You are on page 1of 410

VLADIMIR DEDIJER JOSIP BROZ TITO PRILOZI ZA BIOGRAFIJU

1955 KULTURA PREDGOVOR Jo pre tri godine bio sam se resio da postojee materijale za biografiju druga Tita, kao i one koje sam ja prikupio u toku rata i posle rata, dopunim i sistematiem, a onda objavim u zasebnoj knjizi. Rezultat toga rada jeste ova knjiga. Istovremeno sam iz obilnog materijala uinio jedan izbor za knjigu namenjenu itaocima u inostranstvu, koja e izai iz tampe istovremeno sa jugoslovenskim izdanjima. Ustvari, to e biti dve dosta razliite knjige, jer e izdanje za inostranstvo, zbog svoje namene, nuno sadrati i mnogo toga to bi kod nas pret-stavljalo samo izlino ponavljanje poznatih stvari, pa je u jugoslovenskom izdanju moglo da se bez neke tete izostavi. Sreujui priloge za jednu biografiju druga Tita, osnovna tekoa pred kojom sam se nalazio bila je dati srazmeru izmeu podataka o ivotu i radu druga Tita i podataka o uslo-vima, sredini i vremenu u kojima je on iveo i delovao. Usled toga ima dosta neravnomemosti u pojedinim glavama, u njihovoj kompoziciji, u mome odabiranju onoga to sam smatrao da je vie ili manje vano. Sto se tie proveravanja ili dopunjavanja injenica koje se ovde iznose, trudio sam se da taj posao to savesnije obavim, ali molim itaoce da mi ukazu na svaku nepreciznost, kako bih to mogao ispraviti u narednom izdanju, ukoliko do njega doe. Koliko god sam mogao, svuda sam stavljao izvor odakle sam pojedine podatke prikupio. Ujedno, ukoliko sam pribegavao pojedinim ocenama i sudovima, potpuno sam svestan njihovih nedostataka. U jednome pismu koje mi je drug Tito uputio za izdanja ove knjige u inostranstvu, on sam kae: Mislim da e se i ti s time sloiti da se interpretiranje pojedinih dogaaja u tvojoj knjizi ne moe smatrati kao definitivno, i to iz prostog razloga to se tek iz jedne dalje perspektive mogu dati konani sudovi." Beograd, 28 septembra 1952 godine V. D. B ** Prva glava KUMROVEC U HRVATSKOM ZAGORJU Dolazak porodice Broz u Zagorje. Franjo Broz, njegova ena Marija i njihovo petnaestoro dece. ivot u siromanoj zagorskoj kui. Boravak malog Josipa u Sloveniji kod dede Martina Javerekn. kolovanje. Teko je uvati kravu, okopavali kukuruz i uiti kolu. Odlazak malog Josipa Broza u svet trbuhom za kruhom.

Josip BrozTito rodio se u Kumrovcu u Hrvatskom Zagorju. Selo Kumrovec, u kome Broovi ive ve skoro etiri stotine godina, nalazi se u jednom polju, na izlasku iz klisure Zelenjak, oko pedeset kilometara na severozapad od Zagreba. Mala reka zelene boje, Sutla, vijuga kroz kumrovako polje, kroz umarke i pored urednih kuica pastelno plave boje s krovovima od domaeg crepa, slame ili indre koju je prekrila mahovina. Na zapadnoj strani polja, preko Sutle, die se nekoliko lanaca visokih brda, obraslih gustom umom. Tamo je ve Slovenija. Iznad Zelenjaka, na brdima s jedne i s druge strane, stre razvaline dva srednjevekovna grada. Na hrvatskoj strani die se iznad Sutle, kao din, grad grofova Erdodva Cesargrad, a preko reice, ve u Sloveniji, na jednom strmom vrhu grad grofova Celjskih, Kunperk. Prolazei Zagorjem, putnik e na svakom malo veem breuljku opaziti zidove kakvog drevnog grada, zamka, kurije ili crkve. U Zagorju, na prostoru od nekih osamdeset kilometara duine i etrdeset kilometara irine, moe se pobrojati preko dve hiljade starinskih graevina, od kojih je veina ve oteena ili u ruevinama. Mnoge od njih, koje su jo ouvane, imaju znatnu istorisko-umetniku vrednost. Veliki Tabor, zainak iz Srednjeg veka s gotskom osnovom i elementima renesanse, najraskoniji zagorski burg (dom izumrle 10 PRILOZI ZA BIOGRAFIJU ensis et Zagrabiensis", koji se sada nalazi u Dravnom arhivu u Zagrebu. Iz tog dokumenta proizlazi da je jedan Ambrozij Broz iz sela Volavia (dananje Volovje), srez Jastrebarsko, bio 1554 godine nastanjen kao slobodnjak grofa Petra Erdb'dva. Ve-rovatno je da su se Brozovi iz Jastrebarskog preselili u Zagorje na imanje grofa Erdodva, Cesargrad. Tako su se Brozovi naselili na najvei feudalni posed Hrvatske, Cesargrad, koji je u XVI veku brojao oko 856 dimova sve do 1689, Sulejman je popalio Slavoniju. Hrvatski sabor je tada u Cetingradu izabrao za svog kralja Habzburgovca Ferdinanda. Napadi na Zagorje i ostale hrvatske zemlje nisu prestajali. Sulejman je 1529 ponovo opseo Be, zatim jo 'ednom 1532. Habzburgovci tada odluuju da se stvori Vojna krajina. Granine oblasti Hrvatske (Lika, Varadin bez Zagorja, zapadna Slavonija), postaju stalni naoruani logor: seljaci danju oru, a kraj njih uvek stoji spremno oruje, dok straari na visokim ardacima posmatraju preko granice pribliavaju li se Turci. Istovremeno su svugde spremni naramci granja, koji bi se pri pojavi turskih neregularnih pljakakih tdreda martoloza palili, i tako davali znak Zagorju, ZagorJe Staje, skoj, tajerska Austriji o opasnosti koja je nailazila. Osim vatara, pucanje lumbardi na granici nagovetavalo bi opasnost. U tim godinama u Zagorju se naselio veliki broj begunaca iz svih junoslovenskih zemalja. Zato u Hrvatskom Zagorju ima imena mesta istih kao i u Bosni: Visoko, Klju, Prozor, Hum, Bobovec, Bosna i Alipai. Prebegle su i mnoge plemike porodice, Drakovii, Orii, Guii, Dudii, Pataii, kao i ljudi iz niih stalea. U Zagorje su st;zali begunci ak iz Makedonije od Dojranskog Jezera, kao na primer Krlee. Jedan deo begunaca zadravao se u Vojnoj krajini, a drugi je odlazio u Zagorje. Glavni razlog uspene odbrane Vojne granice lei u tome to su seljaci bili osloboeni osnovnih oblika feudalne zavisnosti, dajui, naravno, teak danak u krvi. Uvek su morali da budu spremni da se odupru turskim navalama.

Jedna od najstranijih turskih navala bila je 1568 godine. Sulejman je otpoeo veliki pohod na Be, ali prethodno ie morao da zauzme utvreni Siget, severno od Drave, koji je branio hrvatski ban Nikola Zrinski. Sule:man, u pratnji Mehmeda Sokolovia, doao je pod SigeT 1 avgusta 1566 sa 100 hiljada vojnika i opkolio ga. Svi su turski napadi bili redom odbijeni, a 29 avgusta branioci su uhvatili ivog glavnog komandanta janiara. Sulejman je udvostruio nagrade svojim janiarima. Zrinskom niotkud nije dolazila pomo. Sultan ga je pozivao na predaju, nudei mu svu Hrvatsku u leno. Ba kad se spremao odluni juri, u noi 5 septembra, umro je Sulejman pod Sigetom, u svojo1 75 godini. Da to ne bi uticalo porazno na vojsku, Mehmed-paa Sokolovi skrio je sultanovu smrt, pa ga je ak mrtvog posadio na otvoru atora, da bi ga vojnici u prolazu mogli videti. Ostavi bez praha, Nikola Zrinski poginuo je, u stranom juriu na Turke, odbivi prethodno sve ponude Mehmed-pae Sokolovia za predaju. Pred konani juri stavio je 100 zlatnih dukata u dep, da ne rekne onaj koji mi mrtvo telo bude plenio da nije u mene nita naao". Tako je Siget konano pao, ali pohod na Be nije mogao da se nastavi, jer je preko 20 hiljada turskih odabranih vojnika poginulo, jer je Sulejman Velianstveni, osvaja Beograda, Budimpete, Temivara, Rodosa, Tabrisa, Bagdada, Nahievana, Erivana, Adena i Alira, izdahnuo pod zidinama Sigeta, ne doekavi smrt Nikole Zrinskog. Turska vojska KUMROVEC 11 (svako ognjite raunalo se kao jedna kua). Vlasnik Cesar-grada bila je porodica maarskog porekla, Erdodv, koja je imala jo dvadeset i dva druga poseda u Zagorju i okolini. Zagorje, tajerska, Kranjska i drugi nai krajevi, branei se od Turaka, podnosili su velike rtve. Kad su Turci otud bili konano odbijeni, krajem XVIII veka, na prostoru od Zemuna pa do Rijeke nije bilo vie od 150.000 stanovnika. Zivelo se teko. Najvei teret padao je na lea kmetova. Oni su morali na se delom povlaila i periferijom Zagorja. Mnogi turski vojnici pohvatani su. U Kumrovcu i danas ivi porodica Ulema, za koju kau da je turskog porekla. U svim ovim ratovima davala je Vojna krajina i Zagorje zajedno s Kranjskom i tajerskom najvei broj vojnika. Zbog toga su ti nai krajevi dobili od rimskih papa naziv Antemurale Christianitatis" Predzie hrianstva", ili Propugnaculum Reipublicae Christianae" Branik drave hr;anske". Tako su se turske navale kroz itav XVI, XVII, pa dobrim delom i XVIII vek odbijale o ovo predzie, dok su drugi krajevi Evrope, posebno Austrija, Lombardija, Venecija mogli da imaju mirniji razvitak. Dok su u ostalim naim krajevima, pokorenim od Turaka, izbijali vei ili manji ustanci, Zagorje je bilo stalno ugroeno kroz punih 300 godina od turskih najezda, ali se ipak u njemu, pred drelom turskih topova, negovala i razvrala nauka i kultura, istina u jednom vrlo ogranienom krugu. Sve do pedesetih godina prolog veka Zagorje s Varadinom (koji je preko dve stotine godina b;o glavni grad Hrvatske 1804 godine Varadin je imao 4.360 stanovnika, a Zagreb 2.970'' bilo je centar kulturnog ivota zemlje. Prvi univerzitet u junoslovenskim zemljama nalazio se u Zagorju. Sredinom XVII veka pavlinski fratarski red otvorio je u Lepoglavi filozofski i teoloki fakultet, dok je u Zagrebu, nekako u isto doba, takoe osnovano filozofsko trogodite s rangom akademije. Oba zavoda dobila su

1669 ovlatenje za dodeljivanje titula: doktorata i bakalaureata, kao i slina uilita u ostalim habzburkim zemljama. Lepoglava je dala uene Tue kao Ivana Belostenca (1595 1675), koji je dao pored ostalih dela i monumentalni Hrvatsko-lat'nski rjenik" na 1.938 stranica sa 47.000 reci (tokavskog i kajkavskog na-reja). Ovo delo tampano je u domaim tamparijama. Neto mlai od Belostenca je Juraj Habdeli, autor prvog hrvatskog depnog renika Dikcionar ili reci slovenske" za kolsku upotrebu pri uenju latinskog jezika mladei hrvatske i slovenske svakog stalea". Habdeli 4e ujedno najbolji prozni pisac kajkavske Hrvatske u XVII veku. U delu Pervi otca naega Adama greh" ('674) on ne tedi ak ni popove, koji nedeljom i blagdanom iz prodekalnice za svoje lukno, povesma, sire itd. obilno krie". On opisuje i veliku gospodu: Hote nektera gospoda, cifrasto se imati, dvore velike drati, vsagdanja initi, goste obilno gostiti... uvajte se nebogi kmeti, uboge sirote, siromaka deica, gospoda se na goenja zezavaju, na pitvinu, na pijanstvo; plaale budu vae kokoke, kopunci, ako je ie gde kteri, janci, telii, praii, morebiti i lagvi vina, morebiti i kravica, morebiti i volek, ar ova goenja nisu jednoga dneva... vnogo je tomu treba, dohodki gospodski tuliko ne premagaju, ada kmeti tem drobastim trbuhom pomozete; ako ne ete zdobra, dati vam je na sramotu..." U Zagorju, u njegovim kolama, stekli su humanistiko obrazovanje i kulturni i politiki pregaoci kao to su Juraj Kriani i Pavao Riter Vitezovi. U zagorskim zamkovima i kurijama iveli su izvanredni slikari kao Ivan Ranger, pavlinski fratar u Lepoglavi, ije freske iz po12 PRILOZI ZA BIOGRAFIJU KUMROVEC 13 poziv feudalca da idu u vojsku, a zatim i da hrane vojsku. Poeci prodiranja novane privrede su se sve jae oseali. Feudalni gospodar nije vie uzimao od kmetova desetak samo u naturi, nego je traio i plaanje u novcu, kako bi mogao da kupuje razne druge proizvode koje su davali sve razvijeniji zanati i manufaktura. Ambrozij Broz, koji je, kao to se vidi iz ranije pomenutog dokumenta, preao 1554 godine iz Jastrebarskog u Cesargrad, stvorio je u Brezju zadrugu porodinog tipa na zemlji grofa Petra Erdodva. Nije jasno kako je Ambrozij Broz kao slobodnjak postao u Brezju kmet. Verovatno da ga je privukla veliina grofovske zemlje koju je dobio kao kmet (50 jutara). Potomci Ambrozija Broza iveli su u zadruzi u Brezju, koja je bila na bratstvenikoj osnovi kao i zadruge u drugim naim krajevima. Stareina zadruge bio je po pravilu najstariji zadrugar, ali je ovaj mogao biti i biran. Zadrugari bi obino izabrali meu otresitijim lanovima takozvanog gospodara" koji upravlja zadrugom, rasporeuje posao, zapoveda. Gospodar je stanovao u glavnoj kui, gde je bilo ognjite i gde se zajedniki jelo, a ostali brani parovi imali su male sobice, obino dva i po metra sa dva, u kojima su spavali sa svojom decom. Te su sobice bile doziivane uz glavnu zgradu, a svaka je imala poseban ulaz. Zadruga Ambrozija Broza kao celina imala je ogromne obaveze prema grofu Erdodvu, zatim prema crkvi i, posebno, caru. Erdodvu se davala, prvo, tlaka. Zadruga Brozovih u Brezju, naprimer, morala je jedno vreme da daje grofu kao

tlaku 365 radnih dana godinje ili 50 kolskih zaprega. Brozovi su davali i panove, to jest nadglednike imanja. Pored tlake zadruga je davala grofu devetinu i posebne darove prilikom veih svetaca i znaajnijih dogaaja u njegovoj porodici. Caru i crkvi ili su: marturina (porez za uivanje zemlje), harmica (carina za uvezenu robu), dimnica, posebno crkvi desetina od svega, riz ili dika (izvanredni porez koji se naroito poveavao u doba navale Turaka), i tako dalje. Ukupno su kmetovi u Zagorju davali preko 20 raznih vrsta davanja feudalcima: etka XVIII veka spadaju meu najbolja dela te epohe, pesnici kao Katarina Patai i drugi. Zagorje i Meumurje u XVI i XVII veku dali su itav niz pisaca, naroito iz porodice Zrinski, koji su pisali i na maarskom, doprinosei tako stvaranju maarske literature. Zagorje u istoriji Hrvatske oznaava otprilike ono to Sumadija znai za Srbiju, PijemonJ za Italiju. Nedaleko od Kumrovca, u klisuri Zelenjak, stoji jo i d^nas spomenik pesniku hrvatske himne Lijepa naa" Antunu Mihanoviu. Prolazei Zagorjem, najbolji esejista Hrvatske A. G. Mato seao se Sumadije, u kojoj se poslednjih godina prolog veka bio sklonio kao politiki begunac: ,,I ovaj i onaj puk je buntovan, voli veselje, pie i nije iskorjeniv, a glavno mu je obiljeje osjeanje pravde i pravice, prelazei u bolest nasljednog parnienja, inata i jala..." Falen budi Jezu Kristu, lubini Im rukice poglaviti, sluga sem pokoren, kaj smem k Njimi pri ti? Sem doel bogme, tibru platiti! Graicu gradsku Grajaninu. Prebendaru pak mletvinu. Gospodinu podiminu, pohininu, ognjeinu, Magistratu: maltarinu, tovar, tlaku, govedinu. Veleasnom presvalinu, Kapelanu martininu. Cimtorijumu osvalinu, rokovnicu, irovinu. Varokem Sucu sajamninu, maltarinu, kermarinu, Kaptolomu: brodarinu, ti carinu, a bogme i dervarinu! Dominalnem Gospodinu, hini ranjik: kudu cvancig, urbarijum arenjdalski: vagan jajca, sedem janjci! Kontraktuu terezjanjskem: tri onkice, rizling lanjski. Zemalskome Gospodinu paarinu, ciglarinu, lugarinu, ribarinu. lovne cucke, tersovinu. Za in grofu desetinu, hara zlatni: tri forinte. A pisaru gusku, forint, za tri kapi arne tinte. Za vuzemski liter vina sedem groov pjacovine. Orehov vagan za aldoma..."1 1 Miroslav Krlea, Balade Petrice Kerempuha", iz pesme Lamentacija o tibri". Stibra porez; prebendar sveteniki in; presvalina, osval-ina davala se o sv. Osvaldu; martinina davala se o sv. Martinu; cimtorijum ograen prostor oko crkve koji ujedno slui kao groblje; rokovnica davala se o sv. Roku; ranjik rajnska forinta; in dabina za zemlju koju kmet obrauje; vuzemski uskrnji; aldoma blagoslov; vino koje se pije pri zavretku nekog posla. L 14 PRILOZI ZA BIOGRAFIJU KUMROVEC 15 Preko reke Sutle koja deli Hrvatsku od Slovenije vladali su isti feudalni odnosi. Zemlje s one strane Sutle bile su vlasnitvo grofova Celjskih i njihovih naslednika grofova Tatten-bach u gradu Kunperku. U estim bunama kmetova Sutla nije bila granica. U velikom ustanku iz 1515 godine, koji je trajao tri meseca i u kome je seljaka vojska narasla na 80.000 ljudi, jedna od glavnih bitaka vodila se nedaleko od dananjeg Kumrovca (kada su kmetovi juriali na grad Kunperk, 12 jula 1515 godine).

Petlovo pero, znak pobune kmetova i u buni Mati je Gupca, prvo se pojavilo kod seljaka-kmetova na posedu cesargradskom. Nisu se mogli nai nikakvi podaci iz kojih bi se moglo zakljuiti ta je bilo sa zadrugom Broz u to vreme. Iz dokumenata se vidi da su, na dan 29 januara 1573, kmetovi Cesargrada napali na grad, prodrli unutra, otsekli glavu upravniku imanja, zapalili jedan -ieo grada, a sa sobom odvukli neto topova i puaka. Banica Barbara Erdodv, udovica bana Petra Erdodva, bila se sklonila u jedan deo grada, u koji kmetovi nisu mogli da prodru. Prethodno su izabrani seljaki kapetani. Voa bune bio je Matija Gubec. Glavninu vojske vodio je Ilija Gregori, koji je od Cesargrada poao u susednu tajersku da die kmetove tih krajeva. Ustanak je obuhvatio itavo Zagorje i delove Kranjske i tajerske. Istoriari procenjuju da je broj pobunjenika iznosio od 16.000 do 60.000. Ali plemika vojska, pod komandom hrvatskog bana i zagrebakog biskupa Jurja Drakovia, bila je jaa. Imala je konjicu, a osim toga jaka zima smetala je slabo obuenim kmetovima. Ilija Gregori prvo je potuen kod Kr-kog u Sloveniji, 5 februara, zatim je jedan odred kmetova razbijen kod Kerestinca, 6 februara. Gregori se povukao u Zagorje, gde -ga je kod prelaza Sutle, izmeu Sentpetra i Kumrovca, ispod Cesargrada, potukao celjski kapetan Juraj Strattenbach. Sutradan je otpoela otsudna bitka s glavninom pobunjenih kmetova kod Donje Stubice, gde je kmetovsku vojsku vodio Matija Gubec. Bitka se svrila porazom kmetovske vojske. Matija Gubec je iv uhvaen i spaljen, prema predanju, na Markovom trgu u Zagrebu. Ban-biskup Drakovi poruio je austriskom caru Maksimilijanu: Krunisau Gupca za primer drugima, ako to odobri Vae posveeno Velianstvo, gvozdenom krunom, i to usijanom", to je i uinio. Biskup je Gubca spekel kak goluba v rajngli, a Biskupa su v nebo na vanjkuu nosili ajngli. Zakaj ni bil krotek i priklonit kak se ika? kak pu nek bu mu, a ne kak rogi bika!"1 1 Miroslav Krlea, Balade Petrice Kerempuha", iz pesme Lamentacija o tibri". Ilija Gregori je zarobljen i odveden u Be, gde je sasluavan, pa posle godinu dana vraen u Zagorje, Erdodvevima, koji su ga pogubili. Jo sada se u bekom arhivu nalaze originalni zapisnici sasluanja Gregoria i njegovih drugova. Iz tih zapisnika jasno se vide ciljevi pobune, nagovetaji oluje koja je svom silinom i jasnoom izbila tek dva veka docnije u Francuskoj revoluciji 1789 godine. Meu zahtevima kmetova nalazili su se i sledei: Opta sloboda i staleka jednakost, opte plaanje poreza i opta vojna obaveza za odbranu domovine, ukidanje carina i troarina u korist trgovine i prometa." Jedan od seljakih kapetana, Ivan Svra, na sasluanju je, kako stoji u zapisnicima, rekao: Naa je namjera bila da ukinemo dae i namete, da otstranimo gospodu i da u Zagrebu osnujemo svoju vladu, koja bi ubirala poreze i starala se za odbranu granica, jer se gospoda i onako ne brinu za granicu!" Kmetovi u Zagorju bili su teko kanjeni. Letopisci vele da je u selima po drveu visilo na stotine obeenih seljaka. Rauna se da je u ovoj buni pobijeno etiri do est hiljada kmetova u Zagorju. Naroito je bila okrutna Barbara Erdodv na svome posedu Cesargradu. Kad bismo se nou, kao djeca, probudili iza nemirnog sna pria Josip Broz majka bi nas plaila Crnom kraljicom sa Cesargrada1, govorei da e nas ona odnijeti ako odmah ne zaspimo. Eto, i poslije tri stotine i vie godina sauvala se uspomena Kumrovana na strane dane poslije Gupeve bune...

Ali, Erdodv, Keglevii, Tahi, Drakovii i ostali zagorski plemii nisu dugo uivali u pobedi. Pritisnuli su ih Habzbur-govci iz Bea, pa poto su ih obezglavili, pogubivi bana Petra Zrinskog i Frana Krsta Frankopana, poeli su da poklanjaju, za zasluge uinjene habzburkom dvoru, posede u Zagorju i drugim krajevima Hrvatske takozvanom donatarnom" plemstvu, to jest velikaima mahom iz Austrije, Maarske, pa ak i iz Spanije i Irske, raznim WindischGratzima, Odescalchima i drugima. Posle Francuske revolucije u Zagorje se sklonilo desetak francuskih plemikih porodica, od kojih su se neke potpuno asimilovale, kao Bombelles, Nugent, Sermage i tako dalje. Potomci Petra i Barbare Erdodv vladali su posedom Cesar-grad punih tri stotine godina, sve do pedesetih godina prolog veka, kada su poeli da se lome feudalni odnosi u Hrvatskoj. Zagorsko plemstvo ve je bilo potpuno oronulo. Mnogi od ple1 U Zagorju postoji predanje o jo jednoj Crnoj kraljici" Barbari, erci hrvatskog bana i zagorskog vlastelina Hermana Celjskog, en kralja Sigismunda. Zvala se Crna kraljica" zbog crne odee i svoje okrutnosti. 16 PRILOZI ZA BIOGRAFIJU KUMROVEC 17 mia bili su tako osiromaili da im se itavo imanje svelo na okunice na kojima su obino bili ljivici, pa ih je narod posprdno nazvao ljivarima. Erdodvevski posedi takoe su bili smanjeni. Ti ljudi silazili su s istoriske pozornice, ali su se drali svojih tradicija, starog i minulog gospodstva. Sve do 1848, poslednji u Evropi, oni su u Hrvatskom saboru kao slubeni jezik upotrebljavali latinski. I u zadruzi Brozovih u Brezju dogaale su se kroz to vreme krupne promene. Zadruga se poveavala, sve je vie bilo zadrugara, a zemlje nije bilo dovoljno. Pojedini lanovi naputali su zato zadrugu i odlazili na drugu zemlju, koju im je zadruga obino kupovala od feudalca. Tako su iz Brezja, nepoznate godine, verovatno jo u XVII veku, preci Josipa Broza preli u Kumrovec. U Kumrovcu su postali slobodnjaci, nisu vie bili kmetovi grofa Erdodva, jer je zadruga iz Brezja platila grofu Erdodvu za zemlju u Kumrovcu, tako da su doseljenici imali obaveza samo prema dravi" i crkvi (to jest da plaaju porez i crkvene dabine). Kako kae predanje, porodica Broz nije davala vojnike. Grof Erdodv je sa svoga poseda bio duan da alje na poziv cara u Beu 50 konjanika i 200 vojnika. Obino se u feudalnu vojsku nisu uzimali kmetovi dobri radnici, nego uglavnom besposliari i haramije. Poznat je samo sluaj da je neki Janko Broz iz Klanjca bio u ratu protiv Maara 1848 godine komandir strae na dravskom mostu u Varadinu, ali baruta, izgleda, nije omirisao. U Kumrovcu je uvek jedan Broz izuio kovaki zanat i drao kovanicu. To je bio unosan posao, jer je u blizini bio dvor Razvor koji je traio mnogo kovakih usluga. Osim toga Bro-zovi u Kumrovcu uvek su imali svoja kola i bavili su se pre-vozom robe cestama Lujzijanom i Jozefinom, ak do Jadranskog Mora. Iz Brezja su se Brozovi preselili osim u Kumrovec jo i u Klanjec i Radoboj. Od kraja XVII veka mogu se na osnovu dokumenata lako utvrditi preci Josipa Broza.

U matinim knjigama1 upe Tuhelj, pod koju spada selo Kumrovec, imena tih predaka su ubeleena ovako: 1 Matine knjige propisao je kao obavezne za podruje itave katolike crkve Tridentinski koncil, koji se odravao od 15451563, uzako-nivi tako praksu koja se u Rimu vrila ve gotovo jedan vek pre toga. Ubrzo posle Koncila voenje matinih knjiga uvedeno je u Hrvatskom Primorju, gde se najstariji sauvani primerci matrikula iz 1570, nalaze na otocima (Cres i Osor). U severnoj Hrvatskoj na podruju Zagrebake biskupije, matrikule se pojavljuju tek sto godina kasnije, oko 1660. upnici su vodili matrikule na latinskom jeziku, pa su krteno ime esto unosili u latinskom obliku, Martinus umesto Martin, Georgius umesto Juraj i tako dalje. Georgius Broz, roen 11 novembra 1684 u Kumrovcu, otac Juraj, majka Katarina Matusa, Mihael Broz, roen 10 juna 1726, otac Juraj, majka Margareta Horvat, Martinus Broz, roen 27 oktobra 1752, otac Mihael, majka Margareta Penik, Martin Broz, roen 14 jula 1786, otac Martinus, majka Do-rotea Banjak, Martin Broz, roen 23 avgusta 1829, otac Martin, majka Ana Medvedec, Franjo Broz, (otac Josipa Broza), roen 25 septembra 1856, otac Martin, majka Ana Blaiko. Ukidanjem tlake Kumrovec i okolina konano su se oslobodili Erdodva, ali ne i drugih nevolja koje su ih odmah zatim snale. Dola je obavezna vojna sluba, zatim porezi dravi u novcu. U selo je poela sve vie da prodire novana privreda, donosei, istina, linu slobodu seljaku, ali ubrzavajui zapoeti proces osiromaenja. U Kumrovcu zemlja nije najplodnija. Najee je to ilovaa pomeana sa peskom, a na breuljcima je i laporasta. Malo hleba je ona davala, a sve je vei broj ljudi trebalo da ishrani. Kumrovani su posle razreenja feudalnih odnosa dobili, dodue, neto zemlje, ali su morali da za nju daju otkup, poveani su im bili porezi, naroito posle ratova od 1859 i 1866 koji su se svrili nepovoljno po Austriju. Njihova zemlja nije mogla da ih prehrani. Gornje Zagorje s Kumrovcem spadalo je meu najnaseljenije krajeve Evrope. U jednoj optini bilo je po 354 due na kvadratnom kilometru. Zagorje i itava Hrvatska su takozvanim nagodbama, tj. austro-ugarskom od 1867 i hrvatsko-ugarskom od 1868, umnogome potpali pod vlast Budimpete. Austro-ugarskom nagodbom od 1867, zakljuenom s feudalnim vlastodrcima Maarske, Be je, ne vodei rauna o dravnopravnom poloaju Hrvatske, ovu izruio Maarskoj, a posle toga je Hrvatski sabor primio hrvatsko-ugarsku nagodbu i prilian deo zakonodavne i izvrne vlasti kao zajednike poslove" prepustio Maarima. Be je, po starom obiaju, zavaao potinjene zemlje i na taj nain vrsto vladao i nad jednima i nad drugima. Nagodbom je priznata hrvatska dravnopravna autonomija u unutranjoj upravi, sudstvu, kolstvu i poljoprivredi (preko Sabora koji je u velikoj meri bio zavisan od Budimpete), a sva ostala vlast, naroito pitanje finansija i pcreza, bila je u rukama Maarske, u kojoj se kapitalizam razvijao punom parom. (Od ukupnih prihoda Hrvatske i Slavonije 56% ilo je u Budimpetu, a 44% ostajalo je u Hrvatskoj za plate inovnika i ostale budetske stavke.) Maarski feudalci dobili su u svoje ruke 18 PRILOZI ZA BIOGRAFIJU

i pravo kontrole nad finansijama Hrvatske, to je jo vie omoguavalo ne samo eksploataciju Hrvatske nego i vrenje raznih malverzacija. R. Seaton Watson (stariji) u svojoj knjizi Junoslovensko pitanje" duhovito veli da se posle' Nagodbe Hrvatska nala u poloaju vlasnika firme koji ne sme da pogleda u svoje roene trgovake knjige".1 Maarska eksploatacija se oseala u Hrvatskoj na svakom koraku. U Hrvatskoj su graene eleznice kako je to najbolje odgovaralo maarskim interesima. Po Hrvatskoj su ile pruge zrakasto iz pravca Budimpete, protivno svim ekonomskim interesima zemlje. Kad se putovalo iz Zagreba za Zemun, moralo se tri puta presedati na drugi voz: u Brodu, Vinkovcima i Indiji. Slina je bila i tarifna politika. Prevoz jednog vagona brana od Zagreba do Rijeke stajao je dva puta vie nego prevoz od Budimpete do Rijeke! Ne treba zaboraviti da je grad Budimpeta u tom razdoblju naglo rastao. Dovoljno je navesti sledee redove iz poluofici-jelne maarske publikacije Slika Maarske i njenih predela": Broj stanovnitva Budimpete se mnoio tako naglo kao ni u jednom gradu Evrope. Istiemo samo nekoliko brojeva: godine 1810 Peta, Budim i stari Budim imali su 60.259 stanovnika, a 31 decembra 1890 godine bio je stvarni broj stanovnika ve 506.384..." Budimpetanska gotika, dunavski mostovi sve je to podizano na hrastovini slavonskih i sremskih uma nenaplatno oduzetih od naroda i na osnovu drugih blagodeti koje je pruala Nagodba. Za fabrike u Maarskoj i Austriji trebalo je radne snage. Zato su maarske vlasti ubrzavale proces raspadanja seljakih zadruga u Zagorju i drugim krajevima Hrvatske. Jedan od izdanaka Petra i Barbare Erdodv, Ivan Erdody-Muki, poslednji nasledni varadinski upan, koji je zabranjivao da se na sedni-cama upaniske skuptine govori hrvatski, rasprodao je ostatke veleposeda Cesargrad. Jedan deo tog poseda, u meuvremenu, bio je preao u ruke plemike porodice Oegovi. Glavni kupci bile su banke iz Budimpete, koje su u Zagrebu imale svoje filijale ili svoje ljude. Ostatke Erd6dyevih zemalja kupila su dva preduzimljiva graanina bankara iz Budimpete Deutsch i Griinvvald. Zemlju su isparcelisali na sitne posede i poeli da je prodaju seljacima koji su imali veliki broj lanova porodice. Ali, seljaci nisu imali novca. Zbog toga su Deutsch i Griinwald odluili da u Klanjcu, oblinjem kotarskom mestu, osnuju banku, kojoj su dali ime Hrvatska tedionica"! Uneli x Hrvatsko vie inovnitvo iz redova plemstva jednom prilikom ak je odbilo ponudu maarske liberalne buroazije pod vodstvom Deaka da se uvede finansiska autonomija za Hrvatsku, s motivacijom da ono nee odijum uterivanja poreza na sebe preuzeti". # KUMROVEC 19 su kao osnovni kapital u svoju banku 100.000 kruna i objavili da su zemlju grofova Erdodv isparcelisali i da je prodaju. Ko eli da kupi zemlju, a nema novaca, moe se zaduiti kod Hrvatske tedionice" u Klanjcu. Interes je bio svega 8%, ali je provizija iznosila do 16%, tako da se on ustvari peo do 24%. Ko je jednom pao u ake Deutscha i Griinwalda, nije se lako izvlaio iz sve veih i veih dugova. Otvorene su i takozvane seoske veresiske zadruge, iza kojih je stajala Prva hrvatska tedionica" i Katolika banka" u Zagrebu. Ove su zadruge bile neka vrsta ustanova za finan-siranje seljaka koji su otkupljivali parcele feudalne

zemlje. Pretsednik jedne takve zadruge u Tuhlju, kraj Kumrovca, bio je seoski pop Vjekoslav Homotari. Njegova zadruga otkupila je kumrovake zemlje za 70.000 forinti od baronice Olge Oegovi. Martin Broz, praded Josipa Broza, ostavio je svome sinu Martinu, roenom 1829 godine, osam jutara zemlje. Ded Martin Broz stradao je jednog dana kad je svojim kolima prevozio so i neku drugu robu iz Zagreba za Kumrovec. Slomio se toak na kolima, pa se teret prevalio i pritisnuo starca. Osim sina Franje on je imao jo i est keri, koje je trebalo udomiti. U to vreme ve je u Hrvatskoj vaio austriski graanski zakonik, po kome nasledstvo nije vie pripadalo samo najstarijem sinu, nego je svako dete iza smrti roditelja moralo da dobije izvestan deo. Ovo je jo vie ubrzalo raspadanje seoskih poseda. Tako se Franjo Broz morao zaduiti da bi sestrama dao miraz, jer oevu zemlju nije hteo da prodaje. Ali kad dug nije mogao da otplati, poeo je ipak da otuuje jutro po jutro svoje zemlje.1 Sa svojih osam jutara zemlje, Franjo Broz, otac Josipov, koji je bio vrlo drueljubiv ovek, potpisivao je svojim prijateljima menice, a oni, siromani seljaci kao i on, s mnogo dece, esto menicu nisu mogli da otplauju, pa je i taj teret padao na Franju Broza. 1 Kako je to osiromaenje seljaka izgledalo u Hrvatskoj toga vremena, pokazuju ove brojke. Godine 1895 bilo je u njoj 407.403 posednika sa ukupno 4,662.995 jutara zemlje. 372.831 mali posednik imao je 2,328.121 jutro zemlje, a ostalih 34.572 veih i velikih posednika dralo je 2,334.884 jutra. Znai, 91,53% posednika (malih) imali su 49,92% zemlje, a 8,47% drugih posednika (velikih) 50,08% zemlje! Najvei posed u Hrvatskoj i Slavoniji imali su grofovi Pejaevii 70.250 jutara, knez Schaumburg-Lippe 61.868 jutara, baroni Guttmanni od Belia 60.910 jutara, grof Mailath 45.180, grofovi Normann-Ehren-feldski 38.178, grof Eltz 33.144, pl. Giczy u abru 30.046, grofovi Jankovii 27.323, knez Odescalchi 26.010, biskup akovaki oko 25.463 jutra, knez Thurn-Taxis 20.620, Velimir pl. Jankovi 19.398, grof Erdody u Jastre-barskom 1B.261, baroni Turkovii od Kutjeva 14.607 jutara, nadvojvoda Friedrich 14.221, baron Karlo Pfeifer 10.300, grof Henrik Khuen-Belasi 10.121, zagrebaki Kaptol 7.760, baron Vranyczany 4.554, grof Kulmer 3.343, baron Oegovi 2.499 i grof Ori 2.452 jutra. 2* * KUMROVEC 21 20 PRILOZI ZA BIOGRAFIJU Dole su zbog neisplaivanja duga i javne prodaje seljake zemlje u Kumrovcu. Deavalo se to u itavoj Hrvatskoj. Ovo su koristile petanske banke, da bi pojaale kolonizaciju Maara u Hrvatskoj. Zagorje je bilo siromano, pa se tu nije isplatilo vriti kolonizaciju, ali Podravina, Slavonija i Meu-murje imali su plodne njive. Pre Nagodbe, 1868, u Hrvatskoj bilo je svega 11.921 Maar, a 1910 popeo se njihov broj na 105.948. Vredno je po-menuti maarsku penetraciju u Meumurje: 1700 tu nema Maara, 1857 bilo je samo 612 Maara (pored 57.000 Hrvata). Od 1861 naseljavaju se Maari (inovnici i trgovci). Samo u akovcu, gradiu u Meumurju, bilo je 1910 godine 7.320 Maara, to inovnika, to

trgovaca! Maarizacija je bila u punom jeku. Feudalci iz Budimpete sprovodili su Koutovu parolu iz 1848: Meni nije poznato da postoji hrvatski narod." Franjo Broz bio je suvonjav ovek, crne kovrave kose, orlovskog nosa, pravi tip Dinarca", kako ga se seaju njegovi sinovi. U svojoj dvadeset i etvrtoj godini Franjo se oenio. Seljaci iz Kumrovca i itavog ovog dela Zagorja prelazili su preko reke Sutle u umovita slovenaka brda i tu kriom sekli drva u kojima su bili oskudni. To je inio i Franjo Broz. Odlazei preko Sutle do sela Podsrede i Trebe, upoznao se sa esnaestogodinjom Slovenkinjom Marijom, erkom Martina Javereka, koji je bio imuniji seljak. Imao je oko 30 jutara zemlje, uglavnom pod umom, a bavio se i zanatom pleo je koare, pekao kre i palio ugljen. Javerekovi su starosedelaka slovenaka porodica ovoga kraja. Marijin otac, Martin Javer-ek, bio je oenjen Marijom Postrin iz Trebe, susednog sela. Imali su etrnaestoro dece.1 Franjo Broz venao se sa Marijom Javerek 31 januara 1881 godine. Svatovi su iz Kumrovca doli-po mladu u petoro sanki, kako se to sea tetka po majci Josipa Broza, Ana2. Teak ivot ekao je Franju i Mariju Broz. Na osam jutara krte zemlje, koja se ubrzo jo smanjila, nije se mogla lako ishraniti porodica. Sam Franjo je po prirodi bio ovek mek, dobroudan, pa kada su ga pritisli prvi dugovi, klonuo je duhom, poeo je da.se gubi, da se opija, a sav teret porodice pao je na plea njegove ene Marije. Ona je bila radina, energina, 1 Najstarije njihovo dete bila je Marija; zatim Johan, koji je imao devetoro dece; Anton, koji je imao dvadeset i jedno dete; Jozef, koji je u mlaim godinama umro; peto dete umrlo je sasvim malo, esta je Ana, koja je imala troje dece; sedma Garta, koja je imala dvoje dece; osma Jozefa, koja je umrla u sedamnaestoj godini; deveta Antonija, koja je imala petoro dece; dok su ostala deca pomrla u mlaim godinama, a zvala su se Neza, Franca, France, Martin i Miho. Ana Kolar, tetka Josipa Broza, um^la je u svom selu Podsredi avgusta 1951 godine. puna ponosa. Bila je prema deci stroga i ila svake nedelje u crkvu. Franjo se sve vie odbijao od zemljoradnje. Sa svojim konjima prevozio je robu i zimi i leti. Franjo i Marija Broz imali su petnaestoro dece, od kojih je veina pomrla jo u prvim godinama ivota1. Josip je bio sedmo dete. Koliko je strano harala smrtnost meu decom u Zagorju, najbolje pokazuju sledei podaci iz Tuheljske upe, kojoj pripada i Kumrovec. Od 1870 pa otprilike do 1910 godine, od celokupnog broja roene dece na teritoriji upe Tuhelj u starosti do dve godine ivota umiralo je 60% dece. Do petnaest godina starosti umiralo je oko 80% dece. Franji i Mariji Broz od petnaestoro dece svega je odraslo sedmoro2. itava porodica Franje Broza stanovala je u kui broj 8 u Kumrovcu. To je vrsto graena zgrada, s velikim prozorima, podignuta negde oko 1860 godine. Franjo Broz delio je tu kuu 1 Kad sam razgovarao s drugom Titom o njegovoj brai i sestrama, rekao mi je da ih je bilo svega desetoro. Skrenuo sam mu panju da u matinim knjigama stoji da su Franjo i Marija Broz 'mali 15-oro dece. Tito je to primio sa uenjem, jer su u njegovoj porodici govorili samo o desetoro brae i sestara. Ovaj momenat je karakteristian uopte za zagorsko selo i za bedu i oai u njemu. Roditelji uopte ne broje kao svoju decu mrtvoroenad ili odojad umrlu posle nekoliko dana. 8 Deca Franje i Marije Broz, prema Status animarum"-u Tuheljske upe: Prvo, Josipa, roena 13 novembra 1881, a umrla 2 juna 1883 od krofula".

Drugo, Martin, roen 9 januara 1884, sada ivi u Maarskoj u So-pronju, kao elezniki slubenik u penziji. Njegovo dvoje dece Franjo i Marija nalaze se u Jugoslaviji. Tree, Dragutin (Karlo), roen 10 avgusta 1885, zemljoradnik, umro u Kumrovcu 1932 godine. Imao etiri sina, od kojih su trojica pali u ratu kao partizani: Drago, streljan u Jasenovcu 1942 godine sa io 160 pripadnika Narodnooslobodilakog pokreta, Franjo, poginuo u borbi na Ivanici 1942 godine, i Josip (Pepek) streljan u Maksimiru kraj Zagreba 1942 godine. etvrto, Anka (Jana), roena 3 jula 1887, a umrla 13 aprila 1889 godine od hripavca". Peto, Marijo, roena 7 februara 1889 godine, a umrla 1 maja 1890 godine od bolesti zahlipci", to jest difterije. esto, Jana (Ana), roena 19 jula 1890, a umrla 16 oktobra 1891 godine od krleta", arlaha. Sedmo, Josip, roen 7 maja 1892 godine, iako je 25 maj uzet kao datum kada se proslavlja Titov roendan. U raznim dokumentima postoje razni datumi Titovog roenja. U svedoanstvu za prvi razred osnovne kole u Kumrovcu pie da je roen 7 maja. U spiskovima uenika drugog, treeg i etvrtog razreda pie da ie roen 1 maja. U jednom policiskom dokumentu o Titovom hapenju 1928 godine pie da je roen 12 marta. U jednoj poternici koju je izdalo ltalijansko ministarstvo unutranjih poslova za vreme Drugog svetskog rata, 23 aprila 1943, veli se da je Tito roen 5 marta 1892 godine. U katalogu egrtske kole u Sisku pie da je Tito roen 7 maja 1893 godine. U jednom vojnikom dokumentu austrougarske vojske, iz vremena kad je Tito sluio kadar, zabeleeno je da je 22 PRILOZI ZA BIOGRAFIJU sa jednim svojim roakom, Blaom Brozom. Pretsoblje do ulaznih vrata bilo je zajedniko, a sa obe strane imali su svaki po dve sobe, dok je kuhinja s otvorenim ognjitem bila takoe zajednika. U takvim uslovima otpoeo je ivot Josipa Broza u Ku-mrovcu. Evo kako se on danas sea tih dana: Djetinjstvo je moje bilo teko... U porodici je bilo mnogo djece, i za njih nije bilo lako starati se. Cesto ni kruha nije bilo dovoljno i zbog toga se deavalo da je majka, da bi pravilno rasporedila rezerve kukuruznog brana koje je imala, morala zakljuavati ostavu u kojoj se nalazio kruh, a mi, djeca, dobij ali smo toliko koliko je ona smatrala da nam moe dati, a ne koliko smo mogli pojesti. Ve u mjesecu januaru moj otac Franjo morao je kupovati kruh, odnosno kukuruz, jer za penicu naa kua nije imala dovoljno sredstava. Kupovali smo prijeko", u Sloveniji, u entpetru... Mi, djeca, esto smo koristili dolazak roaka, tetaka i drugih da bismo od majke, u njihovom prisustvu, izmolili neto kruha preko onog to smo ve ranije dobili. Majka je bila ponosita ena, pa joj je bilo neprijatno da nam to pred rodbinom odbije, ali je zato, kad su roaci otili, bilo prijekora, pa i batina... Jednom je bio nekakav svetac, a roditelji otili nekamo u goste. Bili smo gladni. Na tavanu je visjela suha svinjska glava koja se uvala za Novu godinu. Braa i sestre su plakali, a ja skinem tu glavu, stavim je u kotao s vruom vodom, uspem malo brana, pa se sve to kuhalo oko dva sata. Najeli smo se da je sve pucalo". Ali jelo je bilo toliko masno da smo se svi razboljeli. Kad se majka vratila, mi svi samo utimo i stenjemo. Ona se rastuila i nije nas zbog toga istukla... Onda je dolazilo lukno. To je jedna obaveza jo iz feudalnog doba,

koja se bila odrala u Kumrovcu do moga djetinjstva. Poslije Boia, na Novu godinu, pred vratima svake roen 25 maja. Datumom 25 maj otpoelo se u Zagrebu, za vreme rata, a posle toga i po itavoj Hrvatskoj beleiti dan Titovog roenja. Cak je i Hitler naredio desant na Drvar na taj dan. Poto se tako 25 maj uveo kao dan Titovog roenja, drug Tito ga nije hteo kasnije menjati. Osmo, .Stjepan (tefek), roen 21 decembra 1893, sada ivi u selu Bratini kod Kupinca. Deveto,. Matilda, roena 6 februara 1896, sada udata za Alojzija Oslakovia u selu Kranjica kod Kupinca, ima osmoro dece. Deseto, Antonija, roena 17 avgusta 1897, a umrla 23 avgusta 1897 godine. Jedanaesto, Vjekoslav (Slavko), roen 13 avgusta 1898, sada slubenik u Zagrebu, ima dva sina, bili su partizani. Dvanaesto, muko dete roeno 1 jula 1900 i odmah umrlo. Trinaesto, ensko dete roeno 2 avgusta 1901 i odmah umrlo na poroaju. etrnaesto, Tereza (Rezika), roena 27 avgusta 1902, venana za Dragutina Ferjania, obuara u Samoboru, ima udatu ker. Petnaesto, Franjica, roena 9 maja 1906, a umrla 26 septembra 1907. KUMROVEC 23 seoske kue pojavio bi se fratar iz Klanjca s kriem u ruci, a za njime zvonar s vreom. Fratar bi na vratima napisao kredom Anno domini...", to jest estitao bi nam Novu godinu, a domain je morao da mu dade nekoliko litara kukuruza, ili klupko lana (povjesmo) boje zlata, ili dvije forinte, to je u ono doba znailo dvije nadnice... A mi smo uvijek poslije Boia morali da kupujemo kukuruz, i lako je zamisliti kako smo mi, vjeito gladna djeca, gledali zvonara kako trpa na kukuruz u svoju vreu. Josip Broz se dobro sea jo jednog dogaaja iz tog doba. Poetkom XX veka u Hrvatskoj je bio veliki otpor protiv Maara bana Khuena-Hedervarva. Godine 1903 narod se bunio zbog fi-nansiskog sistema koji je Maarskoj obezbeivao pljaku Hrvatske. U Budimpeti su bili odbijeni svi predloi Hrvata za reviziju finansiskih odredaba Nagodbe. Osim toga, eleznice u Hrvatskoj bile su u rukama Maara, na njima je slubeni jezik bio maarski, svi natpisi takoe maarski, (elezniara-Maara s porodicama u Hrvatskoj bilo je 36.000). U Zapreiu su seljaci skinuli maarsku zastavu sa eleznike stanice. andarmerija je otvorila vatru, ubila jednog, a ranila desetinu drugih seljaka. Te godine bilo je u Hrvatskoj baeno u tamnice preko tri hiljade ljudi, a u okrajima s organima vlasti ubijeno 26 lica. Otpor je porastao po itavoj zemlji. Pruga Zagreb-Rijeka bila je prekinuta. Tada je Zagorje zaposjela i maarska vojska veli Josip Broz. Da bi se ovaj kraj to jae kaznio, narod je morao da izdrava maarske vojnike. U nau kuu dola su etiri Maara, pa smo bili primorani da ih hranimo punih mjesec dana. A i sami nismo imali ta jesti!... Najvei deo svog ranog detinjstva, gotovo sve do polaska u osnovnu kolu, mali Joa proveo je preko Sutle u Sloveniji, kod dede po majci, Martina Javereka, malog, ilavog oveka, gde je uvao stoku i donosio vodu za kuu. Javerekovi su

bili imuniji nego Brozovi, pa je Joa imao veselije detinjstvo kod dede nego u kui svoga oca. To su mi najmilije uspomene iz djetinjstva! veli Josip Broz. Deda Martin iveo je u Podsredi, selu pod umovitim bregovima preko Sutle. Boravei tamo, mali Joa se najradije igrao u umi i sekao prutie, pravei od njih bieve za konje. Igrati se konja, biti oko konja, bila mu je od najranijeg detinjstva najmilija zabava. Deda mu je s konjima radio, otac mu je imao dva ustra konjia i koiju, uopte u Zagorju imati konja znailo je mnogo. Baba po ocu, koja je bila iz porodice Blaiko, neobino je volela konje. Josip Broz o tome pria: 24 PRILOZI ZA BIOGRAFIJU Moja pokojna baka, koja je u mladosti bila snana ena, esto je znala govoriti: Kakve su danas ove ene. Kad sam ja bila mlaa, uzjahala bih konja, pa jahala u galopu. A grof Ke-glevi, koji to nikako nije podnosio, naredio bi da zaustavim konja i sjaem. Takve su bile djevojke u mojoj mladosti. A ove danas, boje se i teletu prii..." Inae je baka bila veoma stroga. Cesto nas je i tukla... Moja baka bila je jako ponosna, jer njeni stari nisu bili kmetovi, ve slobodni seljaci. Karakteristino je da se porodice slobodnih seljaka po mentalitetu ogromno razlikuju od kmetovskih porodica. To se primjeivalo i na njihovim potomcima i poslije ukidanja feudalne zavisnosti 1848 godine... Nou, kraj Sutle, mali Joa je ponekad doekao i zoru, uvajui konje na pai: Na selu se na konja gleda kao na radnu snagu. Pomae ti u radu. Sto ga bolje timari, bolje ti slui. U moga oca bio je konj, po imenu Putko, koga sam jedino ja mogao da obuzdam. Samo je meni poputao. A uvijek je bio pun, ugojen, pa i poslije proljetnog oranja...1 Od Brozovih je Josip nasledio jo jednu crtu u svom karakteru, a to je humor, zdrav zagorski humor. I kao djeak volio sam da se naalim, pria Josip Broz. Kad mi se udavala sestra, ja sam neprimjetno uzeo njen vijenac i objesio ga na kokoinjac. Traili su ga po itavoj kui i na kraju nali tamo gdje se nisu nadali. Bilo je i smijeha, ali ne sjeam se da li sam se na kraju i ja smijao... A evo kako su se jednom naalili sa mnom. Dok sam bio kod djeda Martina, esto sam odlazio do mjesta na kome su neki susjedi palili kre. Jednog dana upita me jedan od njih: Bi li se ti, Joa, enio?" Ja odgovorim da bih, a on mi onda obea da e mi nai djevojku. I zbilja me posla u brdo mome ujaku, pouivi me prije toga ta da uradim. Kad doe tamo uio me on ti prvo reci: Dobro vee, dobar tek!" Oni e ti odgovoriti na pozdrav: Hajde, sjedi k nama." A ti kai: Hvala, neu, ja sam ve kod kue..." Onda e te zapitati, zato si doao. Kazae da si uo da u kui imaju djevojicu i da bi ti htio da je oeni." A ta djevojica je zapravo bila moja roaka. Ja tako i uradim, odem i ozbiljno kaem zato sam doao. Na moje rijei svi oko stola prasnue u smijeh. Ja se tek onda postidim, jer onako malen nisam sve to skupa razumio. A ujak me onda uze za ruku, pokaza mi djevojicu i ree: Evo ti tamo nevjeste." Zatim sam morao ispriati tko se to tako naalio sa mnom. 1 Za vreme Drugog svetskog rata Tito bi uvek sjahivao s konja kad je trebalo da se uspne uzbrdo. Govorio je: Treba konja tedjeti za ravnicu." U toku Pete afanzive svoga konja Lastu nijednom nije jahao, sve dok se nismo probili iz obrua.

KUMROVEC 25 Deda Martin voleo je Jou vie nego ijedno svoje drugo unue, ali ga je Joa jednog dana raalostio. Toga se i dandanas sea: Djed je uvijek volio da zadri za sebe vrak od glave eera, jer je bio najslai. (Tada se eer prodavao u komadima kupastog oblika nalik na povelike topovske granate.) Ali, ba zato, vrak od glave eera volio sam i ja. I jednoga dana, da bih ga odlomio za sebe, ja sam, onako malen, uzeo itavu glavu eera i ponio je u umarak, da je sakrijem. Na moju nesreu, kad sam prelazio preko potoka, eer mi isklizne iz ruku i padne u vodu. Nije mi uspjelo da se osladim, a i djeda sam raalostio. Kad je mali. Joa konano napustio dedin dom za njega je nastao drugi ivot. U zagorskim kuama dete od sedam godina ve se smatra za radnu snagu. Tako je Joa ve morao da vodi kravu na pau, da okopava kukuruz, da plevi batu. Kao i majka, braa i sestre, i Joa je od svoje sedme godine okretao rvanj primitivni runi mlin. U njegovoj rodnoj kui i danas postoji taj rvanj za mlevenje kukuruza, ije je okretanje vrlo naporno: Stotinu puta sam se oznojio okreui rvanj, a kako su mi poslije toga ganci bili slatki... Ili bi mi majka rekla da ljuljam mlaeg brata u kolijevci. Ja bih ljuljao, ljuljao, dok dijete ne bi ispalo iz kolijevke... Kao dijete, volio sam se igrati. Jednom pao snijeg, a sanki nemam. Majka nije bila kod kue, a ja uzmem korito pa sa njime na snijeg. Sputao sam se koritom niz brijeg, dok nije udarilo u kamen i prebilo se na pola... Bilo je poslije batina... Ali, najtee od svega bilo mi je kada me otac slao da s njegovom mjenicom u ruci odem irantima i zamolim da je potpiu. To su bili seljaci kao i moj otac, duni, gladni, s mnogo djece... Morao bih tada da sluam prvo grdnje; zatim jadikovke, dok konano mjenica nije bila potpisana... Najvie suza smo mi, djeca, prolili kad je otac prodao naeg psa, velikog kudravog ovara Polaka. Svi smo voljeli Polaka, jer nas je nauio" hodati. Kad bi jo kao mala djeca bauljali po sobi, uhvatili bismo se za guste Polakove dlake i tako, drei se za psa, pravili svoje prve korake. A Polak bi polako iao oko sobe. Otac ga je bio dao za dva hvata drva feneru (upravniku} Windisch-Gratzovog dvorca u Sloveniji i odveo onamo. Jo se otac nije ni vratio, a Polak je ve bio kod kue. Tada otac ponovo zgrabi Polaka i krene s njim nazad. Mi u pla, kad sutradan eto Polaka opet, ali ne smije u kuu, kao da osjea da e ga otac ponovo vratiti. Mi onda Polaka odvedemo u umicu iznad kue, tu mu iskopamo jamu i tu smo ga pune dvije nedjelje potajno hranili. A on kao da je znao da je bjegunac niti laje niti se javlja. Poslije i fener iz WindischGratzovog 26 PRILOZI ZA BIOGRAFIJU dvorca digne ruke od psa, a mi onda Polaka izvedemo pred oca. Jo je dugo poslije toga bio kod nas i doivio esnaest godina... Kumrovec ima osnovnu kolu od 1899 godine. Kad je bila otvorena, mnogi seljaci gledali su na nju s nepoverenjem. Ona im je otrzala radnu snagu od njive, polja, rvnja... Ali, s druge strane, poneki pametniji seljak video je da je kola njegovom detetu put u zanat. U to doba u Hrvatskoj je bilo svega 40% stanovnitva pismeno. kole se nisu podizale, bar hrvatske i srpske, u onom stepenu kako je raslo stanovnitvo. Godine 18761877 na 10.000 stanovnika bilo je sedam kola, a 1905 1906 na 10.000 svega est kola.

U Kumrovcu jo i danas postoji stara kolska zgrada, zidana pre ezdeset godina, u kojoj je uio mali Joa. Jo danas stoji izlizani prag preko koga su prelazili toliki mali Ku-mrovani. U arhivi kole uva se jedan lep dokumenat. To je kolska spomenica za niu puku kolu u Kumrovcu", koja se vodi od samog otvaranja kole i koja je njen veran letopis do dananjeg dana. Tu je zabeleeno da je kolska godina, kad je novi uenik Josip Broz stupio u kolu, zapoela kao i ostale sveanom slubom bojom i sazivom duha svetoga". Te kolske godine upisana su 224 deaka i 142 devojice, to pokazuje kako je mnogo dece u malim zagorskim selima. Uitelj je bio Jure Markovi za sva etiri razreda. Poetkom novembra zbog njegove bolesti kola je zatvorena i nije radila do februara. Rad je zavren na dan 15 juna, kada su odrani ispiti i sluba boja u kapeli svetoga Roka iznad Kumrovca u prisustvu aka i roditelja, a uenicima podeljene nagrade i saopteni rezultati. U poetku je Joa imao muke sa uenjem. Kod deda Mar-tina govorio je samo slovenaki, pa je teko savlaivao hrvatski knjievni jezik. Osim toga, otac ga je esto ostavljao da uva stoku kad je trebalo ii u kolu. Imao je veliki broj izostanaka, pa je prvi razred polazio dve godine. Meutim, im je ovladao hrvatskim jezikom, postao je jedan od boljih aka u koli. Teko se onda uilo, sea se Josip Broz. Bio si radna snaga. Nikad nisi imao vremena za uenje, uva stoku, kopa... Ode na livadu da pazi na kravu, a ponese u ruci knjigu i hoe da ui, ali od uenja nema nita. Krava te za trik" vue kamo ona hoe... Ako digne oi s nje ili ispusti trik", ona pravo u tuu njivu... Djetinjstva stvarno nisam imao. Uitelj Jure Markovi bolovao je od tuberkuloze i esto je izostajao iz kole... Po dva razreda bila su u istoj uionici. Uitelj bi zakaljao, bacio krv u rupi, a ja bih mu ga poslije nosio na vodu i prao. Poslije smo rupi suili na vatri, jer uitelj drugog rupia nije imao... Vraao bih se poslije KUMROVEC 27 pola sata u uionicu s rupiem... Uitelj me jako volio, esto mi je davao kruha... Jednog dana dola mu je majka i odvela ga... Svi smo stajali kraj ograde dok su kola odlazila. Uitelj nam je mahao rupiem, a mi smo svi plakali... Poslije je dola jedna uiteljica, po imenu Marija, stroga ena, koja je ake tukla ibom. Ali i ona je brzo napustila Kumrovec, jer se udala. Trei uitelj je bio Stjepan Vimpuek. Mlad ovjek, paljiv prema acima, dobar nastavnik.1" Potkraj aprila 1902 godine kolu je obiao, kako veli Spomenica", kolski nadzornik Optrki, koji se razbolio od nagle 1 U maju 1952 godine objavio sam jedan odlomak iz ove knjige u dnevnoj tampi. Dogodilo se da je taj odlomak proitao i uitelj druga Tita, Stjepan Vimpuek, koji je u leto 1952 iveo u Zagrebu, kao penzio-nisani kolski nadzornik. On mi je uputio jedno pismo u kome se intere-sovao da li bi mogao da poseti druga Tita. Istovremeno mi je poslao jedan krai rukopis, svoje uspomene na dane kada je bio uitelj u Kum-7 rovcu, pre pedeset godina. Donosim ovde nekoliko odlomaka iz tih nje-" govih uspomena: Nakon poloene mature u julu 1904 g., u Zagrebu, nastupio sam prvo mjesto uitelja u Kumrovcu 1 septembra iste godine. Druga Tita (Josipa Broza) zatekao sam u etvrtom razredu. Kua njegovih roditelja bila je druga po redu od kole. U njoj su tada ivjele tri obitelji: Titov otac, njegov stric Mihalj (Halec), te drugi stric Franjo, a sva trojica sa svojim

enama i djecom. U toj kui bilo je mjesta samo za dvije obitelji, toga radi trebala se jedna iseliti. To je bila obitelj Titova oca. Njegova imena ne mogu se sjetiti, ali sigurno znadem, da mu nije bilo ime Franjo, jer se pomenuti stric zvao Franjo, a bio je kirija, te je i mene esto vozio u vagerlu" na stanicu Veliko Trgovite. (Stari uitelj je ovde pobrkao oca druga Tita sa stricem. V. D.) Drugi stric Halec bavio se preprodajom ogreva, te ga je izvozio u Klan'ec. U Kumrovcu je openito u ono doba vladalo siromatvo, pa i u kui Broza, a i u svima okolnim selima, koja su bila vrlo napuena, a zemlja je ponajvie pripadala vlastelinki iz Razvora. Seljaci su govorili, da je premalo za ivjeti, a previe za umrijeti. Kumrovec i okolna sela: Skarnik, Kladnik, Brezje i druga, spadala su meu najsiromanija sela u Hrvatskom Zagorju. Mukarci su u proljee odlazili u Prusku na rad u rudnike, a vraali se pred zimu kui. Mlade ene, nakon svrenog jutarnjeg posla kod kue, ile su na poljski rad preko Sutle u Sv. Petar (entpeter) u tajerskoj. Sva ta zarada otila je na nakup kukuruza i odijela te obue. Samo imuniji imali su kukuruza do Nove godine, a rijetki do proljea. Za ilustraciju bijede navodim samo ovo: Palo mi je u dunost da o Novoj godini 1910 obavim popis puanstva u pomenutim selima. Poeo sam drugi dan Boia (tefanje); obilazei sela, naao sam samo rijetko koju kuu, u kojoj se loilo u pei. Ljudi su leali u krevetima obueni, a gdje se sluajno loilo, dolazili su susjedi na grijanje. uma u cijelom podruju nije bilo, a drva su morali kupiti u tajerskoj, naroito oko mjesta Podsreda, odakle je rodom i Titova majka. Rijetke su bile kue, koje su zaklale zimi svinju, a jo rjee koje su za blagdane imale purana. Gojili su purane ali ne za sebe, ve za prodaju, da dou do novaca. kolske prilike bile su mizerne. Opine su same morale podizati kole i plaati uitelje. Zato su i bile rijetko posijane, a postojee prenatrpane uenicima. U Kumrovcu se meglo upisati svake godine najvie 28 PRILOZI ZA BIOGRAFIJU i teke bolesti i u Dubravici blago usnuo". Prilikom obilaska kole od strane nadzornika Optrkia izvreno je prozivanje uenika i kratko ispitivanje. Uskoro je zavrena kolska godina. Joa je preao u drugi razred. Njegove ocene u toj kolskoj godini bile su sledee: udorednost: pohvalan1 Vjeronauk: dobar itanje: dovoljan Raun: dobar Pisanje: dobar Pjevanje: dobar Gimnastika: dobar (4) (3) (2) (3) (3) (3) (3) U drugi razred osnovne kole Josip Broz stupio je u svojoj desetoj godini. U poetku kolske 19021903 godine kola je bila rasputena osam dana zbog vratobolje" (difterije) i kalja hripavca". Joa je bolovao od difterije. U drugom razredu aci su poeli da ue irilicu. Kao uenik drugog razreda Joa je radio u kolskom vrtu, to je bilo obavezno za sve uenike. Iz rada u vrtu oni su i ocenjivani. Uio je i da kalemi voke. samo oko stotinu novih uenika, dok ih je nekoliko stotina ostalo ne-upisano. Malo je bilo djece, koja su se mogla upisati prije devete godine. Tu sreu je imao mali Josip Broz, kao sin susjeda kole... kola je bila jednorazredna tj. bio sam jedini nastavnik, a obuavao sam prije podne III, IV i V razred, a poslije podne I i II, svega dnevno oko 200 uenika. Nedjeljom i etvrtkom obuavao sam samo prije podne IIII teaj opetovnice, te po nekoliko egrta, svega oko 90 njih. Neprestano sam molio da mi se dodijeli

uiteljica, no uzalud. Drava nije htjela pomoi, a narod nije mogao zbog siromatva. Djeca ondanje generacije bila su veinom bistra i posluna, a naroito su imala dobar sluh. Toga radi sam ih mogao vrlo uspjeno obuavati u pjevanju kao nigdje drugdje, gdje sam poslije slubovao. Prolaznici su pred kolom zastajkivali i divili se pjevanju aka. elio sam da se djevojice obuavaju u runom radu, kako bi kod kue mogle pomagati majkama; kako nije bilo uiteljice, to je moja ena badava 4 godine obuavala. Slati djecu u zanat bilo je za ono vrijeme najbolje, to se moglo uiniti za ljude onoga kraja i prilike obitelji Broz. Tada nije bilo mogunosti niti sredstava da se alju djeca u srednju kolu. Malo je aka redovno svrilo svih pet razreda, jer su veina njih morali prepustiti mjesto u koli mlaima, te su ili na ,sanat, ili su ekali sudbinu otaca u tuinskom rudniku. Napokon sam od prenapornog rada izgubio zdravlje, obolio sam na pluima. Dobio sam zamjenu, ali za moje zdravlje nije se nitko brinuo. Na Brestovcu je ve postojalo ljeilite, ali samo za bogatae. Dok je moja mjesena plata bila 80 kruna, hranarina na Brestovcu je samo dnevno iznosila 20 kruna." 1 Prelazne ocene su bile dovoljan (2\ dobar (3), vrlo dobar (4), i odlian (5), a neprelazna ocena je 1 (slab). i I KUMROVEC 29 Drugi razred zavrio je s pohvalom i imao sledee ocene: udorednost: vrlo pohvalan (5) Vjeronauk: vrlo dobar (4) itanje: vrlo dobar (4) Raun: vrlo dobar (4) Krasnopis: dovoljan (2) Pjevanje: vrlo dobar (4) Gimnastika: vrlo dobar (4) Rad u kolskom vrtu: odlian (5) U treem razredu Josip Broz je imao sledee ocene: udorednost: pohvalan (4) Vjeronauk: dobar (3) Hrvatski jezik: dobar (3) Raun: vrlo dobar (4) Pisanje: dobar (3) crtanje: vrlo dobar (4) -^ Pjevanje: vrlo dobar (4) Gimnastika: vrlo dobar (4) Imao je 21 opravdan izostanak. Na kraju kolske godine, kad su predavane svedodbe, Joa je pohvaljen. kolske godine 19041905 Josip Broz je uio poslednji razred u Kumrovcu. Bilo mu je ve 12 godina. U kolu je bilo upisano 436 aka, ali ih je velik broj izostajao. kolska godina zavrena je sveanou kojoj su prisustvovali i roditelji. Pred kraj kolske godine nadzornik je konstato-vao da nije bio dovoljan napredak, poto

kola nije dobila na vreme udbenike, kao ni sveske za pisanje. To je ometalo nastavu sve do kraja decembra. Josip Broz je etvrti razred zavrio sa sledeim ocenama: udorednost: vrlo pohvalan Vjeronauk: vrlo dobar Jezik: dobar Raun: dovoljan Crtanje: dobar Pjevanje: dobar Gimnastika: vrlo dobar Rad u vrtu: vrlo dobar (5) (4) (3) (2) (3) (3) (4) (4) Izostanci: 24 opravdanih i 7 neopravdanih. Za vreme raspusta i praznika kumrovaka deca provodila su vreme na zidinama razorenog Cesargrada, a za letnjih vru30 PRILOZI ZA BIOGRAFIJU ih meseci najveim delom u dolini kraj reke Sutle, gde su deaci uvali stoku. Oni su pravili piskove od vrbe i hvatali ribu u reci, koja ima i dubokih virova. Sutla u ovom delu toka ima klenova, tuka, plotica, ostrea. Uhvaenu ribu pekli su na vatri koju su loili kraj reke, i to na taj nain to bi je umotali u novine i zapretali u ar. Nije bila uvek potpuno peena kad su je vadili iz novina. Igrali su se jo pikue" i orkape". Pikua" je borba oko uterivanja drvene kugle u rupe koje se prave na zemlji i koje deaci uvaju motkom. Igra se u petoro. To je neka kombinacija kroketa i golfa. Corkapa" je igra oko kape. U sezoni lenika i oraha deaci su se igrali takozvane igre na kocku". Ona se sastoji u sledeem: uzme se leskov ili vrbov pruti, debljine oko jednog santimetra, a dugaak 6 do 8 santi-metara. Pruti se prepolovi po duini, pa se polovine prutia sastavljaju u ruci i tako sastavljene putaju na zemlju. Ako obe polovine padnu tako da lee na zemlji sa zaseene ili sa druge, oble, strane, onda dobija onaj koji baca, a ako polovine drvca legnu nejednako, to jest, jedna polovina padne na zase-enu stranu a druga na oblu, onda gubi onaj koji baca. Igra se u ugovoreni broj lenika ili oraha. Ali najmilija igra bilo je naterivanje". U njoj je odluivala snaga i spretnost. Deca iz Kumrovca vodila bi borbu sa vrnjacima iz okolnih sela. Cesto se ta igra zavravala i po kojom razbijenom glavom. Naroito je bilo naterivanja" sa decom iz susednih sela preko Sutle. Deaci s one strane Sutle izazivali bi Kumrovane, koji bi prelazili reku i navalili na njih. Neki put bi im Slovenci podvalili. Izazvali bi Kumrovane, a kad bi ovi preli Sutlu, saekivali bi ih i neki odrasliji i jai, i dobro izmlatili. Ilo se i u tue vonjake. O tome Josip tefan zvani Pe-pek, zemljoradnik, kolski drug Josipa Broza, pria: Kad smo bili djeca, nas dvojica smo, s ostalim djeacima, ili po jabuke u vonjake naih susjeda. Na primjer kod Marka Grgia, zvanog Bajs, iji vonjak nije bio velik, ali su jabuke u njemu bile vanredno dobre. Voe smo trpali u njedra. Jednom sam ja ponio sobom ak i koaricu, ali kad sam je napunio i krenuo iz vonjaka, Bajs je iskoio iz zaklona iza koga nas je vrebao. Mene je i uhvatio, poto s koarom nisam mogao da bjeim kao ostali. Josip Stefan dobro se sea Josipa Broza-iz kole: Joa je volio da nas zadirkuje. Kad smo bili u koli, on brzo zavri svoj zadatak, a onda zadirkuje druge. Bio je dosta nemiran i volio je da se ali... Jednom, zimi, Joi nisu dopustili da ide s nama na sankanje, jer je imao sasvim poderanu obuu. Majka ga je izula i ostavila kod kue, a obuu mu sakrila. Ali KUMROVEC 31

on je uvio noge u krpe i pobjegao kroz prozor na sankanje. Na sankama smo se sputali od kapele svetog Roka do sela. Karlek Broz iz Brezja sea se kolskih dana: Joa je bio jako bistar. Prvi svri zadatak, pa gleda kroz prozor. Jednom naiao cestom bicikl, starinski, s velikim prvim tokom, a Joa hop kroz prozor, pa iz uionice za biciklom! U Kumrovcu je bio obiaj da sva deca nedeljom idu u crkvu. Tuheljski upnik Vjekoslav Homotari, kad god bi sluio misu u kapeli svetog Roka u Kumrovcu, uvek je uzimao Jou za ministranta. Jednom, posle svrenog obreda, Joa nije mogao brzo da odrei misno ruho s krupnog i debelog popa, koji se nekamo urio. Pop se razljutio i oamario Jou. Otada Joa vie nije iao u crkvu. Jesenje i zimske noi Kumrovani su provodili okupljajui se kod suseda bilo na lupatvi" ili na ehatvi". Prva je prelo na kome se komua kukuruz, a druga je ijanje perja. JTu su se do duboke noi vodili razgovori. Stari ljudi i ene obino su priali o svojim doivljajima ili o davnim, minulim vremenima. Moja baka sea se Josip Broz priala bi o Matiji Gupcu. Seljaci bi dodavali tko je iz koje kue poginuo u toj buni... Priala je i o ranjenom Francuzu koji je ostao u naoj kui kad je Napoleon prolazio pored Zagorja! A najvie se govorilo o tlaci, o grofovima, o starim pravicama. Jedne nerodne godine priala je Tereza Stefan1 u Zagorju su ljudi davali oranicu zemlje za 100 kilograma suhih kruaka. Toliko su bili pregladnjeli da je i onaj tko je imao kakav zalogaj u kui, im bi izaao na cestu, kukao: Da mi je jesti!"... Dok je jo postojala tlaka, moralo se ii grofovima na besplatan rad. Tko se ne odazove, kanjava se sa 25 batina. A i onaj tko ide na rad, dobije opet batina. Takva je bila ud grofova. Neki dedek Joa, tek to se vratio kui i ispregao konja, ponovno je bio pozvan grofu. I samo zato to je zapitao: Zar nema tko drugi da doe, nego samo ja?" udarene su mu batine i morao je da sjedi u tamnici. Pevalo bi se do duboko u no. Najee se pevala ova stara pesma: ,,A jaj meni, siromaku, elo leto bavim klaku, dime beim sve po mraku. Ponem malo doma spati, selski sudec je pred vrati: 1 Tereza Stefan umrla je u februaru 1951. Ona je esto, kao desetogodinja devojica, uvala Josipa Broza kad je bio malen i ljuljala ga u kolevci. 32 PRILOZI ZA BIOGRAFIJU Zutra mora na put iti! Da ja jedem kruha, sira, . ve me pan na klaku tira: Ake bude zutra kesne, bu ti ele pole tesne! Rad bi boga jo moliti, __ pan me hoe ve hariti." Zatim bi mlai ljudi priali o svojim putovanjima i doivljajima preho leta, kad su odlazili na rad u druge zemlje i krajeve. Moj najstariji brat veli Josip Broz bio je i u leziji, u rudnicima uglja. Cesto je govorio o mrnji Nijemaca prema Poljacima... Kad je Joa zavrio osnovnu kolu, ekala ga je ista sudbina kao i svako zagorsko dete. Kako se koje otme, odlazi u svet za zaradom. Samo za razliku od drugih krajeva Hrvatske, Zagorci su se najmanje iseljavali za sva vremena iz svog zaviaja. Obino su odlazili u prolee na rad, a u kasnu jesen se vraali u

Zagorje. Iz kue Franje Broza ve su dva sina pre Joe krenula trbuhom za kruhom. Jer stanje u porodici bivalo je sve tee i tee, kao i u itavom Zagorju. Zemlje nije bilo dovoljno, a uz to je izbila i velika agrarna kriza. Da bi suzbila konkurenciju jeftinijeg amerikog ita, austro-ugarska vlada podigla je uvozne carine na ito, od ega su u prvom redu imali koristi velikoposednici i bogatiji seljaci, dok je seljaka sirotinja, najvei deo stanovnitva na selu, koja nije mogla da se ishrani svojim itom, dola u vrlo teak poloaj. ito i namirnice su strahovito poskupele. Sto kilograma ita u Americi kotalo je 18 kruna, a u Austriji 24 krune. Zarade na selu nije se moglo nai. Poelo je masovno iseljavanje iz Hrvatske, najvie za Ameriku. Ali i iseljavati su se mogli samo oni seljaci koji su imali novaca za prevoz preko Atlantika. Po slubenoj statistici iz Hrvatske je od 1889 do 1913 godine emigriralo za Ameriku 186.573 due, a po statistikama parobrodarskih kompanija samo od 1900 do 1913 preko 257.000 ljudi, neznatnim delom i ena i dece. Brozovi nisu imali sredstava za put u Ameriku. Uslijed oskudice i siromatva sea se Josip Broz veliki broj ljudi iz Kumrovca i okolice odlazio je na rad u Maarsku, Austriju, Njemaku, Ameriku i druge zemlje svijeta. Meutim, i za odlazak u Ameriku na rad trebalo je sredstava, pa oni najsiromaniji nisu mogli ii. A ili bi svi da su imali para, tako je ivot u selu bio teak i bez perspektiva. Samo za put trebalo je oko 200 forinti, to je u ono vrijeme bilo velik novac. Oni koji su imali ta da prodaju, prodavali su i odlazili.... KUMROVEC 33 Iz moje porodice nije nitko otiao u Ameriku, jer moj otac nije imao ni para ni imanja koje bi mogao prodati. Zato su moja braa krenula na posao u Maarsku i Njemaku. Po svretku kole, Joa je radio neko vreme kod brata svoje majke, krtog oveka. Hranio sam pria Josip Broz svakog dana dvanaest krava i volova... Ujak mi je kao plau obeao nove izme i hranu. Ali rije nije odrao. Prvo mi je uzeo moje stare izme koje su imale lijepe sare, pa ih je prepravio za svoga sina, a meni dao druge, mnogo gore... udna je ljubav Zagorca da bude lepo odeven. O tome ta znai biti dobro obuen, pria Josip Broz: Sjeam se da je u na kraj dolazio jedan barun, inenjer, krupan, jak ovjek. Imao je auto kao fijaker i vozio njime 15 kilometara na sat, a djeca su se okupljala oko njega pociku-jui. Kod nas djece i omladine on je strano izgubio na ugledu zbog toga to je imao zakrpane hlae. Mi smo tada govorili: Kakav je to barun, kad ima pokrpan tur kao i mi." I sam je ujak video da je Joa nezadovoljan, pa mu je rekao: Idi, ako misli da e ti drugdje biti bolje. Tako je dolo vreme da i Joa krene trbuhom za kruhom". Desilo se da je ba tada doao u Kumrovec roak Brozovih, stoerni narednik Jurica, u uniformi, sa mnogo medalja na grudima, koje su se Joi svi/Iale. Jurica je hteo da pomogne roaku Franji. Govorio je Joi da je konobarski poziv najlepi. Uvijek si lijepo obuen, dolazi u dodir sa finim svijetom, nema mnogo zapinjanja i znoja."

A ja sam htio kad sam bio malen veli Josip Broz da postanem kroja, jer je elja svakog seljaeta iz Zagorja da ima lijepo odijelo. Ja sam kao dijete sanjao da sam kroja i da ijem odijela i ocu i brai i svima u kui... Pod uticajem tog svog roaka Franjo Broz odluio je da poalje Jou na kelnerski zanat u Sisak. Tako je Josip Broz, u svojoj petnaestoj godini krenuo trbuhom za kruhom" iz svog rodnog Kumrovca, kao i hiljade ostalih seoskih mladia irom napaene Hrvatske. Druga glava ZANAT U SISKU I ODLAZAK U TUINU (19071913) Razoarenje Joe Broza na prvom zanatu. Metalac. Kod bravarskog majstora Nikole Karasa. Segrtovanje. ivot u koli. Prvi samostalni posao. Susret sa socijalistima. Policiski progoni. Josip Broz zavrava zanat i u septembru 1910 godine postaje lan Socijaldemokratske stranke. Odlazak u selo kod svojih. Prvi trajk. Proslava Prvog maja 1911 godine. Put u Trst. Rad u Kamniku. trajk u ekoj. Usavravanje u Nemakoj i Austriji. U pratnji svog roaka, stoernog narednika Jurice Broza, Joa je stigao u grad Sisak na zanat. Sisak je poetkom ovog veka bio mali grad na uu Kupe u Savu, osmi po veliini u Hrvatskoj (7.545 stanovnika). Ispred Siska su bili: Zagreb (74.703), Osijek (28.505), Zemun (15.835), Karlovac (14.992), Mi-trovica (12.325), Varadin (12.149), Brod (9.142). Jurica Broz odveo je Jou na zanat u kantinu penzionisa-nog narednika Ignaca trigla1; kantina se nalazila uz samu kasarnu Dvadeset i sedmog domobranskog puka, na obali Kupe. To je ustvari bila jedna lepo ureena kafana. U dvoritu je postojala bata i kuglana, gde su oficiri i podoficiri gotovo svako vee provodili vreme. U bati su se nalazili veliki kestenovi. a bila je osvetljena karbidskim lampama. U vee je svirao tamburaki orkestar. Kao dobar prijatelj gostioniara trigla, biveg narednika, Jurica Broz je doao na misao da u ovoj kafani zaposli jednog 1 Ignac Strigl umro je za vreme Drugog svetskog rata. Na mestu gde se nalazila Striglova kantina bili su 1952 godine stanovi. 3* 36 PRILOZI ZA BIOGRAFIJU od deaka svoga roaka Franje Broza iz Kumrovca. Tako je doveo Jou na zanat. Joa se brzo razoarao: Nita ja tu nisam uio. Bio sam obian sluga za sve poslove i radio sam dan i no. Povrh svega morao sam od veeri do duboko u no, poslije dnevnog rada, da namjetam kegle, da prestojim na nogama sve dok i posljednji gost ne bi iziao. Imao je gazda sina, iskrenog mladia, Edvarda, koji je po zanatu bio mesar. On je Joi govorio da od takvog uenja kel-nerskog zanata nema ta da oekuje. U meuvremenu Joa je upoznao nekoliko egrta iz radionice bravara Nikole Karasa. Oni su bili puni hvale za svoj bravarski zanat i malo su potsme-ljivo gledali na Jou, koji se setio i svog uitelja Stjepana Vim~ pueka iz Kumrovca i poslednjeg razgovora s njime. Uitelj mu je savetovao da ui za mehaniara, jer je to zanat budunosti, a konobarski i drugi slini poslovi, koji se obavljaju sedeke ili u dimljivim, zatvorenim prostorijama, ude zdravlju". I Joa se javio kod majstora Karasa.

Majstor Nikola Kara imao je bravarsku radionicu u jednoj prizemnoj kui u Galdovakoj ulici (danas Tomislavova ulica). Ta kua stoji jo i danas. etiri mala prozoria, u visini ulinog trotoara, gledaju iz suterena na ulicu. To je bila radionica, a odmah do nje spavaa soba Nikole Karasa i njegove ene. Nekoliko omanjih soba na spratu Kara je izdavao samcima. Tu je stanovala njegova ki Zora. Kara je bio krupan ovek, ezdesetih godina, poreklom eh. Upitao je Jou zato je doao, a ovaj mu je kratko odgovorio da ne voli da bude kelner, negcf da eli da bude mehaniar. Cenio je Kara svoj poziv, a i po prirodi je bio dobroduan ovek, pa mu se dopao Join odgovor. Ali, majstor Kara bio je ujedno i ovek od zakona. Zato je upitao Jou da li e se s pro-menom zanata sloiti i njegovi roditelji, odnosno staratelji. Joa je odgovorio da mu roditelji ive u Zagorju i da je on uveren da bi i njegov otac Franjo svakako vie voleo da mu sin ui bravarski zanat nego da pere sudove. Ima pravo, mali, sea se danas Josip Broz reci maj -stora Karasa ali mora javiti ocu da doe, pa ako on sa mnom sklopi ugovor, onda e sve biti u redu. Jo istog dana Joa je pisao u Kumrovec, objasnio ocu svoju elju i molio ga da doe u Sisak. Ali, putovanje do Siska stajalo je prilino novaca, bilo je skupo, naroito za Franju Broza, kome je svaki filir znaio mnogo. Ipak je Franjo smogao neto para i pojavio se u Sisku. Pristao je da Joa pree na bravarski zanat. Na rastanku Joa mu je predao gotovo svu svoju uteevinu, koju je skupio mahom od napojnica u kantini. ZANAT U SISKU 37 I Joa je jedino mogao da kupi za sebe plavi radniki kombinezon, kako u radionici ne bi prljao svoje obino odelo. Kar asova bravarija imala je jednog do dva pomonika i tri do etiri egrta. Za ono vreme, u Hrvatskoj, to je bila vea bravarska radionica. Godine 1900 u Hrvatskoj je bilo ukupno 549 bravarskih radionica, od kojih 299 nisu upoljavale ni jednog najamnog radnika, to jest postojao je samo majstor, ak i bez egrta. A ostalih 250 bravarskih radionica upoljavale su svega 862 pomonika i egrta. Ova injenica moe da poslui kao ilustracija o optoj zaostalosti privrede Hrvatske pre Prvog svetskog rata. Dok je u Austriji i Maarskoj industriska revolucija ila punim tempom, dotle se ekonomski razvitak Hrvatske spreavao, ograniavajui se samo na vaenje sirovina za industriju Budimpete i Bea ili izradu polufabrikata. A. G. Mato 1909 godine s ogorenjem veli da je to maarsko ugnjetavanje pretvorilo Hrvatsku ne samo u afrikansku koloniju, nego u jednu veliku robiju". Koliko je Hrvatska bila ekonomski zaostala, najbolje govore brojke o proizvodnji gvoa i uglja. Godine 1906 u Hrvatskoj je proizvedeno svih vrsta gvoa i elika 4.664 tone, to jest po jedan kilogram i 700 grama na svakog stanovnika. A 1896 ta proizvodnja ak je bila vea, iznosila je 6.529 tona. Uglja je izvaeno 1906 godine 260 hiljada tona. Industrija u Hrvatskoj razvijala se strahovito sporo. Godine 1890 u Hrvatskoj je u industriji, zanatstvu i saobraaju bilo zaposleno 8,3% stanovnitva, a 1900 godine taj procenat jedva se popeo na 8,6%. Od svih preduzea 98,1% pretstavljale su male zanatske radionice. Dve treine preduzea bila su bez ijedne

pomone snage, na srednja preduzea otpadalo je pro-seno 9 radnika, a velika preduzea su inila svega 0,5% od ukupnog broja preduzea. U Hrvatskoj su se, u to vreme, mogla na prste izbrojati preduzea koja su upoljavala iznad stotinu radnika. Ne raunajui umska preduzea (5.871 radnik), pilane (2.777) i fabrike tanina (1.043), gde su mahom bili zaposleni sezonski radnici, seljaci iz okolnih sela, u Hrvatskoj su postojale sledee vee fabrike: Beoin (cement) 617 radnika, Duga Resa (predionica pamuka) 492 radnika, Daruvar (staklo) 423 radnika, Bregana (fabrika tapova) 191 radnik. Ovde nije uraunata Rijeka, koju su maarski feudalci prigrabili Nagodbom od 1868 godine. TJslovi pod kojima su radnici radili u Hrvatskoj prvih godina ovoga veka bili su vrlo teki. Radno vreme je iznosilo od 12 do 14 asova. Nadnice niske, naroito kad je izbila kriza i nastala skupoa. Delegat iz Hrvatske na kongresu Socijalde38 PRILOZI ZA BIOGRAFIJU mokratske stranke Maarske 1899 bio je naveo kao veliki uspeh radnitva da su u nekim granama postigli 12-asovni radni dan. Radionica Nikole Karasa nije bila mnogo prostrana. Imala je u podrumu kue dve odaje. Prva je bila velika 3X3 metra, a druga 4 X 4. U sredini radionice nalazio se panj sa nakovnjem. Za vreme zimskih meseci egrti su spavali na jednom velikom stolu, a leti su ili u dvorite i legali u tali na seno. Posao je poinjao u 6 sati ujutro, a zavravao se oko 6 uvee. Tako je propisao i Obrtni zakon iz 1884 godine. Oko podne ula bi u radionicu Karasova erka Zora i unela hranu egrtima. Posle jela bi se odmah nastavljalo s poslom. Hrana nije bila rava. Ujutro bismo dobili oko pola litre bijele kave i jednu emlju za tri krajcara, veli Josip Broz. Jedno vrijeme jeli smo kupus iz dana u dan, pa se meni i ostalim egrtima dojadilo. Nismo ga vie mogli jesti, nego bi ga prosuli u jednom uglu dvorita... Kara je sveeri svraao u kafanu Kod zobenice". Ako je od svoje ene traio 20 filira, znalo se da se nee napiti, ali ako je traio krunu, kasno u no doao bi pijan. Ali egrte nije maltretirao. ak ih nije tjerao da idu <u crkvu, jer i sam nije iao. Joa je 1908 godine uspeo da ubedi svoga gazdu da treba uzeti jo jednog egrta. Kad je Kara na to pristao, Joa je javio u selo da doe njegov mlai brat Stefan. Tako su braa tu zajedno uila zanat. Dva puta nedeljno i praznikom Joa i Stefan ili su u egrtsku kolu od 5 do 7 sati uvee U te dane egrti su radili u radionici jedan sat manje, ali su zato imali i jedan sat manje slobodnog vremena. kola je trajala tri godine. U knjizi Ispitno izvjee", dokumentu kole koji je sauvan, zabeleeno je pod brojem 893 da je Josip Broz poeo da pohaa tu kolu 24 novembra 1907 godine, a da ju je zavrio 2 novembra 1910 godine. egrtska kola u Sisku po svome programu bila je slina srednjim graanskim kolama. aci su osim strunih predmeta dobijali obuku iz opteg znanja, geografije, istorije, hrvatskog ili srpskog jezika. Ta naa egrtska kola nije bila loa, pria Josip Broz. Davala nam je iroke mogunosti za uenje... Najmiliji mi je bio nastavnik hrvatskog jezika, neki Despot1, visok Hercegovac, iji mi je lik ostao u ivoj uspomeni, zatim direktor Ha-velja... Uili smo Gorski vijenac", Smrt Smail-age engia"... Uitelj Despot bi me esto prozivao da recitujem iz Gorskog

1 Feliks Despot kasnije je postao direktor graanske kole u Sisku, , a posle je otiao u Zagreb, gde je vrio dunost kolskog nadzornika. Umro ja posle Drugog svetskog rata. ZANAT U SISKU 39 vijenca", a ja bih se trudio, ukoliko mi je to moja kajkavtina doputala... Poslije bi nam Despot govorio o Crnogorcima, njihovom junatvu... U poetku nisam mnogo volio Despota, jer je bio odve strog. Ali se to moje miljenje o njemu naglo promijenilo. On se bio oenio jednom djevojkom koju je mnogo volio, nekadanjom svojom uenicom. Mlada ena umrla je pri poroaju. Prolazei jednom pored groblja, vidio sam svog uitelja kako lei na grobu svoje ene i plae poput djeteta... Brzo sam se uklonio da me on ne opazi, i otada sam prema njemu gajio neko udno potovanje... Za itave tri godine nikad ga nismo vidjeli nasmijanog... Na direktor kole Havelja bio je dobroudan ovjek. Njemu sam jednom za prvi april uinio nezgodnu alu. Uitelji su sjedili za katedrom na jednoj staroj crnoj stolici. Ja uzeh tinte i dobro njome isprljah stolicu. Raunao sam da e doi i sjesti uitelj koga nisam mnogo volio, ali umjesto njega pojavio se direktor, i to u svijetlosivini hlaama. Od uda nisam mogao da zinem. Htio sam da kaem ta sam uinio, ali je bilo prekasno. Direktor je ve sjedio na stolici, a kad je ustao, na svijetlim hlaama tamnile su se mrlje od tinte. Poslije sam priznao to sam uinio i rekao mu po dui za koga sam to bio spremio, a on mi je sve to oprostio. Sisak je u to doba bio jedan od centara hrvatsko-srpske koalicije, u koju su bile ule sve opozicione hrvatske i srpske politike partije u Hrvatskoj. U Sisku je iveo pretsednik hrvatsko-srpske koalicije Grga Tukan. I Be i Budimpeta radili su svim silama da se odnosi Hrvata i Srba u Hrvatskoj to vie pomute. Nalazili su oviniste meu jednima i drugima. Za -vreme vladavine Khuen-Hedervarya, dok je u Hrvatskoj be-sneo najstraniji teror, Srbobran", srpski ovinistiki list u Zagrebu, veselio se to je ukinuta hrvatska opera u Zagrebu. Kad je otiao Khuen-Hedervary, kad je za bana doao Rauch, onda se situacija menja. Budimpeta daje mig frankovcima, koji otpoinju proganjanje Srba. Treba itati Supilovu knjigu Politika u Hrvatskoj" pa da se vidi sva bestijalnost Budimpete i Bea i sva kratkovidost veine rukovodstava politikih partija Hrvatske. Ta borba se odraavala i u Sisku u raznim oblicima. Bilo je lupanja srpskih radnja, uvreda i drugog. Ali, bila je jaa struja koja je prozirala tu igru Pete i Bea, i njihovih banova Hedervarva i Raucha. Sjeam se pria Josip Broz ala i doskoica koje su se u to vrijeme pravile na raun Raucha. Kad je u Sisak doao jedan putujui cirkus, prve veeri je veliki aplauz po-njeo jedan clown, koji je dvanaest puta morao da ponavlja svoju vrlo jednostavnu taku. Skakutao je ritmiki s noge na nogu pjevajui o tadanjem banu maaronu Rauchu pjesmicu: ,,Ba40 PRILOZI ZA BIOGRAFIJU run, ban, potkovan..." Politiki je to djelovalo vrlo dobro... esto nismo imali para za cirkus, pa smo pokuavali ii i bez para. Jednom dok sam se s drugovima provlaio ispod cirada, opazi me uvar i zgrabi za nogu. Ja se otmem i utrim unutra u cirkus, ali moja cipela ostade u uvarevim rukama. Zaas eto i uvara u cirkus da vidi kome od djece fali jedna cipela. A ja onu drugu cipelu skinem i stavim u njedra. Tako sam ipak uspio da ne budem najuren napolje.

ivot Joe Broza u Sisku, kod Karasa, odvijao se u radionici, u koli, a pokatkad su egrti ugrabili vremena da odu u cirkus ili na obale Kupe i Save. U cirkusu su Joa i drugovi nauili da diu tegove i da se rvu grko-rimskim stilom. U tome ih je poduavao jedan radnik iz Siska, po imenu Potkrajek, koji bi odmah stupao u svaki putujui cirkus koji bi naiao u Sisak i onda izvodio razne atletske vetine. Na Savi i Kupi bila je razonoda druge vrste. Na mestu dananjeg Siska jo u IV veku pre nae ere keltsko pleme Scordisci imalo je svoj veliki grad po imenu Segestica. Rimljani su kasnije osvojili ovaj keltski grad i podigli bogato i veliko naselje Siscia, koja je bila sredite rimske pokrajine Panonia Savia. Kad je negde oko 1908 godine prekopavano korito Kupe, radnici su naili na temelje starih rimskih graevina, koje je davno preplavila voda. Iz rene dubine vaeni su rimski sudovi, vaze, poprsja, pa i poneki zlatnik. itav se Sisak pria Josip Broz uzbudio. Sve iva navalilo je da eprka u mulju, da trai zlatan novac. I mi egrti, zajedno s kalfama, iskrali smo se jednom iz nae radionice dok je majstor Kara sjedio u kavani, pa smo krenuli da i mi traimo rimsko blago na Kupi. Vratili smo se praznih ruku, ali nas je majstor dobro izgrdio. Joa je od svog majstora samo jednom dobio amar. Eva kako je do toga dolo. Otkako je Joa bio poao u egrtsku kolu, kod njega se razvila strast za itanjem. Grabio je i itao sve odreda to mu je dolazilo pod ruku: istorije, razne romane domaih i stranih pisaca, putopise, pustolovne romane Conana Doyla koji su izlazili u sveskama... Novac za njih je dugo skupljao, najvie od pravljenja kljueva ili opravki brava sue-dima. Ali, za itanje je ostajalo malo vremena. Dvanaest sati u radionici, dvaput nedeljno kola, a lampa je smela da gori taman dok se ne polee. Zato bi Joa nekiput itao i za vreme rada. Jednom prilikom radio je na bor-maini novom burgijom. itao je naglas, a ostali egrti su sluali. Obino se postavljala straa, da ih majstor Kara ne bi iznenadio. Ali su podvizi Sherlocka Holmesa bili tako uzbudljivi da je i straar zaboravio na sve. Majstor Kara je neopaeno uao u radionicu i polako se Joi primakao iza lea. Na nesreu, u tom trenutku pukla je burgija. Karasu je jurnula krv u glavu, pa je Joi opalio amar. ZANAT U SISKU 41 i Joa je ispustio roman iz ruku i iziao iz radionice: amar koji sam dobio sea se Josip Broz teko mi je pao, pa sam odluio da pobjegnem, iako je to bio posljednji mjesec mog trogodinjeg uenja zanata. Iz Siska Joa je pobegao do jedne ciglane u okolini, ali majstor Kara je njegovo bekstvo prijavio vlastima, a andarmi su pronali Jou i sproveli u zatvor u Sisak. Stari majstor Nikola Kara imao je dobro srce i odmah je poslao svom ueniku ruak u zatvor i pobrinuo se da bude odmah puten na slobodu, kako bi dovrio zanat, a i svoj prvi samostalni rad: izradu ograde za stepenite Kotarskog suda u Sisku. Tone Gobac1, koji je kao mlad egrt kod majstora Karasa radio zajedno s Joom, sea se tih dana: Joa jo nije bio osloboen, a ve mu je majstor Kara povjeravao samostalne poslove. Izradio je ogradu na stepenitu Kotarskog suda u Sisku. Radio je iz vatre", to jest iz usijanih komada eljeza kovao je razne figure, cvjetove i druge

sitne ukrase, a ja sam mu, kao mlai, pomagao. Buio sam borerom rupe i zakivao... Dok je Joa uio bravarski zanat u radionici majstora Karasa, smenjivali su se na poslu kao pomonici kalfe ljudi raznih nacionalnosti, znanja i politike izgraenosti. Ti pomonici bili su ljudi razliitih godina starosti i razliitog karaktera. Neki su pomagali egrtima, uili ih i savetovali, a neki su bili grubi, tukli egrte, drali se nadmeno, kao da i sami nisu bili nekoliko godina ranije egrti. Od svih pomonika koji su proli od 1907 do 1910 godine kroz Karasovu radionicu, Joa Broz se najvie zbliio s jednim koji je bio doao 1909 godine iz Zagreba, a zvao se Smit. Bio je lijep momak, pria Josip Broz nosio je crvenu maramu i volio je sve egrte oko sebe. Nikad nas nije tukao. Savjetovao nam je da uimo njemaki, kako bismo mogli da se usavravamo u poslu. Znao je i pripovijedati o zanimljivim stvarima, o Hallevevoj kometi, o avijatiaru Farmanu i njegovim acima... Uoi prvog maja 1909 godine govorio nam je da je to radniki praznik, da svi zajedno treba da donesemo zelenila i cvijea i da tog dana sveano ukrasimo nau radionicu. mit je, na nau alost, brzo otiao, a s nama se zdruio jedan drugi kalfa, po imenu Gapari, rodom iz sela Odre kraj Siska. Radnikog pokreta u to vreme u Sisku gotovo nije bilo. Pre svega, u gradu je bilo vrlo malo radnika, neto vie u pivari porodice Aleksander i jednoj pilani, a drugo, policiski reim bio je naroito otar. Iako je Sisak po broju stanovnika spadao 1 Tone Gobac radio je 1952 godine u loionici dravnih eleznica u Sisku kao glavni brigadir-strojobravar na spoljnjem radu. L 42 PRILOZI ZA BIOGRAFIJU meu deset najveih gradova Hrvatske, daleko je zaostajao u pogledu radnikih organizacija za mnogim drugim manjim me-stima. Ve u to doba, u prvoj deceniji XX veka, radniki pokret u Hrvatskoj imao je jake korene. Istina, radnika je u Hrvatskoj bilo malo s obzirom na slab razvoj industrije, ali radniki pokret u onim krajevima gde je bilo fabrika pokazivao je neobinu upornost i borbenost. Jo 1894 godine bila je osnovana Socijaldemokratska stranka Hrvatske i Slavonije, koja je, dodue, imala prilino oportunistiko rukovodstvo, ali organizacije na terenu, naroito zbog ekonomskih pitanja radnika, vodile su borbe i trajkove, a u vie mahova objavljivani su i generalni trajkovi u Zagrebu, Osijeku, Brodu i Rijeci. U doba Khuen-Hedervarva stranka je bila podvrgnuta estokim progonima, zabranama svojih organa: Slobode" i Slobodne rijei". U 1898 godini od 24 broja Slobode" bila su zabranjena 23. U Sremu je 1896 godine jedna grupa lanova Socijaldemokratske stranke osuena ukupno na 125 godina tamnice. Uprkos takvim uslovima, stranka je slala svoje delegate na meunarodne socijalistike kongrese. Progoni su se nastavljali i posle pada Khuen-Hedervarya, 1903 godine. Zbog ubistva jednog radnika buknuo je u Osijeku, 1905 godine, generalni trajk. Godine 1907 u Zagrebu, a 1908 na Rijeci takoe je voen generalni trajk. Od isto ekonomskih zahteva za smanjenje radnog dana i poveanje nadnica, Socijaldemokratska stranka prelazi i na politike zahteve za opta politika prava, za osloboenje Hrvatski od maarskog ugnjetavanja. Za vreme reima

Khuen-Hedervarya stranka je jo nekako tolerisana, ali su sindikati, pod pritiskom poslodavaca, redom zabranjivani. Tek 1907 godine, vlada hrvatskosrpske koalicije prvi put je dozvolila rad sindikatima, ali je to kasnije pod banom Rauchom ponovo bilo ukinuto. Zbog toga su radnici stvarali ilegalne sindikalne organizacije, to jest meovite partisko-sindikalne organizacije. Ovo se i kasnije odralo, tako da su lanovi sindikata automatski postajali i lanovi Socijaldemokratske stranke. Koliko je uticaj stranke bio velik meu radnikim masama, vidi se po tome to su graanske partije odmah poele da stvaraju u radnikom pokretu svoje grupacije. Jo pri kraju prolog veka frankovci su pokuali da oforme hrvatski radniki pokret, a neto kasnije Kaptol je bio inicijator hriansko-socijalistikog pokreta. Jo je jedna stvar karakteristina za socijalistiki pokret Hrvatske. Od samog poetka on je na svoju stranu privukao jedan deo seljaka, mahom siromanih, naroito u Slavoniji i Sremu. Ti krajevi su i poslali u Hrvatski sabor prvog socijaldemokratskog narodnog poslanika. ZANAT U SISKU 43 U pogledu razvoja radnikog pokreta Hrvatske, Sisak je bio negde na poslednjem mestu. Zato prvi pokuaji mita da preko organizovanja proslave Prvog maja okupi radnike nisu doneli velike rezultate. Godine 1909 Sisak je bio jedan od retkih gradova Hrvatske u kome Prvog maja nije bilo radnikih demonstracija. Gapari i nekoliko drugih pomonika, naroito stolarskih i tipografskih, sastajali su se u gostionici Lovaki rog" i tu se dogovarali o organizovanju sindikata i drugim akcijama pred kojima su stajali. Mi, egrti pria Josip Broz nismo smjeli da svraamo u gostionicu. Ali kad bi nas majstor poslao da mu donesemo piva, radoznalo bismo zavirivali u prostoriju u kojoj su se sastajali Gapari i ostali pomonici. Teko je napredovao Gapari u svome radu. U gostionici se nije moglo mnogo uiniti. Gostioniar nije hteo da trpi goste koji neto ne poruuju. Dakle, moralo se piti, pa ve posle jednog sata nije moglo biti ozbiljnog razgovora. Zato su radnici u jaim centrima skupljali dobrovoljne priloge za gradnju radnikih domova. U Brodu je bio podignut prvi radniki dom, ali u Sisku nije bilo takvih snaga. Gapari se morao zadovoljiti akcijom meu egrtima. Govorio nam je pria Josip Broz da se socijaldemokrati najvie bore protiv kapitalistikog izrabljivanja, a takoer i protiv popovskog zaglupljivanja. Meni se svialo i jedno i drugo, jer i kao dijete nisam volio fratre i popove. Joa je po nalogu Gaparia skupljao dobrovoljne priloge za Slobodnu rije", list Socijaldemokratske stranke. Prodavao je Radnike igice", od kojih je rabat, 5% od njihove cene, iao u fond Slobodne rijei". mit je rasturao i prodavao izdanja socijalistike knjiare Naa snaga" iz Zagreba. Najvredniji su mu itaoci bili Joa i nekoliko njegovih drugova. U jednom izvetaju kotarskog pretstojnika iz Siska navodi se spisak broura koje su se prodavale u to doba po Sisku: ,,I. Letai za najjednostavniju socijalistiku agitaciju: Ljudi spasite duu" (est filira), ,,U emu je snaga radnog naroda" i Brate nemoj izdati'" (osam filira), Ko su socijaliste i ta hoe" (deset filira), Zato smo socijalni demokrati" (deset filira), Najobinije radnike pjesme (osam filira), Bojkot, to je i kako se rabi" (osam filira), to je ope, jednako, izravno, tajno i proporcionalno izborno pravo"

(deset filira), Zivilo ope, jednako, izravno i tajno pravo glasa. Zato traimo ope pravo glasa" (etiri filira), Vanost i znaenje strukovnih udruenja" (deset filira). 44 PRILOZI ZA BIOGRAFIJU II. Brourice i letai za antiklerikalnu propagandu: Govor jezuitskog generala" (etiri filira), Ispovijed pape Aleksandra IV Borgia" (dvanaest filira), Kranstvo i socijalizam" od A. Bebela (deset filira), Ko unituje obitelj" (esnaest filira), Kranski socijalizam ili soc. demokratija" od V. Koraca ( trideset filira), Pogledi na klerikalizam u Hrvatskoj" (ezdeset filira), Tajne panjolske inkvizicije", puki roman (tri krune), Ko je za krivu prisegu?" (deset filira). III. Brourice za socijalistiku agitaciju i naobrazbu u socijalizmu: Poslije rada" (10 filira), Materijalistiko shvaanje povjesti" (6 filira), ,,O socijalistikom moralu" (10 filira), Program soc. dem. stranke" (6 filira), Dolazi glad i nevolja" (20 filira), Socijalni karakter prostitucije" (30 filira). IV. Znanstvena socijalistika djela: Komunistiki manifest" od K. Marxa i F. Engelsa (30 filira), Temeljna naela soc. demokratije" od K. Kautskog (1,5 kruna), Razredna borba" (30 filira). V. Povjesna djela o socijalistikoj agitaciji i ureenju stranke: Program i organizacija Socijalno-demokratske stranke u Hrvatskoj i Slavoniji" (6 filira), Statut Socijalno-demokratske stranke u Hrvatskoj i Slavoniji" (6 filira). VI. Slobodoumna i zabavna djela: Rasap", socijalni roman od Kosora (kruna 1,5), ,,U godini 2000" od Bellamva (90 filira), Na oceanu" od E. Amicisa (kruna 1), Nihilistica" od S. Kovalevske (kruna 1), Pod ispovjednim peatom", I dio (kruna 2,60)." Ovu literaturu itali su Gapari i njegovi egrti, ona im je otvarala nove vidike. Ali i Gapari se nije dugo zadrao u Sisku, ve se vratio u Zagreb. Pred odlazak je organizovao skupljanje priloga za radnike u vedskoj, koji su 1910 godine bili stupili u generalni trajk. Sisak je u toj akciji daleko zaostajao za drugim radnikim centrima u Hrvatskoj, ali ipak je to bio dobar poetak. Smit je pretplaenu Slobodnu rije" ostavio Joi i njegovim drugovima, koji su s velikim interesovanjem itali naroito dve rubrike. Jedna od njih govorila je o borbi radnika u drugim zemljama: o otporu radnika u Rusiji, o socijalistikoj republici" u amerikom gradu Mihvaukee, gde su socijalisti bili pobedili, o 23 japanska socijalista koje je Mikado bio osudio na smrt... Druga je bila antiklerikalna. Po odlasku Smita i Gaparia, drugi radnici nastavili su borbu za osnivanje sindikata u Sisku. Policija je sve to budno motrila i pravila je razne smetnje. Zbog toga je nekoliko radZANAT U SISKU 45 nika uputilo u Slobodnu rije" jedan dopis koji je objavljen 19 februara 1910 godine. U tom dopisu se veli: ,,I ovdanji radnici poeli su se okupljati i organizovati, ali to nije bilo nikako pravo obrtnicima, a na elu im arfmaheru Zla-tariu. Osobito kad su se radnici jo po koji puta sastali na dogovor, onda je patriotama prekipjelo. Tako je prolog utorka bio pozvan pred polica jnog nadzornika tampfa drug Lipart radi sudjelovanja na jednom dogovoru. Osim njega pozvani su bili i svi pekarski radnici radi sastajanja, jer to jako patriotskim glaveinama smeta. Naroito

drugu Lipartu grozio se policajac, da e ga zatvarati po 8 i 14 dana uz sam hljeb i vodu, bude li se bunio" protiv poslodavaca. A ostale radnike da e sve redom izagnati! (Liparta ne mogu, jer je Sianin.) No najvei je trn u oku svima na drug Majder. On je voa buntovnike bagae", kako se to ve napredno izraavaju sisaka patriotska gospoda! Dapae, prekjuer zakljuie poslodavci da se pod svaku cijenu imade progonima maknuti druga Majdera iz Siska, da ne buni" radnike..." U Sisku se tako sindikati nisu smeli javno osnovati, pa je poeo tajni upis. Polovinom 1910 bilo je preko 50 radnika i pomonika ulanjeno u sindikate. U maju iste godine bio je lino doao u Sisak jedan od voa Socijaldemokratske stranke Hrvatske i Slavonije, Vilim Bukeg, da osnuje sindikat. Sastanak se odravao u jednoj gostionici, pozivi su ranije bili urueni, bile su obavljene sve zakonske formalnosti, ali se u gostionici pojavio redarstveni povjerenik" Stampf i traio da se svi odmah raziu. Radnici su se bunili, ali oportunista Bukeg ih je umirivao, uvjeravao da e se stvar ispraviti, da e on ii gradonaelniku zbog ove nepravde. Meutim, policajci su sproveli ono to su hteli. Sastanak nije mogao biti odran. Radnici su se razili gunajui protiv policije, a jo vie protiv mlitavog Bukega. Nije to bio prvi sluaj da su se radnici bunili protiv Buk-egovog oportunizma. U Brodu su ga nekoliko meseci ranije, za vreme kampanje za opta politika prava, radnici ak i izvi-dali. Ta kampanja, u kojoj je uestvovala veina politikih partija Hrvatske i Slavonije, nije donela one rezultate koji su se oekivali, a naroito to se tie interesa radnika i siromanih i srednjih seljaka. Izborni zakon u Hrvatskoj bio je takav da je od ukupnog broja stanovnika svega 45 hiljada imalo pravo glasa. Naprimer, u Titovom selu Kumrovcu svega su tri oveka imala pravo glasa! Jedan deo lanova Hrvatskog sabora (razna vlastela, biskupi i veliki upani) ulazio je u to pretstavnitvo 46 PRILOZI ZA BIOGRAFIJU bilo po naslednom pravu bilo po slubenom poloaju. Pravo glasa imali su samo oni graani koji su plaali iznad 30 forinti neposrednog poreza, a takvih je bilo svega 1,8% od itavog stanovnitva Hrvatske (od 2,416.304 stanovnika pravo glasa imalo je 45.381). U tom pogledu Hrvatska je bila posle Rusije naj zaostali ja zemlja u Evropi. Iz donje tabele vidi se koliko je procenata stanovnitva imalo izborno pravo u drugim zemljama: Maarska po zakonu od 1890 6,3% Austri j a 1907 19,9% Italija 1909 3,6% Francuska 1907 28,1% vaj carska ,, 1907 28,9% Nemaka :, 1907 22 % Srbija 1904 OQ 0/ ZO /q Engleska ^905 16,7% Holandija 1907 15,4% Uprkos ovakvom izbornom zakonu, Socijaldemokratska stranka je 1908 godine, i to na izborima sa javnim glasanjem, od 35.800 predatih glasova (od toga broja polovina glasaa su bili dravni i optinski inovnici) dobila 890 glasova, a od 88 mandata jedan. Na te izbore je izala i Seljaka stranka Stjepana Radia, koja

je dobila 1.310 glasova i tri mandata. Izborna reforma nije donela eljene rezultate. Broj biraa sa poveao (na nekih 7,5% stanovnitva), ali su osnovne radnike i seljake mase ostale i dalje otstranjene od uea na izborima za lanove Sabora. Bliio se dan kad e Joa Broz biti osloboen", kad e istei rok iz ugovora s majstorom. U septembru 1910 Joa je proglaen za pomonika, dobio svedoanstvo o zavrenoj egrtskoj koli, oprostio se s majstorom Karasom1 i drugovima, i krenuo u Zagreb. Sezona je ve bila pri kraju, pa je Joa uspeo da se zaposli samo za dva meseca u bravarskoj radionici kod Haramine u Ilici. Tu mu je nadnica iznosila 2 krune i 30 filira. Stan je plaao meseno 20 kruna, a hranu 7 kruna nedeljno. Kilogram mesa stajao je 2 krune, a hleba 36 filira. Prvih dana po stupanju na posao Josip Broz je otiao u Savez kovinarskih radnika u Radniki dom u Ilici broj 53 i upisao se za lana. Time je ujedno postao i lan Socijaldemokratske stranke Hrvatske i Slavonije. Bilo je to oktobra 1910, 1 Majstor Nikols Knras napustio je Sisak za vreme Prvog svetskog rata i otiao u Zagreb, gde je umro. Nisam mogao da utvrdim godinu njegove smrti. ZANAT U SISKU 47 kad je Josip Broz dobio lansku kartu i znaku: dve ruke koje se rukuju, a u sredini eki. Tada je imao 18 godina. Tih dana Josip Broz je uestvovao i u radnikim demonstracijama. Na vlasti se nalazio ban Tomai, desna ruka Khuen-Hedervarya (tada pretsednika maarske vlade). Vraao se stari reim progona i ikanacija. Demonstracije su odrane u najprometnijoj zagrebakoj ulici, Ilici. Radnici su izali na ulicu sa crvenim zastavama i bakljama. Bilo je i hapenja. U radionici Joa je vredno radio. Hteo je da ispuni svoju elju od malih nogu, hteo je da kupi novo odelo, pa da tako, lepo obuen, doe u Zagorje meu svoje. Iako je bila velika skupoa, a nadnica relativno niska, on je ipak upornom tednjom, prosto otkidajui od usta, skupio tridesetak kruna. Otiao je u radnju i izabrao za 20 kruna lepo novo odelo. Odneo ga je u svoj stan, a zatim se vratio u radionicu da se oprosti s drugovima. Kad se vratio kui, vrata od sobe bila su irom otvorena, a novom odelu ni traga ni glasa. Sav tuan morao je da ode u staretinarnicu i da kupi za 4 krune staro, iznoeno odelo da se ne bi kui u Zagorje vratio u istoj odei u kojoj je radio kao egrt. Najzad je krenuo za Kumrovec. Roditelji i susedi doekali su ga lepo i srdano. Joa je ve bio svoj ovek. Imao je i dvadesetak kruna, astio je u gostionici prijatelje, ali morao je i ocu neto da pozajmi. Kod kue je ostao u toku itavog januara i februara 1911 godine pomaui bratu Dragutinu, koga je najmio jedan preduzima da mu pravi cementne levke za kanale i crepove. To se nije nikom svialo. esto je Joa imao prilike da uje primedbe svojih roditelja i drugih seljaka da mu za pravljenje cementnih levaka nije trebalo izgubiti tri godine na uenju zanata. Cuo sam sea se Josip Broz da je o tome govorila i moja majka s ocem, i bilo mi je krivo i teko. Odluio sam da ponovo odem od kue i da pokuam negdje nai posla, iako je bila kriza. Otac me je kolima odvezao do stanice Rajhenburg, odakle sam vozom otiao do Ljubljane.

Joa je imao svega deset kruna u depu, i ma da je u Ljubljani iveo najskromnije, ubrzo je ostao bez para. Obiao je nekoliko radionica u Ljubljani, ali nigde nije bilo posla. Morao je da krene dalje. Kao metu svoga puta izabrao je Trst. A kako nije imao novaca za eleznicu, zaputio se peice, preko brda i dolova. Bila je jo zima. Puna tri dana, gazei sneg, putovao je Joa do Trsta. Noio je u Logatecu, Seani i Opinama. U Opinama desila mu se i ta nezgoda da mu je u tali, u kojoj je noio, krava isprljala i pokidala odelo, traei so koje nije bilo. fc,. 48 PRILOZI ZA BIOGRAFIJU Kao lan sindikata, Joa je u Trstu dobio pomo od sindikalne organizacije, ali ni tu nije mogao nai posla. U to vreme sindikalne knjiice davale su pravo radnicima u itavoj Austrougarskoj da dobiju pomo od sindikata, ukoliko su nezaposleni. Desetak dana pokuavao je da se zaposli, pa kad u tome nije uspeo, nije mu preostalo drugo nego da se peice vrati kui. Vozei se jedan deo puta u kolima jednog seljaka, zaspao je tvrdim snom. A seljak ga je, ne htevi ga probuditi, odvezao u entpeter na Krasu, gde ga je zadrao u svojoj kui i nahranio. Zatim je prenoio u Rakeku i, konano, posle nekoliko dana stigao kui u Kumrovec, gde ga nisu oekivali. Kod svojih nije mogao niti hteo dugo da ostane. Ve u martu otiao je u Zagreb i zaposlio se u radionici majstora Knausa na Prilazu, poznatoj po svom kvalitetnom radu. U Sisku Joa nije imao prilike da usavri svoje znanje. Sad mu se za to pruila mogunost. Knaus je u svojoj radionici popravljao automobile, bicikle i najraznovrsnije maine. Sam Knaus bio je postariji ovek, visok, uvek lepo obuen, finih manira. U radionicu je malo navraao. U Knausovoj radionici Joa je radio oko etiri meseca, a odmah se prijavio i svom sindikalnom savezu kovinarima. Prvo je platio zaostalu lanarinu, a zatim poeo da dolazi redovno na sastanke. U to vreme Socijaldemokratska stranka vodila je borbu protiv skupoe i sve veih izdataka za naoruanje. Uticaj stranke meu radnitvom poeo je 1911 da opada, naroito zbog oportunizma u rukovodstvu. U unutranjosti Hrvatske i Slavonije prvih meseci 1911 godine bilo je dolo do snanih pokreta radnika za vee nadnice i pravo na udruivanje. U Brodu, Daruvaru, Pakracu i Zemunu bilo je i sukoba s policijom. Bukeg i ostali rukovodioci stranke gledali su da stiaju ovaj pokret, i osim jedne protestne skuptine u Zagrebu nikakvu drugu akciju nisu preduzeli. Kasnije, u avgustu iste godine u Zagrebu je bio izbio i generalni trajk. Tih mjeseci sea se Josip Broz borili smo se protiv trajkbrehera i uestvovali u prvomajskoj demonstraciji. U zagrebakoj Tvornici strojeva i ljevaonici eljeza izbio je u to vreme trajk, pa su lanovi Saveza kovinara redovno drali strau ispred fabrike, da koji trajkbreher ne bi uao unutra. Bilo je nekoliko lakih sukoba. Prvi maj 1911 godine proslavljen je u Zagrebu prilino masovno. Rad u radionicama bio je potpuno obustavljen. Pre poetka demonstracije grupice radnika obilazile su sva preduzea da vide jesu li svi radnici krenuli na proslavu praznika. Te godine nije bilo sukoba s policijom. Miting je u miru zavren. Posle mitinga su lanovi sindikata u grupama, meu njima i Joa, obilazili razne predele Zagreba i odravali manje konZANAT U SISKU

49 ferencije s radnicima i graanima. Od rukovodstva stranke dobili su i uputstva za agitaciju. Evo nekoliko parola" iz tih uputstava: ,,U Hrvatskoj ima 190 hiljada punoljetnih mukaraca pravo glasa, a 253 hiljade punoljetnih nema. Hrvatski sabor izabralo je 112 hiljada biraa ili 4,28% svega stanovnitva. U austrijskoj polovini drave od 100 ljudi 20 ima pravo glasa, a u Hrvatskoj samo 7. Za militarizam daje drava 800 milijuna, a za nemone radnike i starce nita. Iz Hrvatske se od nevolje iselilo 230 hiljada ljudi. Nauka propisuje za ovjeka 183 kilograma hljeba na god;nu, u Hrvatskoj se pojede 149 kilograma. U Engleskoj ovjek pojede 44 kilograma mesa na godinu, u Hrvatskoj samo l;0 kilograma. Hljeba pojede ovjek u Belgiji 271 kilogram, u Hrvatskoj 149. Za 100 kilograma penice plaamo dravi 7,50 kruna carine, Zagrebakoj opini dvije krune dae. Dolje sa skupoom! Za vola 1851 godine plaalo se carine 8 kruna, za svinju 2 krune, a 1911 godine za vola 72 krune, za svinju 22 krune. Dolje sa lihvarima i oporezivaima vode, hljeba, mesa i ostalih ivotnih potreba u opini i dravi!" U to vrijeme pria Josip Broz voena je, naroito od strane popova, bjesomuna kampanja protiv socijalista i Prvoga maja. U crkvama su popovi govorili da su socijalisti avoli, da e svako otii u pakao tko uzme uea u prvomajskoj povorci. Ta propaganda imala je dejstva ak i meu radnicima, a naroito meu radnikim enama. Sjeam se ovog sluaja. Prolazili smo Ilicom u povorci. Pored mene bio je jedan moj stariji drug, oenjen. Dogodilo se da se tu, u Ilici, nala i njegova ena s djetetom i posmatrala povorku. Kad smo mi naili, dijete je odjednom povikalo: Majko, majko, eno i naeg oca meu avolima..." Joa je kao novoosloboeni radnik imao nadnicu od 2 krune i 30 filira na dan.1 To mu je kao samcu, bez porodice, moglo biti dovoljno za podmirenje najosnovnijih potreba, ali on je neprestano morao da pomae porodicu. Pogotovu kad je o Uskrsu kupio, najzad, novo odelo. Otac je to protumaio na svoj nain: da sin ima velike novce. A menice su dospevale sve ee, Franjine otplate rasle. Tako je Joi ostajalo malo ili nita za druge potrebe. Tog prolea jedva je odvojio 2 krune i 60 filira da bi kupio Movaru" od Uptona Sinclaira, koja se tada mnogo itala u radnikim krugovima u Hrvatskoj, jer je govorila o ivotu evropskih iseljenika u ikakoj klanici. 1 U to isto vreme u Maarskoj i na Rijeci kovinarski radnici bili su daleko bolje plaeni nadnica je proseno iznosila etiri krune i ezdeset filira. U AustroUgarskoj Hrvatska je bila poznata po niskim nadnicama. 50 PRILOZI ZA BIOGRAFIJU Poloaj bravarskih radnika 1911 godine pogorao se, kao i poloaj itavog radnitva, usled sve vee skupoe. Zato su oni u mesecu maju stupili u trajk, koji je trajao punih est nedelja. Savez kovinara je traio devetoasovno radno vreme, da se novoosloboenim radnicima poveaju nadnice od dve krune i trideset filira na tri krune i etrdeset filira, povienje nadnica starijim radnicima, priznanje Prvog maja kao praznika. Pre stupanja u trajk obavljeno je glasanje i veinom od deset prema jedan odlueno da se pone s akcijom. Istovremeno su preko radnike tampe obavesteni svi bravari u drugim gradovima da ne dolaze u Zagreb. trajkbrehera stvarno nije bilo ni u jednoj zagrebakoj radionici, a trajkai su dobijali redovnu pomo od Saveza. Svi su radnici uzeli od svojih poslodavaca svoje poslovne

knjige", pa su neki krenuli u druga mesta. Konano su majstori morali da popuste. Zahtevi su bili delimino usvojeni. Novoosloboeni radnici dobili su poviicu na 2 krune i 60 filira. Najvanije od svega, poslodavci su pristali na devetoasovno radno vreme. To je bio prvi trajk u kome je uestvovao Josip Broz. Iako je sada imao bolje uslove rada, Joa Broz nije dugo ostao u Zagrebu. Krenuo je u fremt", kako se to u ono vreme govorilo. Pred Prvi svetski rat postojale su u Austriji, vajcar-skoj, ekoj i Nemakoj itave kolonije hrvatskih radnika u velikim preduzeima. Ti radnici su odlazili onamo mahom zbog boljih uslova rada, a zatim i iz elje da se usavre u svojoj struci. Tako se i Josip Broz odluio da napusti Zagreb. Obave-stio je majstora Knausa o svojoj elji. Majstor ga je razumeo: Vidi, kad sam ja bio mlad, isto tako sam krenuo u svijet. Nauio sam njemaki jezik i zanat, sea se Josip Broz reci starog Knausa. Majstor Knaus1 je pred polazak ak isplatio Joi Brozu i nadnice sve do kraja meseca, koje nije bio odradio. Iz Zagreba je Joa poao za Be, ali je kod Zidanog Mosta produio za Ljubljanu. Usput se predomislio. Bojao se da u Beu ne proe kao u Trstu.Iz Ljubljane je otiao u kamniku fabriku metalne robe (danas Titan"), koja je imala oko 150 radnika. U Kamniku je Joa iveo vie meseci. Uestvovao je u radu sindikata, a kao dobar gimnastiar pristupio je Sokolu". Na otplatu je kupio sokolsku uniformu i nosio je za vreme sveanosti. Preko puta vebalita Sokola" imali su svoje vebalite klerikalni Orlovi". 1 Radionica majstora Augusta Knausa bila je na Prilazu 65. Knaus je umro 1924 godine. Neko vreme posao je vodila njegova ena Antonija. Stara radionica ne postoji vie. Godine 1928 je pregraena za stan. ZANAT U SISKU 51 Tu smo se pregonili svakog dana. Soko" je bio nacionalna, projugoslavenska, antiaustrijska organizacija, a Orlovi" su bili protiv svega toga. U Kamniku je Josip Broz ostao sve do maja meseca 1912 godine. Fabrika u kojoj je radio bila je vlasnitvo nekog bekog akcionarskog drutva. Ali kad je ono iznenada bankrotiralo, fabrika je morala biti zatvorena. Glavni poslovoa u fabrici preporuio je tada Joi Brozu i jo pedesetorici radnika da pou u eku, u mesto Jince-enkov, u veliku metalnu fabriku koja je izraivala kase i druge sline predmete, jer tamo trae radnike". Poslovoa je bio odjednom toliko ljubazan da je svakom radniku dao za put po stotinu kruna, to je iznosilo vie od jedne mesene plate. Ne slutei nita zla, Broz i drugovi proli su kroz Be, zadrali se u glavnom gradu Austro-Ugar-ske razgledajui ga i onda nastavili put u eku... Meutim, na stanici u enkovu su ih doekali radnici, obavestili ih da su u trajku i da je onima koji su doli namenjena uloga trajkbrehera. Sa stanice smo pria o tome Josip Broz svi zajedno otili u Radniki dom, gdje smo utvrdili da smo prevareni. Odluili smo da ne idemo na rad. Uprava preduzea vidjela je da nas nee moi iskoristiti kao trajkbrehere i morala je da popusti zahtjevima svojih radnika. Oni su tada dobili poviicu, a sa njima smo dobili vee plae i mi koji smo doli iz Slovenije. Radnika organizacija je u toj metalnoj fabrici u enkovu bila prilino jaka i uspela je da dobije bitku. A eki radnici neobino su zavoleli nae ljude, i Joa Broz se nikad dotada nije lepe oseao. Meu naim ljudima bila su dva Hrvata,

a ostali su bili mahom Slovenci, sve mladi ljudi. U enkovu je Josip Broz radio nekoliko meseci1, zatim je preao u Plzenj kod kode". Tu je proveo svega sedam dana. Nije mu se mnogo dopalo, jer je koda" u to vreme bila zastarela fabrika. Iz eke je preao u Nemaku. Kao mlad ovek, radoznao i eljan da vidi najvee metalne fabrike Evrope, on je proputovao Nemaku i Austro-Ugarsku, zadravajui se u raznim fabrikama, negde deset dana, negde malo due. Tako je radio u Bavarskoj, u Miinchenu, zatim u Mannheimu u fabrici Benz", posle toga u Ruhru. Ova putovanja bila su od velike koristi za mladog oveka. Usavrio se u svome zanatu, nauio prilino dobro nemaki i 1 Posle Drugog svetskog rata, u enkovu je, na fabrici u koioj je radio Tito postavljena spomen-ploa: ,,U ovoj je fabrici radio u 1912 godini Josip Broz Tito, maral Jugoslavije". Prema podacima u enkovu, Tito je doao u ovu fabriku 10 maja 1912, a na radu je ostao do 23 avgusta iste godine. Prilikom otkrivanja spomen-ploe u enkovu bili su prisutni i neki radnici, koji su radili zajedno s Titom 1912 godine. Jedan od njih, Antonin Lenc, izjavio je: Tito je jo tada bio socijalist." 4* 52 PRILOZI ZA BIOGRAFIJU eki. Radei u velikim fabrikama zajedno sa po nekoliko hiljada metalskih radnika, Josip Broz je jasno uvideo kakvu snagu pretstavljaju metalski radnici. Doao je i oktobar 1912. Josip Broz je iz Ruhra krenuo za Be. Zaposlenje je naao u velikoj fabrici za izradu mostova Griedl". Uto je izbio Balkanski rat. Dobro se sjeam tih dana, pria Josip Broz. Uzbuenje je u Beu bilo veliko. itao sam neke male beke novine koje su donosile opirne izvjetaje s frontova na Balkanu. Naravno, veina bekih listova hvalila je tursku vojsku i eljela njenu pobjedu. Naalost, i meu radnicima u ovoj fabrici u Beu, iako su veina njih bili socijaldemokrati, vladalo je, pod utjecajem te tampe, slino raspoloenje. U ogromnoj radionici, u kojoj smo radili, mene su ak i zadirkivali zbog toga to sam Hrvat i to elim pobjedu Srbije i drugih balkanskih drava. S vremena na vrijeme poneki bi radnik za vrijeme rada dobacio: Krobot, Krobot!" Meni su te uvredljive ale jednog dana dojadile, pa sam priao jednom radniku koji je to vikao i rekao mu da ve jednom s tim prestane. Zautio je i vie nije bilo takvih ala. Uskoro zatim dolo je do velikih pobjeda balkanskih naroda nad Turcima. Sa svojom porodicom Josip Broz bio je izgubio vezu. Iz Bea je poslao pismo majci, a majka ga je obavestila da se njegov najstariji brat Martin, koji je iz Zagorja otiao u fremt" kad je Joa bio jo deak, nalazi u Bekom Novom Mestu, zaposlen kao elezniarski radnik na stanici. Tako je Joa krenuo za Beko Novo Mesto, koje se nalazi tridesetak kilometara od Bea. Na stanici je poeo da se na nemakom jeziku raspituje da li neko poznaje Martina Broza. Kad je naiao na treeg oveka kome je postavio pitanje, ovaj je odgovorio: Ja sam Martin Broz. Braa se nisu videla preko deset godina, pa se nisu prepoznala. Martin je odveo Jou u malo mesto Neudorf an der Leitha, nedaleko od Bekog Novog Mesta, u kome je stanovao sa svojom porodicom u jednoj maloj kui. Brat je pozvao Jou da se i on tu nastani. Joa je pristao, jer je u meuvremenu dobio zaposlenje u velikoj fabrici automobila Daimler" u Bekom Novom Mestu.

Rad u fabrici automobila mnogo ja zanimao Jou. On je ak postao probni voza novih automobila. To su bila velika kola, sa spoljne strane imala su konice. Joa Broz je sedao u svaka nova kola, obino sa inenjerom fabrike, vozio ih desetak kilometara, pri emu bi oba paljivo sluali kako radi motor. Nedeljom posle podne, kad nije bilo posla, Joa je s drugovima odlazio u Be. Najvie je voleo da ide u beke orfeume, ZANAT U SISKU 53 u kojima su, uz lake beke valcere, maioniari i clownovi izvodili svoje vetine. U poznate beke kavane Joa nije mogao da svraa, jer nije imao dovoljno novaca. Mogao je samo da se nasloni na ogradu neke od tih kavana i slua muziku, dok ga kelneri ne bi odatle poterali. U Bekom Novom Mestu Joa je bio lan sindikata, odlazio u Radniki dom, sluao tamo razna predavanja i itao socijalistiku literaturu i listove. Dva puta nedeljno poseivao je i vebalite jedne gimnastiarske organizacije. Nauio je da radi vrlo dobro na spravama, a takoe i maevanje. Zajedno sa svojim drugovima otiao je jednoga dana i do nekog starog uitelja plesa. Brzo sam nauio valcer, pria Josip Broz ali sam imao nevolje sa kadrilom i polonezom. Stari uitelj bio je uporan i stalno mi je govorio: Mora da naui sve ili nita." Kad je Josip Broz navrio dvadesetu godinu, dolo je vreme da ide u vojsku. Ve krajem 1912 bio je iao u Zagreb na vizitaciju", a 1913 godine stupio je na otluenje vojnog roka. urnf ju* i 1 m Treo g PRVI SVETSKI RAT I ZAROBLJENITVO U RUSIJI (19141920) Na otslu&enju roka u austro-ugarskoj vojsci. Rat 1914. Hapenje a Petrovaradinu zbog antiratne propagande. Odlazak na front u Karpate. Prvo ranjavanje. Strana zima 19141915. erkesko koplje u levu pleku. Zarobljenitvo u Rusiji. Trinaest meseci u bolnici: rana, zapaljenje plua, tifus. Dodir s anticarski nastrojenim ljudima. Zatvor u Kunguru. Kozaci udaraju 30 iba knutom po leima Josipa Broza. Februarska revolucija. Oruani radnici oslobaaju Josipa Broza iz zatvora. Uee u julskim demonstracijama u Petrogradu. Suanj Petropavlovske tvrave. Bekstvo u Sibir. Oktobarska revolucija. lan Crvene internacionalne garde. Kolak. ivot u kir-giskom aulu. Povratak u domovinu. Josip Broz poeo je da slui vojsku 1913 godine, u jednom carskom puku u Beu, u Arsenalu. U to vreme u Hrvatskoj, kao delu Austro-Ugarske, postojale su dve vrste pukova. Jedni su bili takozvani carski pukovi, u kojima se sluilo tri godine, a drugi su bili domobranski pukovi, u kojima je rok bio svega dve godine. Uniforme su bile neto razliite. U domobranskim pukovima komanda je bila na hrvatskom jeziku. Josip Broz je po stupanju u vojsku traio da bude premeten u Zagreb, u 25 domobranski puk. Njegovoj elji bilo je udovoljeno.1 Kako se Josip Broz oseao kad je stupio u kasarnu 25 domobranskog puka u Zagrebu?

1 Generacija za generacijom iz Hrvatske stupala je tako stoleima u vojsku habzburkih careva, poevi od 1527 godine kada je Sabor u Cetingradu izabrao Ferdinanda I za kralja Hrvatske. Preko 350 godina pukovi iz Hrvatske i Slavonije bili su osnovna snaga habzburke armije. Tu su dolazili na prvo mesto graniarski pu56 PRILOZI ZA BIOGRAFIJU Sluenje u austrijskoj vojsci sea se Josip Broz nije mi se dopadalo iz vie razloga. To je, prije svega, bila ugnjetaka vojska, koja je drala u ropstvu ne samo moj narod, nego je sluila kao sredstvo za porobljavanje drugih naroda. Drugo, to je bila slaba vojska kao vojska. U njoj je carevao dril, stare formule, pravilnici, uope se vojniku nije dozvoljavalo da pokae bilo kakvu inicijativu... Nikad neu zaboraviti moj prvi dan u austro-ugarskoj vojsci. Kad sam stupio u vojkovi iz Vojne krajine, koja je davala do 50.000 dobro uvebanih ljudi, a zatim ostala Hrvatska i Slavonija koja je takoe davala svoje vojne jedinice. Nisu Habzburzi upotrebljavali pukove iz Hrvatske i Slavonije samo za odbranu od turskih napada ili u ofanzivnim ratovima prot;v Turske od kraja XVII veka. Graniar i vojnik iz Banske Hrvatske bacani su po zapovesti bekih careva na sva bo'ita Evrope, poevi od Tridesetogodinjeg rata, gde god je ova mona austrisko-pansko-lotarinka dinastija imala svojih rauna. U stranom Tridesetogodinjem ratu, 16181648, graniari su" kako veli istoriar Vojne granice Franjo Vaniek upotrebljavani za prethodnice, za arkanje, uznemiravanje neprijateljskih poloaja, za napade na neprijateljsku komoru i gonjenje neprijatelja. Njihov napad bio je osobite vrste". U odlunoj bici kod Nordlingena, 1634 godine, gde je 40.000 austriskih vojnika razbilo 30.000 veana i Nemaca, uestvovalo je sedam konjikih pukova graniara. U ratu s Lu'em XIV oko Holandije, 16721678, poslata je jedna laka konjika reg:menta graniara i negraniara, a zatim jo tri koje su se istakle u Holandiji. Opet su graniari, 17011714, u toku panskog rata za naslee. iako su istovremeno voeni ratovi s Turcima, slati na evropska bojita. Odlikovali su se Karlovani i Liani." U ratu Austrre protiv panije i Francuske, 17331736, graniari su ratovali u Italiji. Pod Marijom Terezijom dolazi do jo masovnije upotrebe vojske iz Hrvatske i Slavonije. U rtu za prestolc-naslee, 17411748, baron Franjo Trenk sa svojim pandurima iz Slavonije u narodnim nonjama, crvenim ogrtaima i turskim zurlama, pravi prodore preko Rajne, ak u Francusku. Oni su bili takav strah i trepet neprijatelju i s toliko ara su pljakali osvojene gradove, da ih je Marija Terezija konano morala povui. Na njihovo mesto su doli redovni graniarski pukovi, koji su uestvovali u osvajanju Bavarske, u bitkama sa Spancima u Italiji, zatim opet u Bavarskoj i preko Rajne u Francuskoj. U drugom austriskom pohodu na Rajnu, 1744, graniari ponovo igraju znatnu ulogu. To je sluaj i u drugom leskom ratu, u drugom, treem i etvrtom pohodu na Italiju (1744 1745 i 1746). Graniari ine gro austriske vojske koja upada u Junu Francusku i opseda Antibes, zatim uestvuje u bitkama u Holandiji. Vaniek zakljuuje da su graniari u ovom ratu bili odluna snaga ne samo po broju nego i po pokazanoj hrabrosti. U leskom Sedmogodinjem ratu (17531760) protiv Friedricha II graniari su u velikom broju uestvovali u bitkama kod Praga, Kolina i Kunersdorfa i u smelom

upadu u Berlin. Samo pukovnija iz Nove Gradike dala je u ovom ratu 11.148 ljudi, od kojih je 457 poginulo, a 1.703 bilo ranjeno. Vaniek rauna da je iz Hrvatske i Slavonije uestvovalo u Sedmogodinjem ratu ukupno oko 88.000 ljudi. Neposredno posle tekih ratova s Turskom 17881791, u kojima je Vojna granica snosila svu teinu borbi, beki dvor otpoeo je sa svim PRVI SVETSKI RAT 57 sku, imao sam, kao i svi mladi ljudi, frizuru. Jasno mi je bilo da vojnici moraju biti oiani, ali nain na koji je to bilo uinjeno, duboko me je vrijeao. Jo na vratima doekao me je kaplar: 0, gospon socijalist, i vi ste tu. Molim lijepo, priite da vam ja uredim vau kosu." Dograbio je mainu za ianje i napravio mi kri kroz kosu. Bilo je mnogo stvari s kojima su nas muili. Morali smo da odmah nauimo napamet itavo rodoslovlje kue Habzburg. Sjeam se jednog mog zemljaka koji je bio ostao ostalim evropskim feudalcima intervenciju protiv revolucionarne Francuske. Za prvih deset godina tih ratova, od bitke kod Valmva, 1792, pa do mira u Lunevillu, 1801, Vojna granica je poslala na bojno polje 101.692 oveka, od kojih se nije vie vratilo u svoju zemlju 38.583 oveka. Posle Valmva graniari su se sukobili u Italiji s francuskom vojskom pod komandom Luja Bonaparte.' U bici kod Arcole, 15, 16 i 17 novembra 1796, deset bataljona graniara odbili su sve napade Francuza. Graniarski kurumi naterali su lino Bonapartu da se povue i da skoi sa mosta preko koga je pre njega pet francuskih generala uzalud pokuavalo da prevede svoje trupe. Do 1801 graniari su ratovali i u Nemakoj, Italiji pod komandom Suvorova, vajcarskoj (bitka kod Zuricha), zatim ponovo u Italiji (bitka kod Marenga\ Kod Austerlitza, 1805 godine, protiv Napoleona borili su se graniari iz Slavonskog Broda, a kod Wagrama, 1809, Varadinci i Broani. Napoleon je cenio graniare kao vojnike, pa je posle stvaranja Ilirske provincije preuzeo est pukova graniara iz Like, Korduna i Banije koji su pripali Iliriji. U pohodu na Rusiju, 1812, u Velikoj armiji nalazila su se dva graniarska puka, Prvi i Trei hrvatski puk (prvi je bio sastavljen iz jednog bataljona Liana i bataljona Otoana, a drugi iz dva bani-ska bataljona). Hrvatski pukovi istakli su se u bitkama kod Polocka, na Borodinu, a Prva hrvatska brigada prva je prodrla u Moskvu. Pri otstupanju, hrvatski pukovi odigrali su znaajnu ulogu kod Berezine, gde su omoguili Napoleonu i jednom delu Velike armije prelaz preko ove reke. Ostatke ova dva puka Napoleon je doveo sve do Pariza. Usput su mu bili pratnja, a u Parizu ih je prikljuio mladoj gardi. U otsudnoj bici naroda" kod Leipziga, 1814, graniari su uestvovali na obe strane. U redovima Francuza borili su se ostaci ona dva puka (Liani i Kordu-nai) i imali 40 mrtvih, a na strani saveznika tri druga graniarska bataljona (Broani, Varadinci i Petrovaradinci). Beki dvor je i dalje tokom XIX veka (ratovi 1848, 185859, 1866 godine) upotrebljavao vojnike iz Hrvatske i Slavonije. Istina, 1881 godine Vojna granica je ukinuta, ali vojna obaveza ostala je i dalje. Uslove pod kojima se ivelo u tim pukovima najbolje karakteriu vojni zakoni. Fizike kazne, pa ak i srednjevekovno otsecanje pojedinih delova tela, ruke, uha, bile su predviene u zakonu sve do 1881, kad je Vojna granica ukinuta, a kazna otsecanja delova tela faktiki se primenjivala sve do 1832. Sve do propasti Venecije (1797), sva lica iz

Vojne krajine osuena na tamnicu nisu kaznu izdravala u svojoj zemlji, nego su slata na venecijanske galije, gde su zakivana za veslake klupe. Zbog toga je u Vojnoj krajini bio niz pobuna, naroito u Lici i Varadinu. Komanda graniarskih pukova tolerisala je u osvojenim zemljama pljaku, vezujui na taj nain jo vie trupe pod svojom komandom za mercenarski zanat. Otuda ona uzreica u Berlinu iz ratova Marije Terezije i Friedricha II: Boe, sauvaj me kuge, rata i Hrvata", otuda u Severnoj Italiji smrtni strah do PRILOZI ZA BIOGRAFIJU u Kumrovcu i radio zemlju. Bio je obian seoski momak i nije mogao brzo da naui dugaka imena nadvojvoda i drugih lanova kraljevske kue. Kaplar ga je tada kaznio. Nesretni mladi morao je da se popne na veliku, nezagrijanu pe u sobi u kojoj smo spavali, da une, pa da se stalno lupka prstom po glavi i glasno ponavlja: Ja sam glup, ja sam glup..." Bilo je i drugih formi maltretiranja ljudi u austriskoj vojsci. Kaplari su bili pravi despoti. Josip Broz se sea i sledeeg sluaja: Kaplar je spavao s nama u sobi. Kad bi mu palo na pamet da zapali cigaretu, on bi samo procijedio kroz zube: ,,Ps, ps", a mi svi koliko nas je bilo u sobi, itava desetina, morali smo odjednom da skoimo sa postelje i da sa ibicom u ruci pojurimo prema krevetu u kome je spavao kaplar, da mu pripalimo cigaretu. Jao onom ko bi zakasnio. Kaplar bi mu naredio da se deset puta uzastopce provue ispod svog kreveta. Nekoliko meseci posle stupanja u vojsku Josip Broz bio je odreen za podoficirsku kolu, u koju je stupio krajem 1913 godine. U tu kolu on je poao rado: Sluei u austro-ugarskoj vojsci, kae Josip Broz gledao sam da dobro izuim vojnu vjetinu. U koli je Josip Broz vrlo brzo napredovao. Ubrzo je postao najmlai vodnik u puku. Tome je dosta doprinelo i to to je bio odlian maevalac. Kao prvak svoga puka u maevanju, u maju 1914 godine, bio je poslat u Budimpetu na takmienje za prvenstvo u austro-ugarskoj vojsci. Uestvovalo je 16 najboljih maevalaca u Austro-Ugarskoj, i Josip Broz je dobio drugu nagradu i srebrnu medalju1. Naroito je bio dobar u flo-retu i u bodu. Po povratku iz Budimpete Josip Broz je ak dobio otsustvo od mesec dana, kao nagradu to se dobro plasirao. Osim maevanja, bio je dobar i u drugim sportovima, naod pomena imena Hrvata. Franjo upilo u svojoj knjizi Politika u Hrvatskoj" veli: Stotine godina ovako na poluvojniki, polukolonski, a ukupno barbarski nain dran u Hrvatsku dobjegao elemenat, ivio je pod pukom, oru pod vojnikom trubljom, a svaki as spreman ili na boj proti Turcima ili na pljaku; pljaku na komandu, ili na svoj raun. JNije dakle udo, da se iz njega razvila neka posebna vrst soldateske, koju su vlastodrci mogli upotrebljavati za svoje svrhe i kod kue i u inozemstvu." Protiv pokuaja hrvatskog plemstva i svetenstva da im nametne razne feudalne obaveze i da ih izjednai s neslobodnim seljacima, kmetovima, a isto tako i protiv samovolje bekog dvora i njegovih nasilja graniari su dizah nekoliko buna. Najpoznatije su one u Varadinskom generalatu godine 1666, 1697, 1735 i 1755, u Lici godine 1719, 17281732 1746, ^1751, u Baniji 1730 i 1751 godine, u Slavoniji i Sremu 1735 godine!

* Tito je dugo uvao ovu srebrnu medalju. Ali posle Prvog svotskog rata, kada je radio oko jednog motora u mlinu, medalja mu je ispala iz depa i tako se izgubila. PRVI SVETSKI RAT 59 roito u smuanju. Tada je bio zaveden i prvi kurs smuanja za vojsku. Ilo se na Sljeme i tamo smucalo. Kada je 1914 godine buknuo rat, Josip Broz je jo bio u vojsci. U Zagreb je odmah poslato nekoliko maarskih pukova radi obezbeenja. Jednim izvanrednim zakonom bili su zabranjeni svi socijaldemokratski listovi i sve organizacije socijaldemokratske stranke. Najvei deo kadra stranke bio je mobilisan i baen na front. Rukovodstvo socijaldemokratske stranke bilo je zauzelo oportunistiki stav. Gutanjem je prelo preko svih ovih mera, ne izjanjavajui se o ratu, ne ulaui nikakav protest, tako da je time preutno pristalo na sam rat. Frankovci i katoliki kler koristili su objavljivanje rata za raspirivanje mrnje izmeu Srba i Hrvata. Zagrebaki nadbiskup dr. Ante Bauer blagosiljao je hrvatske domobrane koje su slali Be i Peta da se bore protiv Srbije, a u svojim govorima i propo-vedima otvoreno je pozivao na bratoubilaki rat.1 Godine 1914 bilo je mobilisano oko 350.000 ljudi iz Hrvatske, ali antiratno raspoloenje bilo je vrlo razvijeno. Veina nas vojnika gledala je na rat veli Josip Broz kao na mogunost da se konano oslobodimo jarma Budimpete i Bea. Iz domobranske vojarne grofa generala Kulmera, prvog komandanta hrvatskog domobranstva, u Ilici broj 232 u Zagrebu, krenula je markompanija 25 domobranskog puka, u kojoj je bio i Josip Broz. Komandir te ete bio je satnik Slajher, plaljiv ovek.koji je ak i pred vojnicima pokazivao strah od fronta. Ali, bilo je u satniji i u puku oficira koji nisu skrivali mrnju prema Srbima. Naroito se u tom pogledu isticao ko1 Zagrebaki nadbiskup dr. Ante Bauer, tri dana posle objave rata, 31 jula 1914, odrao je sledei govor u ernomercu, prilikom jedne vojnike sveanosti: Hrvati junaci! Bog vas zove u boj. Bog, vjena Pravda, zove vas, da u rukama njegovim budete osvetnici onoga nedjela u Sarajevu koje je kralju naem otelo vrstu potporu u starim danima, a njegovim vjernim narodima smjeralo ugrabiti nadu u veliku budunost. Hrvati junaci! Hrabro poite u boj i znajte da se u najtee asove vae ruke milijuna diu gospodu na pobonu molitvu. Neka pobjeda dade vama i sreu oruju vaem." Karakteristino je za tu vrstu ljudi kao to je zagrebaki nadbiskup dr. Ante Bauer da se navede njegov govor iz 1918 kad je Austro-Ugarska propala. On je 30 oktobra 1918, poto je Hrvatski sabor dan ranije doneo svo^'u odluku da raskida s Austro-Ugarskom, uputio poslanicu asnom sveenstvu metropolije zagrebake": Jednodunim zakljukom Hrvatskog sabora u sjednici od 29 listopada t. g. prela je vrhovna vlast za itavu nau domovinu u ruke Narodnog vijea Slovenaca, Hrvata i Srba, poto su se prekinuli dravnopravni ugovori s kraljevinom Ugarskom i carevinom Austrijom. Domovina je naa slobodna i nezavisna! Koliko oduevljenje, kolika radost napunja srca svih nas i vjernoga puka naega!" 60 PRILOZI ZA BIOGRAFIJU

mandant bataljona Stancer, kao i komandir vodnik Tomaevi.1 Satnija je bila prvo upuena ka srpskoj granici, ali je zatim povuena. Prilikom putovanja ka granici jedan oficir, Srbin, izvrio je samoubistvo. U naem puku se neobino brzo razvijalo antiratno raspoloenje, pria Josip Broz. Zbog toga to sam govorio vojnicima protiv rata bio sam jedno vrijeme zatvoren u petrovaradinskoj tvravi. Josip Broz bio je odreen da svri neki posao za puk u Petrovaradinu. Tada je imao in vodnika. Naao se u selu Majuru, gde je prenoio u kui jedne piljarice iz Novog Sada, Srpkinje. Tu je bilo nekoliko erzac-vojnika", treepozivaca, iz Like. ena u ijoj su se kui nalazili vojnici posluila ih je ajem, pa se poveo razgovor. Ona je priala vojnicima da se u petrovaradinskoj tvravi, u gornjem gradu, mue Srbi, da su neki i streljani. Josip Broz je u razgovoru rekao da je socijalista, da e njegov puk biti prebaen u Galiciju i da e se on predati Rusima. Ceo taj razgovor sluao je i jedan stari narednik, koji je odjednom dreknuo na Broza, razoruao ga i vezanih ruku po-terao u petrovaradinsku tvravu. Broz je bio zatvoren u kazamat, s leve strane od glavnog ulaza u petrovaradinsku tvravu. To su bile prave katakombe, bez ikakvog prozora, pria Josip Broz. Kad sam uao u mrak, poeo sam da pipam oko sebe. Komm' her, komm' her", vie mi neki vabo, koji je tu ve leao. Ja mu rekoh kako se zovem i da sam radnik po zanimanju, a i on meni ree da je radnik. Ispriao mi je da ve dvije nedjelje sjedi u zatvoru i da ga nitko ne zove na sasluanje. Ovome Nemcu straa je donosila svaki dan malo orbe i hleba, a Brozu nita, nego je Nemac delio s njime svoj bedan obrok. Josip Broz je poeo da se buni, da lupa u vrata, traei da bude izveden pred komandanta tvrave, to mu je dozvoljeno tek etvrti dan, poto je neprekidno galamio i traio da bude sasluan. Komandant tvrave bio je neki Austrijanac, po imenu Jung, a imao je in majora. On je prvo sasluao staroga na1 Godine 1942, na dan 7 novembra, drug Tito je imao prilike jo jednom da se sretne s Tomaeviem tokom velikih borbi za Biha. Tomaevi je komandovao ustakim snagama u Bihau. Posle rata, 1945 godine, general Tomaevi je uhvaen i zbog.masovnih pokolja u okolini Bihaa osuen od vojnog suda na smrt i streljan. Major Stancer, nekadanji komandant batal;ona u 25 domobranskom puku, postao je pod Paveliem komandant domobranstva u Hrvatskoj. Godine 1945 zarobljen je i osuen na smrt. Bio je uputio Titu molbu za pomilovanje, ali je molba odbijena. PRVI SVETSKI RAT 61 rednika Lianina, koji je prijavio Broza, a zatim je sasluao i optuenog. Vodnie, vas narednik optuuje da govorite protiv rata i da pozivate vojnike na pobunu, rekao je major Jung Brozu. Kao svedok pozvana je i ona Srpkinja u ijoj se kui dogaaj odigrao. Ona je razumela o emu se radi, pa je rekla da je stari narednik izmislio itavu stvar. Tako je Josip Broz bio osloboen optube, a uskoro zatim, u januaru mesecu 1915 godine, sa svojim 25 domobranskim pukom prebaen na Karpate, na front protiv Rusa. Na Karpatima vodile su se u to vreme estoke borbe. Rusi su bili preli Karpate i prodrli do Marma-rosszigeta. Dvadeset i peti domobranski puk uestvovao je u kontraofanzivi kad su Rusi bili baeni nazad sve do Stanisla-

vova. Puk je imao strahovite gubitke. Raunalo se da je u toku rata izgubio oko 25.000 ljudi. Stalno su novi bataljoni morali dolaziti na mesto desetkovanih. Omrznuo sam tada rat1 kae Josip Broz. ovjek nije imao zato da se tue, a osim toga vojnici u jedinici bili su strano mueni drilom... Mene je jedino jo interesovalo izvianje, zato to je pri tome trebalo misliti svojom glavom. 1 Ovo raspoloenje hrvatskih vojnika u Prvom svetskom ratu opisao je Miroslav Krlea u svojoj ratnoj prozi. Na ovom mestu navodim jedan odlomak iz drame ,,U logoru", zabranjene pola sata ored premijeru 30 decembra 1920 godine, na dan Obznane: Rikcug! Uvijek samo jedan rikcug za drugim! Polagano tiho bubnianje nono, perverzno bubnjanje nad jednim logorom koji je osuen na smrt, i ne radi drugo nego se po blatnim cestama vue sa jednog stratita na drugo! I to je ono grozno, da nama nikada nee proitati posliedniu smrtnu osudu i nas nee zgaziti ni noas bsron Frede-rks ni Stafelibaum, nego emo se tako ranjavi i blatni vui 4o dugo, duo, i dugo e ta kola stenjati pod naom bijedom: i te nae brigade, i nae divizije, to nose pred sobom vjeala kao jedinu zastavu! Gdje nismo klali i ubijali, u kojoi crkvi nismo hranili konje? Lombardija je o-tala puna naih vjeala, beki drvoredi ostali su za nama puni sagniilih trupla: beke barikade mi smo sravnili sa zemljom, u Budimu, u Aradu, na Kiifsteinu, na Spilbergu, gdje nismo bili krvnici, tamniari, suci?... uje li ove glupe topove kako laju? uje li taj prokleti hrvatski logor kako se vue od Amsterdama i Liitzena do Austerlitza i Santa Lucie i Koniggraetza? I to je ono to nisam znao do noas, da tu u ovim naim blatnim sudbinama nema druge: ili vjeati ili biti objeen!... uie li ona^ glas na kolima? To nije vuk, to je glas hrvatskog logora! Taj logor strijeljao je po milanskim ulicama djevojke, straio je kod nonog lonca bekih princesa, vjeao je po Beu, po Bud^mu, po Aradu. po Munkau, taj logor objesio je ovu staricu, a taj logor to smo mi, to sam ja, to si ti, to smo mi, juer, danas, noas, sjutra, dugo, dugo, kao ova stara tu pred nama, tako je visila pred nama etrdesetosma! Tko ju je obies'o?... Generali von Kempen, von Dietrich, von Kriegern ili oberst baron Jellai? Ne, ja sam ju objesio,... ja lino ja, a ne von Hahnencamp ili baron Cranensteg! Jedan marcia funebre motiv bez svitanja, logorske vatre i tmina. Vjeala, vjeala. Pasja strava, s podvinutim repom." 62 PRILOZI ZA BIOGRAFIJU Josip Broz je imao svoju posebnu malu jedinicu koja se na svoju ruku provlaila kroz neprijateljske linije i delovala duboko u neprijateljskoj pozadini. Jednom prilikom ta jedinica zatekla je oko 80 ruskih vojnika koji su spavali u jednoj kui bez strae. Neki iz jedinice predlagali su da ih pobiju, ali Broz se nije sloio. Ruski vojnici bili su zarobljeni i sprovedeni na austro-ugarsku stranu. Raspoloenje u vojsci bilo je teko. Ljudi su se tukli bez volje. Rat je bio strahovito naporan. Vojska je bila slabo naoruana i opremljena. One dobre uniforme i kone cipele s kojima su vojnici poli u rat bile su kasnije zamenjene robom loeg kvaliteta. Bitke na Karpatima stajale su ogromno rtava. U planini se sporo napredovalo, a stalno su vreni uzajamni jurii. Ruska vojska bila je opremljena jo gore nego austrougarska. Postojale su itave ruske ete bez puaka. Dola je i zima. Mraz je odnosio isto toliko vojnika koliko i puano zrno. Ovaj boravak na frontu ogromno je uticao na Josipa Broza, na njegove poglede na ivot.

