Taj red neće narušavati čak ni životinje, mada će ih sasvim ubrzo bitineuporedivo više nego ljudi. Kad svi, do poslednjeg čoveka, izađu izsvojih večnih prebivališta, životinje kao da će tek početi da sepojavljuju. Površine okeana će prosto ključati od očiju i usta, pipaka iperaja svih boja, oblika i veličina, a kontinenti će vrveti od nepoznatih,izumrlih vrsta. Biolozi, živi i mrtvi, bezglavo će juriti pokušavajući sveda ih sateraju u klase, familije, redove i rodove.Životinje će se ponašati kulturno. Mirno će sedeti, bez imalo straha, ičekati da vide šta će se dogoditi. Jedino će smešne biti žive životinje.Ponašaće se normalno, što će, u datim okolnostima, zaista bitineprikladno. Strvinari će se, na primer, izbezumiti od protivrečnosti učulima: lešine na sve strane, ali takve koje se mrdaju i ležernorazgovaraju.Za ljude će ubedljivo najinteresantniji biti predimenzioniranidinosaurusi. Učmali i otupeli od neizrecive dosade, mirno će žmirkatina prepodnevnom suncu, prezrivo čkiljeći na civilizaciju ljudi, a decaće ih, čim shvate da su potpuno bezopasni, radoznalo gurkati, štipkatii gristi za tabane i nokte, rugajući se i pentrajući na njihovu naboranu,šarenu kožu kao uz stepenice.Jedno će se dete, negde u urbanim, mrtvima već pretrpanim zabitimazapadne Evrope, popeti na glavu ogromnog, ugojenogbrontosaurusa, i skakati mu po obrvama, ričući i izmotavajući rukamai nogama zastrašujuće kretnje. Drugi vragolan, ohrabren i inspirisan,uzjahaće pterodaktila i cimati ga petama da uzleti. Ovaj će,iznerviran, uzleteti, vragolan će tresnuti i kvrc – slomiće vrat.Okupljeni narod će se, za sekund, utišati, neko će vrisnuti, a mališaće ustati, kašljucnuti, ispljunuti kapljicu krvi, i ponovo potrčati zamrtvom životinjom, rešen da joj ne da mira.Gomilom okupljenih raširiće se uzdah olakšanja. Taj će neobičandogađaj biti rastumačen kao znak da smrti više nema, što je i logično,i da se ljudi mogu slobodno međusobno ubijati. Mnogi će požuriti da
3
Leave a Comment