• Embed Doc
  • Copy Link
  • Readcast
  • Collections
  • CommentGo Back
Download
 
.*-»• _..' 1**Anne i Serge Golon / AN
ð
ELIKA I UROTA TAMENaslov izvornikaAnne et Serge GolonANGELIQUE ET LE COMPLOT DES OMBRES © 1977 by Opera Mundi,ParišPreveo Goran Vujasinovi
č
 Anne i Serge GolonAN
ð
ELIKAI UROTA TAMEmladinska knjiga zagrebPrvi dioSTRAŠNI SNOVII.An
ñ
elika se probudi. No
č
je bila tamna i jasna. Blago zibanje usidrena broda
č
inilo joj se jedinim znakom života oko nje.Kroz prozore zadnje palube prosijavala je prigušena mjese
č
ina i naglašavalaobrise nekoliko veoma lijepih komada namještaja u salonu Gouldsboroa,koji su se ljeskali zlatom ili mramorom iznimne vrijednosti.Svjetlost je dopirala do ruba alkova* u podnožju isto
č
nja
č
kog divana nakojem se skutrila An
ñ
elika.Probudio ju je osje
č
aj u kojem se beskrajna ljubavna
č
ežnja stapala stjeskobom, pa
č
ak i strahom pred ne
č
im užasnim što
č
e joj se dogoditi i što joj opasno prijeti.Pokuša se prisjetili snova koji su u njoj pobudili tako proturje
č
ne osje
č
aje —strah i požudu — da se naglo probudila.Je li sanjala da je Joffrev opet uzima u naru
č
 je ili ju je pak izmu
č
io san da ježele ubiti?Nije se mogla to
č
no sjetiti.Prožimao ju je veoma živ i gotovo razbludan osje
č
aj, i to od ruku, prekoprsnih bradavica do korijena kose...Ali i strah. Bila je sama.To nije bilo neobi
č
no.Na ležaju se pokraj nje još moglo nazrijeti ulegnu
č
e muškog tijela koje je tupo
č
ivalo nekoliko sati.No veoma
č
esto se doga
ñ
alo da Joffrev de Pevrac ustane usred no
č
i i po
ñ
e uobilazak svog broda.An
ñ
elika se naglo uspravi u krevetu.
 
Prvi put otkad plove uz Rijeku svetog Lavvrencea glavom joj prostrujamisao koje dotad kao da nije bila svjesna: oni su na teritoriju francuskogakralja!Arapska rije
č
: udubina za postelju, niša. — Op. prev.On, njezin muž — neko
č
osu
ñ
en na smrt, i ona, prognanica za
č
iju je glavuraspisana nagrada, sad prodiru u kraljevstvo iz kojeg su ih jednom otjeralizauvijek.Doduše, sila je na njihovoj strani, to je istina. Brodovlje od pet odli
č
noopremljenih la
ñ
a.Ali - zar mo
č
kralja Luja XIV, premda veoma daleka, nije još uvijek mnogove
č
a? Njegova ruka dosiže i do ovih tako dalekih krajeva.Doista, tu ih o
č
ekuje mnogo neprijatelja
č
ijim djelima upravlja francuskikralj. I tu autoritet vladara iz Francuske odlu
č
uje o životu i smrti.Otkad se davno u šumama Poitoua za
č
ela njezina sudbina — sudbinapobunjenice protiv kralja Francuske — An
ñ
elika sve do danas nikad nijetako silovito doživjela osje
č
aj da
č
e je zgnje
č
iti, da
č
e je uhvatiti u klopku.Uz nad
č
ovje
č
anske napore ona i grof Joffrev de Pevrac uspjeli su pobje
č
i izFrancuske i na
č
i svoju dragu slobodu u Americi, a sad se oborene glaveupuštaju u silno iskušenje: da posjete Quebec i obnove svoje veze sa Starimsvijetom, sa svojom domovinom.Kakva ludost! Kako je mogla dopustiti Joffrevu da je nagovori na to? Zaštonije onog trenutka kad je odlu
č
io: »Idemo u Qucbec!« jasno vidjela da je taj
č
in bezuman, da im nema spasa, jer svugdje gdje vlada svemo
č
ni kralj
č
ekaih samo opasnost i na njih vreba smrt.Kakva iluzija ju je tako omamila?Kakvoj se to neshvatljivoj nostalgiji odala?Kako i zašto su bili uvjereni da ista krv i isti rod mogu prevladati svezapreke, sve suprotnosti i da je vrijeme ve
č
ublažilo kraljevu srdžbu? A sad— sad su opet u njegovoj vlasti...Misao koja se pridružila tom silovitom i mu
č
nom osje
č
aju u An
ñ
eliki jestvorila dojam da sanja teške snove. U
č
inilo joj se da se doista vratila uFrancusku, da živi u svom gradu u Poitouu, u ono i ne tako davno vrijemeprije šest godina kada je bila tako beskrajno sama, napuštena od svih, i kad ju je usred olujne no
č
i probudila svijest o mo
č
i muškarca koji ju je htiovoljeti, žal za jednom drugom, izgubljenom ljubavi te tjeskoba pred velikimopasnostima koje su je okruživale i vrebale na nju.Cijelim tijelom je zadrhtala i nije mogla ovladati tim dojmom davnoproživljene strave i neuspjeha, koji ih sad opet neizbježno o
č
ekuje.Ona ustade.
 
