ne prenese svoju vlastitu narav i svoj vlastiti bitak, tako

da to sve bude jedna vatra, oboma jednako vlastita, bez razlikovanja, bez vie ili manje. A zbog toga postoji, prije nego to nastupi, dim, suzbijanje, pucketanje, muka i borba izmeu vatre i drva. Ali kad se oduzme i ukloni nejednakost, onda vatra biva mirna a drvo uti. A ja nadalje po istini kaem da skrivena snaga prirode u potaji mrzi jednakost utoliko to ona u sebi nosi razliitost i dvojstvo, a u njoj trai ono Jedno koje u njoj a zbog njega samog ljubi, kao to usta u vinu i na vinu trae i vole okus odnosno slatkou. Kad bi voda posjedovala taj okus to ga ima vino, usta ne bi voljela vie vino nego vodu. I iz tog sam razloga rekao da dua u jednakosti mrzi jednakost i ne voli nju kao takvu i radi nje same; ona je vie voli radi Jednoga, koje je u njoj skriveno i to je pravi otac, poetak bez ikakva poetka, svega. . . na nebu i na zemlji. I stoga ja kaem: Dok se izmeu vatre i drva jo nalazi i pojavljuje jednakost, nema zbiljskog uitka ni tiine ni poinka ni dostatnosti. I zato uitelji kau: Nastajanje vatre odvija se s borbom, remeenjem i nemirom te u vremenu; ali porod vatre i uitak jest bez vremena i bez daljine. Uitak i radost nikomu ne izgledaju dugi ni daleki. Na sve ovo to sam ja sad kazao misl na Gospodin kad govori: Kad ena raa dijete, osjea alost i bol i tugu; ali kad je dijete roeno, ona zaboravlja alost i bol (Iv 16,21). Stoga Bog i kae u evanelju i opominje nas da molimo nebeskog Oca, da naa radost bude potpuna, a Sveti Filip je govorio: Gospodine, pokai nam Oca i nama je dosta (Iv 14,8); jer otac znai porod a ne jednakost, i znai Jedno, u kojem jednakost utihnjuje, te se smiruje sve ono to po bitku ima poudu.

Sad ovjek moe otvoreno spoznati zato se i odakle ne moe utjeiti u svojoj alosti, nevolji i gubitku. To dolazi uvijek i samo odatle to je daleko od Boga i nije slobodan od stvorenja, nejednak Bogu i nezagrijan boanskom ljubavlju. Ali ima jo neto drugo: tko bi to htio uvaiti i spoznati, s pravom bi se utjeio pri izvanjskom gubitku i alosti. Neki ovjek poe jednim putem, ili obavlja neki posao, ili drugi proputa, i pritom mu se dogodi neka nezgoda: slomi nogu, ruku ili izgubi oko ili oboli. Ako bi onda stalno mislio: da si poao nekim drugim putem, ili da si obavljao neki drugi posao, to ti se ne bi dogodilo; tada se ne moe utjeiti i nuno biva potiten alou. I zbog toga on treba misliti: da si poao nekim drugim putem ili obavljao neki drugi posao ili ga propustio, lako ti se mogla dogoditi mnogo vea nezgoda i nevolja; i na taj bi se nain s pravom utjeio. A pretpostavimo opet neto drugo: Izgubio si tisuu maraka; ne treba se onda jadati zbog tisuu maraka koje si izgubio. Treba zahvaljivati Bogu koji ti je dao tisuu maraka to si ih mogao izgubiti i koji ti vjebanjem strpljenja daje da zaslui vjeni ivot, a to nije dato tisuama ljudi. Jo jedna stvar koja moe ovjeka utjeiti: Uzimam sluaj da je neki ovjek mnoge godine posjedovao ast i pogodnosti, a sad to po Bojoj odluci izgubi; onda taj ovjek treba mudro promisliti pa Bogu zahvaliti. Ako postane svjestan te tete i nevolje koju sad ima, tek

onda zna koliko je koristi i zatienosti prije imao, pa treba zahvaliti Bogu za zatienost koju je tako mnogo godina uivao, ne spoznajui pravo kako je to dobro, pa neka se ne srdi. On treba promisliti da ovjek po svom naravnom bitku od sebe sama nema nita nego zlou i slabost. Sve to je dobro i dobrota, to mu je Bog posudio a ne u vlasnitvo dao. Jer tko spoznaje istinu, taj zna da Bog, Otac nebeski, predaje Sinu i Duhu Svetomu sve to je dobro; a stvorenju on nikakvo dobro ne daje nego ga (samo) iznajmljuje. Sunce daje zraku toplinu, ali mu svjetlost posuuje; i stoga, im sunce zae, zrak gubi svjetlost, a toplina mu ostaje, jer je ona zraku data kao vlastita. I stoga uitelji kau da je Bog, Otac nebeski, Sinu otac a ne gospodar, niti je gospodar Duhu Svetomu. Ali Bog - otac - Sin - i - Duh Sveti jest jedan Gospodin, i to gospodar stvorenja. Pa mi kaemo da je Bog vjeno bio Otac; ali Gospodar je od onog asa kad je stvorio stvorenja. Sad ja kaem: Budui da je ovjeku sve to je dobro ili utjeno ili vremenito dato na posudbu, to se on onda ima aliti ako mu to hoe uzeti natrag onaj koji mu je to posudio? On treba Bogu zahvaljivati to mu je to tako dugo pozajmio. A treba mu zahvaljivati i za to to mu opet ne uzima sve to mu je pozajmio; a bilo bi ipak samo pravedno da mu Bog opet uzme sve to mu je pozajmio ako ovjek biva srdit to mu opet uzima dio toga to nikad nije bilo njegovo i emu on nikad nije postao gospodar. I stoga govori prorok Jeremija posve ispravno, kad je bio u velikoj alosti i tuzi: Mnogostruka su smilovanja Boja to nismo posve uniteni! (Tu 3,22). Kad bi netko tko mi je posudio haljinu, krzno ili ogrta, uzeo natrag svoj ogrta, a meni

na mrazu ostavio haljinu i krzno, ja bih mu itekako s pravom trebao zahvaljivati i biti veseo. A treba napose spoznati koliko nisam u pravu ako se srdim i alim kad neto izgubim; jer ako ja hou da to dobro koje imam meni bude dato a ne tek posueno, to ja hou da budem Gospodin i hou da budem Sin Boji po naravi i u savrenom smislu, a nisam ak ni po milosti sin Boji; jer je svojstvo Sina Bojega i Duha Svetoga u svim se stvarima jednako ponijeti. Treba takoer znati da je bez sumnje ve naravna ljudska krepost tako plemenita i snana da joj nikakvo vanjsko djelo nije preteko ni dovoljno veliko da bi se na njemu i u njemu mogla iskazati i uobliiti. A stoga postoji nutarnje djelo, koje ni vrijeme, ni prostor ne mogu obujmiti, a ima u njemu neto to je boansko i jednako Bogu, kojega (takoer) ni vrijeme ni prostor ne obujmljuju - on je posvuda i uvijek jednako nazoan - a to je djelo i u tomu jednako Bogu to nijedno stvorenje ne moe Boga savreno u se primiti niti Boju dobrotu u sebe uobliiti. I stoga mora postojati neto nutarnjije i vie i nestvoreno, bez mjere i bez naina, u to se nebeski Otac moe posve utisnuti i uliti i u emu se moe objaviti: to su Sin i Duh Sveti. A to nutarnje djelo kreposti ne moe nitko sprijeiti, kao to se ni Bog ne moe sprijeiti. To djelo sja i svijetli dan i no. Ono velia i pjeva slavu Boju i novu pjesmu, kao to govori David: Pjevajte Gospodinu pjesmu novu (Ps 95,1). Zemni je hvalospjev u onoga, i ono djelo Bog ne ljubi koje je izvanjsko, koje obujmljuje vrijeme i prostor, koje je tijesno, koje se moe sprijeiti i svladati, koje se umara i stari vremenom i izvoenjem. A ono (nutarnje) djelo jest: Boga ljubiti, htjeti ono to je dobro i dobrota,

pri emu sve to ovjek istom i cijelom voljom u svim dobrim djelima hoe uiniti ili bi elio uiniti (time) ve sada jest uinio, nalikujui u tomu Bogu, o kojem David pie: Sve to je htio, sada je uinio i ostvario (Ps 134,6). Za ovaj nauk imamo zorno svjedoanstvo u kamenu: njegov je izvanjski uinak da pada dolje i na zemlji lei. Ovaj uinak moe se sprijeiti, i on ne pada uvijek ni neprestano. Drugi je uinak (meutim) kamenu jo vlastitiji: to je sklonost prema dolje, i to mu je priroeno; to mu ni Bog ni stvorenje ne mogu oduzeti. Ovaj uinak kamen ini neprestano, danonono. Pa da i tisuu godina gore lei, on bi naginjao dolje nita manje nego prvog dana. Tono tako ja kaem o kreposti, da ona ima jedno nutarnje djelo: tenju i naklonost prema svemu dobrom i bjeanje i opiranje pred svim to je zlo i naopako, razliito od dobrote i Boga. Pa to je djelo gore i Bogu neslinije, to je i odupiranje vee; a to je djelo znaajnije i Bogu slinije, njoj je to djelo lake, drae i ugodnije. A njoj je sva muka i alost - koliko nju alost uope moe obuzeti - u tomu to je to muka radi Boga i svako izvanjsko djelo u vremenu premaleno, a da bi se ona u njemu mogla sasvim oitovati i iskazati i izgraditi. Ona vjebanjem biva snanija, a dareljivou bogatija. Ona ne bi eljela da su joj alost i trpljenje (ve) podneseni i pretrpljeni; ona hoe i eli uvijek, bez prestanka, trpjeti radi Boga i dobrih djela. Cijelo njeno blaenstvo lei u trpljenju radi Boga, ne u pretrpljenomu. I stoga na Gospodin kae sasvim opravdano: Blaeni koji trpe radi pravednosti (Mt 5,10). On ne kae:

koji su trpjeli. Takav ovjek mrzi pretrpjelost, jer pretrpjelost nije trpljenje koje on ljubi; ona je prekoraivanje i gubitak trpljenja radi Boga, koje on jedino ljubi. I stoga ja kaem da takav ovjek mrzi i ono tek nadolazee trpljenje, jer ni to nije trpljenje. On meutim manje mrzi nadolazee trpljenje nego proteklo trpljenje, jer je proteklo trpljenje dalje i trpljenju neslinije, budui da je posvema prolo. Ako pak netko (tek jo) ima trpjeti, to ga ne liava potpuno trpljenja koje on ljubi. Sveti Pavao kae da on hoe radi Boga biti od Boga odijeljen (Rim 9,3), da bi se umnoila slava Boja. Kae se da je Sveti Pavao ovo izjavio u vrijeme kad jo nije bio savren. Ja smatram, suprotno tomu, da je ova besjeda dola iz savrena srca. Kau, takoer, da je on (time) kanio rei da hoe biti (samo) naas od Boga odijeljen. Ja (meutim) kaem da bi se savren ovjek jednako nerado elio od Boga odijeliti na jedan sat kao i na tisuu godina. No ako bi (to) bila volja Boja i slava Boja da on bude bez Boga, onda bi mu tisuu godina palo jednako lako kao i jedan dan, jedan sat. I u tomu je nutarnje djelo boanstveno i bogovrsno te odaje boansku vlastitost, da kako god sva stvorenja, pa da ima i tisuu svjetova, ni za dlaku ne bi premaila vrijednost Boga sama za se - tako kaem, a ve sam i prije rekao, da ono izvanjsko djelo, njegov obujam i njegova veliina, njegova duina i irina ama ba niukoliko ne uveavaju dobrotu nutarnjeg djela; ono svoju dobrotu ima u samomu sebi. Stoga izvanjsko djelo ne moe nikad biti maleno ako je nutarnje veliko, a izvanjsko nikad veliko ni dobro ako je nutarnje maleno ili

bez ikakve vrijednosti. Nutarnje uvijek ima, ukljuene u sebi, svu irinu i duljinu. Nutarnje djelo prima i crpi sav svoj bitak jedino od Bojeg srca i u Bojem srcu; ono prima Sina i raa se kao sin u krilu nebeskog Oca. Nije tako s izvanjskim djelom; ono svoju boansku dobrotu prima preko nutarnjeg djela, kao donesenu i izlivenu u jednom silasku boanstva zaodjenuta razlikom, mnotvom, dijelom: (a) sve ovo i slino, kao i sama jednakost jest Bogu daleko i strano. (Jer) sve ovo prianja i ostaje i smiruje se u onomu to je (pojedinano) dobro, to je obasjano, to je stvorenje, potpuno slijepo za onu dobrotu i svjetlost po sebi i za ono Jedno, u kojem Bog raa svoga jedinoroenog Sina i u njemu sve one koji su djeca Boja, roeni sinovi. Tu (tj. u Jednomu) jest istjecite i izvorite Duha Svetoga, od kojega se jedino - utoliko to je on Boji duh i to je sam Bog duh u nama zainje sin, (tu je takoer) i ovo istjecite (Duha Svetoga) iz svih onih koji su sinovi Boji, ovisno o tomu to su manje ili vie isto samo od Boga roeni, prema Bogu i u Bogu preoblikovani i povueni od svakog mnotva, koje se ipak jo nalazi i u najviim anelima po njihovoj naravi, a - ako to hoemo pravo spoznati povueni ak i od dobrote, od istine i svega onoga to makar i samo u mislima i nazivu trpi slutnju ili sjenu kakve god razlike, a povjereno (samo) Jednomu, koje je slobodno od svakog mnotva i razlike, u kojemu i BogOtac - Sin - i - Duh Sveti gubi sve razlike te njih lien Jedno biva i jest i jesu. A ovo Jedno nas ini blaenima, pa to smo dalje od (toga) Jednoga, to smo manje sinovi i Sin, i to manje savreno u nas uvire i iz nas istjee Duh Sveti; naprotiv, ve prema tomu koliko smo blii Jednomu toliko smo istinskije Boji sinovi i Sin, te i Bog,

Duh Sveti, iz nas istjee. To se misli kad na Gospodin, Sin Boji u boanstvu, govori: Tko pije od ove vode, koju ja dajem, u njemu izvire vrelo vode to tee u ivot vjeni (Iv 4,14), a Sveti Ivan govori da je on to rekao o Duhu Svetomu (Iv 7,39). Sin u boanstvu prema svojoj vlastitosti ne daje nita drugo nego sinovstvo, kao bogoroenost, vrelo, izvor i istjecite Duha Svetoga, Boje ljubavi, te puni, pravi, cjeloviti okus Jednoga, nebeskog Oca. Stoga Oev glas s neba govori Sinu: Ti si Sin moj, ljubljeni Sin, u kojem sam ja ljubljen i omiljen (Mt 3,17), jer Boga bez sumnje nitko dostatno ne ljubi tko nije sin Boji. Jer Ljubav, Duh Sveti, izvire i istjee iz Sina, a Sin ljubi Oca radi njega samoga, Oca u njemu samomu, a sama sebe u Ocu. Stoga na Gospodin kae veoma ispravno: Blago siromasima u duhu (Mt 5,3), to znai: koji nemaju nita od vlastitog i ljudskog duha te osloboeni k Bogu dolaze. A Sveti Pavao govori: Bog nam je to objavio u svom Duhu (Kol 1,8). Sveti Augustin kae da Pismo najbolje razumije onaj koji, lien svakog duha, smisao i istinu Pisma trai u njemu samom, tj. u onom Duhu u kojem je ono pisano i govoreno: u Duhu Bojemu. Sveti Petar kae da su svi ti sveti ljudi govorili u Duhu Bojemu (2 Pt 1,21). Sveti Pavao kae: Nitko ne moe spoznati ni znati to je u ovjeku, nego duh koji jest u ovjeku, i nitko

ne moe znati to je Duh Boji i to je u Bogu, nego Duh koji jest Boji i Bog (1 Kor 2, l 1). Stoga jedan spis, jedna glosa, veoma ispravno kae da nitko ne moe razumjeti ni nauavati spise Svetoga Pavla osim ako ima duha u kojemu je Sveti Pavao govorio i pisao. A to je uvijek i sva moja jadikovka da neprosvijetljeni ljudi, koji su bez Bojeg duha i ne posjeduju nita od njega, hoe po svom grubom ljudskom razumu prosuivati ono to uju ili itaju u Pismu, koje je govoreno i pisano od Duha Svetoga i u Duhu Svetomu, a ne pomiljaju da stoji pisano: to je u ljudi nemogue, u Boga je mogue (Mt 19,26). A i openito, i na naravnom podruju, vai: to je nemogue nioj naravi, to je vioj naravi obino i po sebi razumljivo. Povrh ovoga uzmite i to to sam prije kazao: da dobar ovjek, kao sin Boji i u Bogu roen, Boga ljubi radi njega samoga i u njemu samomu, kao i mnoge druge besjede koje sam govorio u ranijem izlaganju. Da bi se jo bolje razumjelo, mora se znati da - kako sam poesto kazao - dobar ovjek, roen od dobrote u Bogu, ulazi u svu vlastitost boanske naravi. A po Salomonovim je rijeima osobitost Boja da Bog sve stvari ini radi sebe sama, to jest, da on ne gleda nikakvo zato izvan sebe samoga, nego samo na ono Radi-sebesamoga; on sve stvari ljubi i ini radi sebe samoga. Ako prema tomu ovjek njega samoga i sve stvari ljubi i sva svoja djela ini ne radi nagrade, radi slave ili ugodnosti, nego samo radi Boga i Boje slave, onda je to znak da je on Boji sin. Jo vie: Bog radi sebe ljubi i sve stvari ini radi sama sebe, to znai: on ljubi radi ljubavi i djeluje radi

djelovanja; jer Bog bez sumnje ne bi nikad u vjenosti raao svoga jedinoroenog Sina da roenost nije jednaka raanju. Stoga sveci kau da je Sin tako vjeno roen, a da ipak neprestano jo biva roen. Niti bi Bog ikada (bio) stvorio svijet da stvorenost nije jedno sa stvaranjem. Stoga: Bog je stvorio svijet na takav nain da ga jo neprestano stvara. Sve to je prolo i to je budue Bogu je strano i daleko. Pa stoga: Tko je od Boga roen kao sin Boji, taj ljubi Boga radi njega samoga, to znai: on ljubi Boga radi bogoljublja, i sva svoja djela ini radi tog djelovanja. Bog se nikad ne umara od ljubavi i djelovanja, pa njemu sve to on Ijubi jest jedna ljubav. I stoga je istina da Bog jest ljubav. I zato sam gore rekao da dobar ovjek uvijek hoe i eli radi Boga trpjeti, ne proi trpljenje; trpei, ima on ono to ljubi. On ljubi trpljenje radi Boga i trpi radi Boga. On zbog toga i u tomu jest Sin Boji, oblikovan po Bogu i u Bogu, koji ljubi radi sebe samoga, to znai da on ljubi radi ljubavi, djeluje radi djelovanja; i stoga Bog bez prestanka ljubi i djeluje. A Boje djelovanje jest njegova narav, njegov bitak, njegov ivot, njegovo blaenstvo. Sasvim tako u istini i za Bojeg sina, za dobra ovjeka, ukoliko jest Boji sin, trpljenje radi Boga, djelovanje radi Boga jest njegov bitak, njegov ivot, njegovo djelovanje, njegovo blaenstvo, jer ovako govori na Gospodin: Blaeni koji trpe radi pravednosti (Mt 5,10). Povrh toga nadalje, kao tree, kaem da dobar ovjek, ukoliko jest dobar, ima Boju vlastitost ne samo u tomu da sve to ljubi i djeluje, ljubi i djeluje radi Boga, koga on ljubi i radi koga djeluje, nego taj koji ljubi, ljubi i djeluje i radi sebe sama; jer to to on ljubi jest neroeni BogOtac, a taj koji ljubi jest roeni Bog-Sin. Otac pak jest u

Sinu i Sin u Ocu. Otac i Sin su jedno. O tomu kako ono najintimnije i ono najvie od due crpi i prima Sina Bojega i bogoposinjenje u krilu i srcu nebeskog Oca, potrai iza kraja ove knjige, gdje piem O ovjeku plemenita roda koji krenu u daleku zemlju da primi kraljevstvo i vrati se (Lk 19,12). Osim toga, opet valja znati da je u Prirodi svakomu biu utisak i utjecaj najvie i vrhovne naravi miliji i slai nego vlastita narav i bivstvo. Voda tee uslijed svoje vlastite naravi nizbrdo dolje, a u tomu lei i njezino bie: Ali pod utiskom i utjecajem Mjeseca, gore na nebu, ona zanijee i zaboravi svoju vlastitu narav pa tee uzbrdo u visinu, i ovo joj je istjecanje puno lake nego tok nizbrdo. Po tomu ovjek treba spoznati da li je u ovom ispravan: da bi mu bilo milo i ugodno ostaviti i zanijekati svoju naravnu volju i potpuno se odrei sebe u svemu to Bog hoe da ovjek pretrpi. A ovo se u pravom smislu mislilo kad je na Gospodin govorio: Tko hoe k meni doi, taj se mora odrei sama sebe i sebe zanijekati i mora ponijeti svoj kri (Mt 16,24), to znai: mora odloiti i skinuti sve to je kri i alost. Jer zasigurno: Tko bi sam sebe zanijekao i posve se odrekao sebe, za nj vie nita ne bi moglo biti kri ni alost ni trpljenje; sve bi mu bilo naslada, radost, najdublja milina, i takav bi doao i istinski slijedio Boga. Jer kao to Boga nita ne moe rastuiti ni oalostiti, ni takva ovjeka nita ne bi moglo zabrinuti ni raalostiti. Pa kad stoga na Gospodin kae: Tko hoe doi k meni, taj neka zanijee sama sebe i digne svoj kri i slijedi me, onda to nije samo zapovijed, kako se openito kae i umilja: to je (vie) obeanje i boanska uputa na koji nain ovjeku sve njegovo trpljenje, sve

njegovo djelovanje, sav njegov ivot biva ugodan i radostan, te je to prije nagrada nego zapovijed. Jer ovjek koji je tako izgraen ima sve to hoe, a nee nita loe, i to je blaenstvo. Zbog toga opet na Gospodin s pravom govori: Blaeni koji trpe radi pravednosti (Mt 5,10). K tomu, kad na Gospodin, Sin, govori: taj neka zanijee sam sebe i digne svoj kri pa doe k meni, onda on misli ovo: Postani sinom kao to sam ja Sin, roeni Bog, i (postani) ono isto Jedno koje ja jesam, koje ja crpim prebivajui, ostajui unutra u Oevu krilu i srcu. Oe, govori Sin, ja hou da onaj tko mene slijedi, tko k meni dolazi, bude tamo gdje sam ja (usp. Iv 12,26). Nitko u pravom smislu ne dolazi k Sinu, ukoliko je on Sin, osim onoga tko (sam) sinom postane, i nitko nije ondje gdje je Sin, koji je Jedno u Jednomu u Oevu krilu i srcu, osim onoga tko jest sin. Ja njih, kae Otac, hou povesti u pustinju i tamo govoriti njihovu srcu (Ho 2,16). Od srca srcu, Jedno u Jednomu, to Bog ljubi. Sve to je tomu strano i daleko, to Bog mrzi; Bog privlai i vue k Jednomu. (To) Jedno trae sva stvorenja, ak i najnia stvorenja trae Jedno, a najvia spoznaju Jedno; povuena nad svoju narav i preoblikovana, ona trae Jedno u Jednomu. Jedno u njemu samomu. Stoga zacijelo Sin hoe rei: U boanstvu Sin u Ocu, gdje ja jesam, to treba biti onaj tko meni slui, tko mene slijedi, tko k meni dolazi. Postoji meutim jo jedna daljnja utjeha. Moramo znati da je cijeloj Prirodi nemogue razbiti ili unititi, pa i samo

taknuti, bilo to, a da time ne tei za neim boljim za ono to dira. Njoj nije dosta da stvori neto jednako dobro; ona hoe uvijek uiniti neto bolje. Kako? Mudar lijenik nikada ne dotie ovjekov bolesni prst tako da ovjeku nanese bol, ako ne bi mogao sam prst ili itava ovjeka dovesti u bolje stanje i pribaviti mu olakanje. Ako ovjeka pa i prst moe oporaviti, on to uini; ako tomu nije tako, on odsijeca prst da ovjeku bude bolje. A puno je bolje samo prst rtvovati pa sauvati ovjeka nego da i prst i ovjek propadnu. Bolje je jedan gubitak nego dva, osobito ako bi jedan bio kudikamo vei nego drugi. Valja takoer znati da je prstu i aci i svakom drugom udu po naravi drai ovjek kojem je on ud nego on sam sebi, pa rado i bez kolebanja prihvaa muku i tetu za ovjeka. Pouzdano i po istini kaem da takav ud uope ne ljubi sebe osim radi onoga i u onomu kojemu je ud. Stoga bi bilo posve pravo, i za nas bi bila naravno prava stvar, da ni u kom sluaju ne ljubimo sami sebe, osim radi Boga i u Bogu. A ako bi to bilo tako, bilo bi nam lako i ugodno sve to bi Bog od nas i u nama htio, tim vie ako bismo bili sigurni da bi Bog kudikamo manje mogao podnijeti bilo koju slabost ili gubitak ako ne bi u njemu spoznavao puno vei dobitak i za njim teio. Zaista, ako netko u tomu ne gaji povjerenje u Boga, pravo je da pati i da se alosti. Ima jo jedna druga utjeha. Sveti Pavao kae da Bog u strogosti odgaja sve one koje prima za sinove (usp. Heb 12,6). Prikladno je, ako netko ima biti sin, da za to trpi. Budui da Boji Sin po boanstvu i u vjenosti nije mogao trpjeti, stoga ga je nebeski Otac poslao u vrijeme da bi postao ovjekom i mogao trpjeti. Pa ako ti hoe biti sinom Bojim, a ipak nee trpjeti, ima posve

krivo. U Knjizi Mudrosti stoji pisano da Bog ispituje i kua tko je pravedan kao to se zlato ispituje i kua i pali u talionikoj pei (usp. Mudr 3,5 - 6). Znak je da kralj ili knez ima pravo povjerenje u nekog viteza ako ga alje u boj. Ja sam vidio jednoga gospodina koji je ponekad, kad bi nekoga primio meu svoje ukuane, njega nou izaslao van pa bi sam jaui naiao i s njim se maevao. Pa se jednom dogodilo da je bio gotovo ubijen od jednoga kojeg je na takav nain htio iskuati; a toga je slugu potom volio vie nego prije. itamo da je Sveti Antun jednom u pustinji morao osobito teko trpjeti od zlih duhova: pa kad je svladao svoju alost, onda mu se ukazao na Gospodin i na izvanjski nain vidljiv i veseo. Onda je sveti ovjek progovorio: Ah, dragi Gospodine, gdje si bio ba onda kad sam bio u velikoj nevolji? Onda je na Gospodin rekao: Bio sam ovdje ba kao to sam i sada. Ali sam elio, i bilo mi je uivanje, gledati kako e biti poboan. Komad srebra ili zlata zacijelo su isti; ipak, ako se od toga hoe napraviti posuda iz koje ima piti kralj, onda ga se stavi u daleko jau vatru nego drugo. Stoga stoji pisano o apostolima kako su se radovali da pretrpe porugu radi Boga (Dj 5,41). Boji naravni Sin htio je po milosti postati ovjekom da bi zbog tebe mogao trpjeti, a ti hoe postati sinom Bojim a ne ovjekom, da bi mogao ne trpjeti i da ne bi trebao trpjeti ni radi Boga ni radi sebe sama. Kad bi se (taj) ovjek htio osvijestiti i pomisliti kako zaista veliku radost ima sam Bog na svoj nain te svi aneli i svi koji Boga poznaju i ljube radi strpljenja (tog)

ovjeka, ako on radi Boga podnosi alost i gubitak, on bi se doista morao ve samim tim s pravom utjeiti. ovjek, konano, prepusti svoje dobro i podnese nevolju da bi obradovao svoga prijatelja i iskazao mu neto milo. Treba opet i ovako promisliti: Kad bi neki ovjek imao prijatelja koji bi radi njega bio u patnji i bolu i nevolji, onda bi sigurno bilo posve pravo da bude uz njega i da ga tjei vlastitom nazonou i utjehom koju bi mu mogao pruiti. Stoga na Gospodin kae u Knjizi psalama o dobrom ovjeku da je on s njim u trpljenju (Ps 33,19). Iz ove rijei moe se izvui sedam pouka i sedam razloga za utjehu. Prvo, to kae Sveti Augustin: da je strpljivost u patnji radi Boga bolja, vrednija i uzvienija i plemenitija od svega to se od ovjeka moe uzeti protiv njegove volje; to je sve (samo) izvanjsko dobro. Bog zna, nema (svejedno) nikoga, koliko god bio bogat, koji ljubi ovaj svijet te ne bi dragovoljno i rado htio podnijeti, pa i veoma dugo podnositi veliku bol, ukoliko bi nakon toga mogao biti moan gospodar itava ovog svijeta. Kao drugo, ja zakljuujem, ne samo iz ove rijei koju Bog govori, da je on s ovjekom u njegovu trpljenju, nego to (neposredno) vidim iz te rijei i u toj rijei, pa kaem ovako: Ako Bog jest sa mnom u trpljenju, to onda vie hou, to jo drugo hou? Pa ja neu nita drugo, ja neu nita osim Boga, ako je sa mnom u redu. Sveti Augustin govori: Ba je pohlepan i nerazborit onaj komu Bog nije dovoljan, a na drugomu mjestu on kae: Kako ovjeku moe biti dosta izvanjskih ili nutarnjih darova ako mu Bog sam nije dostatan? Stoga

on kae opet na drugomu mjestu: Gospodine, ako nas upuuje od sebe, onda nam daj drugog Sebe, jer mi neemo nita nego Tebe. Stoga kae Knjiga Mudrosti: S Bogom, vjenom Mudrosti, ujedno su mi skupa dola sva dobra (Mudr 7,11). To znai u jednom smislu, da nita nije dobro niti moe biti dobro to dolazi bez Boga, a sve to s Bogom dolazi jest dobro i samo zbog toga dobro jer s Bogom dolazi. O Bogu hou utjeti. Kad bi se svim stvorenjima itava ovog svijeta uzelo bitak, koji Bog daje, ona bi ostala isto nita, neugodna, nevrijedna i mrska. Jo mnogokoji dragocjen smisao krije ta izreka da s Bogom dolazi svako dobro, to bi sad bilo predugo izlagati. Na Gospodin govori: Ja sam s ovjekom u trpljenju (Ps 90,15). Na to Sveti Bernard kae: Gospodine, ako si ti s nama u trpljenju, onda mi daj da uvijek trpim, da bi ti uvijek bio sa mnom, da uvijek tebe posjedujem. Kao tree, kaem: Da je Bog s nama u trpljenju, znai da on sam s nama trpi. Zaista, tko spozna tu istinu, taj zna da ja pravo govorim. Bog trpi s ovjekom, da, on na svoj nain trpi prije i kudikamo vie nego to trpi onaj tko trpi zbog sebe. Sad ja kaem: Pa ako Bog sam hoe trpjeti, onda i ja s pravom trebam trpjeti, jer ako je sa mnom u redu, onda ja hou ono to Bog hoe. Ja svaki dan molim i Bog mi nalae da molim: Gospodine, budi volja tvoja! Pa ipak, ako Bog hoe trpljenje, onda se ja hou aliti na to trpljenje; to je sasvim neispravno. Isto

tako zasigurno kaem da Bog tako rado trpi s nama i za nas, ako mi trpimo jedino radi Boga, da on trpi bez trpljenja. Njemu je trpljenje tako milo da trpljenje za nj nije trpljenje. I stoga, kad bi s nama bilo u redu, ni za nas trpljenje ne bi bilo trpljenje; bilo bi nam naslada i utjeha. Kao etvrto, kaem da prijateljska suut ublauje ovo (vlastito) trpljenje. Pa ako mene moe tjeiti trpljenje nekog ovjeka koje osjea zajedno sa mnom, tim vie e me tjeiti Boje suosjeanje. Kao peto: Ako bih ja trebao i htio trpjeti s nekim ovjekom koga bih ja volio i koji bi volio mene, onda trebam rado i sasvim opravdano trpjeti s Bogom, koji iz ljubavi to je gaji prema meni trpi sa mnom i radi mene. Kao esto, kaem: Ako je istina da Bog trpi prije nego ja trpim, a trpim radi Boga, lako mi postaje utjehom i radou sve moje trpljenje, kako god bilo veliko i mnogostruko. Po naravi je istinito: Ako ovjek neki posao obavlja radi nekoga drugog djela, onda je taj (cilj) radi kojeg to ini njegovu srcu blii nego to to on ini, a to to ini njegovu je srcu dalje i njegovo srce dotie samo s obzirom na to u koju svrhu i radi ega on to ini. Tko gradi, pa zato tee drvo i kree kamen s ciljem da napravi kuu protiv Ijetne ege i zimskog mraza, njegovo srce tei prvenstveno i sasvim za kuom, te on ne bi nikad obraivao kamen ni radio taj posao osim radi te kue. Mi vidimo da kad bolestan ovjek pije slatko vino, njemu se ini i on kae da je ono gorko, i to je istina: jer vino gubi svoju slatkou vani, u gorini jezika, prije nego ono stigne unutra (onamo) gdje dua opaa i

