Anne i Serge Golon - Andjelika 03 - Andjelika Na Dvoru

Embed Doc
Copy Link
Readcast
Collections

CommentGo Back

Download

Anne i Serge Golon ANDELIKA NA DVORUNaslov izvornikaAnne i Serge GolonANGELIQUE ET LE ROICopyright © by International Book Promotion, Pariš 1985ANNE I SERGE GOLONAN

ð

ELIKANA DVORUS francuskoga prevela Vera Butkovi

č

I111ZALOŽBA MLADINSKA KNJIGA LJUBLJANA - ZAGREBCIP - katal6giz*JljNacionalnai svi840-31=GOLON,Andelika Golon ; [s francus!VeraButkovi

č

j. - Ljubljana ; Zagreb : Mladinska knjiga, 1991. - 483 str. ; 20 cmPrijevod djela: Angelique et le roi. 1. Golon, Serge910507133PRVI DIO DVOROTMICA AN

ð

ELIKEAndelika je drijemala, duha uznemirena radosnim planovima, poputdjevoj

č

ice na badnje ve

č

e. Dva puta se pridigla i upalila svije

č

u da promatrahaljine smještene na dva naslonja

č

a pored kreveta, koje treba da obu

č

esutradan za kraljev lov i, kasnije, za ples. Bila je prili

č

no zadovoljnalova

č

kom haljinom. Savjetovala je kroja

č

u da prsluk od baršuna bisernosiveboje bude muškog kroja, kako bi što više istaknuo nježne oblike mlade žene.Veliki muškctirski pusteni bijeli šešir imao je poput snijega bijelu ki

č

ankuod nojeva perja. Ali od svega se Anueliki najviše svi

ñ

ala mašna. Bila je tonova modna osobitost na što je mnogo pazila da bi privukla pažnju i izazvalaznatiželju otmjenih dvorskih dama. Velika mašna od uš-krobljenog lanabrižno izvezena sitnim biserima omatala se nekoliko puta oko vrata, akrajevi su se leptirasto otvarali. Na ovu ideju došla je dan prije. Dugo jeneodlu

č

no pristajkivala ispred ogledala, iskva-rila desetak najljepših mašništo joj ih je dopremio trgovac iz »Zlatnog kov

č

ega« i najzad odlu

č

ila davrpcu veže na »jaha

č

i na

č

in«, ali tako da bude ve

č

a od obi

č

nih muškihmašni. Držala je da žensko lice ne podnosi kruti ovratnik lova

č

kog prsluka.Bljesak bjeline ispod brade davao je kostimu posebni biljeg ženskosti.

Andelika ponovo leže i po

č

e se prevrtati s jedne strane na drugu. Pomisli dapozvoni, da joj donesu

č

aj od sporiša, kako bi lakše zaspala. Morala jeodspavati makar nekoliko sati, jer

č

e sutrašnji dan biti naporan. Sastanak zalov imao se održati krajem jutra u šumama Fausse-Repose. Andelika je kao isvi kraljevi uzvanici koji su dolazili iz Pariza, imala krenuti na put ranoujutro, da bi se u odre

ñ

eno vrijeme sastala s ekipažama koje su pristizale izVersail-lesa, kod raskrš

č

a des Boeufs. Na tom mjestu, smještenom u srcušume, nalazila se konjušniea kamo su povlašteni unaprijed slali svoje jaha

č

ekonje. Tako su se životinje odmarale pred po

č

etak lova na jelena. Tog danaAndelika se pobrinula da tamo pošalje, u pratnji dvojice slugu, svojudragocjenu ždrebicu Ceres,

č

istokrvnog Španjolca, za koju je platila tisu

č

uzlatnika. Podiže se i ponovo upali svjetlo. Nesumnjivo, plesna toaleta bila jenajuspjelija. Skrojena od plamenoruži

č

astog atlasa, s ogrta

č

em neštodiskretnije boje svanu-

č

a, a plastron izvezen nježnim cvjeti

č

ima odruži

č

astog sedefa. O-dlu

č

ila se za nakit od ruži

č

astih bisera: za naušnice uobliku grozd%,„^.. ...jza tri niza za vrat i ramena i dijadem »prva mjese

č

eva

č

etvrt«, za kosu.Kupila ih je kod draguljara prema kojem je osje

č

ala simpatiju, jer joj jepri

č

ao o toplim morima iz kojih su izva

ñ

eni, o dugotrajnim poga

ñ

anjima,teškim procjenama i beskona

č

nim putovanjima za kojih su ih, skrivene usvilenim kesicama, arapski, gr

č

ki i mleta

č

ki trgovci predavali iz ruke u ruku.Draguljar je popeterostru

č

io njihovu vrijednost vještinom da svakom biserupripiše vrijednost rijetkosti i stvori utisak da ga je trebalo oteti iz samog vrtabogova. Da bi se okitila tim biserima, An