U prolee 1915 godine otpoela je nova ruska ofanziva na Karpatima.1 Dvadeset i peti domobranski puk bio je premeten 1 Na ovom istom otseku fronta, na ruskoj strani, borio se maral Tolbuhin, tada oficir u ruskoj carskoj vojsci. Godine 1946, kad je Tolbuhin boravio u Beogradu, on je na jednoj veeri, u zdravici, pominjao svoje ratovanje na Karpatima u Prvom svetskom ratu. Miroslav Krlea, koji je bio meu uzvanicima, zabeleio je tu epizodu ovako: Na veeri, u poast delegata na Sveslavenskom kongresu 1946, u jesen, pojavio se Tolbuhin, sa dvije kile briljanata, en pleine parade, armantno pijan. Kod banketa, po protokolu, sjedio je vis a vis od Marala, i koliko se mogu sjetiti, raspored kod stola bio je ovaj: Tito, njemu sa desne strane Madame Balokovich Joyce, do nje Todor Pavlov, etc, s lijeve strane maestro Zlatko Balokovich u ime amerikih Slavena itd. Le Marechal Tolbouchine, njemu sa lijeve Excellence ministar SR Nejedlv, sa desne Marko, ido, Cervenkov itd. Tolbuhin ustajao je za vrijeme banketa pijano, kao to ustaju nazdraviari sa aom koja gubi ravnoteu u drhtavoj ruci, kada se vino prelijeva po manetama, po jelu, po paradnom mundiru, po briljantima, i upadao je u rije svima ustrajno, kao pravi pijani gnjavator iz ruske krme. Kako je sjedio nasuprot maestra Balokovicha i njegove gospoe Joyce, zainteresovao se tko je ta dama sa briljantnom ogrlicom tri prsta irokom, sa smionim decolletee-om d'une jeune fille en fleurs, i kada su mu rekli da je to virtuoz na violini iz New-Yorka sa suprugom, Tolbuhin je ustao da nazdravi gospoi Balokovich otprilike ovako: Maladjec, kakoj eta tam maladjec, gavarjat to igrajet na skripkje, vot to, igratj na skripkje, hara, eta umjejet kadyj elovjek i vkance, ta to znai svirati violinu, biti maestro, virtuoz na violini, dirijor, kanjena vsjo v parjatkje, puskaj budjet i dirijorov v mirje, kanjna ja toe dirijor, i ja sam virtuoz, malo vei virtuoz od ovoga deka koji svira violinu, on je va suprug, svaka ast, ali i ja sam dirijor, najvei dirijr najveeg simfanjieskog arklestra (on je tako rekao) itavoga svijeta! Ja sviram svoje vlastite kompozicije, ja sviram sa kauama, sa bombama, sa minama, topovima i tankovima takvu simfoniju da se trese PRVI SVETSKI RAT 63 u etapama iz Galicije za Bukovinu. Rusi su bili dovukli dosta artiljerije. Jedne noi kad se vod Josipa Broza nalazio u pokretu, granata ruske haubice pala je meu vojnike koji su mar-ovali. Poginulo je mnogo vojnika, a jo vie je bilo ranjeno. Eksplozija granate bacila je Josipa Broza u vazduh. Bio je teko kontuzovan i prenesen u bolnicu. Ipak je u bolnici ostao samo kratko vreme. Na dan 25 marta, na Uskrs, (te godine i pravoslavni i katoliki Uskrs pali su u isti dan) ve se nalazio na poloaju nedaleko od varoice Okno. Toga dana ujutro Rusi su iznenada otpoeli ofanzivu. Oficiri nisu bili s vojnicima u puku, nego su se nalazili u pozadini, u tabu, gde su pili proitava Jevropa! Ja vzjal Bukarjest, Sofiju, Bjelgrad, Be, ort znajet to ja vzjal, kakoje islo baljih gorodov v mirje, ja sam osvojio trista gradova, preao sam trideset rijeka i trideset planina sa svojim simfanji-eskim arkjestrom, ja sam osvojio Dnjepar i Dnjestar i Karpate, i eto, jue, kada sam letjeo u Beograd, sjedim u avionu i promatram u magli nekakva brdaca, nekakve humice, nekakve male gorice i goriice, sve tako sitno, tako plosnato, tako neznatno, bijedne neke planinice visoke centimetar i po, i pitam: a to su, do vraga, ona

brdaca tamo dolje pod naim nogama? ;. To su Karpati... Sto? Do vraga? To su Karpati? Ona brdaca od centimetar i po visine i one planinice? I ti Karpati zaustavili su rusku carsku armadu godine 191415 kao barijera oko koje smo se tukli tri godine i vs4otaki nje mogli vzjatj Karpat! Nismo imali municije, nismo imali topova (ljudskog materijala je bilo), nismo imali intendanture, nije bilo nikakve organizacije, nije bilo morala, nitko nije htio da gine, a ginulo se u masama, v Pitjer pajehal by Vanjka, no nje udalos, ginuo ie mili Vanjka na tisue, na milijune, tukli smo se, i ja sam se tamo tukao sa svojom baterijom na tim prokletim Karpatima, dvije godine i po, i nismo mogli da ih svladamo ta brdaca, da pljune preko njih... I ja sam bio na Karpatima, upao je Tito u ovaj pijani solilokvij, zapravo na njemu svojstven nain jednom staccato reenicom, koja je u svakom sluaju zvuala jasno i dosta glasno, jer mu je taj pijani general oito iao na nerve. Kako na Karpatima, tavari ita! Kako? Vi ste bili na Karpatima? Tisuu devet stotina i petnaeste godine tukao sam se na Karpatima kao i vi! Eta njevazmono, tavari ita! Kako to da ja nisam nikada uo ni jedne rijei o tome, da ste vi bili na Karpatima? Tukao sam se na Karpatima kao austro-ugarski mobilizovani graanin! Pali smo poslije toga u rusko zarobljenitvo i tako sam dospio u Rusiju! Nas su mobilizovali i bacili nas na Karpate! Znai, drue Tito, vi ste se tukli protivu Rusa? Znai, vi ste se tukli protivu mene, znai, vi ste pucali na mene: vy strjeljali na menja? A to mnie bylo zdjelatj? Jesli vy strjeljali na menja, to sam i ja pucao po vama! Logino! Tek nismo mogli da se damo postrijeljati od vas kao zeevi. Vi ste se tukli za ruskog cara, a mi za austrijskog. Kanjena! Vsjo vparjatke! Tavari ita! Eto, takvi su Slaveni! Tukli su se jedan protiv drugoga, streljali elovjek na elovjeka, a sada se nazdravljaju i ljube po sveslavenskim banketima. Dav&jtje, tavari ita, pazvoljtje pacelujemsa!" i 64 PRILOZI ZA BIOGRAFIJU slavljajui Uskrs. Ruska peadija koja je nadirala ka poloajima gde se nalazio bataljon Josipa Broza bila je zaustavljena pu-anom vatrom, ali je susedni bataljon, na desnom krilu, popustio. Tu je izvren prodor, u koji je ubaena erkeska konjica iz Divlje divizije". Tako su erkezi opkolili bataljon u kome se nalazio Josip Broz. Sjahali su sa svojih konja i s kopljima u rukama jurnuli s lea na rovove tog bataljona. Zauzet odbijanjem napada ruske peadije, bataljon nije uopte primetio dolazak erkeza. erkezi su se prosto sjurili u domobranske rovove. Jedan erkez, sa svojim kopljem dugim dva metra, naleteo je na Josipa Broza, koji je u ruci imao puku s bajo-netom. Vest maevalac, Josip Broz je odbio nalet prvog erkeza, ali je u tom trenutku pritrao Josipu Brozu i drugi erkez s lea i abo mu u levu lopaticu gvozdeni vrh svoga koplja. Dok sam odbijao napade onog prvog erkeza pria Josip Broz odjednom sam osjetio strahovit udar u lea. Okrenuo sam se i vidio iskeeno lice drugog erkeza i ogromne crne oi s jakim obrvama. Pao sam... erkezi su tada poeli da kasape sve od reda," pa ak i kolju noevima pojedine domobrane. Neto kasnije naila je ruska peadija, koja je zaustavila ovo

orgijanje erkeza. Istovremeno su erkezi zarobili i itav tab domobranskog puka u kome su sedeli pijani oficiri. Punih trinaest meseci Josip Broz je odleao u bolnici u Svijasku, jednom malom mestu blizu Kazana, u prostorijama velikog manastira. Rana je bila duboka. Da vrh koplja nije udario u kost, povreda bi bila mnogo opasnija. Nije ga samo muila rana, nego su dole i druge bolesti. Dobio je, prvo, zapaljenje plua. Meu ratnim zarobljenicima harao je pega-vac. Tako je epidemija zahvatila i Josipa Broza. Jedva je izvukao ivu glavu. Bolniari su mu ve stavili crvenu traku na postelju, znak da je ranjenik na samrti. Leao je u manastirskoj sobi ispod jedne velike ikone, pa bi u bunilu optuivao sveca na ikoni da mu hoe da ukrade stvari. Kada je preao krizu, ostali zarobljenici priali su mu o ovoj svai sa svecem. U zarobljenitvu pria Josip Broz mnogo sam itao, nauio sam ruski i proitao mnoga djela ruskih klasika, naroito romane Tolstoja, Turgenjeva, Kuprina i drugih. Preko puta zgrade u kojoj smo bili smjeteni mi zarobljenici ivjele su dvije gimnazistkinje, kerka jednog mehaniara prognanog u Sibir i kerka jednog doktora. One su nam stalno slale knjige koje smo, proitavi, vraali. Poto je ozdravio, Josip Broz je iz Svijaska premeten u Ardatov, na rad sa ostalim zarobljenicima. Kao podoficir nije morao ii na rad, ali se on sam javio. Bio je odreen da radi PRVI SVETSKI RAT 65 kao mehaniar u jednom mlinu u selu Kalasijevu, kraj Arda-tova. Vlasnici mlina bila su tri kulaka. U mlinu nije bilo mnogo posla, pa je Broz imao dovoljno vremena da ita. Literaturu je dobijao od uiteljica u selu, a bio se povezao i sa anticaristiki nastrojenim ljudima. U Ardatovu Broz nije ostao dugo. Sa transportom zarobljenika prebaen je na Ural, a odatle u mali grad Kungur.1 U zarobljenikom logoru nalazio se veliki broj Maara, Ru-muna, Slovaka. Od strane zarobljenika Josip Broz je bio izabran za njihovog pretstavnika. Zarobljenici su radili prvo na izgradnji jedne eleznike pruge, a zatim na opravci jedne druge pruge. Bilo je to u zimu 19161917 godine. Zarobljenici su bili slabo odeveni i smrtnost meu njima bila je velika. Hrane je bilo vrlo malo. Veliku pomo zarobljenicima ukazivao je Meunarodni crveni krst, koji je u ovaj logor redovno slao pakete sa odeom i hranom. U ime Meunarodnog crvenog krsta tu dunost obavljao je jedno vreme ameriki Crveni krst, a posle vedski Crveni krst, koji je u Kungur uputio ak i jed- nog svog pretstavnika, po imenu Sarvea. Josip Broz, kao zarobljeniki komandant logora, primetio je da ef eleznike sekcije, Rus po narodnosti, potkrada pakete namenjene ratnim zarobljenicima. Zbog toga je podneo prijavu pretstavniku Crvenoga krsta veaninu Sarveu. To je izazvalo prilino uzbuenje u Kunguru. U odboru Crvenoga krsta u Kunguru, koji se starao oko zarobljenika, nalazila se i jedna grofica. Ona je bila duboko uvreena prijavom Josipa Broza. Krae su prestale, ali ef eleznike sekcije nije zaboravio Josipa Broza. U isto vreme, Josip Broz je dolazio u dodir s radnicima u Kunguru, pa je ak uspeo u nekoliko mahova da prisustvuje i njihovim sastancima, na kojima se, pored ostalog, itala antiratna literatura. Sef sekcije uskoro je uluio priliku da mu se osveti. Jednoga dana tri ratna zarobljenika, Rumuna po narodnosti, nisu u jutru izali na posao jer su im se

valjenke bile pocepale, pa su ostali u baraci da ih pokrpe. Oni su svakog asa imali da krenu na posao, pa ih je Josip Broz bio uneo u spisak kao da su na poslu. To je primetio ef sekcije, upao u baraku i poeo da psuje Josipa Broza to je uneo imena ove trojice Rumuna u spisak zarobljenika koji su na radu, dok oni ustvari sede u baraci. Josip Broz mu je poeo objanjavati da su ljudi primorani da okrpe svoje valjenke, jer bi inae na strahovitom mrazu nastradali. Ali ef sekcije nije prestajao da vie i galami. A onda se pojavie tri Kozaka, koji epae Josipa Broza i odvukoe u zatvor. 1 Poetkom 1948 godine stanovnici ovog grada uputili su preko mesnog sovjeta pismo drugu Titu, pozdravljajui ga. 66 PRILOZI ZA BIOGRAFIJU To je zatvor pria Josip Broz koga u se sjeati dok budem iv. im sam preao prag zatvora i uao u eliju, ona tri Kozaka dograbie svoje knute i poee da me biju po leima. Izdrao sam trideset udaraca koje nikad neu zaboraviti. Dok sam leao premlaen na podu elije na slami, vrata se polako otkrinue i pojavi se tamniar, jedan stari Rus u ru-baki: Avstrijec, Avstrijec, hajde sa mnom! apnuo mi je. Objasnio mi je da su Kozaci otili, pa me poveo u svoj stan, u samome zatvoru, gdje je ivio sa svoje tri kerke. One su me napojile toplim ajem, porazgovarale sa mnom i onda zapjevale uz balalajku. Poto sam se tu malo odmorio i okrijepio, starac me je vratio u eliju i dao mi je jedno ebe, jer bih se inae smrznuo na onoj hladnoi. U tome zatvoru proveo sam vie dana. Jedne veeri iznenadila me neobina galama i vika u dvoritu. Napregnuto sam sluao ne bih li razabrao ta se dogaa. Iz daljine dopirali su do mene uzvici: Dolje car! To su naoruani radnici Kungura, na vijest da je u Petro-gradu oboren car, bili doli u tamnicu da oslobode sve one koji su se u njoj nalazili. U Rusiji je bila zapoela revolucija." Tako se Josip Broz vratio u zarobljeniki logor. ef e-leznike sekcije gledao ga je popreko, ali se nije usuivao da ita preduzme protiv njega. U logoru je vladalo veliko uzbuenje. Ruski car je bio oboren. Zarobljenici iz Hrvatske pitali su se kada e biti oboren Karlo. U eleznikoj radionici radio je jedan inenjer, stariji ovek, po narodnosti Poljak. Imao je sina u Putilovskoj fabrici, u Petrogradu, takoe inenjera. Stari Poljak izveo je jednoga dana Josipa Broza iz logora u Kunguru i doveo ga svojoj kui, gde se nalazila grupa radnika boljevika. itali su Lenjinove lanke i teze. Situacija se menjala. Privremena vlada u Petrogradu teila je da produi rat po svaku cenu i zaotravala je borbu protiv radnika i seljaka. Josip Broz je ponovo bio uhapen, opet na prijavu efa sekcije. Tek na intervenciju starog inenjera Poljaka bio je osloboen, i u maju 1917 godine premeten na rad na jednu malu elezniku stanicu nedaleko od Perma. Tu se nalazilo oko trideset ratnih zarobljenika koji su opravljali prugu. Meutim, Josipu Brozu pretila je i ovde opasnost, jer su u Kunguru bili uhapeni neki radnici s kojima je on odravao vezu. Zbog toga je odluio da bei iz zarobljenitva. Bilo je to u junu mesecu 1917 godine. Stari inenjer bio mu je dao graansko odelo. Preobuen krenuo je peice do idue stanice i tu se uvukao u teretni voz koji je nosio ito iz Sibira za Petrograd.

PRVI SVETSKI RAT 67 Posle nekoliko dana vonje, Josip Broz je stigao u rusku prest onicu. Otiao je pravo kod sina ovog inenjera. Broz mu je doneo oeve pozdrave, a mladi Poljak zadrao ga je u svome stanu. Nekoliko dana kasnije izbile su velike demonstracije protiv Privremene vlade, poznate pod imenom Julskih demonstracija. Josip Broz nalazio se u povorci sa radnicima. Kada su radnici bili doli u blizinu jedne velike eleznike stanice, na njih je otvorena vatra iz mitraljeza sa krova te stanice. Veliki broj radnika bio je ubijen. Otpoela su masovna hapenja. I prijatelj Josipa Broza, mladi inenjer Poljak, bio je uhapen. Josip Broz krio se neko vreme pod mostovima na Nevi i naposletku odluio da bei u Poljsku. Ali u svom planu nije uspeo, na putu je pao u ruke policije. Na sasluanju je izjavio da je austriski zarobljenik. Policija ga je vratila u Petrograd, gde je bio uhapen i strpan u zloglasnu Petropav-lovsku tvravu. Reka Neva proticala je u blizini elije u kojoj je leao. Bila je to sasvim mala odaja, sva od kamena, prepuna pacova. Tri nedelje kasnije, Josip Broz je proteran na Ural, opet u Kungur. Njemu se nije ilo u Kungur, jer je znao ta ga tamo eka, pa se ponovo odluio na bekstvo. Transport je iao sporo. Dani su prolazili. Kad je voz stigao u Jekaterinburg, danas Sverdlovsk, Josip Broz je zatraio cd straara da mu dozvoli da na stanici uzme malo tople vode za aj. im je iziao iz voza, poeo je da bei, ali je u guvi naleteo na jednog drugog straara iz transporta, koji nije ni pomislio da Broz bei, pa mu je mirno rekao: Zdravstvuj Joka!" Ali odjednom se trgnuo, jer mu je sinulo da Broz bei. Poeo je da skida puku s ramena, ali Broz se ve izgubio u gomili ljudi na stanici. U tom trenutku sa stanice je polazio jedan voz i Josip Broz je uskoio u vagon. Kako je bio obuen u graansko odelo, a ruski govorio skoro perfektno, niko nije mogao da posumnja da je taj putnik ratni zarobljenik. Straari koji su sprovodili transport zarobljenika za Kungur obavestili su sa stanice u Jeka-terinburgu sve oblinje stanice da je pobegao jedan ratni zarobljenik. U vozovima su izvreni pretresi. Na stanici u Tjumenu, jedan Kozak uao je u voz i poeo da posmatra putnike. Sluaj je hteo da je prvo priao Josipu Brozu i zapitao ga: Da li se meu vama nalazi jedan odbegli austriski ratni zarobljenik? Broz mu je kratko odgovorio: Njet. Kondukter je pustio Broza da putuje bez karte, jer tada su se mnogi vojnici naprosto vraali s fronta kui, a putnici su mu davali hrane. Voz je ve bio preao Ural i uao u Sibir, kad ga je jedne veeri na stanici Atamanski Hutor, kod Omska, 5* 68 PPaLOZI ZA BIOGRAFIJU opkolila grupa naoruanih radnika. Broz je zapitao radnike o emu se radi, a oni su mu odgovorili: Od danas je sva vlast u rukama sovjeta. Toga dana je u Petrogradu izbila Oktobarska revolucija. Naoruani radnici pripadali su Boljevikoj partiji i skidali s voza odbegle buruje. Ispitivali su svakoga putnika ko je i odakle je. Broz im je odgovorio da je austriski ratni zarobljenik, a da je radnik kao i oni. Oni su mu rekli da moe da ode u bivi zarobljeniki logor, gde su mnogi zarobljenici ve pristupili Internacionalnoj

crvenoj gardi. Broz se uputio u taj logor i tako pristupio Crvenoj gardi. Tu je zatekao mnoge ratne zarobljenike, ehe, Maare i Rumune. Pisalo se da sam ja uzimao kae Josip Broz znatnog uea u Oktobarskoj revoluciji i graanskom ratu u Rusiji. Naalost, to nije tano. Sluio sam u Crvenoj gardi vie mjeseci, ali iako smo stalno zahtijevali da se borimo protiv bijelih, nismo slati na front.1 1 Godine 1945 Milovan ilas napisao je kratku biografiju druga Tita, na traenje redakcije Sovjetske enciklopedije". Jedna kopija te biografije bila je predata Direkciji za informacije, za optu upotrebu. Na osnovu tog materijala napisao je Miroslav Krlea 1948 kratku biografiju Josipa BrozaTita, koju je objavila Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti u Zagrebu. Kada je Milovan ilas pisao tu biografiju, drug Tito mu je poslao sledee pismo: Drue ido! To su ti najkrai podaci. Mnogo ve i onako zna i sam. Moje uee u ruskoj revoluciji je neznatno, iako sam jo prije februarske revolucije simpatizirao i kojeta pomagao. Moj pristup u Partiju u Omsku 1918 takoer ne raunam, jer je tada tamo sve skupa bilo vrlo aavo. Moje lanstvo je neprekidno od 1920 god. Rodio sam se 1892 godine, maja u selu Kumrovec, kotar Klanjec, Hrvatska. U rodnom mjestu svrio etiri razreda osnovne kole. 19071910 god. izuio bravarski zanat i polazio redovno tri god. egrtsku kolu u Sisku. 19101911 prakticirao mehaniki zanat u Zagrebu. 1910 godine stupio u klasni sindikalni pokret. 1911, 1912, 1913 god. radio u metalur-gijskim fabrikama u Sloveniji (Kamnik), u ekoj (enkov), u Austriji (Be i Beko Novo Mjesto) i u Ljubljani. 1913 god. u jesen regrutovan u austro-ugarsku vojsku i sluio u Zagrebu u 25 puku, domobranskom. 1914 god. u poetku augusta poao u rat kao podoficir, vodnik. 1915 aprila zarobljen sa cijelim bataljonom od Rusa. Nalazio se u zarobljenitvu do septembra 1920 god. Leao 13 mjeseci u bolnici u Svijaesku. Poslije se nalazio na radu u Ardatovskom srezu, u Simbirskoj guberniji, dalje u Kunguru, Permska gub. U aprilu 1917 god. pobjegao sa rada zbog ikaniranja u Lenjingrad, Uestvovao u Julskim demonstracijama. Kasnije pobjegao augusta mjeseca u Sibir, gdje sam ostao do odlaska u zemlju. Od 1920 do 1924 radio u Zagrebu, onda kod Bjelovara kao strojar. Izbaen sa rada zbog rada u partiji. PRVI SVETSKI RAT 69 Crvena internacionalna garda sastavljena od zarobljenika uvala je strau u Omsku i istovremeno radila na eleznikoj stanici Marjanovka. Poetkom 1918 poele su kroz Omsk da prolaze kompozicije sa ekim zarobljenicima, koji su u meuvremenu bili formirali svoje vojne jedinice, dobro se obukli i naoruali. eka legija, prema sporazumu s boljevicima, trebalo je da se preko Vladivostoka prebaci na zapadni front u Evropu, ali komanda Legije dola je u vezu s Kolakom i umeala se u graanski rat u Rusiji. Umesto daljeg putovanja za Vladivostok, eke jedinice su se zaustavile i otpoele napad na Crvenu gardu. Zauzele su stanicu Tatarku, dok su se druge jedinice zaustavile na stanici

Marjanovki. Dolo je do borbi i Omsk je pao u ruke kontrarevolucionarnih snaga. Admiral Kolak, koji se u novembru 1918 proglasio vrhovnim vladarom" Rusije, uinio je Omsk svojom rezidencijom. Internacionalna brigada bila je razbijena. Nastalo je hapenje i ubijanje svih boraca Internacionalne brigade. Otpoeo je beli teror. Neki provokatori prokazali su Broza i on je morao da bei u stepu. Doao je u jedno selo, nekih 65 kilometara od Omska, i zaposlio se kod nekog Kirgiza Isaije, kao mehaniar, u parnom mlinu. Kirgiz je bio neobino bogat ovek. Imao je samo preko 2.500 konja u stepi, a bio je i vrhovni sudija meu tamonjim Kirgizima. Isaija je znao da je Josip Broz komunista, ali ga nije nikad prijavio kaznenim ekspedicijama koje su 19251926 radio u Kraljevici u Brodogradilitu kao mehaniar. 192627 radio u Smederevskoj Palanci u Vagon-fabrici. Izbaen sa rada kao glavni povjerenik i organizator radnika. 1927 postao sekretar Sind. metalaca u Zagrebu, onda Pokrajinski sekretar metalaca za Hrvatsku. Od 1927 do 1928 do osude bio sekretar Mjesnog partijskog komiteta u Zagrebu. 1927 bio 2 puta uhapen i suen na godinu, pa onda na 7 mjeseci. 1928 bio 3 puta uhapen i onda osuen na 5 god. 1934 god. po otsluenju robije bio puten i onda emigrirao u Be po odluci CK KPJ i kooptiran za lana Politbiroa CK KPJ. Pod konac 1934 god. otiao u Moskvu po odluci CK kao polit-referent u Jugosl. sekciji KP u Kominterni. Radio kao polit-referent do 1936 god. i onda kao lan Politbiroa CK otiao u zemlju radi organizacije partije i rukovoenja u zemlM. U sin. pokretu sa prekidom zbog rata od 1910 god. Stari P. S. Rusi imaju sigurno moju podrobniju biografiju, jer sam je pisao u Kominterni. Za n;ih je vaniji kasniji period koga nema u biografiji." Drug Tito je ovo napisao rukom na hartiji iz omanjeg bloka. Prve dve strane nisu paginirane, a trea poinje s paginacijom 2. Paginacija ide od 2 do 5, a sedma stranica opet nije paginirana. Ovaj rukopis nalazi ae u jednoj koverti na kojoj je drug ilas napisao svojom rukom: Dragocjeno. uvati." 70 PRILOZI ZA BIOGRAFIJU krstarile tim krajem, jer je cenio vetinu svog mehaniara. esto su svraali i esi, ali Broz je bio preobuen u kirgisko odelo, pa na njega niko nije sumnjao. esi su jednom prilikom traili ba Broza lino, jer ga je jedan od njih poznavao jo iz Mihajlovke, gde su zajedno radili kao zarobljenici. Zbog tog eha Broz je upravo i morao da bei iz Omska, jer je on pristupio Legiji i prijavio Broza da je bio crvenogardejac. eka patrola uzalud ga je traila. Od Kirgiza nisu doznali nita. Kirgizi su iveli primitivno, sjeseni i zimi u zimovkama ukopanim u zemlju, koje su uz to prokinjavale u vreme kratkotrajnih jesenjih kia, a leti pod atorima. Kirgizi su pokazali veliko gostoprimstvo prema beguncu. Prvih dana po njegovom dolasku odravala se neka sveanost na koju je doao veliki broj konjanikadigita iz najudaljenijih aula. Na kraju sveanosti iz jednog mranog atora

izveden je konj koji je bio dobro hranjen, ali nikako izvoen na svetlost. Kirgizi su predloili Josipu Brozu da pokua pojahati tog konja. Konj je bio besan, propinjao se i teko ga je bilo obuzdati. Jo na Sutli nauio sam da jaem na neosedlanom konju, pria Josip Broz ali na ovakvome nikad u ivotu nisam jahao. Ponio me je kao vjetar prema jednoj maloj umici, pa me je iblje udaralo po licu toliko da su sve ostajale modrice. Ipak me konj nije zbacio, i poslije pola sata lude trke umirio sam ga i vratio se meu Kirgize. Posle toga Kirgizi nisu samo potovali Brozovu vetinu u opravljanju parnog mlina nego i njegove jahake sposobnosti. Isaija je pomogao Brozu da kupi od jednog oveka za 60.000 ru-balja krasnu kobilu, tamnozelene boje, koja se zvala Mercedes. Broz je nabavio i psa, ali su mu ga vukovi rastrgli. Kasnije je pronaao drugog psa, mladog vujaka. Uhvatio je i dva mlada vuia, pa ih je zajedno odgajivao. Kad su vuii porasli, po-begli su u umu, ali je vujak ostao, ojaao i mogao se klati s najveim vucima. Jednom je, za vreme boravka Josipa Broza kod Kirgiza, odravana skuptina njihovih hadija. I sam Isaija bio je hadi", iao je u Meku. Kad je poela sveanost, Isaija je nagovorio Broza da pred hadijama ispria neto to bi njih interesovalo, a sam je otpoeo razgovor priom da je Josip Broz bio ak i u Carigradu i da je video padiaha. Broz, meutim, dotle uopte nije video ni Carigrad ni padiaha, ali zbog Isaije nije mogao porei, nego je potvrdio da je bio. To je izazvalo veliko divljenje kirgiskih hadija i oni su ga upitali ta jo zna. Tako se vodio razgovor o svemu i svaemu, a na kraju i o tome ko je ii. Kirgizi su tvrdili da je ivot Evropljana jadan, jer se nikad ne peru posle jela i po zalasku sunca, a Broz im je objanjavao da nije sve u pranju ruku, nego da \ PRVI SVETSKI RAT 71 bi trebalo kue urediti, oistiti se od vaiju. Prelo se i na religiju. Broz im je poeo da govori o konzervativnosti religije, ali su ga hadije prekinule i jedva ga je iz nezgodne situacije spasao Isaija. Za vreme boravka meu Kirgizima Josipa Broza je jednom zaboleo zub. Videi ga kako trpi, neka stara Kirgiskinja ponudila mu je svoju pomo i on je pristao da okua njen lek. Evo kako Josip Broz opisuje kirgiski nain leenja zubobolje: Stavila je nekakve tri cjevice u sud s vodom, u tavu visine jednog centimetra. Zatim je uzela tri svjeice, zapalila Ih i zabola u nekakve piramide od tijesta. Dok je sve to spremala, njene snahe donijele su nekoliko ilima i prebacile ih preko moje glave. Baba mi onda naredila da otvorim usta i da ih drim otvorena iznad tave, pa onda nabacila na mene jo jedan povei ilim. ene su sjele na njegove ivice, i ja vie nisam imao kud. Nije mi preostalo drugo no da i dalje drim usta otvorena. Od plamena svijea upalilo se ono tijesto, a zrak pod onim ilimima, ukoliko ga je bilo, bio je sve ne-snosniji, tako da sam se skoro onesvijestio. U toj muci zaboravio sam na zubni bol. Ali, babe sjede i nikako me ne putaju. Jo uvijek, kao i na poetku, stara Kirgiskinja skakue oko mene, lupa i vie: Karan, karan kut, kut!" (avole, avole izii, izii!"). Kad su me ene najzad otkrile, baba poe da vadi iz one vode u tavi crvie koji su tobo ispali iz zuba. Ustvari, to su bile klice maka koji je ona usula u tavu. Sav mokar od znoja i guenja pod ilimima jedva sam doekao da udahnem punim pluima. Od svega toga zub je prestao da me boli, a ja sam, razumije se, babi platio za lijeenje.

Meu Kirgizima Broz je ostao dosta dugo. Nauio je prilino i njihov jezik. Iz Isaijinog aula nije mogao da se makne, jer je itav kraj bio pod vlau belih. U toku itave 1919 godine vodila se borba izmeu crvenih i belih du sibirske pruge. U jesen 1919 Omsk i okolina bili su osloboeni od Kolaka. Josip Broz se oprostio od Isaije i krenuo na sankama za Omsk. Usput je naleteo na jednu razbojniku bandu na konjima. Voa te grupe uperio mu je puku na grudi i hteo da okine, no odustao je od toga kad mu je Broz rekao da je ratni zarobljenik. Razbojnici su se zadovoljili time to su mu pokupili sve stvari. Stigao je u Omsk potpuno opljakan. Nekoliko dana kasnije, dok se etao po pijaci u Omsku, primetio je jednoga prosjaka koji mu se uinio poznat. Kad ga je malo bolje zagledao, prepoznao je u njemu vou razbojnike bande koja ga je opljakala. Uz pomo milicije, razbojnik je bio uhapeni. Bio je doao u Omsk da, preruen u prosjaka, iz vidi kad e da krene jedan voz koji je nameravao da u putu napadne. Na sa72 PRILOZI ZA BIOGRAFIJU sluanju je voa ove razbojnike bande priznao da je izvrio itav niz ubistava i pljaki u okolini Omska. U Omsku se Broz venao s mladom ruskom devojkom Pelagijom Belousovom, koju je upoznao jo kada je bio doao u Omsk, u novembru 1917 godine. Kada je poetkom januara 1920 godine bila uspostavljena redovna eleznika veza izmeu Sibira i zapadnih krajeva Rusije, Broz je zajedno sa enom krenuo za Petrograd. U Petrogradu je sreo mnoge svoje zemljake, bive ratne zarobljenike, koji su bili osnovali specijalne vojne jedinice, sastavljene od ratnih zarobljenika iz jugoslovenskih krajeva, i pridruili se Crvenoj armiji. Neki su predlagali Brozu da ostane u Rusiji. Meutim, on je udeo za svojom zemljom u kojoj nije bio ve est godina. U Petrogradu je Josip Broz ostao tri nedelje, pa je s jednom grupom ratnih zarobljenika krenuo za Jugoslaviju. Prva im je stanica bila Narva, gde se nalazila granica izmeu Sovjetske Rusije i intervencionista. Zarobljenici su bili stavljeni u karantin, u jednoj tvravi, gde su ostali nekoliko nedelja. Beli su gotovo svake noi odvlaili iz' tvrave po nekog zarobljenika za koga su smatrali da je boljevik. U ovoj tvravi zajedno sa Brozom bio je i Jaroslav Haek, poznati eki humo-ristiki pisac i autor antiratne satire Dobri vojak vejk". Haek je bio vrlo povuen ovek i gotovo se nikad nije smejao. Posle nekoliko nedelja karantina, Josip Broz je napustio Narvu na brodu Lili Feuermann". Bio je to lep brod, ali put preko-Baltika nije bio nimalo prijatan zbog guste magle. Brod je konano stigao u nemaku luku Stettin, gde su se ratni zarobljenici raspodelili po nacionalnostima. S grupom jugoslo-venskih bivih ratnih zarobljenika Josip Broz je krenuo vozom za Jugoslaviju. Meu Jugoslovenima su se nalazila i dva Banaanina, koji su se za vreme puta izdavali za boljevike. Tako je Josip Broz konano stigao na granicu Jugoslavije, ujesen 1920 godine. etvrta glava U NOVOJ DRAVI (19181921) Kraj Austro-Ugarske monarhije. Ostvarenje velikih nada i prva. razoarenja. Regent Aleksandar i reim velikosrpske buroazije. Socijalistika radnika partija (komunista) i oportunistiko rukovodstvo. Dolazak Josipa Broza u Jugoslaviju, u septembru 1920 godine. Izbori za Konstituantu i Obznana.

Spasoje Steji i Alija Alijagi. Progoni radnike klase. Josip Broz naputa Zagreb. Svetu krunu je vrag vzel", tako su Kumrovani i ostali seljaci u Zagorju govorili 1918 godine, kada je Austro-Ugarska monarhija propadala. Vladavina austromaarske aristokrati je posle toliko vekova zavravala se. Zagorski seljak vie nee ratovati za Habzburge i krunu svetog Stjepana po svim bojitima. Evrope. Samo u ratu 19141918 godine 25 domobranski puk, u kome su veinu inili Zagorci, imao je 25 hiljada koje ubijenih, ranjenih ili zarobljenih vojnika. Iz itave Hrvatske i Slavonije u Prvom svetskom ratu poginulo je 70.000 ljudi. Preko150.000 vojnika iz ovih krajeva bilo je zarobljeno; najvei broj svesno je preao na drugu stranu, naroito na ruskom frontu, da se dalje ne bi borio za svoje ugnjetae. Poslednje dve godine rata Zagorje, kao i ostali krajevi Hrvatske, bili su prepuni takozvanog zelenog kadra, vojnika koji nisu hteli da idu na front, nego su se u manjim ili veim grupama krili u umama oko svojih kua. Ukoliko su dolazile sve crnje vesti za Austro-Ugarsku monarhiju sa frontova, utoliko je zeleni kadar rastao. To se ve pretvaralo u pravu akeriju, zagorski seljak svodio je raune s plemenitaima jo od Matije Gupca. Svake noi planuo bi neki dvor, zamak ili kurija, a sutradan ujutru deljena je vlastelin74 PRILOZI ZA BIOGRAFIJU U NOVOJ DRAVI 75 ska zemlja. Petlovo pero opet se pojavljivalo na krlakima zagorskih seljaka. Napadani su Trakoan, Novi Dvori kod Klanjca i drugi dvorci. Mnogo je tu glava palo. Pored ostalih i ljivar-skog plemenitaa Aurela Rauera, jednog od prvaka hrvatsko-srpske koalicije i odjelnog pretstojnika u hrvatskoj vladi za vreme rata. Zagrebaki Obzor" gorko se alio na pljakae": Tri kilometra od sredita mjesta Vinice nalazio se je velik i impozantan dvor, Banjski dvor. Taj historiki dvor bio je nekada vlasnitvo obitelji Erdodv, a u zadnje vrijeme grofa Festetia. U blizini nalazi se ugljenik Ladanje dolnje, gdje je zaposlen prilian broj radnika. Na vee 6. o. mj. uo se je iz ugljenika jaki signal, dan ugljenikom sirenom, koji ali signal nitko nije drao kakvim opasnim znakom. Meutim, na taj signal okupio se jedan dio radnitva i veliki dio puanstva sela Ladanje dolnje i Ladanje gornje, -te je po prije dogovorenom i ustanovljenom sistemu opkolilo Banjski dvor sa svih strana i poelo plijeniti i raznositi stvari. Banjski dvor je bio pun vanredno skupocjenih i starih stvari, krasnog hi-storikog posoblja, slika, sagova, porcelana, srebra i drugih skupocjenih stvari, to se kroz stotina godina ondje sabralo i spremilo. Pljakai raznijeli su sve, te se danas u svakoj seljakoj kui obaju sela Ladanje nalazi po koji historijski ili umjetniki objekt. Pljakai se meutim nisu zadovoljili time, da su ove predmete odnijeli, ve su najprije grad zapalili, a onda uz eksplozije runih granata dinamitom digli u zrak. U 2 sata u noi bio je grad u plamenu, a jedina pomo, t. j. domai orunici bili su nemoni i naprosto protjerani. Prema jutru na koncu dignut je grad u zrak, a oekivana pomo stigla je istom u jutro. U %7 sati u jutro stiglo je 140 momaka sa odnosnim brojem asnika i oklopljenim automobilima, koji su doli iz akovca, no sve to nije moglo vie nita pomoi. Vojska je odmah poela sa razoruavanjem pljakaa, pak je tom zgodom uslijed renitencije pojedinaca dolo do sukoba, koji su se svrili smru sedmorice. Ustanovilo se, da je cijeli pokret imao sasma tipinu ruskoboljeviku

sliku, pak se ustanovilo i organizatora toga pokreta, a na alost spominju pojedini uhapenici i ime jednog politiara, koji da ih je na taj in obodrio. Dinamit su pljakai imali iz ugljenika Ladanje dolnje, a od kuda im rune granate i ino oruje, nije nam jo poznato. U tom predmetu jest bezuvjetno potrebno jedno energino uredovanje, jer oito prijeti pogibao da se pokret proiri. Sada momentano dok je vojska tamo jest nastao ^ Strah je uhvatio javljao: io Gornji grad i Kaptol. Obzor" je ponovo i Novi boljeviki pokreti. Brzojavljaju nam da se noas oekuju napadaji na sela Ivanec, Klenovnik i Protno, slini onim na Festetiev grad." Oktobar 1918 za zagorskog kmeta znaio je da je dolo doba da on dobije svoju zemlju u svojoj slobodnoj dravi. U Zagorju i drugim delovima Hrvatske u to vreme postojala je jaka elja da se stvori zajednika drava junoslovenskih naroda. Ta ideja od Dubrovana prenela se u periodu romantizma i na Zagorje, gde su Ljudevit Gaj i ostali njegovi jednomiljenici otpoeli sa propagandom ilirizma. Nisu li se Ilirci za tu ideju ak i odrekli svog kajkavskog dijalekta i prihvatili tokavtinu kao knjievni jezik Hrvata? Prve nade u novoj dravi ubrzo su bile propraene i prvim razoarenjima. Umesto Pete i Bea, sada je dola na vlast domaa buroazija. I dok je s jedne strane pokazivala kukaviluk i neodlunost u pitanju odbrane bitnih nacionalnih interesa (Vilim Bukeg i dr. Ante Tresi-Pavii, u ime Narodnog vea SHS u Zagrebu, primili su u Puli 31 oktobra 1918 austro-ugarsku ratnu mornaricu s dreadnoughtima od 30.000 tona i zatim, po nalogu iz Zagreba, naredili da se sve to preda Italijanima), s druge strane je na brzu ruku stvarala takozvana narodna vea, kojima je bio glavni cilj da smire seljake, da smire narodne mase koje su traile da se pre svega uje njihov glas o tome kako treba urediti dravu. Ta narodna vea, koja narod nije birao, sastavila su svoju deputaciju koja je otila u Beograd i poklonila se regentu Aleksandru, proglaavajui stvaranje jedinstvene drave Srba, Hrvata i Slovenaca, a ne pominjui nijednom reju kakva ta drava treba da bude. Jer, pored tenji za stvaranjem zajednike junoslo venske drave, koje su bile jako izraene meu svima junoslovenskim narodima na Balkanu, ti narodi iveli su vie od trinaest stolea odvojeno pod razliitim uslo-vima i pod raznim uticajima, politikim, kulturnim, ekonomskim i socijalnim. U nekim krajevima bio se ve prilino razvio kapitalizam, u Bosni i Makedoniji preovlaivali su isto feudalni odnosi, na selu u Dalmaciji kolonat i tako dalje. Svi spoljni neprijatelji, naroito velike sile, vesto su koristili razlike u razvitku pojedinih zemalja, tradicije i drugo, raspirivali su razmirice i tako lake pokoravali jedan po jedan narod. Zajednika drava 1918 godine bila je stvorena, ali narod se nije pitao kakva e to drava biti, kako e biti reeni odnosi izmeu pojedinih naroda, ko e biti nosilac suverene vlasti, hoe li to biti republika ili monarhija, da li e to biti kapitalistiki ili socijalistiki reim. Jedan od retkih ljudi koji je izjavio rezervu uoi 1 decembra 1918 godine, kada se sastala deputacija Narodnog vea s regentom Aleksandrom i proglasila ujedinjenje, 76 PRILOZI ZA BIOGRAFIJU bio je Stjepan Radi. Na tajnoj, nonoj sednici Narodnog vea 24 novembra, on je opominjao:

Jo nije prekasno! Ne srljajte kao guske u maglu! Radi je osporavao legitimnost Narodnog vea, ukazujui da ono nema nikakvog mandata od naroda: - Mi smo tri brata, a ne jedan. Svakog brata treba pitati... Politika je pogreka stavljati svoj roeni narod pred gotove injenice po svojoj gospodskoj voljici... Taj njegov potez omoguio mu je da meu hrvatskim masama, a naroito seljakim, postigne takav ogroman uticaj kakav u to vreme nije imao ni jedan drugi politiar. Jedna od prvih stvari koju je Narodno vee trailo bilo je da se odmah poalju trupe iz Srbije u Hrvatsku i druge krajeve da gue pokret naroda.1 Ono je bilo pokualo da za iste ciljeve-upotrebi pojedine pukove bive austro-ugarske vojske koji su se vraali s fronta, ali je taj pokuaj osujeen pobunom vojnika iz 25 domobranskog i 53 peadiskog puka koja je izbila 5 decembra u Zagrebu. Pri uguivanju te pobune 13 vojnika bila je ubijeno, a 17 ranjeno. Novinski otsek Narodnog vea ovako je prikazao dogaaje od 5 decembra 1918: Juer oko podneva poele su gradom obilaziti oruane grupe pripitih vojnika, koji su klicali protiv novog stanja u zemlji. U pol tri sata popodne sve su te grupe sile na Jelaiev trg. Bilo ih je par stotina s mainskim pukama. Veinom su bili vojnici bive 53 pukovnije. Red na Jelaievom trgu dralo je redarstvo, koje je sada. kako je poznato, vrlo mnogobrojno, te odred mornara i Sokol. Da se izbjegne svakom sukobu, razdijeljeno je 60 mornara u dvije ete, a jedna (20 momaka) s jednom mainskom pukom povukla se u kuu broj 6, a druga (40 momaka) s drugom mainskom pukom u kuu broj 4. Boljeviki raspoloena vojska, podstrekavana od nekih civilista, traila je, prijetei se sa svojim pukama i sa pet mainskih puaka da im se predade mainska puka mornara u kui broj 6. Mainska im je puka po zapovjedi predana. Na to zatraie vojnici, da im se izrui i druga mainska puka, a kad je izaao iz kue broj 4 Sokol Marcel Tiak, da umiri vojnike, ubie ga hitcem iz revolvera. Zbunjeni i pijani vojnici zapoele na to-sa svim svojim mainskim pukama pucati u prvi kat kue broj 4r Odred mornara u toj kui odgovorio je vatrom. Nakon kratke pucnjave uspjelo je mornarima da raiste trg i uspostave red." 1 Iz Beograda su poslate ak i francuske kolonijalne trupe. Dva bataljona Anamita iz Indokine stigla su u Zagreb 25 i 26 novembra 1918, a Narodno vee na sveanoj sednici pozdravilo je njihovog komandanta divizdskog generala Tranique-a. U NOVOJ DRAVI 77 Zbog uea u 5 decembru izveden je pred sud veliki broj oficira i vojnika. Osueno je 22 oficira, podoficira i vojnika na 69 godina i 10 meseci robije. U Hrvatsku su poslati hitno novi kontingenti srpskih i kolonijalnih francuskih trupa. To slanje srpskih trupa, a zajedno sa njima i francuskih kolonijalnih trupa, da uspostavljaju red u Hrvatskoj, bilo je jedan od najmranijih poteza regenta Aleksandra. Srpsku vojsku, koja je pokazala toliko herojizma u odbrani svoga tla od ujedinjenih nemakih, austro-ugarskih i bugarskih armija, regent je sada bacio protiv hrvatskih radnika i seljaka.1 Preivele borce takve vojske kao to je bila srpska regent Aleksandar slao je sada u bratoubilaku borbu. Time je on ujedno krio ugled koji je Srbija, naroito u periodu izmeu 1903 i 1914 bila stekla svojim unutranjim ivotom, koji je,

uprkos ekonomskoj zaostalosti zemlje, imao u sebi dosta demokratinosti, naroito za uslove i prilike na Balkanu. Iziavi iz perioda oslobodilakih ratova, velikosrpska buroazija na elu sa regentom Aleksandrom bacila se na pljakanje i porobljavanje svih zemalja u Jugoslaviji. Vaspitan na petrogradskom dvoru, regent Aleksandar matao jeo tome kako da dinastija Karaorevia sedne ak i na romanovski presto. U Politici" je 1919 godine bila objavljena jedna karakteristina notica o tome kako regent Aleksandar misli da za svoga naslednika (u to vreme smatralo se da regent Aleksandar ne moe da ima poroda) uzme sina svoje sestre Jelene2, koja je 1 Srbija je bila prepatila u Prvom svetskom ratu vie nego ijedna druga zemlja uesnica toga rata. Prema slubenim podacima, objavljenim 1919 na Konferenciji mira u Parizu, od ukupnog broja poginulih mukaraca u Prvom svetskom ratu na prvo mesto dolazila je Srbija sa 22,4%, zatim Francuska 10,5, Nemaka 9,8, Austro-Ugarska 9,5, Italija 6,2, Velika Britanija 5,1, Rusija 1,3, Belgija 1,0 i SAD 0,2%. U Prvom svetskom ratu Srbija je mobilisala 852.000 vojnika, to ini 15% od ukupnog bnva stanovnitva, 30% svih mukaraca, a 83% mukaraca u dobi izmeu 18 i 55 godina. Od ovoga broja poginulo je ili umrlo od rana i epidemija 402.435 vodnika. Do septembra 1915 bilo je poginulo 172.508 vojnika; prilikom prelaska preko Albanije 77.455 vojnika; u borbama na Solunskom frontu 1916, 1917, 1918 godine 36.477 vojnika; pobijeno ili umrlo u zarobljenitvu 81.214, a 34.781 vojnik umro je od rana ili bolesti na teritoriji Srbije 1915 godine. Sto se tie gubitaka civilnog stanovnitva, oni su iznosili 845.000. Od 200.000 graana koji su poli za vojskom preko Albanije poginulo je ili umrlo 140.000 ljudi. Epidemija pegavog tifusa 19141915 odnela je 360.000 dua. Ukupno je Srbija izgubila prema podacima Konferencije mira u Parizu 1919 u Prvom svetskom ratu to vojnika to graana 1,247.435 lica, to jest 28% od celokupnog broja stanovnitva 1914 godine. (Moa Pijade navodi da je iz njegovog razreda u beogradskoj- gimnaziji od njegovih kolskih drugova otilo u rat 32 aka, a da ih je poginulo 24.) 2 Jelena je izbaena iz kraljevske kue 1929 godine, dvorskim statutom, zbog toga to je poela da ivi sa svojim sekretarom za koga se posle udala. (Prema podacima profesora Milana Bartoa.) 78 PRILOZI ZA BIOGRAFIJU bila udata za ruskog velikog kneza Joana. Politika" je oduevljeno komentarisala da eventualni novi prestolonaslednik princ Vsevolod ima u svojim ilama krvi tri dinastije: romanov-ske, karaorevievske i njegoevske! Jo od prvog dana povratka sa Solunskog fronta regent Aleksandar inaugurisao je reim korupcije. On lino zatiivao je korupcionae. Nosilac te korupcije bila je u prvom redu oficirska klika, takozvana bela ruka", koja je 1917 godine pomogla regentu Aleksandru da se otarasi druge oficirske grupe, takozvane crne ruke". Jo od 1906 godine bela ruka" bila se povezala usko sa inostranim kapitalom, naroito francuskim. Kada je otpoeo carinski rat izmeu Austrije i Srbije, francuski kapital finansirao je pored ostalih preduzea i osnivanje Izvozne banke, u kojoj su belorukci imali svoje ljude, kao naprimer Milorada Drakovia i Acu PopoviaPajaca, brata Konstantina Popovia koga je narod, zbog afere s branom, prozvao peskar". Bela ruka" je isto tako zatitila i ratne korupcionae, uesnike u takozvanoj opanarskoj aferi", kako iznosi profesor Milan Barto. Ovu aferu otkrile su Radnike novine" 1915 godine u Niu, iznosei da je jedan

konzorcij um ratnih liferanata podmetao opanke od fibra i kartona za vojne potrebe. Bila je obrazovana skuptinska anketna komisija, koja je utvrdila istinitost navoda. Na osnovu toga stavljeni su pod vojni sud: Vlada Ili, industrijalac iz Beograda, njegov brat /Sofir, zatim radikalski narodni poslanik Maksim Sretenovi iz feornjeg Milanovca, radikalski narodni poslanik Uro Brki iz Kladova, kao i lanovi koarske engros-firme Migri, Novakovi i Stefanovi. Pored ogromne materijalne tete za dravu, utvreno je da su se mnogi vojnici, a naroito za vreme suvoborske ofan-zive, skoro bosi borili, jer su se opanci od kartona raspadali na vlazi. Optueni su bili straarno sprovedeni preko Albanije, ali je na Solunskom frontu konstatovano da je islednik, docniji sudski general Mia Konstantinovi, u povlaenju izgubio akta" i otuda su posle rata svi optueni osloboeni iz nedostatka dokaza". Kao to je poznato, Vlada Ili bio je jedan od oslonaca bele ruke" i stalni vojni liferant u staroj Jugoslaviji. Kralj Aleksandar zatiivao je ovakve ljude zato to su oni bili i njegovi ortaci u poslu. Njegova gramzljivost i njegova strast za bogaenjem nije imala nikakvih granica. On je kao jednu od prvih stvari, posle smrti kralja Petra 1921 godine, postavio poveanje civilne liste. Radikalska vlada Nikole Pa-ia iznela je to u posebnom zakonu pred Narodnu skuptinu, traei da civilna lista iznosi 24 miliona dinara na godinu, kako se to vidi iz skuptinskih stenografskih beleaka. U obrazloU NOVOJ DRAVI 79 enju vlada je iznela da je kralj Aleksandar zasluan, da je od dana kada je pre 40 godina votirana civilna lista od 1,200.000 dinara kraljevina uveana skoro sedam puta", da je plata kaj-zera Viljema bila 17 miliona maraka, a Franca Josifa 42 miliona kruna godinje". Vlada je traila da se apanaa isplauje prema paritetu francuskog franka. Opozicija u parlamentu (zemljoradnici, socijalisti i republikanci) iznosila je da civilna lista iznosi ne 24, nego 60 miliona dinara godinje. Skuptina je izglasala predloeni zakon o civilnoj listi, odobrivi da kralj moe primati u francima samo jednu etvrtinu apanae. Meutim, on je i to pogazio. Za deset godina naplatio je preko 173 miliona dinara u francima. Apanaa nije isplaivana prema paritetu francuskog franka" nego al pari, to jest, s obzirom da je dinar u prvim godinama posle rata stalno padao, kraljeva apanaa je ustvari rasla. Aleksandar je postao i jedan od glavnih akcionara Narodne banke, nateravi 1921 godine pretstavnike Bankarskog sindikata za upis akcija da mu Izvozna banka, Beogradska zadruga i Jadranska banka ustupe jedan deo akcija koje su one upisale. Te akcije on je isplatio od dividende za etiri godine, jer se njihov kurs bio posle toga popeo od 500 dinara na 6.000 dinara. Kralj Aleksandar ulazio je i u najsitnije poslove. Preuzeo je bivu dravnu ekonomiju u Topideru, pa je s povrem i jajima konkurisao seljacima na beogradskoj pijaci. Imao je besplatnu radnu snagu gardiste, koji su u vojnikim aki-rama i civilnim kaputima ak prodavali kraljevo povre na pijaci. Osim batovanluka i ivinarstva u Topideru, on otvara tee vinska preduzea za proizvodnju vina i rakije u Topoli i na Demir-Kapiji. Ona su, iako kraljeva privatna imanja, bila osloboena poreza! Posebno se kralj Aleksandar preko svojih tro-mana" povezivao sa stranim kapitalom, naroito francuskim, koji je poeo u novoj dravi da ostvaruje sve unosnije poslove. On je postao jedan od akcionara Borskog rudnika bakra.

Godine 1919 u itavoj Jugoslaviji je vrilo. Trupe su bile upuivane ne samo u Hrvatsku nego i u Crnu Goru, gde je ujedinjenje" proglaeno na slian nain kao i u Hrvatskoj i gde je bio zaveden straan teror (mukarcima su, naprimer, stavljane ive make u akire, a zatim udarane tapovima, da bi svojim pandama razdirale rtvi meso). Vojska je odlazila i u pojedine krajeve Bosne da gui pobunu seljaka, koji vie nisu hteli da i dalje plaaju hak agama i begovima. Otpoeli su i surovi obrauni u Makedoniji, gde' narodu ak nije bilo dozvoljeno da govori svojim maternjim jezikom. Pojedine etnike voe vrile su masovne pokolje 1919 godine-u Tikveu, oko Velesa i na Bregalnici. 80 PRILOZI ZA BIOGRAFIJU Uslovi ivota radnike klase postali su nepodnoljivi. Devet desetina radnika bilo je nezaposleno. Saobraaj razoren, fabrike bez sirovina. Cene pojedinim proizvodima u Beogradu prema predratnim cenama bile su porasle i do 38 puta, a nadnice, naprimer, koarskih radnika svega oko 5 puta, grafikih od 11 do 14 puta, a graevinskih od 8 do 13 puta. Kakva je beda vladala i u gradu i na selu svedoi i ovaj detalj. U listu emokratija", u Beogradu, izaao je sledei oglas: Poklonila bi moje muko dete staro 10 meseci zbog materijalne nemogunosti. Javiti se na adresu: Ranka, sestra Lazara La-zia, Dublje, srez trsteniki. 25. VI. 1919 g. Trstenik." O invalidima kojih je bilo u itavoj zemlji blizu pola mi-liona niko se nije brinuo. ak je i patriotski pesnik Aleksa Santi s gnevom pisao: Gore na timor sve vie mi smo se peli, S vatrama zlatnim srca i due ele, I s' Vrha svoga na balacima sneli Pod sjajnim stegom lepotu zore bele. A sad u magli na rubu jame svoje, Ko suha stabla besmrtna deca" stoje... Svesno i gordo, gazei reke i mlake, 0 rvanj smrti za vas lomismo kosti; 1 sada nae stope bedne su ljake, A hrpti grbe... I runi, prljavi, prosti, Ko tupe senke, smrskanih gnjata i ruku, Sa vergelima stubovi slave" se vuku... 0 srama... S nae Golgote, na strah Pilatu, Planue lui vaskrsnih kandelabra! 1 dok vrh lona vaih blista u zlatu, Na zgaritima gre se deca hrabra" Bogalji, kljasti, gloui koru hleba, Neme i dru pod saom studena neba. S terasa vaih, uz pune, zanosne treme, Stokratnim Ura!" nas jue slaviste svije' Prosipajui rue i hrizanteme Na sokolove kakvih jo bilo nije!" A sada nama dali ste vence nove: Prosjake torbe, take i rite ove... CG TITO U SVOM RODNOM MESTU KUMROVCU, U PROLECE 1952 GODINE TITO POKAZUJE u SVOJOJ RODNOJ KUCI RVANJ KOJ! JE KAO DECAK CESTO MORAO DA OKREE AEAUMCHA CTAJHOBMhA H nORGB DOSAD NAJRANIJA FOTOGRAFIJA DRUGA TITA, SNIMLJENA U KAMNIKU 1911 GODINE. DRUG TITO STOJI LEVO IZA MLADOG RADNIKA U BELOJ BLUZI I S EKIEM U RUCI ALEKSANDAR KANKOVIC (U DRUGOM REDU, SA KAKETOM) NA ZANATU U BEOGRADU 1322 GODINE

U NOVOJ DRAVI 81 Sa plotovima ostruge nepristupne Ogradili ste mee vrtova svoji' Gde zlato sunca rumene plodove krupne Svrh bistrih vrela za vas hrani i poji; A mi takmaci dinova i orkana" Za vaim plotom kupimo otpatke s grana... Mi oi svoje dadosmo nek ih dube iljak delata i neka za vas prsnu, I vie njima neemo gledati ljube, Ni decu svoju, ni svoju slavu krsnu... Pa gde ste, oi, da nama budete slepim?... O gde su due to lete zvezdama lepim?..." Oktobarska revolucija vrila je ogroman uticaj na borbu narodnih masa u Jugoslaviji. Na hiljade bivih zarobljenika vraalo se iz Rusije, naroito u preanske krajeve, donosei sa sobom napredne ideje. Ali, u zemlji nije bilo snage koja bi mogla da povede narod i da mu da onakvu vladu kakvu je njegova ogromna veina elela. Bilo je proputeno da se u tom pogledu ma ta uini u prvih est meseci od formiranja nove drave. Tek u aprilu mesecu 1919 od pretstavnika socijalistikih i socijaldemokratskih stranaka iz pojedinih zemalja Jugoslavije, zatim raznih anarhistikih grupica, razoarane nacionalistike omladine i raznih drugih heterogenih elemenata stvorena je Socijalistika radnika partija Jugoslavije (komunista). I pored pozitivnih strana programa koji je istakla, nova partija je pokazala slabost naroito u dva pitanja: u nacionalnom i seljakom pitanju. U dnevnoj borbi za bolje uslove rada, proletarijat je nizao uspeh za uspehom. Bio je izvojevan osmoasovni radni dan. Poslodavci su morali priznati pravo sindikalnim organizacijama da posreduju pri zapoljavanju radnika, morali su se za potrebnu radnu snagu obraati na sindikate. Borbenost radnika bila je tolika da su esto stupali iz trajka u trajk da zadre izvojevane pozicije, da ne dopuste obaranje svojih realnih nadnica, jer su cene stalno skakale. Nova radnika partija ve je 1919 godine brojala 60.000 lanova i smatrala se treom ili etvrtom partijom po broju lanstva u Treoj internacionali. U sindikatima je bilo organizovano skoro 250.000 radnika: 65.000 u Hrvatskoj i Slavoniji, 55.000 u Sloveniji, 30.000 u Vojvodini, 25.000 u Srbiji, 8.000 u Dalmaciji. Buroazija je bila zaplaena. U Beogradu je vladalo takvo raspoloenje da se jedna jedinica beogradskog garnizona sa itavim svojim komandnim sastavom stavila na raspoloenje Partiji. andarmi su dolazili u prostorije partiskih organizacija i traili za sebe sindikalnu organizaciju. U Radnikim novi82 PRILOZI ZA BIOGRAFIJU nama" od 26 novembra 1919 jedan andarm napisao je sledei poziv, pod naslovom Pismo andarmima od andarma": Drugovi andarmi! Otvorimo oi, da ne ostanemo slepi za navek, da ne budemo uvek sluge parazita i raja razne gospode. Ne samo da smo sluge, nego smo i bedno plaeni. Pa zato da branimo red, potpomaemo anarhiju i doputenu pljaku. Obeali su nam 200 dinara, a daju nam 100 dinara meseno plate. Svi optin--ski slubenici i dravni inovnici imaju dodatak na skupou i dodatak na enu i decu od po dinar dnevno. Mi andarmi imamo samo na decu, i to po 0,50 para dinarskih. Setimo se da smo i mi na solunskom frontu davali svoje ivote, ma da smo bili prezirani i od oficira i vojnika, jer astan ovek danas prezire buroaskog plaenika andarma..."

Intervencionistike sile angaovane u ratu protiv Sovjetske Rusije vrile su pritisak na vladu u Beogradu da i ona poalje trupe za guenje Maarske komune. Zbog toga je, u sklopu meunarodne akcije proletarijata, naroito proletarijata Engleske, Francuske i Italije, SRPJ(k) pokrenula trajk Saveza saobraajnih radnika, koji je doveo do obustave eleznikog i re-nog saobraaja, ime je paralisana mogunost koncentracije trupa prema Maarskoj. Ovaj trajk je prerastao u generalni trajk 21 i 22 juna 1919 godine i zavren je s ogromnim uspe-hom, tako da je vlada morala da odustane od svake intervencije protiv Maarske komune. ivot itave zemlje bio je zamro. U Varadinu ak je bilo dolo i do otvorene pobune. Seljaci iz Zagorja bratimili su se s vojnicima, pa su zajedno udarili na zatvor i oslobodili 300 seljaka koji su tu leali zbog paljenja vlastelinskih dvorova i deobe zemlje. Morale su biti dovedene nove trupe, i tek posle otre borbe Varadin je bio oien od pobunjenika. Vojne vlasti su uhapsile 132 osobe. Tadanji vlastodrci nastavili su s pripremama za slanje jugeslovenskih trupa da se bore protiv Sovjetske Rusije. Radnike novine" od 6 novembra 1919, na prvoj strani pod naslovom Ne igrajte se vatrom", javljale su: ...Na sinonoj vladinoj sednici reeno je, da ministar vojni objavi oficirima i vojnicima, da mogu ako hoe da idu dobrovoljno da se bore protiv boljevika u Rusiji, stupajui u savezniku dobrovoljaku armiju. Zastupnik ministra vojnog g. Drakovi obja-vie uslove pod kojima e se dobrovoljci primati u tu savezniku armiju, koja ima da pripomogne akciji ruskih generala Judenia, Rodzjanka i Denjikina." Meutim, razumniji ljudi od Milorada Drakovia u tadanjoj vladi videli su da bi slanje jugoslovenskih trupa protiv U NOVOJ DRAVI 83 Sovjetske Rusije bilo praktiki neizvodljivo, pa se odustalo od prikupljanja dobrovoljaca". Radnike novine" u broju od 11 novembra 1919, u jednom lanku iz pera Koste Novakovia1, ovako su se izrugivale buroaziji povodom njenih nada u brzi slom revolucije u Rusiji: NA BRZU RUKU Episkop Dositej nasamaren! Jo pre nekoliko meseca, proitavi u Politici" da je Petro-grad, milou Bojom, oien od boljevika, i da je dopao u ruke Judenia i Denjikina, Preosveeni Episkop Niski Dositej, obradovan ovom prevelikom milou Gospodnjom, odsluio je 13 najveih blagodarenja; a odmah zatim soinio i jedan proglas na svekoliki narod Srpski u kome ga poziva da kupi ito i drugu hranu koja e se poslati Prestonici Silne Mauke Rusije, velikom i slavnom Petrogradu". I posle ovih lepih i plemenitih namera Preosveenoga Episkopa Politika", sa najveim zaprepaenjem, pie: Zar preo-sveenom nije poznato, da su u Petrogradu jo jednako boljevici, koje on sigurno ne eli da potpomogne?" Nije nimalo lepo to Politika" ometa plemenitu nameru Preosveenoga da potpomogne boljevike i da, makar i nesvesno, i on postane boljevik! Ali kad je ve to uinila, nadati se da e i Preosveeni Episkop Dositej vratiti Politici"1 ao za sramotu. Prvo bi trebao da je tui za obmanjivanje, traei da pisac lanka Pad Petrograda" bude najuren iz redakcije Politike"; da plati svih 13 odsluenih blagodarenja i tampanje i soinenije proglasa, kao i sve trokove za lumperaje, na koje je utroen toliki novac zbog vesti o padu Petrograda!"

Rukovodstvo SRPJ(k) nije znalo da iskoristi povoljan razvoj odnosa snaga iz 1919 godine. Buroazija je poela da konsoli-duje svoje pozicije i da prelazi u protivnapad. Dok su 1919 godine svi trajkovi svravali s uspehom, godina 1920 zapoela je s neuspehom i prvim porazom. Milorad Drakovi govorio je tada u parlamentu: Mi se moramo boriti protivu trajkova, protivu toga da se podiu radnike nadnice, jer to ometa podizanje blagostanja! Prvi udar doao je u aprilu 1920 godine, kada je elezni-arski sindikat, koji je brojao 50.000 organizovanih elezniara 1 Kota Novakovi, intelektualac iz aka, istaknuti socijalista jo pre Prvog svetskog rata, postao je posle osnivanja Komunistike partije Jugoslavije jedan od voa levice. Bio je odlian novinar i publicista. Umro je u emigraciji u Moskvi, 1933 ili 1934 godine. 6* 84 PRILOZI ZA BIOGRAFIJU i brodaraca, bio primoran da otpone trajk, jer je novi ministar saobraaja, katoliki pop Koroec, pogazio raniji sporazum o poverenicima i radnikoj kontroli. Rukovodstvo SRPJ(k) nije imalo vrstu liniju u pitanju ovoga trajka. Pop Koroec, da bi pocepao trajkae, prihvatio je uslove brodaraca, kojih je bilo znatno manje nego elezniara, a s druge strane upotrebio silu. Tako, naprimer, u Ljubljani na Zalokoj cesti, kod sanatori-juma Leoninum", bilo je nareeno andarmima da otvore vatru na grupu trajkaa koji su ili na zbor. Na licu mesta ostalo je 10 mrtvih, meu kojima i jedna devojica od pet godina, koju je otac nosio na rukama. Dvadeset i jedno lice bilo je teko ranjeno. Od njih je u bolnici umrlo jo sedam.. U Subotici su Horthveve pristalice iz Maarske inscenirale pobunu", to je reim jo vie iskoristio u borbi protiv radnika. Poelo je zabranjivanje radnike tampe.1 Rukovodstvo Socijalistike radnike partije Jugoslavije (komunista) dralo se skroz oportunistiki. Sekretar izvrnog odbora Sima Markovi (profesor, bivi anarhista koji je pre rata izdavao list Komunu", a docnije postao okoreli oportunista) bacio je u trajku parolu: Ne dajmo se provocirati!" Dva dana posle zavretka elezniarskog trajka, povodom prvomajske proslave, Izvrni odbor izdao je proglas u kome je poruio radnicima: Na dan Prvog maja ostanite kod svojih kua... Na dan Prvog maja nee biti nikakvih zborova... Na dan Prvog maja ouvajte potpuni mir!" Meutim, raspoloenje radnih masa bilo je borbeno. To su pored ostaloga pokazali i optinski izbori odrani u toku leta iste godine. Komunisti su pobedili u Beogradu (komunisti 3.628 glasova, radikali 3.375 glasova, demokrati 2.831 glas i republikanci 605 glasova). Pobeda je takoe izvojevana u itavom nizu drugih gradova Srbije i Makedonije: Ni, Kragujevac, Va-ljevo, abac, Leskovac, Pirot, Uzice, Veles, Prilep, Kumanovo. Slian uspeh postignut je i u drugim krajevima zemlje. U Zagrebu 11 marta 1920 komunisti su odneli veinu... prilikom izbora komuniste Svetozara Delia za gradonaelnika u gradu 1 U Radnikim novinama" od 27 aprila 1920 cenzura je izbacila sve naslovne lanke, a redakcija je umesto lanaka stavila sledee parole ili ostavila naslove zaplenjenih lanaka: Tok trajka elezniara. Kukavice zato beite od svetlosti?

Teko reimu koji seje lai i zloine a zapuava usta koja hoe da se brane! Dole vlada narodnih izdajica! Ovako narodne izdajice kriju istinu od naroda. Ruska trule. Ipak, ne moete nas uguiti! U NOVOJ DRAVI 85 su bile oduevljene manifestacije proletarijata i zvonila su zvona na crkvi Svetog Marka", javljao je jedan zagrebaki list. Pobeda je izvojevana i u nizu drugih mesta u Hrvatskoj: Osijek osim 20 mandata i apsolutna veina, Vukovar 12 komunista prema 12 pretstavnika graanskih stranaka, Krievci 8 mandata (veina), Virovitica 13 mandata, Crikvenica apsolutna veina, akovec 8 komunista, ostali 4 mandata, Valpovo 18 mandata, Kraljevica 9 mandata, Delnice 10 mandata... Prema izbornom sistemu na tim izborima, lista koja je dobila relativnu veinu dobijala je odmah dve treine mandata, a jedna treina delila se proporcionalno prema broju dobijenih glasova. Tako je komunistika lista u Beogradu odmah dobila 30 mandata od 45 odbornikih mesta u optini. Odbornici sa komunistike liste na elu sa Simom Markoviem doli su u optinu grada Beograda, gde je odrana sveana sednica. Pot-pretsednik staroga odbora Danilo Zivaljevi, stari naprednjak, odrao je pozdravni govor i estitao komunistima na pobedi. Tada je trebalo da se poloi zakletva. Sima Markovi je tom prilikom dao izjavu da komunisti smatraju zakletvu prostom formalnou i da se otuda ograuju od njene obaveznosti, pa su tek posle toga pristupili polaganju zakletve. Sutradan, kada je nova optinska uprava dola da nastavi sa radom, na vratima je stajao jedan policiski pisar sa etiri andarma ne putajui nikoga iz zgrade napolje, niti dozvoljavajui ulazak. Ovaj policiski pisar saoptio je imi Markoviu nareenje ministra unutranjih dela da se izabrana optinska uprava smenjuje zato to je poloila nepropisno zakletvu. Sima Markovi je poeo da pregovara sa pisarom. Preli su ak u susednu kafanu, gde su uz kafu nastavili razgovore. Sima Markovi se zadovoljio protestom kod ministra unutranjih poslova Milorada Drakovia, koji je lakonski odgovorio: Niste poloili zakletvu, pa prema tome niste ni primili optinsku upravu." Ovo neuveno nasilje uzrujalo je ne samo radnike redove nego i jedan deo leve buroazije. Republikanac Jaa Prodanovi u znak protesta bio je sazvao jedan javni zbor na kome se spremao da govori protiv ove odluke. Pojedini lanovi Komunistike partije, kao naprimer Moa Pijade, imali su predlog da se-na zgradu Radnikog doma na Slaviji stavi firma Sud optine grada Beograda", da se tu sazove sednica novog optin-skog vea, pa da se tu poloi zakletva. Sima Markovi i drugovi propustili su da se blagovremeno ale Dravnom savetu, ve su albu poslali na prost a ne na povratni recepis, te time izgubili rok i nisu koristili pravni lek, kao to su to uinili drugovi u 86 PRILOZI ZA BIOGRAFIJU Niu i Uzicu1 na iju je albu Dravni savet ponitio odluku policije i naredio da se optina preda u ruke komunistikoj veini, izabranoj na zakonskoj osnovi. Nasilja je bilo po itavoj zemlji. U Zagrebu je policija silom razjurila optinsko vee i pretsednika optine, komunistu, silom izvela iz dvorane sa govornice. Nova istina" od 24 aprila 1920 pisala je:

Meutim ondanja vlada ukinula je izbor druga Delia2 i postavila gradskog komesara u osobi dra Dragutina Tonia, banskog savjetnika. Ukidanje izbora vlada je motivirala tubom zbog veleizdaje protiv druga Delia. Rjeenje o svrgnuu potpisao je ban Po-tonjak, predstavnik Hrvatske zajednice, koja je onda bila u centralnoj vladi. Drug Deli se nije hteo pokoriti ni prvom ni drugom nalogu bana Potonjaka, ve je pismeno protestirao i sazvao redovitu sjednicu gradskog zastupstva. Na ovoj sjednici bila je nepotpuna veina, ali ipak potreban kvorum. Meutim, policija je silom provalila u dvoranu u kojoj se drala sjednica i rastjerala prisutne gradske zastupnike. U Karlovcu je takoer bio svrgnut pravilno izabrani gradski naelnik drug Majder3, a na njegovo mjesto postavljen komesar Petrik." U takvoj situaciji, u septembru 1920 godine, vratio se iz Rusije Josip Broz. Na granici je uhapen, pa posle puten. U Kumrovcu nije zatekao nikog od svoje porodice. Godine 1918 umrla mu je majka, pa se otac preselio u jedno selo u okolini Jastrebarskog. Poao je k njima. Kod svojih je Josip ostao svega nekoliko dana. Tu ga je snala i jedna nesrea. ena mu se porodila, ali je dete posle nekoliko dana umrlo. Oprostivi se sa ocem, otiao je u Zagreb, gde se zaposlio u mehaniarskoj radionici Filipa Bauma4, u Petrinjskoj ulici broj 3. Odmah se 1 Pretsednik komunistike optine u Uzicu bio je radnik Petar Celovi. Kada je Komunistika partija bila zabranjena, on je sklonio crvenu zastavu koja je bila izveena na optini i predao je pred smrt svojoj eni, sa zavetom da tu zastavu preda komunistima kad ponovo dou na vlast u Uzicu. Ta je zastava danas u muzeju Narodne revolucije u Uzicu. ' Svetozar Deli iveo je 1952 godine, u dubokoj starosti, u svojoj vili u Samoboru kraj Zagreba. U Socijaldemokratskoj stranci Hrvatske i Slavonije radio je od 1904 godine. Posle izbacivanja iz zagrebake ve-nice, pasivizirao se. Postao je direktor drvnog preduzea Slavonija" 3 Aleksandar Majder iveo je 1952 godine u Karlovcu kao penzioner. Inae je lan Izvrnog odbora Narodnog fronta za grad Karlovac. ' Filip Baum imao je svoju radionicu u Zagrebu sve do 1941 godine^ samo se bio preselio iz Petrinjske ulice u ulicu Pavla Radia 32. Poto U NOVOJ DRAVI 87 prijavio u sindikate i upisao za lana KPJ. Uestvovao je u pripremama i agitaciji za izbore za Ustavotvornu skuptinu. Josip Broz, vraajui se iz Rusije, gde je proletarijat ne samo izvojevao, ve u to vreme i uvrstio svoju vlast, bio je nastrojen borbeno. Uestvovao je u nekoliko trajkova, naroito u uspelom trajku kelnera. Povodom proslave Oktobarske revolucije odrao je predavanje u sindikatima u Zagrebu zavrivi ga poklikom: Samo oruanom borbom moe radnika klasa osvojiti vlast! Josip Broz je tada nosio duboke izme, veliku bundu, a na glavi ubaru. Sjeam se dobro da se meu radnicima u Zagrebu prialo u to vrijeme veli Miroslav Krlea da je u Zagreb stigao iz Rusije jedan radnik po imenu Broz, s astrahanskom ubarom na kojoj se jo vide otisci od petokrake zvijezde koju je nosio u Rusiji. Izbori za Ustavotvornu skuptinu odrani u novembru 1920 godine doneli su znaajnu pobedu KPJ, uprkos teroru koji je nad njom vren. Sarajevski Glas slobode" pisao je 10 novembra 1920:

,,Uoi izbora ministar unutranjih poslova Milorad Drakovi objavio je poetkom mjeseca novembra uputu dravnim organima, kako se imaju drati u toku izborne agitacije. Izmeu ostalog Drakovi osuuje neke dravne slubenike, jer su na vie mjesta predstavnici vlasti ostali pasivni posmatrai zabranjene antidravne djelatnosti, koja se ne smije voditi i koja se kanjava. Ko bi hteo ili pokuao da izborima da drugi znaaj nego to ga oni imaju, veli Drakovi, bie odmah suzbijen na nain, koji ne ostavlja ni trag kakvog dvoumljenja." Ovakve e dravne slubenike odmah otpustiti i staviti pod istragu, koja e se kasnije voditi. On otro osuuje inovnike, koji ne suzbijaju rad protiv dravne cjeline i narodnog jedinstva." U parlamenat je ulo 59 komunista. To je bila trea partija po snazi u zemlji, a jedina politika partija, pored Demokratske stranke, koja je imala poslanike iz svih zemalja Jugoslavije. Regent Aleksandar spremao se za konani udar protiv KPJ. U to vreme dovravali su se pregovori izmeu jugoslovenske i italijanske vlade oko granica na zapadu. U Italiji je be-snela strahovita iredentistika kampanja, italijanske okupacione je bio Jevrejin, 1941 ustae su mu oduzele radionicu. Zajedno sa sinom pobegao je u Italiju, odakle se za vreme rata prebacio u SAD, gd^ je umro. PRILOZI ZA BIOGRAFIJU U NOVOJ DRAVI trupe vrile su teror u Dalmaciji, Istri i Hrvatskom Primorju. Obzor" je pisao: ,,U Bologni je ovih dana odrana konferencija na kojoj je prof. De Belleti govorio o historijskom pravu" Talijana na Dalmaciju, koje je danas potkrijepljeno pobjedom talijanskog oruja. Sigurnost talijanske drave zahtjeva da Italija imade prevlast na Jadranu, a to se moe odrati samo posjedovanjem Dalmacije, jer Valona za to nije dovoljna." U tenji da konsoliduje svoju hegemoniju, reim kralja Aleksandra nastojao je po cenu rtvovanja bitnih nacionalnih interesa, po cenu krupnih ustupaka u Rapallu da skine s dnevnog reda spoljnopolitika pitanja, kako bi svoje napore mogao da koncentrie na guenje demokratskog pokreta u zemlji. Zbog toga je jugoslovenska vlada, potpisujui u Rapallu ugovor kojim je preko 600.000 Jugoslovena ostalo pod italijanskim ropstvom, istovremeno potpisala i nekoliko tajnih konvencija u gore navedenom smislu. Istoriar Ferdo ii u svojoj knjizi Predratna politika Italije i postanak Londonskog pakta" veli: ,,No, pored ove svakom poznate javne isprave, napisane su jo i dvije tajne. Jedna se ticala zajednike akcije Jugoslavije i Italije protiv eventualnog povratka Habzburgovaca u Ugarsku ili u Be, a osim toga ticala se i naih nekih domaih nezadovoljnika i odmetnika, u prvom redu Crnogoraca. Italija se obavezala da ih nikad nee podupirati..."1 Poto je tako izdala interese naroda Jugoslavije, vlada Aleksandra Karaorevia prvo je udarila na radniku klasu, na njen najsvesniji deo, Komunistiku partiju Jugoslavije. U noi izmeu 30 i 31 decembra 1920 godine proglaena je takozvana Obznana, a potpisom Milorada Drakovia, kojom je stavljena van zakona KPJ, konfiskovana itava njena imovina i zatvoreni svi partiski i sindikalni domovi. Sima Marko-vi opet je bacio parolu: Ne dajte se provocirati." U poetku Sima Markovi nije hteo da sazove CK da se prodiskutuje situacija. Kota Novakovi je morao pitoljem da goni pojedine

1 U tekst ove tajne klauzule Rapallskog ugovora koji su objavili Italijani, prirodno, nije unesen i deo koji navodi istoriar ii. U arhivi biveg jugoslovenskog Ministarstva spoljnih poslova takoe se ne nalazi originalni dokument ove sramne pogodbe. Da je ovakva klauzula postojala, svedoi i govor koji je dr. Ante Trumbi odrao u Splitu 5 decembra 1920 godine, po povratku iz Rapalla, u kome je rekao da je Rapallski ugovor potpisan, jer bi se u protivnom, slu'aju osilili oni elementi, koji raunaju na disoluciju nae drave, a meu njima i crnogorski odmetnici". U Rapallu je, izgleda, utvrena i direktna saradnja italijanske i ju-goslovenske policije u borbi protiv subverzivnih" elemenata. lanove CK na sednicu", kako se sea Moa Pijade. Oportunizam Sime Markovia ipak je prevladao. U drugim mestima partiske organizacije delovale su na svoju ruku. U Zagrebu je objavljen generalni trajk. Josip Broz je s drugovima iao od radionice do radionice i ubeivao radnike da treba trajkovati. Jutarnji list" od 3 januara 1921, u prvom svom broju posle Obznane, donosi sledeu vest: ,,U etvrtak 31 decembra 1920, nije radio tramvaj, bili su zatvoreni trgovaki lokali, kavane itd. U kinu Helios" u Franko-panskoj ulici bila je zakazana javna skuptina. Redarstvena je oblast zabranila odravanje skuptine no sazivai nijesu za to marili... Frankopanska ulica od Dalmatinske ulice do kavane Croatia" nalikovala je mravinjaku. Glava do glave... Napeto se oekivalo, to e se izlei. Komunistiki voe opomenuti su da pozovu radnitvo na razlaz, jer je odravanje skuptine redarstveno zabranjeno. Na to zaore povici: Dolje policija!", Dolje krvnici!", Dolje burujiH, Nas imade 10.000!", Mi se ne bojimo!", Mi ne uzmi-emo!", Naprijed!", Mi emo ih rastjerati!". Policija je kundacima rastjerala radnike." Ali, osim u Zagrebu i Vukovaru, u drugim mestima par-tiska organizacija nije pruila otpor. U Vukovaru policija je ubila komunistu inenjera Supanca, biveg oficira Jugoslovenske legije i nosioca Belog orla, prilikom oduzimanja radnikog doma. Obznanu je osuivao i deo graanskog javnog mnenja. Stojan Proti ju je nazvao vezirskim aktom, a Slobodan Jova-novi, u Knjievnom glasniku", pisao je o Obznani da ima vrednost jednog pozorinog plakata. Zbog pasivnosti rukovodstva dolo je u radnikim masama do razoarenja. Jedna struja krenula je anarhistikim vodama. To je bila spontana reakcija na oportunizam rukovodstva. Na dan 28 juna 1921 godine jedna grupa komunista iz Vojvodine, kojoj se na elu nalazio zidar dobrovoljac sa Dobrude, nosilac ordena za hrabrost, SpasojeBao Steji, odluila se za primenu individualnog terora, pa je Steji bacio bombu u Miloa Velikog ulici, sa zgrade Ministarstva graevina, na fijaker u kome se vozio regent Aleksandar u pratnji dr. Ivana Ribara1, pretsed-nika Ustavotvorne skuptine. Bomba se zakaila za telefonsku icu, pa je eksplodirala kad je kraljeva koija ve bila prola. 1 U partizanima dr. Ivan Ribar se susreo sa Baom Stejiem. Steii je 1941, posle sloma Jugoslavije, pod ustaama, pobegao iz kaznionice u Sremskoj Mitrovici, u kojoj je ve dvadeset godina izdravao kaznu. O tom susretu dr. Ribar veli u svojoj knuzi Politiki zapisi": Kada sam se sreo s njime, a prije toga nisam ga nikada vidio, izljubili smo se drugarski, i ja sam mu zahvalio to me bomba nije zakaila, jer sam bio zajedno u kolima s regentom." L... 90 PRILOZI ZA BIOGRAFIJU

Aleksandru se nije desilo nita, ali je bomba ranila sedam vojnika i jednog "stranca. Mesec dana kasnije, jedna grupa mladih komunista iz Zagreba, u kojoj su bili Alija Alijagi, Rodoljub olakovi, Diko Lopandi i Nikola Petrovi, ubila je u Delnicama tvorca Obznane, Milorada Drakovia, tada ministra unutranjih dela. Sam atentat izvrio je Alija Alijagi, radnik iz Bijeljine. Neposredno posle tog atentata donesen je u Skuptini Zakon o zatiti drave, 4 avgusta 1921 godine, kojim su bili poniteni mandati svih komunistikih poslanika. Za taj zakon nisu glasali republikanci i zemljoradnika levica. Nastalo je veliko hapenje radnika. Kroz beogradske zatvore prolo je preko 15.000 radnika, studenata, zanatlija i seljaka. Alija Alijagi osuen je na smrt, Rodoljub olakovi na 12 godina robije, Diko Lopandi na 15 godina a Nikola Petrovi1 na 10 godina. Na pitanje pretsednika suda da li se osea krivim, Alijagi je odgovorio: Osjeam se krivim to sam eni oteo mua a djeci oca; osjeam se krivim to sam kao ovjek oduzeo ovjeku ivot, ali ne osjeam se krivim to sam kao komunista ubio ministra, progonitelja komunista. Vrio sam svoju dunost. U javnosti je voena velika kampanja za pomilovanje Alije Alijagia. Njegov branilac dr. Ivo Politeo napisao je u vezi s tom kampanjom brouru Politiki delikt", koja je imala veliki odjek. Alija Alijagi je obeen 8 marta 1922 godine i pored toga to je Ustav garantovao ukidanje smrtne kazne za politike krivice. No uoi pogubljenja proveo je s drugovima i roacima, vedar, nasmejan. August Cesarec, koji se takoe nalazio meu drugovima, opisao je poslednje asove Alijagieva ivota u vanredno sugestivnom lanku, objavljenom u Borbi". Posle Obzane ivotni uslovi radnike klase poeli su da se jo vie pogoravaju. Radni dan je produavan, nadnice sniavane. Nije uzalud pretsednik vlade Vesni, uoi Obznane, u decembru 1920, javno govorio u Skuptini: Vlada je uinila veliku greku to je u narod ubacila osmoasovni radni dan! Josip Broz je posle Obznane i dalje bio na radu u bravarskoj radionici Filipa Bauma u Zagrebu. Nadnice bravarskih radnika su bile toliko oborene da se njima nisu mogle podmiriti ni najpree ivotne potrebe. Ne mogavi da sastavi kraj s krajem, Broz je odluio da se ogleda za drugim uposlenjem. 1 Diko Lopandi poginuo je za vreme rata. Nikola Petrovi iveo je dugo u SSSRu, gde je zavrbovan od NKVD-a. Umro je 1950 kao inform-birovac. i ki f V'A \i^ V JEB ISfflj m ni P IH

Peta glava SELO VELIKO TROJSTVO (19211925) Mlin Samuela Polaka. Nezadovoljstvo seljaka u Hrvatskoj. Josip Broz se povezuje s pojedinim naprednim ljudima. Obnavljanje partiske organizacije. lan Okrunog komiteta za upaniju bjelovarsko-krievaku. Smrt Josipa Valente i govor Josipa Broza na njegovoj sahrani. Hapenje. Susret Josipa Broza i Ljube Radovanovia: Pod ovim

rukovodstvom Komunistika partija Jugoslavije nikad nee doi na vlast. Izdaja Stjepana Radia. Josip Broz primoran da napusti Veliko Trojstvo. Severoistono od Zagreba, devet kilometara od Bjelovara, lei selo Veliko Trojstvo, u jednoj pitomoj dolini, ispod ogranaka Bilogore. Na bregu, iznad samog Trojstva, uzdie se, meu jablanima, velika crkva graena u kasnom baroku, podignuta u doba Marije Terezije, skoro pre dve stotine godina. Po glavnom oltaru ove crkve dobilo je i selo ime Veliko Trojstvo, a do 1740 zvalo se Bjelovarska, po potoku Bjelovarska koji tee kroz selo. Godine 1921, kada je u Veliko Trojstvo doao Josip Broz, selo je imalo oko 330 numeri", lepo graenih kua. To je jedno od bogatijih sela, kroza nj prolazi eleznika pruga, a glavna ulica ukraena je drvoredom kestena i jablana. U Trojstvu je bilo i sedite optine. Okolna sela gravitirala su prema Trojstvu i zbog parnog mlina, iji je vlasnik bio Samuel Polak. Mlin Samuela Polaka imao je u prvo vreme dva para kamenova i jedan valjak za finije brano. Mogao je samleti do pola vagona brana na dan, a kasnije je Samuel Polak nabavio jo dva kamena, tako da je mlin davao i itav vagon brana na dan. Pogonsku snagu mlin je dobijao od Sauggas motora" koji se loio drvima. Jaina motora bila je 50 konjskih snaga. 92 PRILOZI ZA BIOGRAFIJU U mlinu je bilo zaposleno pet radnika. Glavna lica u mlinu bila su obermlinar", koji je rukovodio itavim poslom, i ma-inista, ija je dunost bila da obezbedi nesmetani rad motora. Osim njih radila su jo dva mlinara i jedan pomonik mainiste,. koji je leio pe za motor. Posao u mlinu poinjao je u est ujutru i trajao do est uvee. O praznicima, naroito o Boiu,, radilo se i ele noi. Samuel Polak bio je Jevrejin, pedesetih godina, ovek na-gao, ali dobra srca. Poetkom 1921 godine nije imao mainistu za svoj mlin, pa ga je traio preko oglasa u novinama. U nedelju, 23 januara 1921, izaao je u zagrebakim Novostima" sledei oglas: Trai se jedan oenjen pouzdan mainista k Sauggas motoru od 5,9 konjskih sila, koji razumije takoer i male popravke kod stroja. Nastup odmah ili najkasnije do 15. februara. Plaa po dogovoru. Trai motor-mlin Samuel Polak, Vel. Trojstvo kod Bjelovara. 2386". Josip Broz je, proitavi taj oglas u Novostima"1 pisao Polaku i tako doao u Veliko Trojstvo. Doputovao je zajedno sa enom, bez ikakvog nametaja i posteljine. Stan je naao kod jednoga seljaka, Josipa Motila, desetak minuta od mesta zaposlenja. Broz je doao bez igdje iega pria stari seljak Filip Kraneli2 pa je prvu no na slami noio, jer ni kreveta nije imao! Polakov mlin bio je smeten u dvoritu, u jednospratnoj zgradi, a u zgradi sa ulice nalazila se trgovina meovitom robom, koju je drao Polakov brat Mirko, i gostionica. Zbog toga je oko mlina uvek bilo ivo. Seljaci su ekali dok im se ito samelje, rasprezali su konje, sedeli u dvoritu, puili i priali. Josip Broz nije kao mainista morao da bude neprestano kraj motora. Njegova je dunost bila da s vremena na vreme obie 1 Kada mi je drug Tito jednom prilikom priao kako je naao posao u Velikom Trojstvu, rekao mi je da je u nekim novinama proitao oglas Samuela Polaka.

Drugovi koji su mi u Zagrebu pomagali na prikupljanju materijala za ovu knjigu, uzeli su Jutarnji list" iz 1921 godine, jer je-taj list imao vrlo razvijenu oglasnu slubu. Meutim, nisu mogli nita da pronau. Onda su poeli da pregledavaju ostale zagrebake listove, pa su konano oglas pronali u Novostima". Zanimljivo je jo dodati,, da je drug Tito mislio da je iz Zagreba u Trojstvo otiao u leto 1921 godine. Meutim, oglas je bio objavljen 23 januara 1921, pa je verovatnijfr da je drug Tito otiao u Trojstvo u zimu ili najdalje u rano prolee-1921 godine. 8 Filip Kraneli je 1952 iveo u Velikom Trojstvu. Bio je u poseti kod druga Tita posle rata. VELIKO TROJSTVO 93 strojeve i da kontrolie rad motora. Tako je imao dosta vremena za razgovor sa seljacima koji su ekali na brano. Razgovaralo se o progonima koje vre vlasti, o dobrim ili loim izgledima za letinu, o cenama seljakih proizvoda, a najvie o osnovnoj seljakoj nevolji zemlji. I u Trojstvu su seljaci oekivali da e 1918 godine dobiti zemlju koju su veko-vima obraivale njihove ruke, a drali razni veleposednici. Jo od prvog asa posle sloma Austro-Ugarske bilo je obeavano seljacima da e biti izvrena agrarna reforma, da e zemlja biti oduzeta veleposednicima i crkvi. Meutim, sa donoenjem konkretnih mera se odugovlailo. Pod pritiskom seljakih masa 25 februara 1919 donesene su Prethodne odredbe za pripremu agrarne reforme"1, u kojima je bilo lepih obeanja, ali 1921 godine seljaci su jo uvek plaali za zemlju na kojoj su radili vrlo visoku zakupninu, koja je za oranice iznosila osmi deo, a za livade i panjake deseti deo iznosa katastarskog istog prihoda. Da bi zlo bilo vee, ovu zakupninu ubirala je drava preko svojih organa. Veleposednicima je isplaivala tri etvrtine, a na ime trokova zadravala je jednu etvrtinu. Pritom je naravno bilo mnogo korupcije. To je bila jedna od glavnih tema razgovora seljaka u Po-lakovom mlinu. Josip Broz je davao svoja miljenja o tome, tumaio im je kako je Lenjin podelio zemlju seljacima, priae svoje uspomene iz Rusije. Sjeam se pria Filip Kraneli da nam je Josip priao kako su u Rusiji za vrijeme revolucije bjelogardejci mnogo polagali na zaostalost i vjersku zatucanost naroda. Oni su proturili vijest da dolazi antikrist. Na jednom sektoru fronta bjelogardejci sa popovima montirali su nekakve velike atore, rasvijetlili ih iznutra tako da bi se iznad atora pojavio lik Krista" sa kriem. Htjeli su pokazati crvenoarmejcima da bje-logardejce vodi sam Krist. Boljevici su se odmah dosjetili da se tu radi o dobro smiljenoj varci, pa su organizovali brz napad s krila i opkolili montiranog Krista". U atoru su pronaeni popovi i njihov lani Krist", pa se itav front mogao uvjeriti kakvim se lakrdijama popovi slue. U Velikom Trojstvu i okolini ubrzo se proulo da se u Po-lakovom mlinu nalazi novi mainista koji vrlo rado pria seljacima o svojim doivljajima iz Rusije i ruske revolucije. Tako je za Josipa Broza saznao i Stevo abi2, koji je takoe, nekoliko meseci pre toga, bio doao iz Rusije. Stevo abi ue1 Zakon o likvidaciji agrarne reforme donesen je, najzad, 1931 godine. Vidi devetu glavu. 2 Stevo abi radio je kao partijac sve do 1941 godme, kad su ga ustae uhapsile i odvele naj pre u logor u Koprivnicu, a zatim u Jasenovac gde je 1942 godine ubijen.

94 PRILOZI ZA BIOGRAFIJU VELIKO TROJSTVO 95 stvovao je u Prvom svetskom ratu kao oficir u austro-ugarskoj vojsci, pa je na Karpatima 1915 bio zarobljen. Kad je buknula revolucija u Rusiji, Sabi je stupio u Crvenu armiju i kao sposoban oficir u njoj brzo napredovao. Postao je naelnik taba armije kojom je komandovao bivi carski potpukovnik Mura-vjov, koji je u oktobarskim danima 1917 rukovodio odbranom revolucionarnog Petrograda od napada Kerenskog i njegovih Kozaka, a kasnije komandovao trupama na frontu protiv eho-slovaka. Kad je Muravjov jula 1918 pokuao u Simbirsku da te trupe okrene protiv sovjetske vlasti i otvori front ehoslova-cima, bio je u svojim namerama spreen i prilikom hapenja ubijen. U raskrinkavanju i osujeenju njegovog pokuaja imao je zasluga i Stevo abi. Po svretku graanskog rata u Rusiji, abi se vratio kui i iveo kod svojih roditelja, imunijih seljaka u selu Toma, nedaleko od Velikog Trojstva. U staru jugoslovensku vojsku nije bio primljen zato to je bio oficir u Crvenoj armiji, nego je penzionisan kao natporunik. Stevo abi bio je tih ovek, srednjeg rasta, otvoren, drueljubiv, pa se vrlo brzo sprijateljio s Josipom Brozom. Svuda po selima abia su znali pod nadimkom Dika". abi tada nije bio lan Komunistike partije, nego je radio u Radievoj Hrvatskoj republikanskoj seljakoj stranci. U mesnoj organizaciji HRSS-a abi je zastupao miljenje da treba napustiti dotadanje mirotvorne pozicije i prei na organizovanje oruane borbe za republiku. Po dolasku Josipa Broza i pod njegovim uticajem abi je postao ubeeni komunista. Sem abia, Josip Broz naiao je na veliki broj svojih jednomiljenika. Obermlinar" u Polakovom mlinu bio je jedan radnik neto mlai od Broza, Ferdinand Sabadija, koji je dosta sveta obiao radei u ekoj, Austriji, Nemakoj. Bio je dobar strunjak, a naroito za montiranje mlinova. Po ubeenju bio je socijalista, ali je na njega vrila prilian uticaj njegova ena, erka nekog vlasnika mlina iz okoline.1 Kao Brozov pomonik u to vreme radio je jedan mladi po imenu Branko Ivankovi2. U selu se Josip Broz naroito sprijateljio sa stolarom Franjom Podupskim, koji je stanovao odmah do njega, zatim sa seljacima Filipom Kraneliem i Ladislavom Bujnohom. U sused-nom selu Tomau ivela su dva roaka Josipa Broza, kova Ferdinand i bavar Franjo. 1 Kada je Josip Broz napustio Trojstvo, Sabadija se sasvim pasivizirao. Za vreme rata, 1943 godine, otiao je u partizane. Jednog dana poao je na neosloboenu teritoriju da obie svoje u selu Suha Katalina, u kome je imao mlin. Tom prilikom su ga uhvatile ustae, sprovele u Jasenovac i tamo zaklale. ' Branko Ivankovi aktivno je radio tokom rata na neosloboenoj teritoriji, pa su ga ustae uhvatile 1942 godine u Bjelovaru i streljale. Samuel Polak ubrzo se uverio da je Josip Broz vredan radnik. U poetku je njegova plata iznosila svega 600 dinara meseno i deputat" od 20 kilograma brana. Mjesec dana po dolasku u Trojstvo pria Filip Kraneli Broz je zahtijevao poviicu plae, na to je Polak pristao. Dao mu je kao deputat" jo i dva hvata drva mjeseno, 30 kila brana umjesto 20 kila, kao i jedan stan pored mlina. Broz je bio ovjek prijeke naravi. Kad mu se uinilo krivo, nije htio da

otrpi, pa bi odmah gazdi sve skresao u lice. Stari Polak i sam je bio nagao, ali nije imao kud, jer je Broz bio dobar strunjak! Joa nikad nije bio bez posla, pria Martin Cestar1, jedan od trojice mlinara u Polakovom mlinu 1921 godine. Kad nije bilo posla oko motora, popravljao bi neto u jednom uglu mainhauza", veinom ono to su donosili seljaci. Bio je univerzalni majstor, poev od ljebova na kuama, gvozdenih ograda, prskalica za vinograde, pa sve do ivaih maina, revolvera, lovakih puaka, sve je to Broz znao da popravi... Samuel Polak imao je namjeru da pored mlina podigne i pilanu za rezanu grau. Htio je da kupi jedan leei gater. Broz i Polak putovali su zbog tog gatera u razna mjesta, meu ostalim i u Ferdinandovac. No gater u Ferdinandovcu koji je njegov vlasnik nudio na prodaju nije se svidio Brozu. Kasnije su kupili gater na drugom mjestu, i Broz je sam izvrio montau leeeg gatera pored mlina. A volio je mnogo da ita. Nou, u Trojstvu je najdue gorjelo svijetlo u Brozovom stanu. Ili je imao u posjeti drugove s kojima je vodio razgovore ili je itao. Od novina je Broz itao Tribunu", Novosti", Jutarnji list" i radniku tampu. Sjeam se da je mnogo itao knjige. Osim toga Broz je volio ah i esto je igrao sa studentom Oskarom 1 Martin Cestar je 1952 godine iveo u Zagrebu kao elezniki radnik. Zdravko Pecar, novinar, koji mi je pomagao pri sakupljanju materijala za ovu knjigu, pronaao je Cestara i od njega dobio znaajne podatke o ivotu druga Tita u Trojstvu. Drug Tito mi je govorio da se slikao pred mlinom u Trojstvu, ali fotografija nije mogla da bude pronaena. Pecar i Cestar napravili su spisak svih radnika koji su radili u mlinu od 1921 do 1925, kao i spisak svih njihovih roaka, pa je Cestar krenuo od sela do sela, traei roake i raspitujui se kod njih da li ima ko tu fotografiju. Posle osam dana Cestar je ve bio izgubio nadu da e pronai fotografiju, kada je uao u kuu udovice Anice Semovan, roene Cicak, u Trojstvu, iji je jedan roak bio radio u mlinu. Ona mu je rekla da nema nikakvih slika, a Cestar je sluajno pogledao po sobi i primetio jednu fotografiju zakaenu za ivicu ogledala, kao to je to-obiaj u hrvatskim seljakim kuama. To je bila fotografija o kojoj je govorio drug Tito. Na veliku alost Cestarevu, njegov lik na ovoj fotografiji potpuno je izbledeo, ali je bio neobino srean to je uspeo da pronae posle toliko truda ovu fotografiju, za koju ie mislilo da je izgubljena. Vsatft-,.,. 96 PRILOZI ZA BIOGRAFIJU Polakom1, sinovcem Samuela Polaka. Broz je naroito pazio da meu nama vlada prijateljstvo i drugarstvo. Traio je da uvijek nastupamo zajedniki, ljutio se na nas kad smo se svaali... Uskoro po dolasku u Veliko Trojstvo Josipu Brozu rodilo se, 24 decembra 1921 godine, ensko dete, koje je odmah po roenju imalo neobino lepu kosu, ute boje, tako da su mu roditelji dali ime Zlatica. Godinu dana kasnije u porodici Broz rodilo se jo jedno dete, mukari Hinko. Meutim, sedam dana po roenju, 24 novembra 1922 godine, mali Hinko umro je od grize" dizenterije. Utoliko je vie roditeljska ljubav porasla prema maloj Zlatici. Ali u leto 1923 dete je dobilo difteriju. U selu nije bilo lekara, bolest je iznenada buknula, pa je mala Zlatica izdahnula u noi izmeu 16 i 17 juna. Kovege za sahranu pravio je stolar Franjo Podupski2, koji je i danas iv.

Josipu Brozu u Trojstvu umrlo je dvoje djece. Jedno muko i jedno ensko, pria Franjo Podupski. Ja sam im kao stolar pravio ljesove. Sjeam se da je Joa bio duboko potresen, naroito poslije smrti male Zlatice. Teko mu je bilo da nema nikog od poroda. To mu je ve tree dijete umrlo u tako kratkom roku... Takav je bio ivot ovjeka radnika. Nisam mu nita naplatio za izradu lijesa. Josip Broz je sam sahranio Zlaticu. Odneo je mali koveg do seoskog groblja, koje se nalazi na jednom breuljku, kilometar na istok od mlina u kome je radio. Sa svojom porodicom, koja se bila preselila iz Kumrovca u Kerestinec, Josip Broz nije bio mnogo u kontaktu. Otac i braa bili su podelili zemlju izmeu sebe, pa je otac Franjo zadrao za sebe i Josipov deo. Imao je sad neto bolji ivot i od sina nije traio novaca. Svega jednom dolazio je k njemu brat Slavko, obuar, kad nije imao posla. Ostao je kod brata dva meseca, dok se nije zaposlio. 1 Inenjer Oskar Polak je ostao posle rata iv, ali je dobio teko obolenje na mozgu, tumor. Bio je u Zagrebu operisan, ali mu je desna strana tela ostala paralizovana. Trebalo je da ode hitno kod jednog od najveih strunjaka na svetu za hirurgiju mozga dr. Herberta Oliver-krona u vedskoj. Jednoga dana obratio se pismom drugu Titu, koji mu je odmah pomogao da dobije paso i da nabavi novac za put u vedsku. Oskar Polak je uspeno operisan u vedskoj i 1952 godine iveo je u Zagrebu. 2 Posle rata Franjo Podupski bio je u gostima kod druga Tita i dobio dosta poklona, pored ostalog i par izama. Podupski se stalno dopisuje s drugom Titom, najvie ga moli da mu pomogne da nabavi lekove iz inostranstva (28 januara 1950 drug Tito je poslao 50 ampula PAS-a za Jovu Grubaevia iz sela Bedenika). Podupski je danas pretsednik zadruge u Bedeniku. PORODICA EDVARDA KAR-DELJA. SNIMAK ZA VREME PRVOG SVETSKOG RATA. DRUG KARDELJ U MATRO-SKOJ BLUZI STOJI PORED OCA. MAJKA DRI NA KRILU MLAEG SINA IVANA KOJI JE POGINUO U JEDNOJ ITALIJANSKOJ O-FANZIVI NA NASU OSLOBOENU TERITORIJU GODINE 1942 MILOVAN DILAS KAO STUDENT PRVE GODINE VELIKO TROJSTVO 97 DRUG TITO U SELU VELIKO TROJSTVO ISPRED MLINA SAMUELA POLLAKA, 1W-ILI 1923 GODINE. DRUG TITO IMA SELJAKI EIR NA GLAVI Godinu dana po dolasku u mlin, Broz je doao u otar sukob s Polakom, pa ga je gazda Polak otpustio. Broz je imao neto svog alata, pa je po selu i okolini popravljao seljacima vrae maine, trijere, ivae maine, lovake puke. O tome Ladislav Bujnoh1 pria: Nadaleko nije bilo takvog majstora kao to je bio Josip Broz. On je meni 1924 godine, kada se neto posvaao sa Polakom pa napustio posao, popravljao gatre" eljeznu ogradu ispred kue, dugu skoro pedeset metara. Radio je 13 dana, a plaao sam mu sto kruna (dvadeset i pet dinara) na dan, hranu i pijacu. Kad mu se rodilo etvrto dijete, sin arko, onda smo se pobratimili. Prodao sam mu vina za slavlje. Bila je radost u kui i mnogo smo pjevali. Zavrili smo sa zagorskom: Skidaj eir, kamarate" i tako se pobratimili... Nedaleko od naeg sela, u Sandrovcu pria Podupski neki Lutak koji se bio vratio iz Amerike imao je vrau mainu. Ta maina se jedanput pokvarila i niko od naih bra- vara nije mogao da je popravi. Lutak je pozvao Broza, i za kratko

vrijeme vralica je proradila. To je podiglo njegov ugled kao strunjaka, pa su ga seljaci i razni drugi vlasnici motora ee pozivali. Samuel Polak je imao jedan stari putniki auto, koji je ve due vremena leao neupotrebljiv. Broz je popravio motor i preradio karoseriju, a Polak mu je kao nagradu dao dva odijela. Nedjeljom je Broz vozio Polaka i njegovu porodicu u Bjelovar i susjedna mjesta, sve dok se s njima nije raziao. Stari Polak ubrzo je poalio za Brozom. Pokvario mu se glavni motor u mlinu u Trojstvu. Radi opravke pozvao je nekog majstora Maksa iz Bjelovara, koji je radio na motoru sat-dva i popravio ga. Ali poslije tri dana motor je opet stao. Polak je ponovo morao zvati Maksa, platio mu je jo jednom 500 dinara, ali motor nije radio vie od tri dana. Onda se Polak obratio Ladislavu Bujnohu, doao mu u kuu i zamolio ga da pita Broza ne bi li mu htio da opravi motor. Broz je pristao, ali je traio hiljadu dinara. Opravio je motor koji je radio ispravno pune tri nedjelje. Tada je Polak zamolio Broza da se ponovo vrati njemu na posao, na to je ovaj naposljetku i pristao. Polak mu je morao da povisi plau na devetsto dinara." Materijalno stanje Josipa Broza mnogo se popravilo, pa je poetkom 1924 podigao na groblju u Trojstvu spomenik za svoje dvoje umrle dece, Zlaticu i Hinka. To je bio jedan od lepih spomenika na groblju, visok preko jednog metra. Na spomeniku je klesar Tribuson iz Bjelovara uklesao: Ladislav Bujnoh je 1952 godine iveo u Velikom Trojstvu. STEVO ABICDIKA, IZ SELA TOMASA KRAJ BJELOVARA, PRIJATELJ DRUGA TITA 98 PBILOZI ZA BIOGRAFIJU Ovdje poiva u miru Bojerc ZLATICA BROZ stara 2 god. i bratac joj HINKO star 8 dana. Ispod ovoga teksta na kamenom postolju spomenika ispisani su stihovi: Mir i tiina nek vlada Nad Vaim grobom, ^ Neizmjernu bol i tugu Mi ponesrno sobom. Tuni roditelji1. Sa svojim poznanicima abiem, Podupskim, Sabadijom, Kraneliem i drugima Josip Broz aktivno je politiki radio u Trojstvu. U ovim krajevima nije bilo mnogo industrije, ali je seljatvo bilo borbeno nastrojeno. U samom Trojstvu bilo je dolo 1919 godine, na Veliki petak, do krvoprolia. Hrvatska republikanska seljaka stranka proglasila je obustavu slanja hrane iz sela u grad, pa su seljaci iz Trojstva zaustavili jedan voz koji je iao za Bjelovar. Utom je naiao vod andarma na elu sa jednim oficirom, dolo je do sukoba, do poklika protiv kralja, pa je oficir isukao sablju i komandovao andarmima da pucaju. Tom prilikom ubijena su tri seljaka iz Trojstva: Luka Pirin, uro i Petar Jandraiec. Nekoliko seljaka tee je ranjeno. Povodom ovoga sluaja bilo je uhapeno u Trojstvu i okolini preko 400 seljaka, od kojih su neki bili izvedeni na sud i sueni. Krvoprolie u Trojstvu nije umirilo ovaj kraj. Poetkom septembra 1920 dolo je do pobuna seljaka ne samo u srezu Bjelovar nego i u okolini Varadina, Zagreba i Siska.

Neposredni povod bio je igosanje stoke i rekviriranje konjske zaprege od strane vojnih vlasti. Ranije su vlasti takoe vrile popis stoke. One su popisanoj stoci ostrigle malo dlake, 1 Grob Zlatice i Hinka Broza dobro je ouvan. Pre rata, sve do 1941 godine, na grob je naroito pazila Elza Polak. Ona je bila van-brano dete jedne Polakove sestre, ivela je kod svog ujaka i radila kuevne poslove. Kao mlada devojka itala je marksistiku literaturu. Kada se rodio mali Hinko, ona se ponudila Pelagiji Broz da bude kuma. S obzirom na to da je bila Jevrejka, to je u crkvene knjige zaveden kao kum crkvenjak iz Trojstva. Sve do rata, 1941, Elza Polak je, bilo lino, bilo preko svoje majke, pazila na spomenik Zlatice i Hinka. Elza se pred rat udala, a sada se ne zna gde je. Verovatno je ubijena od ustaa. VELIKO TROJSTVO 99 i to je bilo sve. Seljak se na to bio navikao. Nova naredba nije 0 tome vodila rauna. Bilo je odreeno da se stoka i konji imaju igosati. Hrvatski seljak mrzeo je svako igosanje, svako templovanje". On smatra da time neko drugi dobija pravo da njome raspolae i da se time unakazuje stoka. to je bilo jo gore, stavljao se znak i na onu stoku i konje koji nisu bili upotrebljivi za vojsku. Tako je ta stoka pred celim svetom bila oznaena kao manje vredna. Kako je u naredbi o igosanju stoke stajalo da se to igosanje vri samo radi nune oevid-nosti", to u poetku kod seljaka nije bilo ozbiljnih ispada. Meutim, kad je posle desetak dana izala naredba o rekviriranju konjskih zaprega za dvomesenu vebu, seljak je to smatrao prevarom. Pronosili su se glasovi da e se stoka oduzeti 1 odvesti u Francusku, da e se rekvirirati i ito, vino, ljive i drugo. Tako je dolo do pobune. Poeli su je nezadovoljni seljaci iz Ivanjeg Sela u okolini Bjelovara koji su poli do komisije u Veliki Grevac i pitali vojne poverenike ko e im platiti stoku. Poverenici su kao odgovor eretski pokazivali prstom u nebo. Na to su seljaci navalili na vojne poverenike, oteli natrag svoja vozila i spalili spiskove. Iz Zagreba je poslato mesnim vlastima u pomo 15 andarma, ali su ih seljaci razoruali i rasterali. Tako je poela seljaka buna u Hrvatskoj 1920 godine. Iz Grevca su glasnici na konjima pojurili u druge kotareve, javljajui da je buknula buna. Odmah se digla Moslavina, Gare-nica, Grubino Polje, azma. Digla se i Podravina. Iz sela Bregi poli su naoruani seljaci na Dugo Selo i usput pozvali sve koje su sretali da im se pridrue. Buna se irila u dva pravca: u pravcu Moslavine i u pravcu Posavine, prema Sisku. Posebno arite pobune bilo je u Svetom Ivanu Zelini. Povod za nemire dao je kotarski pretstojnik piler prilikom rekvizicije konjskih zaprega. On nije uzimao zaprege od bogatih seljaka, nego od siromanih. Kada se jedan od tih seljaka u selu Psar-jevu suprotstavio i odbio da preda svoje konje i kola, andarmi su mu ih oduzeli silom, a njega vezali i stoku poveli sa sobom. U sukobu koji je nastao andarmi su ubili jednog seljaka. Na to su se seljaci (koji su ve bili ranije obaveteni po glasnicima o pobunama u Hrvatskoj) nou izmeu 5 i 6 septembra pobunili i ubili Spilera.1 Od Svetog Ivana Zeline i Kaine pobuna se 1 Jedan od oevidaca poetka pobune, Zvonko Tkalec, tada gimnazijalac, sea se njenog povoda i nekih njenih detalja: U selu Psarjevu seljaci su se usprotivili igosanju stoke. andarmi su tada izveli konje iz staje nekog seljaka, otjerali ih do Svetog Ivana Zeline i zatvorili u staju gostioniara Antolkovia-Franjeka. Seljaci su poli za andarmima,

obavjetavajui putem druge seljake o igosanju stoke u svom selu i odvoenju konja. Zatim su, doavi u Sveti Ivan, htjeli da uzmu konje i vrate u selo. andarmi, sakriveni na prvom spratu 7 100 PRILOZI ZA BIOGRAFIJU proirila u Zagorje, na Mariju Bistricu, Donju Stubicu, Zlatar i delom na novomarovski kotar. U Kriu, Velikoj Pisanici i jo nekim mestima iz optine su izbaene slike kralja Petra i tadanjeg prestolonaslednika regenta Aleksandra. U selu Gue proglaena je hrvatska seljaka republika. U Svetom Ivanu Zelini seljaci su se bunili pod lozinkom protiv gospode" i protiv kralja". Pobuna se razvijala po planu. Najpre se udaralo na andarmeriske stanice, zatim se svrgavale optinske vlasti (bez obzira kojoj su stranci pojedinci pripadali) i postavljali seljaki odbori. Oni su izdavali propusnice, priznanice, pisali zapisnike svojih sednica. Pobunjenici nisu bili dovoljno naoruani. Imali su neto puaka, a uglavnom sekire, vile. Ozbiljniji otpor ustanici su pruili vojsci jedino u umi kod Lekenika. Najvie seljaka umrlo je kasnije od batina. andarmi su divljaki postupali s pohvatanim i zarobljenim puntarima". Samo u bjelovarskoj bolnici lealo je 50 seljaka, sa tekim povredama, pretuenih batinama. f Krajem septembra bile su pobune uglavnom uguene. Ostale su manje grupe naoruanih seljaka koje su se sakrivale po umama. Najborbeniji i najodluniji u pobuni bili su bivi vojni zarobljenici, povratnici iz Rusije, koji su sebe nazivali sinovima Lenjina". Oni su pozivali na odlunu oruanu borbu. Njima su se pridruili i bivi vojnici zelenog kadra. Ove pobune i nemire vodile su uglavnom lokalne voe Hrvatske republikanske seljake stranke. I to najee na svoju ruku. Posle toga su Bjelovar i okolina postali jedno od najjaih uporita Hrvatske republikanske seljake stranke. Radei u Antolkovieve gostionice, pripucali su i ubili jednog seljakog momka na vratima staje. Nevjerojatnom brzinom raulo se o dogaaju, pa seljaci iz bliih i daljih sela nagrnue u masama, naoruani sjekirama, vilama, kosijerima, a poneki i tucevima, u Sveti Ivan Zelinu da se obraunaju sa andarmima i vlau. Uplaeni andarmi pobjegli su umom u pravcu Zagreba, a seljaci su u tren oka postali gospodari u mjestu i zaposjeli sva nadletva. Poto su razoruali finanse i pokupili oruje u andar-merijskoj stanici, poeli su traiti oruje i po kuama gdje su pretpostavljali da ga ima. Iz nadletava pobacali su knjige i spise na ulicu i onda ih zapalili. Spalili su i zemljine knjige. Kotarskog pretstojnika Spilera uhvatili su seljaci nedaleko od Svetog Ivana, na cesti prema Varadinu. Dotjerali su ga u mjesto i poveli na trg, gdje je upravo u tom momentu pronoen koveg za sahranu ubijenog seljaka. Ogoreni seljaci zgrabie Spilera i natjerae da koveg ponese na groblje. Tu ga nad rakom, iskopanom za rtvu andarmskog nasilja,, ustrijelie. Pobunu je mogla da ugui tek vojska. U streljakom stroju, puka-rajui se sa pobunjenim seljacima, odredi vojske su treeg dana uli u Sveti Ivan. Velikoj grupi pobunjenih seljaka sudio je kasnije Sudbeni stol u Zagrebu." VELIKO TROJSTVO 101

Trojstvu, Josip Broz i drugovi najvei deo svoje aktivnosti posveivali su ba seljacima. Oni su se povezali i s pojedinim naprednijim funkcionerima Radieve stranke. Josip Broz je uspostavio vrlo prisne veze s Tomom Horvatom, voom radi-evaca u selu. O radu u tom periodu Franjo Podupski pria: Josip Broz nam je govorio da nije dovoljno organizirati samo industrijsko radnitvo, da je ono u Bjelovaru i itavom ovom kraju malobrojno i da je potrebno imati najvre organizacione i idejne veze sa seljatvom. Treba raditi na tome sjeam se njegovih rijei da se razni funkcioneri iz Hrvatske republikanske seljake stranke, kao i njeni lanovi, pridobiju za pokret organiziranih radnika. U tu svrhu odravani su mnogi sastanci po selima. Na tim sastancima sa po dvojicom, trojicom seljaka, a i sa veim njihovim grupama, razgovarali su pojedini nai drugovi, i tako smo sticali nove pristalice i simpatizere. Aktivnou radnika taj se krug na selu proirivao. Tako smo drali sastanke po selima Vrbica, Toma, Prespa, Vinjevac, Dominkovica, Maglena, Sandrovac. U tom kraju sve do donoenja Zakona o zatiti drave, avgusta 1921 godine, radila je organizacija KPJ. Tada su rukovodei komunisti bili strpani u zatvor ili internirani, radniki domovi zapeaeni i arhive zaplenjene. Ali ve poetkom 1922 godine pojedini komunisti poeli su ponovo da se povezuju i da stvaraju ilegalnu organizaciju. O tome pria Josip Duanec1, koji je tada bio sekretar Okrunog partiskog komiteta za bje-lovarsko-krievaku upaniju: Poslije Obznane i Zakona o zatiti drave u bjelovarsko-krievakoj upaniji najprije je obnovila rad partijska organizacija u Krievcima. Zbog toga je Pokrajinski izvrni odbor KPJ za Hrvatsku i Slavoniju stavio u zadatak krievakoj partijskoj organizaciji da obnovi rad na podruju cijele upanije. To je izvreno u toku 19221923 godine. Partijske organizacije su obnovljene u ovim mjestima: Krievci, Bjelovar, urevac, Kutina, azma, Koprivnica, Novigrad Podravski, Ivanigrad, zatim u selima: Apatovac, Kalnik, Carevdar (rudnik uglja), Preseka, Cugovac, Sveti Petar vrstec, Brckovina, Sveti Petar Orehovec i Sveti Ivan abno. Odmah nakon obnove partijskih organizacija formiran je poetkom 1923 godine okruni (upanijski) partijski komitet sa sjeditem u Krievcima. Svaka od gradskih, odnosno kotarskih partijskih organizacija delegirala je po jednog, najvie dva lana u okruni komitet. Duanec je 1951 godine bio upravnik osnovne kole u Krievcima. 102 PRILOZI ZA BIOGRAFIJU Uslovi za rad bili su vrlo teki. O tome ivo svedoi sle-dee pismo, koje je iz Bjelovara uputio stolar Josip Valenta1 Okrunom komitetu u Krievcima: Dopis od Vas primio sam od 28 jula znadem da Vam je ve bilo teko to Vam se nisam javio znadete i sami kako je kod nas, ovi moji drugovi morali bi da se bolje discipliniraju, nemogu nikada svih u velikom broju od sedam lanova da skupim n. pr. Merka i Balog koji se raunaju kao stari komunisti iz 1920 g. nikada jih ne mogu sabrati, drug egovi doao je sav izprebijan sa svoje utrke, neznani to emo sa tima drugovima to nisu revo-lucijonarni borci sa takovima lanovima naa partija mogla bi samo propasti. Ja sam sa drugom Kovaiem izneli zakljuak sve drugove sazvati i jo nekoliko ostalih neorganizovanih drugova, te moliti nekoga od Vas da doe k nama te da uinimo tvrdi temelj povjerenitvu, a koji ne ele ili nepokoravaju se part. disciplini izbaciti van iz partije. Druga Bunjevevia smo pozvali na odgovornost, te on tvrdi da neto mora biti istina to

je prije govorio ali dotini koji su njemu pripovedali za druga Cvijia i Miljua kae Bunjevevi da nisu u N.R.P.J. organizovani. Kada smo izjavili da emo ga staviti po statutu part. sudu tada je izjavio, da on sve izjave povlai. Javite to sada da uinimo sa njime. Prole subote t. j. 28. o. mj. sazvali smo sastanak za organi-zovanje Nez. sind. razdelili smo do 30 kom. poziva no odaziv je bio slab svega je prisustvovalo sastanku 7 radnika. Poto nismo mogli nita definitivna da inimo to sazivam ponovo sastanak za 2/VIII o. g. a omladinu na 10/VIII. Dragi drugovi vidim u svakom dopisu kako Vi nas oduevljavate, znadem da ste revoluciono nastrojeni no znajte i ja bi rado ja kada opaam ovde meu radnikom klasom haos, neznanje, postajem nervozan teko mi je kada sam dao sve to sam mogao, za proletarsku revoluciju trpio svakojake tekoe a naa raja o tome za sada nee nita da znade nas trojica imade koji smo tvrdi i uvjereni da e naa partija biti pobjednica u ovoj velikoj i tekoj borbi. Kod nas u Bjelovaru moglo bi se vie uiniti, za nau stvar ali je, teko to jer nas imade veina iz provincije, i zaposleni smo uvj'eke, teko nam je upoznavati se s masama rtvovati emo sve to moemo mi ve kao ruski revo-lucioneri drugi nemoemo da budemo. lanarinu jo nisam svu izabrao, poto mi je nisu svi dostavili i aljem Vam samo za Bunjevevia, egovia po 7 dinara, Kovaia, 1 Josip (Vencl) Valenta bio je jedan od prvih socijalista u bjelovarskom kraju. Bio je lan Socijaldemokratske stranke od 1910 godine. Valenta je uestvovao u Oktobarskoj revoluciji i u graanskom ratu u Rusiji, odakle se 1922 godine vratio u Bjelovar. Umro je od tuberkuloze 1924 godine. VELIKO TROJSTVO 103 Valenta po 7 dinara, Kacun 4 din. za sada Vam aljem 30 din. ostalo to prije."" Stjepan Sabi, Josip Broz i ostali jednomiljenici iz Trojstva, Tomaa i okoline pokuavali su da uspostave vezu s parti-skom organizacijom. Zbog toga je Broz odlazio jo 1921 godine u Zagreb, ali je tada bilo teko uhvatiti vezu, jer su Obznanom radniki sindikati bili predati u ruke socijaldemokrata ili socijalpatriota, kako su ih nazivali komunisti. U Hrvatskoj je jedino sindikat graevinskih radnika ostao u rukama komunista, jer je njegov sekretar Mijo Mlinari1 ujedno bio i narodni poslanik. Taj sindikat, kao i ostali sindikati, imao je svoje prostorije u Ilici broj 55 i u njima su se skupljali radnici komunisti, dogovarajui se ta da rade u novonastaloj situaciji. Tom prilikom Josip Broz susreo se sa Dragutinom Veselijem, bravarskim radnikom, koji je u to vreme bio sindikalni funkcioner. Veseli o tome susretu pria: Jednoga dana aprila ili maja 1921, na jednom sastanku u prostorijama sindikata graevinara, raspravljalo se o sakupljanju pomoi gladnima u Rusiji. Za vrijeme sastanka nepoznati ovjek pokucao je na vrata i uao u sobu. Na pitanje prisutnih tko je i ta hoe, rekao je: Ja sam Josip Broz, strojobravar, doao sam iz provincije, radim u Velikom Trojstvu i trebale bi mi neke informacije o radu sindikata. Htjeli bismo sprovesti jednu akciju." U to vrijeme bilo je puno raznih pijuna i provokatora koji su vrljali u sindikatima, pa su ga neki od prisutnih, ne poznavajui ga, gledali s podozrenjem. Kada je Broz u daljem razgovoru rekao da je prole godine doao iz Sovjetskog Saveza i da bi trebalo poraditi na organi-zovanju metalskih i ostalih radnika u Bjelovaru i okolici i da za to trai vezu sa svojim sindikatom, ja sam mu rekao da se sindikat metalaca

sada nalazi u rukama socijalpatriota i obeao mu da u ga povezati sa bivim lanovima tog sindikata koji su ivjeli legalno. Taj sastanak bio je zakazan za isto vee, i Broz se povezao sa legalnim lanovima pokrajinskog sindikalnog vijea za Hrvatsku koji su ilegalno radili: Ivanom Krnde-ljom2 i Mijom Mlinariem. Meutim, uskoro je bio donesen Zakon o zatiti drave, nastala su velika hapenja u Zagrebu, tako da se ova veza prekinula. Mijo Mlinari pao je u zatvor. Poetkom 1923, Partija 1 Mijo Mlinari umro je pred rat od tuberkuloze. 2 Ivan Krndelj je niz godina bio sindikalni funkcioner u Zagrebu. Pre estojanuarske diktature bio je zastupnik u zagrebakom gradskom veu i poslanik u Oblasnoj skuptini Zagrebake oblasti, izabran na listi Saveza radnika i seljaka". Godine 1929 otiao je u emigraciju, bio jedno vreme lan CK KPJ. Pred rat vratio se u zemlju, povukavi se iz aktivnog politikog ivota. Godine 1941 ubile su ga ustae. 104 PRILOZI ZA BIOGRAFIJU VELIKO TROJSTVO 105 nastavlja legalno da radi preko Nezavisne radnike partije. Broz i drugovi se povezuju polovinom marta 1923 s partiskom organizacijom. Broz je uspeo da doe do potrebne veze preko jednog lanka koji je bio objavljen u lokalnom bjelovarskom listu Nezavisnost", prilikom parlamentarnih izbora 1923 godine. Nezavisna radnika partija bila je donela odluku da uestvuje na parlamentarnim izborima raspisanim za 18 mart 1923 godine. U svima srezovima u Jugoslaviji radnici su pokuavali da postave svoje kandidate. O tome Josip Duanec pria: Prva akcija naeg komiteta bila je postavljanje partijske liste za parlamentarne izbore 1923 godine. Izborni materijal tampan je u Krievcima. Tadanji ef policije u Krievcima, po zlu poznati Josip Zeissberger1, konfiscirao je sav tiskani materijal. Nou, u najveoj tajnosti, tampan je drugi materijal i otpremljen kriom u Bjelovar da se preda sudu na potvrdu. Meutim, sud je o dolasku nae delegacije izvijestio policiju i ona je na vratima Sudbenog stola (Okrunog suda) pohapsila sve nae drugove delegate: uru Boaka, Ivana Paviia, Antuna TurkoviaPrugovia, uru Segovia i Tomu Kova-ia2. Tako je policija golom silom onemoguila da istaknemo nau listu. 1 Josip Zeissberger ubrzo je otiao iz Krievaca u Zagreb, a posle a Vojvodinu, gde je uestvovao u hapenju i proganjanju radnikih boraca. Posle se vraa u Zagreb, gde postaje ef politikog odeljenja zagrebake policije. Da bi se dodvorio reimu, posle 6 ^anuara 1929 preao je s katolike na pravoslavnu veru i promenio prezime Ze;ssberger u Stepa-novi. Zeissberger ;e bio framason, inae prilino bogat ovek. Bio je doao u sukob sa Bedekoviem, efom zagrebake policije, pa je bio vraen u Bjelovar za efa policije. Za vreme rata Nemci su ga odveli u Osnabriick, gde je prilikom bomba-dovanja poginuo. 2 Od ove petorice radnika, trojica vie nisu meu ivima. Boak je po zanimanju bio graditelj tambura, aktivno je rado u Partri, jedno vreme bio lan okrunog komiteta u Krievcima, a 1942 godine ubile su ga ustae. Ivan Pavii bio je ciglarski radnik, a umro je 1927 godine. Antun Turkovi, po zanimanju zemljoradnik, radio je kao aktivan lan KP do 1930 godine, kada je umro. Tomo Kovai, obuarski radnik, 1952 godine radio je kao lan Partije u Bjelovaru.

uro egovi bio je lan Socijaldemokratske stranke jo pre Prvog svetskog, rata. Od 1920 godine, sa izvesnim prekidima, aktivno ^e radio u radnikom pokretu. Godine 1941 ustaki preki sud osudio ga je na 15 godina robije. Ovu kaznu izdravao je u Lepoglavi, odakle je osloboen 1943 prilikom upada partizana. Do kraja rata ostao je u partizanima, gde je ponovo primljen za lana KPJ. Ali, pa'rtiski komitet nije hteo da mu prizna lanstvo iz 1923 godine. uro Segovi se tada obratio drugu Titu s molbom da mu on posvedoi njegovo lanstvo iz 1923 godine. Drug Tito mu je pismeno to posvedoio, a meni tim povodom rekao: Ne valja to kad dananja generacija misli da svet poinje od nje. uro Segovi je 1952 godine bio pretsednik Saveza boraca za grad Bjelovar. I uro Segovi ovako opisuje kako su sud i policija onemoguili bjelovarskim radnicima da istaknu svoju listu za izbore: Jednom nam je, mislim 1923 godine, javljeno da se na partijski rad produava pod imenom Nezavisne radnike partije. To je bilo nekako uoi parlamentarnih izbora. Ja sam po direktivi svoje organizacije otiao u Krievce u vezi s izbornim pripremama i kandidacijama u itavom ovom kraju. Mene su drugovi kandidirali na ovim izborima za kotar azmu. Kada sam otiao u sud sa ostalim drugovima da podnesem kandi-datsku listu na potvrdu, sudac, neki Curi1, doekao nas je uzvikom: Pa ta vi hoete? Vi ste komunisti!" Mi smo mu odgovorili: Mi smo radnici i pripremamo svoju listu za izbore. Sudac je u naoj prijavi naao niz formalnih nedostataka (neke potpise smatrao je neitkim, nekim potpisnicima nije bila toboe naznaena puna adresa i sline stvari) i saopio nam da moemo ii, ne potvrujui nam listu. A iz druge sobe ve je bio telefonom obavijestio policiju o naem dolasku u sud. Kad smo izali, pred zgradom Okrunog suda ekali su policajci da nas petoricu, koliko nas je podnosilo listu, lie slobode. Njihov osnovni cilj bio je da se omete podnoenje nae liste, u emu su, uz saradnju suda, i uspjeli.2 Kad sam s drugovima bio puten iz zatvora, otiao sam. feod advokata Gottlieba3 i traio od njega savjeta kako da napi1 Curi 'e posle 6 januara 1929 godine postao pretsednik Okrunog suda u Bjelovaru. Umro je pre nekoliko godina u Bjelovaru kao penzioner. 2 Slian teror vren je i u ostalim mestima Hrvatske. Policajci sa pretili radnicima da e se provesti kao u Bjelovaru. O tome svedoi sledea vest objavljena u Borbi" 10 marta 1923 pod naslovom Izborni teror u Varadinu": U sredu 7 o. m. uhapen je na nalog varadinskog efa policije na kolodvoru u Varadinu nosilac nae liste za varadinsku upaniju drug Krok, kada je htio da sa izbornim proglasom nae partije otputuje u Ivanec. On je predveden na redarstvo, gdje su mu letai oduzeti. Sef policije Duan Ribar mu je kod presluanja rekao, da on ne doputa nikakovu agitacru nae partije niti irenje njenih letaka. Kad mu je drug Krok iz;avio da je naa partija legalna, na program priznat od suda, a letake da je propustila vladina cenzura, rekao mu je ef policije: Da sam ja'znao da vi spremate kandidatsku listinu, uinio bih s vama isto to je uinila bjelovarska policija, dao bih vas pozatvarati. Ali vi ste mene prevarili i zato vam ne dam agitirati." Mi protestiramo protiv ovog nasilja toga varadinskog pandura. Sirotinja u Zagorju treba na to nasilje odgovoriti na taj nain, da usprkos svih nasilja glasa za nau progonjenu partiju."

3 Advokat dr. Hinko Gottlieb politki nije bio opredeljen, mada je pred sudom esto branio komuniste. Godine 1927 ili 1928 otiao je u Zagreb, gde je nastavio s advokatskom praksom. Posle okupacije prebacio se u Italiju. Pred kraj rata otiao je u Palestinu, gde se bavio publicistikom. Tamo je umro 1948 ili 1949 godine. ena mu se nalazi u Argentini kod rodbine. 106 PRILOZI ZA BIOGRAFIJU emo novu prijavu za podnoenje kandidatske liste sudu, da bismo izbjegli razne greke pri sastavljanju i podnoenju liste. Advokat mi je odgovorio da je to ve kasno, ali da on smatra da je to bio jedan nezakoniti i nasilniki akt, pa nas je zamolio da mu damo detaljne podatke kako se stvar odigrala, a on e u listu Nezavisnost", koji je tada izlazio u Bjelovaru, o tome pisati. To je zaista i uinio. U Nezavisnosti" je objavio kako su pretstavnici liste Nezavisne radnike stranke bili pohapseni i kako je stranci bilo onemogueno da izie na izbore." Nezavisnost" je bila organ Hrvatske stranke prava (frankovci) za gradove Bjelovar, Krievce i okolinu. Objavljujui vest da Nezavisna radnika partija nije mogla da postavi svoje kandidate, Nezavisnost" je imala svoje raune. Radilo se o radnikim glasovima koje je htela da dobije za Hrvatsku stranku prava. Puni tekst toga lanka glasi: koda je da se radnitvo nije moglo afirmirati sa listinom Nezavisne radnike partije". Vidjelo bi se bilo, tko stoji danas uz njih i sa kakvim silama mogu raunati. Ovako bez svoje listine morati e se radnitvo opredjeliti, da glasa za koju srodnu stranku. Bila bi velika pogreka, da se radnitvo radi toga povue od izbora. Tim bi indirektno poduprlo svog dindumanina, a to je sa-danji reim, reim Obznane i najveih nasilja protiv radnika, reim koji im je poruio stegnite remenje o pojasu" pa ete biti siti. Radnicima bi po svom programu i stranakoj taktici i strukturi bila bez dvojbe najblia H.R.S.S. Nu obzirom na nau upaniju i nae posebne ovdanje prilike bilo bi taktiki pogrijeno, da radnitvo glasuje za H.R.S.S. H.R.S.S. je ovdje tako jaka stranka, da ona ne treba tuih glasova, da spasi svoje mandate. Ali bi radnitvo moglo doprinesti da se srui reimski kandidat (bilo demokratski, bilo radikalski) na taj nain, da glasaju za H.S.P. koja je odluna protivnica reima i koja taktiki ima isti cilj kao i radnitvo: Dolje s nasilnim reimom. Uz potporu radnika mogla bi H.S.P. izai kao najjaa manjina, te dobiti mandat manjine. Drim da bi voe radnika trebali sa H.S.P. ui u svaki sporazum, jer im ne e nita preostati ako su realni politiari." Ovaj lanak bili su proitali Josip Broz i Stevo abi. Iz njega su videli da su radnici u Bjelovaru pokuali da postave svoju kandidatsku listu, ali da u tome nisu uspeli. Trebalo je doi u kontakt s tim radnicima. Zbog toga su se Josip Broz i Stevo abi uputili u redakciju Nezavisnosti", da bi doznali neto poblie o itavom sluaju. U redakciji nisu hteli da im VELIKO TROJSTVO 107 daju detaljna obavetenja, nego su samo rekli da je lanak napisao advokat Gottlieb. Broz i abi poli su tada kod ovog advokata, koji im je rekao da se jedan od uhapenih radnika zove uro Segovi, bravarski majstor iz Bjelovara. Posle nekoliko dana Broz i abi otili su do egovia, koji

0 toj poseti pria: Pronali su me u mojoj radionici i odmah smo zapoeli razgovor. Da bismo mogli to slobodnije govoriti, izali smo iz radionice i tu mi je Joa odmah rekao da ve dugo vremena trai partijsku vezu. Ja sam u prvi as malo posumnjao da to moda nije policijska provokacija, ali sam se zatim umirio i povjerovao mu, jer se s njime nalazio i abi, za kojeg sam ve ranije uo da je napustio radievce i da se prikljuio radnicima. Ja sam odmah tom prilikom dao Brozu posao da ga isprobam. Imao sam u radionici oko pola vree letaka za izbore, koje je trebalo raspaati. Rekao sam mu: Uzmi letake, pa ih raspa-avaj, k tebi dolazi narod u mlin i daj mu ih da ita!" Bez ijedne rijei Josip Broz je zabacio vreu preko lea i krenuo. Jedan dio letaka razdijelio je po gradu, a ostatak odnio u svoje selo. S obzirom na teror ne samo u Bjelovaru nego i u itavoj zemlji, kandidati Nezavisne radnike partije uspeli su da izau na izbore u svega nekoliko izbornih okruga, gde su dobili ukupno oko 30.000 glasova. Na izborima u itavoj zemlji po-bedili su radikali. Radikali su dobili 108 mandata, zatim Radi 70, demokrati 51, klerikalci 22, Spaho 18, Demijet 13, zemljoradnici 9, Nemci 6, socijalisti i Bunjevci po 3, Trumbi Drinkovi 2, federalisti u Crnoj Gori 2, kmetijci, Srpska stranka 1 Rumuni po 1. Posle izbora bjelovarska Nezavisnost" pakosno je pisala ti svom broju od 24 marta 1923 godine: Komunisti bili su i proli. Reimu je potpunoma uspjelo unititi ovu stranku, koja je imala prije 56 mandata a sada ne iznese nijednog. Znak je to da biva stranka nije imala ivotne snage, da nije bila izraaj kakve stvarne potrebe, uvjerenja i organizacije, ve da je bila sluajni produkt momentanog uvjerenja i osjeanja neorijentiranih nezadovoljnika. Sa takovom strankom nije nitko nita izgubio." Otada je Josip Broz stalno odravao kontakt sa egoviem. Uspostavljanje prekinutih partiskih veza izvreno je na ilegalnom sastanku, na mestu zvanom Logorite, na periferiji Bjelovara. Tome sastanku prisustvovali su: Teodor Merka1, ruko1 Teodor Merka umro je posle rata. 108 PRILOZI ZA BIOGRAFIJU vodilac partiske organizacije u Bjelovaru, uro Segovi, Marko Pavii1, ciglar, i Josip Valenta, stolar. Josip Broz je uspeno izvravao razne partiske zadatke, pa je poetkom 1924 godine izabran za lana Okrunog komiteta. U to vreme Okruni komitet su sainjavali: sekretar Dragan Duanec, lanovi: Josip Broz, uro Segovi, Stevo abi, obuarski radnik Mati ja Krok2 iz urevca, seljak Ivo Ledinski iz Novigrada Podravskog, Josip Valenta i jedan stolarski radnik iz Kutine3, ije se prezime nije moglo da utvrdi. Josip Broz je tada bio mladi, dosta vitak, veseo, sea se uro Segovi. Volio je da pravi ale kada se nije radilo o politikim stvarima. Bio je uglaen, uredan, ist, lijepo se nosio. Inae, nije znao za kolebanja, u politikom radu traio je da sve stvari budu jasno postavljene, do kraja objanjene, a ono to je trebalo uraditi, uraeno odluno i dosljedno. Jo uvijek je stajao pod dojmom dogaaja u Rusiji 19171920 i vrsto vjerovao da nita ne moe sprijeiti pobjedu revolucionarnog pokreta u naoj zemlji.

Poetkom 1924 godine umro je od tuberkuloze Josip Vencl Valenta, dobar prijatelj Josipa Broza. Valenta je bio rodom iz sela Markovca, predgraa Bjelovara, a radio je u fabrici poljoprivrednih maina Smev", gde je uspeo da organi-zuje radnike. Pod rukovodstvom Josipa Valente u toj fabrici za nepune dve godine bila su voena etiri trajka. Okruni komitet odluio je da se Valenti priredi dostojan pogreb. Valenta je bio ugledan radniki borac, pa su na njega polagali pravo i socijaldemokrati, govorei da je pokojnik bio lan Socijaldemokratske stranke jo 1910 godine. Zato su na Valentin pogreb doli i komunisti i socijalisti. Prvi put u ovom kraju na odar jednog radnika bio je stavljen venac sa crvenim trakama i srpom i ekiem. Taj venac je noen na elu pogrebne povorke, i to je meu radnitvom ostavilo snaan utisak. Po iznoenju kovega iz kue trebalo je da jedan socijaldemokrata odri govor. Meutim, katoliki svetenik po imenu Riko4 usprotivio se tome. Pomogli su mu roditelji Josipa Valente, koji su bili vrlo konzervativni. Socijaldemokrata se tada povukao. 1 Marko Pavii umro pred rat. * Matija Krok se jedno vreme bio pasivizirao u politikom radu. Sada radi u urevcu. 8 Ime ovog radnika nisam uspeo da utvrdim. Samo sam saznao toliko da je umro uoi okupacije. * Franjo Riko kasnije je postao profesor veronauke u bjelovarskoj gimnaziji. Umro je 1929 godine. VELIKO TROJSTVO 109 Na groblju je trebalo da govori komunista. Kad je koveg poloen na zemlju, pristupio je raci Josip Broz i oprostio se sa svojim mrtvim drugom. Govor1 je zavrio recima: Mi ti se, drue, zaklinjemo da emo se do kraja ivota boriti za ideju kojoj si bio toliko odan. U tome trenutku razvijena je i crvena zastava nad grobom Josipa Valente. Tako je pogreb zavren, ali pop Riko odmah je otiao u andarmeriju i prijavio da je odran komunistiki sprovod i da on nije mogao u redu da izvri svoj crkveni obred". Zan-darmi su odmah otvorili istragu i obratili se roditeljima za podatke o radniku koji je odrao govor. Ovi nisu znali ime govornika. Isto tako nisu umeli da kau ni koji su ljudi uestvovali u organizovanju sahrane. Tragajui dalje, andarmi su doli do podataka da je na organizovanju sahrane radio uro Segovi, pa su ga uhapsili. Pitali su ga ko je drao govor, ali Segovi nije hteo da kae. Na neki nain andarmi su doznali da je govornik po zanimanju mlinar, pa su onda poeli, vodei sa sobom uhapenog Segovia, da obilaze sve mlinove u okolini Bjelovara. Tako su doli i u Trojstvo. O hapenju Josipa Broza, uro Segovi pria: Zandarmi su me doveli u Trojstvo i itavu no drali vezanog u opini. Ujutru su izveli sve radnike iz mlina i poeli da ih presluavaju. Josip Broz nije bio u mlinu, nego je naiao kad su andarmi poeli da presluavaju radnike. Zapitali su i njega ko je iz tog mlina uestvovao na Valentinom pogrebu, a on im je odgovorio: Ja sam bio na sprovodu. Zandarmi mu na to narede da poe s njima u opinu. "U opini su mu pokazali mene. Joa me je odmah pozdravio i time pokazao da se poznajemo. Zandarmi se tada obrate meni s pitanjem:

Je li taj govorio? Ne ekajui da ja odgovorim, Broz ree: Jest, ja sam govorio. Tada nas obojicu vrsto svezu lancima i povedu u bjelovarsku policiju." Josipa Broza i Segovia andarmi su sprovodili elezni-kom prugom, putem koji je bio neto krai nego da se ilo drumom. x Imali smo da pjeaimo punih deset kilometara po pruzi, pria Josip Broz. Segovi je padao, jer je bio slab, pa je i mene stalno povlaio za sobom. Tako smo okrvavljeni stigli 1 Drugovi iz Bjelovara kau da je ovo bio prvi javni govor druga Tita. Meutim, drug Tito je jo 1920 drao predavanja u sindikatima u Zagrebu. 110 PRILOZI ZA BIOGRAFIJU u Bjelovar. Zandarmi su nas vezane vodili po gradu da nas svijet vidi, prebacivali nas iz jednog zatvora u drugi, dok konano nismo bili baeni u zatvor u Demetrovoj ulici. Sasluavao nas je jedan pristav1 koji nije bio u dobrim odnosima s popom Rikom. Savjetovao nam je kakve formulacije da upotrebljavamo da nas sud ne moe da sudi po Zakonu o zatiti drave. Priznao nam je da nas je prijavio katoliki pop. Pristav je bio antiklerikalac, pa je to bio jedan od glavnih razloga zato je gledao da nas izvue od suenja. To se i ostvarilo, jer kad je predmet doao na sud, vidjelo se da nema elemenata krivinog djela, pa smo bili puteni. U zatvoru smo leali osam dana. egovi i ja jeli smo jednom kaikom. Politika situacija u Hrvatskoj bila je tada neobino zategnuta. Stjepan Radi se nalazio u ilegalnosti. Pojedine organizacije HRSS-a na terenu svojom inicijativom poele su da skupljaju oruje u oekivanju oruanih sukoba sa andarmerijom i vojskom. Okruni komitet KPJ u Krievcima takoe nije sedeo skrtenih ruku. Brozu, Sabiu i egoviu bio je poveren zadatak sakupljanja oruja i priprema za oruanu borbu. Poto je Sabi u ratu bio oficir, to je on na ovom zadatku najvie radio. Sve sakupljeno oruje bilo je tu raznih puaka i revolvera sklanjalo se u tajni magacin na jednom brdu u Velikom Trojstvu.2 U ime Okrunog komiteta Josip Broz je esto odlazio na vezu u Zagreb, do Pokrajinskog komiteta Komunistike partije Jugoslavije za Hrvatsku. Tu se jednom susreo s Ljubom Ra-dovanoviem, koji je u to vreme bio sekretar Oblasnog komiteta KPJ u Osijeku. Josip Broz je izvestio Radovanovia o situaciji na terenu, o raspoloenju masa, o akciji radievaca, o kontaktima koje je Okruni komitet za okrug bjelovarsko-krievaki uspostavio s njima, o tome da je na inicijativu Okrunog komiteta sakupljeno dosta oruja. Josip Broz je na kraju otvoreno rekao da partija o tim pitanjima mora da donese odluku. Ljuba Radovanovi3 pria Josip Broz odbio je sve nae prijedloge. To je bilo prilino razoaranje za nas. Kad sam se vratio u Trojstvo, rekao sam Sabiu: Pod ovim rukovodstvom Komunistika partija Jugoslavije nikad nee doi na vlast. 1 Ovaj pristav zvao se Franjo Gregurek. Godine 1952 ivi kao penzioner u Bjelovaru. a Jedan deo tog oruja sauvan je sve do 1941, kada je upotrebljeno u ustanku. *,.,.-,*

3 Ljuba Radovanovi, profesor, bio je pred rat likvidator, pod okupacijom 1941 1944 iveo pod zatitom poznatog policajca Dragog Jovanovia, upravnika grada Beograda i ministra u Nedievoj vladi, 1948 izjanjavao se za rezoluciju Informbiroa. VELIKO TROJSTVO 111 Ljubi Radovanoviu nije se dopalo ni moje izlaganje. Sekretar Saveza drvodjeljaca, Predojevi, na jednom sastanku rekao mi je da me se Ljuba Radovanovi poplaio poslije razgovora i da me je smatrao za provokatora!" Na terenu, u Bjelovaru i okolini, komunisti su odravali najtenje veze s radievskim organizacijama. U meuvremenu, poetkom 1924 godine, bila je zabranjena Nezavisna radnika partija, pa su za propagiranje linije KPJ koriene radievske politike manifestacije. O tome kae Dragan Duanec: Kako nam u to vrijeme reim nije dozvoljavao politiki rad uope, to smo rijeili, na prijedlog Josipa Broza, da zborove Hrvatske republikanske seljake stranke koristimo za popularizaciju naih parola. Mi bismo drugove tano rasporedili na zboru i oni bi izvikivali nae parole: protiv reakcije, protiv terora, za demokratska prava i slobode, za radniko-seljaku republiku, za savez radnika i seljaka, za priznanje Sovjetske Rusije. Tako smo u Bjelovaru, Krievcima, Kalniku i drugdje radievskim zborovima dali isto nau boju. Po savjetu Josipa Broza vodili smo pregovore s radievskim funkcionerima na terenu: sa seljakom Josipom Cimekoviem, narodnim poslanikom za kotar Bjelovar i Mikom Crljenakom1, narodnim poslanikom za kotar Garenicu. Ova dva potena ovjeka bila su i lanovi Glavnog odbora HRSS-a. Drali smo i veze s voom HRSS-ovaca u Bjelovaru, advokatom Joom Leboviem. Okruni komitet gotovo i nije odravao skupne sjednice, makar i krnje, ili ih je odravao vrlo rijetko, jer je to u ono vrijeme bilo teko, upravo nemogue. Svi istaknuti komunisti bili su pod stalnom prismotrom policije, pa se opilo mahom preko kurira. I pored tog terora mi smo nastavljali rad. Proslavljali smo i Prvi maj, pa se Prvog maja 1924 godine crvena zastava zavijorila na historijskoj lipi Gornjeg grada u Krievcima. Zbog toga su bili zatvoreni drugovi uro Boak, Ivan Konfic2 i Ignac Boak3..." U meuvremenu dolo je, poetkom 1925 godine, do znaajnih promena u politikom ivotu zemlje. Hrvatska republikanska seljaka stranka bila je dola jo u ei sukob s reimom, naroito posle povratka Stjepana Radia iz Moskve, polovinom 1924 godine. Kralj Aleksandar naredio je u decembru 1924 godine da se Zakon o zatiti drave primeni i na radievce. Rukovodstvo HRSS-a bilo je pohapeno. Stjepan Radi se krio jedno vreme u Zagrebu, u stanu svoga zeta Augusta 1 Miko Crljenak je doao u sukob s Radiem posle 1925 kad je Radi otiao u Beograd i obrazovao ,,RR" vladu s Paiem. Na iduim izborima onemogueno je Crljenaku da se kandiduje. Miko Crljenak je umro pred rat. a Ivan Konfic radio je kao frontovac 1952 u svom mestu. 1 Ignac Boak iveo je 1952 godine u svom mestu. 112 PRILOZI ZA BIOGRAFIJU Koutia na Zrinjevcu, gde je imao jedno tajno sklonite. Meutim, policija je doznala za to sklonite, u njemu ga pronala i uhapsila 5 januara 1925.

