Anne i Serge Golon - Andjelika 11 - Andjelika u Quebecu

Embed Doc
Copy Link
Readcast
Collections

CommentGo Back

Download

ANNE I SERGE GOLON / AN

ð

ELIKA U QUEBECUNaslov izvornikaAnne i Serge GolonANGELIQUE A QUEBEC© 1980 by Opera Mundi, ParišPreveo s francuskoga Goran Vujasinovi

č

Anne i Serge GolonAN

ð

ELIKA U QUEBECUmladinska knjiga zagreb¦»?«»(! «!* !<**CIP - Katalogiza Nacionalna i sveUDK 840-31 = 862^0GOLON, Anne ^S^__asyAn

ñ

elika u Quebecu7-ffl!ne i Serge Golon ; [preveo s francuskoga GoranVujasinovi

č

], - Zagreb : Mladinska knjiga Zagreb, 1993. - 383 str. ; 20 cmPrijevod djela: Angelique a Ouebec. 1. Golon, Serge ISBN 953-173-007-59305191371PRVI DIODOLAZAK I.Odabrala je modru haljinu. Bila je od gotovo bijelog teškog satena, ali kakose tkanina nabirala, svijetlila je

č

istim plavetnilom koje je svaku kretnjupratilo veli

č

anstvenim ljeskanjem, u kojem se jedva nazirala i ruži

č

asta bojazore.Pogledavši kroz prozor krmenog dijela broda Gouldsboro, usidrenog uquebe

č

koj luci, An

ñ

elika pomisli da se njezina haljina posve slaže s timledenim, nepomi

č

nim jutrom koje ih

č

eka vani i svojim biserastim odsjajimaprožima mirne vode Rijeke svetog Lawrencea, sli

č

ne mirnom jezeru.I sam grad bio je ruži

č

ast. Nije se

č

ulo ni glasa. Mali kolonijalni grad bio jenepomi

č

an i uspavan, izgubljen usred neprijateljskih kanadskih krajeva, kaoda zadržava dah i

č

eka.An

ñ

elika je osje

č

ala kao da je grad gleda s le

ñ

a, vreba na nju i promatra jekako stoji pred zrcalom u velikom salonu Gouldsboroa: ona, An

ñ

elika deSanc

č

de Monteloup, grofica de Pevrac; ona, prognanica iz francuskogakraljevstva koju

č

e primiti gospodin de Fron-tenac, guverner NoveFrancuske i predstavnik kralja Luja XIV na ameri

č

kom tlu, onog istog kraljaprotiv kojeg se neko

č

pobunila.Zlato joj je grlo stisnuo blagi strah, od kojeg se branila time što je svojojtoaleti posvetila svu potrebnu pozornost. Lice joj je ostalo mirno, a njezine

velike zelene o

č

i izražavale su samo kriti

č

ku budnost kojom je ispitivalasvoj odraz u zrcalu.Nikako nije htjela pred onima koji su je okruživali i pomagali joj — svojimslužavkama, svojim kroja

č

em i Kouassi-BSom, velikim crncem koji je nosionjezinu škrinjicu s nakitom — odati ni najmanji znak zabrinutosti.No bližio se sat kad je morala stupiti na kopno i pojaviše se svi strahovi, sveprepreke koje su

č

inile taj pothvat pravom ludoš

č

u. Francuski kralj odavnoih je prognao, nju i njezina muža, grofa de Pevraca. Ve

č

godinama se boreprotiv tog vladara koji ih je nepravedno osudio zbog ljubomore premamo

č

nom suparniku.U Novom svijetu mnogi su ih kanadski Francuzi smatrali saveznicimaEngleza, koji su im bili susjedi, pa su ih stoga smatrali neprijateljima.Ne brinu

č

i se za te politi

č

ke igre, Joffrev de Pevrac je s pet brodova nakaniodo

č

i u Quebec da bi se susreo s gospodinom de Frontenacom i s njimpotpisao ugovor o dobrosusjedskim odnosima. U

č

inio je prvi korak da bivratio svoj položaj u francuskom kraljevstvu i, tko zna, jednog dana i imenai titule koje su mu nepravedno oduzeli. Sati koji

č

e uslijediti odlu

č

it

č

e onjihovoj sudbini.An

ñ

elika je razmišljala o razlici izme

ñ

u ponašanja muškaraca i žena uopasnim situacijama.Nepravedna mržnja, koju je morala podnositi, boljela ju je više nego njezinamuža, kojeg gotovo da je zabavljalo to što se mora suprotstavljati opakimprogonima.Maloprije je ušao, pogledao odje

č

u i nakit koji su donijeli za nju teuskliknuo: - Neka slavlje po

č

ne!Stao je iza nje, u biserima urešenom odijelu od raskošnog satena bojebjelokosti. Njegov pogled, uperen u An

