Anne i Serge Golon - Andjelika 12 - Andjelika na putu nade…

Embed Doc
Copy Link
Readcast
Collections

CommentGo Back

Download

ANNE i SERGE GOLON / AN

ð

ELIKA NA PUTU NADENaslov izvornika Anne i Serge GolonANGELIQUE - LA ROUTE DE L'ESPOIR ©1984 by International BookPromotion, ParišAnne i Serge GolonAN

ð

ELIKA NA PUTU NADEv 2 ^ Pre&o s fr&n%uskogqGORAN SkCIP - Katalogizacija lNacionalna i sveu

č

ilišna biblioteka, Zagreb840-31=862GOLON, AnneAn

ñ

elika na putu nade / Anne i Serge Golon ; [preveo s francuskoga GoranVujasinovi

č

]. - Zagreb : Mladinska knjiga Zagreb, 1993. - 303 str. ; 20 cmPrijevod djela: Angelique - la route de l'espoir. ISBN 953-173-017-2 1.Golon, Serge 930903019mladinska knjiga zagrebPRVI DIOVJEŠTICE IZ SALEMAI.An

ñ

elika je suosje

č

ajno promatrala mladi

č

a kojeg je stražar s bradom nalikna

č

eli

č

nu žicu i s engleskom kacigom na glavi grubo uveo u dvoranuVije

č

a, guraju

č

i ga kundakom helebarde. Dobro je shva

č

ala uzbu

ñ

enostmladog grani

č

ara kojeg su otrgnuli od njegovog posla i njegovih ovaca te gabacili pred skup smrknutih doktora u crnim haljama s bijelim ovratnicima,zasjelih oko masivnog stola koji je dominirao dvoranom mra

č

nijom

č

ak i odnjihove odje

č

e. Morao im je govoriti o jezivom pokolju u kojem je izgubiocijelu svoju obitelj.Zmirkavim o

č

ima vidio je samo posve blijeda i stroga lica koja su ganetremice gledala, a zatim je prilijepio pogled na jedino žensko lice, koje jeodavalo izraz dobrote.Primijetio je da ta velika dama prelijepe pojave unato

č

nabori-ma svogateškog kaputa pokazuje znakove uznapredovale trudno

č

e i grlo mu sestisnulo, gruda gor

č

ine popela mu se u grudi, jer ga je podsjetila na njegovu jadnu majku koja je gotovo svake godine donosila po jedno dijete na svijet.Ali, to sje

č

anje ohrabrilo gaje da zapo

č

ne svoju pripovijest i da odgovori napitanja koja mu je po

č

eo postavljati duboki glas, hotimice sve

č

an i polagan,hote

č

i ga se dojmiti. Mladi

č

je bio spreman sve ispri

č

ati.— Kako se zoveš?— Richard Harper.

— Odakle si?— Iz Eden's Fallsa, na rijeci Annonnosuc.„ likBio je svjestan ozbiljnih pogleda koje su izmijenila gospoda iz Salema.Promatrali su ga od glave do pete: njegovu kosu boje slame, lice opaljenosuncem, bosa stopala izranjena oštrim kamenjem i tr-njem, obuvena upapu

č

e koje su mu dali za tu priliku. On se opet uplaši da

č

e zajecati. Blijedeo

č

i mladoga Engleza pateti

č

no su tražile pogled velike dame, jedine prisutnežene, koja ga je podsje

č

ala na majku, i njegova muka odjednom splasnu.Kao da je zraka svjetlosti zasvijetlila u njezinim o

č

ima i imao je dojam damu je uputila osmijeh. Bio je spreman svjedo

č

iti.To se doga

ñ

alo ujutro.Dan prije toga su An

ñ

elika i Joffrev de Pevrac, dovršivši gotovodvomjese

č

nu plovidbu duž obala Nove Engleske, koja ih je dovela sve doNew Yorka, bacili sidro u malenoj luci Salem.Došli su posjetiti susjede i obaviti poslove. No, maleni glavni grad engleskekolonije Massachusetts bio je u groznici te ih je na molu do

č

ekala sumornadružina.Rekoše im da su se obnovili napadi kanadskih Francuza i njihovihindijanskih saveznika na sjeverna naselja Nove Engleske.Zato državni službenici zahtijevaju od svojih gostiju,

č

iji dolazak smatrajuznakom Božje pomo

č

i, da pomognu izvanrednom Vije

č

u koje

č

e se sastatida bi procijenilo stanje.Obratili su se grofu de Pevracu kao svom francuskom susjedu i vlasnikuposjeda u državi Maine, koju su smatrali pridruženom Mas-sachusettsu, izatražili od njega da podsjeti vlasti u Quebecu na obe