Bio je pojaan i teror protiv radnike klase. CK KPJ bio je odluio da izdaje svoj ilegalni organ Komunist". Zadatak da organizuje tampariju dobio je Moa Pijade. On je u jednom stanu u urievoj ulici, na Bulbulderu u Beogradu, montirao malu tampariju i tampao tri broja Komunista". List se tampao na taj nain to je prvo bio sloen runim slogom, a zatim se otisak prenosio na obine getetner-matrice i umnoavao. Tako je izgledalo da je list izraen u tampariji. Meutim, u novembru 1924 godine provokator Vlada Miti1, tada sekretar sindikata drvodeljskih radnika, koji je znao gde Moa Pijade tampa Komunist", odao je stvar policiji. Suenje Moi Pijade otpoelo je u jeku borbe protiv ra-dievaca. U Beogradski prvostepeni sud bile su premetene pojedine sudi je iz unutranjosti u koje je reim imao vie pove-, rejrja, samo da bi se Moi Pijade izrekla kazna koju je zahtevao dvor. Jedan od tih sudija, Kosti iz Pritine, traio je ak smrtnu kaznu, sudija Marinkovi je predloio 20 godina robije, a sudija Vukajlovi, republikanac po ubeenju, 15 godina. Konano je vee izreklo kaznu od 20 godina robije. Kada je brat Moe Pijade, David Pijade, iao u Apelacioni sud da se raspita zato je izreena takva kazna, bilo mu je odgovoreno, preko nekih prijatelja, da je tako hteo dvor. Kazna nad Moom Pijade trebalo je da zaplai radievsko vodstvo. U februaru 1925 odrani su izbori za Narodnu skuptinu. HRSS je dobila 67 od ukupno 315 mandata. Meutim, iznenadno 27 marta Pavle Radi, po odobrenju Stjepana Radia koji se nalazio u zatvoru, daje u Skuptini izjavu kojom priznaje monarhiju i Vidovdanski ustav. Uskoro zatim bivaju puteni iz zatvora svi rukovodioci Radieve stranke, a on sa nekoliko lanova vodstva svoje stranke ulazi u leto 1925 godine u takozvanu RR vladu (radikalsko-radievska vlada) kojoj je na elu bio Nikola Pai. U hrvatskom selu nastalo je zaprepaenje. ovek koji ih je dosad vodio izdao je interese seljaka. Zavladala je apatija. Borbenost seljaka naglo je popustila. Niko od lokalnih voa nije davao znaajniji otpor. Ogromna veina se priklonila Radievoj liniji. Takvo je raspoloenje bilo i u okolini Bjelovara. Seljaci su bili razoarani, utueni, bezvoljni. Josip Broz se nosio milju da krene iz ovog preteno seljakog kraja u kakav industriski centar, gde bi mogao da aktivnije politiki radi. I u mlinu bilo 1 Vlada Miti postao je kasnije voa Jugorasa, faistikih sindikata. VELIKO TROJSTVO 113 je dolo do promena. Vlasnik mlina, stari Samuel Polak, nije hteo da se mesa u politiki rad Josipa Broza. On bi govorio: Dokle god si ti dobar majstor, mene se ne tie ta radi izvan mlina. Ali uskoro zatim Polak je bio operisan i u Zagrebu umro, a vlasnik mlina postao je njegov zet, Oskar Rosenberg1, trgovaki pomonik iz Bjelovara. To je bio naduven ovek koji je k tome voleo da ivi na velikoj nozi. Cesto je odlazio u Bjelovar, Varadin, Zagreb, lumpovao. Zato mu je trebalo dosta novaca, pa je poeo da zakida radnike u mlinu. Zbog toga je doao u sukob s Josipom Brozom. Jednog dana pozvao ga je k sebi i rekao mu: Ili e se baviti politikom ili raditi. U to vreme andarmerija je dolazila skoro svake subote i vrila pretres kod Broza, pa je i to uticalo na Rosenberga. Tako je Josip Broz napustio Trojstvo posle boravka od etiri i po godine. Ispratili su ga svi njegovi prijatelji.2

Pred polazak Franjo Podupski dao je Brozu pedeset dinara, a on mu je ostavio za uspomenu jedna mala kleta i jedan francuski klju. Ladislav Bujnoh je pozajmio Brozu 600 dinara. Dao sam mu taj novac da prehrani porodicu dok se ne zaposli. Poslije dvije godine Broz mi je pisao i vratio zajam, srdano mi zahvaljujui. 1 Rosenberg je uskoro prodao mlin, pa je novi vlasnik, da bi dobio osiguranje, zapalio mlin. Tako je mlin uniten. U kui s ulice, u sobi u kojoj je stanovao jedno vreme Josip Broz, sada ponovo radi mali mlin s jednim parom kamenova. Za Oskara Rosenberga ne zna se gde je. Neki seljaci vele da je odveden u Poljsku i ubijen u nekom logoru 1942 godine. 2 Godine 1927, kada se Tito vratio iz zatvora u Ogulinu, posetio je Trojstvo. Sabi i Segovi kupili su jedan motor za mlin u urevcu i predloili su mu da on otvori svoj mlin, kako bi mogao lake politiki da deluje, da ne zavisi od poslodavca. Tito je ovu ponudu odbio. Kada je egovi posle rata bio kod druga Tita, pomenuo je taj predlogvLijepog ste vraga htjeli napraviti od mene s tim mlinom", odgovorio je Tito egoviu, alei se. 8 esta glava KRALJEVICKO BRODOGRADILITE Kako su radnici bili eksploatisani u brodogradilitu. Josip Broz radi na opravci torpiljarki i jaanju partiske i sindikalne organizacije. Briga za ljude. Protestni trajk. Dua lanka Josipa Broza u radnikim novinama o surovoj eksploataciji u Kraljevici. Uspeh trajka. Josip Broz je otputen. Kraljevica, izvanredna prirodna luka severnog Jadrana, ili kraljica luka" porto re" ima jedno od najstarijih brodogradilita na naoj obali. Podignuto je jo pre vie od 200 godina za vreme vladavine nemakog i austriskog cara Karla VI. Na njemu je sagraeno mnogo ratnih brodova, meu kojima i ogromna fregata Austrija", koju je vlada u Beu poklonila toskanskom vojvodi. Oko godine 1780 brodogradilite je prelo u ruke jednog francuskog drutva koje je gradilo jedrenjake od 100 stopa, 33 metra duine, za plovidbu preko Atlantika. Sa Velebita i drugih naih planina dnevno je do voeno u Kraljevicu 300 kola hrastovine i ostalog drveta za graenje brodova, a kolonijalna roba odvozila se iz kraljevike luke Karolinkom cestom u Karlovac i ostale gradove. Kraljeviki karpenteri nadaleko su bili poznati po tome to su znali da daju najbolje oblike brodovima. Godine 1835 preuzeli su ovo brodogradilite Englezi, braa Joseph i Thomas Prichard iz Dovera. Oni su sagradili veliki ratni brod Marija Ana", koji je nastradao u jednoj oluji na Jadranu, i jo 23 trgovaka broda. Izgradnja eleznike pruge ZagrebRijeka dovela je do naglog propadanja Kraljevice. Tek od 1880 godine kraljeviko brodogradilite poelo je da gradi moderne brodove. Godine 1908 ovo brodogradilite preuzima veliko maarsko preduzee Ganz-Danubius". Parne maine, motori i ostala 8* 116 PRILOZI ZA BIOGRAFIJU oprema za brod proizvodila se u Budimpeti, trup broda izgraivao se u Kraljevici, a motori ili maine montirani su na Rijeci. Od 1908 do 1919 godine sagradilo je ovo drutvo u Kraljevici veliki plivajui dok od 3.500 tona, plovnu dizalicu od 100 tona, 10 razaraa za visoko more od 800 tona, 18 torpiljarki za visoko more od 300 tona, 6 minopolagaa i jo nekoliko manjih brodova.

Posle Prvog svetskog rata kralj eviko brodogradilite pripalo je koncernu Banke za pomorstvo i nazvalo se Jugoslovenska brodogradilita d. d. U ovom koncernu nalazila su se sledea preduzea: Banka za pomorstvo, Parobrodarsko drutvo Vesna", Jugoslovenska brodogradilita d. d., Nekton", ribarsko drutvo i Drutvo za graenje slagalita u suakoj luci. Od svih ovih preduzea jedino je aktivno bilo Jugoslovenska brodogradilita, pa je Banka za pomorstvo stalno zakidala nadnice radnicima u brodogradilitu. Cesto se deavalo da radnici nisu primali nadnice po deset nedelja. Posle Obznane u kraljevikom brodogradilitu bilo je nekoliko pokuaja da se osnuje partiska organizacija i sindikalna podrunica. Ali, najborbeniji radnici bili su hapeni ili pro-terivani. Sindikalne podrunice su se raspadale, jer radnici nisu mogli da plaaju lanarinu. Ostavljeni sami sebi, radnici su jedino mogli da se preko Inspekcije rada ale Ministarstvu socijalne politike u Beogradu. U arhivi Jadransko-Podunavske banke u Beogradu pronaena su dva karakteristina akta, koja reito govore o uslovima rada u Kraljevici neto pre nego to je u tamonje brodogradilite stupio na rad Josip Broz. U jednom pismu ministar socijalne politike tadanje jugo-slovenske vlade pie ministru vojske i mornarice 28 jula 1925 godine: .Radnici brodogradilita u Kraljevici obratili su mi se jednom predstavkom, u kojoj se, izmeu ostalog, ale i na to, da im prednje preduzee vrlo neuredno isplauje pripadajue im nadnice, izgovarajui se pri tom poglavito time, da mu se potrebne doznake novca od strane podrunog Vam Ministarstva ne isplauju redovno. Meutim, kako izgleda, to nee biti glavni razlog za takvo njihovo postupanje, jer i sami radnici u dotinoj njihovoj predstavci navode: da je podruno Vam Ministarstvo u toku poslednjih est meseci isplatilo prednjem preduzeu oko deset milijuna Dinara, ve izgleda da je glavni razlog za dotinu neurednost u tome, to vlasnici prednjeg preduzea primljene novce od podrunog Vam Ministarstva upotrebijuju za razne druge svoje poslove, van ovoga preduzea, te usled toga radnici moraju da ostanu bez svojih nadnica. Pa poto se momentano u prednjem preduzeu opravljaju iskljuivo ratni brodovi, za raun podrunog Vam Ministarstva, to KRALJEVICKO BRODOGRADILITE 117 mi je ast umoliti Vas, gosp. Ministre, da izvolite preduzeti potrebne mere preko svojih organa, da se prednje preduzee primora da svoje radnike isplauje redovno, u protivnom, ast mi je umoliti Vas, da izvolite preduzeti potrebne retorzivne mere protiv njega. Primite, Gospodine Ministre, uverenje moga odlinog potovanja." Ministar vojske bio je naredio istragu po ovom sluaju. Iz izvetaja komandanta Prve pomorske obalske komande kontraadmirala Metoda Koha vidi se da su radniki zahtevi potpuno opravdani. U tome aktu iznosi se poslovanje Jadranskih brodogradilita, navodi da su ona jedino aktivno preduzee u koncernu Banke za pomorstvo, pa se dalje veli: Brodogradilite raspolae kapitalom od Dinara pet milijuna. Ceo ovaj kapital uloen je u Brodogradilitu, tako da obrtnog kapitala to preduzee nije imalo niti ga je do danas dobavilo. Prilikom nacionalizacije preuzela je nova uprava i sve dugove sekvestralne uprave. Iz poetka je ovo poduzee radilo pasivno, ali se je u zadnje vreme, a

naroito u proloj godini odmorilo usled obilne dravne pomoi te je postalo aktivno. Ova dravna pomo u zadnjem periodu 1924/25 sastojala se je iz: A. Dravne subvencije. B. Odtete za uzdravanje brodskih korita minonosaca i ten-dera to su ostali na Brodogradilitu od Austrije. C. Zaposlenja za dravne potrebe uz veoma povoljne uslove za Brodogradilite. Ad A. Subvencije je Brodogradilite primilo u iznosu od nekih sto pedeset hiljada Dinara. Ad B. Odtetu od ukupno est milijona Dinara primilo je takoer Brodogradilite u dva obroka, najpre dva onda etiri milijona. Ad C. Naa Mornarica dala je Brodogradilitu u proloj 1924/25 god. sledee radnje: Generalni opravak torpiljarka ,,T1", ,,T2" i ,,T3". Dovrenje dvaju tendera i Generalni opravak torpiljarka ,,T4" i ,,T6". Za ove radnje isplaeno je Brodogradilitu prema ugovorima: za utroeni materijal..... 10% provizije za nabavku materijala . za radnu snagu ...... za reiju........ na ime iste zarade 18% . 2 591.840. dinara 259.184. 1,787.381. 3,091.679. 1,310.384. Ovaj novac primilo je Brodogradilite za opravak torpiljera ,,T1", ,,T2" i ,,T3" i za dovrenje dvaju tendera. Radnje na torpi118 PRILOZI ZA BIOGRAFIJU ljarkama ,,T4" i ,,T6" poele su tek pred dva meseca, nu Brodogradilite prima za ove radnje ve mesene isplate. Za opravak ovih dvaju torpiljera predvien je kredit est i pol milijona Dinara. Na objektima Mornarice bilo je u ovo vreme zaposleno popreno 104 radnika na dan. Najvei broj iznaao je 165 radnika. Poprena plata bila je dakle u godini 1924/25 17.186 Dinara ili 1.432 Dinara na mesec, to je za poprenu platu vrlo velik iznos. Na ime reije isplaeno je brodogradilitu ukupno 3,091.679 dinara, to iznaa okruglo 173% na radnu snagu. Ako se uzme u obzir, da Brodogradilite za sve ove radnje nije uinilo ni jednu investiciju, a da je vie od polovice radnja izvreno bez upotrebe maina, na dalje, da Brodogradilite zaposluje od tehnikih lica samo dva ininjera, jednog crtaa i jednog poslovou, i da je obzirom na broj zaposlenih radnika kod ovih dravnih i drugih privatnih radnja brodogradilite doseglo skoro svoj kapacitet, onda se moe uviditi, da je ovaj reiski stav potpuno pokrio faktinu reiju ako ne i uveliko premaio. Materijal plaao se je brodogradilitu po originalnim fakturama uraunajui tu i sve trokove za transport, carinu, pakovanje etc. Na ovaj iznos plaala se je jo provizija u iznosu od 10 od sto. Ova provizija ostala je dakle Brodogradilitu kao ista zarada, a iznaala je okruglo 260.000 dinara. Na ime iste zarade isplatilo se je Brodogradilitu 18% na eli iznos za materijal, proviziju, radnu snagu i reiju. Ovaj stav iznaao je dinara 1,310.384. Isplata vrila se uvek redovno na kraju svakog meseca za izvrene radnje.

Prema tome Brodogradilite nikada nije moglo oskudevati u novcu za radnje na objektima Mornarice, tim manje to se je plaala ogromna reija, a kao ista zarada isplatila se je svota od okruglo 1,570.000. Din. (18% zarada i 10% provizija za materijal). Sem ove iste zarade primilo je Brodogradilite od drave jo subvenciju od 150.000. Dinara i odtetu za uzdravanje brodskih korita, koja su ostala na brodogradilitu jo od austrijske Mornarice, u iznosu od est milijona dinara. I ove svote treba uzeti kao isti prihod u korist brodogradilita, poto se uzdravanje brodskih korita ne vri skoro nikako, a o emu sam se mogao lino uverili na licu mesta. Prema tome moe se isti prihod brodogradilita za * godinu 1924/25 proceniti na 7,800.000 dinara." Kontraadmiral Koh zakljuuje zatim da je alba radnika tana i da brodogradilite vrlo neredovno isplauje. Ovo neredovno isplaivanje utie naravno na raspoloenje radnika, disciplinu i uopte na eli rad brodogradilita". kraljeviCko brodogradilite 119 Uprava Jugoslovenskih brodogradilita nije se sloila s nalazom kontraadmirala Metoda Koha. U aktu od 28 avgusta 1925 godine upuenom Odeljenju za Mornaricu veli se: Istina je da radnici nisu bili uvjek redovno isplaivani, ali je od poetka ove godine uvjek bilo raspoloivo toliko novaca, da su radnici koji su traili dobili potrebni predujam. Kad se uzme u obzir, da nai radnici zarade skoro drugu plau sa radom na akord, onda to nije tako strano..." Kada je Inspekcija rada u Zagrebu donela odluku da uprava brodogradilita mora bez zaostataka da isplauje radnicima nadnice, uprava je energino odbila takvo reenje, pa je 26 avgusta 1925 godine uputila sledei akt Ministarstvu trgovine i industrije u Beogradu: ast nam je podastreti Ministarstvu prepie jedne odluke Inspekcije rada Zagreb od 13. o. m. i naeg odgovora na istu sa molbom da Ministarstvo poduzme shodno da se ovakav postupak Inspekcije u budue ne ponovi, jer se radnici radi ovake malenkosti - pozivaju na takve odluke i onemoguuju naim organima odravanje reda i discipline. Ako bi se kod nas konstatovale kakve nepravilnosti neka se odluka Inspekcije nama i radnicima svakomu u odgovarajuoj formi saopi, a prije izdavanja odluke neka se g. g. izaslanici obrate i na upravu, jer samo ona moe dati tone dokumentovane informacije." Neki drugovi u Pokrajinskom komitetu KPJ za Hrvatsku savetovali su Josipu Brozu da pokua da se zaposli u kraljevikom brodogradilitu, kako bi pomogao organizovanje radnika. U Kraljevicu je Josip Broz stigao septembra 1925 godine. Obratio se na radnika Antona tefania1, koji je ve due vremena bio zaposlen u brodogradilitu. Novoga radnika tefani je odveo do male gostionice, koju je drala njegova ena Mima. Tu se Josip Broz hranio i stanovao dok nije za njim dola u Kraljevicu ena sa sinom arkom. Tada je naao jednu sobu u kui Barice Jakovi, na breuljku iznad brodogradilita. Ubrzo je Broz doao u kontakt s doktorom Pajom Gregoriem, koji je bio zaposlen u antimalarinoj stanici u Kraljevici. Pajo Grego-ri je u toku 1924 bio obnovio partisku organizaciju u Kraljevici, pa je vezu s njome predao Brozu, jer je u jesen 1925 bio premeten u Trogir.

Nekoliko dana kasnije Josip Broz se zaposlio u brodogradilitu. U imeniku radnika koji se jo danas nalazi u brodo1 tefani je 1952 godine radio i dalje u brodogradilitu, kao glavni poslovoa brodokovanice. 120 PRILOZI ZA BIOGRAFIJU gradilitu, pod registrom B od 1925 godine, a pod brojem 902 i rednim brojem 445, upisano je: Broz Josip, roen 1892, mjesto Kumrovec, oenjen, mjesto stanovanja Kraljevica, zanimanje strojobravar, satna nadnica 6,50 dinara. Stupio na posao 21 IX 1925), otputen 2 X 1926 godine." Prvo vreme bio je zaposlen u radionici za popravku i izradu delova za strojeve i motore. Za godinu dana, koliko je boravio u Kraljevici, Josip Broz je radio na opravci torpiljarki, izgradnji specijalnih motornih amaca, opravci manjih putnikih brodova. Jednom prilikom bio je graen veliki motorni amac za tadanjeg ministra finansija Milana Stojadinovica1, u koji je trebalo ugraditi hidroavionski motor. Mnogo smo muka imali da ugradimo hidroavionski motor u ovaj brodi, pria Josip Broz. Pravili smo probe da auspuh" iz motora ide direktno u vodu, tako da i to bude po1 Prema podacima koje je profesor Milan Barto objavio 1945 godine u Glasu", Milan Stojadinovi je na sledei nain stekao svoje bogatstvo. U vreme Prvog svetskog rata bistar mlad ovek, ali siromaan kao erkveni mi. Godine 1919 njegova porodica pozajmljivala je postelje za spavanje. Meutim, ubrzo se Stojadinovi poeo bogatiti. U politiku je-uao kroz Radikalnu partiju, gde je smatran kao jedna od njenih najveih nada. Udvarao se i Paicevim erkama. Poznata je bila republikanska parola u Beogradu da je udvaranje Paicevim erkama za svakog mladog politiara pretstavljalo trijumfalnu kapiju" za ulazak u politiki ivot. Kao ministar finansija Stojadinovi je udario osnov svome obogaenju, ali tu se sukobio s linim finansiskim interesima kralja Aleksandra. Za ogromna ratna pustoenja narodu je teta bila delimino> nadoknaena obveznicama, ija je vrednost bila jako pala. Od nominalnih hiljadu dinara dola je na poetku Stojadinovievog ministrova-nja na 120 dinara. Tome je on sam pomogao svojim izjavama da drava nee biti u stanju da vri finansisku slubu po ovim obveznicama. U narodu je bilo potpuno izgubljeno poverenje u ovaj papir. Tada je-Stojadinovi preko grupe svojih prijatelja poeo da otkupljuje te papire. Kada je nakupovao ogromne stokove Ratne tete, onda je dao novu izjavu, napominjui da je uspeo da osigura isplatu kupona i amortizaciju papira. Nagovestio je da finansiska sluba poinje. Papir je skoio odjednom za 150%. Stojadinovi je dao nalog generalnom direktoru Potanske-tedionice (dravne ustanove) dru Miloradu Nedeljkoviu da drava kupuje svaku koliinu prijavljenih obveznica. Skok se produavao. Sto-jadinovieve banke tada su izbacile svoje stokove obveznica. Ova operacija, kako se cenilo u berzanskim krugovima, donela je ovoj grupi krupnih pekulanata dobit od 600 miliona dinara. Tim povodom dolo je do sukoba izmeu kralja Aleksandra i Sto-fadinovia. Ministar finansija nije obavestio kralja na vreme o ovoj krupnoj operaciji, tako da su dvorska blagajna i tromani kralja Alek-gandra kasno stigli i kupili mali broj obveznica. Time je dobit kraljeva bila znatno manja nego Stojadinovieve grupe.

Ljut na Stoj adino vica, kralj je odmah po odlasku Paia traio njegovu ostavku. Ovu netaktinost" nije mu oprostio do smrti. KRALJEVICKO BRODOGRADILITE 121 gonska snaga amca... Mnogo smo posla imali oko opravke torpiljarki, koje je Jugoslavija bila dobila u nasljedstvo od Austrougarske. Od kapitulacije AustroUgarske 1918 pa do 1923 godine ti su brodovi bili u rukama Talijana, koji su ih dobro iskasapili prije nego to su ih predali Jugoslovenima. Sipali su razne kiseline u najosjetljivije dijelove, tako da je bilo muke oko njihove opravke. Svi smo bili uzbueni kada je koji od njih krenuo na probnu plovidbu. Dihtungi su pitali toliko da smo se bojali da staro gvoe nee izdrati pun pritisak. Meutim, sve se dobro svrilo. Od prvog dana dolaska u brodogradilite Josip Broz je radio na osnivanju sindikalne podrunice. Ve posle nekoliko ne-delja bili su zakazani izbori, na kojima su birani radniki po-verenici. Josip Broz i Anton Stefani bili su izabrani za radnike poverenike. Vei broj radnika upisao se u Nezavisne radnike sindikate. Meutim, protiv sindikata nisu radili samo poslodavci, nego i frankovci i radievci. Jednom prilikom direktor preduzea, inenjer Anton Ma zurka1 priao je Josipu Brozu za vreme rada i rekao mu: Pripazite se malo, nemojte ba mnogo vjerovati svima koji se izdaju za prijatelje radnike klase! Inenjer Mazurka je time aludirao na neke radnike koji su stajali pod uticajem frankovaca i radievaca i upravi preduzea dostavili da Josip Broz organizuje komunistike elije". U eliji su osim Josipa Broza bili Fabijan Poli, Anton Stefani, Josip Pavleti, Rade Celer, Ivan Pravdica.2 Svi lanovi elije nisu radili u brodogradilitu. Rade Celer bio je po zanimanju obuar. Iz brodogradilita u Kraljevici Josip Broz povezao se s partijcima u okolnim mestima. U Hreljinu ve je bila postojala partiska organizacija, a u Bakru su je oiveli Ivan Dujmi3 i Josip Cuculi4. Radilo se partiski i u Crikvenici i u Svetoj Jeleni. Odravana je redovna veza s Oblasnim komitetom u Zagrebu. ivlji rad partiske organizacije odmah se osetio u brodogradilitu. Pre svega oiveli su sindikati. Skoro svake subote bili su sakupljani dobrovoljni prilozi za obolele drugove. Josip 1 Inenjer Anton Mazurka bio je posle osloboenja zaposlen na Rijeci, a 1952 bio je u penziji. a Od ove petorice radnika bili su do 1952 u ivotu Fabijan Poli i Anton Stefani, a ostali su pomrli od radnike bolesti" tuberkuloze. Pavleti 1927 u svojoj 29 godini, Celer 1930 godine u 33 godini ivota i Pravdica 1932 godine u 24 godini ivota. Dujmi je 1952 radio kao poslovoa u jednoj fabrici u Bakru. * Cuculi je 1952 bio potpukovnik i ef internata industriske kole i maj" na Rijeci. 122 PRILOZI ZA BIOGRAFIJU Broz je veliku panju obraao na kulturno-prosvetni rad meu radnicima. Pomagao je da se osnuju radnika sportska drutva, meu kojima se naroito isticalo sportsko drutvo Sloga" iz Hreljina. Jednom je Josip Broz ak

posredovao u Zagrebu da uprava ovog drutva to jevtinije nabavi tambure za svoju umetniku sekciju. Ono malo slobodnog vremena to bi mu ostajalo Josip Broz je najee provodio s jednim svojim prijateljem ribarom. Ili su zajedno da pecaju ribu. U to vreme oko Kraljevice esto su se pojavljivali morski psi: Jedne noi bili smo u amcu i lovili ribu pria Josip Broz kad se iznenada na povrini mora pojavi peraja morskog psa. Kako je brzo sjekao vodu, uinilo nam se da pue kao vrag. Brzo smo zaveslali k obali. Poslije nekoliko dana morski pas uletio je u mree tunolovaca kod Kraljevice. Bio je dug sedam metara. U utrobi su mu nali neku izmu i mnogo drugih stvari. Otada nikad vie ne plivam daleko od obale. Soba u kui broj 125 u Kraljevici, u kojoj je Josip Broz stanovao sa svojom enom i sinom, bila je u neku ruku i radnika biblioteka za Kraljevicu, jer je Josip Broz doneo iz Trojstva svoju biblioteku od pedesetak knjiga, meu kojima su bile ena i socijalizam" od Bebela, Gvozdena peta" od Jacka Londona, Mati" od Gorkog. Te je knjige Josip Broz davao radnicima na itanje. Osim toga redovno mu je dolazila Borba", ,,Organizovani radnik" i Krleina Knjievna republika". Uprava brodogradilita nastavila je svoju staru praksu i stalno je zadravala isplatu radnikih nadnica. Ba kada su bile vrene opravke jedne torpiljarke, uprava preduzea nije bila isplatila radnike nekoliko nedelja. Partiska organizacija orga-nizovala je letei zbor s protestnim prekidom rada od dva asa. Sirene su nagovestile prekid rada, radnici su se okupili, a Josip Broz je otpoeo svoj govor: Uprava brodogradilita zadrava isplatu naih nadnica, dvije, tri i vie nedjelja, to za dvije stotine ljudi iznosi veliku sumu. Ona dri na novac i u meuvremenu ga obre, a nas ustvari i time pljaka. Trgovci nam prodaju hranu na vjeresiju znatno skuplje nego kad bismo kupovali za gotov novac, pa im tako ustvari plaamo interes, dok nama uprava preduzea ne plaa nita to obre na novac. Posle nekoliko dana uprava preduzea isplatila je radnicima nadnice da ne bi dolo do trajka, ali je ostala duna jo neke zaostatke. Meutim, idue subote radnici opet nisu dobili zaraene nadnice. U upravi preduzea bilo je reeno da je Ministarstvo vojske, odeljenje za mornaricu, odbilo da isplati brodogradilitu trokove za opravku torpiljarke, a da e se radnicima nadnice isplatiti im Ministarstvo podmiri svoje dugovanje. KRALJEVIKO BRODOGRADILITE 123 U ime sindikalne podrunice Josip Broz je odmah uputio pismo Centralnoj upravi saveza metalaca u Beogradu, sa zahte-vom da preko Inspekcije rada trai novac za radnike od Ministarstva vojske. Meutim, posle nekoliko dana doao je odgovor da Ministarstvo ne duguje brodogradilitu nikakav novac, jer torpiljarke jo nisu dovrene. Cim je stigao odgovor, 24 avgusta 1926 godine, partiska elija u brodogradilitu se sastala i odluila da na nj odmah odgovori trajkom. Pisak sirene ponovo je objavio trajk radnika u brodogradilitu. Taj trajk trajao je devet dana. O njemu je Josip Broz napisao jedan dopis za list Organizovani radnik", organ Centralnog radnikog sindikalnog odbora Jugoslavije, koji je izlazio u Zagrebu. Dopis je objavljen u broju od 26 avgusta 1926 godine, pod naslovom Iz brodogradilita u Kraljevici".

Stanje radnika u brodogradilitu (radnici ga zovu grabilite i to mu ime bolje odgovara) u Kraljevici oajno je. Ono je tako slabo, da bi se, kako narodna poslovica veli, i avo nad time rasplakao. Kada radnici u podne idu na objed i kada ih tkogod vidi, taj ne bi ni u snu pomislio, da su to kvalifikovani radnici. Prije bi, po njihovom izgledu, mislio da su to prosjaci, jer su mjesto odijela umotani u razne krpe i prnje. Kada neko pogleda te siromane i odrpane radnike i onu lijep i bogato obuenu gospodu buruje to su se, nakon tekoga rada" po antanima, barovima i drugim zabavitima, u Kraljevicu doselili da se odmore, onda mu postaje jasna klasna razlika. Radnici se mue i rade od jutra do mraka i hodaju kao prosjaci, blijedi i ispijeni, a kapitalisti koji nita ne rade nego se dosauju, blistaju u svili i kadifi i znoje se od sala i debljine a njihovi obrazi hoe da puknu od jedrine i zdravlja. To je to boanske drutveno ureenje! Da bi se radnike podpuno dotuklo, uprava je uvela rad na akord. Plae se kreu kako slijedi: kvalifikovani radnici od 3 do 6,50 Din., predradnici 6,50 do 7,20 dinara i naunici od 1,20 do 2,70 dinara na sat. Na te plae rauna se jo premija od 30 do 70 posto, to kod srednje kategorije iznosi 7 do 8 dinara na sat. Premija je isplaivana do sada dok je poduzee zaraivalo p 150 do 240 posto na svakome radniku, ali kada je posao smanjen, onda je poduzee odredilo, da tu premiju skine. Na taj bi nain Tadnika dnevna zarada bila smanjena za 50 do 60 posto. Post nema kolektivnog ugovora, a radnika je organizacija slaba, to je poduzeu posao u tome pogledu olakan. 124 PRILOZI ZA BIOGRAFIJU KRALJEVICKO BRODOGRADILITE 125 Radnici su slali telegrafske i pismene proteste i pritube na sve strane, na Ministarstvo Socijalne Politike i na Inspekciju Rada, ali ni od kuda odgovora. Kada Inspektor Rada doe u poduzee to radnici istom drugi dan saznaju. to to sve znai? To znai, da radnici sami moraju svoju sudbinu uzeti u svoje ruke, jer se oni nemaju nadati pomoi ni od kuda. Treba stisnuti ratrkane redove, treba zajedniki i solidarno braniti bolji ivot." Desetog dana po otpoinjanju trajka uprava brodogradilita bila je primorana da pristane delimino na radnike uslove. Obeala je da e po zavretku opravke torpiljarke ,,T6" odmah isplatiti najvei deo zaostalih nadnica. Radnici su se vratili na posao i torpiljarka ,,T6" bila je opravljena. Ali uprava preduzea htela je ponovo da prevari radnike. Direktor preduzea krenuo je u Beograd da naplati u Ministarstvu vojske novac za ovu torpiljarku, ali Josip Broz ga je preduhitrio. Telefonom je pozvao sekretara Centralnog odbora Saveza metalaca u Beogradu Budu Milutinovia, zatraivi od njega da preko Inspekcije rada stavi sudsku zabranu na potraivanje uprave brodogradilita, u visini od 600.000 dinara, koliko su iznosile zaostale nadnice za dve nedelje. Tako je konano uprava preduzea bila primorana da isplati zaraene nadnice. Josip Broz je tim povodom u Organi-zovanom radniku" od 16 septembra 1926 godine objavio lanak bez potpisa, pod naslovom Zavren trajk u Kraljevici". lanak glasi:

Jo 24 prolog mjeseca stupili su u trajk radnici brodogradilita u Kraljevici, njih je 135 na broju, koliko ih je svega i uposleno. Uzrok trajku bio je, neisplata radnikih plaa kroz punih sedam tjedana. Uprava poduzea primila je ogromne svote novaca za obavljene poslove. Taj novac troen je na sve strane, ali za radnike plae nikada nije bilo dovoljno i na vrijeme, da im se isplati ono to im se duguje. Kroz pune etiri posljednje godine, uprava poduzea stalno je dugovala radnicima po nekoliko tjedana, sluei se radnikim novcima, bez ikakvih kamata, dok su radnici bili prinueni sve ivotne namirnice preskupo da plaaju, jer su ih uzimali na vjeresiju. Ovakvo se stanje vie nije moglo izdrati, i radnici su nagnati ovakvim postupcima uprave bili prinueni da stupe u borbu, da bi oteli ono to su zaradili. Ova je borba uslijedila u toliko-prije, to uprava nije pokazivala ni najmanje volje, da svoj dug radnicima izmiri. U toku borbe uspjelo je izvojevati za dva tjedna radnike-plae. Za ostalo dugovanje uzeta je sigurna garancija da se novac,. I koji se ima dobiti od poslova, koji se dovravaju, ima upotrebiti za isplatu radnikih trabina. Pored te garancije u ugovoru su unesene jo i druge vane i po radnike korisne odredbe. Sa time je trajk zavren 8. IX., a 9 ov. mjeseca svi su radnici stupili ponovno na rad. Valja napomenuti, da su na radu ostali inovnici i poslovoe, njih 26 na broju. Oni nijesu htjeli da se zamjere svome poslodavcu iako im za etiri mjeseca nije isplatio njihove plae. Ali su zato smatrali za potrebno, da od novaca, koje su radnici oteli za svoju dvonedeljnu isplatu, uzmu za sebe po nekoliko stotina dinara, te zbog toga nije stiglo da se svima radnicima isplati. Trebalo je mnogo muke i tranja, dok se je uspjelo nai novaca, da se i tim radnicima isplati za dva tjedna, kao i svima ostalima. Ovakav postupak ovih ljudi izazvao je veliko ogorenje meu radnicima, tim vie, to su svi oni organizovani u Savezu Privatnih Namjetenika. Mjesto da su i ovi zajedno s radnicima stupili u borbu za svoja prava, oni kao kukavice iskoriuju ono to su radnici izvo-jevali. Pa ipak sve to nita ne smeta voama iz Saveza Privatnih Namjetenika, da svoj savez nazivaju klasneborbenom organizacijom." Ovaj uspeh podigao je u oima radnika ugled sindikata, ali uprava preduzea ubrzo je otpoela s represalijama. Meu prvima bio je otputen Josip Broz. Posao mu je otkazan 2 oktobra 1926 godine. Sedma glava SUENJE U OGULINU Borba frakcija u KPJ i nezadovoljstvo medu radnitvom zbog toga. Dolazak Josipa Broza u Beograd 1926 i sukob s desnom frakcijom. Rad u fabrici vagona u Smederevskoj Palanci i borba za poboljanje uslova rada. Ponovo otputen s posla. Pokuaj desne frakcije da onemogui politiki rad Josipa Broza. Povratak u Zagreb i smrt dobrog druga i prijatelja. lan MK Zagreb i sekretar Saveza metalaca. Provala u Kraljevici i hapenje u Zagrebu. trajk glau u Franko-panovoj kuli u Ogulinu. Presuda i uvodnik Borbe". Posle otputanja s posla u Kraljevici, oktobra 1926 godine, Josip Broz je odmah otiao u Zagreb. Porodica mu je ostala jo neko vreme u Kraljevici, jer nije znao u kome e mestu moi da nae posla. U Zagrebu, kao i u itavoj zemlji, u redovima KPJ je u to doba buktala frakciska borba. Ona je otpoela jo 1920 godine oko pitanja ocene politike situacije, strategije i taktike Partije, a naroito oko nacionalnog, sindikalnog i seljakog pitanja. Ta borba je sve vie uzimala besprincipijelan karakter i krajem 1926

godine velikim delom vodila se oko toga ko e zauzeti razne poloaje ne samo u rukovodstvu Partije nego i na rukovodeim mestima sindikata, tampe i drugih slinih ustanova pod uticajem Partije. U sindikatima postojao je skoro rascep. Nezavisni radniki sindikati, koji su imali prilino masovnu podrku radnika u Zagrebu, bili su u otroj borbi sa svojom centralom, Centralnim radnikim sindikalnim odborom Jugoslavije, koji je imao sedi-te u Beogradu i nalazio se potpuno u rukama desne frakcije. U mnogim krajevima zemlje, naroito u Zagrebu, postojale su pojedine grupe radnika koje su jasno uviale kuda vodi 128 PRILOZI ZA BIOGRAFIJU borba izmeu desnice i levice, pa su pokuavale da se dignu i protiv jedne i protiv druge. Meu tim radnicima nalazio se i Josip Broz. Desna frakcija preko Centrale saveza metalaca u Beogradu, naroito posle trajka u Kraljevici, doznala je za Josipa Broza, a iz Zagreba dobila je izvjetaje o njegovom stavu protiv obe frakcije. Zbog toga mu je uputila poziv da doe u Beograd, pod izgovorom da se u Beogradu moe lake nai posla". Broz se savetovao sa svojim drugovima, metalcima, kojima je bilo jasno kakav je smisao poziva Centralne uprave Saveza metalaca, pa su se sloili da on ode u Beograd ne bi li se i sam malo poblie upoznao sa stanjem u redovima desnice. U Beograd je Josip Broz stigao krajem oktobra 1926 godine. Iz prijave koja je pronaena u Centralnoj prijavnici u Beogradu vidi se da se Josip Broz naselio 31 oktobra 1926 godine u stan Pere Stojanovia u Ivankovakoj broj 6. Neko vreme s Josipom Brozom stanovao je zajedno u istoj sobi bravar Rade Dokma-novi1, s kojim se sreo u Zagrebu kad je iz Kraljevice dolazio da podnese izvetaj o radu sindikata u brodogradilitu. Dokma-novi je ostao kod Broza dok se nije zaposlio u nekom predu-zeu u Beogradu. Na posao je Josip Broz ekao izvesno vreme. Javljao se Budi Milutinoviu, sekretaru Saveza metalaca, koji mu je stalno obeavao da e mu nai zaposlenje. Josip Broz je odmah traio i partisku vezu, ali tu je bilo jo tee. Desna frakcija nije htela da partiski povezuje Broza u Beogradu, kako on ne bi doao u direktni kontakt s lanovima Partije i preneo im svoje gledite o potrebi borbe protiv jedne i druge frakcije. Tako je Broz svako vee odlazio u Savez, ali se bez rezultata vraao kui. Dobro se slagao sa svojim domainom, batovanom Perom Stojanoviem. Jednom je Stojanovi pozvao Broza na slavu, gde mu je prvo poslueno ito. Ne znajui srpski obiaj da se uzima samo jedna kaika ita, Broz je poeo da jede ito, kaiku za kaikom, ali se posle pete izvinio: Hvala, vie ne mogu! Posle su se svi srnejali, naroito kad su mu objasnili da je obiai da se uzima samo jedna kaika. Konano je Josipu Brozu predloeno u Savezu metalaca da se zaposli u fabrici vagona Jasenica" u Smederevskoj Palanci, nekih 80 kilometara juno od Beograda. Fabrika je poela da radi 1 januara 1924, a kapital je bio preteno francuski. Kad je Josip Broz doao u tu fabriku, u njoj je bilo zaposleno oko 700 radnika. Stan je naao u kui jednog zemljoradnika na 1 Rade Dokmanovi se godine 1940 ponovo sreo s Josipom Brozom u Zagrebu, gde je vrio izvesne kurirske zadatke, a jedno vreme vozio automobil kojim se drug Tito prebacivao. Sada se nalazi u Gardi. SUENJE U OGULINU

129 uglu ulice Vojvode Stepe i Rade Sikovi, a hranio se u narodnoj kuhinji Mike egi. Uslovi rada u fabrici bili su vrlo teki. Uprava fabrike stalno je davala oglase da trai radnike, pa je uvek velika grupa radnika ekala ispred fabrike da se zaposli, to je poslodavac iskoriavao za pritisak na ve zaposlene radnike. Nadnice su bile nie nego u mnogim drugim slinim preduzeima. Bile su uvedene i posebne kazne. U Smederevskoj Palanci u to vreme postojala je i partiska organizacija, ali je radila vrlo slabo. Desna frakcija uredila je stvari tako da Josip Broz nikako nije mogao da dobije partisku vezu. Ali je on, ne ekajui je, poeo da aktivno deluje meu radnicima, pa je bio izabran za radnikog poverenika. Na taj nain on je sa sekretarom podrunice Milanom Vidiem i drugim poverenicima intervenisao kod uprave fabrike po raznim radnikim stvarima. Radnici su ga zvali Joza Brozovi. U to vreme sea se Vojislav Stojadinovi, bravar, koji je onda takoe bio zaposlen u alatnici Jasenica" radio je u fabrici i neki mali, osamnaestogodinji Zagorac, koga je tadanji upravnik Francuz Cretet hteo da otpusti. Kao sindikalni poverenici, drug Broz i ja otili smo kod direktora. Broz je energino protestovao protiv odluke o otputanju, koja je inae bila izazvana ovinistikom netrpeljivou prema tom omladincu Hrvatu. Josip Broz je sve vie dolazio u sukob s upravom predu-zea, pa su mu u martu 1927 godine poslodavci naposletku otkazali posao1. Iz Smederevske Palanke uputio je jedan lanak, koji je pod pseudonimom Bradop" objavljen u Zagrebu, u listu Organizovani radnik", 17 marta 1927. Taj lanak govorio je o stanju u fabrici vagona: ,,U zadnje vrijeme poeli su u velikom broju dolaziti radnici u Palanku da trae posla u tvornici vagona Jasenica'". Kroz beogradski ,,Organizovani Radnik" vie je puta pisano, da drugovi ne putuju u Palanku, jer time samo pogoravaju teko stanje radnika u ovoj robijanici, ali to je bilo uzalud. Izgleda da radnici ne vjeruju tim opomenama i nasjedaju raznim oglasima tvornike uprave. Uprava ove tvornice, koja se nalazi u Beogradu, redovito kroz cijelu godinu stavlja u novine oglase, da trai 50 i vie radnika, a da stvar bude ljepa, onda 1 Godinu dana po odlasku Josipa Broza iz Smederevske Palanke voen je trajk u fabrici vagona. Uprava fabrike naoruala je nekoliko tir ova koji su na trajkae otvorili vatru iz revolvera i ubili radnika Obrada ulejia iz sela Krnjeva, a nekoliko drugih radnika tee ili lake ranili. O tome je iziao poseban lanak u Organizovanom radniku" od 16 avgusta 1928 godine. 130 PRILOZI ZA BIOGRAFIJU javlja da treba 50 montera. to zapravo rade ti monteri? Ravnaju staro gvoe i popravljaju vagone. Plaa im iznosi 3 do 5 i pol dinara po satu, a tamo na upravi im je bilo obeano po 8 i pol do 10 dinara na sat. Najee se deava da uprava primi i poalje radnike u Palanku, a kada dou tamo, uprava im izjavljuje da jo ne moe da ih primi, nego neka ekaju par dana. Radnici dolaze sada po nekoliko dana pred tvornicu, dok konano ne uvide da su prevareni i ne preostaje im nita drugo, nego da prodaju posljednju koulju da bi mogli otputovati natrag. Ovdje treba da bude svakom radniku jasno da

uprava to radi sa tendencijom da im vie besposlenih radnika ima pred tvornicom i da time zastraiva zaposleno radnitvo da bude onda posluno roblje. Radi se ovdje do 16 sati dnevno, plae se kreu od 2 i pol do 5 dinara po satu, ovih zadnjih ima vrlo malen broj. Higijenski uslovi su upravo strani.1 Ove je zime oboljelo polovica radnika od zapaljenja plua. Radi prevelikog propuha i zime uprava je dozvolila radnicima da pale razne stare i masne daske od vagona, kod ega se stvara tako straan zaguljiv dim i plin, da su se radnici guili u tome smradu. Ovdje treba da napomenem da se ni jesu vatre loile u kakovim peima, nego u raznim koarama od gvozda. Globe su ovdje na dnevnom redu, globi se radnika ni za to samo ako se to hoe kojemu poslovoi ili upravniku. Globi se od 20 do 50 dinara. Kuda ide taj novac, to nitko ne zna. Na sve nae tube i predstavke Oblasna Inspekcija Rada ostaje gluva. 1 Posle rata u Smederevskoj Palanci u nekadanjoj fabrici vagona podignuto je novo odeljenje za gvozdene konstrukcije i mostove, tako da se danas u fabrici moe da proizvodi tri puta vie gvozdenih konstrukcija i mostova nego pre rata. Izgraena je nova hala za proizvodnju putnikih i potanskih vagona, koja ima kapacitet od 450 vagona godinje. Podignuta je lakirnica" u kojoj se farbaju vagoni, suara za suenje grae, mainska stolarska radionica, veliki magacini, upravna zgrada itd. U celoj su fabrici napravljeni najmoderniji sanitarni ureaji, tako da su higijenski uslovi rada u njoj vrlo povoljni. Radnici imaju svoja kupatila sa toplom i hladnom vodom, garderobe i ormane za odela. Pre rata uopte nije postojala radnika kolonija. Nekoliko zgrada za stanovanje koje su ranije postojale bilo je srueno jo pre rata prilikom proirenja fabrike. Danas postoji radnika kolonija sa 24 zgrade, jenospratnice i dvospratnice, u kojima ivi oko 250 porodica. Izgradnja radnikih stanova se nastavlja. Pored fabrike postoji industriska kola sa radionicama i odeljenjem. za nastavu u kojoj ui preko 300 uenika. Ovi uenici ive u internatu kole. Radnici koji rade na zavarivanju metala, kovai, livci, farbari i tako dalje dnevno dobijaju jedan besplatan obrok mleka ili slanine i besplatno su snabdeveni zatitnim odelima i izmama. SUENJE U OGULINU 131 Prije mjesec dana bili su izbori radnikih povjerenika. Sa strane uprave injene su sve mogue zaprijeke, da se to osujeti, ali na na energian zahtjev, da mi po zakonu o zatiti radnika imamo na to pravo, uprava je konano pristala ali sa zahtjevom da bude prisutan jedan inovnik od strane uprave. Par dana prije izbora dobili su svi poslovoe i partivoe nalog da zastraivaju radnike sa odpustom samo da ne glasaju. Meu ovima se je osobito isticao zloglasni stolarski poslovoa Sava. Da stvar bude jo interesantnija, kod izbora je bio prisutan kao inovnik sam upravnik sa glasovitim doglavnikom Savom. Izbori su bili u podne na kapiji, a ta dvojica svakog su radnika fiksirali sa izbuljenim oima, samo da zastrae. To im je u ostalom i uspjelo, jer je od 300 radnika glasalo samo 94 radnika. Upravnik je dakako bio vrlo zadovoljan i izjavio da ne priznaje poverenike. Ovdje, drugovi, ne pomae nita, nego ufaj se u se i u svoje kljuse. Nitko se ne brine za nas, sve socijalne institucije su samo na papiru. Mi, drugovi, treba da

pristupimo svi u borbenu sindikalnu organizaciju i da onda povedemo energinu borbu protiv svirepe eksploatacije nezasitne buroazije." Iz Smederevske Palanke Josip Broz se vratio u Beograd i ponovo se javio Savezu metalaca. Desna frakcija elela je po svaku cenu da omete Broza u njegovom politikom radu, pa mu je Buda Milutinovi predloio da se zaposli u mlinu nekog davnanjeg simpatizera u Kumanovu. Plata je bila dobra. Josip Broz je u prvi mah prihvatio ovu ponudu. Ve sam bio krenuo vozom iz Beograda pria Josip Broz kada sam poeo da se pitam: kog u avola da idem u tu varo u kojoj nema industrije? ivi li ovjek samo zato da se prehrani? Razmiljajui tako, odluio sam da ne prihvatim ponudu da idem u Kumanovo, pa sam sa druge ili tree stanice od Beograda siao s voza i vratio se natrag. U Beogradu je Josip Broz ostao jo nekoliko dana. Tu se sastao s jednim mladim radnikom iz Smederevske Palanke, ne-kim Jovanoviem1, koji je bio nekoliko puta premlaivan u policiji. Jovanovi je izrazio elju da zajedno s Brozom ode u Zagreb, ne bi li se zaposlio u kakvom veem preduzeu. 1 Radnik Jovanovi bio je dobar prijatelj Josipa Broza. On je u Zagrebu bio neko vreme bez posla, ali mu je Josip Broz pomogao da se zaposli u Ortopedskom zavodu. Tu su nadnice bile prilino dobre, pa je Jovanovi ak poruio i svoje prvo, novo odelo. Meutim, galopirajua tuberkuloza, od koje se Jovanovi razboleo, bacila ga je u krevet pre nego to je bilo saiveno. Za kratko vreme Jovanovi je umro. Broz je zamolio krojae koji su ili odelo da ga dovre, kako bi Jovanovi bio sahranjen u novom odelu. U Borbi" 1927 godine Josip Broz je napisao nekrolog Jovanoviu. 9* 132 PRILOZI ZA BIOGRAFIJU Po dolasku u Zagreb Josip Broz nije mogao odmah da se zaposli. U meuvremenu bio je kooptiran za lana Mesnog komiteta grada Zagreba. Krajem aprila 1927 Josip Broz je naao posao u velikoj, bravarskoj radionici Dragutina Hamela. U Zagrebu se ova radionica nazivala Hamelovka", zato to je posle smrti Dragutina Hamela radionicu vodila njegova ena, preko jednog poslovoe. Kod Hamelovke" nije bilo ni sindikalne organizacije, pa je Broz odmah po stupanju na posao, sredinom maja 1927 godine, poeo da je stvara. Ali, ubrzo je doao u sukob s poslovoom Hamelovke", frankovcem Arnoekom1, koga su radnici nazvali Kurtek". Jednom prilikom Arnoek je pokuao da se izdere na Broza pred radnicima. Broz je bacio eki pred Arno-ekove noge, zapitao ga otkud mu pravo da vie na njega i smesta traio svoju radniku knjiicu. Poto su partiska zaduenja zahtevala od Josipa Broza sve vie vremena, to je Mesni komitet doneo odluku da Broz preuzme funkciju sekretara Oblasnog odbora Saveza metalaca za Hrvatsku. Toga zadatka Broz se prihvatio u junu mesecu i poeo da radi u tom svojstvu. Meutim, nekoliko nedelja po preuzimanju te funkcije, u kancelariju Saveza metalaca upali su policiski agenti, 11 ili 12 juna, i saoptili Brozu da je lien slobode. On je pitao agente: Molim lijepo, zato vi mene hapsite? Jedan agent mu je odgovorio: Broz, vi imate toliko putera na glavi da vas moemo da hapsimo ako ne za ovo, a ono za neto drugo. U zagrebakoj policiji Josipu Brozu nisu rekli razlog hapenja. Narednoga dana sproveli su ga suakim vozom za Bakar. U Zagrebu se proulo da je Josip Broz

uhapen i da je odveden u nepoznatom pravcu. U sindikalnim i partiskim listovima otpoela je kampanja za njegovo osloboenje. Tek kad je stigao u Bakar, Broz je saznao zato je uhapen. Provalili su ga Kraljevani, gde je radio u brodogradilitu godinu dana pre toga. Kako'je poela provala, a naroito ko je provalio Josipa Broza, ne moe se tano utvrditi. Iz jednog akta Odeljenja za dravnu zatitu od 21 juna 1927 godine moe se dobiti izvesna slika kako je do te provale dolo i po kome su osnovu Josip Broz i drugovi uhapeni. Taj dokumenat glasi: 1 Arnoek je umro 1949, a stara Hamelovka je 1952 ivela u Zagrebu. Ona se sea Josipa Broza kao radnika koji se isticao ozbiljnim dranjem i urednou". SUENJE U OGULINU MINISTARSTVO UNUTRANJIH DELA KRALJEVINE SRBA, HRVATA I SLOVENACA ODELJENJE ZA DR2AVNU ZATITU POV. D. Z. BROJ 11.427. 21 JUNA 1927 god. BEOGRAD 133 Velikom upanu Karlovac Komanda andarmerije dostavila je izvetaj Komandanta 9. Zandarmerijskog puka, koji u celosti glasi: Poverljivim putem 11. ov. meseca prijavljeno je na ovoj stanici, da postolar Rade Celer kbroj 192, radnik, Vjekoslav Franovi kbroj 288, radnik, Filip Pavei kbroj 191, strojarski vjebenik, Ivan Pravdica kbroj 194, svi iz mjesta Kraljevice, i Lovre Jureti iz sela mrike kbroj 102 optine Kraljevice, te Ivo Dujmi iz Bakra kbroj 332 da su osumnjieni, da pripadaju i da su lanovi Nezavisnog radnikog saveza" tj. komunisti, te da poseduju razne komunistike i boljevike broure, knjige i novine, koje potajno rasturaju meu narod, i da lino propagiraju komunistiku i boljeviku ideju meu narodom. Na osnovu toga poduzela je patrola odmah istoga dana narednik II kl. Ivan P. Puc, kaplar tit. podnarednik Pavle I. Skok, uro I. Sunajko, kaplari Ivan N. aban i Franjo F. Culinovi1 kod gore navedenih komunista izvide i pretres stana, pa se tom prilikom slijedee ustanovilo: Pretresom stana kod Rade Celera pronaene su slijedee sumnjive i zabranjene knjige: 1 knjiga Poetnica komunizma", 1 broura Radio", 1 knjiga Osnutak III internacionale", 1 knjiga Komunisti u optini", 1 knjiga Razvitak komunizma", 1 knjiga Valutno pitanje", 1 knjiga od Karl Marks" i njegov ivot, 1 broura Besposlica", te 1 slika Lenjina. Nadalje je pronaeno kod Celera jedno pismo od napred po-menutog Ive Dujmia, u kome Dujmi poziva Celera da obavi sa ostalim drugovima tj. Juretiem, nekim Deliem (tj. Dr. Miroslavom Deliem2, koji je bio u Kraljevici u sanatorijumu, a sada se nalazi u Ortopedskom zavodu u Zagrebu) neke sastanke, kao i da nastoji sa Deliem i Juretiem, da se novo primljeni lanovi organiziraju u Trojke". 1 Od jednog prijatelja iz Zagreba dobio sam podatke o sudbini an-arma koji su hapsili u Kraljevici nae drugove 1927 godine. Neki od njih su 1941 stupili u partizane. uro Sunajko je hrabro poginuo kao partizan. Ostali su svi ivi, a jedan meu njima vredno radi kao poslovoa jednog preduzea. Gde se nalaze ne navodim, da im se ne bi pravile nepotrebne neprilike.

3 Dr. Miroslav Deli se posle 1926 pasivizirao, a 1952 godine bio je lekar-ortoped u bolnici Dr. Joa Kajfe" u Zagrebu. 134 PRILOZI ZA BIOGRAFIJU Kod Celera je takoer pronaena 1 slika (fotografija) Ive Duj-mia na kojoj se nalazi na poleini jedna pesmica sa sadrajem, koji propagira Komunistike ideje, i istu je napisao Dujmi. Rade Celer na presluanju izjavio je, da je napred navedenih 5 knjiga njemu pozajmio na itanje Ivo Dujmi, a ostale knjige da je on ranije kupio odnosno poruio iz Zagreba. Sem toga Celer navodi, da je Dujmi pisao njemu pismo prije nekoliko dana (dana da se tano ne sjea), a tada mu je poslao i njegovu sliku. Preduzetim pretresom kod Vjekoslava Franovia pronaena je u njegovom koferu jedna knjiga pod imenom Beli teror" i Meunarodna crvena pomo". Ovu knjigu mu je pre godinu dana dao neki radnik imenom Vojvodica, a koji je ranije radio na brodogradilitu u Kraljevici, ali da ne zna gdje se sada dotini nalazi. Na osnovu napred dobivenih i opisanih podataka dalo se je zakljuiti, da je glavni organizator i propagator komunizma Ivo Dujmi, radi ega se u tom pogledu provelo isleenje, te se kod istoga, a po izvrenom pretresu stana pronalo: 1 slika Lenjina, 1 knjiga Boljevika Rusija" i 1 knjiga Crveni kalendar za 1926 god." tampan u ikagu (Amerika). Po izjavi Celera ove upute o komunistikoj ideji i propagandi davao je Dujmi, koji je i ostale nagovorio, da osnuju u Bakru za okolicu, odnosno cijelo Primorje jednu tajnu komunistiku sekciju pod imenom elija", a pretsjednik bi imao biti Dujmi. Konkretnih dokaza o tome nije se moglo skupiti, a Dujmi o tome nee nita da prizna. Dujmi je izjavio da je on doista pisao Celeru u Kraljevicu dva lista, i pozajmio nekoliko knjiga Josipu Brozu, radniku na brodogradilitu u Kraljevici, koji se sada nalazi kod saveza metalnih radnika u Zagrebu Ilica 49, koje je knjige Broz predao Celeru. Preduzetim pretresom stana kod Lovre Juretia, pronaeno je jedno pismo od Ive Dujmia na adresu Rade Celera, 1 knjiga Isto-rija se ponavlja" i 1 knjiga Borba", koje je knjige dobio od Celera. Glede strojarskog vjebenika Ivana Pravdice iz Kraljevice, ustanovilo se je, da je pomenuti bio u drutvu Trojke" i da se je uvijek druio sa komunistima Dujmiem, Celerom i Juretiem. Svi napred navedeni komunisti po patroli uhapeni su, te su sa knjigama, brourama i ostalim pronaenim materijalom uz kaznenu prijavu predani kr. kotarskom sudu u Bakru. U vezi telefonskog izvjetaja od danas dostavljenom komandantu prednji izvjetaj, s molbom na znanje. Ujedno izvjetavam, da je od ovdanje policije uhapen ovdje u Zagrebu i Dr. Miroslav Deli i Josip Broz i oba su otpremljena i predana kr. kotarskom sudu u Bakru gdje se vodi istraga. SUENJE U OGULINU 135 U sporazumu sa policijom intenzivno se i dalje radi na otkrivanju svih komunistikih organizacija. O daljnjem rezultatu izvje-stiti u naknadno komandanta." Prednje vam se dostavlja sa molbom na uviaj, dalju upotrebu i izvetaj o rezultatu do sada voene istrage nad imenovanim.

Ujedno molite se, da za sva navedena lica poaljete blie podatke, potpune line opise i njihove fotografije, ako se uopte budu mogle dobaviti. Hitno je. Po naredbi Ministra Unutranjih Dela Inspektor: (Potpis neitak.) Prema prianju Filipa PaveiaFilka i Ivana Dujmia, Josipa Broza provalio je mladi radnik Ivan Pravdica, koji je imao svega 17 godina kad je bio uhapen. Navodno je on u andarmeriji, na pitanje ko mu je dao zaplenjene knjige, pomenuo ime Josipa Broza. U kotarskom zatvoru, iako je u poetku bio u posebnoj eliji, Josip Broz je uspeo da doe u dodir s uhapenim drugovima. Pitao ih je zato su ga provalili, a jedan od njih rezignirano je odgovorio: Slabi ovjek! Iz bakarskog zatvora, koji je pripadao sreskom sudu, optueni su posle devet dana prebaeni u Okruni sud u Ogulin. Do ovoga je dolo na intervenciju Josipa Broza. Uhapeni radnici bili su svakog dana izvoeni na etnju u jedan hodnik, i na jednom od tih sastanaka Josip Broz je predloio da se stupi u trajk glau. Meutim, iste veeri bilo im je saopteno da e sutradan ujutro biti prebaeni u Okruni sud u Ogulin, to je zaista bilo i uinjeno. Iz zatvora su ih izveli svu sedmoricu, dva po dva vezana u lisice, a izmeu njih bio je provuen lanac, za koji je na kraju bio vezan sam Rade Celer, obuar, hrom u jednu nogu. On je teko koraao, pa kada bi prva dvojica pola malo bre, on bi se spotakao i pao, povukavi tom prilikom sve ostale. Bilo je vrlo naporno tako ii, pria Josip Broz a bilo nam je svima ao Celera. K tome su nas vodili uvee, kada je riva u Bakru bila prepuna svijeta, pa smo jedva ekali da stignemo do stanice i da sjednemo u voz, odakle su nas odveli u Ogulin u Okruni sud. Istrani zatvor Okrunog suda u Ogulinu nalazio se u prastaroj Frankopanovoj kuli iz XV veka, koja se nalazi u centru grada, na trgu. To je zgrada na dva sprata, sa po nekoliko prozora zakovanih daskama. Josip Broz bio je baen u sobu 136 PRILOZI ZA BIOGRAFIJU broj 6, na drugom spratu. Sa njime u sobi nije bio nijedan od njegovih drugova, nego je bio baen meu kriminalce, mahom konjokradice iz Like. Prolazio je dan za danom, a Okruni sud nije nita predu-zimao, niti je zapoinjao sasluavanje uhapenika. Pored toga, hrana u zatvoru bila je vrlo slaba. Josip Broz nije skoro nita jeo. Jo od prvog dana poeo je da protestuje, ali straari nisu hteli da prenesu njegove proteste sudi jama. Preko dana Josip Broz je vodio razgovore s uhapenim kradljivcima, odgovarao na njihova pitanja i govorio im o tome zato se radnici i seljaci moraju da bore protiv postojeeg stanja u zemlji, pa su njegove ideje zainteresovale neke mlae uhap-enike. Jedne nedelje posle podne, odravan je na trgu ispred samog zatvora nekakav sokolski slet, na kome se iskupilo dosta graana Ogulina, na elu sa sudi jama Okrunog suda i sreskim poglavarom. Otvarajui slet, sreski poglavar odrao je pozdravni govor zavrivi ga poklikom: ivjelo njegovo velianstvo kralj Aleksandar!

U tom istom trenutku jedan mladi Lianin, koji je bio s Josipom Brozom u istoj sobi, zagrejan izlaganjima Josipa Broza, a sluajui sreskog poglavara i uvi njegov poklik, razderao se iz svega glasa kroz prozor: Do vraga s njim! Poasna tribina bila je udaljena svega desetak metara od ovog prozora. Poklik mladog Lianina zbunio je sreskog poglavara i publiku, nastao je potpun tajac meu publikom, a odmah zatim sreski poglavar i nekoliko andarma jurnuli su u kulu da pronau drznika koji se usudio da tako neto vikne. im je Josip Broz video ta je mladi Lianin napravio, savetovao je svima u sobi da odmah legnu i da se uine da spavaju. Sreski poglavar i ostali nisu mogli lako da utvrde iz koje je sobe pao poklik, jer su se na svima prozorima nalazili drveni kapci. Vodila se istraga, ali iz sobe Josipa Broza niko nije hteo da oda mladog Lianina. Istraga se svrila bez rezultata. Uto su nastupile velike vruine, stanje u zatvoru bilo je skoro neizdrljivo, a Okruni sud jo nikako nije uzimao u razmatranje predmet Josipa Broza i drugova. Zbog toga se Josip Broz odluio da otpone trajk glau. Ostali iz njegove grupe nisu trajkovali, neki i zbog toga to su bili odvojeni pa nisu znali o odluci za trajk. trajkom glau pria Josip Broz htio sam da pro-testujem zbog sistema u zatvoru. Bio sam bacan iz jednog zatvora u drugi, pod najgorim uslovima, umjesto hrane davane SUENJE U OGULINU 137 su nam splaine, a povrh svega sud nije htio da nas saslua. Zbog toga sam odbio svaku hranu. Prvoga dana uvari se nisu obazirali na to. Tek drugog dana nastalo je komeanje u zatvoru. Za vrijeme trajka obino se mirno lei i s vremena na vrijeme uzima malo vode. Drugog ili treeg dana, kada organizam prestaje da se hrani iz stomaka i prelazi na ishranu iz tijela, nastupa kriza, nekiput praena nesvjesticom i povraanjem. Tada se osjea strahovita glad, ali kad kriza proe, glad se stiava, ne mui, a ovjek se nalazi kao u nekoj lakoj nesvjestici u kojoj ne osjea nikakvih muka. Razumije se da je kod trajka glau potrebna jaka volja. Organizam vrlo racionalno troi rezerve u tijelu. Poto prvo iscrpe sva masna tkiva oko pasa i na drugim mjestima tijela, on prelazi na miie, zatim na sr u kostima i konano na srce i mozak, kada nastupa agonija. trajk glau moe da traje i dvadeset dana, kada obino dolazi do smrti. trajk eu mnogo je krai i smatra se da ovjek obino ne moe da izdri vie od sedam dana. Mi smo i u jugoslovenskim robijanicama i zatvorima praktikovali trajk glau. U tome trajku, naroito kad itav kolektiv stupa u borbu, postavlja se teak problem izdrljivosti pojedinaca, jer fiziki slabiji bre poputaju nego fiziki jai. Otuda kod fiziki slabijih drugova moe da se javi elja za prekidanjem trajka, jer znaju da mogu manje da izdre nego fiziki jai. Tu onda djeluje naa svijest... U Ogulinu ja sam traj kovao sam. Treeg dana, kad me je ve poela da hvata nesvjestica, ne samo da su se uzrujali straari, nego su mi naroitu tekou pravili kriminalci koji su bili u istoj sobi sa mnom. Poeli su da mi nude svoju hranu, da me ubjeuju da ne mrem na pravdi boga". Ja sam im objanjavao ta ja elim da postignem trajkom, ko smo mi komunisti, kakvu borbu mi vodimo...

Josip Broz trajkovao je glau pet dana. Stalno je leao, jer je i inae pre toga bio mnogo oslabio u zatvoru u Bakru. Petog dana u podne doao je u njegovu sobu pretsednik Okrunog suda u Ogulinu, Stjepan Bakari1. Ili me izvedite pred sud ili me putajte, ali ja kao komunist ne mogu da dozvolim da i dalje ivim pod ovakvim neovjenim uslovima! rekao je Josip Broz. Sudija Stjepan Bakari ubeivao je Josipa Broza da ne treba da trajkuje glau, da je njegov ivot potreban njegovoj partiji, ali Josip Broz stalno je ponavljao: Ili me izvedite pred sud, ili na slobodu!" 1 Sudija Stjepan Bakari otac je druga Vladimira Bakaria. On je umro pred rat, kada je njegov sin Vladimir bio u ilegalnosti, jer ga je policija gonila. Policajci su postavili na sahrani zasedu da bi uhvat'li druga Vladu Bakaria. 138 PRILOZI ZA BIOGRAFIJU Konano je Stjepan Bakari pristao na uslove Josipa Broza i dao mu svoju asnu re da e istraga biti brzo okonana, pa je Josip Broz prekinuo trajk. Poslau vam od svoje kue malo supice, jer e to biti najbolje za va iznureni organizam poslije ovog trajka rekao je Bakari. On je zaista odrao re. Istraga je bila vrlo brzo okonana, a sudi ja Bakari ak je posle nekoliko dana doveo Josipa Broza u svoju kuu i uveo ga u biblioteku: Ovdje imam i neto marksistikih knjiga! Znam da e vas kao komunista interesirati. Posle zavrene istrage u zatvoru je zadran samo Ivan Dujmi. Ostali su bili puteni da se brane iz slobode. Suenje je otpoelo u oktobru 1927. Presuda je izreena 28 oktobra. Ivan Dujmi osuen je na godinu dana zatvora, Josip Broz i Rade Celer na sedam meseci, a Ivan Pravdica na est meseci, dok su ostali osloboeni od optube. Svi osueni odmah su preko svoga branioca advokata dra Zdravka Lenca1 uloili priziv viem sudu, pa su puteni na slobodu, dok Stol sedmorice ne donese reenje o njihovom prizivu. Poto je arhiva Ogulinskog okrunog suda unitena 1945 godine2, to se ne mogu nai akta o suenju Brozu, Dujmiu i drugima. Ali, o ovome procesu pisala je opirno radnika tampa. Zagrebaki Organizovani radnik" od 10 novembra 1927 pod naslovom Ogulinski proces" pisao je: Tajanstveno hapenje druga Broza, kovinarskog radnika i njegovo odvoenje u Ogulin, kao i izjave policiskih inovnika o buni", zavjeri i revoluciji, i tome slino, svrilo je prolog tjedna sa osudom druga Dujmia sa godinom dana zatvora, druga Broza sa sedam meseci, Ivana Pravdice sa est meseci zatvora, dok su ostali puteni na slobodu. Protiv te osude uloio je njihov branitelj dr. Lenac nitovnu aobu. U ovome procesu policija je htjela da se osudi rad tih drugova oko podizanja sindikalnog pokreta i ona je spremila" materijal u kojemu prvo mjesto zauzimlje izvjetaj Ministarstva unutranjih dela, u kojemu se veli, da se dotinim drugovima, dodue, ne moe 1 Sin advokata Zdravka Lenca bio je 1941 godine jedna od veza Drae Mihailovia s okupatorom.

2 Kada je naa vojska oslobodila Ogulin, trebalo je hitno smestiti vei broj ranjenika. Bolnica je otvorena u sudskoj zgradi. Tom prilikom je iz nje iznesena sva arhiva. Jedan deo je prodat kao stara hartija, ostatak je uniten. SUENJE U OGULINU 139 dokazati da su lanovi Komunistike Partije, ali da se sumnja da oni to ipak jesu i na temelju toga preporua se stroga kazna. Radnika klasa znade, da se nju goni samo zato to ona trai svoja prava i prima sve osude sa uvjerenjem, da i ove osude doprinose svoj dio u cilju oslobodilake borbe proletarijata." I Borba" je pisala o procesu s nadnaslovom Proturadniki procesi", s glavnim naslovom Ogulinski proces" i podnaslovom Oajan optuni materijal". Drakonska osuda". Taj lanak glasi: Kroz puna etiri dana prolog tjedna trajala je pred Sudbenim Stolom u Ogulinu protiv sedmorice naih drugova: Ivana Dujmia, Josipa Broza, Rade Celera, Ivana Pravdice, F. Paveia, V. Franovia i L. Juretia sudska rasprava. Od prve trojice odsjedili su u istranom zatvoru u Ogulinu Dujmi 4 mjeseca, a Broz i Celer po mjesec i pol. Tokom cijele rasprave pokazalo se, da cijela optuba na osnovi Zakona o zatiti drave nije imala nikakve stvarne podloge. Ona se oslanjala samo na neke povjerljive izvjetaje i policijske agente. Sva corpora delicti i straan komunistiki materijal sastojali su se iz nekoliko naunih knjiga, koje se i danas mogu kupiti u knjiarama, kao: Moral i klasne norme", Kroz sindikalnu teoriju i praksu", Besposlica" od P. Pavlovia itd. Pa i dok su se te knjige, koje se mogu svuda slobodno kupiti, itale, bila je rasprava na zahtjev dravnog odvjetnika proglaena tajnom!! Dravni odvjetnik prikazao je rad optuenih drugova u sindikalnim organizacijama kao zabranjenu komunistiku agitaciju!! Po shvatanju dravnog odvjetnika iz Ogulina u sindikalnim organizacijama ne moe biti niko drugi osim komunista i antidravnih elemenata!! Po njegovim rijeima Karlo Marks je otac komunizma i zbog toga sva marksistika literatura pada pod udarac Zakona o zatiti drave!! Drugo je, kada tu literaturu ita kapitalist ili intelektualac; on je ita u naune svrhe, ali kada tu literaturu itaju radnici, onda je to komunizam koji rui dravu!! U krugu takvih zadrtih ultrareakcionarnih shvatanja ak je i jedan sudac primijetio: to treba radniku itati naune knjige, kada je njegov zadatak da samo sjekirom tee ili ekiem da lupa, a ne da se bavi jo i s politikom?! Sve je to bilo i u duhu na raspravi proitanog izvjetaja Ministarstva Unutranjih Djela, u kojem se veli, da ministarstvo dobiva povjerljive izvjetaje od svojih podreenih organa, kako se za optuene ne moe dokazati, da su lanovi Komunistike Partije, ali kako se pak sumnja da to jesu i zato Ministarstvo preporua strogu kaznu. Na osnovu kakvih gadnih osvada pokvarenih tipova je sastavljen taj izvjetaj M.U.D. najbolje se vidi iz toga, to neki 140 PRILOZI ZA BIOGRAFIJU tip iz Bakra izvjetava Min. Un. Djela, kako drug Dujmi imade sakriveno 800.000 kruna bive legalne KPJ i kako jo sada dobiva masne pare iz Zagreba a tome istom naem drugu Dujmiu bolesna ena umire od gladi!

Uprkos ovakovog oajno jadnog ,,optunog materijala" sud je nakon etiridnevne rasprave osudio: Ivana Dujmia na jednu godinu zatvora; Josipa Broza na sedam mjeseci zatvora; Radu Celera na sedam mjeseci zatvora; i Ivana Pravdicu na est mjeseci zatvora, Dok je ostalu trojicu optuenih rijeio od optube. Branitelj svih optuenih g. dr. Lenac, koji je odlino i sa stvarnim dokazima smrvio u prah cijelu optubu, podnio je protiv osude nitovnu aobu." Kasacioni sud Stol sedmorice u Zagrebu doneo je presudu po prizivu i albi Broza i drugova tek 10 novembra 1928 godine. On nije usvojio u celini presudu Okrunog suda, pa je svima osuenima smanjio kaznu. Ivanu Dujmiu kazna je bila smanjena od godinu dana na devet meseci, Josipu Brozu i Radi Celeru od sedam meseci na pet meseci, a Ivanu Pravdici na etiri meseca. Taj deo reenja1 Kasacionog suda glasi: Priziv sve etvorice optuenika zbog izreke o kazni uvaen je s razloga, to postoje mnogobrojne i vrlo vane okolnosti olakotne, naznaene od prvostepenog suda, pa im je primjenom 292 kp. kazan u trajanju ublaena i sniena i pri tom nareeno, po 64 kriv. zak. da im se istrani zatvor ima uraunati i od dosuene kazni odbiti. Dosljedno tome morao se priziv dravnog odvjetnika zbog preblago odmjerene kazni po 201 kp. otputiti, jer se kazan ne pokazuje preblaga kako je gore navedeno." 1 Ovo reenje sauvao je Ivan Dujmi iz Bakra. Osma glava SEKRETAR MESNOG KOMITETA Ekonomska kriza 1928 i pogoranje poloaja radnika i seljaka u Jugoslaviji. Osma partiska konferencija u Zagrebu i pobeda nad obe frakcije. Josip Broz sekretar MK Zagreb. Demonstracije 1 maja i hapenje Josipa Broza. Atentat na Stjepana Radia i trodnevne demonstracije u Zagrebu. Josip Broz u potpunoj ilegalnosti. Dva bekstva od policije i rad u Vinogradskoj cesti. Godina 1928 zapoela je u Jugoslaviji sa sve veim pogoravanjem uslova ivota radnih masa. Preko 200.000 radnika bilo je bez posla. Radnike nadnice spale su na tako nizak nivo da su smatrane kao najnie u Evropi. Seljaki proizvodi prodavani su u bescenje. Kilogram penice stajao je manje od jednog dinara, 80 para. Po tri seoske kue zajedniki su kupovale jednu kutiju ibica. Seljaki dugovi su rasli, a velika sua dovela je do prave gladi u mnogim krajevima zemlje, naroito u Hercegovini. Borba" je poetkom te godine pisala: ,,U takvoj situaciji reim srpske buroazije gazi jo dublje u pripremu otvorene generalsko-faistike diktature i pripreme rata." Radnika klasa bila je prva na udaru. Nadnice su jo dalje sniavane. trajkovi su nemilosrdno ugui vani. Radnika tampa plenjena. Tokom 1928 godine od 86 brojeva Borbe" 52 su bila zabranjena. Pojaao se i teror, naroito u Makedoniji i Hrvatskoj. Pojedini sitnoburoaski politiari gubili su glavu. U januaru 1928 godine Stjepan Radi je sam predlagao koncentracionu vladu s vojnom linou na elu, dakle uvoenje vojne diktature, tumaei da e hrvatski politiari ui u tu koaliciju i tako spreiti velikosrpsku hegemoniju". 142 PRILOZI ZA BIOGRAFIJU Policija je naroito vrila nalete na sindikate. Sindikalni funkcioneri stalno su bili hapeni. Zbog toga je Josip Broz po povratku sa suenja u Ogulinu morao da se

primi pored dunosti sekretara Saveza metalskih radnika jo i dunosti sekretara Saveza koarskih i preraivakih radnika, ija se centrala, jedina od svih sindikalnih centara u Jugoslaviji, nalazila u Zagrebu. Raniji sekretar bio je uhapen. O tome pria Dragutin Saili, koji je 1927 godine bio lan uprave Saveza koarskih i preraivakih radnika: Josip Broz bio je sekretar koaraca otprilike est mjeseci. Za to vrijeme neprekidno je stajao u kontaktu sa radnicima i pozivao ih je na jedinstvo u borbi. Sprovodei razne sindikalne akcije i nikad ne proputajui mogunost i za partijski rad, Broz je po preduzeima odravao lini dodir sa nizom radnika. Tako je jednom saekao i mene u blizini eljeznike radionice, gdje sam ja radio, i sa mnom obavio potreban razgovor oko orga-nizovanja jednog protestnog zbora, tko e govoriti i kako e se podijeliti letai. Dotada se zanemarivala aktivna borba radnika. Josip Broz je to odmah uoio. On je govorio: Ocjenjujui stanje u partijskoj organizaciji, mi vidimo da je na rad sada u nazadovanju, jer ne pozivamo radnike u akciju, ve ih samo nekako progra-matski okupljamo putem letaka, putem iznoenja ope linije partije. Meutim, sada treba ii svuda gdje god se sakupljaju radnici! Ii u akcije i razvijati ih. Ne sporazumijevanjem vrhova, nego odozdo! Uzimati u svoje ruke funkcije u sindikatima! Socijalpatriotske i druge frakcionake skupove i organizacije pretvarati u nae! Kod Bate" organizovani trajk radnika koaraca bio je djelo Josipa Broza kao sekretara koaraca. Dajui nam direktive, govorio je: Ne gubite iz vida da e vam trajk biti zabranjen. Ali treba da znate da Englezi izvode tenkove na trajkae. Meutim, to ne znai da vi niste u pravu, to ba pokazuje da ste u pravu i morate izdrati borbu." Josip Broz je vodio borbu i protiv ovinizma i drugih tuih shvatanja u radnikom pokretu. U Zagrebu je sauvana jedna okrunica koju je on, u ime Mesnog sindikalnog vea, uputio svim sindikalnim podrunicama: Dragi drugovi, I.O. M.R.S.V.1 na svojoj sjednici odranoj dne 13/11 o. g. donio je izmeu ostalog i zakljuak, da vam uputi dopis po slijedeim stvarima: 1. Poto se je u zadnje vrijeme odralo prilian broj zabava koje su priredile pojedine podrunice i struke, gdje se je pokazala Izvrni odbor Mesnog radnikog sindikalnog vea. SEKRETAR MK 143 alosna pojava, da te zabave nemaju karakter radnikih zabava, odnosno nemaju obiljeje klasnih proleterskih zabava, gdje bi se u prvom redu manifestovala radnika svijest i da moralno im vie uspije, ve se nekoji drugovi jedino rukovode time, kako bi im vie materijalno uspjeli, kod ega se dogaaju takve stvari da je sramota po na radniki pokret, jer se gaze principi radnike klase i unaa demoralizacija u radnike redove, a samim tim pojaavaju sitnoburoaska shvatanja kod radnika. Kao primjer navaamo zabavu brijaa, gdje se nije pazilo ni na dekoraciju i pjevale razne nacionalistike pjesme, tako da je cijela zabava imala vie karakter jedne buroaske, nego radnike zabave. Stoga molimo i opominjemo drugarske podrunice da ubudue vode o tome vie rauna i da se to vie ne dogaa.

2. Sve podrunice trebaju voditi rauna o tome, da li njezini delegati kod Mirovnog suda na Obrtnom zboru vre svoje dunosti, jer se dosada nije posveivala tome nikakva panja i dogaa se esto puta da nema ni jednog delegata na Obrtnom zboru kad je to potrebno, premda su bili pravodobno sa pozivnicama obavijeteni. Sa ovakvim postupkom i nemarnou mi gubimo povjerenje kod radnikih masa, jer time pokazujemo da smo samo na jeziku branioci radnikih interesa, a u stvarnosti nita ne radimo, a sa druge strane sa tom naom indolentnou posluiti e se nai neprijatelji kao orujem, mogue ba u momentima, kad nama bude najneugodnije. Da se to vie ne bi dogaalo, trebaju pojedine po-drunike uprave da prisile njezine mirovne delegate kod Obrtnog zbora, da na svakoj raspravi, kad budu pozvani, prisustvuju. 3. U petak dne 17/11 o. g. odrati e se sastanak ena pa uslijed toga to je zadnjih puta policija razjurila sastanak ena, koji je bio sazvan putem letaka, to se drugarske podrunice mole da preko svojih povjerenika i lanova izvre punu agitaciju meu radnicima, da taj sastanak im bolje uspije. Sa tim ete po prednjem postupiti, drugarski Vas pozdravljamo. 14/11 1928 Za Izvrni odbor Mjesnog radnikog sindikalnog Zagreb Josip Broz vijea U isto vreme Josip Broz bio je lan Mesnog komiteta za grad Zagreb. Pred lanstvom KPJ nalazio se tada najvaniji zadatak likvidirati frakcisku borbu. O tome Josip Broz pria: Duboko smo mi osjeali svu tetu frakcijske borbe, ne samo za KPJ ve i za radniku klasu Jugoslavije. Besprinci-pijelna frakcijska borba izmeu desne frakcije na elu sa Simom Markoviem i liieve frakcije na elu sa urom Cvijiem i dru144 PRILOZI ZA BIOGRAFIJU gima paralizirala je svaku mogunost snanijeg, masovnijeg razvitka KPJ. Ova frakcijska borba inila je ogromne tete sindikalnom pokretu u neposrednoj borbi radnike klase za bolje uslove ivota i rada. Na sindikalnim kongresima 1927 i 1928 godine neki desniarski voe drali su se provokatorski. Nama je teko padalo i boljelo nas to nema jedinstva meu rukovodeim ljudima, ve obrnuto, to postoji duboka mrnja izmeu njih, mrnja koja je neke od tih rukovodeih ljudi dovela do uloge provokatora i saradnika policije. U Zagrebu, u mesnoj partiskoj organizaciji, u to vreme ve se bila oformila jaka grupa radnika koja je bila i protiv jedne i protiv druge frakcije. Meu vodeim ljudima u toj grupi nalazio se Josip Broz. Sjeam se koliko smo samo puta u to vrijeme pria Josip Broz poslije partijskih sastanaka nou, etali do zore, razgovarajui i razmiljajui o tome kako da se Partija spasi od frakcionake more. Mi smo tada uvijek dolazili do zakljuka da to ozdravljenje partijskog organizma moe jedino doi odozdo, od partijskog lanstva, i mi smo s puno elana radili u tom pravcu. Najvaniji na zadatak bio je da ouvamo zagrebaku partijsku organizaciju od frakcijskih bolesti, da je to vie organizaciono i politiki ojaamo i da onda s tom i takvom partijskom organizacijom povedemo borbu protiv desne i lijeve frakcije.

Osma partiska konferencija za grad Zagreb bila je zakazana za mesec februar 1928 godine. Na rejonskim konferencijama birani su delegati za mesnu konferenciju. Ukupno je odrano pet rejonskih konferencija. Voe leve frakcije pokuavale su da utiu na odluke konferencije i da tako zagrebaku organizaciju pretvore u svoje uporite za dalje frakciske borbe protiv desne frakcije, ali u tome nisu uspele. Osma mesna konferencija odrana je na Pantovaku, na periferiji Zagreba, u kui koja danas nosi broj 178, a 1928 godine imala je broj 104. Konferencija je zavrena za jednu no, izmeu 25 i 26 februara. Bili su prisutni lanovi CK, pretstav-nici i jedne i druge frakcije od desne Sima Markovi, a od leve Duka Cviji, Rajko Jovanovi i Kamilo Horvatin. Na konferenciji je prisustvovao i delegat Kominterne, Ukrajinac Mil-kovi", koji je imao zadatak da ispita stanje u KPJ i da o tome podnese Kominterni izvetaj. Frakcijske borbe u vrhu, fraziranje i demagogija umjesto stvarnog rada u masama" takva je po seanju druga Mihajla Vranea, biveg krojakog radnika, bila situacija u kojoj se pred osmu partisku konferenciju februara 1928 godine nalazila partiska organizacija Zagreba. Drug Mihajlo Vrane uestvovao je na konferenciji kao jedan od 32 deiegata. SEKRETAR MK Nije zbog toga udo pria Vrane to je najve\ broj komunista smatrao da osma partijska konferencija, koja je, bila sazvana za februar 1928 godine, treba konano da prekine sa takvim stanjem. Josip Broz igrao je vrlo aktivnu ulogu u pripremanju konferencije. Sudjelovao je na brojnim rejonskim sastancima i jednostavno kako je on to uvijek inio objanjavao svu tetnost frakcijskih borbi i potrebu da se stanje konano sredi. Ni frakcionai nisu ostali pasivni. Uprli su sve snage da na tim sastancima osiguraju izbor delegata koji e na pretstojeoj konferenciji odobriti njihov rad. U takvoj atmosferi zapoela je osma partijska konferencija. Danas je zgrada na Pantovaku u kojoj je odrana konferencija pretvorena u partijski muzej. U ono vrijeme ona je pripadala jednoj simpatizerki po imenu Sepat. Na osamljenom mjestu, nekompromitovana u oima policije, ta kua je pret-stavljala najbolje mjesto za ovakav jedan sastanak. Oko osam sati poeli su da dolaze prvi delegati, koje su straari poslije provjeravanja lozinke putali u kuu. U devet sati uvee konferenciju je otvorio Milan Mila-novi1, dentist, lan Mjesnog komiteta. On je izrazio uvjerenje da e konferencija konano likvidirati nesuglasice koje postoje u Partiji i kritiki se osvrnuo na pojavu frakcionatva. Sekretar komiteta, inae privatni namjetenik Duan Grko-vi2, podnio je izvjetaj pun fraza, pravdajui nerad Mjesnog komiteta aktivnou policije. Slino je govorio i koreferent Mati ja Brezovi3, ofer, lan MK. Tiinu koja je vladala za vrijeme izvjetaja sekretara prekidali su samo prigueni koraci komunista koji su straarili oko kue i povremeno ulazili u sobu smjenjujui se na straarskim mjestima. Ova tiina bila je, meutim, predznak bure koja dolazi. Ljudi su se spremali da kau to im je na srcu i da konano raiste stvari. Bla Valjin4, Josip Kras6, ja i mnogi drugi otro 1 Godine 1944 ustae su obesile Milana Milanovia u jasenovakom logoru. 2 Ubijen od ustaa 1941 u Kerestincu. 3 Kasnije otkriven kao provokator.

4 Bla Valjin, radnik iz Dalmacije, 1929 osuen na 5 godina robije. Pred rat ponovo hapen. Godine 1941 uspeo je da pobegne iz logora u Kerestincu zajedno sa veom grupom drugova. Zbog slabe organizacije bekstva, najvei deo drugova bio je uhvaen i streljan. Valjin je uspeo da se prebaci na osloboenu teritoriju, gde je kasnije u borbi poginuo. 6 Josip Kras, pekarski radnik iz Zagorja, poznati radniki borac u Hrvatskoj, godine 1929 osuen na pet godina robije. Po izlasku s robije lan CK KP Hrvatske, jedan od rukovodilaca ustanka u Hrvatskoj. Godine 1941, dok je boravio ilegalno u Karlovcu, prepoznali su ga neki provokatori, pa su ga na ulici ustaki straari zaklali. Josip Kras proglaen je za narodnog heroja, 10 146 PRILOZI ZA BIOGRAFIJU smo osuivali rad komiteta. Valjin je govorio: Ne moe se prihvatiti izvjetaj koji ne odgovara stvarnom stanju. Stvarna situacija je takva da na jednoj strani imamo lijeve, na drugoj desne, a u sredini, van jednih i drugih, stoje radnici. Neemo ni jedne ni druge! Hoemo jaku partijsku organizaciju istu od frakcija." U slinom tonu kretala se diskusija ostalih govornika. Jedinstveni stav delegata u tolikoj je mjeri razjario lanove komiteta, naroito sekretara Grkovia, da su se oni sa toboe principijelne partijske diskusije srozali na najobinije klevetanje i svau sa ostalim delegatima. ,,I ti si protiv komiteta", Sve je to unaprijed pripremljeno", ciljajui pri tome na Broza, predbacivao je Grkovi pojedinim delegatima i pokuavao da omete diskusiju. Bilo je to sipanje ulja na vatru. Poslije niza govornika koji su kritikovali dotadanje rukovodstvo, javio se za rije Josip Broz. On je argumentima kri-tikovao referat i rad Mjesnog komiteta. Rekao je da mnoge akcije nisu mogle biti izvrene, jer u Partiji preovladava frakcionatvo, to pretstavlja najvee zlo za Partiju. Pravi komunisti moraju se ve jedanput toga osloboditi. Ukazao je ta je sve nedostajalo referatu, ukazao na emu sve nije radio Mjesni komitet. Nije radio na formiranju partijskih elija, nije radio na stvaranju, podizanju i rasturanju partijske tampe, nije radio na stvaranju novih partijskih kadrova. Mjesni komitet je vodio samo borbu oko pojedinih frakcionakih pozicija. Na kraju je Josip Broz traio da se uputi pismo Kominterni i da zagrebaka partijska konferencija zauzme otar stav protiv frakcionatva. Konferencija je odbacila izvjetaj sekretara Mjesnog komiteta, primila sve stavove Josipa Broza i izabrala ga za sekretara Mjesnog komiteta." Poetkom 1928 godine Zagreb je bio jedan od gradova u kome je partiska organizacija imala dubokog korena u redovima radnike klase. Rauna se da je u Zagrebu tada bilo oko 30.000 do 40.000 socijalno osiguranih radnika i privatnih na-metenika. Najvee preduzee bila je eleznika radionica sa 1.700 do 1.800 radnika, zatim loionica 800 radnika, tekstilna fabrika Hermann Pollak i sinovi 1.000 radnika, tvornica koe 1.000 radnika, tvornica likera Arko" 500 radnika. Tada u Zagrebu nije-bilo vee metalne industrije. Najvea su preduzea bila: Iskra" 200 radnika, Sila" 50 radnika, Prva hrvatska tvornica strojeva" 55 radnika. Postojao je i vei broj metalskih radionica. Ukupno je u Zagrebu bilo oko 4.000 me-talskih radnika. Uslovi rada tokom 1928 godine postajali su sve tei. Besposlica je rasla. ak su i socijaldemokratski kalendari zabe-

SEKRETAR MK 147 leili za 1928: Preiveli smo jednu od najteih godina za koju se moe slobodno rei: Pomenula se, ne povratila se... U privredi nesrea i siromatina. Mali seljak listom ispropadao i zaduio se. Varoki zanat s duom se bori da se odri. Nadnice pale do izgladnjavanja, a cene ivotnih namirnica poele besprekidno da skau..." Otputanje s posla uzelo je takve razmere da je u koarskoj industriji u Zagrebu bilo otputeno oko 50% zaposlenih radnika, a ostali su radili samo etiri dana u nedelji. I u metalnoj industriji harala je besposlica. Iskra" je otpustila 60 radnika. Besposlenih metalaca u Zagrebu bilo je preko 30%, to jest oko 1.200 radnika. Graevinskih radnika bilo je bez posla 60%. Voen je niz akcija za poboljanje nadnica, kao to se vidi i iz sledeeg dokumenta: ZAPISNIK O sklopljenom sporazumu izmeu bravarske radionice Dragutin Hamel i radnika te radionice na pregovorima za povienje plae i uvaanja Engleske subote. Prisutni kod pregovora Gospoa tefanija Hamel, gosp. Ar-noek poslov. i sa strane radnika Josip Gumzej, Franjo Vrbinak, Martin Holi, Branimir Resimi povjerenik radniki, te Josip Broz oblasni sekretar S.R.M.I. I.O.J. Vlasnica radionice Hamel" pristaje, da na zahtjev radnika pristupi k poveanju plae i to, na dosadanje plae poveava se satna plaa sa 25 (slovima dvadeset i pet) para po satu. Isplata e se vriti svake subote u 4 sata poslije podne. U Zagrebu, dne 26/VII. 1928. Za firmu: Za organizaciju: Za radnike: Hamel J. Broz Josip Gumzej E. Arnoek B. Resimi Martin Holi F. Vrbinak Ekonomsku borbu radnika u Zagrebu, kao i u drugim me-stima u Jugoslaviji, oteavala je njihova pocepanost u sindikatima. U Zagrebu su postojale tri sindikalne organizacije: socijaldemokratski URS, radievsko-frankovaki HRS i Nezavisni sindikati pod uticajem komunista. Po dolasku na poloaj sekretara MK, Josip Broz je spro-vodio u Zagrebu partisku liniju za ujedinjenje sindikalnog pokreta. On sam bio je lan plenuma Mesnog sindikalnog vea. Jedno vreme bio je sa urom akoviem u komisiji za organizovanje ena-radnica. Kao sindikalni funkcioner Broz je 10* 14S PRILOZI ZA BIOGRAFIJU odlazio u pojedina preduzea i fabrike da prisustvuje izborima radnikonametenikih poverenika. Tako je 10 marta 1928 godine prisustvovao izborima u ortopedskoj radionici na Svetom Duhu", kao oblasni sekretar Saveza radnika metalne industrije i obrta Jugoslavije. Tom prilikom za poverenike su izabrani radnici: August Rabi, Antun Jeli, Petar Pua, a kao zame-nici Milan ulec, Anton Veliki, Dragutin Bian.1 Partiska organizacija u Zagrebu bila je u to vreme vrlo jaka. Nije bilo preduzea u kome ne bi radio i delovao bar jedan komunista. Partijci su bili ak i u vojnim preduzeima pria Dragutin Veseli tako na primjer u auto-radionici etvrte armijske oblasti, u artiljerijskoj radionici u kojoj

su se opravljali topovi. Bilo je komunista u klerikalnim poduzeima, kao na primjer u Kaptolskoj tiskari, u knjigovenici Drutva svetog Jeronima, u popovskoj Poljoprivrednoj banci, na Maksimir-skom dobru... Osim toga postojale su uline elije u svim etvrtima grada. Radnika tampa, legalna i ilegalna, rasturana je u velikom broju primeraka. Po Zagrebu su se prodavali sledei listovi: Borba", Organizovani radnik", koji je izlazio u Beogradu i u Zagrebu, Iskra", osijeki list Rije radnika i seljaka" koji je ureivao profesor Bozo Maslari, Crnogorska rije", Zatita ovjeka", iji je glavni urednik bio August Cesarec, a saradnici Miroslav Krlea, Ognjen Pria, Rajko Jo~ vanovi, list Plug" iz Naica. U to vreme bio je zabranjen asopis Knjievna republika".2 Uticaj Partije oseao se i u kulturnim i sportskim drutvima. Tako je u upravi sportskog drutva eljezniar" bilo nekoliko lanova Partije, zatim u pevakom drutvu Sava" i drugim. Jedan lan Mesnog komiteta, dentista Milan Milano-vi bio je pretsednik i rukovodilac Radniko-sportske zajed1 Rabi je 1952 godine iveo u Zagrebu kao penzioner, lan je Saveza boraca; Jeli se nije dobro drao za vreme okupacije, 1952 godine radio je kao slubenik u Zagrebu; Pua je 1952 godine radio u istoj radionici u Zagrebu; Milana Zuleca su ustae ubile 1944 u Jasenovcu; Anton Veliki je 1952 radio u istoj radionici; Dragutin Bian je 1952 radio u ortopediji" i bio je 18 puta proglaavan za udarnika. 2 Knjievna republika", mesenik za sve kulturne probleme, bila je pokrenuta oktobra 1923 godine u Zagrebu, pod urednitvom Miroslava Krlee, koji je svojim tekstovima ispunjavao uglavnom itav asopis. Saraivali su jo August Cesarec, Filip Filipovi i drugi. Izlazila je etiri godine, a konano je zabranjena 1927 godine posle duge i uporne borbe protiv itave graanske tampe i u sukobu s tadanjim zakonima. Usled stalnih zabrana i odgovaranja po Zakonu o zatiti drave i Zakonu o tampi, list je zavrio s deficitom od 30.000 dinara. Knjievna republika' bio je jedan od retkih asopisa koji se itao po svim zemljama Jugoslavije. SEKRETAR MK 149 nice i pretsednik Radniko-sportskog kluba Proleter", koji je pod pritiskom policije menjao ime u Amater", Sava", pa na kraju u Borac". U borbi protiv alkoholizma, bile su davane direktive da se odravaju takozvane bezalkoholne zabave". Od prihoda jedne takve zabave elezniara kupljena je, na-primer, pisaa maina za 2.000 dinara za potrebe jedne omladinske organizacije. Kao oblasni sekretar Josip Broz imao je platu od 2.000 dinara, ali Centralna uprava metalaca iz Beograda, koja je bila u rukama desne frakcije, nije htela da daje platu Brozu, pa su organizovani zagrebaki metalci posebno uplaivali po 'dva dinara meseno za izdravanje svoga sekretara. Tada je bio princip da sindikalni funkcioner imade plau kao najbolji radnik u struci, pria Stjepan Malari, livac u radionici dravnih eleznica. Mi se sjeamo Broza iz tog vremena i po tome to je imao veliko strpljenje i jake ivce prilikom voenja pregovora s poslodavcima. Pri sprovoenju odluka osme zagrebake partijske konferencije pokazao je veliku upornost i snalaljivost. Nastojao je da se svaki organizovani i neorganizovani radnik za njih zainteresuje, da ih shvati, da ih usvoji.

Usled estokih frakcionakih borbi, u kojima su uzimali uea naroito intelektualci, meu zagrebakim radnicima poelo je da se javlja frontalno neraspoloenje prema svim intelektualcima. lanovi Partije, radnici pria Mihajlo Vrane bili su se u to vrijeme prilino razoarali u intelektualce, od kojih su veina bili frakcionai. Prijetila je opasnost da radnici vie uope ne vjeruju intelektualcima. Josip Broz, upravo zbog toga to je i sam bio radnik, najvie je imponirao komunistima. Oni su ga voljeli i zato to je znao da jednostavno i lijepo objanjava stvari, sasvim suprotno fraziranju frakcionaa. Broz je umio da nas lijepo i jednostavno savjetuje, uio nas je kako ovjek treba da se dri ako ga uhapse, njegovom inicijativom i brigom dobro je funkcionirala i Crvena pomo. Broz je naroito insistirao na tome da ljudi koji su uhapeni dobivaju hranu izvana, jer se na policiji prosto umiralo od gladi. Bila je organizirana naa vlastita kuhinja u kui nekog Mile Mesia, ija je ena kuhala za zatvorenike dobru masnu hranu. Osnovno kod Josipa Broza bila je briga za ljude, kae Dragutin Veseli. Kad bi Broz razgovarao s drugovima, on se uvijek ivo interesirao za prilike u kojima ive, s kakvim se tekoama bore, u emu im se moe pomoi i na koji nain. Mesni komitet bio je doneo odluku da se 1 maj 1928 to borbenije proslavi. Tu odluku zagrebaki proletarijat sproveo je u ivot. O tome pria Mihajlo Vrane: 150 PRILOZI ZA BIOGRAFIJU Za demonstracije prilikom Prvog maja 1928 godine karakteristino je to da su one bile naj masovni je demonstracije koje su, od vremena Obznane, ilegalno organizirane. Bila je data direktiva da se agitira po tvornicama i da se radnicima govori o znaaju demonstracija i o potrebi da u njima uestvuju. Za razliku od ranije, demonstranti su se toga puta skupljali na vie raznih mjesta, kako njihov cilj ne bi bio suvie rano otkriven. Zbog toga je policija morala da razbije svoje snage na vie mjesta. Prijanjih godina ona se obino koncentrirala na jednom mjestu, odakle je jakim snagama udarala po demonstrantima. Demonstracije su, dakle, u isto vrijeme poele na vie mjesta kod Kazalita, na Zrinjevcu, na Jelaievom trgu, na Savskoj cesti, kod Zagrebakog zbora. Ovakva taktika sakupljanja na vie mjesta u cilju rasparavanja policijskih snaga primjenjivana je i kasnije, i uvijek je donosila uspjehe. Prvomajske demonstracije 1928 godine, sa ovakvom taktikom, organizirao je direktno Broz. Do otrog sukoba s policijom dolo je naroito na skupu socijaldemokrata. O tome pria Bla Pavoev1, bravarski radnik: Na dan 1 maja 1928 godine trebalo je da Nezavisni sindikati odre skuptinu u kinu Olimp". Meutim, policija je skuptinu zabranila, pa su radnici pred Olimp-kinom" dobili direktivu: Skidajte znake Nezavisnih sindikata, izvadite iz zapuka crvene karanfile, poite svi u Apolo-kino"!" Naime, tu je trebalo da odre miting socijaldemokrati, ili kako smo ih mi tada nazivali socijalpatrioti. Nae namjere bile su da socijaldemokratsku skuptinu pretvorimo u skuptinu na kojoj e doi do izraaja istinsko raspoloenje zagrebakih radnika. Mase radnika iz Nezavisnih sindikata zaas su ispunile prostorije kina. Skuptinu je otvorio socijaldemokrat Vilim Haramina, ali su mu radnici estoko upadali u rije i onemoguili mu da govori. Prodor policije u dvoranu sprijeio je Josipa Broza da se probije do govornice i odri govor koji smo oekivali. Udarna grupa naih sindikalaca branila je jedan od ulaza, ali je policija upala na drugi i provalila u

dvoranu. Radnici su se izvukli kroz lijevi izlaz, izali u Varavsku ulicu i zatim se poeli koncentrirati na Kazalinom trgu, pred Sveuilitem, pa se konano sakupljeni u povorci od nekoliko stotina ljudi probili u Ilicu, gdje su u okraju s policijom razbijena stakla na kavani Corso". Direktiva MK bila je: na demonstracijama Prvog maja ni jedan radnik ne srne biti uhapen, a svi oni koji budu uhvaeni moraju biti osloboeni od demonstranata. U borbi za osloboenje jednog tako uhvaenog pekarskog radnika uhapen je i sam 1 Bla Pavoev bio je 1952 u Gardi. SEKRETAR MK 151 Josip Broz. On je toga radnika oslobodio iz ruku agenata. Kada je, zatim, krenuo prema drugoj grupi i naao se za trenutak sam, agenti, koji su ga pratili, skoili su na njega i odvukli ga u zatvor. Policija je kaznila Broza sa dve nedelje zatvora zbog izgreda. Po izlasku iz zatvora Josip Bro nastavio je sa jo upornijim radom. Uto dolazi 20 juni 1928, kad su u Beogradu u Narodnoj skuptini ubijeni poslanici HSS Pavle Radi i uro Basariek, a pretsednik Hrvatske seljake stranke Stjepan Radi teko ranjen. Zloin je sa znanjem kralja Aleksandra zamislila i orga-nizovala jedna dvorska klika, a izvrilac je bio Punia Rai1, radikalski poslanik. Dogaaji u Skuptini izazvali su u Zagrebu ogromno uzbuenje. Rukovodstvo Hrvatske seljake stranke nije reago-valo. Nezavisni sindikati' predlagali su Hrvatskom radnikom savezu, koji je bio u rukama radievaca, zajedniku akciju. Ali, predlog je bio odbijen. Mesni komitet Partije preko Nezavisnih sindikata, uzeo je inicijativu u svoje ruke. On je izdao proglas u kome je pozvao narod da najotrije odgovori na ubistvo Radia. Letak s proglasom bio je ottampan u tampariji Merkantile", a potpisao ga je Josip Broz. Policija je o tome sasluavala tadanje sindikalne voe u Zagrebu, kako se vidi iz sledeeg dokumenta: PREDSJEDNIKI URED 3CR. REDARSTVENOG RAVNATELJSTVA Br. 7362 Prs. 1928. u Zagrebu, dne 10. jula 192 U noi od 22. na 23. juna o. g. iziao je letak pod naslovom Drugovi radnici, drugarice radnice" izdan po pokrajinskom radnikom sindikalnom odboru, a potpisan po Josipu Brozu, radniku, Ilica 49. koji za letak odgovara, a tampan u tiskari Merkantile, Ilica 35., u kojem se pozivaju radnici na generalni trajk. Od tih pronaenih letaka prilau se par primjeraka. I Ivan Krndelj oblasni sekretar Nezavisnih Sindikata, te La-dislav Kordi funkcionar, kao i ostali funkcionari sindikata koji su t>ili presluani izjavili su, da im o tim letaima nije nita poznato, 1 Punia Rai bio je osuen na 20 godina robije, ali su ga Nemci pustili iz zatvora 1941 godine. Tada se nastanio u Beogradu i drao mlin u okolini Beograda. Prilikom borbi za osloboenje Beograda Dvadeset i prva srpska divizija pronala je Raia i uhapsila ga. Diviziski sud osudio ga je na smrt, 1 ubica je streljan. 152 PRILOZI ZA BIOGRAFIJU a za letak Josipa Broza izjavili su, da pokrajinski odbor nije donio nikakovo rijeenje o letku, odnosno o generalnom trajku.

Ravnatelj redarstva: u z. (Potpis neitak.) O samom toku demonstracija Stjepan Malari1, livac, pria: Kao i svake veeri, bili smo 20 juna navee u Ilici 49, u naim sindikalnim prostorijama, gdje se ba te veeri odravao plenum Mjesnog vijea Nezavisnih sindikata. Oko osam sati uvee Josip Broz je ustao i rekao: Deki, hajdemo svi na Jelaiev trg! Kad smo izali na ulicu i poli na Jelaiev trg, nali smo se u masi naroda, naroito omladine i radnika, u kojoj je vladalo veliko uzbuenje. Padali su povici: Dolje ubice, dolje kralj! Policija, dolazei iz Petrinjske ulice potisnula nas je s Je-laievog trga prema Gundulievoj ulici. Nevjerojatnom brzinom podignute su barikade kod kavane orso" i izmeu Varavske i Gundulieve ulice, kako nam policija ne bi mogla doi iza lea. Policija je tada udarila na demonstrante od Fran-kopanske ulice i pucala u masu. Bilo je mrtvih i ranjenih. Te veeri otvarana je vatra na demonstrante u raznim dijelovima grada. Demonstracije su trajale tri dana. Na ulice je izala andarmerija i vojska. Demonstranti su na vatru policije i andarmerije odgovarali pucanjem iz revolvera." Povodom ubistva u Skuptini 1928 godine pria Bla Pavoev napravili smo demonstracije koje su trajale tri dana. Htjeli smo sklopiti sporazum s radievcima radi preuzimanja vlasti. U toj demonstraciji ini mi se da je Broz pucao iz pitolja sistema Brevetta"... Policija je poela da goni Broza, i on se povukao u ilegalnost. Ali, s vremena na vreme svraao bi u prostorije Saveza metalaca radi odravanja potrebnih veza. Tu ga je jednom prilikom zatekao policajac koji je imao nalog da ga uhapsi. Oevidac Brana Resimi2 pria: Policajac je salutirao i pitao: Je li ovdje Josip Broz?" Josip Broz je rairio ruke, kao udei se, i odgovorio: Pa zar ne vidite da ga nema?" Policajac je pogledom premjerio prisutne, okrenuo se prema Brozu, salutirao i izaao. Sjeam se kako je 1 Stjepan Malari bio je u partizanima i u selu Belincu u Hrvatskoj bio je upravitelj partizanske livnice u kojoj su se levale bombe i mali topovi. Sada je instruktor u koli livake radionice ,.Prvomajska". a Brana Resimi, radniki pisac, radio je 1952 godine u fabrici Rade Konar". SEKRETAR MK 153 metalac Cesar, koji je tada bio pretsjednik sindikalne podrunice, udarivi u smijeh rekao: Vidite li kako smo mi Zagorci snalaljivi." Nekoliko dana docnije policija je predvee upala u sindikalne prostorije u namjeri da uhvati Josipa Broza. Ovoga puta stvar je bila ozbiljnija. On se u tom trenutku nalazio u blizini vrata, pa se brzo povukao u hodnik i sa balkona prvog sprata skoio na krov susjedne kue, a odatle na zemlju, izaao na ulicu i pomijeao se meu prolaznike. Tako je jo jedanput umakao policiji. Drugom prilikom primijetili su ga detektivi na Trenjevci. Gonili su ga ulicom, a kad su doli do neke njive s kukuruzima, Broz je ispalio jedan metak iz revolvera. Agenti su se razbjeali.

Poslije ovog sluaja Josip Broz je preao u potpunu ilegalnost, ali je ipak i dalje vrio svoje funkcije. Doe iznenada u kancelariju sindikata, obavi kratke razgovore i izgubi se neopaeno. Promijenio je i spoljanji izgled kako ga agenti po opisu ne bi mogli prepoznati. Nosio je crne naoare, mijenjao odijela, stanove." Na dan 4 avgusta 1928 godine, u jedanaest i po sati nou, policija je, najzad, uspela da uhapsi Josipa Broza. On se te veeri nalazio na sastanku jedne partiske elije, u kojoj su bili Stjepan Malari i Stjepan Vajngart1. Sastanak su odrali u bati gostionice Paromlin". Odatle je Broz krenuo kui. Na Pejaevievom trgu priao mu je jedan ovek, koga je on viao u sindikatima. Rekao mu je da ga neki drugovi hitno trae u stanu u Vinogradskoj cesti. Taj stan bio je pronaao Josip Broz za smetaj ilegalaca, pa je zbog toga poverovao recima ovog oveka. Meutim, ovo lice bilo je policiski provokator. Izgleda da je gazdarica stana, Eva Koprivnjak2, prijavila policiji da u njen stan svraaju sumnjivi ljudi, pa je policija postavila pred stanom zasedu. Ne slutei nita zla, Josip Broz je krenuo u Vinogradsku cestu. Sa sobom je imao revolver marke ,,Browning". Nosio ga je u depu od trenkota, koji je prebacio preko leve ruke. Kada je doao pred kuu, u mraku su ga epala dva agenta. 1 Stjepan Vajngart ranjen je 1934 godine, 23 aprila, u borbi sa policijom. Kada su agenti doli da ga uhapse, on je na njih otvorio vatru. Razvila se borba. Vajngart se zabarikadirao u stanu. Kad mu je nestalo municije, rasporio je sebi trbuh i bacio se s prozora kue na ulicu, samo da ne padne iv u ruke agentima. Vajngart nije ostao na mestu mrtav, nego je umro u bolnici 28 aprila. (Podaci Stjepana Malaria.) s Eva Koprivnjak ivi u Zagrebu, Gredika ulica broj 3. Posle rata niko je, koliko ja znam, nije uopte pitao ili sasluavao o njenoj ulozi a hapenju druga Tita. 154 PRILOZI ZA BIOGRAFIJU U arhivi zagrebake policije pronaen je sledei izvetaj 0 hapenju Josipa Broza: IZVJEE Predmet: Josip Broz, komunista, pogibeljna pretnja. Potpisani red. detektivi podnaamo ovo izvjee, da se ocrta zla ud Josipa Broza, biveg sekretara saveza metalskih radnika u Zagrebu, koji je uhien prigodom nadzora nad kuom broj 46 Vinogradska cesta, u kojoj su pronaeni dne 4. augusta 1928. bombe 1 samokres, te mnoina komunistike literature, a koja se je onda iz kue rasturavala, budu je Josip Broz nakon uhienja pred potpisanim izrekao ovu pretnju: Da sam imao samo jedan procenat mogunosti, ja bi bjeao ili pucao. Prigodom uhienja Josipa Broza zaista je bio pronaen otro nabijeni samokres sa metkom u cijevi, a nosio ga je u unutarnjem kaputnom depu. Napose pripominjemo, da je Josip Broz sklon bijegu, te postoji bojazan, da e isti prigodom sprovoenja po hodnicima sudbenoga stola k sucu istraitelju, nai zgode za uskoenje. On je za vreme svog ropstva u Rusiji sluio i poslije toga boljevicima. Bio je komesar jednog mlina u blizini grada Omsk. U Zagrebu, dne 13. augusta 1928. Jerko Anzulovi red. det. Anton Stefulj

red. det. Zajedno s Brozom bilo je uhapeno jo oko petnaestak lica, meu kojima Andrija Boikovi, Franjo Novoseli, Pavao Brever, Ignac Koprivnjak1. U zatvoru Josip Broz je traj kovao glau zbog terora koji je vren nad njim prilikom sasluavanja. Bio je udaran, pored ostalog i stolicom2, pri emu su mu nanesene ozbiljne povrede. Traio je lekara, ali policija mu ga nije davala. Taj trajk je ubrzao njegovo predavanje sudu. 1 Prva tri lica vie nisu u ivotu. Boikovia su ustae odvele 1941 i verovatno ubile. Novoseli je 1944 odveden iz Osreka u Dachau, odakle se nije vratio. Breyer se bio pasivizirao, a iz rata se iv nije vratio. Ignac Koprivnjak je 1952 godine iveo u selu Tenjskom Antunovcu kod Osijeka, kao zemljoradnik. * Kad su Josipa Broza sasluavali u policiji, imao je lisice na rukama. Poto nije hteo da odgovara na pitanja policije, ef agenata Rimay ga je lupio stolicom po glavi i grudima. Broz mu je rekao: Sila si kad bijes svezana ovjeka! Rimay je ostao u policiskoj slubi sve do osloboenja Zagreba, 1945 godine. Kad su nae jedinice ulazile u Zagreb, Rimay je sebi ispalio metak u elo. Deveta glava BOMBAKI PROO&3 Suenje 6 novembra 1928 u Sudbenom stolu u Zagrebu. Josip Broz: Ne osjeam se krivim... jer ne smatram ovaj sud kompetentnim, ve mmo sud Partije Reporter Novosti": Njegovo lice ima neto od onih fizionomija koje potsjeaju na elik." Presuda 14 novembra 1928: pet godina robije. Poklik Josipa Broza: ivjela Komunistika partija Jugoslavije, ivjela Trea Internacionala!" Borba": Vara se buroazija da e ovom sudskom glavnjaom unititi borbu radnog naroda." Neuspeo pokuaj bekstva iz zatvora. Kada su jedinice Jugoslovenske armije u prolee 1945 godine oslobodile glavni grad Hrvatske, Zagreb, u arhivi nekadanjeg kraljevskog Sudbenog stola pronaen je u jednom dosijeu materijal sa suenja Josipu Brozu i drugovima, koje je otpoelo 6 novembra 1928 godine. U tom dosijeu sauvan je i puni tekst zapisnika suenja koji je vodio sitnim, dosta nerazgovetnim rukopisom zapisniar Zvonko Turina. O procesu je prilino opirno pisala i tadanja zagrebaka tampa. U zapisniku se na poetku konstatuje da je sudsko vee imalo sledei sastav: Svetozar Tomi, podpredsjednik kr. sudb. stola ujedno predsjedatelj; I. votant: Dr. Ivo Pack, kr. sudb. vije. I r. II. votant: Janko Nei, kr. sudb. vije. I r. III. votant: Julio Maican, kr. sudb. vije. I r. IV. votant: Dr. uro Kosier, kr. sudb. vije. II r. 156 PRILOZI ZA BIOGRAFIJU Branitelj optuenika: Dr. Ivo Politeo. Perovoa: Zvonko Turina."1 Suenje je otpoelo u 8.30 ujutro. Izvedeni su optueni: Andrija Boikovi, Eva Koprivnjak, Franjo Novoseli, Josip Broz i Ignac Koprivnjak. Prisutan je i optueni Pavao Brever, koji se brani iz slobode. Prvo je itana optunica, a zatim je otpoelo sasluanje2 prvog optuenog Andrije Boikovia. U zapisnik je uneseno: Andrija Boikovi razumije optunicu, ne uti se krivim, te iskazuje:

Ja sam roen u Voinu, gdje sam svrio 5 razreda puke kole, zatim sam bio u Voinu 5 godina listonoa. Tada sam poao u Osijek, gdje sam bio 1 godinu podvornik kod Croatiae". Tada sam godine 1922 doao u Zagreb, gdje sam bio 6 mjeseci radnik u tvornici Jeka", ali sam to mjesto izgubio, kada sam bio uhien, jer sam tada bio lan Hrvatske omladine. Tada sam dobio izgon iz grada Zagreba, te sam poao u Bjelovar, gdje sam bio 1 mjesec, a kako mi je onda bio dignut izgon, vratio sam se u Zagreb. Koncem 1924 postao sam raznosa peciva Ljudevita Osvekoga na Trenjevki, te sam imao procente i to 7% din. od 100 komada prodanog peciva, 1 Zanimala me je istorija sudija koje su druga Tita osudile 1928 godine. Kad sam jednom o tome razgovarao s Miroslavom Krleom u Zagrebu, u njegovom stanu u ulici Brae Kavuria 21, rekao mi je: Pretsjednik sudskog vijea Tomi stanuje iznad mene na gornjem katu, prima od drave penziju i umire ve est mjeseci od astme! To je bilo u leto 1951. Tomi je umro 1952. Istorija ostalih sudija: Prvi votant d-r Ivo Pack umro je 23 jula 1943 godine. Drugi votant Janko Nei ivi u Zagrebu i prima dravnu penziju. Trei votant Julio Maican umro je 21 jula 1945 u Zagrebu. etvrti votant d-r uro Kosier ivi u Zagrebu. Zapisniar Zvonko Turina bio je 1952 pravni referent u Zagrebu. 2 Opisujui poetak procesa, reporter lista Novosti" u broju od 7 novembra 1928 s dosta ironije (Novosti" su bile informativni reimski list) pie: Mala dvorana zagrebakog sudbenog stola bila je iuer zaista dupkom puna publike. S jedne strane prikazuje se cijela stvar kao inscenirana od policije, podmetnuta, glavni akteri vele pred sudom da nemaju pojma to je to Centralni komitet komunistike partije, Egzekutivni komitet komunistike internacionale, Savez komunistike omladine Jugoslavije itd., a s druge strane je za tu raspravu mlai radniki i studentski svijet pokazao neobian interes, naguravi se u sudnicu da se ne moe maknuti! Sve sami mladi ljudi, velike, nakovrane frizure, nekoliko enskih bubikopfa, moda sljedbenica nove nauke, moda znanice optuenih kojih ima 6, koji svi skupa inae nikad ne dolaze na burujske" procese, nego samo na ovakove propagandistike, internacionalnebo-jovne, mesijanske. Cijeli taj udnovati auditorij pozorno slua, strpljivo stoji i slua svaku rije, udara u smijeh na svaku aljivu primjedbu optuenika, za vrijeme pauze povjerljivo apue, ili se sporazumno pogledava." BOMBAKI PROCES 157 te sam ispoetka zasluivao 50 din. na dan, a kasnije po 25 din. na dan. Oko 3 mjeseca prije uhienja sam dobio mjesto podvornika kod Divote", te sam imao 1.000 din. plae na mjesec, pa sam tako zajedno sa novcem, koji sam zasluio za prodano pecivo, imao mjeseno oko 2.000 din. Sa Evom Koprivnjak sam se upoznao godine 1924 te sam od onda ivio s njome u prilenitvu i imam s njome 1 dijete. Stanovao sam u njenom stanu na Vinogradskoj 46. Taj stan se sastoji od kuhinje i sobe. U sobi su bila 2 kreveta, jedan uz drugi, a u kuhinji je takoer bio jedan krevet za sklopiti. Ja nisam lan Komunistike Partije Jugoslavije, te nisam komunista. Kritinoga dana, kad sam bio uhien, doao sam kui, te tamo ve naao detektive, te sam kroz njih saznao, da su u mome stanu naene bombe i komunistika literatura. Sa Brozom me je upoznao Kurti, te sam ja njemu iznajmio sobu i to u lipnju ove godine poslije 20, oko 21 ili 22. Kad je on sobu

uzeo, kazao je, da e doi spavati samo kadkad, a koji puta da e poslati koga svoga. On mi je za jedan mjesec platio 300 din., a poslije nije. Za cijelo vrijeme je Broz doao 4 puta spavati. Ja sam mislio, da je on tu sobu najmio za svoje prijatelje. Ja sam svako jutro od kue ve u 4 sata ujutro otiao, vratio se samo na objed, onda poao na posao, te sam se kui vratio oko 7 sati na veer, umoran, pa sam tada poao spavati. U sobu, koju je iznajmio Broz su koji puta dolazili neki ljudi, ali ne esto. Ja nisam prisustvovao premetaini, jer je ona obavljena prije nego sam ja bio doveden kui. U kutiji u kojoj se sada nalaze corp. delicti je bilo 21 par neparnih cipela koje sam ja dobio od Divote" u svrhu, da ih moja prilenica proda na sajmitu. Kako je u tu kutiju dola komunistika literatura, ne znam, ali drim, da ju je policija podmetnula. Moja vojna objava nije meu tom literaturom naena, ve uzeta od moje ene na policiji, a ja sam joj tu objavu dao prigodom pretresa. Predsjedatelj predouje Andriji Boikoviu protuslovlje izmeu njegovog dananjeg iskaza i iskaza u istrazi. Andrija Boikovi: Ja sam ispoetka htio zatititi Broza, jer sam drao, da to nije tako ozbiljna stvar, ali nakon to sam primio optunicu i vidio radi ega me dravni odvjetnik optuuje, odluio sam kazati istinu. Kad je mene detektiv kritinoga dana, kada sam bio uhien, doveo kui, vidio sam da su detektivi istresli cipele iz kutije na krevet, a u kutiju metnuli svu literaturu 1 oruje. Gdje se je nalazila komunistika literatura i oruje, ne znam. Ja sam Brozu iznajmio sa sobom i ormar, koji se u sobi nalazio. To je ormar sa pretincima za rublje i odiom za odijela, te taj ormar nije imao kljua. Ja sam jednom u tom ormaru vidio 2 paketa, zamotana u bijelom pakpapiru. Kad god su oni ljudi dolazili u sobu, kazali su, da ih alje Broz. 158 PRILOZI ZA BIOGRAFIJU Predsjedatelj predouje Andriji Boikoviu omote od pakpapira sa adresom Skoj Srbija, Skoj Vojvodina i. t. d. Andrija Boikovi: One pakete, koje sam ja u ormaru vidio, bili su kao predoeni mi omoti od pakpapira. Oni paketi su bili pagom vezani. Predsjedatelj predouje Andriji Boikoviu, da je u njegovom depu naen letak K.P.J. izdan poslije 20 lipnja 1928. Andrija Boikovi: Ja sam taj letak dobio od nepoznatog ovjeka na ulici. D. o.1: Kako dugo su cipele od Divote" bile u vaem stanu? Andrija Boikovi: Te cipele sam dobio po prilici 3 tjedna pred hapenje. D. o.: Tko je donio pakete, koje ste vi vidjeli u ormaru? Andrija Boikovi: Ne znam. D. o.: Da li je Novoseli kada je doao u va stan kazao da ga je poslao Broz? Andrija Boikovi: Franjo Novoseli je doao u stan dne 31 srpnja 1928, te je kazao da ga je Broz poslao. Uope svi ljudi, koji su dolazili, kazali su da ih alje Broz. Dne 31 srpnja 1928 mi je Broz ujutro kazao da e poslati po podne jednog ovjeka, te je doista pod veer doao Franjo Novoseli. to se tie Ignaca Koprivnjaka, on je kod nas spavao samo 2 noi i to u sobi. Ja sam sa Evom Koprivnjak takoer spavao u sobi, ali samo onda, kad nije nitko u sobi spavao. Iznimka je bila sa Franjom Novoseliem, jer smo ja i Eva Koprivnjak takoer spavali u sobi na jednom krevetu, dok je Franjo Novoseli spavao na drugom.

II. v o t a n t: Odkad poznate Broza, te da li vam je poznato da se on bavi komunizmom i komunistikom propagandom, te da je bio ve suen po Zakonu o zatiti drave po kr. sudb. stolu u Ogulinu sa 7 mjeseci? Andrija Boikovi: Ja poznam Broza ve godinu dana, a upoznao me je, kako sam ve kazao, Kurti. Ja nisam znao da je Broz komunista, da se bavi komunistikom propagandom, a nisam ni znao, da je Broz ve suen po Zakonu o zatiti drave. Kurti nije kod mene stanovao. Za Broza sam samo znao da je tajnik metalaca. Predsjedatelj predouje Andriji Boikoviu, da je svjedok Lovro Cesar pred sucem istraiteljem iskazao, da je prigodom 1 D. o. dravni odvjetnik, tj. dravni tuilac. Radi se o dru Ivu Marokinu, koji se na ovom procesu dobro preporuio reimu svojini cinikim istupanjem prema optuenima i beskrupuloznom odbranom i pravdanjem svih policiskih zloina. Za vreme estojanuarske diktature zbog svojih zasluga" u procesima protiv komunista u Zagrebu avan-zirao je za tuioca pri Dravnom sudu za zatitu drave u Beogradu. Kasnije je postao sudija Stola sedmorice (kasacionog suda) u Zagrebu. BOMBAKI PROCES 159 jedne ovrhe kod Boikovia vidio nekoliko bomba i revolver, jo u februaru 1928. Andrija Boikovi: To nije istina, kod mene nije uope bila nikada sudbena ovrha, a Cesar je valjda od policije potplaen. D. o. predouje Andriji Boikoviu adrese na omotima od pakpapira i pita ga, da li je on te adrese pisao, odnosno, da li znade, tko ih je pisao. Andrija Boikovi: Ja te adrese nisam pisao, ne znam tko ih je pisao, pa uope ni ne znam, ta je to Skoj, jer nisam komunista, a niti sam se time zanimao. D. o.: ta je to kominterna? Andrija Boikovi: Ne znam. D. o.: Kod vas je naen Bilten", ,.Plan rada CK Skoja od 1. 3. 19281. 8. 1928", kako je to dolo kvarna? Andrija Boikovi: Ne znam o tome nita. D. o.: Zato ste na policiji i pred sucem istraiteljem drugaije iskazivali, nego danas? Andrija Boikovi: Ja sam htio zatititi Broza, jer sam mislio, da se radi o nekoj krai. Branitelj : Koga ste nali u stanu onoga dana, kad je u vaem stanu obavljena premetaina? Andrija Boikovi: Samo detektive. Branitelj : Da li je bio i Rimay u sobi i kako je premetaina provedena? Andrija Boikovi: Kad sam ja doao kui, detektivi su sav materijal metnuli na krevet, a onda u smeu kutiju, iz koje su istresli cipele. To su onda odnijeli na auto i odvezli na policiju. Zapeatili nisu nita. Detektivi su u sobi napravili zapisnik o premetaini, ali ga ja nisam potpisao, jer se to nije od mene ni trailo. Detektivi mi takoer nisu kazali da se mogu protiviti premetaini. Jedan me je detektiv dapae i udario kad sam doao u sobu, ali imena tome detektivu ne znam. Predsjedatelj odreuje da se ita prijava redarstva, iskaz Andrije Boikovia pred redarstvom i pred sucem istraiteljem. D. o.: Da li vam je Broz rekao da je najmio sobu, da u nju spremi neke pakete?

Andrija Boikovi: Nije. D. o.: Da li ste vidjeli naveer neke ljude nositi pakete u sobu, te da li poznate te ljude? Andrija Boikovi: Ja sam vidio ljude, kako nose pakete u sobu, te su takoer i pakete odnaali, ali ja ne znam imena ni prezimena tim ljudima. Nisam obraao panje na to, poto su 160 PRILOZI ZA BIOGRAFIJU mi ti ljudi kazali, da ne smijem gledati ta je u paketima, jer sam mislio, da to oni ine zato, jer se boje da bi im moglo to iz njih uzmanjkati." Sasluavanje Andrije Boikovia trajalo je sve do jedan sat po podne, kada je suenje prekinuto. Nastavljeno je u etiri sata posle podne sasluavanjem Eve Koprivnjak. U zapisnik je uneseno: Eva Koprivnjak razumije optunicu, ne osjea se krivom, te iskazuje: Ja sam se upoznala sa Andrijom Boikoviem u godini 1924 te sam s njime ivila u prilenitvu. Stanovali smo na Vinogradskoj 46, te smo imali stan od sobe i kuhinje. Ja sam sa Andrijom Boikoviem prodavala pecivo, te smo prodali 300400 (komada). Sobu sa 2 kreveta i ormarom smo iznajmili Brozu, koji je kazao, da e samo par puta doi, te je u svemu spavao 23 noi. Franjo Novoseli je takoer spavao 23 puta, a moj brat Ignac Koprivnjak isto toliko. Znadem, da su u onu sobu zalazili neki ljudi, donosili i odnosili neke pakete, ali ta je u tim paketima bilo, ne znam. Ti su paketi bili zamotani u bijelom pakpapiru, a nisu bili vezani pagom. Ja ne znam, ta su ti ljudi radili, te ne znam kako se ti ljudi zovu. Ja nisam znala da se u ormaru nalaze spisi, a pod krevetom bomba. Kad god sam ja gledala u ormar, nisam tamo vidjela nikakvih paketa. Ja i Andrija Boikovi spavali smo redovito u kuhinji, samo par puta smo spavali u sobi. To je bilo kad sam ja prala ve, pa je u kuhinji bilo jako vrue. Tako smo spavali u sobi i onda, kad je kod nas spavao i Franjo Novoseli. Ja u sobi nisam nikada nala papir. Oni ljudi su kazali, da se u pakete ne smije zagledavati. D. o.: Tko sprema sobu? Eva Koprivnjak: Ja sam spremala sobu, ali zadnjih 34 dana uope nisam spremala, ni mela, nego samo istresla tepihe od vrea. Kod premetaine naeno je u ormaru nekoliko paketa, ini mi se 56, a pod krevetom jedna koara sa bombama, revolverom i patronama. Koara u kojoj je naeno oruje nije moje vlasnitvo. Ja imam dvije koare za trg. Od ovih je jedna bez ruka, a druga ima konate ruke. Kod premetaine nije mi uruena nikakva odluka, te mi detektivi nisu kazali, da se mogu premetaini protiviti. Detektivi su sve to su pronali metnuli na jednu hrpu na krevetu. Branitelj: Da li je ta Novoseli sa sobom donio? BOMBAKI PROCES 161 Eva Koprivnjak: Jeste, donio je neke stvari u na-prtnjai.1 Branitelj: Je li vam Andrija Boikovi ta dao kad je bio uhien? Eva Koprivnjak: Dao mi je neku objavu za vojsku, koju su mi kasnije na policiji oduzeli. Predsjedatelj odreuje da se ita iskaz Eve Koprivnjak pred redarstvom i pred sucem istraiteljem.

Eva Koprivnjak: Krivo je ubiljeeno, da sam ja pred policijom kazala, da sam vidjela neke pakete u ormaru. Iz ovosudnih uza bude predveden Franjo Novoseli. Franjo Novoseli razumije optunicu, ne osjea se krivim, te iskazuje: Ja sam roen u Retfali. Svrio sam 4 puke kole i 3 realke, a zatim sam poao u grafiki zanat u Osijeku, te sam tamo bio i osloboen. Godine 1926 nisam mogao dobiti posla u Osijeku, pa sam poao u Bruck i Graz. Kako ni tamo nisam dobio posla, vratio sam se u Osijek i tamo radio do 1928. Tada sam izgubio posao, pa sam ponovno poao u inozemstvo, jer sam mislio, da u gdje vani dobiti zaposlenje. Putovao sam preko Austrije i ehoslovake u Njemaku. U Berlinu sam bio do sredine jula. Tada sam poao u Leipzig, zatim u Be, te sam 4 dana prije uhapenja doputovao u Zagreb. Iste veeri sastao sam sluajno Broza, koji me je uputio do jednoga ovjeka, te me je taj ovjek odveo u stan Boikoviev. Broza sam upoznao 1926 godine. Ime i prezime ovjeka na koga me je Broz uputio neu kazati, da taj ovjek nema radi mene neugodnosti. U stanu Boikovievom naao sam samo djecu, dok su Boikovi i Eva Koprivnjak kasnije doli. Boikoviu sam kazao da me je Broz poslao. Kod Boikovia sam spavao 4 noi, a platio mu nisam nita. Spavao sam u sobi na jednom krevetu, dok je na drugom krevetu spavao Andrija Boikovi. Za ono vrijeme, dok sam ja kod njega noivao, spavala je s njim Eva Koprivnjak 1 ili 2 puta. Ja sam znao da je Josip Broz komunista. Ja sam komunistiki omladinac. 1 Veer" zagrebaki popodnevni bulevarski list, daje ovaj deo iskaza Eve Koprivnjak ovako: Predsjednik se udi, kako to, da se ona nije interesirala za stvari, ko:e njezini stanari unose i iznose, a ona mu odgovara, da je mislila, da joj ne trebaju. Da ste otvarali te pakete, to bi nali? Pa, papire. A to bi s njima radili? Pustila bi ih, gdje jesu, jer ne znam itati. A da znate itati proitali bi ime Karla Marxa. Poznajete li vi toga gospodina? Ne poznajem. (U dvorani opet smijeh.)" 11 162 PRILOZI ZA BIOGRAFIJU Predsjedatelj: Gdje vam je paso? Franjo Novoseli: Paso, koji mi je izdala policija u Osijeku, mi je na putu izmeu Maribora i Zagreba nestao. Naveer sam dolazio kui oko 8 ili V29 sati i od onda do ujutro nisam izlazio. Vrata su bila uvijek nezakljuana. Ja o pronaenoj literaturi i bombama ne znam nita. Ne stoji navod prijave, da su moje razglednice i poslovna knjiga naene meu pronaenom literaturom, ve je to policija podmetnula. D. o.: to je to Skoj, da li ta organizacija postoji i gdje, te koja je zadaa Skoj a? Franjo Novoseli: Skoj je kratica za Savez komunistike omladine Jugoslavije, koja organizacija kao ilegalna postoji. Zadaa je te organizacije da vaspita mlade radnike u borbenom duhu, da se oslobode kapitalistikog jarma. D. o.: Na koji se nain vaspitavaju, ima li Skoj novine, te da li se odravaju sjednice?

Franjo Novoseli: Na koji se nain vri to vaspitanje neu kazati. Skoj imade novine Mladi boljevik". Skoj obdrava sjednice, te sam i ja sudjelovao u sjednicama godine 1927 u Osijeku. D. o.: Da li ste sa Brozom razgovarali o Skoju? Franjo Novoseli: Nisam1. D. o.: O emu ste razgovarali sa Boikoviem? Franjo Novoseli: O sasma privatnim stvarima. Predsjedatelj: Da li je Broz za vrijeme, dok ste vi kod Boikovia stanovali, tamo dolazio? Franjo Novoseli: Nije." Time je prvi dan suenja bio zavren. Drugog dana, 7 novembra, suenje je poelo u devet sati ujutro nastavljanjem prekinutog sasluanja Franje Novoselia. Zapisnik veli: ,,D. o.: Da li zadatak osloboenja od kapitalistikog jarma imadu i druge partije, moda socijalistika? Franjo Novoseli: Socijaliste ele mirnim putem, a Skoj silom da dobije politiku vlast. D. o.: I radi toga ste ili u Skoj? Franjo Novoseli: Jest. D. o.: Da li ste i sada lan Skoja, te u emu se je sastojao va rad u Skoju? 1 Jutarnji list" je doneo i ovaj deo dijaloga: A gdje ste upoznali Broza? U Zagrebu 1926 g., ali nisam znao njegovo ime, jer smo mi radnici takvi meusobno, da si ne govorimo ime. Pa kako se vi poznajete: po brojevima? Nisam ja policijski konfident da odajem svoje drugove. Tako nam kaite!" BOMBAKI PROCES 163 Franjo Novoseli: Sada vie nisam lan Skoja, a kada sam bio, nisam bio nikakav funkcionar ve obini lan. D. o.: Kakve dunosti ima lan? Franjo Novoseli: Dunost svakog lana je, da se vaspita u koli, da postane komunista, te da se bori protiv kapitalizma. D. o.: to se ui u toj koli? Franjo Novoseli: Vaspita se mlade radnike i seljake prosvjetno i revolucionarno, da u odlunom momentu budu pripravni i na elu akcijama, jer je dokazano u svim borbama, da omladina ima vanu ulogu. Predsjedatelj : Kakva je to kola, tko je uitelj, te gdje se obdrava? Franjo Novoseli: Ta kola jesu sjednice Skoja, a gdje se one obdravaju neu rei. Ja sam kroz cijelu 1927 god. prisustvovao tim sjednicama. Predsjedatelj : Kakvi su odnosi izmeu Skoja i K.P.J.? Franjo Novoseli: Skoj je sekcija K.P.J. te se i alje partiji izvjetaj. Predsjedatelj : Koliko je ljudi prisustvovalo sjednicama? Franjo Novoseli: Sjednice su se obavljale po elijama, naime svaka elija dri sama sjednice. U eliji je uvijek samo 56 ljudi. Predsjedatelj : Kakav je predmet vaspitanja? Franjo Novoseli: Prosvjetni i revolucionarni. Predsjedatelj : Kakav prosvjetni, kakav revolucionarni?

Franjo Novoseli: itale su se knjige i broure i o njima debatiralo. to se tie revolucionarnog pravca vaspitanja, uilo se kako da pograbimo silom politiku vlast. Predsjedatelj : Jesu li pronaene bombe s time u savezu? Franjo Novoseli: Nisu. Predsjedatelj: Je li vam poznat Zakon o zatiti drave, te da li ste znali, da vaim postupkom dolazite u sukob sa tim zakonom? Franjo Novoseli: Meni je poznat taj zakon, te sam znao da svojim postupkom grijeim protiv toga zakona, ali me to nije nita prijeilo, jer mi taj zakon ne priznajemo. II. votant: Iz kojih redova je proelnik elija? Franjo Novoseli: Onaj tko je najobrazovaniji biva izabran za proelnika, a izabiru ga lanovi elije. Predsjedatelj: Da li je dunost lana elije traiti simpatizere? Franjo Novoseli: Jest, ali ja nisam, jer sam imao drugi zadatak. Predsjedatelj: Da li vam je elija platila put? 11* 164 PRILOZI ZA BIOGRAFIJU Franjo Novoseli: Nije. Na put sam iao novcem, koji sam pritedio, a kad mi ga je ponestalo vratio sam se natrag. Branitelj: Da li ste lan Saveza grafiara? Franjo Novoseli: Jest, ja sam lan toga Saveza, koji je internacionalno organiziran. Kad lanovi naeg saveza dolaze u inozemstvo, dobivaju putnu potporu, bolesniku potporu, te ako se radi u inozemstvu 26 tjedana, onda i u sluaju neuposlenosti, neu-posleniku potporu, te sam i ja u inozemstvu dobivao bolesniku potporu." Kao etvrti sasluan je Josip Broz. On je izveden iz zatvora pred sudije oko 11 sati pre podne.1 Zapisniar je zabeleio: Josip Broz razumije optunicu te iskazuje: Ja se ne utim krivini i ako priznajem ono, to me tui D. o., jer ne smatram ovaj sud kompetentnim, ve samo sud Partije. Priznajem, da sam lan ilegalne Komunistike Partije Jugoslavije, priznajem, da sam radio na irenju komunistikih ideja i propagirao komunizam, te prikazivao kakva se nepravda ini proletarijatu od buroazije, sve to na konferencijama i sjednicama, te u razgovoru sa pojedincima. Ne mogu kazati, gdje su se te konferencije obdr-avale. To sam sve inio od onda, kad je Komunistika Partija god. 1921 bila rasputena i prela iz legalnosti u ilegalnost. Predsjedatelj: Je li vam poznat Zakon o zatiti drave i jeste li znali da taj zakon zabranjuje svaku komunistiku propagandu? Josip Broz: Ja zakon o zatiti drave nisam itao, ali sam bio svjestan, da svojim inom grijeim protiv toga zakona. Ja drim da su prirodni zakoni vii od onih koje stvori jedna klasa, da pritisne drugu. Ja sam za svoje ideale spreman rtvovati i svoj ivot2. 1 Novosti" u broju od 8 novembra 1928 pisale su: Juer je nastavljen komunistiki proces u velikoj dvorani zagrebakog sudbenog stola. Nakon to je zavreno presluavanje optuenoga Novoselia doveden je u dvoranu Josip Broz, svakako najinteresantnija linost u ovom procesu.

Njegovo lice ima neto od onih fizionomija, koje potsjeaju na elik. Svijetlim oima gleda preko cvikera vrlo hladno, ali energino i mirno. Kod njega moda i nee biti njegovo dranje pred sudom samo poza, jer je zaista bio ve zbog svoga uvjerenja dosta proganjan i osuen na tamnicu. Brojni sluatelji su oito poznavali ovu nepopustljivost Brozovoga uvjerenja, jer je kod njegovog ispitivanja vladala u sudnici velika utnja i panja." " Novosti" su ovako donele iskaz Josipa Broza: Na upit predsjedatelja smatra li se krivim odgovara: Jesam kriv prema onomu kako tumai optunica, ali uistinu nisam kriv. BOMBAKI PROCES 165 Predsjedatelj : ta znate o bombama i pronaenoj literaturi? Josip Broz: Ja sam Andriju Boikovia upoznao prije 10 mjeseci, a upoznao me je Kurti. Kurtiu sam naime bio duan 2.000 din., te je on kazao da taj novac dam Boikoviu, koji e njemu (Kurtiu) poslati novac u Dalmaciju, kamo je on bio izagnan. Ja sam u junu 1928 iznajmio kod Boikovia sobu dijelom za sebe a dijelom za svoje drugove, koji dou u Zagreb, a policija ih progoni. Platio sam mu za juni i juli 300 din. U toj sobi sam ja prespavao 34 puta. K njemu sam slao razne ljude, da prenoe, ali imena tih ljudi neu kazati. Ja sam znao za komunistiku literaturu, koja je pronaena, znao sam, da su je donijeli moji drugovi, kojima imena neu kazati, ali nisam znao, da je ta literatura donesena ba u stan Boikoviev, ali to dozvoljavam, ve je ona mogla biti donesena i kamo drugamo. Da je ta literatura bila spremljena ba u stan Boikoviev, saznao sam tek onda, kad ju je policija premetainom tamo nala. Ja ne vjerujem, da su bombe u istoj sobi pronaene, ja ih nisam donio, te nisam za njih znao, to su oni valjda podmetnuli. Ja i moji drugovi nismo nita u Boikovievom stanu radili, te Boikovi nema s nama nita. Istina je, da sam ja Franju Predsjedatelj: Recite nam onda u emu se smatrate krivim? Optueni Broz: Priznajem, da sam lan ilegalne komunistike partije Jugoslavije, priznajem da sam radio na propagandi ideje komunizma, prikazivao sam proleterima sve nepravde koje im se ine. Ne priznajem meutim buroaski sud, jer se smatram odgovornim samo svo;oj komunistikoj partiji. Predsjedatelj: Je li vam poznat Zakon o zatiti drave? Broz: uo sam za njega, ali ga nisam itao, jer me nije interesirao. Predsjedatelj: Taj zakon zabranjuje svaku komunistiku propagandu. To valjda znate? Broz: To znam, ali je to privremeni samo zakon. Predsjedatelj: Sada je taj zakon na snazi kao i svaki drugi. Po njemu se dolazi u Lepoglavu, tko ga prekri. Zakon je donio narod protiv vas komunista, koji ga po njegovom miljenju trujete i koji se eli obraniti od vae razorne akcije. Broz: Znam to, zakon nije donio narod, ali ja se ne bojim. Bilo bi zlo kad bi se komunistika partija bojala jednog privremenog zakona. Predsjedatelj: Vi ovako samo tvrdoglavo rtvujete svoje mlade ivote, a da nita ne koristite.

Broz: Jest ja sam pripravan i da trpim." 166 PRILOZI ZA BIOGRAFIJU Novoselia poslao Boikoviu par dana prije uapenja. S njime sam se sluajno sastao, pa mi je on pripovijedao da se vratio iz Njemake, te sam ga ja onda uputio Boikoviu. Ja priznajem da su moji drugovi slali komunistiku literaturu i to pouzdanim putem i po pouzdanim ljudima, a ja sam rukovodio otpravkom tog materijala. Predsjedatelj : ta znae biljeke u vaem notesu, na primjer R I. 25 B? Josip Broz: To su znakovi za slanje komunistike literature, te ja priznajem da je pronaena literatura tek dio one koja je po meni i mojim drugovima u svrhu komunistike propagande rasturena i rasturivana i to u omotima jednakim onima, koje je policija pronala. D. o.: Sta znai 26 L. 80 L.? Josip Broz: To su znakovi za knjigu Osnovi lenjinizma", koja se je knjiga slala na sve strane, ali od kuda to ja nisam znao. D. o.: Sta znai R. I. R II., B.? Josip Broz: Ne mogu kazati. D. o.: Da li vam je ta poznato o rezolucijama Biroa C.K. Skoja? Josip Broz: Meni o Skoju nije nita poznato, premda je Skoj vezan sa Partijom. Znadem da Skoj dobiva i Bilten" C.K. K.P.J. D. o.: Kakve su to priznanice, koje su kod vas pronaene? Josip Broz: Ja sam bio tajnik metalaca, pa se priznanice, koje su kod mene naene tiu sindikata, naime ili su to priznanice za lanarinu, koju sam ubrao, ili na novac koji je davao sindikat kao pripomo enama, iji su muevi u zatvoru. Predsjedatelj: Kako ste bili uhieni? Josip Broz: One noi, kad sam bio uhien kazao mi je jedan ovjek, za koga drim da je konfident policije, neka doem u Vinogradsku 46. Ja sam poao tamo i bio uhien. Nije istina, da je policija kod mene pronala pismo EKKI1, ve ga je ona meni podvalila. D. o.: ta znae biljeke Stav partijskog vodstva po dogaajima i politi. stavu SDK", Reorganizacija elija i rajona"? Josip Broz: To su biljeke o onom, o emu sam imao govoriti na konferencijama K.P.J. Predsjedatelj : Kakve ste kole svrili? Josip Broz: Svrio sam 4 puke i 2 razreda graanske kole, te zatim poao u zanat. Kad sam svrio zanat poao sam u inozemstvo, a onda u rat, te sam pao u rusko zarobljenitvo. Kad sam se god. 1919 vratio natrag bio sam 4 godine strojar u Bjelovaru, zatim na brodogradilitu u Kraljevici, u Beogradu i Zagrebu, ali sam uvijek bio otputen radi radnikog pokreta. Ja sam komunista, 1 Egzekutivnog komiteta Komunistike Internacionale. BOMBAKI PROCES 167 te sam irio komunistiku ideju, naime, ako e buroaska klasa i dalje pljakati narod, da se silom osvoji politika vlast. Sila se silom suzbija. Ja drim, da je bombe podmetnula policija. Predsjedatelj: Da li K.P.J. stoji u pismenoj vezi sa Moskvom?