Rukama je pipala po poku
č
stvu da bi ustanovila gdje se nalazi. Tu je globusmajstorske izradbe, tu je astrolab.*Naprava za odre
ñ
ivanje vremena i zemljopisne dužine. — Op. prev.Ali ni taj dodir stvarnosti nije ju umirio.Preplavio ju je dojam da je zato
č
enica toga salona, tih nepomi
č
nih komadanamještaja, staklenih zaslona prozora na zadnjem mostu broda, koje jenemilosrdna svjetlost mjese
č
ine dijelila na srebrne
č
etverokute i koji su jojse
č
inili nesavladivi, kao da su to rešetke zatvorske
č
elije.Život je bio daleko od nje.Ona je bila mrtva.Kralj je neprekidno i dalje vrebao i
č
ekao. Zastori neprohodnih šuma njezinedrage domovine, u kojima je negda potaknula puk na pobunu, više je nisuštitili. Više se nigdje nije mogla skriti pred kraljevom vlaš
č
u. Koliko god igdje god da je bježala, kralj ju je svugdje dosegnuo i obrušio na nju svutežinu svoje osvete. Zapravo je glavom uletjela ravno u njegovu klopku. Aonda je sve bilo svršeno i ona je bila mrtva.Adragi Joffrev je nestao. Kamo je otišao, Bože dragi, kamo je otišao?Bio je negdje na drugom kraju svijeta, gdje uvijek šija sunce, a ne treperavimjesec, gdje blista život i ne prijeti smrt. Ne, nikad više pokraj nje ne
č
e bitito snažno, divno, golo tijelo kojim vitla ljubavna požuda.Bila je osu
ñ
ena na strahotu da ostane zato
č
enica tog fantomskog broda, tihmra
č
nih prostora — a nju, njezino srce
č
e mu
č
iti sje
č
anje na divnezemaljske užitke, na njegove zagrljaje i pomamne poljupce koji su postalinedostižni. Ako to nije pakao...Snažan osje
č
aj gubitka tako ju je potresao da je glasno uzdahnula i samo štonije izgubila svijest.— Neka me pro
ñ
e taj strah — zdušno je molila — neka se ne ponovi! Kad ju je nesmiljeno obuzeo o
č
aj, osluhnula je nijemu no
č
i u
č
inilo joj se da
č
uje ljudske korake. Istodobno sa spoznajom toga blagog šumavratio joj se osje
č
aj stvarnosti — taj šum je bio tako jednakomjeran iumiruju
č
i — i morala je re
č
i samoj sebi:— Ipak smo u Kanadi!Zatim je vrhovima prstiju opet dodirnula globus, ne više s onim mra
č
nimosje
č
ajem no
č
ne more, nego zato da se uvjeri u živu stvarnost.— Ipak smo na Gouldsborou! — glasno je ponovila. Rekla je »smo« da bisama sebe uvjerila u neki slatki suživot koji su snovi pokušali izbrisati, akoji prebiva u njezinom sje
č
anju i umiruje ju.Ponajprije, tu je on, njezin ljubljeni gospodin i gospodar, Joffrev de Pevrac,koji je zacijelo negdje gore na brodu, u kajuti na palubi. Mirno istražujetamnu no
č
u ovom dalekom, divljem kraju Novoga svijeta. A oko njega su
of 00

Leave a Comment

You must be to leave a comment.
Submit
Characters: ...
You must be to leave a comment.
Submit
Characters: ...