Anne i Serge Golon - Andjelika 05 - Andjelika buntovnica.d…

Embed Doc
Copy Link
Readcast
Collections

CommentGo Back

Download

Anne i Serge Golon AN

ð

ELIKABUNTOVNICANASLOV ORIGINALA: ANNE I SERGE GOLONANGELIQUE SE REVOLTEANNE I SERGE GOLONBUNTOVNICAS FRANCUSKOG PREVEO:IVAN VUKOVUREDNIK:STANKO ŠKUNCA1980.OTOKAR KERŠOVANI RIJEKAFotos na omotnici iz filma AN

ð

ELIKA,u glavnoj ulozi Michele Mercier. DistributerMORA VA FILM, Beograd© 2966 by Opera Mundi, ParišToute reproduction, traduction ou adaptation sousquelque forme que ce soit, meme partielle, interditedans tous les pays.PRVI DIOPOBUNA TINJADIJETE PUSTINJEStigavši u Marselj, gospodin de Breteuil, izaslanik kralja Francuske koji jeu Ceuti uhapsio An

ñ

eliku, dade je zatvoriti u tvr

ñ

avi admi-raliteta,•Dogod su boravili u ovom gradu u kome je nedavno markiza du Plessis-Belliere tako sjajno nasamarila kraljevsku policiju, plemi

č

se nije osje

č

ao

sigurnim. U tamnoj i strašnoj

č

eliji, nekadašnja zarobljenica Berbera, koja jeuspjela uz cijenu strahovitih patnja pobje

č

i iz harema Mule Ismaila, osjeti sasigurnoš

č

u da o

č

ekuje dijete. Ova joj misao sine sutradan po svomutamni

č

enju u tvr

ñ

avi, probudivši se, jasnije osjeti svoj položaj ponovouhva

č

ene životinje u zamku. Tamnica admiraliteta bila je bez najosnovnijegkomfora. Iako je kroz

č

etvrtaste gvozdene rešetke visoko smještenogprozora mogla vidjeti dio plavog neba, An

ñ

eliku spo-padne strašan osje

č

ajgušenja. Svu se no

č

borila protiv užasnog osje

č

aja da je živa zakopana, kojibi ju zahvatio

č

im bi joj se sklopili o

č

ni kapci, a njezini živci koji su dotlevrlo dobro izdržali, u zoru popustiše.Zahva

č

ena panikom pojuri na vrata, stane lupati rukama po tvrdom drvu,bez glasa, ali snagom koju joj je ulijevao o

č

aj.Bože! Bože! Svježeg zraka! Zatvorili su je u ovu grobnicu, nju, koja ježivjela samo u beskrajnom i za

č

aranom krugu pustinje. Ta ju je tjeskobamu

č

ila i dovodila do samrtnog straha. I kao prestrašena ptica u svojoj krleci,ona se obarala na onu nesmiljenu zapreku od drva i gvož

ñ

i, te lupala, lupalabez glasa.Njezine prozirne ruke, na kojima su se još opažali tragovi pretrpljenihpatnja u pustinji, nisu pravile na

č

vrstim vratima ve

č

u buku, nego što jepodiže ptica klepetanjem svojih krila. Kad bi osjetila bol u oguljenimdlanovima, prestala bi lupati, pa bi teturaju

č

i uzmicala k zidu i na nj senaslanjala.Njezine su o

č

i bludile od vrata do prozor

č

i-

č

a s rešetkama. Modrina nebapri

č

injala joj se kao bistra voda za kojom je toliko že

ñ

ala.Ali Osam Feradži ne

č

e više dolaziti po nju da je vodi po ravnimkrovovima, odakle

č

e napajati o

č

i varljivim osje

č

ajem prostora.Sad su je okruživali stranci tmurna pogleda,

č

ije su duše bile obavijenesumnjama. Vojvoda de Vivonne, koji se htio iskupiti za svoje pogreške uprošlosti, izdade iz Pariza najstrože naredbe protiv nje. Admiralitet uMarselju bio je dužan da ukaže svaku pomo

č

gospodinu de Breteuilu. Svakipokušaj da nekog pridobije bio bi joj uzaludan, a uostalom An

ñ

elika jeosje

č

ala da nije u stanju poslužiti se svojim oružjem. Strahovit umor ju ješatro,

č

inilo joj se da takvog još nikad nije osjetila,

č

ak ni na putovima Rifa.Putovanje morem od Ceute do Marselja s pristajanjem u Cadixu bilo jepravo mu

č

enje, u kome je ona svakog dana gubila ponešto od svojehrabrosti. Uhapsivši je u ime kralja, je li gospodin de Breteuil uspio slomitinjezin polet, koji bi joj omogu

č

io da se ponovo vrati u život?8

Ona se dovu

č

e do svog ležaja. To je bila vrlo tvrda slamnja

č

a, ali An

ñ

elikase nije na to žalila. Ona je na njoj spavala bolje nego na mekanom krevetu, a jedini krevet, koga je željela da na njemu odmori svoje umorne udove bio iekomadi

č

zemlje na ravnoj tratini pod cedrovima.Njezine su o

č

i ponovo zurile u vrata. Kolika zatvorena vrata se isprije

č

ilapred njom u toku njena života, razmišljala je ona, vrata svaki put sveglomaznija, sve mra

č

nija. Da li se sudbina njome poigravala, da je kazni što je kao dijete Monteloupa jurila bosonoga po stazama gajeva i šuma i što jebila tako strastveno zaljubljena u slobodu, da su seljaci vjerovali da je vila?„Ne

č

eš pro

č

i", govorila su joj vrata.Svaki put kad bi uspjela pobje

č

i iz jednog zatvora, druga su se vrata, jošnesmiljenija, brzo stvarala pred njom. Najprije su se za njom zatvorila vratabijede, pa ona francuskog kralja, pa rešetke harema Mule Ismaila, i sada opetona francuskog kralja. Ho

č

e ova biti tako strašna?Ona se tada sjeti Fouqueta, markiza de Var-desa, vatrenog i suludogLauzuna, koji su isto tako tamnovali u nedalekoj tvr

ñ

avi Pignerol, sjeti sesvih onih, koji su godinama ispaštali iza tamni

č

kih vrata za manje krivice,nego što ih je ona po

č

inila.Spopade je osje

č

aj samo

č

e i slabosti. Stu-pivši ponovno na tlo Francuske,ona je zašla u zemlju, u kojoj su ljudi djelovali dvjema pobudama gonjeni:strahom od kralja ili ljubavlju prema njemu. Tu je vladao samo zakon prvoggospodara.Na ovim obalama fizi

č

ka i moralna snaga jednog Colina Paturela, njegovaneizmjerna dobrota, njegova rijetka inteligencija nisu ništa zna

č

ile. Svakitupavi ljubavnik, ako je samo nosio orukvice i vlasulju, mogao ga jeprezirali.9Na ovim obalama, Colin Paturel bio je bez mo

č

i. Bio je samo siromašnimornar. Njegova uspomena nije bila ni od kakve koristi An

ñ

eli-ki. Nestao jeza nju nepovratno, kao da je umro.Ona ga poluglasno zazove: „Coline, Coline, brate moj!"Tako je bila slaba, da ju je oblio hladan znoj i potpuno klone.A tada joj sune misao da je možda s njim zanijela.U Ceuti je smatrala da joj je redovito mjese

č

no

č

iš

č

enje prestalo zbognarušenog zdravlja, kao posljedica pretrpljenih nadljudskih napora. Ali sada,pošto je ve

č

toliko vremena prošlo, nije moglo više biti sumnje.Bila je u drugom stanju.

of 00

Leave a Comment