Anne i Serge Golon - Andjelika 08 - Andjelika u iskusenju.…

Embed Doc
Copy Link
Readcast
Collections

CommentGo Back

Download

NASLOV ORIGINALA: ANNE I SERGE GOLONLA TENTATION D'ANGELIQUEANNE I SERGE GOLONU ISKUŠENJUS FRANCUSKOG PREVEO:STANKO SKUNCAUREDNIK:STANKO SKUNCA1980.OTOKAR KERŠOVANI RIJEKAFotos na omotnici iz filma AN

ð

ELIKA,u glavnoj ulozi Michele Mercier. DistributerMORA VA FILM, Beograd© 1966 by Opera Mundi, ParišToute reproduction, traduction ou adaptation sousquelque forme que ce soit, meme partielle, interditedans tous les pays.PRVI DIONIZOZEM

Č

EVA POSTAJAGLAVA IIz šume dopre zvuk indijanskog bubnja. Kotrljao se potonuo i ritmi

č

an krozsparan zrak koji je priti¬skao drve

č

e i rijeku.Joffrev de Peyrac i An

ñ

elika zaustave se na obali. Na

č

as su nepomi

č

nostajali i osluškivali. Bubanj je odjekivao muklo i snažno. Izbijao je izkrošanja u punim i blagim notama i u ta

č

nim razmacima kao ot¬kucajisnažnog srca. I tako je priroda, nepomi

č

na i ustajala pod isparavanjimaneobi

č

no vru

č

eg dana, nagovještavala da u svojim njedrima krije ljudskabi

č

a.An

ñ

elika nagonski posegne za rukom svoga muža koji joj je stajao uz bok.— Bubanj? — šapne. — Sto to bubnjanje zna

č

i?— Ne znam! Pri

č

ekajmo.

Još ne bijaše pala no

č

. Tek se po

č

elo mra

č

iti. Ri¬jeka je bila nalik naogromnu plo

č

u od potamnjelog srebra. An

ñ

elika i njen muž, grof de Peyrac,stajali su ispod svoda od johinih krošnji, na samom rubu ri¬jeke.Malo podalje, slijeva, na pješ

č

aku dražice sušili su se

č

amci napravljeni odbrezove kore i premazani smolom.Dražica se pružala u luku u koji se usjekao oštar rt, dok su u dnu zaljeva crnei visoke hridi, obrasle cerom i brijestom, tvorile ugodnu hladovinu.Tu su Indijanci podizali logor.

Č

ulo se kako lome grane da bi od njih.sagradili kolibe i naložili vatru.Ve

č

se plavi

č

asti oblak

ñ

5ma dizao iz šume i bezbrižno se širio nad mirnom,površinom vode.An

ñ

elika brzam i lakim pokretom glave pokuša otjerati roj kukaca koji su seu

č

as stvorili tu zuje

č

i oko nje. Istim pokretom htjede tako

ñ

er otjerati ine¬odre

ñ

eni strah koji se u njoj javio

č

uvši ono mumlja¬nje bubnja što jedopiralo iz šume.— Vrlo

č

udno — re

č

e ona gotovo i ne razmisliv-ši. — Sreli smo vrlo malo ljudi u onih nekoliko selaplemena Abenakis dok smo se spuštali tokom Ken-nebeca. Jedino smo na djecu, žene i starce nailazili.— Zaista. Svi su divljaci krenuli na jug radi pro¬daje krzna.— Ali to nije jedini razlog. U karavanama i

č

am-

ñ

ma koji se kre

č

u prema jugu, kao i mi, uglavnomsmo sretali žene. O

č

ito je da su one krenule u trgo¬vinu. Ali gdje su ljudi?De Feyrac je pogleda. U o

č

ima mu se javi neod¬re

ñ

en izraz. I njega jezaokupljalo to isto pitanje i isti mu se odgovor nametao kao i njoj. Nisu limuš¬karci indijanskih plemena krenuli na neki tajni sa¬stanak da sedogovore o ratnom pohodu? Ali o kak¬vom se ratu moglo raditi i protivkoga?On se bojao te svoje sumnje naglas izre

č

i, stoga je šutio.Sve je bilo mirno. Nigdje nikakvog znaka koji bi pobu

ñ

ivao strah. Danimasu ve

č

putovali bez ikak¬vih neprilika. Primi

č

u

č

i se obalama oceana inasta¬njenim krajevima sva su srca kucala radosno i s mla¬dala

č

kimnestrpljenjem.— Gledajte! — re

č

e Pejrrac naglo se trgnuvši. —Evo što je izazvalo udaranje bubnjeva. Posjeta!Tri su

č

amca izbila iza oštrog rta što im se nala¬zio su

č

elice, kliznulanaprijed i uplovila u malu dražicu.

Po na

č

inu na koji su izbili iza rta bilo je o

č

ito da

č

e zaploviti uzvodnoKennebecom, a ne nizvodno kao Sto je u to doba godine

č

inila ve

č

ina

č

amaca.Peyrac i An

ñ

elika po

ñ

u nekoliko koraka napri¬jed i zaustave se n-a Bamomrubu žala, na mjestu gdje8 je prljava pjena sitnih valova ostavila tamne mrlje ria finoj pržini. Grof nabramalko obrve i pogleda pridošlice.Ubrzo se pokazalo da se Indijanci, što su se nala¬zili u ta tri

č

amca,namjeravaju zaustaviti. Oni su po¬digli svoja kratka vesla s kojih je kapalavoda, a za¬tim su kliznuli u vodu da bi dogurali svoje

č

amce do obale.— Ovo sii svakako muškarci, a ne žene — primi¬ jeti grof de Peyrac.Odjednom se prekine i zgrabi An

ñ

eliku za ruku.U jednom

č

amcu primijeti tamnu priliku odjevenu u crnu mantiju koja sezatim spustila u vodu i kre¬nula prema vrbama na obali.— Iusovac. — re

č

e An

ñ

elika Šapatom.Nju je takav strah pri tom spopao da umalo nije udarila u bijeg da bi se skrilau dubokoj šumi.Po njenim prstima što ih je držao u svojoj ruci grof je osjetio tu njenunagonsku želju.— Ljubavi moja, što ste se tako prestrašili jedno¬ga isusovca?— Ta vama je poznato mišljenje što ga o namaima otac Orgeval. On nas smatra opasnim osvaja

č

ima,da ne kažem podanicima samog ne

č

astivog.— Dok nam dolazi u svojstvu posjetioca, mi mo¬ramo ostati mirni.Uto je s druge strane vo

ñ

e Crnorizac brzim ko¬rakom krenuo duž obale.Me

ñ

u smaragdnim prelijevi-ma stabala njegov se vitak i visok lik gibaohitrinom neuobi

č

ajenom u tom kraju koji se

č

inio kao da ga je pritisla i kaoda je ve

č

utonuo u izmaglicu sumraka ispunjenog

č

eznutljivoš

č

u. Taj je likpripadao

Č

ovjeku mladom i punom životne snage,

č

ovjeku koji ravno idesvom cilju ne obaziru

č

i se na zapreke, baš kao da ih i ne vidi.Približivši se logoru, na

č

as ga je nestalo s vida.

č

inilo se kao da je teškatišina pritisnula logorske vat¬re. Zatim su

č

uli zvuk koraka španjolskogvojnika obuvenog u

č

izme, a odmah iza njega pojavi se visoki9

of 00

Leave a Comment