procjenjuje okus. Tako je, i tu u kudikamo viem i istinskijem smislu, kad ovjek sva svoja djela radi Boga ini, pri tomu je Bog onaj to posreduje i to je dui najblie, i duu ovjekovu ne moe taknuti nita to po Bogu i Bojoj slatkoi ne bi svoju gorkost izgubilo i ne bi nuno moralo izgubiti te postati istom slatkoom, jo prije nego bi moglo i taknuti srce ovjekovo. A postoji i jedno drugo svjedoanstvo i usporedba: Uitelji kau da je pod nebom vatra irom naokolo, te stoga nikakva kia ni vjetar ni bilo kakve oluje ni nevremena odozdo ne mogu tako blizu doi k nebu te ga i samo taknuti; ega te vatre sve saie i niti prije nego ono do neba doe. Sasvim tako, kaem ja, sve to se trpi i ini radi Boga postaje slatko u Bojoj slatkoi prije nego doe do srca onog ovjeka koji radi Boga djeluje i trpi. Jer upravo to hoe rei ona izreka kad se kae radi Boga, jer nikad nita ne stie do srca osim protjeui kroz Boju slatkou u kojoj gubi svoju gorkost. A to i saie vrela vatra boanske ljubavi koja sa svih strana okruuje srce dobrog ovjeka. Sad se moe jasno spoznati kako dobar ovjek prikladno i na vie naina u svakom pogledu biva utjeen u trpljenju, alosti i djelovanju. Jedan je nain, ako trpi i djeluje radi Boga; drugi je nain, ako stoji u Bojoj ljubavi. ovjek isto tako moe spoznati i znati ini li on sva svoja djela radi Boga i stoji li u Bojoj Ijubavi; jer zasigurno, ukoliko se ovjek nae bolan i bez utjehe, utoliko se njegovo djelovanje nije zbivalo jedino radi Boga. I utoliko on, gle, i ne stoji postojano u boanskoj ljubavi. Vatra, govori kralj David, dolazi s Bogom i ispred Boga, koja saie sve uokrug to Bog nalazi

sebi protivnim (usp. Ps 96,3) i to je od njega razliito, to jest: alost, neutjehu, nemir i gorkost. Ostaje jo sedmi (razlog utjehe) u izreci da je Bog s nama u trpljenju i da s nama suosjea: da nas Boja osobitost moe snano tjeiti s obzirom na to da je on isto Jedno i bez ikakva pridolaska mnotva neke razlike, pa i misaone razlike, da sve to je u njemu jest sam Bog. A jer je to istina, onda ja kaem: sve to dobar ovjek radi Boga trpi, on trpi u Bogu, a Bog s njim trpi i u njegovu trpljenju. Ako je moje trpljenje u Bogu i ako je Bog supatnik, kako mi onda to trpljenje moe biti alost, kad trpljenje gubi alost ako je moja alost u Bogu i ako je Bog moje trpljenje? Zaista, onako kako je Bog istina, pa gdje god naem istinu nalazim svoga Boga, lstinu, isto tako, nita manje i nita vie, ako ja radi Boga i u Bogu naem isto trpljenje, nalazim svoje trpljenje kao Boga. Tko to ne spozna, taj neka optui svoje sljepilo, ne mene ni boansku istinu i ljupku dobrotu. Na ovaj dakle nain trpite radi Boga, jer je to tako nadasve spasonosno i blaeno! Blago onima, govorae na Gospodin, koji trpe radi pravednosti (Mt 5,10). Kako moe Bog, koji ljubi dobrotu, pripustiti da njegovi prijatelji, dobri ljudi, ne stoje stalno, bez prestanka, u trpljenju? Ako bi neki ovjek imao prijatelja koji bi na se preuzeo da nekoliko dana trpi kako bi time smio zasluiti i dulje vrijeme posjedovati veliku korist, ast i ugodnost, pa ga htio sprijeiti, ili bi njegova elja bila da to netko (drugi) sprijei, ne bi se reklo da je on onomu prijatelj ili da ga voli. Stoga Bog ne bi ni na koji nain mogao lako podnijeti da njegovi prijatelji, dobri ljudi, budu bez trpljenja, ako oni ne bi mogli a da ne

podnose trpljenje. Sva dobrota izvanjskog trpljenja dolazi i istjee iz dobrote volje, kako sam gore napisao. I stoga: Sve to bi dobar ovjek elio trpjeti i to je spreman i eli radi Boga trpjeti, to on (stvarno) trpi pred licem Bojim i radi Boga u Bogu. Kralj David govori u Knjizi psalama: Spreman sam na svaku nevolju, i bol mi je moja uvijek nazona u mom srcu, pred mojim licem (Ps 37,18). Sveti Jeronim kae da isti vosak, koji je posve mekan i dobar da se od njega oblikuje sve to treba i to se hoe, u sebi sadri sve to se od njega moe oblikovati, iako nitko nita od njega izvana vidljivo ne oblikuje. Takoer sam gore pisao da kamen nije manje teak ako izvana vidljivo ne lei na zemlji; sva je njegova teina savreno u tomu da on tei nadolje i u sebi je spreman dolje pasti. Zato sam gore i napisao da dobar ovjek ve sad jest uinio na nebu i na zemlji sve to je on htio uiniti, i u tomu je Bogu slian. Sad se moe spoznati i uvidjeti nerazumnost onih ljudi koje obino zauuje kad vide dobre ljude da podnose bol i nevolju, pa im pritom esto pada na um misao i tlapnja da to dolazi od potajnoga grijeha tih ljudi, pa ponekad i kau: Ah, ja sam pomiljao da je onaj ovjek dobar. Kako to da on podnosi tako veliku tugu i nevolju, a ja sam vjerovao da na njemu nema nikakve mane! A ja se s njima slaem: Sigurno, kad bi to bila (stvarna) tuga i kad bi za njih bila tuga i nesrea to to podnose, onda oni ne bi bili dobri i bez grijeha. Ali ako jesu dobri, onda im to trpljenje nije tuga ni nesrea nego im je

velika srea i blaenstvo. Govorae Bog, istina: Blaeni svi koji trpe radi pravednosti (Mt 5,10). Stoga se kae u Knjizi Mudrosti da su due pravednika u Bojoj ruci. Ludima se ini i oni tlape da pravednici umiru i propadaju, ali oni su u miru (Mudr 3,1), u nasladi i blaenstvu. Na onomu mjestu gdje Sveti Pavao pie koliko je svetaca podnijelo mnogu patnju, tu on kae da svijet njih nije bio dostojan (Heb 11,36 sl). A ta izreka, ako je pravo razumijemo, ima trostruki smisao. Jedan je taj da ovaj svijet uope nije dostojan postojanja mnogih dobrih ljudi. Drugi smisao je bolji i kazuje da je dobrota ovoga svijeta dostojna prezira i pokazuje se nevrijednom; jedino Bog je vrijedan, stoga su oni za Boga vrijedni i Boga dostojni. Trei smisao jest taj na koji sada mislim, a kazuje da ovaj svijet, to znai ovi ljudi, koji ljube ovaj svijet, nisu vrijedni da radi Boga trpe tugu i nevolju. Stoga stoji pisano da su se sveti apostoli radovali to su bili dostojni podnijeti patnju za njegovo ime (Dj 5,41). Neka sad bude dosta rijei. U treem dijelu ove knjige hou pisati o mnogovrsnoj utjehi kojom se u svojoj alosti dobar ovjek takoer treba i moe tjeiti, kakvu nalazi u djelima, ne samo u rijeima dobrih i mudrih ljudi.

3.

itamo u Knjizi Kraljeva da je neki ovjek proklinjao kralja Davida i upuivao mu krupne pogrde. Onda je jedan od Davidovih prijatelja rekao da e ubiti toga bijesnog psa. Tada je kralj David odgovorio: Ne! jer moda Bog eli i hoe ovom pogrdom uiniti ono to je za mene najbolje (2 Kr 16,5 sl). itamo u knjizi predaje otaca (patristici) da se neki ovjek alio jednom svetom ocu to mora trpjeti. Tada je taj otac progovorio: Hoe li, sine, da ja zamolim Boga da ti on to oduzme? Onda je taj drugi rekao: Ne, oe, jer to mi je spasonosno, to ja dobro spoznajem. Nego zamoli Boga da mi udijeli svoju strpljivost kako bih dragovoljno trpio. Upitali su jednom nekog bolesnika zato ne bi molio Boga da ga ozdravi. Tada taj ovjek ree da on to iz tri razloga ne voli initi. Jedan bi bio, to on vjeruje da je siguran u to da ljubazni Bog nikad ne bi dopustio da on bude bolestan ako to ne bi bilo radi njegova najveeg dobra. Drugi razlog je taj, to ovjek, ako je dobar, hoe sve to Bog hoe, a ne da Bog ushtjedne to ovjek hoe; (jer) to bi bilo veoma neispravno. I stoga: ako on hoe da ja budem bolestan - jer kad on to ne bi htio, ne bih ni bio - onda ja i ne trebam eljeti da budem zdrav. Jer, bez sumnje, moglo bi biti da bi me Bog ozdravio mimo svoje volje, tada bi mi to bilo bezvrijedno i svejedno to bi me ozdravio. Htijenje dolazi od ljubavi, nehtijenje dolazi od toga to se ne ljubi. Mnogo mi je drae, bolje i korisnije da me Bog ljubi, a da sam ja pri tomu bolestan, nego da ja budem tjelesno zdrav, a da me Bog ne ljubi. to Bog ljubi, to jest neto; to Bog ne ljubi, to je nita, tako kae Knjiga Mudrosti (Mudr

11,25). I u tomu lei istina, da sve to Bog hoe, upravo u tomu i po tomu to to Bog hoe jest dobro. Zaista ljudski govorei: Meni bi bilo drae da me Ijubi neki bogat, moan ovjek, moda moj kralj, pa da me ipak ostavi neko vrijeme bez dara, nego da pusti da mi odmah daju dar, a da me pri tomu iskreno ne voli; ako mi iz ljubavi zasad nita i ne da, ali mi sad ne bi nita darovao zbog toga to bi me poslije htio tim velianstvenije i bogatije obdariti. Uzimam ak primjer da (taj) ovjek koji me voli, a sad mi nita ne daje, nema ni nakanu da mi kasnije neto da; moda se poslije bolje predomisli pa mi da. Ja u strpljivo saekati, osobito zato to je njegov dar od milosti i nezasluen. Sigurno isto tako: iju Ijubav ja ne potujem, i ijoj je volji moja protivna i kod koga bih ja jedino pogledao njegov dar, taj ini sasvim pravo to mi nita ne daje, pa me jo i mrzi i ostavlja u nesrei. Trei razlog zbog ega bi mi bilo manje vrijedno i protivno htjeti moliti Boga da me ozdravi jest: da ja bogatog, ljubaznog, dareljivog Boga neu i ne trebam moliti za tako neznatnu stvar. Uzmimo da ja doem k Papi preavi sto ili dvjesto milja, pa onda, doavi preda nj, progovorim: Gospodine, Sveti Oe, preao sam dvjesto milja tekog puta, uz velike trokove, pa Vas molim - s kojim god razlogom k Vama doao - da mi date jedno zrno graha!, zaista, on bi sam, a i svatko tko bi to uo, rekao - i to s pravom - da sam velika budala. A sigurno je istina kad kaem da je sve dobro, pa i sveukupno stvorenje spram Boga manje nego zrno graha spram svega tjelesnog svijeta. Stoga bih s pravom morao odbiti - ako bih bio dobar, mudar ovjek da molim Boga za ozdravljenje.

U vezi s ovim dalje kaem: Znak je slabana srca ako se ovjek razveseli ili rastui radi prolaznih stvari ovoga svijeta. Ba bi se od srca trebalo stidjeti pred Bogom i njegovim anelima i pred ljudima ako bismo to kod sebe zapazili. ovjek se toliko stidi mane na licu koju ljudi izvana opaaju. to da (jo) dalje govorim? Knjige Starog i Novog Zavjeta, kao i svetake, pa ak i poganske, pune su toga kako su poboni ljudi radi Boga i iz naravne kreposti predali svoj ivot i dragovoljno se odrekli sebe. Poganski uitelj Sokrat kae da vrline ine nemogue stvari moguima pa i lakima i ugodnima. A neu zaboraviti ni ovo, kako je ona pobona ena, o kojoj izvjeuje Knjiga o Makabejcima, jednog dana pred svojim oima vidjela uasna i neljudska, i za sasluanje grozna muila, namijenjena i primijenjena na njezinoj djeci, pa je to vedra raspoloenja pogledala i njih podrala i sve pojedinano opomenula da se ne prestrae te dragovoljno predaju tijelo i duu radi pravednosti Boje. Neka ovo bude kraj ove knjige. Dodat u ipak dvije besjede. Jedna je ova: da bi se dobar, boanski ovjek trebao ba silno i temeljito stidjeti da ga je ikada potresla alost, kad vidimo da trgovac radi stjecanja male dobiti, jo k tomu u neizvjesnosti, esto kree tako daleko zemljom, tako tekim putovima, preko brda i dolina, pustara i mora, razbojnicima i ubojicama ivotno i imovinski ugroen, pa trpi i veliko odricanje od jela i pia (i) sna i druge neugodnosti, a ipak sve rado i dragovoljno zaboravlja radi tako male i neizvjesne koristi. Pojedini

vitez radi prolazne slave riskira u boju imanje, ivot i duu, a nama se ini tako krupno da radi Boga i vjenog blaenstva podnesemo neku malenkost! Druga besjeda, koju (jo) hou rei, jest ova, da e mnogi nerazuman ovjek rei da mnoge besjede koje sam napisao u ovoj knjizi i drugdje nisu istinite. Tomu ja odgovaram s onim to Sveti Augustin kae u prvoj knjizi svojih Ispovijesti. On (tamo) primjeuje da je Bog sve to ima doi, pa i za tisue i tisue godina, ukoliko bi svijet imao tako dugo postojati, (ve) sad uinio, i da e jo danas raditi sve to je prolo ve mnogo tisuljee. to ja tu mogu ako to netko ne razumije? A on opet na drugom mjestu kae da oito previe voli sebe onaj ovjek koji hoe druge ljude zaslijepiti kako bi ostalo sakriveno njegovo sljepilo. Meni je dovoljno da je ono to govorim i piem istinito u meni i u Bogu. Tko vidi tap uronjen u vodu, tomu se taj tap ini iskrivljenim, iako je on posve ravan, a to dolazi odatle to je voda grublja od zraka; taj je tap svejedno, i u sebi i u oima onoga koji ga gleda samo u istoi zraka, ravan a ne kriv. Sveti Augustin kae: Onaj tko bez mnogostrukih pojmova, mnogostruke predmetnosti i slikovitih predodbi spoznaje na nutarnji nain ono to nije unijelo nikakvo izvanjsko vienje, taj zna da je ovo istina. Tko meutim o tomu nita ne zna, taj mi se smije i ruga; a ja njega saaljevam. Meutim, takvi ljudi hoe vjene stvari gledati i osjeati boanska djela te stajati u svjetlu vjenosti, a pri tomu njihovo srce treperi jo u onom juer i jo u onom sutra.

Poganski uitelj Seneka govori: O velikim uzvienim stvarima treba govoriti velikim uzvienim osjeajima i plemenitom duom.

i i

Kazat e se takoer da takva uenja ne treba govoriti ni pisati za neuke. Ja na to kaem: Ako neuke ljude ne treba pouavati, onda nikada nitko nee biti uen, pa (onda) ne moe nitko pouavati ni pisati. Jer neuke se pouava zato da bi od neukih postali ueni. Kad ne bi bilo niega novog, nita ne bi postalo staro. Koji su zdravi, kae na Gospodin, njima ne treba lijeka (Lk 5,31). Lijenik je zato tu da izlijei bolesne. Ako ima nekoga tko ovu besjedu neispravno razumije, to u tome moe ovjek koji ispravno izrie ovu besjedu, koja jest istinita? Sveti Ivan navjeuje sveto evanelje svim vjernima, a i svim nevjernima da bi postali vjernici, pa ipak on zapoinje to evanelje najuzvienijim to ovjek ovdje moe o Bogu izrei; a esto nisu ni njegove rijei kao ni rijei naega Gospodina ispravno shvaene. Ljubavlju bogati, milosrdni Bog, (sama) istina, dao meni i svima onima koji budu itali ovu knjigu da istinu u sebi naemo i uoimo. Amen.

O OVJEKU PLEMENITA RODA


Na Gospodin govori u evanelju: Jedan ovjek plemenita roda ode u daleku zemlju da primi

kraljevstvo, pa se onda vrati (Lk 19,12). Na Gospodin ui nas u ovim rijeima kako je ovjek stvoren plemenit u svojoj naravi i kako je boanstveno ono do ega on po milosti moe stii, a povrh toga i kako ovjek treba tamo doi. A i velik je dio Svetoga Pisma dotaknut u ovim rijeima. Kao prvo, treba znati, a to je i jasno vidljivo, da ovjek u sebi ima dvojaku narav: tijelo i duh. Zato jedan spis kae: Tko spozna sama sebe, taj spoznaje sva stvorenja, jer sva su stvorenja ili tijelo ili duh. Zato Pismo kae o ovjeku da u nama postoji izvanjski i, drugi, unutarnji ovjek. Izvanjskom ovjeku pripada sve to uz duu prianja, ali je obuhvaeno i primijeano s tijelom, pa sa svakim dijelom i u svakom udu ima tjelesno sudjelovanje, kao npr. s okom, uhom, jezikom, rukom i slinim. A sve ovo Pismo naziva starim ovjekom, zemaljskim ovjekom, izvanjskim ovjekom, protivnim ovjekom, ropskim ovjekom. Drugi ovjek, koji se u nama nalazi, jest unutarnji ovjek; toga Pismo zove novim ovjekom, nebeskim ovjekom, mladim ovjekom, prijateljem i plemenitim ovjekom. I na toga se misli kad na Gospodin kae da je jedan ovjek plemenita roda otiao u daleku zemlju te primio kraljevstvo i onda se vratio. Treba nadalje znati da sveti Jeronim kae, a i uitelji openito kau da svaki ovjek od poetka svoga ljudskog postojanja ima jednoga dobrog duha, anela, i jednoga zlog duha, avola. Dobri aneo savjetuje i

stalno tjera na ono to je dobro, to je boansko, to je krepost i nebesko i vjeno. Zli duh savjetuje i tjera ovjeka uvijek na ono to je vremenito i prolazno i to je porok, zlo i avolsko. Isti zli duh trajno vodi povjerljivi razgovor s izvanjskim ovjekom i preko njega potajno uvijek vreba unutarnjeg ovjeka, ba kao to je zmija avrljala sa enom Evom i preko nje s muem Adamom (usp. Post 3,1 sl). Unutarnji ovjek jest Adam. Taj mu, u dui jest dobro stablo to neprestano raa dobrim rodom, o kojem i na Gospodin govori (usp. Mt 7, 17). On je i ona njiva u koju je Bog posijao svoju sliku i priliku i u koju on sije dobro sjeme, korijen sve mudrosti, svih umijea, svih kreposti, svih dobara: sjeme boanske naravi (2 Pt 1,4). Sjeme boanske naravi to je Sin Boji, Boja Rije (Lk 8,11).

Izvanjski ovjek, to je protivni i zli ovjek, koji je na to posijao i bacio korov (usp. Mt 13,24 sl). O njemu kae Sveti Pavao: Ja u sebi nalazim neto to me prijei i protivi se onomu to Bog nalae i to Bog savjetuje i to je Bog govorio i jo govori u onom najviemu, u osnovi moje due (usp. Rim 7,23). I na drugom mjestu govori pa se tui: Jadan ti sam ja ovjek! Tko e me izbaviti od ovoga smrtnoga tijela? (Rim 7,24).

I opet, na drugom mjestu, on kae da ovjekov duh i njegova tjelesnost uvijek vojuju jedno protiv drugoga. Tijelo savjetuje porok i zlou; duh savjetuje ljubav prema Bogu, radost, mir i svaku krepost (usp. Gal 5,17 sl). Tko slijedi duh i ivi po njemu, po njegovu savjetu, tomu pripada ivot vjeni (usp. Gal 6,8). Unutarnji ovjek jest onaj o kojemu na Gospodin kae da jedan ovjek plemenita roda ode u daleku zemlju da primi kraljevstvo. To je dobro stablo o kojemu na Gospodin kae da uvijek rodi dobrim rodom a nikad zlim, jer ono hoe dobrotu i priklanja se dobroti, onoj dobroti kakva sama u sebi lebdi, netaknuta ovim i onim. Izvanjski ovjek jest zlo stablo koje nikad ne moe roditi dobrim rodom (usp. Mt 7,18). O plemenitosti unutarnjeg ovjeka, duha, i o nevrijednosti izvanjskog ovjeka, tijela, govore i poganski uitelji Tulije i Seneka: Nijedna umom obdarena dua nije bez Boga; sjeme Boje jest u nama. Kad bi ono imalo dobrog, mudrog i marljivog ratara, ono bi tim vie uspijevalo i raslo k Bogu, od kojeg i jest sjeme, i rod bi bio slian Bojoj naravi. Sjeme kruke izrasta u krukino stablo, sjeme oraha u orahovo stablo, sjeme Boje u Boga (usp. 1 Iv 3,9). Ako se pak zbude da dobro sjeme ima ludog i zlog ratara, onda uzraste korov i prekrije i potisne dobro sjeme tako da ono ne doe na svjetlo niti moe izrasti.

Govori meutim Origen, veliki uitelj: Budui da je sam Bog zasijao i utisnuo i u-rodio ovo sjeme, to ono dodue moe biti prekriveno i skriveno, pa ipak nikad uniteno niti u sebi ugaeno; ono blista i sjaji, svijetli i gori i bez prestanka se priklanja Bogu. Prvi je stupanj unutarnjeg i novog ovjeka, govori Sveti Augustin, kad ovjek ivi prema uzoru dobrih i svetih ljudi, ali pri tomu jo ide s osloncem na stolice i dri se uza zidove, jo se hrani mlijekom. Drugi je stupanj kad on sad ne gleda samo na vanjske uzore, pa bili to i dobri ljudi, nego ide i uri na pouku i po savjet od Boga i Boje mudrosti, okree lea ovjeanstvu a lice Bogu, puzi iz majina krila i smijei se nebeskom Ocu. Trei je stupanj kad se ovjek sve vie otima od majke i sve vie udaljuje od njena krila, izmie brizi, odbacuje strah, tako da kad bi - i bez pomutnje svih ljudi - mogao initi zlo i nepravdu, njega to ipak ne bi mamilo; jer on je u ljubavi tako s Bogom povezan u revnom nastojanju, dok ga on ne postavi i ne uvede u veselje i u slast i blaenstvo, gdje mu je mrsko sve ono to je od Njega razliito i Njemu strano. etvrti je stupanj kad on sve vie napreduje i ukorjenjuje se u ljubavi i u Bogu, tako da je spreman uzeti na se svaki napad, kunju, nedau i trpljenje, s voljom i rado, eljno i veselo.

Peti je stupanj kad on ivi u svakom pogledu u sebi smiren, mirno poivajui u bogatstvu i preobilju najuzvienije i neizrecive mudrosti. esti je stupanj kad je ovjek osloboen slika i preplavljen Bojom vjenou, i stigao do potpuno savrena zaborava prolaznog i vremenitog ivota, i povuen i preobraen u boansku sliku, kad je postao dijete Boje. Povrh toga i navie nema nijednog stupnja i tamo je vjeni mir i blaenstvo, jer konani cilj unutarnjeg ovjeka i novog ovjeka jest: ivot vjeni. Za ovoga unutarnjeg ovjeka, plemenita roda, u kojeg su Boje sjeme i Boja slika utisnuti i posijani - kako ovo sjeme i ova slika boanske naravi i boanske biti, Sin Boji, dolazi na vidjelo i kako ga se opaa, a i kako katkada biva skriven - za njega veliki uitelj Origen iznosi jednu usporedbu: da je Boja slika, Sin Boji, u dnu due poput ivoga zdenca. Ako pak netko na to baci zemlju, to jest zemaljsku pohlepu, onda ga prijei i zastire, tako da se od njega nita ne spoznaje niti opaa; on svejedno ostaje u samomu sebi iv, pa ako se makne zemlja koja je na nj izvana nabaena, on opet dolazi na vidjelo i opet ga se opaa. I kae on da se na ovu istinu ukazuje u prvoj knjizi Mojsijevoj, gdje pie da je Abraham na svojoj njivi iskopao ive zdence, a zlikovci su ih zasuli zemljom; potom, meutim, kad je zemlja bila izbaena, zdenci su opet izali ivi na vidjelo (Post 26,14 sl). Za ovo zacijelo postoji jo jedna usporedba: Sunce sja bez prestanka; ali ako je izmeu nas i sunca neki oblak ili magla, onda mi taj sjaj ne opaamo. Isto tako, ako je

oko u sebi samom bolesno i iznemoglo ili mrenom zastrto, onda mu taj sjaj nije spoznatljiv. U nekoj sam prilici iznio jo jednu jasnu usporedbu: Ako neki majstor radi lik od drva ili kamena, to on ne unosi lik u drvo, nego izrezuje iverje koje je bilo prikrilo taj lik; on drvu nita ne daje, nego mu odnosi i otkopava pokrov i uklanja trosku, pa onda zasja ono to je ispod toga lealo. To je blago koje je lealo skriveno u njivi, kako na Gospodin govori u evanelju (Mt 13,44). Sveti Augustin kae: Kad se ovjekova dua potpuno vrati gore u vjenost, u samog Boga, onda zasja i blista slika Boja; kad se pak dua okrene van, pa makar to bilo i radi izvanjskog vjebanja kreposti, onda se ova slika sasvim prekrije. A ovo treba znaiti injenica da ene nose glavu prekrivenu, a muevi otkrivenu, prema uenju Svetog Pavla (usp. 1 Kor 11,4 sl). I zato: Sve ono od due to se prema dolje okree prima od toga emu se okree jedan pokrov, jednu maramu; a ono od due to se uznosi, to je ista slika Boja, Boji porod, neprekriveno ist u nezastrtoj dui. O ovjeku plemenita roda - kako (naime) Boja slika, Sin Boji, sjeme boanske naravi, u nama nikad ne biva unitena, ako i moe biti prekrivena - kae kralj David u Psaltiru: Iako ovjeka napada raznolika nitavnost, trpljenje i bolni jad, on ipak ostaje u slici Bojoj i ta slika u njemu (usp. Ps 4,2 sl). Pravo svjetlo svijetli u tami, mada ga se ne opaa (usp. Iv 1,5). Ne osvrite se na to, veli Knjiga ljubavi, to sam garava, ipak sam lijepa i skladna; to me je sunce opalilo (Pj 1,5). Sunce jest svjetlo ovoga

svijeta, i hoe rei da ak i ono najvie i najbolje to je stvoreno i uinjeno, prekriva i izbljeuje sliku Boju u nama. Uklonite trosku sa srebra, govori Salomon, pa e zablistati i sjati preista posuda (Izr 25,4), slika, Sin Boji u dui. I to je ono to na Gospodin hoe kazati u onim rijeima kad kae da jedan ovjek plemenita roda ode, jer ovjek mora izai iz svih slika i iz sebe sama, i od svega se toga udaljiti i postati razliit, ako (zbiljski) hoe primiti Sina i postati sinom i hoe u Oevo krilo i srce. Bogu je strano posredovanje svake vrste. Ja sam, govori Bog, Prvi i Posljednji (Otk 22,13). Razliitosti nema ni u Bojoj naravi ni u osobama u pogledu naravi. Boanska narav jest Jedno, i svaka osoba takoer jest Jedno i jest to isto Jedno, koje je narav. Razlika izmeu bitka i bitnosti poima se kao Jedno i jest Jedno. (Tek) ondje gdje se ono (to jest ovo Jedno) ne zadrava (vie) u sebi, to ono prima, posjeduje i daje razliku. Stoga: U Jednomu se nalazi Bog i mora postati jedno onaj koji treba nai Boga. Jedan ovjek, govori na Gospodin, ode. U razlici ovjek ne nalazi ni Jedno ni bitak ni Boga ni poinak ni blaenstvo ni zadovoljenje. Budi jedno da bi mogao nai Boga! I zaista, kad bi ti uistinu bio jedno, onda bi ostao jedno i u raznolikomu, i raznoliko bi tebi postalo jedno, pa te uope ne bi moglo prijeiti. Jedno ostaje jednako jedno u tisuu puta tisuu kamenova kao i etiri kamena, i tisuu puta tisuu isto je tako sigurno jednostavan broj kao to je etiri jedan broj.

Jedan poganski uitelj kae da je Jedno roeno iz najvieg Boga. Njegova je osobina da je jedno s Jednim. Tko ga trai ispod Boga, taj vara sam sebe. I kao etvrto, kae isti uitelj, ovo Jedno nema ni s im istinskijeg prijateljstva nego s djevicama ili slubenicama, kako i kae Sveti Pavao: Ja sam vas vjenao i zaruio s Jednim kao iste djevice (2 Kor 11,2). I ovjek bi trebao sasvim tako, jer ovako govori na Gospodin: Jedan ovjek ode. ovjek u vlastitom znaenju rijei na latinskom oznauje u jednom smislu onoga koji se sa svim to jest i to je njegovo pod Bogom sagiba i njemu podvrgava, i gleda prema gore na Boga, ne na ono svoje to zna da je iza, ispod, pored njega. Ovo je potpuna i istinska poniznost; ovo ime ima on od zemlje. Sad o tomu vie neu govoriti. Kad se kae ovjek, ova rije takoer oznauje neto to je uzvieno nad prirodu, nad vrijeme i nad sve to je vremenu okrenuto ili ima okus vremena, a to isto kaem i u odnosu na prostor i tjelesnost. Povrh toga ovaj ovjek na odreen nain nema nita zajednikog ni s im, to jest nije oblikovan ni uprilien ni prema ovomu ni prema onomu, i ne zna nita o nitavilu, tako da se nigdje u njemu od nitavila nita ne nalazi niti opaa, i nitavilo je od njega tako potpuno oduzeto da se tu nalazi jedino isti ivot, bitak, istina i dobrota. Tko je takav, taj je ovjek plemenita roda, zaista, ni manje ni vie. Postoji jo jedan drugi nain objanjenja i pouke za to to nas Gospodin naziva ovjekom plemenita roda. Mora se takoer znati da oni koji Boga nezastrto spoznaju ujedno s njim spoznaju i stvorenja; jer

spoznaja je svjetlo u dui, i svi ljudi po naravi ude za spoznajom, jer je i spoznaja zlih stvari dobra. Uitelji pak kau: Ako se stvorenje spoznaje u njegovoj vlastitoj biti, onda se to zove veernja spoznaja, i tada se stvorenje vidi u slikama mnogostruke razliitosti; ako se meutim stvorenja spoznaje u Bogu, onda se to zove i jest jutarnja spoznaja, i na taj se nain stvorenja gleda bez svih razlika i osloboeno svih slika i obnaeno od sve slinosti u Jednomu, koje jest sam Bog. I ovo jest ovjek plemenita roda, o kojem na Gospodin kae: Jedan ovjek plemenita roda ode, plemenit stoga jer on jest jedno i jer Boga i stvorenje u Jednomu spoznaje. Hou da progovorim u jo jednom smislu to je ovjek plemenita roda, i to poblie. Ja kaem: Kad ovjek, dua, gleda Boga, onda on zna i spoznaje sebe takoder kao spoznajueg, to jest: on spoznaje da on Boga gleda i spoznaje. Neki su pak ljudi povjerovali, a to i izgleda sasvim vjerojatno, da cvijet i jezgra blaenstva lee u onoj spoznaji kod koje duh spoznaje da on spoznaje Boga; jer kad bih imao svu milinu, a za nju ne bih znao, to bi mi to pomoglo i kakva bi mi to bila milina? Ja ipak sa sigurnou kaem da tome nije tako. Ako i jest istina da dua bez ovog ne bi bila blaena, to ipak blaenstvo ne lei u tomu; jer prvo u emu se blaenstvo sastoji jest to da dua nezastrto gleda Boga. U tomu ona prima cijeli svoj bitak i crpi sve to ona jest, iz Bojeg temelja, i ne zna nita o znanju ni o ljubavi ni uope o bilo emu. Ona se smiruje sasvim iskljuivo u Bojem bitku. Ondje ona ne zna nita nego bitak i Boga. Kad ona meutim zna i spoznaje da ona Boga gleda, spoznaje i Ijubi, onda je to po naravnom redu otklon iz

prvoga i povrat u ono prvo; jer nitko ne spoznaje sebe kao bijelog nego onaj koji zbilja jest bijel. Stoga onaj tko sebe spoznaje kao bijelog, taj gradi i nosi na bjelini, i on svoje spoznavanje ne uzima neposredno, i (jo) ne znajui, izravno od (te) boje, nego on uzima spoznavanje iste (tj. boje) i znanje za nju od onog to je upravo bijelo, pa ne crpi spoznavanje iskljuivo od boje po sebi; naprotiv, on to spoznavanje i znanje crpi od obojenog, odnosno od bijeloga i spoznaje sebe kao bijelog. Neto bijelo puno je manje i puno izvanjskije nego bjelina. Sasvim je drugo zid i temelj na kojem je taj zid izgraen. Uitelji kau da je druga ona mo pomou koje oko vidi, a druga ona pomou koje ono spoznaje da vidi. (Ono) prvo: da ono vidi, uzima iskljuivo od boje, ne od onoga to je obojeno. Prema tomu, sasvim je svejedno da li je to to je obojeno kamen ili drvo, ovjek ili andeo: ono bitno lei jedino u tomu da to ima boju. Isto tako, kaem ja, ovjek plemenita roda uzima i crpi cijeli svoj bitak, ivot i svoje blaenstvo samo od Boga kod Boga i u Bogu, ne od toga (tj. od okolnosti, prev.) to Boga spoznaje, gleda, Ijubi ili tomu slino. Stoga na Gospodin na uvjerljivo toan nain kae da je vjeni ivot ovo: Spozna(va)ti samo Boga kao jed(i)nog pravog Boga (Iv 17,3), ne: spozna(va)ti da se Boga spoznaje. Ta kako bi spoznavao sebe kao onoga koji Boga spoznaje ovjek koji sama sebe ne spoznaje? Jer, zacijelo, ovjek uope ne spoznaje sama sebe ni druge stvari, nego, naprotiv, istinski, samo Boga, kad postane blaen i kad jest blaen u korijenu i u osnovi blaenstva. Ako meutim dua spoznaje da ona

spoznaje Boga, onda ona ujedno dobiva spoznaju od Boga i od sebe same. A i druga je mo - kao to sam naveo - pomou koje ovjek vidi, a druga po kojoj on zna i spoznaje da (on) vidi. Istina je dodue da je sada, ovdje dolje, u nama plemenitija i via ona mo po kojoj znamo i spoznajemo da vidimo nego (ona) mo pomou koje vidimo; jer priroda svoje djelovanje poinje od najmanjega, ali Bog u svojim djelima poinje s najsavrenijim. Priroda ovjeka stvara od djeteta, a koko od jajeta. Priroda najprije uini drvo toplim i vruim, a tek nakon toga daje da nastane bitak vatre; Bog meutim daje najprije svemu stvorenju bitak, a onda u vremenu, a ipak bez vremena, i zasebno sve ono to k tomu (tj. bitku) pripada. Bog daje i Duha Svetoga prije nego darove Duha Svetoga. Tako ja dakle kaem da blaenstva dodue nema, a da ovjek ne bude svjesnim i da ne zna da on Boga gleda i spoznaje; ali, Boe sauvaj, da bi na tome poivalo moje blaenstvo! Kome je to inae dovoljno, neka on to za sebe zadri, ali neka se meni smiluje. Vruina vatre i bitak vatre jesu dodue veoma razliiti i zaudo daleko jedno od drugoga u naravi, iako su po vremenu i prostoru veoma blizu jedno kraj drugoga. Boje gledanje i nae gledanje potpuno su daleki i razliiti jedno od drugoga. Stoga na Gospodin sasvim pravo kae da jedan ovjek plemenita roda ode u daleku zemlju da primi kraljevstvo, pa se onda vrati. Jer ovjek mora biti jedno u sebi samom i mora to traiti u sebi i u Jednomu i primiti u Jednomu, to

jest: samo Boga gledati; a vratiti se, to znai: znati i spozna(va)ti da se Boga spoznaje i zna. A sve ovdje protumaeno prorekao je prorok Ezekiel kad je kazao da jedan snaan orao velikih krila, dugih udova, pun svakojaka perja, doletje istom brdu i uze sriku najvieg stabla, otkide mu vrak i spusti ga (Ez 17,3 sl). Ono to na Gospodin zove ovjekom plemenita roda, to prorok naziva velikim orlom. Ta tko je plemenitiji nego onaj tko je s jedne strane roen od najvieg i najboljeg to stvorenje posjeduje, a s druge strane iz najintimnijeg temelja boanske naravi i njezine pustinje? Ja u, govori na Gospodin u proroku Hoei, plemenitu duu odvesti u pustinju i tamo u govoriti njezinu srcu (Ho 2,14). Jedno s Jednim, Jedno od Jednog, Jedno u Jednom i u Jednom Jedno navijeke. Amen.

