• Embed Doc
  • Copy Link
  • Readcast
  • Collections
  • CommentGo Back
Download
 
 o "o O01H>o oa c<NASLOV ORIGINALA: ANNE I SERGE GOLONANGELIQUE ET LE NOUVEAU MONDEANNE I SERGE GOLONU NOVOM SVIJETUS FRANCUSKOG PREVEO:BERISLAV LUKI
Č
I IVO BAKOTICUREDNIK:STANKO SKUNCA1980.OTOKAR KERŠOVANI RIJEKAFotos na omotnici iz filma AN
ð
ELIKA,u glavnoj ulozi Michele Mercier. DistributerMORA VA FILM, Beograd© 1966 by Opera Mundi, ParišToute reproduction, traduction ou adaptation sousquelque forme que ce soit, meme partielle, interditedans tous les pays.PRVI DIOPRVI DANI
 
 — Sad smo ipak zajedno!Ta je misao salijetala An
ñ
eliku. Da li je izvirala iz dubine njene duše — utom se trenutku osje
č
ala nesposobnom za bilo kakvu misao — ili je to biokakav vanjski prizvuk poput zujanja komaraca i tauha, ne bi mogla re
č
i. Tose javljalo, gubilo, ponovo dolazilo, nije popuštalo, nestajalo... — Sada smoipak zajedno!...Usredoto
č
ivši svu svoju pažnju na to da održi hod svoga konja na strmenitojstazi, An
ñ
elika nije pridavala osobito ozna
č
en je toj misli.Sad smo zajedno!... Sad smo zajedno!...Ta se misao javljala jednom kao glas sumnje, jednom opet kao tvrdnja.Jedan je glas imao prizvuk straha, drugi prizvuk radosti. I kroz sve toprovla
č
io se stalno umoran korak njezinoga konja.Mlada žena koja je toga jesenskoga dana prolazila na konju ispod rujnog javorova granja ameri
č
ke šume imala je na glavi veliki muški pusteni šeširsa zadjeriutLm perom, pod kojim se iskrile bistre o
č
i poput izvorske vode.Da o
č
uva svoju kosu od prašine, prekrila ju je platnenom ženskom kapicom.Na nogama je imala jaha
č
e
č
izme, koje sa joj dopirale do koljena, a rado ah je posudio njezin sin Cantor. Zbog snažnog stezanja rukama, koža je nauzdama bila mlaka i omekšala, a prsti na zglobovima ruku bijahu blijedi jerse stalna naprezala; da usmjeri konja ravno prema vrhu i sprije
č
i da se neosvr
č
eprema dubokom zjalu prodoline koja mu je bila s lijeve strane.
Č
inilo se daga mra
č
na dubina i jeka privla
č
e i plaše. Da li je bio uznemiren zbogprovalije ili šuma gorske bujice koja je dražila njegovu že
ñ
?Bala je to izdržljiva, krasna životiinja, koja je ve
č
na po
č
etku puta fegledalaposve zbunjena zbog napornog hoda koji je morala izdržati. To je bilosasvim razumljivo, jer ništa manje nije odgovaralo plemenitom soju konjaod tih krivudavih staža koje su se od doline vijugavo protezale, jedvaraspoznavale me
ñ
u drve
č
em, gubile' preko sasušehih- ledina ili mo
č
vara,nestajale u rijekama koje je trebalo satima gaziti ka
ñ
bi šuma bila previšeneprohodna; ili su prolazile vrhove, iznenadno pomirale u ponore, kako bivas pješa
č
kim stazama kojima prolazi
č
ovjek kada želi stici- najkra
č
im putem ipri tome ima posla samo sa svojim golim nogama, ali ne sa dragocjenimnogama jednoga konja.Staza kojom su prolazili bila je prekrivena suhom i klizavom travom 'koja jebila izblijedjela o
ñ
sun
č
ane žege. Pod snažnim konjskim kopitima :tra-va sesvijala. An
ñ
elika je
č
vrsto zadržavala konja, smirivala ga i blagim pritiskomprisiljavala da ide naprijed. Sada ga je .poznavala i nije se bojala da ne
č
e
 
slušati kad ustreba. Konj
č
e raditi ono što ona bude htjela,*« drugo je pitanjeda M
č
e ona nave
č
er biti posve slomljena o
ñ
silna naprezanja.Sve su više odmicali i približavali se vrhu. Tamna udubina prodoline,obrubljena žutim, i rujnim krošnjama iznad vodopada, sve se više sužavalapri kraju te se
č
inilo da nestaje, iš
č
ezava izme
ñ
u dviju sttmenitih' strana, inaposljetku se pretvarala u neku vrstu .platoa nad kojim je strujao laganivjetar donose
č
i miris smole.An
ñ
elika duboko udahne.Pred njom se prostirala šuma
č
etinjara. Borovi, plavetni cedri, u gustimredovima isprepleli svoje. granje. Smaragdno zelenilo i sinje plavetnilopreli- jevalo se u tamnim i svijetlim nijansama, a vrhovi stabala bili ukrašenibokorima, kitama i girlan
ñ
ama stvaraju
č
i neku vrstu
č
ipkaste tapiserije — sabezbroj zelenih tonova.Opet se pojavilo kamenito tlo sa nazubljenim tvrdim škriljevcem po kome sukonjska kopita zvu
č
no udarala.An
ñ
elika popusti uzde i opusti koljena kojima je" stezala slabine životinje.Misao se uporno vra
č
ala s osvježavaju
č
im daškom povjetarca.— Istina je, mi smio ipak zajedno!Zastade, kao da se budi iza sna, i za
č
u odjek te misli. Trgnu se, uspravi ipogledom preko karavana potraži jednu siluetu.Na
č
elu karavane jahao je on, grof Joffrev
ñ
e Pevrac, veliki, vje
č
iti putnik,pustolov dvaju svjetova,
č
ovjek tragi
č
ne sudbine, koji je upoznao veli
č
inu ibijedu, a sada jaše zamišljeno, stupa naprijed, a iza njega njegova
č
eta; jašezamišljeno, s nekom uzvišenom neprisiljenoš
č
u, koja je katkada izgledalanesvjesna, ali uvijek sigurna.„Nikada ne
č
emo pro
č
i ovuda", mislila bi
č
esto An
ñ
elika ka
ñ
bi se našla predkakvom zaprekom. ,,Joffrey ne bi smio..."A onda bi jedan za drugim, jaha
č
za traga
č
em, nosa
č
za jaha
č
em, krenulikroz kakvu šikaru poput lova
č
kog psa, kroz kakvu sustjesku ili preko rijeke,nepoznate mo
č
vare, kroz nepoznatu goru nad koju se ve
č
spustio mrak.Prolazili bi, napredovali i na kraju našli izlaz, obalu, sklonište preko no
č
i.Svaki bi se put
č
inilo kako je to nemogu
č
e, a ipak bi uspjeli. Joffrev deP.eyrac nikada nije govorio o tim iznena
ñ
enjima. On ih je pripremao kao dase to samo po sebi razumije. An
ñ
elika se još uvijek pitala da li on zaistaznade kamo ide, ili ih puki slu
č
aj vodi u sretnu luku. Ve
č
su se bezbroj putamorali izgubiti, poginutL Ali poginuo nije nitko. I nakon tri tjedna svi su se
č
lanovi te9
of 00

Leave a Comment

You must be to leave a comment.
Submit
Characters: ...
You must be to leave a comment.
Submit
Characters: ...