Read without ads and support Scribd by becoming a Scribd Premium Reader.
See Premium Plans
 
Anne i Serge Golon - An
ñ
elikaKnjiga IAN
ð
ELIKA - MARKIZA AN
ð
ELA648 stranicaPRVI DIO1645MARKIZA AN
ð
ELAAN
ð
ELIKINO DJETINJSTVO U SEOSKOM ZAMKUDojiljo upita An
ñ
elika zašto je Gilles deRetzi pobio toliku djecu?Zbog zlo
č
e, dijete moje. Gilles de Retz, krvolokod. Machecoula, htjede postati najmo
č
niji
č
ovjek na zemlji. Njegov jezamak bio krcat retorti, bo
č
ica, sudovapunih crvene teku
č
ine iz kojih su strašne pare kuljale
ð
avo je od njega tražio da mu prinese za žrtvu srcenekog djeteta. I tako su po
č
ela zlo
č
instva. Ustrašenemajke su jedna drugoj pokazivale crnu kulu zamka okokoje su kružili gavranovi privu
č
eni smradom lešina nevinih žrtava što sutrunule u podzemnim tamnicama.A je li ih sve pojeo? drhtavim glasom upitaMadelon, An
ñ
elikina sestrica.Ne, sve ih nije ni mogao pojesti odgovori dojilja Nagnuta nad kotli
č
em ukojemu se na tihoj vatrikuhala slanina s kupusom, neko je vrijeme šutke miješala
č
orbu.Hortense, An
ñ
elika i Madelon, tri k
č
erkice grofa Sancea od Monteloupe
č
ekale su, spremno drže
č
i kašike pored svojih zdjelica, s tjeskobom u srcu,nastavak dojiljine pri
č
e.Ali radio je on i gore stvari nastavi dojiljapri
č
u s mržnjom u glasu. Najprije bi naredio da dovedu preda nj jadnogdje
č
a
č
i
č
a ili djevoj
č
icu, koji biludi od straha u sav glas dozivali majku. Gilles de Retzbi, ispružen na krevetu, uživao u njihovu strahu. Potom
 
bi naredio da se dijete oka
č
i o neku vrst vješalice nazidu koja bi dijete stisla oko prsiju i oko vrata tako dabi jedva disalo. Dijete se batrgalo kao obješeno pile. Pritom bi zapomagalo isprekidanim glasom, lice mu odmuke bivalo modro, a o
č
i samo što ne ispanu iz glave.Zapomaganje male žrtve miješalo se sa smijehom onihokrutnih ljudi. Tada bi Gilles de Retz nare
ñ
ivao da se dijete skine s vješalice,te ga uzimao na koljena i
č
elo. jadnog an
ñ
el
č
i
č
a pritiskao na svoje grudi, i uzto ga nastojaoumiriti milo mu šapu
č
u
č
i Sve ovo nije važno, govoraše.Mi smo se samo htjeli malko pozabaviti, ali sad je svegotovo. Sad
č
eš dobiti slatkiša, krevet od perja, svilenoodijelo kakvo nose paževi. Dijete bi se primirilo. Sjajradosti bi zablistao u njegovim o
č
ima punim suza. Utobi mu iznenada gospodar zamka sjurio bodež u vrat.Ali još strasnije bi se stvari doga
ñ
ale kada bi ugrabiokoju djevoj
č
icu.A šta je s njima radio? upita Hortenzija.U dojiljino se pri
č
anje umiješa, mumljaju
č
i u svojužutu bradu, stari Guillaume koji je sjedio u uglu ognjištai mrvio list duhanaUšutite ve
č
jednom, stara lu
ñ
akinjo! Od vašeg sebudalastog pri
č
anja meni, koji sam se za života naratovao, prevr
č
e srce.Debela Fantina Lozier se hitro okrene prema njemu.Budalasto pri
č
anje.. Vidi se odmah da niste izPoitiersa, nego izdaleka, Guillaume Liitzen. Ako okrenete malko premaNantesu ubrzo
č
ete sti
č
i do prokletogzamka u Macheeoulu. Dva su stolje
č
a prošla od zlo
č
ina okojima pri
č
am, a svijet se još uvijek križa prolaze
č
iblizu toga mjesta. Ali vi niste iz ovog kraja i vi ništane znate o precima ove zemlje.Lijepe pretke imate ako su svi bili kao i taj vašGilles de Retz!Gilles de Retz je bio tako veliki zlo
č
inac da senijedan drugi kraj, osim Pitoua, ne može pohvaliti da jeimao njemu ravna. Su
ñ
en je i osu
ñ
en u Nantesu, a kad je umro, pošto se prije toga skrušeno tukao uprsa i zazivao oprost od Boga,sve su majke kojih je djecu mu
č
io i pojeo nosile za njim korotu.Ala go. sada pretjeraste povi
č
e stari Guillaume.Takvi smo, eto, mi ljudi Iz Poitoua veliki u zlu,
 
ali veliki i u praštanju.Dojilja otresito pospremi stol, a zatim u zanosu poljubi maloga Denisa.Istina nastavi iako sam tek privirila u školu,ipak znam razlikovati bajke od onoga što se u staro vrijeme dogodilo. Gillesde Retz je zaista postojao. Možebiti da mu duša još uvijek luta u kraju oko Machecoula,ali tijelo mu je istrunulo u ovoj zemlji. Zato o tome ine treba olako govoriti, kao o vilama ili o dusima štooblije
č
u oko velikog stijenja u polju. Ne smijemo se previše rugati tim zlimdusima...A sablastima, Nounou, možemo li se njima rugati?upita An
ñ
elika.Bolje ne, sre
č
o moja. Sablasti nisu zle. One suuglavnom turobne i osjetljive, a
č
emu onda ruganjem još i pove
č
ati muke tim jadnicima?A zašto pla
č
e stara gospo
ñ
a što se pojavljujeu dvorcu?Tko to zna? Kad sam je prije šest godina posljednji put srela izme
ñ
unekadašnje stražare i stepeništa,
č
ini mi se da više nije plakala. Možda su jojpomogle molitve što su po nalogu vašeg pokojnog djedamoljene u kapelici za pokoj njene duše.Ali ja sam
č
ula njene korake na stepenicamakule stane tvrditi služavka Babetta.Sigurno je to bio miš. Stara gospo
ñ
a od Monteloupa je vrlo obazriva i nevoli da smeta. A snožda jeslijepa? Možda se to misli zato što hoda ispruženih ruku.Ili nešto traži. Ponekad se prišulja uspavanoj djeci irukom ih miluje po glaviFantinin glas je bivao sve tiši i tužnijLA ne traži li ona, možda, mrtvoro
ñ
en
č
ad?Dobra ženo, u vas je duša jeziva, jezivija od kosturnice ponovo joj prigovoristari Guillaume. Možda je taj vaš vitez
ñ
e Retz bio veliki
č
ovjek te smatrate,poslije dva stolje
č
a što ga više nema, da je za vas
č
astšto ste mu zemljakinja, i da je gospo
ñ
a od Monteloupavrlo
č
asna žena, ali kažem vam nije dobro što plašiteovu djecu. Toliko su se uplašila da su
č
ak i trbuš
č
i
č
ezaboravili napuniti.Gle kako ste postali sada osjetljivi, vojni
č
ino i
ñ
avolji najamnice! A koliko ste dje
č
 jih trbuš
č
i
č
a sli
č
nih
Search
Search History:
Searching...
Result 00 of 00
00 results for result for
  • p.
    • Notes
    Load more