PROPOVIJEDI
Tko bi samo spoznao stvorenja i nita vie, taj ne bi trebao misliti ni na jednu propovijed, jer svako je stvorenje puno Boga i svako je jedna knjiga. Meister Eckhart

1. PROPOVIJED
Intravit Jesus in templum et coepit eicere vendentes et ementes. (Matth. 21,12) itamo u svetom evanelju da je na Gospodin uao u hram i izbacio one koji su tu kupovali i prodavali, a drugima, koji su tu nudili golubove, rekao je: Nosite to odavde, uklonite to! (Iv 2,16). Zato je Isus izbacio van one koji su kupovali i prodavali, a one to su nudili golubove pozvao da ih uklone? On time nije imao na umu nita drugo nego da hoe imati prazan hram, upravo kao da je htio kazati: Ja imam pravo na ovaj hram i hou da sam u njemu budem i u njemu vladam. to to hoe rei? Taj hram, u kojem Bog hoe da mono vlada prema svojoj volji, to je ovjekova dua, koju je on tako istinito kao samom sebi slinu oblikovao i stvorio, kao to itamo da je na Gospodin govorio: Nainimo ovjeka na svoju sliku, sebi slina (Post 1,26). A to je i uinio. Tako je sebi slinom uinio ovjekovu duu da ni na nebesima ni na zemlji, meu svim prekrasnim stvorenjima koja je Bog tako divno stvorio, nema ni jednoga koje mu toliko slii kao ovjekova dua. Zato Bog hoe imati ovaj hram prazan, da u njemu nieg vie i ne bude osim njega sama. To je stoga tako, jer se njemu ovaj hram tako dopada, budui da mu je tako istinski slian i njemu je samom tako ugodno u ovom hramu kad god je u njemu on sam. A sada pazite! Tko su bili ti ljudi to su tu kupovali i prodavali, i tko jo jesu? Sad pozorno sluajte! Sad

hou propovijedati bez izuzetka samo o dobrim ljudima. Pa ipak u ovaj put pokazati koji su bili, pa jo i danas jesu, trgovci to su tako kupovali i prodavali, i jo to ine, to ih je na Gospodin izbievao i istjerao. I on to jo uvijek ini svima onima koji tu kupuju i prodaju u ovom hramu; ni jednog jedinog od njih on nee unutra pustiti. Pogledajte, trgovci su svi oni to se uvaju tekih grijeha i rado bi bili dobri ljudi i inili Bogu u ast svoja dobra djela, kao to su post, bdijenje, molitva i tomu slino, svakojaka dobra djela, a ine ih ipak zato da njima na Gospodin neto dade za ta djela ili da im za njih neto uini to bi im bilo milo: sve su to trgovci. To valja razumjeti u irem smislu, jer oni hoe dati jedno za drugo, i hoe na taj nain s naim Gospodinom trgovati. Oni se varaju pri takvoj trgovini. Jer sve to oni posjeduju i sve to mogu initi, kad bi sve to to imaju dali radi Boga i kad bi radi Boga sebe sasvim istroili, Bog im za to ama ba nita ne bi bio duan dati ili uiniti, osim da on to dragovoljno hoe badava uiniti. Jer to to oni jesu, to su po Bogu, i to to imaju, imaju od Boga, a ne od sebe samih. Stoga Bog njima za njihova djela i za njihovo davanje nije ba nita duan, osim ako on to hoe dragovoljno uiniti iz svoje milosti, a ne zbog njihovih djela niti zbog njihovih darova; jer oni ne daju od svoga, a i ne djeluju od sebe samih, kao to Krist sam kae: Bez mene ne moete nita uiniti (Iv 15,5). To su jako nerazumni ljudi, ti to hoe trgovati s naim Gospodinom; oni od istine malo ili nita ne razumiju. Stoga ih je na Gospodin izbievao i istjerao iz hrama. Ne moe zajedno postojati svjetlo i tama. Bog je istina i svjetlo u samom sebi. Pa ako Bog dolazi u taj hram, onda on iz njega goni neznanje - to je tama - i objavljuje sama sebe sa svjetlom i istinom. Kad se spozna istina,

nema tu trgovaca, a istina nema elje ni za kakvim trgovanjem. Bog svoje ne trai; on je u svim svojim djelima nevezan i slobodan i ini ih iz istinske Ijubavi. Sasvim isto tako ini i onaj ovjek koji je s Bogom sjedinjen; taj takoer stoji nevezan i slobodan u svim svojim djelima i ini ih samo Bogu u ast i ne trai svoje, a to Bog u njemu djeluje. Ja kaem jo dalje idui: Dokle god ovjek sa svim svojim djelima trai bilo to od svega to Bog moe dati ili hoe dati, on je jednak tim trgovcima. Hoe li biti sasvim nevezan tim trgovanjem, tako da te Bog ostavi u tom hramu, treba sve to moe u svim svojim djelima initi samo Bogu u ast i treba ostati tako nevezan time kao to je nitavilo nevezano, koje nije ni tu ni tamo. Ne treba za to ba nita traiti. Ako tako ini, onda su tvoja djela duhovna i boanstvena, i onda su trgovci odreda protjerani iz hrama i Bog je sam u njemu; jer taj ovjek ima samo Boga na umu. Vidite, na taj je nain ovaj hram slobodan od svih trgovaca. Vidite, taj ovjek koji ne gleda ni sebe niti ita drugo osim sama Boga i njegovu slavu, jest istinski slobodan i nevezan bilo kakvom trgovinom u svim svojim djelima i ne trai svoje, kao to je i Bog nevezan i slobodan u svim svojim djelima i ne trai svoje. Rekao sam, nadalje, i to da je na Gospodin ljudima koji su nudili golubove rekao: Uklonite to, nosite to odavde! Ove ljude nije istjerao, a niti ih je puno prekoravao, nego im je vrlo Ijubazno rekao: Uklonite to! kao da je htio rei: Ovo dodue nije zlo, ali ipak stvara zapreku istoj istini. Ovi ljudi, to su sve dobri ljudi koji svoja djela ine isto samo radi Boga i u tome ne

trae svoga, a ipak ih ine s vezanou na vlastito ja, na vrijeme i broj, na ispred i iza. U ovim su djelima oni sprijeeni u postizanju najvrednije istine: da bi, naime, trebali biti slobodni i nevezani, kao to je na Gospodin Isus Krist slobodan i nevezan, i uvijek se bez prestanka i bezvremenski nanovo zainje od svoga nebeskog Oca i u istom se 'sada' bez prestanka opet u-rada, sa zahvalnim aenjem, u oinsko velianstvo, u jednakom dostojanstvu. Sasvim tako trebao bi stajati ovjek koji bi elio postati pristupaan za najuzvieniju istinu i u njoj ivjeti bez 'ispred' i 'iza' i bez sprijeenosti bilo kojim djelima i slikama kojih je postao svjestan, primajui boanske darove nevezan i slobodan, nanovo u ovom 'sada' i u ovom istom svjetlu u-raajui ih nesprijeen, sa zahvalnim aenjem, u naemu Gospodinu Isusu Kristu. Tako bi bili uklonjeni ti golubovi, to jest sprijeenost i vezanost na vlastito ja po svim onim djelima koja su inae dobra, u kojima ovjek ne trai svoje. Stoga je na Gospodin vrlo ljubazno rekao: Nosite to odavde, uklonite to!, kao da je htio rei: To je dodue dobro, ali sobom nosi i sprijeenost. Ako ovaj hram tako postane slobodan od svih zapreka, to jest od vezanosti na ja i od neznanja, onda on tako lijepo blista i tako se ist i jasan sjaji iznad svega i preko svega to je Bog stvorio da se s njim ne moe susresti nitko jednaka sjaja nego jedino nestvoreni Bog. I zaista: Ovom hramu nije slian nitko nego samo nestvoreni Bog. Sve to je nie od anela, nije uope slino ovom hramu. I sami najvii aneli slie ovom hramu plemenite due do izvjesnog stupnja, ali ipak ne potpuno. Da oni slie dui u izvjesnoj mjeri, to stoji u pogledu spoznaje i ljubavi. Ali njima je postavljen jedan cilj; oni ne mogu

preko njega. Dua meutim sigurno moe preko toga. Ako bi jedna dua - i to dua ovjeka koji bi jo ivio u vremenu - stajala na istoj visini s najviim anelom, taj bi ovjek jo uvijek u svojoj slobodnoj moi mogao stii daleko vie, u svakom 'sada' nov, nebrojiv, to jest mimo i iznad naina anela i svakoga stvorenog uma. Samo je Bog slobodan i nestvoren, i stoga je samo on dui slian po slobodi, ali ne u pogledu nestvorenosti, jer ona jest stvorena. Kad dua doe u nepomijeano svjetlo, ona tako daleko zae u svoje nitavilo od svoga stvorenog neeg u tom nitavilu da se ona vlastitom snagom ni na koji nain ne moe vratiti u svoje stvoreno neto. A Bog se sa svojom nestvorenou postavi pod njezino nitavilo i odri duu u njezinu neemu. Dua se odvaila da propadne, pa sama od sebe i ne moe (opet) doi k sebi - toliko je sebi umakla - dok se Bog nije pod nju postavio. To mora nuno tako biti. Jer, kako sam prije kazao: Isus je uao u hram i izbacio one koji su tu kupovali i prodavali, a drugima rekao 'Nosite to odavde!' - Da, vidite, sad ja uzimam taj mali iskaz: Isus ue i poe govoriti: 'Nosite to odavde!', i oni to odnesoe. Vidite, sad tu ne bijae vie nikoga doli samog Isusa i on poe govoriti u tom hramu. Vidite, ovo trebate uistinu znati: Ako jo netko hoe da u tom hramu, to jest u dui, osim samog Isusa, govori, onda Isus uti, kao da nije doma, a i nije doma u toj dui, jer ona ima stranih gostiju s kojima govori. Treba li pak Isus u toj dui govoriti, to ona mora biti sama i mora utjeti ako hoe uti kako Isus govori. Pa evo on ulazi i poinje govoriti. to govori Gospodin Isus? On govori ono to on jest. A to je on? On je Rije Oeva. U ovoj istoj Rijei izrie Otac sebe sama i cijelu boansku narav i sve to Bog jest, onako kako on to spoznaje; a on to

spoznaje kako to jest. A budui da je on savren u svom spoznavanju i u svojoj moi, stoga je savren i u svom govorenju. Govorei Rije, on izrie sebe i sve stvari u drugoj osobi i daje joj istu narav koju on sam ima, te u istoj Rijei izrie sva umom obdarena bia u istoj toj Rijei kao toj Rijei (bitno) slina prema slici, utoliko to je ona unutar-ostajua - no ipak ne jednaka toj istoj Rijei na svaki nain, utoliko to ona isijava, dakle utoliko to svaka (slika) za se ima zaseban bitak; one su (tj. isijavajue slike meutim primile mogunost da dosegnu milosnu slinost s istom Rijei. A tu istu Rije, kakva u sebi jest, nju je Otac u cijelosti rekao, tu Rije i sve to u toj Rijei jest. Pa kad je Otac ovo rekao, to onda Isus govori u dui? Kao to sam kazao: Otac govori tu Rije i govori u toj Rijei, a inae ne; a Isus govori u dui. Nain njegova govora je taj da on sebe sama i sve to je Otac u Njemu govorio objavljuje na onaj nain kako je taj duh spreman primiti. On objavljuje oinsku vrhovniku mo u tom duhu u istoj neizmjernoj sili. Ako duh prima ovu silu u Sinu i po Sinu, onda on biva snaan u svakom napredovanju, tako da postaje slian i snaan u svim krepostima i u svakoj savrenoj istoi, tako da ni ovo to je milo ni ono to je nemilo niti ita to je Bog u vremenu stvorio ne moe omesti toga ovjeka, naprotiv, on u tome mono stoji kao u boanskoj sili, prema kojoj su sve stvari malene i nemone. Po drugi put se Isus objavljuje u dui svojom neizmjernom mudrou koja on sam jest, u kojoj mudrosti Otac spoznaje sama sebe sa svojom cijelom vrhovnikom silom kao (to spoznaje) i onu istu Rije,

koja i jest sama Mudrost, i sve to je u njoj tako kako to jest Jedno. Kad se ta Mudrost sjedini s duom, onda je od due ama ba posve uzeta svaka sumnja i svaka zabluda i svaka tama, a ona je prenesena u isto, jasno svjetlo, koje sam Bog jest, kao to govori prorok: Gospodine, u Tvojemu e se svjetlu svjetlo spoznati (Ps 35,10). Tu Bog pomou Boga biva u dui spoznat; onda ona spoznaje ovom Mudrou samu sebe i sve stvari, a ista ta Mudrost spoznaje nju s njim samim, i s istom Mudrou ona spoznaje oinsku vrhovniku mo u njezinoj plodnoj moi raanja i bitno Pra-Bie u jednostavnom jedinstvu bez ikakve razliitosti. Isus se k tomu objavljuje s neizmjernom slau i puninom, koja izvire iz sile Duha Svetoga, i prelijeva se i utjee s preobilatom puninom i slau u sva srca spremna da je prime. Kad se Isus s ovom puninom i ovom slau objavljuje i s duom sjedinjuje, dua se s ovom puninom i ovom slau u samu sebe ulijeva i izlijeva i preko sebe i van preko svih stvari iz same sebe, milosno s moi bez posredstva, nazad u svoj prvi izvor. Tada je izvanjski ovjek svome unutarnjem ovjeku posluan do svoje smrti i onda je u postojanu miru uvijek u slubi Bojoj. Da Isus uzmogne i u nas doi i izbaciti i ukloniti sve zapreke i da nas uini jednim, kako je on jedan Bog kao Jedno s Ocem i Duhom Svetim, pa da tako i mi s njim jedno postanemo i vjeno ostanemo, neka nam Bog pomogne. Amen.

2. PROPOVIJED
Intravit Jesus in quoddam castellum et mulier quaedam, Martha nomine, excepit illum in domum suam. Lucae II. (Luc. 10,38) Rekao sam, najprije na latinskom, jednu malu izreku koja je napisana u evanelju, a naki glasi ovako: Na Gospodin Isus Krist uzie u jedan gradi i bi primljen od jedne djevice to bijae ena. Hajde sad paljivo pripazite na ovu besjedu: Nuno mora biti tako da je ona bila djevica, onaj ovjek to je primio Isusa. Djevica oznauje ovjeka koji je slobodan od svih tuih slika, tako slobodan kao to je bio dok ga jo nije bilo. Vidite, sad bi se moglo pitati, kako neki ovjek koji je roen i razvio se u razumno bie, kako taj moe biti slobodan od svih slika, kao kad ga jo nije bilo, a on pritom ipak ima dosta toga to su sve slike; kako on onda moe biti slobodan? Sad pazite na pouku koju u vam izloiti. Kad bih bio tako obuhvatna uma da bi u mojemu umu stajale sve slike koje su (u se) primili svekoliki ljudi, te (k tomu) one koje su u samomu Bogu, ali tako (u mojemu umu) da bih ja bio tako slobodan od vezanosti moga ja na njih da ja ni za jednom od njih ne bih posegnuo kao za vlastitom, ni u djelovanju ni u pristajanju, niti prije niti poslije, nego da bih u ovom nazonom sada slobodan i nevezan stajao za predragu volju Boju i da bih nju ispunio, ja bih, zaista, bio djevica bez sprijeenosti putem slika, jednako pouzdano kao to sam bio dok me nije bilo.

Dalje kaem: To to je ovjek djevica ne oduzima mu nita od svih onih djela koja je ikada uinio; sve ga to (meutim) ostavlja raspoloivim i slobodnim bez ikakve zaprijeenosti u najuzvienijoj istini, tako kao to je Isus sam u sebi slobodan i nevezan i spreman sluiti. Kao to uitelji kau da je samo jednako i jednako osnova za sjedinjenje, stoga ovjek mora biti (kao) djevojka za slubu, djevica koja treba primiti* (*Empfangen znai i primiti i zaeti, prev) Isusa, spremnog da slui. Sad pazite i tono motrite! Kad bi ovjek bio neprestano djevica, od njega ne bi bilo ploda. Ako hoe postati plodan, nuno je da bude suprugom. Supruga je najplemenitiji naziv koji se moe dui pridati, i puno je plemenitiji nego djevica. Da ovjek u sebe primi Boga, to je dobro i u ovoj pristupanosti on jest djevica. Ali da Bog u njemu bude plodan, to je bolje; jer jedino oploivanje dara jest zahvalnost za dar, a duh je supruga ondje u opet raajuoj zahvalnosti gdje on Isusa uzvratno raa u Boje oinsko srce. Mnogi se dobri darovi zainju u djevianstvu, ali se u suprunikoj plodnosti ne raaju uzvratno u Boga. Ti darovi propadaju i nite se, tako da ovjek od njih nikada ne postaje blaenijim ni boljim. Pri tomu njemu njegovo djevianstvo nije ni od kakve koristi, jer on povrh svoga djevianstva nije (i) supruga s punom plodnosti. U tomu lei gubitak. Stoga sam kazao: Isus uzie u jedan gradi i bi primljen od jedne djevice to bijae ena. To mora nuno biti tako kako sam ja vama izloio.

Suprunici donose godinje jedva vie od jednog ploda. Ali jednu drugu vrstu suprunika imam ovaj put na umu: sve one koji su svojim ja vezani za molitvu, post, za bdijenje i svakojaka izvanjska vjebanja i odricanja. Svaka vezanost tvoga ja za bilo koje djelo koje ti oduzima slobodu da u ovom sadanjem sada stoji na usluzi Bogu i da samo njega slijedi u onom svjetlu kojim bi te poslao na djelovanje i preputanje, slobodnog i novog u svakom sada, kao da drugaije nita ne bi imao ni htio ni mogao: - svaka vezanost (tvoga) ja ili svako hotimino djelo koje ti oduzima uvijek novu slobodu, to ja, eto, nazivam jednom godinom; jer tvoja dua pritom ne donosi nikakva ploda, osim ako je obavila posao koji si u vezanosti na ja naumio, a ti ni u Boga ni u sama sebe nema povjerenja, osim ako si izvrio svoje djelo to si ga se prihvatio s vezanou na ja; inae nema mira. Stoga i ne donosi nikakva ploda, osim ako si uinio svoje djelo. Ovo ja postavljam kao jednu godinu, a plod je ipak malen, jer je iz (tog) djela proizaao u vezanost na ja a ne u slobodu. Takve ljude ja zovem suprunicima, jer su vezani u vezanosti na ja. Takvi donose malo ploda, a uz to je on jo malen, kao to sam kazao. Djevica koja je supruga, ona je slobodna i nevezana, bez vezanosti na ja, ona je Bogu i sebi samoj uvijek jednako blizu. Ona donosi mnogo plodova, i oni su veliki, ni manje ni vie nego to je sam Bog. Ovaj plod i ovaj porod donosi ova djevica koja je supruga, i ona svaki dan donosi plod sto ili tisuu puta, pa i bezbroj puta, raajui i bivajui plodnom iz najplemenitijeg osnova; jo bolje kazano: zaista, iz istog razloga iz kojeg

Otac raa svoju vjenu Rije, iz njega ona biva plodna i suraujua. Jer Isus, svjetlo i odsjaj oinskog srca - kao to kae Sveti Pavao da je on slava i odsjaj oinskog srca i da silom prosijava oinsko srce (usp. Heb 1,3) - ovaj Isus sjedinjen je s njom i ona s njim, te ona svijetli i blista s njim kao jedinstveno Jedno i kao isto - jasno svjetlo u oinskom srcu. Ja sam takoer ve esto puta kazao da ima u dui jedna mo koju ne dotiu ni vrijeme ni tijelo: ona istjee iz duha i ostaje u duhu i sasvim je duhovna. U toj moi Bog je sasvim tako bujno zelen i rascvjetan u svoj radosti i svoj slavi kao to je u samomu sebi. Tu je tako velianstvena (divna) radost i tako nepojmljivo velika radost da o njoj nitko ne moe iscrpno zboriti. Jer vjeni Otac raa svoga vjenog Sina u ovoj moi bez prestanka, tako da ova mo Sina Oeva i sebe samu kao istog Sina u jedinstvenoj moi su-poraa. Kad bi neki ovjek posjedovao itavo kraljevstvo ili sve imanje svijeta i predao to isto radi Boga, a onda Bog njemu dao da trpi toliko koliko je ikada nekom ovjeku dao, pa on sve to trpio do svoje smrti, i onda ga Bog jedanput samo jednim pogledom pustio da pogleda kakav je on u ovoj moi: - njegova bi radost bila tako velika da bi svega tog trpljenja i tog siromatva bilo jo premalo. Da, kada mu ak Bog nakon toga nikad vie ne bi dao kraljevstva nebeskoga, on bi ipak bio primio (i) preveliku nagradu za sve to je ikad pretrpio; jer Bog je u ovoj moi kao u vjenom sada. Kad bi duh bio uvijek s Bogom u ovoj moi sjedinjen, ovjek ne bi mogao ostarjeti; jer ono sada u kojem je Bog stvorio prvoga ovjeka, i ono sada u kojem e nestati posljednji ovjek, te ovo sada u kojem ja govorim, u Bogu su jednaki i nisu

nita nego jedno Sada. Sad pogledajte, ovaj ovjek prebiva u jednom svjetlu s Bogom; zato u njemu nema ni trpljenja ni vremenskog slijeda, nego trajno jednaka vjenost. Ovom je ovjeku zaista uzeto svako uenje i u njemu sve stvari stoje bitno. Stoga on ne prima nita novo od buduih stvari niti od bilo kojeg sluaja, jer on prebiva u jednomu sada, uvijek bez prestanka novom. Takva je boanska uzvienost u ovoj moi. Ima jo jedna mo koja je takoer netjelesna i ona proistjee iz duha i u duhu ostaje i posve je duhovna. U ovoj moi Bog tinja i gori bez prestanka sa svim svojim bogatstvom, sa svom svojom slatkoom i sa svom svojom milinom. Zaista, u ovoj je moi tako velika radost i tako velika, neizmjerna naslada da je nitko ne moe iscrpno iskazati ili objaviti. Ja opet kaem: Kad bi bilo ikojeg ovjeka koji bi s umom po istini kroz jedan trenutak gledao tu milinu i tu radost koja jest u toj moi - sve to bi on mogao pretrpjeti i to bi Bog htio da on pretrpi, sve bi to njemu bilo neznatno, ma upravo nita; kaem jo vie: bila bi mu to potpuna radost i ugodnost. Ako hoe pravo znati da li je tvoje trpljenje tvoje ili Boje, to treba prepoznati po ovomu: Ako trpi radi sebe sama, na koji god to nain bilo, to ti trpljenje nanosi bol i teko ti ga je podnijeti. Ali ako trpi radi Boga i jedino radi Boga, onda te to trpljenje ne boli pa ti nije ni teko, jer Bog nosi (taj) teret. U punoj istini: Kad bi bilo nekog ovjeka koji bi htio trpjeti radi Boga i isto jedino radi Boga, pa na nj palo skupa i sve trpljenje to su ga svi Ijudi ikada pretrpjeli, to ga ne bi zaboljelo niti bi mu bilo teko, jer bi Bog nosio taj teret. Kad bi mi netko natovario na vrat jedan kvintal, pa ga onda na mom

vratu netko drugi drao, ja bih jednako rado stotinu njih kao jednoga sebi natovario, jer meni ne bi bilo teko niti bi me boljelo. Kratko reeno: to god ovjek trpi radi Boga i jedino radi Boga, Bog mu to ini lakim i slatkim. Pa tako sam i kazao na poetku, ime je zapoela naa propovijed: Isus uzie u jedan gradi i bi primljen od jedne djevice to bijae ena. Zato? To je nuno moralo biti tako da ona bude djevica i k tomu ena. A ja sam vam govorio o tome da je Isus bio primljen; ali nisam vam (jo) kazao to je gradi, a sad u vam o tomu govoriti. Ja sam neki put kazao da ima jedna mo u duhu koja je jedina slobodna. Kazao sam neki put da je to jedno skrovite duha; neki put sam kazao da je to svjetlo duha; neki put sam kazao da je to iskra. A sada kaem: Nije to ni ovo ni ono; usprkos tomu jest neto to je uzvienije i od ovoga i od onoga, kao to je nebo nad zemljom. Stoga ja to sad nazivam na plemenitiji nain nego to sam to ikada nazvao, a to se ipak ruga i toj plemenitosti i tom nainu te je uzvieno nad tim. To je slobodno od svih imena i lieno svih oblika, sasvim nevezano i slobodno, kao to je Bog nevezan i slobodan u samom sebi. To je tako potpuno jedno i jednostavno, kao to je Bog jedan i jednostavan, tako da se u nj ni na koji nain ne moe zaviriti. Ta mo, o kojoj sam govorio, u kojoj je Bog bujno zelen i rascvjetao i sa svim svojim boanstvom a (i) duh u Bogu, u istoj moi raa Otac svoga jedinoroenog Sina tako istinski kao u sebi samomu, jer on stvarno ivi u toj moi, i Duh raa s Ocem istog jedinoroenog Sina i sama sebe kao istog Sina to jest isti taj Sin u tom svjetlu, i jest istina. Kad biste mogli spoznavati s mojim srcem, onda biste dobro

razumjeli to kaem; jer to je istina, i istina to sama kae. Vidite, sad pripazite! Tako je jedno i (tako) jednostavan ovaj gradi u dui, o kojemu govorim i koji imam na umu, uzvien nad svaki nain, da ona plemenita mo o kojoj sam govorio nije dostojna da i (samo) jednom zaviri u ovaj gradi, pa i ona druga mo o kojoj sam govorio, u kojoj Bog tinja i gori sa svim svojim bogatstvom i sa svom svojom milinom, ni ta se (mo) nikad ne usudi unutra proviriti; tako je sasvim jedno i jednostavan taj gradi, i tako je uzvieno nad svaki nain i nad sve moi ovo jedinstveno Jedno da nikad ni jedna mo ni nain ne mogu unutra proviriti (pa) ni Bog sam. U punoj istini i kako je Bog iv: Sam Bog nee nikada ni na as(ak) tamo proviriti niti je ikada zavirio, ukoliko jest u nainu i svojstvu svojih osoba. Ovo je lako uvidjeti, jer je ovo jedinstveno Jedno bez naina i bez osobine. I stoga: Ako bi Bog u to zavirio, to bi ga moralo stajati svih njegovih boanskih imena i njegova osobne osobine; to bi on morao odreda vani ostaviti ukoliko bi tamo zavirio. Nego, kao to je on jednostavno Jedno, bez ikojeg naina i osobine, tako on u svom smislu nije ni Otac ni Sin ni Duh Sveti, a ipak jest Neto to nije ni ovo ni ono. Vidite, tako kako je on Jedno i jednostavan, tako on dolazi u ovo Jedno, to ja to nazivam gradiem u dui, i on ni na koji nain inae ne ulazi niti jest unutra. S tim dijelom je dua jednaka Bogu a inae ne. to sam vam rekao jest istina; za to vam stavljam istinu za svjedoka a svoju duu u zalog.

Da budemo takav gradi u koji Isus uzlazi i biva primljen i vjeno u nama ostaje, na nain kako sam kazao, neka nam Bog pomogao. Amen.