Josip Broz: Jest., mi stojimo u pismenoj vezi sa Moskvom, jer smo mi njihova organizacija. Predsjedatelj : Da li vam je poznato o letaima poslije 20 juna o. g. u kojima se poziva narod na ustanak? Josip Br oz : Ti su mi letai poznati, no tko ih je sastavio, neu kazati. Ja ih nisam pisao. D. o.: Jeste li bili tueni? Josip Broz: Ja sam ve sucu istraitelju kazao da sam bio od detektiva Anzulovia tako vrsto svezan, da su mi ruke po-modrile.1 D. o.: Zato ste nosili sobom revolver? Josip Broz: Ja sam nosio nabijen revolver radi svoje odbrane, a dozvole za nj nisam imao. Na policiji me je Rimay udario akom po glavi, a onda stolicom u prsa, te me je i ozlijedio, a kad sam traio lijenika, nisu mi ga dali. Predsjedatelj: Jeste li Boikoviu kazali, da ete se sami prijaviti? 1 O iskazu druga Tita o muenju na policiji Novosti" i Jutarnji list" daju sledee verzije: Novosti": Predsjedatelj: Ali u policiskoj prijavi se kae, da ste vi rekli da bi kod uapenja sve postrijeljali da ste stigli? Broz: Ja sam nosio revolver za svoju linu odbranu i puka je izmiljotina da sam se onako grozio. Mene su odveli na straarnicu u Ilici, iako je tamo bilo 6 redara oko mene, tako su mi vrsto svezali ruke da su mi pomodrile. Kasnije na policiji kod suoenja s Evicom Koprivnjak, nadzornik detektiva udario me je akom u lice, a kad nisam htio potpisati zapisnik, stolcem u prsa da sam imao dvije rane. Kad sam traio lijeniki pregled, nisu mi dali. Ja sam bio uvrijeen zbog ovakvog poniavana mene kao ovjeka, a to policija radi znam i stoga to sam nou u eliji uo ivotinjsko urlikanje zbog tuenja drugih. Predsjedatelj: ^ Je li Boikovi znao za onu literaturu u sobi? Broz: Meni je ao da nevini ljudi stradaju. Boikovi nije znao nita, dapae, kad sam ja uzimao stan rekao sam mu neka ne dira u nae stvari, jer to na njega ne spada." Jutarnji list": Predsjedatelj: Zar je sluaj da su bombe naene u vaoj sobi? Broz: Poslije onih dogaaja 20 lipnja trebalo je baciti krivnju na drugoga i ja mislim da je policija podvalila one bombe! Ja imam do168 PRILOZI ZA BIOGRAFIJU Josip Broz: Jesam. Branitelj: Da li policija progoni i takve lanove sindikata, koji su pristae graanskih stranaka? Josip Broz: Jest, policija progoni i takve ljude. Branitelj : Da li policija progoni i radnike samo radi sumnje komunizma? Josip Broz: Jest. Branitelj : Jeste li u stan Boikovieev upuivali i takve radnike, koje je policija progonila a nisu komunisti? Josip Broz: Jest. Branitelj: Je li kod Boikovia bio apirograf i pisai stroj? Josip Broz: Nije.

Branitelj : Kako je obavljena kod vas premetaina? Josip Broz: Premetaina je bila obavljena bez svjedoka, te ja nisam bio upozoren da se mogu premetaini protiviti. voljno iskustva sa metodama policije. Poubijali su tri radnika i onda je valjalo svu krivnju zbaciti na radnike i onda su podmetnuli oruje i bombe! Da ih niste vi sami poubijali, pa da moete u mutnom loviti? odgovara mu zastupnik javne optube. Znadete li za one letake o pozivanju na trajk poslije 20 lipnja? Znadem. , A jeste li ih vi pisali? Nisam. Pronaeni su u vaoj sobi. Pronaena je i boja za umnoavanje. Ja ne znam, tko ih je pisao, ni tko ih je umnoavao! Kod policije su sa mnom zvjerski i neovjeno postupali. A svi drugi vele, da su s njima lijepo postupali? Oni se nadaju da e izai odavde, pa se boje da ih policija ne proganja poslije. Kad sam ja uhapen, mene su svezali i odveli na policijsku ekspozituru u Ilici i u sobi gdje je bilo pet-est straara presluavao me je detektiv Anzulovi. Svezali su mi ruke, da su mi sve bile pomo-drile. Kad sam doao na suoenje sa KoprivnJakovom i kad je ona rekla da me ne pozna, nadzornik detektiva poeo me je psovati takovim rijeima, koje ja ne mogu da ponavljam. Na to me je pozvao stolu i ja sam, ne slutei nita zla, i priao, a on me je udario akom po licu, da mi se zamaglilo pred oima. Poslije me je ponovno pozvao k stolu, ali ja sam se protivio, jer sam predmijevao da e (me) opet udariti. On me je na to udario dva puta stolicom po prsima i dugo sam nosio ozlijede. Traio sam lijeniki pregled, ali me nisu pustili. Radi toga 'sam 7 dana trajkovao glau. Vie puta sam u noi uo oajne krikove onih, koje presluavaju. Meutim, ovi se ne usuuju to iskazati. Dravni odvjetnik mu na to upada: Vi to pripovijedate, da biste se prikazali muenikom i da biste dobili od Moskve novaca. Ja sam mnogo toga priznao i nemam razloga da se bojim. Znam, da neu i onako naskoro van. Svi ostali e van, pa se zato plae, da to iskau i zato tvrde, da su prema njima lijepo postupali..." BOMBAKI PROCES 169 Predsjedatelj : Da li su Boikovi i Eva Koprivnjak znali za materijal, koji je pronaen? Josip Broz: Nisu. Predsjedatelj odreuje da se itaju iskazi Josipa Broza pred redarstvom i pred sucem istraiteljem." Posle je sasluan Ignac Koprivnjak i Pavao Breyer: Ignac Koprivnjak iskazuje: Optunicu sam razumio, ali se ne utim krivim. Ja nisam uope iao u kolu, pa ne znam ni itati ni pisat.. Ja ivim u Zagorju sa enom i djecom, pa dolazim koji puta u Zagreb, da zaradim neto. U Zagorju imam 1 i Vi rali zemlje. U Zagreb sam doao od kue 8 dana prije uhienja. Za tih tjedan dana radio sam kod

zidara, a spavao sam 23 noi kod kuma Kuncea, a 23 noi kod moje sestre Eve Koprivnjak. Kod sestre sam spavao u kuhinji, a sestra, Andrija Boikovi i Franjo Novoseli u sobi. Ja sam odlazio od kue ujutro, a vraao se oko 6%7 sati popodne. Za vrijeme, dok sam ja spavao kod sestre nisam u sobu uope zalazio, te nisam uo, da bi tko nou dolazio u kuu. Takoer ne mogu kazati, da li je za to vrijeme moja sestra spremala sobu. Ja o pronaenoj literaturi i bombama ne znam nita." ,,Pavao Brever iskazuje: Razumio sam optunicu, ali se ne utim krivim. Ja o cijeloj stvari ne znam nita, te ne poznajem niti jednoga od optuenih. Kritinoga jutra sreo sam Elzu Hirsch, koju sam otprije poznavao. U razgovoru mi je ona kazala, da trai stan, te da li mogue ja znam za kakav stan. Ja sam joj kazao, da ne znam, ali da u joj javiti, ako za nj doznam. Poao sam dalje Ilicom i zaokrenuo u Vinogradsku cestu. Tamo mi je jedan radnik na novogradnji kazao neka idem do jedne kue sa ogradom u dvorite, te neka tamo pitam jednog ovjeka za stan. Ja sam u dvorite te kue proao dvoritem do kue, koja lei neto nie, te sam u dvoritu bio uhien. Obavljen je odmah pretres lini, ali nije nita naeno. Ja sam kazao detektivu, da me je jedan ovjek na novogradnji tamo uputio, ali taj detektiv nije htio toga ovjeka traiti. Nije istina, da ja redovito dobivam , La Federation Balcanique" te sam ja taj list prvi puta vidio kod suca istraitelja." Suenje je nastavljeno 7 novembra po podne sasluavanjem svedoka, naroito policiskih agenata Julija Rimava, Milana Rakia i Antuna Stefulja. Antun Stefulj je pored ostalog rekao i ovo: Broz je prigodom uhienja kazao da je imao jedan posto mogunosti, da bi ili pobjegao ili pucao. 170 PRILOZI ZA BIOGRAFIJU Josip Broz: To nije istina." Svedoci su sasluavani i 8 novembra, a 9-og pre podne bio je zavren dokazni postupak. Dravni tuilac u svojoj reci proirio je optunicu protiv Franje Novoselia i Josipa Broza. U zapisnik je uneseno da se naknadno optuuju: Franjo Nov ose li , da je teajem 1927 u Osijeku kao lan ilegalne komunistike organizacije SKOJ-a (Saveza Komunistike Omladine Jugoslavije) vrio propagandu komunizma u elijama na taj nain, to je prisustvovao sjednicama tih elija i sti-cao simpatizere za tu organizaciju u svrhu, da ta organizacija oruanom, rukom silovito zahvati politiku vlast u dravi, dakle organizovao i postao lanom takvog udruenja, koje ima za svrhu propagandu komunizma i nasilje prema dravnim vlastima predvienim Ustavom, te nelegalno i neparlamentarno prigrabljivanje vlasti. Josip Broz, da je teajem god. 1921 do 1928 u Zagrebu i drugim mjestima kao lan ilegalne komunistike partije Jugoslavije vrio propagandu komunizma na taj nain, to je organizovao lanove te partije, drao rajonske i mjesne konferencije o temama Stav partijskog vodstva po dogaajima i politi. stavu SDK", Reorganizacija elija i rajona", Jaanje komunistike partije u Engleskoj, Njemakoj i t. d.", ,.Stav komunistike partija po tim dogaajima (Nettunske konvencije)", Otvoreno pismo EKKI", Novi kurs partijske politike i jaanje partije" i irio njima komunistike ideje u svrhu navedenu gore pod III, dakle

organizovao i postao lanom takvog udruenja, koje ima za svrhu propagandu komunizma i za nelegalno i neparlamentarno prigrabljivanje vlasti, pa da su time poinili, i to Franjo Novoseli inom pod III zl(oin) iz l. 1 toka 1 i 2 Zak. o zatiti drave, a Josip Broz inom pod IV zl(oin) iz l. 1 t. 1 i 2 Zak. o zatiti drave. Zatim odustaje D. o. od take f) iz I optunice." U zapisniku se dalje kae: Nakon to je D. o. svrio svoj govor daje predsjedatelj rije branitelju. Branitelj protivi se proirenju optunice, jer je optunica proirena nakon dovrenog dokaznog postupka, te trai odrjeenje, odnosno u sluaju kondemnatorne osude to blau kazan. Za vrijeme svoga govora je branitelj bio 2 puta pozvan po predsjedatelju, da se dri stvari, jer je opetovano zastranio i uda-liio se od stvari." BOMBAKI PROCES 171 Na kraju suenja Josip Broz i njegov branilac dr. Politeo doli su u sukob s pretsednikom vea Tomiem, zato to nije hteo da dozvoli Brozu da da svoju zavrnu re. O tome stoji u zapisniku: Nakon toga to je branitelj svrio svoj jednosatni govor predsjedatelj pita optuene imadu li jo to rei. Od svih optuenih samo Josip Broz kae, da e govoriti o svome predivotu i da e tako razjasniti, kako je dolo do toga, da je postao komunista. Predsjedatelj primjeuje, da je optueni Josip Broz o svome predivotu ve ranije sasluan koliko je bilo potrebno i da sada tome nema vie mjesta. U to je stao Josip Broz protestirati, a tomu se protestu pridruio i branitelj, pa kako su obojica istodobno govorili uzbuenim glasom, nijesu se mogle razabrati dalje Brozove rijei, ali iz njegovih rijei se ipak razabralo, da mu se mora dozvoliti, da brani svoje komunistike ideje. Na to je predsjedatelj oduzeo Brozu rije, prekinuo o tom svaku dalju diskusiju, proglasio raspravu zaglavljenom i odredio, da e se osuda proglasiti u srijedu dne 14. XI. 1928 u 10 sati. Branitelj prijavljuje nitovnu aobu. D. o. trai rije, koje mu predsjedatelj ne da, jer je rasprava dovrena. Nakon svega toga, poto je predsjedatelj odredio straarima, da odvedu optuene iz dvorane, optueni Josip Broz stao je protestirati, okrenuo se prema opinstvu, koga je dvorana bila puna, te povikao: ivjela Komunistika Partija Jugoslavije" i ovdje vlada policijski duh", i jo neke rijei koje se u meteu nisu mogle dobro razabrati."1 1 Jutarnji list" u svom broju od 10 novembra pie o ovom incidentu: Poslije govora branitelja dra Politea, pita predsjednik senata optuene da li imaju togod rei. Boikovi i Koprivnjakova nemaju nita da kau. Kad je Broz poeo govoriti o tome zato je postao komunista, oduzima mu predsjednik rije. Branitelj dr Politeo trai rije da uloi nitovnu aobu, ali mu je predsjednik ne daje, a isto tako ne daje rije ni zastupniku javne optube dr Marokinu, na to ustaje optueni Broz i dovikuje predsjedniku: To je najbolji dokaz, da i oVdje vlada policijski duh! ivjela Komunistika partija! ivjela svjetska revolucija! Meu straarima je nastalo komeanje a isto tako i meu publikom, na to predsjednik zakljuuje raspravu time, da e se osuda proglasiti u srijedu prije podne."

Novosti" od 10 novembra: Nakon toga predsjedatelj pita optuene, ima li koji jo ta kazati. Svi su rekli, da nemaju, samo je ustao Broz i rekao: Molim, da mi se dozvoli govoriti o tome zato sam postao komunista. 172 PRILOZI ZA BIOGRAFIJU Presuda je izreena 14 novembra. Josip Broz osuen je na pet godina robije. Franjo Novoseli na tri godine i Andrija Boikovi na dve godine. Eva i Ignac Koprivnjak, kao i Pavao Brever osloboeni su. O izricanju presude, kao i o povicima koje je bacio na kraju suenja Josip Broz, u sudskom zapisniku se kae: Predsjedatelj proglauje sljedee zakljuke suda: 1) da se prepis zapisnika in fine o inu Josipa Broza poinjenog u raspravnoj dvorani nakon dovrene rasprave, dostavi D. o. na predlog, poto ovaj sud vidi u tom njegovom postupku kanjivo djelo; 2) da se osuda stegne samo na predmet pismene optube, u koliko se tie Josipa Broza, i pridri tuitelju neka samostalno progoni krivca radi pridolog ina, na koji je optunica proirena na glavnoj raspravi, jer se radi toga ina ne moe izrei osuda obzirom na to to nema konkretiziranih ina u proirenoj optunici, te je potrebno briljivije pripraviti se, tim vie, to je tokom glavne rasprave izbilo, da je optueni Josip Broz ve suen, ali nepravomono, po kr. sudbenom stolu u Ogulinu radi komunistike propagande u prolosti, radi koje se sada ponovno trai progon; 3) da se ovaj sud na temelju 60 k. p. izjavljuje nenadlenim glede ina Josipa Broza navedenog pod II. pisane optunice, jer za suenje takvih prekraja nije nadlean sud, ve politika vlast, a zatim proglauje osudu zajedno sa razlozima, te nakon toga upuuje Josipa Broza, Franju Novoselia i Andriju Boikovia na pravne lijekove, koji im po zakonu na raspolobi stoje. D. o. je sa osudom, u koliko se tie Josipa Broza, Franje Novoselia i Andrije Boikovia, zadovoljan, dok glede Eve i Ignaca Koprivnjak te Pavla Brevera uzima trodnevni rok za razmiljanje, ali pristaje, da se Ignac i Eva Koprivnjak uz uvjete 182. k. p. puste na slobodu, odnosno preprate kr. redarstvenom ravnateljstvu u Zagreb. Josip Broz, Franjo Novoseli i Andrija Boikovi preputaju odluku svome branitelju. Predsjedatelj: Ne dam o tome govoriti. Broz: Ali ja bih o mojem predivotu... Predsjedatelj: Ve sam rekao da ne dam. Branitelj dr. Politeo protestira, a Broz vie okrenut prema publici: Ova zabrana svjedoi, kakav je poredak ovdje! Predsjedatelj jakim glasom izjavljuje, da je rasprava zavrena i neka se optuenici odvedu. Kod toga Broz jakim glasom vie: Da ivi Komunistika partija Jugoslavije! ivjela borba proletera!" BOMBAKI PROCES 173 Branitej uzima trodnevni rok za razmiljanje glede kon-demnatornog dijela osude.

Predsjedatelj odreuje, da se optueni odvedu u uze, te Josip Broz izlazei iz dvorane vie: ivjela Komunistika Partija Jugoslavije, ivjela III Internacionala1." U svom broju od 17 novembra 1928 godine, nekoliko ne-delja pre svoje konane zabrane, Borba" je u uvodnom lanku povodom suenja Josipa Broza pisala: Rasprava protivu Broza i drugova pokazala je jasno klasni buroaski karakter naega sudstva i svo srozavanje sudova na obine ekspoziture policije. I dosad je bilo jasno da sud ne smije osuditi policiju ni za najgore zloine i gaenja zakona od njezine strane, ali je to sud dosada pokrivao kojekakvim juridikim. formalnostima. Meutim, na ovom procesu sud je sam pogazio pravne propise, ne davi optuenicima posljednje rijei i oduzevi pravo ulaganja nitovne aobe branitelju sa rijeima: Samo vi ulazite". Sud je dakle ovdje istupio kao obino orue klasne vladavine i krvavog reima, koga prema radnicima ne veu nikakvi propisi. Naivine iz pravnikih redova, koje jo vjeruju u nezavisnost" sudova, oekivale su, da e zbog povrede sudskih propisa, nedavanjem posljednje rijei optuenima, cijela rasprava biti proglaena nitetnom i zapoeti novi proces, kao to bi trebalo po pravnim uredbama. Meutim, kao to je bilo oekivati, sud je donio osudu i nije se ni osvrnuo na neuveni skandal, koji je zabiljeila i buroaska javnost. Dosad je u sluajevima policijskih nasilja uvijek sud bio na strani onih koji gaze zakone, a sad i s u d sam gazi nekanjeno propise parbenog postupka. Poslije svega toga jasno je kako je ispala osuda i da je ona ve unaprijed bila odreena za ove siromane radnike." Poto je navedeno zato su pojedini optueni osueni, veli se dalje: Osuen je dakle Broz i zbog bombi za koje se nije nikako moglo dokazati da pripadaju njemu a na raspravi je izilo vrlo vje1 Novosti" od 15 novembra donele su sledei sarkastian komentar: Komunistiki proces, poznat pod nazivom bombaki", zavren je juer s akordom to ga je kao peat udario Josip Broz. Nakon proitane osude i obrazloenja, on je okrenut spram brojne publike, to se je ve sva digla na odlazak iz dvorane, triput viknuo: ivjela komunistika partija! ivjela trea internacionala!" Ali njegovi drugovi, kojih je sigurno bito u sudnici nisu poprimili taj poklik, moda da su s njim zajedno to klicali onako u sebi, pod kaputom. I tako je taj nepopustljiv komunista nestao iza zidova tamnice kao kakav komandant broda, to klie u asu kad tone." 174 PEILOZI ZA BIOGRAFIJU rojatnim da ih je podmetnula policija. Osuen je na 5 godina robije za komunistiko uvjerenje, bez ikakvih dokazanih djela i to po zakonu o zatiti drave za koji i njegovi tvorci kau da vie ne vrijedi. U nas je sud uveo u praksu da sudi uvjerenja, a ne djela." Uvodnik se zavrava ovim recima: Ali vara se buroazija da e ovom sudskom Glavnjaom unititi borbu radnog naroda. Policijska Glavnjaa sa svojim 10-godi-njim krvavim reimom nad radnikom klasom nije mogla da zaustavi klasnu borbu proletarijata, pa nee moi ni sudska Glavnjaa. Radnici su nekanjeno ubijani u zatvorima i na ulici, mueni naj-neuvenijim mukama po raznim jugoslovenskim glavnjaama, pa sve to nije moglo slomiti borbe radnike klase protiv krvave i zloinake jugoslovenske buroazije.

Jer iz krvi nevino ubijenih rtava niu hiljade novih boraca, a godine robije, dosuene od klasnog suda, samo su podstrek za jo eu klasnu borbu. Da ivi nepomirljiva klasna borba radnika i seljaka protiv krvave i zloinake jugoslovenske buroazije." ekajui da bude odveden na robiju u Lepoglavu, Josip Broz je stvorio plan za bekstvo iz sudskog zatvora. O tome je bio dobio direktivu od ure akovia. Brozu je u zatvor bila doturena mala pila pomou koje je uspeo da prestrue pet sipki na prozorskim reetkama. Ostalo je da prestrue samo jo jednu, kad je iznenadno premeten u drugu eliju. O tome pria Mihajlo Vrane: Broz je produio svoju aktivnost i u zatvoru i odravao veze sa Partijom. Pridobio je jednog straara, Petra Brkia1, 1 O Petru Brkiu Mihajlo Vrane daje sledee podatke: Petar Brki bio je kovaki radnik, ali je poslije Prvog svjetskog rata otiao u andarme. Kasnije je preao u sudske straare. Bio je simpatizer komunista i s njima mnogo razgovarao u zatvoru. Pomagao je Josipu Brozu u pripremama za bjekstvo. Lino je nosio Brozova pisma iz zatvora i unosio pisma upuena Brozu. Kasnije je meni aktivno pomagao u bjekstvu. Poslije mog uspjenog bjekstva iz zatvora Sudbenog stola Brki je morao da pobjegne iz Zagreba. Emigrirao je iz zemlje i otiao u Rusiju, gdje je primljen na KUNMZ (Komunistiki univerzitet nacionalnih manjina Zapada). Meutim, prilikom istke 1933 godine bio je iskljuen iz Partije. Tom prilikom kritikovana je naa partijska organizacija zbog toga to je dopustila da u nju bude primljen jedan bivi andarm. Na elu komisije koja je razmatrala taj sluaj bio je neki Angaretis iz Litve, za koga se kasnije ustanovilo da je pijun. Godine 1938 Brki je uhapen i, izgleda, likvidiran. Brki se u Rusiji oenio jednom Ruskinjom, lanom Partije, a radio je u nekoj tvornici gdje se isticao na radu i bio udarnik." BOMBAKI PROCES 175 i preko njega odravao kontakt sa vanjskim svijetom. U prvom redu povezao se sa urom akoviem, koji se tada nalazio u Zagrebu. Nekako u to vrijeme bilo je uhapeno i predano sudu nas nekoliko komunista, pet do est. Broz je naao naina da se i s nama povee. Jedanput nam je javio da doemo u zatvorsku kapelu. Naime, mi smo kao uhapenici imali pravo da nedjeljom idemo u crkvu. Koristei se jedanput tim pravom, mi smo, idui u kapelu i natrag, uspjeli da porazgovaramo o nekim vanim partijskim pitanjima. Broz nam je tom prilikom saopio, izmeu ostalog, i to kako komunisti treba da se brane na procesu. Komunisti rekao je on treba da priznaju na sudu da su lanovi Partije i kao takvi treba da Partiju brane od kleveta klasnog neprijatelja i njegovih plaenika, treba da svojim dranjem na sudu diu njen ugled u masama. Prije ove direktive, koju nam je Broz dao u zatvoru, nama je govoreno da na sudu ne smijemo priznavati ba to da smo lanovi Partije. Zagrebakoj partijskoj organizaciji bilo je stavljeno u dunost da oslobodi Broza. Ona je izvrila potrebne pripreme napolju, dok je Broz vrio pripreme u samom zatvoru. U ugovoreno vrijeme trebalo je da se on iz svoje elije spusti u dvorite koje se nalazi izmeu Sudbenog stola i Kotarskog suda.

Pilom doturenom u kruhu Broz je prepilio reetke na prozoru elije. Za ovo mu je bilo potrebno nekoliko dana opreznog rada. Konano mu je ostalo da prepili samo jo jednu ipku na reetki. Dalje je sve bilo organizovano i naa veza, straar Brki, sa svim detaljima upoznata. I kad je ve izgledalo da e se sve svriti kako je zamiljeno, Broza su prebacili u drugu eliju. Nije tono ustanovljeno da li je to bio puki sluaj ili je policija nanjuila da se sprema bjekstvo i obavijestila o tome upravnika zatvora." JEDNA FOTOGRAFIJA DRUGA TITA IZ 1928 GODINE L mtiett Znj, tatut i t d S*d*nj< zanimanje^ Rodrv, mitilo.<?""<**"<- '/ ?"*'-> Zivicjjiu <i[iiin Z*dn|t obiUnaliSte: Sluilo u vioniSIvu kod: Izmjere tijela: Clm Cta glava . prsa . . j? Sposobnosti: Govori jezike? 'nr~*'-'*~ ''/ '..... ita, piSe: Spretnost i umjea: Praktika: Mijenjanje oblija: Nadjevanjt krivih imena: I m Zloinaki jezik: Rukopis,: PRVOG MAJA 1928 UHAPEN JE DRUG TITO KAD JE POKUAO DA OSLOBODI OD POLICIJE JEDNOG RADNIKA, UESNIKA U DEMONSTRACIJAMA. POSLE OSLOBOENJA, 1945 GODINE, PRONAEN JE U ZAGREBAKOJ POLICIJI OVAJ Deseta glava SUZANJ BROJ 483 Lepoglava. U samici. esti januar 1929. Teror buroazije. Ubistvo ure akovia. CK KPJ odlazi u emigraciju. Borba na robiji. Josip Broz u Mariboru. Posle pet godina robije konano na slobodi. Lepoglava je malo mesto ispod planine Ivanice. U nae doba Lepogiava je postala sinonim robije, a u prolosti kroz vekove trna je na glasu kao arite nauke i umetnosti, kao se-dite prvog univerziteta u Hrvatskoj. U zgradi velikog pavlinskog manastira, u kome se nalazio univerzitet, krajem prolog veKa smetena je robijanica. Pavlini ili beli fratri podigli su svoj manastir oko 1400 godine. Turci su ga nekoliko puta ruili, a u XVII veku zgrada je dobila svoj dananji oblik. Lepoglava je bila prvo neka vrsta srednje kole (od 1582) i za svetovnu mlade. Kao univerzitet poela je da radi od 1656 godine (filozofija, a 1673 i teologija) s povlasticom da daje i akademski stepen. Car Josip II ukinuo je pavlinski red i zatvorio Lepo-glavu. Neto kasnije upropaena je i razgrabljena bogata knjinica i zbirka dragocenosti. Sredinom prolog veka u Lepoglavi su poele pripreme za smetaj kaznenog zavoda u zgradu biveg manastira. Krajem prolog veka podignuta je odmah do nje jo jedna kaznionika zgrada, takozvana Nova zgrada, podeena za jedan naroito smiljen sistem muenja zatvorenika sistem izolacije. U njoj ima oko 300 elija. Njeni spoljni zidovi kao i visok

kaznioniki zid oko nje crvene su boje, zbog ega je August Cesarec u jednom svom romanu naziva crvenom klaonicom ljudskih dua. Jednog januarskog popodneva, 1929 godine, s grupom osuenika bio je doveden u Lepoglavu i Josip Broz. 12 178 PRILOZI ZA BIOGRAFIJU Evo kako Josip Broz pria o svom dolasku u Lepoglavu Uveli su nas kod upravnika robijanice. U prvi mah ga nisam poznao. On nam je govorio kako treba da se ponaamo, kakav je red na robiji. Kad sam ga malo bolje pogledao, prepoznao sam u njemu Maksimilijana Bohaeka1, koji je bio u mojoj regimenti na Karpatima i s kojim sam jedno vrijeme bio zajedno i u zarobljenitvu u Rusiji. I on je mene prepoznao... Iz prostrane upravnikove sobe odveli su nas u jednu prostoriju koju su nazivali kupatilo". Tu su nas prvo dograbile brice i oiali nas do koe. Zatim nam je bilo nareeno da se skinemo do gola i da uemo u kadu punu prljave vode i dlaka. Vodu u kadi nisu mijenjali, nego smo se jedan za drugim morali prati u istoj vodi. Tresli smo se od zime. Poslije toga dali su nam robijako odijelo. To su bile prnje, noene bogtepita koliko godina od drugih robijaa. Na kraju ljekarski pregled, a onda kroz more hodnika, kroz razna eljezna vrata u samicu. Tu su nas jednog po jednog gurnuli u samicu, davi nam u ruku po dvije limene porcije i kaiku. U samici se nalazio krevet koji se sklapao u tri dijela, na njemu prljava, poluprazna sla-marica i dva tanka ebeta. Iako je pod u samici bio od betona, preko dana nije se smjelo na nj ni sjesti ni lei. U eliji je bilo hladno, nije se loilo. U jednom uglu mala stolica i kibla. Poslije izvjesnog vremena otkljuala su se vrata i straar mi je u eliju ubacio hljebac od nekih 800 grama. Za veeru se dobijala ajnpren-juha. Tek u sedam sati uvee smjeli smo da rasklopimo postelju. Od studeni se nije moglo spavati. Svakih petnaest minuta ispod prozora razderao bi se straar viui: Straa, pozor!" To su se straari dozivali nou, kontroliui se meusobno, i opominjali robijae da im je svaki pokuaj bjekstva, zbog budnih straa, uzaludan. Ujutro su ve u est sati zazveketali kljuevi, a uvar se proderao: Kible van, smee van!"... Tri mjeseca proveo sam tako u samici. Knjiga nisam imao. Svako jutro donosili bi mi korpu punu perja, koje je do mraka trebalo iijati. Dok je Josip Broz provodio dane u samici lepoglavske robijanice, u Jugoslaviji bilo je dolo do krupnih promena. Terete sve jae ekonomske krize buroazija je elela da prebaci na lea radnih masa, pa je kralj Aleksandar 6 januara 1929 godine izvrio dravni udar, ukinuo Vidovdanski ustav i zaveo otvorenu diktaturu velikosrpske buroazije. Sve politike partije bile su zabranjene, ukinute sve garantije linih sloboda, ugnjetavanje pojedinih naroda pojaano, zavedena otra preventivna cenzura. Rukopisi za dnevnu tampu morali su da budu prethodno noeni, kao naprimer u Beogradu, na esti 1 Dr. Maksimilijan Bohaek bio je upravnik kazmone u Lepoglavi do 1932 godine, kada je bio smenjen s ovog poloaja. Naredne 1933 godine, dr. Bohaek se udavio u moru kod Bakarca. SUZANJ BROJ 483 179 sprat Uprave grada, gde su ih cenzurisali polupismeni policiski pisari. Oni su raspolagali jednim indeksom zabranjenih reci i te reci su nemilosrdno brisali.

Poslednji broj Borbe" iziao je 12 januara 1929. Svi su lanci bili zabranjeni, pa je redakcija Borbe" prkosno napisala: Kako radi izvjesnih razloga ne moemo vie donositi mnogo stvari iz nae unutarnje politike i ekonomske situacije, to emo mjesto toga iznositi bolje stvari iz nae i strane knjievnosti. U dananjem broju donosimo nekoliko pjesama srpskog pjesnika Zmaja Jove Jovanovia i jedan pasus iz kranskog Svetog pisma Starog zavjeta." Na prvom mestu Borba" je donela Zmajevu Jututunsku narodnu himnu": Boe sveti podri nam kralja, Zdrava, krepka, ohola i slavna, Jer na zemlji nit' je kadgod bilo, Niti e Mu ikad biti ravna. Daj Mu s neba najsvetlije dare, Policiju, picle i andare. Ako nee da dumana svali, Bar na svome nek' srce iskali." estojanuarski reim znaio je jo jau eksploataciju radnih masa, pogotovo kad se ima u vidu da je ekonomska kriza bila u punom jeku. Industriska preduzea dola su u teak poloaj, broj zaposlenih radnika stalno se smanjivao. Drava je bila u velikim finansiskim tekoama. Vrednost dinara dola je u opasnost, pa je zakljuen u inostranstvu stabilizacioni zajam. Jedan od uslova ovog zajma bio je slobodan izvoz deviza. Ovaj uslov koristili su veliki kapitalisti, nekoliko reimlijakorupcionaa, a naroito strani kapital, da prebace svoje plasmane u inostranstvo. Ovakav reim trajao je svega est ne-delja i za to vreme je izvezeno iz Jugoslavije vie deviza nego to je iznosio stabilizacioni zajam. Morala se sprovesti devalvacija, umanjenjem vrednosti dinara za 28%. To je jo vie otealo ekonomsku situaciju zemlje, a naroito radnih slojeva, na ija je plea pao itav teret ove transakcije. Za tekstilnu industriju Hrvatske uvoeni su stari strojevi, mahom iz Poljske, koji tamo nisu bili rentabilni, a ovde je rentabilitet postizavan neverovatno niskim nadnicama. Osim toga opao je izvoz agrarnih produkata. Seoski proizvodi prodavali su se u bescenje. Za deset dinara mogla su se 12* 180 PEILOZI ZA BIOGRAFIJU dobiti 33 jaja, litar mleka za pola dinara, litar vina za dinar. Seljaci u pojedinim mestima Hrvatske ak su ostavljali stoku na sajmovima, jer je vie nisu mogli prodati. Zaduenost seljaka uzimala je pretee razmere. Poloaj velikog dela seljaka bio je utoliko tei to su oni jo uvek morali da snose terete agrarne reforme iz 1920 godine. Veleposednicima je seljatvo moralo da plati ottetu od tri i po milijarde dinara. Seljaci su bili prisiljeni da se zaduuju, a da zemlju, dobijenu agrarnom reformom, preprodaju sitnim i krupnim zelenaima.1 Pod vidom zatite malih posednika, Dvorska kancelarija je, nekoliko dana posle 6 januara, izdala saoptenje da je kralj Aleksandar pristupio reavanju pitanja seljakih dugova i da e to smatrati za svoj prvi zadatak. Aleksandar je pozvao kao savetodavca pri tom reavanju gazda Iliju Mihailovia, poznatog zelenaa iz umadije. Zatim je stvoren plan za osnivanje Agrarne banke, koja je, umesto da bude banka za kreditiranje seljaka, dobila kao glavni zadatak da otkupljuje od banaka one seljake menice koje su se mogle smatrati propalim. Tako je pravi smisao svega ovog bio ne spaavanje prezaduenog seljatva, nego spaavanje interesa banaka. Istovremeno, iz dvora se povela kampanja da svi dravni inovnici, profesori, uitelji, oficiri, pa ak i graniari, moraju da upiu po neku akciju Agrarne banke. Aleksandar je takoe nominalno upisao akcije Agrarne

banke, ali je svoje upise vrlo brzo preneo na dravne banke s motivacijom da su mu potrebne pare". Tako se on izvukao iz tog posla, ostavljajui sitne tedie da oni sa svoje dve milijarde dinara uloga zatiuju zemljoradnike", to jest banke. Ugnjetavanje pojedinih jnaroda u Jugoslaviji postalo je ee nego ikada, naroito ugnjetavanje Makedonaca. A dokle se ilo u Makedoniji do 1929 godine, reito govore podaci koje mi je poslao drug Lazar Mojsov, a koje je prikupio Institut za nacionalnu istoriju u Skoplju: ,,Za deset godina, od 1918 do 1928, u Vardarskoj Makedoniji prolo je kroz zatvore vie od 25.000 seljaka i graana. Tako je, na primer, u februaru i martu 1920 godine na Bregalnici uhapeno oko 400 dua, u avgustu 1923 u Strumici 200 dua, u leto 1924 godine u Kumanovu, Kratovu 100 dua, u junu, julu i avgustu 1925 1 I posle agrarne reforme velikom posedu bilo je ostalo jo dosta zemlje. Tako je, naprimer, 369 veleposednika (od toga 310 stranaca, mahom Nemaca i Maara) zadralo po 1.300 jutara zemlje. Osim toga stara jugoslovenska vlada, sklapajui Rapalski i druge sline nepravedne ugovore s Italijom, bila se obavezala da e tititi interese Italijana, veleposednika u Dalmaciji, na raun interesa dalmatinskih seljaka. Na 13.000 hektara zemlje u Dalmaciji, koja je bila vlasnitvo italijanskih veleposednika, uopte nije bio ukinut kolonatski odnos. SUZANJ BROJ 483 181 u Koanu i Stipu 150 dua, u septembru iste godine u Strumici i Valandovu 250 dua. U leto 1926 godine u okolini ova dva grada l!Q0 dua, u leto 1927 u Skoplju 100 dua, u novembru i decembru 1927 u tipu 400 dua, u Strumici i Beveliji 120 dua, u Kumanovu 50 dua. U isto vreme nad makedonskim seljacima izvreno je 1.400 politikih ubistava. Jedan talas tih masovnih ubistava bio je izvren 1919 godine u Tikveu, Velesu i na Bregalnici, 1922 godine u Kratovu i Koanu, 1923 godine u tipu, Koanu, Radovitu i Strumici (samo u selu Garvan 3 marta te godine pretsednik optine Marko-vi ubio je lino iz pukomitraljeza 28 seljaka). Dalja masovna ubistva odigrala su se 1925 u Koanu, Kratovu i tipu. Na Bregalnici 1927 godine bilo je ubijeno 160 dua, a u itavoj Vardarskoj Makedoniji 270. Za deset godina (19181928) spaljeno je 17 sela i 1.342 seoske kue. Samo u 1928 bilo je 16 politikih procesa sa 171 optuenim. Bilo je izreeno 9 smrtnih presuda, od kojih je pet izvreno. Osuena su na robiju 62 lica, od kojih 7 na po 20 godina, 6 na po 15 godina, 33 od 5 do 10 godina i ostali na jednu do pet godina."1 Komunistika partija Jugoslavije nije bila spremna da izdri udarac diktature. Svega nekoliko meseci pre 6 januara, na kongresu u Drezdenu, bilo je izabrano novo partisko rukovodstvo, kome je na elu bio metalski radnik uro akovi, odluan borac za jedinstvo Partije, protiv desne i leve frakcije. Iako je za politikog sekretara bio izabran Martinovi, a akovi za organizacionog, faktiko rukovodstvo bilo je u akovievim rukama zbog njegove vee politike zrelosti i borbenosti. Ali, za tako kratko vreme uro akovi, koji je u meuvremenu bio uhapen, nije uspeo da Partiju osposobi za borbu protiv diktature, koja je otpoela da se surovo obraunava s komunistima. Prvi odgovor na estojanuarsku diktaturu dao je Pokrajinski komitet za Srbiju. U noi izmeu 12 i 13 januara bio je

1 Teror je takoe besneo i u ostalim delovima Makedonije. U periodu od 1922 do 1931 godine u Pirinskoj Makedoniji, koja je bila pod vlau Bugarske, bilo je izvreno 1.850 ubistava, internirano 300 lica, a nestalo 15. U Bugarskoj za to vreme bilo je ubijeno 90 poznatih makedonskih radnika revolucionera. U septembru 1924 godine u Gornjoj Du-maji ubijeno je 200 Makedonaca, a u maju i junu 1925 u Nevrokopu 80 dua. U celoj Pirinskoj Makedoniji, od 1919 do 1925 godine, ubijeno je 700 Makedonaca, od toga najvei broj za vreme septembarskog ustanka 1924 godine. U Jegejskoj Makedoniji u periodu od 1 januara 1919 do 1 januara 1926 godine je ubijeno 1.041 lice, uhapeno 3.464 lica, a 1.165 porodica prognano. Za vreme od 1 januara 1926 do 1931 godine ubijena su jos 63 Makedonca, uhapeno 595, internirano 310, osueno na smrt 10. 182 PRILOZI ZA BIOGRAFIJU deljen letak koji su zajedniki izdali Pokrajinski komitet Partije i SKOJ-a. Kako je partiska organizacija bila oslabljena usled frakcionakih borbi i ienja prilikom sprovoenja Otvorenoga pisma" Komunistike Internacionale, rasturanje letka uglavnom je preuzela skojevska organizacija. Partiska organizacija rasturala je letak samo u jednom kvartu, a SKOJ u svim ostalim kvartovima i Zemunu. tampanje letka organizovao je sekretar PK SKOJ-a za Srbiju Aleksandar Rankovi1 u jednoj ilegalnoj partiskoj tehnici. Letak je bio tampan crvenim slovima na jednom malom tiglu. Zajedno s njime na tome poslu radio je novinar Bogdan Bilbija. Letak je rasturan uoi pravoslavne nove godine, pa je tom prilikom uhvaen na ukarici, kod fabrike eera, Bane Andrejev, koji je tada bio lan CK SKOJ-a, kao pretstavnik Makedonije. Kad je Andrejev doveden u policiju, on je odmah poeo da pod batinama provaljuje svoje drugove. Meu njima Ranko-via i Miloa Matijevia. Sutradan po rasturanju letka, agent provokator, stolarski radnik Slavko, prokazao je policiji radionicu Antuna Sokola i Steva Boljevia, koja je sluila za ilegalne sastanke i skrivanje ilegalnog partiskog i skojevskog materijala. Tom prilikom uhapeni su sekretar MK SKOJ-a Svetislav Stefanovi, Stevan olovi, lan MK SKOJ-a, Petar Grubor, Stevo Boljevi i drugi. Aleksandar Rankovi prvo je bio umakao agentima, ali je posle nedelju dana, 20 januara uvee, uhapen u ulici Miloa Velikog kada je izlazio iz tramvaja. Agenti su Rankovia pri-metili u tramvaju, pa su ga uhvatili kad se kretao prema jednom ilegalnom stanu u Sarajevskoj ulici. Uhapsio ga je agent Torbica. Odveli su ga u Glavnjau, gde su ga Vujkovi, Ko-smajac, Torbica, Stankovi i andarmeriski kaplar uro poeli 1 Aleksandar RankoviLeka roen je u selu Draevcu, krai Obrenovca, 1909 u siromanog seoskoj porodici, pa je 1922 godine doao u Beograd na zanat, u jednu abadisku radnju u Sarajevskoj ulici. Uslovi rada za egrte tada su bili teki. Rankovi je dobijao 8 dinara dnevno za hranu, a spavao je u radionici. Teki ivotni uslovi uticali su da je Rankovi rano pristupio radnikom pokretu. Tome je doprinela i injenica da su u radnji radili i neki simpatizeri KPJ. U godinama 1922, 1923 i 1924, kada je Partija bila ilegalna, radnici u radnji dobijali su ilegalne i polulegalne publikacije, sakrivali ih u rafovima u radnii, a Rankovi je nou izvlaio te broure i letke i itao ih. Tako se on, kao egrt, ve 1924 godine upisao u sindikate, u svojoj 16 godini ivota. Kada se oslobodio i postao kalfa, poetkom 1925 godine, poeo je da radi aktivno u upravi sekcije

abadiskih radnika, a 1927 godine postao je lan podrunice svih ivakih i tekstilnih radnika. lan SKOJ-a postao je 1927 godine. Koncem 1927 godine, posle pada Josipa Cazija, Otokara Kerovanija, Josipa i Pavla Kovaevia, postaje sekretar MK SKOJ-a za Beograd, a u prvoj polovini 1923 godine sekretar PK SKOJ-a za Srbiju. SU2ANJ BROJ 483 183 da tuku. Prvo su mu naredili da se izuje, pa mu zatim vezali lancima ruke na kratko". Isto tako su mu vezali noge, zatim mu kolena proturili izmeu vezanih ruku, a onda provukli tap izmeu lanaca na rukama i nogama, tako da je pao na lea, a tabani mu ostali okrenuti gore. Tada je poelo batinanje. Tukli su me ilom sea se drug Marko po tabanima, prstima, i ostalim delovima tela. Smenjivali su se jedan po jedan, dok su ostali veerali i pili vino... Batinanje je trajalo do iza pola noi. Posle toga su andarmi na leima izneii Rankovia u eliju, jer od batina nije mogao da stane na noge. Proneli su ga pored elije u kojoj su leali ostali drugovi. Svetislav Stefanoviea, budan u tom trenutku, provirio je kroz buu i video kako pronose Rankovia. Razbudio je drugove i rekao im: Ubili su Leku! Rankovi je baen u jednu eliju s betonskim podom, po kome je namerno bila prosuta voda. Te godine bila je strana zima. Da ne bi direktno legao na zamrznuti beton, Rankovi je stavljao hleb pod kuk, a pod glavu kantu za vodu. Tako se muenje i batinanje nastavljalo etiri noi, ali policija nije uspela da preko njega provali u skojevsku organizaciju u Beogradu i Srbiji i proiri hapenje u cilju njenog razbijanja. Na suenju u Dravnom sudu za zatitu drave, Rankovi, olovi i Matijevi odbili su sve optube, a izjavili su da su po ubeenju komunisti. Za vreme suenja 25 maja 1929 Rankovi je skidao odelo i pokazivao sudijama otvorene rane koje su mu bile nanesene januara meseca u Glavnjai. Pretsednik suda Rusomir Jankovi pozvao je sudskog lekara, a ovaj je dao miljenje da je to tuberkuloza koe. U tom trenutku uli su u sudsku dvoranu, agenti Vujkovi i Kosmajac, pa su optueni uinili pravu demonstraciju protiv policije, tako da je pretse-davajui morao da ukloni agente iz sudnice. Na kraju suenja Petar Grubor je uzviknuo: ivjela Komunistika partija! ivjela Trea Interna-cionala! Dravni sud za zatitu drave osudio je Bana Andrejeva na 15 godina robije, Petra Grubora1 na 12, Steva Boljevia na 10, Aleksandra Rankovia i Miloa Matijevia2 na po 6 godina i Stevana olovia3 na 5 godina. 1 Petar (Pera) Grubor izdrao je 12 godina robije i iziao iz Mitro-vice neposredno pred rat. Bio je jedan od organizatora ustanka u Lici. Poginuo je januara 1944 kod Otoca. 2 Milo MatijeviMrsa, poginuo je 1941 godine. Proglaen je za narodnog heroja. 3 Stevan olovi je poginuo 1941 u borbama oko Ivanjice. Ubili su ga etnici Drae Mihailovia. Proglaen je za narodnog heroja. 184 PEILOZI ZA BIOGRAFIJU estojanuarski reim preao je odmah i na direktno ubijanje rukovodeeg kadra Komunistike partije Jugoslavije. U Zagrebu, u aprilu 1929 godine, prilikom

jedne racije na Ribnjaku, uhapeni su uro Dakovi, organizacioni sekretar CK KPJ, i Nikola Heimovi, sekretar Crvene pomoi. Po nalogu Janka Bedekovia, efa zagrebake policije, akovi i Heimovi, prvo su bili mueni u zatvoru, a zatim su ih andarmi odveli na granicu prema Austriji, u blizini sela Svetog Duha, i obojicu ubili pucajui im u lea, toboe kad su hteli da bee u inostranstvo. Sin ure akovia i brat Heimoviev bili su digli tubu protiv neposrednih iz vrioca toga zloina, ali vojna komanda nije htela da preduzima nikakve mere, iako se obdukcijom utvrdilo da su i akovi i Heimovi prethodno bili mueni, a zatim ubijeni mecima ispaljenim iz neposredne blizine1. Pogibijom ure akovia rukovodstvo KPJ bilo je obezglavljeno. Bacilo je avanturistiku parolu oruanog ustanka i napustilo zemlju, na elu s Jovanom MaliiemMartinoviem, sekretarom CK KPJ. estoj anuarski reim nastavio je dalje krvavo obraunavanje s komunistima. Tako su ubijeni u Samoboru, u leto 1929 godine, Janko Mii, lan Biroa CK SKOJ-a, Mijo Oreki, lan Biroa CK SKOJ-a i Slavko Oreki. Agenti i policajci su ih opkolili u jednoj kui u Samoboru i posle kraeg pukaranja sve ih pobili. Godine 1930 u Zagrebu, na Goljaku, policija je na ulici ubila Peru Popovia Agu, organizacionog sekretara CK SKOJ-a, i Josipa KolumbaStanka, sekretara CK SKOJ-a. 1 Prilikom osloboenja 1945 godine u jednoj arhivi u Zagrebu pronaeni su spisi povodom tube akovievog sina. Iz tih spisa se videlo da su ubistvo izvrili andarmi Nikola Aralica i Milan Brki, po nalogu potpukovnika Radivoja Ristia, komandanta andarmeriskog puka u Zagrebu, 1929 godine. Prilikom prenoenja posmrtnih ostataka ure akovia iz Slovenije u Beograd, Borba" je napisala 21 aprila 1949 jedan lanak u kome je na osnovu naenog materijala opisala kako se ubistvo odigralo. Toga jutra u kancelariju tadanjeg pomonika ministra unutranjih poslova Veljka Miunovia doao je kapetan Dane Aralica i rekao: Drue generale, vidim iz novina da je uru akovia ubio Nikola Aralica. To je moj stric. On sada ivi u Vrcu, i ako vidi ovo u novinama, pobei e preko granice u Rumuniju. Nikola Aralica bio je odmah lien slobode. Na sasluanju je priznao da je izvrio taj zloin, branei se da je postupio po nalogu potpukovnika Ristia, komandanta puka. Aralica je tvrdio da nije znao ko su akovi i Heimovi, nego je mislio da su to obini komunistiki kuriri". Na suenju u Okrunom sudu u Beogradu, 13 maja 1950, Nikola Aralica osuen je na smrt. Bio je uloio albu, ali je Vrhovni sud Narodne Republike Srbije 12 juna 1950 potvrdio presudu. SUZANJ BROJ 483 185 U jesen 1931 ubijen je u Zagrebu Josip Debeljak, sekretar CK SKOJ-a. Pri hapenju je pruio otpor i uspeo je da umakne agentima, ali je posle nekoliko dana ubijen u opkoljenoj kui na koju je otvorena vatra iz puaka i mitraljeza. Neto pre toga, pri pretresu jedne kue, policiski agenti ubili su partiskog funkcionera Adamia. Ovde je nabrojano samo nekoliko imena rukovodeih komunista koje je reim velikosrpske buroazije pobio u prvim godinama diktature. Lista ubijenih sadri desetine imena.

Istovremeno komunisti su masovno hapeni u svim krajevima zemlje. Policija je razbila partiske organizacije u Beogradu, Niu, Mostaru, Sarajevu, Zagrebu, Osijeku, Velikom Bekereku, Kumanovu, Bjelovaru i drugim mestima. Iz Ljubljane je bila dovedena grupa skojevaca na elu sa sekretarom PK SKOJ-a za Sloveniju Edvardom Kardeljem1. Poetkom 1930 godine bio je stigao iz Moskve lan CK SKOJ-a Alojz Kocmur2, koga je policija uhapsila u Beogradu. Kocmur je provalio Edvarda Kardelja kao sekretara PK SKOJ-a za Sloveniju, koji dri vezu sa lanom CK KPJ Krkom Stani-savljeviem3. Sefu policiskih agenata Vujkoviu Kocmur je dao javku za sastanak s Edvardom Kardeljem. Tako je 17 februara 1930 godine Vujkovi stigao u Ljubljanu i doao na sastanak u ulici Gradie kod Drame. Kazao je ugovorenu lozinku, ali je odmah zapitao da li moe da se nae s Krkom Stanisavljeviem, jer ima toboe za njega vanu potu. Ne slutei nita, Edvard Kardelj je odgovorio da treba da se sa Stanisavljeviem nae istog dana u sedam i po uvee u parku Tivoli. Na to je Vujkovi dreknuo i potegao revolver, a iz okolnih ulica iskoili su policiski agenti, ugurali Edvarda Kardelja u 1 Edvard Kardelj potie iz radnike porodice. Otac mu je bio krojaki radnik, a kasnije podvornik u koli. Bio je dugi niz godina lan Socijaldemokratske partije. Majka Edvarda Kardelja radila je kao radnica u fabrici duvana u Ljubljani i bila je veoma aktivni sindikalni funkcioner. Edvard Kardelj je, kao deak od 9 godina, uestvovao s majkom u prvomajskoj povorci 1919 godine u Ljubljani i nosio transparent. U svojoj esnaestoj godini, kao ak uiteljske kole, postao je skojevac, uestvovao je u nizu akcija, delio je letke po Ljubljani i radio u ilegalnoj tampariji. Krajem 1927 godine postao je lan Mesnog komiteta SKOJ-a, a 1928 godine sekretar Pokrajinskog komiteta SKOJ-a za Sloveniju. Majka Edvarda Kardelja umrla je 1944 godine, pod tekim okolnostima u ljubljanskoj bolnici. Za vreme rata bila je hapena, a 1944 godine bila ju je udarila kap. U bolnici katolike asne sestre" nisu htele da joj ukazu bilo kakvu pomo, tako da je majka Edvarda Kardelja faktiki umrla u bolnici od gladi. 2 Kocmur je u jesen 1941 pobegao iz kaznionice u Sremskoj Mi-trovici i otiao u partizane. Godine 1942 dozvolio je da iv padne u ruke ustaama, koje su ga kasnije obesile. KrkaDimitrije Stanisavljevi, jedan od ilegalnih partiskih radnika za vreme estoj anuarske diktature. 186 PRILOZI ZA BIOGRAFIJU jedno dvorite i odmah poeli s tuom. Boksovali su ga u trbuh, lupali drkom revolvera u glavu. Zatim su ga ubacili u automobil i odveli u policiju. Vujkovi je nastavio s batinama. Udarao je Edvarda Kardelja korbaem po leima i licu. Bilo je oko pet posle podne, a u sedam i po KrkaStanisavljevi je imao da bude u Tivo-liju. Trebalo je izvesti neki manevar i onemoguiti Vujkoviu da uhvati Stanisavljevia. Edvard Kardelj je rekao Vujkoviu da prestane s tuom, jer eli da mu neto kae: Ono ,,u sedam i po u Tivoliju" bila je lozinka. Vi ste trebali da odgovorite: Tamo je zima", pa poto niste odgovorili, znao sam da ste agent!

Vujkovi je tada nastavio s tuom traei od Edvarda Kardelja da kae gde je Stanisavljevi. Tada je Kardelj rekao da je sastanak zakazan u osam uvee u Smartinskoj cesti. Batinanje je bilo prekinuto. Desetak minuta pre osam Edvard Kardelj, sav izubijan, bio je doveden u martinsku cestu. Agenti su blokirali sve okolne ulice. Izbilo je osam, a Stanisavljevi nije dolazio. Bilo je ve osam i petnaest, a njega jo nije bilo. Edvard Kardelj stajao je i dalje sam na ulici, dok je Vujkovi u ulazu jedne kue psovao. U pola devet bilo je jasno da Stanisavljevi nee doi, da je Edvard Kardelj nasamario Vujkovia. Stanisavljevi je ustvari bio doao u sedam i po u Tivoli i ekao Kardelja itav sat, lju-tei se to ga nema. Sutradan je saznao za hapenje, pa je ubrzo napustio Ljubljanu, produivi put za SSSR. Kad je Vujkovi video da je nasamaren, poeo je odmah na ulici da korbaem bije Kardelja. U policiji je tua nastavljena itavu no. Ali Vujkovi nije mogao da ma ta izvue iz Kardelja. Posle dve noi neprekidnog mlaenja, Vujkovi je krenuo za Beograd, naredivi da se Kardelj sprovede u Glav-njau. Usput je Kardelj bio zadran u zagrebakoj policiji nekoliko sati, gde je bio ponovo premlaen. U Beogradu je Kardelj odveden u novu zgradu Uprave grada na esti sprat, gde su u muenju uestvovali osim Vujkovia, jo Kosmajac, Tomi i Stankovi. Preko itave noi trajalo je muenje, a preko dana Kardelj je sa jo 15 drugova leao u jednoj sobici mansarde. Meu njima su stalno sedeli andarmi, koji su opet za svoj raun tukli za najmanju sitnicu kako Kardelja tako i ostale drugove. Tree noi muenja, Vujkovi i Kosmajac dohvatili su Kardelja, otvorili prozor, strmoglavili ga napolje drei ga za noge. U takvom poloaju Kardelj je proveo nekoliko minuta. Vujkovi je govorio: SU2ANJ BROJ 483 187 Priznaj, majku ti tvoju, jer emo te baciti na kaldrmu, kao to smo uinili s Neiem1. etvrte noi posle muenja, Vujkovi je naredio da se donese jedan povei dak, zapretivi pritom: Bie baen u Dunav! Posle 10 dana takvog isleivanja" Kardelj je, zajedno s ostalim drugovima koje je Kocmur provalio, bio sproveden u staru Glavnjau. I tu je bilo tue u nekoliko mahova, ali ne u onakvoj formi kao u novoj Glavnjai. Jednom sam zapitao druga Kardelja ta je u tim momentima oseao. Kako sam se oseao kad sam bio muen? U itavoj toj atmosferi gotovo nisam osetio batine. Teko je to opisati. Samo nijednog momenta nije mi dola pomisao da ne mogu da izdrim. U septembru 1930 godine Dravni sud za zatitu drave osudio je Edvarda Kardelja na dve godine strogog zatvora. Kaznu je izdrao u Zabeli kraj Poarevca. Tako se nizala provala za provalom. Sve vee i vee grupe komunista izvoene su na sud i slate u kaznene zavode, u Sremsku Mitrovicu, Lepoglavu, Poarevac, Maribor i Ni. Tadanje rukovodstvo Partije koje je bilo pobeglo u inostranstvo na elu sa politikim sekretarom Martinovicem, poto je pre toga bilo dalo direktivu za oruani ustanak, nije imalo nikakve veze sa zemljom. 0 tome kae Josip Broz: Jedna od glavnih pogreaka politike linije rukovodstva na elu s Martino viem bila je u tome to ono uope nije znalo ocijeniti situaciju i odnos snaga, ve

je s jo nekonsolidiranom Partijom, Partijom izoliranom od masa, uzelo kurs na oruani ustanak protiv monarhofaistike diktature. To je bila, najblae reeno, obina avantura i zloinako postupanje s malobrojnim lanstvom Partije i omladine. Partija se u to vrijeme jedva bila poela oporavljati i konsolidirati. Brojala je svega oko 3.500 lanova, a otprilike toliko i SKOJ. Nezavisni sindikati brojali su oko 20.000 lanova i, prema tome, njihov uticaj na radne mase u preduzeima nije mogao biti veliki. Partija je imala slab, vrlo slab uticaj na seljatvo, a i na veliki dio radnike klase. U vojsci nije imala nikakve veze, a kamoli pozicije. Prema tome, bila je izolirana, bez izgleda na bilo kakvu podrku irokih masa grada i sela, pri emu treba istai i injenicu da buroazija jo nije bila poela da se obraunava meu sobom. Iako je u parlamentu dolo do ubistva poslanika HSS, Seljako-demokratska koalicija nije zauzela, niti je za to imala volje, nikakav agresivan stav prema reimu. Ona je bila 1 Vladimir Nei, ubijen u beogradskoj policiji 1929 godine. 188 PRILOZI ZA BIOGRAFIJU spremna na kapitulaciju im bi je reim jae stegao, ona je bila spremna i na sporazum uz manje koncesije. Ali reim nije htio na to ii, jer je znao njenu slabost; on je znao da to nije ona snaga koje se mora bojati. Reim je vidio veu opasnost u maloj, nesreenoj Komunistikoj partiji Jugoslavije i ba zbog toga se svom silom okomio na nju, da bi je uinio bezopasnom za vie godina, ako je ve ne moe unititi, emu se vjerojatno nadao. Da je estojanuarska diktatura bila diktatura buroazije, i, to naroito velikosrpske buroazije, pokazuje injenica da je Zakon o zatiti drave, koji je inkriminisao svaki politiki rad partija, primenjivan protiv pretstavnika radnih masa, u prvom redu komunista, bez obzira na nacionalnost, a tek uzgredno i protiv nekih nesrbijanskih graanskih politiara. Karakteristino je da nijedan srbijanski politiar nije bio osuen po ovom zakonu na robiju. Samo u jednom sluaju bila je izreena kazna zatvora i to uz custodia honesta, to jest s pravom na povlastice i optenje sa spoljnim svetom. Inae, svi postupci protiv srbijanskih graanskih opozicionera zavravani su jedino policiskim kaznama. Posle tri meseca izdrana u samici Josip Broz bio je prebaen u skupni zatvor. U to vreme komunisti, politiki krivci, bili su potpuno izjednaeni s kriminalcima. Na njih su bile primenjivane sve vrste disciplinskih kazni, dupli okovi (okovi na nogama i rukama, desna noga vezana lancem s levom rukom i leva^ruka s desnom nogom), kratko vezanje, mrana elija, tvrdole i bezbroj drugih. U Lepoglavi svi osuenici morali su da rade. Fabrika Penkala", koja je prodavala svoje proizvode po itavoj zemlji, ustvari je bila Lepoglava. I Josip Broz je morao da radi. Uprava kaznenog zavoda zaposlila ga je kao majstora u elektrinoj centrali ili munjari", kako su je zvali u Lepoglavi. Ta centrala, sa dva dizelmotora i generatorima, nalazila se u samom kaznenom zavodu. Istovremeno je Josip Broz, kao najstariji u munjari", imao pravo da se kree po itavom kaznenom zavodu s elektrinom probnom sijalicom i kletima u rukama. Kad god bi se dogodio kakav kvar, zvali bi Josipa Broza da ga popravi. Upravnik zavoda dozvoljavao je i nekim graanima u Lepoglavi da pozivaju Broza da im popravlja kvarove na elektrinoj mrei. U januaru 1930 godine u kazneni zavod Lepoglavu bio je premeten iz Sremske Mitrovice Moa Pijade. On o svome boravku s Josipom Brozom u Lepoglavi pria:

Dok je naa grupa bila na robiji u Mitrovici, redovno smo vercovali novine i u njima proitali izvetaj o suenju Josipu Brozu. S nama je do tada bilo na robiji nekoliko radnika, ali se SU2ANJ BROJ 483 189 nisu drali najbolje, pa nam je Brozovo dranje znailo veliki dobitak. Govorili smo: Najzad nam dolazi na robiju radnik koji je revolucionar." U januaru 1930, kad je naa grupa bila prebaena iz Mitrovice u Lepoglavu, dok smo Pera Grubor i ja kao cuvaksi" ekali pred kupatilom na red, priao nam je Broz i rekao svoje ime: Joa". Josip Broz je radio u munjari", maloj elektrinoj centrali, koja je snabdevala elektrikom zavod i okolno selo. U toj munjari" nalazila su se dva dizelmotora s generatorima. U jednoj susednoj odaji nalazio se drebank, na kome je stalno radio. On je bio rukovodilac partiske organizacije u kaznenom zavodu. Tito, ja i jo jedan radnik sainjavali smo radioniku eliju, jer sam ja bio prebaen kao Titov pomonik u munjaru"1. Slobodno vreme popodne, naroito uvee, posveivali smo naem obrazovanju. Sa ono malo sredstava koja smo tada imali, sa ono malo knjiga, ali i sa malo znanja, mi smo organizovali kurseve i poeli da radimo. Napolju je situacija bila uasna: partiske organizacije bile su razbijene, u Zagrebu nije postojalo gotovo nita, tako da spolja nismo mogli imati gotovo nikakvu podrku. Cak neko vreme kasnije preko drugova koji su izlazili s robije, a i mi pismenim putem, mogli smo neto da doprinesemo za oivljavanje organizacije Partije u Zagrebu... Broz je svoje slobodno vreme provodio u itanju kao i svi drugovi, vredno uei i spremajui se. Imajui mogunosti, kao elektriar, da izlazi van zidova, Tito se u Lepoglavi u gostionici Fidlerice2, a i nekim privatnim stanovima, sastajao s drugovima iz Zagreba, kao na primer s Pajom Gregoriem. U munjari", gde sam bio neka 1 Josip Broz, Moa Pijade i jedan radnik po imenu uni fotogra-fisali su se jednom u centrali, kriom. Zanimljiva je istorija te fotografije. O njoj pria Moa Pijade: Na tu fotografiju, koju je snimio jedan na drug robija, bili smo zaboravili, ali posle rata dobio sam nekoliko komada s raznih strana. Izgleda da je ova fotografija bila umnoena u policiskim arhivima. Na nekim fotografijama otseen je uni. Godine 1948 ovu fotografiju do-nela mi je jedna devojka, ijeg se imena ne seam, i rekla mi da je tu fotografiju njoj predao za vreme rata njen brat, gimnazista, kad je polazio u partizane. Pri rastanku rekao joj je: uvaj ovu fotografiju, pa ako ja poginem, a ti je lino odnesi drugovima koji su na njoj." Josip uni bio je hrvatski nacionalista, pa se na robiji bio zbliio s komunistima, ali se kasnije vrlo slabo drao. 2 Fidlerica je bila starija ena, bogomoljka. Posle osloboenja ostala je u Lepoglavi, pa je opet inila usluge zatvorenicima u Lepoglavi. Zbog toga su je nae vlasti bile uhapsile i htele da izvedu pred sud, ali je intervenisao drug Tito: Pustite staricu, ona je bogomoljka. Pomagala je nama, sada pomae ovu reakciju u zatvoru. Ona ne vidi razlike, jer smatra da ini dobra djela. Stara Fidlerica je umrla 1952 godine. 190 PRILOZI ZA BIOGRAFIJU

vrsta Titovog pomonika, najvei deo vremena provodio sam u prevodu Kapitala", a, bogami, Tito me je poduavao u radu oko pokretanja dizelmotora. I taman kad sam bio savladao posao i kada je trebalo da ja putam centralu u pogon, Tito je bio prebaen u Maribor, a ja povuen sa rada. Evo kako je do toga dolo: Prvo su nas premestili u novu zgradu, dok je Broz po dogovoru ostao u staroj zgradi radi veze. U novoj zgradi bilo je drugova koji su mislili na bekstvo. Jedan opasan kriminalac smislio je plan, odnosno pretstavio je tako nekim drugovima u naoj zgradi, da on ue iz nove zgrade u staru zgradu, pa e onda organizovati bekstvo svim ostalim. Samo je trebalo da ga oni pomognu. Na njegov plan nasela su tri druga iz nove zgrade. I kriminalac je uspeo da ue u staru zgradu i da se zaposli u jednoj radionici. Jednog dana sreo je Josipa Broza i izneo mu svoj plan i dogovor sa drugovima iz nove zgrade. Broz ga je odmah odbio i o tome meni govorio. I ja sam se sa njim sloio. Posle nekog vremena ovaj kriminalac je uspeo da pobegne. To je izveo preko nekih veoma visokih krovova. Ali jednog jutra iznenada je dolo Brozu nareenje da spremi stvari jer e ii u Maribor. Bili smo uzbueni. Takoe nismo znali -ni da e ona tri druga iz nove zgrade, koja su nasela na plan koji je kriminalac napravio, ii u Maribor. Tek posle izvesnog vremena od odlaska Josipa Broza i ova tri druga bilo je jasno zato su njih prebacili za Maribor. Jedan osuenik beao je po Slavoniji, doao je u sukob sa andarmima, ubio jednog od njih i, kako izgleda, priao je o svom bekstvu, o dogovoru sa drugovima iz nove zgrade i tom prilikom pomenuo i ime Josipa Broza. To je bio razlog zbog ega su Josip Broz i jo tri druga bili prebaeni u Maribor." Kada je Josip Broz 1935 godine, posle izdrane robije, otiao u SSSR on je podui izvetaj napisao o prilikama na robiji pod naslovom: Iz ivota komunista na robiji u Jugoslaviji". Evo jednog dela tog izvetaj a, ija se kopija nalazi u arhivi CK KPJ: Iznaam ovdje jedan kratak odlomak iz mog susretaja i doivljaja sa M. Pijade i jo nekim drugovima u Lepoglavskoj ka-znioni. Zelja mi je da bar priblino opiem neke drugove, a naroito druga M. Pijade, koji ve 10 godina ami u kaznionama Jugoslavije. Govorim zato u kaznionicama, jer je drug Pijade, zajedno sa jo nekim drugovima, ve dva puta baen iz Mitrovice u Lepoglavu i obratno, iz Lepoglave u Mitrovicu. Ovo esto prebacivanje iz kaznione u kaznionu vri se zbog toga to reim smatra, da su ti ljudi opasni po mir i poredak u kaznionama, ako su dulje vremena na jednom mjestu. Ta prebacivanja skopana su sa raznim maltretiranjima, kako od strane andara na putu, tako i od strane uprave zavoda kamo drugovi dou. Zbog takvih preSUZANJ BROJ 483 191 bacivanja i maltretiranja izgubio je svoj mladi ivot drug Zlatko najder. Evo jedan primjer kako se drugove maltretira kod prevoenja iz zavoda u zavod: drug Pijade priao mi je im je doao prvi put u Lepoglavu: Kad su nas u Mitrovici izveli u dvorite andari nam poee prijetiti da e nas pobiti kao zeeve ako samo mrdnemo na putu. Na to ih je jo hukao upravnik zavoda, poznati sadista i krvnik komunista u Mitrovici, Pui. andari nas itavim putem pratie prijetnjama i psovkama. Dobili smo utisak, ja i moja tri druga, da se zaista andari spremaju da nas pobiju i onda proglase da smo htjeli bjeati. To je bilo u ,.,modi" 1929 i 1930 g. Kad smo stigli na stanicu u Lepoglavi, bila je tamna no (do kaznione ima nekih 800 koraka). andari se postavie iza nas, zapretie da e

odmah pucati im vide kakav sumnjiv pokret. Tako mi proosmo ovaj put u raspoloenju na smrt osuenih, oekujui svaki as da e planuti hitci ili bode u lea." To rade po nalogu sluge krvavoga reima, da na taj nain prirede borcima radnike klase predsmrtne trenutke. M. Pijade doao je u Lepoglavu sa drugom akijem, Gru-borom i ipiem. A do tada bilo nas je u Lepoglavi svega trojica komunista, jer mi smo bili sueni prije dolaska vojno-faistike diktature., a dravni sud je slao sve u Mitrovicu. Dolazak druga M. Pijade nas je mnogo razveselio, a specijalno mene. Ja sam uspio da ga dobijem za rad u elektrinu centralu kaznione, gdje sam i ja radio kao elektriar. Tu smo proveli zajedno sve do vremena kad sam bio ja pod kaznu baen u mariborsku kaznionu. Tu sam imao prilike da upoznam karakter i ivot tog naeg druga, koji je 1925 osuen na 20 godina robije, i to sve zbog efa reima, koji je u ono vrijeme mislio tom kaznom zapla-iti S. Radia, kad je taj putovao po Evropi i poao ak u Rusiju. Drugu Pijadi bila je ta kazna kasnije skinuta na 12 godina (prole godine suen je izmeu ostalih i on na dvije godine radi pjevanja rev. pjesama, tako da ima svega da izdri 14 godina robije). Drug Pijade ima sada oko 48 godina, ali izgleda mnogo stariji, zbog patnja koje je do sada pretrpio na robiji. Drug Pijade polazio je slikarsku akademiju u Miinchenu, jo prije rata. Kasnije je kao umjetnik radio u Parizu, gdje je bio vie gladan nego sit. Za vrijeme svjetskog rata on se nalazio u Makedoniji, gdje je bio namjeten u jednoj gimnaziji kao nastavnik crtanja i dapae zamjenjivao neko vrijeme upravitelja gimnazije. im je svrio rat, on naputa dravnu slubu, naputa slikarstvo i posveuje se novinarstvu kao komunista. Na prvom jugoslavenskom novinarskom kongresu u Sarajevu 1920 on je bio izabran kao prvi sekretar tog udruenja, koje se osnovalo na tom kongresu za itavu SHS. Otro njegovo pero esto pogaa protivnike radnike klase u SHS. On ureuje i neumorno sarauje na raznim komunistikim listovima i asopi192 PRILOZI ZA BIOGRAFIJU sima. Poslije zabrane partije i rev. tampe on i dalje radi, dok konano nije bio uhapen i 1925 g. osuen radi tampanja partijskog ilegalnog lista na 20 godina robije. Kad je doao na robiju on nije klonuo, on nije skrstio ruke. On je vidio ta manjka radnikoj klasi u Jugoslaviji, vidio je da je potrebno prevaati marksistiku literaturu. Radnikoj klasi u Jugoslaviji trebala je marksistika naobrazba, to najvee oruje u borbi protiv buroazije. On se bacio na rad. Uz pripomo jo jednog druga, on je preveo na na jezik ogromno djelo Marxa Kapital", preveo je dalje Bijedu Filozofije" i jo neke stvari. Tim svojim djelima on je uinio ogromne usluge proletarijatu nae zemlje. On je dostojno vrio do sada svoju komunistiku dunost. Drug Pijade se bavi i slikanjem na robiji. Poto je kazniona opkoljena visokim zidom mi smo udesili tako da je on mogao slikati sa krova centrale, koji je ravan. Naslikao je nekoliko krasnih pejsaa. Kad je iscrpio vidokrug sa krova, onda je poeo da slika oblake, u emu je zaista veliki umjetnik to su mu najljepe slike. Kod mene u centrali je sa naroitom ljubavlju pazio maine kad su bile u pogonu. esto je izraavao elju da bude radnik, metalac. Inae je jo uvijek onaj stari borac. Na kakvu nepravdu sa strane uprave znade planuti bez obzira na disciplinsku kaznu, koja ga eka. Jednom prilikom je kaznioniki uitelj, koji je inae i reimski pijun, a u kaznioni vri i cenzuru pisama, zlostavljao jednog mladog druga zato to ovaj nije neto po uiteljevoj volji napisao u pismu. Pijade

je otiao da intervenira kod uitelja, kod ega je dolo do sukoba, jer je taj uo nazvao komuniste banditima. Uitelj je dao obojicu na raport. Kod raporta je upravitelj vidio da uitelj nema pravo, te je htio da kazni samo onog mladog radnika, nato je Pijade protestirao i traio da se i njega kazni. Razumije se, bilo mu je udovoljeno i on je bio baen u samicu"... Na robiji jo ima nekoliko drugova, koji ve 14 godina robuju. Dvojica od tih jesu, drug Caki i Steji, sueni prvi na doivotnu robiju, a drugi na smrt, zbog pokuaja atentata na regenta 1921 godine, ali je i Steji pomilovan na doivotnu robiju. Obojicu je reim uspio duevno unititi stranim mukama, najprije u policiji gdje su ih u Glavnjai zvijerski muili, a kasnije i na robiji. U mitro-vakoj kaznionici bili su obojica 7 godina u tekim okovima i u strogim samicama. Mueni i maltretirani i dalje u kaznioni ti heroji radnike klase postali su duevni bogalji. Ali u svijetlim momentima uvijek su oni stari oduevljeni borci, spremni da se svakog asa i dalje bore. I najstranijim mukama i dugotrajnim trpljenjem reim njih nijeuspio slomiti. Drug Caki je star skoro 60 godina. Poznati i obljubljeni voa i borac vojvoanskog proletarijata bio je on prije no to je pao na robiju. Svaki puta kada se na robiji vodila borba trajkom glau, drug Caki je izdrao do kraja. Bilo DRUG TITO I MOA PIJADE U ELEKTRINOJ CENTRALI KAZNENOG ZAVODA U LEPOGLAVI ALEKSANDAR RANKOVlC NA ROBIJI U SREMSKOJ MITROVICI 1929 GODINE EDVARD KARDELJ SNIMLJEN U BEOGRADSKOJ POLICIJI 1930 GODINE SNIMAK DRUGA MILOVANA DILASA KAO ROBIJAA U SREMSKOJ MITROVICI SU2ANJ BROJ 483 193 je to u petnaestodnevnom trajku glau 1927 g. u Mitrovici. Onda kratak uspjeni trajk 1931 g. u Lepoglavi, onda drugi esnaesto-dnevni trajk glau u Lepoglavi 1931 g. Fiziki i duevno iscrpljen taj je stari proleter volio rade poginuti u borbi, nego da bude trajkbreher ili da se da ak i od vlastitih drugova nagovoriti da jede, jer drugovi vodei rauna o njegovom stanju predloie mu da ne trajkuje. Drug Steji je ve 14 godina u Mitrovici, njega reim ne prebacuje u druge zatvore, jer se je uvjerio da je uspio Stejia stranim mukama, kroz niz godina, toliko umno onesposobiti da mu vie nije opasan. Steji je zaista postao umobolan, uslijed svih muka to je morao da pretrpi. Na primjer, on stalno svakoga ubjeuje kako je on pronaao jedan patent, po kome se moe snijegom loiti pe, tako da bude ovjeku upravo vrue u sobi. Osim toga patenta on govori da je pronaao jo nekoliko, ali svi ti patenti polaze od snijega i od leda. Zato drug Steji stalno fantazira ba od snijega i od leda, nije li to karakteristino? Iz toga se da zakljuiti kako strano je on morao patiti kroz itavih 7 godina, okovan u teke okove, koji su mu uasno iznakazili noge u studenoj samici, gdje se ni u najveoj zimi ne loi. Na pola poludivi od svih patnja i studeni u njegov se bolesni mozak uvrtila fiksna ideja da se moe iz snijega i leda stvoriti toplota. Da je on mogao kraj svega toga ostati iv uzrok je taj, to drug Steji posjeduje

ogromnu fiziku snagu. Razumije se da je sada i fiziki skren, obolio je na krofulozi itd. Odkad su poeli dolaziti mnogi drugovi komunisti na robiju, njegov je um pomalo opet oivio, naroito kad su drugovi uspjeli da ga dobiju u svoju sredinu. U stalnom saobraaju sa drugovima, on je poeo da se pomalo oporavlja, umno i fiziki. Ali je poslije trajkova drugova glau opet baen meu kriminalce, jer reimu nije u interesu da poludjeli komunista opet ozdravi. Reim bi dapae volio da svi komunisti polude, za to se toliko i trudi da drugovima im vie ogori ivot, bilo moralnim ili fizikim patnjama. U ljetu 1931 doao je iz mitrovake kaznione u Lepoglavu jedan transport od 70 kanjenika. Izmeu tih bilo je 35 politikih, t. j. komunista. Prebaeni su u Lepoglavu zbog pobune u Mitrovici radi smrdljive hrane i pokvarenog hljeba, radi ega su mnogi teko oboljeli. Uprava zavoda je, u sporazumu sa ministarstvom, izdvojila one za koje je mislila da su najopasniji i poslala u Lepoglavu. Na putu, u zatvorenim marvinskim vagonima, okovani i povezani jedan uz drugoga, drugovi su neprekidno pjevali revolucionarne pjesme. U svakoj veoj varoi, a naroito u Zagrebu, gdje je vlak dulje vremena stajao, orila se iz zakljuanih vagona najljepa proleterska pjesma Internacionala. Radnici na eljeznikoj pruzi zastajali su i sa ozarenim licima sluali tu pjesmu, koju neustraivo pjevae osueni i okovani proleterski borci u vrijeme, kada je 13 194 PRILOZI ZA BIOGRAFIJU vojno-faistika diktatura najstranije bjesnila, kada je ubijala na desetke hrabrih boraca i kanjavala na dugotrajnu robiju samo radi jedne takove pjesme. andari su bjesnili, grozili pucanjem, zaletavali se noevima na okovane drugove, koji su pjevali, ali naili su na prijetee oi okovanih Promete ja i moradoe ustuknuti. Kad su ovi drugovi doli iz Mitrovice, naa mala grupica od 7 drugova, koliko nas je do tada bilo u Lepoglavi, mnogo se obradovala. Nali smo se opet zajedno, stari prijatelji i znanci iz rada i borbe napolju. Odcjepljeni jedni i drugi od vanjskog svijeta svaki se ipak nadao da e neto nova uti. Prva pitanja bila su: da li partija vani radi, da li je uspjela izdrati taj teki nalet vojno-fa. diktature itd. Ni dugotrajna robija ni muke nisu teke, sve se to skoro sa lakoom podnaa, kad ovjek zna da partija dalje postoji, da radi, da nije pobijeena t. j. unitena..." Na kraju izvetaja o Lepoglavi Josip Broz pominje ukratko i ostale osuenike koji su bili s njime na izdravanju kazne u ovom kaznenom zavodu. Iz Lepoglave Josip Broz je prebaen u kazneni zavod u Maribor, poetkom 1931 godine, zajedno sa dr. Monijem Levi, Stevom oloviem i Jovom Trajkoviem. U to vreme u Mariboru nalazili su se od ranije Rodoljub olakovi, Rade Vu-jovi, Janko Butalo, krojaki radnik iz Bele Krajine i Kocman, radnik iz Celja. Mariborska tamnica bila je poznata kao najgora u staroj Jugoslaviji. Upravnik je bio Nikola Vrabl, ili Rabelj", kako su ga robijai i nazivali, to slovenaki znai krvnik. O susretu s Josipom Brozom u Mariboru pria Rodoljub olakovi: Vrabl1 je nas politike krivce odmah po dolasku bacio u samice. Ja sam izdrao punih 14 mjeseci u samici. U oktobru 1930 organizovali smo trajk glau. Petog dana trajka u moju eliju upali su uvari, naredili mi da sjednem, natukli mi luaku koulju, strpali naroita gvoa u usta da ih ne mogu zatvoriti, a zatim

mi je jedan natstraar nabio u usta crijevo i gurnuo mi ga do stomaka. Poslije toga je donio lijevak i po1 Nikola Vrabl bio je uhapen 1945 godine, jer je pod okupacijom bio upravnik kaznenog zavoda. Godine 1947 njegov sin pisao je jedno pismo drugu Titu, molei da se otac pusti iz zatvora, jer je bio izdrao dve treine kazne. Drug Tito je intervenisao da se Vrabl pusti na slobodu. Rodoljub olakovi ovako opisuje jedan svoj razgovor s drugom Titom povodom putanja Vrabla na slobodu. Mnogo godina docnije, u ljeto 1947 godine, bio sam kod Tita u gostima u Sloveniji. Proputovao sam tada s njime gotovo cijelu Sloveniju. Jednog dana, vraajui se iz Stmia, zaustavili smo se da se SUZANJ BROJ 483 195 mou njega i gumenog crijeva sasuo mi pola litra vrue orbe. Vaenje gumenog crijeva iz stomaka jo je vie boljelo. Poslije toga natstraar mi je pakosno rekao: Eto ti sad, pa sad trajkuj glau. Ja sam odmah pred njim stavio dva prsta u usta i poblju-vao svu hranu. Neete ni vi. Moete mi ponoviti. Jedanaestog dana trajk smo okonali, dobivi izvjesne olakice. Ja sam ak dobio i pravo da umjesto fizikog rada obavljam posao pomonika knjigovoe. Meutim, kada su Tito i drugovi doli u Maribor, njih su strpali u samice, a protiv nas takoe se reim pootrio. Istovremeno, iako nismo imali veze s Titom i drugovima koji su bili u samicama, izjavili smo upravniku kaznione da emo odmah otpoeti sa trajkom glau. On se uplaio ovoga trajka i pristao na nae uslove. A nai uslovi bili su slijedei: zajednika soba za nas osmoro, pravo da moemo da itamo knjige, da ne radimo napolju fizike poslove, svijetlo do 12 sati nou, etnja u krugu svaki dan, a nedjeljom dva puta, da moemo dobijati pakete od kue i jednom mjeseno do pet kilograma. Kada smo se sreli s Titom u zajednikoj sobi, on nam je rekao da su i oni u samicama zaprijetili trajkom glau. Uslovi u tamnici i dalje su bili vrlo surovi. Hrana je bila vrlo rava. est stotina grama hljeba dnevno, a mesa svega jednom nedjeljno. Ujutru bismo dobijali ajnpren-supu, u podne jedno jelo, strano kiselu repu ili polutruli krompir, zatim oljuteni jeam s krompirom, a ljeti samo porciju prezrele salate. Pakete smo mogli dobijati, ali osim mene i jo jedno dva druga, rijetko ih je ko dobijao. Uprava kaznenog zavoda vodila je strogu kontrolu nad time da paketi dolaze samo od najue rodbine." Uprava kaznenog zavoda vrila je raznovrstan pritisak na politike osuenike. Tako je upravnik Vrabl pozvao Josipa Broza i sasluavao ga zato nee da trai uslovni otpust. U arhivi mariborskog kaznenog zavoda naen je sledei dokumenat: odmorimo i ruamo u jednom vonjaku kraj Maribora. Desno od nas, kroz kronje, nazirali su se zidovi mariborske tamnice. Sjea li se kaznionice i Vrabla? upitao me je Tito. Kako se ne bih sjeao. Zna li da je Vrabl bio u zatvoru? Kako bio, a zar je puten? Njegov mi je sin pisao i molio me da ga pustim. Ja sam se aauzeo i pustili su ga. Nikada ga ja ne bih pustio, rekao sam Titu. Sta je on s nama i ostalima radio.

Ti si sekta, rekao je Tito i slatko se nasmijao." 13* 196 PRILOZI ZA BIOGRAFIJU KRALJEVINA JUGOSLAVIJA UPRAVA MUKE KAZNIONE U MARIBORU Broj 766/32. Zapisnik sastavljen u upravi muke kaznione u Mariboru dana 12. 2. 1932. u smislu raspisa Ministarstva pravde od 30. 11. 1931. broj 138.946. Prisutni: Upravnik Vrabl Niko, preglednik Monik Anton. Iz zatvora se dovodi osuenik mat. br. 483 B r o z Josip i na pitanje, zato ne moli za uslovni otpust, izjavljuje: Po mojem miljenju propisi o uslovnom otputanju za politike osuenike se uope ne mogu primenjivati, jer bi to znailo, da se moraju odrei svojeg politikog uverenja. U tom me potvruje takoe injenica, da ministarstvo pravde dosad jo nijednom politikom osueniku nije dozvolilo uslovnog otpusta, iako su za njega molili. Cilj uslovnog otpusta jeste, da se uslovno otputeni osuenik pobolja odnosno da bar pokae volju za poboljanje. Ja se pako svog politikog uverenja ne mogu odrei, usled ega niti ne molim za uslovni otpust." Pr. p. SUANJ BROJ 483 Monik Anton N. Vrabl Josip Broe Stevo Sabi iz Tomaa nije u tim danima zaboravljao svog druga iz Velikog Trojstva i nastojao je da poloaj Josipa Broza i ostalih drugova u mariborskoj kaznionici olaka. U arhivi nekadanjeg kaznenog zavoda u Mariboru pronaeno je pismo Steve Sabia koje glasi: Dragi Joa! Konano ipak primih i od Tebe vijesti, mislio sam, da Te ve nema meu ivima. Veseli me mnogo, da su moje misli postale lane, a ne samo mene; nego i sve nae roake, koji su takoer drali da si nas ostavio zauvijek i t. d. Mnogo me veseli, da se ne dosauje, da ipak imade dovoljno duevne hrane; no ni mi na slobodi nemamo ba sve, to bi htjeli i elili; odnosno, to bi trebali, da se lino usavravamo; no ipak dosta je i ovo, to imademo na raspolaganju i t. d. i t. d. Mnogo me veseli, da su Poljka i mali arko dobro oni su potpunoma osigurani u svakom 197 pogledu. Ja sam Ti poslao ovih dana jedan paket u kojem imade 2 kg. slanine, 2 kg. salame, nekoliko siraca i jedan kruh. Ovako u Ti svaki mjesec poslati tako, da o tome ne vodi rauna gladovati nee u nikojem sluaju. Ja sam ve govorio sa svima naima roacima o tome, pa smo se suglasili jednoduno, da emo Te hraniti, pa makar kako teko bilo; t. j. makar kakove razmjere kriza zauzela toliko emo jo i zaraditi, da i Tebe prehranimo i t. d. Da li Tvoji ostali drugovi to dobijaju od svojih? Javi mi, da znadem, te eventuelno, da i njima to pomognemo u hrani. Ja znadem, da ete Vi svi dijeliti, pa mislim, da Vam nee dosta biti, pa bih Vam poslao svaki mjesec oko 10 kg. O tome mi javi, da znadem im prije kartom. Svi nai Ferdo, Franjo, Marko, Joa i ostali jo

uvjek po starom ivotarimo muimo se sa punom nadom i vjerom za skori boljitak. Joa je upravo ovih dana doao kui osjea se potpunoma dobro i mnogo Te pozdravlja. Ja se pak borim s poljoprivredom, gnjavim se i muim kao svi poljoprivrednici koristi nikakove toliko, da ivim nekako i t. d. U ovim prilikama uvjek sa enitbom odgaam, ekam bolja vremena. Mnogo naih seljaka pada pod steaj oko 5060% ve ove godine ne e moi podmiriti poreza i dae sve je prezadueno i t. d. Toliko ukratko poslije malo obirnije, kada mi se javi. Sada sam i bolestan influenca, pa u zavriti. Svi Te mnogo mnogo pozdravljaju, a napose Te pozdravlja iskreno Tvoj Stevo. 10. 3. 1932." Uprava kaznenog zavoda odmah je obavestila upravu policije u Zagrebu, traei da se povede istraga, da li je Stevo abi roak Josipa Broza. O tome svedoi akt iji je prepis naen u kaznenom zavodu u Mariboru: 1407/32 andarmerijskoj stanici u Bjelovaru Ovdanji osuenik B r o z Josip, roen 1892 godine u Klanjcu, zaviajan u Zagorska sela, kat. vere, oenjen, mehaniar i privatni inovnik iz Zagreba, Petrova ulica broj 60, bio je suen od sudbenog Stola u Zagrebu dne 14. XI. 1928 pod I. 3778/28 radi zloinstva po l. 1 to. 1, 2 i 6 Zakona o zatiti javne bezbednosti i reda u dravi na 5 godina robije. Kaznu izdrava sada u mukoj kaznioni u Mariboru. Broz Josip je dana 14 ov. mj. primio paket sa hranom od Stjepana abia, natporunika u miru, Ciglena, pota Severin kraj 198 PRILOZI ZA BIOGRAFIJU Bjelovara; od njega je primio takoe pismo, koje prilazem u prepisu. Izvolite izviditi i saoptiti da li je Stjepan Sabi neki roak osuenog Broza Josipa i kakav interes ima u tome, da se zanima za sudbinu ovdanjih osuenikakomunista i da je spreman on sam i drugi slati Brozu Josipu i drugim ovdanjim osuenicima-komu-nistima pakete sa hranom. U Mariboru, dne 16 marta 1932. Upravnik: Vrabl U arhivi je pronaeno i sledee pismo Josipa Broza upueno Stevi Sabiu: Maribor, 8. V. 1932. Dragi Stevo, primio sam Tvoj paket sa iv. namirnicama i pismo; bilo je sve u redu, onako kako si u pismu naveo. Bio sam neobino obradovan kad sam vidio da si se odmah odazvao da mi pomogne ti ovom tekom stanju; tim vie to vidim da si jedini ti od sve moje rodbine koji najvize vodi rauna o meni. Sto se tie toga da mi i dalje alje svakog mjeseca po neto za jelo javljam ti za sada ovo: paketa mi nemoj slati tako dugo dokle ti ne javim; za sada jo nemam pravo na paket, jer sam zajedno isti dan sa Tvojim paketom dobio i iz Zagreba jedan paket, tako da je svega skupa bilo 14 kg, pa su mi ono to je bilo iznad 5 kg zaraunali unaprijed. Osim toga dobili su po neto i moji prijatelji od svojih, tako da za sada pomalo imamo. Nego nefito drugo bih ja tebe molio: prema onome to si mi poslao, vidio sam da si poneke stvari kupio, pa u mjesto da mi kupuje tamo Ti

mi rade poalji jedno pedeset dinara, jer dozvoljavaju i ovdje mjeseno kupiti po prilici do 2 kg slanine i slino. Osim toga, ja u zadnje vrijeme nemam ni dinara svoga novca, tako da nemam ni za potarinu; morao sam za ovo pismo pozajmiti. Do pred kratko vrijeme imao sam stalno poneto novaca, jer mi je Poljka redovno slala, no u zadnje vrijeme mi ne alje nita. I obzirom na krizu na novanom tritu kae da ne moe nai naina kako da mi poalje, ali se nada da e nai nekakav put da mi poalje. Prije kratkog vremena sam dobio od nje pismo i fotografiju arka. Mali se toliko razvio da ga skoro ne bi prepoznao. Inae kae da se dobro ui. Pisao mi je i on: pita me kada u doi k njemu? Osim toga poslao mi je neke svoje crtee. U glavnom njima je tamo dobro i to me prilino tjei. Iz Tvoga pisma sam razabrao da ni kod vas na selu nije najbolje; mnogo bi me interesiralo kad bi Ti meni malo opirnije o SU2ANJ BROJ 483 199 tome pisao. Kad je kod vas tako loe ta mora istom biti u siromanijim krajevima: Zagorje, Lika itd. Iz ekonomskih asopisa vidimo da.je stvoren neki Zakon o razduenju seljaka. Kako moja ostala braa, Franjo i Ferdinand? Molim Te pitaj Marka da li njemu ta pie Joko, bivi Polakov mainista? Ako sluajno ide u Vel. Trojstvo, pozdravi tamo moje znance, a naroito Filipa Kranelia. Javi mi takoer kako kod vas ove godine izgledi za etvu? Mislim da nije nakodila odvie duga zima? Za Srem, Posavinu itd. znamo da su strahovito nastradali od poplave. Tu je dakako posve iskljuena proljetna sjetva, to e jo vie pogorati poloaj seljaka iz tih pokrajina. Mnogo mi pozdravi sve roake i prijatelje. Kad bude u Bjelovaru onda pozdravi Joku. Mnogo Te srdano pozdravlja Tvoj Josip." Upravnik kaznionice Vrabl nije propustio da i o ovom pismu obavesti jednim aktom andarmeriju u Bjelovaru. Prepis tog akta takoe je naen u kaznionikoj arhivi: 2276/32 Zandarmerijskoj stanici u Bjelovaru K broju 385. Pozivajui se na dopis ovog ureda broj 1505/32 od 23/111. 1932 aljemo Vam prepis pisma kojeg je pisao osueni B r o z Josip na naslov: Stjepan a b i , nadporunik u penziji, selo Toma kraj Bjelovara. U Mariboru, dne 9 maja 1932. Upravnik: Vrabi ,,U samici u Mariboru pria Josip Broz najstraniji mi je bio, ini mi se, onaj dan kad sam, jednog ledenog jutra, kroz malo prozore pokriveno daskama, uo kripanje jedne lokomotive koja je tuda prolazila. Na njoj je bio neki neuki mainovoa, pa je tako naglo koio, tako je postupao s jadnom mainom da mi je dolo da mu po viem kroz prozor: ovjee, ne mui je!" Poslije smo mi komunisti bili puteni iz samica i smjeteni u zajedniku sobu. Uslovi robijanja bili su vrlo teki. Svi zajedno nismo dobijali vie od jednog do dva paketa mjeseno. Zato smo imali izabranog ekonoma, koji je itav paket dijelio na osam dijelova, a zatim svaki dio na 30 djelia. To nam je bio i

200 PRILOZI ZA BIOGRAFIJU SUZANJ BROJ 483 201 dodatak u ishrani, a obino se sastojao od kocke eera na dan, renjia slanine ili tome slino. Stalno smo bili polugladni. Mnogo je smetalo drugovima to nismo imali duvana. Jedva je dnevno stizala po jedna cigareta na nas osmoro, od kojih, na sreu, polovina nije puila. Tako smo jednu cigaretu dijelili na 4 dijela. Olovkom bi naznaili tri crte na cigareti, pa bi svaki puio do svoje crte. Najslai je bio zadnji dio. Zato smo red kod puenja mijenjali, da bi svakoga dopalo da pui kraj cigarete. U sobi smo imali osam postelja. Daske, na njima slamarica sa slamom koja se nije mijenjala i po pune tri godine. Na postelji nije bilo plahta ni jastuka, nego samo tanko ebe ljeti, a neto deblje zimi. U posteljama bilo je puno stjenica. One su se zavlaile naroito u daske na krevetu. Dugo i dugo smo razmiljali o nainu kako da ih utamanimo. Kriom smo nabavljali petrolej, ali nije mnogo pomagalo. Onda smo izmislili ovakav metod. Uzmemo daske i onda u rupe i upljine na dasci zavlaimo usijanu icu i tako tamanimo gamad. U uglu sobe nalazila se na jednom podijumu kibla. Ujutru prvi pozdrav straara bio bi: Kible van, smee van. Svakog jutra iznosili smo kiblu do klozeta, tamo je ispra-njivali, a straar bi se derao na nas: Tatino, bre! U sobi se nije loilo, zima nas je strahovito pogaala. Konano je Colakovi uspio da ishodi da kupimo furunu novcem koji su mu njegovi poslali. Tu furunu smo nazvali burujka". Oko nje smo se uvee okupljali i razgovarali. Sam na ivot tekao je ovako. Zimi smo morali da ustajemo u est sati, a ljeti u pet. Preko dana nas osmoro morali smo da napravimo hiljadu osam stotina kesa od papira. Kad su nas smjestili zajedno, izvrili smo podjelu rada. Jedan je sjekao papir, drugi mazao lijepak, trei lijepio, tako da smo itav posao obavljali za dva sata. Naravno, po propisima kaznione bili smo za ovaj posao plaeni! Zaraivali smo svaki po 3 do 4 dinara mjeseno. Za polovinu te sume mogli smo nabavljati neto od namirnica, a druga polovina bi se zadravala da bi nam se predala kad izdrimo kaznu: Da bismo imali sredstava da otponemo poten ivot", kako je govorio upravnik. Dolazili smo u kontakt i sa kriminalcima. Oni su imali samo jedan cilj, da dou do pomilovanja. Izmiljali su sve i sva, mogue i nemogue stvari, pronalaen je ak i perpetuum mobile, ljudi su rjeavali i kvadraturu kruga i druge probleme, sve u nadi da e na taj nain doi do pomilovanja. Drugi opet, ija mata nije radila u tom pravcu, a eljeli su da budu pomilovani, izmiljali su druge stvari. Po njima, kraljica Marija se poraala svakog dana dva puta, i to ee je raala princa nego princezu, jer je za muko dijete, navodno, amnestija trebalo da bude ira." Uprkos svim merama koje je preduzimao upravnik, grupa komunista u Mariboru uspela je da dobavlja redovno tampu i knjige. O tome pria Rodoljub Colakovi: Ja sam radio kao pomoni knjigovoa, a knjigovoa je bio inovnik kaznione, jedan student prava, Slovenac, po imenu Gregori, koji je za platu od 900 dinara

radio taj posao. To je bio plaljiv ovjek, ali, iako je bio klerikalac, pomagao nam je u mnogim stvarima, jer se u to vrijeme pop Koroec nalazio u internaciji, pa je i ovaj mladi klerikalac u neku ruku bio u opoziciji prema reimu. Najvaniju uslugu on je inio time to je u svoje raunske knjige, preko podne, stavljao Slovenca", a ja bih novine proitao, na mali komadi papira sitno ispisao najvanije vijesti, to sakrivao u lic" i nosio drugovima, koji su ih nestrpljivo ekali. Kod ovog inovnika dolazio je jo jedan inovnik, po imenu Maks Fier, koji je imao za enu Srbijanku. I ona je esto dolazila u kancelariju i slala mi neto hrane. Jednom mi je poslala pare torte, a da bi svakome dopao zalogaj, podijelili smo to pare na osam dijelova. Isti taj inovnik bi obino kupio i jabuka za nas, pa bih ih ja skrio u nogavice i nosio drugovima. Morao sam prei iz prizemlja ak na prvi sprat, pa je bila velika opasnost da me neki straar u prolazu ne pretrese, to je bio vrlo est sluaj. Primjenjivao se i sistem suvog kupanja" to jest skidanja do gola i detaljnog pretresanja. U tamnici postojao je partijski komitet, kome se na elu nalazio Tito. Partijske sastanke redovno smo odravali, jednom nedjeljno. Za teoretski i drugi rad imali smo malo uslova. Nismo imali knjiga, a ipak se intenzivno radilo. Imali smo organizovani kurs iz politike ekonomije. Tito je najvie proraivao Anti-Duhringa", studirao je politiku ekonomiju i filozofiju. Jednom, kad je traio od upravnika da mu propusti neku istoriju grke filozofije, ovaj mu je odgovorio: Kaj e vama filozofija, kladivo je za vas. Tito je mnogo itao i psihologiju, naroito Behterjeva. Radilo se individualno, ali je svaki lan Partije na sastanku morao da podnese svoj plan i izvjetaj koliko je preao materijala. Tito je osim toga uio i engleski. Odravali smo svake nedjelje po jedno predavanje iz oblasti knjievnosti, istorije radnikog pokreta, nauke itd. Tito je drao predavanja iz Oktobarske revolucije. Ja sam u Mariboru preveo Finansiski kapital" od Hilferdinga. U razne sveske koje sam imao pred sobom prvo sam prepisivao citate iz Dravnog prava" Slobodana Jovanovia, a poslije nekoliko stranica prevodio sam Hilferdinga. Inae u naoj tajnoj biblioteci imali smo osim Antii. 202 PRILOZI ZA BIOGRAFIJU Duhringa", Drave i revolucije", jo i Akumulaciju kapitala" Roe Luxemburg, Ekonomsku teoriju Karla Marxa" od Kaut-skog, Marxovu Bedu filozofije" i Finansiski kapital" R. Hil-ferdinga. U Mariboru je i Vujovi zavrio prevod AntiDiih-ringa", a Tito i ja smo pregledali prevod, jer je Tito dobro znao njemaki. U tamnicu dolazilo nam je legalno nekoliko asopisa, kao na primjer Srpski knjievni glasnik", Bankarstvo", Narodno blagostanje", Stoer" i Ekonomist" na engleskom jeziku. Uporno smo radili da uhvatimo vezu sa drugovima napolju. To su bila teka vremena. Partijska organizacija u Zagrebu toila je razbijena. Ipak je drug Tito uspio da se povee s jednom drugaricom, koja je bila sluila kao veza naim drugovima u Zagrebu koji jo nisu bili uhapeni." Tako je Josip Broz proveo pet godina na robiji. Glavo jedanaesta PONOVO NA SLOBODI Izlazak sa robije. Uzroci slabosti rada Partije. Kako je nastalo ime Tito. Ilegalni prelaz preko granice i odlazak do CK u Be. lan Politbiroa CK KPJ.

Partiska konferencija za Sloveniju u dvorcu biskupa Romana. Titov susret sa Edvardom Kardeljem. Tito ponovo u Beu. Odlazak u Moskvu. Josip Broz je izdrao i ostatak kazne od tri i po meseca u Frankopanskoj kuli u Ogulinu. U martu mesecu 1934, stra-ari ogulinskog sudskog zatvora sproveli su ga u policiju, gde mu je saopteno da su mu vlasti odredile rodno selo Kumrovec u Zagorju kao prinudno mesto boravka. Ova mera bila je pri-menjivana protiv mnogih ne samo komunista, nego i pretstav-nika graanskih partija koji su bili u opoziciji prema diktatorskom reimu kralja Aleksandra. Tako je Josip Broz doao krajem marta u svoje selo Kumrovec. Uputio se pravo u rodnu kuu. Neposredno pre njegovog dolaska bio mu je umro brat Dragutin Karlo, koji je stanovao u roditeljskoj kui. Tu je zatekao samo njegovu enu i decu. Istoga dana, po dolasku u svoje selo, morao se prijaviti vlastima, pretsedniku optine u kojoj se nalazio Kumrovec. To su bila Zagorska Sela, nedaleko od Kumrovca. U optini je Josip Broz zatekao pretsednika Josipa Juraka. s kojim se poznavao jo od detinjstva. Jurak je zatvorio vrata, priao Josipu Brozu, potapao ga po ramenu i rekao: Dobro si se drao! Ovakav stav Jurakov iznenadio je Josipa Broza. Jasno je bilo da reim kralja Aleksandra nema nikakve podrke u narodu, ali da jedan pretsednik optine, i to naimenovani pretsednik, koji bi u itavom kraju trebalo da bude glavna podrka re204 PRILOZI ZA BIOGRAFIJU zimu, da takav ovek estita jednom komunisti koji je odleao pet godina robije, zaista je bilo neoekivano. Pretsednik optine je, dalje, rekao Brozu da bi po propisima trebalo da se javlja svakoga dana, ali je pritom namignuo. Znai, i njemu je jasno bilo da Broz nee ostati dugo u svom rodnom selu. Tako je i bilo. Broz je obiao u selu sve svoje roake i poznanike, odlazio preko Sutle, u Podsredu, do svoje tetke Ane, upoznavao se sa stanjem u zagorskom i slovena-kom selu. Samo jednom licu nije se dopadalo to se Broz vratio. Jedne nedelje, u kapeli sv. Roka pop je posle slube poeo da govori kako se u selu pojavio antihrist, ciljajui pritom na Brozove razgovore sa seljacima. Kao prvo trebalo je napustiti Kumrovec i vie se ne javljati vlastima. Iz Kumrovca je otiao u Samobor, gde se privremeno nastanio kod svoje sestre Tereze, udate za jednog obuara u tom mestu. Iz Samobora Josip Broz je odlazio u Zagreb, gde je uspostavio kontakt s ilegalnom partiskom organizacijom. im je nestanak Josipa Broza iz Kumrovca bio primeen, zagrebaka policija izdala je za njim poternicu. Zato se on vie nije mogao da kree pod svojim pravim imenom, a morao je takoe da promeni spoljanji izgled. Pre svega, pustio je brie, koji su mu dosta promenili fizionomiju. Obojio je i kosu, crvenkastom bojom, i poeo da nosi naoare. Jo ranije, dok je bio u selu Veliko Trojstvo, upala mu je jednom prilikom, 1924 godine, ioda u oko, pa je dobio zapaljenje oiju. Morao je hitno da ode u Zagreb na operaciju, kod jednog lekara specijaliste. Posle te operacije nosio je naoare dok mu oko nije sasvim ozdravilo. Sada, po izlasku s robije, 1934 godine, stavljao je naoare od obinog stakla, da ga policajci i detektivi ne bi mogli lako da prepoznaju.

Josip Broz je uzeo i drugo ime. Tada je bilo nuno i to je vailo kao pravilo da se u partiskom radu ne nastupa pod svojim pravim imenom, kako bi se smanjila mogunost provala. Naprimer, ako bi bio uhapen neki lan Partije koji zna prava imena drugih lanova Partije, pa pod torturom odao drugove, policija bi im odmah ula u trag. Isto bi se desilo i ako bi provokator prodro u neku partisku organizaciju. A ako bi postojali pseudonimi, policija ne bi znala o kojim se ljudima radi i gde se oni nalaze. Pre odlaska na robiju, Josip Broz je imao nekoliko parti-skih imena, kao Georgijevi, Zagorac i druga. Imenom Zagorac, potpisivao je i neke lanke u radnikoj tampi. Ime Tito Josip Broz uzeo je 1934 godine. On sam veli da ga je uzeo tek 1936 godine, kada je utvrdio da njegovo ranije ilePONOVO NA SLOBODI 205 galno ime Rudi upotrebljava jo jedan lan Centralnog komiteta, Rodoljub olakovi, da ne bi dolo do nepotrebnih komplikacija. Meutim, iz dokumenata u arhivi CK KPJ iz 1934 godine vidi se da je Josip Broz jo odmah po izlasku s robije upotrebljavao ime Tito. U Moskvi, na radu u Kominterni, Josip Broz je imao ime Valter. To ime upotrebljavao je i za vreme rata 19411944 u telegramima s Moskvom. Zato je Josip Broz uzeo ime Tito? Da li je imao izvesnih razloga da uzme ba to ime? Josip Broz o tome veli da se nije rukovodio nikakvim posebnim razlogom, nego da je ime Tito esto u Hrvatskoj, a naroito u Zagorju.1 Preko publiciste Steve Galogae Josip Broz se povezao s partiskim rukovodstvom u Zagrebu, u kome su bili graevinski radnik Franjo Kralj, pearski radnik Drago Petrovi, krojaki radnik Drago Marui, i Sran Pria, student. Doao je na sastanak s njima u podrumski stan jednog simpatizera u Ilici, kuda ga je doveo Kralj. U to vreme vladalo je meu partiskim lanstvom u zemlji veliko nepoverenje prema CK-u koji se nalazio u Beu. Gotovo sve provale dogaale su se usled toga to su bili hapeni ljudi koje je CK slao iz Bea. Radnici u partiskom rukovodstvu u Zagrebu predlagali su da Tito odmah poe 1 Naprimer, hrvatski istoriar Smiiklas navodi da se 1456 godine prilikom neuspele turske opsade Beograda u najodlunijem trenutku bitke istakao Tito Dugovi poreklom iz Zagorja. Kada se jedan janiar probio na vrh kule i hteo skinuti zastavu, Tito Dugovi se zajedno s njime survao u ponor. To je bio odluujui trenutak u bici. Najpoznatiji kajkavski (zagorski knjievnik krajem XVIII veka zvao se Tito Brezovaki (1757 1805); njegove se duhovite komedije Matija Grabancija, ak" i Dio-gene" i danas prikazuju na pozornicama u Zagrebu. Dalje, otac poznatog hrvatskog pisca Ksavera andora alskog zvao se Tito. U zemlji, od 1937 pa do 1941, u partiskom radu Josip Broz najee je upotrebljavao ime Tito, u Proleteru" 1939 i 1940 TT ili T. T. Posle izbijanja ustanka 1941 godine ime Tito on je prvi put upotrebio u skraenici T. G., posle T. T., a kasnije (u 7 i 8 broju Biltena Vrhovnog taba od 1 oktobra 1941) neskraeno Tito kao komandant Vrhovnog taba Narodno-oslobodilakih partizanskih odreda Jugoslavije, potpisujui proglase i nareenja taba. Posle toga ime Tito prodrlo je iroko u narod. Pre rata 1941 imao je jo nekoliko ilegalnih imena, koja je upotrebljavao na falsifikovanim legitimacijama i pasoima. Putujui po Evropi, izmeu 1937 i 1941, upotrebljavao je dva lana pasoa. Jedan je bio vedski, s imenom John Alexander Karlsson, a drugi kanadski s imenom Spi-rion Mekas.

U dva maha 1939 godine, on se s ovim pasoima kao vedski i kanadski graanin vraao u Jugoslaviju s putovanja po Evropi i u SSSR. U zemlji je upotrebljavao legitimacije na dva ilegalna imena: inenjer Ivan Kostanjek, rodom iz Kranja {legitimacija Ministarstva uma i ruda, izdata" 17 juna 1939) i inenjer Slavko Babi iz sela Dicma kraj Sinja (legitimacija Gradskog poglavarstva u Zagrebu izdata" 17 februara 1940). Godine 1941, kako mi je rekao Aleksandar Rankovi, drug Tito je upotrebljavao i ime Novak. Postoji jedno pismo druga Rankovia drugu Titu tako adresovano. 208 PRILOZI ZA BIOGRAFIJU u Be, pa da tamo, na licu mesta, vidi kakva je situacija. Kako se sea Sran Pria, Kralj je govorio: Ako Broz kae da je tamo sve u redu, onda emo se i mi s time sloiti. Posle due diskusije, partisko rukovodstvo u Zagrebu do-nelo je odluku da Broz odmah krene u Be. Trebalo je da se ilegalno prebaci preko granice, a dok su se za ovo vrile pripreme, upoznavao se s prilikama u zemlji. Evo kako on opisuje stanje u Partiji posle svog izlaska s robije: Kad sam doao u Zagreb i poeo da radim, drugovi su me izabrali za lana Pokrajinskog komiteta Hrvatske, to jest partijskog rukovodstva za Hrvatsku. Za vrlo kratko vrijeme uputio sam se u stanje partijske organizacije. Ono to sam tada saznao samo je upotpunjavalo sliku koju smo mi ve bili stekli na robiji. Stanje u Partiji bilo je zaista vrlo teko, ali je bilo ve novih, pozitivnih znakova. Sve do 1933 postojale su tu i tamo pojedine razbijene grupe. Skoro sav rukovodei partijski kadar, ne samo vii, nego srednji i nii, ili je bio pobijen, ili se nalazio na robiji, ili je emigrirao. Ali ve 1933 godine poinju da se nairoko obnavljaju ilegalne elije KP, da se stvaraju mjesni komiteti, a 1934 godine, kad sam ja iziao sa robije, ve su bili oformljeni i pokrajinski komiteti. Osnovnu smetnju za rad Partije pretstavljala je injenica da se rukovodstvo Partije, to jest Centralni komitet, nije nalazio u zemlji, meu masama. Kada je zagrebaka policija 1929 godine ubila sekretara CK, radnika uru Dakovia, ono to je ostalo od CK pobjeglo je preko granice i nastanilo se stalno u Beu. Odlukom Kominterne tada je na elo Partije postavljen Jovan Malii Martinovi, intelektualac iz Crne Gore. Daleko od zemlje, od uslova u kojima su ivjeli ljudi u Jugoslaviji, ovaj CK pokuavao je da uspostavi neke veze s organizacijama u zemlji. Slati su razni ljudi, ali oni su veinom padali u ruke policiji, pa su se vrlo slabo drali i izdavali ne samo pojedince, nego i itave organizacije. Tako je na stotine ljudi dolazilo u ruke policiji. To je imalo za posljedicu da su partijske organizacije u zemlji potpuno izgubile povjerenje u rukovodstvo u inostranstvu, pa su mnoge od njih ak i odbijale vezu s tim i takvim rukovodstvom. S druge strane, teror policije nije poputao. Rauna se da je od 1929 godine, kada je kralj Aleksandar uspostavio diktaturu, kroz zatvore u Jugoslaviji prolo oko 35.000 politikih osuenika. Oni su tu skoro svi bez razlike bili premlaivani, a samo je mali dio izveden na suenje, pred specijalni sud za zatitu drave. Godine 1929 bilo je osueno od ovoga suda 110 lica, godine 1930 388, goPONOVO NA SLOBODI 207

dine 1931 196, godine 1932 301, godine 1933 458, a godine 1934 493 lica. Po mom miljenju za ovakvo stanje u Partiji umnogome je uzrok bio i metod rukovoenja. Ljudi su prosto bili natjerivani na to da ne misle svojom glavom, nego da odnekud spolja ekaju uputstva ta imaju da rade. Prije svega, ljudi u zemlji, koji su se nalazili u neposrednom procesu borbe, nisu smjeli da preduzmu nikakvu politiku akciju dok to ne bi odobrilo vie rukovodstvo, to jest CK. A to rukovodstvo nalazilo se u inostranstvu, u Beu. Znai, moralo se ekati na njegove direktive. S druge strane, ni taj CK nije imao slobodu akcije. On je svaku svoju rezoluciju morao prethodno da poalje Komin-terni u Moskvi, gdje su sve stvari, prvo, dolazile u ruke mlaih inovnika, zatim starijih, pa tek onda izlazile pred forum. Tu su se, prvo, analizirale, potom su se donosili zakljuci, koji su ekali na odobrenje, pa je najzad direktiva slata CK-u u Be, otkuda se, konano, prenosila u zemlju partijskim organizacijama. To nije bio samo dug put nego esto i nepravilan. Ustvari, odluke o radu Partije donosili su ljudi daleko od ove zemlje, daleko od neposrednog procesa borbe, esto i bez dubljeg poznavanja uslova u zemlji. Kad se uzme u obzir jo i frakcijska borba u samom CK-u, moe se zamisliti sva teina situacije. Zbog toga je stalno dolazilo do smjenjivanja rukovodstva. Zbog slabosti i neuspjeha traio se izlaz u mijenjanju ljudi. Pritom je, kao pravilo, Kominterna najradije na te poloaje postavljala ljude koji su ivjeli u Moskvi, ljude iz svog aparata. Ona nije imala povjerenje u drugove koji su izrasli u borbi u zemlji. Jasno je onda zbog ega nije moglo doi do veih rezultata u radu Partije u Jugoslaviji. Prvi i osnovni zadatak koji se postavljao na sjednicama Pokrajinskog komiteta u Zagrebu bilo je uspostavljanje veze sa Centralnim komitetom u Beu. Ljudi su otvoreno govorili da neto nije u redu, da policija hapsi svakoga ovjeka koji dolazi od Centralnog komiteta, da tako nastaju provale, pa je ak bilo ljudi koji su predlagali da se veza uope ne dri. Zbog toga je partijsko rukovodstvo u Zagrebu donijelo odluku da ja krenem u Be, pa da tamo na licu mjesta vidim s ljudima iz CK kako se moe uspostaviti sigurna veza. Bilo je ve ljeto, poetak jula, kad sam zavrio u Zagrebu jedan dui referat o faizmu za partijsku organizaciju na zagrebakom univerzitetu i onda poao za Be. Imao sam da izaberem jedan od dva naina putovanja: ili da nabavim lani paso, paso na tue ime, ili da preem granicu na nekom mjestu gdje je slabije uvana. Da se napravi lani paso nije bilo dovoljno vremena, a osim toga, u to vrijeme, naa tehnika nije 208 PRILOZI ZA BIOGRAFIJU jo bila razvijena, pa sam odluio da preem granicu bez pasoa. Kao mjesto prelaska izabrao sam mali planinski grad Tri, u Sloveniji. Kraj Tria planinski vijenac Karavanki dijeli Jugoslaviju od Austrije, pa su turisti s legitimacijama Slo-venakog planinarskog drutva imali pravo da zalaze do deset kilometara na austrijsku teritoriju. To sam ja iskoristio, nabavio lanu planinarsku legitimaciju, obukao gojzerice, stavio ruksak na lea i tako stigao u Tri. Tu sam pronaao jednog vodia koji je bio spreman da me kraticama prevede preko granice, a da pritom izbjegne pogranine karaule, u kojima se vrio pregled legitimacija svih planinara koji su prelazili u Austriju. Ovaj vodi radio je to za novac. Osim toga, bavio se vercom kremena za upaljae. Traio mi je za tu uslugu trista dinara.

U prvi sumrak krenuli smo iz Tria uzbrdo ka granici. Moj vodi imao je u svom ruksaku i tri flae vina, pa je s vremena na vrijeme zastajao i potezao iz flae. Ili smo vrlo sporo. Ve je bila prola i pono, a mi nismo jo izbili na granicu. Konano smo se u svitanje pribliili granici. Vodi mi je pokazao graninu karaulu i rekao: Idi dalje sam, jer si mi samo dovde platio da te vodim. Meutim, nalazio sam se na najopasnijem dijelu puta. Zahtijevao sam da me vodi dalje, da mi pokae dio granice gdje se moe najlake prei, jer put koji mi je pokazao vodio je jednom istinom sasvim blizu karaule. Hou, odgovorio je vodi ali da mi plati jo trista dinara. Morao sam pristati. Vodi je putem popio ve toliko vina da se teturao. Kad smo doli na stotinjak metara od granice, ponovo je poeo da me ucjenjuje. Tada sam planuo, izgrdio ga i rekao da idem sam. Ali on je ipak poao sa mnom, jer je iao po kremene za upaljae. Mrtav umoran stigao sam u prvu kuu na austrijskoj strani oko 6 izjutra. U kui su stanovali Slovenci. Od ukuana zatekao sam samo jednu staricu s ogromnom guom. Ona me je, kao turistu, povela da spavam na sijenu u jednoj brvnari. Probudio sam se tek oko podne i poeo da posmatram ivot u kui. Starica je dozivala pilie: Pi, pi, pi... Ali kad su se pilii ve okupili, starica odjednom nije vie mogla da vie pi, pi, pi... nego bi iz njene gue izletio zrak, a pilii se razbjeali. Kad se ovo zatim ponovilo, ustao sam i pomogao staroj eni da dozove svoje pilie. Tu sam ruao i onda polako krenuo ka prvom veem selu. Kad sam se primakao prvim kuama, ujem gdje pucaju puke, ne uestano, svakih PONOVO NA SLOBODI 209 L nekoliko minuta. Na ulazu u selo odjednom iskoie preda me tri mladia, u civilnom odijelu, s pukama u ruci: Halt! viknuo je prvi. U prvi mah nisam znao ta se u selu zbiva. Tek kad sam pogledao na njihove rukave, domislio sam se o emu moe da se radi. Na crvenoj vrpci oko ruke imali su hitlerovski ha-kenkrojc. Toga dana bio je u Beu ubijen kancelar Dollfuss, a austrijski hitlerovci pokuali su da izvre pu. U selu u koje sam doao vodila se borba. Hitlerovci su bili potisnuti u jedan kraj sela, a hajmverovci, vladine pomone trupe, drale su drugi kraj sela. Posmatrao sam hitlerovski znak na rukavima ovih mladia. Kazao sam da sam iz Jugoslavije, turista, a oni su mi naredili da se odmah vratim. Nisam imao kud, okrenuo sam se i poao uzbrdo. Meutim, nisam htio da se vraam odakle sam poao. Bio sam doao u blizinu granice, odakle sam se zaobilaznim pute-vima uputio ka Celovcu. I tamo su se vodile borbe sa hitlerov-cima. Zaustavili su me hajmverovci. Ve sam bio iziao iz graninog pojasa od deset kilometara, gdje su turisti imali pravo da idu bez pasoa, ali sam im objasnio da se vraam u Jesenice, u Jugoslaviju, pa da sam zbog hitlerovaca morao da ovoliko obilazim.

Na taj nain dokopao sam se eljeznike stanice u Celovcu, gdje sam sjeo u voz za Be. Tako sam ponovo stigao u Be poslije 14 godina; toliko je bilo prolo od vremena kad sam se kroz taj grad vraao iz zarobljenitva u Rusiji. U Beu je, prvo, trebalo uspostaviti vezu. U Zagrebu su mi drugovi pred polazak rekli da u u kontakt sa CK moi da doem preko jedne Jugoslovenke, kerke lijenika Sreka Si-lovia iz Zagreba, koja je studirala balet u Beu. Javio sam joj se i rekao ta traim, a ona je obeala da e mi donijeti odgovor sutradan. Nala je za mene i stan, u XIX Bezirku, u ulici Doblinger. To je bila mala soba, ali ista i uredna. Naravno da se nisam prijavljivao, a stanodavac je s tim bio sporazuman. Sutradan u jednom drugom stanu sreo sam se sa lanovima CK. Na sastanku su bili sekretar CK Milan Gorki zvani Somer, zatim lan CK Vladimir CopiSenjko (ili Vinter), Bla-goje Parovimit i jo neki. Milan Gorki bio je krupan, pun ovjek, ri, pjegavog lica. Imao je oko 30 godina. Za sekretara CK bio je postavljen 1932 godine. U Jugoslaviji nije dugo ivio. Njegovo je pravo ime bilo Josip iinski. Otac mu se rodio u Prikarpatskoj Rusiji, pa je kao inovnik doao u Bosnu, u Sarajevo. Tu je Gorki polazio trgovaku kolu. Godine 1918 bio je lan jedne socijaldemokratske omladinske grupe; Uestvo14 210 PRILOZI ZA BIOGRAFIJU vao je na jednoj konferenciji u Beu 1922 godine, pa je poslije nje otiao u Moskvu, u aparat Kominterne, gdje je radio po omladinskim pitanjima, pisao lanke i broure. Za vrijeme svog boravka u Moskvi dugo se nije odluivao da li e se smatrati Jugoslovenom ili ehoslovakom, jer je Prikarpatska Rusija tada pripadala ehoslovakoj. Konano se privolio Jugoslaviji. U Kominterni se dobro plasirao, pa je 1932 godine izvaen iz aparata i postavljen za politikog sekretara Centralnog komiteta Komunistike partije Jugoslavije. Gorki i ostali lanovi CK pali su na mene kao pele na med. Htjeli su to vie da izvuku i doznaju ta se u zemlji radi, kakvo je stanje u partijskoj organizaciji. Ja sam im iznio sve potanko. Nisam se ustruavao da im kaem i kako partijske mase gledaju na injenicu da se Centralni komitet nalazi izvan zemlje, na stalna hapenja i provale ljudi koje oni alju u zemlju. U Beu, gdje sam ostao nekoliko nedjelja i uestvovao u radu CK, saopeno mi je da sam kooptiran za lana Politbiroa CK Partije. To je bilo krajem augusta 1934. Tu sam dobio zadatke da organizujem partijske konferencije za Hrvatsku i Sloveniju, a takoe da pripremim konferenciju za itavu Jugoslaviju, pa sam krenuo natrag u zemlju. Putovao sam istim putem. Nije bilo nikakvih naroitih tekoa, prebacio sam se preko granice i sretno stigao u Zagreb, gdje sam odmah poeo da radim na postavljenim zadacima." Za vreme svoga rada u zemlji u toku 1934 Tito je poslao nekoliko izvetaja CK-u u Be. Te izvetaje su nosili posebni kuriri, mahom studenti, koji su ili na studije u glavni grad Austrije. Nekoliko od tih izvetaja je sauvano u arhivi CK KPJ. U izvetaju od septembra 1934 Tito govori o organizaciji pokrajinskih konferencija. U izvetaju je kao konspirativni izraz za konferenciju upotrebljena re svadba". Evo nekoliko izvadaka iz tog izvetaja: Naroito je jak utisak naredila svadba na pred. omi. koji je prvi puta prisustvovao na neto takog, a to vai i za delegate iz vana. Iz ovoga se ve moe vidjeti, od kakvog e ogromnog znaaja biti velika svadba. Slaba priprema sastoji

se u tome, to nije bio pripremljen materijal (rez. itd.) za svadbu, to su delegati iz provincije doli nepripremljeni i na taj nain nisu mogli kritiki po-smatrati sam tok svadbe i dati po pojedinim pitanjima svoja miljenja. Dalje, izostali su delegati iz Vukovara, Osijeka i Karlovca, dakle iz vrlo vanih industrijskih centara. Po mom miljenju, krivnja je to to je bilo premalo vremena za pripremu. Ali uvjeren sam da e se to nadoknaditi aktivnijim radom novoga PK i na veliku svadbu doi potpuno spremljeni del. Iz izvjetaja nekoliko PONOVO NA SLOBODI 211 del. iz provincije, kao na primjer iz Siska, vidjelo se da je part. uhvatila jakog korijena, tu ima part. oko 60 lanova, a isto toliko i u okolnim selima, a to znai da tu imade dobrog rev. materijala meu radnicima i seljacima i da imade vrlo dobrog uslova za rad i sada zavisi od agilnosti i sposobnosti novog PK da se org. rad produlji i proiri po itavoj pokrajini. Po mom miljenju part. e ba na toj pokrajini moi uhvatiti najjai korijen meu seljacima i ba zbog toga e morati CK da u svakom pogledu to vie pomogne PK Zagrebu. U Zagrebu org. vrlo dobro napreduje. Omladina je uspjela prodrijeti u nekoja najvanija preduzea, kao na primjer eljezniku radionu. Isto je tako u tome preduzeu uspjelo part. da akti-vizira stare lanove koji su sada pristali da rade. Drugovi su se tamo ve pomalo oslobodili bojazni od uvlaenja novih lanova i aktiviziranja starih, no jo su pomalo izbirljivi, jer koliko sam mogao vidjeti tamo ima jo dosta veliki broj ljudi izvan org. a koje bi se moglo i smjelo privui na rad..." Dalje u izvetaju Tito govori o radu u sindikatima, zatim da se pribliavaju optinski izbori, a na kraju veli da su odrane svuda okrune konferencije sa vrlo dobrim uspehom. Posle kraeg boravka u Zagrebu, Tito je produio za Ljubljanu da pripremi partisku konferenciju za Sloveniju. Stanovao je kao ilegalac kod pozorinog reisera Bojana Stupice. U Sloveniji je Tito sproveo ujedno i reorganizaciju Pokrajinskog komiteta. U pismu CK-u od 13 septembra 1934 Tito pored ostalog veli: Dragi prijatelji! Primio sam vae upute i pisma za mene i to duplo, jedno ovdje i jedno u Z(agrebu). Ja sam se s ljudima povezao, upoznao se sa pripremama za (svadbu) i dao upute. Za budue rukovodstvo PK ovdje ve sam se sporazumio, biti e novi ljudi, nekompromitovani, i to tri radnika i dva intelektualca... (Svadba) e biti ovdje bolje pripremljena nego u Zgbu, jer se materijal pretresao na okrunoj (svadbi) i ja lino mnogo oekujem od pokrajinske (svadbe)..." Partiska konferencija za Sloveniju, odrana u drugoj polovini septembra 1934, sastala se u letnjoj rezidenciji ljubljanskog biskupa Romana, u Medvodama, desetak kilometara severno od Ljubljane. To je jedna velika, usamljena kua, izvan mesta, a do nje se dolo preko polubrata biskupa Romana. Taj ovek bio je u dosta zategnutim odnosima sa biskupom, pa ga je ovaj sklonio na to svoje imanje, da mu ne bi mnogo smetao u Ljubljani. U* 212 PRILOZI ZA BIOGRAFIJU Na ovoj konferenciji uestvovao je Tito. Ukupno je na konferenciji bilo oko 30 delegata. Konferencija je trajala dva dana i dve noi. Svi su delegati spavali i hranili se u dvorcu. Biskupov brat servirao je ruak i veeru u velikoj trpezariji,

po svim propisima. Tu su bili beli aravi, kristalne ae, tanjiri sa biskupovim grbom. On je lino sluio za stolom, stalno psujui pred svima svoga polubrata, biskupa. Tako se odrala i ova konferencija, uprkos neobino jakom teroru u itavoj Sloveniji. Policija je tamo uhodila ne samo komuniste ili ljude sumnjive da su komunisti, nego je sistematski pratila ivot radnika u svim preduzeima. Sama konferencija bila je od posebnog znaaja za dalju politiku delatnost Partije u Sloveniji. Na njoj je reeno da Partija mora odmah pristupiti masovnim akcijama, ostvarenju jedinstva radnike klase i organizovanju borbe irokih narodnih masa, pod rukovodstvom proleterske avangarde, protiv diktature, za demokratske slobode, za nacionalna prava, za bolji ivot. Na ovoj konferenciji Tito se prvi put sreo s Edvardom Kardeljem, koji je poetkom 1932 godine bio izaao iz zatvora i posle toga aktivno radio u Partiji. Evo kako se Tito sea toga susreta: Za mene je osnovni kriterij za upoznavanje ljudi njihovo dranje na radu. Osnovno je za ocjenu ljudi da li su dobri revolucionari i da li gore na poslu, ili rade birokratski. Ja ocjenjujem ovjeka po tome da li frazira ili ga svaka sitnica stvarno boli, jer ima ljudi koji su na jeziku vrlo veliki revolucionari. Zato sam uvijek vodio rauna o savjesnosti ovjeka na samom radu. Drug Kardelj je bio tih, miran ovjek, ali ba to to je staloen i miran ostavilo je na mene dobar utisak. To je bio jedan poten revolucionar u ono vrijeme kad su mnogi bili toliko iskvareni frakcionatvom. Na istoj konferenciji sreo sam prvi put i druga Kidria. I on je ostavio na mene dobar utisak." Odmah posle ove konferencije Tito je bio pozvan da doe u Be na referat CK-u. U Be je stigao bez velikih tekoa. Tu ga je oekivao ogroman posao. Osim intenzivnog rada u CK-u, Tito je tamo pisao lanke i referate o veem broju pitanja od osobite vanosti za revolucionarnu praksu Partije u zemlji. Napisao je referat o organizaciji odbranbenih radnikih eta, u kome je, prvo, dao emu organizacione strukture tih eta, a zatim izloio nain voenja borbe. Titu je poveren ovaj zadatak jer se smatralo da od svih ljudi u CK-u on ima najvie iskustva u tim pitanjima. Iz zapisnika sednica CK KPJ vidi se da je Tito prisustvovao sednicama od 23 septembra, 25 septembra, 1 i 4 oktobra K5NOVO NA SLOBODI 213 1934 godine. Na prvoj sednici, od 23 septembra, bilo je odlueno da Tito napie izvetaj o partiskoj konferenciji u Sloveniji i da se taj izvetaj pretrese na iduoj sednici. Takoe je odlueno da Gorki i Tito pripreme plan za zemaljsku konferenciju. Titu je dat poseban zadatak da pripremi referat o odbranbenim radnikim etama. Na sednici od 25 septembra Tito je dobio zadatak da napie lanak Dunosti komunista u zatvoru i kaznionama". Gor-kiu i Titu povereno je da odrediguju pismo Pokrajinskom komitetu za Sloveniju povodom priprema za novi trajk u velikom rudniku uglja Trbovlju, u kome je bilo zaposleno vie hiljada radnika. Na treoj sednici, 1 oktobra 1934, Titu je, kako se vidi iz zapisnika, bio poveren zadatak da sastavi jedan projekat uput-stava o antimilitaristikom radu u Jugoslaviji. Na istoj sednici diskutovalo se takoe o radu u sindikatima.

Tri dana kasnije odrana je poslednja sednica kojoj je prisustvovao Tito. Diskutovalo se iskljuivo o njegovom referatu o slovenakoj konferenciji. U zapisniku je zabeleeno: Odobriti delatnost Tita po izvetaju pretstavnika CK na slovenskoj pokrajinskoj konferenciji." Posle ovoga Tito je krenuo natrag u Jugoslaviju. Pre polaska diskutovao je sa Gorkiem oko organizovanja IV partiske konferencije za itavu Jugoslaviju. Tito je dobio nalog da za tu konferenciju izvri u zemlji detaljne pripreme. Vraajui se u zemlju, Tito se zadrao u Ljubljani i tu je odmah odrao sastanak sa Pokrajinskim komitetom. O tome je ve 11 oktobra poslao izvetaj u Be. U tom izvetaju Tito prvo govori o trajku u Trbovlju, a zatim o situaciji u Sloveniju Utjecaj konferencije je ve pokazao dobre rezultate: u Jese-nicima su ve radnici od tada obustavili dva puta rad u poduzeu, pod inicijativom naih drugova. Jedanput radi odpusta jednoga radnika i jedanput radi premjetenja petorice radnika u jedno drugo odjeljenje, i oba puta su radnici pobijedili. Osjea se uope vea aktivnost meu radnicima od strane part. lanova. U Novom Mjestu bio je jedan trajk koji su organizirali i vodili nai drugovi. trajk je bio u tekstilnom poduzeu u kojem je zaposleno oko 7080 radnica. trajk je bio napadnog karaktera i potpuno je uspio. Postavljeni su bili zahtjevi za poboljanje plata, isplatu neisplaenih, ve dulje vremena, prekovremenih satova, kolektivni ugovor itd. i sve su postignuli. Kad dobijem detaljne informacije, javiti u podrobnije, da se moe o tome napisati lanak. Simpatije su tamo za nas velike i svi govore, da su taj trajk organizirali 214 PRILOZI ZA BIOGRAFIJU komunisti, i da je to vrlo dobro. Interesantno je to, da su i tu ma-lograani simpatizirali sa trajkaima. U Ruah su radnici otkazali kolektivni ugovor i takoer se spremaju na borbu..." U tom pismu Tito govori i o kanalu" za prebacivanje preko granice. Vidi se da je on posle svog iskustva bio preduzeo mere da se obezbedi sigurniji nain prelaenja granice. U njemu se naglaava potreba povezivanja s lanovima Komunistike partije Austrije na tome poslu: Onaj ovjek, koji je bio poslat da organizuje kod (4) kanal vratio se poslije vie od mjesec dana natrag. On je bio u Austriji uhapen, ali je nakon kratkog vremena bio puten i dobio je na-mjetenje. No on je to ostavio i otiao na granicu, gdje je doao u vezu sa hajmverovcima i tu je uspio stvoriti nekoliko grupa koje je trebalo povezati sa tamonjom part. Njega su natrag provercovali ba ti vojnici. Kad doem, onda u predati te veze. On kae kako se ti vojnici tue kako ne mogu dobiti veze sa part. i kako se meu njima nita ne radi..." Uvee toga dana kad je Tito pisao ovo pismo stigla je vest da je u Marselju ubijen kralj Aleksandar. U Jugoslaviji je policija preduzela itav niz izvanrednih mera. Poeli su da se vre pretresi stanova. Pootren je kurs protiv komunista. Tito, kao ovek kompromitovan, odmah je bio dobio nalog od CK da doe u Be, da bi odatle otiao u Sovjetski Savez. Starim putem preko granice nije bilo najsigurnije ii, jer je bila pojaana kontrola na granici. Zbog toga se ovog puta posluio lanim pasoem. Bio je to jedan ehoslovaki paso, na ime nekog ekog inenjera, pa je na taj paso nalepljena Titova slika; Osim toga bili su na nj udareni lani peati viza. Kako paso nije bio ba najbolje falsifikovan, Tito je putovao njime sa dosta opreznosti. U vozu je atmosfera bila teka. Osim obine

policije na granici su pasoe pregledali i pripadnici etnika. Tito je sedeo u kupeu s jednom Austrijankom, koja je drala u krilu bebu od est meseci. O tome prelasku Tito pria: ,,U Mariboru uli su u vlak policajci i zatraili pasoe. Austrijanka se u tom trenutku digla i zamolila me da joj za trenutak pridrim dijete. Stavio sam ga u krilo, a drugom rukom pruio policajcu paso. U tom asu osjetio sam neto toplo. Neprijatno iznenaen podigao sam dijete, moje pantalone bile su mokre. Policajci koji su gledali itav prizor poeli su da se smiju. Taj mali incident odvratio je njihovu panju od pasoa, pa ga nisu mnogo ni gledali, nego su udarili peat i poli dalje. Tako sam stigao u Be i ve 19 novembra prisustvovao sjednici CK. Na dnevnom redu bilo je pitanje rada u sindikaPONOVO NA SLOBODI 215 tima. U to vrijeme u Beu je policijska paska bila pojaana, pa se CK nije mogao sastati u Beu, nego je bilo odlueno da se sjednica CK odri u Brnu, u ehoslovakoj. Ja sam nabavio lani austrijski paso sa ekim imenom. Paso je glasio na ime Ji-reek, a u rubrici zanimanja pisalo je brija. CK je bio odluio da odem u SSSR na dulji boravak. Prvo je postojao prijedlog da u Moskvi budem delegat Jugoslavije u Sindikalnoj inter-nacionali (Profinterni), pa je poslije prijedlog izmijenjen i predloeno da u Kominterni radim po jugoslovenskim pitanjima." U meuvremenu bila je u Ljubljani odrana IV partiska konferencija za itavu Jugoslaviju. Neposrednu organizaciju konferencije bio je preuzeo Gorki, pa zamalo to policija nije pohvatala sve uesnike. Gorki je bio poruio Borisu Kidriu, tada sekretaru CK SKOJ-a, da konferenciju organizuje u Ro-gakoj Slatini. Kidri je izvrio sve pripreme, ali mu se uinilo da Rogaka Slatina nije najsigurnije mesto, pa je u poslednjem trenutku izvrio promenu. Kao mesto odranja konferencije izabrao je stan jednoga druga koji se tada nalazio na robiji. Tako je konferencija odrana u Ljubljani, u stanu majke Borisa Ziherla, na dan 25 decembra. Istoga dana Rogaka Slatina bila je opkoljena andarmerijom i detektivima, izvreni su bili detaljni pretresi, ali policija, razume se, nije nikoga mogla da uhvati. Na konferenciji, na kojoj je uestvovalo 11 delegata, izabran je novi CK KPJ, na elu sa Gorkiem. Tito je bio izabran za lana Politbiroa. Uskoro zatim Tito je krenuo za Moskvu. Pred polazak je skoro pao u ruke policiji. On o tome pria: Stanovao sam kod jedne idovke, starije ene, koja je imala etvoro odrasle djece. Jedna kerka radila je u fabrici, a druga u velikoj modnoj trgovini. Stan se nalazio na etvrtom spratu u XIX Bezirku, i u njemu sam stanovao neprijavljen. Zbog toga sam morao da plaam za sobu veu cijenu. Jednog dana sjedio sam u svojoj sobi, sa razastrtim materijalima iz zemlje, kad me je uznemirila lupa na vratima. Izaao sam u hodnik. Susjetka, koja je lupala na vrata, rekla mi je da se iz stana osjea zadah plina. Doli su i drugi stanari, pa smo svi zajedno provalili u kuhinju iz koje je dolazio plin. U njoj smo zatekli kerku vlasnice stana, onesvijetenu. Pokuala je da se otruje. Ja sam je brzo podigao i odnio u svoju sobu, gdje sam vjeta-kim disanjem pokuao da je povratim. Meutim, ona nije davala znake ivota. Soba se napunila ljudima, a po sobi i stolu bila su rasturena razna pisma i materijali konspirativne prirode. Situacija je bila vrlo kritina,

pogotovo kad su doli policajci. Pitali su me ko sam i ta tu radim. Ja sam objasnio da sam potstanar i da kod kue nema nikog drugog osim mene, pa sam 216 PRILOZI ZA BIOGRAFIJU pokuao ukazati pomo djevojci. U to je stigao i lijenik sa stanice za spaavanje koji je odmah poeo da djevojku povraa u ivot. Zamolio je da svi izau iz sobe, pa sam tako i ja izaao, poto sam nekako uspio da pokupim pisma i materijale. Otiao sam pravo u ,,Schwedenkaffee", gdje sam naao staru idovku, djevojinu majku, i rekao joj ta se desilo s njenom kerkom. Zamolio sam je da spakuje moje stvari i da mi ih uvee donese na odreeno mjesto. Ona je odrala rije i uvee mi donijela kofer, izvinjavajui se zbog neprijatnosti. Kerka se ubrzo povratila, jer je lijenik pomogao. Stara idovka mi je ispriala zato je njena kerka htjela da poini samoubistvo. Uhvatili su je u trenutku kad je ukrala svome efu deset ilinga, da bi mogla da odlazi u kino. Poslije nekoliko dana krenuo sam na put, u Moskvu." Slava dvanaesta BORBA ZA PARTIJU Tito u Moskvi. Rad u Kominterni. Referent za Jugoslaviju u Balkanskom sekretarijatu. Kongres Kominterne i zahtev jugoslovenske delegacije da Tito bude lan IKKI-a. Titova putovanja po SSSR-u i zahtev da se vrati u Jugoslaviju na rad. Tito, organizacioni sekretar CK KPJ. Susret s Milovanom ilasom. panija. Smenjivanje Gorkia. Susret s Dimitrovom. Tito, generalni sekretar CK KPJ. Posle etrnaest godina Tito je ponovo stupio na tle Sovjetskog Saveza. Decenija i po izmeu njegovog prvog boravka u Rusiji za vreme rata i revolucije i ovog njegovog dolaska u SSSR bila je za njega vanredno bogata iskustvima, iskustvima koja moe da stekne samo jedan radniki borac vrsto povezan sa svojim narodom i do kraja odan stvari revolucije. Tito je sada dolazio u Rusiju kao zreo ovek od 42 godine. Za sobom je imao godine upornog politikog i organizacionog rada meu buntovnim seljacima u severnoj Hrvatskoj, meu radnicima u brodogradilitu u Kraljevici, u fabrikama i radionicama u Zagrebu, Smederevskoj Palanci, rada u rukovodeem partiskom organu u Zagrebu, policiska hapenja i trajkove glau u raznim policiskim i sudskim zatvorima, pet godina robije u Le-poglavi i Mariboru. Sve je to udarilo peat i uticalo na formiranje njegovog lika. Kako se Tito oseao kada je voz koji ga je nosio zastao na pograninoj liniji Poljske i SSSR-a, ispred stanice Nagorjeloje, u zimu 193435 godine? Mnogo godina docnije on je o tome oseanju priao: ta je to znailo za jednog revolucionera? U najteim asovima, u tmurnim noima beskrajnog isljednikog ispitivanja i zlostavljanja, u danima ubitane samoe u elijama i sami218 PRILOZI ZA BIOGRAFIJU BORBA ZA PARTIJU 219 ama, nas je uvijek drala vjera da sve ove muke nisu uzaludne, da ipak postoji jedna snana, mona zemlja, istina daleko od nas, u kojoj su ostvareni svi oni ideali za koje smo se borili. Bila je to za nas prva domovina radnika u kojoj je potovan rad ovjeka, u kojoj vladaju ljubav, drugarstvo, iskrenost. S koliko sam

radosti, kad sam izaao s robije, sluao za radioaparatom ponono otkucavanje sata s tornja u Kremi ju i poletne zvuke Internacionale. Ovako nisam mislio i osjeao samo ja, nego i hiljade drugova s kojima sam dolazio u dodir u tim godinama svoga rada. Dok je na voz prolazio kroz ogroman slavoluk od drveta, na kome je s ove strane pisalo: Pozdrav radnicima Evrope", a s one, sovjetske strane: Proleteri svih zemalja, ujedinite se!", priao mi je mlad pogranini straar u uniformi, salutirao i zamolio paso. Poslije nekoliko trenutaka stigli smo na stanicu. Proetao sam se po dosta ukusnoj zgradi, ukraenoj slikama Marxa, Engelsa, Lenjina, Staljina, kao i fotografijama dinovskih kombinata na Uralu, Crvenog trga u Moskvi, ukrajinskih kolhoza. Poto su obavljene sve formalnosti, nastavili smo putovanje za Moskvu." To je bilo prvi put da je Tito doao u Moskvu. Za vreme rata i revolucije, put ga nije bio naneo u Moskvu. Tito se javio po dolasku u hotel Luks", blizu Pukinovog trga, u ulici Gorkog, glavnoj magistrali Moskve, pretstavniku KPJ u Komin-terni Vladimiru Copiu, koga je poznavao odranije iz Bea. Tito se nastanio u Luksu". U njemu je stanovala veina funkcio-nera Kominterne.1 Iste veeri doao je veliki broj Jugoslovena koji su boravili u Moskvi da od oveka koji je tek stigao iz Jugoslavije uju svee vesti. Mala sobica bila je prepuna ljudi. U hotelu Luks", na etvrtom spratu, Tito je stanovao za vreme itavog svog boravka u Moskvi. To je jedan stari hotel na pet spratova i sa vie depandansa. Sobe su uglavnom vrlo male, a u prizemlju se nalazio restoran u kome su se hranili stanovnici ovog prostranog hotela. Osim toga, svako je obino imao u sobi primus ili reso na kome je sebi spravljao laku veeru ili aj. Na ulazu u hotel, s desne strane hola, nalazio se takozvani U ,,Luksu" je jedno vreme stanovao Georgi Dimitrov sa svojom enom. Njegova ena, radnica iz Srbije, Ljuba Ivoevi, stanovala je u Luksu" i 1933 godine kada je Dimitrov bio uhapen u Nemakoj. Kad je ova vest stigla u Kominternu, Ljuba Ivoevi izvrila je samoubistvo, jer je mislila da se Georgi Dimitrov nee iv vratiti iz hitlerovskog zatvora. Skoila je s treeg sprata hotela. Georgi Dimitrov nije imao dece u braku s Ljubom Ivoevi. Posle se on po drugi put oenio i dobio sinia, koga je mnogo voleo. Kad mu se sin rod:o, on je svojim prijateljima i drugovima, kako se sea Ivan Karaivanov, radosno javljao: Hej, imam sina. Meutim, za vreme -prolog rata, 1943 godine, deak je umro u svojoj osmoj godini. Njegova smrt teko je pogodila Dimitrova. stol propuskov". Tu su se javljali svi oni koji su ulazili u ovu zgradu, da dobiju propusnicu. Bez te propusnice nije niko mogao ui u hotel, pa makar to bio i njegov stalni gost. Jednom Jugoslovenu koji je stanovao u tom hotelu dogodilo se da je ispratio nekog svog gosta, zaboravivi pritom da ponese sa sobom svoju stalnu propusnicu. Gosta je ispratio do ulice, ali kad je hteo da se vrati u hotel nije mogao da ue, iako su ga straari na vratima dobro poznavali, nego je morao da javi telefonom na svoj sprat i zamoli da mu jedan sustanar spusti propusnicu. Posle izvesnog vremena provedenog u Moskvi, koje je iskoristio za razgledanje ovog ogromnog grada, Josip Broz je dobio raspored za rad. K KPJ na svojoj sednici u Beu od 16 januara 1935 godine bio je doneo odluku da Tito bude jedan od kandidata za lana Balkanskog sekretarijata Kominterne. O tome je bio upuen pismeni izvetaj pretstavniku KPJ u Kominterni Copiu. U tome se pismu, pored ostalog, kae i ovo:

Slaemo se takoer da i Tito moe preuzeti taj posao. Konanu odluku o tome preputamo vama. Ako Tito bude referent, onda uredi da se ljudi k njemu ljudski odnose. Reci Valiji1 i drugima da je to radnik, koji je 6 godina probavio na robiji, da on u poetku moda nee biti ruiniran onako kao neki izvjebani intelektualci. Ali on poznaje partiju, on pretstavlja najbolji dio naeg radn. aktiva i poslije nekog vremena (68 mjeseci) mi ga uzimamo natrag za rukovodei rad u CK. Prema tome k njemu se niko ne smije odnositi kao k nekom sitnom inovniku, nego kao partijcu koji e u doglednoj budunosti biti jedan od stvarnih i, nadamo se, dobrih rukovodioca partije..." Ovaj predlog CK KPJ bio je usvojen, i Tito je stupio na novu dunost: kao lan BLS (Balkanskog sekretarijata), kako se to telo skraeno nazivalo, i referent za Jugoslaviju. itav rad u Kominterni odvijao se preko sekretarijata za pojedine krajeve sveta, takozvanih ,,Landersekretariat-a". Tada se u Kominterni pored ruskog upotrebljavao i nemaki jezik, pa se na svim dokumentima nalazio arhivski peat na ruskom i nema-kom jeziku. Kad je Tito bio u Moskvi, postojalo je pet sekretarijata: balkanski, srednjoevropski, zapadnoevropski, skandinavski i istoni. Balkanski sekretarijat pokrivao je zemlje Balkanskog Poluostrva (Jugoslavija, Grka, Bugarska, Rumu-nija i Albanija). Na elu svakog sekretarijata nalazio se po jedan lan Prezidijuma Kominterne. U to vreme Balkanski sekretarijat vodio je Nemac VVilhelm Pieck. Pre njega na elu ovog se1 Valija (Vali) ilegalno ime slovenakog pisca Lovre Kuhara (Preihova Voranca). A 220 PRILOZI ZA BIOGRAFIJU kretarijata nalazio se Bela Kun, voa Maarske komune iz 1919 godine, ali je sa te dunosti bio smenjen i kasnije uhapen. Svaka partija imala je u sekretarijatu svoga pretstavnika, ija je funkcija bila preteno politika, i svog referenta, ija funkcija nije imala tako izrazito politiki karakter. Sva reenja sekretarijata bila su konsultativnog karaktera. Tek kad bi ta reenja potvrdio Prezidijum Kominterne, ona su postajala di-rektivna. Kad je ^Tito bio doao u Moskvu, na rad u Kominternu, u Balkanskom sekretarijatu radili su sledei ljudi: iz Bugarske, kao pretstavnici partije Petar Iskrov i Vasil Kolarov, a referent Trajo Kostov, iz Grke Zaharijades kao pretstavnik partije, a referent Zoografos, iz Rumunije pretstavnik partije Marija ohan. Titove dunosti u Balkanskom sekretarijatu bile su raznovrsne. Preko njega su ili svi iz vesta j i iz Jugoslavije, zatim za sednice Sekretarijata, prilikom diskusija o jugosloven-skim pitanjima, on bi pripremao referate. Pored toga, on je pripremao, kad bi se ukazala potreba, i specijalne izvetaje. Po dolasku na rad u Kominternu Tito je dobio novo ilegalno ime Valter. Tim imenom su ga otada zvali svi u Komin temi, a i u Moskvi. Prilikom svoga rada u Balkanskom sekretarijatu, Tito je dolazio u dodir, osim sa Wilhelmom Pieckom, sa Palmirom To-gliattijemErcolijem, Georgi Dimitrivom i Fincem Ottom Kuusi-nenom. Kao pretstavnici SKP(b) tada su u Kominterni bili Ma-nuilski i Knorin. Posle izvesnog vremena Knorin je bio uhapen. Govorilo se da je jo u carsko doba bio policiski agent. Tu se susretao i s pojedinim komunistikim rukovodiocima koji su dolazili iz drugih zemalja. Earla Browdera, sekretara Komunistike partije SAD, Tito je prvi put susreo pred vratima tua u

hotelu Luks". U Moskvi se Tito upoznao i s Joseom Diazom, sekretarom Komunistike partije Spanije. Kancelarija Titova u Moskvi nalazila se u zgradi Kominterne, u ulici Mohovaja, nedaleko od Crvenog trga, prekoputa dananje velike Lenjinove biblioteke. To je bila starinska zgrada na nekoliko spratova. Posle se Kominterna preselila u novu kuu, na periferiji Moskve. Naviknut na samou na robiji, dosta sam se malo kretao u Moskvi, pria Tito. Iz kancelarije dolazio bih u svoju sobu u hotelu Luks". Gledao sam da svoj boravak to korisnije upotrebim. Sve one knjige do kojih nisam mogao doi na robiji, sada sam imao na raspolaganju. Neki su mi drugovi predlagali da bi bolje bilo za mene da pohaam kakav teoretski kurs. Meutim, ja sam bio miljenja da u mnogo vie nauiti ako sam radim. Svaki ovjek najbolje osjea to mu je najBORBA ZA PARTIJU 221 potrebnije, pa sam ja birao ba onu literaturu koja bi najprikladnije dopunila moje obrazovanje. Najvie sam panje posvetio studiju ekonomije i filozofije. Ozbiljno sam se bio bacio i na studij vojne literature, itajui prije svega Frunzea, od ruskih pisaca, a zatim naroito njemake klasike, Clausewitza i druge. Tako sam za vrijeme svog boravka u Moskvi umnogome proirio svoja znanja o vojnim problemima. Inae, izvan kancelarije i stana, malo sam iao po Moskvi. Izuzetak je pretstav-ljao Boljsoj teatr, gdje sam gledao izvanredan balet i sluao dobre opere. Ali, ni to nije bilo esto, svega nekoliko puta. Neposredno po svom dolasku u Moskvu, Tito je bio na sastanku svih Jugoslovena komunista u Moskvi. Na ovome sastanku govorilo se o politikoj situaciji u Jugoslaviji, pa je Tito odrao referat o najnovijim dogaajima u zemlji. Prisutnima je bio pretstavljen kao drug iz zemlje". U svom slobodnom vremenu Tito je drao i predavanja na Meunarodnoj lenjinskoj koli, kao i na KUNMZ-u (Komunistikom univerzitetu nacionalnih manjina zapada). Lenjinska kola bila je namenjena obrazovanju vieg partiskog kadra iz inostranih zemalja. Imala je tri kursa: kratkoroni, koji je trajao godinu dana, zatim vii, od dve godine, i aspiranturu koja je trajala dve godine. Sluaoci iz svake zemlje bili su u posebnoj grupi; pojedine grupe su oznaavane slovima. Jugoslo-veni su bili okupljeni u grupi pod slovom i njima je Tito drao predavanja iz sindikalnog pitanja. Za svako predavanje dobijao je honorar od 20 rubalja po satu. Jugoslovena bilo je i na KUNMZ-u. U prvo vreme ova ustanova bila je namenjena Ukrajincima i Belorusima koji su iveli izvan granica SSSR-a, a posle su na ovaj univerzitet stupali i pripadnici drugih nacionalnosti. U Moskvi se tada nalazio na Lenjinskoj koli Edvard Kardelj. Imao je pseudonim Birk. On je esto dolazio do Tita. U slobodnom vremenu Kardelj je drao na KUNMZ-u predavanja iz istorije Kominterne. O svom boravku u Moskvi drug Kardelj pria: Iz Jugoslavije sam poao ilegalno za SSSR u novembru 1934 godine i stigao u Moskvu 1 decembra. U Moskvi sam prvo svrio kratkoroni kurs na Lenjinskoj koli, a posle toga predavao sam na Lenjinskoj koli i na KUNMZ-u istoriju Kominterne, a tako isto istoriju VKP(b) i partisku izgradnju. U Moskvi sam ostao do sredine januara 1937 godine. Stanovao sam na Volkonki, u ulici Voronskoga, a najdue u ulici Hercena... Sa drugom Titom sam se sretao vrlo esto. On je ustvari bio ovek s kojim sam se u Moskvi najvie i najee druio. On me je

privukao na rad u razne komisije Kominterne, tako da sam imao uvida u izvetaje koji su dolazili iz zemlje. Takoe sam radio u pretstavnitvu nae Partije. 222 PRILOZI ZA BIOGRAFIJU BORBA ZA PARTIJU 223 Poetkom 1935 u Moskvi su bile vrene velike pripreme za odravanje Sedmog kongresa Kominterne, koji je trebalo da oznai prelomnu taku u radu komunistikih partija u svetu. Na kongresu je kao osnovno pitanje bilo postavljeno izgradnja Narodnog fronta u borbi protiv faizma. O tome je drao referat Dimitrov, a referat Zadaci Kominterne u vezi s pripremama imperijalista za novi svetski rat" pripremio je Palmiro TogliattiErcoli. Kongres je bio otvoren u palati Profsojuza, u dvorani s kolonadama (Kojiohhmh 3aji"). Staljin je prisustvovao samo sveanom otvaranju. Sa njime je bio i Jeov, koji je na tom kongresu bio izabran za lana Izvrnog komiteta Kominterne, ali koji je kasnije iezao bez traga. Tito je bio lan jugoslovenske delegacije i tada je prvi put video Staljina. Jugoslovenska delegacija brojala je sedam lanova. Iz zapisnika delegacije vidi se da je na sednici od 27 jula za pretsednika delegacije bio izabran Gorki, a za sekretara Tito. Na sednici od 14 avgusta postavilo se pitanje kandidata za Izvrni komitet Komunistike internacionale (IKKI). Iz este take zapisnika sednice vidi se da je delegacija bila odluila da predloi Tita za lana IKKI-a, a sekretara partije Gorkia za kandidata za lana IKKI-a. Ova odluka bila je donesena na zahtev delegata iz zemlje. Meutim, ovaj predlog delegacije iz Jugoslavije nije se dopao funkcionerima Kominterne. Oni su eleli da lan Izvrnog komiteta Kominterne bude Milan Gorki. Tako je jugoslovenska delegacija morala da promeni svoj raniji stav. To je delegate iz zemlje strano razoaralo. Videlo se da Kominterna ne potuje demokratski princip. U zapisniku sa sednice delegacije od 19 avgusta 1935 godine o promeni ranije odluke veli se: 1. Predlog da se izmeni odluka o kandidaturama za rukovodee organe IKKI Senjko informie drugove o razgovorima sa rukovodeim drugovima iz BLS. U vezi sa tim, da ti drugovi smatraju nau odluku za pogrjenu i da je tumae kao znak nepovjerenja drugu Gorkiu, drug Senjko predlae izmjenu nae odluke u tom smislu da se istakne kandidatura Gorkia kao lana IKKI. Senjko motivie to time da pri isticanju kandidature druga Valtera nije bila namjera izraavati nepovjerenje Gorkiu niti suprotstavljati Valtera Gorkiu. Za nas je vano, da izmjenom nae odluke demonstriramo pred rukovodeim drugovima Kl, da u rukovodstvu partije nema gloenja. Drugovi mit, Milenkovi, Zeljezar, Simonovi, Vali, Valter, Bokovi, Gorki slau se sa predlogom.1 Predlog se prima jednoglasno. Predlog druga eljezara da se kao kandidata EKKI istakne mjesto Valtera druga Delia. Poslije izmjene misli drug eljezar povlai predlog. Prima se jednoglasno predlog da se kao kandidat EKKI predloi drug Valter." Meutim, Kominterna nije usvojila ni ovaj predlog. Ma-nuilski je odluio da nijedan Jugosloven ne bude izabran za lana IKKI-a, nego da jedino Milan Gorki bude izabran za kandidata IKKI-a.