ñ

elika je potrošila golem imetak,no unato

č

tome nije požalila kao što obi

č

no biva poslije suviše lakomislenekupovine. Gledala ih je o

č

arana, položene u kutijici obloženog bijelimbaršunom što se nalazila na no

č

nom ormari

č

u.Žudjela je za svim skupocjenostima što ih je život mogao podijeliti. Ta že

ñ

za posjedovanjem bila je odmazda za godine u kojima je upoznala bijedu.Za

č

udo, nije stigla prekasno. Bilo je još vremena da se ukrasi najljepšimnakitom, odjene najraskošnijim na-ljinama, okruži namještajem, zastorima iukrasima koji su izlazili iz ruku glasovitih majstora. Sve je to bilo vrloskupocjeno, ali i naj-pažljivije odabrano, ukusom iskusne žene, koja još nijebila svime zasi

č

ena. Njeno oduševljenje ostalo je netaknuto.

Č

udila seponekad i potajno zahvaljivala nebu što nije ostala zauvijek slomljena nakonpretrpljenih patnji. Naprotiv, uspjela je sa

č

uvati mladena

č

ki duh.Bila je iskusnija od ve

č

ine svojih vršnjakinja, a manje razo

č

arana. Njezin ježivotni put bio posut suptilnim i prekrasnim djetinjim uživanjima. Tko nijeupoznao glad, može li uživati u zalogaju toplog kruha? A ako je netko

bosonog hodao ulicama Pariza, pa je jednog dana došao u posjed takvihbisera, zar nije prirodno da pomisli da je najsretniji na svijetu?Puhnu opet u svije

č

u, ispruži se u finim plahtama što su mirisale na zumbul,protegne se i pomisli: kako je lijepo biti bogata, i lijepa i mlada...!Ne, doda: i poželjna... jer to je podsjeti na Filipa, i njena se radost ugasi kaozastrta tamnim oblakom.Duboki uzdah nadme joj grudi.Filip!Kako ju je prezirao! Sjeti se na ona dva mjeseca što je proživjela u svomnovom braku s markizom du Plessis-Belli

č

reom i neobi

č

nog položaja ukojem se nalazila njegovom krivicom.Sutradan nakon što je An

ñ

elika primljena u Versaillesu, budu

č

i da se dvorvra

č

ao u Saint-Germain, morala se i ona vratiti u Pariz.Bilo je razumljivo da se nastani u pala

č

i svog muža u predgra

ñ

u Saint-Antoine, ali kadvse nakon mnogo ustezanja uputila tamo, našla je zatvorenavrata. Švicarac na straži re

č

e joj da njegov gospodar slijedi kralja i dvor, teda nije dobio nikakve naloge koji bi se na nju odnosili. Mlada žena bila jeprisiljena da se vrati u svoju pala

č

uBeautreillis, koja je bila njezino vlasništvo. Odonda je živjela tamo, uo

č

ekivanju novog kraljevog poziva koji bi joj omogu

č

io da na

ñ

e svojemjesto na dvoru. Ali poziv nije dolazio. Nju je sve više zabrinjavao zaboravkojemu su je prepustili, me

ñ

utim, jednog joj dana gospo

ñ

a de Montespan,koju je susrela kod Ninone, re

č

e: — Što se s vama doga

ñ

a, draga, zar steizgubili razum? Ve

č

se na tri kraljeva poziva niste odazvali. Jednom imategroznicu, drugi put vas boli želudac, ili je prišti

č

na nosu nagrdio vašuljepotu, pa se niste usudili pojaviti. To su vrlo bijedne izlike i kralj ih nemože uvažiti, to više što osje

č

a odvratnost prema bolesnim ljudima. Na kraju

č

ete ga oneraspoložiti.Tako je An

ñ

elika saznala kako njen muž, zamoljen od kralja da je dovodi nasve

č

anosti, ne samo što je o tome nije obavijestio, ve

č

ju je u

č

iniosmiješnom u vladarevim o

č

ima.— Za svaki slu

č

aj, upozoravam vas — završila je gospo

ñ

a de Montespan —da sam na vlastite uši

č

ula kralja dok je govorio mar-kizu du Plessisu da vassvakako želi vidjeti u lovu u srijedu. »Na-stojte da zdravlje gospo

ñ

e duPlessis-Belliere ne dopusti da se ogluši na našu pažnju«, dodao je zlovoljno,»ina

č

e

č

u se osobno pobrinuti da joj pismeno savjetujem neka se vrati usvoju provinciju.« — Ukratko, vi ste na rubu nemilosti.Obeshrabrena, zatim razbješnjena, An

ñ

elika s lako

č

om skova plan da povratisvoj poljuljani položaj. Oti

č

i

č

e u lov i staviti Filipa pred gotov

č

in. Ako jojpostavi neko pitanje, u redu, re

č

i

č

e istinu. U kraljevoj prisutnosti ne

č

e mu

of 00

Leave a Comment