3. PROPOVIJED
Nunc scio vere, quia misfit dominos angelum suum (Act. 12,11) Kad je Petar silom uzvienoga, suverenog Boga bio osloboen iz okova svoga zatoenitva, on je onda (pro)govorio: Sad uistinu znam da mi je Bog poslao svoga anela i oslobodio me iz Herodove vlasti i iz ruku neprijatelja (Dj 12,11; usp. i Ps 17,1). Okrenimo sad ovu izreku pa kaimo: Jer mi je Bog poslao svoga anela, zato istinski spoznajem. Petar znai isto to i spoznaja. Ja sam to i inae ve kazao: spoznaja i um sjedinjuju duu s Bogom. Um prodire u isti bitak, spoznaja prethodi, ona uzlazi i prodire, da bi (tu) bio roen Boji jedinoroeni Sin. Na Gospodin kae kod Mateja da nitko ne spoznaje Oca nego samo Sin (Mt 1 1,27). Uitelji kau da spoznaja ovisi o jednakosti. Nekoliko uitelja kae da je dua nainjena od svih

stvari, jer ona ima sposobnost spoznavati sve stvari. To zvui nerazumno, a ipak je istinito. Uitelji kau: to trebam spoznavati, mora mi biti potpuno nazono i sliiti mojoj spoznaji. Sveci kau da je u Ocu mo, u Sinu jednakost, a u Duhu Svetomu sjedinjenje. Jer je Otac Sinu savreno nazoan, a Sin njemu savreno jednak, stoga nitko ne spoznaje Oca nego samo Sin. Sad govori Petar: Sad istinski spoznajem. Zato se ovdje istinski spoznaje? Stoga jer je to boansko svjetlo koje nikoga ne obmanjuje. Drugo, zato to se to spoznaje isto i bistro i niim zastrto. Stoga govori Pavao: Bog stanuje u nedostupnu svjetlu (1 Tim 6,16). Uitelji kau da e nam tamo ostati mudrost koju ovdje nauimo. A Pavao kae da e ona proi (1 Kor 13,8). Jedan uitelj kae: ista spoznaja, ak (jo) i ovdje u ovom ivotu, skriva u sebi tako veliki uitak da je slast svih stvorenih stvari ba kao nita spram uitka koji u sebi nosi ista spoznaja. Pa ipak, ma koliko ona bila plemenita, ona je ipak sluaj; pa kao to je malena jedna rijeca u poreenju sa itavim svijetom, tako je malena sva ta mudrost koju moemo ovdje nauiti spram iste, bistre istine. Stoga kae Pavao da e ona proi. Pa ako ona i ostaje, ona zapravo postaje ludom,

ba kao da nije nita spram iste istine koja se tamo spoznaje. Trei razlog to se tamo istinski spoznaje, lei u tomu: Stvari koje ovdje vidimo podlone mijeni, ondje spoznajemo kao nepromjenljive i tamo ih uzimamo kako jesu sasvim nepodijeljene i jedna pokraj druge; jer, ono to je ovdje daleko, tamo je blizu, jer su ondje sve stvari nazone. to se dogaa u prvi i u posljednji dan, ondje je sada nazono. Sad istinski znam da mi je Bog poslao svoga anela. Kad Bog dui alje svoga anela, onda ona poinje istinski spoznavati. Nije Bog uzalud Petru povjerio klju, jer Petar znai isto to i spoznaja (usp. Mt 16,19). A spoznaja ima klju i otvara i prodire i nalazi Boga nezastrta i onda kae svom suigrau, volji, to ju je zaposjela, premda je ona ipak i prije imala volju (za to); jer ono to hou, to traim. Spoznaja ide ispred. Ona je kneginja i trai gospodstvo u najuzvienijem i najistijem, pa ga predaje dui, a dua naravi, a narav svim tjelesnim osjetilima. Dua je tako plemenita u onom to je u njoj najvie i najistije da uitelji za nju ne mogu nai imena. Oni nju nazivaju duom utoliko to daje tijelu ivot. Sad uitelji kau da je pri prvom prodoru boanstva, gdje Sin izlazi iz Oca, aneo oblikovan najbliskije prema Bogu. Zacijelo je istina: dua je prema Bogu oblikovana u svom najuzvienijem dijelu; ali aneo je blia slika Boja. Stoga se aneo alje dui da je vrati istoj slici prema kojoj je on oblikovan; jer spoznaja tee iz jednakosti. Kako pak dua ima sposobnost spoznavati sve stvari, ona stoga nikad ne miruje dok ne doe u prvu sliku, gdje su sve stvari jedno, a tamo dolazi do spokoja, to jest: u Bogu. U Bogu nijedno stvorenje nije plemenitije od drugoga.

Uitelji kau: Bitak i spoznaja sasvim su jedno, jer to nije, to se i ne spoznaje; to ima najvie bitka, to se najvie i spoznaje. A budui da Bog ima preobilan bitak, on nadilazi i svu spoznaju, kao to sam kazao prekjuer u svom posljednjem govoru: da je dua uobliena u prvu istou, u otisak iste bitnosti, gdje ona Boga kua dok on ne poprimi istinu ili spoznatljivost, tamo gdje je odloena svaka mogunost imenovanja; tamo ona najistije spoznaje, tamo ona uzima bitak u punoj primjerenosti. Stoga kae Pavao: Bog prebiva u nedostupnu svjetlu (1 Tim 6,16). On jest prebivanje u svojoj istoj bitnosti, u kojoj nema niega prianjajueg. to ima s-luenosti, to mora biti odstranjeno. On jest ista u-sebnost, gdje nema ni ovog ni onog; jer to u Bogu jest, to jest Bog. Jedan poganski uitelj kae: Snage koje ispod Boga lebde vise o Bogu, pa koliko god one postojale isto u sebi, one ipak imaju ovisnost o onomu koji nema ni poetka ni kraja; jer u Boga ne moe pasti nita strano. Imajte za to svjedoanstvo u nebu: ono ne moe primiti nikakav strani utisak na strani nain. To se zbiva ovako: to god k Bogu dolazi, biva preobraeno: koliko god to bilo malovrijedno, ako to Bogu donesemo, ono samo od sebe otpada. Uzmite za to jednu usporedbu: Ako imam mudrost, nisam ja sama ta mudrost. Ja mogu mudrost stei, mogu je i izgubiti. to god meutim jest u Bogu, to jest Bog; to ne moe od

njega otpasti. To prelazi u boansku narav, jer boanska je narav tako snana da to god se u nju ulije biva ili savreno u nju preneseno ili sasvim vani ostaje. Sad s divljenjem ujte! Budui da Bog u sebe preobraava tako malovrijedne stvari, to onda mislite da on ini s duom koju je odlikovao slikom sama sebe? Da bismo do toga stigli, neka nam Bog pomogne. Amen.

4. PROPOVIJED
Omne datum optimum et omne donum perfectum desursum est. Jacobi I (Jac. 1,17) Sveti Jakov kae u poslanici: Najbolji dar i savrenost silaze odozgo od Oca svjetlosti (Jak 1,17). Sad pazite! Ovo morate znati: Ljudi koji se Bogu prepuste i sa svim marom samo njegovu volju trae, to god nekom takvom ovjeku Bog dade jest ono najbolje; u to budi tako siguran, kao i u to da Bog ivi, da to nuno mora biti ono najbolje i da inae ne bi moglo biti nikakva naina koji bi bio bolji. Makar i moglo biti da se neto drugo uini boljim, to za tebe ipak ne bi bilo tako dobro; jer Bog hoe upravo ovaj nain, a ne neki drugi, te ovaj nain mora nuno za tebe biti najbolji. Pa bila to bolest ili siromatvo ili glad ili e ili to mu drago, ono to ti Bog dosudi ili ne dosudi, odnosno to ti da ili ne

da, sve je to za tebe najbolje; pa makar ti nijedno od ovog dvoga - ni pobonost ni osjeajnost - nemao, te to god ti imao ili nemao: samo se postavi ispravno prema tomu da u svim stvarima ima pred sobom slavu Boju, pa to god ti onda uinio, to je ono najbolje. Sad bi ti moda mogao rei: Odakle ja znam je li to volja Boja ili nije? Znajte: Kad to ne bi bila volja Boja, toga ne bi ni bilo. Nema ni bolesti ni bilo ega, osim ako to Bog hoe. Pa kad onda zna da je to volja Boja, trebao bi u tomu imati toliko zadovoljstva i smirenja da nikakvu muku ne smatra mukom; pa da doe i do krajnje nevolje te osjeti ma to od muke ili patnje, i tada bi to bilo potpuno naopako; jer ti to od Boga treba uzeti kao najbolje, jer to nuno mora biti tvoje najbolje. Jer Boji se bitak sastoji u tomu da on hoe ono najbolje. Stoga to i ja moram htjeti i nita mi se (drugo) ne treba bolje sviati. Ako bih se nekom ovjeku svim marom htio svidjeti, pa onda zasigurno znao da bih se tom ovjeku bolje svidio u sivom odijelu nego u bilo kojem drugom, kako god dobro ono bilo, nema nikakve sumnje da bi mi to odijelo bilo dopadljivije i drae nego bilo koje drugo, koliko god (to drugo) bilo dobro. A ako bih se ja htio svakomu svidjeti: za to god bih znao da je nekomu drago, u rijeima ili djelima, ja bih uinio to a ne (ono) drugo. Hajde, sad se ispitajte u pogledu toga kako stoji s vaom ljubavi! Kad biste ljubili Boga, nita vam ne bi moglo biti milije od toga to bi se njemu najvie svialo i da bi se na nama to vie ispunila njegova volja. Kako god se moe initi tekom muka ili nevolja, ako ti u tomu nema jednako veliko zadovoljstvo, s tim nije u redu.

Ja esto obiavam govoriti jednu besjedu, a i istinita je: Mi svaki dan zazivamo i viemo u Oenau: Gospodine, budi volja tvoja! (Mt 6,10). A kad onda bude njegova volja, mi se hoemo srditi i njegova nas volja ne zadovoljava. Meutim, to god ona uinila, to bi nam se trebalo najvie svidjeti. Oni koji to prihvate kao (ono) najbolje, ostaju pri svemu u savrenomu miru. Sad, vama se ponekad ini: Ah, da je ispalo drugaije, bolje bi bilo, ili: Da nije ispalo tako, moda bi ispalo bolje. Dok ti se tako ini, nikada nee stei mir. Ti to treba prihvatiti kao od svega najbolje. Ovo je prvi smisao te izreke iz Svetog Pisma. Ima jo jedan drugi smisao, o njemu pomno razmislite! On (= Sveti Jakov) kae: svaki dar. Samo ono to je najbolje i najuzvienije jesu pravi darovi u najvlastitijem smislu. Bog nita ne daje tako rado kao velike darove. Jednom sam rekao na ovomu mjestu da Bog ak radije oprata velike grijehe nego male. I to su oni vei, on ih to radije i bre oprata. A sasvim isto stoji s milosti i darom i kreposti: to su vei, to ih radije daje; jer je njegova narav u tomu da on daje velike stvari. I stoga, to su stvari vrednije, to ih je vie. Najplemenitija stvorenja jesu aneli, a oni su isto duhovni i nemaju na sebi nikakve tjelesnosti, a ima ih najvie, ima ih vie od zbroja svih tjelesnih stvari. Velike se stvari upravo istinski zovu darovi i pripadaju njemu (= Bogu) najstvarnije i najintimnije. Jednom sam rekao: to se u pravom smislu moe rijeima iskazati, to mora iznutra van izai i pokrenuti se nutarnjim oblikom, a ne izvana ulaziti unutra, nego: to mora izai van iznutra. To ba stvarno ivi u najdubljoj

nutrini due. Ondje su ti sve stvari prisutne i u nutrini ive i tragaju i (tu) su u onom najboljem ii najuzvienijem. Zato nita od toga ne opaa? Jer tamo nisi doma. to je neto plemenitije, to je ono openitije. Jer osjetila imam kao zajedniko sa ivotinjama, a ivot (k tomu) s drveem. Bitak mi je jo nutarnjiji, njega imam kao zajedniki sa svim stvorenjima. Nebo je obuhvatnije od svega to je ispod njega; stoga je i plemenitije. to su stvari plemenitije, to su obuhvatnije i openitije. Ljubav je plemenita jer je obuhvatna. Izgleda teko to je naloio na Gospodin: da se brata kranina treba ljubiti kao samoga sebe (Mk 12,31; Mt 22,39). Nerazumni ljudi openito kau da se time hoe rei: treba ih (brau krane) ljubiti s obzirom na isto dobro radi kojega sebe ljubimo. Ne, to nije tako. Trebamo ih ljubiti kao sebe same, a to nije teko. Ako hoete pravo promisliti, ljubav je vie nagrada nego zapovijed. Zapovijed izgleda teka, a nagrada je poeljna. Tko Boga ljubi, kao to ga treba i mora ljubiti, htio-ne htio, i kao to ga ljube sva stvorenja, taj mora ljubiti svoga brata ovjeka kao sebe samoga i radovati se njegovim radostima kao vlastitim radostima i zahtijevati njegovu ast kao i svoju vlastitu (ast), a stranca (ljubiti) kao i ukuanina. I na takav je nain ovjek uvijek u veselju, u asti i u koristi, tako je ba kao u kraljevstvu nebeskom, i tako ee ima radosti nego ako bi se radovao samo svomu vlastitom dobru. I znajte doista: Ako te vie usreuje tvoja vlastita ast nego ast nekoga drugoga, to onda nije u redu.

Znaj, kad god na neki nain trai ono to je tvoje, ti nikad ne nalazi Boga jer ne trai iskljuivo Boga. Trai neto uz Boga, te ini upravo onako kao da od Boga pravi svijeu da bi se s njom neto trailo; a ako se nau stvari koje se trae, svijea se odbaci. Sasvim tako ti ini: to god ti pored Boga trai, to je nita, to god to bilo; bila to korist ili nagrada ili osjeajnost ili to mu drago; ti trai nita, stoga i nalazi nita. Da nalazi nita, to dolazi jedino od toga to trai nita. Sva su stvorenja isto nita. Ja ne kaem da su ona malovrijedna ili uope neto: ona su isto nita. Ono to nema bitka jest nita. Sva su pak stvorenja bez bitka, jer njihov bitak ovisi o nazonosti Bojoj. Kad bi se Bog samo na trenutak okrenuo od svih stvorenja, ona bi propala. Ja sam neki put rekao, a i istina je: Tko bi sav svijet Bogu pridodao, taj ne bi imao vie nego da ima samo Boga. Sva stvorenja bez Boga nemaju vie (bitka) nego to bi bez Boga posjedovala jedna muha, tono toliko, ni manje ni vie. Hajde, sad ujte istinitu besjedu! Kad bi neki ovjek dao tisuu maraka zlata da bi se za to gradile crkve i samostani, bila bi to velika stvar. Ipak bi puno vie dao onaj koji bi mogao tisuu maraka niim smatrati; taj bi uinio mnogo vie nego onaj. Kad je Bog stvorio sva stvorenja, bila su tako malovrijedna i tako uska da se on u njima nije mogao micati. Duu je meutim uinio toliko slinom i prilinom sebi da bi sebe mogao dui dati; jer, to god joj drugo dao, ona to smatra niim. Bog mora samo sebe meni dati tako u vlasnitvo kao to on sebi samom pripada, ili pak nisam (uope) nita dobio i nita mi ne odgovara. Tko tako potpuno hoe njega primiti, taj mora sebe samog posve napustiti i

sasvim se sebe odrei; takav od Boga prima sve to Bog ima, posve onako potpuno u vlasnitvo kao to to ima on sam i naa Gospa i svi oni koji su u kraljevstvu nebeskom: to njima pripada isto tako jednako i na isto tako vlastit nain. Koji su se tako jedinstveno sebe odrekli i sebe napustili, ti e takoer (ono) Jednako primiti a ne manje. A sad ono tree u naem tekstu iz Svetog Pisma: od Oca svjetlosti. Kod rijei otac misli se na sinovstvo, a rije otac oznauje isto raanje i posve je istoznana sa ivotom svih stvari: Otac raa svoga Sina u vjenom spoznavanju, a sasvim tako raa Otac svoga Sina u dui kao i u svojoj vlastitoj naravi, i on ga raa dui u vlasnitvo, i njegov bitak jest u tomu da svoga Sina u dui raa, bilo mu drago ili ne bilo. Pitali su me jednom to li Otac u nebu radi. Tada sam rekao: Raa svoga Sina, a to mu je djelovanje tako milo i toliko mu se dopada da on nikada ne ini nita drugo osim to raa svoga Sina, a obojica iscvjetavaju Duha Svetoga. Kad Otac svoga Sina u meni raa, tada sam ja (taj) isti Sin, a ne neki drugi; mi smo zacijelo razliiti u ovjetvu, ali tamo sam ja isti Sin, a ne neki drugi. A kad smo sinovi, onda smo i batinici (Rim 8,17). Tko tu istinu pravo spozna, taj zacijelo zna da rije otac u sebi nosi isto raanje i imanje-sinova. Stoga smo mi u ovomu sinovi i jedan te isti Sin. Sad obratite pozornost na izreku: silazi odozgo. Kazao sam vam prije malo vremena: Tko hoe odozgo primati, taj mora nuno biti dolje u pravoj poniznosti. I znajte uistinu: Tko nije potpuno dolje, taj nita i ne

dobiva, koliko god to moglo biti neznatno. Ako si bilo kako na sebe ili na bilo to ili na bilo koga smjerao, (onda) nisi dolje pa i ne prima nita; ali ako jesi potpuno dolje, onda i prima potpuno i savreno. Boja je narav da on daje, i njegov bitak jest u tomu da nam daje ako smo mi dolje. Ako mi to nismo i ako nita ne primamo, onda smo prema njemu nasilni i ubijamo ga. Ako to ne moemo na njemu samom uiniti, inimo to ipak na sebi i koliko se nas tie. Da bi sve njemu dao u vlasnitvo, pazi da se snizi pred Bogom u pravoj poniznosti i uzdigne Boga u svom srcu i svom spoznanju. Bog, na Gospodin, poslao je svoga Sina na svijet (Gal 4,4). Ja sam jednom upravo ovdje govorio: Bog je poslao svoga Sina u punini vremena: - k dui, ako je iskoraila nad sve vrijeme. Ako je dua slobodna od vremena i prostora, onda Otac alje svoga Sina u tu duu. Eto, to znai izreka: Najbolji dar i savrenost silaze odozgo od Oca svjetlosti. Da budemo dostojni primiti taj najbolji dar, neka nam pomogne Otac svjetlosti. Amen.

5. PROPOVIJED
In hoc apparuit caritas dei in nobis, quoniam filium suum unigenitum misit deus in mundum ut vivamus per eum (1 Joh. 4,9)

Sveti Ivan govori: U tomu se oitovala ljubav Boja to je on svoga Sina poslao u svijet da mi po njemu i s njim ivimo (1 Iv 4,9), i tako je naa ljudska narav neizmjerno uzviena time to je Svevinji doao i na sebe uzeo ljudsku narav. Jedan uitelj kae: Kad mislim na to da je naa narav uzviena iznad stvorenja i sjedi na nebu iznad anela i oni joj se klanjaju, moram se iz najdubljeg dna srca radovati, jer je Isus Krist, moj dragi Gospodin, sve to on u sebi posjeduje uinio mojim vlasnitvom. On (taj uitelj) takoer kae da je Otac, u svemu onomu to je ikad svom Sinu Isusu Kristu dodijelio u ljudskoj naravi, prije na mene smjerao i mene vie volio nego njega, pa je to prije dodijelio meni nego njemu. Pa kako? On je to dao njemu radi mene, jer je to meni bilo nuno. Stoga, to god je njemu dao, on je time na mene ciljao i meni to dao upravo kao i njemu; ja tu nita ne izuzimam, ni sjedinjenje ni svetost boanstva niti bilo to. Sve to je ikada dao njemu u ljudskoj naravi jednako je vlastito i blisko meni kao i njemu, jer Bog ne moe dati (tek) malo toga; on mora dati ili sve ili nita. Njegov dar je potpuno jednostavan i savren bez podjele i nije u vremenu, uvijek (samo) u vjenosti; a u ovo budite sigurni kao to sam iv: Ako tako trebamo od njega primati, onda moramo biti u vjenosti, uzvieni nad vrijeme. U vjenosti su sve stvari nazone. To to je nada mnom, to mi je tako blizu i tako nazono kao (i) ono to je ovdje kod mene; i tamo emo od Boga primiti ono to od Boga trebamo imati. Bog i ne spoznaje nita izvan sebe, nego je njegovo oko jedino na njega sama upravljeno. to on vidi, on to sve vidi u sebi. Stoga nas Bog ne vidi ako smo u grijesima. Stoga, koliko smo u njemu, toliko nas

Bog spoznaje, to znai: koliko smo bez grijeha. I sva ona djela koja je na Gospodin ikada uinio, dao je meni tako u vlasnitvo da budu nita manje za me zasluna nego moja vlastita djela koja ja inim. Pa kad je svima nama cijelo njegovo plemstvo jednako vlastito i jednako blizu, meni kao i njemu, zato mi onda ne primamo jednako? Ah, to morate razumjeti! Ako netko hoe doi do ovoga dara, da primi jednako ovo dobro i opu i svim ljudima jednako blizu narav, onda je za to potrebno da - kao to u ljudskoj naravi nema nieg stranog ni daljeg ni blieg ti u Ijudskom drutvu stoji jednak, nita blii samomu sebi nego nekomu drugom. Sve ljude treba ljubiti jednako kao sebe i jednako potovati i jednakim drati; to se nekomu drugom dogodi, bilo zlo ili dobro, to tebi treba biti kao da se tebi dogaa. A ovo je sad drugi smisao: Poslao ga u svijet. Hoemo (pod tim) razumjeti (onaj) veliki svijet u koji aneli gledaju. Kakvi mi trebamo biti? Trebamo sa svom naom ljubavi i sa svom naom enjom biti ondje, kao to kae Sveti Augustin: Ono to ovjek ljubi, on u ljubavi postaje. Trebamo li sad rei: Ako ovjek ljubi Boga, (da) on onda Bogom postaje? To zvui kao da je nevjera. U ljubavi koju ovjek daruje nema dvoje, nego (samo) Jedno i sjedinjenje, i u ljubavi sam vie Bog nego to sam u samomu sebi. Prorok govori: Ja sam kazao, vi ste bogovi i djeca Svevinjega (Ps 81,6). Zvui zauujue da ovjek na takav nain moe u ljubavi Bogom postajati; ipak je to istinito u vjenoj istini. Na Gospodin Isus Krist to dokazuje.

On ga poslao u svijet. Mundum u jednom znaenju znai isto. Pazite! Bog nema istinskijeg mjesta od istog srca; ondje Otac raa svoga Sina, kao to ga raa u vjenosti, ni manje ni vie. to je (to) isto srce? isto je ono to je odvojeno i rastavljeno od svih stvorenja, jer sva stvorenja kaljaju, budui da su nita; jer nita jest nedostatak i kalja duu. Sva su stvorenja isto nita; ni aneli ni ljudi nisu neto. Oni imaju. . . i kaljaju, jer su iz niega napravljeni; oni jesu i bijahu nita. Ono to je svim stvorenjima protivno i to im stvara neugodnost, jest nita(vilo). Kad bih na svoj dlan stavio uaren ugljen, to bi me zaboljelo. To dolazi jedino od ne, a da smo slobodni od ne, ne bismo bili neisti. A sad: mi ivimo po njemu s njim. Nema niega za im bi se tako jako udjelo kao za ivotom. to je moj ivot? Ono to se iznutra samo od sebe pokree. Ono (meutim) to biva izvana pokrenuto, (to) ne ivi. Ako mi dakle s njim ivimo, onda moramo i iznutra u njemu sudjelovati, tako da ne djelujemo izvana; nego trebamo biti pokrenuti od onoga od ega ivimo, to znai: od njega. Mi (meutim) moemo i moramo iznutra djelovati po onom to je nae vlastito. Pa ako dakle trebamo ivjeti u njemu ili po njemu, to on mora biti nae vlasnitvo i mi moramo djelovati iz naega vlastitog: onako kako Bog sve stvari ini iz svoga vlastitog i po sebi samomu, tako moramo i mi djelovati iz onog vlastitog koje jest on u nama. On je potpuno nae vlasnitvo, i sve su stvari nae vlasnitvo u njemu. Sve to imaju svi aneli i svi sveci i naa Gospa, to mi je u njemu vlastito i nije mi vie tue ni vie daleko od onoga to sam imam. Sve su mi stvari jednako vlastite u

njemu; pa ako trebamo doi do toga vlasnitva da nam sve stvari budu vlastite, moramo njega jednako uzeti u svim stvarima, ne u jednoj vie nego u drugoj, jer je on jednak u svim stvarima. Nalazimo ljudi kojima Bog godi na jedan nain, ali ne na drugi, pa oni hoe Boga posjedovati sasvim (iskljuivo) jednim nainom samouranjanja, a drugim ne. Dopustimo neka je to dobro, ali je to potpuno naopako. Tko hoe Boga uzeti na pravi nain, taj ga mora uzeti jednako u svim stvarima, u nevolji kao i u dobru, u plau kao i u veselju; svuda ti on treba biti jednak. Ako vjeruje da ti, jer nema pobonosti ni ozbiljnosti - ne skrivivi to smrtnim grijehom - ba zato jer nema pobonosti ni ozbiljnosti (ni) Boga nema, a to ti je onda ao, upravo ti je to sad (tvoja) pobonost i (tvoja) ozbiljnost. Stoga se ne trebate ni na jedan nain usredotoiti, jer Bog nije ni u jednom nainu ni ovo ni ono. Stoga oni koji Boga uzimaju na taj nain njemu krivo ine. Oni uzimaju nain a ne Boga. Stoga zapamtite ovu besjedu: da isto samo Boga imate u vidu i njega traite. Pa kakvi onda naini naiu, budite s njima posve zadovoljni. Jer vi trebate smjerati isto na Boga i ni na to drugo. Onda je pravo to vam je drago ili mrsko, i znajte da je inae potpuno naopako. Oni koji hoe imati tako mnogo naina, sputavaju Boga. Bilo da se radi o plakanju ili uzdisanju i o puno toga slinog: sve to nije Bog. Ako to naie, prihvatite to i budite zadovoljni; ako se ne podesi, budite opet zadovoljni i primite to to vam Bog hoe u tom asu dati, i ostanite uvijek u poniznom ponitenju i samoponienju, i uvijek vam se treba initi da ste nevrijedni bilo kojeg dobra koje bi vam Bog mogao prirediti ako bi htio. Tako je protumaena i ona

izreka koju napisa Sveti Ivan: U tomu se oitovala ljubav Boja; ako bismo bili takvi, ovo bi se dobro u nama oitovalo. Da je to nama skriveno, nije krivo nita drugo nego mi. Mi smo uzrok svih naih smetnja. uvaj se sama sebe, onda si se dobro sauvao. Ako je tako da mi to neemo uzeti, on nas je (ipak) za to odabrao; ako to ne uzmemo, morat emo se pokajati i bit emo jako prekoreni. Da ne stiemo onamo gdje se prima ovo dobro, to nije do njega nego do nas.

6. PROPOVIJED
In hoc apparuit caritas dei in nobis (1 Joh. 4,9) U tomu se u nama iskazala i u nama oitovala ljubav Boja to je Bog svoga jedinoroenog Sina u svijet poslao da mi ivimo sa Sinom i u Sinu i po Sinu (1 Iv 4,9); jer svi koji po Sinu ne ive zaista nisu ispravni. Ako bi negdje bio neki bogati kralj koji bi imao lijepu ker: kad bi je on dao sinu nekog siromanog ovjeka, svi bi oni koji su pripadali tom rodu bili time uzdignuti i postali bi plemstvom. A jedan uitelj kae: Bog je postao ovjekom, time je cijeli ljudski rod uzdignut i oplemenjen. Moemo se zacijelo radovati tomu to je Krist, na brat, vlastitom snagom uzaao nad sve aneoske zborove i sjedi s desne strane Oeve. Pravo je govorio ovaj uitelj;

meutim, ja zaista ne bih za to puno dao. to bi meni pomoglo da imam jednoga brata koji bi bio bogata, a da sam ja pritom siromah? to bi meni koristilo da imam jednoga brata koji bi bio mudrac, a ja pritom budem luak? Ja kaem neto drugo i prodornije: Bog nije samo ovjekom postao: on je uzeo i ljudsku narav. Uitelji openito kau da su svi ljudi u svojoj naravi jednako plemeniti. A ja kaem po istini: sve ono dobro to su ga posjedovali svi sveci i Marija, Majka Boja, i Krist po svom ovjetvu, jest moje vlasnitvo u ovoj naravi. Sad biste vi mene mogli upitati: Budui da ja u ovoj naravi imam sve to mi moe ponuditi Krist po svom ovjetvu, otkuda onda dolazi (to) da mi Krista uzdiemo i astimo kao naega Gospodina i naega Boga? To dolazi odatle to je on bio na glasnik od Boga i to je nama donio nae blaenstvo. Blaenstvo koje nam je on donio bilo je nae. Ondje gdje Otac u najintimnijem dnu raa svoga Sina, tu ujedno lebdei ulazi ova (ljudska) narav. Ova narav jest Jedno i jednostavna. Ovdje zacijelo neto moe izvirivati i neto prianjati, ali to nije ovo Jedno. Ja kaem neto daljnje i tee: tko hoe stajati neposredno u istoi ove naravi, mora umaknuti svemu osobnomu, tako da jednako eli dobro ovjeku koji je preko mora, kojega nije nikad oima vidio, kao i ovjeku koji je kraj njega i koji je njegov vjerni prijatelj. Dok vie dobra eli svojoj osobi nego ovjeku kojega nisi nikada vidio, s tobom zaista nije u

redu i ti jo ni naas nisi zavirio u ovaj jednostavni temelj. Moda si, dodue, vidio istinu u apstraktnoj slici, kao u usporedbi: ali to nije bilo ono najbolje. Kao drugo, ti mora biti ista srca, jer isto je jedino ono srce koje je unitilo svu stvorenost. Kao tree, mora biti slobodan od Ne. Postavlja se pitanje, to u paklu gori? Uitelji openito kau: to je samovolja. Ja, meutim, po istini kaem da u paklu gori Ne. Posluaj sad jednu usporedbu! Neka se uzme gorui ugljen i stavi na moj dlan. Ako bih sad htio rei da ugljen pri moju ruku, inio bih krivo ugljenu. A ako hou tono rei to me pri, to ini Ne, jer ugljen ima u sebi neto to moja ruka nema. Vidite, upravo to Ne mene pri. A kad bi moja ruka imala u sebi sve to to ugljen jest i to moe uraditi, ona bi imala u cijelosti narav vatre. Kad bi onda netko uzeo svu vatru koja je ikad gorjela i istresao je na moj dlan, mene to ne bi moglo zaboljeti. Na isti nain ja kaem: Budui da Bog kao i svi oni to su u gledanju Boga u pravom blaenstvu, imaju u sebi neto to nemaju oni koji su od Boga odijeljeni, to ovo Ne vie mui due koje su u paklu nego samovolja ili bilo koja vatra. Kaem doista: Koliko je pri tebi (ovoga) Ne, toliko si nesavren. Zbog toga, ako hoete biti savreni, morate biti slobodni od Ne. Zbog toga ova izreka koju sam vam izloio: Bog je poslao svoga jedinoroenog Sina u svijet, znai da to ne smijete shvatiti u odnosu na izvanjski svijet, kako je on s nama jeo i pio: morate je shvatiti u odnosu na nutarnji svijet. Jednako istinski kao to Otac u svojoj jednostavnoj naravi naravno raa svoga Sina, raa ga

on u intimnu nutrinu duha, a to je nutarnji svijet. Ovdje je Boje dno moje dno, a moje dno Boje dno. Ovdje ja ivim iz svoga vlastitog, kao to Bog ivi iz svoga vlastitog. Tko je ikada i na trenutak zavirio u ovo dno, tomu je ovjeku tisuu maraka od utog iskovanog zlata (jednako) kao krivotvoren novi. Iz toga svoga najintimnijeg dna treba initi sva svoja djela, bez Zato. Kaem doista: Dok svoja djela ini radi kraljevstva nebeskog ili radi Boga ili radi svoga vjenog blaenstva, (dakle) izvana (motiviran), s tobom zaista nije u redu. Moe to se dodue prihvatiti, ali to ipak nije ono najbolje. Jer, zaista, ako netko umilja da u nutarnjosti, pobonosti, slatkom ushienju i posebnoj obasutosti Bojim milostima, dobiva vie nego pokraj vatre ognjita ili u staji, taj ne ini nita drugaije nego da bi uzeo Boga, ovio mu oko glave ogrta i gurnuo pod klupu. Jer tko Boga trai u jednom (odreenom) nainu, taj uzima nain, a promauje Boga koji je skriven u (tom) nainu. Tko meutim trai Boga bez naina, taj ga zahvaa kakav jest u sebi samomu; i takav ovjek ivi sa Sinom i on jest sam ivot. Tko bi tisuu godina pitao ivot: Zato ti ivi? - on bi, kad bi mogao govoriti, odgovorio nita drugo nego : Ja ivim zato da ivim. To dolazi odatle to ivot ivi iz svoga vlastita temelja i iz onog vlastitog navire; stoga on ivi bez Zato upravo u tomu da sam sebi ivi. Tko bi pak upitao nekoga istinitog ovjeka, koji djeluje iz svoga vlastita dna: Zato ini svoja djela? - ako bi htio pravo odgovoriti, taj ne bi odgovorio nita drugo nego: inim da bih inio. Gdje stvorenje zavrava, tu Bog poinje bivati. A Bog od tebe nita vie ne udi nego da izae iz sebe sama prema svom bivstvovanju na nain stvorenja i

pusti da Bog bude Bog u tebi. Najsitnija slika od stvorenja koja se ikad u tebi utisne tako je velika kao to je i Bog velik. Zato? Jer ti do cijelog Boga smeta. Upravo tu gdje ova slika (u tebe) ue, tu mora uzmaknuti Bog i itavo njegovo boanstvo. A gdje ta slika izae, tu Bog ue. Bog tako jako udi za tim da ti izae iz sebe prema bivstvovanju na nain stvorenja kao da je u tomu sve njegovo blaenstvo. Pa, dragi ovjee, to tebi kodi ako Bogu dopusti da Bog bude Bogom u tebi? Izai radi Boga potpuno iz sebe sama, pa e Bog radi tebe potpuno iz sebe izai. Ako ova oba izlaze, onda je to to tu ostaje jednostavno Jedno. U ovom Jednomu raa Otac svoga Sina u nutarnjem izvoru. Ondje iscvjetava Duh Sveti i u Bogu izvire jedna volja koja pripada dui. Dok ta volja stoji netaknuta od svih stvorenja i od sve stvorenosti, ta je volja slobodna. Krist govori: Nitko ne uzlazi na nebo osim onoga koji je s neba siao (Iv 3,13). Sve su stvari stvorene iz niega; stoga je njihov pravi praizvor nita(vilo), pa ukoliko se ova plemenita volja prikloni k stvorenjima, ona s tim stvorenjima protjee u njihovo nitavilo. Sad se postavlja pitanje, da li ova plemenita volja tako daleko protjee da se nikad vie ne moe vratiti? Uitelji openito kau da se ona nikada vie ne vraa ako je s vremenom protekla. Ja meutim kaem: Kad god se ova volja od same sebe i od sve stvorenosti i (samo) na trenutak vrati u svoj prvi praizvor, volja (opet) stoji u svom pravom slobodnom nainu i jest slobodna; i u tom se asu sve izgubljeno vrijeme opet sustigne. Ljudi meni esto kau: Molite za me! Ja tada mislim: Zato izlazite? Zato ne ostanete u sebi samima i

ne zgrabite svoje vlastito dobro? Vi ipak svu istinu nosite bitno u sebi. Da mognemo na takav nain istinski ostati unutra, da bismo posjedovali svu istinu neposredno i bez razliitosti u pravom blaenstvu, neka nam Bog pomogne! Amen.