Posle Kongresa Kominterne, Tito je zajedno sa delegacijom napravio jedan izlet po Sovjetskom Savezu. Obilazio je kolhoze, fabrike. Kakve je on tada utiske imao o Sovjetskom Savezu? Da li je on tada video ono to danas vidi u Sovjetskom Savezu? O tome sam jednom razgovarao s Titom, u jesen 1951 godine, kada je putovao u Zagreb da govori na Drugom kongresu Saveza sindikata Jugoslavije: Bio sam tamo dovoljno vremena da bih mogao da stek-nem odreenu sliku. Bio sam i u vrijeme revolucije, vidio sam kako su izgledali pod carskim reimom ti radnici i seljaci. Bio sam 1935 i 1936. Poslije Kongresa Kominterne, zajedno sa ju-goslovenskom delegacijom napravio sam dui put po SSSR-u. Obilazio sam velike fabrike, kolhoze, bio sam na Uralu u onim mjestima u kojima sam boravio za vrijeme zarobljenitva i revolucije. Vidio sam mnogo i dok sam bio u Moskvi. Dok sam tamo radio uoio sam razne stvari koje ne valjaju, vidio sam mnogo karijerizma i laktatva, razgovarao sam sa kolhoznicima, vidio sam kad neki kolhoznik hoe neto da kae, drugi ga gurne laktom. Ljudi u Moskvi su se nekako sklanjali jedan od drugoga, ustezali su se da govore, svaki as je bilo hapenja, pa su zatim hapeni i oni koji su dotada vrili hapenja, nestajali su ljudi preko noi, niko nije smio da pita kuda su odvedeni. Vidio sam mnogo, mnogo nepravdi. Pozovu u miliciju, jednog jutra, jugoslovenskog radnika, koji je ivio dugo godina u SSSR-u i radio u fabrici, i njegovu enu, pa im saope da se on osuuje na progonstvo od osam godina u sjeverni Sibir, a ona na pet godina u juni. ak ni u stan nisu mogli da se vrate po stvari, nego pravo u Sibir, a niko ne smije 1 Koliko sam mogao utvrditi, ovim pseudonimima oznaeni su: Smit Blagoje Parovi; Zeljezar Ivo Mari iz Splita; Milenkovi r pearski radnik iz Zagreba; Simonovi Milan Radovanovi; Vali Lovro Kuhar; Valter Tito; Bokovi Filip Filipovi. 224 PRILOZI ZA BIOGEAFIJU BORBA ZA PARTIJU 225 da pita ta su skrivili. Hapenja su dolazila i do samog Di-mitrova. Pred organima NKVD-a u njegovom stanu skrivao se njegov zet Viko ervenkov1, da ne bude uhapen... Sve sam ja to tada vidio, ali uzroci svega toga nisu mi bili toliko jasni kao danas, jer danas je itava stvar otila mnogo dalje. Ali moja revolucionarna dunost nalagala mi je tada da to ne kritikujem i da ne pomaem tuu propagandu protiv te zemlje, poto je SSSR tada bio jedina zemlja u kojoj je izvrena revolucija i u kojoj je trebalo da se izgradi socijalizam. Smatrao sam da ne treba voditi propagandu protiv te zemlje, nego da mi je prva dunost da vodim propagandu u svojoj zemlji za socijalizam... Neko bi mi mogao predbaciti da nisam imao smjelosti. Ne, ja mislim da niko ne moe rei da smjelosti kod nas nema. I meni i mnogima od nas u ono vrijeme bila je jedina misao: ne uiniti nita to bi nakodilo cjelokupnom daljem razvitku meunarodnog pokreta. Ja sam kao i mnogi drugi mislio da je to samo prolazna unutranja stvar koja e se postepeno rijeiti. Pogotovu jer sam bio u Rusiji za vrijeme cari-zma i vidio kako je sve to uasno i jadno izgledalo. U meni se vodila velika borba protiv onoga to sam vidio, ali sam ruske komuniste opravdavao nemogunou da sve brzo postignu, ma da je od oktobra 1917 ve bio proao prilino dug period, vie od sedamnaest godina...2

1 Viko ervenkov bio je oenjen sestrom Georgi Dimitrova. Kad su doli agenti NKVD-a da ga hapse, on se bio sakrio u vili kod Dimitrova u Kuncovu kraj Moskve, gde su se obino odmarali samo najvii rukovodioci Kominterne. Posle izvesnog vremena on se opet pojavio, pa kada je stvar malo legla, Dimitrov je izradio da bude postavljen za direktora Lenjinske kole. 2 Drug Vlajko Begovi, osuen in contumaciam na 12 godina robija zbog partiskog rada, bio je doao kao politiki emigrant, u februaru 1935 godine, u SSSR, radi leenja i studija. Tom prilikom NKVD pokuao je da zavrbuje Vlajka Begovia, pa ga je u cilju vrenja pritiska jednog dana uhapsio i tri nedelje drao u zatvoru. O tim danima u Moskvi, Vlajko Begovi je na moju molbu napisao jednu informaciju, iz koje ovde donosim nekoliko odlomaka. On se poetkom 1935 nalazio u Moskvi, u domu politemigranata, ekajui raspored: ... Jednog dana pozvao me je upravnik Doma i rekao da sa mnom eli govoriti ovjek iz Kominterne. ovjek iz Kominterne" me je pozvao da izaemo van zgrade, sa mnom je etao bulevarom, interesirao se kako ivim i ta mislim da radim. Rekao je da mu je poznat moj dosadanji rad, naroito u Pragu. Razumio sam da se radi o radu po specijalnoj liniji". Objasnio sam da sam doao da se lijeim i da uim, a poslije da se vratim na partijski rad. Rekao je da je to sve dobro, no da bi mi trebali saraivati. Govorio mi je da u Sovjetski Savez dolazi mnogo pijuna i raznih neprijateljskih agenata; dobar dio emigranata koji su u Domu politemigranata sigurno su agenti neprijatelja. Postoje ovdje u SSSR-u ljudi koji su doli kao politemigranti, kao partijski funkeio-neri, tu su pretstavnici komunistikih partija raznih zemalja, zaposleni su u Kominterni i Profinterni ili na drugim mjestima, a meu njima ima sigurno neprijateljskih, antisovjetskih elemenata i pijuna. Zato treba Po povratku sa puta po SSSR-u, u jesen 1935, Tita je oekivao naporan rad. Stanje u CK KPJ nikako se nije popravljalo. Frakciske borbe ustvari su i dalje besnele. Od toga su mnogo stradale partiske organizacije u zemlji. Direktive su sporo dolazile, a i kad su dolazile, bile su protivrene. Naprimer, u maju 1935 bili su u Jugoslaviji odrani prvi parlamentarni izbori posle pogibije kralja Aleksandra. Partiske organizacije u zemlji bile su miljenja da na izborima treba samostalno istupati. Od CK iz Bea bila je, prvo, dola direktiva u tom biti budan i budno slijediti za radom i ivotom tih ljudi, a ukoliko primijetim neto, treba saoptiti. Traio je da doznam ta govore i ta rade i uopte kakvo je miljenje naih drugova rukovodilaca. Objasnio sam mu da, ukoliko bih primijetio neprijatelja u naim redovima, smatram za dunost, kao i drugi lanovi Partije, da o tome obavijestim Partiju i da uestvujem u borbi protiv takvih neprijatelja. Podvukao je da treba obavjetavati NKVD, a Partiju nije spominjao. Ostavio mi je telefon na koji ga treba nazvati kad imam neto da saoptim. Nije mi se sviao ni zadatak koji mi je dao ni ovjek koji mi ga je dao. Nisam ga nazivao nijedanput. Jednom prilikom me je sreo, i prekorio to se ne javljam... Ljekar je ustanovio da imam pleuritis i neko nervno oboljenje. Bio sam na koncu upuen na lijeenje u ljeilite Borovoje u Sibiru. Poslije povratka opet sam bio u Domu politemigranata. Lijeenje u Borovom nije dalo rezultata i trebao sam poi na Kavkaz. Nisam se javio nijedanput na telefon. Nalazio sam se u novoj, nerazumljivoj situaciji. Vjerovao sam da NKVD ima teke zadatke i da neprijatelj alje svugdje svoje agente da pijuniraju i sabotiraju izgradnju socijalizma. Nisam mogao da energino odbijem pomo u tom radu;

meutim, nisam . mogao ni da prihvatim rad koji mi je dat, naroito u odnosu na svoje drugove. Situacija u Domu politemigranata je postala gora. Poveao se broj emigranata, nije se stvarno radilo nita. Ljudi su u veoj ili manjoj mjeri preivljavali krizu to to su nali u SSSR-u nisu oekivali. Nije bilo mogue sa drugovima iz raznih zemalja razmijeniti miljenja i iskustva, upoznavati preko njih revolucionarne pokrete tih zemalja. Bila je neka opreznost kod ljudi u svim razgovorima. Kratko vrijeme poslije moga povratka pozvao me je upravnik i rekao opet da me trai ovjek iz Kominterne. Nepoznati ovjek me je pozvao na stranu i rekao mi je u povjerenju da je u Sovjetski Savez prispio neki ovjek, koga ne mogu da identifikuju, a on tvrdi da ga ja poznajem. Treba poi s njim. Polazimo autom, auto ulazi u dvorite Ljubjanke, centralne ustanove NKVD-a. U dvoritu na svim ulazima dvostruka straa. Provodi me u jedan od hodnika, dovodi me u jednu sobu, neto kratko saoptava slubeniku koji me vodi u sobu s druge strane hodnika i za mnom zatvara vrata. Soba je sasvim mala, s jednom klupom i sa malim stoliem na visokim nogama, kao to se mogu vidjeti na potama. ekam neko vrijeme i primijetim da me neko posmatra kroz oko na vratima. Kad sam pogledao detaljnije sobu u kojoj sam giteri na prozorima, vrata bez kvake sa unutranje strane, uobiajena posuda u uglu. Bilo mi je jasno gdje sam. Nalazim se u zatvoru NKVD-a. Uao je jedan slubenik, donio dva velika anketna lista i kratko saoptio: Ispunite". U Sovjetskom Savezu svuda se ispunjavaju ankete. Tamo su postavljena sva pitanja, poev od roditelja i svojte. Cijeli ivot 15 226 PRILOZI ZA BIOGRAFIJU smislu. Poto je Partija bila ilegalna, to ona nije mogla otvoreno da postavlja svoje kandidate, ali je preko svoje polulegalne organizacije, takozvane Stranke radnog naroda, ve vrila pripreme za samostalan istup na izborima. Meutim, Gorki je iz Bea poslao novu direktivu. Da se ne istupa samostalno, nego da se glasa za kandidate Udruene opozicije. Kad su pretstavnici KPJ doli do voa Udruene opozicije da se dogovore oko zajednikog ovjeka treba u anketama iznositi. Sovjetska birokratija kroz te ankete gleda ljude, NKVD preko anketa i svojih saradnika proupava" ovjeka. Zatim je doao straar, uzeo ankete i sproveo me u drugu prostoriju u kojoj su me svukli do gola i detaljno pretresli, a onda uputili na ,,lje-karski pregled". Upozorio sam na moju bolest, ali ljekar se nije interesirao za zdravlje, ve zagledao da li nemam to sakriveno. Traio je u kosi i uima, u ustima i zavirivao u sve rupe na ovjejem tijelu. Sve je to bilo izvedeno neljudski i s uniavanjem dostojanstva ovjeka. Onda pod pratnjom straara koji dri stalno ruku na naganu prelazim u lift, koji me izbacuje u polutaman hodnik. Na uglovima hodnika straari sa rukama na naganu. Signalnim svjetiljkama se regulie kretanje zatvorenika da se ne bi na hodnicima susretali. Po hodniku je prostrt debeli tepih i hod se ne uje. Zatvorili su me u eliju, pretresli, bio sam kod Ijekara", sproveli me hodnikom, i niko ne govori ni rijei. Na moja pitanja ute ili odgovarahu kratko sa ,,nu". Ubaen sam u eliju koja je ispunjena sa etiri kreveta tijesno postavljena jedan uz drugi, jedan drveni stoli sa etiri limene ale, u uglu veliki sud nazvan paraa". U eliji su tri zatvorenika. Gutanje i ovdje. Neto malo govori samo jedan. To je glumac zatvoren zbog antisovjetske propagande". Drugi je stari

mainski inenjer sa el'ez-nice, optuen za sabotau. Trei ne govori o sebi ni ko je ni zato je zatvoren. U eliji je zabranjen glasni govor i svaki um... Vjerovao sam da NKVD ima revolucionarnu ulogu da titi socijalizam i vodi borbu protiv kontrarevolucije. Bio sam vrsto uvjeren da je moje hapenje izazvano nesporazumom ili zabludom. Ispitao sam sav svoj ivot i sav politiki rad i nisam nigdje mogao nai nikakva razloga da budem zatvoren i stavljen pod istragu. Nisam se bojao za sebe, jedino je bio teak osjeaj to sam u Sovjetskom Savezu, zemlji socijalizma, zatvoren kao kontrarevolucionar sa saboterima", pijunima" i unti-sovjetskim elementima". Nou oko 12 sati uao je straar i proitao sva moja imena pod kojim sam doao, bio zapisan u Domu politemigranata i pod kojim sam bio zaveden u sekcri nae Partije u Kominterni, i pozvao me da poem za njim... Ispituje me kombrig NKVD-a Seveljov sa jo jednim oficirom. To je bio, kako sam kasnije saznao, ef NKVD-a za Balkan, a kasnije za Njemaku. Poinje detaljno sa mojom biografijom i itavim mojim radom u pokretu. Ispitivanje traje do iutra. Pozvan sam na ispitivanje jo jedanput, ispitivanje je vrio drugi of;cir NKVD-a i zatim me je vodio nekom viem rukovodiocu koji je bio neobino brutalan. Istraga je bila usmjerena na to da sam ja naciona-list-terorist, i otac mi je, kau, isto bio nacionalist i terorist. (Otac Vlajka Begovia uestvovao je u pokretu u Bosni protiv Austro-Ugarske i sara-ivao ie u organizaciji atentata na Franca Ferdinanda, zbog ega je bio osuen na 20 godina robre.) Oni mi dokazuju na bazi toga da sam ja isto tako u svojoj dui nacionalist i terorist i da mi je Partija samo maska. Zatim optuuju me BORBA ZA PARTIJU 227 istupanja na izborima, ovi nisu hteli ni da razgovaraju s njima kao s ravnopravnim partnerima. Na kraju je dolo do toga da su na izborima komunisti glasali za Udruenu opoziciju. To je izazvalo kod lanstva veliko nezadovoljstvo protiv Gorkia. U rukovodstvu Partije, u Beu, u svemu su bili sasvim nezdravi odnosi. Voena je neprincipijelna grupaka borba, u prvom redu oko toga ko e biti prvi ovek" u rukovodstvu. Ta da sam ja ustvari agent biveg ministra unutranjih poslova i nacionaliste Svetozara Pribievia. Dokazuju mi da sam ja ustvari u Partiji radio za Pribievia, koristei aparat, ljude i sredstva Partije, da sam bio njegov agent u radnikom pokretu. Na moje dokazivanje da sam ja radio sa Pribieviem u sporazumu sa rukovodeim drugovima i Part'jom, pa ak i sa njihovim ovjekom Georgom, oni mi postavljaju alternativu: ' ili sam ja ovjek sposoban da shvatim svoju greku da .sam objektivno bio Pribieviev agent i priznam to, to e olakati moju situaciju i moi e me spasiti, ili ako uporno to odbijam i ostajem na istoj poziciji kao agent Pribievia, oni e se sa mnom kao neprijateljem obraunati. Dokazivao sam im da, ako bih ja tako tvrdio i priznao da sam ja objektivno nacionalist, terorist i agent Pribievia, onda bih ja ustvari prevario Partiju i NKVD, a poto neu da ih varam, ostajem na svojoj poziciji, da je optuba potpuno neosnovana. Traio sam da se ispita itav niz ljudi sa kojima sam radio, meu njima i Georg. U ispitivanju koje je tragalo po est sati bez prekida i u kome su po dvojica uestvovali u smjeni oni su htjeli da me politiki dezorijentiu, zaplae i demoraliu, pa da im priznajem to oni hoe. Ja sa svoje strane mislio sam da su oni u zabludi, od nekog zavedeni, i pokuavao

sam svim silama da im pokaem injenice i istinu. Bilo je mnogo natezanja oko zapisnika. Nisam htio da potpisujem njihove zapisnike, ve sam ih najprije temeljito korigovao i onda stavljao potpis. Zatim me nekoliko dana nisu uopte zvali na sasluanje. Nou me prebacuju s jednom grupom u drugi zatvor, Butirku". Uvode nas u jedan veliki hol. U holu je guva kao u velikoj, prometnoj putnikoj stanici... Oko 2 sata poslije ponoi mene su odvojili iz grupe i bacili u jednu veliku eliju. To je soba od oko 50 do 60 m2. Po cijeloj irini i duini nalaze se daske podignute od poda za oko 80 cm, takozvani nari". Na tim daskama leali su ljudi kao natrpani leevi. Tako su zbijeni da su skoro jedan preko drugog. U sredini sobe okaena na nuru za plafon visi samo jedna mala svjetiljka. Takav je smrad i neist zrak da sam u poetku imao impresiju da ne mogu izdrati. Zatim se ovjek pomalo privikava. Stao sam kod vrata na malom prostoru ispred nari" i nisam mogao dalje. S lijeve strane uz vrata bila je velika paraa" (kanta za vrenje nude) i pokraj nje na rubu daske bilo je malo mjesta za sjedenje. I ja sam tu sjeo. Nou se diu ljudi da dou do parae", gaze one ko4i lee i uz njihove strane psovke i proklinjanja dolaze do parae". Psovke i proklinjanje uje se i ispod nari". Ljudi se i odozdo izvlae i dolaze na parau". Ostao sam sjedei do zore. U 6 sati je straar zalupao pesnicom na vrata. To je znak za ustajanje. Digao se gornji sloj ljudi na narima", zatim su digli daske sa hodnika koji je prolazio sredinom sobe. Pod tim daskama su leali ljudi, a kad su se oni digli, poeli su da se izvlae ljudi ispod nari". Spavali su u odijelu u kome su zatvoreni bez prostirke i bez pokrivaa... U 7 sati bio je izlaz u zahod. Naprijed etvorica nose veliku parau", a za njima u dvoredu svi ostali. Zahod je mali, kanalizacija loe 15* 228 PRILOZI ZA BIOGRAFIJU borba je dola do vrhunca na aprilskom plenumu CK koji je odran u Beu, aprila meseca 1936 godine. Tom plenumu nije prisustvovao Tito, koji se jo nalazio u Moskvi. Plenum je dao pogrenu ocenu politike situacije u zemlji i nepravilno odredio taktiku Partije. Zbog toga je Izvrni komitet Komunistike internacionale pozvao u Moskvu Gorkia, opia i ostale rukovodee ljude iz CK, pa ih je, posle diskusije u Kominterni, smenio sve osim Gorkia, koga je podravao Manuilski. Ko-minterna je imenovala novo rukovodstvo. U Politbiro novoga CK postavljen je Gorki za generalnog sekretara, Tito za orgafunkcionie, toliko je mokrae da ulazi u cipele. Nuda se vri na otvorenom mjestu na uavcima". Pred svakim uavcem" dugaak red. Poto je ogranieno vrijeme za vrenje nude na 710 minuta, oni koji ekaju pouruju one koji vre nudu... Nekih dvadeset dana poslije zatvaranja, pozvan sam u kancelariju zatvora. Tamo me je doekao kombrig Seveljov i sa mnom se veoma ljubazno pozdravio. Izvinio mi se to sam ostao tako dugo pod istragom i to sam dospio u Butirku". To je nesporazum, on je traio poslije prvog sasluanja da ja budem osloboen; ne treba za ovu stvar nita zamjeriti NKVD-u i njegovoj slubi, jer sam zatvoren na osnovu informacija rukovodstva CK KPJ i mogao sam lako da izgubim glavu. Meutim, samo zahvaljujui savjesnosti i upornom raiavanju stvari od njihove strane, jer su oni ipak znali i vjerovali da sam ispravan komunist zahvaljujui njima stvar je raiena i ja sam slobodan. Rekao mi je, meutim,

da ne treba nikome govoriti da sam bio pod istragom. Rekao sam da ipak moram rei svojim rukovodiocima gdje sam bio i ta se desilo; odgovorio je da je to stvar NKVD-a i da ja u to ne mijeam partijske stvari. Uputili su me u jedno odjeljenje NKVD-a da primim oduzete stvari. To je posebna zgrada sa salom sa alterima, kao na poti. Tu mnogo ljudi eka u redovima pred alterima ili se mota po sali. Osloboeni primaju oduzete stvari, a familije dolaze da se raspituju za zatvorene i da im neto poalju. Raspitao sam se koji je moj alter, stao u red i primio svoje stvari, meu njima line papire, nekoliko rubalja koje sam imao i sat. Navio sam sat koji je stajao ve tri nedjelje, s^eo na pod i uvukao pertle u cipele, izaao na ulice Moskve kao slobodan graanin Sovjetskog Saveza. Vidio sam se na izlogu. Teko sam prepoznao samog sebe: fiziki propao, obrastao u bradu i kosu, na licu se pojavile bore zguvan i prljav kao bivi ovjek, propalica, kao ljudi koji se esto puta mogu sresti na ulicama Moskve. Bilo mi je teko doi meu drugove i kazati gdje sam bio. Kako doi kod partijskih rukovodilaca koji su me osumnjiili i predali NKVD-u? Izgledalo mi je onda da u ostati cijeli ivot kao sumnjiv ovjek koji je proao zatvor NKVD-a. Kakva je moja perspektiva u daljoj revolucionarnoj borbi? Ve me poela zahvatati misao o samoubistvu. Rijeio sam na kra^u da poem sutradan naem pretstavniku u Kominterni i da mu, i protiv nareenja NKVD, kaem sve ta se desilo. ... Sutradan ujutro poao sam naem pretstavniku u Kominterni, lanu CK Senjku (Vladimir Copi). Rekao sam mu da sam bio zatvorea i da je, izgleda, bilo sumnjienje od rukovodstva. Zaudio se kad sam mu rekao o sumnjienju. Oni nisu znali da sam ja zatvoren niti su znali o tome da me neko sumnjii. Saznali su da me je nestalo i mislili su da mogu biti zatvoren, ali nisu se usudili da interveniu, jer nisu znali o BORBA ZA PARTIJU 229 nizacionog sekretara, a za lanove Rodoljub olakovi i Sreten ZujoviCrni. Tito je tada u Kominterni izneo svoje predloge o tome kako bi trebalo da radi Komunistika partija Jugoslavije. Ja sam bio otiao do Dimitrova pria Tito i iznio svoje gledite da je osnovni preduslov za uspjeno djelovanje jedne komunistike partije da njeno rukovodstvo bude u zemlji, meu masama, da sa njima dijeli dobro i zlo. Oko ovog mog emu se radi. Traio je od mene na kraju da nikome ne kaem da sam mu govorio o mom zatvaranju. Nije mi mogao nita rei o daljoj mojoj sudbini. Upuen sam na l;jeenje u Kislovodsk na Kavkazu, a poslije povratka saopteno mi je u Kominterni, da u stupiti na Komunistiki univerzitet nacionalnih manjina Zapada... Dobio sam stan u samoj koli, sjedio u sobi i uio danju i nou, poloio ispite, apsolvirao i stupio na aspiranturu. Jednog dana u holu kole susreo sam ovjeka kojega sam vidio za vrijeme ispitivanja u NKVD-u kod Seveljova. Pristupio mi je: Vi mene sigurno znate. Ja sam Ivanov. Vas ve dugo vremena traim. Drug kombrig evel'ov rekao mi je da vas obavezno naem i sa vama razgovaram. Doite na potu u ulici Gorkog, danas u 5 sati po podne, ekau vas u sali pote." Naao sam ga na poti. Stajali smo pokraj jednog zatvorenog altera i dugo govorili. Kasnije sam saznao: Ivanov je bio jedan od najaktivnijih slubenika Balkanskog sektora NKVD, bio je porijeklom Bugarin. Prvo mi je estitao zbog poloenog ispita i saoptio da oni

znaju da ja veoma marljivo i sa uspjehom studiram. Isporuio mi je pozdrav od kombriga Seveljova i rekao da ^e to veoma dobar ovjek i da me cijeni kao ovjeka i komunistu. Zahvaljujui eveljovu ja sam, kae, spasao glavu, a ivot mi je visio o koncu; zahvaljujui njima ja sam doao na kolu. Zatim je preao na stvar: trai od mene da budno pazim ta se deava u koli, ta ljudi tamo rade, govore, misle, da se interesujem za prolost ljudi i da o svemu n'ima saoptavam, a zatim da treba da budem esto u drutvu sa ljudima iz rukovodstva nae Partije i da NKVD detaljno izvjetavam o njihovom radu i miljenju. Vi ste ovjek obrazovan, sada ste na sovjetskoj visokoj koli i teoretski ete se razviti, vi imate perspektivu da dobijete rukovodei poloaj u Partiji, a mi emo vam tu pomoi, samo treba sa nama saraivati." Teko je bilo snai se u prvom momentu. Ob'asnio sam mu da svakako ako primijetim rad tuih i neprijateljskih elemenata, da mi je dunost da o tome obavijestim Partiju, pa i NKVD. Ali, to se tie drugova iz rukovodstva, ja sa njima imam malo veze. Izgleda mi da nije moj posao da obavjetavam o rukovodiocima moje Partije, koji su od mene sigurno vri komunisti i vjerniji i predani'i Partiji i Sovjetskom Savezu. Vi ste naivan. Vi kao da ne znate iskustva Boljevike partije. Ko zna ta je u dui tih ljudi? Mrana je dua ovjekova. Sto se tie revolucionarnosti i vjernosti tih rukovodilaca, to je vjetar sad ga ima, sad ga nema." Ponovo mi objanjava da treba budno motriti na sve ljude, pa tako i na te rukovodioce. Gledam ga, jo uvijek mi je pred oima taj tip: gol;av, pokvarenih, neistih zuba, kutrave, prljave tamno-smee kose i izgleda kao neumiven. Njegova pojava, njegov rad i metod rada uvijek su kod mene i kasnije izazivali gaenje. Raditi to to on hoe i raditi sa nj'm nije mi se htjelo. Pokuao am da mu objasnim da ja volim politiki i partijski rad, da me zanima eorija i da me ne privlai ova vrsta rada i neka za taj posao angauju 230 PRILOZI ZA BIOGRAFIJU prijedloga razvila se velika diskusija. Naroito je protiv njega bio Gorki. Na kraju je bilo odlueno da se CK KP Jugoslavije podijeli na dva dijela. Jedan dio, na elu sa mnom, da ode u zemlju na rad, da taj dio bude odgovoran za sve ono to se dogaa u zemlji, dok bi Gorki, kao politiki sekretar, ostao i dalje u inostranstvu. Njemu je ujedno bilo dato i pravo veta na sve rezolucije i odluke politikog karaktera koje bi se eventualno donosile u zemlji. Ja sam pristao na ovakvu odluku. ljude koMma taj posao odgovara. On je bio uporan. Dao mi je na znanje da oni znaju da sam se ja u Pragu pokazao kao ovjek sposoban za specijalni" rad, a meutim sada ne uviam znaaj i vanost njihovog rada. Onda mi je dao ponovo na znanje da dolazak na kolu zavisi od nj h, ali da tako isto zavisi od njih hou li ja ili neu ostati na koli. Bila je to ucjena i uvreda i reagirao sam osjetljivo: Mislim da sam u koli jer zasluujem povjerenje, jer je to potrebno za na pokret. Ako nema povjerenja, trebalo je produiti istagu u NKVD-u i stvar raistiti." On se je povukao, poeo ponovo laskati i govoriti o tome da sam ja sposoban, povjerljiv, i da ja treba da ostanem u koli, a onda se rastao sa mnom sa napomenom da e mi se ponovo javiti, da o tome razmiljam to je sa mnom govorio i mi emo svakako biti saranici, a saranik NKVD-a to je velika stvar, velika ast i velika odgovornost".

Stavili su me pred alternativu: ili e biti sumnjiv tip, nee moi da studira, ili meu svojim rukovodiocima i kod rukovodstva svoje partije prun Ivanova i eveljova. Poslije nekog vremena pozvao me je telefonom preko uprave kole i zakazao sastanak. Nije me uopte pitao, je=;am li to razmiljao o onome to je od mene traio, ve je traio da mu dam miljenje o nekim ljudima sa kojima sam radio u inostranstvu. Traio je da mu nr'ljenje dam pismeno. Dao sam svoje miljenie kao to sam davao miljenje partijskoj organizaciji, trudei se da budem objektivan i konkretan. Zatim se je ponovo ^avio i traio sl;ne podatke o pojedinim drugim ljudima koje sam znao od prije i prpitkivao da li imam da mu saoptim to novo. Rekao sam da sam zauzet sa uenjem, da se nalazim meu ljudima kod kojih ne primje-uiem da bi bili neprijateljski elementi. No, no, pripazite. Treba imati otvorene oi i nemati povjerenja ni u ljude koji imaju funkcije i daju utisak ovjeka politiki jakog i zdravog." Da bih izbjegao rad za NKVD i to opravdao, ja sam hotimino provodio ciielo vrijeme u koli, u bibliotekama i uio u stanu. Druio sam se sa jako malo ljudi iz kole, a ukoliko sam se druio, birao sam drugove koji su dugo v emena ve u Sovjetskom Savezu, koji su oprezni u govoru i u svoiim postupcima i za koje sam pretpostavljao da mogu imati veze sa NKVD-om. Tako sam obezbijedio da nisam imao ta da saoptavam i da se o meni ne moe nita negativno saoptiti. Izbjegavao sam susrete sa rukovodiocima Partre koji su ivjeli u Luksu", radili u Kominterni ili pojed;nim sovjetskim ustanovama, iako su drugi drugovi kod njih esto puta ili. Svravao sam za Ivanova samo ono to je od mene neposredno traio, neke konkretne podatke ili objanjenja, ispriavajui se da sam zauzet uenjem i da nemam veze sa ljudima. Zvao me je rijetko na sastanke i sastanke je davao na ulici, u parku i na poti, kao da se radi o ilegalnom radu. U januaru 1936 godine pozvao me je na sastanak i saoptio mi je da mi Seveljov predlae da poem u inostranstvo na rad po linri NKVD Objasnio sam mu da elim da produim studije, a poslije poem na parBORBA ZA PARTIJU 231 Osim toga, ja sam elio da uspostavimo jo jedan princip koji se odnosio na primanje subvencija. Po mom miljenju ono je dosta koilo Partiju u njenome radu. lanovi CK, ivei u inostranstvu, imali su relativno dobre plae. Na primjer, kad se CK preselio u Francusku, plaa lana CK iznosila je 2.000 franaka, to je u ono vrijeme bila prilina suma. Svake godine kad se pravio budet bilo je mnogo diskusija oko subvencija... Meutijski rad. ta znai za vas partijski rad? Znai otii u Jugoslaviju, raditi ilegalno, a poslije sigurno pasti u ruke policiji, pa onda glavnjaa, a ukoliko ostane iv suenje i Mitrovica. A rad po liniji NKVD je rad elitan, imate dodir samo sa elitnim kadrovima, nema velikog izlaganja opasnosti, materijalno si uvjek dobro obezbijeen i na tom sektoru ete uiniti vie za revoluciju i za Sovjetski Savez nego radei u Partiji. Poslije revolucije tamo u Jugoslaviji pitae se ko je bo lan Partije, odae mu se priznanje i dobie odgovarajui poloaj. Ali ko je bio saranik NKVD-a, taj e tek da ima poloaj!" Rekao sam mu da ipak elim da svrim studije, da ostanem do kraja kolske godine, a poslije emo vidjeti. Treba, na kraju, vid'eti sa naom Pa; t jom i sa Odjeljenjem kadrova u Kominterni. Objasnio mi je da to ne zavisi ni od Partije ni od Odjeljenja kadrova u Kominterni, ve samo od toga da li hou da se saglasim ili ne. Ostao sam na tome da bih elio da zavrim kolu, a poslije emo vidjeti.

Bio sam kod naeg partijskog pretstavnika u Kominterni, sada ve drugog, Fla'era CGreti). Rekao sam da me hoe da upute na rad po specijalnoj liniji, a ja to ne elim, i traio sam da interveniu. Napomenuo sam i to da ovaj sa koMm sam govorio ima udno gledanje na partijca i na revoluciju. Rekao mi je da oni tu ne bi mogli da interveniu i da takve stvari rjeavaju Rus1 sa Kadrovskim odjeljenjem Kominterne. Ivanov se je sasvim rijetko javljao i pitao da li ima togod novo. Kad sam mu odgovarao da nemam, odgovarao je zlovoljno: No, davajte, dava'te." U njegovom glasu b'lo je i prijetnje. Naao sam se u tekom poloaju. Tada nisam mogao da shvatim da je sve to sistem i metod rada NKVD-a, ve sam to objanjavao kao metod rada pojedinaca iz NKVD-a. Izgledalo mi je da su Ivanov i Seveljov morali dobiti zadatak od svog rukovodstva da me uvuku u rad NKVD-a, i oni su uporno na grub i primitivan nain pokuavali da to sprovedu. Vidio sam da sam se naao u sukobu sa ljudima bez skrupula. Kod rukovodstva nae Part'je nisam dobio podrku niti sam je mogao dobiti. Ivanov mi je, pored ostalog, zabranjivao da ma s kim govorim o vezi s njima. U takvoj situaciji kod mene se pojavila ak i ideja da na neki nain odem iz SSSR-a. Pobjei iz SSSR-a znailo je obavezno biti proglaen neprijateljem i doi u sukob sa svojom Parti4om i drugovima. Trebalo je traiti drugu mogunost za odlazak. Koncem proljea 1936 godine Komunistiki univerzitet je na brzinu zavrio kolsku godinu i bio rasputen. Upravnik kole i rukovodstvo Kominterne, pa i lan Politb;roa Boljevike partije Knorin, pokuali su da nam objasne zato se kola ukida, meutim, lAudi nisu ostali uvjereni i dobili su impresiju da se radi ovdje o rtvovanju kole zbog nekih diplomatskih interesa Sovjetskog Saveza, to je ustvari i bilo. Poslije rasputanja kole pozvat sam u Kominternu i saopteno mi je da u, dok se pitanje moga daljeg rada ne rijei, raditi u Glavlitu", u Narodnom komesarijatu za prosvjetu. ... Kada je poeo rat u Spaniji, rijeio sam sa nekoliko drugova da se javim kao dobrovoljac. Poi u Spaniju znailo bi pored pomoi 232 PRILOZI ZA BIOGRAFIJU tim, kada bi se Partija izdravala samo od svojih sredstava, koja je ona prikupljala direktno u zemlji od radnikih masa, onda bi se vodila mnogo vea panja o svakom utroenom dinaru... Nita ne moe jae da demoralie jedan pokret nego novac koji on prima sa strane. Snaga jednoga pokreta, pa i njegovi finansijski izvori, zavise od toga koliko taj pokret ima uporita u masama, koliko ga one pomau... Tako je Tito konano krenuo iz Moskve za Jugoslaviju sredinom 1936 godine. Njegovi stavovi nisu se mnogo dopali Gor-kiu. Tito se uvao Gorkia. On o tome kae: Od Gorkia sam dobio zadatak da odmah poem u Jugoslaviju. On mi je nabavio paso i kazao kojim pravcem da uem panskom narodu uestvovati u jednoj znaajnoj revolucionarnoj borbi i sticati iskustvo za borbu u svojoj zemlji. Za mene je to znailo i izmai se ispod pritiska NKVD-a. Javio sam se u Kominternu i zamolio da me alju u Spaniju... Kratko vrijeme poslije toga pojavio se kod mene Ivanov. Bio je bijesan. Vikao je, mlatarao rukama i rekao mi da on ne govori ovdje u ime svoje, ve u ime rukovodilaca iz NKVD-a. On je uglavnom iznio sljedee: Tvrdio si dosada da

hoe da studira i da ui, a sada bi htio da bude vojnik. Hoe u Spaniju da pogine kao budala. Neka idu tamo i ginu oni koji nisu sposobni za druge stvari. Ti si kulturan ovjek, kolovan, moe da bude korisniji na drugom poslu, i na kraju, ti si odreen na rad po lini.'i NKVD-a i u Spaniju ne moe ii." Rekao sam mu da se ja nikada nisam obavezao da u raditi po liniji NKVD-a, taj mi posao ne odgovara, a smatram da je potrebno sada ii u panru, da sam to ve izjavio u Kominterni. Sporazumio sam se s drugovima da poemo zajedno i da bi mi bilo lake ii u Spaniju i poginuti nego od odlaska u Spaniju odustati. On mi je podnio pod nos pesnicu i tvrdio: A ja ti kaem, u Spaniju nee ii." Na kraju, dolo je do otvorenog sukoba. Moj put u Spaniju je doao u pitanje. Rijeio sam da poem kod Dimitrova i da ga zamolim da mi pomogne. Dimitrov me je poznavao sa rada u Balkan-Korrespondenz koji je on osnovao i u kome sam bio do dolaska u Sovjetski Savez redaktor za Jugoslaviju i Bugarsku. Doi do Dimitrova u Kominterni bilo je veoma teko. Zato sam se na ulazu prijavio da idem kod jednog poznatog slubenika Kominterne i onda navratio kod Dimitrova. Dimitrov, meutim, nije bio u kancelariji. Sjeo sam i napisao mu nekoliko rijei. Rekao sam da elim ii u Spaniju, da je Kadrovsko odjeljenje Kominterne o tome obavreteno, meutim, da me Seveljov i Ivanov iz NKVD-a ele da upute na rad po njihovoj liniji, to ja ne elim, i zamolio sam ga da mi pomogne da ostanem na partijskom radu, a da sada poem u Spaniju. Poslije kraeg vremena pozvao me je telefonom Ivanov, bio je veoma ljubazan, raspitivao me za zdravlje, za rad, i rekao da jedan od viih funkcionera NKVD eli sa mnom govoriti i zakazao sastanak. Na sastanak je doao nepoznat ovjek, bio je i on veoma ljubazan, izjavio je da je uo da ja elim da idem u Spaniju, da je to lijepo i da je danas borba u Spaniji vano mjesto u revolucionarnoj borbi i da oni protiv toga nita nemaju, da e mi pomoi. Rekao mi je da je Ivanov ovjek veoma dobar, samo da je malo vatren, ali da mu to ne treba zamjeriti. To je bio moj posljednji sastanak sa NKVD-om u Moskvi. elia sam samo da nikada vie ne susretnem i ne vidim ni Ivanove ni Seveljove. BORBA ZA PARTIJU 233 u Jugoslaviju, preko koje granine stanice. Meutim, ja sam nabavio drugi paso i iao sasvim drugim putem, jer se esto-deavalo da su drugovi kojima je Gorki nabavljao pasoe odjednom kad bi doli na granicu Jugoslavije bili hapeni... Iz Moskve sam prvo otiao u Prag, a odatle u Be. Ba u to vrijeme selio se CK iz Bea za Pariz. Tamo je imao da bude novi centar. Ovo je dobrim dijelom ulo vila promjena politike situacije u Francuskoj, gdje je na vlasti bila vlada Narodnoga fronta i gdje su uslovi za rad bili povoljniji nego u Beu, gdje se sve vie i vie osjeao teror klerikalne policije... Kad sam polazio iz Moskve, bio sam dobio poseban zadatak da radim na organizaciji prikupljanja dobrovoljaca za Spaniju." Tito je stigao u Jugoslaviju krajem 1936 godine. Situacija u Partiji bila je jo uvek teka. Dolazile su neoekivane poli-ciske provale. Taman bi se u pojedinim mestima formirali par-tiski komiteti, otpoelo sa radom, a odjednom bi policija po-hapsila sve to god je u njima bilo aktivno. Tu su situaciju koristili stari likvidatori i govorili kako jo uvek nema smisla raditi. Neposredno pre Titovog dolaska u Jugoslaviju bilo je dolo do velike provale u zemlji, koja je naroito teko pogodila organizaciju u Beogradu. Bio je uhapen itav Pokrajinski komitet i preko 150 lanova. Tito je tada poruio iz Zagreba da iz Beograda doe neko od

drugova koji nije bio uhapen. Ba u to vreme bio je iziao sa robije i nalazio se u Beogradu Milovan Dilas. On o tome susretu sa Titom pria: Poetkom 1937 godine iz Zagreba je stigla poruka da jedan lan CK KPJ trai da neko od drugova doe iz Beograda. "Velika provala te zime bila je odnijela skoro itavu partisku organizaciju u Beogradu. Jedino je bio poteen Univerzitet, gdje nije bilo dolo do hapenja, jer se jedan drug na policiji junaki drao i nije htio da oda svoje veze na Univerzitetu. Ostalo je jo nas nekoliko drugova, meu njima i ja, jer sam neposredno prije toga bio doao sa robije. Krenuo sam vozom za Zagreb, gledajui da me ne prati kakav policiski agent. Doao sam na ugovoreno mjesto, u stan naega druga Pavla Markovca, muziara. To je bila mala, skromna, ali moderno namjetena soba. Tu me je ekao lan CK. To je bio ovjek srednjeg rasta, dosta snaan, mrav. Lice mu je bilo tvrdo, mirno, ali dosta njeno, oi plave, ali istovremeno i blage. Ni jesam mu znao ime, jer u ilegalnom ivotu nije obiaj da se pita za ime. Pitao me je kakva je situacija u Beogradu. Iznosio sam mu ta je sve policija napravila. On me je sluao mirno, a onda poeo da daje savjete. Pravo da kaem, ti savjeti su bili za nas, komuniste u zemlji, neto sasvim novo. I sami smo osjeali da ivimo u nekoj munoj, nama neobjanjivoj situaciji, zbog surove loginosti kojom se odvijao sav 234 PRILOZI ZA BIOGRAFIJU na godinama ablonizirani rad. Radi, radi, pribira ljude, stvori organizaciju, a odjednom doe do provale, koja sve odnese. Drugove mue u policiji, zatim ih osuuju na robiju, a od ono nekoliko lanova koji su preivjeli provalu, opet ponovo stvaraj organizaciju. Opet iste tekoe, iste nevolje. Uprkos tom iskustvu, teko smo se odricali ablona... Ovaj lan CK govorio nam je o novom iskustvu, ne pominjui stare ablone, koje je on razbijao u paramparad. On mi je govorio kako treba da biramo za Partiju ljude po novom kriteriju. Ljude iz fabrika, radionica, kola u kojima ti ljudi uivaju veliko povjerenje zbog svog linog ugleda, da se ne treba drati samo uskog kruga ve poznatih ljudi. Tako nam je ovaj lan CK postavljao ne ba velike, ali ako se uloe napori, ostvarljive zadatke. Govorio mi je jo pri polasku kako e se CK preseliti u zemlju, da bude direktno u kontaktu s masama. Jo mi je rekao na polasku da bi trebalo da se formira rukovodstvo omladine i traio je da poaljemo iz Beograda sa Univerziteta jednog nekompromitovanog, bistrog, ponajboljeg omladinca. Tako smo se rastali s tim da ja sa ovim omladincem doem poslije izvjesnog vremena natrag u Zagreb. Kad sam bio u vozu, dugo sam razmiljao gdje sam ja sreo ovoga ovjeka. inilo mi se da sam ga morao negdje ranije vidjeti. Ali gdje? Kad je voz prolazio pored Sremske Mitrovice, u kojoj se je nalazio kazneni zavod, meni sinu u glavi:,pa Moa Pijade radio je portret ovoga ovjeka kad su zajedno bili na robiji. I ini mi se da mi je tada Pijade rekao da je to radnik Broz. Kad sam doao u Beograd, zatekao sam Aleksandra Ran-koviaMarka, koji je bio izdrao svojih est godina robije. Prodiskutovao sam sa drugovima koga omladinca da predloimo Brozu, pa se odluilo da to bude Ivo Lola Ribar, student prava, veoma inteligentan mlad ovjek, koji je na Univerzitetu meu komunistima uivao lijep ugled. Poslije nekoliko dana vratio sam se u Zagreb. Ponovo sam se sastao sa Brozom. Prije nego to smo poeli razgovor, rekao sam mu:

Drue, ja znam tvoje ime. Kad sam bio na robiji, Moa Pijade mi je pokazao tvoj portret koji je radio u Lepoglavi1. Tom prilikom mi je rekao da je to Broz. Ja sam te sada prepoznao. 1 Titov portret koji je radio Moa Pijade bio je nestao i uprkos svim naporima nije se mogao nigde pronai. Tek u leto 1952 godine Zagrepanin Bozo Aleksander, inovnik Ujedinjenih nacija, obavestio je Mou Pijade da 4e portret pronaen. Njega je advokat Bora Prodanovi 1934 godine poklono Irini Aleksander, supruzi Boe Aleksandeia. Alek-sanderovi su ga prilikom odlaska iz Jugoslavije 1939 ostavili u Zagrebu. Za vreme okupacije bio mu se zameo svaki trag. Sada se nalazi u Beogradu. BORBA ZA PARTIJU 235 Tito je mahnuo rukom i nasmijao se. Poslije mi je govorio 0 metodu rada, da treba traiti radnike, nove, mlade, poletne ljude. Za vrijeme ovog boravka u Zagrebu sreo sam i Edvarda Kardelja. Vratio sam se u Beograd, gdje smo nastavili s radom. Dolazak Aleksandra Rankovia znaio je za nas mnogo. Odmah smo krenuli u sindikate. Leka, kako smo zvali Aleksandra Rankovia, odlikovao se preciznou u radu i otrinom zapaanja. On je odmah otiao u sindikate, pa je preko sindikata organizovao rad Partije i u preduzeima. Jedno vrijeme ak je bio izabran i za sindikalnog funkcionera. Drei se principa koje nam je Tito nostavio, uspjesi su se brzo pokazali. Ve poslije dva mjeseca rada poela se mijenjati situacija. Tu se radilo, prije svega, o novom metodu u radu. Ili smo u preduzea, u drutva, u masovne organizacije, ali ne vie preko starih likvi-datora. To je mislim jedan od najvanijih momenata u naem radu. Tako smo se otsjekli od svih starih veza, a time smo se otsjekli i od policije, jer su provale, kao po pravilu, dolazile ba preko tih starih likvidatora, oko kojih se policija uvijek vrzmala i meu kojima je bilo i sumnjivih ljudi. Za godinu dana rada mi smo ve bili uhvatili vrstog korijena u radnikoj klasi, gotovo svi sindikati bili su u naim rukama. Istina, ostajalo je socijaldemokratsko rukovodstvo u njima, ali mi smo vodili mase." U procesu toga rada, razvijalo se i rukovodstvo u Srbiji. Osim Leke Rankovia, tu su bili Vukica Mitroviunja, uro Strugar1, Moma Markovi, a kasnije Cana Babovi, po izlasku s robije, i Svetozar VukmanoviTempo. U Sloveniji je Edvard Kardelj bio dobio nalog od Tita da se definitivno sprovedu odluke etvrte zemaljske konferencije 1 da se osnuje Komunistika partija Slovenije. Edvard Kardelj je ovu stvar uspeno priveo kraju i 18 aprila 1937 u okolini Trbovlja, u kui jednog crkvenjaka, odran je njen prvi kongres. U to vreme par tiska organizacija u Sloveniji brojila je 200300 lanova. Za sekretara CK KP Slovenije izabran je Franc Leskoek. Prisustvovao je prilian broj delegata, iako su neki, usled izvesnih tehnikih tekoa, zakasnili. Prvobitno i bilo predvieno da se kongres odri u jednoj crkvi i sve je za to bilo spremno, ali zbog toga to svi delegati nisu na vreme doli, kongres je odran u parohiskom domu, u crkvenjako-vom stanu. Na sastanku u Zagrebu, jedan od prvih zadataka koji je Tito poverio ilasu bila je organizacija slanja dobrovoljaca za 1 Vukica Mitrovi je uhapena 1941, muena u Glavnjai i streljana. Proglaena je za narodnog heroja. Buio Strugar takoe je ubijen '941 godine. Proglaen je za narodnog heroja. 236

PRILOZI ZA BIOGRAFIJU paniju iz Srbije. Borba protiv Franka u itavoj Jugoslaviji bila je nairoko zapalila mase. Oseala se sve vea opasnost na granicama Jugoslavije od Hitlera i Mussolinija, pa je narod gledao u Spaniji poprite borbe protiv faizma. Hiljade ljudi bilo je spremno da ide u Spaniju, samo da je bilo uslova za to, to jest da su vlasti davale pasoe i da je bilo novaca za put. Koliko je bilo raspoloenje za republikansku Spaniju u Jugoslaviji vidi se i po tome to je najvei dnevni list u Jugoslaviji, Politika", prvu godinu rata u Spaniji pisao daleko povoljnije o republikancima nego o Franku, uprkos tome to je postojala vrlo otra cenzura vlade Milana Stbjadinovia, koji se sve vie priklanjao silama osovine1. Vlasnici Politike" ustvari tolerirali su takvo pisanje, jer je ono i njima bilo od koristi. Narod je bio za republikansku paniju, pa je i listu rastao tira. U paniju se odlazilo iz Jugoslavije raznim putevima. Oni koji su mogli dobiti paso odlazili su do Pariza, pa onda pravo u paniju. Tome je mnogo pomogla velika svetska izloba u Parizu, otvorena u prolee 1937 godine. Ovaj su put koristili naroito intelektualci. Najvei deo ljudi koji je odlazio u paniju nije mogao da nabavi sredstva za put. Zbog toga je Partija otpoela da skuplja dobrovoljne priloge. Posebnim putem ili su iz Jugoslavije oni ljudi koji su bili ranije hapeni ili kom-promitovani kao leviari, pa im policija nije davala pasoe. Oni su se morali prebacivati ilegalno iz Jugoslavije u Austriju, pa opet bez pasoa u vaj carsku, iz vaj carske u Francusku, pa tek onda u paniju. To je bio vrlo opasan put, jer su veze bile nesigurne. Jednom je u Austriji policija ula u trag ovom kanalu, pa je vei broj Jugoslovena koji su ili za paniju bio uhapen. Oni su bili vraeni i predani u ruke jugoslovenske policije, koja ih je premlatila, a neke i zadrala u zatvoru.2 1 Nekako u to vreme, Milovan ilas bio mi je doneo teze Palmira Togliattija Ercolija o ratu u Spaniji i pitao me da li bi to mogao negde, polulegalno, da ottampam. Ba toga dana bio sam pripremao za Politiku" jedan lanak o razgovoru koji sam-imao s pretsednikom katalonske vlade Companisom kad sam boravio u Spaniji, u oktobru i novembru 5 936 godine. Ja sam kao uvod dao reci Companisove, a zatim sam u lanak stavio sve osnovne stavove iz Ercolijevih teza i sve to predao svome uredniku Radoju Josimoviu. Tako su Ercolijeve teze bile legalno objavljene u najveem listu u Jugoslaviji, u preko 140.000 primeraka. Tada vlasti ovo nisu primetile, ali je Ljotiev bilten, posle pune dve godine, nekako otkrio tu stvar, pa naveliko o njoj pisao. " Ovim kanalom bio je krenuo i drug Moma Markovi, ali je u Austriji pao u ruke policiji, koja ga je zajedno s grupom drugova predala jugoslovenskim policiskim vlastima. U to vreme bila je velika provala u Srbiji, pa su neki ljudi teretili Momu Markovia. On je bio od granice do Beograda slat upom", to jest policija ga nije sprovodila direktno u Beograd, nego po etapama od jednog grada do drugog, od jednog zatvora do drugog. Tako je bio stigao upom" u Rumu, gde je greki naelnik bio jedan poznanik njegovog oca. On je Momi Markoviu BORBA ZA PARTIJU 237 Zbog veza sa Centralnim komitetom, kao i to bolje organizacije slanja dobrovoljaca iz Jugoslavije u paniju, Tito je u toku 1937 godine nekoliko puta odlazio u Pariz, gde se zadravao po nekoliko meseci. U Parizu je stanovao na raznim mestima, prvo, u jednom hotelu u Latinskom kvartu, zatim na Trgu Jean Dore. Malo je imao vremena da razgleda Pariz. Odlazio je na groblje komunara u

Pere-Lachaise. U Francuskoj je poeo da ui i francuski itajui L'Humanite". Bio je francuski ve toliko savladao da je mogao da ita politike lanke u novinama. U Parizu je dolazio u kontakt i sa poslanstvom republike panije, putovao je jednom u vezi sa slanjem dobrovoljaca i do Bresta. Jednom prilikom kad je dolazio engleski kralj u Pariz, Tito zamalo to nije pao u ruke francuske policije, koja je hapsila sumnjiva lica. Kad se vraao u Jugoslaviju preko Strasbourga i Munchena, zamalo to nije pao u ruke hitlerovske policije. U Parizu, pred polazak, bio je dobio nov paso, pa nije bio dobro upamtio ime na koje je putovao. Poto je bio mnogo umoran, to je tvrdo spavao kada su mu iza Strasbourga u kupe uli hitlerovski pogranini organi. Jedan od njih, krupan i debeo Nemac, zatraio mu je paso. Tito ga je odmah predao, a policajac je na nemakom jeziku zapitao Tita kako se zove: Ihren Namen, bitte? Tito, onako bunovan iza sna, nije mogao da se seti kakvo mu je ime bilo na pasou. Nemac je bio uporan, pa je ponovio, sada ve ljutito: Ihren Namen? A Tito nikako da se seti na koje je ime paso. U nevolji, pravio se kao da ne razume nemaki, da ne zna ta ga pita policajac. Obratio se susedu i na ekom jeziku zapitao ga ta hoe policajac. U tom momentu sinulo mu je eko ime na koje je glasio paso. A vi za ime pitate rekao je Tito policajcu pa mu najzad odgovorio na pitanje. Hitlerovac je ljutito udario peat na paso i predao ga Titu. U meuvremenu se broj dobrovoljaca za paniju u Jugoslaviji toliko bio poveao da je Gorki bio odluio da se iz Marseille-a poalje jedan specijalni brod u jugoslovenske teritorijalne vode, pa da kriom pokupi oko hiljadu Jugoslovena, mahom iz Crne Gore, koji su bili spremni da idu da se bore u paniju. Organizacijom ovog posla bavio se po nalogu Gor-kia jedan lan CK KPJ, po imenu Adolf Muk, a po zanimanju kelner, iz Boke Kotorske. itav posao nije bio dobro organizooitao vakelu, pa ga zatim pustio iz zatvora da ide u selo pravo ocu. Beogradska policija nije tako ipak dola do Mome Markovia za kojim je tragala. 238 PRiLOZI ZA BIOGRAFIJU van. U Marseille-u se nairoko znalo da ova laa kree za Jugoslaviju. Evo kako Milovan Dilas opisuje ovu Mukovu akciju: Jednoga dana, preko veze, dola je iz inostranstva kod mene jedna ena, crvene kose, koja je rekla da se zove Brajina Vos Rudin i traila je da je odmah povezem s Ljubom Vuovi-em iz Crne Gore. Ja sam odgovorio da je Vuovi dosta neozbiljan ovjek, ali ona me je presjekla: Nita vas se ne tie. Mene su poslali iz CK i direktivu morate da sprovedete. Ja sam je odmah zatim povezao sa Vuovicem, koji se uskoro pojavio u Beogradu s depovima punim para. Vuovi je bio stari prijatelj Adolfa Muka, pa je Muk smatrao da je pametnije da tu akciju organizuje Vuovi, a ne partiska organizacija. Takva su tada bila shvatanja meu ljudima oko Gor-kia. Muk je stajao na stanovitu komunizma" na bazi linih veza. Stvar je bila tako labavo organizovana da je o njoj znalo pola Crne Gore. Seljaci komunisti iz Kolaina, na primjer, pjeice su ili prema Budvi, pa su otvoreno govorili andarmima:

Idemo u paniju. Tako je stvar morala da propadne. Jugoslovenska policija zaustavila je brod ispred Budve, na njemu uhapsila Muka, a zatim je na obali pokupljeno nekoliko stotina drugova koji su bili spremni da se ukrcaju za Spaniju. Uhapena je i ona ena iz inostranstva. Na policiji se Muk drao izdajniki. Sve je provalio, pa ak i punkt u listu Vreme", preko koga je dolazila pota iz Pariza za CK. Ona ena iz inostranstva i Ljubo Vuovi mene ni jesu odali, tako da ni jesam bio provaljen. Iz Pariza, od Gorkia, dobili smo odmah direktive da otpo-nemo veliku kampanju za osloboenje Muka. Mi se u Beogradu nijesmo s time slagali, jer nam je bilo poznato da se on drao izdajniki, pa bi Partija imala tete ako bi se toliko velika kampanja pravila za jednoga izdajnika radnike klase. Meutim, iz Pariza dolazile su stalno poruke da se s kampanjom nastavi. U zatvoru se bio nalazio i ile Kovaevi, pa sam preko njega uputio jedno pismo Muku, traei da on lino napie za Partiju kako se drao pred klasnim neprijateljem. Muk je zaista svojom rukom napisao ta je sve priznao na policiji, nazivajui sebe najgorim imenima. Ovo njegovo pismo uputio sam preko druga oke Kovaevia1, rukovodioca parti-ske organizacije na Univerzitetu, u Pariz. Kad su tamo vidjeli da se Muk zaista izdajniki drao, obustavili su kampanju. 1 oko Kovaevi poginuo je u ratu u paniji. BORBA ZA PARTIJU 239 Tako je ova akcija propala, uglavnom zbog toga to je bila neozbiljno organizovana i to se nije htjelo ii preko Partije, nego preko linih veza." Slanje dobrovoljaca u paniju nastavljeno je kanalom preko Austrije i vajcarske, koji nije bio ba najsigurniji, ali kojim su ipak ljudi iz Jugoslavije odlazili u paniju. Takoe je veliki broj drugova iao na ovaj ili onaj nain preko Pariza, gde se odravala velika svetska izloba, koja se iskoriavala kao dobar povod za dobijanje pasoa za Francusku1. Dok je Tito boravio u Jugoslaviji, u leto 1937 godine, dobio je kratak izvetaj iz Pariza da je Gorki hitno pozvan u Moskvu. Pred polazak, Gorki je saoptio Rodoljubu olakoviu da ide u SSSR, da ne zna zato ga zovu, ali verovatno da e biti nekakva golovomojka" (ruska re za pranje, odnosno trljanje glave). Posle izvesnog vremena, stigla je u Pariz depea iz Moskve da se odmah povue iz tampe jedna broura koju je bio spremio Gorki. Znai, stvari sa njim nisu bile u redu. Njegova ena, Poljkinja, inae u Moskvi zaposlena kao direktor Parka kulture Maksim Gorki", bila je uhapena pod optubom da je pijun IntelligenceService-a. Posle izvesnog vremena, kad se ve nalazio u Parizu, Tito je dobio jedno pismo od rukovodioca Balkanskog sekretarijata, Piecka, koji ga je obavestio o smenjivanju Gorkia i istovremeno i ovlastio da preuzme svu odgovornost za rad CK KPJ. Tito je ostao neko vreme u Parizu, sreivao tamo stvari koliko je bilo mogue i napisao nekoliko lanaka za asopise Europaische Stimmen" i Die Welt", (to su bili politiki asopisi u kojima su saraivali istaknuti komunisti i leviari evropskih zemalja). Pred kraj 1937 godine Tito se vratio u Jugoslaviju. Putovao je preko Austrije, u pratnji dve drugarice Jugoslovenke, stu-dentkinje u Parizu. One su kao nekompromitovane nosile materijal, broure i Proleter", organ KPJ, koji se tampao u Belgiji. U to vreme Tito je dobio poziv da doe u Moskvu. O tome svome putu Tito pria:

Odmah sam krenuo, im sam dobio poziv. U Moskvi sam razgovarao s Dimitrovom. Bio sam obavijeten da je Gorki 1 Ukupno je u paniji uestvovalo u ratu oko hiljadu i po Jugo-slovena, meu njima prilian broj intelektualaca. Gubici koje su Jugo-sloveni pretrpeli u paniji bili su vrlo visoki. Skoro polovina je poginula, 300 ^e bilo ranjeno, a 350 Jugoslovena nalazilo se, posle sloma u pan'ji, u logorima na francusko-panskoj granici. Od ovih drugova oko 300 uspeli su da pobegnu ili da se izvuku iz logora, da stignu u Jugoslaviju i da uzmu uea u ratu 194145. Ovi ljudi koji su se borili za slobodu panije stekli su dragoceno vojno iskustvo koje je bilo korisno za njihovu zemlju. Danas se u Jugoslovenskoj narodnoj armiji nalaze 24 generala panca", kako ih danas kod nas zovu, a panaca" ima i meu visokim funkcionerima dravnog aparata. 240 PRILOZI ZA BIOGRAFIJU ne samo smijenjen kao sekretar CK nego i uhapen.1 Tada su mi mnoge stvari postale jasne. Gorki, koji je punih 14 godina boravio u Moskvi, koji je imao puno povjerenje Kominterne, koji je bio naturen naoj delegaciji na VII kongresu Kominterne kao kandidat za lana IKKI-a, ustvari je stalno i sistematski radio protiv KPJ. Kao frakciona on je ometao razvijanje novih rukovodeih partijskih kadrova, a naroito iz redova radnika. On je, dalje, imao obiaj da vara Kominternu, da alje nerealne i lane izvjetaje o stanju u zemlji. U Kominterni se trailo da se pokau leci ili broure ilegalno tampane, pa je to uzimano kao dokaz za rad u zemlji. Gorki bi obino pronalazio nekog intelektualca u Beogradu koji bi na brzinu napabirio kakav izvjetaj, pa se to slalo u Kominternu. Osim toga, Gorki je odravao i direktne veze s jednim krilom beogradske buroazije, koja je, naroito za vrijeme prolog rata, ustvari postala vodea snaga reakcije, a naroito one oko Drae Mihailovia. Gorki je imao veze sa Slobodanom Jo-vanoviem, profesorom Beogradskog univerziteta, koji je kasnije postao pretsjednik emigrantske vlade u Londonu, zatim sa knjievnikom Dragiom Vasiem, koji je za vrijeme rata bio glavni politiki savjetnik u tabu Drae Mihailovia. Tree lice s kojim je Gorki drao vezu bio je beogradski advokat Mladen 2ujovi, koga je Draa Mihailovi za vrijeme rata bio postavio za komandanta zapadne Jugoslavije. Prilikom ovoga razgovora Dimitrov mi je saopio da se ja postavljam, kao mandator, za generalnog sekretara CK KPJ, a da se itav stari CK smijeni. Kako sam ovu ponudu primio? Ja nisam imao ambicija da preuzmem rukovodstvo Partije i nikada na to nisam mislio. Ali, elio sam da rukovodstvo bude jako, vrsto i revolucionarno. Nisam mislio da budem voa, ali sam elio da voa bude jedan od onih ljudi koji mogu da rade, a da kolektiv bude vrst. Za mene je primarno bilo da kolektiv bude vrst, da rukovodstvo bude vrsto: ne jedan ovjek, ve itav kolektiv. Na sastancima kod Dimitrova vidio sam tendenciju da Komunistika partija Jugoslavije bude rasputena2, kao to se nekako u to vrijeme dogodilo s Komunistikom partijom Poljske i Komunistikom partijom Koreje. 1 Gorki je bio uhapen u stanu Manuilskoga, u hotelu Luks", u kome je uvek stanovao kada se Manuilski nije nalazio u Moskvi. 2 Ivan Karaivanov, koji je dobro poznavao druga Tita iz tog perioda, sea se ivo tih dana: Tito je tada bio ostao u Moskvi gotovo jedini od Jugoslovena, jer su bezmalo svi bili uhapeni. Pred njim se nalazila ogromna odgovornost. On je to

dobro oseao. Ba u to vreme proveo sam nekoliko noi sedei i diskutujui s njime. On je bio vrlo uzbuen. Oi su mu bile pune suza. To su bili dani kada je drug Tito dobio prve sede kose." u** < Um i ctlto (^ Domicil Demk.t Vittp Cofetir of ey*t Couteur fts y0ux Cotour of hm Coutufdt CHtLDREN Nama Nom HV, FrecntMS, \"iconn^ '.VUlincdoa. G.-C.KA^ <;.l\m.g~ acjX.iaAR. (<orern(>r-<7fficral,i>/: Comm&ndvr-irt-tlilef 6( the Dominion of CanaHS, Requcst,iii thcttuttteof tti*BritannicM?ijt;stylall ihoH \vttam it may ccnceru (o alhvr thc bemrtr uipsss (recly v/ithout let, ottiindranoeaad toafford\ A*^S. McryassistAnce * *txL proteetion of which Nom, Frecmnn, V/comi WiWngJ<m. G.CS G.CM.& G.C.IM,. G.U., Gouvcrneur gnrnl c C(?tntnQit<ftwt en chcf'! Dominion du Caitut!nt Demnnons,au rtom </ tous ceux que Icsprst tespeuvent conetrnet permettre a$ * porte dc passcr librement sans entravc ft dc aceorder tout *( luuttU.' doht......Vevoir besoin. tfonni sous Notre scin ic( tccItedcMoi No. ivamd N du CANADA . Lu-s PASO DRUGA TITA NA IME KANADSKOG DRAVLJANINA SPIRIDONA MEKASA (Spoljna i unutranja strana) Dtttm pass moehSlier 39 numrcntc sior. Ce pas*cpori ctmUcnt 39 pages num^roties. Th pBMport coatains 3a numbered pnges. ieter Pau enthfilt 33 nunttrtertc Seiten. SVERIGE ode Sweden Sehweden Pa, Passport Passe Pass Passinnehavarens fullstiindiganamn. Noms du porteur. Full name of berer. Volier Namen des Inhabers. jiisagad av sin huStru companied by his wife aceompagnd <tes-begleitet. a*mi seim V,.

under 15 a:. enfants au-dessous de 15 ans ehildren under 15 years. Kinern unter 15 Jahren. Nationalitet:, Svensk, Sudois, Swcdish, Schwedische. i >ftu j>ass giiler fiir resa tili; Pays pour les^uets ce |*aase- i port est valable: j ] .tUanti, med itnantag fitranger, a rexfption ; .;:- Sptinith\ de $panska dEsfagrte det tolonUs C brsUtningettna ok dtn j egfagnolti tt de la zont Pas Itig fiiri speniu ^f*'? KAD JE PRE RATA PUTOVAO 1LKGALNO PO INOSTRANSTVU, DKUG TITO JE IMAO LANI PASO NA IME VEDSKOG DRAVLJANINA JOHJfA ALEXAWDERA KABLSSONA t cgoihandiga DamDtccknmg. StcB^ ur. SigoatuK of beuvr. VJnterachrift de Passbhabere. BORBA 2A PARTIJU 241 Zbog toga sam prihvatio ponudu Dimitrova i rekao mu: Opraemo ljagu! A on mi je odgovorio: Radite! U Moskvi sam ostao nekoliko mjeseci. Za to vrijeme bila je izala iz tampe Istorija SKP(b), kratki kurs". Ja sam dobio zadatak da spremim prevod za tampu (redakciju) i na tome poslu ostao sam vie nedjelja. Poslije toga krenuo sam za Francusku, preko Finske i Danske. Imao sam kanadski paso sa imenom Spiridon Mekas. Kad sam doao u Kopenhagen, jedan policajac, koji je po uvjerenju, izgleda, bio socijaldemokrata, zapitao me je neto na engleskom jeziku. Ja engleski nisam mnogo znao, pa sam neto promucao. Tako je policajac primetio da to nije moj paso. Nasmijao se i rekao mi: Idui put, drue, nauite bolje engleski kad ve uzimate kanadski paso! Tako sam stigao u Pariz, poetkom 1938 godine. Poslije nekoliko dana krenuo sam u Jugoslaviju da izvrim reorganizaciju Partije. Krupni dogaaji bili su na pomolu. Hi-tler i Mussolini postajali su sve agresivniji. Sve je vea opasnost prijetila Jugoslaviji, gdje je vlada sve vie plivala u osovinske vode. Trebalo se pripremiti za odluujue dogaaje." 16 Glavo trinaesta SEKRETAR CK KPJ Sudbonosne godine uoi Drugog svetskog rata. Partija ukazuje na opasnost od Hitlera i Mussolinija. Nov metod u radu Partije. Borba za ideoloko uzdizanje. Popularizacija SSSR-a. Partija postaje osnovna snaga u borbi za nezavisnost Jugoslavije i bolji ivot radnih ljudi. Titova dva putovanja u Moskvu. Peta partiska konferencija. Dvadeset i sedmi mart. Rat je na pragu. U etrdeset i petoj godini svoga ivota, posle dvadeset i sedam godina rada u revolucionarnom radnikom pokretu, Josip BrozTito poeo je da radi na najodgovornijem zadatku u svome ivotu. Kao generalni sekretar Centralnog

komiteta Komunistike partije Jugoslavije on je stao na njeno elo 1937 godine, u sudbonosnim danima uoi Drugog svetskog rata. Nemaka i Italija sve grozniavije su vrile ratne pripreme. Balkan, naroito Jugoslavija kao najvea zemlja ovog podruja, imao je za njih veliku strategisku vanost. Trebalo je to podruje staviti pod svoju kontrolu, a naroito njegov centar, Jugoslaviju. Hitlerovska Nemaka sve vreme je teila da privredno dokopa u svoje ruke Jugoslaviju. U tome je vrlo brzo i uspela. Nemaki kapital sve jae se angauje u jugoslovenskoj privredi. Preko pedeset posto jugoslovenskog izvoza ide u Ne-maku. Naravno, sve te privredne veze odvijale su se na tetu Jugoslavije. Istovremeno, nemaki kapital istiskuje francuski, a ozbiljno ugroava pozicije engleskog kapitala u Jugoslaviji. Unutranja situacija u Jugoslaviji pogodovala je silama osovine da to lake ostvare svoje ciljeve. Umjesto kralja Aleksandra, koji je bio ubijen u Marseille-u 1934 godine, zemljom je upravljao njegov brat od strica, knez Pavle, u ime maloletnog kralja Petra. Meutim, politika u zemlji nije se menjala. Na16* 244 PRILOZI A BIOGRAtfIJU cionalna prava pojedinih naroda brutalno su gaena, zabranjivana je upotreba nacionalnog imena, pa ak i upotreba mater-njeg jezika. Graani su bili lieni osnovnih prava. Svaki radniki zahtev za bolje uslove rada u krvi je uguivan. Pod uticajem Rima i Berlina, a sa blagoslovom Cliveden Seta u Engleskoj, knez Pavle doveo je za pretsednika vlade Milana Stojadinovia. Od dolaska Stojadinovia na vladu u Jugoslaviji otpoinje otvoreni pronacistiki kurs. Pre svega, razbijena je Mala antanta, taj poslednji konac koji je, kad se pojavila opasnost od Hitlera, ipak nekako vezivao zemlje Podunavlja i Balkana. Stojadinovi je najpre, u januaru 1937, bez sporazuma i znanja lanica Antante, to jest Cehoslovake i Rumunije, napravio pakt veitog prijateljstva" s Bugarskom Borisa Koburga. Na Sinajskoj konferenciji iste godine mogle su lanice Male antante samo da konstatuju da Male antante vie nema, da su izdane i prevarene od Stojadinovia, koji se sve vie vezivao za Hitlera i Mussolinija. Grof Ciano doao je prvi put u zvaninu posetu u Beograd. Ali, u velikim demonstracijama narod je izrazio svoj prezir prema njemu i njegovim efovima. Naprotiv, kad je u Beograd doao Eduard Bene, pretsednik republike Cehoslovake, dolo je do ogromnih manifestacija i oduevljenih pozdrava narodima Cehoslovake. Razbivi Malu antantu, Stojadinovi je razbio i savez s tim dravama. ehoslovaka je time bila liena svoga saveznika Jugoslavije upravo uoi Miinchena. Umesto da odgodi opasnost po Jugoslaviju uvrenjem saveznikih odnosa iz prolog rata, reim kneza Pavla je, naprotiv, izdao sve saveznike Jugoslavije i, svojom orijentacijom na osovinu BerlinRim, izmenio celo-kupnu spoljnu politiku Jugoslavije. Jugoslavija je sada stajala potpuno osamljena, bez svojih saveznika. A to je i bio cilj Hitlera i Mussolinija, koji su ili za tim da se Jugoslavija izoluje spolja, a iznutra to vie oslabi, i tako postane lak plen. Hitler je pripremao svoj prvi skok utrvenim putevima nemakog imperijalizma, famoznog Drang nach Osten". Spremao se takozvani anlus" Austrije. Milan Stojadinovi je krenuo u goste u Berlin. Njemu u poast Hitler prireuje vojnu

paradu. Tenkovi sa kukastim krstom tutnjali su pored gostiju, a Hitler daje izjavu za jugoslovensku tampu: Naa je elja bila i ostaje da Jugoslavija bude jaka, mona i slobodna. Svega pet nedelja kasnije ti isti hitlerovski tenkovi uli su u Be. Bilo je to 15 marta 1938. Na granicama Jugoslavije pojavila se Hitlerova zastava sa kukastim krstom. Milan Stojadinovi pokuao je da zavara domau javnost, da pretstavi kao SEKRETAR CK 245 da Jugoslaviji ne preti nikakva opasnost. Te veeri tampa je donela njegovu izjavu: Posle anlusa, nama je od strane zvaninih pretstavnika nemakog Raj ha potvren princip apsolutne nepovredivosti ju-goslovenske granice prema Nemakoj. Ovo je bilo samo bacanje praine u oi. Jo iste noi izdan je proglas CK KPJ, koji je posle nekoliko dana bio tajno umnoen u tamparijama, na ciklostilima, a esto prepisivan i obinom rukom u svim krajevima Jugoslavije. U proglasu skretana je panja narodima Jugoslavije: Hitlerove faistike motorizovane horde pregazie malu Austriju i pocijepae svojim bajonetima sve meunarodne ugovore koji su osiguravali nezavisnost te zemlje... ...Okupacijom Austrije Hitler je stegao u kljeta bratsku e-hoslovaku. Samo je pitanje dana kad e nad njenim mirnim stanovnicima da zabruje faistiki avioni. Njemaki faizam postepeno i dosljedno provodi svoj pakleni plan da pretvori sve narode Srednje i Jugoistone Evrope u svoje robove i u topovsko meso u svom konanom obraunu sa demokratijom, a naroito s njenom tvravom Sovjetskim Savezom... ...Hitlerizam nije prijatelj i dobri susjed", ve zakleti neprijatelj slobode i nezavisnosti naroda Jugoslavije... Jue je Hitlerova soldateska zgazila slobodu austrijskog naroda, danas ve sprema udar protiv Cehoslovake, a sutra e njegove ete da provale preko Karavanki u Jugoslaviju... ...Hitler obnavlja staro njemako carstvo i Viljemov plan Drang nach Osten". Taj put vodi preko Jugoslavije na Jegejsko More. U tome ga pomae Mussolini, koji sebi trai Dalmaciju i Bosnu... ...Hitlerov agent Stojadinovi izdao je narodne interese... Pro-tivnarodni i hegemonistiki reim Stojadinovia je najvea opasnost za slobodu naroda Jugoslavije i za nezavisnost Jugoslavije. On sije neslogu i spreava i u ovim sudbonosnim asovima bratski sporazum meu narodima Jugoslavije... Svojom izdajnikom spoljnom politikom on odvaja Jugoslaviju od njenih saveznika i prodaje je Hitleru i Mussoliniju. Time on otvara vrata Jugoslavije faistikim osvajaima..." Ovaj proglas CK naiao je na dubok odziv u najirim masama u Jugoslaviji. Ali zato je reim nemilosrdno hapsio i premlaivao svakoga ko je bio uhvaen sa ovim proglasom u rukama. Jedino su male trockistike grupice, kao i pojedini stari frakcionai, primili ovaj proglas s negodovanjem, naviknuti na uski sektaki rad, ne vodei rauna o raspoloenju masa i bitnim interesima zemlje. 246 PRILOZI ZA BIOGRAFIJU

Knez Pavle i Milan Stojadinovi nastavljali su sve drskije i otvorenije svoju pronacistiku i profaistiku politiku. Uestale su posete nemakih i italijanskih ministara Beogradu. U muzeju koji je nosio ime kneza Pavla bila je prireena izloba italijanskog portreta kroz vekove. Mussolini je bio poslao svoga ministra za kulturu Dina Alfierija da otvori tu izlobu, na kojoj je pored Raffaellovih i Tizijanovih portreta bila izloena i jedna velika Mussolinijeva bista1. Nekoliko nedelja kasnije, nad nebom Beograda, pojavila se grupa nemakih bombardera, koju je Milan Stojadinovi bio pozvao u posetu zbog nekakve tobonje izlobe aviona u Beogradu. Hitlerovski avijatiari, na elu sa generalom Forsterom, bili su doveli svoju vojnu muziku, pa su uz zvuke muzike marirali naim glavnim gradom, koji su svega tri godine kasnije zasuli bombama. Posle Hitlera i Mussolini alje jednu svoju lovaku eska-drilu u Beograd na veliki aeromiting. Tu masa probija kordon andarmerije i estoko demonstrira protiv faizma, protiv tadanje vlade koja se upregla u njegova kola. Meutim, Stojadinovi i knez Pavle nastavljaju svojim posetama Italiji i Nemakoj. Stojadinovi na sastanku sa grofom Cianom, itali-janskim ministrom spoljnih poslova, pozdravlja uzdignutom rukom. Mussolini dolazi na jugoslovensku granicu i tu 20 septembra 1938 izjavljuje: Ja sam prijatelj jugoslovenskog naroda, ja u trajno ostati va prijatelj. To je moja volja. Sto vam jednom kaem, to i odrim, jer je takav moj moral. Doli su i oktobarski dani 1938. Cehoslovaka u smrtnoj opasnosti. Hoe li se odupreti Hitleru ili nee? KP Jugoslavije poziva narod u odbranu ehoslovake. Na hiljade omladinaca prijavljuje se poslanstvu ehoslovake u Beogradu, kao dobrovoljci za odbranu ugroene ehoslovake republike. U nizu mesta odravaju se velike demonstracije. Onda strani dani Godesberga i Miinchena. Chamberlain i Daladier odlaze na poklonjenje Hitleru i Mussolini ju. Knez Pavle i Stojadinovi likuju. CK KP Jugoslavije izdaje nov proglas narodu u kome skree panju na sve veu opasnost za nezavisnost Jugoslavije: ...Svojom izdajnikom politikom prema saveznicima Jugoslavije Stojadinovieva vlada je izvrila teak zloin nad narodima Jugoslavije. Ona je pomogla nemakim imperijalistikim razbojnicima, da otvore put na jugoistok i pripremala narodima Jugoslavije 1 Student Slobodan Galogaa, ne mogavi da se uzdri, sruio je s postamenta Mussolinijevu bistu simbolino izraavajui ta narodi Jugoslavije misle o takvoj zloupotrebi dostignua italijanske klasine umet-nosti u svrhu irenja italijanskog imperijalizma. SEKRETAR CK 247 sudbinu ehoslovake. Stojadinovieva politika ne samo da nije otklonila opasnost raskomadanja Jugoslavije, nego je naprotiv tu opasnost pojaala i pribliila. Narodi Jugoslavije trebali bi postati kao sitni za potkusurivanje izmeu Nemake i Italije. Hitler i Mu-solini ve hukaju bugarske, albanske i maarske reakcionarne elemente protiv Jugoslavije, da bi je uinili lakim plenom nemakih i italijanskih faista... Uoi pretstojee opasnosti za Jugoslaviju osnovna zadaa Komunistike partije Jugoslavije u ovom je asu pokrenuti i organizirati sve narode Jugoslavije u borbu za odbranu nedeljivosti i nezavisnosti zemlje protiv nemakih i talijanskih faistikih agresora i njihovih pomagaa.

Potreban preduslov za ostvarenje te zadae jeste: obaranje protunarodne Stojadinovieve vlade i stvaranje vlade nacionalne odbrane koja e biti sposobna organizirati odbranu zemlje i pruiti faistikim agresorima nepokolebiv otpor. Rukovoena tom zadaom vlada nacionalne odbrane treba da se oslanja na radniku klasu, na ujedinjenje svih demokratskih i svih zdravih nacionalnih snaga Jugoslavije, reena da pobolja materijalne i kulturne ivotne uslove radnog naroda grada i sela, da smesta uspostavi demokratske slobode i bratske odnose meu narodima Jugoslavije na osnovi njihove nacionalne ravnopravnosti, da svestrano uvrsti prijateljske odnose sa balkanskim dravama i da podrava prijateljske veze Jugoslavije sa svim zemljama koje su spremne da se bore protiv nemakog i talijanskog faizma u prvom redu sa Sovjetskim Savezom." Knez Pavle i Stojadinovi, u svojoj politikoj kratkovido-sti, eleli su da iskoriste novonastalu situaciju u srednjoj Evropi, pa raspisuju izbore. Ali kakvi su to bili izbri, kakav je bio izborni zakon i kako su sami izbori sprovoeni? Pre svega, na izborima se glasalo javno. Svakome ko je dolazio na biralite beleeno je pored njegovog imena za koga je glasao, za vladu ili opoziciju. U mnogim krajevima dravni inovnici gubili su slubu to su glasali za kandidate opozicije. Bilo je i batinanja, korupcije, pa ak i plaanja biraa. U pojedinim krajevima Srbije vladini kandidati nudili su seljacima po par opanaka ako za njih glasaju. Da bi to potpuno obezbedili, glasa bi dobijao po jedan opanak pre glasanja, a drugi bi dobijao tek posle glasanja, kada se utvrdi da li je glasao za onog koji ga podmiuje. Ni ovo nije bilo dosta, nego su u mnogim krajevima vreni falsifikati u prebrojavanju glasova. Uprkos svemu tome, reim je doiveo poraz na izborima. Stojadinovi se nekoliko dana kolebao da objavi prave rezultate. Konano je dolo saop-tenje, naravno lano, da je vlada dobila 1,600.000 glasova, a opozicija 1,300.000. Po izbornom sistemu, lista koja je dobila 248 PRILOZI ZA BIOGRAFIJU relativnu veinu odnosila je dve treine mandata. Tako se dogodilo da je vlada dobila 300 poslanika a opozicija 70. Ali nita nije moglo sakriti poraz reima. Knez Pavle resio se da itav odijum naroda prebaci na grenog jarca, na Stoja-dinovia. Umesto njega doao je novi pretsednik vlade Cvetko-vi. Meutim, politika se nije menjala. Svojom jasnom politikom linijom, to jest linijom borbe za odbranu nezavisnosti i integriteta Jugoslavije, a unutar zemlje za ravnopravnost naroda, za osnovne demokratske slobode, za bolji ivot radnih masa, KPJ je brzo zadobila ogroman uticaj na mase. Jaanjem politikog uticaja Partije olakavao se i njen ilegalni rad. Partija je mnogo dobila time to se njeno rukovodstvo nalazilo direktno u zemlji, to je moglo odmah da reaguje na dogaaje. U maju 1939 godine pod rukovodstvom druga Tita odrano je zemaljsko savetovanje u Sloveniji, u jednoj seljakoj kui ispod Smarne Gore. Na ovom savetovanju uestvovalo je oko 30 delegata iz skoro svih krajeva zemlje. Iz Srbije su doli: Rankovi, ilas, arko Zrenjanin, Milo Matijevi, Ivo Ribar, Duan PetroviSane, Moma Markovi, Tuli i jedan obuarski radnik iz Novog Sada; iz Slovenije: Kardelj, Leskoek, Tone Tomi, Miha Marinko, Slavko lander i Milo Zidanek; iz Hrvatske: Kras i Rade Konar; iz Bosne i Hercegovine: Ugljea Danilovi, Mujo Pai i iz Crne Gore Ivan Milutinovi. Ovo savetovanje imalo je ogroman znaaj. Ono je, pre svega, bilo odraz stabilizacije u Partiji, posle Titovog dolaska u zemlju. Iz referata druga Tita (o

stanju u KPJ i daljim zadacima) i referata druga Kardelja (o politikoj situaciji u zemlji i inostranstvu) jasno je proizilazilo da je uticaj Partije u masama ve poeo da se snanije osea. U diskusiji se naroito konsta-tovao porast uticaja u sindikatima. Rezultati ovog sa veto van ja ubrzo su se pokazali. CK je ukazivao veliku pomo u svim onim krajevima gde su partiske organizacije bile razbijene. Stvoren je niz centralnih, a naroito vei broj mesnih organizacija, odran je veliki broj partiskih savetovanja i konferencija, poevi od onih lokalnog znaaja pa do oblasnih i pokrajinskih. Tako, naprimer, u Bosni do 1938 godine nije postojao nikakav rukovodei centar. U leto te godine odrana je partiska konferencija i izabran je novi Pokrajinski komitet. Tako isto teka situacija bila je i u Makedoniji, gde je u toku 1939 godine odran niz konferencija, formiran niz lokalnih rukovodstava i zatim izabrano pokrajinsko rukovodstvo. Tako su obnovljene partiske organizacije u svim krajevima Jugoslavije, lanovi CK iveli su meu masama, obilazili stalno partiske organizacije, pruali im potrebnu pomo. SEKRETAR CK 249 Tito je kao stalno mesto boravka izabrao Zagreb, zato to su odatle najlake veze sa svim krajevima. Da ga policija ne bi otkrila, uzeo je lano ime Ivan Kostanjek, pa je na to ime dobio i legitimaciju u kojoj je stajalo da je inenjer iz Ministarstva uma i ruda. Kasnije, u toku 1940 godine uzeo je ime inenjera Slavka Babica, na to ime izvadio dokumenta i iznajmio jednu malu kuu u Zagrebu u kojoj se nastanio. Edvard Kardelj, po izlasku iz zatvora, gde je krajem 1937 odleao nekoliko meseci, takoe je preao u ilegalnost. Aleksandar Rankovi i Milovan ilas januara 1939 napustili su svoje stanove i poeli da ive potpuno ilegalno. Nov metod rada, povezivanje s radnicima u preduzeima i s naprednim intelektualcima u njihovim ustanovama ili profesionalnim organizacijama, doneo je vrlo brzo pozitivne rezultate. Kao osnovni princip za prijem novih lanova postavljeno je: primati u Partiju ljude koji, kao linosti, uivaju u sredini u kojoj ive i rade ugled potenih i borbenih ljudi. Naprimer, kad bi partiski instruktori dolazili u neki grad u kome nije postojala partiska organizacija, pronalazili bi ponekog od ranije poznatog radnika u fabrici ili preduzeu pa od njega traili imena najpotenijih ljudi u fabrici. Ti su ljudi pozivani na sastanke, pa se sa njima razgovaralo i diskutovalo. U ogromnoj veini sluajeva takvi ljudi postajali su lanovi Partije. Oni su imali uticaja u sredini u kojoj su iveli zahvaljujui svojoj borbenosti, a naroito svom linom ivotu. Tako se Partija ukotvila meu mase, tako je rastao njen uticaj, a tako su partijci istovremeno bili birani meu stvarno najboljim ljudima u fabrici ili preduzeu. Naprimer, prilikom proslave dvadeseto-godinjice KPJ, 1939 godine, partiska organizacija dobila je zadatak da se radnici iz fabrika i preduzea sakupljaju na javnim konferencijama, na sklonitim mestima, na kojima su drana predavanja o Partiji, njenoj ulozi, zadacima. Na tim konferencijama deljeni su partiski materijali i javno skupljani prilozi za Crvenu pomo i za Partiju. Ovakav nain rada omoguavao je Partiji ire povezivanje s masama i dizao njen autoritet. Jedan od velikih uspeha rada Partije u godinama 1937 1941 bilo je i to to je Partija uhvatila korena na selu. Da nije bilo pravilne orijentacije na rad na 'selu, na objanjavanje programa i taktike linije nae Partije seljakim masama, Partija ne bi mogla da u danima rata, a posebno 1941 godine, odigra onu ulogu

koju je odigrala. Naroite zasluge imala je u tome i partiska organizacija na Beogradskom univerzitetu. Ovaj Univerzitet bio je poznat ve decenij ama po naprednim duhovnim strujanjima meu studentskom omladinom i po njenom otporu svemu to je drutveno i politiki pretstavljalo konzervativizam i reakcionarnost. To se u jo veoj meri potvrdilo u vreme 250 PRILOZI ZA BIOGRAFIJU izmeu dva svetska rata. Pritom ne treba zaboraviti da se veliki deo studenata sastojao od sinova seljaka i radnika, mahom iz Crne Gore, Bosne, nekih delova Srbije. Ti studenti su uglavnom iveli kod svojih kua, a u Beograd su dolazili veinom na polaganje ispita. Tako su oni bili u stalnom kontaktu sa narodom. Osim toga, partiska organizacija na Univerzitetu nije bila razbijena 1936 godine u velikoj provali, pa je u njenom radu sve vreme postojao vrst kontinuitet. Na univerzitetu bilo je oko 200 lanova Partije, ali su oni svojim politikim uticajem bili u stanju da mobiliu skoro sve studente u borbi protiv reakcije i rata, a za odbranu zemlje i demokratska prava i slobode. Poseban, neobino vaan sektor rada, bila je vojska. Reim kneza Pavla bio je najosetljiviji za rad na ovom sektoru. Vojska je trebalo da bude uzdanica reima. Meutim, u godinama 19371941 u samoj vojsci, pa i u komandnom kadru, a naroito meu mlaim oficirima, sve je vie raslo neraspoloenje zbog politike kneza Pavla i naslona na Hitlera i Mussolinija. Vodei o tom rauna, CK' je postavio zadatak da se pristupi energinom radu u vojsci. Stvorena je posebna Vojna komisija, kojom je rukovodio Tito, sa zadatkom da stvara partisku organizaciju u vojsci. Na tome radu pomagao mu je Mitar Baki. Uticaj Partije u vojsci vrlo se brzo proirio, naroito meu avijatiarima. Na zagrebakom aerodromu postojala je elija sastavljena od avijatiarskih oficira. Uspostavljeni su kontakti i s viim oficirima, ali tu je ve ilo tee. U svome metodu rada prilikom reorganizacije Partije od 1937 godine i dalje, Tito je naroitu panju obratio na problem odnosa meu partiskim ljudima. O tome Edvard Kardelj kae: Kad sam se upoznao s Titom 1934 godine, odmah mi je palo u oi kako on prilazi oveku, kako ga sa vetu je, kako ga kritikuje. Dotle smo bili naviknuti da nam od CK dolaze instruktori koji bi nas u kritici prosto sravnili sa zemljom. A Tito je tu uneo novi duh. I on nam je ukazivao na greke, ali je to radio tako da nam svi nedostaci postanu jasni. On nam je stvarno pomagao. Ovaj Titov metod u odnosu sa ljudima preneo se na itavu partisku organizaciju. S jedne strane, traila se vrsta disciplina, kakva je jedino moguna u jednoj ilegalnoj Partiji u tako tekim uslovima rada kakvi su bili pred rat u staroj Jugoslaviji, a, s druge strane, nije se primenjivao metod seenja glave ljudima koji poteno rade, ali koji u tom svom radu ine izve-sne greke. Svakome drugu davana je prilika da ispravi svoju greku, da pokae ta zna i ume. U partiskim organizacijama razvio se takoe princip demokratinosti, stvaralo se takozvano partisko javno mnenje. Tito, Kardelj i drugi rukovodei ljudi naroito su nastojali na sekretar ck 251 tome da lanovi Partije slobodno iznose svoje misli, da kau ta misle, pa da se u diskusiji donese odgovarajua odluka. Oni su pak znali dobro da razlikuju ta je nezdravo u Partiji, ta je posledica uticaj a buroazije u redovima komunista, ta

su razna likvidatorska shvatanja, a ta je zdravo rasuivanje potenih i borbenih ljudi, kojima, ponekad, neke stvari nisu jasne, pa trae da im se bolje objasne. Na takvim osnovama izraslo je u Partiji od 1937 godine jedno oseanje uzajamnosti, jedno oseanje drugarstva i po-verenja, zasnovano na ciljevima za koje se borila Komunistika partija Jugoslavije. Zbog toga je rukovodstvo ogromnu panju posveivalo dranju uhapenih komunista pred klasnim neprijateljem. Tada su jo ivotarile teorije kako je nemoguno izdrati batine, kako se mora popustiti pod muenjem, iako je bilo sjajnih primera junakog i pravilnog dranja pred klasnim neprijateljem. Tito, Kardelj, Rankovi i drugi ustali su otro protiv tih shvatanja. Sam Tito u vie mahova, na partiskim konferencijama i preko partiske tampe, ukazivao je na ogromnu vanost odbrane ugleda Partije pred klasnim neprijateljem. On je u Proleteru", krajem 1937 godine, posebno istakao junako dranje Krsta Popivode i Cane Babovi. U novembru 1936, kada je pao itav PK za Srbiju i kada je dolo do provale beogradske partiske organizacije, bio je provaljen i Krsto Popivoda, ali je on u ilegalnosti nastavio da radi sa Canom Babovi, Momom Markoviem, Grgom Janke-zom i Zikom Dureviem u Oblasnom komitetu za uu Srbiju. U meuvremenu, u leto 1937, dolo je do provale u Vojno-tehnikom zavodu u Kragujevcu, pa je palo nekoliko ljudi koji su se slabo drali i koji su odali sve lanove Oblasnog komiteta i sve organizacije po Srbiji, tako da je bilo uhapeno preko 150 ljudi. Istragu je vodila novosadska policija, jer je Novi Sad tada bio sedite Dunavske banovine, u kojoj se nalazio i Kragujevac. Tako je iz Novoga Sada doao u Kragujevac ivota Simi, s policiskim agentima Birclom i Krukovcem, a iz Beograda su, kao pripomo, doli Guberev, Kosmajac i Coni. Da bi mogla to lake da mui uhapene, policija je istragu vodila u garnizonskom zatvoru, na periferiji Kragujevca, a uhapeni su leali ili u ovom zatvoru ili u jednoj susednoj velikoj garai. Istovremeno je policija tragala na sve strane za provaljenim drugovima, pa je Cana Babovi uhapena u Sarajevu, 13 jula, gde je bila posle provale odreena za partiski rad, a Krsto Popivoda u Niu, 17 jula. Oboje su sprovedeni u zatvor u Kragujevcu i tu odmah premlaeni. Tada su ih poeci da suoavaju s ranije uhapenima. Cana Babovi je energino odricala da je radila u partiskoj organizaciji s tim ljudima. 252 PRILOZI ZA BIOGRAFIJU Ja sam tekstilna radnica. Tano je da sam u sindikatima moda viala neke od tih ljudi, ali partiski nita s njima nisam radila. Tako isto suoavali* su Krsta Popi vodu s uhapenima iz Kragujevca, Kruevca, Kraljeva, Nia i nekih drugih mesta. Svi su mu oni govorili ta je radio u njihovom gradu, kakve im je direktive davao. Jedan od njih, pognute glave, rekao je Krstu Popi vodi: Nema nita, sve je propalo, mora se priznati... Krsto mu je odgovorio: Ja tebe ne poznajem. Nikad u Kragujevcu nisam bio. Ovo je sve policijska provokacija. Posle ovog suoenja policajci su pobesneli. Preli su na sistematsko muenje Krsta Popivode i Cane Babovi. Prvo su ih tukli po tabanima, zatim im odbijali bubrege, lupali im glave 0 zid. U meuvremenu ruke su im stalno bile vezane na leima. Ovo muenje trajalo je nekoliko nedelja. Pojedini agenti utrkivali su se izmeu sebe ko e prvi naterati Canu Babovi

1 Krsta Popivodu na priznanje. Poto dotadanje metode muenja nisu donele ba nikakvog rezultata, to su policajci odluili da pristupe rafiniranijem muenju. I Cana Babovi i Krsto Popivoda ve su dotle bili fiziki sasvim iscrpeni, leali su u mranim elijama. Jednog jutra izveden je Krsto Popivoda pred Kosmajca, koji ga je bacio na pod i rekao mu: Sad emo te otrovati! Potom je seo na grudi Krsta Popivode, pritisnuo mu vilice, otvorio usta i ubacio mu u drelo dve-tri ake soli. Onda mu je zaepio usta krpom, jo jae mu seo na grudi i poeo da ga udara ilom. Pokuavajui da doe do vazduha, Krsto Popivoda je morao da proguta so. Posle toga Kosmajac je ponovio itavu operaciju, gurajui sve vie i vie soli u razjedena usta. Bilo je to krajem jula, vladale su velike vruine, pa je Popivoda posle muenja odvuen u eliju, gde mu je Kosmajac rekao1: Ako hoe vode, a ti priznaj, pa emo ti je dati. Kroz isti nain muenja prola je i Cana Babovi. I ona i Krsto Popivoda proveli su tako bez kapi vode etiri dana i etiri noi. Jezik im je bio kao cerova kora, a bubrezi takorei odbijeni. U meuvremenu hapenja su nastavljana i dovoene su nove grupe uhapenih na suoenje. Cana Babovi i Krsto Popivoda su sve odricali. Meu uhapenima bilo je ljudi koji nisu bili ni lanovi Partije, ali su pod batinama priznali da su ak lanovi Oblasnog komiteta. Jedan od uhapenih koji se vrlo slabo drao bio je doveden pred Canu Babovi, pa joj je rekao: SEKRETAR CK. 253 Nemoj da si takva, sve je propalo. I mene su petnaest dana muili, nita nisam bio priznao, ali kad je sve provaljeno, nema vie smisla trpeti ove muke. Policajci su gledali kakav e utisak da ostave ove reci na Canu Babovi, a ona je pljunula u lice tome oveku i rekla: Ti si izdajnik. Policajci su posle takvog dranja Cane Babovi i Krsta Popivode odluili da primene jo strasnija muenja. Napolju je javno mnenje ve protestovalo zbog masovnih hapenja, a policajci ustvari nisu imali nita u rukama, jer glavni uhapenici nisu hteli nita da priznaju. Tada je dola najstranija no. Izveli su Canu Babovi, pa su joj meu prste na nogama stavljali komade hartije i onda tu hartiju palili. To su ponovili vie puta. Istovremeno su joj palcima pritiskali lobanju iza uiju, ne bi li kod nje izazvali nervni slom i naterali je na priznanje. Ona je ostala uporna. Onda su preli na muenje Krsta Popivode. Vezali su mu dosta debelim konopcem glavu, pa su onda agenti poeli da uvru svaki svoj kraj. Nita nije pomoglo. Krsto Popivoda imao je na desnoj nozi jo iz detinjstva jednu veliku opekotinu, koja mu je prilikom muenja bila po-vreena, tanka koica se pocepala, rana je bila raskrvavljena. Jedan od agenata, Coni ili Krukovac, doao je tada na ideju da strue kost Krstu Popivodi ne bi li ga naterao na priznanje. Ranu na cevanici proirio je noem pa je zatim uzeo turpiju i poeo da strue kost. Krsto se onesvestio. Agenti su ga polivali vodom da doe k sebi, a onda bi nastavljali sa turpija-njem kosti.

To je bila strana no, sea se Krsto Popivoda. ta su sve radili, to se ne moe opisati. ovjek tu, na prvi pogled, nije na jednakoj nozi. Oni te tuku, mue, ubijaju. A ti ima jedino svoju svijest i vrstu uvjerenost da ti se uopte ne postavlja pitanje moe li izdrati ili ne. im te psihiki nisu uspjeli da slomiju, oni su izgubili bitku. Posle nekoliko dana Krsto Popivoda i Cana Babovi ponovo su izvedeni pred sve one koji su ih teretili. Tu je bio i ef istrage ivota Simi, i jedan od efova beogradske policije, La-zi. Jedan po jedan poeli su uhapeni da terete Krsta Popivodu i Canu Babovi. Oni su mirno odgovorili da ne poznaju te ljude. Policajci su pobesneli. I ne samo Kosmajac, Guberev i ostali koji su uestvovali u neposrednom fizikom muenju, nego i efovi kao ivota Simi i Lazi. Oni su prvi oborili Krsta Popivodu i Canu Babovi na pod, pa zajedno sa svim ostalim agentima i andarmima poeli da ih tuku, da ih gaze nogama, ne bi li iskalili svoj gnev, jer im je itava istraga time bila propala. Krsto Popivoda i Cana Babovi nisu hteli nita da priznaju, 254 prilozi za Biografiju Moma Markovi i Grga Jankez, dva druga lana Oblasnog komiteta, nalazili su se u bekstvu, a Zika urevi u meuvremenu bio je naen mrtav u zatvoru. Ovo junako dranje Cane Babovi i Krsta Popi vode imalo je velikog uticaja na itavu Partiju i definitivno je sahranilo likvidatorske teorije da se muenja ne mogu izdrati. To je ujedno mnogo pomoglo i uvrenju jedinstva Partije i meusobnog oseanja poverenja i uzajamnosti. Govorei jednom o dranju pred klasnim neprijateljem, drug Kardelj je podvukao dranje Cane Babovi i Krsta Popi-vode, zatim Mihe Marinka i Joe Potra u Sloveniji, Marka Orekovia i Rada Konara u Hrvatskoj, Pavla Papa i drugih, pa je dodao: To dranje pred klasnim neprijateljem mnogo je do-prinelo uvrenju jedinstva nae Partije. U tekim ilegalnim uslovima u kojima smo radili gotovo je stalno neko od naih drugova bio u zatvoru. Ali uverenje da te drug nee izdati, da e izdrati sve muke da ne okalja zastavu nae Partije, to je ono to je umnogome stvaralo i uvrivalo atmosferu drugar-stva i uzajamnog poverenja u borbi za ciljeve koje smo sebi postavljali. Posebna panja u godinama uoi rata posveivana je radu na ideolokom podizanju lanova Partije. Tito je i lino vrlo mnogo radio na tom poslu. On je dao inicijativu da se organi-zuju partiski kursevi za najui rukovodei kadar. Jedan takav kurs bio je organizovan u Makarskoj. Na njemu je uestvovalo oko 30 drugova, meu njima Vida Tomi, Mirko Tomi, Milo Matijevi, Mara Naceva i drugi. Kurs je organizovao drug Kardelj. Drugovi su stanovali u jednoj vili, toboe kao turisti, u punom jeku letnje sezone na Jadranu. Drugi kurs odran je u Zagrebu, u januarufebruaru 1941, u istoj zgradi u kojoj se odrala Peta zemaljska konferencija. Na kursu su uestvovala tri lana Politbiroa: Aleksandar Rankovi, Franc Leskoek i Rade Konar, zatim Vicko Krstulovi, Milentije Popovi, arko Zrenjanin, Iso Jovanovi, Blao Jovanovi, Miladin Popovi, Boro Vukmirovi, Sergije Krajger, Avdo Humo i drugi. Drug Tito je drao predavanja o Partiji i o seljakom pitanju, drug Kardelj o strategiji i taktici i o nacionalnom pitanju, Ognjen Pria o dijalektikom materijalizmu, a Krsto Popivoda o organizacionim pitanjima i o sindikatima.

Ovi kursevi, kao i itava orijentacija na to temeljniji ideoloki rad, bili su neophodan preduslov za konsolidaciju Partije, za uvrenje njenog idejnog jedinstva, kojeg nije moglo biti bez borbe sa raznim oportunistikim, likvidatorskim i revizio-nistikim shvatanjima pojedinaca ili itavih grupa. U toj ideolokoj borbi, sticajem niza okolnosti, asopis Peat" u Zagrebu EKRTAR CK 255 postao je, objektivno, zastava onih elemenata koji su u sutini bili protiv konsolidacije Partije ili koji su ranije od nje otpali, a u datoj situaciji bili i protiv marksistike prakse Partije. U istom periodu naroita panja bila je ukazana partiskoj tampi. Dotada je bio obiaj da se centralni partiski organ tampa u inostranstvu. Od 1925 godine centralni partiski organ vie nije izlazio u zemlji, nego u Beu, pa posle u Parizu i Bruxellesu. Odatle su ga kuriri donosili u zemlju ili je na konspirativan nain slat potom. Meutim, otkako je drug Tito stao na elo Partije, centralni organ Partije poeo je da se tampa u ilegalnim tamparijama u Jugoslaviji. Takoe su poeli da se tampaju u zemlji ilegalni organi pojedinih pokrajinskih komiteta. Centralnom tehnikom rukovodili su Svetozar Vukmano-viTempo i Pavle Pap. Vukmanovi je bio pet puta hapen i izvoen pred Sud za zatitu drave, ali usled nedostatka dokaza nije bio osuivan. Sve do 1941 nije u centralnoj tehnici bilo nijedne provale. Dobar deo marksistike literature izdavan je u zemlji kao polulegalna literatura. Tako je neposredno pred rat tampan i rasturen Imperijalizam" od Lenjina u 15.000 primeraka, u dva izdanja. Slino tome itav niz marksistikih knjiga, asopisa, listova i broura.1 Veliki deo svoje aktivnosti Partija je posveivala popularizaciji Sovjetskog Saveza. Na tome se radilo neumorno i koristila se svaka, pa i najmanja mogunost: izdavane su legalne i polulegalne publikacije o drutvenom i politikom ureenju 1 Koliki je bio uticaj Partije u to vreme, moe se zakljuiti iz sle-deih nekoliko primera. ak i meu osobljem dravnih tuiotava, naroito u Zagrebu, bilo je simpatizera Partije, koji su inili korisne usluge, pored ostalog, i prilikom tampanja raznih polulegalnih izdanja. Ti ljudi, primenjujui Zakon o tampi, olakavali su da razne knjige ili asopisi izbegnu zabranu bar za neko vreme, dok se ne rasture. Oni su ak ukazivali naim ljudima koji su radili na izdavanju knjiga na pojedine dravne tuioce koji su spremni da za izvesne novane sume proputaju pojedine knjige. Tako se, naprimer, Imperijalizam" od Lenjina mogao da slobodno prodaje neko vreme zato to je dravni tuilac u knjizi primljenih ottampanih stvari napisao da je pisac Imperijalizma" V. Ili, profesor. Isto tako i pojedini listovi mogli su da izlaze legalno zahvaljujui pomoi ljudi u dravnom tuiotvu. Naprimer, za asopis Trideset dana" plaali smo jednom pomoniku dravnog tuioca po 300 dinara od broja. U tome asopisu bili su objavljeni mnogi lanci iz sovjetske tampe pod izmenjenim naslovom i uz navod da su uzeti iz vedskih, kineskih, ili ak artistikih listova koji su izlazili pre stotinu godina. Jednom prilikom, kad sam se nalazio na putu, moj drug Vladimir Vita-sovi, profesor, koji nije ba bio mnogo vian ovim sitnim stvaricama, prelamao je jedan broj Trideset dana", pa je na jedan lanak iz Pravde" stavio da je iziao u jednom listu koji se tada tampao u Ne-makoj. Na sreu, vratio sam se pre nego je ceo tira lista bio ottam-pan, tako da smo morali da unitimo samo jedan mali broj primeraka.

256 PEILOZI ZA BIOGRAFIJO SSSR-a, o reenju nacionalnog pitanja, o uspesima industrijalizacije i petogodinjih planova, o kulturnom i umetnikom ivotu u SSSR-u. Popularizovana su dela sovjetskih pisaca, filmovi, muzika i umetnike manifestacije. Ova neprestana borba za popularizaciju SSSR-a, na koji su svi komunisti u Jugoslaviji gledali kao na socijalistiku zemlju, plod pobedonosne Oktobarske revolucije, bila je neodvojivi deo svakidanjeg praktinog partiskog rada. Svaki napad, svaka kritika, pa i svaka sumnja u SSSR u to vreme u Partiji je smatrana kao neprijateljska aktivnost, kao tendencija ka likvidatorstvu, kao beanje iz bitke. Branei tada ugled SSSR-a, jugoslovenski komunisti branili su ujedno svoju veru u napredak, u socijalizam. U to vreme, komunisti u Jugoslaviji, kao i narod ove zemlje, jo se nisu na svome vlastitom iskustvu ubedili koliko je duboko razmimoilaenje izmeu reci i dela rukovodilaca SSSR-a, izmeu pisanih zvaninih istorija i stvarnog stanja fakata, koliko se Staljin ogromno udaljio od puta kojim je Sovjetski Savez krenuo posle Oktobarske revolucije. Jedno od merila porasta uticaja Partije bilo je i njeno finansisko osamostaljenje. Sve do 1937 godine Partija je zavisila od finansiske pomoi Kominterne. Dolaskom Tita ta praksa poela je da se posve naputa. Jaanjem Partije, njenim sve veim uticajem u masama, poeli su da obilnije pritiu lanarina i prilozi za Partiju. Crvena pomo bila je zasnovana na tako irokoj osnovi da se ubrzo sasvim osamostalila i iz svojih izvora pomagala uhapene drugove i njihove porodice. S druge strane, Partija je morala da podmiruje trokove razgranate tehnike, odravanja veza, putovanja. Svi su se ti trokovi podmirivali iz partiske lanarine i partiskih priloga. Uopte, nikom nije ni na pamet padalo da se za te potrebe poslui fondovima Crvene pomoi. Drugovima koji su iveli u ilegalnosti bila je davana minimalna pomo. Seam se dobro kako je Svetozar Vukmanovi Tempo iveo sa 300 dinara meseno, a Milovan ilas jeo toplu hranu tek svaki drugi dan. Kroz uporan rad na to iroj mobilizaciji narodnih masa u borbi za odbranu nezavisnosti i integriteta zemlje, a istovremeno za bolji ivot radnih masa, za demokratizaciju zemlje, uticaj Partije naglo je rastao u najirim krugovima. Partija je postajala stvarni rukovodilac svega to je bilo napredno i patriotski nastrojeno u zemlji. Narodni front, tako, nije stvaran po tipu kakav je bio u Francuskoj, jer je u Jugoslaviji razvitak iao drugim putem. Dodue, KP je predloila nekim strankama da se zajedniki stvori narodni front na liniji borbe za nacionalnu nezavisnost, demokratizaciju unutranjeg poretka i poboljanje ivotnih uslova naroda. Meutim, pojedine opozicione graanske stranke prosto su se bile upregle u kola ove ili Ibl'lfii: CIAM ... ,.n SIAS nPUJABA - PRIJAVA . Il!>njA!'..l> ji-: u I'iVIJAVI.JUJI-. St: i :-, M. ..i-, ii i /.I liti,! i . > ] .H...I ''^'.l, MO(.........,. -'-li it u.,L j'.'V. ->

k'js; ji st.m ti Beonisdtr ni ta i h lu: !,!)., -.uz. H-niuvitia oj, ili u kom drugom me"/KEIIA II ,U:HA HCilO.l 18 I'O/IHHA 2ENA ! DECA ISPOD 18 GODINA MVUtkO muko ensko Mccto pc^eita Mesto roenja I "!^: yyipaweCTaHo,viBa Vlasnik ktuie-uj>n>riteIj-$iUtio4avac /7 GODINE 1926, ZA VREME SVOG BORAVKA U BEOGRADU, DRUG TITO JE STANOVAO U IVANKOVAKOJ ULICI BROJ fi. POSLE OSLOBOENJA OVA PRIJAVA PRONAENA JE U ARHIVI UPRAVE GRADA BEOGRADA FOTOGRAFIJA DRUGA TITA IZ DECEMBRA 1937, DOK JE ILEGALNO BORAVIO U AUSTRIJI. KURIRKA KOJA JE PRATILA DRUGA TITA UINILA JE OVAJ SNIMAK U MESTU BISCHOFSHAFEN SEKRETAR CK 257 one velike sile i nimalo nisu vodile rauna o interesima zemlje. Zato su odbile svaku saradnju sa KPJ na predloenoj platformi. Tako je naprimer Nova Rije", organ SDK, pisala: Sto se tie Pukog fronta, mi ga ne propagujemo kod nas. Mi ga ne trebamo. Mi imamo nau Seljako-demokratsku koaliciju. To je na front." U Beogradu je Demokratska stranka, naroito preko svoje omladine, jo ee radila na onemoguavanju Narodnog fronta. Ali Partija je utoliko upornije ostvarivala parolu stvaranja Narodnog fronta dole u masama, na bazi programa odbrane zemlje od faizma i stvaranja boljeg ivota radnih ljudi. Na tom programu okupljale su se mase u Jugoslaviji, a Komunistika partija postajala je rukovodea patriotska i revolucionarna snaga u zemlji. Za to vreme nad Jugoslavijom su se nadvijali sve tmurniji oblaci. U aprilu 1939 Mussolini je okupirao Albaniju. Knez Pavle i Dragia Cvetkovi, sloili su se s ovim osvajakim potezom italijanskih imperijalista. Grof Ciano, vrativi se iz Albanije, gde je i sam uzeo uea u napadu na malu zemlju, hvalio se 15 aprila 1939 godine u italijanskom Senatu: Od naroite vanosti je dranje Beograda, inspirisanog prijateljskim paktom, a naroito simpatijom i poverenjem koje ve dve godine postoji izmeu dva naroda. Beograd je shvatio da prisustvo Italije u Albaniji niukoliko ne znai neprijateljstvo prema Jugoslaviji, ve da, naprotiv, ono pretstavlja mogunost pojaanja solidarnosti i uspeh saradnje. Kako su same italijanske novine javljale, ovaj deo govora grofa Ciana pozdravili su svi prisutni italijanski senatori. Ju-goslovenski poslanik u Rimu Hristi, koji je bio prisutan kad je grof Ciano govorio, na ove njegove reci, kako stoji u slubenom tekstu govora, podigao se sa svog mesta i pozdravio Ciana i italijanski Senat podizanjem ruke rimskim pozdravom. Ovako su najodgovorniji ljudi tadanje vlade radili protiv najelementarnijih interesa svoje zemlje. U Jugoslaviji narod je bio ogoren zbog italijanskog napada na Albaniju. CK je izdao nekoliko proglasa o ovome dogaaju. Partiska

organizacija na Beogradskom univerzitetu uputila je itavoj javnosti sledei proglas, 8 aprila 1939 godine: Napad talijanskog faizma na malu Albaniju prirodni je nastavak razbojnike osvajake politike izazivake osovine Berlin Rim. Samo je dvadeset dana prolo od kobnih trenutaka kada su bratski slovenski narodi saveznike ehoslovake pali u najcrnje ropstvo germanskog imperijalizma. A danas ve tragina sudbina bratskog ekog i slovakog naroda prijeti da postane zla stvarnost naroda Jugoslavije... 17 \ 258 PRILOZI ZA BIOGRAFIJU Pouen iskustvom ekog i slovakog naroda, herojski albanski narod, slabo naoruan, prua otpor vojno neuporedivo jaem neprijatelju. Ta borba albanskog naroda, njegova borba za slobodu i za nezavisnost Albanije, borba je istovremeno i za ivotne interese nae drave! Ne okupira Mussolini Albaniju samo radi Albanije. Njemu je potrebno samo da ue u Albaniju da bi Jugoslavija bila blokirana sa svih strana i da bi je tim lake imperijalisti osovine BerlinRim rasprili i okupirali. Nee se Mussolini zadrati na naoj granici! On ulazi danas u Albaniju da bi sutra bacio u svoje ropstvo Dalmaciju, Crnogorsko i Hrvatsko Primorje." Da bi koliko toliko konsolidovao svoj reim, knez Pavle je napravio preko Dragie Cvetkovia sporazum s Vlatkom Ma-ekom, dajui izvesna vea prava hrvatskoj buroaziji, dok se teror u Hrvatskoj prema radnikoj klasi i radnim masama uopte znatno poveao. Uskoro posle tog sporazuma zabranjeni su klasni sindikati u Hrvatskoj i u celoj Jugoslaviji, a mnogi rukovodei komunisti i sindikalni funkcioneri odvueni u koncentracione logore. Pre toga Vlatko Maek vodio je direktne pregovore s Mus-solinijem, koji mu je slao finansisku pomo u cilju razbijanja Jugoslavije. O tome grof Ciano detaljno pie u svome Dnevniku".1 1 Grof Ciano u svom Dnevniku", na 84 stranici amerikog izdanja, pod datumom 18 maj 1939, kae: Carnelutti, poslat od Maeka traio je informacije o tome ta smo razgovarali sa knezom Pavlom i na ta smo se obavezali. S nae strane ne menja se politika, jer Beograd nije dao nikakvu formalnu obavezu pristupanja osovini. Zatim me je on obavestio: (1) Maek vie ne eli da napravi bilo kakav sporazum sa Beogradom; (2) nastavie sa svojim separatistikim pokretom; (3) trai jedan zajam od dvadeset miliona dinara; (4) u roku od etiri meseca, na na zahtev, on e biti spreman da zapone sa pobunom. Dogovorili smo se da se sastanemo kad se vratim iz Nemake, kako bismo nastavili pregovore." Grof Ciano dalje navodi da ga je Mussolini ovlastio da da finansisku pomo Maeku. O tome on pie u svome Dnevniku" 26 maja 1939: Razgovor s Carneluttijem, koji se vratio iz Zagreba. Danas on potvruje da je Maek vrsto odluio da odbaci svaki sporazum s Beogradom i da pripremi pobunu. U posebnom zapisniku, utvrdili smo i ugovorili sledee take: li Italija sa 20 miliona dinara finansira Maekov hrvatski pokret; 2) Maek se obavezuje da e pripremiti revoluciju u roku od 46 meseci; 3) odmah e pozvati italijanske trupe da osiguraju red i mir;

4) Hrvatska e se proglasiti nezavisnom dravom u savezu s Rimom; imae svoju vladu, ali ministar vanjskih poslova i narodne odbrane bie zajedniki s Italijom; 5) Italija e moi da dri oruane snage u Hrvatskoj i da ima svoga generalnog namesnika, kao to ga ima u Albaniji; 6) posle nekog vremena odluie se o mogunosti sklapanja personalne unije." SEKRETAR CK 259 Rat je bio na pragu. Dolo je do zakljuenja sovjetsko-nemakog pakta. lanovi KPJ primili su taj pakt kao discipli-novani komunisti, smatrajui da je on potreban radi zatite bezbednosti Sovjetskog Saveza, u to vreme jedine socijalistike drave u svetu. Tada se jo nije znalo za tajne klauzule koje je on sadravao, a koje su omoguavale Sovjetskom Savezu da se mesa u prava drugih naroda, a naroito malih. Meutim, sovjetsko-nemaki pakt nije uticao nijednog trenutka u pravcu slabljenja politike i moralne pripreme za odbranu Jugoslavije u sluaju napada hitlerovske Nemake i faistike Italije, niti je izmenio liniju Partije u svestranoj borbi protiv nemakog i italijanskog imperijalizma i njegovih agresivnih akata. Istina, Partija se istovremeno borila protiv pokuaja da se Jugoslavija uvue u rat kao pion Chamberlaina i Daladiera, ali je pomagala sve one mere koje su ile na odbranu zemlje. Tako, naprimer, kada je u Jugoslaviji bila izvrena delimina mobilizacija, Partija je dala direktivu lanovima i savetovala narodu da se odaziva toj mobilizaciji. U isto vreme vodila je estoku borbu protiv petokolonakih elemenata u vojsci, a naroito protiv anacionalnih generala, koji su otkrivali svoje sabotersko lice ak i u onim deliminim mobilizacijama koje bi jugoslovenska vlada povremeno preduzimala. Tito je lino u centralnom organu Partije Proleteru" napisao lanak u kome je kritikovao nain na koji se prave utvrenja du ne-mako-italijanskih granica. Takva izrazito antiimperijalistika linija nae Partije izazvala je napade i jednog i drugog krila buroazije, kako onog upregnutog u englesko-francuska kola, tako i sila osovine. Nije sluajno da je Hitlerov ministar spoljnih poslova Ribbentrop, 22 juna 1941 godine, kada je Nemaka objavila rat SSSR-u, u svome govoru, kao i dokumentima koje je priloio tome svome govoru, nairoko citirao proglase KPJ posle zakljuenja so-vjetsko-nemakog pakta kao dokaz neprijateljstva SSSR-a protiv Nemake. Evo samo jednog od tih mesta u govoru Ribben-tropa, u kome se analizira delatnost KPJ 1939 i 1940 godine: Tako je povodom godinjice nemako-ruskog sporazuma, 23 avgusta 1940 godine, izdat letak koji je napao jugoslovensku vladu zato to ona sprovodi politiku zblienja ka Rimu i Berlinu i zato to eli da se upregne u imperijalistika kola Nemake i Italije". Spoljnopolitika propaganda zahteva naslanjanje Jugoslavije na Rusiju. Tako je u jednom komunistikom letku rasturenom u novembru u Zagrebu napadnut Maek zato to eli zemlju da proda faistikim imperijalistima u Berlinu i Rimu". U jednom letku koji je u Sloveniji cirkulisao povodom ruskog dana revolucije, 17* \ 260 PRILOZI ZA BIOGRAFIJU 7 novembra 1940, upuuje se protest protiv vrljanja Cvetkovie-vog reima sa imperijalistikim vladama u Berlinu i Rimu".

Reim kneza Pavla krvavo se bio obraunavao sa sve jaim pokretom masa. U decembru 1939 godine, prilikom demonstracija u Beogradu, andarmerija je otvorila vatru na demonstrante i ubila est ljudi, a preko pedeset ranila. Istovremeno je knez Pavle naredio stvaranje koncentracionih logora, u koje su bili odvedeni mnogi funkcioneri nae Partije koje je policija bila nasumce pohvatala. U toku 1938 i 1939 godine Tito je u dva maha odlazio u Moskvu. Tamo se zadrao krae vreme. Bio je na razgovorima sa Dimitrovom. Jo je vladalo nepoverenje prema jugosloven-skim komunistima. Tito se sea da je jednom na ruku u trpezariji Kominterne sedeo za stolom sa Veljkom Vlahovicem1, tada pretstavnikom CK SKOJ-a u Komunistikoj omladinskoj inter-nacionali. Vlahovi je rekao Titu: Gledaj kako niko nee da sjedne za na sto! Tito mu je odgovorio: Nita, nita, jo e se oni grabiti oko toga ko e sjesti k nama. Tito se iz SSSR-a vratio u zemlju poetkom marta 1939 godine. Imao je lani vedski paso na ime Johna Alexandra Karls-sona, inenjera, roenog u Stockholmu, 23 decembra 1897 godine. Iz Rusije je otiao brodom do Havrea, a odatle preko Svaj carske za Jugoslaviju. U Veneciji je siao s voza i ukrcao se na brod za Suak, jer je tamo bila manja kontrola nego prilikom prelaza kopnene granice. Poslednji put pre rata u Jugoslaviji bio je Tito u Moskvi krajem 1939, kad se i vratio. Zbog rata na Zapadu vraao se preko Turske. Kad je krenuo na put, bio je bolestan od gripa. Iao je iz Odese brodom za Carigrad. Meutim, kontrola je bila vrlo stroga. Tito je imao kanadski paso na ime 1 U Kominterni se raspoloenje prema Jugoslaviji promenilo uoi rata, a naroito kada je u Moskvu doao jedan od sekretara Komunist ke partije ehoslovake, verma. On je kao ilegalac boravio nekoliko meseci u Jugoslaviji, 1939 godine, pa mu je naa Partija pomogla da se ilegalno prebaci preko Bugarske u SSSR. Za vreme svog boravka u Jugoslaviji, verma je prisustvovao i na nekoliko partiskih konferencija u raznim krajevima zemlje. Tako je on zajedno s Milovanom ilasom uestvovao u radu partiske konferencije za Sloveniju, koja je bila odrana u Jotovom mlinu, u Medlogu kod Celja. Doavi u Moskvu, Sverma je dao rukovodiocima Kominterne potpun izvetaj o radu Partije u Jugoslaviji i njenim uspesima. verma je ostao u SSSR-u do 1944 godine, kada je prebaen u Slovaku, gde je bio jedan od voa ustanka. On je u Slovakoj poginuo pod vrlo sumnjivim okolnostima. Njegova ena uhapena je 1951 godine u Pragu, a dotle je bila na jednom od rukovodeih poloaja u CK KP ehoslovake. SEKRETAR CK 261 Spiridona Mekasa. Morao je due vreme ostati u Carigradu, jer nije mogao da izvadi potrebne vize za Jugoslaviju. Iz Zagreba, po nalogu partiske tehnike, otputovao je u Carigrad Vladimir Velebit i doneo drugu Titu jedan paso. Meutim, taj paso nije bio najbolje izraen, pa je drug Tito morao i dalje da eka. Iz Jugoslavije je poslat drugi kurir, jedna drugarica iz Slovenije1, koja je donela nov paso, ali ni taj nije bio upotrebljiv. Konano je ova drugarica slobodnom rukom ucrtala u Titov paso na ime kanadskog graanina Spiridona Mekasa jugoslovensku vizu. Tako je drug Tito krenuo za Jugoslaviju. Da bi zavarao trag policijama, naroito turskoj koja mu je ve bila za petama, on je izvadio brodsku kartu kao da ide za Sjedinjene Amerike Drave. U brodskoj

agenciji rekao je da eli da se ukrca na italijanski brod Conte di Savoia", koji je polazio za Ameriku iz Napulja. Na osnovu ovakve karte bilo je logino da do Napulja iz Turske doe preko Jugoslavije. Tako je on doao u Jugoslaviju preko Soluna. Jugoslovenski policiski organi nisu na njega obraali veliku panju, jer su videli da ima tranzitnu vizu. Kad je voz stao u Zagrebu, Tito je jednostavno siao s voza i napustio stanicu. Meutim, putnik Spiri-don Mekas, koji je bio izvadio kartu za Conte di Savoia" nije se pojavljivao u Napulju niti je bio otkazao svoj put. Brod je krenuo bez njega, ali u Gibraltaru, kako je Tito kasnije saznao, engleske vlasti su zaustavile i pretresle brod, jer im se uinilo da je taj Spiridon Mekas ipak na brodu, samo pod drugim imenom. U Jugoslaviji oekivali su Tita novi krupni zadaci. Trebalo je pripremiti zemaljsku konferenciju na kojoj bi se pretresla itava situacija u Jugoslaviji i donele odgovarajue odluke. Bila je ve jesen 1940 godine. Uslovi ilegalnog rada bili su sve tei, ali Partija je ve bila postigla iroki uticaj u masama. Reim je sprovodio krvavi teror. Posle demonstracija od 14 decembra 1939, kada je u Beogradu ubijeno nekoliko studenata i radnika, talas terora nije poputao. U toku 1940 godine u svim veim gradovima nae zemlje organizuju se velike demonstracije. Prvog septembra 1940 godine u Zagrebu, Splitu i Mostaru, na dan godinjice objavljivanja rata manifestovalo se za mir, za savez sa Sovjetskom Rusijom, protiv skupoe. Policija uguuje u krvi svaku i najmanju manifestaciju, kao to je bio sluaj u Koutnjaku, 8 septembra 1940 godine, kada puca u goloruke omladince, koji su izali na masovni izlet u Koutnjak na kulturnu priredbu. Istovremeno reim CvetkoviMaek donosi niz uredbi i zakona koji su imali za cilj faiziranje zemlje i slabljenje od1 To je bila Mira Rui, tada student arhitekture. 262 PRILOZI ZA BIOGRAFIJU branbene moi Jugoslavije. To su: uredba o zavoenju koncentracionih logora, zakon o Jevrejima, uredba o radnim jedinicama, uredba o nastavi u srednjim kolama, uredba o reavanju radni'ko-poslodavakih sporova, uredba o itnim tritima i tako dalje. Upreui Jugoslaviju sve vie u kola Hitlera i Mus-solinija, vlada CvetkoviMaek gledala je da teret ratnih priprema prebaci na lea radnih masa, a u korist pekulanata. Zato je narod ovu vladu prozvao vladom gladi i skupoe". Radnika klasa ponovo je bila primorana da stupa u trajkove da bi ouvala izvesna prava koja je stekla borbom 1936, 1937 i 1938 godine. Takvi su trajkovi bili: u Trepi, gde je trajk voen 47 dana i zavren pobedom radnika i potpisivanjem kolektivnog ugovora, zatim veliki trajk radnika aeronautike industrije u Beogradu i Zemunu, zapoet 22 aprila 1940 godine. U njima policija zavodi nezapameni teror, a radnici dobijaju masovne pozive na vojnu vebu. Reim, dalje, stvara svoje sindikate, a 31 decembra 1940 zabranjuje klasni radniki sindikalni pokret URS. U isti mah, rad Partije ne jenjava ni jednog trenutka. CK odluuje da se sazove zemaljska partiska konferencija. Pripreme za konferenciju bile su briljivo izvrene. Prvo su odravane mesne, zatim okrune, pa na kraju pokrajinske konferencije, na kojima su birani delegati za zemaljsku konferenciju. Na tim konferencijama birana su rukovodstva na demokratski nain. Dotad je bila praksa, usled uslova rada, da su nia rukovodstva bila imenovana od viih. Meutim, u 1940 godini skoro sva partiska rukovodstva bila su izabrana na partiskim konferencijama. Kao mesto za odravanje konferencije izabran je

Zagreb. Bilo je predvieno da e uestvovati 105 delegata. Trebalo je nai odgovarajuu prostoriju gde bi se toliko ljudi sastalo a da ih niko ne primeti. Na periferiji Zagreba, u Dubravi, iznajmljena je jedna kua na sprat, pa se u nju polako poela da unosi hrana za stotinu ljudi, jer je trebalo da konferencija traje tri dana. Krajem oktobra izabrani delegati poli su na konferenciju. Oni u tom trenutku nisu znali gde e se ona odrati, nego su ili od veze do veze, koja ih je dalje predavala. Naprimer, drugovi iz Bosne doli bi u Slavonski Brod, gde im je reeno da idu za Zagreb. Delegati su dolazili po grupama. Konano su se svi skupili jedne veeri u oktobru 1940 godine. Konferencija je trajala tri dana, i za to vreme niko od prisutnih nije smeo izlaziti iz kue. Konferencija je temeljito pretresla dotadanji rad Partije. Bilo je preko 11 referata po raznim pitanjima, vodila se vrlo iva i plodna diskusija. Kon-statovani su uspesi u radu. Broj lanova Partije porastao je za vie od 200%. Partija je tada brojala oko 12.000 lanova i 30.000 skojevaca, ali bi njen uticaj bilo pogreno ceniti po broju lanova. To je bila kadrovska partija, sastavljena od prekaljenih SEKRETAR CK 263 boraca, koji su imali ogroman uticaj u sredini u kojoj su radili. Bilo je sluajeva da su trajkovi u velikim preduzeima sa po hiljadu i vie radnika bili voeni od elije u kojoj su se nalazila svega tri lana Partije. Ova konferencija, nazvana Peta zemaljska, imala je isto-riski znaaj. Ona je bila poslednja smotra pred odluujue dane koji su dolazili. Pet meseci posle ove konferencije Jugoslavija je bila napadnuta od hitlerovske Nemake i faistike Italije. Dogodilo se ono na ta je Partija nebrojeno puta od 1937 godine ukazivala narodima Jugoslavije. U rezoluciji konferencije bilo je reeno: Prenoenjem ratnog poara na Balkan ratna opasnost neposredno ugroava Jugoslaviju... Susjedne totalitarne sile svakim danom prave sve vei pritisak na male narode na Balkanu, a naroito na Jugoslaviju, traei da se potpuno potini njihovim ratnim potrebama i ciljevima. Radi to jaeg ekonomskog izrabljivanja zemlje trai se uvaanje takozvanog totalitarnog sistema u Jugoslaviji, poput Rumunjske i drugih zemalja..." Na ovoj konferenciji takoe je ukazano na izdajniku ulogu reima kneza Pavla koji sprema prodaju nezavisnosti Jugoslavije silama osovine. Treeg dana uvee bio je izabran novi CK od 31 lana i 10 kandidata. Izabran je i Politbiro od sedam lanova. Sa konferencije upueni su pozdravni telegrami Staljinu, Dimitrovu i rtvama belog terora u Jugoslaviji. Zavrnu re je dao Tito. Svoj govor je zavrio poklikom: Drugovi, pred nama su odluujui dani. Naprijed sada u konanu borbu. Iduu konferenciju moramo odrati u osloboenoj zemlji i od tuina i od kapitalista! Dogaaji su se razvijali sve brim tempom, nosei sobom nova iskuenja za narode Jugoslavije. Njihov slobodan razvitak, pa ak i dalji opstanak zavisio je od snaga koje su u zemlji mogle pruiti otpor vladi koja je zemlju vodila pravo u katastrofu. Knez Pavle, nastavljajui svoju proosovinsku politiku, prilikom svoje posete Hitleru, 1 marta 1941 godine, definitivno je pristao da Jugoslavija pristupi Trojnom paktu (Nemaka, Italija, Japan), to jest da poe tragom Maarske, Rumunije i Bugarske i postane osovinska baza za rat protiv ujedinjenih nacija. Vredno je ukazati na to koji je momenat naroito doprineo tome da se knez Pavle prilikom te posete definitivno odluio za sile osovine u Drugom svetskom ratu.

Bivi jugoslovenski ambasador u Wachingtonu, Konstantin Foti, u svojoj knjizi Rat koji smo izgubili" veli da je tom prilikom Hitler obavestio kneza Pavla da e nemake oruane snage napasti Sovjetski Savez u toku 264 PRILOZI ZA BIOGRAFIJU SEKRETAR CK 265 1941 godine. Posle toga, knez Pavle se odluio za pristupanje Jugoslavije Trojnom paktu. Prema drugim izvorima, na ovom sastanku od 1 marta 1941 godine Hitler je pred kneza Pavla postavio i pitanje budueg vladara Rusije, dajui mu nade da to moe biti i neko iz kue Karaorevia. Tako je 25 marta 1941 dolo do pristupanja Jugoslavije Trojnom paktu u Beu. CK KPJ jo istoga dana izdao je proglas osuujui izdaju u Beu. Iste veeri izbile su estoke uline demonstracije u Beogradu, Splitu, Kragujevcu, Niu, Leskovcu i mnogim drugim mestima u zemlji. To je estoko uzdrmalo reim i pokazalo kako narodne mase osuuju pristupanje Trojnom paktu. U nekim gradovima, kao naprimer u Kragujevcu, policija je bila nemona, jer je u demonstracijama uestvovao skoro itav grad na elu s radnicima. U zoru 27 marta 1941, jedna grupa mlaih avijatiarskih oficira, poneta talasom narodnog ogorenja koji je Partija usme-ravala u pravcu obaranja izdajnike vlade, izvrila je dravni udar. U Beogradu toga jutra od lanova Politbiroa bili su samo Milovan ilas i Rade Konar, dok su se Tito, Kardelj i Aleksandar Rankovi nalazili u Zagrebu. U burnim demonstracijama u Beogradu tokom itavog dana, od ujutru do uvee, prave mase naroda su se potpuno odvojile od onog to se htelo da nametne masama, a to je svoju ulogu bilo odigralo. U najuem centru grada, na Terazijama, skupili su se etnici, sokoli, drei ikone i kraljeve slike, a dalje od Terazija ka Slaviji, bio je stvarni narod, borben i reen da pod novim parolama i novim zastavama brani svoju zemlju i slobodu. Tito je toga dana u Zagrebu razgovarao sa Krstom Popi-vodom. Rekao mu je: Idemo u rat. Treba biti spreman. Istoga dana iz Beograda su krenuli vozom Mitra Mitrovi i jo jedan drug da podnesu Titu izvetaj o toku demonstracija. Za 28 mart beogradska partiska organizacija bila je zakazala radniki zbor kod Vukovog spomenika. Simovieva vlada ve je bila spremila jedan odred andarma i starih policiskih agenata, koji su imali zadatak da silom rasture ovaj zbor. Milovan ilas i Rade Konar pravilno su ocenili situaciju i doli do zakljuka da bi radniki zbor mogao da dovede do krvoprolia i cepanja snaga, pa su dali direktivu da se zbor ne dri. Tito je stigao u Beograd 28 marta1 i sloio se s donetom direktivom. U ali je rekao nekim beogradskim drugovima: Kakvi ste vi sektai, zaudio sam se kad ste zbor odloili. I 1 Tito je 28 marta 1941 doleteo avionom iz Zagreba u Beograd. Tom prilikom putniki avion tipa Lockheed", u kome se vozio, imao je kvar u motoru, pa zamalo to nije dolo do avionske nesree. Iz dokumenata objavljenih posle rata vidi se da Hitler, obaveten o dogaajima u Jugoslaviji, u prvi mah nije mogao da veruje u istinitost vesti, mislio je da je to izmiljotina, ali novi izvetaji i telegrami iz Beograda uverili su ga u njihovu istinitost. Jo iste veeri dao je nalog Vrhovnoj komandi ne-make suvozemne vojske da pripremi i rukovodi operacijama protiv Jugoslavije, sa zadatkom da se

Jugoslavija uniti vojniki i kao drava". Operacija protiv Jugoslavije dobila je ifru Poduhvat 25", a XII armija, pod komandom feldmarala Lista, i II armija pod komandom generalpukovnika Weichsa odreene su da taj zadatak izvedu. XII armija, koncentrisana u Bugarskoj, imala je jednim svojim krilom da dejstvuje i protiv Grke. O svojim odlukama Hitler je jo iste noi obavestio Musso-linija. U dva sata izjutra nemaki poslanik u Rimu, Mackensen, posetio je Mussolinija i predao mu Hitler ovo lino pismo. Mus-solini je prihvatio sve predloge Hitler a. Mackensen je u etiri sata izjutra poslao odgovor Hitleru: Due, koji je uinio utisak najvee sveine i nepomuenog mira, izgleda da pozdravlja, radi docnijeg opteg ureenja, promenu koja je nastala u Jugoslaviji, poto se sad prua prilika da se preiste rauni sa vestakom tvorevinom Versaillesa, kojoj je kumovao Wilson. Poslednje dranje Jugoslavije, koje nema primera u svet-skoj istoriji, odjek je Sarajeva, prouzrokovanog od istih nepopravljivih elemenata." Tako je Hitler za napad protiv Jugoslavije dobio pomo Italije. Na to isto su se obavezale Maarska, Bugarska i Ru-munija. Italijanska II armija imala je da napadne s lea na Sloveniju. Maarske trupe imale su da udare sa severa na "Vojvodinu. Rumunija je stavila Hitleru na raspolaganje svoju teritoriju kao bazu za napad na Jugoslaviju. Bugarska je uinila isto, a osim toga bugarske trupe su od nemake komande dobile nalog da dre granicu prema Turskoj, kao zatitu protiv eventualne intervencije Turske. Posebno je Hitler s Goringom diskutovao. kako da kazni glavni grad Jugoslavije, Beograd. Odlueno je da se Beograd napadne jakim formacijama nemakog vazduhoplovstva. Hitler je bio naroito gnevan jer su mu dogaaji u Jugoslaviji pokvarili planove za napad na SSSR. Zbog operacija u Jugoslaviji Hitler je naredio da se izvoenje plana Barbarossa", to jest napad na SSSR, odloi prvo za etiri nedelje, pa posle za est nedelja. Tako ga je ruska zima uhvatila na pragu Moskve. Meutim, Simovieva vlada u Beogradu pokazala se vrlo neodluna prema ovim planovima Hitlera za napad na Jugoslaviju. To je, pre svega, bilo posledica njenog unutranjeg ne266 PRILOZI ZA BIOGRAFIJU jedinstva. U njoj se nalazio dobar deo politiara koji su u sutini odobravali raniju politiku kneza Pavla. Neki od njih nisu ni slutili ta se deava 27 marta, nego su bili zaprepaeni kad su ih oficiri odveli u Generaltab, gde im je saopteno da su postali ministri! A ni u samom Generaltabu nije bilo jasnog gledanja. On je bio preplavljen petokolonaima i ljudima koji nisu imali vere ni u snagu zemlje ni u mogunost otpora Hitleru. Iz tih razloga Simovieva vlada nije imala vrst pravac ni u unutranjoj ni u spoljnoj politici. Pre svega, ona je odmah dala izjavu da prihvata Trojni pakt. Ministar spoljnih poslova nove vlade, dr. Momilo Nini, uputio je jednu notu Nema-koj, Italiji i drugim osovinskim zemljama u kojoj je sveano izjavio da Jugoslavija priznaje sve svoje potpisane obaveze, prema tome i pristupanje Jugoslavije Trojnom paktu. Dalje, vlada je odluila da jedna njena delegacija, na elu s potpret-sednikom vlade dr. Slobodanom Jovanoviem, ode odmah u posetu Mussoliniju u Rim i tamo jo jednom potvrdi vernost nove jugoslovenske vlade silama osovine. Ispitivana je mogunost slanja jedne sline delegacije u Berlin.

Istovremeno je poslata jedna delegacija u Moskvu da pregovara oko sklapanja ugovora o prijateljstvu i uzajamnoj pomoi. Najgore od svega, vlada nije preduzela nikakve mere za odbranu zemlje. Umesto da jo prvog dana posle 27 marta proglasi optu mobilizaciju, ona je to uinila tek 7 aprila, dakle tek drugog dana Hitlerovog napada na Jugoslaviju. Takoe nije nita uinjeno za uvrivanje jedinstva zemlje. U Zagrebu je tavie samo 30 marta pohapeno preko dve stotine istaknutijih komunista i baeno u policiski zatvor, gde su drani pod jakim policiskim i andarmeriskim straama sve do ulaska Nemaca u Zagreb. Ban Banovine Hrvatske dr. Ivan Subai nije dozvolio da se oni puste iz zatvora ni kad su ve Nemci bili na domaku, 10 aprila 1941, i tako ih svesno i namerno predao u ruke Ge-stapoa i ustaa. Sam pretsednik vlade Simovi i itava njegova vlada duboko su bili uvereni da Hitler nee napasti Jugoslavij u. Simovi je odredio venanje svoje erke za 6 april ujutru, ba kada su nemake bombe poele da zasipaju Beograd. Jo jedan primer netanog procenjivanja situacije: komandant Tree armije, general Joca Naumovi, razgovarao je 6 aprila u jedan as izjutra s Generaltabom, odakle su mu poruili da nema neke blie opasnosti od rata, jer nekoliko jugoslovenskih ministara odlaze u Berlin! Glasa etrnaesta USTANAK NARODA JUGOSLAVIJE esti april. Ostvarenje Hitlerove pretnje. Istoriski Plenum CK u Zagrebu krajem aprila 1941. Jasne Titove perspektive. Hitler priprema napad na SSSR. Dvadeset i drugi juni. Moskva protivna stvaranju organa nove vlasti u Jugoslaviji. Apeli iz Moskve za pomo. etvrtog jula CK KPJ odluuje da smesta otpone oruana borba. Delegati CK KPJ sa izvanrednim ovlatenjima. Prepiska TitoTempo, TitoKardelj, TitoRankovi, u julu i avgustu 1941. Uloga CK KPJ u razvijanju ustanka u raznim krajevima Jugoslavije. Tito jo u septembru 1941 postavlja Moskvi pitanje stvaranja Nacionalnog komiteta. Savetovanje u Stolicama. Prva ofanziva. estog aprila ujutru, kada je rat izbio, Tito se nalazio u svom ilegalnom stanu, na periferiji Zagreba. Da je rat otpoeo, saznao je tek u 11 sati pre podne od jednog suseda koji je sluao neku nemaku radio-stanicu, jer je Radio-Beograd prekinuo svoje emisije jo ujutru, odmah posle bombardovanja. Tito je odmah poao u grad da se sastane s drugovima. Sazvao je toga dana sednicu CK KP Hrvatske, na kojoj je bilo reeno da se uputi jedna delegacija do taba armije i da se zahteva da se svi nemobilisani radnici prime u armiju ili da se naoruaju za odbranu grada od Nemaca. Ova intervencija nije donela rezultata, usled pometnje koja je vladala u tabu. U Zagrebu je prvih dana rata Tito u ime CK KPJ izdao proglas, u kome je pozvao sve komuniste da budu u prvim redovima odbrane otadbine. U proglasu su stajale i ove reci: Vi koji se borite i ginete u borbi za svoju nezavisnost, znajte da e ta borba biti okrunjena s uspjehom... Ne klonite duhom, zbijte vrsto svoje redove, doekujte uzdignute glave i najtee udarce... 268 PRILOZI ZA BIOGRAFIJU Istovremeno bilo je odlueno da se pojedini drugovi probiju na jug u Bosnu, gde se nalazila glavnina jugoslovenske vojske, radi pomaganja na organizovanju odbrane. Ivan Milu-tinovi, lan Politbiroa, zajedno sa urom Pucarom krenuo je za Bosnu.

Uto je stigao u Zagreb Edvard Kardelj, koji je bio u Beogradu 6 aprila ujutru i doiveo sva bombardovanja. On je Titu i Aleksandru Rankoviu, koji se takoe nalazio u Zagrebu, do-neo prve detaljne vesti o razaranju Beograda i pometnji koja je vladala u jugoslovenskoj vojsci. Doneo je i prve vesti o drugovima iz Beograda. Dilas i Svetozar VukmanoviTempo nalazili su se 6 aprila ujutru u blizini Kalenia guvna, oekujui da otponu manifestacije povodom potpisivanja jugoslovensko-sovjetskog ugovora, potpisanog te noi u Moskvi. Kad je naiao prvi talas bombardera, oni su se sklonili u jednu kuu u Stikoj ulici. Ali ilas i Tempo nisu hteli da siu u podrum, nego su ostali u kapiji kue. Posle nekoliko trenutaka jedna bomba pala je na samu kuu, probila se do podruma i tu eksplodirala. Svi oni koji su bili u podrumu, poginuli su, a Dilas i Tempo nagutali su se praine i baruta, ali su ostali nepovreeni. Desetog aprila Zagreb je bio okupiran. Hitlerovski tenkovi tutnjali su zagrebakim ulicama hitajui na jug, u Bosnu, da unite ostatke jugoslovenske vojske. Njen otpor nije dugo trajao. Vojska nije imala jedinstvene komande, izdaje je bilo na svakom koraku. Mnogi komandanti armija bili su izvan svojih tabova, a takoe nije postojala nikakva efikasna veza sa Vrhovnom komandom. Utom su muki udarili i Italijani s lea. Oni su na granici bili zadrani i mogli su da nastave napredovanje tek kad su Nemci prodrli s druge strane granice. U Albaniji su jugoslovenske trupe izvrile protivudar i bile dole ve na etiri kilometra od Skadra. Nekoliko dana kasnije Simovieva vlada odluila je da kapitulira pred neprijateljem. General Kalafatovi dobio je nalog da potpie bezuslovnu kapitulaciju. Kralj, vlada i Vrhovna komanda dobeali su do Nik-ia, gde su ih ekali spremni avioni. Oni su napustili zemlju i narod u njihovom najteem asu. Kralj Petar je uinio ono to mu je kasnije narod najvie zamerio: pobegao je s bojnog polja.1 Oni su za sobom ostavljali vojsku razbijenu, zemlju pod neprijateljem. Generali i vii oficiri nareivali su da se oruje odloi i da se preda neprijatelju. Mlai oficiri su to odbijali i neki od njih odlazili su s vojnicima u umu ili sklanjali oruje na sigurno mesto. Bilo je nekoliko starijih oficira koji su izaI 1 Kralj i vlada nisu zaboravili da sa sobom ponesu jedan deo zlata Narodne banke. Potovarili su u avion desetak sanduka sa zlatom. Iznad Grke, u buri, jedan od tih sanduka pao je na glavu jednog ministra i ubio ga. NARODNI USTANAK 269 brali drugi put. Jedan pukovnik, kad je doao do mosta na Drini kod Viegrada i kad je video nemake tenkove, nije hteo da da oruje, nego je sebi ispalio metak u elo. Posle nekoliko dana Hitler je u svom govoru naduveno javljao da je zarobio 344.162 jugoslovenska vojnika i oficira. U roku od nekoliko nedelja Hitler je ostvario ono ime je pretio. Jugoslavija je bila razbijena ne samo vojniki, nego i kao drava. Italijanske divizije okupirale su Crnu Goru, vei deo Slovenije, Daln.acije i Primorja. Maari su se dokopali plodne Bake i Baranje, Bugari Makedonije i pojedinih delova Srbije. Nemaka je uzela severni deo Slovenije. U Hrvatskoj je stvorena kvislinka Nezavisna Drava Hrvatska", pod komandom Ante Pavelia, Mussolinijevog i Hitlerovog plaenika. Hrvatska je tako potpala pod protektorat Italije. Jedan itali-janski princ trebalo je da postane kralj Hrvatske.