ñ

elikin odsjaj u zrcalu, blistao jedivljenjem. Posvetio je pozornost posljednjim potankostima koje trebadovršiti da bi se njegova žena mogla uputiti u Quebec. No ona nije dvojilada je potiho vrlo nestrpljiv da »po

č

ne slavlje«. U tom trenutku osje

č

ala sedruk

č

ijom od njega, pa

č

ak i malo dalekom.Taj povratak u Francusku, korak u malenu kanadsku prijestolnicu, u njoj jepobudio sje

č

anje na njezinu osobnu borbu protiv francuskog kralja, tognepopustljivog suverena koji joj nikada ne

č

e oprostiti što mu sesuprotstavila.Joffrev je sa svojom flotom, svojim bogatstvom, svojom mo

č

i koju mu dajuposjedi u Maineu, u mnogo boljem položaju. Doga

ñ

aji tog ljeta doveli sudvije važne osobe na njegov brod: gospodina de Ville d'Avrava, guverneraAkadije,* i intendanta Carlona, kojem je imao priliku u

č

initi uslugu. Uzpotporu gospodina de Frontenaca, guvernera, i uz uvjeravanje da se

gospodin de Castel-Morgeat, vrhovni vojni zapovjednik, ne

č

e miješati, uzsigurnost da

č

e biskup ostati neutralan, mogao se nadati dobru od prijema uQuebecu.Pa ipak, trebalo je uzeti u obzir isusovca, oca d'Orgevala, s kojim su se boriliu Akadiji i koji ima velik utjecaj na francuske saveznike, IndijanceAbenakije i Algonkine, te na mnogobrojne pobožne ljude koji mu želeiskazati svoju odanost. Isusovac je potaknuo zlonamjerne težnje premapridošlom Joffrevu de Pevracu koji se, ne poštuju

č

i ni

č

ije pravo, nastanio nagranicama Akadije, francuskog podru

č

ja, i ondje trgovao s Englezima. Da bistanje postalo još teže, jedna opatica iz Quebeca imala je viziju u kojoj joj sepojavila vrlo lijepa žena koja

č

e donijeti mnogo nesre

č

e Novoj Francuskoj.Za

č

ele su se glasine da je ta žena grofica de Pevrac,

č

ija ljepota jeop

č

epoznata.Danas: Nova Škotska. Op. prev.To je bilo smiješno. Ali, te fanati

č

ne glasine navodile su na rat. Danas

č

e sestanje smiriti ili se preobraziti u pravi rat.U toj nemirnoj koloniji bilo je toliko razli

č

itih stranaka da se gotovo nitkonije držao me

ñ

usobnih dogovora. Govorilo se da je jedan od isusov

č

evihsljedbenika i Castel-Morgeat, koji ima u rukama vojsku, a ponajprijenjegova žena, Sabine de Castel-Morgeat, koju su opisivali autoritativnom izlom. Na drugoj strani društvene ljestvice bila je stanovita Janine Gonfarelkoja je upravljala ku

č

ama sumnjiva ugleda u Donjem gradu. Ona jepodupirala crkvenu politiku kako bi pridobila snošljivost klera. S njezinestrane može se o

č

ekivati šutnja. No ne

č

e li dolazak An

ñ

elike u toj

č

udesnojhaljini, skrojenoj po posljednjoj modi, pobuditi zavist kod tih dama?— Ne bih li ipak trebala do

č

i jednostavno odjevena, neopažena, kao što samdošla u Tadoussac? — upita ona.— Ne — odgovori Pevrac. — Morate ih zavesti, podvrgnuti sebi... a nesmijete ih ni razo

č

arati. Narod o

č

ekuje divnu prikazu... Treba mu je i dati.Gospa sa Srebrnog jezera... Junakinja iz legende...Tako An

ñ

elika nije sama sebi skrivala važnost prvih trenutaka i prvihdojmova koje

č

e ostaviti mnoštvu okupljenom da je vidi, mnoštvu u kojemse prelamaju suprotni osje

č

aji.Ove ve

č

eri

č

e Joffrev de Pevrac i njegova družba mirno spavati unutarzidina Ouebeca ili

č

e se pak morati povu

č

i sa svojom malenom poraženomflotom. Povrh toga, na njih

č

e tada vrebati velika sjeverna rijeka koju sveviše okiva led.I Joffrev de Pevrac imao je sli

č

an osje

č

aj. An

ñ

elika

č

e odigrati odlu

č

uju

č

uulogu. Misle

č

i na zada

č

u koju joj je naložio, razradio je hrabar, opasan i zaAn

ñ

eliku neo

č

ekivan plan.

of 00

Leave a Comment