7. PROPOVIJED
lusti vivent in aeternum (Sap. 5,15) Pravednici e vjeno ivjeti i njihova je nagrada kod Boga (Mudr 5,15). Sad tono pazite na smisao ove izreke: iako on moe zazvuati priprosto i operazumljivo, ipak je on veoma vrijedan uvaavanja i sasvim dobar. Pravednici e ivjeti. Tko su ti pravednici? Jedan spis kae: Pravedan je onaj koji daje svakomu ono to je njegovo: koji daju Bogu ono to je njegovo, svecima i anelima ono to je njihovo, a blinjemu ono to je njegovo. Boja je slava. Tko su ti to aste Boga? Oni koji su posve izali iz sebe samih i upravo nita od svoga ne trae u bilo emu, ma to to bilo, ni veliko ni malo; koji ne gledaju ni na to ispod sebe ni iznad sebe ni pokraj sebe ni u sebi; koji ne tee za dobrom ni za au, ni za ugodnou ni za nasladom ni za koriu ni za

srdanou ni za svetou ni za nagradom ni za kraljevstvom nebeskim, i odrekli su se svega toga, svega svoga - od tih ljudi Bog ima slavu i oni aste Boga u pravom smislu i daju mu ono to je njegovo. Anelima i svecima treba dati veselje. O uda nad udima! Moe li neki ovjek u ovom svijetu dati veselje onima koji su u vjenom ivotu. Da, doista! Svaki svetac ima tako veliko zadovoljstvo i tako neizrecivo veselje po dobrom djelu, - po dobroj volji ili elji imaju oni tako veliko veselje da to nijedna usta ne mogu izrei niti srce zamisliti kako veliko veselje oni time imaju. Zato je to tako? Jer oni Boga tako posve iznad svih mjera ljube i tako im je drag da im je draa njegova slava nego njihovo blaenstvo. I ne samo sveci i aneli nego i sad Bog ima u tomu tako veliko zadovoljstvo ba kao da je to njegovo boanstvo, pa se u tomu nalazi njegov bitak i njegovo zadovoljstvo i njegova ugodnost. Dajte sad pripazite! Kad Bogu ne biste htjeli sluiti ni iz jednoga drugog razloga nego radi velikog veselja koje u tomu imaju oni to su u vjenom ivotu te sam Bog, mi bismo to mogli initi rado i sa svim marom. Treba takoer pruiti pomo onima koji su u istilitu i poticaj (dobar primjer) onima koji jo ive. Takav ovjek je pravedan na jedan nain, ali u jednom drugom smislu pravedni su oni koji sve stvari od Boga kao jednake prihvaaju, to god to bilo, veliko ili maleno, drago ili mrsko, i to posve jednako, bez manje ili vie, kako jedno tako drugo. Ako jedno na neki nain vrednuje vie nego drugo, to je naopako. Treba se odrei svoje vlastite volje.

Neki dan mi je dola misao: Ako Bog ne bi htio kao ja, ja bih ipak htio kao on. Mnogi ljudi hoe u svemu imati svoju vlastitu volju; to je zlo, u tomu ima jedna pogreka. Drugi su malo bolji: ti zacijelo hoe ono to Bog hoe i nee nita protiv njegove volje; ali ako bi bili bolesni, svakako bi htjeli neka bi bila Boja volja da oni budu zdravi. Tako bi dakle ovi ljudi radije htjeli da Bog htjedne prema njihovoj volji nego da bi oni htjeli prema njegovoj volji. Moemo to i propustiti, ali to nije ono pravo. Pravednici uope nemaju htijenja; ono to Bog hoe njima, sve to jednako vai, ma koliko velika bila nevolja. Pravednom je ovjeku toliko ozbiljno (stalo) do pravednosti da kad Bog ne bi bio pravedan, oni ni Boga ne bi ni najmanje cijenili; i oni tako vrsto stoje u (toj) pravednosti i tako su se posve odrekli sebe da ne mare ni za muke paklene, ni za veselje kraljevstva Bojeg, niti za bilo to. Da, kad bi sva muka to je imaju oni koji su u paklu, ljudi ili avli, ili sva muka - koja je ikada bila ili e biti pretrpljena na zemlji - bila skopana s pravednou, oni za to ne bi ni najmanje marili; oni tako vrsto stoje uz Boga i uz pravednost. Nita pravednu ovjeku nije munije i tee nego ono to je suprotno pravednosti: da on ne bude u svemu mirna duha. Kako to? Ako neka stvar ljude moe razveseliti, a neka druga rastuiti, onda oni nisu pravedni; naprotiv, ako su u neko vrijeme radosni, onda su u svako vrijeme radosni; ako su u neko vrijeme vie a u neko drugo manje radosni, u tome nisu u pravu. Tko ljubi pravednost, taj stoji vrsto pri tomu da ono to on ljubi jest njegov bitak; nijedna ga stvar ne moe od toga odvui i ni za to drugo on ne mari.

Sveti Augustin govori: Ondje gdje dua ljubi, ona je izvornija nego ondje gdje daje ivot. Naa izreka iz Svetog Pisma zvui priprosto i operazumljivo, pa ipak jedva da itko razumije to ona sve znai; a ona ipak jest istinita. Onaj tko razumije nauk o pravednosti i o pravedniku, taj razumije sve to ja kaem. Pravednici e ivjeti. Nita meu svim stvarima nije tako milo i tako poeljno kao ivot. I nijedan opet ivot nije tako lo ni tako muan da ovjek ipak ne bi htio ivjeti. Jedan spis kae: to je neto blie smrti, to je munije. Svejedno, kako god taj ivot bio lo, on ipak hoe ivjeti. Zato jede? Zato spava? Da bi ivio. Zato eli dobro ili ast? To ti veoma dobro zna. Ali: Zato ivi? Radi ivota, pa ipak ne zna zato ivi. Tako je ivot u sebi samom poeljan da ga se eli radi njega samoga. Oni to su u paklu, u vjenoj muci, ak oni ne bi svoj ivot htjeli izgubiti, ni avli ni due, jer je njihov ivot tako plemenit da on neposredno od Boga tee u duu. Jer tako neposredno od Boga tee, stoga oni hoe ivjeti. Ako je dakle moj ivot Boji bitak, to Boji bitak mora biti moj i Boja bitnost moja bitnost, ni manje ni vie. Oni vjeno ive kod Boga, sasvim kraj Boga, jednaki, ni ispod njega ni iznad njega. Oni sva svoja djela ine kod Boga, a Bog kod njih. Sveti Ivan govori: Rije bijae kod Boga (Iv 1,1). Ona je bila sasvim kraj njega, jednaka, ni ispod njega ni iznad njega nego jednaka. Kad je Bog stvorio ovjeka, on je onda stvorio

enu iz ovjekova boka, da bi bila njemu jednaka. Nije je stvorio ni iz glave ni iz nogu, da ne bi bila ni nad njim ni ispod njega, nego da bi bila jednaka. Tako treba i pravedna dua biti jednaka kod Boga i pokraj Boga, posve jednaka, ni ispod ni iznad njega. Tko su ti koji su na takav nain jednaki? Koji nisu niemu jednaki, koji su jedino Bogu jednaki. Boanska bit nije niemu jednaka; u njoj nema ni slike ni oblika. Due koje su na takav nain jednake, njima Otac jednako daje i nita im ne uskrauje. to Otac moe uiniti, to on takvoj dui daje na jednak nain, doista, ako nije sama sebi vie jednaka nego nekomu drugom, a ona sama sebi ne treba biti blia nego nekomu drugomu. Svoju vlastitu ast, svoju korist i to god jest njezino, ona ne treba eljeti ni uvaavati vie nego iste vrijednosti u drugoga. to god bilo od nekoga drugoga, to njoj ne treba biti ni strano ni daleko, bilo to loe ili dobro. Sva ljubav ovoga svijeta sagraena je na sebeljublju. Kad bi ti nju ostavio, ostavio bi cio svijet. Otac raa svoga Sina u vjenosti sebi jednaka. Rije bijae kod Boga i Bog bijae (ta) Rije: ona je bila isto u istoj naravi. Ja jo povrh toga kaem: On ga je rodio iz moje due. Nije samo ona kod njega i on kod nje kao jednak, nego je on u njoj; i Otac svoga Sina raa u dui na isti nain kao to ga raa u vjenosti, a ne drugaije. On to mora initi, bilo mu drago ili ne. Otac raa svoga Sina bez prestanka, a ja kaem jo vie: On raa mene kao svoga Sina i kao istoga Sina. Kaem jo vie: On raa mene ne samo kao svoga sina; on raa mene kao sebe i sebe kao mene i mene kao svoj bitak i kao svoju narav. U najnutarnjijem izvoru, to ja izvirem u Duhu

Svetomu; to je jedan ivot i jedan bitak i jedan in. Sve to Bog ini to je Jedno; stoga on raa mene kao svoga Sina bez ikakve razlike. Moj tjelesni otac nije zapravo moj otac, nego samo jednim malim djeliem svoje naravi, i ja sam od njega odijeljen; on moe biti mrtav a ja iv(jeti). Stoga je nebeski Otac uistinu moj otac, jer ja sam njegov sin i od njega imam sve to imam, i ja sam isti sin a ne neki drugi. Budui da Otac ini (samo) jedno djelo, stoga on mene ini kao jedinoroenog Sina bez ikakve razlike. Bit emo potpuno u Boga preoblikovani i preobraeni (2 Kor 3,18). Shvati usporedbu! Posve onako kao kad se u sakramentu kruh pretvara u tijelo naega Gospodina: koliko god kruhova bilo, postaje samo jedno tijelo - isto tako, kad bi svi kruhovi bili pretvoreni u moj prst, ne bi ipak bilo vie nego samo jedan prst. Kad bi opet moj prst bio pretvoren u kruh, ovoga bi bilo koliko je i onoga bilo. Ono to se u drugo pretvara biva jedno s tim. Posve tako bivam ja u nj pretvoren, da on mene ini kao svoj bitak, (i to) kao jedno, ne kao jednako; tako mi ivoga Boga, istina je da to nema nikakve razlike. Otac raa svoga Sina bez prestanka. Kad Sin jest roen, on (vie) nita ne uzima od Oca jer sve ima; ali kad biva roen, on uzima od Oca. S obzirom na to, ni mi ne trebamo od Boga nita eljeti kao od nekoga stranog. Na je Gospodin govorio svojim uenicima: Nisam vas nazvao slugama nego prijateljima (Iv 15,14 sl). to god neto eli od drugoga jest sluga, a ono to to prua nagradu jest Gospodin. Nedavno sam

razmiljao o tomu da li bih htio od Boga neto uzeti ili eljeti. O tomu u dobro promisliti, jer ako bih od Boga neto uzeo, onda bih ja bio ispod Boga kao neki sluga, a on u davanju kao Gospodin. A s nama tako ne treba biti u vjenom ivotu. Kazao sam jedanput upravo ovdje, a i istina je: Ako ovjek neto dobiva ili uzima izvan sebe, to nije ispravno. Boga ne treba primati ni gledati kao (nekoga) izvan sebe, nego kao meni vlastita i kao ono to je u jednomu; k tomu ne treba sluiti ni djelovati radi bilo kojeg zato, ni radi Boga ni radi vlastite asti ni radi bilo ega to je izvan ovjeka, nego jedino radi onoga to je - u jednom - vlastiti bitak i vlastiti ivot. Mnogi jednostavni ljudi umiljaju da bi trebali Boga (tako) vidjeti kao da bi on stajao tamo a oni ovdje. Nije to(mu) tako. Bog i ja jesmo jedno. Spoznajom ja Boga uzimam u sebe; ljubavlju ja u Boga ulazim. Mnogi kau da blaenstvo nije u spoznavanju nego samo u volji. Ti imaju krivo; jer da je ono jedino u volji, ne bi se radilo o jednomu. Djelovanje je meutim jedno s nastajanjem. Ako drvodjelac ne djeluje, ni kua ne nastaje. Gdje miruje sjekira, miruje i nastajanje. Bog i ja jesmo jedno u takvom djelovanju; on djeluje i ja nastajem. Vatra pretvara u se ono to joj se prinese, i to postaje njezinom naravi. Ne pretvara drvo vatru u sebe nego vatra pretvara drvo u sebe. Tako i mi bivamo pretvoreni u Boga tim to emo ga spoznavati kakav on jest (1 Iv 3,2). Sveti Pavao kae: Tako emo spoznavati: ja njega upravo kao on mene, ni manje ni vie, sasvim

jednako (1 Kor 13,12). Pravednici e ivjeti vjeno i njihova je nagrada kod Boga - sasvim tako jednaka. Da mi uzljubimo pravednost radi nje same, a Boga bez ikakva zato, neka nam Bog pomogne. Amen.

8. PROPOVlJED
Populi eius qui in te est, misereberis (Os. 14,4) Prorok govori: Gospodine, smiluj se narodu koji je u tebi (Ho 14,4). Na Gospodin je odgovorio: Sve to je slabano ja u ozdraviti i ljubit u ih s voljom. Uzimam rije Pisma: Farizej je elio da na Gospodin s njim jede, i k tomu: Na Gospodin ree eni: 'Vade in pace, idi u miru!' (Lk 7, 36 - 50). Dobro je kad se od mira k miru dolazi, to je pohvalno; svejedno je to manjkavo. Treba hoditi u mir, ne zapoeti u miru. Bog (= Na Gospodin) hoe rei: Treba biti prenesen i gurnut u mir i treba zavriti u miru. Na je Gospodin govorio: Samo u meni imate mir (Iv 16,33). Tono onoliko koliko ste u Bogu toliko ste u miru. to god je od nekoga u Bogu, to ima mir; ako je naprotiv neto od nekoga izvan Boga, ono ima nemir. Sveti Ivan govori: Sve to je od Boga roeno pobjeuje svijet (1 Iv 5,4). to je od Boga roeno, to trai mir i ide u mir. Stoga je on govorio: Vade in pace, idi u miru! ovjek

koji se nalazi u hodu i u postojanu hodu, i to u mir, jest nebeski ovjek. Nebo postojano hodi u krug i u hodu trai mir. Sada pazite! Farizej je elio da na Gospodin s njim jede. Jelo koje jedem tako se sjedinjuje s mojim tijelom kao to je moje tijelo sjedinjeno s mojom duom. Moje tijelo i moja dua sjedinjeni su u jednom bitku, ne kao u jednom djelovanju (ne dakle) kako se moja dua sjedinjuje s okom u djelovanju, to jest u tomu da ono vidi; tako i jelo koje ja jedem biva s mojom naravi sjedinjeno u bitku, a ne a djelovanju, i to ukazuje na veliko sjedinjenje koje trebamo s Bogom imati u bitku, a ne u djelovanju. Stoga je farizej molio naega Gospodina da s njim jede. Farizej znai: netko tko je izdvojen i ne zna za kraj. Sve to dui pripada mora se potpuno odvojiti. to su moi plemenitije, to jae one odvajaju. Izvjesne moi toliko su iznad tijela i tako odijeljene da djeluju potpuno odvajajui i odjeljujui! Jedan uitelj kae lijepu izreku: to (i samo) jednom dotakne neto tjelesno, to nikada tamo ne ulazi. Drugo, (farizej znai) da treba biti odijeljen i odveden i useljen. Iz ovoga se moe razabrati da neuk ovjek (jedino) ljubavlju i eljom moe postii znanje i pouavati. Tree, to znai (= farizej) da ne treba imati kraja niti igdje biti dovren niti igdje prianjati, pa tako prijei u mir da se (vie) nita ne zna o nemiru, kad takav ovjek bude prenesen u Boga moima koje su potpuno odijeljene. Stoga je prorok govorio: Gospodine, smiluj se narodu koji je u tebi.

Jedan uitelj kae: Najvie djelo koje je Bog ikada uinio medu svim stvorenjima jest milosre. Najtajnije i najskrivenije, ak i ono to je ikad uinio u anelima, uznosi se u milosre, i to u djelo milosra kakvo je ono u sebi i kakvo je u Bogu. to god Bog ini, prvi je izljev (uvijek) milosre, (i to) ne ono gdje ovjeku oprata njegov grijeh i gdje se jedan ovjek smiluje drugom ovjeku; nego on (= taj uitelj) hoe rei: Najvie djelo koje Bog ini jest milosre. Jedan uitelj kae: Djelo milosra tako je srodno s Bojim biem da, dodue, istina i bogatstvo i dobrota oznauju Boga, iako ga od (od ovih) jedno izrie vie nego drugo: najvie je meutim Boje djelo milosre, a ono znai da Bog prenosi u ono najvie i najistije duu koja moe primiti milosre: u irinu, u more, u nedokuivo more; tamo djeluje Boje milosre. Stoga je prorok govorio: Gospodine, smiluj se narodu koji je u tebi. Koji narod jest u Bogu? Sveti Ivan govori: Bog je ljubav, i tko u ljubavi ostaje, ostaje u Bogu i Bog u njemu (1 Iv 4,16). Iako Sveti Ivan govori: ljubav sjedinjuje, to ipak ljubav nikada ne prenosi u Boga; ona moda (ve sjedinjeno) privrsti. Ljubav ne sjedinjuje, ni na jedan nain; to je ve sjedinjeno, to ona privruje i povezuje. Ljubav sjedinjuje u djelovanju, ali ne u bitku. Najbolji uitelji kau da razum potpuno odvaja i Boga razotkrivenog poima, kako on jest isti bitak u sebi samomu. Spoznanje prodire kroz istinu i dobrotu i baca se na isti bitak i shvaa Boga razotkrivenog, kakav jest bez imena. Ja (meutim) kaem: Ni razum ni ljubav ne sjedinjuju. Ljubav zahvaa samoga Boga ukoliko on jest dobar, pa kad bi Bogu otpalo ime dobrota, ljubav ne bi nikada dospjela dalje. Ljubav uzima Boga pod jednim

krznom, pod jednom haljinom. To razum ne ini; razum Boga uzima onako kako on u razumu biva spoznat; ali ga on nikada ne moe shvatiti u moru njegove nedokuivosti. Ja kaem: Obje, i spoznaju i ljubav nadmauje milosre; u onom najviem i najistijem to Bog moe uiniti, Bog ini milosre. Jedan uitelj govori lijepu besjedu: da u dui ima neto to je posve tajno i skriveno i daleko iznad onoga gdje izbijaju moi uma i volje. Sveti Augustin kae: Kao to je neizrecivo ono gdje Sin u prvom izljevu izlazi iz Oca, tako ima i neto posve tajno iznad toga prvog izljeva u kojem izbijaju razum i volja. Jedan uitelj, koji je najbolje govorio o dui, kae da svekoliko ljudsko znanje nikada ne prodire u ono to dua jest u svojoj dubini. Hoe se nadnaravno znanje (da bi se pojmilo) to je dua. Ta mi nita ne znamo o tomu gdje moi iz due izlaze u djela; neto malo dodue znamo, ali je to neznatno. to je dua u svojoj dubini, o tomu nitko nita ne zna. to se o tomu moe znati, to mora biti nadnaravno, to mora biti iz milosti: tamo Bog ini milosre. Amen.

9. PROPOVIJED
In occisione gladii mortui sunt (2 Hebr. 11,37)

itamo o muenicima da su od maa poginuli (2 Heb 11,37). Na je Gospodin govorio svojim uenicima: Blago vama kad neto trpite radi mojega imena (Mt 5,11 + 10,22). Onda se kae: Oni su mrtvi. Da su oni mrtvi, hoe rei da sve to se u ovom svijetu i u ovom ivotu pretrpi ima svoj kraj. Sveti Augustin kae: Svaka patnja i svako teko djelo ima svoj kraj, ali nagrada koju Bog za to daje jest vjena. Drugo, da moramo imati pred oima da je itav ivot smrtan, da se ne trebamo bojati sve patnje i sve muke koje nas mogu zadesiti, jer to ima svoj kraj. Tree, da se trebamo ponaati kao da smo mrtvi, tako da nas ne dotie ni ono to nam je milo ni ono to nam je mrsko. Jedan uitelj kae: Nita ne moe dotaknuti nebo, a to znai da je nebeski onaj ovjek kojemu sve stvari ne vrijede toliko da bi ga mogle dirnuti. Jedan uitelj govori: Budui da su sva stvorenja tako nitavna, otkuda onda dolazi da ona tako lako ovjeka odvraaju od Boga? - dua je ipak u svomu najneznatnijem vrednija od neba i svih stvorenja. On odgovara: to dolazi odatle to on premalo potuje Boga. Kad bi ovjek Boga potovao kako bi trebao, bilo bi gotovo nemogue da ikada padne. I sasvim je dobra pouka da se ovjek na ovom svijetu treba ponaati kao da je mrtav.

Sveti Grgur kae da Boga ne moe posjedovati u bogatoj mjeri nitko nego onaj tko je za ovaj svijet do dna mrtav. etvrta je pouka (meutim) najbolja. Kae se da su oni mrtvi. Smrt im meutim daje bitak. Jedan uitelj kae: Priroda ne unitava nita, a da umjesto toga ne daje neto bolje. Kad zrak postane vatrom, to je neto bolje; ako pak zrak postaje vodom, to je unitenje i lutanje. Ako (ve) Priroda to ini, Bog to ini jo vie: on nikada ne unitava, a da (umjesto toga) ne daje neto bolje. Muenici su mrtvi i izgubili su jedan ivot, ali su dobili jedan bitak. Jedan uitelj kae da su najplemenitiji bitak i ivot i spoznaja. Spoznaja je vie nego ivot ili bitak, jer u tomu to spoznaje ima (ujedno) ivot i bitak. S druge pak strane, ivot je plemenitiji nego bitak ili spoznaja, kao stablo koje ivi, dok kamen ima (samo) bitak. A ako opet poimamo bitak kao ist i nepomijean, kao to je u samom sebi: tada je bitak vii nego spoznaja ili ivot; jer u tomu to ima bitak, ima (ujedno) spoznaju i ivot. Oni su izgubili jedan ivot, a nali su jedan bitak. Jedan uitelj kae da Bogu nita nije tako jednako kao bitak; onoliko koliko neto ima bitak, toliko je jednako Bogu. Jedan uitelj kae: Bitak je tako ist i tako uzvien da sve to Bog jest, jest jedan bitak. Bog ne spoznaje nita nego samo bitak, on ne zna nita nego bitak, bitak je

njegov prsten. Bog ne ljubi nita nego svoj bitak, on ne misli nita nego svoj bitak. Ja kaem: Sva stvorenja jesu jedan bitak. Jedan uitelj kae da su izvjesna stvorenja Bogu tako blizu i posjeduju toliko u sebe utisnuta boanskog svjetla da ona drugim stvorenjima daruju bitak. To nije istina, jer bitak je tako uzvien i tako ist i tako Bogu srodan da ga nitko ne moe podariti nego jedino Bog u samomu sebi. Najvlastitija Boja bit jest bitak. Jedan uitelj kae: Jedno stvorenje moe zacijelo dati ivot drugomu. Upravo je stoga sve to na bilo koji nain jest zasnovano jedino i samo u bitku. Bitak je prvi naziv. Sve to je manjkavo jest otpad od bitka. Cio na ivot trebao bi biti jedan bitak. Ukoliko na ivot jest jedan bitak, utoliko on jest u Bogu: Ukoliko je na ivot ukljuen u bitak, utoliko je on Bogu srodan. Koliko god neki ivot bio neznatan, ako ga se shvati pod vidom bitka, on je plemenitiji od svega to je ikada dobilo bitak. Siguran sam u ovo: Kad bi neka dua spoznala (ma i) ono najneznatnije to ima bitak, ona se vie ni na trenutak ne bi od toga odvratila. Najneznatnije to se spozna (kao) u Bogu, ma neka se i (samo) jedan cvijet spozna onako kako on ima bitak u Bogu, bilo bi plemenitije nego cio svijet. (Ono) najneznatnije to jest u Bogu, ukoliko jest bitak, bolje je nego kad bi netko spoznao anela. Kad bi se aneo okrenuo k spoznavanju stvorenja, nastala bi no.

Sveti Augustin kae: Kad aneli spoznaju stvorenja bez Boga, onda je to veernja svjetlost; ali kad spoznaju stvorenja u Bogu, to je onda jutarnja svjetlost. Kad (opet) spoznaju Boga, kakav je isto u sebi samomu bitak, onda je to svijetlo podne. Ja kaem: Ovo bi ovjek trebao pojmiti i spoznati, da je bitak tako plemenit. Nijedno stvorenje nije tako neznatno da ne bi udjelo za bitkom. Leptirove gusjenice, kad spadnu sa stabala, puze uza zid da bi ouvale svoj ivot. Tako je plemenit ivot. Mi slavimo umiranje u Bogu da bi nas on prenio u bitak, koji je bolji od ivota: bitak u kojemu na ivot ivi, u kojemu na ivot biva bitkom. ovjek se treba s voljom predati u smrt i umrijeti da bi mu bolji bitak pao u dio. Ja kaem ponekad da je drvo bolje od zlata; to je vrlo udnovato. Kamen je, ukoliko ima bitak, plemenitiji nego Bog i njegovo boanstvo bez bitka, ukoliko bi se njemu moglo oduzeti bitak. Mora biti jako snaan ivot u kojemu mrtve stvari postaju ive, pa u kojemu i sama smrt postaje ivotom. Bogu nita ne umire; sve stvari ive u njemu. Oni su mrtvi, kae Pismo o muenicima, i preselili su u vjeni ivot, u onaj ivot u kojem je ivot bitak. Treba biti do temelja mrtav, tako da nas ne dotie ni ono to nas raduje ni ono to nas alosti. to treba spoznati, mora se spoznati u svomu uzroku. Nikad se neka stvar ne moe pravo spoznati u sebi samoj ako je se ne spozna u svomu uzroku. Pravom spoznajom nikad ne moe biti ono to neku stvar ne spoznaje u njezinu oitom uzroku. Tako ni ivot ne moe nikada biti savren, osim da bude doveden u svoj oiti uzrok, u kojemu je taj ivot bitak, to ga dua

prima kada do temelja umre, da bismo ivjeli u onom ivotu u kojemu je ivot bitak. to nas spreava da u tomu budemo postojani, pokazuje jedan uitelj pa kae: To dolazi odatle to dotiemo vrijeme. to dotie vrijeme, to je smrtno. Jedan uitelj kae: nebesko je kretanje vjeno; istina je, dodue, da od njega potjee vrijeme, ali to se dogaa u otpadanju. U (samom) svom kretanju ono je naprotiv vjeno, (tu) ono ne zna nita o vremenu, i tu ukazuje na to da dua treba prijei u isti bitak. Drugo (to spreava) jest kad neto u sebi sadri neku suprotnost. to je suprotnost? Radost i tuga, bijelo i crno, to stoji u suprotnosti, a ona nema postojanja u bitku. Jedan uitelj kae: dua je tijelu data zato da bude oiena. Kad je dua od tijela odijeljena, nema ni razuma ni volje: ona je jedno, ona ne bi mogla smoi snage kojom bi se mogla okrenuti k Bogu; ona ih (= razum i volju) dodue ima u njihovu temelju kao u korijenu, ali ne u njihovu djelovanju. Dua se u tijelu proiuje da bi skupila to je raspreno i izneseno. Kad ono to pet osjetila iznesu van opet ue u duu, ona onda ima mo u kojoj sve to biva jedno. Drugo, dua biva proiena u vrenju kreposti, tj. kad se dua uspinje u ivot koji je ujedinjen. istoa due lei u tomu to je oiena od ivota koji je podijeljen i ulazi u ivot koji je ujedinjen. Sve to je u niim stvarima, to se sjedinjuje kad se dua uspinje u ivot u kojem nema suprotnosti. to otpada od ovoga svjetla, to pada u smrtnost i umire. Tree, istoa due lei u tomu to nije prema niemu naklonjena. to god je prema neemu

drugomu naklonjeno, to umire i ne moe imati postojanosti. Molimo Boga, naega dragoga Gospodina, za to da nam pomogne iz ivota koji je podijeljen prei u ivot koji je jedno. Bog nam u tomu pomogao. Amen.

10. PROPOVIJED
Quasi stella matutina in medio nebulae et quasi luna plena in diebus suis lucet et quasi sol refulgens, sic itle refulsit in templo dei (Eccli. 50,6 - 7) Poput jutarnje zvijezde usred magle i poput punog mjeseca u svojim danima i poput sjajnog sunca svijetlio je ovaj u hramu Bojemu (Sir 50, 6 7). Uzimam evo posljednju izreku: hram Boji. to je Bog, a to hram Boji? Sastala su se dvadeset i etiri uitelja i htjeli raspravljati o tomu to je Bog. Skupili su se u odreeno vrijeme i svaki je od njih izrekao jednu besjedu; izdvajam od njih dvije-tri. Jedan je rekao: Bog je neto prema emu su nita sve promjenljive i vremenite stvari i pred njim je neznatno sve to ima bitak. Drugi je govorio. Bog je neto to je nuno iznad bitka, koji u sebi

samomu nikoga ne treba a kojeg (meutim) sve stvari trebaju. Trei je govorio: Bog je um koji ivi u spoznaji jedino sebe samog. Ostavljam po strani prvu i posljednju besjedu i govorim o drugoj: da je Bog neto to nuno mora biti iznad bitka. to ima bitak, vrijeme i mjesto, to ne dolazi u dodir s Bogom; on je iznad toga. Bog (dodue) jest u svim stvorenjima utoliko to imaju bitak, a ipak je iznad njih. Upravo s time to on jest u svim stvorenjima, on je ipak iznad njih; to u mnogim stvarima jest jedno, te mora nuno biti iznad svih stvari. Nekolicina uitelja mislila je da je dua samo u srcu. Tome nije tako i u tomu su se varali veliki uitelji. Dua je cijela i nepodijeljeno potpuna u stopalu i potpuna u oku i u svakom udu. Ako uzmem ulomak vremena, onda to nije ni dananji dan ni jueranji dan. Ako meutim uzmem ovo sada, to onda obuhvaa u sebi sve vrijeme. Ono sada, u kojem je Bog stvorio svijet, ovom je vremenu jednako blizu kao i ovo sada u kojem ja govorim, a Sudnji je dan ovom sada jednako blizu kao dan to je bio juer. Jedan uitelj kae: Bog je neto to djeluje u vjenosti u sebi samomu nepodijeljen, to ne treba niije pomoi ni orua te u samomu sebi ustraje, to niega ne treba, ali koga sve stvari trebaju i prema kojemu sve stvari hrle kao prema svomu posljednjem cilju. Ovaj posljednji cilj nema nikakva odreena naina, on prerasta nain i ide u irinu. Sveti Bernard kae: (Nain) kako da ljubimo Boga jest nain bez naina. Lijenik koji hoe

ozdraviti nekog bolesnika nema nikakva (odreena) naina zdravlja, kako zdravim bi bolesnika htio uiniti; on dodue ima neki nain kojim ga hoe ozdraviti; a kako zdravim ga hoe uiniti, to je bez (odreena) naina: tako zdravim kako god moe. Kako trebam ljubiti Boga, za to nema nikakva (odreenog) naina: koliko god moemo, to je bez naina. Svaka stvar djeluje u (svom) bitku; nijedna stvar ne moe djelovati iznad svoga bitka. Vatra ne moe djelovati nigdje nego u drvu. Bog djeluje iznad bitka u irini gdje se moe pokrenuti; on djeluje u ne-bitku. Prije nego je bilo bitka, Bog je djelovao; on je inio bitak dok jo nije bilo bitka. Neotroumni uitelji kau da je Bog isti bitak; on je tako visoko iznad bitka kao i najvii aneo iznad jedne muice. Isto tako bih rekao neistinu kad bih htio sunce nazvati blijedim ili crnim. Bog nije ni ovo ni ono. A jedan uitelj kae: Tko vjeruje da je Boga spoznao, a pritom bi neto spoznao, taj ne bi spoznao Boga. Ali ako sam rekao da Bog nije bitak i da je iznad bitka, to mu time nisam zanijekao bitak nego sam ga njemu uzvisio. Ako uzmem bakra u zlatu, onda je on to (pri ruci), i to na vii nain nego u sebi samom. Sveti Augustin kae: Bog je mudar bez mudrosti, dobar bez dobrote, moan bez moi. Mali uitelji ue u koli da se sva bia dijele u deset naina, a sve njih ukupno odriu Bogu. Nijedan od ovih naina (bitka) ne dotie Boga, ali mu nijedan od njih niti ne manjka. Prvi, koji najvie posjeduje bitak, u kojem

sve stvari dobivaju svoj bitak, jest supstancija; a posljednji, koji sadri najmanje bitka, zove se relacija, a ova je u Boga jednaka onom najveemu to posjeduje najvie bitka - u Bogu ovi naini imaju isti prauzor. U Bogu su jednaki prauzori svih stvari; ali oni su prauzori nejednakih stvari. Najvii aneo i dua i muica imaju jednak prauzor u Bogu. Bog nije ni bitak ni dobrota. Dobrota jest u bitku i ne see dalje od bitka; jer da nema bitka, ne bi bilo dobrote, a bitak je jo istiji nego dobrota. Bog nije dobar ni bolji ni najbolji. Tko bi rekao da je Bog dobar, taj bi mu isto tako inio nepravdu kao kad bi sunce nazvao crnim. A evo, Bog sam ipak kae: Nitko nije dobar nego jedino Bog. to je dobro? Dobro je ono to sebe priopuje. Dobrim ovjekom nazivamo onoga koji se razdaje i koji je koristan. Stoga jedan poganski uitelj kae: Pustinjak nije u ovom smislu ni dobar ni zao, jer on sebe ne razdaje niti je koristan. Bog je najpriopiviji. Nijedna stvar ne priopuje se iz onoga vlastitog, jer sva su stvorenja ne-od-sebe. to god ona priopuju, to ona imaju od nekoga drugog. Ona ni same sebe ne daju. Sunce daje svoj sjaj, ali ipak ostaje na svome mjestu; vatra daje svoju vruinu, pa ipak ostaje vatra; Bog meutim priopuje svoje, jer on od sebe sama jest ono to jest, i u svim darovima koje daje on najprije daje sama sebe. On daje sebe kao Bog, kakav on jest u svim svojim darovima, ako to hoe onaj tko bi elio primiti Boga. Sveti Jakov govori: Svi dobri darovi potjeu odozgo od oca svjetlosti (Jak 1,17).