Jugoslavija je bila raskomadana. Ali se Hitler nije zaustavio samo na tome. On je, s jedne strane, gurnuo kvislinga Pavelia da otpone s masovnim istrebljivanjem Srba u Hrvatskoj. Tako je poeo jedan od najstranijih pokolja u Drugom svetskom ratu. itava sela su bila izvoena pred ogromne jame i tu su ljudi i ene, majke i deca, klani i bacani u njih. Na drugim mestima ljudi su jednostavno bacani u provalije. S druge strane, Hitler je potsticao kvislinge iz Srbije da u Bosni vre pokolje muslimana i Hrvata. Stara osvajaka parola: divide et im-pera, sada je dobila jo jedno svoje krvavo ostvarenje u Jugoslaviji. Iz krajeva Jugoslavije koji su potpali direktno pod Trei Rajh, kao naprimer tajerska u Sloveniji, svi oni Slovenci koji su odbili da dadu izjavu da su Nemci bili su primorani da se isele sa svog ognjita u roku od 24 asa. Sa sobom su smeli da ponesu samo ono to se moglo uzeti u ruke. U Beogradu poele su pripreme za pretvaranje ovog grada u nemaki festung. U do jedinim kvartovima stanovnitvo je ve dobij alo nalog da se iseli. Na njihovo mesto trebalo je da dou nemake porodice iz Rajha. Istovremeno, u Beogradu su poeli da se pojavljuju plakati: Za svakog Nemca koji se nae ubijen, bie streljano stotinu Srba." Otpoelo je i odvoenje Jevreja. Beograd, grad poznat po tome to u njemu nikad nije bilo antisemitizma, osvanuo je jednog dana s plakatiranim nareenjem da svaki Jevre-jin mora da nosi utu traku. Nastali su bili teki dani za Jugoslaviju. Postavljalo se pitanje biti ili ne biti za itavu naciju. U tim tekim danima dolo je jedno saoptenje iz Moskve koje je izazvalo zaprepaenje u itavoj zemlji. Sovjetska vlada je slubeno saoptila da Jugoslavija kao drava vie ne postoji, pa se prema tome ukida jugoslovensko poslanstvo u Moskvi. Teko je bilo pravdati ovaj 270 PRILOZI ZA BIOGRAFIJU NARODNI USTANAK 271 korak Moskve. Sva objanjenja da se to ini iz taktikih razloga prema Hitleru nisu nalazila odjeka meu jugoslovenskim masama. Digli su glavu i izdajnici svih vrsta. Prvo komesarijat Milana Aimovia, biveg upravnika grada Beograda, pa zatim vlada Milana Nedia, uspostavili su civilnu vlast u itavoj Srbiji, zatim andarmeriju, i tako omoguavali Hitleru da koristi Srbiju kao svoju bazu za rat protiv ujedinjenih nacija. Proradili su rudnici bakra i olova u Srbiji, otpoeo je izvoz ita i masti u Nemaku, otvorene su berze rada za liferovanje radnika iz Srbije za nemake ratne fabrike. U Hrvatskoj je isto to radio Ante Paveli. U Sloveniji bivi ban Natlaen formirao je po-klonstvenu deputaciju, koja je krenula u Rim da se pokloni Mussoliniju. Od starih politikih partija sve je utalo. Rukovodstva su najveim delom bila pobegla s kraljem u inostranstvo, a ono to je ostalo ili je pasivno gledalo ta rade Nemci ili je prilo okupatoru, pomaui mu da pljaka zemlju. U tim uslovima, krajem aprila 1941 godine, Tito je sazvao u Zagrebu plenum Centralnog komiteta Komunistike partije Jugoslavije.'Doi na ovaj plenum bilo je vanredno teko. itava Jugoslavija bila je ispresecana novim granicama, za putovanje iz grada u grad trebalo je imati specijalne dozvole, a pogotovo za kretanje iz jedne okupacione zone u drugu. Povrh svega, nemaka komanda je menjala izgled propusnica svaki trei, etvrti dan, da bi spreila eventualno falsifikovanje. Posle briljivih priprema sastanak CK se odrao u jednom stanu u Zagrebu i trajao je jedan dan. Prvo je Tito podneo detaljan izvetaj o stanju u

zemlji, pa se posle prelo na diskusiju. Postavljeno je pitanje ustanka protiv okupatora. Odlueno je da ustanak treba da bude najireg karaktera, da obuhvati sve one koji su spremni da se dignu protiv nacista i faista. Time je bio udaren osnov Narodnooslobodilakog fronta. Edvard Kardelj je podneo izvetaj ta je na tom planu ve uraeno u Sloveniji. Tamo je ve ranije, 22 aprila, odran sastanak izmeu pret-stavnika KP Slovenije, hrianskih socijalista, Sokola i grupe kulturnih radnika na kome je zakljueno da se stvori zajedniki front za borbu protiv okupatora. Na zagrebakom plenumu detaljno je diskutovano o karakteru ustanka. Tito je o tome pitanju odrao govor u kome je naglasio da je narod u Jugoslaviji ogoren na kralja i staru vladu zato to su izdali zemlju, to je nisu pripremili za odbranu protiv okupatora. Takoe je ogromno neraspoloenje prema petokolonaima, koji sada sarauju s Hitlerom i Musso-linijem. Zbog toga, ustanak protiv okupatora mora da bude povezan s borbom protiv pete kolone. To znai da staru civilnu vlast treba ruiti i umesto nje stvarati novu, narodnu vlast. i U tom delu svoga govora Tito je jasno izneo perspektivu pred kojom se nalazila Jugoslavija. On je, kako se sea Milovan Dilas, rekao da se sada moraju preduzeti sve mere za preuzimanje vlasti da je buroazija nikad vie ne preuzme, da e se ustanak protiv okupatora razvijati tako da to nee biti nikakva buroaska revolucija, nego da e radne mase doi direktno do vlasti.1 Na plenumu je, dalje, odlueno da se intenzivno nastavi sa skupljanjem oruja u itavoj zemlji, da se u gradovima i selima stvaraju udarne grupe s komandantima na elu, da otponu kursevi za prvu pomo i skupljanje sanitetskog materijala. Takav je bio stav CK KPJ krajem aprila 1941 godine. Ove odluke su objavljene, najveim delom, u specijalnom broju Proletera", a takoe i u posebnim lecima. To je imalo ogromnog odjeka u itavoj zemlji. Dotle je sve utalo. Niko se nije uo tada u Jugoslaviji pod Hitlerovom izmom. Komunistika partija Jugoslavije bila je tada jedina partija koja je pozivala na borbu protiv okupatora, Komunistika partija Jugoslavije bila je tada jedina partija koja je radila u svim zemljama Jugoslavije i koja se izjanjavala za jedinstvenu Jugoslaviju. U prvomajskom proglasu te godine, Centralni komitet KPJ poruivao je: Na okup! U ovim sudbonosnim danima potrebno je ujediniti sve vae snage u borbi za va opstanak. Va opstanak i vae nacionalne tekovine ugroene su od vaih vjekovnih neprijatelja. Oni tee da vas zbriu sa lica zemlje, da vas odnarode, da vam oduzmu pravo na nacionalni i kulturni ivot. U Sloveniji i Dalmaciji neprijatelji uklanjaju sva vaa nacionalna obiljeja. Vie nego ikada potrebna je narodna sloga u tim tekim asovima. Ne klonite duhom, ustrajte u borbi u koju vas poziva i koju vodi avangarda radnike klase Komunistika partija Jugoslavije." O odlukama plenuma Tito je odmah obavestio Moskvu, odnosno Dimitrova. U Zagrebu biia je pred rat izgraena jedna radio-stanica, a Vladimir "Velebit, advokat iz Zagreba, pronaao je jednu vilu u koju je smestio ovu stanicu zajedno sa radio-operaterom. Za vezu sa SSSR-om postojala je jo jedna radio-stanica u Beogradu, smetena u jednom medicinskom institutu, ali su Nemci 6 aprila pogodili bombom taj institut, pa je tako propala radio-stanica, a poginuo je i njen radio-opera-ter. Preko zagrebake tajne radio-stanice bio je poslat i tekst Titovog govora u Moskvu.

1 Milovan ilas ocenjuje plenum CK KPJ u Zagrebu i govor druga Tita kao dogaaj od prvorazredne vanosti, jer je tu ustvari utvren jasan kurs kojim e KPJ ii naoj narodnoj revoluciji. 272 PRILOZI ZA BIOGRAFIJU Na aprilskom plenumu bilo je odlueno da se Centralni komitet preseli u Beograd i da tu bude centar akcije protiv okupatora. Bilo je i krajnje vreme da se Tito skloni iz Zagreba, jer mu je ustaka policija ve bila u tragu, odnosno inenjer Slavko Babi, kako je bilo ilegalno Titovo. ime, postao je sumnjiv. Ustaka policija dola je na Titov trag preko malog automobila Ford", koji je Tito bio uzeo pred rat da bi se pomou njega lake kretao po gradu i okolini, jer policija nije pretpostavljala da se komunisti voze automobilima. Kad su Nemci i ustae uli u Zagreb, rekvirirali su sve automobile. Tito nije hteo da im da automobil, nego je pozvao zidare u kuu i rekao im da mu zazidaju garau u kojoj se nalazio automobil. Jedan od zidara obavestio je o tome policiju. Sreom, jedan Titov roak pri-metio je da se policajci muvaju oko kue, pa je odjurio u grad gde se Tito nalazio i obavestio ga da se ne vraa kui. Iste veeri, s lanom legitimacijom i lanim propusnicama, Tito je napustio Zagreb i krenuo za Beograd. S njime je, kao pratilac, ila jedna kurirka. Sreno su preli na dva mesta nemaku kontrolu i stigli u Beograd, poetkom meseca maja. Tito se nastanio u Beogradu, neko vreme kod jednog simpatizera u gradu, a zatim u jednoj vili u dananjoj Drajzerovoj ulici. Ovaj Titov stan nalazio se nedaleko od stana nemakog komandanta u Beogradu. Tito je u pomenutoj vili imao i jedno tajno sklonite. Iz kupatila, poto bi se pomerio ugraen ormani nad lavaboom, ulazilo bi se u sklonite smeteno ispod samog krova. U njemu je Tito imao 16 bombi i dva revolvera koje je drao za linu odbranu u sluaju da bude pronaen od Nemaca. Nekoliko dana pre toga vratio se iz Zagreba u Beograd Aleksandar Rankovi, dok je Edvard Kardelj ostao u Hrvatskoj. Milovan ilas ve se nalazio u Beogradu. Iz svih krajeva Jugoslavije stizali su CK-u izvetaji da pripreme za ustanak uspeno napreduju. Tako su u Srbiji u svim okrunim partiskim organizacijama odrane u maju i junu partiske konferencije i savetovanja. Na konferencijama i sa-vetovanjima osnovno pitanje bilo je priprema za ustanak, stvaranje udarnih grupa i desetina za vojnu obuku, prikupljanje oruja, sanitetskog materijala. Ve tada su sva okruna par-tiska rukovodstva bila popunjena ukoliko su neki drugovi bili poginuli ili odvedeni u zarobljenitvo. Kod svih okrunih komiteta u Srbiji izdvojeni su lanovi komiteta za poseban rad i formirane su vojne komisije. Ubrzano se radilo na daljem formiranju sreskih rukovodstava i poverenitava. Slini izvetaji dolazili su i iz drugih krajeva zemlje. U Crnoj Gori bilo je prikupljeno oko 3 miliona puanih metaka, 23 hiljade puaka, preko 150 pukomitraljeza i drugog NARODNI USTANAK 273 oruja. Pored toga i seljaci su sakrivali oruje. Po svim me-stima poeli su se stvarati manji odredi u jaini oko 30 ljudi, sastavljeni od komunista, najboljih skojevaca i najsigurnijih simpatizera Partije. U tim odredima drugovi su se uili kako se rukuje orujem, dok su ene na kursevima za bolniarke uile o prvoj pomoi ranjenicima. U Splitu i drugim mestima Dalmacije otpoelo je formiranje vojnih borbenih grupa po rodovima oruja sa obaveznom vojnom obukom. U ibeniku je bilo

skupljeno 350400 puaka, 1015 pukomitraljeza, oko 1.000 runih bombi i 1.500 metaka. U Sloveniji su odluke CK KPJ takoe vrlo brzo sprovedene. U Mariboru je, naprimer, bio osnovan posebni vojni komitet sa zadacima da se postave vojni referenti po ustanovama, uredima, fabrikama, u selima i gradovima, da se organizuju vojne trojke, da se organizuju sabotae i diverzantske akcije. U Bosni su pri Pokrajinskom komitetu, kao i pri oblasnim komitetima, stvorena posebna tela, vojna rukovodstva, koja su rukovodila pripremama na formiranju udarnih grupa i skupljanja oruja. Slina vojna rukovodstva stvorena su i pri oblasnim komitetima. Ve 6 maja u neposrednoj blizini Tuzle odrano je partisko savetovanje tuzlanske oblasti, kome je prisustvovao i sekretar CK KPJ za Bosnu i Hercegovinu, Iso Jo-vanovi. U eakljucima na ovom sastanku konstatovano je da je osnovni zadatak Partije vrenje priprema za oruanu borbu protiv okupatora, pa su u tom smeru konkretizovani zadaci na terenu. Vrei pripreme za organizaciju ustanka CK KPJ bio je odluio da se putem letaka obrati radnicima i seljacima koji su bili mobilisani u okupatorskim vojskama. Leci su bili tampani na jezicima tih vojski, ali naalost nisu imali mnogo efekta, ak je i nekoliko komunista bilo uhapeno kada su ove letke delili nemakim vojnicima. Svi oni komunisti koji su bili kom-promitovani preli su u ilegalnost. U to vreme, polovinom maja, poeli su ubrzano da prolaze sve novi i novi nemaki vojni transporti kroz Jugoslaviju. Ili su u pravcu Maarske i Rumu-nije. Jedan nemaki vii oficir priao je jednoj ruskoj emigrant-kinji da Hitler sprema napad na Rusiju. Ovu informaciju dobio je i Tito, pa je jo krajem maja poslao radiogram Dimitrovu obavetavajui ga o gornjim vestima. Tako su prolazili dani uoi 22 juna. U nekim krajevima Jugoslavije, kao, naprimer, u Hercegovini, ve je bilo dolo do oruanih borbi. Kad su ustae bile dole da kolju Srbe u istonoj Hercegovini, narod se digao i dao otpor. Komunisti su poveli narod u ustanak i imali su uspeha u prvim okrajima. U ostalim krajevima ekalo se samo na znak, pa da pone borba protiv Nemaca, Italijana, Bugara i ostalih okupatora; 18 274 PRILOZI ZA BIOGRAFIJU Kad je nemaki radio u zoru 22 juna obavestio svet da je Hitler napao SSSR, Svetozar VukmanoviTempo bio je prvi meu naim drugovima u CK u Beogradu koji je ovu vest uo, poto je stanovao kod jednoga druga koji je imao radioaparat. Odmah je otiao do Milovana ilasa i rekao da je uo da je izbio rat izmeu Nemake i SSSR-a. Posle toga su njih dvojica poli do jednog prijatelja i poeli da okreu kazaljku radio-aparata, uhvatili su Moskvu, ali tamo je svirala muzika, tako da se ilasu uinilo da je vest o ratu bila netana. Uskoro zatim zamukla je i muzika. ilas i Vukmanovi poli su do Tita, ali je on ve bio izaao. Istoga dana, u dva sata posle podne, sastao se Politbiro CK KPJ, u Molerovoj ulici, u stanu jednog bankarskog inovnika, prijatelja Ivana Milutinovia. Sastanku su prisustvovali Tito, Rankovi, ilas, Ivan Milutinovi, Ivo Lola Ribar, a ta-koe Sreten ZujoviCrni i Svetozar VukmanoviTempo. Od lanova Politbiroa nisu bili prisutni Kardelj, Leskoek i Rade Konar. Znaajno je da je Kardelj, koji je bio toga dana u Ljubljani, sazvao istog dana posle podne u iki, kraj Ljubljane, sastanak CK KP Slovenije, u kui muziara Filipa Bernarda, i da su na obadva sastanka, u Beogradu i Ljubljani, donete

gotovo istovetne odluke, ne samo u generalnim linijama, nego i u pojedinostima. Najbolji dokaz koliko je naa Partija bila jedinstvena, koliko je njena dotadanja linija bila pravilna. Sastanak u Beogradu nije dugo trajao, najvie dva sata. Bilo je odlueno da se izda proglas u kome, istina, nije bilo reeno da se otpone oruana borba, ali u kome je bila parola unitavajte neprijatelja". Istog dana stigao je CK-u sledei telegram iz Moskve: Vjerolomni napadaj Njemake na SSSR nije samo udarac uperen protiv zemlje socijalizma, ve i protiv slobode i nezavisnosti sviju naroda. Odbrana SSSR jeste istovremeno i odbrana naroda koje je okupirala Njemaka. Narodima Jugoslavije pruena je mogunost da razviju svestranu oslobodilaku borbu protiv njemakih podjarmljivaa. Neophodno je potrebno poduzeti sve mjere da bi se poduprla i olakala pravina borba sovjetskog naroda. Neophodno je razviti pokret pod parolom stvaranja jedinstvenog nacionalnog fronta i ve ranije jedinstvenog internacionalnog fronta borbe protiv njemakih i talijanskih faistikih razbojnika, a za zatitu po faizmu podjarmljenih naroda djelo koje je nerazdvojno povezano sa pobjedom SSSR. Uzmite u obzir, da se u sadanjoj etapi radi o NARODNI USTANAK 275 osloboenju od faistikog podjarmljivanja, a ne o socijalistikoj revoluciji. Potvrdite da ste to primili. Djed1." Okupator je u Beogradu estoko reagovao na proglas CK KPJ. Otpoela su masovna hapenja komunista. Po ulicama Beograda ili su nemaki automobili u kojima su sedeli agenti Uprave grada i pokazivali prstima na ulici koga treba hapsiti. Tito je izdao direktivu da lanovi CK ne smeju da se kreu ulicama, nego da odravaju vezu preko kurira, ali ipak su svi rukovodei ljudi, meu njima i Tito, istina sa revolverima i bombama u depu, prolazili ulicama Beograda i svravali svoje zadatke. Tih prvih dana posle napada Nemake na SSSR, u Beogradu je vladalo uverenje da e rat vrlo brzo biti svren pobe-dom Crvene armije. To uverenje naroito je bilo rasprostranjeno u redovima Partije. Seam se dobro sastanaka Agitpropa CK za Srbiju, na kojima su uestvovali Milovan ilas, Cana Babovi, Rodoljub olakovi, Milentije Popovi i ja i na kojima su postavljani konkretni zadaci oko preuzimanja vlasti u Beogradu, oko sreivanja problema ishrane, oko preuzimanja pojedinih tamparija. Ovo uverenje u brzu pobedu vladalo je u mnogim krajevima nae zemlje, a naroito u Crnoj Gori. Meutim, posle nekoliko dana, postalo je jasno da e rat due potrajati. Iz Moskve su poeli da dolaze radiogrami s veoma ozbiljnom sadrinom, kako za nau Partiju, tako i za ita-lijansku partiju. Tako je CK KPJ primio sledeu depeu: Oteestveni rat kojeg vodi sovjetski narod protiv razbojnikog napada sa strane Hitlera jeste divovska borba na ivot i smrt, od ijeg rezultata ne zavisi samo sudbina Sovjetskog Saveza ve i sloboda vaeg naroda. Kucnuo je as kada su komunisti duni podii narodnu otvorenu borbu protiv okupatora. Organizujte, ne gubei niti jedne minute, partizanske odrede i raspirite u neprijateljskom zaleu partizanski rat. Potpaljivajte ratne fabrike, skladita, spremita goriva (nafta, benzin i dr.), aerodrome, unitavajte i ruite eljeznice, telegrafsku i

telefonsku mreu, nemojte doputati prevoz trupa i municije (ratnog materijala uope). Organizirajte seljatvo da bi sakrivalo ito, otjeralo stoku u ume. Neop1 Djed pseudonim za Kominternu. U ovom telegramu, pored ostalog, karakteristina je pretposlednja reenica da se u sadanjoj etapi radi o osloboenju od faistikog podjarmljivanja, a ne o socijalistikoj revoluciji". To -e direktni odgovor na odluke Plenuma CK KPJ od aprila 1941, na kome je odlueno da se od prvog dana ustanka stvaraju narodni odbori, kao organi nove vlasti. 18* 276 PRILOZI ZA BIOGRAFIJU hodno je potrebno pomou sviju sredstava terorizirati neprijatelja tako da e se on osjeati kao da se nalazi u opsaenoj tvravi. Potvrdite primitak tih direktiva i saopite injenice koje dokazuju ispunjenje tih direktiva." Istovremeno, preko veze u Zagrebu, upuena je sledea depea italijanskoj partiji: Saaptite talijanskim drugovima: Njihova zadaa poslati odmah u zemlju grupu drugova sa zadatkom da organiziraju pokret za zatitu Sovjetskog Saveza poglavito meu radnicima ratne industrije Cilj: usporavanje proizvodnje i organizacija sabotae u ratnoj industriji. Organizirati otpor seljatva protiv rekvizicija i (neitljivo). U Sloveniji i Hrvatskoj mora se pomou sviju sredstava organizirati demoralizacija talijanske vojske, dezerterstvo talijanskih vojnika, da se vojnici odupru poiljanju u rat protiv Sovjetskog Saveza, organizirati oruane sukobe meu vojnicima i milicijom. Naroito treba pootravati neprijateljske odnose izmeu talijanskih i njemakih faista i dovoditi ih do oruanih sukoba. Ercoli." Sa Istonog fronta dolazile su sve ozbiljnije vesti. Nemci su sve dublje prodirali u Sovjetski Savez. Tada je Tito, 4 jula, sazvao sednicu Politbiroa CK KPJ na kojoj su prisustvovali Tito, Rankovi, ilas, zatim Ivo Lola Ribar, Sreten Zujovi Crni i Svetozar VukmanoviTempo. Sastanak je odran u kui Vladislava Ribnikara, u Botievom sokaetu, na Dedinju. Drugovi su ulazili svakih etvrt sata da ne bi bilo upadno, Jedino Ivan Milutinovi nije doao na vreme. Sastanak je trajao itav dan, zavrio se oko 6 posle podne. Na sastanku je odlueno da akcije sabotae odmah prerastu u svenarodni rat protiv okupatora. Odlueno je da se smesta u tom smislu izda proglas. Da vojne grupe, jo ranije stvorene, odmah kao partizanski odredi ponu sa dejstvom du puteva, eleznica, mostova, industriskih preduzea, da to budu lako pokretne jedinice i da naroito dejstvuju protiv ive snage neprijatelja. Takoe je odlueno da se uvedu u svim odredima politiki komesari. Na ovom sastanku Politbiro CK KPJ odredio je po jednog opunomoenog delegata CK na koga CK prenosi izvanredna ovlaenja po partiskoj i vojnoj liniji, s pravom smenjivanja lanova rukovodstava u republikama i s pravom kanjavanja. Milovan ilas bio je odreen za Crnu Goru, Svetozar VukmanoviTempo za Bosnu i Hercegovinu. Njemu je Tito tom prilikom rekao: NARODNI USTANAK 277 Tempo, baci tampariju, pa uzmi puku!

O gornjim odlukama obaveten je i Edvard Kardelj, iji je zadatak bio da prati razvoj ustanka i sprovodi sve gore navedene odluke u Sloveniji i Hrvatskoj. Vlado Popovi je poslat u Hrvatsku, dok je organizacijom ustanka u Srbiji rukovodio Aleksandar Rankovi, a istovremeno je stvoren i Glavni tab za Srbiju, u koji su uli Sreten ZujoviCrni, Branko Krsma-novi, Rodoljub olakovi, Fia Kljaji i Nikola Grulovi. Odlueno je da se stvori Glavni tab partizanskih odreda sa seditem u Beogradu i glavnim komandantom drugom Titom. U Beogradu je s drugom Titom na organizaciji ustanka radio Aleksandar Rankovi. Odmah je pokrenut i Bilten Vrhovnog taba. Ime partizani uzeto je za naziv boraca odreda. A kao znak uzeta je petokraka zvezda. Istovremeno iz Beograda i ostalih velikih gradova mnogi lanovi Partije dobili su zadatak da idu u svoj rodni kraj ili su pak slati u krajeve u kojima je par-tiska organizacija bila slabija, da pomognu razvoju ustanka. Svi drugovi krenuli su na teren, proglas je izdat i rezultati su se ubrzo pokazali. Iz ovoga perioda nije sauvana sva arhiva Glavnoga taba, odnosno CK KPJ, ali iz nekoliko dokumenata koji su sauvani moe se videti kakva je bila uloga druga Tita odnosno CK KPJ u organizovanju ustanka u svim krajevima zemlje. Naprimer, Svetozar VukmanoviTempo, doavi u Bosnu, izvetava druga Tita ovim pismom, koje donosim skraeno1: Titu, aljem ti izvjetaj o stanju organizacije kakvo sam zatekao i o mjerama koje smo preduzeli. 1. Part. org. na itavom podruju nijesu znale da prekolotee rad saglasno novoj situaciji niti su se snale da sauvaju svoje kadrove od hapenja. Tako je vei broj rukovodstava iz unutranjosti (Banjaluka, Mostar, Tuzla) povukao se u umu i tamo kako mi izgleda samo sluao preko radija vijesti o frontu. U Sarajevu pak palo je u ruke pol. nekoliko rukovodeih drugova kao n. pr. 2 iz PK, 1 iz MK, 2 iz PK i MK Skoja. Osim njih palo je oko 15 partijaca. U unutranjosti pala su u nekim mjestima cijela rukovodstva. Usljed takvog terora sklonio se veliki broj kompromitovanih drugova u sela, esto uopte ne predavi veze. Usljed svega toga prekinute su veze sa pojedinim vrlo vanim organizacijama kao n. pr. Vare, Breza, Kakanj, Visoko, Travnik i dr. Veze sa tim organizacijama se vrlo teko i sporo uspostavljaju. Sa tamparijom palo je jo: peati, legitimacije, propusnice i dr. poto je sve to bilo 1 Pismo nema datuma. 278 PRILOZI ZA BIOGRAFIJU smjeteno zajedno. Zbog toga je strahovito oteano putovanje drugova u unutranjosti. 2. Po vojnoj liniji part. org. nijesu konkretno bile nita uinile. Jedino su obrazovani vojni komiteti koji su samo figurirali. Podnosili su izvjetaje da oruja ima dosta, a nijesu nita preduzeli da se oruje prikupi. Tako sada nemamo oruja konkretno. 3. Politiki izvjetaj rukovodstva je vrlo oskudan. Jedino izvjetavaju da je srpski ivalj u cjelini spreman da se bori sa komunistima. Hrvatski pak i muslimanski samo u malom broju a u veini da je pasivan, a naroito ovi posljednji. Konkretno pak kako se dre pripadnici: muslimana, HSS-a, JNS, Zemljoradnika i dr. u pojedinim krajevima nije poznato rukovodstvu niti je ono postavljalo pitanje saradnje.

4. Drug po specijalnoj liniji vrlo je malo uradio i ali se s pravom na part. org. da mu nije pruila dovoljno pomoi. Samo i do njega samoga je velika krivica. 5. Od onih 8 komada radio-stanica konkretno izgleda da ima svega jedna (na 100 km) ovdje i jedna velika u Mostaru koja je vjerovatno pokvarena jer je zakopana. Pretresavi stanje partije i zadae koje pred nama stoje mi smo odluili: 1. Da se na naem podruju obrazuju etiri velika odreda i to: Banjaluka, Mostar, Tuzla i Sarajevo. U sve krajeve otposlati ljude sposobne za voenje partizanskih borbi. Izraditi plan borbe i objekte koje treba unititi. Naoruati odrede i akcije voditi sa malim odredima. U prvo vrijeme osloniti se na srpski ivalj i to samo u onim mjestima gdje Hrvati i muslimani ostanu pasivni sa zadatkom da odredi kasnije obuhvate i njih. Ne dozvoliti da part. borbe dobiju karakter srpskog ustanka. 2. Da se u Banjaluku, Mostar i Tuzlu poalje po jedan lan Pokr. kom. s tim da ostane na terenu i da uvrsti part. org. Da se upute sve part. org. da itav svoj rad prekolotee za potporna-\ ganje i obavjetavanje part. odreda koji dejstvuju u okolini. Da otponu kampanju za saradnju sa svim elementima koji su protiv okupatora a sve za aktivnu pomo part. odredima. Da kontrolie rad taba odreda i da nas o svemu obavjetava. 3. Da se u Sarajevskoj oblasti obrazuje tab sarajevskog odreda i da se organizuju 5 eta. Da se izradi plan borbe i da se izvede bez odlaganja. Uestvovao sam u izradi i konkretnom postavljanju plana za sve etiri oblasti i svi su ljudi poslije izvjesnog natezanja sa propusnicama otili. Nadam se da e kroz nekoliko dana planuti part. borba na itavom podruju Bosne i Hercegovine. Na kraju da ti javim da je dola djevojka za vazduh, ali kako ovdje nema radiostanice, to sam poslao za Zagreb kurira da nam NARODNI USTANAK 279 poalju specijalistu da ovu stanicu na 100 km preudesimo na veu daljinu i da tako stupimo u vezu sa vama, jer ako se prekinu pruge nee se moi putovati. Javi da li nam vi moete poslati to u tom pogledu. Sve pozdravlja Tempo." Veza izmeu Sarajeva i Beograda u to vreme bila je vrlo teka. Nije bilo stalnih kurira, nego je Tempo slao svoje izve-taje preko Srba izbeglica koji su ili za Beograd. On je u avgu-stu poslao jo jedan dui iz vesta j. U arhivi CK KPJ nalazi se sledei odgovor druga Tita, datiran 9 septembra 1941: Za Tempa 9-IX-41 g. Dragi Tempo, piem ti vrlo kratko, jer mi okolnosti ne doputaju da ti podrobno odgovorim na tvoja dva izvetaja i ono pismo koje si poslao drugovima u Zgb., a ja danas takoe primio. Prvo ti moram javiti alosnu vest da nas je opet zadesio teak udarac: u Dalmaciji je poginuo junakom smru drug ilja (Pap). Uhvatili su ga putem izdaje Talijani na spavanju sa jo jednim drugom i obojicu javno streljali na trgu u Skradinu. Kad mu je priao pop pred samo streljanje, ilja mu je otro kazao: Idi ti svome Mussoli-niju i kai kako umiru komunisti. Iz tvojih izvetaja se vidi da ste tamo u Bosni dobro krenuli napred. Ja sam opet u ovom poslednjem broju Biltena naveo skoro sve vanije akcije. Samo te molim da po mogunosti uredi tako da izvetaji o pojedinim akcijama i borbama budu uvek oznaeni sa datumom kada je to i to izvreno.

Javio sam u Zgb. da se tamo povezu sa bosanskim odredom, a da komanda i sve ostalo stoji pod rukovodstvom bosanskog taba i Partije. To vai do toga vremena kada se bude sastalo glavno veanje taba sa izaslanicima iz svih oblasti i tano utvrdilo kako opti plan operacija tako i kompetencije, raspodelu teritorije i strukturu vojnih formacija. U tu svrhu mi pozivamo za nekoliko dana to veanje i pro. sed. ae1, da bi se spremili za jesenjsku kampanju. To e biti negde ble k tebi, a gde, to emo ti naknadno javiti, jer e trebati da doe i ti sa jo jednim iz taba i to treba da bude strunjak. Nastoj da se povezete sa odredima iz Bosanske Krajine sa kojima stojite u slabim vezama, to je potrebno radi uspenijih operacija. Osim toga poalji opet nekoga u Crnu Goru da uspostavi vezu sa C. Gorom. To je upravo neshvatljivo [da] od tih ljudi do danas nismo dobili ni jedne slubene vesti. Proirenu sednicu CK KPJ (aa CK KPJ). 280 PRILOZI ZA BIOGRAFIJU Javio sam u Zagreb da vam poalju pet panaca Srba kao pomo tebi za rad u familiji1 i za komandire i za komesare. Da li su ve stigli? Iz Biltena br. 5. videe kakve su akcije i borbe partizana u Srbiji. Borbe se sve vie ire. Sada su Nemci pokuali da pomou izdajnika Nedia organizuju neku vojsku od 40.000 ljudi za borbu sa partizanima. Inae kako vidi na severu ide dobro, ali e se rastegnuti rat. Kurirka za vezu sa tobom je pala i md smo sada u neprilici koga da aljemo, udesi nekako ti za redovne veze sa nama. Za odlazak za veanje treba biti spreman pa e i drugovi iz Zagreba doi pored tebe i onda ete zajedno. Odredite jednu etu Tuzlanskog odreda koja mora da vam osigura prelaz preko vode. Dan odlaska emo javiti. Smrt faizmu sloboda narodu! rp m Tako je Tito iz Beograda odravao vezu tokom jula, avgu-sta i sve do polovine septembra s Bosnom i Hercegovinom, Hrvatskom, Makedonijom i svim delovima Srbije; Edvard Kar-delj nalazio se delom u Sloveniji, delom u Hrvatskoj, u stalnoj pismenoj vezi s Titom, a u Beograd je doao polovinom septembra. Tito je stanovao na Dedinju, dok su drugovi Aleksandar Rankovi i Ivan Milutinovi stanovali u dve kue na Kumo-drakom putu iza Vodovca. Krajem jula, organizujui dizanje u vazduh beogradske radio-stanice, pao je u ruke neprijatelja Aleksandar Rankovi. Tito je odmah izdao nareenje beogradskoj partiskoj organizaciji da ga spase po svaku cenu. Evo kako mi je Aleksandar Rankovi opisao svoje spaavanje: itava Srbija dizala se na ustanak protiv Nemaca. Pored ostalih poslova radio sam i na pronalaenju oruja, municije i pripremanju akcija, meu kojima je bila i unitenje beogradske radiostanice. Na hiljade ljudi bilo je obuhvaeno radom. Dobio sam podatke o dvojici da se mogu na njih osloniti, kako bi se akcija s radio-stanicom to bolje izvela. Radio sam s njima nekoliko dana. Meu stotinama potenih graana, mogao se nai i poneki provokator. U poetku nisu bili u vezi sa policijom, ali su se poslednjeg dana povezali sa Gestapoom i Glavnjaom. Jedan od njih imao je u Upravi grada Beograda poznanika vabu partalja. S tom dvojicom sam radio na pripremama za dizanje radiostanice. Te pripreme su bile dovedene skoro do kraja. Jednom od

1 Familija Komunistika partija. NARODNI USTANAK 281 njih predao sam materijal za paklenu mainu, dve bombe, revolver i 2.000 dinara, 26 jula zakazali smo u 11.30 sastanak, na kome smo imali definitivno da utvrdimo plan za dizanje stanice u noi izmeu 26 i 27 jula. Ta dvojica su imala jo jednog pomonika u samoj radio-stanici, koji je bio poslan ovek. Na tom sastanku jedan od ovih izdajnika bio je vrlo zbunjen. Trenutno nismo mogli nita da utvrdimo. On je odmah poeo da uzima inicijativu. Zakazao je sastanak u Bjankinijevoj ulici u 18 asova. Nisam pristao ni na ulicu ni na vreme ve na Triglavsku u 18.30. Obavestio sam drugove o ovome. Savetovali su da ne idem na sastanak, ali kako sam ovu akciju smatrao vanom, forsirao sam i pozvao tri druga da pou sa mnom: uru Strugara koji me je jednom sreo ba kad sam iao s tim tipom, akuDavida Pajia, metalca, i Draga Kotica, metalca. Sva su ova tri druga poginula smru heroja u rukama Gestapoa i Glavnjae. Svi smo poneli oruje. uro je namerno zakasnio na sastanak pet minuta, jer je na uglu Junog Bulevara i Prestolonaslednika Petra video Maricu" sa osam agenata kako ide u pravcu Gospodara Vuia, oigledno u Bjankinijevu ulicu. uro je otpratio Maricu" i doao na sastanak. Prodiskutovali smo itavu situaciju. Poli smo oprezno na zakazani sastanak. Tamo izdajnika nije bilo. Jo vie se sumnja pojaala. Mislio sam da je zabunom otiao u ulicu koju je predloio, pa smo se podelili da nam ne bi promakao. Na Junom Bulevaru ga nismo sreli, pa smo se nas dvojica uputili direktno u Bjanki-nijevu. Upali smo brzo u jedno dvorite. Videli smo provokatora. Otro i iznenadno sam mahnuo rukama. On se zbunio i brzo krenuo, tako da ga policajci nisu primetili. Bio je vrlo zbunjen. Poao sam s njim preko poljane i tu nas je sreo jedan metalac. Pozvao me je ustranu i pitao: ta e s tim tipom? Trockizer je! Vratio sam se natrag. Mislio sam, ipak, da se taj tip samo koleba, pa smo se dogovorili da se te noi izvri akcija, a sastanak smo zakazali za sutra u 10 sati na uglu Junog Bulevara i er-dapske. Te veeri sam imao sastanak s tobom i urom kod bolnice na Dedinju. Tu je bio i Veljko (Pavle Ili). Sutradan pred 10 imao sam sastanak sa Lolom. Krenuo sam na sastanak. Ona tri druga nisam zatekao, jer sam inae zakasnio 34 minuta. Na odreenom mestu, na najtenjem delu ulice, izmeu kamenjara, pojavio se provokator sa partaljem, kulturbundovcem iz Glavnjae. Video sam kako je podigao ruku. U istom trenutku skoilo je 8 gestapovaca sa svih strana na mene. Jedan prvo s lea. Meu njima su bila i tri kulturbundovca. Ostali su sa strahom prilazili, jer su znali da imam revolver i znali su kakav sam materijal predao onom tipu. Nastalo je rvanje. Video sam da hoe ivog da 282 PRILOZI ZA BIOGRAFIJU me uhvate. Kada mi je ispao revolver iza pojasa, navalili su smelije, mlatnuli me revolverom po glavi tako da sam pao. Vukli su me u ulicu Gospodara Vuia, gde im je bio jedan od automobila. Blokirali su sve susedne ulice gde su bila jo tri auta. Jedna naa starica, kod koje smo se sastajali, vrisnula je, i tako dala znak drugovima. Bio sam krvav, pranjav, iscepan. Tada sam mislio da e naii

desetak naoruanih drugova i spasti me. To jest, zamiljao sam ta bih ja radio kad bih naiao na druga u ovakvoj situaciji. Posle mi sinu misao: Kratak postupak, muie me i ubiti." Mislio sam: Jo je rano. Tek je poetak. Jo nisam video mnogo od onoga to je dolazilo i za ta se radilo." Odveli su me u Gestapo, mislim, u zgradu Ministarstva pravde. Udarili su me dva-tri puta. Prilikom pretresa nali su mi koncept proglasa CK s korekturama druga Tita, koncept proglasa MK koji sam pripremao, 9.000 dinara, belenicu sa svaim, samo niim za njih. Recimo: 400 elika" (400 komada Kako se kalio elik"); iijas1" (re je o nekom drugu robijau koji je bolovao od iijasa); izdaci od preko 30.0:00 dinara i onu adresu u Lazarevcu u Za-natliskoj ulici, koju sam tebi dao. Oko mene se okupilo oko petnaestak gestapovaca. Videli su po proglasima s kim imaju posla. Smesta su s proglasom odjurili kod nekog efa. Rastrali se. Odmah su me povalili i poeli da pendree. Zverski, ali nestruno. Traili su organizaciju oko ovog posla, ko je Plavi Montenegro" uro na koga sam naiao dok sam iao s onim provokatorom partiske veze, adrese, elik" i iijas". U toj tui doepao je pendrek neki nestrunjak i lupio me dvaput po temenu. Onesvestio sam se. Predvee sam se naao u bolnici. Doao sam k sebi. Kad sam video da sam u bolnici, tvrdo sam verovao da u biti spaen. Ni trunke nisam sumnjao u to. Verovao sam u snagu Partije. Stavio sam sebi u zadatak da simulirani nesvesticu dok se akcija ne pripremi. Najvanija mi je bila stvar da javim drugovima da sam unutra. Zato sam jaukao, stenjao. Jedan bolniar mi je posie priao da sam se stezao za srce i vikao: Srbijo, majko, pobediemo!" i da je dodao: Mora da je to bio neki dobar ovek." U bolnici su me oiali i previli. Gestapovski doktor je na sve mogue naine hteo da pronae da li simuliram. Pekao me je po vratu, trzao mi ruku, nogu. Stvarno mi je mnogo pomogao lekar-Srbin. Rekao je gestapovcu: Fiinf Tage!1 1 Pet dana! NARODNI USTANAK 283 Partija je saznala da sam u bolnici preko jednog studenta. Ali, ve u ponedeljak 28 jula, situacija se pogorala. Gestapo je video da u Brae Nedia ne postoji nikakav Momilo Perii, optinski inovnik, pod kojim sam imenom imao lanu legitimaciju. Pojaana je straa oko mene, niko nije smeo da me vidi, da govori sa mnom. Bolniar je dolazio do mog kreveta, sedao i govorio: Periiu, ta je s tobom? Nisi u Gestapou, u odeljenju si. Reci ta je s tobom? Izubijali su te? Sreom, postojao je sukob izmeu Gestapoa i Glavnjae, jer su hitlerovci bili besni to me Glavnjaa nije uhvatila u subotu, pa su stvar uzeli u svoje ruke. Zato Vujkovi i kompanija nisu dolazili ni defilovali kroz bolnicu. Inae bi me prepoznali. U bolnici je bilo i naih drugova. Mitra Mitrovi i drugarica doktora Vrebalova. One su preduzele sve da se javi Partiji. Kad su ule u hodniku moju galamu, rekle su: To je Leka." Posle su dobavile moju kosu posle sisanja i tano utvrdile da sam to ja. Ja sam stalno simulirao nesvesticu. Hranili me ajem, a ja sam sve ispljuvavao.

Nisam znao da e tog dana drugovi doi. Oko 10 sati zaula se pucnjava. Odmah mi je bilo jasno. Pored mene su bila etiri uvara i bolniar. Pripremio sam se. Na vratima se pojavilo pet udarnika s revolverima. Ja sam odmah skoio. Strai su naredili: Ruke u vis! A meni: Ti si Leka? Hajde s nama! Gestapovci su se zavukli pod krevet, a bolniar je povikao: Ja sam Zika Sanitet! Mene su dvojica epala pod ruke, a dvojica su obezbeivala otstupnicu u hodniku. etiri druga udarnika su odravala red u dvoritu. Likvidirali su odmah jednog andarmeriskog narednika, jer se maio za revolver. Napeo sam svu snagu i preskoio preko zida, odnosno pao sam. Tu su likvidirana dva gestapovca, jer su pucala na nas. Pitao sam: Gde je auto? Nema ga! odgovorili su drugovi. Nai drugovi, bilo ih je 38, blokirali su sve ulice, zaustavili saobraaj, a svet se sam sklonio u kapije. Pitao sam: Ko su ovi ljudi? Beogradski partizani! odgovorili su drugovi. Trao sam kroz ulice u gaama i koulji, skinuo zavoj. Na Baj-lonovoj pijaci naleteli smo na nemaki kamion pun vojnika-, ali mirno su nas pustili. Taj kamion je tu sluajno stajao. Upali smo u jednu kuu sa dva izlaza; pokuao sam da obuem odelo i cipele, ali sve mi je bilo malo, sem pantalona. Upali smo u drugi stan, tu sam 284 PRILOZI ZA BIOGRAFIJU NARODNI USTANAK 285 oprao krv sa lica, obukao cipele, kaput i stavio eir, izbio u Kralja Petra ulicu, pogodio jedna pediterska kola za 100 dinara (rekao sam da sam pao s graevine), i preko Terazija, pored Gestapoa, s Rakiem, grafiarem, otiao u odreeni stan. Tek kada smo tamo stigli, Raki mi je kazao da je ranjen u ruku kraj zida, kada je on svalio onog gestapovca. Oko bolnice je vladala potpuna pometenost punih 20 minuta. Mogao je pobei ko god je hteo. Miladin (komandant Beogradskog bataljona Prve brigade) nalazio se takoe u bolnici. On je iskoristio guvu i u pidami pobegao. Obratio se prvoj kui gde je dobio odelo i jo istog dana otiao u odred. Miladin je zvao Ljubu Zivko-via da bei, ali je ovaj bio slab. Zvao je i Radovanovia, ali je i ovaj odbio. Spaavanje su, po nalogu Starog, organizovali uro i Cana. Taan plan i raspored bolnice dao je student Gruja Lazovi. ofer je bio prevario1. Zato je i akcija bila odloena za sat i po. Drugovi su pitali organizatore ta da rade. Odgovor je bio: Akciju izvesti bez obzira to auta nema!" Po svom osloboenju, Aleksandar Rankovi je ostao jo mesec i po dana u Beogradu, pomaui drugu Titu i drei direktnu vezu sa svim partiskim organizacijama i odredima u Srbiji. Ovde donosim pet pisama koja je Aleksandar Rankovi uputio kurirom drugu Titu izmeu 12 i 16 avgusta 1941 godine, iz kojih se moe jasno videti, s jedne strane, intenzitet ustanka u Srbiji, a s druge strane uloga CK KPJ u pravilnom usme-ravanju ustanka:

12-VIII-41 g. 1 U aku je bila ogromna eksplozija. Unitena barutana, municija i benzin. Bilo je i rtava meu graanima. Sluge okupatora silom su gonile graane na sprovod poginulima, da bi iskoristili priliku za govorancije. Ali kada je sprovod doao do groblja, koje se nalazi pod nekim brdima, odozgo je odjeknula topovska i puana paljba naih partizana. Svi prisutni banditi, kao i graani, smrtno preplaeni naglavake su stali beati prema gradu, ostavivi mrtva tela na poljani. 2 Mava se die na noge. Okr. kom. javlja: 7 ov. m-ca odred je izvrio napad na Bogati, sresko mesto mavanskog sreza, inae centar Mave. Povod je bio: velik broj uhapenih drugova i njihovih roditelja. Napad je poeo u 9 asova pre podne, bio je pa1 Ovaj ofer je 1952 godine bio zaposlen u jednom ministarstvu u Beogradu. arni dan i mnogo naroda na pijaci, naroito seljaka iz itave okoline. Prilikom osvajanja sreskog naelstva, poreske uprave i pote, iz zatvora je osloboeno oko 80 ljudi. Tom prilikom ubijen je naelnik, njegov zamenik (belogardejac), ranjen polic. pisar, jedan Nemac i dva posmatraa. Razoruana je and. stanica i zaplenjeno: 11 puaka, 1 motor-cikl, 16 bicikla, 6 ebadi, 6 and. torbi, 1 bunda. 1 pisaa maina, izme, cipele, kamane, fieklije i puno kojekakvih sitnica. Pota je oteena, spaljene poreske knjige, ali do novca nisu doli. Ranjena dvojica lake, jedan je lan. Okupljenoj masi sveta jedan drug je odrao govor sa balkona Naelstva koje je drano u rukama naih partizana etiri sata. Narod kae: Ako nas ovi ne oslobode, niko drugi nee." Utisak je odlian. Posle povlaenja odreda na Cer, rukovodstvo odreda alje Okr. Kom. izvetaj: Odjek akcije po selima odlian. Narod nas doekuje sa suzama radosnicama. M. Jarac (lan O. K-a) oba-lavi ljubei se sa narodom usput." Kad je odred prolazio kroz sela za Cer, pred njega su izlazili pretsednici i delovoe optina i molili ih da svrate u kancelarije da popale poreske, vojnoobveznike i druge spiskove. Kasnije su u apcu po kuama postavili mitraljeze Nemci. Vlasti i Nemci su strahovito preplaeni. 3 Na pruzi aakValjevo. na stanici Kadina Luka. partizani su zaustavili voz, skinuli putnike, uli u vagone i poubijali sve Nemce koji su se tamo nali (oko pet), odrali miting putnicima i u miru otili. 4 Prilazem ti koncept letka koji bi trebalo da izda odmah O.K. u apcu, on e jo vie doprineti dizanju naroda na ustanak Javi mi odmah miljenje i eventualne ispravke. 5 Opet jedno kratko pismo iz Po[arevca]. Obeavaju kule i gradove. Ali Homolje jo drema, iako su uslovi dobri. Poslali smo im jo jedno otro pismo. Otpoee verujem, dobri su drugovi. Imaju ve neke odrede. Narod im je dao: 10 metara brana, 5 metara penice, masti, pasulja, krompira, ebad, odee, puno bolnikog materijala i t. d. U planu su ozbiljne akcije. (ta veli Srpkinja na ovo.) 6 Prekucao sam sve stvari za Zgb i ve su jue otile. Kopiju svih stvari sam ostavio. 7 aljem ti ovaj izvetaj iz Pomoravlja da ga pogleda. Molim te vrati mi ga prvom prilikom jer moram odgovoriti na njega. Isto tako mi vrati i one stvari koje sam ti jue poslao. Pozdrav Marko

f 286 PRILOZI ZA BIOGRAFIJU NARODNI USTANAK 287 13-VIII-41 g. Ovaj prvi broj Biltena je jako dobar i verujem da e ostaviti dobar utisak. Popunie prazninu koja je do sada zaista postojala. Za Srbiju je ve otiao u tampu, rekao sam da se tampa u 5.000 primeraka i to u tampariji. Ljotievsko-policiske bande idu kod graana i trae prilog za narodnooslobodilaki Fond. Svakog onog koji prilae hapse, neki to ne ine, ali zato novac zadre sebi ne obavetavajui svoje gospodare. Mislim da po ovome napiem jednu noticu za Bilten makar srpsko izdanje. 1 U Leskovcu: zapaljeno 5 vagona povezenih za Nemaku, otkriveno 26 kg. eksploziva i sada organizuju njegovo dizanje. 2 U Niu: runim bombama bombardovan Oficirski dom usred Nia i svi oni izginuli jesu vii oficiri. Na ovek je ucenjen sa 100 000 din. Uhapeno preko sto graana, zavedeno kretanje samo do sedam asova. Graani uvaju strae gde oni zalaze. Utisak kod graana odlian; kod Nia razoruavaju and. stanice i tako dolaze do oruja; zapaljeno ito nekim omrznutim veleposednicima; zarobili (tri) poznata trockistiko-policiska agenta. Pitaju ta e s njima. Mislim da jo danas poe tamo jedan drug odavde i da ih saslua o njihovom radu i povezanosti, a naroito o listu Osvit" i tipovima oko njega. 3 U Zajearu: 2-VIII, 20 naoruanih partizana razoruali Obradovu elez. stanicu na pruzi Zaj.Parain i tom prilikom za-plenili puke i municiju, isekli sve veze; 7-VIII, na vie mesta isekli telefonske ice; organizovano bekstvo iz Okru. zatvora, meu pohapenima bilo i 5 part. 4 Najtei udarac smo pretrpeli u Jagodini. Tamo su poslati u neku akciju drugovi iz rukovodstva i tom prilikom t. j. pre nego to su stigli na odreeno mesto ubijena su od Nemaca dva lana Okr. Kom. dok je trei pobegao. 5 Senjski rudnik potpuno potopljen, sva okna su zatvorena. To je rudnik uglja i u njemu je bilo zaposleno do hiljadu radnika. Posle izvrene akcije, pola radnika je otilo sa partizanima u umu, a ostali su spremni da pou. Tom prilikom zarobljen je i od partizana odveden nemaki komesar u tome rudniku. 6 aljem ti Osvit" iza koga stoje svakako jo i neki otpaci bive desne i leve frakcije... Utvrdiemo i zaslueno e dobiti. Mislim da o ovome pamfletu napiem jednu noticu za ovaj broj Biltena. 7 aljem ti tri komada proglasa. Pozdrav Marko 14-VIII-41 g. aljem ti ovaj plan do koga su doli drugovi u Niu, on potie od etnika, a poto se Kota Peanac nalazi ba kod Nia sa svojim etnicima, izgleda da plan pripada ba tome delu etnika. Ja mislim da se na bazi ovakvog njihovog programa mogu utoliko pre povesti pregovori s njima. Potrebu tih pregovora treba jae naglaavati nego to smo mi to do sada inili u naim pismima O.K.-ima. tab nae komande u Srbiji izgleda da je to pitanje jako zapostavio-. Pored toga to e se i oni upoznati sa naim pismima kod O.K.-a, treba im u ovome pravcu napisati jedno pismo otrije.

1 Posle Gangsterovog odlaska odgovornost za sreivanje vesti za naa obavetenja preuzeo je drug Fier, prema tome on treba da je ve uhvatio proglas sa Sveslovenskog festivala u Moskvi. 2 U Zemunu je uniteno mainsko odeljenje u avionskom preduzeu Zmaj". Preduzee je vie nesposobno za rad. Ono je u normalnim prilikama zapoljavalo oko hiljadu radnika i u po-slednje vreme je radilo punom parom. Ustae su pobesnile, sa na-perenim pukama jure kroz grad. 3 Ogavni jueranji Apel, koga su. naalost, potpisali i neki vajni demokrati, kao Tasi i Mika Ili, urednik Za Narod" i drugi, treba raskrinkati u narodu. Predlaem da napie jo za ovaj broj Biltena makar jednu beleku o tome izdajnikom Apelu. 4 U Beogradu je nastalo neko zatije, akcije su sitne i ne-znaajne, skoro ih i nema. To je velika opasnost i moe se vrlo negativno odraziti posle svih ovih preduzetih mera od okupatora i njihovih slugu. Ja sam poslao jednu poruku M.K.-u o tome, ali mislim da bi bilo potrebno da odem na jednu sednicu njihovu to sam ranije redovno inio. Ne znam ta je to bilo na topiderskoj stanici, ali mi je poznato da smo ranije bili predvideli jednu akciju odronjavanjem nekog kamenja pri nailasku voza. Smrt faizmu sloboda narodu!1 Marko Povrati mi onaj izvetaj iz Valjeva i Pomoravlja. 15-VIII-41 g. Danas primih jednu cedulju od Fiera u kojoj mi javlja da je izgubio vezu s tobom i da ga to pre potrai. 1 Ovde se ve odavno oseala potreba za dinamitom i slinim sredstvima. Davno postavljeni zadatak reen je noas uspeno. 1 Pozdrav Smrt faizmu sloboda narodu! nastao ;e u prepisci izmeu druga Tita i druga Marka. Prvo je upotrebljavan samo prvi deo, a posle i drugi. Kasnije je ova parola ula u Bilten Vrhovnog taba i poela da se upotrebljava u itavoj zemlji. 288 PRILOZI ZA BIOGRAFIJU Jedan partiz. odred izvrio je napad na jedan veliki kamenolom u selu Sremici po onoj najveoj oluji. Zaplenili su dinamit, tapin i kapisle. Tom prilikom ranjen je lake jedan uvar, ali su mu partizani odmah i pomogli i dali 400 dinara za dalje leenje. Teak i muan je bio njihov povratak u Beograd sa velikim teretom. 2 Izgorela je jo jedna garaa i zapaljeno je preduzee Beometal" za izradu nekih delova za oruje. U poslednje vreme je radilo punim kapacitetom. 3 aljem ti Pravila partizanskog ratovanja koja je izradio na tab u Srbiji. 4 aljem ti jednu pretstavku koju su uputili nai robijai u Niu za putanje na slobodu. Nije isto to i molba, ali je nepolitika i neozbiljna do krajnosti. 5 Nisi nita javio za ivotne namirnice koje e ti trebati tamo. 6 Ja predviam velike potekoe za organizaciju rada u nekom drugom mestu, ali nita nije nemogue. Razmisliemo o tome a i porazgovarati prvim susretom naim. Smrt faizmu sloboda narodu! Marko 1 aljem ti izvetaj Beloga i pismo OK-a iz Pomoravlja. U vezi sa izvesnim slabostima i grekama poinjenim na podruju OK-a u U[icu], o kojima se govori

i u izvetaju Beloga, napisao sam jedno pismo pomenutom OK-u. Dostavljam ti ga da ga pogleda i da mi ga povrati. U vezi sa neshvatanjem nadlenosti i nastalim nerazumevanjem izmeu ljudi iz taba i valjevskog OK-a, takoe sam napisao pismo koje prilazem ovde. 2 Jue se povratio jedan moj prijatelj iz Bosne i predade mi danas ovo pismo od Tempa. Govorio sam s njim, nema nita naroito usmeno, sve je u izvetaju. Uhapen je onaj na radnik koii ie bio u koli1 i drugarica2 koju smo im nedavno poslali odavde. Izgleda da ih nee izvui, jer su preslabi za takav poduhvat. Iz izvetaia se vidi da su jako slabi. Preti opasnost da ne obezbede rukovodstvo pokretom koji se tamo brzo razvija. Stoga predlaem da onih 10. panaca, koje u Zagrebu spremaju za nas, idu odmah u Bosnu. Milutin se slae s ovim. ta ti misli? Vidi se da je teror tamo jak, a vera kod ljudi u nae snage slaba. Bojim se da ne pre-teraju u iskljuivanju iz P. Treba uporno i strpljivo raditi s ljudima, spasiti svakoga koji se moe spasiti za Partiju. Part. kadrovi su ovde na veem nivou, pa ipak je i ovde u poetku bilo natezanja. 1 Isa Jovanovi. ' Lepa Perovi. NARODNI USTANAK 289 A sada o nekim krupnijim i znaajnijim akcijama: 1 U Lajkovcu kod Valjeva potpuno unitena elez. radionica. Istovremeno udeen sudar vozova. Tom prilikom izginuli neki. Nemci (broj ne znam). Akciju izvela part. el. same radionice i posle toga sa veim brojem radnika otila u partizane. Taj zadatak smo postavili pred njih pre 20 dana. 2 Rudnik Bogovina" kod Zajeara demoliran. Uestvovalo 200 rudara. U blizini poruen jedan most. Uestvovalo 30 partizana. Tu blizu, u selu Sumrak ovcu na elez. liniji preseeno 27 bandera. Dakle, i Timoka Krajina se budi. Na pritisak na njih i postavljanje konkretnih zadataka uspeo. 3 Dosadanja obavetenja o selu Skela samo su bile prie. Tano je ovo: Partizani su napali jedna nemaka kola i ubili 5 Ne-maca, bacili ih u vodu a oruje zaplenili, takoe novac, vana dokumenta. Jae neprijateljske snage dole su i zapalile oko 15 kua. Streljano 13 ljudi. Nagovorili ene da pozovu kui odbegle ljude, neki su naseli i bili streljani. Na odred je pogreio to nije ostao da brani selo. Nema jo strunjakove ene od Goluba1. Jue sam kontrolisao. Ne znam ta je s njima. Proao je i 16-ti. Do beogradskog Goluba jo ne moe da se doe. Jedini ovek koji za njega zna nalazi se u Crnoj Gori... Smrt faizmu sloboda narodu! Marko." Drug Tito bio je gotovo u stalnom kontaktu s Edvardom Kardeljem. Na dan 2 avgusta dobio je sledei izvetaj od Edvarda Kardelja, koji objavljujem ovde u odlomcima: Dragi Stari! Br. 2. 2/VIII. 41. Nadam se, da si moje prvo pismo iz Slov. primio, kao i izvetaj preko druga N. Danas samo jo nekoliko primedbi. Hrvatska: Koliko mogu presuditi po prvim utiscima (nedelju dana sam tek tu) je poloaj ovde dosta teak i objektivno i subjektivno (firma). 1. Frankovci su ipak uspeli uhvatiti izvesnog korena naroito

u bivem kulakom aktivu HSS, a terorom su uspeli stvoriti prilinu paniku u ostalim masama. Deavaju se sluajevi da seljaci pa ak i radnici predavaju kom. vlastima. Postoji i strah u hrv. selima, da e se Srbi osvetiti, ako pobedi SSSR, osvetiti hrv. selima. 2. Partija se nije na vreme organ, pripremila, tako da su je u nekim krajevima frank. prosto potpuno unitili ili uterali u ume, ime se je izolirala. I nema smisla poricati nai su na terenu skoro Golub radio-stanica. 19 290 PRILOZI ZA BIOGRAFIJU u veini sluajeva, koliko sam do sada mogao videti izgubili glavu. Oba ta momenta, povezana jedan sa drugim, su uzrok, da je oslob. pokret u Hrvat, (to se Hrvata tie) jo jako slab. injenica je, dakle, da je Hrv. danas za nas najtei teren... Drim, da je mnogo vie, nego sam u poetku mislio krivo i rukovodstvo (ovdanje). Mislim, da je napravilo 2 osnovne greke: 1. prestalo je biti politiko rukovodstvo i pretvorilo se slino kao prole godine u Slov. u nekakvu komisiju za akcije. Govorilo se skoro iskljuivo o vojn. akciji, a ta nikako nije pola. Nije pola jer nije bila polit, pripremljena. Po liniji nac. fronta nita nisu radili. ak projekt progl. ovih dana, koji su mi pokazali je bez parole! (Naravski, da smo to ispravili). Agit.-prop. nikakav! Obustavili su svu tampu, toboe po Tvojim direkt, to dakako ja ne verujem. Jasno je, da voj. akc. bez uea itavog naroda nee uspevati. Part. e se izolirati i iskrvaveti! Ve su sada itave pokrajine bez Part. Tu greku je ojaala jo i njihova unutarnja ras-podela (u oper. K.). Mesto po polit, sektorima, raspodelili po te-ritor., i tako su se pretvorili u nekakvu inspekciju, koja je bila na putovanjima mnogo, a polit, rukovodstva nije bilo. Isto kao prole god. u Slov.! Pod udarcima terora jo su se lok. organ, razbijale i tako imamo tu u organ, pogledu dosta teko stanje iako dakako nema razloga za nekakav pesimizam. Deki su ipak dobri i moi e brzo da likvidiraju takvo stanje uz pomo rukovodstva. 2. Druga greka je u tome, to je rukov. postavljalo praktiki 2 etape oru. borbe: I. sabotanu i II. partizansku. Danas je to, meutim, nemogue. Treba raditi istovremeno, inae emo na sabot. iskrvaveti. Treba prei sa partiz. u kontraofanzivu protiv njihovog terora i fiziki unitavati celokupni aparat. Jedino tako emo paralizirati njihove udarce. Davno je ve bilo mogue dii neke pokrajine u Hrv. u oru. borbu. Meutim, nai su zadravali u miljenju, da ..jo nije vreme za iroku oru. akciju". 3. Na kraju jo jedna injenica za koju se ne moe rei da su oni potpuno za nju odgovorni. Postoji razlika u borbenoj spremnosti hrv. i srp. sela. Ako bismo mi tu ili po liniji najmanjeg otpora, doveli bismo u sukob ta dva sela. Poto poto mi moramo dii u borbu i hrv. sela, ili e potpuno unititi srpska naselja. A to se bezuslovno moe. Kod nekih drugova postoji bojazan od represalija (ne u rukovodstvu), od unitavanja sela i ljudi i t. d. Ba taj strah najvie koi odlunije pristupanje mobilizaciji hrv. sela. A ja drim, da e ba represalije prebaciti hrv. selo na stranu srp. sela. U ratu se ne smemo plaiti unitavanja itavih sela. Teror e bezuslovno dovesti do oruane akcije.-------U tom duhu smo i doneli sada nae konkretne zakljuke: 1. Ojaati borbu za formir. nac. fronta: postavili oveka za povezivanje sa saveznicima, odredili organiz. forme (komit. u selu), ojaati agitac. i propag. rad, NARODNI USTANAK

291 polit, konfer. (male), usna ag. prop., ponovo izdavanje Vjesnika (nedeljno na 2 stranice), i t. d. 2. Reorg. oper. kom., veze sa okr. organ, na nov nain (polit, kuriri sa mesta), raspodela kadra, lina odgovornost, nove ljude u part., koji su se pokazali dobri, stalna istka, spreavati, da se partija pretvori u partizantinu, lanovi oper. K. da manje putuju, a vie polit, rukovode, daju inicijativu, uzdiu mesne kadrove, da se iisti Zgr. od nepotrebnih ileg. (u partiz.), izgraditi kadar instruktora i t. d. 3. U pogledu vojnom odmah i uporedo sa sabot. akcijom prii partiz. odredom, unitavati aparat na svakom koraku, napadati odrede and., vojske, okup. i t. d., okupirati sela i oistiti ih fiziki od frankov. tipova, i onda uzmaci i ne ekajui protunapada, formir. partiz. armiju po primeru Slov. (rekao sam drugu N., a izgleda da se potpuno slae sa vaom organizac), ojaati sabot. akciju. Poslali smo na teren nekoliko komandira i polit, komesara. Obrazovati odrede zajedno sa makovcima. Treba izazvati njihovu akciju. Teror protiv makov. podii e tek itavu Hrv. u otpor. Da se je to pre uinilo, danas bi stajali dalje... 6. Dajte otru kritiku i rukovodstvu. 7. U ostalom poinju se prilike popravljati. U Lici ve nekoliko dana oru. borba, elezn. saobraaj izmeu Ogul. i Spi. potpuno nemogu, pruga razruena. Prenosi se dalje na Kordun. Poslali smo ljude sa konkr. instrukc. i nadam se, da e ipak poi. Slij. poslali u Dalm. na partizanski rad. ujemo za estoke borbe u Bosni. U Banjaluku se ne moe. Pruga razruena. Oko Bihaa borbe. Slovenija: ...Mislim, prema tome, da bih ja menjao svoje boravite. Mesec dana tu, mesec dana tamo. Utoliko vie, jer se trenutano u Slov. stvari mnogo povoljnije razvijaju nego ovde. 2. U poned. bio je plenum oslob. fr. Dobio sam izvetaj. Prisutni: a) nai, b) hri. soc, c) sokoli, d) nacionalisti marib. grupe e) SDS, f) soc. demokr. (koji se potpuno stavljaju na raspolo." part.!), g) akt. oficiri, h) kulturni radnici. Izvinili su se makovci (mladokme-tijci), koji su inae isto u OF. Napominjem, da su hri. soc. okupili sve to je pozitiv, ostalo od JRZ. Vani OF ostali su vodstvo JRZ i JNS, koje sarauje sa Italijanima (i jedni i drugi), a istovremeno stvara svoju ileg. kontrarev. org. zamaskiranu sa demag. parolama (nacionalni komunisti). Dakle, zaista bez preterivanja: U OF veina slov. naroda. Autoritet part. ogroman. Primljen: telegram pozdrav komitetu odbrane SSSR Staljinu, telegram sovj. i engl. vladi sa odobrav. pakta o uzaj. pomoi, proglas sa potpisom ,,Plenum Oslob. fr. slov. nar." sa sadrinom u duhu nae linije, poziv na svenarodni nacionalni rat protiv okupatora uz bok SSSR, na oruanu akciju protiv okupatora. Izvetaj kae da je sve bilo primljeno sa oduevljenjem. Telegram hvali ne samo borbu SSSR nego i socijalizam. Saradnja u OF je zaista iskrena (ja sam bio na 19* 292 PRILOZI ZA BIOGRAFIJU sastanku sa svima) i odabrani su dobri ljudi. Na plen. izabran Radni komitet" OF u kome su: 2 naa, 1 hr. soc, 1 Sok. i 1 kult. radn. Inae su uslovi za rad odlini sve protiv okupatora, svi nama pomau. 3. U org. pogledu veze jo dosta vrste, ma da po-nekada i jako spore. Broj lanstva popeo se na preko 1000, a onih koji bi hteli u partiju danas /ma jako mnogo. Ali opasnost je, da e suvie velik deo part. biti prebaen u ume. Ve sada neke mesne organ, sve u umama. 4. Dobili smo prekjuer dosta alarm, izvetaj. iz Slov. Sav saobraaj na pruzi Ljublj.Zid. M. i Ljublj. Jesen, obustavljen. U Trbovlju sruene peine na

prugu, koja je unitena za nekoliko dana. U blizini Kranja baen u vazduh elezn. most. Jo na 2 druga mesta pruga razruena. Nekoliko drvenih mostova na cestama zapaljenih. U Gorenj., Trbovlj., okol. Ljublj. i Staj. poele partiz. oru. akcije, koje sam oekivao tek za 14 dana. Ne znam u kakvom obimu se vode borbe. Govore o mnogim ubijenim nem. oficir, i vojnicima. Kod Zaloga pri Ljublj. partiz. napali talij. odred, ali ovi su dobili u toku streljanja pomo i nai uzmakli bez rtava. Kod Italijana nekoliko teko ranjenih. U umu nisu sledili partizanima. Sutra odlazim gore, pa u Ti slati podroban izvetaj. Nemaca u Slov. ima malo, pa drim da se tamo mogu odigrati krupne stvari. Nekoliko odreda je jako dobro i materijalno i polit, opremljeno. U partiz. uestvuju sve grupe iz Oslob. fronta. Dali su i ljude i novac i materijal. Na Lojze je glavni komandant u zajednikom glavnom tabu, u kome ima i aktiv, oficira. 5. U Primorje smo poslali 2 ov., izmeu njih Muhu (...) sa zadaom form. privrem. PK. Ljudi od tamo su se nam ve javili i izgleda da nee biti naroitih potekoa. Talij. pristao (odnosno sam traio!) da ih poveemo sa naom firmom. U itavoj Ital. jako napeta situacija. Iz Slov. vuku dole faiste. Govore o demonstr. (I u Austriji iva sabotana akcija.) - 6. Vratilo se nekoliko dobrih panjolaca u Slov. i u Hrv. Poslali u partizane. Javi se skoro! Tebi i svim drugovima srdane drugarske pozdrave B." U arhivi CK KPJ postoje sledea dva pisma, koja je drug Tito uputio rukovodstvu u Hrvatskoj, jedno od 17 avgusta, a drugo od 12 septembra: 17-VIII-41. Za Brku1 i Vladu Va izvetaj primili smo, dobro nam je doao za na Bilten. Sada vam aljemo na prvi broj u nekoliko egzemplara a vi ga Brko Rade Konar NARODNI USTANAK 293 umnoite i raspaajte ne samo meu partizanima ve i m *u irokim masama graana i seljaka. Poaljite ga takoe i u Slov. iju na umnoavanje. Iz vaeg izvetaja vidi se da je ustanak tamo zahvatio dosta iroki razmah, ali se ujedno vidi da je sve to jo dosta neorgani-zovano i voeno od nae part. org. odnosno taba. To je velika opasnost za dalji tok borbe. Nastojte svim silama da organizujete i centralizujete te borbe pod vrstim rukovodstvom. Stvarajte jake partizanske formacije koje moraju stalno biti u akcijama i borbi. Organizujte vie tabova po raznim mestima, ali ih vrsto poveite meusobno. Ako nemate dovoljno vojnih strunjaka, onda nam to odmah javite. Vi se alite da neprijatelj ubija u masama nae sindikalce. Tome treba stati na put odailjanjem takvih ljudi u partizanske odrede. Vi moete poslati iz Zagreba nekoliko stotina takvih drugova. Novac za te stvari ne alite. Organizujte i narodno-oslobodi-laki fond. Nita nam ne javljate kako ide sa narodnim frontom. Treba uputiti jedan apel na HSS da se pridrui borbi za osloboenje. Apel sa sveslavenskog festivala u Moskvi morate umnoiti u vie hiljada primeraka, a isto tako i govor Alekseja Tolstoja. Javite nam ta ste uinili po pitanju politikih akcija i tampe jer se taj rad ne sme zapostaviti, narodu treba objanjavati karakter dananje borbe i njene

perspektive. Objasnite narodu ogromnu vanost saveza SSSR sa Engleskom i Amerikom po pitanju zajednike borbe... Smrt faizmu sloboda narodu! T. T. Za Brku i Vladu Za tab partiz. odreda u Hrvatskoj. S obzirom na to to nismo dobili va izvetaj ove nedelje neemo moi obuhvatiti Hrvatsku u Biltenu br. 3. Nedopustivo je da mi nemamo nikakvih izvetaja iz Slovenije o akcijama i partizanskim borbama ukoliko se one vode. Vi morate slati izvetaj svakih osam dana. to se tie Slovenije obavezujemo vas da obezbedite izvetaj otuda bar svakih 14 dana. Evo nekoliko vrlo vanih pitanja na koja vam skreemo panju. Prvo, nastojte da se partizanske borbe u Hrv. koordiniraju sa onima u Bosanskoj Krajini i u Bosni. tab iz Like da se preko kurira povee sa najbliim tabom u Bosni. Stoga poaljite oveka u Sarajevo da se povee sa Tempom s kojim e sve to udesiti. Drugo, bosanska part. organizacija a isto tako i u Hercegovini pokazala se puna kukavica i dezertera tako da na opunomoenik 294 PRILOZI ZA BIOGRAFIJU mora izvriti radikalno ienje. Slabost part. organizacije u tim oblastima je velika, zato vi morate tamo poslati hitno onih deset panaca koje ste hteli slati ovamo. Ti panci moraju otii tamo kao komandiri, pol. komesari i kao politika pomo. Partizanski pokret tamo ivo buja, ali treba da se dadu sposobni komandiri i pol. komesari. Osim toga treba odmah javiti u Sloveniju da Miha to pre otputuje u Bosnu kao pomo rukovodstvu. Ta je potreba tim vea to je pao Isa, to jest onaj radnik koji je bio u koli i koji je tamo bio sekretar. Tree, poto e se partizanske borbe produiti i na jesen i preko zime, to je potrebno preduzeti sve da se partizani snabdeju dovoljnom koliinom tople odee, obue i si. Dobro bi bilo da se dade saiti izvesna koliina kouha, isplesti debele vunene arape, rukavice itd. Za sve to treba dati potrebna sredstva i preduzeti agitaciju u Likim i drugim selima za dobrovoljno snabdevanje takvim stvarima. etvrto, ponite prikupljati izvesnu koliinu skija koje e biti na zimu neophodno sredstvo i koje e se onda teko dobiti jer e Nemci sve rekvirirati. Sve ovo uzmite u pretres i odmah nam javite ta ste preduzeli. Dalje, sa razvitkom narodnog ustanka s jedne strane i pokuajem neprijatelja da prikae taj pokret kao isto komunistiku stvar s druge, namee nam se pitanje stvaranja i to to pre jednog Narodnog Komiteta Osloboenja, u koji bi uli pretstavnici demokratskih struja Srbije, Hrvatske i Slovenije zajedno sa naim ljudima. To bi bila neke vrste narodna vlada koja bi izdala svoj proglas narodu i pozvala ga u borbu. Mi ve imamo takve ljude i to vrlo poznate i popularne. Ostaje jo da vi pridobijete HSS-ovce, moe biti i ime Balen i neki drugi. Trebalo bi oko tri-etiri iz Hrvatske i dva iz Slovenije, etiri iz Srbije i dva iz Crne Gore. Izvrite tu stvar hitno, a isto dostavite i Sloveniji i odmah nam javite rezultat. Razume se da e svi ti ljudi morati ii u strogu nelegalnost i tako raditi. Molimo vas da odmah stupite u kontakt sa ljudima koji dolaze u obzir. Javite nam detaljnije o raznim akcijama i borbama partizana u Hrv. i Dalmaciji i kako stojite sa radom u vojsci. Treba pojaati rad meu vojnicima i pridobiti ih da se prikljue narodnom ustanku, jer bi se tako moglo doi do oruja.

O borbama u Srbiji, Crnoj Gori, Vojvodini i Bosni javiemo vam sledei put, donekle o njima ete videti i iz Biltena. U Srbiji se partizanski pokret sve vie pretvara u narodni ustanak. U mnogim okruzima partizani su gospodari. U Mavi su razoruani svi andari, ona je potpuno u rukama partizana osim apca koji dre Nemci, ali se ne usuuju izii iz njega, ve se nalaze kao opsednuti. Velike smetnje prave Ijotievci koji sarauju sa Nemcima. Smrt faizmu sloboda narodu! T. T. NARODNI USTANAK 295 Dragi Brko, Molim te da odmah poalje Vazduhu ove moje poruke za Dedu. Treba pitati Vazduha da li alje to sve i da li on uopte moe slati moje poruke. Ja iz radioemisija ne vidim da su doprle do njih moje vesti o naim borbama poslednjih dana. Imam o mnogo vanih stvari da javim a sve to ide slabo. Va dolazak tamo gde emo se sastati mora se na par dana odgoditi, jer nema smisla da ekate negde na nas sada kada se mora stalno biti u kontaktu sa organizacijama i tabovima. Uspeli smo tako poruiti saobraaj da sada ni sami ne moemo putovati i zato e nam trebati malo vie vremena za taj put. U vezi sa vaim putom vi ete se morati obratiti Tempu, koji e onda zajedno sa vama da poe na put pomou tamonjih partizana koji e osigurati sve to treba. U vaim izvetajima govorite o velikim slabostima part. organizacija u Hrvatskoj. Treba uiniti najvee napore da se te slabosti prebrode. Kukaviluk, sabotaa itd. nisu samo pojave u vaim part. organizacijama. Toga je bilo dosta i u Bosni, ali se energinim merama to otstranjuje. Sa takvim tipovima treba najodlunije postupati, naroito ako se nalaze na rukovodstvu. Uvlaite na rukovodea mesta nove, mlae ljude, koji se pokazuju i u ovim asovima odani, hrabri i disciplinovani. Nemojte zanemariti organizacioni i politiki rad u part. organizacijama. Isto tako mora se vriti intenzivan politiki i prosvetni rad u partizanskim odredima, zato je potrebno snabdevati partizanske odrede potrebnim materijalom i literaturom, instruktorima itd. Saoptite odmah da se ukida naziv Gerilac", itd. To je valjda opet izmiljotina Krntije1. Kad za itavu zemlju vai popularan naziv, partizani, kakav je odredio Glavni tab, onda ne moe biti razliitih naziva naih narodnih partizana niti kod vas u jednoj pokrajini zato to se to nekome svia, iako je partizan i gerilac jedno te isto, samo na raznim jezicima. Nai partizanski odredi su pod centralnim rukovodstvom taba i CK KPJ, koji postepeno te ratrkane partizanske odrede pretvara u jednu oslobodilaku armiju koja e biti samo pod naim rukovodstvom i uticajem. Na je zadatak da mi nae odrede uinimo im brojnijim i disciplino-vanijim, a u isto vreme moramo najtenje saraivati sa svima onima koji hoe da se bore za osloboenje ispod jarma okupatora. Poveite Talijanku sa Vazduhom ili neka ona poalje pismo za Dedu... 12-IX-41 g. Smrt faizmu sloboda narodu! T. T." Marko Orekovi. ..A 298

PRILOZI ZA BIOGRAFIJU Drug Tito je redovno izvetavao Kominternu o razvoju ustanka u Srbiji. Evo nekoliko tih depea: Sedamnaestog avgusta: Partizanske borbe i sabotaa u Srbiji sve jae su uprkos dolaska novih nemakih snaga. U Niu su partizani napali nemaki oficirski dom i ubili sedam nemakih oficira a ranili petnaest. Kod Kragujevca partizani su unitili voz i tom prilikom poginulo je oko pedeset nemakih oficira i vojnika. U Zemunu 12-VIII- u noi partizani su bombama unitili avionsko preduzee Zmaj", a istovremeno otetili avionsko preduzee Ikarus". Bilo je mitraljeske i puane borbe. U Beogradu uniteno je vojno preduzee oruja Beometal". U Pomoravlju partizani su potopili Senjski rudnik a nemakog komesara zarobili. Kod Valjeva je dolo do borbe partizana i nemakih motori-zovanih snaga. Pobedili su nai. Posle su dola neprijateljska pojaanja i spalila selo Skela i obesili pedeset seljaka. U Beogradu 17-VIII- Nemci su obesili nasred Terazija (Korzo) pet partizana i ostavili ih da vise ceo dan. Narod je strano ogoren. U aku su partizani digli u vazduh arsenal sa municijom,, orujem i benzinom od ega su popucala sva stakla po kuama u gradu. Nai partizani zauzimaju razna mesta i razoruavaju Nemce i andare. abac. Bogati, Lazarevac itd. drani su po vie asova u naim rukama. Borbe se vode u mnogim mestima sa uspehom za nas. U Beogradu spaljena je garaa i 80 kamiona benzina u Grobljanskoj ulici. Jo uvek dre itavu Crnu Goru nae trupe u svojim rukama osim Cetinja koga su nai opkolili. Zverstva okupatora jo vie omoguavaju irenje ustanka. Valter. Dvadeset i trei avgust: Partizanske borbe u Srbiji primaju sve vie oblik narodnog: ustanka. Nemci dre samo vee gradove, a sela i manja mesta su pod kontrolom partizana. Partizani smenjuju optinske uprave, spaljuju poreske, vojnoobveznike i druge spiskove i stvaraju se narodni komiteti kao vlast. Pod vodstvom KP u partizanske odrede stupaju i pristalice zemljoradnika i drugih partija. tT mnogim mestima vode se estoke borbe sa Nemcima i domaim faistima. Kod Umke trajala je borba oko dva dana, Nemci su upotrebljavali i avione. NARODNI USTANAK 297 Nemci vre uasan teror. Od besa veaju po eleznikim stanicama ljude i ostavljaju ih da vise da bi zastraili narod. Efekat je obratan. Partizani napadaju i rue elez. pruge i druge objekte. elez. osoblje ostavlja vozove i bei od straha. U Beograd su dola jo tri nemaka puka kao pojaanje. Sada se nalazi u Srbiji oko est divizija Nemaca. Naoruanje putem razoruanja andara i Nemaca ide dosta sporo. Glavna smetnja masovnom ustanku jeste pomanjkanje oruja. U Bosni se ustanak naroda iri i borba se vodi u mnogim mestima sa ustaama Pavelia, Nemcima i Italijanima.

Masovni ustanak Srba u Bosni i Hercegovini, Lici i na Kordunu zbog strahovitog zverstva Pavelievih ustaa zabrinuo je Nemce i Italijane, pa su naredili u mnogim mestima razoruanje Pavelievih ustaa i pozvali narod da se vrati iz uma. Ustae su samo oko Sanskog Mosta poub'jali oko hiljadu ena, dece i staraca Selo Amerska i Piskovce potpuno su istrebili. Tela mrtvih i ranjenih seljaka stotinama bacali su u jame i zatrpavali. Italijani su ponovo okup'rali Dubrovnik i alju vojsku dalje u Hrvatsku da okupira glavna mesta, jer se pokazalo da je Paveli sa svojom hordom nemoan da izae na kraj sa partizanima. U Bosnu su krenule vee snage i nemake vojske. Crnu Goru jo uvek dri naa vojska u rukama, ali su Talijani bacili u borbu velike snage. Pobun4eni seljaci koji bee u ume odmah su prihvaeni od naih partizana i organizovani u vojne formacije. Svi tabovi i komandiri partizanskih odreda u itavoj Jugoslaviji stoje u neprekidnoj vezi sa glavnim tabom partiz. odreda Jugoslavije kojim rukovod' Valter. Glavni tab izdale nedeljno svoj Biltei (tampan) za partizane. Pitanie oruja je za nas najvanije. Molimo da nam odgovorite da li je mogue dobiti oruja od vas. Mi emo javiti gde ga treba baciti i u koje vreme. Valter. Mi pripremamo stvaranje Narodnog Komiteta Osloboenja u koji e ui poznati pretstavnici raznih demokratskih struja zajedno sa naim ljudima. To e biti neke vrste narodna centralna vlast. Izdae svoi proglas narodu sa poz'vom na optu borbu. Imena emo kasnije javiti. Komitet e biti nelegalan. Valter. etvrti septembar: Marionetska vlada Nedia u Srbiii organizira uz pomo Nemaca 50.000 vojnika za borbu protiv partizana. 298 PRILOZI ZA BIOGRAFIJU Nemci su uinili sporazum i sa etnikim vojvodom Kostom Peancem koji je izdao proglas protiv partizana i naredio mobilizaciju etnika. Narod je silno ogoren protiv svih tih izdajica. etnici prelaze na nau stranu i stvoren je ve sporazum sa nekim niim voama etnika o zajednikoj akciji i protiv volje vodstva. Valter. Narodni ustanak u Srbiji sve se vie iri. Narod listom prelazi na stranu partizana i pomae njihovu borbu. Mava je potpuno oiena od Nemaca i njihovih agenata. Nemci su pokuali popaliti sela Slepevi, Duvanite, Prnjavor, ali su ih suzbili partizani i seljaci. Stvarane su barikade po selima a seljaci su sa sekirama i kosama zajedno sa partizanima vodili borbu, proterali su Nemce, razorili elez. prugu i telegraf. Valter. 28-VIII- partizani su zauzeli Malu Mitrovicu u Mavi, u borbi poginulo 10 Nemaca a partizani su zaplenili 200 puaka, mnogo nemakih uniformi i drugog ratnog materijala. Valter. Kod Kragujevca partizani zauzeli varo Gruu, razoruali neprijatelja, unitili elez. stanicu i telegraf i telef. sprave i doli do velikog ratnog plena.

Valter. 1-IX- 150 partizana zauzeli su elez. stanicu u Kraljevu, zaplenili tri vagona puaka i puane municije (80 sanduka), nekoliko sanduka bombi, 1 mitraljez teki i jedan pukomitraljez, jedan sanduk municije za pukomitraljez i mnogo drugog materijala. Unitene su telegraf, veze, zauzet veliki most Kamidor" preko reke i spaljen a straari razoruani. Izvren je napad na Ibarski most, posle borbe prsa u prsa most je zapaljen a straa razoruana. Valter. Partizani minirali i razruili elez. prugu kod stanice Braljine, pokvarili lokomotivu i zadrali voz. Valter. Partizani su se sukobili sa Nemcima kod Lonanika, Nemci su upotrebili borna kola. 23-VIII- voena je teka borba sa 200 neprijateljskih vojnika kod Grabovca i Oraca. Borba je trajala ceo dan. Partizani su odbili Nemce i poruili mostove na kojima je propalo est kamiona sa vojnicima. 16 mrtvih Nemaca. NARODNI USTANAK 299 Kod Duboke na Urnci partizani su unitili dva kamiona i jedan auto, gde je poginulo vie Nemaca. Razruili su elez. prugu na 4 mesta sa ekrazitom, u ovoj borbi Nemci su upotrebili 7 aviona ali bez uspeha. To je samo jedan deo akcije u Srbiji itava Srbija gori pod nogama Nemaca. v ., Kod Nia Nemci spremaju veliki aerodrom. Tu dnevno prolazi vojska i municija za Turski front. Poduzete su mere da se unite sve komunikacije na toj liniji. . Za Glavni tab Valter. Makedonski P.K. otkazao odravanje veze sa nama i povezao se sa K. P. Bugarske odmah u poetku okupacije Makedonije. ari nije hteo doi na trokratni poziv CK u Beograd na sednicu da se pretrese pitanje Makedonije. Odbio je da razdeli proglas CK KPJ sa pozivom na akcije, dao direktivu da se preda sve oruje vlastima i zauzeo stav na Sovjetsku Makedoniju i ekanje Crvene vojske. Prema srpskim drugovima u Makedoniji zauzeo je neprijateljski stav. ari vodi harangu kod lanstva protiv vodstva KPJ i sekretara, nazivajui ga anglofilskim zbog toga to je u Proglasu kazao da je Jugoslavija porobljena. Poslali smo delegata u Makedoniju i u Sofiju. Bugarski CK partije podrava arla i kae da je Makedonija pripojena Bugarskoj KP po nalogu Kominterne. Smatramo nepravilnim takav postupak CK bugarske partije. Mi smo arla iskljuili iz Partije zbog sabotae akcija, zbog grubog krenja discipline, zbog harange protiv rukovodstva, zbog nacionalnog ovinizma itd. U Makedoniji do danas nema nikakvih akcija i partizanskih odreda zbog takvog zloinakog stava. Mi aljemo naeg delegata da organizuje partizanske odrede, akcije i dalji rad, a krivce emo staviti pred na ratni partizanski sud. Molimo javite nam da li je tano da je PK u Makedoniji zaista pripojen Bugarskoj po vaem nalogu. Smatramo da to nije dobro, jer i bugarska partija slabo stoji sa akcijama i vezama poto su njene veze razbijene. . Trinaesti septembar: ...Nemci su ve nezadovoljni sa vladom Nedia koji je mnogo obeao a nita ne moe uiniti. Nedi je odgovorio da je nemogue pobediti partizane, jer je njegova vojska nesigurna, nee se dobro boriti i prelazi na stranu partizana. On moli

Nemce za veu vojnu pomo ili da Nemci uzmu opet sami sve u ruke. Nedi se ali da njegova vlada nema nikakvog autoriteta u narodu. Valter. 300 PRILOZI ZA BIOGRAFIJU Nemaki dravni savetnik Dr. Turner poslao izvetaj u Berlin u kome se govori o potpunom krahu svih dosadanjih pokuaja pokoriti Srbiju i savladati partizane. Svi politiki pokuaji da se narod kanalizuje u jednom konstruktivnom pravcu i odvoji od komunista propali su i moraju biti odbaeni. Mi smo nagovarali, konferisali, ubeivali i pretili ali uzalud." ,,U ovoj zemlji narod ne poznaje autoriteta. Stare politike stranke, osim beznaajne ake ljudi, ne priznaje niko. Narod nikome nita ne veruje, za komunistikim banditima ide kao lep. Komunistima je uspelo da oko svoje parole okupe i one elemente koji nikad ranije nisu sanjali o nekoj saradnji sa komunistima. Mnogi idu tako daleko da v.e vole boljevizam nego okupaciju, i to od onih na koje smo mi raunali kao saradnike. Ne pomae ni naa pojaana propaganda, da boljevicima ide na frontu slabo. Dobijam utisak da ak i vest o kapitulaciji S.S.S.R. ne bi dovela do kapitulacije ovih bandita koji su ilavi kako se samo moe zamisliti..." Valter." Neobino je znaajan telegram o sporazumu sa levim zemljoradnicima: ,,U svim oblastima iroke narodne mase razoarale su se u sve bive vladajue buroaske partije, koje su skrivile tako brzi krah Jugoslavije i sadanje patnje naroda, a prema Sovj. Savezu silno' su porasle simpatije naroda koji sada jedino od njega oekuje svoj spas. Na elju vodstva srpskih zemljoradnika CK KPJ je opunomoio Valtera i jo jednog lana da vode pregovore za saradnju na sadanjoj etapi. Sklopljen je ovaj sporazum: 1) Zajednika borba protiv okupatora. 2) Zajed. borba za sovjfetsku] vlast i savez sa SSSR-om. 3) Zajednika borba protiv engleskih agenata i pokuaja da se povrati stari poredak. 4) Zajednika borba protiv raspirivanja nac. mrnje. 5) Zajedniki odbori saveza radnika i seljaka. Dr. Jo-vanovi priznaje i sam nunost nae hegemonije u borbi i ouvanju izvojevane vlasti1. Slini sporazumi postignuti su u Sloveniji sa hri. socijalistima, sa sokolskim i dr. grupacijama. 6) Borba protiv okupatora jeste sastavni deo nae borbe za nac. slobodu i ravnopravnost naroda Jugoslavije. Nacionalnu slobodu i ravnopravnost, naroda e moi postignuti samo na bazi bratskog sporazuma svih naroda Jugoslavije. U vezi sa tim Partija mobilie sve svoje snage u borbi protiv raspirivanja nac. mrnje, koju svim sredstvima ire okupatori i njihovi agenti ili agenti Engleske. Valter." 1 Dragoljub Jovanovi nije odrao svoju re i na praksi je sabotirao razvoj Narodnooslobodilake borbe. NARODNI USTANAK 301 Tako se ustanak, pod rukovodstvom CK KPJ, razvijao u itavoj zemlji, a naroito u Srbiji, gde se stvarala prostrana osloboena teritorija. Bili su ve sazreli uslovi da se Glavni tab preseli iz okupiranog Beograda, gde je rad bivao sve tei, na osloboenu teritoriju. Tito je krenuo iz Beograda poetkom septembra. Napustiti jedan okupirani grad bilo je veoma teko. Tito je putovao s lanom legitimacijom u pratnji jednog lana Partije (Jae Rajtera), koji je bio naoruan i imao

legitimaciju folksdojera. Takoe je tu bio jedan pravoslavni pop, koji je bio u Titovom drutvu i imao dobre legitimacije. Idui preko Stalaa i aka, Tito je stigao do Uike Poege. Tu je uzeo jedne taljige s konjskom zapregom i krenuo za osloboenu teritoriju. Nekoliko sati klackao se tako u tim taljigama, dok nije doao do prve partizanske strae. Ona nije znala koga ima pred sobom, poela je Tita sumnjivo da zagleda, nije joj se dopadala njegova legitimacija, pa je htela da ga uhapsi. Tito se nije dao hapsiti, traio je da bude priveden u prvi partizanski tab, pa je straa tako i postupila. Tu je naiao jedan partizanski komandant, koji ga je prepoznao. Partizani iz strae poeli su da se izvinjavaju, ali im je Tito rekao da su oni dobro vrili svoju dunost, a da su drukije postupili, on bi ih uzeo na odgovornost. Tako je Tito polovinom septembra iziao na osloboenu teritoriju i u Beograd se nije vraao sve do njegovog osloboenja u oktobru 1944 godine. Po Titovom dolasku na osloboenu teritoriju u zapadnoj Srbiji trebalo je da se odri prvo direktno savetovanje lanova Glavnog taba sa partizanskim komandantima iz svih krajeva Jugoslavije. Pre ovog sastanka Tito je iskoristio priliku da doe u direktni kontakt s pukovnikom bive jugoslovenske vojske Draom Mihailoviem, koji se posle aprilskih dana nalazio u umi s jednom grupom svojih ljudi. Jo dok je Tito s drugom Rankoviem boravio u Beogradu bile su dole vesti o Drai Mihailoviu. Tada je u Beogradu ak bio odran i jedan sastanak izmeu naih pretstavnika i izaslanika Drae Mihailovia. O tome Aleksandar Rankovi u jednom pismu obavetava Novaka (druga Tita): ,,I Odran je sastanak izmeu nas i vojno-etnike organizacije kojoj na elu stoji Draa Mihailovi. Sastanak je dran u Beogradu u ponedeljak. Prisutni Draini izaslanici: pukovnik Panti, major Pileti, autant Drain i po svoj prilici etvrti je pop, nai pretstavnici su: Doktor, uro i student. Panti je govorio o polit, situaciji i uglavnom rekao: Slom Hitlera je neizbean, sovjeti e odneti pobedu. Mi smo svesni da posle toga ovde dolazi ruska vojska koja e uspostaviti red i so-vjetizirati zemlju. No u krajnjem sluaju moglo bi se desiti da doe 302 PRILOZI ZA BIOGRAFIJU i vojska njene saveznice Engleske. Sve kae on zavisi od njihovog sporazuma. Ali svejedno, dola i crvena vojska ovde, mi znamo da e oficiri imati svoje mesto onako isto kako su ga imali i u Baltikim zemljama. Mi smo oficiri, a ne politiari. Naa grupa kae on dalje osuuje dananju vladu i sabotirae je na svakom koraku, osuuje takoe i izdaju K. Peanca i s njim nema nikakvu vezu, niti je imala do sada. Ali mi ne odobravamo ni vae akcije, uglavnom ne sve. Smatramo da jo nije vreme za krupnije akcije. Sada treba initi pripreme, pa kad budu potueni na istonom frontu i ponu beati odavde, onda stupiti u dejstvo. Sada se ne isplati za jednog Nemca ili jednu inu gubiti 50 Srba". Ima sluajeva, kae Panti, da partizani napadaju i nevine ljude Srbe, kao: nekog kulaka, andare i and. stanice koje i nama ine uslugu, obavetavaju nas itd., spaljuju se u optinama pored ostalog i zemljine knjige, tako da seljaci nee znati ije je ta i dokle su skladovi. Sve to, kao i pljaka koja cveta u poslednje vreme, jer pljakai iskoriavaju ime partizana, moe i vama (tj. komunistima) grdno nakoditi u narodu.

Eto, zbog toga kae Panti u svome izlaganju trebalo bi da i vi odmah obustavite svoje akcije, pa da zajedniki oistimo zemlju od pljakaa, razbojnika koji su se pojavili. Zatim, da zajedniki vrimo pripreme za momenat beanja Nemaca ili pak za neke krupnije akcije jo sada. Nai odnosi su nastavlja dalje i do sada bili dobri, mi smo i svedoci nekih vaih akcija, vai ljudi su hrabri i spremni na sve, ali vam uopte nedostaje vojnika spremnost i vetina ratovanja. Ne moemo da razumemo zato vrite mobilizaciju svuda gde to moete i zato oduzimate seljacima oruje koji nisu spremni da odmah pou u umu. Posle ovog izlaganja, na drug je istupio i izloio stav nae Partije po svim pitanjima. On je uglavnom naglasio da od ekanja, dotle dok okupatori harae po naoj zemlji, nema srpski narod nikakve koristi. Da je naa Partija podigla barjak ustanka za nacionalno osloboenje i nee ga ispustiti sve dotle dok konano ne obrauna sa faistikim okupatorima i svim njihovim slugama. Naa Partija hoe zajedniku saradnju sa svima rodoljubima, ali ne po cenu odustajanja od akcija, nego da rezultat tih pregovora i saradnje budu jo jae i jo ee akcije, da bi to pre oterali neprijatelja iz zemlje. Pobijao je neke njihove tvrdnje kao netane a koje potiu iz neobavetenosti njihove, te ih je upozorio da redovno itaju nau tampu. Na to su izjavili da oni prate na Bilten. Opet su prijatelji uzeli re i 'nastojali da nas na svaki nain odvrate od akcija. Vidi se da im je do toga mnogo stalo. Na postavljeno pitanje s nae strane: da li je za dalje pregovore i eventualni sporazum uslov obustava akcija, odgovorili su da nije to nikakav uslov. NARODNI USTANAK 303 Potom su nai dali ovakvu formulaciju. Ako vi niste za akcije odmah, od kojih mi ne moemo nipoto odustati, onda bi se mogli sporazumeti i utvrditi a) prijateljstvo i dobre susedne odnose u umi; b) zajednike pripreme za krupnije akcije, ili za poslednji momenat i c) zajedniko gonjenje pljakaa. Pregovori su prekinuti s tim da se nastave na terenu, tj. na Ceru, gde oni odlaze da podnesu izvetaj Drai. Ostavili su adresu i razume se javku. Izrazili su elju da ih odavde poseti delegacija koja e biti kompetentna da zakljui sporazum. Uz to napravili su vic, rekavi znamo mi kako to ide kod vas. Prvo nam je dola jedna izvidnica, a vi ste prethodnica, pa e nam sad doi glavnina. Eto, to je, ukoliko sam ti mogao prepriati, sa jueranje sed-nice. Mislio sam da e te interesovati i pojedinosti. Nae je miljenje da se s njima moe pregovarati. ini mi se da su to pretstavnici one srednje buroazijice koja se koprca u svojoj neodlunosti i strahu za svoju imovinu, ali koja ne moe ostati ravnoduna prema okupatorima i izdaji zemlje, te bi radije i s nama, nego dalje pod ovakvim stanjem. Razume se, to je moje miljenje. Javi mi, Stari, ta misli o celoj ovoj stvari i ta bi trebalo dalje raditi." Dobivi ovaj izvetaj od Aleksandra Rankovia, Tito je odluio da se lino sastane s Draom Mihailoviem. U pratnji svega nekolicine partizana, Tito je otiao na sastanak u selo Struganik kraj Valjeva. Osnovno pitanje koje se diskutovalo izmeu Tita i Drae Mihailovia na ovom prvom sastanku bila je borba protiv okupatora. Teza Drae Mihailovia je bila da jo nije dolo vreme za oruane borbe, da treba ekati da Nemci oslabe, da za to vreme treba uvati snage, pa tek na kraju udariti. Ustvari, cilj Drae Mihailovia bio je sauvati u Jugoslaviji isti

onakav poredak kakav je bio 1941 godine, pa posle poraza Nemake vratiti zemlju natrag kralju Petru i emigrantskoj vladi. Tito je predlagao Drai Mihailoviu zajednike operacije protiv okupatora. Ali do sporazuma nije moglo doi. Nekoliko dana docnije dolo je u Stolicama do prvog sa-vetovanja pretstavnika tabova i komandanata partizanskih odreda iz ele Jugoslavije. Taj sastanak je trajao nekoliko dana. Podrobno je razmotrena politika i vojnika situacija u svakom kraju Jugoslavije. Doneto je nekoliko vanih odluka: Prvo, da u svim zemljama Jugoslavije dotadanja vojna rukovodstva prerastu u glavne tabove, a da se Glavni tab preimenuje u Vrhovni tab narodnooslobodilakih partizanskih odreda Jugoslavije. Drugo, izraen je detaljan plan o stvaranju novih osloboenih teritorija u Jugoslaviji, kakve su poele da se stvaraju u 304 PRILOZI ZA BIOGRAFIJU Srbiji. Takoe je napravljen plan kako da se osloboena teritorija u Srbiji proiri, na koje take neprijatelja da se udari, u koje vreme, kojim snagama. Tree, da se svuda na osloboenoj teritoriji umesto starih organa vlasti stvaraju novi narodnooslobodilaki odbori. etvrto, da se stvaraju vee partizanske formacije, ne samo ete u odredima nego i bataljoni. Da se odredi uvaju frontalnih borbi s neprijateljem koji je jai i po broju i po vatrenoj moi. Umesto toga imati mnogobrojne, brzopokretne i istovremeno dejstvujue partizanske odrede, meusobno dobro povezane. Ti odredi, kad se ukae potreba, spojie se preko tabova u krupne udarne jedinice radi prihvatanja nametnute borbe, a onda opet ratrkati i opet zadavati iznenadne udarce neprijatelju i objektima i opet brzo nestati sa mesta napada. Osnovno je sauvati ivu snagu, a zadati neprijatelju to vie udaraca. Njega nate-rati da udara u prazno. Kao peta odluka Savetovanja u Stolicama bilo je prihva-tanje Titovog iz vesta ja o sastanku s Draom Mihailo vicem. Odlueno je da se razgovori s Draom Mihailoviem nastave, kako bi se jo jednom ispitala mogunost zajednike borbe protiv okupatora. Odluke donete na Savetovanju brzo su se odrazile na terenu. Osloboena teritorija u Srbiji povezala se s osloboenom teritorijom u Bosni, a ova s osloboenom teritorijom u Crnoj Gori. U Hrvatskoj su bili osloboeni delovi Like i Korduna. Tako je ogroman deo Jugoslavije bio osloboen. Od Jadranskog Mora moglo se peice, obilazei samo pojedine vee gradove koji su jo bili u rukama neprijatelja, ali sve po osloboenoj teritoriji, doi u neposrednu blizinu Beograda, do njegovih predgraa, gde su se ujesen 1941 godine partizanske patrole pukarale s Nemcima. Na ovoj osloboenoj teritoriji radila je partizanska eleznica, preko 150 kilometara dugaka. Bila je svuda organizovana pota, koja je dobro funkcionisala. Svuda, na itavoj toj osloboenoj teritoriji, osnovani su narodni odbori umesto starih vlasti koje su sluile okupatoru. U ove odbore ule su pristalice borbe protiv okupatora i kvislinga. Narod ih je birao sam na zborovima. U Srbiji je stvoren ak i Narodnooslobodilaki odbor za itavu Srbiju s pojedinim resorima. U tome odboru bili su lanovi Dragojlo Dudi, Pera Stamboli, Vlada Zeevi, Milentije Popovi, Mitar Baki i drugi. To je bila klica budue vlade. Na osloboenoj teritoriji radile su kole. U Uzicu je triput nedeljno izlazila Borba".

Sve se ovo deavalo u Hitlerovoj tvravi"' Evropi, u trenutku kad je on slavio svoje najvee uspehe, kada su njegove armije ve bile na pragu Moskve, Lenjingrada i poto su ve bile zauzele Kijev. NARODNI USTANAK 305 Jednog dana, na osloboenu teritoriju u Crnoj Gori, na jadranskoj obali, iskrcala su se iz jedne engleske podmornice etiri oveka: jedan engleski kapetan, dva oficira kraljevske jugoslovenske vojske i jedan podoficir. Imali su sa sobom dve radio-stanice i ostalu vojniku opremu. Kad su izali na obalu, naili su na partizansku strau, kojoj su izjavili da idu kod Drae Mihailovia. U pratnji partizana ovi neobini gosti preli su preko itave osloboene teritorije, vie od 300 kilometara, ne nailazei ni na jednu etniku jedinicu. U Uzicu, u Vrhovnom tabu, engleski kapetan izjavio je da mu je ime Hudson i da ima nalog da ide u tab Drae Mihailovia. Sa njim su krenula i dva kraljevska oficira. Podoficir koji je sa njima doao nije hteo da ide kod Drae Mihailovia, nego je ostao kod partizana. Kapetana Hudsona su u Uzicu prepoznali neki partizani. Bio je pre rata inenjer u jednom rudniku u zapadnoj Srbiji u koji je bio investiran engleski kapital. Posle dolaska ove misije odnosi izmeu partizana i etnika poeli su sve vie da se zaotravaju. Neki etniki komandanti jo pre toga su napustili komandu Drae Mihailovia, govorei da on nee da se boii protiv Nemaca. To su bili pravoslavni svetenik Vlada Zeevi i porunik Ratko Martinovi. Oni su svoje odrede stavili pod komandu Vrhovnog taba. Situacija u Srbiji sve vie je zabrinjavala nemaku komandu. Ona je na itavoj teritoriji Srbije imala svega oko tri divizije koje posadnih koje policiskih jedinica. Zbog toga je ona ve od polovine septembra poela da dovodi pojaanja radi likvidacije osloboene teritorije u Srbiji. Nemaka komanda otpoela je napad na osloboenu teritoriju sa severa, ali njena eona kolona s tenkovima naila je na estok otpor partizanskih odreda, koji su uz pomo nagaznih mina i runih granata onesposobili petnaest tenkova. Takoe su propali pokuaji nemake peadije da se probije na osloboenu teritoriju. U meuvremenu, Tito je ponovo predloio Drai Mihailo-viu da se sastane s njime. Ponudio mu je da se sastanak odri u Uzicu, ali Draa Mihailovi je odbio da doe u glavni partizanski grad Uzice. Tada je Tito ponudio da se sastanak odri negde na pola puta izmeu Uzica i glavnog stana Drae Mihailovia. Draa je i ovo odbio. Onda je Tito odluio da doe lino na noge Drai Mihailoviu u njegov tab, na planini Ravnoj Gori, u selo Brajie. Draa Mihailovi je tek na ovo pristao. Tako je Tito poao sa Sretenom 2ujoviemCrnim, lanom Vrhovnog taba, s Mitrom Bakiem i sa osam partizana naoruanih mainkama. Putovali su u dva automobila. O tome sastanku Sreten ZujoviCrni pria: Sastanak se odrao u jednoj prostranoj seoskoj kui. U sredini je bio veliki sto, na jednu stranu seli smo mi s Titom, a na 20 305 PRILOZI ZA BIOGRAFIJU drugu Draa sa svojim ljudima, svojim zamenikom potpukovnikom Pavloviem, politikim savetnikom Dragiom Vasiem i drugima. Naih osam pratilaca s mainkama iza naih lea, a iza Drae Mihailovia njegovi pratioci. Nai mladoliki, obrijani, poneki ima samo brke, a Draini svi sa dugim bradama.

Na ovom sastanku mi smo predloili 12 taaka za sporazum s Draom Mihailoviem: zajednike operacije protiv Nemaca i kvislinga i stvaranje zajednikog taba; zajednika oprema i ishrana boraca; zajednika podela plena drei se parole: sve za front, sve za borbu; zajednika komanda mesta; zajednike komisije za reavanje spornih pitanja; stvaranje privremenih organa vlasti umesto starih optinskih uprava koje su se stavile u slubu okupatora. U novim organima treba da budu pretstav-ljene sve politike grupe koje hoe da se bore protiv okupatora; zatim protiv prisilne mobilizacije, a za dobrovoljnu mobilizaciju itd. Pregovori su sporo odmicali. U toku diskusije nai pratioci partizani, naviknuti na politiki rad u svojim etama, poeli su meu sobom da komentariu, izmenjuju svoja miljenja, istina tiho, ali se ipak ulo kako izmeu sebe govore. To su videli i etniki pratioci, pa i oni poeli to isto, dok ti Draa Mihailovi u jednom trenutku ne skinu svoje naoare, poea se nervozno po bradi, pa se obrecnu: Ku vi bre tamo, ko vas ta pita... etnici uutali. Samo je ponekad zastenjao jedan krupan etnik koji je na leima drao ogroman drveni sanduk u kome se nalazila blagajna Drae Mihailovia. Taj sanduk je morao stalno da bude na leima ovog oveka kako bi u sluaju opasnosti mogao odmah da bei ili da je sauva od drugih lakomih oiju... Posle izvesnog vremena dolo je do malog odmora u razgovorima. Draa Mihailovi je imao pred sobom generaltabnu sekciju i olovke u raznim bojama. Poeo je Titu da crta po sekcijama etnike poloaje, oznaavajui koliko na kom poloaju ima etnika. Doe do nekog poloaja iznad Valjeva. Pita svog zamenika Pavlovia koliko tamo ima ljudi, ovaj ne zna. Niko u sobi nije znao. Tada se neko seti da se u selu nalazi jedan porunik koji je s tog poloaja nedavno doao. Dozovu ga. Ue mlad ovek u oficirskoj uniformi, otseno salutira. Draa Mihailovi ga upita: Koliko na tom poloaju ima vojnika, porunice? Dvojica, gospodine pukovnie! viknu otseno porunik. Draa e mu ljuti to: Nemojte da se alite! Sasvim tano, dvojica, gospodine pukovnie. NARODNI USTANAK 307 Odmah napolje! dreknu Draa Mihailovi. Posle Draa Mihailovi ponudi Tita umadiskim ajem". Tito pristade da donesu taj aj", ali se kod prvog gutljaja za-grcnu. umadiski aj" bila je kuvana zaeerena rakija. Draa Mihailovi prsnu u smeh, dok je Tito istio svoju uniformu od kapljica aja". Za vreme veere doao je i engleski kapetan Hudson. Posle veere nastavljeni su razgovori, ali bez nekih veih rezultata. Draa Mihailovi naroito nije pristajao na tri take iz Titovog predloga: na zajednike operacije protiv Nemaca, zatim na stvaranje privremene vlasti i na taku o mobilizaciji. Jedino je izjavio da bi se borio protiv Nemaca ako bi dobio oruje od nas, iz nae fabrike u Uzicu. Tito mu je obeao 500 puaka i 25.000 metaka. Posle su partizani noili u tabu Drae Mihailovia, a idue jutro vratili se u svoj tab u Uzice.

Tito je na ovom sastanku vrlo malo govorio. Draa Mihailovi ga je sluao vrlo paljivo i nije mogao da sebi objasni zato Tito govori srpski s kajkavskim akcentom. To mu je dalo povoda da posumnja da je Tito Rus. U to je Draa Mihailovi bio prilino uveren za vreme ova dva sastanka. To je on i kasnije dugo verovao."1 U to vreme nemaka komanda je sve vie razvijala svoje napade protiv osloboene teritorije. U tu svrhu Nemci su bili dovukli nova pojaanja s drugih frontova. Iz Francuske je stigla 342 divizija, iz Grke 125 puk, a neto kasnije sa Istonog fronta, ba u jeku ofanzive protiv Moskve, stigla je u Srbiju 113 divizija. Tako su na osloboenu teritoriju na jednom frontu irokom preko 200 kilometara krenule u napad sledee nemake jedinice: 342 i 113 divizija u potpunom sastavu, i delovi 704 i 714 divizije. Ovim snagama pridodata su tenkovska odeljenja i preko 50 lakih bombardera. U isti mah, zajedno s nemakim trupama, krenule su u ofanzivu i velike skupine kvislinkih formacija, naroito nedievaca i belogardejaca. Nemci su ovog puta promenili taktiku. Na glavnim prav-eima ili su oprezno, upotrebljavali su artiljeriju i avijaciju za ienje, a istovremeno bacali jaka bona obezbeenja peadije koja je pokuavala da obuhvati partizanske poloaje. Iz Uzica su slata pojaanja na sever radi zaustavljanja ove velike nemake ofanzive. Meutim, u noi izmeu prvog i drugog novembra u Uzicu je odjednom nareena uzbuna. Neprijateljske jedinice pojavile su se na etiri kilometra od grada! Tu su se ve s njima vodile borbe. Svi partizani iz grada jurili 1 Cak i 1946 godine, kad je Draa Mihailovi bio uhvaen, on je jednom prilikom isledniku priao kako mu se 1911 godine inilo da je Tito Rus. 20* 308 PRILOZI ZA BIOGRAFIJU su na poloaj, radnici iz fabrike oruja dograbili su puke i treim korakom hitali da to pre stignu na mesto gde se vodila borba. U zoru neprijateljski napadi bili su odbijeni, partizanska krila se ve zalomila oko neprijatelja i on je poeo da se osipa. To nisu bili Nemci, nego etnici Drae Mihailovia. S pukama i municijom koju su im partizani dali da se bore protiv Nemaca oni su napali na srce osloboene teritorije u trenutku kad su Nemci vrili estoku ofanzivu sa svih strana. Razbijeni kod Uzica, etnici su se brzo povlaili, da bi uskoro preli u bekstvo. Okupili su se tek kod Uike Poege, ali su i tu bili razbijeni. Borbe su trajale nekoliko nedelja. Partizanske jedinice su nastavile proganjanje etnika i opkolile ih oko Ravne Gore, gde se nalazio tab Drae Mihailovia. Komandanti su ekali konana nareenja od Tita. Jedne veeri nalazio sam se s Titom u njegovom tabu u Uzicu, u velikoj zgradi koja je u mirno doba sluila kao banka. Tito je bio u telefonskoj vezi s komandantima jedinica koje su bile opkolile tab Drae Mihailovia. Trebalo im je dati odgovor. Tito se etao po prostranoj sobi, gore-dole, a ja sam sedeo kraj radio-aparata i sluao emisije Radio-Moskve na srpskom jeziku. Odjednom sam se trgao i rekao Titu: Pazi, Radio-Moskva govori o borbama u Srbiji protiv Nemaca, pazi, pazi, govori o Drai kao voi svih snaga otpora... Tito je zastao, zaprepaen. Nikad ga ni dotle a ni kasnije nisam video tako duboko iznenaenog. Samo je rekao:

Ma, nije mogue... Ponovio sam ono to sam na svoje ui uo. Tito je mahnuo glavom i nastavio da hoda gore-dole po sobi. Zazvonio je telefon. Javio se komandant Jovanovi Bradonja. Tito je kratko rekao: Obustavite dalje pokrete trupa, poaljite Drai parla-mentere da otponu pregovori. Utom je uao u sobu i Lola Ribar. Tito mu je kazao ta je javio Radio-Moskva, a zatim dodao: Ne smijemo unititi Drau Mihailovia iako smo ga opkolili. Moramo paziti da Sovjetskom Savezu ne pravimo spoljnopolitike tekoe... Ja sam se mrtio na svojoj stolici kraj radija. Sutradan su otpoeli pregovori. I ja sam bio u jednoj komisiji. Malo sam govorio. Stalno sam mislio na drugove koje su nam pobili etnici, na sve ee nemake napade na osloboenu teritoriju. Kasnije, 25 novembra, Tito je poslao sledei radiogram za Moskvu, preko stanice u Zagrebu: Predaj hitno ovaj telegram gore, jer radio iz Moskve javlja uasnu glupost o D. Mihailoviu sa kojim smo mi vodili krvavu NARODNI USTANAK 309 borbu ve mjesec dana. On je komandant etnika, andara i svega ostalog oloa. On nas je napao 2. XI. i pokuao da nas razorua, ali smo ga mi potpuno razbili, tako da mu je ostalo svega oko 500 ljudi andara. On je uspio na prevaru razoruati u Gornjem Milanovcu oko 360 naih ljudi i onda ih predao Nijemcima u Va-Ijevo, a prethodno ih je do koulje svukao i izuo i onako gole dao odvesti u Valjevo gdje su veina postrijeljani, a ostali rade goli na aerodromu. U Mionici, kod Valjeva, Draa je dao ubiti 2. XI. 17 na,ih bolniarki i oko 20 drugova koji su ili prema Uzicu u na tab. U Kosjeriu su njegovi ljudi strano iznakazili oko 15 naih partizana i 2 uitelja. Mi smo ih nali i mrtve iskasapljene dovezli u Uzice da ih gleda sav svijet. To su zvijeri u ljudskoj slici. Mi smo samo zbog Londona odustali da Drau M. potpuno likvidiramo, ali emo teko moi zadrati nae partizane da to ne uine. Javi gore da prestanu davati gluposti koje iri londonski radio. Imamo sve dokaze da Draa otvoreno sarauje sa Nijemcima u borbi protiv nas. Draini ljudi nijednog metka ne ispaljuju protiv Nijemaca. Svu borbu vode samo partizani. Ovi zlikovci su prije 4 dana prouzrokovali stranu katastrofu. Oni su podmetnuli paklenu mainu u tunelu (trezori Narodne banke u Uzicu) gdje je naa fabrika municije. Dolo je do uasne eksplozije i ubijeno je preko stotinu radnika i graana, koji su se nalazili sklonjeni u sporednom tunelu. Pri tome je skoro odletio i moj tab u zrak, jer se zgrada nalazi ispred tunela na 5 metara. Nas nekoliko je ostalo itavih, ali je oko 15 naih kurira i straara strahovito ispeeno i sada su u bolnici. Javi gore o Drai Mihailoviu i smjesta kreni ovamo sa Kiom da uspostavimo stalnu vezu, jer imamo sve mogunosti. Valter." Nemaka ofanziva sve se vie razvijala. Dola je s vie pravaca. Prvo su nam pali poloaji oko Valjeva, severno od Uzica. Nemaka peadija duboko je bila zaobila nae poloaje. Naroito nas je teko pogaala nemaka avijacija. Nikakvih sredstava nismo imali da joj se odupremo, niti protivavionskih mitraljeza,

akamoli topova. Nemaki avioni su se sputali do na stotinu metara iznad naih pozicija. Tukli smo ih jedino pojedinanom puanom paljbom. Tri dana kasnije nemaki tenkovi pojavili su se na pragu Uzica. Bila je nareena evakuacija. Ja sam preao na planinu Zlatibor, 30 kilometara od Uzica. Tu se ve nalazilo 300 ranjenika. U jednoj kui ekao sam da doe Vrhovni tab. Toga dana nemaki avioni tukli su itav dan Uzice i drum koji vodi ka pla310 PRILOZI ZA BIOGRAFIJU nini Zlatiboru. Skupivi dovoljno snage, oni su svojim tenkovima i avijacijom probili ui front oko grada na dva mesta. Pojedini lanovi Vrhovnog taba bili su na poloajima, pokuavajui da miniranjem druma zaustave nemake tenkove. Ali, tenkovi su jurili napred. Miniranje nije bilo dobro. Svega dvadesetak minuta pre ulaska nemakih tenkova Tito je napustio Uzice, meu poslednjim borcima. Bio se ispeo na prve poloaje iznad grada kad su nemaki tenkovi prodrli u Uzice. Ne zaustavljajui se, oni su krenuli drumom za Zla-tibor. Mostovi nisu bili dobro minirani i tenkovi su brzo preli preko njih. Iza tenkova su jurili kamioni s peadijom. Tako je Tito posle nekoliko minuta bio odrezan sa svega nekoliko ljudi. Nemaka peadija poskakala je iz kamiona, razvila se u strelce, dok su tenkovi nastavljali svoj juri drumom uz planinu. Tito se naao na 150 metara od nemakog streljakog stroja, pod njihovom neposrednom vatrom. Poeo je da se povlai uz planinu, a nemaka peadija sve bre za njim. Milovan ilas je pokuao da minira drum, neto vie prema Zlatiboru, ali su ga omeli nemaki avioni, a odmah zatim i tenkovi. Mrak je ve poeo da pada, sedeo sam u kui na planini Zlatiboru, sveca je dogorevala u prostranoj sobi, od Uzica se ula sve jaa paljba i eksplozije avionskih bombi, a niko od Vrhovnog taba nije dolazio. Samo su kuljale sve vee kolone ranjenika. Prvi je naiao Kardelj. I on je na istom drumu bio napadnut od nemakih aviona. Nekoliko ljudi iz njegove pratnje bilo je poginulo. Pitao me je ta je sa Titom. Rairio sam ruke. Kardelj je krenuo da vidi kako ide evakuisanje ranjenika, jer su nemaki tenkovi svakog asa mogli da izbiju na visoravan na kojoj smo se nalazili. Prolazili su asovi. Odjednom se pojavio ilas. Vesti od Tita nije bilo. Ja sam iziao napolje da pomognem oko ranjenika, a kad sam se vratio natrag, ilas i Kardelj su se trgli: Sta je sa Titom? Ponovo sam rairio ruke. Ve je druga sveca dogorevala. Bila je blizu pono kad se otvorie vrata. Uao je Tito. ilas je skoio i poao k njemu. Kardelj od radosti nije nita mogao da kae. Tito je bio strahovito umoran. Odloio je mainku i seo. Posle sukoba s nemakom peadijom iznad Uzica morao je da se to posle podne probija planinskim terenom preko 30 kilometara, sve peice, jednim delom i pod neprijateljskom vatrom. Svi smo aputali. Tito samo ree: Sve ranjenike to hitnije evakuisati. Postaviti odbranu. Nijemci e pokuati prodor ovdje. NARODNI USTANAK 311 Posle se opet oslonio na stolicu. Traio je vode. Minuti su sada lake prolazili. Pristigao je i Aleksandar Rankovi. Posle jednog sata Vrhovni tab je poao sa Zlatibora, duge kolone ranjenika ve su bile ranije krenule. Samo su teki

ranjenici ekali na kamione da ih prenesu. Onda su i oni krenuli. Svitalo je. Ve su se uli motori nemakih tenkova. Na kraju zlatibor-skog puta, kod sela Dobroselice, Tito se zaustavio. Tu je naredio da se napravi prihvatilite za ranjenike koji su nailazili, a on sam iziao je da osmatra poloaj. Tako se zavravala Prva nemaka ofanziva na centar osloboene teritorije u Jugoslaviji. Vrhovni tab i desetkovane jedinice oko njega su se povlaili. Bili su to poslednji dani novembra. Prvi sneg bio je na pragu. Ali, ovim napadom motorizovanih divizija nemaka komanda nije postigla svoj cilj. U isto vreme 92 partizanska odreda, 80.000 boraca vodili su borbu po svim planinama i ravnicama Jugoslavije. Petnaesta glava BEZ IIJE POMOI Stvaranje proleterskih brigada. Napad italijanske divizije Pustena" na Vrhovni tab. Nai zahtevi za materijalnu pomo iz Moskve i njihovo odbijanje. Nesporazum s Kominternom oko karaktera nae revolucije. Trea ofanziva. Pregovori sovjetske vlade i jugoslovenske kraljevske vlade oko slanja sovjetske vojne pomoi Drai Mihailoviu. Jedno pismo Milovana ilasa Aleksandru Rankoviu. Radosne vesti iz Slovenije. Kominterna spreava stvaranje narodne vlade na Prvom zasedanju AVNOJ-a. etvrta ofanziva i stradanje naroda. Moskva ponovo odbija pruanje pomoi. Peta ofanziva. Titovo ranjavanje. Probijamo se isopstvenim snagama. Posle Prve ofanzive, partizanski odredi koji su s Vrhovnim tabom preli iz Srbije u Sandak odmorili su se nekoliko dana i sredili svoje redove u selu Radoju, nedaleko od Nove Varoi. Tu su Aleksandar Rankovi, Milovan ilas i Ivo Lola Ribar drali sastanke sa svim etama, objanjavali dalje perspektive borbe i uvrivali disciplinu. Uto je bila osloboena Nova Varo, tako da su neki odredi preli u tu varoicu, a neki na planinu Zlatar, prema italijanskim poloajima kod Prijepolja. Drug Tito je svakoga dana obilazio po jedan odred. Tako je bio u rudarskoj eti Kralj evakog bataljona, zatim meu me-talskim radnicima iz Posavskog odreda, meu metalcima Kra-gujevca, pa je u razgovorima s tim drugovima doao na ideju da bi dobro bilo, umesto odreda, formirati brigade, vezane za odreenu teritoriju ali pokretne, sastavljene od najborbenijih ljudi, u prvom redu iz redova radnike klase, i to iz svih krajeva Jugoslavije. Drug Tito je ovako objanjavao potrebu stvaranja ovih brigada: 314 PRILOZI ZA BIOGRAFIJU Nae povlaenje i gubitak slobodne teritorije u zapadnoj Srbiji nisu imali za dalju nau borbu neke tragine posljedice, jer smo mi u to vrijeme ve imali slobodne teritorije i u Bosni i Hercegovini, u Hrvatskoj i Crnoj Gori. Mi smo i kasnije ne jedanput izgubili neku slobodnu teritoriju, ali smo uvijek osvajali jo vee teritorije. Gubitak jedne, znaio je za nas zadatak da osvojimo druge, ili iste sa jo veim prostorom, jer mi nismo smjeli dozvoliti smanjivanje naih baza kad je u isto vrijeme naa oruana snaga stalno rasla. Za svakim naim porazom morala je uslijediti jo vea naa pobjeda. To je zakon revolucionarne strategije i taktike. Revolucionarna borbena taktika zahtijeva stalne ofanzivne akcije, jer samo takve akcije ulivaju revolucionarni borbeni duh i novi polet onima koji se bore i onima koji tek dolaze u borbu. Drug Tito i drug Rankovi uputili su 14 decembra 1941 sledee pismo PK-u KPJ za Srbiju: Dragi drugovi,

Pred naom partijskom organizacijom u Srbiji nalaze se sada veoma vani zadaci od ijih izvrenja zavisi itav razvitak politikih prilika ne samo u Srbiji nego velikim delom i u svim zemljama Jugoslavije, pa ak i na itavom Balkanu. Te zadatke odreuju sledee injenice: 1) Partizanske jedinice u Srbiji povukle tj. se iz izvesnih krajeva, a privremeno je raskomadana jedinstvena osloboena teritorija. U naputenim krajevima pokuava da se uvrsti Nedi stvarajui, zajedno sa raznim etnikim bandama, narodnu vlast" naoruavajui kulake i druge reakcionarne elemente. 2) Nalazimo se na prekretnici u meunarodno-politikim odnosima. Pobedama Crvene Armije na Istonom frontu postalo je itavom svetu oito da je Hitlerov vojniki i politiki slom neminovan i blizak. U vezi s tim poela su vana pomeranja u meunarodnim odnosima, koja se odraavaju i u naoj zemlji. 3) Zbog strahovitog okupatorskog terora koji je u velikoj meri spreio kretanje naih poznatih kadrova, i zbog povezanosti naeg partijskog kadra sa partizanskim jedinicama, mnogi su se partijski aktivisti pa ak i itavi partijski forumi nali daleko od podruja svoga rada. ak i sam PK prilino je odvojen od velikog dela partijskih organizacija u Srbiji. Partijsko rukovodstvo u Srbiji mora imati pred oima ove injenice, odreujui pravac svog politikog rada. Povlaenje partizanskih jedinica iz Uzica i nekih drugih mesta ne pretstavlja neki osetljiviji vojniki poraz. Partizanske jedinice sauvale su svoju ivu snagu dok su istovremeno zadale teke -udarce neprijatelju, a to je glavni cilj partizanskog naina ratovanja. Ni u politikom pogledu povlaenje ne znai za nau BEZ IIJE POMOI 315 Partiju poraz. Nasuprot, mase znaju ceniti narodnu vlast koja je mesecima postojala na osloboenoj teritoriji. Nasilnika vlast Ne-dievih bandita samo e jo vie ubediti srpske mase u pravednost borbe koju vode partizanske jedinice. Prema tome, povlaenje iz nekih gradova i rejona nikako ne znai da je neprijatelju uspela uguiti oslobodilaki ustanak srpskog naroda, nego je taj ustanak samo preao na novi stepen svog razvitka. Da stvari stoje tako najbolji je dokaz injenica da Nedi nailazi na najvee tekoe pri pokuaju da na osvojenoj teritoriji organizuje svoju vlast i sprovede mobilizaciju. Ali, uprkos tome nema sumnje da to povlaenje ima i negativnih posledica, ne samo u pogledu materijalnih gubitaka nego i u tome to je privremeno pokolebalo jedan deo masa i omoguilo Ne-diu da politiki iskoristi postignuti uspeh i da se na toj bazi povee sa raznim etnikim frakcijama i tako ujedinjava reakcionarne elemente. Poslednja injenica vana je naroito jo i zbog poetka pro-mene u meunarodnim politikim odnosima. Pobede Crvene Armije na Istonom frontu stvaraju perspektivu brzog sloma Hitierove tiranije u Evropi. U vezi s tom injenicom pokazuju se ve znaci da se reakcionarne snage imperijalistikih zemalja okupljaju kako bi razoruale nacionalno-oslobodilake pokrete, koji niu iz narodnih dubina i pokreu nezadrive revolucionarne energije. Ta je akcija uperena u prvom redu protiv komunista i njihovog povezivanja sa masama. Taj se proces, koji e nesumnjivo uzimati sve veeg maha, poeo da odraava i u zemljama Jugoslavije, a naroito u Srbiji. Prvi znak tog procesa bio je napad etnika Drae Mihailovia na partizane. U poslednjim danima primeuje se sve vee ujedinjavanje etnikih frakcija svih boja na platformi borbe protiv nae

Partije. Isto se tako primeuje sve aktivnija saradnja svih etnikih frakcija sa okupatorima protiv partizanskih odreda. Na toj istoj liniji su i dodue neproverene, ali vrlo vero-vatne vesti da e okupatori prepustiti Nediu Sandak, Bosnu, Srem i Banat. Oito je, da se na taj nain okuplja jedan reakcionarni velikosrpski centar, koji e odigrati rukovodeu, kontrarevolucionarnu ulogu bez obzira na sudbinu nemakih i talijanskih okupatora. Taj reakcionarni velikosrpski centar opasan je za sve narode Jugoslavije. U njemu se nesumnjivo stvara sutranji glavni neprijatelj oslobodilake borbe naroda Jugoslavije, a danas je glavno uporite okupatora. Dakle, nema sumnje da je najodlunija borba protiv tog centra glavna politika zadaa nae Partije u Srbiji. Jasno je da su snage i mogunosti manevriranja tih reakcionarnih velikosrpskih snaga male i da postoje svi objektivni uslovi za njihovo potpuno unitenje. No taj proces je opasan utoliko, uko316 PRILOZI ZA BIOGRAFIJU liko naa Partija u Srbiji ne bude u pravi as savladala svoje organizacione slabosti. A te su slabosti velike. Istina je da se ne moe govoriti o opadanju politikog uticaja nae Partije. Nasuprot, taj uticaj je danas vei nego ikada. Obezbeeno je i opte politiko rukovodstvo. No, ima organizacija koje nisu povezane sa Pokrajinskim rukovodstvom, neka Okruna i Mesna rukovodstva nisu shvatila svoje zadae da ostanu kod svojih organizacija, nego su se udaljila sa partizanskim jedinicama. Sada se jasno pokazala tetnost klipsanja partijskih rukovodilaca za partizanskim jedinicama. I neki lanovi PK privremeno su odvojeni od organizacija i nisu u stanja kontrolisati njihov rad. ta vie, PK ne funkcionie danas jo kao jedinstveno telo, kao rukovodei centar Srbije. Ukoliko bi to stanje trajalo due vremena, partijska organizacija u Srbiji izgubie se u sitniarenju, doi e u opasnost jedinstvo politike linije, a time i uspesi koje je do sada Partija izvojevala. S obzirom na takav politiki poloaj i unutranje organizaciono stanje naih partijskih organizacija u Srbiji, pred nau Partiju u Srbiji postavljaju se sledei gorui zadaci: 1) Borei se istrajno i sa ne manje odlunosti kao do sada za jedinstveni nacionalno-oslobodilaki front srpskog naroda treba najodlunije politiki raskrinkavati i razbijati sve pokuaje pribi-ranja velikosrpskih reakcionarnih elemenata na bilo kojoj bazi. U prvom redu to vai za razne etnike frakcije. Uporedo sa takvom oivljenom politikom akcijom treba da se razvije i vojna akcija partizanskih jedinica protiv reakcionarnih Nedievih i etnikih bandi. U odnosu prema Drai Mihailoviu treba postupiti u sagla-snosti sa njegovim istupanjem na terenu. Svakako treba imati pred oima perspektivu ujedinjavanja svih nacionalno-oslobodilakih snaga srpskog naroda u okviru partizanskih jedinica. Ukoliko bilo koji etniki odredi koe nau borbu protiv okupatora i Nedia, treba ih razoruavati. Na teritoriji koju su oslobodile partizanske jedinice ne treba dozvoljavati formiranje bilo kojih drugih naoruanih formacija, osim partizanskih. 2) Partija mora rukovoditi diferencijacijom koja je poela otrije da se manifestuje u masama. Reakcionarni buroaski elementi branei svoje klasne interese otvoreno izdaju svoj narod, a time se izoluju od radnih masa, koje se okupljaju oko partizanskog pokreta i nae Partije, branei slobodu naroda i borei se istovremeno za bolji ivot. Ta je diferencijacija prirodan i nuan

proces. Zadaa nae partijske organizacije jeste da uvruje radnikoseljako jezgro u nacionalno-osloboilakom frontu, koje e jedino spreiti da reakcionarni buroaski elementi iskoriste plodove narodne borbe u svoje protivnarodne svrhe. Na selu treba naa Partija da po svaku cenu okupi oko sebe seosku sirotinju i osloni se na sitnog i srednjeg seljaka. BEZ IIJE POMOI 317 3) Treba posvetiti svu panju formiranju narodno-oslobodiia-kih odbora. Pogreno je misliti da su oni sada izgubili svoj znaaj. Nasuprot, narodnooslobodilaki odbori treba da budu u sadanjem vremenu glavna transmisija nae Partije sa masama. Njih treba formirati kako na osloboenoj, tako i na neosloboenoj teritoriji. "U njima treba da se nalaze borbeni pretstavnici svih onih politikih struja u narodu koje su za odluno produenje oslobodilake borbe, a naroito radnici i sitni seljaci. U neosloboenim krajevima narodnooslobodilaki odbori treba da su organi politike borbe naroda protiv okupatora i njihovih slugu. U osloboenim krajevima oni moraju istovremeno biti organi demokratske narodne vlasti. Oni treba da se brinu i za materijalno snabdevanje partizanskih jedinica. Oni su u svojoj delatnosti faktiki onaj organ preko koga itav narod uestvuje u opte narodnom ustanku. 4) Nasuprot reakcionarnih Nedievih i raznih etnikih velikosrpskih bandi, koje uspostavljaju tobonju narodnu vlast" u Srbiji, komunisti treba da postavljaju parolu za istinski demokratsku narodnu vlast koja e narodu dati sva demokratska prava i da aktivno rade na razbijanju organa vlasti koje uspostavlja Nedi. 5) Na podruju gde je Nedi uspostavio vlast treba razvijati ekonomsku borbu masa: za hleb, protiv nestaice namirnica, pekulacije itd. Ta borba mora postati jedna od najvanijih formi uvlaenja masa u borbu protiv Nedievog reima. 6) Treba svestrano popularisati SSSR i uspehe Crvene Armije. 7) Treba ojaati borbu za slogu i jedinstvo naroda Jugoslavije protiv okupatora. Treba otro istupati protiv pokolja Muslimana i Hrvata od strane velikosrpskih elemenata i otkriti srpskom narodu kome koriste takvi pokolji. Isto tako treba raskrinkavati Nedieva izdajniko trgovanje sa okupatorima na raun narodnih masa u Bosni, Sandaku, Hrvatskoj, Vojvodini itd. 8) Treba razviti partizansku delatnost po itavoj Srbiji. Reor-ganizovane partizanske jedinice treba vratiti na njihovo podruje. Treba istiti teren od okupatora, nedievaca i raznih etnikih bandi. Pri tome treba izbegavati frontalnu borbu i pridravati se partizanskog naina ratovanja. Partizanske jedinice treba da budu male ete od oko 50 boraca, lako pokretljive i neka dre inicijativu u svojim rukama, t. j. neka napadaju neprijatelja na najosetljivijim mestima, unitavajui njegovu ivu snagu i otimajui mu oruje i materijal. 9) Treba izvriti temeljito ienje i uvrenje partijskih elija po partizanskim etama, tako da one zaista postanu arite svega najboljeg i najhrabrijeg u etama. 10) Treba ojaati politiki rad u partizanskim jedinicama, proistiti ih i iznutra uvrstiti. Treba ve jednom izii iz okvira da se 318 PRILOZI ZA BIOGRAFIJU

BEZ IIJE POMOI 319 politiki rad u eti svodi na komentarisanje radio vesti. Treba razviti svestrani i ivi politiki i kulturno-prosvetni rad. Treba dobre, estite i odane borce primiti u Partiju i politiki ih podizati i savladati slabost da u etama ima nelanova Partije, koji su i bolji barci i odaniji naoj stvari od onih koji su jo uvek lanovi Partije a ispoljavaju kukaviluk, kolebanje i svestranu neaktivnost. 11) Treba, sa druge strane, ojaati agit.-propagandistiku delat-nost partizanskih jedinica u masama. Kuda god prolazi, partizanska jedinica mora za sobom ostavljati pozitivne politike tragove i masovne aktive, iz kojih e se raati partizanske jedinice, pa ak i partijske elije. 12) Treba ojaati mobilizaciju masa za partizanske odrede. Ba sadanji momenat e dati najodlunije i najvernije borce u partizanskim redovima. Naroito treba ojaati mobilizaciju radnika po gradovima. S obzirom na razvitak buduih borbi preporuuje se i formiranje pojedinih vrstih radnikih eta i bataljona, koji e biti udarna pesnica partizanskih snaga u Srbiji. 13) Treba svestrano ojaati organizacioni rad nae Partije. Ne-diev reim e biti sve slabiji, dok e se partizanski pokret sve vie razvijati. Njegova irina, meutim, zavisi od postojanja i svakodnevne ive delatnosti partijskih organizacija u masama. Treba bezuslovno obnoviti i uspostaviti partijske organizacije po svim okruzima. Okruna partijska rukovodstva, ukoliko nisu na svom podruju, treba ili da se vrate na svoj teren ili treba uspostaviti nova, koja e moi da ispunjavaju svoje zadatke. Treba smelo podizati nove kadrove, koji su se pokazali u borbi kao dobri. U Partiju treba privlaiti nove lanove, a istovremeno partijske organizacije treba istiti od kolebljivaca, dezertera itd. 14) PK mora obezbediti svoje rukovodstvo i kontrolu nad radom svih partijskih organizacija u Srbiji. U tu svrhu neka sebi potrai mesto odakle e takvo rukovodstvo obezbediti. Biro PK ne srne da se razilazi. PK neka formira aktiv instruktora, koji e da obilaze pojedine organizacije. lanovi biroa PK smeju da budu otsutni samo za krae vreme. 15) Treba svestrano ojaati partijski masovni rad a naroito agitacionu i propagandistiku delatnost. PK mora obezbediti mogunost tampanja i redovnog obavetavanja srpskog naroda o dogaajima u svetu i stavu nae Partije. 16) Treba podizati i vaspitavati nove rukovodee kadrove jer nam je neprijatelj u tom pogledu zadao teke udarce. Treba pravilno rasporediti raspoloivi aktiv, pri emu treba kadrove maksimalno uvati. Drugovima na terenu treba dati najveu moguu pomo. Nikako nije dozvoljeno slati kadrove u nepoznate prilike gde neprijatelj moe da ih uniti, nego treba prethodno ispitati sve prilike i mogunosti, to nikako ne znai da naim aktivistima t treba oduzeti ve u prilinoj meri steenu smelost i prodornost. Naprotiv, ove divne osobine treba razvijati i dalje, uvajui kadrove kao enicu oka svog. 17) Treba popularisati nau Partiju u masama, objanjavajui njen stav po pojedinim pitanjima i mobiliui mase u sprovoenju partijske linije. 18) Treba posvetiti najveu panju radu meu omladinom. U tom pogledu PK je duan dati svu pomo PK-u SKOJ-a u izvravanju njegovih zadaa, koje je dobio precizirane od CK .SKOJ-a.

Ti zadaci su nesumnjivo teki, ali naa partijska organizacija u Srbiji moe ih sa uspehom resiti i mora ih resiti. Od brzine, elastinosti i odlunosti u reavanju tih zadataka zavisi uspeh nae borbe na iduoj etapi, koja se ve pred nama otvara. S drugarskim pozdravom, CK KPJ Tito Marko." U toku priprema za osnivanje Proleterske brigade, itali-janska divizija zamalo to nije uspela da opkoli kuu, u selu Drenovi, izmeu Zlatara i Bitovika, u kojoj se nalazio drug Tito s nekoliko lanova Vrhovnog taba. Jedna eta italijanske divizije Pusteria" bila je dola na stotinjak metara od kue porodice Radakovi u kojoj je bio smeten Vrhovni tab. Pod vatrom, drug Tito se povukao iz kue i s nekoliko pratilaca zauzeo poloaj. Italijani su prodrli u kuu, zapalili je i ubili Julku, enu Milije Radakovia1, koja je no ranije rodila dvojke. Jedan rirtizan, pre nego to su Italijani uli u kuu, odneo je blizance, brata i sestru, u umu. Uto je dola u pomo jedna eta Uikog odreda i potisnula Italijane, ali su oni uspeli da pre toga ubiju jo jednu enu i pet seljaka iz susedstva. Iz sela Drenove Vrhovni tab je preao na levu obalu Lima, pa se posle uputio na sever, ka mestu Rudo, gde sue okupljali pojedini bataljoni radi formiranja Prve proleterske brigade. Nedelju dana posle osnivanja Prve proleterske brigade, 21 decembra 1941, Tito je poslao sledee depee u Moskvu: 22 novembra zapoele su 3 motorizovane nemake divizije sa tenkovima i avijacijom i zajedno sa nedievskom vojskom optu ofanzivu protiv partizana u Srbiji na frontu od 150 km. Nakon 1 Milija Radakovi, iju su enu ubili vojnici divizije Pusteria" bio je tada partizan Mileevskog odreda. On je dva dana posle ove nesree doao na zgarite, odloio puku, sahranio enu, krstio blizance, sinu dao ime Slobodan, a erci Sloboda. Koliko sam mogao da saznam posle rata, Milija Radakovi preselio se u Vojvodinu, a Slobodan i Sloboda ve su pioniri. 320 PRILOZI ZA BIOGRAFIJU osmodnevne borbe izgubili smo skoro sve gradove u zapadnoj Srbiji, ukljuivi i Uzice. Vrhovni tab partizana povukao se sa jednim delom vojske u Sandak, a ostale partizanske jedinice ostale su i dalje na terenu u Srbiji i vode ponovnu borbu sa okupatorom na partizanski nain. Ta je ofanziva imala samo te posledice to smo izgubili gradove, ali okupatoru nije uspelo da nas razbije i uniti. Vrhovni tab partizana povukao se sa jednim delom partizanskih odreda u Sandak gde je odmah poela borba sa Talijanima. Osvojili smo Novu Varo i neka druga mesta. U Sandak je po naem nareenju stiglo i 3.000 crnogorskih partizana. U borbi sa okupatorima i nedievcima uestvovali su samo nai partizani, a vei deo eta Drae Mihailovia preao je Nediu. Drugi, mali deo, koji je ostao Mihailoviu, oko 200300 ljudi, gledao je nau borbu pasivno i tada zajedno s njime pobegao u Bosnu. CK Partije i Vrhovni tab partizana formirao je u Sandaku 1 proletersku brigadu od srpskih i crnogorskih partizana. To je udarna brigada koja e imati uvek da reava najtee zadatke. Na putu u Bosnu brigada je razbila 3 kolone talijanske vojske koja je zajedno sa etnicima napala na nas kod mesta Rudo. Jedna kolona od 200 ljudi potpuno je unitena, zarobljeno je

116 talijanskih vojnika, izmeu njih 4 oficira, 5 bacaa mina, 9 pukomitraljeza, 2 teka mitraljeza, 600 bombi, 300 mina za bacae, 15 konja i mnogo municije kao i oprema za 151 tal. vojnika. Vrhovni tab je doveo Proletersku brigadu u Bosnu zbog teke situacije u koju su zapali bosanski partizani, jer Nemci i Talijani uurbano naoruavaju etnike, okupljaju svu srpsku reakciju kako u Bosni tako i u Srbiji, koja vri usiljenu propagandu protiv partizana i priprema novi udarac sada u Bosni protiv nas. Oni pokuavaju izazvati rascep kod bosanskih partizana, to im je delimino i uspelo jer su neke partizanske ete prele u etnike. Dolazak vaa pomoi uinio bi tome kraj, jer bi to imalo ogroman moralni znaaj za nau daljnju oslobodilaku borbu. 29. XII. 1941 g. Za Vrhovni tab komandant Tito. Poto smo u Srbiji izgubili sve aerodrome, ostaje nam zasada samo jedan u Bosni Sokolac. On je dobar i za sputanje tekih bombardera. Aerodrom je osiguran jednim bataljonom Proleterske brigade. Oznake i signali za sputanje su sledei... Oekujemo avione svakog dana i noi. Poaljite automatskog oruja, municije, bacae mina, brdske topove i drugo. Poaljite i nekoliko vaih vojnih speca. 29-XII-1941 g. Valter." Ova izmena telegrama sa Moskvom ila je dosta sporo, jer je Tito bio primoran da sve svoje telegrame alje kurirom u DRUG liiu NA MLINISTU, 1942 GODINE DRUG TITO U PETOJ OFAN-IVI NEKOLIKO DANA POSLE RANJAVANJA. KRAJ NJEGA STOJI Dr IVAN RIBAR (Snimak generalpukovnika Sava Orovia) iOO.000 100.000 PajxciviapaKa y 3JiaTy OHa] kojm noene mvisa mjim KOMyHMCTHHKOr Oeaj 3jiOMHHai( oai^MO je 3eMAy y HaJBetiy Hecpefiy. Kao ojbiueBHSKM areHT, OMJ CKBpH^BMTe. upKaeS, JlOflOS M APVMCKM pasoJHMK xTeo je Aa opraHM3yje y somam cojeTCKy peny6jiMKy, a k tom je yo6pa-3ho Aa je oh no3BH Aa ,,ocho6oah" mpoa 3a ocTBpeite Tora uhab oh ce cnpeMa y ujnaHCKOM rpafjaHCKOM paTy u y Cos-jeTCKoj Yhhjh, rAe je yno3Ho cw repo-pmTKmte MeTOA THV-a, MSTd^e ckph- icyjiType h KmaonmCKor yHHUTMWka >KH(OTa. Osa ibeioea nocjio0O4HJia<tKa Koja je H*a.ia 4a yTpe ny-T 6o.i.ujcBH.tiy, tom HajrpoaHHjeM no-.iHTHMKon pe*My Ha CBeTy, ojyje.ia je HMaiM, loCpo na h *hbot xn*a. tama Ay.ni. Oa je ca.*o nopeieTHM cejuana h rpa^aHiiHa h y HeonncMBy 6e4y h fTopymeHe upKBe h cnaa>eua c&ia rpa-roBH cy KOJHMa je oh npouno. CTora je osaj onacHH 6anAT t seMJbH yueH>eH ca 100.000 PajxcMapaKa y Onaj kojh AOKame 4a je obot 3,iOMiinua yMnnno Sesonacmim h.im ra npe4a HaJfijiHMCoj HemaMKoj imbcth He amo uiTO he ao6mth Harpa.jy 04 100.000 PajxcMapaKa y 3MTy, Hero he THM H3BPIUHTH H jeAHO HaqHOIWJUO mao jep he oc.ioGojhtm napoji 11

OT8U0HHy 0,1 0MH8 OOJblUeSMIKOr KpBaeor tepopa. VRHOVNI ZAPOVEDNIK NEMACKIH TRUPA U SRBIJI ZA VREME RATA RASPISAO JE UENU OD STO HILJADA RAJHSMARAKA U ZLATU ZA GLAVU DRUGA TITA BEZ IIJE POMOI 321 Zagreb, gde se nalazila radio-stanica. To je uzimalo dosta vremena. Ali, izbijanjem Proleterske brigade na prostor severno od Sarajeva, na prostor Romanije, Vrhovni tab se zadrao u tome kraju vie od tri nedelje, tako da je radio-telegrafista iz Zagreba doao u Rogaticu, gde je predao pozivne znake i novu ifru, pa su uskoro zatim radio-telegrafisti Vrhovnog taba obezbedili daleko bru vezu s Moskvom. Tako se stvorila mogunost za gotovo svakodnevnu izmenu misli izmeu naeg Vrhovnog taba i Kominterne. Tome je pripomoglo i stvaranje nove osloboene teritorije. Posle Druge nemake ofanzive nae jedinice prele su u kontranapad i oslobodile iroko podruje juno od Sarajeva s nekoliko gradova, pa se Vrhovni tab smestio u Fou, koja je bila sedite Vrhovnog taba tri i po meseca. Ova osloboena teritorija naslanjala se na osloboene krajeve u Crnoj Gori i Hercegovini. Prvih dana februara 1942 iz Moskve je stigla jedna depea koja je trebalo da pretstavlja odgovor na na zahtev da nam se uputi izvesna materijalna pomo. Ta depea glasi: ...Postoji mogunost da u najblioj budunosti poaljemo kod vas ljude... Javite detaljno gde moe da se spusti na avion. Kakve pozivne signale moete vi da napravite da bi avion mogao tano i lako da se spusti na zemlju? Imate li avionskog benzina?" Odmah zatim iz Moskve je, 13 februara, bio upuen zahtev da na Vrhovni tab uputi jedan proglas narodima porobljene Evrope. Taj telegram glasi: Bilo bi poeljno da Vrhovni tab partizana u ime jugosloven-skog naroda istupi s kratkim proglasom narodima okupiranih zemalja, naroito ehoslovake i Francuske. U tom proglasu, ukazujui na to kako se bori va narod za slobodu i nezavisnost, Vrhovni tab apelovao bi na te narode da ne proizvode ratni materijal i ne daju sirovine i hranu krvavom Hitleru, da na sve naine dezorganizuju njegovu ratnu mainu, da razvijaju partizanski pokret protiv okupatora i da svim silama izvojuju puni poraz smrtnog neprijatelja svih naroda Evrope nemakog faistikog imperijalizma. Takvom proglasu mi bismo mogli dati najiru publikaciju u tampi i preko radija. Javite vae miljenje..." Na ponudu Moskve da poalje u Jugoslaviju svoje ljude Tito je odgovorio 17 februara 1942, traei pre svega materijalnu pomo: Nama su hitno potrebni lekovi, naroito protiv tifusa. U toku ofanzive 160 boraca je teko premrzlo na nogama... 21 322 PRILOZI ZA BIOGRAFIJU Poaljite nam municiju, automatsko oruje, obuu i materijal za odeu boraca. Poaljite avionom i bacite padobranima na abljaku kod Durmitora u Crnoj Gori. Ovde je ponovo pao veliki sneg i aerodromi nisu sposobni za sputanje, osim u sluaju ako [avioni] imaju skije.