č

anja koja su dali;sje

č

ali su se i An

ñ

elikine mo

č

i da zaustavi indijanske poglavice, jer je kolalalegenda da su je slušali i najdivljiji me

ñ

u njima.— Ako mislite na Piksaretta, poglavicu Patsuiketta, znajte da o njemu ništane znam ve

č

cijelu godinu dana — branila se ona.— Je li bilo Francuza na

č

elu hordi koje su napadale engleska sela? —upitao je Joffrev. — Jeste li primijetili isusovca koji ih vodi u bitku?Trebalo je saslušati svjedoke.Na po

č

etku sjednice u salemskoj Vije

č

nici saslušali su ljude koji su izbjeglipokoljima i koje su spasili farmeri, ranjene ili na rubu smrti, i doveli ih uokrilje sigurnosti.Prvi me

ñ

u njima bio je smeteni i mucavi farmer koji se još nije bio oporaviood strašnog udarca koji gaje pogodio. Nije vidio ništa, ni Francuze, niisusovca, ni divljake, jer je tog dana bio na putu.

Vrativši se, našao je svoje selo i svoj dom spaljene, u pougljenimruševinama, svoje roditelje probodene strijelama i skalpirane; žena i djeca sumu nestali, nedvojbeno su odvedeni u ropstvo, negdje na daleke inedostupne obale Rijeke svetog Lavvrencea, gdje ih drže Indijanci koje supokrstili Francuzi, dodavši tako njihovoj poganskoj idolatriji uresepapisti

č

kih križeva i kapelica. Nikad ih više ne

č

e vidjeti.Suze su tekle preplanulim radnikovim licem, koji kao da je doneklerazdražio puritanske predstavnike Salema jer su njegovo ponašanje smatraliznakom podlijeganja kušnjama koje šalje Božanska Providnost. Štoviše, svisu oni bili iz Gornjeg Connecticuta, nasljednici disidenata iz Massachusettsakoji su se suprotstavili prvotnim zakonima kolonije i osnovali svoju vlastitucrkvu na zemlji koja se prostire prema zavodljivim prerijama i velikoj rijecina zapadu. Ali, otkad su ih ugrožavali Indijanci Narragansetti i Abenakijikoji dolaze sa sjevera, ti slobodnjaci kojima je regentska stega bila preteškaokretali su se prema Massachusettsu. Stanovnici Bostona i Salema pokrenulisu kaznene ekspedicije na pleme Pequot koje je ubijalo naseljenike uConnecticutu; poslije su napali i Narragansette.Richard Harper progovorio je hrapavim glasom, gledaju

č

i An

ñ

eliku u o

č

i, jer ga je njezina prisutnost napajala snagom da izdrži do kraja.Pripovijedao je uobi

č

ajenu pri

č

u, toliko puta

č

utu, o svom snu o obitelji, a jednog jutra, koje je bilo mirno poput ostalih, neprijateljska skupina izronila je niotkud, opustošila njegovu udaljenu kolibu, pokrala njegova dobra:oružje, oru

ñ

e, živad i zarobila

č

lanove ku

č

anstva koji su im dopali šaka;odveli su ih u no

č

nim košuljama, bose.— Bila su to

č

etiri domoroca i dvojica Francuza — ustvrdi on.Zarobljenici — on sam, njegovi roditelji, šestero bra

č

e i sestara te jedansluga satima su hodali poput kažnjenika. Najmla

ñ

a bra

č

a, blizanci stari teknekoliko mjeseci, othranjena su »na lon

č

i

č

u«, naime na dudi, jer majka nijeimala mlijeka za njih.Kad su prvi put zastali na jednoj

č

istini, Indijanci su im odsjekli glave, »izsamilosti«, rekoše, »iz milosr

ñ

a«, jer ih majka nije mogla dojiti tijekomputovanja kroz šume i planine prema Kanadi. »Iz samilosti«, jedan francuskigospodin pokušao je to na lošem engleskom objasniti majci koja je urlala odboli... Ali ona nije htjela ništa

č

uti i sve je više urlala. Nakraju joj je jedanAbenaki razbio to-mahavvkom glavu, jer su njezini krici mogli privu

č

iengleske farmere iz Springwaya, koji nisu oklijevali kad su otkrili otmicu.Nastavili su put vode

č

i ostalu djecu, skrhanog oca i prestrašenu djevoj

č

icu.On sam, Richard, najstariji sin, iskoristio je nered i pometnju koju jeizazvala ta trostruka smrt i pobjegao u obližnji šumarak.

of 00

Leave a Comment