Ako Boga uzimamo u bitku, to ga uzimamo u njegovu predvorju, jer bitak je njegovo predvorje, u kojemu on prebiva. Pa gdje je on u svome hramu u kojem kao svet zasja? Razum je hram Boji. Nigdje Bog ne prebiva istinskije nego u svomu hramu, u razumu, kako kae onaj drugi uitelj: Bog je razum koji ivi u spoznavanju jedino samog sebe, ostajui samo u sebi samomu ondje gdje ga nikad nita nije dotaklo; jer to je on sam u svojoj tiini. Bog u spoznavanju sama sebe spoznaje sebe u sebi. Uzmimo ga (= spoznavanje) kakvo je u dui koja posjeduje jednu kapljicu, iskricu, granu razuma. Ona (= dua) ima moi koje djeluju u tijelu. Tu je mo kojom ovjek probavlja; to djeluje vie nou nego danju; po njoj ovjek napreduje i raste. Dua ima, nadalje, mo u oku; po njoj je oko tako suptilno i fino da stvari ne prima u grubosti kakve u sebi jesu; one se prethodno moraju prosijati i profiniti u zraku i svjetlosti; to dolazi odatle to ono (= oko) pri sebi ima duu. U dui je i daljnja mo, kojom ona misli. Ova mo predstavlja stvari koje nisu prisutne, tako da ja te stvari isto tako dobro spoznajem kao da ih oima vidim, pa ak i bolje - ja mogu mislei jako dobro sebi predstaviti jednu ruu (i) zimi - pa ovom moi dua djeluje u nebitku te u tomu nasljeuje Boga, koji djeluje u nebitku. Jedan poganski uitelj kae: Dua koja ljubi Boga uzima ga pod platem dobrote - to je dosad navedeno, jo su to sve rijei poganskih uitelja, a oni su spoznavali samo u naravnom svjetlu; jo nisam doao do rijei svetih uitelja, koji su spoznavali u jednom puno

uzvienijem svjetlu - on dakle kae: Dua koja ljubi Boga uzima ga pod platem dobrote. Razum, meutim, s Boga skida plat dobrote i uzima ga ogoljena, kad je razodjeven od dobrote i od bitka i od svih imena. Ja sam u koli kazivao da je razum plemenitiji nego volja, ali oni ipak oboje spadaju u ovo svjetlo. Onda je jedan uitelj u jednoj drugoj koli kazao da je volja plemenitija nego razum, jer da volja uzima stvari onako kako su one u sebi; a da razum uzima stvari kako su one u njemu. To je istina. Plemenitije je oko u sebi nego oko koje je naslikano na zidu. Ja meutim kaem da je razum plemenitiji od volje. Volja uzima Boga pod ruhom dobrote. Razum uzima Boga golog, kako je razodjeven od dobrote i od bitka. Dobrota je ruho pod kojim je Bog skriven i volja uzima Boga pod ovim ruhom dobrote. Da na Bogu nema dobrote, moja ga volja ne bi htjela. Tko bi htio kralja odjenuti na dan krunidbe u sivu odjeu, taj ga ne bi dobro odjenuo. Ja nisam blaen od toga to je Bog dobar. Niti u ikada udjeti za tim da me Bog uini blaenim svojom dobrotom, jer on to uope ne bi mogao uiniti. Ja sam blaen jedino od toga to je Bog razuman, a ja to spoznajem. Jedan uitelj kae: Boji razum jest ono o emu posve ovisi aneoski bitak. Postavlja se pitanje, gdje je sasvim istinski bitak slike: u zrcalu ili u onom od ega ona izlazi? Istinskiji je u onom od ega ona izlazi. Slika je u meni, od mene, meni. Dok zrcalo stoji tono spram moga lica, moja je slika u njemu; ako bi zrcalo otpalo, slike bi nestalo. Bitak anela ovisi o tomu da mu je nazoan boanski razum, u kojem on sebe spoznaje.

Kao zvijezda Danica usred magle. Sad upravljam svoju panju na rije quasi, to jest kao; to djeca u koli zovu prilogom. To je ono na to sam smjerao u svim svojim propovijedima. Najistinskije to se moe o Bogu izrei jest rije i istina. Bog je sam sebe nazvao Rije. Sveti Ivan je govorio: U poetku bijae Rije (Iv 1,1), a on time (ujedno) naznauje da uz ovu rije treba biti jedan prilog. Onako kao slobodna zvijezda po kojoj se na njemakom petak zove Freitag, Venera: ona ima vie imena. Kad prethodi Suncu te izae prije Sunca, ona se zove Danica; kad meutim ide iza Sunca, pa Sunce prije zae, onda se ona zove Veernjaa; ona se katkad kree iznad Sunca, katkad ispod njega. Ona je ispred svih zvijezda postojano jednako blizu Suncu; ona mu se nikad niti odmie niti primie, pa time naznauje da ovjek koji do toga hoe doi treba uvijek biti Bogu bliz i nazoan, tako da ga nita ne moe od Boga udaljiti, ni srea ni nesrea niti bilo koje stvorenje. Tekst u Svetom Pismu dalje kae: Kao pun Mjesec u svojim danima. Mjesec ima vlast nad svom vlanom prirodom. Nikad Mjesec nije tako bliz Suncu kao kad je pun i kad svoju svjetlost dobiva neposredno od Sunca. Od toga meutim to je Zemlji blii nego ijedna zvijezda, on ima dva gubitka: da je blijed i umrljan i da gubi svoju svjetlost. On nikad nije tako snaan kao da je najdalje od Zemlje, tada on najdalje izbacuje more; to je umanjeniji, to ga manje moe izbaciti. to je manje dua uzviena nad zemaljske stvari, to je ona snanija. Tko ne bi spoznao nita osim stvorenja, ne bi trebao misliti ni na jednu propovijed, jer je svako stvorenje puno Boga i svako je jedna knjiga. ovjek koji hoe stii do onoga o

emu se u prethodnomu govorilo - na ovo u svemu izlazi itava propovijed - taj mora biti kao zvijezda Danica: uvijek Bogu nazoan i uvijek pri (njemu) i jednako blizu i uzvien nad sve zemaljske stvari i mora biti prilog uz Rije. Postoji stvorena rije: to je aneo i ovjek i sva stvorenja. Postoji i druga rije, miljena i izreena, po kojoj biva mogue da sebi neto predoim. A ima jo jedna rije, koja je i neizreena i nemiljena, koja nikada ne istupa, nego vjeno ostaje u onomu koji je govori. Ona je u Ocu koji je govori, neprestano u zaeu i unutra ostajui. Razum uvijek djeluje prema unutra; pa to je razum snaniji i izotreniji, to se vie s njim sjedinjuje i biva jedno ono to on spoznaje. Nije (meutim) tako s tjelesnim stvarima; to su snanije, one to vie djeluju prema van. Boje blaenstvo (meutim) sastoji se u djelovanju razuma prema unutra, pri emu rije unutra ostaje. Tamo dua treba ostati prilog te s Bogom djelovati jedno djelo, kako bi svoje blaenstvo crpila u samolebdeem spoznavanju: u istom onomu u emu je i Bog blaen. Da bismo uvijek mogli biti prilog pri ovoj Rijei, neka nam pomogne Otac i ta ista Rije i Duh Sveti. Amen.

11. PROPOVIJED

In diebus suis placuit deo et inventus est iustus (Eccli. 44, 16/17) Ova rije koju sam ja izrekao na latinskom napisana je u poslanici i moe se izrei o nekom svetom sljedbeniku, a naki glasi ovako: Naen je pravednim unutar svojih dana, svidio se Bogu u svoje dane (Sir 44, 16 - 17). Pravednost je unutra naao. Vie je moje tijelo u mojoj dui nego to bi moja dua bila u tijelu. Vie su moje tijelo i moja dua u Bogu nego to su u sebi; a pravednost jest ovo: uzrok svih stvari u istini. Kako kae Sveti Augustin: Bog je dui blii nego ona sama sebi. Blizina izmeu Boga i due ne pozna doista nikakvu razliku (izmeu njih dvoje). Isto spoznavanje u kojem Bog sam sebe spoznaje, to i nijedno drugo jest spoznavanje svakog odvojenog duha. Dua prima svoj bitak neposredno od Boga; stoga je Bog dui blii nego ona sama sebi; stoga je Bog u dnu due sa svim svojim boanstvom. Sad jedan uitelj pita da li boansko svjetlo tee jednako isto u moi due kao to je u bitku due, budui da dua ima svoj bitak neposredno od Boga, a moi proistjeu neposredno iz bitka due? Boansko je svjetlo odve plemenito, a da bi bilo u ikakvom zajednitvu s (tim) moima; jer Bog je dalek i tu svemu to dotie i biva doticano. I stoga to moi bivaju doticane i dotiu, one gube svoje djevianstvo. Boansko svjetlo ne moe svijetliti u njih; ali vjebanjem i proiavanjem mogu postati osjetljive.

Jedan drugi uitelj kae, u vezi s ovim, da se moima daje svjetlo nalik nutarnjem svjetlu. Ono dodue jest nalik nutarnjem svjetlu, ali ono nije nutarnje svjetlo. Njima se (tj. moima) od ovog svjetla dogaa utisak, tako da postanu osjetljive za nutarnje svjetlo. Jedan drugi uitelj kae da sve duevne moi koje djeluju u tijelu s tijelom umiru, s izuzetkom spoznaje i volje: samo one ostaju dui. Iako (dodue) moi koje djeluju u tijelu umiru, one ipak u korijenu i nadalje postoje. Sveti Filip je govorio: Gospodine, pokai nam Oca i nama je dosta (Iv 14,8). A Ocu ne dolazi nitko osim po Sinu (Iv 14,6). Tko vidi Oca, taj vidi Sina (Iv 14,9), a Duh Sveti jest ljubav njih dvojice. Dua je u sebi tako jednostavna da ona moe opaati uvijek samo jednu sliku u jednom asu. Kad ona opaa lik kamena, ona ne opaa lik anela, a ako opaa lik anela, ne opaa istovremeno nijedan drugi; a isti lik koji ona opaa, ona u nazonosti mora i ljubiti. Kad bi opaala tisuu anela, bilo bi to kao da su dva anela, ali ona ne bi opaala vie od jednog jedinog anela. ovjek se dakle treba u sebi sabrati u jedno. Sveti Pavao govori: Ako ste sad osloboeni od svojih grijeha, postali ste slugama Bojim (Rim 6,22). Jedinoroeni Sin nas je oslobodio od naih grijeha. A na Gospodin govori puno tonije nego Sveti Pavao: Nisam vas nazvao slugama nego prijateljima.

Sluga ne zna volju svoga gospodara, a prijatelj zna sve to zna njegov prijatelj. Sve to sam uo od Oca svoga, ja sam vama objavio (Iv 15,15), i sve to zna moj Otac, znam i ja, a sve to ja znam, to vi znate; jer ja i moj Otac imamo jednog Duha. ovjek koji zna sve to Bog zna jest poznavalac Boga. Taj ovjek poima Boga u njegovoj vlastitosti i u njegovu vlastitu jedinstvu i njegovoj vlastitoj nazonosti i u njegovoj vlastitoj istini; s tim je ovjekom posve u redu. Onaj pak ovjek koji je nenaviknut na nutarnje stvari, ne zna to je Bog. Poput ovjeka koji u svom podrumu ima vina, ali ga nije nimalo pio ni kuao, taj ne zna da je ono dobro. Isto tako stoji s ljudima to ive u neznanju: ti ne znaju to je Bog, a ipak vjeruju i misle da ive. Takvo znanje ne potjee od Boga. ovjek mora imati isto, jasno znanje o boanskoj istini. Kod ovjeka koji u svim svojim djelima ima pravu tenju, poetak te njegove tenje jest Bog, i izvedba te tenje jest (opet) sam Bog i ista boanska narav, te ona (= njegova tenja) zavrava u boanskoj naravi, u njemu samomu. Jedan pak uitelj kae da nema nijednog tako nerazumna ovjeka koji ne bi udio za mudrou. Pa zato mi ipak ne postajemo mudri? Za ovo je dosta toga potrebno. Najvanije jest da ovjek mora proi kroz sve stvari i preko svih stvari te (preko) uzroka svih stvari, a to onda ovjeku pone dodijavati. Uslijed toga ovjek ostaje u svojoj ogranienosti. Ako sam ja bogat ovjek,

zbog toga nisam ve (i) mudar; ako sam pak usvojio bit mudrosti i njezinu narav i ako sam mudrost sama, onda ja jesam mudar ovjek. Rekao sam jednom u nekom samostanu: Istinska slika due jest ona gdje nita nije obrazovano ni uoblieno izuzev ono to sam Bog jest. Dua ima dva oka, jedno nutarnje i jedno izvanjsko. Nutarnje oko due jest ono to gleda u bitak i svoj bitak prima neposredno od Boga: ovo je njegovo vlastito djelo. Izvanjsko oko due jest ono to je okrenuto svim stvorenjima, te ih opaa na slikovit i djelatan nain neke moi. Onaj pak ovjek koji se okree sam u sebe tako da Boga spoznaje u njegovu vlastitu okusu i u njegovu vlastitu temelju, takav je ovjek osloboen od svih stvorenih stvari i u sebe je zakljuan pod zbiljskom bravom istine. Kako sam jednom kazao da je na Gospodin na uskrsni dan doao k svojim uenicima pored zatvorenih vrata; tako je i s ovim ovjekom, koji je osloboen od svake ludosti i od svake stvorenosti: u takva ovjeka Bog ne dolazi tek (sad) unutra: (nego) on jest bitno u njemu. On se svidio Bogu u svoje dane. Kad se kae u svoje dane, to ima vie od jednog dana: (naime) dan due i dan Boji. Dani koji su protekli prije est ili sedam dana i oni dani to su bili pred est tisua godina dananjem su danu tako blizu kao i dan to je bio juer. Zato? Jer je to vrijeme u jednom nazonom (asovitom) sada. Po tome to se nebo kree, po prvom okretaju neba jest nebeski dan. Ondje se zbiva u jednom sada dan due, a u njezinu naravnom svjetlu, u kojemu sve stvari jesu, jest jedan cijeli dan: tu su dan i no jedno. Boji je dan naprotiv ondje gdje dua raa

svoga jedinoroenog Sina u jednom nazonom sada, i dua se preporaa u Bogu. Kad god se dogaa ovo raanje, ono raa jedinoroenog Sina. Stoga ima puno vie (onih) sinova to ih raaju djevice nego onih to ih raaju ene, jer one (djevice) raaju iznad vremena u vjenosti (usp. Iz 54,1). No ma koliko bilo sinova to ih dua raa u vjenosti, to ih ipak nema vie od jednog Sina, jer se to dogada (upravo) nad vremenom u danu vjenosti. A posve je u redu sa ovjekom koji ivi u krepostima, jer kazao sam prije osam dana, da su kreposti u srcu Bojemu. Tko u kreposti ivi i u kreposti djeluje, s njim je veoma dobro. Tko ni u emu ne trai nita svoje, ni u Bogu ni u stvorenjima, taj prebiva u Bogu i Bog prebiva u njemu. Takvom je ovjeku slatko sve stvari ostaviti i prezreti i uitak mu je sve stvari usavriti do njihova vrhunca. Govori Sveti Ivan: Deus caritas est - Bog je ljubav, a ljubav je Bog, i tko stoji u ljubavi, stoji u Bogu i Bog stoji u njemu (1 Iv 4,16). Tko u Bogu stoji, u dobar je stan uselio i batinik je Boji, a u komu Bog prebiva, taj ima kod sebe dostojne sustanare. A jedan uitelj kae da Bog dui daje jedan dar po kojem se dua pokree k nutarnjim stvarima. Jedan uitelj kae da dua biva neposredno taknuta od Duha Svetog, jer u ljubavi u kojoj Bog sam sebe ljubi, u toj ljubavi ljubi mene, a dua ljubi Boga u istoj toj ljubavi u kojoj on sama sebe ljubi; da nije pak ove ljubavi u kojoj Bog ljubi duu, ne bi bilo (ni) Duha Svetoga. ar i

cvjetanje Duha Svetoga jest ono u emu dua ljubi Boga. A jedan evanelist pie: Ovo je Sin moj ljubljeni u kojemu mi je milina (Mk 1,11). A drugi evanelist pie: Ovo je Sin moj ljubljeni u kojemu mi se sve stvari dopadaju (Lk 3,22). A trei evanelist pie: Ovo je Sin moj ljubljeni u kojem se ja sam sebi dopadam (Mt 3,17). Sve to se Bogu dopada, dopada mu se u njegovu jedinoroenomu Sinu; sve to Bog ljubi, ljubi on u svome jedinoroenom Sinu. A ovjek treba ivjeti tako da bude jedno s jedinoroenim Sinom i da on bude (taj) jedinoroeni Sin. Izmeu jedinoroenog Sina i due nema nikakve razlike. Izmeu sluge i gospodara nema nikad jednake ljubavi. Sve dok sam sluga, ja sam jedinoroenom Sinu vrlo dalek i nejednak. Kad bih htio Boga gledati svojim oima, onim oima kojima gledam boju, time bih itekako inio nepravdu, jer ovo je (gledanje) vremenito; a sve to je vremenito, Bogu je daleko i tue. Ako se uzima vrijeme pa i u najmanjemu, u (jednom) sada, to je (jo ipak) vrijeme i u sebi postoji. Dok ovjek ima vrijeme i prostor i broj i mnoinu i koliinu, jo je jako neispravan, pa mu je Bog dalek i tu. Stoga na Gospodin kae: Tko hoe postati mojim uenikom, taj se mora odrei samoga sebe (Lk 9,23); nitko ne moe uti moju rije ni moj nauk, osim ako se odree samoga sebe.

Sva su stvorenja sama u sebi nita. Stoga sam ja rekao: Odustanite od nita(vila) i prihvatite savreni bitak, u kojemu je volja ispravna. Tko je napustio svu svoju volju, tomu godi moj nauk i on slua moju rije. A jedan uitelj kae da sva stvorenja primaju svoj bitak neposredno od Boga; stoga je kod stvorenja tako da oni po svojoj ispravnoj naravi vie ljube Boga nego same sebe. Kad bi duh spoznao svoju istu odvojenost, on se vie ne bi mogao prikloniti nikakvoj stvari, nego bi morao ustrajati u svojoj odvojenosti. Stoga je reeno: Svidio se njemu u svoje dane. Razliiti su dan due i Boji dan. Kad je dua u svom naravnom danu, ona tada sve stvari prepoznaje preko vremena i prostora; nijedna stvar (tu) njoj nije daleko ili blizu. Stoga sam kazao da su sve stvari u ovom danu jednako plemenite. Kazao sam jednom da Bog sada stvara svijet, i sve su stvari jednako plemenite u ovaj dan. Kad bismo rekli da je Bog stvorio svijet juer ili da e ga sutra stvoriti, ludo bismo postupili. Bog stvara svijet i sve stvari u jednom nazonom sada, a vrijeme koje je proteklo prije tisuu godina Bogu je sad jednako nazono i isto tako blizu kao i vrijeme koje sada jest. U duu koja stoji u nazonom sada raa Otac svoga jedinoroenog Sina i u tom istom raanju dua se u Bogu preporaa. To je jedno raanje: kad god se ona (= dua) preporaa u Bogu i Otac u nju raa svoga jedinoroenog Sina. Govorio sam o jednoj moi due; u svomu prvom izljevu ona ne zahvaa Boga ukoliko je on dobar, niti ga

zahvaa ukoliko je on istina: ona prodire do temelja i trai dalje i shvaa Boga u njegovu jedinstvu i njegovoj osami; ona zahvaa Boga u njegovoj pustinji i u njegovu vlastitu temelju. Zbog toga se ona niim ne zadovoljava, ona traga dalje za tim to jest te to Bog jest u svom boanstvu i u vlastitosti svoje naravi. A kae se da nijedna sjedinjenost nije vea od one da tri osobe jesu jedan Bog. Nakon toga - tako se kae - nijedna sjedinjenost nije vea od one izmeu Boga i due. Kad dua doivi poljubac od boanstva, ona stoji u potpunoj savrenosti i blaenstvu; te ona biva obuhvaena jedinstvom. U prvom doticaju u kojem je Bog duu kao nestvorenu i nestvorivu dotakao i dotie, tada je dua po Bojem doticaju isto tako plemenita kao sam Bog. Bog je dotie po sebi. Propovijedao sam jednom na latinskom jeziku, a bilo je to na dan Presvetog Trojstva, i tada sam rekao: Razliitost dolazi iz jedinstva, (mislim) razliitost u Trojstvu. Jedinstvo jest razliitost, a razliitost jest jedinstvo. to je vea razliitost, to je vee jedinstvo, jer to (upravo) jest razliitost bez razlike. Da je tu tisuu osoba, tu ipak ne bi bilo nieg do jedinstva. Kad Bog gleda stvorenje, on mu time daje bitak; kad stvorenje gleda Boga, ono time dobiva svoj bitak. Dua ima razumni, spoznavajui bitak; stoga: gdje Bog jest, tu je dua, i gdje je dua, tu Bog jest. Reeno je: Naen je unutra. Ono je unutra to prebiva u dnu due, u bitnoj nutrini due, u razumu, te ne izlazi i ne gleda ni na jednu stvar (vani). Tamo su sve moi due jednako plemenite: ovdje je on naen unutra pravednim. Ono je pravedno to je jednako u milju i u alosti, i u gorkosti i u slasti, i emu nita ne

stoji na putu da bi se nalo jedno u pravednosti. Pravedan ovjek jest jedno s Bogom. Ljubljeno je ono to je jednako. Ljubav uvijek ljubi (sebi) jednako; stoga Bog ljubi pravednika kao sebi jednaka. Da bismo se nali unutra u danu i vremenu razuma i u danu mudrosti i u danu pravednosti i u danu blaenstva, pomogao nam Otac i Sin i Duh Sveti. Amen.

12. PROPOVIJED
Impletum est tempus Elizabeth (Luc. 1,57) Elizabeti se ispuni vrijeme i ona rodi sina. Ivan mu je ime. Tada ljudi govorahu: 'to to udesno ima biti od ovog djeteta? Jer Boja je ruka s njime' (Lk 1,57 + 63 + 66). U jednoj knjizi Svetog Pisma stoji: Najvei je dar (to) da smo djeca Boja i da on raa svoga Sina u nama (1 Iv 3,1). Dua koja hoe biti dijete Boje ne treba nita u sebi raati, a u kojoj se treba raati Sin Boji, u njoj se ne treba raati nita drugo. Najvia Boja tenja jest: raati. On se nikad ne zadovoljava osim da u nama raa svoga Sina. Ni dua se ne zadovoljava ni na koji nain ako se u njoj ne raa Sin Boji. A tada izvire milost. Tada se milost ulijeva. Milost ne djeluje; njezino nastajanje jest njezino

djelo. Ona istjee iz Bojeg bitka i utjee u bitak due, ali ne u moi. Kad se ispunilo vrijeme, bi roena milost. Kad je punina vremena - kad vremena vie nema. Kad se u vremenu vlastito srce stavilo u vjenost, pa su sve vremenite stvari ujedno mrtve, to je punina vremena. Ja sam jednom kazao: Ne raduje se sve vrijeme onaj tko se u vremenu raduje. Sveti Pavao govori: Radujte se u Gospodinu uvijek! (Fil 4,4). Uvijek se raduje onaj tko se raduje iznad i izvan vremena. Jedan spis kae: tri stvari ovjeka spreavaju da nikako ne moe spoznati Boga. Prva je vrijeme, druga tjelesnost, trea mnoina. Dok su te tri u meni, Bog nije u meni niti on u meni na istinski nain djeluje. Sveti Augustin kae: Od duevne poude dolazi da ona hoe mnogo toga zgrabiti i posjedovati, pa tako ona posee za vremenom i tjelesnou i za mnoinom, te pri tomu gubi upravo ono to posjeduje. Jer sve dotle dok je u tebi vie i vie (toga), nikad ne moe Bog u tebi prebivati ni djelovati. Uvijek te stvari trebaju van ako Bog treba unutra, osim da ih ima na jedan vii i bolji nain tako da je mnoina u tebi postala jednim. to je onda u tebi vie mnoine, to je vie jedinstva, jer je jedno pretvoreno u drugo.

Jednom sam rekao: Jedinstvo sjedinjuje svaku mnoinu, ali mnoina ne sjedinjuje jedinstvo. Kad bivamo uzdignuti iznad svih stvari i kad je uzdignuto sve to je u nama, onda nas nita ne titi. Ono to je ispod mene, to me ne pritie. Kad bih ja isto samo za Bogom teio, tako da iznad mene ne bi bilo niega osim Boga, ne bi mi nita bilo teko i ne bih tako brzo bivao zabrinut. Sveti Augustin govori: Gospodine, kad se k tebi priklonim, bude mi oduzet sav teret, bol i muka. Kad nadiemo vrijeme i vremenite stvari, slobodni smo i uvijek veseli i tada je punina vremena; tada se u tebi raa Sin Boji. Govorio sam jednom: Kad se ispunilo vrijeme, tada posla Bog svoga Sina (Gal 4,4). Ako se togod drugo u tebi raa osim Sina, onda nema Duha Svetoga, i milost u tebi ne djeluje. Vrelo Duha Svetoga jest Sin. Da nema Sina, ne bi bilo ni Duha Svetoga. Duh Sveti ne moe istjecati ni iscvjetavati nigdje nego od Sina. Gdje Otac raa svoga Sina, tu mu on daje sve to On ima u svom bitku i svojoj naravi. U ovom davanju izvire Duh Sveti. Takva je i Boja tenja da se nama potpuno dade. Na isti nain kao kad vatra hoe u se povui drvo, a sebe opet u drvo, ona prvo nalazi drvo kao sebi (= vatri) nejednako. Stoga njoj treba vremena. Najprije ga stopli i ugrije, a onda ono dimi i praska, jer je ono njoj nejednako; a to onda drvo biva sve vrue, to biva tie i mirnije, pa to je ono vie jednako vatri, to je krotkije, dok sasvim ne postane vatrom. Ako vatra ima u se primiti drvo, mora biti istjerana svaka nejednakost.

Tako mi istine, koja jest Bog: Ako si smjerao na bilo to drugo osim jedino na Boga, ili ako trai bilo to drugo osim Boga, onda djelo koje ini nije tvoje niti je zaista Boje. Djelo jest ono na to u tvome djelu cilja tvoja krajnja namjera. Ono to u meni djeluje, to je moj otac, i ja sam mu podloan. Nemogue je da u prirodi budu dva oca; u prirodi mora uvijek biti jedan otac. Kad su druge stvari vani i ispunjene, tada se dogaa to raanje. to puni, to se kree u sve krajeve i nigdje ga ne nedostaje; to ima irinu i duljinu, visinu i dubinu. Kad bi to imalo visinu, a ne irinu ni duljinu ni dubinu, ono ne bi punilo. Sveti Pavao govori: Molite da sa svim svetima uzmognete pojmiti koja je irina, visina, duljina i dubina (Ef 3,18). Ovo troje znae trovrsnu spoznaju. Jedna je osjetna: oko vidi jako nadaleko stvari koje su izvan njega. Druga je razumska i puno je via. Pod treom se misli plemenita mo due koja je tako visoka i plemenita da shvaa Boga u njegovu istom vlastitom bitku. Ova mo nema ni sa ime neto zajedniko; ona iz niega ini neto i sve. Ona ne zna nita o juer ni o prekjuer, o sutra ni o preksutra, jer u vjenosti nema nikakva juer ni sutra nego samo jedno nazono sada; to je bilo prije tisuu godina i to e doi poslije tisuu godina, to je tu nazono, a (isto tako) i ono to je onkraj mora. Ova mo shvaa Boga u njegovoj odaji za odijevanje. Jedno Pismo kae: U njemu, pomou njega i po njemu (Rim 11,36). U njemu, to je u Ocu, pomou njega, to je u Sinu, po njemu, to je u Duhu Svetomu. Sveti Augustin govori jednu rije koja zvui veoma razliito od ovoga, a ipak mu je posve jednaka: Nije

istina nita to ne sadri u sebi zakljuenu svu istinu. Ona mo shvaa sve stvari u istini. Ovoj moi nijedna stvar nije skrivena. Jedno Pismo kae: Muevima treba glava biti otkrivena, a enama pokrivena (1 Kor 11,7+6). ene, to su nie moi, one trebaju biti pokrivene. Mu pak jest ona mo to treba biti ogoljena i nepokrivena. to to udesno ima biti od ovog djeteta? Nedavno sam govorio nekim ljudima, koji su moda i ovdje nazoni, kratku besjedu, pa sam rekao ovako: Nita nije tako skriveno da ne treba biti otkriveno (Mt 10,26; Lk 12,2; Mk 4,22). Sve to je nita, treba biti odloeno i tako skriveno da se na nj vie ne bi mislilo. O nita(vilu) ne trebamo nita znati i s nita(vilom) ne trebamo imati nita zajedniko. Sva su stvorenja isto nita. to nije ni ovdje ni ondje i gdje je zaborav svih stvorenja, tu je punina svega bitka. Tada sam rekao: Nita u nama ne treba biti pokriveno to Bogu potpuno ne otkrivamo i njemu sasvim ne dajemo. U emu god se moda nali, bilo u bogatstvu ili u neimatini, u milju ili u alosti, emu god se nali naklonjeni, trebamo se toga odrei. Zaista: Ako njemu sve otkrijemo, on e opet nama otkriti sve to on ima, i nee prekriti nama uistinu ba nita od onoga to on moe pruiti, ni mudrost ni istinu ni otajstvenost ni boanstvo ni bilo to. To je zaista tako istinito kao to Bog ivi, ukoliko mi to njemu otkrijemo. Ako mi to njemu ne otkrijemo, onda nije udo ako ni on nama ne otkriva; jer to mora biti posve jednako: mi njemu, kao i on nama.

ovjek se mora aliti na neke ljude koji umiljaju da su visoki i da su toliko jedno s Bogom, a pri tomu su sasvim sputani, te se jo u milju i alosti dre neznatnih stvari. Ovi su daleko od onoga to umiljaju. Tee za mnogim i isto tako mnogo hoe. Govorio sam jednom: Tko trai nita(vilo), komu se onda moe aliti kada to nitavilo nae? Naao je to je traio. Tko bilo to trai ili za tim tei, on trai nitavilo i za njim tei, i tko za bilo to moli, nitavilo mu pada u dio. Ali tko nita ne trai i ni za im ne tei, nego isto samo za Bogom, tom Bog otkriva i daje sve to ima skriveno u svomu boanskom srcu, da postane i njemu isto tako vlastito kako je vlastito Bogu, ni manje ni vie, ukoliko on samo neposredno jedino za Bogom tei. Kakvo udo to bolesnik ne uiva hranu i vino? Ta on vino i hranu i ne opaa u njihovu vlastitom okusu. Jezik ima pokriva i odjeu kojima opaa, a ona je gorka prema naravi bolesti. Jo nije stiglo dotle gdje bi trebalo goditi; bolesniku se ini gorko, i on ima pravo, jer pri toj oblozi i presvlaci mora biti gorko. Ako nije uklonjen taj meusloj, nita nema okus po svomu vlastitomu. Dok od nas nije odstranjena obloga, dotle nikad ne kuamo Boga u onomu to je njemu vlastito, pa je na ivot onda esto ojaen i gorak. Rekao sam jednom: Djevice slijede Jaganjca kamo god on poe, neposredno (Otk 14,4). Ovdje su neki (stvarno) djevice, drugi pak nisu djevice a umiljaju da jesu djevice. Oni koji su prave djevice slijede Jaganjca kamo god on ide, u alosti kao i u milju. Mnogi slijede Jaganjca kad ide u slasti i ugodi; ali kad ide u trpljenje i nevolju i muku, oni se okrenu i ne slijede ga. Zaista, ti nisu djevice, koliko god to mogli izgledati. Poneki kau: Teko je to, Gospodine, ja dodue mogu tamo u asti i

bogatstvu i ugodi. Zaista! ako je Jaganjac tako ivio i tako predvodio, onda svakako i vama odobravam da ga tako slijedite; ali prave djevice idu za Jaganjcem kroz tjesnace i irinama i kamo god on ide. Kad se ispunilo vrijeme, tada je roena milost. Da sve na nama bude ispunjeno, da bi se u nama rodila boanska milost, neka nam Bog pomogne. Amen.