Vrhovni tab se nalazi u gradu Foa, na osloboenoj teritoriji Bosne. Vae poiljke imale bi ogroman moralni i politiki znaaj." "s Istog dana poslata je sledea dopuna: ,,...U vezi sa telegramom o odreivanju sputanja padobranima oruja i ljudi na abljak u Crnoj Gori, dopunjujem: mesto je sasvim osigurano na potpuno osloboenoj teritoriji. Odmah se mogu spu-Stati ljudi i materijali, a mi emo odmah pristupiti organizaciji aerodroma. Radi sputanja velikog aviona u budunosti poaljite hitno vie raznih automata, mitraljeza, municije, signalne materijale rakete, lake peadiske topove s municijom. Orijentacija za avion 43,816,48 istono od Pariza. Na tri vae crvene rakete mi emo odgovoriti sa tri vatre na rastojanju od 50 metara. Poinjemo od 23 februara." Vrhovni tab ve je bio poslao Mou Pijade na Durmitor da organizuje aerodrom i da izvri sve ostale pripreme za doek sovjetske pomoi. Tito je Mou Pijade jednim pismom od 25 februara obavestio: Ja jo nisam dobio nikakvog obavetenja od Djede o poseti. Samo sam dobio jedan vrlo vaan telegram u kome kae, odnosno predlae da Vrhovni tab partizana u ime naroda Jugoslavije uputi jedan proglas na sve evropske narode, a naroito na Francusku i ehoslovaku, u kome bi ukazivao na potrebu borbe protiv okupatora, na primere kako se jugoslovenski narodi bore itd. Djeda je o tome traio nae miljenje i kae da bi oni mogli dati tom proglasu najiru publikaciju putem radija i tampe. Razume se da sam odmah odgovorio nau saglasnost, jer je to zaista velika poast za nau Partiju i na partizanski pokret. Nadamo se da e za ne-kolik'o dana taj proglas biti objavljen." Tito je, zatim, javljao Moskvi 23 februara: Primili smo va telegram od 13. II. 1942. Pozdravljamo va predlog za izdavanje proglasa u ime naeg Vrhovnog taba partizanske i dobrovoljake vojske Jugoslavije. Dajte taj proglas i radio-telegrafskim putem na jugoslovenskom ili engleskom jeziku radi objavljivanja na naem jeziku u tampi." BEZ IIJE POMOI 323 Posle nekoliko dana bio je gotov nacrt proglasa koji je upuen u Moskvu radiotelegrafski. Evo njegovog teksta: NARODIMA OKUPIRANIH ZEMALJA EVROPE Vie od deset meseci narodi okupirane Jugoslavije vode uporni i krvavi rat protiv Hitlerovih i Mussolinijevih pljakakih bandi, protiv jugoslovenskih kvislinga generala Nedia, Pavelia, Pe-anca i drugih. Porobljeni narodi Jugoslavije podigli su se da orujem u rukama zajedno sa narodima Sovjetskog Saveza i herojskom Crvenom Armijom vode borbu protiv zajednikog neprijatelja za svoju slobodu i nezavisnost. Nai herojski partizani u Jugoslaviji, u poetku malobrojni i skoro goloruki, u borbi su otimali oruje od okupatora i oruali njime seljake koji su se podigli. Na taj nain partizanski odredi u Jugoslaviji postali su sve brojniji i prerasli su u pravu narodnu armiju, koja je ve u toku deset meseci zadavala teke udarce okupatorskim trupama i bandama narodnih izdajnika Nedia, Pavelia i drugih. Bez obzira na uasan teror, jugoslovenski partizani koje je or-ganizovala Komunistika partija Jugoslavije unitavali su sve to je moglo da slui hitlerovskim bandama za voenje rata. Oni su unitavali eleznike pruge,

mostove, telegrafe, fabrike, rudnike, ito, razne sirovine itd. Okupatoru je postalo vrue pod nogama u Jugoslaviji. Njemu nije uspelo da iskoristi bogatstva Jugoslavije za svoj pljakaki rat. Protiv partizanskih odreda okupator je slao velike ratne ekspedicije, i to ele divizije sa motorizacijom, tenkovima, avionima itd. Ali njima nije uspelo da unite partizanski pokret. Oni su se nadali da nas unite zimi, ali ini i to nije uspelo. Mi smo izdrali stranu zimu u svakodnevnim borbama sa okupatorima i njihovim saveznicima, iako ravo odeveni. U ovom Narodnooslobodilakom ratu rtvovali su svoj ivot ne desetine, ve stotine hiljada najboljih sinova jugoslovenskih naroda. Ali na narod zna da je bolje poginuti u borbi sa orujem u rukama, nego predati se bez otpora na postepeno mrcvarenje i unitenje. Mi ne samo da smo sauvali samo svoju ivotnu snagu i borbeni duh. ve smo oslobodili vei deo Jugoslavije. Mi smo ubeeni da e faistike zveri biti unitene. Mi nastavljamo nau borbu za slobodu i nezavisnost naroda Jugoslavije. Narodi okupiranih zemalja Evrope Francuske, ehoslo-vake i dr. U ime naroda okupirane Jugoslavije, Vrhovni tab narodno-oslobodilake, partizanske i dobrovoljake vojske obraa vam se sa sledeim pozivom: ' 21* 324 PRILOZI ZA BIOGRAFIJU Podiite se na borbu protiv mrskog neprijatelja svih naroda, nemakog faizma. Unitavajte eleznike pruge, rudnike, fabrike, mostove, sirovine itd. Sabotirajte proizvodnju ratnog materijala. Ne dajte faistikim gadovima hleba i druge namirnice. Stvarajte partizanske odrede, diite narod na ustanak i unitavajte ivu snagu neprijatelja. Herojska Crvena Armija nosi slobodu svim narodima u Evropi, ali mi treba i sami da se borimo da bi bili dostojni te slobode. IVEO USTANAK-SVIH POROBLJENIH NARODA EVROPE PROTIV OKUPATORA. 2IVELA HEROJSKA CRVENA ARMIJA. IVEO DRUG STALJIN. ZIVEO SOJETSKI SAVEZ." Tih dana, na zahtev Moskve, poslati su detaljni izvetaji 0 razvoju borbe u Jugoslaviji, kao i izvodi iz proglasa CK i drugih materijala CK KPJ. Na dan 5 marta stigao je odgovor iz Moskve, u kome se kritikovala linija CK KPJ u ustanku, a naroito zbog stvaranja proleterskih brigada. Pregledajui itavu vau informaciju dobija se utisak da sa izvesnim [pravom] pristalice engleske i jugoslovenske vlade sumnjaju da partizanski pokret dobija komunistiki karakter i da se usmerava ka sovjetizaciji Jugoslavije. Zato je na primer bilo potrebno organizovati specijalnu proletersku brigadu? Pa sada se osnovni i neposredni zadatak sastoji u tome da se ujedine svi an-tihitlerovski elementi, da se razbiju okupatori i izvojuje nacionalno osloboenje. Kako objasniti tu injenicu da pristalicama Engleske uspeva da formiraju oruane jedinice protiv partizanskih odreda? Zar osim komunista i njihovih simpatizera nema drugih jugoslovenskih rodoljuba sa kojima biste se zajedniki mogli boriti protiv okupatora? Teko je saglasiti se s time da London i jugoslovenska vlada idu sa okupatorom. Tu mora da postoji neki veliki

nesporazum. Mnogo vas molimo da ozbiljno razmislite o itavoj vaoj taktici i delovanju 1 da proverite da li ste uinili sve to je mogue sa svoje strane da se stvori istinski jedinstveni nacionalni front svih neprijatelja~*Hi-tlera i Mussolinija u Jugoslaviji radi ostvarenja zajednikog zadatka: isterivanja okupatora i porobljivaa. Ako niste, hitno predu-zmite mere i informiite nas. Djed a." Na ovakvo gledanje Moskve, Tito je u ime CK-a poslao 9 marta sledei odgovor: BEZ IIJE POMOI 325 ,,Na osnovu naih informacija vi ste napravili pogrene zakljuke. Pristalice londonske vlade ne sarauju sa okupatorima otvoreno u borbi protiv partizanske i dobrovoljake vojske Jugoslavije, i to ne svi. Oni se bore protiv nas pod imenom Nedia, koga nazivaju najboljim sinom Srbije. Odredi Drae Mihailovia vie ne postoje, svi su oni sada u redovima vojske Nedia. To su andari, oficiri i podoficiri i banditske grupice etnika K. Peanca. Pristalice londonske vlade od samog poetka postanka partizanskog pokreta u Jugoslaviji odluno se izjanjavaju protiv oruane borbe sa okupatorima, govorei da to izaziva represalije nad stanovnitvom. Takve poglede imao je i Draa Mihailovi. I ba zbog toga se nama i suprotstavljaju oruanom snagom. Zato im okupatori i daju ratni materijal za borbu protiv nas. Ali to su malobrojne grupice samo u Srbiji i Bosni. Vrhovni tab partizanske i dobrovoljake vojske ima do 200.000 boraca. To nisu samo komunisti i simpatizeri, ve takoe i pristalice raznih partija pravi rodoljubi. I kod nas ima oficira, ak i generala, ali su oni poteni rodoljubi. Proleterske brigade mi nismo stvorili u poetku, ve zimi u decembru mesecu, kada se za to ukazala potreba. To su pokretne jedinice radnika i seljaka koje su spremne da stupe u borbu gde im se naredi. One slue kao primer kako se treba boriti za svoju nacionalnu nezavisnost. To je imalo ogromnog uticaja na druge partizanske jedinice i jedinice dobrovoljaca. Kod nas seljaci u masama ele da stupe u proletersku brigadu, ali mi to ne radimo. Zbog toga smo mi i stvorili dobrovoljake jedinice da bi sve rodoljube sjedinili u borbi protiv okupatora. Mi ne stvaramo nikakve sovjete, ve stvaramo narodnooslo-bodilake odbore. Poaljite posmatraa iz VKP(b). >Mi imamo sve dokumente o izdajnikom radu raznih pristalica Londona. Mi raspolaemo izve-tajem generala Novakovia za londonsku vladu, koji otro optuuje Drau Mihailovia i petu kolonu. Taj izvetaj on bi hteo da preko vas uputi u London. Nama su potrebni oruje i municija. To je najbolji nain stvaranja nacionalnooslobodilakog fronta. Kod nas postoji ogroman broj onih koji hoe da se bore protiv okupatora, ali nema oruja. V a 11 e r." Sutradan, 10 marta, Tito je dobio iz Moskve radiogram u kome se stavljaju primedbe na projekat naeg proglasa narodima porobljene Evrope. U tome odgovoru iz Moskve, pored ostalog, trailo se da se izbaci reenica koja govori o tome da je komunistika partija organizator ustanka. Puni tekst toga telegrama od 10 marta glasi: 326 PRILOZI ZA BIOGRAFIJU

Da bi va proglas mogao izazvati eljeni utisak, trebalo bi izmeniti neka mesta koja mu sada daju partiski karakter. Predlaem: 1) U poetku drugog pasusa precrtati reci: koje je organizo-vala komunistika partija". 2) Dodati na kraju etvrtog pasusa: Hitler ne moe izdrati u borbi protiv mone koalicije Amerike, Engleske i SSSR, oko koje se zbijaju svi slobodoljubivi narodi". 3) Izmeniti zavretak poslednjeg pasusa na ovaj nain: Pobeda herojske Crvene Armije jeste pobeda svih naroda Evrope, ali mi se moramo sami boriti kako bi dali sve za pomo pravednoj stvari SSSR, Engleske i Amerike i samim tim. ubrzali svoje sop-stveno osloboenje". 4) Staviti samo dve parole: ivela jedinstvena borba svih ugnjetenih naroda protiv okupatora" i ivela naa pobeda nad zajednikim neprijateljem". 5) Ne bi li se mogli dati potpisi nekih lanova Vrhovnog taba? 6) Zato se vi potpisujete sa Tito"? Nije li bolje potpisivati pravo prezime?" CK KPJ se sloio s ovim primedbama iz Moskve, pa je u tom smislu odgovoreno: Mi se u potpunosti slaemo sa vaim primedbama o potrebi ispravljanja proglasa. Molimo da sami nainite te ispravke i da nam javite kada moemo da ga objavimo kod nas. Tito se sada ne moe potpisivati pravim prezimenom jer bi to dovelo do velike provale i stavilo bi u opasnost ivote mnogih ljudi u HrvatSKv^j. Potpis Tito sada je veoma poznat u itavoj zemlji, a naroito u naoj oslobodilakoj vojsci..." Dok se vodila ova diskusija preko radija oko sadrine proglasa, izmenjivane su depee i oko slanja pomoi iz SSSR-a. Tito je 22 februara 1942 izvetavao Moskvu: Kad se vai avioni budu uli u pravcu abljaka, onda emo mi da zapalimo jednu veliku vatru, a vai piloti treba da odgovore sa tri crvene rakete. A kad mi zapalimo jo tri vatre, neka piloti onda puste padobrane. Visina abljaka 1500, a Durmitora 2500. Pazite na Durmitor. BEZ IIJE POMOI II 327 Nama je hitno potrebna municija za puke 7,9 milimetara i za rune mitraljeze 7,9 Z. B. Zbrojovka. Potrebna su takoe razna eksplozivna sredstva sa uputstvima. To je za dizanje eljeznikih pruga i mostova. Po mogunosti poaljite paklene maine sa uputstvima, signalne rakete sa pitoljima, rune automate i nekoliko protivavionskih mitraljeza, durbina za komandire i kutije za zavese od dima. Dostavite nam dovoljno vojne opreme i mi moemo da mo-biliemo jo 100.000 boraca. III Dolazak kod nas nekoliko desetaka padobranaca imao bi ovde ogromno moralno i politiko dejstvo. Oni bi ovde bili potpuno osigurani." Moa Pijade je ekao na Durmitoru, ali se sovjetski avioni nisu pojavljivali. Zato mu je drug Tito pisao 5 marta: ...Vjerujem ti da si nestrpljiv zbog uzaludnog ekanja, ali ti mora biti naisto s tim da e morati ekati jo prilino dugo. To ne ide tako jednostavno. Danas sam opet urgirao kod Djede i nadam se skoro povoljnom odgovoru. ...Neka te ne zbunjuje to e jo morati da eka."

U pismu od 14 marta drug Tito je pisao Moi Pijade: Ti budi jo malo strpljiv, jer se ipak nadam posjeti..." U meuvremenu, drug Tito je obavetavao Moskvu o toku operacija u Jugoslaviji. U telegramu od 22 februara on je javljao: Ratni izvetaj. Okupatori i njihovi saveznici, izdajnici Pave-li. Nedi i drugi, nadali su se da e u toku ove zime unititi partizanski pokret u Jugoslaviji. Oni su u toku zime organizovali -protiv partizana nekoliko kaznenih ekspedicija, ali su se sve one zavrile s neuspehom. Posle poslednje neuspene ofanzive Nemaca i ustaa u Bosni, nemake trupe brzo su napustile Bosnu i otile, jedan deo u pravcu Maarske a drugi u pravcu Srbije i turske granice. Iz Srbije Nemci takoe odlaze u pravcu Turske i severa. Umesto Nemaca su doli Italijani i u Srbiju Bugari. Dosada se bugarski vojnici nisu ravo ponaali prema stanovnitvu u Srbiji. 328 PRILOZI ZA BIOGRAFIJU Neki bugarski vojnici preli su na stranu naih partizana. Javite Bugarskoj kompartiji da uputi proglas vojnicima koje upuuju protiv jugoslovenskih partizana, u kome e ih pozvati da prelaze na stranu partizana, a mi bismo tu od njih organizovali partizanske odrede i zatim, kad doe vreme, prebacivali ih u Bugarsku. Valter." U drugoj depei Tito je javljao: 2 marta mi smo razbili Italijane i etnike kod Viegrada, koji su pokuali da prodru na osloboenu teritoriju. 8 marta opkolili smo i zarobili kod Viegrada itav Nediev operativni tab na tom sektoru. Zarobljeni su: 5 oficira i 120 etnika i zaplenjena tabska arhiva, i mnogo ratnog materijal. Ta prepiska u potpunosti potvruje nae optube pristalica Drae Mihailovia i jugoslovenske vlade u Londonu. Optube da oni direktno i indirektno sarauju sa okupatorom. Zato sarauju? Sarauju zato to su okupatori obeali Bosnu u isto vreme i Hrvatima i Srbima samo da ratuju protiv partizana. Okupatori razvijaju sada kod Hrvata kao i kod Srba hegemonistike apetite samo da se raspiruje bratoubilaki rat i skree panja narodnih masa, u Srbiji i Hrvatskoj, od oslobodilakog rata protiv okupatora. Ali tome smetaju partizani i Kompartija, koji se bore za bratstvo i jedinstvo svih naroda Jugoslavije, koji su za odlunu borbu protiv okupatora. Zbog toga nas i mrze i organizuju protiv nas pomou okupatora razne etnike odrede, zbog toga su i okupili sve reakcionarne elemente i raznu bagru u borbi protiv Narodno-oslobodilakog pokreta. Molimo da traite od jugoslovenske vlade u Londonu objanjenje o toj saradnji sa okupatorom. U ime itavog jugoslovenskog naroda i Narodno-oslobodilake partizanske i dobrovoljake vojske mi se odluno borimo protiv izdajnikog rada oficira Drae Mihailovia, Dangia i drugih, koji nam zabijaju no u lea u vreme kada mi vodimo krvavi i teki rat sa okupatorom i mnogobrojnim neprijateljima, a za slobodu i nezavisnost nae zemlje." U to vreme okupator je u zajednici s etnicima Drae Mihailovia otpoeo sve jae napade protiv osloboene teritorije u Crnoj Gori i Sandaku, a takoe je javljano i o koncentracijama Nemaca i ustaa na severu. Nae jedinice, koje su itavu zimu provele gotovo u stalnim borbama, mnogo su trpele od gladi, a najvie od nedostatka municije. Tito je 19 marta ponovo pitao Moskvu:

Kod nas je kritina situacija zbog nedostatka municije. Molimo uinite sve da nam poaljete municiju i ratni materijal. Javite moemo li se nadati i kada." BEZ IIJE POMOI 329 Odgovor na ovu depeu nije doao brzo, ali su zato iz Moskve 22 marta javili da se odustalo od objavljivanja naega proglasa narodima porobljene Evrope, to nam je ranije traila Moskva, i u kome smo usvojili sve primedbe koje su dole iz Moskve. U telegramu je stajalo: Poto smo se posavetovali u vezi sa objavljivanjem proglasa Vrhovnog taba, doli smo do zakljuka da u interesu stvari treba privremeno zadrati objavljivanje dok konano ne budu raicena pitanja u odnosima izmeu Sovjetske vlade i Jugoslovenske vlade. (Vreme objavljivanja javiemo vam unapred.)" Dakle, zbog raiavanja pitanja u odnosima izmeu sovjetske vlade i emigrantske vlade u Londonu" odlae se objavljivanje proglasa. A nedelju dana kasnije iz Moskve je doao telegram kojim se odlae i slanje simboline materijalne pomoi. Umesto nje saveti da oruje otimamo od neprijatelja i da ga racionalno upotrebljavamo. Taj telegram od 29 marta glasi: Ulau se svi napori da vam se pomogne naoruavanjem. Ali su tehnike tekoe ogromne. Na njihovo savlaivanje u skorom vremenu naalost ne treba raunati. Molimo vas imajte to u vidu. Postarajte se na sve naine da dobijete oruje kod neprijatelja i da racionalno iskoriujete oruje koje imate." Uprkos svim tekoama, ustanak u Jugoslaviji uspeno se razvijao. U zapadnoj Bosni, gde se na elu ustanka nalazio uro PucarStari, stvorena je velika osloboena teritorija. U Hrvatskoj se sve vie poveavao broj partizanskih odreda. Zato je neprijatelj odluio da uniti centar ustanka. U meuvremenu ve su se nazirali pravci Tree neprijateljske ofanzive. Italijani su bili pred ajniem. Nemci i ustae nadirali su sa severa. Glad je velika i jede se gotovo stalno zobeni hleb pomean sa divljim krukama. Tito je sasvim omraveo. Ali najtee od svega je nedostatak municije. Na frontu etnici dozivaju partizane: Hej vi Staljinovi petmetkovii... Jedna teka zima bila je na izmaku. Dolazilo je prolee. U jednoj depei, 23 aprila, Tito je opet pitao Moskvu: Moemo li se skoro nadati oruju i municiji? Odgovor nije trebalo dugo ekati. Moskva je odgovorila brzo: Kako smo vam ve ranije saoptili, u najskorije vreme, iz razloga koje razumete, vi naalost ne moete raunati da odavde 330 PRILOZI ZA BIOGRAFIJU dobijete municiju i automatsko oruje. Glavni uzrok jeste nemogunost prebacivanja. Zbog toga je potrebno da vi maksimalno i najracionalnije iskoristite sve postojee mogunosti, a meu njima i najmanje pa i najtee mogunosti da se sami snabdevate na licu mesta. Na taj nain, bez obzira na vrake tekoe, treba produiti i razviti oslobodilaki rat, drati se i odbijati udarce neprijatelja, dok ne bude postalo moguno... Raskrinkavati pred narodom izdajnike postupke etnika konkretno, dokumentovano i ube-dljivo svakako je potrebno, ali u sadanje vreme bilo bi politiki celishodno da to uinite optim obraanjem na jugoslovensku vladu, podvlaei da jugoslovenski patrioti koji se bore s pravom

od nje oekuju podrku ne dozvoljavajui da oni koji istupaju u njeno ime zabijaju no u lea Narodno-oslobodilakoj partizanskoj vojsci kada se ona bori protiv podlih okupatora. To znai raskrinkavati, ali za sada ne prelaziti na direktan napad na samu vladu. Trebalo bi ostvariti organizaciju nacionalnog komiteta pomoi oslobodilakoj vojsci jugoslovenskog naroda i to od poznatih za srpske, hrvatske, crnogorske i slovenake borce koji bi istupali u zemlji i inostranstvu sa nacionalno politikom platformom borbe narodno-oslobodilake partizanske vojske. Molimo promislite o ovim naim savetima i saoptite nam vae primedbe, a takoe i konkretne mere koje preduzimate u ovom pravcu." Neprijatelj je sve dublje prodirao na osloboenu teritoriju uprkos ogorenom otporu koji mu je svugde pruan. Kod aj-nia su borci Druge proleterske brigade upali u italijanske rovove i zaplenili pet hiljada metaka. Ali u Crnoj Gori moralo se izvriti povlaenje na itavom frontu, jer su etnici i Italijani bili daleko nadmoniji. Da je bilo municije, moglo se neto uiniti. Ali u njoj se strano oskudevalo. Iz okoline Bijelog Polja javljeno je 30 aprila da su engleski avioni bacili etnicima kod sela tavalj i titovica 37 mitraljeza, 4 poljska topa, mnogo municije, sanitetskog materijala i zlata. Vetar je odneo padobrane s teretom do muslimanske milicije. Konano, pod pritiskom Nemaca, Italijana, etnika i ustaa Vrhovni tab napustio je Fou povlaei se prema Pivi. Drug Tito je 24 maja 1942 javljao: ,,Od 20 maja nalazim se... na crnogorskom sektoru fronta. Situacija je ovde kritina... Nai partizanski bataljoni su neprekidnim borbama sasvim iscrpeni, a sem toga nema vie municije. Mi moramo da izvedemo vei deo bataljona iz Crne Gore da ne bi bili uniteni. itav narod proklinje jugoslovensku vladu u Londonu koja preko Drae Mihailovia pomae okupatoru. Sa svih strana meni BEZ IIJE POMOI 331 borci i narod postavljaju pitanje: Zato nam Sovjetski Savez ne alje pomo? Pa makar da poalje municiju i automatsko oruje!" Sa nevienim heroizmom bore se nai partizani. Evo primera: borci i komandiri Lovenskog bataljona poruili su za mene: Recite drugu Titu da emo sauvati dva druga koji bi doli pa makar svi izginuli." Pitanje pomoi je za nas vrlo ozbiljno. U ime Vrhovnog taba molim da date Vrhovnoj komandi Crvene armije nau molbu da nam se pomogne. Neprijatelj ini i poslednje napore da bi nas unitio. ivoti stotina hiljada su u opasnosti. Mi znamo da je to nemogue i nastavljamo borbu bez obzira na sve rtve. Zar se u Londonu ne moe nita uiniti protiv ovakve izdajnike politike jugoslovenske vlade?" 30 maja Tito je ponovo javljao u Moskvu: 28 maja jedan puk divizije Pusteria napao je nae partizanske jedinice u pravcu Meljaka u Sandaku. Italijani su bili odbijeni sa velikim gubicima i baeni nazad u grad Pljevlje. U tim bojevima ubijeno je oko 60 Italijana i 25 etnika. Italijanska komanda stara se svim silama, kao i u Crnoj Gori, da preda vlast etnicima, pri emu vri nasilnu mobilizaciju seljaka za etnike. etnici sada uvek nastupaju ispred Italijana i oni su mnogo opasniji od Italijana zato to znaju svaku stazicu i napadaju nas sa svih strana.

U Crnoj Gori vode se estoki bojevi sa etnicima Staniia Mihailovia i sa Italijanima. etnici nastupaju ispred Italijana, oni imaju mnogo automatskog oruja, a Italijani idu pozadi sa artiljerijom i vre bombardovanja iz vazduha. Borba se sada vodi kod Kolaina i Grahova. Mi smo napustili Zabljak. U Crnoj Gori imamo velike gubitke. Oko 600 ranjenika evakuisali smo u Pivu. Zahvaljujui izdaji etnika, Italijani sada u Crnoj Gori nemaju velike gubitke, jer njihove vojne logore uvaju etnici. Londonska radio-stanica esto govori na jugoslovenskom jeziku o zajednikoj borbi partizana i etnika protiv okupatora. To je uasna la. Svi etnici u Jugoslaviji, a naroito etnici Mihailovia, bore se zajedno sa okupatorima protiv naih narodno-oslobodilakih jedinica. Svojim zverskim ubistvima i terorom oni nadmauju okupatora. etnike odrede stvaraju okupatori, oni ih naoruavaju i daju im vlast. To su verni psi okupatora. Mi smo duboko ubeeni da je jugoslovenska vlada u Londonu takoe tu umeana, da ona sve to zna. Molimo vas da uinite sve da se ovo uasno izdajstvo iznese i da se s njim upozna itav svet. Ovih dana emo izdati proglas protiv etnika i jugoslovenske vlade u Londonu. Mi smo do sada utali, ali sada je potrebno pred narodom raskrinkati tu podlu izdajniku igru. Molimo javite vae miljenje. U Hercegovini se sada razgara pravi ustanak naroda protiv okupatora. Naa partizanska vojska nanosi ovde ogromne gubitke 332 PRILOZI ZA BIOGRAFIJU Italijanima, ali italijanski okupatori ine krajnje napore da pomou crnogorskih etnika razbiju taj ustanak. etnici Drae Mihailovia zajedno sa italijanskim trupama pokuavaju da prodru iz Crne Gore u Hercegovinu da bi u krvi uguili taj ustanak. Mi se borimo sa velikim tekoama. Mi imamo malo municije, nemamo lekova, treba braniti teritoriju na kojoj se nalaze nae bolnice. Londonska propaganda vara svet lanim saoptenjima. Iz Londona pomau neprijatelje narodno-oslobodilake borbe u Jugoslaviji. Ali bez obzira na sve to moral naih jedinica i naroda je na visini. Narod veruje u pobedu Sovjetskog Saveza i u nau pobedu." Neprijatelj nas je poetkom juna bio nabacio potpuno na masiv Durmitora i Volujka. U borbama smo imali vrlo teke gubitke. Italijanska avijacija bombardovala je sve zaseoke na ovoj visoravni. Bio sam prisutan kad se 4 juna Milovan ilas susreo na Pivi s majkom Milutina Lakievia, politikog komesara Komskog odreda, koji je bio poginuo nekoliko dana pre toga u borbi s etnicima. Stara Lakievika, sitna, ispijena ena, tihim glasom, gledajui u zemlju, zapitala je ilasa: Pogibe li moj Milutin? Pogibe! odgovori Dilas mirno. Bio je junak. Ni suza, ni krupnih reci. Izvadiste li mu tijelo? Ni jesu mogli drugovi! Spasoste li mu puku? Spasosmo! Dido joj izjavi sauee, a ona ree: Neka je njegova smrt srena za ovu stvar za koju se vi borite! I ode zatim, bez reci. Vrhovni tab bio je doneo odluku da se od crnogorskih, hercegovakih i sandakih partizanskih odreda stvore jo tri brigade, pa da svih pet brigada

krenu na sever, da udare na glavne komunikacije neprijatelja. Jedan od razloga tog pokreta bio je i da se nabavi municija. Bez municije bilo je prosto nemoguno boriti se. Jedna devojka, borac Sandakog odreda, u borbi na Pivi s etnicima pucala je do poslednjeg metka, a kad su se etnici sasvim primakli da je ivu uhvate, skoila je u kanjon Pive. Pred zoru 12 juna Vrhovni tab nalazio se u jednoj umici kraj Velikog jezera ispod Volujka. Jo je bio mrak, vatre su se pogasile, samo je fenjer goreo u kolibi napravljenoj od granja. To je Tito itao izvetaj Koe Popovia koji je kurir doneo pre nekoliko minuta. Teka vest: 50 drugova iz etvrtog bata-ljona Druge brigade poginulo u krvavoj bici s etnicima. IzneBEZ IIJE POMOI 333 naen jedan bataljon na istini. Druga brigada je za mesec i po dana izbacila iz stroja 500 Italijana, a imala svega 60 mrtvih. A sad u jednoj bici 50 mrtvih. Tito je iziao iz kolibe i poeo da se seta gore-dole. To je inio uvek kad bi dola kakva teka vest. Meu mrtvima nalazila se i Ana, tekstilna radnica, ena Aleksandra Rankovia. Bila je zamenik komesara ete. Posle jednoga sata kolona Vrhovnog taba krenula je iz Crne Gore preko Sutjeke u Bosnu. Iz pravca Gacka uli su se topovi. To su Italijani s etnicima pokuavali da preseku otstup-nicu naim brigadama. Vrhovni tab, posle mara od deset asova, zaustavio se na razvalinama jedne stare austriske karaule. Prvi obrok posle petnaest sati. Mravo ovije meso, bez soli. Nema hleba. Skoro svi borci pate od skorbuta. Tito je pozvao Dilasa i sa njim razgovarao o pogibiji Ane Rankovi. Kako emo obavijestiti Marka? Molim te, uini ti to. ilas je posle toga, na paretu hartije istrgnutom iz jedne kolske sveske, sitnim slovima napisao pismo Marku. Dao mi ga je da ga predam kuriru, a ja sam prepisao tekst pisma, kako bi ostalo traga tom tunom danu: Dragi moj Leko, uzeo sam na sebe da ti saoptim jednu bolnu, najbolniju vijest. Meni to pada teko to sam ti - smatram najblii. Ali ba zbog te bliskosti to je najrazumljivije... Tvoj vjerni drug Ana, koja te toliko voljela, a koja je zasluivala da je volimo svi mi pala je junakom smru 11 juna kod sela Dulia (pravac Avtovac Golijski Krstac), u borbi protiv etnikih bandi. Zajedno s njom su izginuli i mnogi drugi drugovi. Ne mislim da te tjeim. Niti si ti ovjek za to, niti su vremena za to. Ali hou da kaem, da znam da e i ovaj najtei dosada bol podnijeti vrsto i mirno. Istina, Ana je zasluila da je ali dovijeka. Jer ti e nai moda druga u ivotu, moda e s njim biti srean nikada ovjek to ne smije iskljuiti u ivotu... Ali Ane, koja je tako bila predano tvoja, nee jiai. Uprkos tome budi i ovdje vrst i postojan. Jer ne zaboravi koliko ti gubi u njoj, gubi i Partija i samim tim dijeli bol s tobom. Drue Leko, na kraju nemam nita da ti kaem. Ako bi ma ija drugarska ljubav mogla da ublai ovaj bol onda bi to bila moja i svih nas. Ja je danas osjeam za tebe utoliko vie ukoliko je tvoj pa i moj bol za Anom vei. 12 juna 42 Tvoj ido." Kad sam ovo pismo prepisao i krenuo komandantu Prateeg bataljona, "naiao sam na Gojka Kovaevia1, aka iz Uzica, 1 Gojko Kovaevi nije se vratio iv iz rata. Ova drugu ranu je preboleo, ali je poginuo 1943 godine.

334 PRILOZI ZA BIOGRAFIJU borca Druge proleterske. Poznavali smo se jo iz Srbije. Nije napunio ni esnaest godina. Glas mu je bio tanak kao u devojke. Ve je jednom bio ranjen, a sada jae na konju. Desna butina mu je zavijena. Krv probila: ezdeset nas je izbaeno iz stroja. Podilazili smo jednu stenu, a nas s boka. Ana je pala pored mene. Silna je bila. Pribrana, ila je ispred nas sviju i samo govorila: Napred, drugovi!" Nekoliko je etnika ubila. Jo desetak dana nae brigade koncentrisale su se na padinama Zelengore. Glad je bila strahovita. Na borca je dolazilo svega 70 grama zobenog brana na dan. Nije bilo soli. Tito je naredio da se eka s daljim pokretom dok se svi ranjenici ne prikupe. Tih dana dobili smo preko radija izvetaj iz Slovenije da se tamo ustanak razvija veoma uspeno. Stvorena je velika osloboena teritorija. Kad je ova vest bila primljena, u gustoj bukovoj umi, na padinama Zelengore, zaorilo se: Triput zdravo za Bevca1! Tano 24 juna 1942 krenule su brigade pod komandom druga Tita sa ove prostorije na sever, prema zapadnoj Bosni. U svom nadiranju razorile su vanu elezniku prugu SarajevoJadransko More na irokom frontu, zatim oslobodile Konjic, Prozor, Livno i mnoge druge gradove, spajajui se s partizanima u Bosanskoj Krajini, koji su ba tih dana bili izali iz teke nemako-ustake ofanzive na Kozari i podmuklog etnikog napada. To je bio najkritiniji period u razvoju naega ustanka. Draa Mihailovi zajedno s okupatorom, a uz punu podrku kraljevske vlade u Londonu, napregao je sve snage da uniti Narodnooslobodilaki pokret. Na vest da je sovjetska vlada odluila da svoje poslanstvo kod emigrantske vlade podigne na stepen ambasade, dolo je do velike zabune u naim redovima. Tito je 11 avgusta poslao sledeu depeu u Moskvu. Podizanje pretstavnitva jugoslovenske vlade u Moskvi na stepen ambasade proizvelo je kod svih rodoljuba Jugoslavije, a naroito u redovima nae Armije, teak utisak, naroito po tome to je to uinjeno u vreme kad izdajnika vlada Jugoslavije otvorenoj sarauje sa okupatorima, nagrauje sve delate koji su ogrezli u narodnoj krvi i protiv koje mi sada vodimo borbu na ivot i smrt isto tako kao protiv okupatora. Jugoslovenska vlada demonstrativno i otvoreno jue je odlikovala popa Periia, Dujia i mnoge druge etnike krvnike. / Time se jako oteava naa Narodno-oslobodilaka borba. Svi kolebljivi elementi i otvoreni neprijatelji nae borbe citiraju to 1 Pseudonim Edvarda Kardelja. BEZ IIJE POMOI 335 ne kao priznanje naoj narodnoj borbi sa strane sovjetske vlade, ve kao priznanje politici jugoslovenske vlade u Londonu. Zar se ne moe nita uiniti da sovjetska vlada bude bolje obavetena o izdajnikoj ulozi jugoslovenske vlade i o onim natoveanskim stradanjima i tekoama naeg naroda koji se bori protiv okupatora, etnika, ustaa itd.? Zar ne verujete u ono to vam svakodnevno javljamo? Pitaju nas sa svih strana ta to znai, pa kako mi to da objasnimo? U redovima naih boraca ve se poinje oseati malodunost. To moe imati uasnih posledica za svu nau borbu.

Podvlaimo: Jugoslovenska vlada sarauje sa Italijanima otvoreno, s Nemcima maskirano. Ona je izdajnika u odnosu na na narod i na Sovjetski Savez. Mi smo uvereni da Intelligence Service pomae takvu politiku..." Iz Moskve je doao, poetkom septembra, ovakav leden odgovor: Saoptite hitno kratak sadraj dokumenata koja imate o ulozi Drae Mihailovia. Proverite dobro autentinost tih dokumenata. Moe biti da su okupatori osobito zainteresovani da raspaljuju meusobnu borbu izmeu partizana i etnika. Nije iskljueno, da neki dokumenti mogu biti smiljeno isfabrikovani od strane samih okupatora." Tito je 9 septembra ponovo postavljao pitanje: Zato moskovska radio-stanica na srpskohrvatskom jeziku ne govori o ovim zverstvima etnika? Zato ona ne popularie nau borbu? To mnogi pitaju i s pravom trae bar moralnu podrku. Mnogi su nezadovoljni emisijama te radiostanice na srpskom jeziku." Koji su uzroci to Radio-Moskva nije hteo da govori istinu o Drai Mihailoviu, koji su uzroci to nam iz SSSR-a nije bila slata makar i simbolina materijalna pomo? Jo poetkom 1942 iz Moskve su nedvosmisleno odgovorili da su tome uzrok njihovi odnosi sa jugoslo venskom emigrantskom vladom. U arhivi jugoslovenske ambasade u Moskvi naeni su izvesni dokumenti koji bacaju jak mlaz svetlosti na odnose izmeu Moskve i kralja Petra u ovom periodu rata. Jedan od tih dokumenata jeste telegram pretsednika kraljevske vlade Slobodana Jovanovia Drai Mihailoviu (Vrhovnoj komandi) od 30 novembra 1942. Kopija tog telegrama poslata je svim kraljevskim ambasadama i poslanstvima, pa i ambasadi u Moskvi. Donosim ovde prepis tog telegrama kako ga je primila ambasada u Moskvi, 11 januara: 336 PKILOZI ZA BIOGRAFIJU Str. D. Br. 40 od 11 januara 1943 god. V. K. Br. 152 od 30 novembra 1942: Rusi predloili slanje svojih viih oficira u va tab, organizaciju neposredne veze sa vama, obrazovanje vae eskadrile u Rusiji za dotur pomoi vama, zajednike radio-emisije. Predlog odbili. Traimo prethodno, prvo, da se odmah obustavi kampanja preko radija i tampe protiv jugoslovenske vojske pod vaom komandom. Drugo, da se pozovu partizani da ne napadaju odrede nae vojske. Tree, da se stave partizani pod vau komandu. Tek posle ovoga moe biti razgovora o daljoj saradnji. O daljem toku obavestiemo vas. Jovanovi." Izgleda da su se o gornjim pitanjima vodili pregovori izmeu kraljevske jugoslovenske vlade i sovjetskog ministarstva inostranih poslova, to se vidi i iz dole navedenih telegrama, naenih u jugoslovenskoj ambasadi u Moskvi: Sifrovani telegram London 18 novembar 1942 Kujbiev 19 novembar 1942 Za vojnog izaslanika. Pretsednik vlade svojim str. pov. br. 958 izvetava: Veza va str. pov. br. 40 Potrebno je obustavti kampanju protivu Mihailovia pre svakog sporazuma, pa tek onda se moe govoriti o saradnji. Bilo bi dovoljno zasad pozvati partizane da se ne tuku protivu Mihailovia. Bilo bi od neocenjive vanosti narediti

partizanima da se u naoj zemlji stave pod Vrhovnu komandu, koja jedino moe da povee sve napore. Po redu imale bi se postii tri etape: Obustaviti preko tampe i radija napade na Mihailovia. Pozvati partizane da se ne bore protivu njega, i Pozvati partizane da se svi stave pod Vrhovnu komandu. Tek posle ovoga moglo bi se govoriti o slanju ruskih oficira u tab Vrhovne komande. Str. pov. br. 567 Nini Sifrovani telegram London 1 decembra 1942 Kujbiev 1 decembra 1942 Pretsednik vlade dostavlja vam sledei telegram: Lino za vojnog izaslanika. Ni o kakvoj saradnji ne moe biti govora dok se kampanja protiv generala Mihailovia ne obustavi, jer je ona u najveem jeku. Kao prethodan korak za dalji rad situacija na terenu zahteva obustavljanje ove kampanje. Na ostvarenju ciljeva iz moga teleu X DIR3I0NE GBT.DEDLA P.S. /'"""18 giugnc 1943-1X1 Divisione JUG, -Alleg.lK.443/205263 AlTO RR.PREFETTURE REGNO R. QUESEURJi BI ROMi g pcr conpsccnzas COM/NDC SUPRMO SBL P. .21 OGGEEIO:- Broz Iosip (detto Tito) di PranjQ. Li scguito alla lottera n.443/203175 in data 6.5.,si traaaettc altra oopia dclla foto= grafia del noainato in oggetto. Pol CAPO DS&LA POLIZIZ FAKSIMIL POTERNICE MINISTARSTVA UNUTRANJIH POSLOVA ITALIJE ZA DRUGOM TITOM BEZ IIJE POMOI 337 t'r. C\L f ci H4l 7 +7 rH, a. FAKSIMIL PISMA LOLE RIBARA SLOBODI TRAJKOVIC. SU CUVALT

LJUDI KOJI

PISMO IZ KONSPIRATIVNIH RAZLOGA PREPRAVILI SU DATUM PISMA, PA SU UMESTO SEPTEMBAR 1941 STAVILI SEPTEMBAR 1940 grama str. pov. br. 958 treba da se upute svi napori poslanika i vojnog izaslanika. Str. pov. br. 579 Nini Sifrovani telegram Ministarstvu inostranih poslova London. U vezi vaeg telegrama str. pov. br. 579 Molim drati me u toku kampanje protivu generala Mihailo-via. Ovde u Rusiji nije mogue proitati ni uti ita protivu Mi-hailovia. Ako se kampanja vodi po inostranoj tampi, ona se ovde ne prenosi. ta vie, neupueni ljudi iz ovdanjeg Ministarstva inostranih poslova govore o Mihailoviu kao o narodnom heroju. Jedino to je ovde primetno, to je da se ime njegovo ne pominje u tampi ni preko radija. Kujbiev 3 decembar 1942 Str. pov. br. 49 Dok se ovakva zavera kovala protiv Narodnooslobodilakog pokreta i Narodnooslobodilake vojske, u zemlji su i dalje be-snele borbe s okupatorom i domaim izdajicama, pa su im za-davani sve novi i novi udarci. U slavu 25godinjice Oktobarske revolucije Tito je naredio da osam partizanskih brigada napadnu Biha. Nareenje je bilo izvreno. Osloboeno je 500 kvadratnih kilometara teritorije, uniteno oko 700 ustaa, a zarobljeno 800 domobrana i 135 oficira. Zaplenjene su 4 haubice, 3 protivkolska topa, 1 brdski, 16 tekih mitraljeza, preko jedan milion metaka, dva vagona topovskih granata i mina, nekoliko hiljada pari cipela i injela. Tako se rat u Jugoslaviji sve vie razgarao, Narodnooslo-bodilaki pokret sve vie bujao, bila je stvorena Narodnooslo-bodilaka vojska s divizijama i korpusima. Trebalo je obezbediti dotadanje tekovine borbe, trebalo je narodu dati jasnu perspektivu kako e Jugoslavija izai iz ovog rata, kako e se spre-iti da ikad vie bude slaba i razjedinjena zemlja u kojoj se vlada u interesu aice kapitalista i velikoposednika. Pojedini etniki demagozi pokuavali su da unesu zabunu u narod. U isti mah dok su saraivali s okupatorom, tampali su letke u kojima su optuivali partizane da su trockisti, da ne sluaju Staljina. Evo jednog takvog letka koji je pronaen prilikom unitenja etnikog taba Karaore", koji se nalazio u Graacu, u Lici, zatien italijanskim icama: etniki pokret ne misli ma i jednog sekunda da se nastavi 23-godinja nenarodna, socijalno-ekonomska ajduija iz Jugoslavije. etniki pokret nastavlja nacionalnu i seljaku revoluciju koju 22 338 PRILOZI ZA BIOGRAFIJU je otpoeo Karaore i hoe da stvori nacionalnu dravu za itav narod, a ni za kakve klike i grupe egoista i privrednih hajduka. Partizane ne priznaje ni Rusija. Oni vou svih naih nacionalnih snaga u zemlji, generala Drau, nazivaju izdajnikom. Oni otkazuju svaku poslunost Staljinu (koga su u jednom letku osudili na smrt, jer je paktirao sa Engleskom i Amerikom), zbog toga to je naredio da se stave pod komandu Drainu i da se potine njegovoj volji.1

Mi ne moemo uticati na ishod rata. Sudbinu rata e odluiti borba velikih naroda, milionske armije, a ne mi. Zato sauvajmo srpski narod od istrebljenja. ...Dakako nije niko toliko naivan, da bi se nadao, da bi okupator mogao drukije postupiti. Okupator koji reprezentira jednu velevlast, orujem moderno snabdeven, ne moe valjda voditi dugotrajne procese, istraujui poreklo napada, osobe krivnje i slino, ve, u ouvanju svojih vojnika koji su nekoliko godina na bojitu mora postupati po ratnom pravu i prekom sudu, odnosno putem hitne samoodbrane..." Neposredno posle bitke za Biha i osnivanja naih divizija, drug Tito je poslao jedan telegram u Moskvu u kome ju je obavestio da e se sastati Antifaistiko vee narodnog osloboenja Jugoslavije: Mi smo dosad obrazovali osam divizija po tri brigade svaka, na teritoriji Bosne, Hrvatske i Dalmacije. U ostalim oblastima Jugoslavije pristupili smo formiranju brigada od jaih partizanskih odreda. Mnogobrojni partizanski odredi i bataljoni sa svojim tabovima ostaju za partizansku akciju. Sve su te divizije lepo naoruane sve do artiljerije. To je oruje oteto u toku bojeva sa okupatorom. Te divizije ne zovu se vie partizanskim, ve udarnim divizijama Narodnooslobodilake vojske Jugoslavije. Mi emo sada obrazovati neto kao vladu, a zvae se Narodni komitet osloboenja Jugoslavije. U komitetu e biti pretstavljene sve narodnosti Jugoslavije iz raznih ranijih partija/' Meutim, u Moskvi su smatrali da NKOJ nikako ne srne da ima karakter vlade, nego da bude iskljuivo optepropa-gandno telo: 1 Ovo optuivanje da su partizani trockisti nije moglo sluajno da padne na pamet seoskom popu i etnikom komandantu ujiu. Jedna je tu stvar veoma karakteristina. Glavni savetnik i komandant popa Bujica bio je Ilija Trifunovi Biranin, za koga su postojale jake indicije da je bio u kontaktu sa sovjetskom obavetajnom slubom. O tome postoje i izvesni dokumenti. BEZ IIJE POMOI 339 Stvaranje narodnog komiteta osloboenja Jugoslavije vrlo je potrebno i vanredno vano. Dajte obavezno tome komitetu opte-npcionalni jugoslovenski i optepartijski antifaistiki karakter, kako po njegovom linom sastavu, tako i po njegovom radnom programu. Nemojte smatrati taj komitet kao nekakvu vladu, ve kao politiki organ narodno-oslobodilake borbe. Nemojte ga suprotstavljati ju-goslovenskoj vladi u Londonu. Na ovoj etapi nemojte podizati pikanje ukidanja monarhije. Ne postavljajte parolu republike. Pitanje o reimu u Jugoslaviji, kako ga vi shvaate, reavae se posle razbijanja italijansko-nemake koalicije i posle osloboenja zemlje od okupatora." Tito je odgovorio teka srca 29 novembra: ,,S vaim savetom koji ste dali u telegramu mi se slaemo i tako emo postupiti. Ali moram vam saoptiti da je ba sa strane graanskih aktivista jugoslovenska vlada u Londonu osuena kao izdajnika, a takoe i sa strane celog prisutnog naroda. Ma da mi i ne smatramo ovaj Izvrni odbor kao neku vladu on e ipak imati da se stara o svim pitani ima dravnoe ivota i da se brine o frontu, pri emu e ga pomagati narodno-oslobodilaki odbori koji su stvoreni gotovo u svima oblastima na osloboenoj i neosloboenoj te-ritnriii. Kod nas nema drugih vlasti osim t'h odbora i vojna vlast radi borbe. Zasedanje je sazvao Vrhovni tab

Narodno-oslobodilake vojske i partizanskih odreda Jugoslavije, koji uiva ogroman autoritet u celoj zemlji." Skuptina AVNOJ-a imala je veliko dejstvo u itavoj Jugoslaviji, iako je narod od nje oekivao vie, a naroito jasan i nedvosmislen stav prema monarhiji, izbeglikoj vladi i posle-ratnom ureenju zemlje. Na neprijateljskoj strani ponovo su bile vrene velike pripreme za konano likvidiranje glavnine Narodnooslobodilake vojske, za novu ofanzivu, neuporedivo snaniju od svih dotadanjih. Jo u novembru 1942 godine Hitler je bio pozvao u svoj Glavni stan na Istonom frontu, u Vinici, general-pukov-nika Alexandera von Lohra, komandanta nemake Dvanaeste armije, a kasnije komandanta itavog nemakog jugoistonog fronta, ije su trupe trebale da budu osnovna snaga u toj ofan-zivi. Ovom sastanku prisustvovao je i Ante Paveli. Tu je utvreno da se preduzme nova ofanziva, s tim da se pozovu i Italijani da uestvuju u ofanzivi. Mesec dana kasnije, 18 ili 19 decembra, Hitler je u Rasten-burgu, u Istonoj Pruskoj, odrao konferenciju s Ribbentropom i Keitelom, Cianom i Cavallerom, takoe u cilju priprema etvrte ofanzive. Plan te ofanzive definitivno je razraen 3 ja~ 22* 340 PRILOZI ZA BIOGRAFIJU nuara 1943 u Rimu, u prisustvu marala Cavallera, naelnika italijanske Vrhovne komande, general-pukovnika von Lohra, nemakog vrhovnog komandanta Jugoistoka, generala Ambro-sija, naelnika italijanskog generaltaba, generala Roatte, komandanta italijanskih oruanih snaga u Sloveniji i u Dalmaciji, generala Pirzija Birolli, komandanta italijanskih trupa u Crnoj Gori i guvernera Crne Gore, generala Dalmazza, komandanta italijanskih oruanih snaga u Albaniji, generala Gelosa, komandanta italijanskih trupa u Grkoj i pukovnika Montezemola iz italijanske Vrhovne komande. Prema nekim podacima, za vreme ovih veanja u Rimu, tamo je boravio i etniki pret-stavnik Jevevi. Dok su vrene ove pripreme za unitenje Narodnooslobo-dilakog pokreta u Jugoslaviji, a u tim pripremama su etnici Drae Mihailovia dobij ali vidnu ulogu, pregovori izmeu sovjetske vlade i kraljevske emigrantske vlade o slanju pomoi Drai Mihailoviu bili su u punom jeku kako se vidi iz datuma napred navedenih telegrama jugoslovenskoj ambasadi u Moskvi. U isto vreme u itavoj saveznikoj tampi voena je velika propaganda za Drau Mihailovia. Tito je u telegramu od 13 decembra protestovao: lanak u ,,New York Timesu" obina je izmiljotina... U Crnoj Gori nema nijednog nemakog vojnika, ve samo Italijana, s kojima je Mihailovi u savezu. Oni su dobili iz ruku Italijana vlast u celoj Crnoj Gori kao nagradu to su pomogli izbacivanju veeg dela naih partizana iz Crne Gore... Sve ostalo je takoe la... Ja sam ve nekoliko puta molio da uinite sve kako bi nama u Jugoslaviju dola jedna komisija svih saveznika, koja bi se uve-rila o stvarnoj situaciji i o izdaji Mihailovia. Prosto je do odvratnosti drsko kad Englezi hvale Mihailovia koji je sve svoje etnike jedinice stavio u slubu Italijanima i Nemcima protiv kojih se Englezi i Amerikanci bore. Mi bez obzira na sve rtve ruimo eleznike pruge da neprijatelj ne bi mogao slati trupe i materijale u Afriku, a etnici Mihailovia uvaju te eleznike pruge."

U meuvremenu, neprijateljske pripreme za etvrtu ofan-zivu bile su zavrene i ona je otpoela u drugoj polovini januara 1943 godine. Sa severa su nadirale nemake divizije: 7 SS Prinz Eugen, 369 legionarska Vraja divizija, kao i 714 nemaka divizija. Sa istoka je napadala 717 nemaka divizija. A italijanski Peti korpus s divizijama Lombardia", ,,R" i Sas-sari", zajedno sa etnicima, imali su da udare sa zapadne strane. Glavni udarac bio je uperen na osloboenu teritoriju u zapadBEZ IIJE POMOI 341 noj Bosni i Lici. To je brdovit planinski teren, gusto poumljen, s pojedinim krakim poljima. Neprijatelj je imao na raspoloenju i jake snage avijacije. Vrhovni tab je odmah izradio svoj plan operacija. Odlueno je da se neprijatelju prua najei otpor, ali da se ne primaju frontalne borbe po svaku cenu. Izdato je nareenje svim jedinicama u ostalim krajevima Jugoslavije da otponu danonone napade na neprijateljske komunikacije i garnizone. Istovremeno je Vrhovni tab naredio da se Prva proleterska, Druga proleterska i Trea divizija prikupe u cilju probijanja obrua na jugu i prodora u Hercegovinu i Crnu Goru, koje su tada bile pod potpunom okupacijom neprijatelja. Znai, iz neprijateljske ofanzive prei u nau ofanzivu. Veliku tekou za manevrisanje partizanskih divizija pret-stavljalo je nekoliko hiljada ranjenika, koji su leali u raznim bolnicama na osloboenoj teritoriji pa se nisu mogli ostaviti da padnu neprijatelju u ruke. Neprijatelj je gotovo bez izuzetka odmah ubijao sve nae ranjenike. Zato su ranjenici bili po-deljeni u posebne bataljone; oni s lakim ranama, koji su mogli sami da se kreu, u jednu vrstu bataljona, tei ranjenici, koji nisu mogli da hodaju ali su mogli da jau u takozvane konjike bataljone i, najzad, oni najtei na nosila. Svi ranjenici bili su naoruani pukama za sluaj da budu napadnuti od neprijatelja. Drugi ogroman problem pretstavljao je narod s osloboene teritorije. Niko nije hteo da ostane da doeka neprijatelja. Nemci su ulazili u pusta sela. A narod je beao kako je stigao. Na planinskim stazama, prekrivenim snegom, najee se mogla videti porodica od deda i bake s unuiima. Ispred njih krava, po kojoj je prebaena kakva plahta. To je bilo sve to su uspeli da spasu ispred nemakih tenkova. Otac i majka u partizanima. Broj izbeglica rastao je iz dana u dan. On se uskoro popeo na preko sto hiljada ljudi. Svi su putevi bili zakreni, pa je to ometalo i pokrete vojske. Postavljao se i problem ishrane. Na osloboenoj teritoriji bilo je ionako malo hrane. Zatim problem smetaja. U ranijim ofanzivama neprijatelj je spalio sva sela na osloboenoj teritoriji. Poslednjih meseci jedva se bilo neto obnovilo. A sad su nagrnule hiljade i hiljade porodica. Najvei deo njih provodio je ceo dan i no napolju, na cii zimi. Kad bi se ujutro kolona izbeglica ponovo svrstala, uvek su ostajala na noitu mrtva dva-tri zgrena starca i starice. Nemaka avijacija bila je posebna opasnost za izbeglice. Duge kolone bile su odline mete za bombardovanje malim bombama za ive ciljeve, kao i za mitraljiranje. Neprijatelj je na severu navaljivao svom snagom. estoke borbe bile su u toku. Tito je 31 januara 1943 pitao Moskvu: 342 PRILOZI ZA BIOGRAFIJU

Ja moram ponovo da vas pitam: zar vam nikako nije moguno da nam pruite makar kakvu pomo? Stotini hiljada izbeglica preti gladna smrt. Zar posle 20 meseci herojske, gotovo natoveanske borbe nije mogue nai naina da nam se pomogne? Dvadeset meseci mi se borimo bez najmanje materijalne pomoi ma s koje strane. Ja vas uveravam da ovaj na divni herojski narod Bosne, Like, Korduna, Dalmacije u potpunosti zasluuje maksimalnu pomo. Kod nas je poeo pegavi tifus, a nemamo lekova, na narod skapava od gladi, ali ne rope. Taj gladni narod daje naim borcima poslednji zalogaj hleba, a sam skapava od gladi, daje poslednju arapu, koulju ili obuu, a sam ide go i bos po ovoj zimi. Uinite sve to moete da nas pomognete." Iako se nemaka ofanziva razvijala svom estinom, mere koje je Vrhovni tab pripremio pokazale su se efikasnim. Tri proleterske divizije udarile su na jug, oslobodile grad Livno,, pa Imotski, zaplenile velike koliine oruja, a zatim se ustremile na dolinu reke Neretve, gde su se nalazile jedinice itali-janskog estog korpusa, utvrene u nekoliko gradova. Nemce, koji su nadirali sa severa trebalo je zadrati, a zatim razbiti italijanski obru na Neretvi i tuda se probiti. Napad na grad Prozor, gde se nalazio utvren jedan puk italijanske divizije Murgia", bio je silovit, ali grad nije mogao biti zauzet prve noi. Preko dana vladalo je zatije, a idue noi ponovo su nai bombai krenuli na italijanske bunkere. U zoru pobeda je bila izvojevana. Italijanski puk se predao, a nae jedinice su grunule dalje u dolinu brze Neretve, gde su redom padali italijanski garnizoni jedan za drugim. U roku od tri dana bila je razbijena itava italijanska divizija Mui'gia", zaplenjeno 15 tenkova, veliki broj topova, velika koliina municije, hrane, sanitetskog materijala. Bilo je skoro dve hiljade zarobljenih italijanskih vojnika samo na ovom sektoru. Nae proleterske divizije mogle su lako da forsiraju Neretvu i da se izgube u crnogorskim planinama. Ali trebalo je spasti ranjenike, iji se broj ve peo na 4.500. Evakuacija je ila sporo. Trebalo je spasti i stotine hiljada starih seljaka i seljanki s decom, koji su se takoe povlaili pred neprijateljem. Milosti nije bilo u ratu. Na nekoliko mesta neprijatelj je naiao na zbegove i pobio sve ivo.1 1 Jedna dalmatinska jedinica nala je u jednoj peini grupu od pedesetak izmasakriranih seljanki sa decom. Samo je 4edno malo dete o godine dana bauljalo meu leevima. udnim sluajem ostalo je poteeno u pokolju. Partizani su uzeli dete sa sobom; jedna bolniarka ga je negovala.- Detetu se nije znalo ime. Toga dana dola je vest da su Rusi na Istonom frontu oslobodili od Nemaca grad Vjazmu. Neko je predloio da se dete prozove Vjazma. Mala Vjazma je 1944 godine bila BEZ IIJE POMOI 343 Tito se nalazio tih dana sa svojim tabom u jednoj maloj vodenici, nedaleko od reke Neretve. Zatekao sam ga kako se seta gore-dole pored potoia. Kad smo se pozdravili, pitao me je kako je s ranjenicima. Izneo sam mu situaciju i ukazao mu naroito na poloaj izbeglica. Tito mi je pokazao depeu koju je bio dobio iz Moskve kao odgovor na na zahtev da nam se u takvoj situaciji pomogne: ,,Vi ne smete ni za trenutak da sumnjate da bismo mi, kad bi postojala ma i najmanja mogunost da se ukae materijalna pomo vaoj divnoj herojskoj borbi, to davno uinili.

Sovjetski narod, zajedno sa svima rukovodiocima, sav u potpunosti stoji na vaoj strani, prepun ushienja i dubokih bratskih simpatija za Narodnooslobodilaku vojsku. Mi smo (neodnokratno?) lino s Josifom Visarionoviem pretresali o nainu i sredstvima da vam se ukae pomo. Naalost, do sada nije polo za rukom da se taj zadatak uspeno resi. zbog nesavladljivih tehnikih (za samolet?) tekoa (nekoliko reci I03 deifrovano)... mogunost poslati pomo. im se stvore te mogunosti, uiniemo sve najnunije. Zar vi moete sumnjati u to? Molim vas da pravilno shvatite postojeu situaciju i da razjasnite to drugovima borcima. Ne alostite se, ve napregnite sve svoje snage da biste izdrali sadanju vanredno teku probu. Vi vrite veliko delo koje naa sovjetska zemlja i svi slobodoljubivi narodi nee nikada zaboraviti. Bratski pozdrav vama i svima drugovima najlepe elje u toj herojskoj borbi protiv prokletog neprijatelja." Tito mi je posle toga u nekoliko reci izneo plan naih daljih operacija. Saekaemo sve ranjenike, na Neretvi emo poruiti sve mostove, tako da neprijatelj stekne utisak da smo odustali od namere da forsiramo reku. Zatim emo osnovne snage baciti na sever i Nemce potisnuti to dalje, a onda iznenadno napraviti prodor preko Neretve. Titova zamisao brzo je bila sprovedena u ivot. Nemake divizije na severu bile su iznenaene naim protivudarom. U bitku smo uveli i onih 15 tenkova zaplenjenih od Italijana, kao i svu artiljeriju koju smo zaplenili u bici na Neretvi. Nemci su bili potisnuti punih 15 kilometara, zarobili smo ih prilian broj, meu njima i jednog potpukovnika. Gledao sam toga Prusa. Drao se mirno i pribrano. Samo mu se otelo jedno pitanje: poslata u Italiju na leenje u jednu savezniku bolnicu. Godine 1952 'jvela je kod jedne dalmatinske porodice. Vjazma ima deset godina i jo uvek je boleljiva. 344 PRILOZI ZA BIOGRAFIJU Ma otkuda vam onolika artiljerija? Zaplenili smo je od vaih saveznika, Italijana. Odmahnuo je rukom i rekao ironino: O liebe Italiener! Kad su Nemci bili potisnuti, Druga dalmatinska brigada dobila je nareenje da izvri proboj na Neretvi i uspostavi mostobran. Na drugoj strani reke i na susednim visovima Prenja nalazilo se oko 15.000 etnika Drae Mihailovia, koje je italijanska komanda hitno poslala da onde zatvore front posle poraza divizije Murgia". etnici uopte nisu oekivali na napad, mislei da se probijamo na sever. Preko jednog sruenog eleznikog mosta, koji se strmo peo iz reke na drugu obalu, uspuzala se jedna grupa Dalmatinaca s otrafljenim bombama u zubima. Uzveravi se tako do vrha mosta, gde se nalazio etniki bunker, ovi bombai ubacili su u nj dve bombe i hitro uskoili unutra. Posle svega tri minuta borbe mostobran je bio uspostavljen. Odmah zatim nai pionirci napravili su drveni most uz ruevine starog gvozdenog mosta, pa su jedinica za jedinicom, treim korakom, prelazile reku i grabile na drugu obalu, proirujui mostobran. U zoru su prve jedinice ve bile izbile na planinske visove s one strane reke, gonei razbijene etnike.

Zatim su dole na red kolone ranjenika. Sedam dana trajao je ovaj prelaz preko Neretve. Nemaka i italijanska avijacija svakodnevno su zasipale most bombama, ali se prelaz nastavljao. Bio je iznesen i poslednji ranjenik i naa poslednja jedinica povukla se preko mosta. Nemaki komandant Jugoistoka, general Alexander von Lohr, ovako je govorio o ishodu ove operacije, u zapisniku svog sasluanja, kad je bio zarobljen 1945 godine: Partizanima je uspelo da se prebace preko Neretve i da se do poslednjeg oveka povuku u severni deo Crne Gore. Oni su se probili na otseku fronta koji su drali Italijani i etnici. Nije bilo nikakvog plena ni zarobljenika. Nijedan partizanski ranjenik, pa ak ni poginuli nije pronaen, iako su, sudei po naim krvavim gubicima, i partizani morali da imaju gubitke u veem broju." Posle proboja na Neretvi, partizanske divizije brzo su prodirale kroz Hercegovinu i Crnu Goru, oslobaajui grad za gradom. Samo je s ranjenicima bilo teko. Udarila je velika epidemija pegavca, a stanovalo se u selima u kojima je veina kua izgorela. Lekova gotovo uopte nije bilo. Hrana vrlo slaba. Oni koji su izdrali pegavac naroito su patili od gladi. Bio sam oevidac ovakvih prizora: seljak ore njivu i seje zob, a im se udalji s nje, ranjenik ili tifusar baca se na zemlju i prstima BEZ IIJE POMOI 345 trai zrnevlje zobi. Pegavac nam je u martu i aprilu 1943 od-neo vie rtava nego to smo imali u borbi s neprijateljem. U drugim krajevima Jugoslavije, koji nisu bili obuhvaeni ofanzivom, partizanske jedinice vrile su estoke napade na neprijatelja, a naroito u Slavoniji, kojom prolazi glavna e-leznika magistrala na Balkanu u pravcu istok-zapad. Ova pruga bila je napadnuta i saobraaj zaustavljen za dui period. Ustanak se irio i u Makedoniji. Pobeda u ovoj ofanzivi, kao i razmah partizanskog pokreta u drugim krajevima nae zemlje, naterali su Hitlera da odmah pone s pripremama za novu, petu po redu, ofanzivu protiv partizana. Oko 15 maja ta je ofanziva otpoela protiv triju proleterskih divizija i jo nekih jedinica koje su se nalazile s Vrhovnim tabom na granici Crne Gore i Bosne. Neprijatelj je izvrio vrlo dubok obuhvat. Ukupno je u toj ofanzivi uestvovalo dvanaest nemakih i italijanskih divizija i jedan bugarski puk. Borbe su bile neobino estoke. Nemci se vie nisu drali samo komunikacija, nego su ili po terenu, po planinskim visovima, kao i mi. Osim toga, organizovali su snabdevanje svojih jedinica vazdunim putem. Na pojedinim sektorima bili su se snano utvrdili. Iako nije dugo trajala, ova ofanziva je po svojoj estini prevazilazila sve one ranije. Bliio se dan odlunog prodora u Petoj ofanzivi. Sve teko oruje smo zakopali. Glad nas mori, ali najtei od svega su nam nemaki avioni. Kad bismo imali samo nekoliko protivavion-skih mitraljeza! To je prva stvar koju smo traili od saveznike misije kad se pre tri nedelje spustila kod nas. Ali, nikakvog: odgovora. Osmoga juna, Vrhovni tab, po prelasku preko Sutjeke, zalogorovao je u gustoj umi na strmom bregu nedaleko od Suhe. Tito sedi na kamenu i ita poslednji izvetaj s poloaja:: ..Druga dalmatinska nastavlja estoke borbe na Barama. Nemci stalno vre jurie s Gornjih Bara u pravcu Donjih. U jednom trenutku jedno nemako odeljenje bilo je probilo nae poloaje i dolo na nekoliko stotina metara do ulaza u Suhu gde

se nalazio sama tab brigade s nekoliko kurira. Sreom, tu je bio jedan teki mitraljez, pa su Nemci bili odbijeni. Druga divizija je jue izdala na-reen'e tabu Druge dalmatinske da se ovi poloaji moraju ouvati po svaku cenu dok ne stignu pojaanja. Dalmatinci su imali ogromne gubitke pril:kom izvrenja ovog zadatka. Samo iz Drugog bata-ljona izbaeno je iz stroja 128 drugova. Komandant ovog bataljona Duan Filipovi i komesar uro Bokovi izvestili su tab brigade-da su izgubili dve treine svoga ljudstva. Nemci nadiru sve jaim snagama i sve upornije. 346 PRILOZI ZA BIOGRAFIJU Mi smo izgubili dve treine ljudstva, ali raunajte na nas kao da smo u punom sastavu!" U tom trenutku nemake haubice poee da biju umu u kojoj se nalazio Vrhovni tab. Tito nam objanjava gde e koje zrno da padne, a posle kae: Sutra e biti mnogo i aviona i topova. Nijemci stalno bacaju pojaanja na Zelengoru. Aleksandar RankoviMarko sedi na jednom oborenom drvetu nedaleko od mene i govori: Nikad u teoj situaciji nismo bili. Mnogo emo kadrova sada izgubiti... I to ba u ovoj situaciji. Treba samo prei ovu prepreku, izii itav iz ove ofanzive, pa e sve poi na bolje. Situacija se i na meunarodnom planu znatno poboljava. U nae najire mase prodree misao da je kraj rata blizu, uslovi za mobilizaciju bie veoma povoljni. Samo treba sauvati kadrove koje smo za ove dve godine s toliko krvi izgradili, a sada se nalaze u smrtnoj opasnosti da budu uniteni! Markove reci prekide kurir iz nae radio-stanice koji je doneo radiogram generala Alexandera, komandanta engleskih snaga na Bliskom Istoku: Mi vam. aljemo pozdrave i dobre elje u ovom kritinom trenutku vae borbe protiv osvajaa vae zemlje. Slaemo vam sle-dovanja prema naim tehnikim mogunostima. Ali znajte da se armije saveznika pribliuju. Nai bombarderi rue Italiju i Ne-maku. Invazija Evrope vie nije san. Na Istoku Nemci i njihovi sateliti trpe udare od naih ruskih saveznika. Stoga vaa borba u narednim mesecima bie vanija nego ikad." Znai, ni od saveznika neemo uskoro dobiti traenu pomo. Tito se seta od jednog stabla do drugog. Mi nismo po-slednji u ovom naem prodoru. Iza nas su Trea i Sedma divizija. Jo 5 juna dobila je Sedma divizija nareenje da s jednim delom ranjenika, AVNOJ-em i Vladimirom Nazorom hitno poe za nama. Danas im je Tito poslao radiogram da je koci nas situacija vrlo teka, da oni sviju svoja krila i odmah krenu. Ali radio-stanica Sedme divizije danas ne daje nikakav odgovor. Pojavio se radio-telegrafista Veljko Dragievi. Postavio je radio-stanicu malo nie na bregu. Veli da veze nema, a da je sve pokuao! Tito se seta gore-dole i govori: Dvije i po hiljade ljudi je u pitanju. Ne moemo ih ostaviti. A ni mi ne moemo dalje drati ove poloaje, jer smo svi u opasnosti. Jedan kurir je poslat ak na Vuevo, gde je tab Sedme divizije. Taj drug je peaio ve punih dvadeset asova, a niko BEZ IIJE POMOI 347 drugi ne zna put sem njega. Brzo je krenuo s nareenjem, kad ga Tito zaustavi:

Dajte mu one dvije moje konzerve! Nema vesti ni od naeg zaelja Tree divizije, koja je na visoravni Pive s velikim brojem tekih ranjenika. ido je poslao 6 juna radiogram da su Nemci u Sandaku i predlae da i on krene za nama. Odgovoreno mu je da odmah doe. On je ipak jo jednom pokuao da se probije preko Tare, ali je danas poslao ovaj radiogram: Situacija je vrlo teka. Neprijatelj poseo obe obale Tare. Ako nam probijanje ne uspe, boriemo se herojski do poslednieg." Znai, Trea divizija e stii kasno. Nemci e potpuno zatvoriti obru. Morae se probijati. U est uvee Tito je naredio pokret. Za deset minuta itava kolona bila je spremna. Spustili smo se do Sutjeke, pa onda prema Tjentitu. Prolazimo pored este bosanske i Majevike brigade. One su se strahovito istroile u ovoj ofanzivi. U Ma-jevikoj brigadi u stroju je ostala svega jedna etvrtina boraca. To su mahom mladii od 1617 godina, iznureni, gladni. S jednog konjskog kostura kraj staze oglodan je i poslednji komad mesa. Kad smo izlazili iz klisure Sut jeke i krenuli uz prve obronke prema Milinkladama, preko puta, iz tamnog Kosura, sinule su varnice, nekoliko sekundi kasnije prohujale su preko nas dve granate i udarile u kanjon prepun vojske, nekoliko stotina metara iza nas. Opet su sinula etiri svetla s Kosura. Granate se sruie blie. Nemci su sve vie skraivali vatru. Trei put nas zasu zemlja, pogodili su nau kolonu. Tito je bio na elu. Na zaelju je poginuo drug Osmi, koji je u Pratei bataljon doao u Prozoru. Posle ovog topovi zautae. No je pala, a s njom i kia. Idemo kroz umu, ne govorimo ni reci jer su poloaji blizu. Vatra se ne sme paliti. Kolona zastaje. Prolaze minuti. Iza nas su nae jedinice koje moraju hitno na poloaj. Ispred mene ide ika Janko Moa Pijade. Nas dvojica smo izgubili vezu i ne znamo u kom pravcu da krenemo. Ne smemo da govorimo, ve po kii leerno u blato i pipamo po vlanoj travi i po glibu, ne bi li nali otiske konjskih kopita. Po njima smo pronali put. Tako se te noi kolona Vrhovnog taba pocepala. Dok je itav bataljon preao Milinklade i spustio se u dolinu Hravke, dotle su Tito, Marko, engleska vojna misija i jedan vod tree ete izbili na vrh Milinklada tek kada je sunce ve iskoilo. Tu je drug Tito dao nareenja Vaki uroviu, komandantu etvrte brigade, pa se krenulo dalje. Vrhovni tab je prolazio jednim ....._j 348 PRILOZI ZA BIOGRAFIJU veim proplankom, izrovanim topovskim granatama i avionskim bombama kad su se pojavili nemaki izviai koji su prosuli desetak bombi za ive ciljeve. Na tom mestu nije bilo zaklona. Svako je legao na zemlju na mestu gde se nalazio. Tu je poginuo pukomitraljezac Petar iz Mrkonjigrada. Nemaki avioni spustili su se vrlo nisko. ak su se mogla videti i lica pilota. Pale su prve bombe. Tito se zaklonio iza jedne ogromne bukve, koju je neka oluja jo davno oborila. Legao je pored samoga panja, dok je telo ispruio pored obaljenog stabla. Iza njega nalazio se engleski kapetan Stewart. Marko je bio tri-etiri koraka dalje. Kad je jedna bomba, teka otprilike deset do dvadeset kilograma zafijukala prema mestu na kome se nalazio Tito, njegov pas Luks se u tom trenutku bacio na

glavu druga Tita i zaklonio je svojim telom. Bomba je udarila pravo u panj, na jedan metar iznad Titove glave. Eksplozija je bacila u vazduh druga Tita i ostale koji su bili pored njega. Kada se dim raziao, na zemlji je lealo nekoliko nepominih tela. Meu njima uro Vujovi, pratilac druga Tita, stari panski partizan koji je vojevao 22 meseca u pozadini Frankovih trupa u Spaniji, i engleski kapetan Stewart. Kasnije mi je drug Tito priao kako se oseao u tome trenutku: Dobro me udarilo... pomislio sam svreno je... Pritom se malo nasmeio, pa onda nastavio: Ja sam se zaklonio iza jedne oborene bukve; kad je bomba tresnula kraj mene i kad me je obavio mrak, uinilo mi se na trenutak da sam poginuo. Moj pas Luks, koji mi je svojim tijelom pokrio glavu, leao je raskomadan... Malo dalje engleski kapetan Stewart, noge mu stre uvis... Jo dalje uro... Usred te pustoi pogled mi je pao na jedno slomljeno drvo, na kome je alostivo piskutala mala umska ptiica. Eksplozija joj je prebila nogu i povrijedila krila... To malo stvorenje stajalo je na jednoj nozi i lepetalo krilcem. Taj prizor mi se duboko urezao u pamet... Onda mi je priao Marko i uhvatio me ispod ruke... Nemaki avioni su itavog 9 juna zasipali Milinklade bombama, dok su nemaki peaci vrili juri za juriem na sam vis. Hercegovaka brigada odbijala je nalete. Toga dana na Milinkla-dama pao je veliki broj ljudi. Meu njima i Vako urovi, komandant etvrte crnogorske brigade. Predvee drug Tito i Marko sili su u Hravku. Priao sam Titu. Leva ruka bila mu je proturena kroz maramu svezanu oko vrata. Pitao me je: uo sam da je danas ranjena Olga. Kako joj je? Bliio se as pokreta. Tito je diktirao radiogram za Moskvu: BEZ IIJE POMOI 349 Mi se jo nalazimo u tekom poloaju. Neprijatelj se ponovo trudi da nas opkoli. Na putu naeg nastupanja u pravcu centralne i istone Bosne neprijatelj je zauzeo i utvrdio sve visove, gde je postavio artiljeriju, mitraljeze i manje garnizone, a glavninom trupa pokuava da nas opkoli i neprekidno napada sa svih strana. Neprijatelj trpi veoma velike gubitke, a i mi takoe, osobito^ od avijacije... Na je poloaj teak, ali mi emo izai iz tog poloaja ma da sa tekim rtvama. Neprijatelj vri krajnje napore da bi nas unitio, ali to mu nee uspeti. Molimo za vau podrku u ovoj najteoj probi." Po mrklom mraku krenuli smo uz strmu Debelu Ravan. Svi smo utali. Ja sam pridravao ranjenu Olgu da se ne oklizne sa staze. U daljini su potmulo odjekivale bombe i resko cepali mitraljezi. To je Prva proleterska probijala nemaki obru. Tako smo se svojim vlastitim snagama probili u Petoj ofanzivi, najteem asu naeg velikog rata. esnaesta glava RADOST I TUGA POBEDE Vrhovni tab u Jajcu. Pogibija Lole Ribara. htonske odluke AVNOJ-a. Staljinov gnev. Jugoslavija i Teheran. Slom este ofanzive. Spoljnopolitika aktivnost Narodnoosloboddakog pokreta. Odlazak Milovana ilasa u Moskvu. Napad nemakih padobranaca na Drvar. Jedno Himmlerovo miljenje o drugu Titu. Sporazum Titoubai. Titov put u Italiju i susret s Wmstonovt, Churchillom. Susret Crvene Armije i

Narodnooslobodilake vojske na granicama Jugoslavije. Tito u Moskvi i otvoreni razgovor sa Staljinom. RadMst i tuga pobede. Godina 1943 bila je prelomna u Drugom svetskom ratu. Sudbina Hitlera bila je zapeaena. Na istoku je Crvena armija od Staljingrada itavu godinu nadirala sve vie gonei pred sobom nacistike divizije. Saveznici su oistili Afriku od Rom-melovih trupa, Italija je ve bila izbaena iz stroja. Bilo je samo pitanje vremena kada e Hitler kapitulirati. U Jugoslaviji narod je eljno oekivao kraj stradanja, paljenja sela, bombardovanja, krvi... Velike saveznike pobede uli vale su nade da je kraj rata blizu. Kako su se samo one proslavljale, kako je bila primljena vest o padu Mussolinija, kako je samo proslavljeno osloboenje Kijeva 6 novembra 1943 godine! Vrhovni tab nalazio se tada u Jajcu. Milovan ilas je te veeri uo spikera Levitana kako ita preko Radio-Moskve Staljinovu dnevnu zapovest povodom osloboenja glavnog grada Ukrajine, pa je istrao na bedem starog grada i odatle ispalio uvis tri metka iz revolvera, kako se po starinskom crnogorskom obiaju najavljuje radosna vest. Partizani u varoi takoe su uli za osloboenje Kijeva, pa kad je ilas dao aber s tvrave, poeli su da pucaju prvo iz 352 PRILOZI ZA BIOGRAFIJU POBEDA 353 revolvera, pa iz puaka, mainki, da se .itav grad prolamao od pucnjave. Narod je iziao na ulice, poelo je kolo, a pucnjava ne prestaje. Tito nije znao o emu se radi, iziao je iz sobe napolje, pucnjava je bivala sve benja. Iz grada se ona prenela na okolne poloaje, gde su partizani poeli ak da gruvaju iz topova u planinu. itav je sat trajalo dok se sve to nije stialo. Letela su telefonska nareenja, davala se izjanjenja. Te veeri potroeno je municije koliko u jednoj bici. A svaki metak bio je dragocen sve se moralo zarobljavati od neprijatelja. Takvo je raspoloenje bilo u vojsci i narodu u jesen 1943 godine, kada je Narodnooslobodilaka vojska, posle uspeno prebroenih dveju tekih nemakih ofanziva, brojala oko 300.000 boraca. Osloboena teritorija ve je iznosila jednu polovinu povrine Jugoslavije. U partizanskim krugovima uveliko se diskutovalo kako dotadanje tekovine borbe uvrstiti. CK KPJ je odmah posle kapitulacije Italije bio zakljuio da bi trebalo sazvati AVNOJ, kako bi se mogle doneti odgovarajue odluke o stvaranju privremene vlade nove Jugoslavije. Jo u oktobru 1943, na vest da e u Moskvi doi do sastanka britanskog ministra inostranih poslova Edena, amerikog ministra inostranih poslova Cordella Hulla i komesara za inostrane poslove SSSR Molotova, Tito je poslao sledeu depeu u Moskvu: ,,U vezi s pripremom konferencije pretstavnika SSSR, Engleske i Amerike, bie sasvim verovatno postavljeno i pitanje Jugoslavije. U vezi s tim molim da vladu SSSR-a obavestite o sledeem. Antifaistiko vee Jugoslavije, Hrvatske i Slovenije i Vrhovni tab NOV i POJ opunomoili su me da izjavim sledee: Prvo. Mi ne priznajemo ni jugoslovensku vladu ni kralja u inostranstvu, zato to oni dve i po godine pa i sada podravaju sa-radnika okupatora, izdajnika Drau

Mihailovia i zbog toga nose svu odgovornost za to izdajstvo nad narodima Jugoslavije. Drugo. Mi neemo dozvoliti da oni dou u Jugoslaviju, jer bi to znailo graanski rat. Tree. Govorimo u ime ogromne veine naroda da on eli demokratsku republiku koja se oslanja na narodnooslobodilake odbore. etvrto. Jedina zakonita vlast naroda u sadanje vreme jesu narodnooslobodilaki odbori na elu sa antifaistikim veima. Takvu emo izjavu dati engleskoj misiji pri naem tabu. Engleski general ve nam je stavio do znanja da engleska vlada nee mnogo nastojati na kralju i na izbeglikoj jugosloven-skoj vladi." L U Jajcu, nekadanjoj prestonici bosanskih kraljeva, u dolini reke Vrbasa, gde se bio smestio Vrhovni tab u oktobru 1943, sa nestrpljenjem su se oekivali rezultati moskovske konferencije. Ona je trajala od 13 do 30 oktobra, ali sovjetska vlada Titovu izjavu nije stavila na dnevni red. Meutim, u Jugoslaviji je bilo odlueno da se AVNOJ sazove. Kao mesto sastanka izabran je grad Jajce. Tokom Drugog svetskog rata ovaj grad je vie puta menjao gospodara. Partizani su ga oslobodili 1942, pa su ga Nemci ponovo uzeli krajem iste godine, ali su ga partizani ponovo osvojili u jesen 1943 godine. U taj grad smestio se i Tito sa svojim tabom. Ispod tvrave, na jednom platou, bile su izgraene dve barake u kojima su bile smetene kancelarije. U jednoj sobici tih baraka stanovao je Tito. Jajce su esto napadali nemaki bombarderi. Tada je Tito obino silazio do fabrike, koja je imala jedan tunel, u kome se sklanjao narod. Uoi zasedanja AVNOJ-a, Jajce je ponovo bilo bombardovano. Tito je bio u sklonitu, u kome je bilo dosta naroda i partizana. Tu je bila i stanica za prvu pomo. Jedna bomba, koja je pala tik ispred sklonita, ranila je nekoliko partizana iz Prateeg bataljona Vrhovnog taba. Jednome partizanu bomba je rastrgla stomak. Tu u sklonitu lekar ga je operisao, a Tito je pridravao ranjeniku glavu. Drao sam mu glavu, sea se Tito. Krupne grake znoja izbijale su mu na elo. Operacija je vrena bez anestezije. Ranjeni drug drao se muki. Ja sam pokuavao da ga tjeim: Ne brini se, operacija e uspjeti." Nekoliko sekundi kasnije njegova glava klonula je u mojim rukama. Delegati za zasedanje AVNOJ-a dolazili su iz najudaljenijih krajeva Jugoslavije. Svi su putovali pod orujem, jer su morali da sa osloboene teritorije prelaze kroz krajeve u ne-makim rukama. Neke delegacije morale su da vode i borbu. Najdue su putovali Crnogorci, koji su imali da prevale preko 300 kilometara, preko planina, kanjona, sve peice, pod orujem. Politbiro CK KPJ diskutovao je u Jajcu da li da obavesti Ko-minternu o tome da e biti stvorena privremena vlada, da e se kraljevskoj vladi oduzeti pravo da bude vlada Jugoslavije i da e kralju Petru biti zabranjen povratak u Jugoslaviju. S obzirom na iskustvo sa Prvog zasedanja AVNOJ-a, kada je Moskva svojom intervencijom zabranila stvaranje nove, privremene vlade u Jugoslaviji, to je moglo da ima vrlo teke posledice za dalji razvoj borbe, Politbiro CK KPJ je odluio da se Komin-terna obavesti jedino o tome da e biti stvorena privremena vlada, ali da se ne obavetava o tome da e AVNOJ doneti odluke o oduzimanju legalnosti kraljevskoj vladi i zabrani kralju Petru da se vrati u Jugoslaviju. 23

354 PRILOZI ZA BIOGRAFIJU Tako je drug Tito 26 novembra poslao u Moskvu sledeu depeu: ,,28 novembra poinje plenum Antifaistikog vea Jugoslavije. Dnevni red: Reorganizacija Vea u privremeni zakonodavni organ naroda Jugoslavije. Drugo, stvaranje Nacionalnog komiteta, kao privremene izvrne vlasti, odgovorne pred Veem. Ve su odrana zasedanja nacionalnih vea u Sloveniji, Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori i Sandaku, na kojima su izabrani delegati za uee na zasedanju plenuma. Izabrani su delegati i u Makedoniji meu njima Dmitar Vlahov i Vlado Pop-Tomov. Poslala je svoje delegate i Srbija. Stiglo je ve oko 200 delegata iz raznih krajeva zemlje. Bilo bi dobro poslati im pozdrav od Sveslovenskog komiteta. To bi vrlo mnogo oprinelo jo boljem razvoju oslobodilake borbe u Jugoslaviji i na Balkanu." AVNOJ je zasedao u dvorani biveg Sokola". Zgradu u kojoj se nalazila dvorana partizani su prilikom svog prvog napada na Jajce bili zapalili, a kad su oslobodili grad, onda su je u roku od tri nedelje obnovili i pretvorili u Dom kulture. Tu je Kazalite narodnog osloboenja davalo Gogoljevog Revizora", zatim razne krae komade iz partizanskog ivota. Sada je ta dvorana bila udeena za zasedanje AVNOJ-a. Podijum je bio iskien zastavama: jugoslovenskom, sa crvenom zvezdom u sredini, zatim sovjetskom, amerikom i engleskom. Zasedanje je trajalo samo jednu no. Ba na jedan dan uoi otvaranja Drugog zasedanja AVNOJ-a poginuo je od nemake bombe Ivo Lola Ribar, lan Vrhovnog taba. On je bio odreen, zajedno sa Vladimirom Velebitom i Milojem Milojeviem, u prvu misiju Vrhovnog taba, upuenu u savezniki tab na Bliskom Istoku. Trebalo je da se prebace avionima za Italiju, ali britanski avioni nisu mogli da se spuste. Tih dana ba je bio prebegao jedan domobranski oficir iz Zagreba na jednom nemakom lakom bombarderu Dor-nier 17". Tada je odlueno da se jugoslovenska delegacija, kao i dva britanska oficira, prebace u Italiju ovim avionom. Sa jednog partizanskog aerodroma u blizini Jajca avion je ve bio spreman za polazak, kada se iza brda pomolio jedan nemaki izvia. On se ustremio pravo na grupu ljudi koja se ukrcavala u avion i bacio dve bombe s visine od nekih stotinu metara. Tako je poginuo Lola Ribar, engleski oficiri kapetan Donald Knight i major Robin Weatherly, i jo jedan partizan. Mlai brat Lole Ribara, Jurica, slikar, bio je poginuo mesec dana pre u borbi s etnicima u Crnoj Gori. POBEDA 355 Otac Lole Ribara, dr. Ivan Ribar, ba je toga dana stigao iz Slovenije u Jajce na zasedanje AVNOJ-a. On nije znao za pogibiju ni svoga mlaeg sina Jurice niti svoga starijeg sina Ive. Kad je doao kod Tita, posle pozdrava, Tito mu je saoptio, vest da je Lola poginuo. Stari Ribar nije ni suzu pustio, nego je rekao: Je li Jurica daleko i je li mu saopteno da je Lola poginuo. Teko e mu biti... Tek u tom trenutku Tito je shvatio da starac ne zna da mu je poginuo i mlai sin. Tito je utao nekoliko trenutaka, razmiljajui ta da uradi, pa je priao blie Ribaru, uhvatio ga za ruku i rekao mu tihim glasom: I Jurica je poginuo, u borbi s etnicima u Crnoj Gori, prije mjesec dana... Stari Ribar je utao, zatim zagrlio Tita: Teka je ova naa borba...

Iste veeri bila je sahrana Lole Ribara. Jedan bataljon Prve proleterske bio je postrojen na trgu u Jajcu. Poslednji se od Lole oprostio njegov otac. Snanim glasom, koji je samo s vremena na vreme podrhtavao, on je govorio borcima Prve proleterske: Nikakva sila nee moi zaustaviti narod ove zemlje u njegovoj borbi za osloboenje... Posle je sanduk sa telom Lole Ribara bio odnesen na skrovito mesto, gde je privremeno sahranjen, jer je postojala opasnost da Nemci i etnici ne otkriju grob i unite le.1 Drugo zasedanje AVNOJ-a znailo je za Jugoslaviju najvaniji dogaaj u Drugom svetskom ratu, jer je tu, ustvari, poloen temelj nove drave. Na ovom zasedanju, pre svega, stvoren je Nacionalni komitet, izvrni organ AVNOJ-a, sa funkcijama privremene vlade. Na svom Drugom zasedanju AVNOJ je doneo odluku kojom se oduzima pravo emigrantskoj vladi u Londonu da bude vlada Jugoslavije. Takoe je odlueno da se kralju Petru i drugim lanovima dinastije Karaorevia zabrani ulazak u Jugoslaviju, a da e pitanje definitivnog oblika dravnog ureenja republika ili monarhija biti reeno posle rata. Proklamovano je da nova Jugoslavija bude zasnovana na federativnom principu. Takoe je odlueno da se uputi apel amerikoj vladi da stavi embargo na zlatne rezerve Jugoslavije, koje su ispred 1 Majka Lole i Jurice Ribara saznala je za smrt svoja dva sina u Sremu, u selu Kupinovu, gde se bila sklonila od proganjanja Gestapoa. U leto 1944 godine, 7 avgusta, ona je bila uhapena u tome selu, izvedena na glavni trg, pred crkvu, gde je od nje traeno da kae svoje ime. Ona je to energino odbila. Jedan nemaki oficir je tada na licu mesta ubio majku brae Ribar. 23* 356 PRILOZI ZA BIOGRAFIJU Hitlera bile sklonjene u Washington, a sada ih je nemilice troila kraljevska izbeglika vlada. Na predlog Josipa Vidmara uvedena je u Narodnooslobo-dilakoj vojsci titula marala. Jo kad je izaao prvi ukaz Vrhovnog taba o postavljanju generala u naoj vojsci, drug Kardelj je predloio da se uvede titula marala, ali se drug Tito tada nije s tim sloio. Meutim, slovenaka delegacija je na zasedanju AVNOJ-a iznela isti predlog i on je jednoglasno, uz burne manifestacije, bio prihvaen. Kad je AVNOJ tu titulu dao, kao prvom, drugu Titu, Tito je bio neobino iznenaen i uzbuen. Po zavrenom zasedanju, CK KPJ je poslao sledeu depeu u Moskvu: Koncem novembra odrano u Jajcu Drugo zasedanje AVNOJ-a posle skuptina zemaljskih vea Slovenake, Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Sandaka i Crne Gore. Od 208 izabranih delegata svih naroda prisutno 142 koji su doneli i punomoja i za ostalih 66 delegata sa pravom glasa. Sastav nacionalnih delegacija pokazuje da je nar. osi. pokret najire okupio ljude svih demokratskih grupa, a rad zasedanja bio vanredna manifestacija najpunijeg jedinstva i bratstva svih naroda Jugoslavije. Glavni referat o razvitku nar. osi. borbe naroda Jugoslavije u vezi s meunarodnim dogaajima odrao Josip Broz Tito i prihvaen uz najvee ovacije i oduevljenje. Bosanski delegat dr. Vojislav Kecmanovi prvak SDS predloio deklaraciju Vea i tri vane odluke. Prva, AVNOJ se konstituie u vrhovno zakonodavno i izvrno pretstavniko telo ije

pretsednitvo imenuje Nacionalni komitet osloboenja Jugoslavije s karakterom privremene vlade druga postavlja federativni princip ureenja Jugoslavije trea oduzima sva prava izbeglikim vladama i zabranjuje dolazak u zemlju kralju Petru do osloboenja ele zemlje kad e narod resiti pitanje kralja i monarhije. Usvojene i druge vane odluke Na predlog slovenake delegacije uvodi se u NOV naziv Marala Jugoslavije Novoizabrano pretsednitvo AVNOJa dodelilo na predlog Slovenaca i uz duge burne ovacije Vea taj naziv vrhovnom komandantu Titu. Pretsednitvo koje je na Veu izabrano broji 64 lana pret-sednik dr. Ivan Ribar, potpretsednici Moa Pijade, Antun Augustin-i, Josip Rus, Marko Vujai i Dmitar Vlahov, sekretari Rodoljub olakovi i Radonja Golubovi i 56 lanova pretsednitva. Pretsednitvo imenovalo Nacionalni komitet sledeeg sastava: pretsednik i poverenik narodne odbrane maral Jugoslavije Josip Broz Tito, potpretsednici Edvard Kardelj, Vladislav Ribnikar koji je i poverenik za informacije i Boidar Magovac, poverenici: spolj-nih poslova dr. Josip Smodlaka, unutranjih poslova Vlada Zeevi, prosvete Edvard Kocbek, narodne privrede Ivan Milutinovi, fiPOBEDA 357 nansija Duan Sernec, saobraaja Sreten ZujoviCrni, zdravlja dr. Milivoj Jambriak, ekonomske obnove Todor Vujasinovi, socijalne politike dr. Anton Krinik, sudstva Frane Frol, ishrane Mile Perunii, graevina dr. Rade Pribievi, uma i ruda pukovnik Sulejman Filipovi. 30. XI. 1343." Zasedanje AVNOJ-a odrano je istovremeno kad se odravala konferencija izmeu Roosevelta, Staljina i Churchilla u Teheranu. Na toj konferenciji, kao to je poznato, pored pitanja opte strategije saveznika u ratu protiv Hitlera, pored pitanja drugoga fronta i odreivanja tanog datuma kada e drugi front biti otvoren, raspravljalo se i o doprinosu Jugoslavije u ratu protiv sila osovine. Roosevelt, Staljin i Churchill konstatovali su u Teheranu da je osnovna snaga koja se bori protiv Nemaca u Jugoslaviji Narodnooslobodilaka vojska1 pod komandom Titovom. Konano, posle dve i po godine upornih borbi i napora, posle zavere skoro itavog sveta da se istina o Jugoslaviji ne sazna, ta nepravda je sada bila ispravljena. Odlukom u Teheranu partizani Jugoslavije faktiki su priznati za savezniku vojsku. I to formalnom odlukom triju voa antihitlerovske koalicije. U saoptenju o odlukama u Teheranu na prvo mesto dola je taka o pomenutom priznanju partizanima Jugoslavije. Druga taka govori o eventualnim mogunostima ulaska Turske u rat, trea taka o Bugarskoj, etvrta da drugi front, odnosno operacija Overlord" otpone u maju 1944, a peta taka o tome da se vojni tabovi saveznikih sila i dalje konsultuju o pretstoje-im operacijama saveznikih armija. Potpun tekst o pomoi partizanima Jugoslavije glasi: Konferencija se slae da partizani u Jugoslaviji treba da budu pomognuti ratnim materijalom i snabdevanjem do najveeg mogunog stepena, a takoe i operacijama komandosa." Ovo reenje potpisali su zajedniki Churchill, Staljin i Roosevelt 1 decembra 1943 godine. 0 konkretnim odlukama u Jajcu Tito nije unapred oba-vetavao pretstavnike nijedne velike sile, iako je u glavnira crtama to bio saoptio kako vladi SSSR-a,

gore navedenom depeom, tako i generalu Fitzrov MacLeanu, efu saveznike vojne 1 Winston Churchill u petoj knjizi svojih memoara navodi da je Staljin u diskusiji u Teheranu umanjivao broj nemakih divizija koje je Hitler drao na jugoslovenskom bojitu. Tako na 3?0 stranici pete knjige svojih memoara Churchill navodi da je Staljin izjavio da u Jugoslaviji ima svega osam nemakih divizija! A stvarno je Narodnooslobodilaka vojska prikivala 22 nemake divizije i veliki broj kvislinkih snaga. ...J 358 PRILOZI ZA BIOGRAFIJU misije pri Vrhovnom tabu. To je bila jugoslovenska stvar, to je bilo iskljuivo pravo jugoslo venskih naroda, to je bila odluka zasnovana na principima za koje su se borile ujedinjene nacije u Drugom svetskom ratu. U rezoluciji AVNOJ-a kae se od reci do reci: Narodi Jugoslavije sa radou prihvataju i pozdravljaju odluke Moskovske konferencije pretstavnika vlada SSSR, Velike Britanije i SAD, koje svima narodima obezbeuju pravo da sami po slobodno izraenoj volji rese pitanje svog unutranjeg dravnog ureenja. Te odluke od najvee su vanosti i za narode Jugoslavije, koji su svojom upornom oslobodilakom borbom pokazali svoju volju i spremnost da svoju zajedniku otadbinu sami izgrade na novim temeljima istinske demokratije i ravnopravnosti naroda." Tako se u Moskvi saznalo za odluke AVNOJ-a, a naroito o oduzimanju legitimiteta kraljevskoj izbeglikoj vladi i zabrani povratka kralja Petra, tek poto su one bile donesene, to jest iz telegrama CK KPJ od 30 novembra 1943. Prva reakcija u Moskvi bila je estoka. Radio-stanica Slobodna Jugoslavija" dobila je nareenje da ne objavi rezoluciju o zabrani povratka kralja Petra u Jugoslaviju, tavie, jugoslovenski pretstavnik u Moskvi Veljko Vlahovi bio je opomenut, pa su sve njegove emisije za Slobodnu Jugoslaviju" i Radio-Moskvu bile stavljene pod cenzuru. Manuilski mu je preneo poruku Staljina: Hazjajin1 je neobino ljut. On smatra da je to udarac noem u lea SSSR-u i odlukama u Teheranu. Ova reakcija Staljina iznenadila je Jugoslovene. Nije im tada bila jasna. Samo je bilo karakteristino da je Staljin jo krajem 1942 godine, u vreme Prvog zasedanja AVNOJ-a, bio protiv stvaranja Nacionalnog komiteta. A ne stvoriti Nacionalni komitet, ne dati jasnu perspektivu narodnim masama u Jugoslaviji zato se bore, perspektivu borbe za novu Jugoslaviju koja e se po svemu razlikovati od stare Jugoslavije pod dinastijom Karaorevia, znailo je odrei se svega onoga to je bilo postignuto za dve i po godine. To bi znailo kraj jugoslovenske revolucije. Ovaj Staljinov korak tek je kasnije postao naim ljudima potpuno jasan. U Jajcu je proglaen i ostvaren princip Jugoslavija Jugoslovenima, a ne interesna sfera ove ili one velike sile! Na Zapadu je vest o osnivanju Nacionalnog komiteta bila primljena takoe sa iznenaenjem, ali tamo su se morali pomiriti sa fait accompli. Odnos snaga u Jugoslaviji bio je takav da je svakom realnom politiaru bilo jasno kakva e Jugoslavija 1 U internim - krugovima u Moskvi Staljin se naziva hazjajin domain, gazda. POBEDA 359

izai iz ovog rata. Osim toga, u Londonu i Washingtonu svi su bili duboko uvereni da se Tito konsultovao sa Staljinom pre nego to su odluke u Jajcu bile donesene. Poto komentari na Zapadu nisu bili tako otri, nego ak uglavnom povoljni za Jugoslaviju, u Moskvi je izmenjena odluka, pa je tek 14 decembra, dve nedelje poto su Rusi bili obaveteni o odlukama AVNOJ-a, Narodni komesarijat inostranih poslova SSSR izdao sledee saoptenje: Ove dogaaje u Jugoslaviji, koji su ve naili na razumevanje u Britaniji i SAD, vlada SSSR-a smatra kao pozitivne injenice koje e doprineti daljoj uspenoj borbi naroda Jugoslavije protiv hitlerovske Nemake. Ti dogaaji svedoe takoe o ozbiljnom uspehu novih voa Jugoslavije u stvari ujedinjenja svih narodnih snaga Jugoslavije." Istovremeno je saopteno i to da e sovjetska vlada poslati jednu svoju vojnu misiju u Jugoslaviju. U meuvremenu, vojna misija Vrhovnog taba bila je ve stigla u Kairo, gde je imala itav niz kontakta sa rukovodeim ljudima iz saveznikih tabova. Razgovori su se vodili uglavnom oko pitanja snabdevanja Narodnooslobodilake vojske municijom i orujem, to je ilo inae vrlo sporo. Glavna stvar koja je u ovim razgovorima ipak odluena bila je pomo za evakuaciju partizanskih ranjenika u saveznike bolnice u Italiji. Ova vojna misija bila je opsednuta od dopisnika velikih listova i agencija iz Amerike i Velike Britanije. O borbi partizana u javnosti tih zemalja skoro se nita nije znalo, sva se zasluga za borbu protiv Nemaca u Jugoslaviji pripisivala Drai Mihailoviu. O linosti Tita postojale su najnemogunije verzije. Neki katoliki listovi su pisali da je ime Tito kratica za Trea internacionalna teroristika organizacija". U ovakva nagaanja zapadali su ak i ozbiljni listovi, kao ,,New York Times". Cak i posle sastanka u Teheranu, na kome je pretsednik Roose-velt lino predao Staljinu izvetaj svoga oficira za vezu u Vrhovnom tabu, majora Ferrisa, o borbama u Jugoslaviji, o Titu, Cyril Sulzberger, dopisnik ,,New YorkTimesa", pisao je 5 decembra 1944 da ima glasova da je Tito ak ena! Ovaj lanak glasi: ,,O Titovoj linosti ima mnogo teorija. Po jednoj, koju mnogi Jugosloveni smatraju tanom, dosad su postojala tri Tita. im jedan pogine, drugi preuzima njegovu titulu odravajui na taj nain neku vrstu besmrtnosti, kao legendarna ptica feniks. Mnoge su teorije irene o tome ko su te ive ili mrtve linosti koje su bile Tito". Jedno vreme antipartizani su tvrdili da je Tito Lebedev, koji je bio savetnik sovjetske ambasade u Beogradu. On je nestao poto 360 PRILOZI ZA BIOGRAFIJU POBEDA 361 je pratio jugoslovensku vladu sve do Ilide. Ovo se pokazalo kao potpuno netano. Lebedev sada mirno sedi u svojoj kancelariji u Moskvi. Po jednoj drugoj prii, Tito je Kota Na. A Kota Na je stvarno pseudonim za jednog partizanskog vou, koji je stvarno jedan od Titovih generala. Drugi su tvrdili da je Tito Moa Pijade, srpski komunist jevrejskog porekla, koji je bio zatvoren u Beogradu mnogo godina, zanimajui se pisanjem stihova i slikanjem autoportreta. Po jednoj teoriji Tito je ovek po imenu Broz koji se pod tim pseudonimom borio u panskom graanskom ratu. Postoji jo jedna teorija, koja je zbog svojih romantinih osobina dobila iroki publicitet, a to je da je Tito ena. Ova

poslednja pria verovatno dolazi od injenice da izvesna Mitra Mitrovi, ena partizanskog voe ilasa, iz Crne Gore, ima visoku funkciju kao Titov savetnik." Uskoro zatim Sulzberger je ovo svoje proizvoljno tumaenje ko je Tito ispravio jednim dugim lankom u ,,New York Timesu", koji je imao vrlo veliki efekat u Sjedinjenim Amerikim Dravama i doprineo oba vesta van ju amerike javnosti o razvoju dogaaja u Jugoslaviji. Za nemaku Vrhovnu komandu Narodnooslobodilaka vojska Jugoslavije znaila je sve veu opasnost. Usled skraivanja nemakog fronta, komunikacije preko Balkana postale su za Hitlera od ivotne vanosti. Zbog toga je on morao da dri u borbi protiv Narodnooslobodilake vojske, krajem 1943 godine, 22 nemake divizije, 9 bugarskih i 20 domaih satelitskih divizija, ukupno oko 600.000 ljudi pod orujem. On je istovremeno planirao ofanzivu protiv onih delova Narodnooslobodilake vojske koji su mu ugroavali najvanije komunikacije. Tako je otpoela takozvana esta ofanziva. Ona se vodila na prilino irokom sektoru, a glavni udar bio je uperen protiv Treeg korpusa partizanskih snaga u istonoj Bosni. U svojim dokumentima Nemci su ovu ofanzivu nazivali Kugelblitz". Po zimi, delovi Druge nemake oklopne armije, Peti i Petnaesti korpus, izvrili su ovaj napad. Borba je bila estoka. Partizani su izgubili, istina, glavni grad u ovom podruju, Tuzlu, ali su sauvali ivu snagu i ponovo preli u ofanzivu. Tito je naredio da se izvre napadi u svim krajevima Jugoslavije, kako bi se olakale borbe partizanskim jedinicama u istonoj Bosni. Tako je napadnuta i Banjaluka, najvei grad u severozapadnoj Bosni, kojom prilikom je zarobljeno preko hiljadu nemakih vojnika i zaplenjeno mnogo ratnog materijala. ' Istovremeno, Vrhovni tab i Nacionalni komitet preselili su se iz ugroenog: Jajca u Drvar. Borbe u zimu 1943/44 donele su Hitleru u Jugoslaviji potpun neuspeh. On je ak morao da u izvetaju svoga Glavnog stana donosi kominikeje o borbama u Jugoslaviji, naravno, tvrdei da je postigao uspeh. Tako je 20 decembra 1943 firerov Glavni stan objavio sledee saoptenje: ,,U istonoj Bosni, po ravom vremenu i vrlo nepovoljnim terenskim prilikama, jake komunistike bande sabijene su na uzanom prostoru i u tekim borbama unitene ili razbijene. Neprijatelj je izgubio vie od 8.000 mrtvih, 2.688 zarobljenih, 24 topa, preko 100 motornih vozila, meu kojima oklopnih i oklopno-blindiranih automobila, kao i veliku koliinu peadiskog oruja, municije i drugog ratnog materijala." Meutim, uprkos ovakvim Hitlerovim saoptenjima, Narodnooslobodilaka vojska u Jugoslaviji nanosila mu je sve tee udarce. To su javljali oficiri iz saveznikih vojnih misija, koji su se nalazili pri svim korpusima Narodnooslobodilake vojske. Ugled Narodnooslobodilakog pokreta sve je vie rastao u svetu. Saoptenja Vrhovnog taba o borbama u Jugoslaviji sada su poeli da objavljuju svi veliki listovi na Zapadu. Takoe se u sovjetskoj tampi poelo vie pisati o borbama u Jugoslaviji. U februaru 1944, povodom godinjice Crvene armije, CK SKPfb) je dao sledeu parolu: Junaki patrioti Jugoslavije, vaa borba za slobodu i nezavisnost domovine slui svim porobljenim narodima Evrope kao pri-mer koji ih oduevljava. iveo herojski narod Jugoslavije i njegova hrabra Narodnooslobodilaka vojska, koja se samopregorno bori protiv faistikih osvajaa." Istovremeno, prvi put u ratu, Staljin je lino odgovorio na Titov pozdrav povodom te godinjice. Tito je u svom telegramu rekao:

Nai borci, borci za slobodu i bratstvo jugoslovenskih narodar uvijek su bili svjesni da je otadbinski rat Sovjetskog Saveza istovremeno borba za osloboenje svih porobljenih zemalja. Oni su bili svjesni da im sveta dunost prema domovini nalae da se bore rame uz rame s Crvenom armijom. Oni su osjeali svu veliinu asti i odgovornosti to se bore zajedno s vojskom koju vodi veliki Staljin. Oni su najee nasrtali na njemake razbojnike kad su ovi odlazili na Istoni front ili se vraali otuda. Priznanja sovjetskog naroda i njegove vojske naoj borbi protiv njemakih faista to su nam bila najdraa priznanja." Staljin je odgovorio Titu: .....j 362 PRILOZI ZA BIOGRAFIJU Herojska borba bratskih jugoslovenskih naroda i njihove slavne Narodnooslobodilake vojske protiv njemakih osvajaa izaziva duboke simpatije naroda Sovjetskog Saveza i slui kao primjer koji nadahnjuje sve porobljene narode Evrope. elim i daljnje uspjehe jugoslovenskim rodoljubima, koji se pod vaim rukovodstvom slavno bore za osloboenje svoje domovine." Istog dana, 22 februara, govorio je u britanskom parlamentu engleski premijer Churchill. On se opirno osvrnuo na razvoj dogaaja u Jugoslaviji. Otpoeo je sa 1941 godinom, pod-vukavi kako su u jesen 1941 godine partizani marala Tita otpoeli estoku i ogorenu borbu protiv Nemaca: Njihovu borbu nikakve nemake ofanzive i zverstva nisu mogla da zaustave i njihove su snage stalno rasle. Oni su od Nemaca i drugih neprijatelja otimali oruje i sve bolje se snabdevali vojnom opremom. Nastavili su nemilosrdan rat protiv Nemaca, jer se za njih radilo o smrti ili slobodi. Oni su uskoro postali gospodari situacije i smrtna opasnost za Nemce, jer su ih napadali svuda. Oni su uspeli da se odupru svim zamanim nemakim ofanzivama. Partizanski pokret uskoro je po svom broju premaio snage generala Mihailovia, i to ne samo u Hrvatskoj i Sloveniji, nego i u krajevima gde preovladava srpsko stanovnitvo. Ne samo Hrvati i Slovenci, nego i veliki broj Srba pridruio se pokretu marala Tita, koji danas ima pod orujem oko etvrt miliona dobro naoruanih i izvebanih ljudi. Ceo partizanski pokret formiran je na bazi gerilske metode rata, jer inae ne bi mogao postii tako velianstvene uspehe. Partizani svojom aktivnou i herojskom borbom zadravaju oko 14 nemakih divizija od 20 koliko ih ima na Balkanu. Oko ovih herojskih snaga i u njihovim redovima razvija se ujedinjeni svenarodni pokret za slobodu. Komunistiki elementi imali su ast da prvi otponu borbu, ali je u toku razvitka pokreta dolo do okupljanja svih patriotskih snaga i do procesa njihovog ujedinjenja. Aktivnost partizana poremetila je odmah sporazume Mihai-lovievih komandanata sa neprijateljem. Mihailovi je pokuao da ugui pokret partizanskih snaga, posle toga je dolo do mnogo traginih borbi i meusobnih obraunavanja meu ljudima iste krvi i iz iste zemlje. Danas pristalice marala Tita daleko premauju snage generala Mihailovia koji radi u ime kralja i jugoslovenske vlade u Kairu." Tako su jaale veze Narodnooslobodilakog pokreta sa saveznikim zemljama. Na dan 23 februara 1944 u Jugoslaviju je konano stigla slubena vojna misija SSSR-a. Koliko se na nju ekalo, kolika je bila radost naeg naroda da vidi pretstavnike Crvene armije! POBEDA 363

Misija, kojoj su na elu bili generali Kornjejev i Gorkov, doputovala je avionom preko Persije, Egipta, Italije. To putovanje je dugo trajalo, naroito njegova poslednja etapa, jer je zima u Jugoslaviji bila otra, pao je dubok sneg, pa se avioni nisu mogli da sputaju na ranije pripremljeni planinski aerodrom kod Petrovca, nego je sovjetska vojna misija sela u jedrilice koje su vukli avioni. Iznad Bosanskog Petrovca jedrilice su otkaene, pa su polako aterirale na zemlju pokrivenu debelim slojem snega. Iste veeri u Petrovcu bila je akademija u ast godinjice Crvene armije. Sovjetski generali bili su gosti Petrovca. Narod ih je nosio na ramenima, posle se igralo koza-rako kolo. Na dan 24 februara, u ast dolaska sovjetske vojne misije, Tito je priredio prvi sveani prijem za pretstavnike inostranih drava, u svojoj novoj funkciji pretsednika Nacionalnog komiteta i marala Jugoslavije. Tito se prvi put tada pojavio u mar-alskoj uniformi. Na ramenima i okovratniku imao je zlatom izvezeni venac znak marala Jugoslavije. Na kraju veere dignute su zdravice. Tito je, pored ostalog, rekao: Mi smo vas ve odavno oekivali. Nai narodi i nai borci, komandiri i politkomesari sa enjom su oekivali dan kad e vas vidjeti u svojoj sredini..." U ime sovjetske vojne misije odgovorio je general Kornjejev, zahvalio se na priznanju Tita Crvenoj armiji, na srdanom doeku, pa rekao Titu: Ja vas pozdravljam kao najtalentovanijeg organizatora i rukovodioca Narodnooslobodilake vojske herojskog jugoslo-venskog naroda. Jugoslovenski narod i njegova Narodnooslo-bodilaka vojska u tekim uslovima nali su u sebi snage da se bore i da nanose udarac za udarcem nemakim faistikim zavojevaima. Takav narod nikad nee biti pod faistikom izmom!" U svojoj zdravici general Kornjejev obratio se i generalu MacLeanu: Gospodine generale MacLean, efe vojne misije Velike Britanije, gospodo oficiri engleske i amerike armije, smatram da smo mi doli ovde da pomognemo Narodnooslobodilaku vojsku u njenoj herojskoj borbi. to vea bude ta pomo, to e jai biti njeni udarci po naem zajednikom neprijatelju. Naj-glavniji i jedini zadatak svih nas jeste da to je mogue bre slomimo naeg zajednikog neprijatelja, faistiku Nemaku." Sef anglo-amerike misije MacLean u svojoj zdravici, pored ostalog, rekao je i ovo: Ovde u Jugoslaviji general Kornjejev moi e da vidi, kao to sam i ja video, poetke nove Evrope. Uveren sam da e ga 364 PRILOZI ZA BIOGRAFIJU ono to bude video ispuniti entuzijazmom i poverenjem u budunost... Nadajmo se da e slavni primeri Jugoslavije pobuditi ostale potlaene narode Evrope da ustanu protiv zajednikog neprijatelja i da e gnusne snage faizma uskoro pasti zgaene snagom ujedinjenih naroda." Tako se zavrio prvi slubeni kontakt pretstavnika triju vodeih snaga antihitlerovske koalicije i pretstavnika Jugoslavije na osloboenoj teritoriji Jugoslavije, u takozvanoj ,,Hi-tlerovoj tvravi Evropi". Pred Nacionalnim komitetom stajao je sada teak zadatak koji je zahtevao ne samo hrabrosti nego i ogromno mnogo dravnike snalaljivosti, naime izvojevanje od lanica Ujedinjenih nacija priznanja Komiteta kao zakonite vlade Jugoslavije. To je pretstavljalo neobino sloen problem, jer su sve velike sile priznavale kraljevsku emigrantsku vladu kao jedinu zakonitu vladu, iako su

teheranskim odlukama priznale Na-rodnooslobodilaku vojsku kao savezniku vojsku. Tako se Tito, kao pretsednik Nacionalnog komiteta, zajedno s Edvardom Kardeljem latio te zime jednog od najteih politikih zadataka koje je u ivotu imao izvojevati priznanje Nacionalnog komiteta kao de iure vlade Jugoslavije. Time je Tito otpoinjao jednu novu stranicu svoje delatnosti. Kao ef jedne nove vlade, on je stupio u kontakte sa efovima drugih zemalja, u cilju izvojevan ja priznanja legalnosti vlade kojoj je on bio na elu. Sa rukovodiocima SSSR-a imao je kontakta, dodue ne direktnog, preko depea koje je slao u Moskvu i odgovora koje je odatle primao. Sada je u svome tabu imao i jednog pretstavnika Generaltaba Crvene armije. U toku te iste zime Tito je stupio u prepisku sa engleskim pretsednikom vlade Churchillom. Povodom bolesti koja je snala Churchilla posle sastanka u Te-heranu, Tito mu je preko generala MacLeana poslao elje za brzo ozdravljenje. Churchill je uzvratio jednim linim pismom i svojom fotografijom. Tito je odmah odgovorio Churchillu na njegovo pismo. U tim pismima Churchill je priznavao zasluge Narodnooslobodilake vojske u borbi protiv Nemaca, ali je jasno stavio do znanja da se Nacionalni komitet ne moe priznati kao legalna vlada Jugoslavije. U to vreme Tito je odluio da uputi dve svoje vojne misije, jednu u London i Washington, a drugu u Moskvu. Prva misija na elu sa Vladimirom Velebitom krenula je u London, gde je bila primljena kao misija iskljuivo vojnog karaktera. U Wa-shington nije ila, jer se oficijelni stav SAD od prolea 1944 odjednom poeo da udno menja po pitanjima Jugoslavije. Sve dotle, amerika politika prema dogaajima u Jugoslaviji nije se razlikovala od engleske politike, koja je drala inicijativu. POBEDA 365 Meutim, kada je od kraja 1943 Churchill video da su partizani osnovna snaga u Jugoslaviji, da od Drae Mihailovia nema nita, da e iz ovoga rata izai oigledno nova Jugoslavija, on je promenio taktiku i poeo je da uspostavlja kontakt sa Vrhovnim tabom. tavie, Churchill je odluio da se od poetka 1944 ne ukazuje vie nikakva vojna pomo Drai Mihailoviu. Meutim, u tom trenutku otpoinje samostalna politika SAD prema dogaajima u Jugoslaviji. I ne samo da nije bila obustavljena dalja pomo Drai Mihailoviu, nego, naprotiv, njemu je upuena ak i jedna vojna misija na elu s jednim pukovnikom. Kasniji dogaaji ubrzo su pokazali politiku kratkovidost ovakve akcije Washingtona. Vrhovni tab takoe je uputio jednu svoju misiju u SSSR, u kojoj se nalazio Milovan ilas. On je boravio u SSSR-u skoro dva meseca, april i maj 1944. Iz SSSR-a je doneo pozitivne utiske. Istina, od Staljina nije dobio obeanje priznanja Nacionalnog komiteta kao legalne vlade Jugoslavije. O detaljima svoje posete SSSR-u, ilas mi je priao: Jedna od stvari koju je trebalo urediti u Moskvi bilo je organizovanje snabdijevanja iz Sovjetskog Saveza. Sam Staljin je lino naredio da se mora obezbijediti vazduni put za Jugoslaviju, direktno iz Ukrajine. Kad je bila traena prva ekipa da krene na ovaj opasni put preko Karpata, preko teritorija Rumunije i Maarske koje dre Nijemci, javilo se preko stotinu avijatiara. Neki avijatiari poruivali su naoj misiji: Mi neemo nou da letimo, nego usred bijelog dana.

Uskoro zatim, krajem aprila, doletjelo je u Jugoslaviju nekoliko sovjetskih aviona i bacilo neto materijala, pa su se zatim vratili natrag na svoje aerodrome u Ukrajinu. Sovjetska vlada je, dalje, donijela odluku, na na prijedlog, da se uputi deset sovjetskih transportnih aviona u Bari radi prebacivanja pomoi u Jugoslaviju. Staljin se interesovao za razvoj nae borbe. Na moje pitanje da li je naa linija pravilna, Staljin je odgovorio: Sami vi to znate i sami vi to treba da prosudite! Zatim je govorio o ogromnom znaaju nae borbe, podvukavi: Oi itavog svijeta uprte su u vas! Staljin nam je stavio svega jednu primjedbu: ta e vam crvene zvijezde? Plaite Engleze. Nije vana forma. Pa nai borci ne bi se tukli bez njih, one su im ujedno simbol antifaistike borbe! odgovorio sam mu. Staljin je pokazao posebnu brigu za bezbjednost Tita i ostalih lanova CK-a. Upozorio me je da se treba paziti atentata i slinih provokacija, organizovanih u inostranstvu! 366 PRILOZI ZA BIOGRAFIJU Prezidijum Vrhovnog sovjeta kao svoj dar predao mi je za Tita zlatnu sablju. Naa misija posjetila je Ukrajinski front. Svuda je bila srdano primljena, od generala pa do obinog vojnika. Imao sam interesantan susret s vladikom iz Umana. Rekao mi je vladika: Znajte dobro da je Staljin sobiratelj svih ruskih zemalja. Maral Konjev dao mi je za Tita svoj lini dogled, koji je nosio od prvog dana rata, a svim lanovima misije poklonio je po revolver. U SSSR-u je formirana jedna brigada sastavljena od ju~ goslovenskih graana koji su ivjeli u SSSR-u, zatim od zarobljenika kao i prebjeglih u SSSR. Bilo je natezanja oko vojnikih znakova ove brigade. Sovjetske vlasti bile su odredile da ova brigada nosi ajkae s kraljevskim grbom. Nai drugovi su ukazivali da je to politiki pogreno, da bi u naem narodu izbio revolt kad bi se brigada s kraljevskim grbom pojavila na naoj teritoriji, jer isti takav znak nose etnici Drae Mihailovia. Tek na upornu intervenciju Veljka Vlahovia, naeg pret-stavnika u Moskvi, kod Maljenkova, kraljevski grbovi zamijenjeni su petokrakim zvijezdama. Ovo se sve odigralo prije nego to je naa misija dola. U Moskvi sam imao jedan nesporazum oko lanka o Titu. Urednitvo asopisa Rat i radnika klasa" molilo je da napiem za njih jedan lanak o Titu. Kad sam im predao rukopis, oni su napravili mnoge primjedbe na tekst, a stilski prosto izmijenili svaku moju reenicu. Ja nijesam htio da tako izmijenjen lanak potpiem i tek poslije diskusije od sat i po pristao sam, kad mi je urednik otvoreno rekao da bi za Staljina bilo neprijatno da takav lanak o Titu izie u sovjetskoj tampi. Poslije sam ja puni tekst toga lanka objavio u jugoslovenskim listovima." Bliilo se leto 1944. Otvaranje drugog fronta bilo je u vazduhu. Na istoku, Hitlerove divizije brzo su se povlaile. U Italiji konano je bio pao Cassino i saveznike trupe bile su pred Rimom. U Jugoslaviji Narodnooslobodilaka armija

bila je narasla na deset korpusa i veliki broj odreda. Nemaka vrhovna komanda je tada odluila da pokua jo jednom da paralie razvoj borbe u Jugoslaviji. Izvrene su pripreme za napad na sedite Vrhovnog taba u gradu Drvaru, u zapadnoj Bosni. Nemaka komanda nazvala je ovu operaciju Rosselsprung" (Skok konja na ahovskoj tabli). U zapovesti postavlja se cilj operacije: Generalna komanda Petnaestog brdskog armiskog POBEDA 367 korpusa s jakim motorizovanim sastavima, delovima Sedme SS-brdske divizije i SS-padobranskim lovakim bataljonom, prodirae s vie borbenih grupa koncentrino u oblast Petrovac-Drvar, razbie crvene snage i posee centar crvenog rukovodstva. Padobranski lovaki bataljon ima pritom zadatak da iskakanjem u praskozorje razbije neprijateljske rukovodee tabove i da ih za due vreme iskljui iz dejstva." U toj operaciji Nemci su upotrebili sledee jedinice: delove 7 SS divizije, delove 718 divizije, delove 373 divizije, 92 motori-zovani puk, 1 puk Brandenburg", 4 puk Brandenburg", 500 SS ojaani padobranski bataljon i 202 motorizovani bataljon. Kao dan napada Nemci su odredili 25 maj, roendan Titov. Nekoliko dana pre toga kruili su nemaki izviaki avioni iznad Drvara i vrili snimanja. Tito je stanovao u maloj kui, napravljenoj od dasaka, na ulazu u jednu peinu iznad Drvara. Kroz ovu peinu proticao je potoi, ali je u to doba godine bio sasvim presuio. Ujutru 25 maja, u samo svanue, Nemci su estoko bombardovali itav grad i okolinu. Kad su bombarderi minuli, pojavili su se veliki transporteri Junkersi", a iz njihove utrobe poeli su da iskau padobranci. Zatim su doli drugi avioni koji su vukli jedrilice s novim trupama, municijom, mitraljezima i bacaima. U gradu tada nije bilo nikakvih partizanskih jedinica. Sovjetska i engleska misija nalazile su se u selima izvan Drvara, pa njima nije pretila direktna opasnost. Nemci su ubrzo skr-ili otpor u gradu. Okruni komitet SKOJ-a, od est ljudi, bio je opkoljen u zgradi u centru grada. Odbivi sve ponude Nemaca za predaju, lanovi komiteta su se borili do poslednjeg metka, vraajui kroz prozor ubaene nemake granate. Tako su se tukli dok svi nisu izginuli. Jedna nemaka desetina odmah je krenula prema ulazu u peinu, u kojoj su se nalazili, kad je bombardovanje otpoelo, Tito i Kardelj. Nemci su odmah otvorili paljbu u peinu, tako da niko iz nje nije mogao da izae. Jedan kurir Vrhovnog taba iziao je da osmotri kretanje Nemaca, ali je, pogoen u glavu, pao pored Tita. Nemci su se sve vie pribliavali peini. Tada su se drug Tito i Kardelj pomou konopca ispeli kroz otvor u peini, kroz koji je obino proticala voda, pa su izali na plato, gde se nalazio Aleksandar Rankovi i s nekoliko partizana odatle pucao na Nemce, drei ih na otstojanju od peine. Tito i Kardelj su se spasli iz peine tek oko 11 sati pre podne. U meuvremenu stigla je jedna partizanska brigada s poloaja, pa je poela da stee obru oko nemakih padobranaca. U gradu su Nemci poinili neuvene zloine. Streljali su sve ivo to su uhvatili, ene, decu. 368 PRILOZI ZA BIOGRAFIJU

Nemaki napad bio je vrlo ravo planiran. Da su bacili padobrance na plato iznad peine, Tito bi imao mnogo vie tekoa da se izvue. Nemci u svome napadu nisu uspeli. Vrhovni tab spasao je svoju arhivu i radiostanice. Nemci su se domogli samo jedne nove Titove uniforme, i to ne u seditu taba, nego kod krojaa, i para izama. Posle su to odneli u Be i pokazivali na jednoj izlobi. Nemaki padobranski bataljon imao je ogromne gubitke i bio je potpuno zbijen na groblju pored Drvara, ali su sutradan u zoru stigle jake tenkovske nemake snage koje su spasle taj ostatak. Jednom prilikom posle rata drug Tito je ispriao sledee pojedinosti iz borbi oko Drvara, 25 maja 1944 godine: Spilja u Drvaru bila je lijepo ureena, a prilaz jako strm. Toga jutra, 25 maja 1944, ja sam se prvi probudio, jer sam htio povodom roendana da priredim malu sveanost. Htio sam isto tako da odem i kod krojaa radi uniforme. Izaem pred pilju i vidim kako lete dva ,,Focke-Wulfa", prema Grahovu. Nikad prije toga nisu dolazili tako rano, jo po mraku, u samo svitanje, a letjeli su as ovamo as onamo. Pomislio sam odmah, danas se neto sprema, bie svata. I viknem dolje strai da budi Marka i Miladina, da odmah dou gore. Probude se oni, ustanu i dou gore kod taba. Ubrzo ujem zvuk vie aviona koji su, poto su preletjeli brdo, poeli letjeti jedni na ovu, drugi na onu stranu. U prvi mah se nismo plaili, ali smo mislili da mogu topovima tui, pa smo se povukli dublje unutra, xt pilju. A tamo je neka strmen, neka voda u podzemnom jezeru, koja je bila do naih vratiju. Napolju je ve poelo bom-bardovanje i pritisak vazduha se snano prenosio u unutranjost pilje. Interesantno je kako je to bilo mogue svakako da je bilo nekih kanala. Ja sam se inae nadao napadu iz vazduha na Drvar i rekao sam da se kod jezera naprave rovovi. Pretpostavljao sam da moe doi do sputanja padobranaca iz vazduha i do borbe, a imao sam i obavjetenja iz naih izvora da se Nijemci spremaju u Srbiji za ovakav napad. Ali, Arso me nije posluao. Nijemci su uspjeli da se doepaju naih mitraljeza i, otvorivi vatru, pogodili su baraku u pilji. Ja sam tamo bio ostavio Vladu, mog sinovca, i rekao mu da ostane dotle dok ne bude trebalo da zapali baraku. On je ostao cijelog dana. Kako mu je bilo ne znam, ali je uspio da spasi svu arhivu. Nijemci nisu uspjeli da je se dokopaju. U onom naletu pobili su nam dosta ljudi. Poginuo je i Aleksandar Tepavevi, poginuo je Joza telegrafista i Buda, pa onda telegrafista major Veljko Dragievi i njegova ena. POBEDA 369 lanovi Okrunog komiteta SKOJ-a svi su izginuli, a borili su se do posljednjega. Gledao sam kako Nijemci odvoze moj dip. Bio je tamo gdje su bili konji, i Nijemci su ga tamo nali. Onaj dip koji mi je dao MacLean. Iz pilje, oko 20 metara iznad terena, vidi se kao sa balkona ta se dolje odigrava. Htio sam snajperkom da tuem one koji su uzeli dip, ali mi drugovi nisu dali da pucam. Mi sve vidimo, i kako se Nijemci kreu i kako likvidiraju pojedine kue u Drvaru u kojima se nai brane. Sve gleda, a ne moe pomoi. Marko i drugi bili su se popeli gore, a ja stalno viem i pitam ih da li su obavijestili diviziju. Odgovaraju da jesu. I najednom na onoj strani kose kojom ide voz vidim male figurice naih boraca. Stizali su u trku. Prva je stigla jedna brigada este divizije, a naa oficirska eta tukla se kod kole.

I Tigar je tada bio u pilji. Zamalo ga tada nisam ubio. Nekoliko puta vadio sam revolver da ga ubijem i onda opet odustajao. Mitraljezi trete, a mrtvi ugao oko mene samo dva pedlja. Ja leim, a Tigar se kree i oni ga vide. Ja preem preko brisanog prostora i naem drugu mrtvu taku, koja je bila taman tolika da mi je pola tijela virilo. Ali Tigar opet doe kod mene i skae mi po leima. Ja ponovo vadim revolver da ga ubijem, pa ponovo odustajem. Najtei momenat bio mi je pogibija Kardeljevog pratioca, slovenskog partizana Vlade. Zrno ga je pogodilo usred ela i mozak mu se prosuo, a nikako nije mogao da umre. Trzao se stalno, a na mene je to uasno djelovalo, pa sam ponovno uzeo snajperku i uhvatio dogledom njemakog oficira koji ga je, kako mi se inilo, pogodio, ali mi drugovi nisu dali da pucam. Konano smo se probili iz peine, a nae jedinice sasvim su stegle Nijemce dolje u gradu. Tako se itav plan njemake komande izjalovio." Nemaka Vrhovna komanda utala je o rezultatima napada na Drvar sve dok nije bio otvoren Drugi front, pa je, uz veliku pompu, objavila saoptenje o napadu na Vrhovni tab, 6 juna, odmah iza vesti da je otvoren Drugi front: ,,U Hrvatskoj su jedinice oruanih snaga i jedinice SS pod zapovednitvom general^pukovnika Rendulitscha, a poduprte jakim borbenim i bojnim vazduhoplovnim jedinicama, napale i razorile, posle tekih borbi od nekoliko dana, sedite banditskih skupina Tito. Neprijatelj je izgubio, koliko se moglo zasada ustanoviti, 6.240 ljudi. Osim toga zaplenjeno je mnogobrojno i raznovrsno oruje i mnogo skladita. U ovim borbama sjajno su se istakli Sedma SS planinska divizija Prinz Eugen" pod zapovednitvom oberfirera Kuhma i SS pa24 370 PRILOZI ZA BIOGRAFIJU dobranski bataljon broj 500 pod zapovednitvom SS hauptturm-firera Riebke." ta se u vodeim nacistikim krugovima mislilo o drugu Titu, najbolje se vidi iz jednog govora koji je odrao Himmler, 21 septembra 1944, u Jagerhohe, jednoj grupi nemakih viih oficira. Evo njegovih reci: eleo bih da vam navedem jo jedan primer upornosti, upornost marala Tita. Moram rei da je on stari komunista, taj Herr Josip Broz, da je ovek vrst. Naalost, on je na protivnik. Taj je zaista zasluio titulu marala. Ali kad ga uhvatimo, smazaemo ga na licu mesta, budite u to uvereni. On je na neprijatelj, ali ja bih voleo da imamo jedno tuce Tita u Nemakoj, ljudi koji bi bili voe i koji bi imali takvu odlunost i tako vrste nerve da se nikad ne predaju, iako su potpuno opkoljeni. Taj ovek ne raspolae niim, apsolutno niim. On se nalazi izmeu Rusa, Engleza i Amerikanaca, a ima petlje da tera egu i da poniava Engleze i Amerikance na najsmeniji nain. On je ovek Moskve. Otuda su mu slali oruje. Uvek je bio opokoljen, ali taj je ovek uvek naao, naina da se probije. Nikad nije kapitulirao. Mi znamo bolje nego iko drugi kakve nam on sve nevolje zadaje na srpsko-hrvatskom prostoru, a samo zbog toga to se uporno bori. On ima obraza da bataljon naziva brigadom, a mi se odmah hvatamo na taj lepak. Brigada? Boe sahrani! Kruti vojniki mozak odjednom pone da zamilja jedinicu od est do osam hiljada ljudi. A ustvari hiljadu vagabunda sjavljenih u opor odjednom postaju brigada. I tako mi razbijamo ove divizije i korpuse u paramparad, a ovaj ih ovek svakiput ponovo stvara. A to je u stanju da uini samo zato to je beskompromisan i uporan vojnik, to je uporan komandant."1

Napadu na Drvar od 25 maja 1944 itava svetska javnost posvetila je veliku panju. Gobbelsova propaganda sa svoje strane dala je svoje tumaenje ovog napada. Najkominiji iz-vetaj dao je Frankov list Madrid" u broju od 13 juna, pod naslovom Tito opkoljen od nemakih trupa gubi moral". Ovaj Frankov list prvo govori da se Tito spasao na konju koga je ukrao sa imanja u blizini grada", pa dalje kae: Prolazei kroz sela i naselja, Tito vri sva mogua zloinstva. Jedan zarobljenik ispriao je o neverovatnim zloinima Tita, koji ubija iz linog zadovoljstva. Iz tih razloga u partizanskim redovima 1 Kada je Himmler bio uhvaen, posle kapitulacije Nemake, meu njegovim hartijama naen je stenografski tekst ovoga govora. Engleska vlada, preko svog ambasadora u Beogradu sir Ralpha Stevensona, predala je engleski prevod teksta ovoga govora naem Ministarstvu inostranih poslova. POBEDA 371 vrlo mnogo se plae Tita. Ni partizani, sledujui primeru Tita, ne ustruavaju se da ubijaju, kradu i ine razna neovena dela. Tito nosi dugu posve zaputenu bradu, lik mu je tvrd. Nosi hlae od ohe, izme i bluzu od koe, a na glavi zimsku kapu koja u sredini ima veliku petokraku zvezdu. Na grudima nosi znaku sa srpom i ekiem." Sa svoje strane saveznika tampa objavljivala je opirne, uglavnom, objektivno pisane izvetaje. I moskovska Pravda" pisala je o napadu na Drvar. Ona je donela jedan izvetaj TASS-a iz Kaira pod naslovom Neuspeli pokuaj hitlerovaca da zarobe tab marala Tita": Kako se ovde saznaje, pre tri dana dva bataljona naoruanih nemakih padobranaca bili su ubaeni u rejon Vrhovnog taba marala Tita u cilju razbijanja taba. Zahvaljujui blagovremeno pre-duzetim merama, nemaki padobranci, kojih je bilo nekoliko stotina, bili su uniteni ili zarobljeni. Hitlerovci nisu uspeli da nanesu tabu bilo kakav udarac."1 Napad na Drvar pretstavljao je poetak Sedme ofanzive, koja se razvijala iskljuivo na podruju zapadne Bosne. U njoj su sa nae strane uestvovale jedinice Prvog, Petog i Osmog korpusa. Borbe su trajale desetak dana, Nemci su uporno juriali, bilo je estokih bitaka. U toj ofanzivi nama su pomagali u drugoj njenoj fazi savezniki avioni, koji su ometali dej-stvo nemake avijacije. Vrhovni tab na elu s Titom i saveznike vojne misije nalazili su se jedno vreme s naim jedinicama u jeku borbe. Tada je Tito odluio da se sprovede jo ranije donesena odluka, to jest da se Nacionalni komitet i Vrhovni tab prebace na neko sigurnije mesto, odakle bi mogli lake da obavljaju svoj posao. Tako su poetkom juna sa jednog aerodroma u bosanskim planinama, kod Kupresa, Nacionalni komitet i jedan deo Vrhovnog taba sa Titom odleteli na jednoj Dakoti", kojom je upravljao sovjetski pilot orni-kov, za Bari, odakle se Tito posle nekoliko dana prebacio jednim engleskim razaraem na ostrvo Vis, koje su partizani bili oslobodili jo u septembru 1943. Tu se smestio Nacionalni komitet 1 Uprkos ovakvom prikazu napada na Drvar u Pravdi" poetkom juna 1944 i jednog lanka u Pravdi" od 4 juna iste godine, gde se nairoko opisuje razmah ofanzivnih operacija Narodnooslobodilake vojske posle napada na Drvar, Staljin i Molotov u svom pismu od 4 maja 1948 potpuno su negirali istoriske injenice, pa su tvrdili taman ono to je tvrdio izvetaj nemake Vrhovne komande i gore navedeni Frankov list, to jest da je posle napada na Drvar Narodnooslobodilaka

vojska bila sasvim razbijena, tako da je Crvena armija morala da spaava situaciju u Jugoslaviji. 24* 372 PRILOZI ZA BIOGRAFIJU i Vrhovni tab. Odavde su veze bile mnogo lake, kako sa ino-stranstvom tako i sa zemljom. Vis je postao prava konica. Svakoga dana stizali su partizanski komandanti iz najudaljenijih krajeva Jugoslavije, iz Makedonije, Vojvodine, Slovenije. Angloameriki i sovjetski transportni avioni sputali bi se na inaprovizovane aerodrome u planinama, pa ak i na pojedinim delovima osloboene teritorije Srema, a odatle bi partizanski komandanti ili politiki radnici dolazili u Bari, i odatle avionom ili brodom na Vis, u Vrhovni tab. Osim toga postojala je svakodnevna radio-veza sa svim korpusima. Postojala je izvesna mogunost nemakog desanta na Vis, pa je ostrvo bilo utvreno.1 Osim toga, na Visu se nalazila jedna grupa britanskih komandosa, mahom oko protivavionske artiljerije. Osnovna politika delatnost vodila se i dalje oko pitanja priznanja Nacionalnog komiteta kao legalne jugoslovenske vlade. Kraljevska vlada, kojoj se na elu nalazio Boidar Puri, a u kojoj je bio ministar vojni Draa Mihailovi, nalazila se u Kairu. U inostranstvu ona vie nikakav ugled nije uivala. General Duan Simovi, koji je bio na elu vlade od 27 marta, dao je jednu izjavu preko RadioLondona u kojoj je rekao: Ne priznati Narodnooslobodilaku vojsku i Narodnooslobodi-lacki pokret, znai raditi protiv saveznika za raun neprijatelja... Narodnooslobodilaki pokret uiva podrku naih saveznika: Rusije, Velike Britanije, Amerike. Taj pokret mora da koordinira delatnost svih rodoljuba i u zemlji i u inostranstvu s jednim glavnim ciljem pobediti neprijatelja..." U Moskvi je dao ostavku Stanoje Simi, ambasador kraljevske vlade u SSSR-u. On je napisao jedno pismo koje je objavila Pravda", u kome je otro napao kraljevsku vladu. Nai ljudi u SSSR-u pokuali su da ojaaju akciju za priznanje Nacionalnog komiteta. Jugoslovenski pretstavnik u SSSR-u Veljko Vlahovi napisao je jedan lanak za asopis Rat i radnika klasa", traei priznanje Nacionalnog komiteta kao legalne vlade Jugoslavije. Redakcija ovog poluslubenog organa sovjetskog Komesarijata inostranih poslova prihvatila je ovaj lanak Veljka Vlahovia, ali je rekla da je nezgodno da ga on potpie kao Jugosloven, nego je zatraila od sovjetskog akademika, istoriara Deravina da on potpie ovaj lanak. Meutim, 1 Prema izvetajima koji su naeni u nemakim arhivama, nema-ka Vrhovna komanda pripremila je nov napad na Vrhovni tab na Visu, ali je ovu novu akciju omeo atentat na Hitlera, 20 juna 1944, pa je ona odloena za kasnije. POBEDA 373 kad je lanak izaao, u jednom od narednih brojeva Rata i radnike klase" pojavila se kritika ovoga lanka. Tako su Rat i radnika klasa" odustali od svoga zahteva za priznanje Nacionalnog komiteta. Nesreni profesor Deravin naao se u udu i dolazio je kod Veljka Vlahovia da se ali u kakav ga je sos uvukao, jer u Sovjetskom Savezu biti javno demantovan od jednog asopisa ili lista, znai prvi korak u likvidaciji te linosti. Veljko Vlahovi je objasnio starom akademiku da

on ne snosi nikakvu krivicu, da je sama redakcija asopisa Rat i radnika klasa" predloila akademika Deravina, a da Vlahovi, kao Jugosloven, moe da ali itav sluaj, pogotovo to je u ovako vanom trenutku borbe u Jugoslaviji oduzeta podrka vlade SSSR-a Nacionalnom komitetu i to na ovakav drastian nain. Dogaaji su se brzo razvijali. Kralj Petar i njegov pretsed-nik vlade Boidar Puri bili su pozvani u London. Vrene su konsultacije oko rekonstrukcije kraljevske vlade. Izbor za novog pretsednika pao je na dra Ivana ubaia. Prve pojedinosti o tome objavio je Churchill u svome govoru od 24 maja u Donjem domu. Churchill je takoe izjavio da u novoj vladi nee biti ministar vojni Draa Mihailovi, da je obustavljeno svako snabdevanje etnika Drae Mihailovia od strane Engleske, ali je Churchill istovremeno opirno govorio o dvesta hiljada srpskih domaina koji su protiv Nemaca, ali su vatreni Srbi... i manje su oduevljeni za komunizam nego neki krugovi u Hrvatskoj i Sloveniji". im su se Nacionalni komitet i Vrhovni tab preselili na Vis, usledila je akcija za stvaranje zajednike vlade izmeu Nacionalnog komiteta i jugoslovenske kraljevske vlade. Tito je bio dobio jedan telegram od Churchilla da e mandator kralja Petra, dr. Ivan ubai, doi na Vis. Karakteristino je da je sa sovjetske strane bio dat pristanak za ovu akciju. U Jugoslaviji ve se tada neto ulo o sporazumu izmeu SSSR-a i Velike Britanije o podeli Jugoslavije na interesne sfere, ali se ta stvar nije tada ozbiljno uzimala, odnosno smatrala se kao Staljinova ujdurma.1 Dr. Ivan Subai stigao je na Vis, gde je bio primljen sa svim poastima. S njime je stigao i engleski ambasador kod izbeglike vlade Ralph Stevenson. 1 U mome Dnevniku", drugo izdanje, na strani 765, o tome se veli: Jedan ameriki novinar, dobro verziran u politiku situaciju, objanjavao mi je liniju amerike politike. On mi :e rekao da je postignut sporazum izmeu Sovjetskog Saveza i Engleske o podeli uticaja u Jugoslaviji, pa da su pregovori izmeu ubaia i Tita samo posledica tog sporazuma. Da je postignuta saglasnost izmeu Rusa i Engleza za rad na Balkanu svedoi i to to je engleska propagandna organizacija za Balkan ve preorijentisala svoj rad u duhu tog sporazuma. Ona obu374 PRILOZI ZA BIOGRAFIJU ubai je doao s predlogom da se Nacionalni komitet likvidira, to jest da se fuzionira s kraljevskom izbeglikom vladom. Kardelj je odmah odbio ovaj predlog, ali je predloio da dva istaknuta pretstavnika Narodnooslobodilakog pokreta uu u ubaievu vladu, istina ne u ime Nacionalnog komiteta, ali sa znanjem Nacionalnog komiteta, kao linosti. Prvi plenarni sastanak odran je u Titovoj peini na Visu, gde se nalazio okupljen itav Nacionalni komitet. ubaia je stavlja svaki rad na propagandi u Rumuniji, dok pojaava rad za Jugoslaviju, gde e raditi pola na pola s Rusima. Isto tako Rusi e obustaviti svaki rad na propagandi u Grkoj. Odgovorio sam ovom Amerikancu da ne verujem u takve aranmane. Rusi ne bi nikad pravili sporazume iza lea drugih naroda." A u fusnoti se, dalje, veli: Meutim, sporazum izmeu SSSR-a i Velike Britanije c podeli interesnih sfera na Balkanu protiv interesa i bez znanja balkanskih naroda stvarno je bio

postignut. Tokom rata mi smo se susretali s mnogim indicijama koje su govorile da takav sporazum postoji, ali u naoj bezgraninoj veri u Sovjetski Savez smatrali smo takve aranmane nemoguim. Osim gornjeg sluaja u razgovoru s amerikim novinarom u Bariju, meni je poznato da se Randolph Churchill u leto 1944 godine hvalio na osloboenoj teritoriji u Hrvatskoj da mu je njegov otac, Winston Churchill pisao jedno pismo u kome ga obavetava da je Jugoslavija podeljena po principu 50% prema 50% izmeu Sovjetskog Saveza i Velike Britanije. Kao jedna od krupnih posledica aranmana o podeli interesnih sfera izmeu SSSR-a i Velike Britanije u Jugoslaviji dola je njihova zajednika akcija za formiranje vlade Titoubai, to je na konferenciji u Jalti i slubeno bilo potvreno, ak i proireno na to da mi budemo primorani da u AVNOJ uzmemo izvestan brqj lanova Stojadinovieve Skuptine iz 1938 godine, izabrane na osnovu ustava Pere Zivkovia iz 1931 godine. Posle rata objavljeno je nekoliko dokumenata koji daju potvrdu 0 sporazumu izmeu SSSR-a i Velike Britanije o podali interesnih sfera na Balkanu bez dogovora s balkanskim narodima i protiv njihovih interesa. Ameriki ministar spoljnih poslova Cordell Huli (koji je tu dunost vrio od 1932 do kraja 1944) u svojim memoarima, izdatim u Sjedinjenim Amerikim Dravama 1947 godine, navodi da je britanski ambasador Halifax u Washingtonu upitao ameriko ministarstvo spoljnih poslova 30 maja 1944 godine kakav e stav zauzeti amerika vlada prema jednom aranmanu izmeu Britanaca i Rusa prema kome bi Rusija imala kontrolni uticaj u Rumuniji, a Britanija u Grkoj". Cordell Huli veli dalje da je ovaj sporazum dopunjen prilikom boravka Churchilla i Edena u Moskvi oktobra meseca 1944 godine. Na stranicama 1451 1458 Cordell Huli veli: Dogaaji su potpuno opravdali strahovanja koja smo imali o anglo-ruskom aranmanu koji je zaista stupio u dejstvo pode pristanka pret-sednika. Kada su pretsednik vlade Churchill i ministar inostranih poslova Eden otili u Moskvu oktobra 1944 godine da se sastanu sa Staljinom 1 Molotovom, oni su proirili taj aranman jo vie, svodei ak na procente relativni stepen uticaja koji bi Britanija i Rusija pojedinano trebalo da imaju u izriito naznaenim balkanskim zemljama. Telegrami naih ambasada u Moskvi i Ankari pominjali su da bi Rusija imala dominaciju u razmeri 75:25 ili 80:20 u Bugarskoj, Maarskoj i Rumuniji, POBEDA 375 do ulaza u peinu dopratio engleski ambasador Stevenson, koji se potom povukao u kuu efa engleske vojne misije generala MacLeana. Sastanak je poeo referatom ubaia koji je najpre govorio o tome kako je kralj Petar ustvari vrhovni komandant svih oruanih snaga u Jugoslaviji, pozivajui se na Ustav od 1931 godine. U diskusiji je uestvovalo vie govornika. Prvo je uzeo re Edvard Kardelj, pa zatim Tito i Vladimir Bakari. Oni su odbili Subaieve zahteve. Na kraju je govorio i poverenik Nacionalnog komiteta za spoljne poslove, stari Josip Smodlaka. On je biranim recima skrenuo panju Subaiu da on utke dok bi Britanija i Rusija delile uticaj u Jugoslaviji sa 50:50. Docnije su Rusi smatrali kao izvesno da su im Velika Britanija i Sjedinjene Amerike Drave

sporazumom od juna 1944 dodelile izvestan deo Balkana zajedno sa Rumunijom i Bugarskom, kao njihovu sferu uticala." Iako su memoari Cordella Hulla objavljeni jo 1947 godine, niti sa sovjetske strane niti sa britanske strane gore navedene injenice nisu demantovane. tavie, u moskovskoj Pravdi", na dan 21 oktobra 1944 godine, u uvodnom lanku posveenom susretu ChurchillStaljin na kome je postignut definitivan sporazum o podeli sfera uticaja na Balkanu, veli se: SSSR i Velika Britanija sloile su se da vode zajedniku politiku u Jugoslaviji, gde se koordinirane operacije tako uspeno razvijaju izmeu sovjetskih trupa, jugoslovenske narodnooslobodilake vojske, predvoene od strane marala Tita, i bugarske vojske, protiv hitlerovskih hordi, koje se sada proteruju sa Balkana." U Engleskoj javnosti o ovom sporazumu nije se ni pisalo ni mnogo govorilo, iako se postojanje tog sporazuma priznaje kao neosporna injenica. Jedino je Winston Churchill, u Donjem domu, 27 oktobra 1944, po povratku iz Moskve, rekao da je on sa Staljinom postigao potpuni sporazum o zamrenom pitanju Balkana". Churchill je dalje izjavio: Mi smo postigli vrlo dobar radni sporazum o svim ovim zemljama posebno, to jest o Grkoj, Rumuniji, Bugarskoj, Jugoslaviji i Maarskoj, kao i svima njima uzeto zajedno, kako bismo koncentrisali snage protiv neprijatelja i kako bismo obezbedili sporazum posle rata ukoliko je to moguno." O postojanju ovih sporazuma izmeu Staljina i Churchilla o podeli interesnih sfera na Balkanu govori u svojoj knjizi Roosevelt i Rusi" ameriki ministar spoljnih poslova Edward Stettinius. Njegova knjiga je objavljena u oktobru 1949 godine. Na 218 stranici Stettinius veli: Ministar pretsednik (Churchill) zakljuio je svoje primedbe o Grkoj time to je rekao kako je nedavno pet voa britanskih sindikata posetilo Grku i tamo nailo na teku situaciju. Engleska vlada veoma je zahvalna maralu Staljinu, rekao je ministar pretsednik (Churchill), to se nije isuvie zainteresovao za grke stvari. Staljin je ponovio kako on nema nikako nameru da kritikuje britanske postupke u Grkoj, niti je, dodao je, uopte imao nameru da se uplie u poslove te zemlje." Dalje, na stranici 244, Stettinius veli: Staljin je zatim izjavio da on ima potpuno poverenje u britansku politiku u Grkoj. Ministar pretsednik (Churchill) izjavio je svoje zadovoljstvo zbog ove izjave." Ni ovo Stettiniusovo tvrenje nije bilo dosada emantovano u sovjetskoj tampi. 376 PRILOZI ZA BIOGRAFIJU prelazi preko Nacionalnog komiteta, da je nemogue praviti sporazum izmeu dve vlade o jednom narodu, da o zajednikoj komandi nema ni govora, jer vi niti imate narod, niti imate teritoriju, niti imate vojsku", da je ovaj sporazum za partizane rtva, jer za njega ne biste u narodu uli ni jedan glas". Posle je sastanak prekinut, a Subai i Kardelj su se povukli da pokuaju da nau zajedniko reenje. Posle dugog i napornog rada, to je konano ostvareno. Gotovo svi Subaievi zahtevi bili su odbijeni. Usvojeni su skoro svi predloi Nacionalnog komiteta, s izvesnim tehnikim izmenama, kao naprimer da na zastavi jugoslovenske ratne mornarice, koja se posle 1941 bila sklonila na Maltu, ne bude kraljevska kruna, a ni petokraka, ve da ostane obina jugoslovenska trobojnica.