13. PROPOVIJED
Qui audit me (Eccli. 24,30) Rije koju sam izgovorio na latinskom govori vjena Mudrost Oeva, a glasi: Tko mene slua, taj se nee postidjeti - ako se neega stidi, to se stidi to ga je stid - Tko u meni djeluje, taj ne grijei. Tko mene oituje i zrai, taj e imati ivot vjeni (Sir 24,30 31). Ove tri izreke to sam ih rekao dovoljne su, svaka za sebe, za po jednu propovijed. Prvo u govoriti o tomu to vjena Mudrost kae: Tko mene slua, taj se nee postidjeti. Tko hoe sluati vjenu Mudrost Oevu, taj mora biti unutra i mora biti doma i mora biti jedno, tada moe sluati vjenu Mudrost Oevu.

Tri su stvari koje nas prijee te ne sluamo vjenu Rije. Prva je tjelesnost, druga mnoina, trea vremenitost. Kad bi ovjek iskoraio nad ove tri stvari, on bi prebivao u vjenosti i prebivao bi u duhu i u jedinstvu i u pustinji, i tamo bi sluao vjenu Rije. A na Gospodin govori: Nitko ne slua moju rije ni moj nauk, osim ako se odrekao sama sebe (Lk 14,26). Jer tko ima sluati rije Boju, on mora biti potpuno smiren. Isto ono to slua jest i ono to se slua u vjenoj Rijei. Sve ono to vjeni Otac pouava jest njegov bitak i njegova narav i cijelo njegovo boanstvo; to nam on objavljuje sve redom u svomu jedinoroenom Sinu i ui nas da mi jesmo taj isti Sin. ovjeku koji bi dospio dotle da bi bio jedinoroeni Sin bilo bi vlastito ono to je vlastito jedinoroenom Sinu. Ono to Bog ini i to ui, on sve ini i ui u svomu jedinoroenom Sinu. Bog sva svoja djela ini da mi budemo jedinoroeni Sin. Kad Bog vidi da smo mi jedinoroeni Sin, to Boga tako silno tjera k nama, te on toliko uri i postupa upravo tako da mu njegov boanski bitak hoe puknuti i u sebi nestati, da bi nam objavio itav bezdan svoga boanstva i puninu svoga bitka i svoje naravi; Bog se uri s time da bude posve tako nae vlasnitvo kao to jest svoje vlasnitvo. U tomu Bog ima nasladu i milinu u punini. Taj ovjek stoji u spoznaji Boga i u Bojoj ljubavi i ne biva nita drugo nego to sam Bog jest. Ako ljubi sama sebe, onda ljubi sve ljude kao sama sebe. Dok jednog jedinog ovjeka voli manje nego sama sebe, nikad sama sebe nisi istinski zavolio - ako sve ljude ne ljubi kao sama sebe, u jednom ovjeku sve ljude: a taj ovjek jest Bog i ovjek. Onda stoji pravo s takvim ovjekom koji ljubi sebe i sve ljude ljubi tako

kao i sebe, s njim je sasvim u redu. A mnogi ljudi kau: Ja vie ljubim prijatelja od kojeg doivljavam dobro nego drugog ovjeka. To je nepravilno; nesavreno je. Mora se to ipak progledati kroz prste, kao to i mnogi ljudi plove preko mora s polovinim vjetrom pa ipak i doplove. Tako stoji s ljudima koji jednoga ovjeka ljube vie nego drugoga; to je naravno. Kad bih ja njega tako pravo ljubio kao i sama sebe, to god bi mu se onda zbivalo na radost ili na alost, bilo smrt bilo ivot, meni bi to bilo jednako drago kao da se meni zbiva to i njemu, i to bi bilo pravo prijateljstvo. Stoga kae Sveti Pavao: Htio bih biti zauvijek odijeljen od Boga radi moga prijatelja i radi Boga (Rim 9,3). Jedan se trenutak od Boga odijeliti znai (biti) vjeno od Boga odijeljen; a odijeliti se od Boga jest paklena muka. Pa to misli Sveti Pavao s ovom rijei kad je govorio da hoe biti od Boga odijeljen? Sad uitelji postavljaju pitanje da li je to Sveti Pavao bio tek na putu prema savrenosti ili je ve stajao u punoj savrenosti. Ja kaem da je stajao u punoj savrenosti; inae on ovo ne bi mogao rei. Ja hou protumaiti ovu rije koju je Sveti Pavao govorio da hoe biti odijeljen od Boga. Najvie i (ono) krajnje to ovjek moe ostaviti jest to da ostavi Boga radi Boga. A Sveti Pavao ostavio je Boga radi Boga; ostavio je sve to je mogao od Boga uzeti, i sve to mu je Bog mogao dati, i sve to je od Boga mogao primiti. Kad je to ostavio, ostavio je Boga radi Boga, a onda mu je Bog ostao onako kako Bog sam u sebi bivstvuje, ne na nain njegove primanosti ili dobivanosti, nego u bivstvenosti koja jest Bog u sebi

samomu. On Bogu nikad nita nije dao niti je ikada ita od Boga primio; to je Jedno i isto sjedinjenje. Ovdje je ovjek istinski ovjek, te u ovog ovjeka ne pada nikakvo trpljenje, kao to ono ne moe pasti ni u boanski bitak; kao to sam ve esto rekao, da ima u dui neto to je tako srodno s Bogom da je jedno a ne sjedinjeno. To je jedno, to ni sa ime nema nita zajedniko, niti mu je zajedniko bilo to od svega onoga to je stvoreno. Sve to je stvoreno jest nita. A ovo je daleko i strano svakoj stvorenosti. Kad bi ovjek bio itav tako ustrojen, on bi bio potpuno nestvoren i nestvoriv; kad bi sve to je tjelesno i krhko bilo tako zahvaeno u jedinstvo, to onda ne bi bilo nita drugo nego i samo jedinstvo. Kad bih se samo i na trenutak naao u tom bitku, ne bih na sebe pazio kao ni na crvia u gnoju. Bog svim stvarima jednako daje, pa su one, kako od Boga istjeu, jednake; da, aneli i ljudi i sva stvorenja istjeu od Boga kao jednaki u svom prvom istjecanju. Tko bi dakle stvari uzimao u njihovu prvom istjecanju, taj bi sve stvari uzimao kao jednake. Kad su one (ve) tako jednake u vremenu, onda su one jo puno vie jednake u Bogu u vjenosti. Uzmemo li jednu muhu u Bogu, ona je u Bogu plemenitija nego to je najvii aneo u sebi samomu. A u Bogu sve stvari jesu jednake i jesu sam Bog. Tek u toj jednakosti Bogu je tako dopadljivo da on itavu svoju narav i svoj bitak u sebi samom sasvim proima u toj jednakosti. To je njemu jednako dopadljivo kao kad netko pusti konja da tri po zelenoj, potpuno ravnoj livadi: bilo bi u naravi konja da sebi sa svom svojom snagom dade punog oduka u skakanju po toj livadi; to bi mu bilo uivanje i u skladu s njegovom nara-

vi. Isto je tako Bogu dopadljivo i usreujue kad on nae jednakost. Njemu je uitak da tu u tu jednakost izlije svoju narav i svoj bitak, jer on jest sama jednakost. Sad se postavlja pitanje u odnosu na anele, da li oni aneli koji prebivaju ovdje kod nas i nama slue i uvaju nas, da li oni na neki nain imaju manju jednakost u svojim radostima nego oni koji su u vjenosti, ili da li oni svojim djelovanjem za nau zatitu i na slubu nama bivaju na neki nain zakinuti. Ja kaem: Ne, nipoto! Njihova radost i njihova jednakost nije zbog toga nita manja; jer posao anela jest volja Boja, a volja Boja jest posao anela; stoga on nije prikraen u svojoj radosti ni u svojoj jednakosti ni u svojim djelima. Da Bog anela pozove da se popne na neko stablo pa da s njega skuplja gusjenice, aneo bi bio spreman skupljati gusjenice, i to bi bilo njegovo blaenstvo i Boja volja. ovjek koji eto tako stoji u volji Bojoj nee nita drugo nego to jest Bog i to je volja Boja. Kad bi bio bolestan, on ne bi htio biti zdrav. Svaka muka njemu je radost, svaka mnogostrukost njemu je jednostavnost i jedinstvo, ukoliko pravo stoji u volji Bojoj. Makar da je s tim povezana i paklena muka, bila bi to njemu radost i blaenstvo. On je nevezan i odrekao se sama sebe, i od svega onog to treba primiti mora biti slobodan. Ako moje oko treba vidjeti boju, mora ono biti slobodno od svake boje. Ako vidim plavu ili bijelu boju, takvo je gledanje moga oka koje tu boju vidi - upravo to to gleda jest ono isto to jest gledano okom. Oko u kojemu vidim Boga jest ono isto oko u kojem Bog vidi mene; moje oko i Boje oko jest jedno oko i jedno gledanje i jedno spoznavanje i jedna ljubav.

ovjek koji tako stoji u Bojoj ljubavi treba biti mrtav sebi i svim stvorenim stvarima tako da do sebe dri jednako toliko koliko i do nekoga tko je vie od tisuu milja udaljen. Takav ovjek ostaje u jednakosti i ostaje u jedinstvu i potpuno jednak; u njega ne upada nikakva nejednakost. Taj ovjek mora da je ostavio sama sebe i cio svijet. Kad bi postojao ovjek komu bi pripadao cio ovaj svijet, pa ga on radi Boga ostavio tako cjelovito kako ga je primio, njemu bi na Gospodin vratio cio taj svijet i k tomu ivot vjeni. A kad bi postojao drugi ovjek, koji ne bi posjedovao nita doli dobre volje pa pomislio: Gospodine, da je ovaj svijet moj, pa da imam jo jedan svijet i jo jedan - bilo bi ih tri - i poelio: Gospodine, ja ih hou ostaviti, pa i sama sebe, tako cjelovito kako sam to od tebe primio - tomu bi ovjeku Bog dao jednako toliko koliko i da je to sve svojom rukom predao. A drugi ovjek, koji ne bi imao ba nita tjelesnog ili duhovnog to bi ostavio ili predao, taj bi ponajvie ostavio. Tko bi sebe (samo) jedan trenutak potpuno ostavio, tomu bi sve bilo dato. A kad bi nasuprot tomu neki ovjek bio dvadeset godina predan, pa samo i na trenutak sebe nazad uzeo, on nije jo nikad ni bio predan. ovjek koji je ostavio i koji je predan i koji nikad vie ni samo na trenutak ne gleda na ono to je ostavio te ostaje postojan, nepokrenut u sebi i nepromjenljiv - jedino taj ovjek jest predan. Da bismo ostali tako postojani i nepromjenljivi kao vjeni Otac - neka nam pomogne Bog i vjena Mudrost. Amen.

14. PROPOVIJED
Vidi supra montem Sion agnum stantem etc. (Apoc. 14,1) Sveti Ivan vidio je Jaganjca gdje stoji na brdu Sion, a nosio je sprijeda na svom elu napisano svoje ime i ime svojega Oca i imao je sto etrdeset i etiri tisue onih to su stajali uza nj. On kae da su svi bili djevice i da su pjevali jednu novu pjesmu, koju nije mogao pjevati nitko nego oni koji su slijedili Jaganjca kamo god je on iao (Otk 14,1 - 4). Poganski uitelji kau da je Bog tako poredao stvorenja da je jedno nad drugim, te da gornja dodiruju donja, a donja (dodiruju) gornja. To to su ovi uitelji kazali prikrivenim rijeima, drugi kae otvoreno, pa veli da je zlatni lanac bistra, ista priroda, koja je Bogu uzdignuta i kojoj ne godi nita to je izvan nje, te koja Boga shvaa. Svako (stvorenje) dotie drugo, a gornje je stavilo svoju nogu na tjeme donjega. Sva stvorenja ne dotiu Boga po svojoj stvorenosti, i to je stvoreno mora se razbiti ako (ono) dobro ima izai. Sve to smjera na nadrastanje, jer aneo (ako stoji) izvan ove iste naravi, ne zna vie nego ovo drvo; da, bez ove naravi aneo nema vie (bitka) nego jedna muica. On (=Sveti Ivan) kae: na brdu. Kako se ima zbiti da se doe do te istoe? Bili su djevice i bili su gore na brdu i bili su zarueni s Jaganjcem i odrekli se svih stvorenja i ili su za Jaganjcem kamo god je on iao.

Mnogi ljudi idu za Jaganjcem dok im je dobro; ali ako ne ide po njihovoj volji, oni se okreu. Ali nije se mislilo u tom smislu, jer on govori: Oni su slijedili Jaganjca kamo god je on iao. Ako si djevica i ako si zaruen s Jaganjcem i odrekao se svih stvorenja, onda ti ide za Jaganjcem kamo god on ide; ne da izgubi prisebnost ako te snae alost od tvojih prijatelja ili od tebe samoga usljed bilo kakve kunje. On kae: Bili su gore. Ono to je gore, ne trpi od onog to je ispod njega, nego samo onda kad je neto nad njim, to je vie od njega. Jedan nevjerniki uitelj kae: Dok je ovjek kod Boga, nemogue je da trpi. ovjek koji je visoko i odrie se svih stvorenja, a zaruen je s Bogom, ne trpi; a ako bi taj (ipak) trpio, pogoeno bi bilo Boje srce. Oni su bili na brdu Sion. Sion znai gledati; Jeruzalem znai mir. Kako sam nedavno kazao u Sankt Mariengartenu: Ovo dvoje primorava Boga; ako njih ima na sebi on se mora u tebi roditi. Ispriat u vam (samo) napola jednu pripovijest: Iao jednom na Gospodin posred velike gomile. Doe tada jedna ena i govorae: Kad bih mogla dotaknuti rub njegove haljine, ozdravila bih. Onda je na Gospodin rekao: Netko me je dotakao. Zaboga, rekao je Sveti Petar, kako moe kazati, Gospodine, da te netko dotakao? Mnotvo ide oko tebe i tiska te. Jedan uitelj kae da mi od smrti ivimo. Ako imam jesti piletinu ili govedinu, ivotinja mora prije biti mrtva. Treba na se uzeti trpljenje te ii za Jaganjcem u alosti

kao i u milju. Apostoli su jednako na se uzeli alost i milje: stoga je njima bilo slatko sve ono to su trpjeli; njima je smrt bila draga kao i ivot (Fil 1,20). Jedan poganski uitelj izjednauje stvorenja s Bogom. Pismo kae da trebamo postati jednaki Bogu (1 Iv 3,2). Jednak je loe i zavarava. Ako se ja izjednaim s nekim ovjekom i naem nekog ovjeka koji je meni jednak, onda se taj ovjek ponaa kao da je on ja, a on to pri tomu nije te vara. Mnoga stvar slii zlatu; ona lae i nije zlato. Tako se i sve stvari izdavaju (za) kao Bogu jednake, i lau, i sve zajedno to nisu. Pismo kae da mi trebamo biti Bogu slini. A jedan poganski uitelj, koji je na to nadoao (samo) naravnim uvidom, kae: Bog isto tako ne moe podnijeti (neto) slino kao to ne moe podnijeti da on ne bude Bog. Slinost je neto ega na Bogu nema; postoji (dodue) Jednost u boanstvu i u vjenosti; a jednakost nije Jedno. Kad bih ja bio Jedno, ne bih bio jednak. U jedinstvu nema niega stranog; u vjenosti postoji samo Jednost, ne jednakost. On kae: Oni su nosili svoja imena i ime svoga oca napisana na svojim elima. to je nae ime, a to je ime naega oca? Nae ime jest: da se trebamo roditi, a oevo ime jest: raati, gdje boanstvo tinja iz prve istoe, koja je punina sve istoe, kao to sam kazao u Sankt Mariengartenu. Filip je govorio: Gospodine, pokai nam Oca, i nama je dosta (Iv 14,8). S tim, prvo, misli da mi trebamo biti otac; drugo, mi trebamo biti milost, jer je oevo ime: raati; on u meni raa svoju sliku i priliku. Ako ja vidim neko jelo pa mi ono odgovara, iz njega izvire elja; ili ako vidim nekog ovjeka koji mi slii, iz toga izvire naklonost. Sasvim je

tako: nebeski Otac raa u meni svoju sliku i priliku, a iz te jednakosti izvire Ijubav, to je Duh Sveti. Tko je otac, taj po naravi raa dijete; tko je krsni kum, taj nije njegov otac. Boetije kae: Bog je nepomino dobro koje pokree sve stvari. To to je Bog postojan, stavlja u pokret sve stvari. Postoji neto veoma usreujue to pokree i goni i stavlja u hod sve stvari da se vrate onamo odakle su potekle, dok ono u sebi samomu ostaje nepomino. I to je neka stvar plemenitija, to se postojanije ona kree. Praosnova ih sve goni. Mudrost i dobrota i istina neto prilau; Jedno ne prilae nita nego temelj bitka. Sad on kae: U njihovim se ustima ne nae lai. Dok ja posjedujem stvorenje i dok stvorenje posjeduje mene, la je tu, a u njihovim se ustima ne nalazi nita od toga. Znak je dobra ovjeka ako hvali dobre ljude. Ako opet mene hvali neki dobar ovjek, onda sam istinski pohvaljen; ako me naprotiv hvali neki zao ovjek, onda sam ustvari pogren. ega je srce puno, o tomu usta govore (Mt 12,34). U svakom je sluaju znak dobra ovjeka da rado govori o Bogu, jer ljudi rado govore o onomu sa ime se bave. Koji se bave zanatima, rado govore o tim zanatima; koji se bave propovijedima, ti rado govore o propovijedima. Dobar ovjek ne govori rado ni o emu osim o Bogu. Ima u dui jedna mo o kojoj sam ve esto govorio kad bi dua bila cijela takva, bila bi nestvorena i

nestvoriva. Ali tomu nije tako. Ostatkom (svoga bitka) ona je usmjerena na vrijeme i o njemu ovisi, te se dotiu stvorenost i jest stvorena - (to jest) razum: ovoj moi nita nije daleko niti izvana. to je onkraj mora ili preko tisuu milja udaljeno, to je njoj isto tako istinski poznato i nazono kao i ovo mjesto na kojem ja stojim. Ova mo jest djevica i ide za Jaganjcem kamo god on ide. Ova mo uzima Boga sasvim ogoljena u njegovu bitnom biu; ona je jedno u jedinstvu, ne jednaka u jednakosti. Da nam se to zbude, neka nam Bog pomogne. Amen.

15. PROPOVIJED
Sveti Ivan je u jednom vienju vidio Jaganjca gdje stoji na brdu Sion, a s njim etrdeset i etiri (umjesto 144 000) onih koji nisu bili sa zemlje i nisu imali naziv ena. Svi su bili djevice i stajali su tik do Jaganjca, i kamo god bi se Jaganjac okrenuo, oni su ga slijedili, i svi su s Jaganjcem pjevali jednu neobinu pjesmu i nosili sprijeda na glavi napisano svoje ime i ime svoga Oca (Otk 14,1 - 4). Sad Sveti Ivan kae da je vidio Jaganjca gdje stoji na brdu. Ja kaem: Ivan je sam bio to brdo na kojem je on vidio Jaganjca, i tko hoe vidjeti boanskog Jaganjca, taj mora sam biti brdo i stii do svoje najvie visine i do svoje krajnje proienosti. Drugo, kad on kae da je vidio Jaganjca gdje stoji na brdu: to god stoji na drugomu, to dotie svojim najniim ono najgornje od

donjega. Bog dotie sve stvari, ali on ostaje nedotaknut. Bog je iznad svih stvari, samostojnost u samom sebi, i njegova samostojnost uzdrava sva stvorenja. Sva stvorenja imaju svoj vrh i svoje dno; to Bog nema. Bog je iznad svih stvari i nigdje ga nita ne dotie. Sva stvorenja trae izvan sebe samih, jedno na drugomu, ono to svako pojedino nema; Bog to ne ini. Bog ne trai nita izvan sebe samog. to imaju sva stvorenja, to Bog ima sve najednom u sebi. On je tlo, obru svih stvorenja. Istina je, dodue, da je to jedno ispred drugoga ili barem da se jedno od drugoga raa. Svejedno, ne daje jedno drugomu svoj (vlastiti) bitak; ono zadrava neto od svoga. Bog (meutim) jest jednostavna samostojnost, usjelost u sebi samomu. Ovisno o plemenitosti svoje naravi, svako stvorenje daje sebe prema vani, to vie to u sebi vie jest. Obian kamen, npr. sedra, ne saopava nita vie nego da je kamen. Dragi kamen, meutim, koji ima veliku mo, taj po svojoj usebnosti ujedno isprua glavu i izviruje nad sebe. Uitelji kau da nijedno stvorenje nema tako veliku usjelost u sebi kao tijelo i dua, a (pri tomu) nita (ujedno) nema tako samonadilaenje kao dua u svom viem dijelu. Sad on kae: Vidjeh Jaganjca gdje stoji. Iz ovoga moemo uzeti etiri dobre pouke. Prvu: Jaganjac daje hranu i odjeu i ini to posve dobrovoljno, i to treba biti poticaj naemu razumijevanju da smo od Boga tako puno primili i da nam on to tako dobrohotno iskazuje; te nas treba siliti na to da mi sa svim svojim djelima ne traimo nita drugo nego njegovu hvalu i njegovu ast. Drugu: Jaganjac je stajao. Veoma je ugodno kad prijatelj

uz prijatelja stoji. Bog stoji uz nas, i stalno i nepomino uz nas ostaje. Sad on kae: Veoma mnogo njih stajalo je uz njega; svatko od njih imao je na svojoj glavi napisano njegovo ime i ime njegova Oca. U nama treba biti zapisano barem ime Boje. Trebamo nositi u sebi sliku Boju i u nama treba sjati njegovo svjetlo ako hoemo biti Ivan.

16. PROPOVIJED
Quasi vas auri solidum ornatum omni lapide pretioso (Eccli. 50,9) Rekao sam na latinskom jednu izreku to se danas ita u poslanici; to se moe primijeniti na Svetog Augustina i na svaku dobru, svetu duu: kako one slie zlatnoj posudi, to je to tvrda i postojana to na sebi nosi dragocjenost svega dragog kamenja (Sir 50,9). Na plemstvu svetaca temelji se to da ih se ne moe oznaiti jednom usporedbom; stoga ih se usporeuje sa stablima i suncem i mjesecom. Pa je tako ovdje Sveti Augustin usporeen s jednom zlatnom posudom to je tvrda i postojana i na sebi nosi dragocjenost svega dragog kamenja. A to se moe uistinu kazati o svakoj dobroj, svetoj dui koja je ostavila sve stvari i uzima ih tamo gdje one vjeno jesu. Tko ostavlja stvari gdje su one sluaj(ne), taj ih posjeduje ondje gdje su one isti bitak i vjene.

Svaka posuda ima na sebi dva obiljeja: ona prima i sadri. Duhovne posude i tjelesne posude razliite su. Vino je u buretu, ali bure nije u vinu, pa ni vino nije u buretu, to jest: u duicama; jer kad bi ono bilo u buretu, to jest u duicama, ne bi ga se moglo piti. Drugaije je s duhovnom posudom! Sve to se u nju primi, to je u (toj) posudi i posuda u tomu i jest sama posuda. Sve to ta duhovna posuda primi jest njezine naravi. Boja narav jest da on sebe daje svakoj dobroj dui, a narav je due da Boga prima; a to se moe rei u odnosu na ono najplemenitije to dua moe pokazati. U tomu dua nosi boansku sliku i Bogu je slina. Ne moe biti slike bez slinosti, ali slinosti moe biti bez slike. Dva su jajeta jednako bijela, pa ipak jedno nije slika drugoga; jer to to treba biti slika drugoga, treba potei iz njegove naravi i mora biti od njega roeno i njemu slino. Svaka slika ima dva svojstva: Jedno je, da ona svoj bitak prima neposredno od onog ega je slika neproizvoljno, jer to ima naravan ishod na koji ga tjera narav kao grana iz stabla. Kad se lice primakne zrcalu, lice mora biti u njemu oslikano, htjelo ono ili ne htjelo. Ali narav se ne uslikava u zrcalnu sliku; nego usta i nos i oi i cijeli oblik lica - to se oslikava u zrcalu. Bog je meutim jedino sebi pridrao da u emu god se on uslika, u tomu sasvim neproizvoljno uslika svoju narav i sve to on jest i to moe dati; jer slika postavlja volji cilj, a volja slijedi sliku, i slika ima prvi proplamsaj iz naravi i uvlai u sebe sve ono to narav i bitak mogu pokazati; a narav se potpuno izlijeva u sliku, pa ipak ostaje cijela u samoj sebi. Jer uitelji ne smjetaju sliku u Duha Svetog, nego je smjetaju u srednju osobu, jer Sin ima

prvi izljev iz naravi; stoga se on u pravom smislu zove slika Oeva, a ne zove se tako Duh Sveti: on je samo iscvjetavanje iz Oca i iz Sina, no ipak ima jednu narav s njima dvojicom. Pa ipak volja nije neto posreujue izmeu slike i naravi; da, ni spoznavanje, ni znanje, ni mudrost ne mogu ovdje biti neto posredujue, jer boanska slika izbija neposredovano iz plodnosti te naravi. Ako ovdje meutim ima neto posredujue (od) mudrosti, to je ta slika sama. Zato se Sin u boanstvu zove Mudrost Oeva. Treba znati da jednostavna boanska slika, koja je dui utisnuta u najintimniju narav, biva primljena neposredovano; a ono najintimnije i najplemenitije to jest u (boanskoj) naravi, to se uslikava posve istinski u sliku due, a pri tomu nije ni volja ni mudrost neto posredujue, kao to sam prije rekao: ako Mudrost jest posredujua, to je slika sama. Ovdje je Bog neposredovan u slici, a slika je neposredovana u Bogu. Bog je ipak na mnogo plemenitiji nain u slici nego slika u Bogu. Ovdje slika ne uzima Boga kako je on Stvoritelj, nego ga uzima kako je razumno bie, te se ono najplemenitije od (boanske) naravi posve uslikava u sliku. Ovo je naravna slika Boja, koju je Bog po naravi utisnuo u sve due. Ja sad ovoj slici ne mogu nita vie dati; kad bih joj meutim dao bilo to vie, morala bi biti sam Bog; a to nije tako, jer onda Bog ne bi bio Bog. Drugo svojstvo slike trebate prepoznati u slinosti slike. A ovdje pazite osobito na dvoje. Jedno je: slika nije od sebe same niti je ona (drugo) za sebe samu. Na jednak nain kao i slika koja se prima u oku: ona ne potjee iz oka i nema bitka u oku, nego ovisi i dri se onoga ega

jest slika. Zato ona nije ni od sebe ni za sebe, nego zapravo potjee od onoga ega jest slika, i posve mu pripada i uzima od njega svoj bitak i jest isti bitak. Sad me ba tono ujte! to je slika u pravom smislu, to trebate prepoznati po etiri stvari, a moda e ih biti i vie. Slika nije od sebe niti je za sebe; ona potjee od onog ega jest slika i pripada mu sa svim to ona jest. to je strano onomu ega je to slika, to njemu ne pripada niti od njega potjee. Slika uzima svoj bitak neposredno jedino od onoga ega jest slika, i s njim ima jedan bitak i jest taj isti bitak. Ovim nisam govorio o stvarima koje treba predavati (iskljuivo) u kolama; nego ih se moe sasvim u redu iznositi za pouku i na propovjedaonici. Vi esto pitate kako trebate ivjeti. To trebate ovdje pomno spoznati. Ba tako kao to je ovdje kazano o slici, tako - gle - treba i ivjeti. Treba biti od njega i treba biti za njega (= Boga), a ne treba biti od sebe i ne treba biti za sebe i ne treba nikomu pripadati. Kad sam juer dolazio u ovaj samostan, vidio sam kadulju i druge trave gdje rastu na jednom grobu; i onda sam pomislio: tu lei dragi prijatelj nekog ovjeka, pa je taj komad zemlje njemu tim drai. Tko ima ba dragoga prijatelja, on voli sve to onomu pripada, a ne voli ono to je mrsko njegovu prijatelju. Prepoznajte usporedbu s tim na psu koji je (ipak tek) nerazumna ivotinja. On je svom gospodaru tako vjeran da mrzi sve to je mrsko njegovu gospodaru, a voli onoga tko je prijatelj njegova gospodara, te pri tomu ne pazi ni na bogatstvo ni na siromatvo. Ma kad bi bio i neki slijepi siromah koji je odan njegovu gospodaru, on bi ga volio vie nego kralja

ili cara koji bi bio mrzak njegovu gospodaru. Po istini kaem: Kad bi bilo mogue da bi pas polovicom svoga bia bio nevjeran svomu gospodaru, on bi sam sebe morao mrziti drugom polovicom. Tue se sad, meutim, mnogi ljudi na to da nemaju nutarnjosti ni pobonosti ni slasti ni osobite utjehe od Boga. S takvim ljudima jo nije sasvim u redu; moe ih se dodue pustiti neka idu, ali nije to ono najbolje. Ja kaem po istini: dok se u tebi uslikava bilo to to nije vjena Rije ili iz vjene Rijei ne izviruje, pa ma koliko to bilo dobro, s tim zaista nije nita ispravno. Stoga je pravednik jedino taj koji je unitio sve stvorene stvari i stoji ravno usmjeren na Boju Rije bez ikakva osvrtanja, i u njoj uoblien i ozrcaljen u pravednosti. Takav ovjek zainje ondje gdje Sin zainje i jest sam Sin. Jedno Pismo kae: Nitko ne pozna Oca nego Sin (Mt 11,27), i stoga: Ako hoete spoznati Boga, morate ne samo biti slini Sinu nego morate biti sam Sin. Ali mnogi ljudi hoe da Boga gledaju onim oima kojima gledaju kravu, i hoe da Boga ljube onako kako kravu vole. Nju voli radi mlijeka i sira i vlastite koristi. Tako postupaju svi oni ljudi to Boga ljube radi izvanjskog bogatstva ili nutarnje utjehe; ali ti Boga ne ljube ispravno, nego ljube svoje koristoljublje. Da, ja kaem, tako mi istine: Sve na to se upravlja tvoja tenja, a to nije Bog u samomu sebi, (to) ne moe nikada biti tako dobro (a) da ti ne bude prepreka za najuzvieniju istinu.

Pa, kako sam gore rekao: Kao to se Sveti Augustin usporeuje sa zlatnom posudom, koja je dolje zatvorena a gore otvorena, gle, tako isto treba (i) ti biti: ako hoe stajati kod Svetog Augustina i u svetosti svih svetaca, tvoje srce mora biti zatvoreno spram sve stvorenosti i mora Boga uzeti kao to on u sebi samomu jest. Stoga se muevi usporeuju s viim moima, jer su uvijek otkrivene glave, a ene s niim moima, jer je u njih glava uvijek pokrivena. Vie moi su uzviene iznad vremena i prostora i izvor im je neposredno u bitku due; i zato se usporeuju s muevima, jer uvijek stoje nepokrivene. Zato je njihovo djelo vjeno. Jedan uitelj kae da su sve nie duevne moi u istoj mjeri, kako su dotakle vrijeme ili prostor, izgubile svoje djevianstvo i nikad se ne mogu tako razodjenuti i razabrati da bi ikad mogle dospjeti meu vie moi; zapadne ih dodue utisnue sline slike. Treba biti postojan i tvrd, to znai: treba biti uravnoteen u Ijubavi i u trpljenju, u srei i nesrei, i treba na sebi imati dragocjenost svega dragog kamenja, to znai da sve kreposti u tebi budu usavrene i iz tebe bivstveno teku. Treba proi i prijei sve kreposti, a krepost treba uzeti samo u onom prauzroku gdje je ona jedno s boanskom naravi. A koliko si sjedinjeniji s boanskom naravi od anela, toliko on mora po tebi zainjati. Da postanemo Jedno, neka nam Bog pomogne. Amen.

17. PROPOVIJED
Qui odit animam suam in hoc mundo etc. (Joh. 12,25) Ja sam rekao na latinskom jednu rije koju na Gospodin govori u svom evanelju: Tko mrzi svoju duu na ovom svijetu, taj je uva za vjeni ivot (Iv 12,25). Pazite sad u ovim rijeima na to, to na Gospodin misli kad kae da treba mrziti duu. Tko svoju duu ljubi u ovom smrtnom ivotu i (takvu) kakva jest ona u ovom svijetu, taj je gubi u vjenom ivotu; tko je meutim mrzi (takvu) kakva jest smrtna i u ovom svijetu, taj je uva za ivot vjeni. Dva su razloga zbog ega on kae dua. Kae jedan uitelj: Rije dua ne znai uzrok i ne pogaa narav due. Zato jedan uitelj kae: Tko pie o pokretnim stvarima, taj ne dotie narav ni uzrok due. Tko hoe imenovati duu prema jednostavnosti i istoi i ogoljenosti kakva ona u sebi samoj jest, taj za nju ne moe nai nikakva imena. Oni je nazivaju duom: to je kad se nekoga naziva tesarom, time ga se ne imenuje kao ovjeka ni kao Nikolu niti istinski prema njegovu bitku, nego ga se imenuje prema njegovu djelovanju. Tako to misli ovdje na Gospodin: Tko duu ljubi u istoi, koja jest jednostavna narav due, taj je mrzi i neprijatelj joj je u ovoj (zemaljskoj) odjei; on je mrzi i tuan je i alostan to ona stoji tako daleko od iste svjetlosti, to ona u samoj sebi jest.

Nai uitelji kau: Dua se zove vatra radi moi i ara i sjaja to je u njoj. Drugi kau da je ona iskra nebeske naravi. Trei kau da je ona svjetlost. etvrti kau da je ona duh. Peti kau da je ona broj. Mi ne nalazimo nita to bi bilo tako isto i bistro kao broj. Zato bi oni htjeli duu imenovati neim to bi bilo isto i bistro. U evaneljima postoji broj - govori se o jednom anelu, o dva anela, - i u svjetlosti postoji broj. Stoga se nju (= duu) imenuje onim najistijim i najbistrijim, a ipak ne stie do temelja due. Bog, Koji je bez imena - on nema imena - jest neizreciv, i dua je u svom temelju isto tako neizreciva kao to je i on neizreciv. Postoji nadalje jo neto zbog ega on kae da ona mrzi. Rije koja imenuje duu oznauje duu kakva jest u tamnici tijela, pa zato naznauje da ta dua sa svim onim svojim bitkom, to nju jo moe uiniti predmetom vlastita miljenja, jest jo u svojoj tamnici. Ondje gdje ona jo ima pogled na ove nie stvari te njih kroz osjetila poneto u sebe uvlai, ona odmah biva tjelesna; jer rijei ne mogu dati ime nikakvoj naravi koja je iznad nje. Postoje tri razloga zbog ega dua treba mrziti samu sebe. Jedan je razlog: trebam je mrziti ukoliko jest moja; jer ukoliko je moja, utoliko nije Boja. Drugi je (razlog): budui da moja dua nije potpuno u Boga poloena ni usaena ni s njim suobliena. Augustin kae: Tko hoe da Bog bude njemu vlastit, taj mora prije toga postati vlastit Bogu, i to mora nuno biti tako. Trei razlog jest: Ako dua sebi godi kao dua, a Bog joj s duom godi, onda to nije ispravno. Njoj treba goditi Bog u sebi

samomu, jer on je potpuno iznad nje. Zbog toga je Krist govorio: Tko ljubi svoju duu, taj je gubi (Iv 12,25). Ono od due to je u ovom svijetu ili to se na svijet osvre i gdje neto od nje biva dotaknuto i prema vani zirka, to ona treba mrziti. Jedan uitelj kae da je dua u onom svomu najuzvienijem i najistijem iznad svijeta. Nita duu ne vue u ovaj svijet nego jedino ljubav. Ima ona ponekad naravnu ljubav koju gaji prema tijelu. Ponekad ona ima voljnu ljubav koju gaji za stvorenje. Jedan uitelj kae: Kao to oko nema veze s pjevanjem i uho s bojom, tako ni dua u svojoj naravi nema veze s onim to je u ovom svijetu. Stoga nai uitelji prirodoslovlja kau da je puno vie tijelo u dui nego dua u tijelu: Kao to bure mnogo vie sadri vino nego vino bure, tako dua vie dri tijelo u sebi nego tijelo duu. Ono to dua u ovom svijetu ljubi, ona je od toga po svojoj naravi slobodna. Jedan uitelj kae: Narav je i naravna savrenost due da ona postane jedan razuman svijet (ondje) gdje je Bog u nju uobliio pralikove svih stvari. Tko kae da je doao do svoje naravi, taj mora u sebi nai oblikovane sve stvari u onoj istoi u kojoj su one u Bogu; ne onakve kakve su u svojoj vlastitoj naravi, nego kakve su u Bogu. Nijedan duh i nijedan aneo ne dotiu temelj due niti narav due. Ona u ovomu dolazi u ovo prvo, u poetak, gdje (se) Bog izlijeva s dobrotom u sva stvorenja. Ondje ona uzima sve stvari u Bogu, ne u onoj istoi kakve su one u svojoj naravnoj istoi, nego u istoj jednostavnosti kakve su one u Bogu. Bog je itav ovaj svijet sazdao kao od ugljena. Slika koja je od zlata tvra

je nego svijet to je od ugljena. Tako su (i) sve stvari u dui istije i plemenitije nego to su u ovomu svijetu. Ona (meutim) graa od koje je Bog sazdao sve stvari nevrednija je nego ugljen u usporedbi sa zlatom. Tko hoe napraviti jednu luku, taj uzme malo zemlje; to je njegova graa s kojom radi. Ali onda joj daje oblik koji je u njemu (samomu); taj (oblik) je u njemu plemenitiji nego graa. Time hou rei da su sve stvari neizmjerno vrednije u razumskom svijetu, koji jest dua, nego to su u ovom svijetu; ba (tako) kao slika koja je utisnuta i ukopana u zlato, tako su slike svih stvari jednostavne u dui. Jedan uitelj kae: Dua u sebi ima mogunost da u nju budu utisnute slike svih stvari. Jedan drugi kae: Dua nije nikada stigla do svoje iste naravi, osim kad u sebi nalazi sve stvari oblikovane u razumskom svijetu, koji je nepojmljiv; nijedna misao do tamo ne dosee. Grgur kae: to govorimo o boanskim stvarima, to moramo mucati, jer se mora izraavati rijeima. Jo jednu rije o dui i onda nita vie: Vi keri jeruzalemske, ne gledajte na to to sam tamnoputa! Sunce me je pocrnilo i djeca moje majke borila su se (prepirala) sa mnom (Pj 1,4 - 5). Ovim ona misli na djecu svijeta; njima dua kae: To to me obasjava i dotie od sunca, to je od svjetskog uivanja, to mene ini tamnom i smeom. Smea nije savrena boja; ona ima neega svijetlog ali i tamnog. to god da dua misli ili ini, koliko god to u njoj moe biti svijetlo, ipak je

pomijeano. Stoga ona kae: Djeca moje majke borila su se protiv mene. Djeca su sve nie duevne moi; one se sve bore protiv nje i napadaju je. Nebeski je Otac na (zbiljski) otac, a kranstvo naa majka. Koliko god je ono lijepo i ureeno i koliko god je korisno sa svojim djelima, ono je (ipak) jo sve nesavreno. Stoga on govori: O najljepa meu enama, izai i odlazi! (Pj 1,7). Ovaj je svijet poput ene, jer je slab. A zato on onda ipak kae: NajIjepa medu enama? Aneli su ljepi, ali su daleko nad duom uzvieni. Stoga on kae: Najljepa - u njezinu naravnom (razumskom) svjetlu izai i odlazi; izai iz ovog svijeta i odlazi od svega onoga emu je tvoja dua jo naklonjena. I gdje god jo neto od nje (= due) biva doticano, to ona treba mrziti. Molite naega dragoga Gospodina za to da svoju duu mrzimo pod odjeom pod kojom je ona naa dua, da bismo je sauvali za vjeni ivot. Neka nam u tome Bog pomogne. Amen.

18. PROPOVIJED
Adolescens, tibi dico: surge (Luc. 7,11) Na je Gospodin iao u grad, koji se zvao Naim, i s njim mnogo naroda, a takoer i njegovi uenici. Kad su doli pod gradska vrata, tamo su iznosili jednoga mrtvog mladia, sina jedinca jedne udovice. Na je

Gospodin pristupio i dotakao lijes na kojem je mrtvac leao te rekao: Mladiu, tebi kaem, ustani! Mladi se uspravio i odmah pomou (u njemu prebivajue) slinosti (s vjenom Rijei = Kristom) poeo govoriti da je uskrsnuo po vjenoj Rijei (Lk 7,11 - 15). Ja sad kaem: On je iao u grad. Taj grad jest ona dua koja je dobro ureena i utvrena i uvana od lomnosti i koja je iskljuila svaku mnogostrukost, te je slona i dobro utvrena u Isusovu spasenju i obzidana i obuhvaena boanskim svjetlom. Stoga govori prorok: Bog je zidina oko Siona (Iz 26,1). Vjena Mudrost govori: Ja u jednako nanovo otpoinuti u pomazanu i posveenu gradu (Sir 24,15). Nita tako jako ne odmara niti sjedinjuje kao ono to je jednako; stoga je sve ono jednako unutra i u blizini. Ona je dua posveena u kojoj je samo Bog i u kojoj ne nalazi poinka nijedno stvorenje. Stoga on kae: U pomazanu i posveenu gradu jednako u nanovo otpoinuti. Svaka svetost potjee od Duha Svetoga. Priroda nita ne preskae; ona uvijek poinje djelovati kod najniega pa tako djeluje sve do najviega. Uitelji kau da zrak nikada ne biva vatrom ako se prije nije razrijedio i zagrijao. Duh Sveti uzima duu i proiava je u svjetlu i milosti i privlai je gore u najvie visine. Stoga on kae: U posveenu gradu jednako u nanovo otpoinuti. Koliko dua poiva u Bogu, toliko Bog u njoj poiva. Ako ona (samo) dijelom u njemu poiva, onda (i) on (samo) dijelom u njoj poiva; ako ona sasvim u njemu poiva, onda (i) on u njoj sasvim poiva. Stoga govori vjena Mudrost: Ja u jednako nanovo otpoinuti.

Uitelji kau da se uta i zelena boja u dugi tako blago jedna na drugu prikljuuju da nijedno oko nema tako otar vid da bi moglo to (= prijelaz) opaziti; Priroda djeluje tako postupno te time slii prvom izljevu, kojemu aneli jo toliko slie da se Mojsije o tomu nije usudio pisati s obzirom na mo shvaanja nejakih ljudi, da oni ne bi njih (tj. anele) oboavali: tako (jako) oni slie prvom izljevu. Jedan veoma visoki uitelj kae da je najvii aneo duhova (= inteligencija) tako blizu prvom izljevu te da u sebi ima tako mnogo boanske slinosti i boanske moi, da je on stvorio cijeli ovaj svijet i k tomu sve anele koji su ispod njega. U ovomu lei dobra pouka, da je Bog tako visok i ist i tako jednostavan da on u svomu najviem stvorenju ini da ono djeluje u njegovoj moi onako kao to dvorski metar djeluje u kraljevoj moi te upravlja njegovom zemljom. On kae: U posveenu i pomazanu gradu jednako u nanovo otpoinuti. Rekao sam nedavno o dverima, iz kojih se Bog rastapa, da su one dobrota. Bitak je meutim ono to se u sebi dri i to se ne rastapa; nego on stapa. To je opet jedinstvo to se u sebi samomu dri kao jedno, a odijeljeno je od svih stvari i van se ne priopuje. Dobrota je meutim ono u emu se Bog rastapa i sebe priopuje svim stvorenjima. Bitak je Otac, Jedinstvo je Sin s Ocem, Dobrota je Duh Sveti. A Duh Sveti uzima duu, posveeni grad, u onom najistijem i najviem, i uznosi je u svoj praizvor, to jest u Oca, u temelj, u ono prvo u emu Sin ima svoj bitak, sve tamo gdje vjena Mudrost jednako otpoiva u posveenu gradu, u najdubljoj nutrini.

Sad on govori: Na je Gospodin iao u grad Naim. Naim znai sin goluba i znai jednostavnost. Dua ne treba nikada poinuti u monoj sili dok ne postane sasvim jedno u Bogu. To (tj. Naim) znai i bujica, a hoe rei da se ovjek ne treba dati pokrenuti na grijehe i propuste. Uenici jesu boanska svjetlost to treba bujicom tei u duu. Veliko mnotvo to su kreposti o kojima sam nedavno govorio. Dua mora uzai s vruom eljom i velikim krepostima daleko premaiti dostojanstvo anela. Tako se (onda) dolazi pod vrata, to jest: u ljubav i u jedinstvo, ona vrata gdje su iznosili mrtvaca, mladia, sina jedne udovice. Na je Gospodin pristupio, a ja ostavljam po strani kako je on dotaknuo, ali ne ostavljam po strani da je rekao: Uspravi se, mladiu! On je bio sin jedne udovice. Mu je bio mrtav, stoga je i sin bio mrtav. Jedini sin due to je volja i sve te duevne moi; sve su one u nutrini razuma. Razum, to je mu u dui. A budui da je mu mrtav, i sin je mrtav. Ovomu mrtvom sinu govorio je na Gospodin: Tebi kaem, mladiu, ustani! Vjena Rije i iva Rije, u kojoj sve stvari ive i koja sve stvari uzdrava, ubesjedila je ivot u mrtvaca i on se uspravi i poe govoriti. Kad Rije u duu govori, a dua odgovara u ivoj Rijei, tada sin u dui oivljuje. Uitelji pitaju to je bolje: mo (ljekovitih) trava ili mo rijei ili mo kamenja. Treba se posavjetovati o tomu to treba izabrati. Trave imaju veliku mo. uo sam da su se borile jedna zmija i jedna lasica. Tada lasica otri i donese neku travu i omota je neim drugim i baci tu travu na zmiju, i ona pue i tu lee mrtva. to (li) je lasici

dalo tu pamet? To da je znala za mo u toj travi. U tomu lei stvarno velika mudrost. Rijei takoer imaju veliku mo; moglo bi se initi uda rijeima. Sve rijei imaju mo od prve Rijei. Kamenje takoer ima veliku mo po slinosti koju u njemu uine zvijezde i nebeska sila. Budui da (pak) slino u slinomu tako mnogo moe, stoga se dua treba u svomu nadnaravnom svjetlu uzdii u ono najistije i najvie te tako ui u aneosku svjetlost, te s aneoskim svjetlom dospjeti do boanskog svjetla i tako stajati izmeu tri svjetla na krianju putova, u visini gdje se ta svjetla sudaraju. Ondje joj vjena Rije ubesjedi ivot; ondje dua oivljuje i osposobljuje se odgovarati u toj Rijei. Da i mi dospijemo ondje odgovarati u vjenoj Rijei, neka nam Bog pomogne. Amen.

19. PROPOVIJED
Sta in porta domus domini et loquere verbum (Jer. 7,2) Na Gospodin govori: Stoj na vratima kue Boje i govori rije i razglauj rije! (Jr 7,2). Nebeski Otac govori jednu Rije i govori je vjeno, i u toj jednoj Rijei troi on svu svoju mo, i on u toj jednoj Rijei izrie cijelu svoju boansku narav i sva stvorenja. Ta Rije lei u dui skrivena, tako da je ne znamo i ne ujemo ako za nju ne pribavimo ujnost u dubini; prije se ona ne uje;

nego se moraju ukloniti svi glasovi i svi zvukovi i tu mora biti ista tiina, muk. O ovom smislu sad vie neu govoriti. Sad: Stoj na vratima! Tko stoji, njegovi su udovi poredani. Hoe rei da gornji dio due treba stajati vrsto uspravljen. Sve to je ureeno mora biti podreeno onomu to stoji iznad njega. Sva stvorenja su Bogu nedopadljiva ako iznad njih ne sjaji naravno svjetlo due, u kojem ona dobivaju svoj bitak, i ako nad svjetlom due ne sjaji aneosko svjetlo te nju pripravlja i ini prikladnom da bi u njoj moglo djelovati boansko svjetlo; jer Bog ne djeluje u tjelesnim stvarima, (nego samo) djeluje u vjenosti. Stoga dua mora biti sabrana i povuena u visinu i mora biti duh. Ondje Bog djeluje, ondje se Bogu sviaju sva djela. Bogu se ne mili nikad nijedno djelo osim ako se ondje ini. Sad: Stoj na vratima u kui Bojoj! Kua Boja to je Jedinstvo njegova bitka! Ono to je jedno najbolje se dri sasvim za se samo. Stoga Jedinstvo stoji kod Boga i Boga dri na okupu te nita ne pridodaje. Ondje on sjedi u svomu najvlastitijemu, u svojemu esse, posve u sebi, nigdje izvan sebe. Ali ondje gdje se on topi, tu se on rastapa. Njegovo rastapanje jest njegova dobrota, kao to sam nedavno kazao u vezi s temom spoznaje i ljubavi. Spoznaja oslobaa, jer spoznaja je bolja nego ljubav. Ali dvoje je bolje nego jedno, jer spoznaja u sebi nosi ljubav. Ljubav se zalu+je i vrsto se vee uz dobrotu, a u ljubavi ja ostajem visjeti na vratima, i ljubav bi bila slijepa kad ne bi bilo spoznaje. Kamen takoer ima ljubav i njegova ljubav trai (zemljan) temelj. Ako ostajem visjeti u ljubavi, u prvom rastapanju, te

uzimam Boga ukoliko je on dobar, uzimam vrata, ali ne uzimam Boga. Stoga je spoznaja bolja, jer ona vodi ljubav. Ljubav meutim budi elju, enju. Spoznaja naprotiv ne pridodaje ni jednu jedinu misao, nego oslobaa i odvaja se i ide naprijed i dotie Boga kakav jest, ist, i shvaa ga jedino u njegovu bitku. Gospodine, dolikuje zacijelo tvojoj kui, u kojoj to se slavi, da bude sveta i da bude kua molitve u duge dane (Ps 92,5). Ne mislim ja ovdje na dane (= zemaljske dane): Kad kaem duljina bez duljine, onda je to (prava) duljina; irina bez irine, to je (prava) irina. Kad kaem sve vrijeme, onda mislim iznad vremena, jo vie: sasvim iznad ovoga ovdje, kako sam gore rekao, ondje gdje nema ni ovdje ni sada. Jedna je ena pitala naega Gospodina gdje bi trebalo moliti. Tada je na Gospodin rekao: Doi e vrijeme i ve sada jest tu, kad e pravi klanjaoci moliti u duhu i u istini. Jer Bog je duh, stoga treba moliti u duhu i u istini (Iv 4,23 - 24). Ono to jest sama istina, to mi nismo; dodue, (i) mi jesmo istiniti, ali ima tu i dio lanoga. U Bogu meutim nije tako. Dua treba, tovie, u prvom izljevu, gdje izbija i izvire (ista, puna) istina, stajati na vratima kue Boje i treba rije govoriti i razglaavati. Sve to jest u dui treba govoriti i slaviti, a nitko ne treba uti taj glas. U tiini i miru - kao to sam nedavno kazao o onim anelima koji sjede kod Boga u zboru mudrosti i vatre - ondje govori Bog u duu i cijelog sebe izgovara u duu. Ondje Bog raa svoga Sina i ima tako veliko uivanje u toj Rijei i ima prema njoj tako veliku ljubav da nikada ne prestaje govoriti tu Rije sve vrijeme, to jest: iznad vremena. Dobro odgovara uz naa

izlaganja da kaemo: Kui tvojoj zacijelo dolikuje svetost i slava i da u njoj ne bude nita drugo osim ono to tebe slavi. Nai uitelji kau: to Boga slavi? - To ini jednakost. Tako dakle Boga slavi sve to je u dui Bogu jednako; to god je Bogu nejednako, to Boga ne slavi; tako kao to neka slika slavi svoga majstora koji je u nju utisnuo cijelo umijee koje on krije u svom srcu i koji je nju (= sliku) napravio tako slinom sebi. Ova slinost bez rijei slavi svoga majstora. to se moe rijeima slaviti ili se ustima moli, to je neto malovrijedno. Jer na je Gospodin jednom rekao: Vi molite a ne znate to molite. Doi e jo (ipak) pravi molitelji koji se mojemu Ocu klanjaju u duhu i istini (Iv 4,22 - 23). to je molitva? Dionizije kae: Uspinjanje k Bogu u razumu, to je molitva. Jedan poganin kae: Gdje je duh i jedinstvo i vjenost tu e Bog djelovati. Gdje je tijelo protiv duha, gdje je rastresenost protiv jedinstva, gdje je vrijeme protiv vjenosti, tu Bog ne djeluje; on se s time ne podnosi. Nego se mora odbaciti svako uivanje i zadovoljstvo i radost i ugodnost to se moe imati ovdje (na zemlji). Tko hoe Boga slaviti, taj mora biti svet i sabran i biti duh i ne biti nigdje vani; tovie, mora biti sasvim jednak uznesen u vjenost nad sve stvari. Ne mislim (samo) sva stvorenja to su stvorena, nego (k tomu) sve to bi on mogao biti kad bi htio; iznad toga se dua mora vinuti. Dok je (jo) bilo to iznad due i dok je (jo) bilo

to ispred Boga, to nije Bog, dotle ona ne dolazi u temelj u duge dane. A Sveti Augustin kae: Kad svjetlo due u kojem stvorenja primaju svoj bitak sjaji nad stvorenjima, on to naziva jutrom. Kad aneosko svjetlo sjaji nad svjetlom due i u sebe ga ukljuuje, onda on to naziva sredinom prijepodneva. David govori: Staza pravednikova raste i uspinje se do u puno podne (Izr 4,18). Ta staza je lijepa i ugodna i mila i prima. Nadalje: kad (onda) boansko svjetlo zasja nad aneoskim svjetlom, pa se svjetlo due i aneosko svjetlo sliju u (to) boansko svjetlo, onda se to naziva podne. Onda je dan na vrhuncu i u najveoj duljini i savrenosti kad sunce stoji najvie i izlijeva svoj sjaj na zvijezde, a zvijezde izlijevaju svoj sjaj na mjesec tako da se sve pod suncem poreda. Sasvim tako ukljuilo je boansko svjetlo u sebi aneosko svjetlo i svjetlo due, tako da je sve poredano i stoji uspravno te onda sve odreda Boga slavi. Tu onda nema niega to ne bi Boga slavilo i sve stoji Bogu slino, to slinije to punije Boga, i redom Boga slavi. Na je Gospodin govorio: Ja u prebivati s vama u vaoj kui (Jr 7,3 - 7). Mi molimo Boga, naega dragoga Gospodina, da prebiva ovdje kod nas, da bismo mi mogli vjeno s njim prebivati; neka nam u tomu Bog pomogne. Amen.

20. PROPOVIJED

Homo quidam fecit cenam magnam (Luc. 14,16) Sveti Luka pie nam u svom evanelju: Neki ovjek priredi veeru ili gozbu (Lk 14,16). Tko je to priredi? Jedan uitelj kae ovako: da to znai veliku ljubav, jer Bog na nju ne priputa nikoga tko nije blizak s Bogom. Drugo, on objanjava kako isti moraju biti oni koji uivaju ovu veeru. No veeri nikad nema dok nije prethodno proao cio dan. Da nema sunca, nikada ne bi bilo dana. Kad sunce izae, tada je jutarnja svjetlost; potom ono sja sve vie dok ne doe podne. Na slian nain izbija boansko svjetlo u dui, da sve vie prosvijetli duevne moi dok ne bude podne. Ni na koji nain ne biva duhovnog dana u dui ako ona nije primila boansko svjetlo. Tree, on objanjava, da tko god hoe dostojno primiti ovu veeru, mora doi naveer. Veer je uvijek kad gasne svjetlo ovoga svijeta. David pak govori: On se uspinje uveer, a njegovo ime jest: Gospodin (Ps 67,5). Tako (i) Jakov: Kad bi veer, lee on i zaspa (Post 28,11). To oznauje spokoj due. etvrto, kao to kae Grgur, ovo (= mjesto u Svetom Pismu) objanjava da nakon te veere vie ne slijedi nikakav drugi obrok. Komu Bog dadne ovo jelo, njemu je ono tako slatko i ukusno da on vie nikad nema volje za nekim drugim jelom.

Sveti Augustin kae: Bog je takav da se onaj tko ga pojmi ni u emu drugom ne moe smiriti. Sveti Augustin kae: Gospodine, ako nam uzme sebe, onda nam daj drugog Sebe ili neemo nikad nai mira; mi neemo nita drugo nego tebe. Jedan pak svetac kae o nekoj bogoljubnoj dui da ona Boga primora na sve to ona hoe, pa ga potpuno zaludi, tako da on njoj ne moe uskratiti nita od svega onoga to on jest. On se na jedan nain suzdravao, a davao se na drugi nain; ustezao je sebe kao Boga i ovjeka i davao sebe kao Boga i ovjeka, kao drugog Sebe u tajnom obliju. Veliku svetinju ne daje se rado dirati ni gledati nezastrtu. Stoga je on sebe odjenuo u odjeu lika kruha, ba kao to moja dua pretvara tjelesnu hranu, tako da nema nijednoga kutka moje naravi koji se s njom ne sjedinjuje. Jer u prirodi ima jedna mo koja odvaja i odbacuje ono (naj)grublje; ali ono plemenitije ona uzdie, tako da nigdje ne zaostaje ni koliko je vrh igle to se s time ne sjedini. Ono to sam jeo prije etrnaest dana tako je jedno s mojom duom kao i ono to sam primio u tijelu svoje majke. Tako je s onim koji ovu hranu prima isto: taj tako istinski biva s njom jedno kao to su meso i krv jedno s mojom duom. Bio neki ovjek, taj ovjek nije imao imena, jer taj ovjek jest Bog. Jedan pak uitelj kae o prvom uzroku da je on uzvien iznad rijei. Ta nedostatnost lei u jeziku. To dolazi od preobilja istoe njegova (=Bojeg) bitka. O stvarima se moe izricati samo na tri razliita naina: prvo, pomou onoga to je iznad stvari, drugo, pomou jednakosti stvari, tree,

pomou djelovanja stvari. Dat u jednu usporedbu. Kada mo sunca iz korijena uzvlai u grane najplemenitiji sok pa od toga ini cvat, suneva mo ipak ostaje nad tim. Sasvim tako, kaem ja, djeluje boansko svjetlo u dui. To u emu dua Boga izrie, ne krije u sebi nita od prave istine njegova bitka; o Bogu ne moe nitko izrei u pravom smislu ono to on jest. Kae se katkada: jedna je stvar slina nekoj (drugoj) stvari. Kako pak sva stvorenja gotovo nita od Boga u sebi ne ukljuuju, stoga ona o njemu ne mogu nita ni objaviti. Kad neki slikar stvori savrenu sliku, na njoj se prepoznaje njegova umjetnost. Pa ipak je na njoj ne moemo potpuno spoznati. Sva stvorenja (zajedno) ne mogu Boga izraziti, jer ona nisu sposobna primiti ono to on jest. Taj (pak) Bog i ovjek pripremio je veeru, onaj neizrecivi ovjek za kojeg ne postoje rijei. Sveti Augustin kae: to se o Bogu izrekne, to nije istinito; to se o njemu meutim ne izrekne, to je istinito. O emu god se kae da Bog jest, on to nije; to se o njemu ne izrie, on istinskije jest to nego ono o emu se kae da on to jest. Tko je priredio ovu gozbu? Neki ovjek: onaj ovjek koji jest Bog. Kralj David pak govori: O Gospodine, kako je velika i mnogostruka tvoja gozba i okus slasti, to je pripravljena onima koji tebe ljube, (ali) ne onima koji se tebe boje (Ps 30,20). Sveti Augustin razmiljao je o ovoj hrani, onda ga je uhvatila jeza i ona mu nije godila. Onda je uo jedan glas odozgo, tik pokraj sebe: Ja sam hrana velikih, rasti

i postani velik pa mene jedi. Ne smije zamiljati da se ja pretvaram u tebe: naprotiv, ti e se pretvarati u mene. Kad Bog u dui djeluje, onda se u ognju i egi proiava i izbacuje ono to u dui postoji nejednako. Tako mi iste istine! Vie dua ide u Boga nego ijedna hrana u nas, jo vie: to duu preobraava u Boga. A ima u dui jedna mo koja odvaja ono grublje i s Bogom se sjedinjuje: to je iskra due. Jo vie biva moja dua jedno s Bogom nego hrana s mojim tijelom. Tko je priredio ovu gozbu? Neki ovjek. Znade li ti koje je njegovo ime? Onaj ovjek, to je neimenovan. Taj ovjek posla svoga slugu. Sveti Grgur pak kae: Ovaj sluga, to su propovjednici. U drugom smislu, aneli su taj sluga. U treem, kako se meni ini, ovaj sluga je ona iskra due to je od Boga stvorena i koje je svjetlo odozgo utisnuto, i slika boanske naravi to se na sve naine opire svemu to nije boansko, i nije to neka duevna mo, kao to je mislila nekolicina uitelja, a posvuda je naklonjena dobru; ak je jo i u paklu naklonjena dobru. Uitelji kau: Ovo je svjetlo takve naravi da ima stalno nastojanje, a zove se sintereza, to znai povezivanje i odvraanje. Ono ima dva zadatka. Jedan je, zagrieni otpor spram svega to nije isto. Drugi je zadatak, da stalno mami na dobro - a to je u duu neposredno utisnuto - ak jo i kod onih to su u paklu. Zbog toga je to velika veera.

On je pak slugi govorio: Izai i zazovi da dou oni koji su pozvani; sad je sve spremno (Lk 14,17). Sve to on jest, sve to dua prima. Ono za im dua udi, sada je spremno. to god Bog daje, to je uvijek bilo u nastajanju; nastajanje toga u ovom je sada nanovo i svjee i potpuno u jednom vjenom sada. Jedan veliki uitelj kae: Neto to ja vidim, proiuje se i produhovljuje u mojim oima, a svjetlo to dospijeva u moje oko ne bi nikada dolo u moju duu da nema one moi to je nad njom. Sveti Augustin kae da je to iskra vie unutar istine nego sve to ovjek moe nauiti. Svjetlo gori. Kae se pak da se jedno od drugoga pali. Ako se ima to zbiti, onda je nuno da to to (ve) gori bude gore. Kao kad bi netko uzeo svijeu koja bi dodue bila ugaena, ali bi jo tinjala i izgurala, pa je podigao prema drugoj, onda bi se plamen s dimom spustio i upalio drugu svijeu. Kae se da jedna vatra pali drugu. Tome ja protuslovim. Jedna se vatra jamano pali sama. Ono to treba zapaliti drugo, mora biti iznad toga, poput neba: ono ne gori i hladno je; ono ipak zapaljuje vatru, a to se zbiva dodirom anela. Tako se i dua priprema vjebanjem. Time se ona odozgo prema dolje zapali. To se zbiva aneoskim svjetlom. On pak kae slugi: Izai i zazovi da dou oni koji su pozvani; sve je spremno (Lk 14,17). Tada govorae jedan: Kupio sam imanje, ne mogu doi (Lk 14,18). To su oni ljudi to se na neki nain jo sapliu u brinosti: ti nikad nee uivati ovu veeru. Drugi govorae: Kupio sam pet jarmova volova (Lk

14,18). Ovih pet jarmova, tako mi se ini, odnose se, pravo shvaeno, na pet osjetila; jer svako je osjetilo razdvojeno, ak je i jezik sam u sebi dvostruk. Stoga kao to sam prekjuer kazao - kad je Bog govorio onoj eni: Dovedi mi svoga mua, ona ree: Nemam ga. Onda on ree: Ima pravo, pet si ih imala, a taj kojega sad ima, nije tvoj mu (Iv 4,16- 18). To hoe rei: Oni koji ive prema pet osjetila, ti zaista nee nikad uivati ovu hranu. Trei govorae: Oenio sam se, ja ne mogu doi (Lk 14,20). Dua je u cijelosti mu kad je Bogu okrenuta. Kad se dua okrene na stranu, ona se onda zove enom; ali kad se u sebi spozna Boga i kad se Boga doma trai, onda je dua mukarac. U Starom je pak zavjetu bilo zabranjeno da mukarac obue ensku odjeu ili ena muku. Dua je mukarac onda kad bez posredovanja jednostavno navaljuje k Bogu. Kad ona meutim na bilo koji nain van zirka, onda je ona ena. Onda Gospodin ree: Zaista! Oni nikada nee uivati moje hrane, i ree slugi: Izai na uske staze i iroke putove do ograda na iroke ceste (Lk 14,21 +23 - 24). to ue to ire. Do ograda: neke moi su na odreeni nain ograene. Mo kojom vidim, njom ne ujem, a onom kojom ujem, ne vidim. Tako stoji i s drugima. Pa ipak je dua cijela u svakom udu, ali izvjesna mo nije nigdje vezana. to je pak sluga? To su aneli i propovjednici. Kako se meutim meni ini, sluga je (ona) iskra. On govorae slugi: Otii do ograda i natjeraj unutra svakovrsne ljude: slijepe i hrome, slabe i bolesne. Zaista! Ostali nee nikada uivati moje hrane. Da bismo mi odloili te tri (gore navedene) stvari te postali mukarcem, neka nam Bog pomogne. Amen.

You might also like