Subai je najtee primio formulaciju oko monarhije. ak kad je primio formulaciju da e pitanje monarhije biti reeno posle rata slobodnom voljom naroda, doao je engleski ambasador Stevenson slubeno do Nacionalnog komiteta, traei da se ta formulacija ispravi, ali je to s nae strane bilo odbijeno. Naposletku je potpisan sporazum kojim je Subai priznao da je Nacionalni komitet jedina vlast u zemlji, da je Narodnooslo-bodilaka vojska pod komandom Tita jedina vojska u zemlji i da e se osuditi svi oni koji javno ili prikriveno sarauju s Nem-cima, a da e se u Londonu formirati nova vlada koja e se proiriti ulaskom demokratskih elemenata. Sa svoje strane Nacionalni komitet je primio obavezu da nee u toku rata isticati ni zaotravati pitanje monarhije, poto su obe strane prihvatile da e to pitanje konano resiti narod posle osloboenja. U novoj vladi koja je formirana u Londonu nije vie bilo Drae Mihailovia. U tu vladu ule su i dve pristalice Narodno-oslobodilakog pokreta, Sreten Vukosavljevi i Drago Marui, ali ne kao pretstavnici Nacionalnog komiteta, nego u svoje ime, tako da koaliciona vlada nije stvorena. ivot na Visu posle ovih krupnih odluka postajao je sve ivlji. Sve su ei bili posetioci iz inostranstva. Jednoga dana na Vis je stigao jedan brod sa grkim mornarima. Oni su po izlasku na kopno celivali slobodho balkansko tle". Uskoro zatim Na-rodnooslobodilaki pokret Grke EAM uputio je svoga pret-stavnika A. Gimasa, kao delegata pri Nacionalnom komitetu Jugoslavije. Poeli su pregovori za izmenu vojnih misija s francuskim nacionalnim komitetom i ehoslovakom vladom. Mali aerodrom na ostrvu Visu uskoro je bio proiren, pa je postao pomoni aerodrom za bombardere Petnaesta amerike vazduhoplovne armije prilikom njenih naleta na vojno-indu-striske centre u Srednjoj Evropi i na Balkanu. Pri povratku sa tih naleta, oni bombarderi koji su bili oteeni ili im je nestalo goriva, sputali su se na Vis. POBEDA 377 Stvaranje zajednike vlade i dalje je bilo jedno od osnovnih pitanja s kojim se imao da bori Nacionalni komitet. Bilo je pritisaka s raznih strana. Jednoga dana general Wilson, savezniki komandant Sredozemlja, pozvao je Tita da doe kod njega u posetu u Casertu, u Italiju. Istovremeno se saznalo da se kralj Petar nalazi u Italiji i da postoji mogunost da Tito bude stavljen pred svren in, to jest da prilikom ove posete kod generala Wilsona bude primoran da se sastane s kraljem Petrom. Osim toga bilo je jo nekoliko drugih razloga koji su govorili da Tito ne bi trebalo da primi poziv komandanta Sredozemlja. Zbog toga je CK bio odluio, na predlog Titov, da Tito ne ode ovom prilikom u posetu generalu Wilsonu. Ovaj gest primljen je s negodovanjem u tabu generala Wilsona, jer su tamo bili ubeeni da e Tito doi. Tako je poseta bila odloena za izvesno vreme, a do nje je konano dolo 10 avgusta 1944. Sastanak sa generalom Wilso-nom bio je vrlo formalan. Svojim manirima general Wilson je davao sasvim drugi utisak nego ostali savezniki komandanti u Italiji,"kao, naprimer, general Alexander ili ameriki general Eakers. U ponaanju generala Wilsona Jugosloveni su oseali izvesnu nadmenost. Na ovom sastanku jedini vedriji trenutak nastupio je za vreme ruka koji je general Wilson priredio u ast Titovu. Sluili su italijanski kelneri, a dva Titova pratioca, naoruana mainkama, podozrivo su ih gledali, jer su uli kako

jedan od njih govori neto srpski. Pomislili su da je to neki faista koji je bio u Jugoslaviji s okupatorskim trupama, pa su se pobojali za Titov ivot i za vreme ruka stajali pored Tita sa svojim mainkama. Situacija je bila muna. Tada se prvo poeo domain polako da smeje, pa zatim Tito, pa posle svi prisutni. Tito je dao znak svojim pratiocima da se udalje. Istoga dana uvee general Eakers, komandant Petnaeste amerike vazduhoplovne armije, dao je u svom tabu prijem u ast Titovu. Eakers je ostavio na Tita utisak oveka otvorenog, vojnika koji jasno govori ta misli. Tito je dobio poziv od generala Alexandera, komandanta Osme armije, da ga poseti na frontu, u njegovom tabu pored jezera Bolsena, severno od Rima. Na ovaj put Tito je krenuo avionom zajedno sa generalom MacLeanom i svojom pratnjom. Poveo je sa sobom i Tigra. Usput je avion kruio oko raznih bojita u Italiji, a posebno se zadrao kod Cassina. Tito je sedeo napred, kod pilota, koji ga je zapitao da li bi eleo da pilotira. Pokazao je Titu osnovne pokrete, pa je komandnu palicu predao u Titove ruke, ba kada je avion pravio jedan veliki krug oko Cassina. U tome trenutku pilot se nasmeio, pa rekao Titu: 378 PRILOZI ZA BIOGRAFIJU Izvinite, ja moram da odem u zadnji kraj aviona da uzmem cigarete, a vi molim vas ispravite avion. Nije mi bilo prijatno priao je posle Tito. Dok je avion iao pravo bilo je jo lako, ali onda se avion nagnuo... A ja sam imao praksu od svega dva minuta letenja. Kad se pilot vratio posle nekoliko trenutaka, Tito se ipak slatko smejao. Avion je produio put Rima. Tu je naleteo na buru, oblaci su bili potpuno crni, munje su arale oko aviona. Tito je predloio MacLeanu: Hajde da okreemo put mora. Ako padnemo, bie nam meke! Meutim, vetar je postajao sve ei, pa je Tito dobio padobran. Istovremeno ga je uhvatila morska bolest, pa kada se avion spustio oko jezera Bolsena, Tito se nije najbolje oseao. General Alexander pokazao je svu svoju predusretljivost kao domain. Posle boravka na frontu, Tito je svratio u Rim. Nikada ranije nije bio u glavnom gradu Italije. Razgledao je njegove znamenitosti u pratnji dvojice partizana s mainkama preko grudi. Kad je izlazio iz Kolosseuma, prepoznali su ga neki Itali-jani, pa su poeli da mau rukama i da viu pokazujui prstom na Tita: Tito, Tito... Iz Rima Tito se vratio u Napulj, gde se 12 avgusta sastao s pretsednikom engleske vlade Winstonom Churchillom. Sastanak je odran u vili bive kraljice Viktorije. Tito je ovom prilikom imao vie razgovora sa Churchillom. Prvom sastanku prisustvovao je samo prevodilac. Drugim sastancima prisustvovali su s jugoslovenske strane jo Sreten ujovi, Vlatko Velebit, dr. ubai, Sava Kosanovi i drugi. Razgovori su obuhvatili irok broj pitanja. Churchill je poeo s pohvalama naoj vojsci, zatim se prelo na operacije u Jugoslaviji. Churchill je rekao da mu je ao to je star i to ne moe padobranom da skae. Inae bi doao u Jugoslaviju da se bori. Pa vi ste poslali svoga sina! odgovorio je Tito. U tome trenutku pojavile su se suze u oima Churchilla.

Osnovna stvar oko koje su se razgovori vodili bilo je pitanje kralja Petra. Churchill je pitao Tita da li bi se sastao s kraljem Petrom. Tito se pozvao na odluke AVNOJ-a o zabrani povratka kralja Petra, istiui da je kralj nepopularan zbog svojih postupaka za vreme rata i da mi nita ne smemo da uinimo to bi oslabilo borbu protiv neprijatelja. Churchill je ponovo pitao Tita da li bi se sastao s kraljem Petrom makar na nekom ratnom brodu. Tito je odgovorio da on nema nita protiv toga da doe u posetu Churchillu na ratni POBEDA 379 brod, pa ako tamo bude kralj Petar, moe i s njim da se vidi. Churchill je video da od ovoga nema nita, pa je mahnuo rukom. U daljem razgovoru Churchill je rekao kako bi bilo da Tito primi kralja Petra u Jugoslaviju, kao avijatiara. Tito je na ovo odgovorio: Neka doe i neka se bori onako kako se svi mi borimo! Razgovor se preneo dalje na odnose izmeu Jugoslavije i Bugarske. Churchill je pitao: Kakvi su vai odnosi s Bugarskom? Na ovo je pitanje Tito odgovorio da e se ti odnosi razvijati u smislu bratstva, uprkos sadanjoj situaciji. Churchill je u razgovoru odjednom zapitao da li mislimo u Jugoslaviji da uspostavimo socijalizam po uzoru na Sovjetski Savez. Odgovor je Titov bio da e nama sovjetska iskustva biti korisna, ali da emo mi voditi rauna i o naim uslovima. Churchill je posle govorio da je situacija u Srbiji drukija, da tamo seljaci nee partizane nego Drau Mihailovia, da srpskom narodu treba dati mogunosti da slobodno izrazi svoju volju, da je Staljin najvee tekoe imao ba sa seljacima. Jo je diskutovano pitanje Istre i Trsta. Churchill je odgovorio neodreeno. Rekao je da e Trst biti vaan za saveznike operacije prema Austriji. Churchill je Tita posle odveo u svoju radnu sobu i pokazao mu na mapi razvoj operacija na saveznikim frontovima. Ba toga dana trebalo je da otpone invazija june Francuske od strane saveznikih trupa. Churchill je priredio sveani banket u ast Titovu, na kome su izmenjene zdravice. Ba za vreme sastanka sa Churchillom, Tito je dobio izve-taje iz Vrhovnog taba da su Druga, Peta i Sedamnaesta divizija prodrle u Srbiju, razbile Nemce, Bugare i etnike na Kopaoniku, pa se zatim spojile sa srbijanskim divizijama u Toplici. Dalje operacije razvijale su se veoma povoljno. Partizanske jedinice sve su vie nadirale ka Savi i Dunavu. Tito je odmah zatim naredio da u Srbiju preu i druge nae jedinice: Prva proleterska divizija, esta proleterska divizija i Dvanaesti korpus. Tito se posle toga vratio na Vis. Uto je otpoela i velika sovjetska ofanziva u Rumuniji. Jedinice Crvene armije vrlo brzo su razbile Nemce i Rumune, pa su se sputale Dunavu. Bliio se dan njihovog sjedinjavanja s jedinicama Narodnooslobodilake vojske Jugoslavije. To se dogodilo 6 septembra^ Tim povodom Tito je izdao sledeu zapovest: Osvanuo je ovaj veliki, dugo oekivani dan kome su teile desetine tisua palih heroja kroz tri i po godine tekih iskuenja.

380 PRILOZI ZA BIOGRAFIJU estog septembra stigla je naa velika saveznica Crvena armija na granicu Jugoslavije. Tisue kilometara od Staljingrada i Kavkaza, unitavajui na svom slavnom putu stotine tisua mrskih faistikih osvajaa, prela je naa herojska saveznica da nam pomogne zadati posljednji udarac zakletom neprijatelju naeg naroda i oistiti nau krvlju zalivenu otadbinu od omraenih faistikih hordi. Nastaju posljednji odluujui bojevi. Oko 25 krvoednih njemakih divizija, koje su se sa svih strana Balkana sakupile na teritoriji Jugoslavije, hoe da izbjegnu zasluenoj kazni i da pobjegnu iz nae zemlje... Drugovi borci, oficiri, podoficiri i politkomesari! Neka vas osim velike radosti, radi dolaska slavne Crvene armije na nau granicu, nadahne i novi polet, odlunost za jo snanije udarce protiv njemakih okupatora i domaih izdajnika. Dokaite u ovim posljednjim bojevima da ste dostojni saveznici nepobedive Crvene armije, koja je za slobodu porobljenih naroda dala nebrojene rtve." Povodom susreta jedinica Crvene armije i jedinica Na-rodnooslobodilake vojske, sovjetski knjievnik Uja Erenburg napisao je lanak pod naslovom Zajedno", koji je objavljen u sovjetskoj tampi, a i itan preko Radio-Moskve. Taj je lanak bio itan u svim jedinicama Narodnooslobodilake vojske, po itavoj Jugoslaviji, tako da su ga ljudi prosto znali napamet. U tome lanku Uja Erenburg je, pored ostalog, rekao i ovo: Prijatelj se ne proverava na gozbi, ve u nevolji. Narodi se ne proveravaju na konferencijama, ve na bojitu, u stranome ratu, u danima iskuenja. U tim danima ranije jaki pokazali su se slabi, a poneki slabi jaki... Polazei za Jugoslaviju, Nemci su znali da Jugoslovena ima mnogo manje nego Nemaca i Italijana. Nemci su znali da Jugoslavija nema savremeno oruje, ali nisu znali kakvo je srce Jugoslavije, i tako je doao dan kad su Nemci to morali saznati. Oni su otpoeli s drekom: Sva je Jugoslavija naa!" Oni su ili napred, a narod je odlazio u planine, naputao domai krov, ali se nije predavao, nego je pruao ogoreni otpor. Cetiri-pet puta Nemci su uzalud pokuavali da osvoje Jugoslaviju i svaki put je narod prelazio u ofanzivu i terao okupatora iz svojih gradova i sela. Eto, ve je preko etrdeset meseci kako ratuju narodi Jugoslavije, a Nemci ih ne mogu pobediti. Znai, nije stvar u aritmetici! Znai, Jugoslavija nije detalj i nije epizoda u Drugom svetskom ratu! Neka diplomati na konferenciji mira revidiraju geografske karte. Jugoslavija je 1941 godine bila obeleena kao mala zemlja. Na terazijama na kojima su diplomati pokuavali da nau famoznu ravnoteu snaga Jugoslavija je bila mali teg, kao Rumunija. Prole su dve godine, a mi vidimo udo. Jugoslavija se probila u POBKDA 381 prvi red. O jugoslovenskoj Narodnooslobodilakoj vojsci govori ceo svet. Ime marala Tita obilo je pet kontinenata sveta. Kad se svri rat, Jugoslavija e na mirovnu konferenciju doi ne kao komor-dija, ve kao izvia! Ona je ne samo oslobodila itav niz krajeva svoje teritorije, ve je izvojevala i novo asno tnesto u posleratnoj Evropi... U ovo veliko predveerje na sovjetski narod i naa vojska sa ushienjem misle na epopeju nove Jugoslavije. Bili smo zajedno u nevolji biemo zajedno i na sveanostima!"

Nacionalni komitet naao se pred jo jednim novim problemom. Saveznika vojna pomo nije dolazila u onakvim raz-merama kako je bilo obeano, ak je bilo perioda kada se ona ograniavala na sasvim minimalne koliine. A s druge strane, preko Radio-Londona poelo je da se trubi da je ta saveznika pomo odigrala odluujuu ulogu u razvoju ustanka u Jugoslaviji. Zbog toga je Nacionalni komitet bio prinuen da izda sledee saoptenje: Poslednjih dana preko nekih radio-stanica primetno se pojaalo isticanje pomoi koju su Narodnooslobodilakoj vojsci Jugoslavije pruili zapadni saveznici. Pored toga to se iz takvih prikaza moe razume se, u inostranstvu, a ne i u zemlji dobiti ne-taan pojam o veliini pruene pomoi, u tim vestima ima ak i takvih tvrenja koja su sasvim netana. Tako je, na primer, ne-tano da su nam saveznici avionima sputali ljudstvo i materijal. Ako se tako formulie saoptenje, onda to treba da znai da smo mi bili pomognuti ne samo materijalom nego i ljudstvom, dakle, nekakvim trupama. Isto tako moe se oznaiti kao proizvoljna tvrdnja, koja je bez ikakvog osnova, da bi bez te pomoi saveznikih aviona naa Narodnooslobodilaka vojska verovatno ostala jedna velika skupina gerilskih odreda i da bi nemaka vojska u Jugoslaviji jo bila jaka. Moramo pre svega naglasiti da je naoj vojsci bila dobro dola svaka, pa i najmanja pomo, od strane naih saveznika. Na svakoj pomoi mi smo naim saveznicima zahvalni, ali tvrenja kao ona to su gore pomenuta ne odgovaraju injenicama, a prema tome naroito kad se donose na naem jeziku nisu korisna ni za savezniku stvar, jer i na narod i naa vojska vrlo dobro znaju koliko su teke rtve koje jo uvek podnose zbog toga to se snabdevaju sopstvenim sredstvima: otimanjem od neprijatelja. Treba, meutim, istai injenicu da je ba u pogledu naoruanja nae vojske pomo saveznika bila mala prema tome, naoruanje nae vojske samo vrlo malim delom potie iz saveznikih izvora... Ima jo jedna pomo o kojoj treba govoriti. Iz skromnosti mi smo sami o njoj malo govorili ili gotovo nikako ne govorimo. O njoj 382 PRILOZI ZA BIOGRAFIJU bi trebalo da govore nai saveznici, i to svakako vie nego o onoj pomoi koju su oni nama ukazali. To je pomo koju su nai narodi pruili svojom borbom naim saveznicima, optoj stvari za koju se bore ujedinjeni narodi. Bilo bi opravdani je i pravednije kad bi nai saveznici vie panje poklonili injenici da smo se mi borili golih aka, bez ikakve pomoi, onda kad je bilo najtee, kad je sva Evropa spavala dubokim snom, kad nije bilo Drugog fronta, kad je Nemaka bila najjaa, na vrhuncu svoje vojnike moi. A tada nad naim nebom nije bilo druge avijacije osim neprijateljske. Kako se onda moe iznositi tvrenje da bi nemaka vojska bila jo jaka u Jugoslaviji, da nije bilo pomoi saveznike avijacije, kad je ta pomo tek ovogodinja. Sasvim je isto i sa tvrdnjom da bi bez te pomoi naa Narodno-oslobodilaka vojska ostala samo skupina gerilskih odreda. Mi bismo se obradovali kad bi se pokazalo da je to individualno gledite nekog skroz neobavetenog ili skroz tendencioznog novinara, a ne i odgovornih krugova. Ne srne nam se zameriti velika doza indignacije kad odbijamo takva i slina tvrenja. Naa vojska nije stvorena pomou aviona ni bacanjem ni sputanjem. Za njen postanak nemamo da zahvalimo niemu drugom do

junatvu i patriotizmu naih boraca i naih naroda, koji su podneli strahovite rtve dok su tu herojsku vojsku iskovali u tekoj borbi s daleko nadmonijim neprijateljem. Ona se organizovala i podigla na stepen ureene redovne vojske davno pre nego to je iz saveznikih aviona baen prvi paket pomoi, a mesta na koja su paketi baeni i aerodromi na koje su se avioni sputali bili su na slobodnoj teritoriji, koju je stvorila i odrala naa vojska. Oigledno je da je ta pomo poela tek onda kada smo se mi ve u punoj meri afirmirali kao ureena vojska i kao znaajan vojni inilac u ovom ratu. Pomo koju su nam saveznici dali bila je u njihovom, a ne samo u naem interesu. Da je bila vea, bili bi i uspesi vei. No i ovako, oni su dovoljno veliki, da je elom svetu jasno da smo u stanju da sami oslobodimo do kraja svoju zemlju, to emo svakako i zavriti kako smo poeli. Ostavljamo otvoreno pitanje zbog ega na nas nije primenjen Zakon o zajmu i najmu, to smo vie puta traili i bili uvek odbijeni, iako smo na to imali puno pravo. Najzad se moramo pitati: zbog ega je londonskom radiju bilo potrebno da na naem jeziku iznosi ovakva tvrenja, koja u naem narodu mogu naii samo na negativan odziv, jer su injenice onakve kakve smo ih izneli i kako ih na narod vrlo dobro poznaje." Bliio se kraj septembra. Tito je tada odluio da otputuje u SSSR, kako bi se dogovorio sa sovjetskim pretstavnicima o koordinaciji operacija izmeu Crvene armije i NarodnoosloboPOBEDA 383 dilake vojske. On je na ovaj put krenuo na svoju inicijativu, ali sa oiglednom eljom Moskve, jer kada je o tome saoptio efu sovjetske vojne misije generalu Kornjejevu, ovaj mu je sa zadovoljstvom rekao: Vrlo prijatna vest... Samo vreme vaega polaska drite u najveoj konspiraciji. Tako se Tito 21 septembra, u 11 sati nou, ukrcao u jedan transportni avion Dakotu", kojim su pilotirali sovjetski piloti. No je bila tamna, pa je uzletanje s malog vikog aerodroma bilo dosta teko. Tito je imao prvo da leti preko Jugoslavije do Kraj ove, u tab marala Tolbuhina, a odatle dalje u Moskvu. S njim je poao general Kornjejev, a od Jugoslovena lan Vrhovnog taba Ivan Milutinovi i Titov sekretar Mitar Baki. Kad je Tito polazio, njegov pas Tigar nikako nije hteo da miruje. Stalno je bio uz svog gospodara, tako da ga je Tito morao povesti sa sobom u avion. Samo da pas ne bi pravio larmu prilikom ukrcavanja, stavili su mu dak na glavu. Let do Krajove proao je bez incidenata, iako se letelo preko nekih gradova koji su jo uvek bili u rukama Nemaca. U Krajovi Tito je primio jednu delegaciju iz Bugarske u kojoj su bili Dobri Terpeev, Blagojev i Todorov. Ova bugarska delegacija molila je da Nacionalni komitet potpie s njima sporazum o okonanju rata, kako bi se pomoglo Bugarskoj da spere ljagu. Dalje se trailo da im dozvolimo da se njihova vojska bori zajedno s naom u poslednjim operacijama protiv hitlerovske Nemake. Konano je u ovome smislu napravljen sporazum i tu u Krajovi potpisan. Posle toga Tito je krenuo sa generalom Kornjejevom za Moskvu. Putovali su avionom, danju, u pratnji lovaca, jer je front bio jo dosta blizu, pa je bila opasnost da ih susretnu nemaki avioni. Tako je Tito posle pet godina ponovo iao u Moskvu. Ovoga puta ne kao ilegalac, kao ovek koji se krio od raznih policija, ne sa lanim pasoem, nego pod svojim punim imenom, kao maral

Jugoslavije i pretsednik Nacionalnog komiteta. Za sobom je imao tolike godine strahovitih borbi i napora, imao je za sobom ogromnu veinu jugoslovenskih naroda, ujedinjenih u Narodnooslobodilakom pokretu. O tome svom putu u Moskvu 1944 godine, Tito mi je priao: Tada sam se prvi put u svome ivotu susreo sa Staljinom i sa njime razgovarao. Dotle sam ga samo iz daljine viao, kao na primjer na Sedmom kongresu Kominterne. Ovoga puta imao sam s njime vie sastanaka, dva-tri u njegovoj kancelariji u Kremi ju, a bio me je pozvao i u svoju privatnu kuu dva puta, gde sam bio na veeri. 384 PRILOZI ZA BIOGRAFIJU Jedna od prvih stvari o kojoj smo diskutovali bilo je pitanje zajednikih operacija izmeu naih dviju vojski. Bilo je to u njegovoj kancelariji u Kremlju. Ja sam mu traio i jednu tenkovsku diviziju, koja bi pomogia naim jedinicama prilikom osloboenja Beograda. U istonim dijelovima Jugoslavije mi nismo imali tenkova niti teke artiljerije, dok su Nijemci bili naoruani do zuba najmodernijim orujem. Staljin je ovaj moj zahtjev prihvatio, pa mi je rekao: Valter (tako su mene svi zvali u Moskvi), dau vam ne jednu tenkovsku diviziju, nego itav jedan tenkovski korpus! Dalje, dogovorili smo se koliki dio Jugoslavije da se oslobodi zajednikim snagama, dokle njihove trupe da idu, a dokle nae i, konano, koliko vremena njihove trupe da ostanu kod nas. Tu smo utvrdili da nam oni daju kao pomo za osloboenje Beograda jedan tenkovski korpus, a da zatim njihove snage napuste Jugoslaviju, poto bude osloboen Beograd i time bude uvreno njihovo lijevo krilo za napad na Budimpetu. Poslije ovih razgovora zajedniki smo napisali kominike, u kome je gornji sporazum preciziran. Taj kominike je objavljen preko agencije TASS 28 septembra 1944 godine, a glasio je: ,,Pre nekoliko dana sovjetska komanda imajui u vidu interese razvijanja borbenih operacija protiv nemakih i maarskih trupa u Maarskoj obratila se Nacionalnom komitetu osloboenja Jugoslavije i Vrhovnom tabu NOV i PO Jugoslavije s molbom da dadu pristanak na privremeni ulazak sovjetskih trupa na jugoslo-vensku teritoriju, koja granii s Maarskom. Sovjetska komanda saoptila je tom prilikom da e sovjetske trupe, poto izvre svoje operativne zadatke, biti povuene iz Jugoslavije. Nacionalni komitet i Vrhovni tab Jugoslavije pristali su da zadovolje molbu sovjetske komande. Sovjetska komanda je primila uslov, koji je postavljen s jugoslovenske strane, da e na teritoriji Jugoslavije, u oblastima gde e se nalaziti jedinice Crvene armije, delovati civilna administracija Nacionalnog komiteta osloboenja Jugoslavije." Inae, ovaj prvi sastanak bio je vrlo hladan. Osnovni uzrok, ja mislim, bili su moji telegrami za vrijeme rata, a naroito onaj jedan koji sam poeo rijeima: Kad nam pomo ne moete da ukaete, onda nam bar nemojte smetati." To mi je potvrdio i Dimitrov, kod koga sam bio odmah poslije prvog sastanka sa Staljinom. Dimitrov mi je rekao: Valter, Valter, hazjajin je bio strano ljut na vas zbog onoga telegrama... Od ljutine je sve toptao nogama po patosu... POBEDA

385 Time je Dimitrov htio da mi stavi do znanja da me je on ustvari branio pred Staljinom. * Na ovom prvom sastanku dolo je do zategnutosti sa Staljinom. Manje-vie zakaili smo se po svim pitanjima o kojima smo diskutovali. Tada sam primijetio da Staljin ne trpi da mu iko protivurijei. U razgovoru s ljudima oko sebe on postupa grubo, osorno. Od lanova Politbiroa CK SKP(b), on s vremena na vrijeme jedino zapita Molotova ta on misli, ali ga i ne saslua do kraja, nego nastavlja svoju misao. Ja nisam bio nauio na takvu vrstu razgovora, pa je zbog toga dolazilo prosto do neugodnih scena. Na primjer, Staljin mi kae: Valter, pazite, buroazija je vrlo jaka u Srbiji! A ja mu mirno odgovaram: Drue Staljine, ne slaem se s vaim gleditem. Buroazija u Srbiji je vrlo slaba. Staljin uti i mrti se, a ostali oko stola: Molotov, Zdanov, Maljenkov, Berija zgranjavaju se. Staljin je poslije toga poeo da se raspituje za pojedine buroaske politiare Jugoslavije, pita gdje su, ta rade, a ja mu odgovaram: Taj je podlac, izdajica, radio zajedno s Nijemcima. Staljin pita za drugog. Ja mu isto odgovaram. Na to Staljin planu: Valter, pa za vas su svi podlaci! Ja mu odgovaram: Tano je, drue Staljine, svaki ovjek koji izda svoju zemlju je podlac. Staljin se opet mrti, a Maljenkov, Zdanov i ostali gledaju me ispod oka. Razgovor se tako nastavio u veoma munoj atmosferi. Staljin me je poeo da uvjerava kako treba da vratimo kralja Petra na prijestolje. Meni prosto krv udari u glavu, kako moe da nam to savjetuje. Pribrao sam se, pa sam mu odgovorio da je to nemogue, da bi se kod nas narod pobunio, da je kralj u Jugoslaviji olienje izdaje, da je pobjegao i ostavio narod u najteim asovima, da je dinastija Karaorevia omraena u narodu zbog korupcije i terora. Staljin uti, pa mi onda ree kratko: Ne morate ga vratiti za sva vremena. Privremeno, pa mu poslije udarite u zgodnom trenutku no u lea. U tom trenutku vratio se u sobu Molotov, koji je bio za trenutak nekud izaao. Sa sobom je nosio depeu neke zapadne agencije koja je javila da su se Englezi iskrcali u Jugoslaviji. Ja sam odmah skoio: To je nemogue! 25 386 PRILOZI ZA BIOGRAFIJU Staljin, ljutito: Kako nemogue! To je tano! Ja opet kaem Staljinu da je nemogue i vjerojatno da je ta agencija pobrkala stvari. Mi smo traili od generala Alexan-dera da nam poalje jedan divizion teke artiljerije, tri baterije, kao pomo naoj etvrtoj armiji u njenim operacijama prema Mostaru i Sarajevu, pa da je vjerojatno ta artiljerija dola u Jugoslaviju, to su agencije krivo protumaile kao invaziju Jugoslavije od strane Engleza. Staljin uti, pa mi onda postavlja direktno pitanje:

Recite mi vi, Valter, ta biste vi radili ako bi se Englezi zbilja silom iskrcali u Jugoslaviji? Ja sam mu odgovorio da bismo im dali najodluniji otpor. Staljin je utao. Oigledno da mu se ovaj odgovor nije dopao. Da li je on u tom trenutku razmiljao o aranmanima koje je pravio o podjeli interesnih sfera u Jugoslaviji? Te veeri Staljin je bio stalno ljut. Preda mnom je zvao telefonom marala Malinovskog, ije su operacije protiv Nijemaca ba tih dana bile zapele. Ti tamo spava, spava! govorio je Staljin preko telefona. Malinovski se neto pravdao kao da nema dovoljno tenkovskih divizija, to se vidjelo iz Staljinovog odgovora: Nema tenkovskih divizija, veli. Pa i moja baba bi znala da ratuje uz pomo tenkova. Vrijeme je da se ve makne. Jesi li me razumio? Spustio je slualicu. Pozvao me je da odem kod njega u vilu, na veeru. Posluga u bijelim keceljama unijela je zatvorene zdjele s jelom i stavila ih na sto, pa se svako sam posluivao. Tu se nazdravljalo do duboko u no. Ja nisam bio navikao na pie, pa mi je bilo muka. U jednom trenutku izaao sam napolje, jer mi je bilo teko. Glasno sam sam sebe prekoravao to sam pio, a iza sebe ujem glas Berijin: Nita, nita, deava se to..." Tito se posle nekoliko dana vratio u Jugoslaviju preko Ru-munije. Uto su ve otpoele borbe za osloboenje Beograda. Nemci su davali estoki otpor. U ovim operacijama s nae strane uestvovale su Prva, Peta, esta, Jedanaesta, esnaesta, Sedamnaesta, Dvadeset i prva, Dvadeset i osma divizija i Trideset i esta divizija, objedinjene u Prvu armisku grupu, a sovjetski etvrti motomehanizovani korpus generala Zdanova davao je svojim tenkovima podrku naim divizijama. Bitka je trajala est dana i zavrila se konanim osloboenjem Beograda. I mi i Rusi imali smo znatne gubitke. Staljin je povodom osloboenja Beograda izdao posebnu dnevnu zapovest, a Pravda" ju je donela u maneti: POBEDA 387 ,,Trupe Treeg ukrajinskog fronta, zajedno sa trupama Na-rodnooslobodilake armije Jugoslavije, oslobodile su od nemakih osvajaa Beograd, prestonicu saveznike Jugoslavije." I Tito je izdao slinu dnevnu zapovest. Neposredno iza toga CK SKP(b) izdao je svoje parole povodom godinjice Oktobarske revolucije. Jedna od parola, posveena Jugoslaviji, glasila je: ,.Pozdrav jugoslovenskom narodu! Da ivi herojska Narodno-oslobodilaka armija Jugoslavije, koja rame uz rame s Crvenom armijom oslobaa svoju otadbinu od nemakih porobljivaa." Tito je na Banjici, nedaleko od skoranjeg nemakog koncentracionog logora u kome su Nemci pobili preko 30.000 ljudi, odrao smotru jedinica koje su uestvovale u osloboenju Beograda. Prolazila je Prva proleterska brigada, prolazio je Kra-gujevaki bataljon. Pre tri i po godine krenuo je taj bataljon iz Srbije, obiao u borbama gotovo svu Jugoslaviju, a sada se vraao u svoj glavni grad. U njemu su bila svega dva borca od onih koji su s njime poli 1941. Toliko je mnogo partizana iz evoga bataljona poginulo po svim krajevima Jugoslavije. Istina, jedan deo je izrastao u komandante drugih jedinica. Tito je zavrio smotru trupa recima:

I u najteim danima rata, u najstranijim ofanzivama, ja sam uvijek mislio u sebi: ,,U Beogradu smo otpoeli ustanak, u Beogradu emo ga pobjedonosno i zavriti!" Taj veliki dan sada je doao. Meu nama mali je broj onih koji su krenuli u ustanak 1941. Oni su poloili svoje ivote u temelje ove zemlje, da bi ona bila slobodna i onakva kakvu narod eli. Njihovom primjeru slijedile su hiljade drugih ljudi ove zemlje. Svaku palu puku prihvatalo je deset novih ruku. To smo i danas vidjeli na ovoj smotri. Neka je slava palim borcima za osloboenje Jugoslavije, za osloboenje njenog glavnog grada Beograda! Osloboenjem Beograda bio je osujeen plan nemake Vrhovne komande da uspostavi juno krilo istonog fronta na istonim granicama Jugoslavije spajanjem grupa armija ,,F" i ,,E" sa armiskom grupom Srbija". Ovim uspehom otvoren je bio put NOVJ za dalje nadiranje na zapad kroz Baku, Srem i istonu Bosnu, a sovjetskim snagama u nadiranju kroz Maarsku niziju prema Austriji obezbeeno je bilo levo krilo i bok. Prepolovljena armiska grupa Srbija" posle pretrpljenog poraza, pre pada Beograda, u borbama sa Prvom armiskom grupom NOVJ u umadiji, a 14 korpusom NOVJ i delova 68 sovjet25* 388 PRILOZI ZA BIOGRAFIJU skog korpusa u istonoj Srbiji, odbaena je delom prema Beogradu, gde je potpuno unitena jugoistono od grada od 18 do 20 oktobra, ne uspevajui da ue u sastav grupe armija ,,F", a drugi slabiji deo uspeo je ui u sastav grupe armija ,,E" kod Kraljeva. Desno krilo nemake grupe armija ,,E" nalazilo se po padu Beograda u Sremu, dok se levo krilo grupe armija ,,E", koja se povlaila kroz Makedoniju iz Grke, nalazilo daleko, potpuno odvojeno u dolini Ibra. Jo dok se pripremala beogradska operacija, jedinice Na-rodnooslobodilake vojske u Makedoniji, uz sadejstvo sa jedinicama Prve i etvrte bugarske armije, otpoele su borbu za osloboenje Makedonije protiv nemake grupe armija ,,E" (4, 11, 22, 41 i 104 divizija, borbena grupa Skenderbeg, oko 40 samostalnih bataljona, i 100 topova), koje su se povlaile iz Grke dolinom Vardara. Do sredine novembra itava je Makedonija bila osloboena. Nemaka grupa armija ,,E" nije mogla nastaviti dalje povlaenje iz Makedonije dolinom Morave zbog nepovoljnog razvoja situacije u istonoj Srbiji kod armiske grupe Srbija" i otpora lS korpusa NOVJ u Grdelikom tesnacu i pojave druge bugarske armije u dolini Niave, nego je bila primorana na povlaenje kroz Kaaniki tesnac i dalje preko Kosova Ibarskom dolinom ka Beogradu. A kada su je u toj situaciji preduhitrili dogaaji u Srbiji, bila je primorana na dalje povlaenje iz Srbije dolinom Zapadne Morave i etinje prema Drini, gde je imala nameru da se, po prelazu Drine, u istonoj Bosni spoji sa desnim krilom grupe armija ,,F" na Sremskom frontu. Da bi nadoknadila izgubljeno vreme u povlaenju preko Makedonije i Kosova, ubrzala svoje pokrete i spojila se sa grupom armija ,,F" radi uzimanja uea u sudbonosnim, zavrnim i otsudnim operacijama na odbrani Rajha grupa armija ,,E" pokuala je da svoj 21 armiski korpus izvue iz Albanije preko Crne Gore i Hercegovine u Bosnu. Pored toga, da bi rasteretila svoj 22 i 34 armiski korpus na pravcu nesigurnog povlaenja dolinom Ibra i Zapadne Morave,

takozvanim Crnim putem", uputila je svoj 91 armiski korpus sa Kosova preko Novog Pazara, Sjenice, dolinom Lima ka Viegradu, takozvanim Zelenim putem". Meutim, poto je 21 armiski korpus u Crnoj Gori usled jakog i odlunog otpora 2 korpusa NOVJ u rejonu Danilov-grada bio odbaen sa odreenog mu pravca prema istoku, uz velike gubitke, a njegovo dalje povlaenje dovedeno u pitanje, morao je komandant grupe armija ,,E" po svom dolasku avionom u Titograd zbog kritine situacije izmeniti itav plan daPOBEDA 389 Ijeg povlaenja. Tako je 91 armiski korpus po dolasku na Lim, iz Sjenice, umesto da nastavi put prema Viegradu, morao skrenuti na jug u Crnu Goru da ukae pomo nemakom 21 armiskom korpusu i da mu omogui izvlaenje novoodreenim pravcem TitogradKolainBijelo PoljePrijepoljeVi-egrad, takozvanim Svetloplavim putem". Oko dva meseca ova dva nemaka korpusa sa etiri kompletne divizije (22, 41, 181 i 297) bila su zadrana u neprekidnim borbama u Crnoj Gori i Sandaku, gubei dragoceno vreme pored ljudstva, oruja i spreme. Krajem decembra osloboena je Crna Gora, tako da je do kraja godine definitivno osloboena ela Srbija, Makedonija, Crna Gora, Dalmacija i veliki deo Bosne i Hercegovine. Front je stagnirao nekih stotinu kilometara na zapadu od Beograda u Sremu, zatim je iao na jug do Sarajeva, pa zatim na zapad do Jadranskog Mora, do Karlo-baga. Sovjetskih jedinica vie u Jugoslaviji nije bilo, jedino na severu na reci Dravi bile su bugarske jedinice. Utom je dolo do sastanka izmeu Koosevelta, Staljina i Churchilla na Jalti, u SSSR-u. O tome sastanku Naconalni komitet uopte nije bio obavetavan. Tek 12 februara 1945, b'ritanska vojna misija u Beogradu, a istovremeno i sovjetska misija u Beogradu obavestile su Nacionalni komitet da su na plenarnoj sed-nici konferencije na Jalti 10 februara efovi triju vlada disku-tovali o jugoslovenskom pitanju i sloili se da preporue maralu Titu sledee: ,,a) Da se odmah provede u delo sporazum TitoSubai i da se nova vlada formira na bazi toga sporazuma; b) da nova vlada, im se formira, izjavi: 1. da AVNOJ ukljui lanove poslednje jugoslovenske Skuptine koji se nisu kompromitovali saradnjom sa neprijateljem i da se na taj nain stvori jedno telo koje e se zvati Privremena skuptina, i 2. da zakonodavni postupci AVNOJ-a budu podloni naknadnoj ratifikaciji od strane jedne ustavotvorne Skuptine." Ova odluka izazvala je ogromno negodovanje meu pristalicama Narodnooslobodilakog pokreta u Jugoslaviji. Naroito su ljudi bili ogoreni to je AVNOJ morao da ukljui lanove Skuptine od 1938 godine, koja je bila izabrana pod vladom Milana Stoj adinovica. Ipak, posle mnogo ubeivanja, ova odluka je prihvaena, pa je obrazovana zajednika vlada, ali uz uslov Nacionalnog komiteta da vlada ne bude odgovorna kralju, nego da e on naimenovati namesnitvo s ijim e se sastavom saglasiti Nacionalni komitet. Vodili su se dugi razgovori oko sastava namesni390 PRILOZI ZA BIOGRAFIJU tva. Ovu odluku Nacionalni komitet morao je da prihvati jer se zemlja nalazila pred ozbiljnim tekoama. Pretstojale su jo teke borbe s Nemcima.

Nemaka komanda je nastojala da front u Jugoslaviji sta-bilizuje, povezujui ga sa frontovima u Maarskoj i u Italiji. Nemci su u januaru, februaru i martu 1945 preduzimali na ovom frontu, po opsegu i broju angaovanih snaga, vie znaajnih ofanzivnih operacija. Na dan 17 januara, u cilju odbrane komunikacija u dolini Save, Nemci su preduzeli ofanzivu u Sremu, na frontu Prve jugoslovenske armije, sa snagama od tri divizije (7 SS, 117 i 41 divizija). U viednevnim borbama naa Prva armija slomila je napadnu snagu nemakih divizija i prinudila ih na odbranu na ovom frontu sve do aprila 1945 godine. Jugoslovenska Druga armija u istonoj Bosni u stalnim ofanzivnim operacijama u januaru i februaru oistila je skoro elu istonu Bosnu od nemakih i kvislinkih snaga i poetkom marta presekla komunikacije izmeu nemakog fronta u Sremu i Bosni i ugrozila nemaki glavni komunikaciski pravac u dolini Bosne. Zbog toga je krajem marta otpoela nemaka ofanziva (7 SS, 22 i 117 divizija i pukovska borbena grupa Geiger) od Bijeljine, Samca i Doboja u pravcu Tuzle, ali je ona odbijena. U decembru 1944 i januaru 1945 Trea armija u sadejstvu sa estim i Desetim korpusom oslobodila je vei deo Slavonije i na desnoj obali Drave, u prostoru Virovitice, obrazovala jak mostobran. Nemake komunikacije u dolini Drave bile su pre-seene, a pozadina nemakog fronta u Sremu ugroena. Zbog ovoga, kao i zbog nameravane velike ofanzive u prostoru Blatnog Jezera, Nemci su 6 februara sa snagama od tri divizije i jednom borbenom grupom (7 SS, 297, 1 kozaka divizija i borbena grupa generala Fischera) koncentrino napadali na snage Tree armije na virovitikom mostobranu. Pred nadmonim neprijateljem, naroito u naoruanju, jedinice Tree armije povukle su se 10 februara sa desne obale Drave i preuzele odbranu reke na levoj obali od sela Torjanci do ua u Dunav. Pri izvoenju velike martovske ofanzive u prostoru Blatnog Jezera, koja je imala za cilj da opkoli i uniti snage Treeg ukrajinskog fronta, Prve bugarske i Tree jugoslovenske armije u prostoru Blatno JezeroDunavDrava, Nemci su 6 marta preduzeli koordinirajui napad sa desne obale Drave u pravcu Peu ja i Belog Manastira, sa forsiranjem Drave sa dve divizije (104 i 297) kod Donjeg Miholjca (na frontu Prve bugarske armije) i sa jednom divizijom kod Valpova (11 vazduhoplovnom i jednom kozakom brigadom na frontu Tree armije). Na nemakom mostobranu kod Valpova, u tekim borbama, Trea armija je spreila prodor Nemaca ka Belom Manastiru, POBEDA 391 a u nastavku borbi do 21 marta nemake snage sa ovog mostobrana odbacila na desnu obalu Drave. Time su nemaki planovi u velikoj meri bili ometeni. Krajem februara 1945 u Beograd je bio doao u slubenu posetu feldmaral Alexander, komandant Sredozemlja. On je sa Titom odrao nekoliko sastanaka, na kojima se utvrdio plan koordinacije operacija Jugoslovenske armije i saveznikih armija. U Oficirskom domu u Beogradu Tito je priredio prijem u ast Alexandera. Bliio se dan konanog sloma hitlerovske Nemake. Saveznike armije bile su ve prele Rajnu i duboko prodrle u srce Nemake. Crvena armija je vodila borbe na prilazima Berlina.

Pred otpoinjanje opte ofanzive Jugoslovenske armije za konano osloboenje zemlje, na frontu u Jugoslaviji od nemakih snaga bilo je sedam armiskih korpusa (15 brdski, 15 ko-zaki, 21, 34, 69, 91 i 97) sa 16 divizija (1 i 2 kozaka, 11, 41, 104, 22, 181, 7 SS, 369, 373, 392, 237, 188, 438, 14 SS rutenska i divizija Stephan"). Pored ovih snaga Nemci su u Jugoslaviji imali pomorske snage za odbranu obale i jake policiske snage za osiguranje pozadine. Pod njihovom komandom bile su kvi-slinke oruane formacije u jaini oko 20 divizija. Jugoslovenska armija bila je u ovo vreme jaka oko 800.000 vojnika, formiranih u Prvu, Drugu, Treu i etvrtu armiju i korpuse van sastava armija: 2, 3, 4, 5, 6, 7, 9 i 10. Opta ofanziva Jugoslovenske armije za definitivno osloboenje zemlje poela je 20 marta 1945 godine i sprovedena je, u glavnim crtama, na ovaj nain: etvrta armija, pod komandom Petra Drapina, od 20 marta do 16 aprila probila je neprijateljski front u Lici, oslobodila Liku i Hrvatsko Primorje sa ostrvima i izbila na staru jugo-slovensko-italijansku granicu. Od 16 aprila do 7 maja voena je bitka za Rijeku, izvren je proboj neprijateljskog fronta na pravcu PrezidSentpeter (27 april), osloboen je Trst (1 maj), opkoljen i primoran na kapitulaciju 97 nemaki armiski korpus (7 maj), a jedan motorizovani odred etvrte armije prodro je u Koruku u prostor Celovca i, vezujui se sa jedinicama Tree armije, zatvorio obru oko neprijateljskih snaga u Jugoslaviji. Trea armija pod komandom Koste Nada forsirala je Dravu 12 aprila, razvila operacije kroz Podravinu, izbila u prostor se-verno od Zagreba, prela austriskojugoslovensku granicu u prostoru Dravograda i u Korukoj, sa motorizovanim odredom etvrte armije, zatvorila obru oko neprijateljskih snaga u Jugoslaviji. -'>i*n li'Uii i; ' 392 PRILOZI ZA BIOGRAFIJU POBEDA 393 Prva armija pod komandom Peka Dapevia izvrila je 12 aprila proboj neprijateljskog utvrenog fronta u Sremu i do 22 aprila slomila neprijateljsku odbranu na liniji akovo BudrovciStriivojnaBeravciJaruge i u prostoru Slavonskog Broda i izbila na reku Ilovu. U borbama od 22 aprila do 3 maja probila je poloaje neprijatelja na reci Ilovi, a zatim na-dirala prema Zagrebu. Druga armija, pod komandom Koe Popovia, prela je u ofanzivu 5 aprila, forsirala reku Bosnu (1617 aprila), oslobodila Doboj i izbila na reku Unu. U vremenu od 22 aprila do 6 maja likvidirala je neprijateljska uporita na donjem toku reke Une i oslobodila Karlovac. Produivi operacije za osloboenje Zagreba, u sadejstvu sa jedinicama Prve armije, oslobodila je 8 maja Zagreb. Od 10 do 15 maja, zajedno sa Prvom armijom, uestvovala je u zarobljavanju i unitavanju opkoljenih neprijateljskih snaga u Sloveniji. Karakteristino je da su Nemci u Jugoslaviji davali otpor i posle kapitulacije od 9 maja. Oni su se borili sve dok nisu bili uniteni ili zarobljeni, do 15 maja. Zato se u Jugoslaviji kao dan Pobede slavi 15 maj. U periodu od 20 marta do 15 maja dovreno je osloboenje ele teritorije Jugoslavije. Jugoslovenska armija je nanela neprijatelju gubitke od 99.907 mrtvih i zarobila 209.639 njegovih vojnika, sa mnogim komandantima, na elu

sa komandantom nemakog fronta Jugoistoka general-pukovnikom Lohrom. Zaplenila je 183.662 puke, 24.454 automatska orua, 1.520 topova, 3.651 kamion, 40 aviona, 97 tenkova i mnogo drugog ratnog materijala. Tako je zavren rat u Jugoslaviji. Samo u poslednjim operacijama Jugosloveni su imali oko 30.000 poginulih i 70.000 ranjenih vojnika. Ukupno je u Drugom svetskom ratu Jugoslavija imala 1,700.000 mrtvih, koje na bojnom polju, koje u koncentracionim logorima, koje u nemakom zarobljenitvu. Svaki deveti ovek ove zemlje dao je svoj ivot u minulom ratu. Istovremeno, materijalni gubici bili su ogromni. Preko 820.000 kua bilo je razoreno ili spaljeno. Devedeset posto svih elezni-kih pruga stavljeno van upotrebe. Dve treine stoke opljakano. Skoro svi veliki industriski objekti teko oteeni. U septembru 1945 godine, kad sam se vratio iz San-Fran-ciska, gde je bilo zasedanje Ujedinjenih nacija, sreo sam Tita prvi put po zavretku rata. Govorili smo o naim gubicima u ratu, o izgledima za obnovu zemlje, o mogunostima dalje pomoi iz inostranstva. Tito me je u jednom trenutku prekinuo: Kue e se izgraditi, pruge obnoviti, ali milion i sedam stotina hiljada ljudskih ivota vie neemo moi povratiti... Svaki od tih ljudi imao je svoj lini ivot, svoje nade, svoje nevolje, svoje radosti... To je ogromna cijena koju smo morali da platimo za nau slobodu... U ruci sam drao pismo koje je Ivo Lola Ribar napisao pred odlazak u rat svojoj devojci Slobodi Trajkovi, student-kinji Beogradskog univerziteta. Nije hteo da se pismo Slobodi odmah preda, nego ga je ostavio u amanet kod jednog svog prijatelja i zamolio ga da pismo urui Slobodi samo ako on pogine. To pismo glasi: Najdraa, jedina moja! Piui ovo pismo ja se pouzdano nadam optimista sam, kao i uvek! da te ono nikada nee stii ve da emo se nas dvoje videti i uvek ostati zajedno. Jer, ovo pismo je zato i pisano. U ovom trenutku, kada polazimo u poslednju, odlunu etapu boja od koga zavisi, pored svega ostalog, i naa lina budunost i srea, elim da ti kaem nekoliko prostih i jednostavnih stvari. U mome ivotu postoje samo dve stvari: moja sluba naem svetom cilju i moja ljubav prema tebi, najmilija moja. Nau sreu i ivot koji smo hteli, nismo, kao ni milioni drugih, mogli ostvariti izolovano, ve samo preko nae borbe i nae pobede. I zato su te dve stvari u sutini, u meni samom, jedno. Znaj, duo, da si ti jedina koju sam voleo i koju volim. Sanjao sam i sanjam o naoj zajednikoj srei onakvoj kakvu smo e-leli, o srei dostojnoj slobodnih ljudi. To je jedina prava srea, jedina koju treba eleti. Ako primi ovo pismo ako dakle, ja ne doivim taj veliki as, nemoj mnogo tugovati, najdraa! U svetu u kome bude tada ivela, nai e, uvek iv, najbolji deo mene samog i svu moju ljubav prema tebi. Za tebe sam siguran da e tvoj put biti prav i onakav kakav mora da bude. Na njemu, na putu ivota, nai e i osvetu i sreu. Mnogo, mnogo te volim, jedina moja! I elim da nikad ne dobije ovo pismo, ve da zajedno s tobom doekamo veliki as pobede. elim da te stoj om ljubavi uinim onako srenom kao to to zasluuje." Ivo Lola Ribar nije doekao kraj rata. Poginuo je od ne-make avionske bombe 28 novembra 1943 godine. Ali, ni njegovo pismo nikad nije urueno. Sloboda

Trajkovi, zajedno sa svojim ocem Svetolikom, beogradskim apotekarom, majkom Milenom, bratom Miroslavom, asistentom Univerziteta, i sestrom Verom, studentom umetnosti, bila je uhapena od Gestapoa i strpana u stranu duegupku, veliki zatvoreni kamion, u kojoj 394 PRILOZI ZA BIOGRAFIJU su je gestapovci, zajedno s itavom porodicom, uguili otrovnim gasom. Pismo nije moglo biti urueno. Zajedniki prijatelj Lole Ribara i moj doneo mi ga je kad sam se posle rata vratio kui. Hteo sam toga jesenjeg dana 1945 godine da pokaem to pismo Titu, ali posle onih njegovih reci od milion i sedam stotina hiljada ljudskih ivota, odustao sam. Tito je ogromno voleo Lolu Ribara od prvog dana kada su se susreli, u jesen 1937 godine. Sedamnaesta glavo U OGNJU SOCIJALISTIKE PRAKSE Sloeni i veliki zadaci u novoj dravi. Jedno Titovo seanje na rodno salo Kumrovec. Republika. Obnova Jugoslavije i znaaj pomoi TJNRRA-e. Poetak industrijalizacije zemlje. Pokuaji sa Zapada da se zaustavi na razvitak. Nepriznavanje naih opravdanih nacionalnih zahteva. Komplikovanje naih odnosa sa Zapadom. Kad je 1945 godine rat bio zavren pobedom nad hitlerovskom Nemakom i faistikom Italijom, kad se u moru krvi i patnji rodila nova Jugoslavija, trebalo je, bez predaha, pregnuti na reavanje novih zadataka, esto jo teih i sloenijih od onih koji su reavani u ratu. Trebalo je uvrstiti bratstvo i jedinstva naroda Jugoslavije, iskovano u ratu, ostvariti opravdane nacionalne zahteve Jugoslovena koji su decenij ama iveli izvan granica svoje domovine, obnoviti to pre sve ono to je bilo uniteno u ratu, a kao kruna svega izgraditi novo drutvena ti r eden je u kome nee biti eksploatacije oveka ovekom, to jest nastaviti nau revoluciju, iji je samo oruani deo bio zavren. Za druga Tita time je bio nastao nov period odgovornog rada, onog rada za koji se spremao jo kao mladi radnik-socija-lista pre Prvog svetskog rata, za koji su stvarani preduslovi u tekoj klasnoj borbi u staroj Jugoslaviji, za koji su izginule tolike hiljade u toku Narodnooslobodilakog rata. Tako je on, posle vie od 35 godina politike borbe, doiveo te velike dane da radne mase Jugoslavije na elu sa KPJ, koja je njega samog vaspitala i podigla, konano pristupe ostvarenju istoriskog zadatka: omoguiti Jugoslaviji, ekonomski zaostaloj zemlji, koju su sve doskora rastrzale mnogobrojne suprotnosti, da jednom krene putem blagostanja i potpune ravnopravnosti svih svojih ljudi. 396 PRILOZI ZA BIOGRAFIJU Jednom u jesen 1945, razgovarajui s drugom Titom, zapitao sam ga kog se momenta iz svoga ivota setio po zavretku rata, kad je umukla jeka oruja. On je neko vreme razmiljao, rekao da je bilo vie tih momenata, a onda mi odgovorio: Sjetio sam se jednog momenta, tamo pred rat, kad sam se 1937 godine bio vratio ilegalno iz inostranstva, pa me je obuzela elja da ponovo vidim rodnu kuu, roake i prijatelje. Tako sam jedne veeri kriom stigao u Kumrovec pred sam zalazak sunca. Prikrao sam se jednom vonjaku blizu moje stare kue i odatle sam posmatrao Kumrovane kako dovravaju svoj dan. Selo je izgledalo kao onda kad sam ga ostavio u ranom djetinjstvu. Tu se pruao taj moj Kumrovec, kaljavih

sokaka, s modro obojenim kuama, tu je vijugala-Sutla kroz livade gdje sam uvao stoku i konje, tu su pred mojim oima prolazili moji seljaci, u svojim tekim izmama, u poderanom odijelu, pogureni od tekoga rada. Tako su ivjeli i moji preci s koljena na koljeno, u ovome blatu i nevolji. Moji vrnjaci s kojima sam odrastao vie nisu bili tu, jer nije imalo ta da ih zadri u Kumrovcu, jer nije bilo dovoljno hljeba da se ishrane. Ja sam znao da su tog istog trenutka dok sam posmatrao moje selo u zalazak sunca, da su u tim kuicama sindrom i slamom pokrivenim jo uvijek djeca gladna, kao to smo ja i moja braa i sestre bili gladni, i da e i ta djeca moda morati jednoga dana da napuste svoje selo u tenji za boljim ivotom. Ostao sam u vonjaku dok mrak nije pokrio itavu okolinu. Psi su bjesomuno lajali s jednog kraja sela na drugi, a ja sam razmiljao o svemu to sam vidio, o toj naoj pustoi i zaostalosti koja nas ve vijekovima pritie, i mislio sam na dan kada e se Kumrovec i hiljade slinih sela i gradova u Jugoslaviji trgnuti iz te zaostalosti, kada e mladi ljudi u njima konano imati svi jednako otvorene mogunosti za ivot, kada e moi da ive sretno i u miru i da podiu svoje porodice. Tada, 1937, nisam znao kad e nam se ukazati prilika da se to ostvari. Ali, bio sam vrsto uvjeren da za ostvarenje toga cilja treba uprijeti sve snage i podnijeti najvee rtve. Ove posjete Kumrovcu sjetio sam se kada sam vidio prvi put poslije rata Miroslava Krleu, kome sam jednoga dana, tamo 1937 godine, priao o toj posjeti, o tom mom razmiljanju. A eto, u ovome ratu, podnijeli smo svi zajedno velike napore. Rat je sada gotov i sada, eto, prua nam se prilika ne samo da popravimo ono to je uniteno nego i novo da stvorimo. Za nas bi sada bilo najopasnije da stanemo na pola puta. Ono to smo postigli u ratu, to je tek poetak. Tek sada se pred nas postavljaju nevieni zadaci, tu su ogromne tekoe, a vidi ime raspolaemo. Nita drugo nemamo do jake volje, visokog morala i sopstvenih miica. Obilazio sam za posij edBORBA ZA SOCIJALIZAM 397 njih nekoliko mjeseci Jugoslaviju. U Lici i Kordunu je sve sravnjeno sa zemljom, ima sela koja su po dvanaest puta tokom rata paljena. Moe ii stotinu kilometara, pa da ne vidi ni jednu kuu. Ali, s druge strane, kakva je ogromna snaga kod naroda i elja da se sve to to prije popravi. Na sve strane ljudi trae avle, grau, krpe kako znaju i kue i kole. Gledao sam prugu BeogradZagreb koju su Nijemci gotovo svu, u itavoj njenoj duini od 450 kilometara, preorali. Ma oni su svaki prag ove pruge polomili specijalnim mainama za tu svrhu. Proi tuda, bila je prava tuga. Na sve strane iskrivljene ine, polomljeni pragovi, zapaljene stanice. A, eto, za dva mjeseca ta pruga je osposobljena za saobraaj, preko stotinu hiljada ljudi dobrovoljno su radili dan i no, dok nisu omoguili da prvi voz proe izmeu dva glavna grada nae zemlje. Eto to, ti kvaliteti ovog naroda pomoi e nam da savladamo i najvee tekoe i da izgradimo vrste osnove za budui napredak nae zemlje." Tako je Tito govorio 1945 godine. To su zbilja bila strahovito teka vremena. Malo je zemalja u svetu tada trpelo takvu oskudicu. Jedan sapun, jedna obina igla, kalem konca pret-stavljali su san svake domaice. Pomo koju je tada Jugoslaviji ukazala UNRRA odigrala je, nema sumnje, u tom pogledu ogromnu ulogu. Ona je bila poslata brzo, kada je bila najpotrebnija. Istina, bilo je jo 1944 godine, kada

su otpoeli pregovori sa UNRRA-om, izvesnih tekoa, jer se trailo da se TJNRRA-ina pomo u Jugoslaviji deli preko njenih organa. S time se Nacionalni komitet nije mogao da sloi, pa je bilo ak i miljenja da se treba odrei pomoi pod takvim uslovima. Posle je to ispravljeno i jugoslovenski zahtevi usvojeni. Ova pomo je deljena preko narodnih odbora svima licima kojima je bila potrebna, bez obzira na njihova politika ubeenja. U Jugoslaviji ova pomo je primljena ne samo kao humanitarni gest nego i kao priznanje svih zemalja koje su se borile protiv nacizma cdato hrabrosti i patnjama Jugoslavije. Ukupno je UNRRA-ina pomo iznela preko 400 miliona dolara, najveim delom hrane. Problem obnove nije bio jedini zadatak pred kojim se Jugoslavija nalazila kad je rat bio zavren. Trebalo je do kraja ostvariti ono za to se narod borio za vreme rata. A to je, ostvariti pre svega ravnopravnost svih naroda Jugoslavije, uvrstiti bratstvo i jedinstvo. Pritom se moralo, vodei rauna o ogromnim rtvama za vreme rata, kazniti one najodgovornije za bratoubilaku borbu, za izazivanje sukoba izmeu pojedinih naroda ili vera, kako bi se u budunosti oslobodili slinih opasnosti za opstanak nacije, za odranje Jugoslavije kao celine, a s druge strane, opratati onima koji su samo bili slepo orue svojih poglavara. Zbog toga je pred sudom moralo odgovarati vie lica odgovornih za teke zloine za vreme rata, meu njima i za398 PRILOZI ZA BIOGRAFIJU grebaki nadbiskup Alojzije Stepinec, Draa Mihailovi i ostali ratni zloinci. Drugo, posle rata trebalo je preduzeti niz mera koje je narod traio za vreme rata i koje su pretstavljale osnovu nae borbe. A to je: izvui zemlju iz polukolonijalnog poloaja, razviti ogromna prirodna bogatstva Jugoslavije. Nema zemlje u Evropi koja bi na istoj povrini imala toliko prirodnih bogatstava kao Jugoslavija. Mi imamo sve osnovne strategiske sirovine, iako smo jo nepotpuno ispitana zemlja. Ogromnu snagu reka. U obojenim metalima spadamo meu najjae proizvoae u svetu.1 Inostrani kapital u Jugoslaviji imao je jake kljune pozicije. Tako, naprimer u ekstraktivnoj industriji bilo je 77,9% inostranog kapitala, u metalurgiskoj 90,9%, u industriji prerade metala 55,8%, u industriji keramike i stakla 28,3%, u drvnoj industriji 51,4%, u industriji hartije sa tamparijama 15,1%, u hemiskoj industriji 73,6%, u prehranbenoj i poljoprivrednoj industriji 27,1%, u tekstilnoj industriji 61,4%, u industriji koe i krzna 40,9%, u elektrinim centralama 43,5%, u ostalim in-dustriskim granama 32,3%. Zahvaljujui gospodstvu u odluujuim privrednim granama i bankarstvu, inostrani kapital mogao je voditi svoju sopstvenu ekonomsku politiku. Jedna od varijanti te ekonomske politike bilo je koenje proizvodnih snaga, koje se ogledalo u favoriziranju jednih privrednih grana na raun drugih i u potenciranju neravnomernosti razvitka nae ekonomike. Evo primera sa naftom. Jugoslavija je u odnosu na svoje potrebe bogata u nafti, a meunarodni petrolejski trustovi, specijalno Standard Oil, uloili su bili velike napore da spree otkrivanje novih bogatstava i njihovu eksploataciju. Sporazum izmeu Standard Oil i IG Farbenindustrie iz 1921 godine zabranjivao je Nemcima eksploataciju petrolejskih polja. Naa drava je mogla da vri probna buenja samo u slobodnim zonama, na ivicama petrolejskih terena, a najpogodniji petrolejski izvori su ostajali neiskorieni.

1 Po obimu proizvodnje boksita i obojenih metala Jugoslavija zauzima sledea mesta: boksit prvo u Evropi, drugo u svetu olovo prvo u Evropi, peto u svetu hrom prvo u Evropi, esto u svetu antimon prvo u Evropi, etvrto u svetu iva drugo u Evropi, drugo u svetu bakar drugo u Evropi, osmo u svetu cink drugo u Evropi, osmo u svetu moliben jedan od najdragocenijih metala pomou kojeg se oplemenjuju eline ploe potrebne ratnim brodovima i tenkovima. U Evropi se vadi u Jugoslaviji i Norvekoj, a u svetu jo jedino u SAD i Kanadi. Zbog toga smo napravili planove za industrijalizaciju zemlje, da vie ne budemo zemlja blatnjavih puteva, opanaka i zaostalosti. BORBA ZA SOCIJALIZAM 39S) Isto je bilo i sa preradom nafte. Da bi iskoristili visoku carinsku zatitu, Standard Oil i Shell sagradili su dve velike rafinerije nafte, u Bosanskom Brodu i Capragu. Obe rafinerije nisu mogle da prerauju sirovu naftu, ve jedino da ponovo rastave izmeane rafinirane sastojke. Tako je spreavan razvitak ove vane industriske grane. Ili, naprimer, sluaj s aluminijumom. Iako smo vrlo bogata zemlja, praktino aluminijum nismo proizvodili. To je nastalo kao posledica privredne politike aluminijumskog kartela, koji je drao u svojim rukama 99,7% nae ekstrakcije boksita. Da se ne bi razvila proizvodnja aluminij uma nezavisno od elje ove monopolistike grupe, inostrani monopolistiki kapital uzimao je pod zakup boksitne povlastice i drao ih neiskoriene. Samo na teritoriji rudarske inspekcije Split bilo je 35 ovakvih zakupljenih i neiskorienih povlastica. Tree, to pre likvidirati one ogromne razlike koje su postojale u naoj zemlji izmeu pojedinih slojeva stanovnitva, onemoguiti eksploataciju oveka ovekom. U staroj Jugoslaviji na jednoj strani neki su ljudi iveli u potpunom izobilju, a na drugoj strani velika veina i u gradu i na selu nije imala najosnovnije stvari za ivot. Dalje, sprovedena je agrarna reforma. Razdeljena je veleposednika zemlja seljacima. Ovo je pogodilo interese veleposednika, a naroito katolike i pravoslavne crkve, koje su jo uvek drale velike povrine zemlje u svom posedu. Katolika crkva samo u Hrvatskoj i Sloveniji morala je da da seljacima preko 80.000 hektara zemlje. Ostvarenje tih zadataka ilo je relativno lako, jer se tokom rata veina naroda izjasnila za to. U jesen 1945 bili su raspisani izbori za Ustavotvornu skuptinu. Narod se na ovim izborima u ogromnoj veini izjasnio za federativno ureenje zemlje, za republiku, a protiv monarhije, za ozakonjenje svih onih zahteva koji su bili postavljani i ostvarivani za vreme rata. Da bismo mogli poeti sa ostvarivanjem svih gornjih zadataka, trebalo je posle rata u prvom redu obezbediti zemlji mir spolja. Meutim, od prvoga dana po svretku rata imali smo u tom pogledu dosta tekoa, i to ne samo s jedne strane. Pre svega, u nekim zapadnim zemljama izvesni uticajni krugovi smatrali su da mogu da zaustave na slobodan i brz razvitak. Mislili su da smo mi zemlja koja je pretrpela ogromne gubitke, da smo u velikim materijalnim nevoljama, pa da smo slabi, da e Jugoslavija ponovo biti, kao pre rata, polukoloni ja i

ekonomska i politika i duhovna velikih sila na Zapadu. Da bi se to postiglo, da bi se zaustavio toak istorije, vren je pritisak na nas na razne naine. Naprimer, opravdan zahtev Jugoslovena da se itava njihova nacionalna teritorija 393 PRILOZI ZA BIOGRAFIJU grebaki nadbiskup Alojzije Stepinec, Draa Mihailovi i ostali ratni zloinci. Drugo, posle rata trebalo je preduzeti niz mera koje je narod traio za vreme rata i koje su pretstavljale osnovu nae borbe. A to je: izvui zemlju iz polukolonijalnog poloaja, razviti ogromna prirodna bogatstva Jugoslavije. Nema zemlje u Evropi koja bi na istoj povrini imala toliko prirodnih bogatstava kao Jugoslavija. Mi imamo sve osnovne strategiske sirovine, iako smo jo nepotpuno ispitana zemlja. Ogromnu snagu reka. U obojenim metalima spadamo meu najjae proizvoae u svetu.1 Inostrani kapital u Jugoslaviji imao je jake kljune pozicije. Tako, naprimer u ekstraktivnoj industriji bilo je 77,9% inostranog kapitala, u metalurgiskoj 90,9%, u industriji prerade metala 55,8%, u industriji keramike i stakla 28,3%, u drvnoj industriji 51,4%, u industriji hartije sa tamparijama 15,1%, u hemiskoj industriji 73,6%, u prehranbenoj i poljoprivrednoj industriji 27,1%, u tekstilnoj industriji 61,4%, u industriji koe i krzna 40,9%, u elektrinim centralama 43,5%, u ostalim in-dustriskim granama 32,3%. Zahvaljujui gospodstvu u odluujuim privrednim granama i bankarstvu, inostrani kapital mogao je voditi svoju sopstvenu ekonomsku politiku. Jedna od varijanti te ekonomske politike bilo je koenje proizvodnih snaga, koje se ogledalo u favoriziranju jednih privrednih grana na raun drugih i u potenciranju neravnomernosti razvitka nae ekonomike. Evo primera sa naftom. Jugoslavija je u odnosu na svoje potrebe bogata u nafti, a meunarodni petrolejski trustovi, specijalno Standard Oil, uloili su bili velike napore da spree otkrivanje novih bogatstava i njihovu eksploataciju. Sporazum izmeu Standard Oil i IG Farbenindustrie iz 1921 godine zabranjivao je Nemcima eksploataciju petrolejskih polja. Naa drava je mogla da vri probna buenja samo u slobodnim zonama, na ivicama petrolejskih terena, a najpogodniji petrolejski izvori su ostajali neiskorieni. 1 Po obimu proizvodnje boksita i obojenih metala -Jugoslavija zauzima sledea mesta: boksit prvo u Evropi, drugo u svetu olovo prvo u Evropi, peto u svetu hrom prvo u Evropi, esto u svetu antimon prvo u Evropi, etvrto u svetu iva drugo u Evropi, drugo u svetu bakar drugo u Evropi, osmo u svetu cink drugo u Evropi, osmo u svetu molibden jedan od najdragocenijih metala pomou kojeg se oplemenjuju eline ploe potrebne ratnim brodovima i tenkovima. U Evropi se vadi u Jugoslaviji i Norvekoj, a u svetu jo jedino u SAD i Kanadi. Zbog toga smo napravili planove za industrijalizaciju zemlje, da vie ne budemo zemlja blatnjavih puteva, opanaka i zaostalosti. BORBA ZA SOCIJALIZAM 39!)

Isto je bilo i sa preradom nafte. Da bi iskoristili visoku carinsku zatitu, Standard Oil i Shell sagradili su dve velike rafinerije nafte, u Bosanskom Brodu i Capragu. Obe rafinerije nisu mogle da prerauju sirovu naftu, ve jedino da ponovo rastave izmeane rafinirane sastojke. Tako je spreavan razvitak ove vane industriske grane. Ili, naprimer, sluaj s aluminijumom. Iako smo vrlo bogata zemlja, praktino aluminijum nismo proizvodili. To je nastalo kao posledica privredne politike aluminij umskog kartela, koji je drao u svojim rukama 99,7% nae ekstrakcije boksita. Da se ne bi razvila proizvodnja aluminij uma nezavisno od elje ove monopolistike grupe, inostrani monopolistiki kapital uzimao je pod zakup boksitne povlastice i drao ih neiskoriene. Samo na teritoriji rudarske inspekcije Split bilo je 35 ovakvih zakupljenih i neiskorienih povlastica. Tree, to pre likvidirati one ogromne razlike koje su postojale u naoj zemlji izmeu pojedinih slojeva stanovnitva, onemoguiti eksploataciju oveka ovekom. U staroj Jugoslaviji na jednoj strani neki su ljudi iveli u potpunom izobilju, a na drugoj strani velika veina i u gradu i na selu nije imala najosnovnije stvari za ivot. Dalje, sprovedena je agrarna reforma. Razdeljena je veleposednika zemlja seljacima. Ovo je pogodilo interese veleposednika, a naroito katolike i pravoslavne crkve, koje su jo uvek drale velike povrine zemlje u svom posedu. Katolika crkva samo u Hrvatskoj i Sloveniji morala je da da seljacima preko 80.000 hektara zemlje. Ostvarenje tih zadataka ilo je relativno lako, jer se tokom rata veina naroda izjasnila za to. U jesen 1945 bili su raspisani izbori za Ustavotvornu skuptinu. Narod se na ovim izborima u ogromnoj veini izjasnio za federativno ureenje zemlje, za republiku, a protiv monarhije, za ozakonjenje svih onih zahteva koji su bili postavljani i ostvarivani za vreme rata. Da bismo mogu poeti sa ostvarivanjem svih gornjih zadataka, trebalo je posle rata u prvom redu obezbediti zemlji mir spol ja. Meutim, od prvoga dana po svretku rata imali smo u tom pogledu dosta tekoa, i to ne samo s jedne strane. Pre svega, u nekim zapadnim zemljama izvesni uticajni krugovi smatrali su da mogu da zaustave na slobodan i brz razvitak. Mislili su da smo mi zemlja koja je pretrpela ogromne gubitke, da smo u velikim materijalnim nevoljama, pa da smo slabi, da e Jugoslavija ponovo biti, kao pre rata, polukoloni ja i ekonomska i politika i duhovna velikih sila na Zapadu. Da bi se to postiglo, da bi se zaustavio toak istorije, vren je pritisak na nas na razne naine. Naprimer, opravdan zahtev Jugoslovena da se itava njihova nacionalna teritorija 400 PRILOZI ZA BIOGRAFIJU ujedini nije nailazio ne samo na razumevanje i pomo, neg naprotiv, kao to pokazuje primer naih zahteva u vezi sa Trstom. Dalje, vreni su pokuaji uene preko Milana Grola, Subaia i njima slinih. Pomagani su pojedini ratni zloinci da nesmetano putuju kroz zapadne zemlje, da se sklanjaju od pravednog suda, kao to pokazuje sluaj krvnika Ante Pavelia. Ukazivana je potpora bivem kralju Petru, iako je svakom objektivnom posmatrau bilo jasno da njega ogromna veina naroda vie ne eli kao vladaoca Jugoslavije. Zadravano je zlato nae Narodne banke, koje je pred rat bilo sklonjeno u inostranstvo da ne bi palo u ruke nacistima.

Iz tih razloga i na stav prema dogaajima u Grkoj neposredno posle rata bio je uslovljen opasnou koja je pretila naoj nezavisnosti i slobodnom razvitku s te strane. U jednom delu zapadne tampe protiv Jugoslavije pisane su najgore izmiljotine, da smo najuporniji sovjetski sateliti, a za Tita da nije Jugosloven, nego sovjetski general. To se deavalo u isto vreme kada smo mi, s nae strane, ve uvelike vodili borbu protiv pokuaja sovjetske vlade da podjarmi Jugoslaviju. Odnosi sa SSSR-om pogoravali su se od samog poetka rata. Osnovna je stvar bila ta to Moskva nije elela nikakav nezavisan pokret od nje, pokret koji e voditi u prvom redu rauna o svojoj zemlji, o svom narodu, nego je elela takav pokret koji e se njoj slepo pokoravati i biti, ustvari, samo orue njene spoljne politike, i to nepravedne spoljne politike, koja ne vodi rauna o interesima malih zemalja, nego samo o ekspanziji jedne velike sile. A mi to nismo hteli. Zbog toga je dolazilo do sukoba izmeu nas i najviih sovjetskih rukovodilaca, na elu sa Staljinom, ne samo po svretku rata nego ak i za vreme rata. Mi smo morali sve ove nae nesporazume i sukobe sa SSSR-om da stavljamo u drugi plan, usled toga to je pritisak protiv nas sa Zapada bio u prvim posleratnim godinama sve vei, izgledalo nam je da nam odatle preti vea opasnost. Uzmimo samo za primer incident s amerikim avionima, 1946 godine. Situacija sa Trstom bila je vrlo zategnuta. Na Parikoj konferenciji nije se priznavao napor koji smo mi dali u Drugom svetskom ratu da bi se konano sve jugoslovenske zemlje ujedinile. Bilo je ak omalovaavanja tih napora. Kod nas je narod bio uzrujan. S druge strane, ameriki avioni stalno su preletali jugoslovensku teritoriju, i to ne samo jedan ili dva, nego itave eskadrile. Bila je to krupna demonstracija protiv BORBA ZA SOCIJALIZAM 401 nas i teka povreda naeg suvereniteta. U vie mahova Tito je lino govorio u Parlamentu da s takvom praksom treba prestati. Odeljenje za vezu sa stranim vojnim misijama Ministarstva narodne odbrane je vie puta bez uspeha skretalo panju vojnom i vazduhoplovnom ataeu SAD na te sluajeve. Zbog sistematskog karaktera koji su uzeli ti preleti, kojima je stalno gaen i naruavan suverenitet nae teritorije, naelnik Generaltaba Jugoslovenske armije obratio se lino vojnom ataeu SAD svojim pismom od 10 jula 1946 godine upozoravajui ga na krajnju ozbiljnost ovih sluajeva. Ameriki vojni i vazduhoplovni ataei u odgovoru na ove intervencije uputili su pismo od 16 jula i 7 avgusta 1946 u kojima su se ograniili na tvrenja da nisu primili nikakav odgovor od nadlenih amerikih vojnih vlasti u Italiji i Austriji po ovom predmetu. U svom pismu od 7 avgusta ameriki vojni atae je ak naveo da je amerika vlada nedavno izdala cir-kularno pismo u kojem zabranjuje amerikim avionima da preletaju preko teritorije prijateljskih zemalja bez naroite dozvole. Za to vreme, meutim, svakodnevno su se nastavili ne-ovlaeni preleti. Tako je u razdoblju od 16 jula do 8 avgusta preletelo neovlaeno preko jugoslovenske teritorije 172 aviona, od kojih 87 bombardera, 40 lovaca i 45 transportnih aparata. Samo na dan 22 jula preletelo je nau teritoriju 18 aviona, od kojih 11 bombardera; 23 jula 12 aviona, od kojih 11 bombardera; 29 jula 18 aviona, od kojih 11 bombardera i jedan lovac; 30 jula 29 aviona, od kojih 22 bombardera; 7 avgusta 11 aviona, od kojih 3 bombardera i 7 lovaca, a 8 avgusta 8 aviona, od kojih 3 bombardera i 3 lovca.

Nae Ministarstvo inostranih poslova predalo je desetak nota u kojima je protestovalo protiv takvog grubog krenja naeg suvereniteta. Nita nije pomoglo i avioni su nastavljali sa preletanjem. Onda je dolo do prisilnog sputanja jednog amerikog aviona i neeljenog obaran ja drugog nad naom teritorij om, gde su izgubili ivote ameriki piloti. ak i posle incidenta od 9 avgusta 1946, anglo-ameriki avioni nastavili su samovlasno preletanje jugoslovenske teritorije. Tako je, prema podacima, od 10 20 avgusta preletelo jugoslovensku teritoriju ukupno 110 anglo-amerikih vojnih aviona, od kojih 91 borben, i to: lovaca 34, bombardera 57, a transportnih i nepoznatog tipa 19. Samo u toku 13 avgusta preletelo je jugoslovensku teritoriju 33 aviona, od kojih 31 borben, i to: lovaca 9, bombardera 22, a transportnih i nepoznatog tipa 2. U toku 16 avgusta 17 aviona, od kojih 13 borbenih, i to: lovaca 2, bombardera 11, a transportnih i nepoznatog tipa 4. 26 402 PRILOZI ZA BIOGRAFIJU Proseno je u toku 11 dana povredilo jugoslovensku teritoriju dnevno 10 vojnih aviona, od kojih 8,3 borbenih. Pritisak se vrio u raznim oblicima. Naprimer, najvei deo nae rene trgovake flote, koju su hitlerovci bili odvukli u Nemaku, tada je bio namerno zadravan od strane angloamerikih okupacionih vlasti u Nemakoj, a nama su ti brodovi toliko bili potrebni. Eto, takvi su bili uglavnom odnosi Jugoslavije sa velikim zapadnim zemljama sve do 1948 godine. Osamnaesta glava UDARAC IZ POTAJE Jedan razgovor sa drugom Titom o uzrocima sukoba ssa SSSR-om. Kako je poelo. Staljin pred Kardeljem omalovaava nau vojsku. Razmimoilaenja izmeu reci i dela sovjetskih rukovodilaca. Ekonomski odnosi. Meovita drutva. Staljinovo miljenje da su meovita drutva samo za bive neprijateljske zemlje. Jedno vee u Staljinovoj vili. Sovjetski pokuaji da se Jugoslavija pretvori u sirovinski dodatak SSSR-a. U prvim godinama posle rata 1945, 1946 i 1947 Jugoslavija je, kad se sve ovo uzme u obzir, imala dosta tekoa u svojim odnosima sa pojedinim velikim zapadnim dravama. U isto vreme postojala su ve duboka razmimoilaenja izmeu Jugoslavije i SSSR-a. Istina, ona su bila dosta teko uoljiva ne samo za posmatrae izvan Jugoslavije nego i za mnoge ljude kod nas. Komunisti u Jugoslaviji, odgajani tolike godine da gledaju u Sovjetskom Savezu socijalistiku zemlju, u prvi mah nisu mogli da utvrde loginu vezu izmeu pojedinih sovjetskih nepravednih i hegemonistikih postupaka, koji su jasno govorili da Sovjetski Savez preduzima prema Jugoslaviji takve korake koji se kose s politikom jedne socijalistike zemlje. Meutim, otvoreni sukob koji je izbio tek 1948 godine poeo je da se razvija jo mnogo ranije. Koji su uzroci toga sukoba? ta je dovelo do tako estokog konflikta izmeu SSSR-a i FNRJ? Sta se krilo iza tih hegemonistikih poteza SSSR-a? Ova pitanja kod nas su jasna i preiena, a nai ljudi najbolje znaju odgovor iz same sovjetske prakse, koju su manje-vie svi iskusili na svojoj koi. Pripremajui izdanje ove knjige za inostranstvo, razgovarao sam o njima u leto 1952 s drugom Titom. Ovde iznosim neke od Titovih misli, kako sam ih ja zabeleio.

26* 404 PRILOZI ZA BIOGRAFIJU Uzrok sukoba je jednostavan. To su agresivne tenje SSSR-a prema Jugoslaviji. U toj prvoj dravi radnika i seljaka, koja je izazvala toliko oduevljenje meu radnim masama u itavom svetu i koja je postigla tolike materijalne uspehe, dolo je do stagnacije u njenom razvoju, do pobede dravnokapi-talistikih tendencija, koje su dovele unutar zemlje do obespravljen ja radnih masa i gubitka dobrog dela onoga to su one bile postigle u Oktobarskoj revoluciji, do ugnjetavanja neru-skih nacija u SSSR-u, a spolja do ekspanzije, do politike interesnih sfera. Sve je to posledica kursa koji je u Sovjetskom Savezu bio zaveo Staljin, naroito od tridesetih godina ovog veka, kada se umesto sve veeg proirivanja prava radnike klase oslonio na dravni aparat, koji je naroito od poetka industrijalizacije u SSSR-u postao ne sluga zajednice, nego njen gospodar. U toku poslednje decenije i po ogromnu ulogu je dobila oba-vetajna sluba NKVD. Od orua za borbu protiv kontrarevolucije, ona se izrodila u snagu za sebe, umesto aparata revolucije, ona je postala sila iznad sovjetskog drutva. itava delatnost zemlje, partije, sva spoljna politika sve to poiva na obavetajnoj slubi, njeni izvetaji imaju prioritet, ona stvarno vlada zemljom. I sam Staljin postao je rob te obavetajne slube koju je sam stvorio i razvio, i to dobrovoljni njen rob. Usled toga u SSSR-u danas niko nikome ne veruje, u sve se sumnja. Ko i najmanje ne odgovara efovima NKVD, on se brie iz drutvene zajednice. Na stotine hiljada ljudi na taj nain jednostavno je likvidirano. Usled toga zastao je razvitak u socijalizam, i SSSR se pretvorio u ogromnu dravu straha. Osnovno pitanje na kome se Staljin slomio jeste problem slobode linosti u socijalizmu. Jer, nema socijalizma bez slobode pojedinca. Ta dva pojma su identina. A mi vidimo da je razvitak u SSSR-u za poslednju deceniju i neto vie krenuo opasnim putem uguivanja slobode linosti. Nikad linost u istoriji nije bila toliko potinjena dravnom aparatu, i to aparatu obavetajne slube, kao to je to danas u SSSR-u. Nigde se tako nehumano ne postupa s ljudima kao danas u SSSR-u, posle trideset i etiri godine postojanja sovjetske vlasti, kada je itav svet oekivao da e SSSR postati uzor-zemlja za sve, ne samo u pogledu materijalnih uspeha koje je stvarno postigao, nego i kao olienje slobodnog socijalistikog oveka, u emu je stvar socijalizma izdao. Otada je Sovjetski Savez poeo da izneverava one nade koje su u njega bile polagane. Saznanje o tim promenama u Sovjetskom Savezu pretstavljalo je za nas dug proces, jer je dugogodinje uenje i vaspitavanje o Sovjetskom Savezu smeUDARAC IZ POTAJE 405 talo da se vide uzronici tih negativnih pojava u ivotu te zemlje. Kod nas su one stalno bile pravdane zaostalou Rusije i ogromnim tekoama u kojima se nalazila opkoljena neprijateljima. Ali, tek praksa, sam ivot, dolazak na istorisku pozornicu drugih zemalja u kojima su radne mase dole na vlast, pokazali su konano alosni put kojim je Staljin usmerio razvitak drutvenih odnosa u Sovjetskom Savezu. Kad je stvarno zapoeo sukob izmeu nae zemlje i sovjetskih rukovodilaca?

Kada se danas razmotri istorijat toga sukoba, moe se slobodno rei da je elemenata nesporazuma izmeu nas i njih bilo jo 1941 godine, od prvoga dana nae revolucije. Ve tada su postojale tenje od strane sovjetskih rukovodilaca da usmere itav na ustanak ne u interesu naroda Jugoslavije ili opte borbe protiv hitlerizma, nego u prvom redu onako kako to najvie odgovara interesima Sovjetskog Saveza, kao drave, i njegove velikoruske politike. Dakle, jo od 1941 godine bilo je elemenata sukoba izmeu nae zemlje i Moskve oko karaktera nae revolucije. Nekoliko nedelja posle okupacije Jugoslavije od strane Nemake, kada su vrene pripreme za otpoinjanje ustanka protiv okupatora, na plenumu CK, u aprilu 1941 godine u Zagrebu, drug Tito je u jednom govoru izneo da mi od prvog dana borbe protiv okupatora moramo da stvaramo novu, narodnu vlast, umesto stare vlasti koja je odvela u propast zemlju 1941, a posle okupacije ogromnim delom stavila se u slubu Nemaca i Italijana. Sta je to znailo? To je znailo da mi ne elimo samo da isteramo Nemce i Italijane iz nae zemlje, nego i da stvorimo Jugoslaviju koja bi prestala da bude satelit ove ili one velike drave, koja bi razvila svoja ogromna prirodna bogatstva, u kojoj bi prestala eksploatacija oveka ovekom. Ovaj Titov govor, zajedno sa svim odlukama plenuma, bio je poslat u Moskvu, odakle je vrlo brzo dola reakcija. Komin-terna je upozoravala da se vodi rauna da je ovo antifaistiki rat i da je pogreno stvaranje organa nove vlasti. ta je ovo znailo? ta bi se dogodilo da je nae rukovodstvo prihvatilo ovu direktivu? To bi znailo pravo samoubistvo. Mi ne bismo mogli ni da otponemo ustanak, ne bismo mogli da povedemo veinu naroda za sobom, da im nismo dali jasnu perspektivu da e iz tog stranog rata nii jedna nova, srenija i pravednija Jugoslavija. Kominterna, po nalogu Kremlja, e-lela je, ustvari, samo takav pokret otpora u Jugoslaviji koji ne bi odgdvarao u prvom redu interesima samog naroda Jugoslavije, nego ruskoj velikodravnoj politici i njenom pogaanju s drugim velikim silama. 406 PRILOZI ZA BIOGRAFIJU Eto, od toga, od prvog nesporazuma oko karaktera nae revolucije, nastao je sukob izmeu Jugoslavije i SSSR-a. I ukoliko je revolucija u Jugoslaviji rasla, ti nesporazumi su se nuno poveavali, da bi konano, kad je Jugoslavija iz rata izala kao nova, samostalna drava, doveli do otvorenog sukoba. Samo, treba ponovo naglasiti, to nije bio jednostavan proces, tu stvari odmah od poetka nisu bile jasne kao to su danas, ali nit sukoba moe da se prati prosto iz dana u dan u toku prolog rata, na njegovim najvanijim prekretnicama. Kad se ima ovo u vidu, onda je jasno zato je Kominterna u toku prve godine jugoslovenske revolucije faktiki krila pred sovjetskom javnou razmah borbe u Jugoslaviji, iako je bila svakodnevno oba-vetavana o tome ta se dogaa u Jugoslaviji. Sve do decembra 1941 godine Draa Mihailovi bio je pominjan kao voa pokreta otpora u Jugoslaviji, a prvi napad na njega bio je dozvoljen preko radio-stanice Slobodna Jugoslavija" tek u leto 1942 godine, kad smo mi sa uspehom proli kroz tri neprijateljske ofanzive, te se prema tome pokazala naa realna snaga. Istovremeno vlada SSSR-a nije htela da nam ukae nikakvu vojnu pomo, pa makar i simbolino. Naprotiv, ona je u tom istom periodu vodila pregovore sa jugoslovenskom kraljevskom emigrantskom vladom za slanje pomoi Drai Mihailoviu.

Danas izgleda potpuno logino i jasno zato su u Moskvi tako uno reagovali krajem 1943 godine, kada su u Jajcu na Drugom zasedanju AVNOJ-a konano udareni temelji nove Jugoslavije, onakve kakva je ona danas, kada je oduzeta legitimacija jugoslovenskoj emigrantskoj vladi da bude vlada ove zemlje, kad je zabranjen povratak kralju Petru u Jugoslaviju, kad je proglaeno naelo Jugoslavija jugoslo venskim narodima. Za ovaj korak nae se rukovodstvo nije savetovalo ni s jednom velikom silom, jer je to, pre svega, bila stvar naroda Jugoslavije, jer su oni time uzeli svoju sudbinu u svoje ruke i pokazali istovremeno da nova Jugoslavija ne eli da bude moneta za potkusurivanje izmeu velikih sila. Na ovaj korak, reakcija iz Moskve bila je divlja. Oni su nazvali odluke Drugog zasedanja AVNOJ-a udarom u lea Sovjetskom Savezu. A kada je iz rata izala nova Jugoslavija, onakva kakva je bila zamiljena u Jajcu, oigledno je bilo da ona nee samo doi u sukob sa izvesnim zapadnim silama, koje su pokuavale da ometu njen slobodni razvitak, nego da e njeno postojanje kao nezavisne i socijalistike zemlje morati da doe u oprenost sa hegemonistikom politikom SSSR-a. Tome je mnogo doprineo i poloaj Jugoslavije meu zemljama srednje Evrope i Balkana, gde ona ima ne samo izvanredan strategiski poloaj nego takoe gde je Jugoslavija posle Drugog svetskog rata bila UDARAC IZ POTAJE 407 stekla izvanredan politiki uticaj zbog borbe svog naroda u toku minulog rata. To je u sutini sukob dveju koncepcija o tome kakvi odnosi izmeu drava treba da budu, to je sukob izmeu sovjetske bi-rokratije i jugoslo venskog plebsa. Punih trideset godina u Jugoslaviji su napredni ljudi smatrali SSSR kao socijalistiku zemlju, kao ideal za koji su bili premlaivani po zatvorima, leali po robijama, ginuli u ratu. Svojim postupcima prema novoj Jugoslaviji, socijalistikoj zemlji, sovjetski rukovodioci su pokazali ogromnu protivurenost izmeu svojih reci i dela. Oigledno je da je Staljin pripremao obraun sa novom Jugoslavijom jo od prvih dana njenog postanka. Kada se razmotre svi postupci SSSR-a prema Jugoslaviji od 1944 godine, iako su oni mnogima u Jugoslaviji koji su imali iluzija u SSSR izgledali kao sluajni, moe se danas jasno videti njihova logina povezanost. Staljin je hladno i sistematski pripremao pokoravanje Jugoslavije, kao centralne take u jugoistonoj Evropi. Njemu je malo bilo to je posle ovog rata pripojio Sovjetskom Savezu est evropskih drava sa preko 30 miliona stanovnika, nego je pruao svoje prste i za Jugoslavijom. Ti postupci SSSR-a prema Jugoslaviji od 1944 godine pokazuju da je Staljin hteo pre svega da uhvati komandne pozicije u naoj zemlji, da uhvati privredu Jugoslavije u svoje ruke, da se zatim dokopa itavog dravnog rukovodstva ove zemlje, da uniti sve one moralno-politike vrednosti koje je narod ove zemlje stekao u ratu, da razbije jedinstvo Jugoslavije, da na-tera nae narode da se kolju meu sobom za njegov raun, pa da onda tako rastrojenu zemlju potpuno dohvati u svoje ruke. On je pritom obilno koristio injenicu da je Jugoslavija t>ila ugroena u prvim godinama rata od nekih drugih velikih sila, pa je gledao da te odnose to vie komplikuje, kako bi lake postala njegov plen. I zaista, mi smo dugo morali utati, jer nam je sa zapadne strane jedno vreme pretila vea opasnost. Konano

se Staljin odluio na otvoreni udarac, kad je mislio da su po njegovom raunu sazreli uslovi za to. Ti Staljinovi koraci, kao to se danas vidi, pripremani su sa dosta lukavosti. Prvo, preko obavetajne slube uvrbovati u svoju slubu sve ljude na odgovornim mestima u privredi, u partiskom aparatu, u vojsci, u UDB-i, pa kad se to ostvari, onda izvriti konani udar i pretvoriti Jugoslaviju u drugu Rumu-niju, Bugarsku ili neku drugu istonoevropsku zemlju, koju je zadesila slina sudbina. To su bile namere Staljina i ostalih rukovodilaca SSSR-a prema Jugoslaviji, to su neposredni uzroci sukoba izmeu SSSR-a i Jugoslavije. 408 PRILOZI ZA BIOGRAFIJU Ovako je, otprilike, u ovom razgovoru drug Tito izneo svoje gledite na uzroke sukoba sa SSSR-om. Kao to je on rekao, sa sovjetske strane bio je preduzet itav niz postupaka, naroito onih kojima je bila vreana Jugoslavija kao zemlja, njeno uee u Drugom svetskom ratu, rtve koje je naa vojska u tom ratu podnela. Jo dok je rat trajao, u novembru 1944 godine, u Moskvi su boravili Edvard Kardelj, potpretsednik Nacionalnog komiteta osloboenja Jugoslavije, i Ivan ubai, pretsednik jugo-slovenske vlade i ministar spoljnih poslova. Tom prilikom bili su primljeni kod Staljina. Kako mi je drug Kardelj jednom prilikom izneo, Staljin je, u razgovoru, odjednom, bez ikakvog povoda s njihove strane, poeo da govori o naoj vojsci, o naem doprinosu u ratu. Govorio je s potcenjivanjem o partizanima, o njihovoj borbenosti, ak i o njihovom broju. Znam ja te partizanske brojke. One su uvek preterane... S druge strane, hvalio nam je bugarsku vojsku. Kardelj mu je skrenuo panju da je to bila faistika vojska, koja je ratovala protiv ujedinjenih nacija, da je skoro sav stari oficirski kadar u njoj ostao, da se ta vojska ne moe prekonoi da preporodi, a Staljin je odgovarao da je to regularna armija, da je to dobra vojska, da ima oficirski kadar. Naravno, ovo Staljinovo miljenje o naoj vojsci nije moglo biti primljeno s odobravanjem u naem Nacionalnom komitetu, niti smo ga hteli iznositi pred narod, jer smo se jo nalazili u tekome ratu, pa bi ono delovalo demoraliui na nae ljude. Ali, bilo je drugih postupaka sa sovjetske strane koji se nisu dali sakriti i koji su vrlo nepovoljno delovali u narodu kad je za njih saznao. Po dolasku prvih sovjetskih misija pojedini eficiri tih misija poeli su da Vrbuju jugoslo venske graane za rad sovjetske obavetajne slube. Sovjetske misije mogle su od naeg Nacionalnog komiteta dobiti sve podatke koji su ih inte-resovali. Ali, oni nisu bili time zadovoljni. Oni su hteli da u naem partiskom i dravnom aparatu stvore svoju agenturu, koja e im posluiti kad za to doe pogodan trenutak. Oni su vrili ta vrbovanja, naravno, iza lea jugoslovenskih vlasti, traei od svakog zavrbovanog da o tome nikom ne govori. Tih sluajeva vrbovanja jo dok je rat trajao i prvih dana posle rata bilo je prilino mnogo. Sovjetski oficiri su se sluili raznim sredstvima. Neke su ljude hvatali na njihovu veru u Sovjetski Savez, druge su primamljivali novcem i obeanjima da e dobiti bolje poloaje, tree su primoravali da rade za njih najobinijim ucenama. Obino bi u ivotu nekog oveka otkrili neke njegove negativne crte ili neto to krije od sredine u kojoj ivi, pa su ga onda ucenjivali da e ga odati ako ne pristane da radi za njihovu obavetajnu slubu.

UDARAC IZ POTAJE 409> Ovo vrbovanje vreno je na sve strane. Vreni su pokuaji poevi od lanova Centralnog komiteta pa do ifranata u partiskom i dravnom aparatu. Ruski agenti su se povezali s Andrijom Hebrangom, lanom Politbiroa CK KPJ i sekretarom CK Hrvatske. Hebrang je februara 1942 godine pao u ruke ustake policije u Zagrebu. Tu je posle muenja popustio i, da bi spasao-ivot, pristao da radi za ustaku obavetajnu slubu. Po nalogu ljudi kojima je potpisao obavezu za rad, on je tobonjom za-menom bio doao u partizane u jesen 1942 godine. O njegovom dranju u zatvoru tada se nita nije znalo, nego se pretpostavljalo da se dobro drao. Tako je Hebrang postao sekretar CK KP Hrvatske. U Jugoslaviji se saznalo tek 1945 da sa Hebrangom nije sve u redu. Meutim Rusi, iako su tada imali u rukama dokaze o izdajnikoj ulozi Hebranga, nisu hteli da nas o tome obaveste. ak kada su se Kardelj i ilas sastali sa Molotovom 1946 godine i kada su mu rekli da je Hebrang pod partiskom istragom zbog dranja u zatvoru, Molotov je utao. Hebrang je bio vrsto u rukama NKVD-a i radio je ono to su mu oni nalagali. Staljin je imao nameru da sva kljuna mesta u Jugoslaviji prekrije svojom obavetajnom slubom, u prvom redu vojsku, privredni aparat, partiski aparat, saobraaj i UDB-u, a zatim i sve ostale ustanove, sve slojeve graanstva, gde god se moglo-prodreti.1 Naprimer, u jednoj brigadi, formiranoj u SSSR-u mahom od lica jugoslovenske narodnosti koja su bila u redovima ne-make vojske pa onda zarobljena od Rusa, skoro svako lice prilikom stupanja u brigadu ili pre odlaska u Jugoslaviju morala je da potpie obavezu za NKVD. Slian je sluaj bio u Jugoslaviji sa belogardejcima koji su pobegli iz Rusije posle Oktobarske revolucije i nastanili se u Jugoslaviji. Ti ljudi mahom su se loe drali, bili su u slubi kralja Aleksandra i njegove policije,. 1 U jesen 1943, padobranima se spustila jedna grupa ljudi iz SSSR-a i dola u na Vrhovni tab, koji se tada nalazio u Jajcu. Meu njima nalazio se i jedan Bugarin, koji je imao zadatak da se preko nae osloboene teritorije prebaci u Bugarsku. Tako je on poetkom 1944 stigao u Sandak sa tabom jedne nae divizije. Zanoilo se u jednom malom, zaostalom selu u Sandaku, u kui nekog starog muslimana. Ujutru rano lanovi taba uli su ispod sebe u tali prepirku izmeu tog Bugarina i starog seljaka. Razabrali su o emu se radi. Bugarin je priguenim glasom, ali otro, vikao starom seljaku: Potpii, potpii... Posle se stari musliman alio naim ljudima: Onaj va oficir turio mi je da potpiem neko age, a ja nisam-htio> Bojao sam se da ne bude kakva mjenica... Ustvari, ovaj Bugarin, sovjetski obavetajac, pokuao je da uvrbuje starog muslimana u ovom pustom i zabaenom sandakom selu i davao mu je da potpie obavezu za rad sa NKVD-om. 410 PRILOZI ZA BIOGRAFIJU a za vreme rata radili su listom za Gestapo. Cak su bili stvorili poseban vojni odred, koji se borio protiv partizana. Posle osloboenja sovjetski pretstavnici traili su da oni sasluavaju sve te belogardejce. I, naravno, pritom skoro svaki takav belogar-dejac, ukoliko je iao na ta sasluanja, morao je da potpie

obavezu da e raditi za sovjetsku obavetajnu slubu. Tako NKVD nije birao metoda da postigne svoj cilj. Mlade komuniste u Jugoslaviji hvatao je na vernost zemlji revolucije SSSR-u, a belogardejce koji su pobegli ispred te revolucije nvatao je u svoju mreu putem najobinije uene i poziva za sluenje veitoj majci Rusiji". Sve se ove stvari nisu dale sakriti. Mnogi ljudi su odbijali 4a rade za NKVD, pa su o tome govorili svojim najbliim. Ljudi su se zaprepaeno pitali ta to treba da znai. Zato Sovjetski Savez dozvoljava upotrebu takvih metoda. Zar takvim sredstvima da se Sovjetski Savez slui u Jugoslaviji, saveznikoj i prijateljskoj zemlji, koja je podnela tolike rtve u ratu. Sukobi su izbijali i po drugim pitanjima. U operacijama protiv Nemaca, u severnim delovima Jugoslavije, uestvovale su poslednjih meseci rata neke jedinice Crvene armije. Nema sumnje, one su se hrabro tukle protiv Nemaca i pritom su imale velike gubitke. S druge strane, dranje mnogih oficira i vojnika tih jedinica pri prolazu kroz Jugoslaviju nije bilo onakvo kako su to nai ljudi zamiljali da bi borci Crvene armije trebalo da se ponaaju. Gde god su prole jedinice Crvene armije, ljudi su se alili na istupe mnogih oficira i vojnika. Veliki broj ena i devojaka bio je napadnut, mnoge su bile silovane, javljalo se i o ubistvima, o pljaci. U poetku se pokuavalo objasniti narodu da su to samo izolovani sluajevi, ali broj tih zloina neprestano je rastao. To je ogromno kodilo ugledu Crvene armije i Sovjetskog Saveza, a smetalo je i nama u naem politikom radu, jer smo mi naem narodu ne samo tokom rata nego jo i pre izbijanja rata govorili sasvim druge stvari o Crvenoj armiji. Zverstva su bila uzela tolike razmere da su pretstavljala ozbiljan politiki problem. Ukupno je naim vlastima bilo prijavljeno da su pojedini oficiri i vojnici Crvene armije izvrili na teritoriji Jugoslavije 1.219 silovanja, 359 pokuaja silovanja, 111 silovanja sa ubi-stvom, 248 silovanja i pokuaja ubistva i 1.204 sluaja pljake s fizikom povredom. Meu silovanim devojkama nalazila se i jedna drugarica sekretar Okrunog komiteta omladine u Vojvodini. ak je bila napadnuta i supruga jednog lana Nacionalnog komiteta. U samom Beogradu bilo je nekoliko sluajeva silovanja, koji su izazvali negodovanje u naoj vojsci i graanstvu. Jo za vreme borbi za osloboenje Beograda, u oktobru 1944 godine, dok je jedna drugarica, kurir este like divizije, UDARAC IZ POTAJE 411 nosila nareenje na poloaj, zaustavio ju je jedan ruski kapetan pa je pokuao da je siluje. Kad se ona oduprla, on ju je noem ranio, pa je tako onesveenu silovao. Naroito su dva sluaja na ukarici ogromno uzbudila stanovnitvo Beograda. Nekoliko ruskih vojnika su jedan za drugim silovali erku jedne radnice iz fabrike eera, koja je bila lan KPJ od 1939 godine. Ova devojka toliko je bila demoralisana i utuena da je prestala sa svakim politikim radom. Jedan drugi graanin na ukarici bio je pozvao jednu grupu vojnika, podoficira i oficira Crvene armije kod sebe u goste. Posle veere, kad su se Rusi napili, jedan major napao je enu tog graanina na njegove oi. Kad je mu ustao u odbranu svoje ene, Rusi su ga izbacili napolje, pa dok je on jurio po predgrau, traei pomo, njegovu enu silovalo je sedam Rusa. Ovaj dogaaj izazvao je pravo zaprepaenje u Beogradu. Posle ovoga sluaja Politbiro CK KPJ pozvao je na sastanak efa sovjetske vojne misije generala Kornjejeva, da mu skrene panju na ove nedostojne postupke,

koji su ruili ugled Crvene armije. Sastanku su prisustvovali nai generali Peko Dapevi i Koa Popovi. Napomene su bile uinjene u prijateljskoj i drugarskoj formi. Milovan ilas je ovom prilikom bio rekao da su ti ispadi utoliko nezgodniji to ih buroazija u Beogradu iskoriava protiv Crvene armije i govori kako su engleski oficiri (njih je tada bilo u vojnoj misiji pri Vrhovnom tabu nae vojske) utiviji nego sovjetski. Ali, Kornjejev nije hteo da saslua nae primedbe. On je odmah poeo da protestuje: U ime komande Crvene armije, ja protestujem protiv tih stvari, jer su netane! Kornjejev je odmah ove stvari krivo prikazao u Moskvi, odakle su poslali telegram da je ilas izjavio da su sovjetski oficiri uopte nieg morala nego engleski oficiri. Izgledalo je da je ovaj sluaj bio konano izglaen u aprilu 1945, kada je Tito bio otiao u Moskvu da potpie ugovor o prijateljstvu i uzajamnoj pomoi sa SSSRom. Sa Titom je bio i Milovan ilas, koji je Staljinu detaljno ispriao kako je dolo do incidenta i ta su sve pojedini oficiri i vojnici Crvene armije radili u Jugoslaviji. Staljin se iznenadio i zapitao ilasa: Sto mi niste pisali o svemu tome? Ja to nisam znao. Smatram da je ovim spor likvidiran. Kad je drug Tito 1946 godine ponovo bio u Moskvi, Staljin je zapitao zato ilas nije i u ovoj drugoj delegaciji. Tito je odgovorio da je boles .in, da ima stalne glavobolje, a na to je Staljin-rekao: 412 PRILOZI ZA BIOGRAFIJU Pozdravite ilasa i kaite mu da u ga ja izleiti. Pitajte ga hoe li da doe da provede sa mnom godinji odmor u Soi na Crnom Moru, pa e se brzo tamo oporaviti. Ali kasnije, 1948 godine, kad je sukob otvoreno otpoeo, jedna od prvih stvari koje nam je Staljin prebacio bila je i ta da smo bili nezahvalni prema Crvenoj armiji i da smo vre-ali uspomenu palih boraca, crvenoarmejaca, optuujui ih za stvari koje nisu inili. A najbolji svedok, koji je bio u ovom sluaju u pravu, jeste narod nae zemlje u onim krajevima kroz koje su prole jedinice Crvene armije 1944 i 1945 godine. Nesporazumi i sukobi sa sovjetskim rukovodiocima pojavljivali su se u raznim oblicima po raznim pitanjima. Oni su smatrali svojim pravom da Jugoslovene ne obavetavaju ni o spoljno-politikim pitanjima koja se direktno njih tiu, o pitanjima o najdubljeg interesa za Jugoslaviju. Tako je, naprimer, Molotov, prilikom rada Sa veta ministara u prolee 1946 godine u Parizu, kada se raspravljalo pitanje Trsta, uoi odluujue sednice, na privatnom sastanku itavu no diskutovao s naim pretstavni-kom Kardeljem o graninoj liniji ne obavetavajui ga o svojim namerama, a sutradan je na sednici Saveta pristao na francusku graninu liniju toliko nepravednu prema Jugoslaviji. Sve je to jo vie otealo nae odnose sa SSSR-om, a ruski pritisak sve je vie jaao. Kako su se samo sovjetski vojni i civilni strunjaci kod nas ponaali. Oni su imali zadatak da pomognu nau zemlju svojim iskustvom, ali su tom poslu prilazili sasvim drukije. Pre svega, njihov glavni cilj bio je da dobro izue nau stvarnost u isto obavetajne svrhe. Zatim, uvrbovali su itav niz ljudi. Naprimer, na velikom mostu na Dunavu kod Beograda, koji je bio sruen za vreme rata pa srna ga zajedno sa sovjetskim strunjacima opravljali posle rata, ti strunjaci uveliko su vrbovali jugoslovenske inenjere i radnike za sovjetsku obavetajnu

slubu. Radei na ovom mostu, sovjetski obavetajci su stvorili itavu svoju mreu u elezni-kom saobraaju u Jugoslaviji, pa kada je 1948 godine dolo do sukoba sa SSSR-om, ova grupa uvrbovanih sovjetskih pijuna napravila je veliku tetu u naem eleznikom transportu. U pogledu svojih saveta, sovjetski strunjaci su bili veoma kruti, i to namerno. Sve su hteli da prenesu onako kako je u. SSSR-u, ne vodei rauna o drugim uslovima u naoj zemlji. Oni su to svesno radili da bi nama pravili to vie tekoa. A nai se ljudi nisu dali. Oni su bili spremni da prime korisne-savete, ali slepo prenoenje iskustava iz ruske stvarnosti na nau nisu mogli da podnesu. Do kakvih je sve apsurdnosti tu dolazilo, moe da se vidi iz sledeeg primera. Joi Vilfanu, javnom tuiocu FNRJ 1945 godine, jedan ruski pravni strunjak predlagao je da se u Jugoslaviji formiraju tajni preki sudovi UDARAC IZ POTAJE 413 koji e suditi samo lanovima Komunistike partije. Vilfan ga je ubeivao da je nemogue zavesti takve sudove u Jugoslaviji, da bi to narod primio s negodovanjem, a lanovi Komunistike partije s protestom. A sovjetski strunjak je insistirao, pozivao se ak na Staljina. Posebno je bilo velikih problema sa sovjetskim strunjacima u vojsci. Oni su, pre svega, uveliko vrbovali nae oficire, a zatim je stalno dolazilo do sukoba u shvatanjima oko razvitka Jugoslovenske armije. Sovjetski strunjaci su smatrali da mi moramo slepo da prenosimo sva iskustva Crvene armije. Nai ljudi su govorili da je tano da Crvena armija ima ogromna iskustva, ali da ne treba nikako potcenjivati ni ono to smo mi stekli u Drugom svetskom ratu, da bi naputanje naeg iskustva i slepo kopiranje Crvene armije samo tetilo razvoju nae Armije. Sovjetski strunjaci traili su da im nai vojnici budu posilni, to je bilo nemoguno, jer u Jugoslovenskoj armiji nema posilnih. U kolikoj se meri nije potovalo miljenje nas Jugoslovena, moe se videti i iz sluaja koji se desio drugu Titu kad je bio u Moskvi. Pretstavnici sovjetske tampe traili su od njega da napie jedan lanak za njihovu tampu. On ga je napisao, ali kad je dobio tekst, primetio je da je osam desetina njegovih stavova potpuno izmenjeno. Drug Tito poznavao je od ranije te metode u Sovjetskom Savezu, ali mu ipak nije ilo u glavu da sovjetski novinari mogu pretsedniku vlade jedne drave, i to prijateljske i saveznike drave, da sami menjaju tekst po svojim formulama. To se dogodilo takoe ilasu, Moi Pijade i drugima. Rato Dugonji bio je napisao jedan lanak o pruzi BrkoBanovii, koju je omladina izgradila u Jugoslaviji dobrovoljnim radom. Kad je redaktor Komsomolske pravde" pregledao lanak, znatno ga je izmenio, pa je pored ostalog smanjio i duinu pruge od 85 kilometara na 50 kilometara. udna logika! Uopte, u kontaktu s najodgovornijim sovjetskim pretstav-nicima moglo se osetiti izvesno potcenjivanje Jugoslovena kao naroda, izvesno nipodatavanje nae kulture, potpuno nepoznavanje nae istorije i nae stvarnosti. Naprimer, Zdanov je jednom pitao ilasa da li u Jugoslaviji uopte postoji opera. A u Jugoslaviji postoji desetak opera, i nai kompozitori, kao naprimer Lisinski, stvarali su svoje opere jo pre vie od stotinu godina. Nije to bilo potcenjivanje nae kulture, jezika, tampe na recima, nego i na delu. Sovjetski pretstavnici u Jugoslaviji dolazili su s predlozima da uvedemo to vie ruskih pesama preko naih radiostanica, i da je njihov zahtev usvojen, bilo bi dva-tri puta vie ruskih pesama

nego jugosloven-skih. Oni su, dalje, traili da se povea broj ruskih pozorinih komada u naim pozoritima. Mi smo uvek cenili Gogolja, 414 PRILOZI ZA BIOGRAFIJU Ostrovskog, Gorkog, ali nismo hteli da preplavimo nae pozornice treerazrednim sovjetskim savremenim komadima. Naroito su se pojedina sovjetska pretstavnitva bila okomila na nau tampu, kao jedno od najmonijih agitacionih sredstava. Skoro svake nedelje dolazio bi pretstavnik SIB-a1 sa po nekoliko stotina lanaka napisanih u Moskvi o raznim temama, ponajvie iz ivota SSSR-a, ali i iz ivota drugih zemalja, zatim svakojakih napisa o godinjici svih moguih ruskih pisaca, kompozitora, naunika i posebno napisa o uspesima kolhoza, uporno traei da se to objavi u naim dnevnim i nedeljnim listovima. Da smo to u celini prihvatili, mi ne bismo skoro imali prostora u naim novinama za nae ljude, na novinarski kadar bi morao da bude bez posla, a narod o dogaajima u svetu obavetavan kroz oi onih ljudi koji su te lanke pisali u Moskvi. S druge strane, mi smo traili od sovjetske vlade da njihova tampa, kao reciprocitet, objavi bar neto naih lanaka o Jugoslayiji u sovjetskoj tampi. To je uvek bilo otklonjeno. Pojedini lanci ekali su na objavljivanje i po godinu dana, pa su onda vraani nazad. Ista je stvar bila s knjigama. Mi smo, naprimer, preveli i tampali 1.850 knjiga sovjetskih autora, a oni svega dve knjige naih autora. U svakodnevnom susretu s pretstavnicima Sovjetskog Saveza posle zavretka rata ne samo nai rukovodioci, nego svi nai ljudi koji su dolazili u kontakt s njima, uveravali su se na svakom koraku o ogromnoj razlici izmeu reci i dela sovjetske vlade. Osnovna stvar na kojoj je sukob izbio jeste pokuaj sovjetske vlade da ekonomski eksploatie nau zemlju. To se nije moglo dozvoliti, jer bi to osudio sav na narod. Kakav bi bio smisao itave nae revolucije, zato smo dali tolike rtve u ratu protiv Nemaca, Italijana, Maara, Bugara? Zar umesto jednog eksploatatora, jedne velike sile, da doe druga velika sila? Ne, to mi nikako nismo mogli dozvoliti. Plan za ekonomsko porobljavanje bio je samo jedan deo opteg sovjetskog plana integracije istone Evrope. Odmah po svretku rata vlada SSSR-a je nastojala da od istonoevropskih zemalja stvori svoje zatvoreno ekonomsko podruje. Trebalo je, dakle, Sovjetski Savez pretvoriti u jedino trite za proizvodnju istonoevropskih zemalja. Preko takvog trita Sovjetski Savez bi postao apsolutan gospodar ekonomskog ivota i ekonomskog razvitka u tim zemljama. Posle 1945 godine izmeu Jugoslavije i SSSR-a razvila se iroka razmena, koja se zasnivala na mrei trgovinskih sporazuma. Ti sporazumi su po formi slini onima u zapadnoj Evropi. 1 Sovjetski informacioni biro. UDARAC IZ POTAJE 415 Rusi su insistirali da se razmena robe vri na bazi takozvanih svetskih cena. Bilo je ljudi kod nas koji su smatrali da nije pravilno da u trgovinskim odnosima izmeu socijalistikih zemalja trgovina ide po svetskim cenama, jer se u tome sluaju nerazvijeni ja zemlja, a to je u konkretnom sluaju bila Jugoslavija, nalazi u neravnopravnom poloaju, jer usled manje produktivnosti rada mora da

daje ekstraprofit razvijenijoj zemlji, u konkretnom sluaju SSSR-u. Ali, niko od nas nije pravio ozbiljne primedbe trgovini sa SSSR-om po svetskim cenama, iako nam je padalo u oi da je vlada SSSR-a u svim trgovinskim ugovorima s nama traila da se posebno unese klauzula o svetskim cenama, iako to nije obiaj u trgovinskim ugovorima izmeu drava. Druga stvar nanosila je naoj zemlji prilino tete u ovim trgovinskim ugovorima sa SSSR-om. To je pitanje strukture razmene. Vlada SSSR-a je naroito insistirala da joj moramo da dajemo bitne artikle, koje je naa zemlja bez tekoa mogla da plasira na meunarodnom tritu. Tu u prvom redu dolaze obojeni metali, razne rude, kudelja, hmelj. U naem izvozu za SSSR, naprimer, 1948 godine bilo je 40% do 50% ruda i metala^ iako ovi pretstavljaju 25% celokupnog naeg izvoza. Ipak, po ovim pitanjima nije bilo nekog naroitog sukoba, nego smo mi prave sovjetske namere osetili tek kada su poeli pregovori za stvaranje meso vi tih sovjetsko-jugoslo venskih drutava u Jugoslaviji. U principu nai rukovodioci nisu bili protivni stvaranju tih drutava, jer se mislilo da e Rusi preko njih potpomoi da se razvije naa industrija, to jest da ponemo sistematsku eksploataciju ogromnih prirodnih bogatstava Jugoslavije. Zbog toga je u poetku bio prihvaen princip meovitih drutava, iako su ona ustvari znaila izvlaenje profita iz Jugoslavije za raun SSSR-a. U prolee 1946 godine, prilikom Titove posete Moskvi, detaljno se diskutovalo sa Staljinom i Molotovom o naim ekonomskim vezama, pored ostalog i o stvaranju meovitih sovjetsko-jugoslovenskih drutava. Jugosloveni su pristali u principu na stvaranje meovitih sovjetsko-jugoslovenskih drutava, imajui stalno u vidu da e im ta drutva, uprkos injenici da e jedan deo vika rada jugoslovenske radnike klase odlaziti u SSSR, ipak pomoi u industrijalizaciji Jugoslavije. Na ovaj put Tito je poao u pratnji drugova Aleksandra Rankovia, Borisa Kidria, Koe Popovia i Blagoj a Nekovia. Na stanici ih je doekao Molotov. Od svih Titovih susreta sa Staljinom ovaj je, izgleda, bio najsrdaniji, ukoliko se to uop-te moe rei da je bilo srdanosti sa Staljinove strane. Kada se iz dananje perspektive gleda na ovaj susret iz 1946, moe se-videti da je Staljin ovom prilikom nastupao vrlo diplomatski, vrlo lukavo, a u velikoj meri i demagoki. 416 PRILOZI ZA BIOGRAFIJU UDARAC IZ POTAJE Koa Popovi, koji je takoe ovom prilikom bio u Moskvi, u Titovoj pratnji, ovako opisuje te susrete i razgovore. Ovaj prikaz on je napravio na osnovu svojih zabeleaka koje je tada vodio: Kad se ide u posetu kod Staljina, to se zvanicama najavi gotovo uoi samoga sastanka. Jednom smo ak bili dignuti iz Boljog teatra, gde smo sluali operu, i posle pola sata bili smo kod Staljina. I ovog puta bila je primenjena ista praksa. Na dan 27 maja 1946 uvee krenuo je drug Tito u Kremlj. Sa njim su bili Rankovi, Kidri, Nekovi, Vlado Popovi i ja. Kad smo uli u Kremlj, proli smo kroz itav niz hodnika i pretsoblja. Prvi utisak Kremlja jeste da je sve vrlo isto, dosta jednostavno, svi hodnici i sobe pokriveni tepisima, tako da se hod uopte ne uje, dobijao se utisak nekog tihog sanatorijuma, neke tiine, kao da je sve oko nas bilo u pamuk utopljeno.

Konano smo bili uvedeni u jednu sobu, s dugim stolom za Iconferencije sa jedno desetak mesta. Tu je stajao Staljin, a pored njega desno Molotov, a levo Lavrentijev. Posmatrao sam Staljina. To je ovek omanjeg rasta, daleko manji nego to izgleda na fotografijama i portretima. Ima neobino uska sputena ramena, kao da ima deformaciju u ramenima, pa ruke dri malo raireno. Kad smo mi uli, nasmeio se, videli su se puuteli i krnjavi zubi. Palo mi je u oi da je Staljinova kosa prilino retka i tanka. On je krenuo prema Titu, dosta lako, elastino. Poto se rukovao, drug Tito mu je pretstavio Jugoslovene. Staljin se rukovao redom sa svima i odmah mu je pao u oi stas pojedinih naih drugova, a naroito Vlada Popovia, Rankovia i drugih. Staljin se okrenuo ~k Molotovu i rekao: Vjaeslav Mihajlovi, pogledajte, lepi ljudi, snani ljudi, snaan narod! Molotov je klimnuo glavom. Staljin je tada seo u proelje stola, za njim ostali. On je odmah dograbio svoju belenicu i u njoj poeo da pravi are. Pitao je druga Tita kako je putovao, zatim je preao na pitanje o ubaiu i Grolu, ta sada rade kad su izali iz vlade, napravio alu-dve o njima, nazivajui ih drugovi"... Pri tome je stalno arao po svojoj belenici, precrtavajui ono to je dotle bio nacrtao. Posle je zapitao za zdravlje Kardelja i ilasa. Drug Tito mu je odgovorio: Dobro su. Nismo mogli svi da doemo, i onako je ovdje pola vlade. Onda je dolo jedno pitanje o Trstu. Staljin je rekao kroz smeak: Englezi i Amerikanci vam nee da daju Trst? Opet je preao naglo na drugu temu. Interesovao se kakva e biti letina u Jugoslaviji, zatim da li smo uspeli sve da zase-jemo. Konano je otpoeo ozbiljan politiki razgovor. Drug Tito je izlagao perspektive ekonomskog razvitka Jugoslavije, a Staljin je stalno klimao glavom i odgovarao: Pomoi emo... Diskusija se dalje prenela na probleme meovitih drutava u Jugoslaviji. Staljin je pitao: Izvestili su nas nai ljudi da vai drugovi koji rade po ekonomskim pitanjima smatraju da se vi ne slaete sa organizacijom meovitih drutava? Staljin je zautao za trenutak, kao da je ekao Titov odgovor, pa je nastavio dalje: Mi nemamo nita protiv toga, ako neete! Ni Poljaci, naprimer, nisu hteli da stvaraju ta drutva, da im ne bi Amerikanci sa svoje strane postavili zahtev da i oni stvaraju takva drutva. Tito: Ne, to nije moje miljenje ni ostalih jugoslovenskih rukovodilaca. Mi smatramo da bi se drutva mogla stvarati, naravno, takva drutva koja e pomoi industrijalizaciju nae zemlje. Staljin: Da, da... Slaem se da se ta drutva stvore kako vi elite. Je li tako Vjaeslav Mihajlovi? Molotov: Jasno, jasno, treba stvarati meovita drutva u onim granama gde je to najkorisnije i za vas i za nas! Posle toga Staljin se interesovao gde se kod nas nalaze leita nafte, boksita, bakra, olova. Vi imate dobar boksit...", govorio je on, neprestano crtajui po svojoj belenici.

Tito mu je objasnio gde lee pojedina nalazita obojenih metala u Jugoslaviji, zatim je detaljno govorio o Boru, Trepi... Razgovor se dalje nastavio o vojnim problemima, pa je zatim preao na spoljnopolitika pitanja. Staljina je naroito interesovala Albanija, detaljno se raspitivao o odnosima u CK-u albanske partije, o pojedinim frakcijama, ulazei do u najmanje sitnice. Tako, na primer, pitao je Tita: -, A poznajete li Envera Hodu? Kakav je to ovek? Je li komunista? Imaju li tamo svojih unutranjih problema? Kakve su vae informacije? Tito: Nisam vidio Enver Hodu, mlad je ovjek, ali u toku rata postao je popularan... Uope su mladi ljudi u rukovodstvu albanske partije. Koliko mi znamo, nema nekih naroitih problema meu njima. 27 J 418 PRILOZI ZA BIOGRAFIJU Staljin: Oni su traili da dou ovamo, ali nee Envera da puste samoga, nego s njim hoe da doe i Koi Dzodze, kao neka kontrola. Staljin je tu zautao, pa onda ponovo zapitao: Sta je vama poznato o tome? Tito: Nismo obavijeteni da ima nekih krupnih nesuglasica. Staljin: Mi stalno odlaemo njihov dolazak. Sta vi mislite, da li treba da ih primimo ovde u Moskvi? Nama izgleda da nema potrebe... Sada bi bilo nezgodno da oni dolaze i za njih i za nas. Bolje da im pomognemo preko vas... Ali, ipak, nije u redu u albanskom Politbirou. Rankovi: Nema krupnijih stvari, osim to drugovi iz albanskog Politbiroa ne smatraju Enver Hodu dovoljno vrstim partijcem i zato uvek nastoje da s njim zajedno ide Koi Dzodze, kao najstariji lan partije u Politbirou. Na aprilskom plenumu diskutovali su pitanje linije, naroito u odnosu na Jugoslaviju i Sovjetski Savez, i konstatovali izvesne greke, pa su kao nosioca tih greaka iskljuili iz Politbiroa Sejfulu Maleova. Otada je rukovodstvo kompaktnije. Tito: Mi ta pitanja moemo rijeiti sa njima. Staljin: Dobro. Tako se razgovor razvijao dalje o spoljnopolitikim pitanjima o Bugarskoj, Maarskoj. Pono je ve bila prola. Staljin se okrenuo Titu: A za veeras, kakav je va plan? Tito: Nemamo plana. Staljin, smejui se: Ha, vlada, a nemate dravnoga plana... Vlado Popovi: Mi smo nae planove podesili prema sastanku s vama. Staljin: Tada treba neto pojesti, rekao je, pozivajui sve prisutne. Svi pristaju, a Molotov dodaje: Ako pozivate, s najveim zadovoljstvom.

Staljin je pozvao jednog svog sekretara, u uniformi pukovnika Sovjetske armije, oniskog, debelog oveka, potpuno elave glave, tipinoga Rusa, i rekao mu da spremi automobile. Zatim se okrenuo svojim gostima i nastavio sa alama. Bio je UDARAC IZ POTAJE 419 vrlo ljubazan, duhovit. Nisu prola ni dva minuta, a on je opet pozvao onog pukovnika. Pitao ga je da li su automobili spremni. Ovaj se neto ueprtljio. Staljin se odjednom izmenio. Od onog prijatnog i duhovitog domaina, stvorio se sada drugi ovek. Drhtao je od besa, dreknuo, izraz mu se sasvim izmenio, otro je mahnuo rukom i sasuo najgrublje izraze u lice svome sekretaru, koji je drhtao i bledeo kao da ga je kap udarila. Tako se polo u Staljinovu dau na veeru. Bila je no, gosti su posedali u automobile, vozili se nekud po Moskvi, pa izali na takozvano Praviteljstvennoje ose", to jest Vladin put", po kome ne smeju da idu nikakvi drugi automobili osim automobila najviih sovjetskih rukovodilaca. Na tome putu bila je jedna rampa, gde se zastalo za trenutak, pa su automobili nastavili. Taj put je bio dugaak na desetine kilometara i nigde usput nije se nailo na bilo koji drugi automobil, sve dok se nije stiglo u Staljinovu vilu. Veera ie otpoela u trpezariji. Tu je bio postavljen jedan dugaak sto. Staljin je seo u sredinu. Desno od njega Tito, preko puta Staljina Molotov, a zatim ostali kako je ko seo. Za veerom su jo bili Zdanov, ovek crvenog, podbulog lica, dosta ivih pokreta. Primeivali su mu se tragovi bolesti. Tu je bio i Berija sa svojim fiksirajuim pogledom. Zatim Bulganjin, tih, nagluv ovek. itava ova trpezarija izgledala je ista, ne luksuzna, svuda utisak bolnice, potpuno tiha, odvojena od spoljnjeg sveta. Jedna punaka ena, srednjih godina, u beloj kecelji, donela je srebrne poklopljene posude sa jelom i stavila ih na sto. Svako se sam sluio, podizao poklopce, unutra nalazio mahom urijanska jela. Posle jednoga sata opet je ova ena u beloj kecelji ula, ne govorei ni reci, pokupila srebrne posude i posle unela nove. Veera je poela sa zdravicama. Prvu je podigao Staljin. To je bila aica percovke, estoke votke u koju je bila stavljena ljuta paprika. Staljin je imao pred sobom specijalnu malu au, iz koje je samo on pio, ma da su se i pred drugima nalazile takve ae. Tako uz veeru i zdravice prolazio je sat za satom. Padalo je u oi, i meni strancu, kako Staljin govori ruski sa urijan-skim naglaskom. Slovo ,,r" nije izgovarao kao Rusi, mekano, nego vrlo tvrdo. Razgovor se dalje kretao o pojedinim rukovodiocima komunistikih partija. Thorezu, Duclosu, Piecku, Gott-waldu, Passionariji i Harry Polittu... O svima njima Staljin je davao svoje miljenje... Togliattija je ocenio kao teoretiara, profesora, koji moe da napie dobar lanak, ali ne zna da okupi ljude i da ih povede jednom cilju. Za Thoreza i Duclosa rekao je da su dobri drugovi, samo Thorez ima veliku manu: 27* 420 PRILOZI ZA BIOGRAFIJU ak i pas rekao je Staljin koji ne ujeda, kad hoe nekog da poplai, pokae zube, a Thorez ne zna ni to... Za Nemca Piecka kazao je da je toliko ostareo da je postao pravi papaa, da samo tape ljude po ramenu, a ne zna da ih vodi odreenom cilju.

Hvalio je Jose Diaza, koji je umro u SSSR-u, u svojstvu sekretara panske partije. Za njega je rekao da je bio dobar i pametan drug. To Passionariji nedostaje. Ona ne moe da se sabere i nije u sadanjoj tekoj situaciji u stanju da rukovodi partijom... Kad je vreme ve bilo odmaklo, Staljin se podigao sa svoje stolice, otiao do ugla gde se nalazio gramofon i tu poeo da stavlja plou za ploom. Sam je ploe birao. To je mahom bila ruska narodna pesma. Staljin je odjednom poeo da pevui i da igra uz muziku sa ploe. Molotov i ostali povikali su mu: Tovari Josip Visarionovi, kako ste vi snani... Raspoloenje Staljinovo odjednom se promenilo: - A ne, ne, ja neu dugo iveti... Fizioloki zakoni deluju... Molotov i svi ostali poskakali su: Njet, njet, tovari Josip Visarionovi, vi ste nam nuni, dugo ete jo vi iveti... Staljin je vrteo glavom: Ne, ne, fizioloki zakoni deluju... Posle je pogledao na Tita: Tito treba da se uva da mu se nita ne desi... Jer ja neu dugo iveti, a on e ostati za Evropu... Churchill mi je priao o Titu da je Tito dobar ovek, a ja kaem Churchillu: Ne znam ja, ali ako vi kaete, znai mora biti dobar. Po-trudiu se i ja da se upoznam s Titom." Staljin je ovo rekao, pa mu se pogled zadrao na Molotovu: Vjaeslav Mihajlovi ostae ovde... Staljin je zatim podigao svoju malu au sa percovkom i pozvao Tita da piju bruderaft. Kucnuli su se i zagrlili. Zatim se Staljin ispravio i rekao: Jo u meni snage ima!", pa je Titu proturio obe ruke ispod miica, pa ga tri puta podigao uvis uz zvuke neke ruske narodne pesme, koji su dolazili od gramofona. Zatim je Staljin pozvao druge Jugoslovene da piju s njime bruderaft. Pozvao je i mene: Serb, pridi sjuda. Ja sam priao sa aom u levoj ruci. On me je blago udario po toj ruci i rekao: Bruderaft se pije iz desne ruke. Tako smo svi izmeu sebe pili bruderaft. Staljin je sa svima odreda izmenjao po nekoliko reci. Kidriu je govorio o UDARAC IZ POTAJE 421 slovenskoj inteligenciji, pravei igru reci sa podlaja inteligencija" i podlinnaja inteligencija". Okrenuo se naglo. S Ranko vicem je pravio ale da se uva Berije, a Beriju pitao: A vas dva? Ko e koga da uvrbuje? Onda opet zdravice. Staljin je posle preporuivao nama Jugoslovenima da sadimo drvo eukaliptus, da e nam poslati sadnice, jer je to najbolje drvo za brodogradnju. On je sam pre mnogo i mnogo godina itao jednu knjigu kako to drvo dobro raste u Junoj Americi, pa je nabavio seme i naredio da se zasadi na Krimu, gde se to drvo odlino primilo i vrlo brzo raste... Razgovor se dalje vodio o istoriji, Staljin je u detalje govorio o eenima, zatim o velikim migracijama u etvrtom i petom veku, o Avarima, o dolasku Slovena u Evropu, o Lango-bardima.

U pet asova ujutru veera je bila zavrena." Ova veera kod Staljina odrana je istog onog dana kad je Tito stigao u SSSR, 27 maja. Jo nekoliko puta za vreme svog boravka u Moskvi Tito se sastajao sa Staljinom; jednom prilikom na slubenom ruku koji mu je Staljin davao u Kremlju, a drugi put opet u Staljinovoj vili, na veeri. O toj veeri i razgovorima na njoj Aleksandar Rankovi pria: Ovoga puta osim Jugoslovena veeri su prisustvovali i Bugari Dimitrov, Kolarov i Trajo Kostov koji su doli u Moskvu na sahranu Kalinjina, koji je umro poetkom juna meseca te godine. Na ovoj veeri vodila se glavna diskusija o stvaranju Ko-minforma. Za mene je bilo na j karakteristini je kolikom je otrinom, skoro zlobom Staljin govorio o radu Tree Interna-cionale, ciljajui pritom na Dimitrova. Stari Dimitrov toliko je crveneo i tako mu je teko bilo, da je i nama oko njega bilo vrlo neprijatno. I ova veera svrila se kao i ona prva. Ostalo se do pet sati ujutru, sa uobiajenim zdravicama i percovkama. Meni je palo u oi kako je Staljin pokuavao da pravi razdor izmeu Jugoslovena i Bugara. Staljin je te veeri meu hrpom flaa s vinom, rakijom, konjakom, likerima imao takoe jugosloven-ska i bugarska vina. S vremena na vreme, on bi se podigao sa -svoje stolice, otiao do kraja stola, gde se pie nalazilo, pa bi iz hrpe boca izabrao jednu i zapitao: Je li ovo bugarsko vino? Pa kad bi mu neko od Bugara rekao da jeste, on bi uzviknuo: Nije, to je jugoslovensko vino, koje su Bugari za vreme rata opljakali u Jugoslaviji. 422 PRILOZI ZA BIOGRAFIJU Svi su se Bugari zbog ovoga drali kiselo. Ovu Staljinovu parolu prihvatili su svi ostali Rusi. Naprimer, stari Kolarov bio se podigao da se proeta malo po trpezariji, pa stao ispred jednog ormara na kome se nalazila nekakva bista. Nije mogao dobro da je vidi, pa je podigao naoare, a Berija na to iz svega glasa: Pazite ga, ovaj je izgubio mo rasuivanja jo pre etrdeset godina... Eto, tako smo proveli tu no u Staljinovoj vili." Staljin je za vreme ovog boravka jugoslovenske delegacije u Moskvi stalno pokuavao da nekako demonstrativno pokae da ceni Tita vie nego Dimitrova, ne bi li tako izmeu njih izazvao nepoverenje i razdor. Tih dana umro je u Moskvi Ka-linjin, pretsednik Prezidiiuma Vrhovnog sovjeta SSSR. Jugoslo venska delegacija bila je pozvata da dri poasnu strau pored katafalka. A na dan sahrane, Tito se nalazio s Jugoslove-nima i sa svim ostalim gostima iz inostranstva levo od glavne tribine, gde je bio Staljin sa svim lanovima Politbiroa. Odjednom, kad je ve ceremonija poela, Staljin je poruio da Tito doe gore i da stane zajedno sa ostalim lanovima Politbiroa. Ta poast bila je uinjena samo Titu. Svi ostali gosti iz inostranstva stajali su na svom starom mestu. Po povratku Titovom iz Moskve poele su pripreme, a u avgustu mesecu iste godine i pregovori za konkretno stvaranje pojedinih meovitih drutava. Ali, od prvog dana tih pregovora pokazalo se jasno ta hoe SSSR od nas. Ruski pregovara Jatrov jasno je stavljao do znanja da ima direktivu od svoje vlade da se u Jugoslaviji stvore takva meovita sovjetsko-jugoslovenska drutva koja bi, s jedne strane, davala potpuni monopol SSSR-u u itavim granama nae industrije, pa i u itavoj privredi, a, s druge strane drutva koja bi

omoguavala eksploataciju jugoslo venskih prirodnih bogatstava u tom smislu to bi se iz Jugoslavije izvozile uglavnom sirovine, to jest mi bismo i dalje ostali samo iro vinska baza razvijenih zemalja, a ne bismo mogli da sami razvijemo nau industriju. A bez toga, bez razvoja industrije kod nas, ne bi bilo osnove za izgradnju socijalizma u Jugoslaviji. Jatrov je prilikom pregovora otvoreno govorio: Sta e vam teka industrija. Mi imamo na Uralu sve to vama treba. Meutim, mi smo uporno stajali na tome da se prirodna bogatstva u Jugoslaviji moraju iskoristiti, da se to ekonomski moe ostvariti, da mi ne teimo nekoj autarhiji, jer je to ne-rnoguno i vrlo opasno u savremenom svetu gde je privreda svih zemalja pretvorena u jednu celinu. Mi smo bili za najuu ekonomsku saradnju sa Sovjetskim Savezom i drugim istonim UDARAC IZ POTAJE 423 zemljama, ali pod uslovom razvijanja naih izvora, jer je to bilo i ekonomski moguno, a takoe potrebno za interese naroda Jugoslavije. Naroito se vodila duga i uporna diskusija oko osnivanja meovitog sovjetskojugoslo venskog drutva za eksploataciju nafte. Sovjetski pretstavnik je prvo tvrdio da ovakvo meovito drutvo nije potrebno, jer se, po njegovom miljenju, ne moe postii u roku od pet godina na bazi utvrenih rezervi godinja proizvodnja od 450.000 tona. Usled toga su predlagali manji broj garnitura. Ali nai ljudi su insistirali, donosei dokaze da nafte u Jugoslaviji ima dovoljno za iroku eksploataciju. ak je na ministar industrije Boris Kidri javno u Parlamentu pokazivao kakve su pozitivne rezultate dala dotadanja ispitivanja na naftonosnim poljima u Jugoslaviji. Posle toga sovjetski pretstavnik je pristao da diskutuje o stvaranju meovitog drutva. Ali, pritom je postavio prosto nemogune uslove. Po tom sovjetskom projektu nije bila priznavana vrednost naftonosnih polja u Jugoslaviji kao udeo s jugoslovenske strane, nego su govorili, pozivajui se na Marxa, da su to prirodna bogatstva koja nemaju nikakve drutvene vrednosti! Na pregovara podneo je dokumenat prepis ugovora SSSR-a sa Iranom i Maarskom. Po tome ugovoru vlada SSSR-a kao iranski ulog u meovito drutvo u visini od 50% osnovnog kapitala priznala je vrednost naftonosnih polja, a Maarima 15%. Dalje, iz proizvodnje meovitih drutava trebalo je, ukoliko se artikal izvozi, podmirivati prvenstveno sovjetske potrebe, i to pod najpovoljnijim okolnostima, bez ikakvih fiskalnih optereenja, bez ikakvih izvoznih carina za prvih pet godina. Posle isteka pet godina Vlada FNRJ je imala pravo da naplauje samo porez na dobitak i nikakve druge dabine ili carine; to bi preostalo, mogla je koristiti Jugoslavija za svoje potrebe. Povrh svega, u sovjetskom projektu bio je zahtev da takoe sva raspodela nafte u Jugoslaviji, to jest sva trgovaka mrea za prodaju benzina i drugih derivata nafte, bude u rukama ovog meovitog drutva. Ustvari, ovaj sovjetski predlog jednoj socijalistikoj zemlji sadravao je mnogo tee uslove nego to je Sovjetski Savez bio predlagao jednoj polufeudalnoj zemlji, kao to je sluaj sa Iranom. Sovjetski predlog za stvaranje meovitog drutva za naftu sadravao je principe koji su bili karakteristini i za sva ostala meovita drutva koja su hteli da stvore u Jugoslaviji. Pored gore navedenih karakteristika, sovjetski predlog je jasno isticao jo dva principa, koji su karakteristini samo za odnose izmeu kapitalistikih zemalja i kolonija, i to u prvobitnoj etapi izvoza kapitala. A to je,

prvo, sovjetski zahtev za monopolom u Jugoslaviji i, drugo, pravo na kapitulacije", to jest takav re424 PRILOZI ZA BIOGRAFIJU im po kome su ova meovita preduzea izuzeta od domae jurisdikcije. U predlogu ugovora o osnivanju meovitog drutva za dobij an je i preradu nafte monopolistiki karakter drutva istaknut je bio u lanu 8, gde je predloena odredba da Vlada Federativne Narodne Republike Jugoslavije daje drutvu pravo na istraivanje i eksploataciju naftinih nalazita na celokupno] teritoriji FNRJ". Drugi primer. U lanu 10 zadrano je za drutvo specijalno pravo da pri sprovoenju svoje delatnosti moe da se koristi svim pravima kao i drutvo sa isto jugosloven-skim kapitalom. U isto vreme nisu predviene nikakve obaveze za drutvo da svoj rad saobraava i da ima obaveze kao i ostala jugoslovenska drutva po svim vaeim zakonima. Zadravajui za drutvo samo korienje onih zakonskih odredaba gde se u . jugoslovenskim zakonima predviaju samo neka prava, drutvo je time ustvari bilo izuzeto iz potpune primene postojeih zakona na njegovu delatnost, to sadri izvesne elemente reima kapitulacije", jer bi se uvek mogao istai prigovor da obaveze po naim zakonima ne vae za meovita drutva i da se pa svakoj takvoj obavezi moraju dve vlade sporazumeti, to pret-stavlja krenje suvereniteta FNRJ. U tenji da drutva izuzmu ispod zakona i mera jugoslo-venske vlade, Rusi su energino nastojali u diskusiji da se ne predviaju nikakve obaveze koje bi znaile da na ovo drutvo imaju da se primenjuju privredni planovi FNRJ. To praktino znai da jugoslovenska vlada ne bi mogla postavljati svoje godinje planove bez saglasnosti sovjetskih pretstavnika u me-ovitim drutvima, a to u krajnjoj liniji znai da ne bi mogla planirati samostalno svoj ekonomski razvoj. Dok su sovjetski delegati na jednoj strani traili da se ne unosi zemljina renta kod odreivanja uloga jugoslo venske strane u naftonosnim poljima ili rudnicima i da se rudita i naftonosna polja procenjuju kao obina zemljita, to znai da se bez ikakve nagrade eksploatie jugoslo vensko nacionalno bogatstvo, na drugoj strani, sovjetski delegati su traili, napri-mer, kod drutva za naftu da, bez obzira na spoljne konjunkturne momente, drutvo mora raditi rentabilno, to jest da unutranje cene po kojima e se produkti prodavati moraju pokriti trokove proizvodnje plus dobit, zatim, sovjetska strana je traila kategorino, do kraja pregovora, da pri izvozu produkata drutva budu u prvom redu pokrivene potrebe SSSR-a pod najpovoljnijim uslovima. Tu se vide dva merila: kad je u pitanju zadovoljavanje jugoslo venskih potreba, produkti moraju imati cene koje pokrivaju proizvodne trokove i obezbe-uju dobit, a kada je u pitanju prodaja tih produkata sovjetUDARAC IZ POTAJE 425 skoj strani, ti se produkti, bez obzira na trokove i dobit, moraju isporuiti SSSRu pod najpovoljnijim uslovima. Ovo znai da bi Jugoslavija imala nadoknaivati gubitke koji bi iz takvog poslovanja proizilazili. Rusi su postavljali u diskusiji ak i uslov da drutva ne plaaju socijalno osiguranje za radnike prema naim propisima, nego koliko drutvo moe po svojim kalkulacijama", odnosno manje nego po naim propisima. Oni su i ovo pitanje hteli da reavaju po nekom svetskom proeku", a ne po naim socijalistikim zakonima koji obezbeuju puno i visoko socijalno i zdravstveno

osiguranje radnicima. Oigledno je da bi u tom sluaju mi morali da dopunjavamo tu razliku. Istu ovu tendenciju sovjetski pretstavnik pokazao je kod pregovora oko stvaranja meovitih drutava za elik, gvoe, obojene metale. Svuda ista linija. Spreiti industrijalizaciju Jugoslavije, stvoriti samo takva meovita drutva koja bi pretvorila Jugoslaviju u obian sirovinski dodatak SSSR-a, oteti ve postojea razraena preduzea u Jugoslaviji, u koja treba ulagati vrlo male investicije i iz kojih se moe odmah dobiti profit, kao naprimer Bor, Trepa, Zenica. Ali, vrhunac tih porobijivakih namera SSSR-a prema Jugoslaviji pokazao se u predlogu za stvaranje meso vite sovjetsko-jugoslovenske banke. Ovom meovitom bankom, koja ustvari ne bi bila meovita, nego isto sovjetska ekspozitura, pokualo se da se prodre u srce jugoslovenske privrede, to jest da sovjetski organi uzmu u svoje ruke jugoslovenski centralni organ finan-siranja i kreditiranja. Preko ove banke oni bi bili u stanju da iz jednog centra, s obzirom na nacionalizaciju u Jugoslaviji i jedinstveno finansiranje kroz banke, potpuno zagospodare privredom Jugoslavije i da je po svojoj volji podreuju svojim potrebama. Po sovjetskim predlozima, jugoslovensko-sovjetska banka je trebalo da vri sledee poslove: 1) kreditne, obraunske i blagajnike slube za sva jugoslovensko-sovjetska akcionarska drutva; 2) sve obraunske operacije o robnom prometu SSSR-a i Jugoslavije; 3) sprovoenje drugih raznih bankovnih operacija koje vre i domae banke. Odmah se jasno vidi kakve bi bile posledice ovakvog ugovora. Meovita drutva bi obuhvatila najvanije privredne grane, a to znai gotovo elu privredu, tako da bi meovita banka, preko kredita i finansiranja, potpuno komandovala naom privredom. Dalje, bio bi jako okrnjen finansiski i devizni suverenitet Jugoslavije, jer se vrenje meunarodnog obraunskog prometa od strane specijalnog, za to ovlaenog meovitog 426 PRILOZI ZA BIOGRAFIJU zavoda, u kojem bi glavnu re vodili Rusi, smatra prerogativom suverene vlasti. Jugoslovenska privreda bi polako sve vie dolazila u zavisnost od ove banke, jer bi Rusi u njoj brzo mogli postii potpuno dominantnu ulogu, poto bi robni promet Jugoslavije sa SSSR-om bio izvesno vreme pasivan i vrlo visok, kako se to i predvialo, tako da bi banka mogla doi do vee Mirinke pasive, to bi znailo uveanje njenog raspoloivog kapitala i jaanje ruskih pozicija. Osim toga, to bi pojaalo njenu kreditnu delatnost za itav iznos pasive i preko njenih operacija, kao drugog automatskog kreditnog izvora u Jugoslaviji, mogla bi da prestane samostalnost kreditne politike jugoslavenskog domaeg emisionog zavoda. Sa treim ovlaenjem banka bi mogla u Jugoslaviji vriti bilo kakve bankarske transakcije sa bilo kim, jer u predloenom sporazumu u tom nema nikakvih ogranienja. Tako bi ona dola do jo veih sredstava, koja bi joj omoguila da se u jugoslovenskoj privredi uplie u bilo koju operaciju. Ona bi dobila ista prava kao i jugosloven-jska banka i, s obzirom na svoju specijalnu finansisku mo, mo_gla bi da postane najjai konkurent i komandant u zemlji u svim vrstama bankovnog poslovanja. Odreenom organizacionom strukturom, kroz povlaeni

poloaj svog generalnog direktora, koji bi bio sovjetski graanin, ovo bi se sve nesmetano provodilo u delo. Naravno, mi smo odmah otklonili ovaj projekat. U Moskvi su ovo shvatili kao neprijateljski akt. Pojedini njihovi ljudi koji su dolazili u dodir s naima ve su govorili o megalomanskim planovima Jugoslovena, o tome kako naa industrijalizacija pretstavlja utopiju. To su bili prvi predznaci bure koja se spremala. Ovi pregovori su se protegli sve do poetka 1947 godine. Mi smo jo imali iluzija u SSSR. Konano smo potpisali poetkom februara 1947 godine ugovor o stvaranju dva meovita sovjetsko-jugoslovenska preduzea, za avionski saobraaj ,,Ju-sta" i za reni saobraaj Juspad". Ovo smo uinili u nadi da e doi do potpisivanja ugovora o ostalim meovitim drutvima onako kako smo mi predlagali, to jest da e nam ona pomoi industrijalizaciju zemlje. U prvom redu mi smo polagali nade u podizanje postrojenja za naftu, aluminijum i elik. Da bi itaocu bilo kasnije jasno kakve su nama uslove sovjetski pretstavnici nametnuli stvaranjem ova dva meovita drutva, ovde e biti iznete te stvari u pojedinostima. Pre svega, vazduhoplovno drutvo Justa" zadralo je za sebe najrentabilnije avionske linije u Jugoslaviji. Ono je uzelo da odrava sve vazdune linije izmeu Jugoslavije i inostran-stva, tako da nae domae drutvo Jugoslovenski aerotransport" nije imalo nijednu liniju sa inostranstvom. Dalje, meUDARAC IZ POTAJE 427 ovito drutvo Justa" uzelo je i najrentabilnije linije u zemlji. Time je nae domae drutvo dovedeno u potpuno podreeni poloaj i ivotarilo je na raun onoga to mu je Justa" ustupala. Tako je bio ostvaren potpuni monopol za raun sovjetsko-jugoslovenskog drutva. Meutim, stvar se nije svrila samo na ovome. Generalni direktor Juste", sovjetski graanin, poeo je proizvoljno da tumai ugovor, pa je na sebe preuzeo funkcije koje direktno pripadaju organima vlasti u Jugoslaviji. On je, suprotno sporazumu, preuzeo za Justu" gotovo sve instalacije na aerodromima, sva sredstva veze i navigacije, i time preuzeo svu kontrolu nad celokupnim vazduhoplovstvom u Jugoslaviji. Meutim, po sporazumu, Justa" je imala pravo samo da komercijalno eksploatie aerodrome. Otuda i njena mogunost da potpuno diriguje plovidbom civilnog vazduhoplovstva u Jugoslaviji i da prisvoji sebi ak i ona prava koja pripadaju iskljuivo vlastima Jugoslavije. Ona je bila prestala ak i da obavetava domae vlasti o nadletanju i sletanju inostranih aviona, tako da je generalni direktor Juste" postao suveren svoje vrste. U Justi" je akcionarski kapital iznosio po 100 miliona dinara sa svake strane. Jugoslavija je uloila aerodrome, sredstva za vezu i 5 miliona dinara u gotovu. SSSR je uneo avione i tehniki ureaj i 5 miliona dinara u gotovu. Svi dobici su se delili po uloenom kapitalu i nisu podle-gali nikakvim dabinama i taksama, tako da su Rusi i sa te strane prilino profitirali. Reim procene unoenog kapitala u naturi bio je takav da je omoguio Rusima visoke ekstraprofite. Rusi su procenjivali svoje naturalne uloge vrlo visoko, a jugoslovenske vrlo nisko. Jugoslovenska imovina je procenjena po cenama iz 1938 godine, kad je novac bio jai i stabilniji, a njihova po cenama iz 1946/1947, kada su cene bile vrlo visoke. Ovde je sovjetska drava ustvari nanela Jugoslaviji veliku tetu i onemoguila joj da ubira dohotke prema ulogu. Sa daleko manjim

ulogom, koji je pomou cena nepravedno nadu van, Rusi su tako bili u mogunosti da ubira ju vee dobitke nego jugoslovenska strana i nego to im je to dozvoljavala faktika vrednost njihovog uloga. Tako su oni dolazili do obilnih profita. Naprimer, Jugoslavija je za Justu" izgraivala jedan aerodrom u blizini Beograda, >koji je procenjen na 31,5 milion dinara, dok je predraun izgradnje iznosio za 20 puta vie. Ili, naprimer, prilikom procene aerodroma Rusi su Jugoslovenima priznavali samo cenu obinog zemljita, a ne cenu letita, odnosno nisu jugoslovenskoj strani priznavali radove izvoene na tom zemljitu. I ne samo to, Rusi su, proizvoljno tumaei sporazum, bili prigrabili sve instalacije, zgrade i druge objekte na aerodromima. Tako je sav 428 PRILOZI ZA BIOGRAFIJU taj ureaj i zgrade zajedno sa aerodromom otiao po ceni obinog zemljita. Prirodno je da je jugoslovenski ulog, na taj nain, u velikom procentu sniavan i da se uopte nije moglo govoriti o deobi prihoda na paritetnoj osnovi. Sline tendencije ka monopolizmu, ka spreavanju razvoja domaih drutava u pojedinim privrednim granama, pokazale su se i u sluaju parobrodarskog meovitog drutva za reni saobraaj Juspad". Kao to je poznato, Jugoslavija je jedna od najjaih dunavskih zemalja. Ova velika evropska saobraajnica prolazi znatnim delom kroz Jugoslaviju, pa je naa zemlja uvek imala veoma razvijeno brodarstvo. Od svih zemalja kroz koje Dunav protie, jugoslovensko brodarstvo je imalo najveu tonau. Sada je Sovjetski Savez stvaranjem meovitog drutva Juspad", ustvari, oduzeo jugoslo venskom brodarstvu ono mesto i onu vanost koje je ono dotle imalo na Dunavu. Po ugovoru o stvaranju Juspada" svaka strana imala je da unese jednake uloge. Jugoslavija je kao svoj udeo morala da unese brodove i brodogradilita, a Sovjetski Savez opremu za brodogradilita. Tako se Juspad" dokopao najboljih jugoslo venskih brodova na Dunavu, a sa svoje strane SSSR nije dao ni jedan brod. U poslovanju, kako se pokazalo, Rusi se ak nisu drali ni obaveza koje su primili ovim za njih tako povoljnim ugovorom. Naprimer, do kraja 1948 godine Jugoslavija je uloila u Juspad" u naturi i novcu 76,20% od ukupnog uloga ili 305 akcija (plovne objekte, brodogradilita i u gotovom novcu). A SSSR je za to isto vreme uneo, u naturi i novcu, 9,83% svoga uloga, ili 39 akcija. Po sporazumu SSSR je trebalo u toku pet godina da unese 67,5 miliona dinara u opremi i materijalu za izgradnju i opravku plovila, a za dve godine postojanja drutva, SSSR je uneo svega 3,4 miliona dinara. Zbog neulaganja potrebnog materijala drutvo je moralo koristiti jugoslo venska dopunska sredstva u visini od 15 miliona dinara u stranoj valuti, to je za Jugoslaviju pretstavljalo veliki teret i gubitak, s obzirom na tekoe Jugoslavije u dolaenju do strane valute. Sporazum je predviao da SSSR unese i razne maine i ureaje za izgradnju jednog brodogradilita, u cilju razvitka jugoslo-venske brodogradiline industrije. Rusi to.nisu uopte izvrili, ve su umesto toga isporuivali kamione, platno, staklo i sline stvari. Time nam je uinjena viestruka teta, jer je uvezen materijal koji Jugoslaviji nije bio potreban, a to je jo vanije, izgradnja ove vane industriske grane je stajala, tako da ju-goslovenska privreda i danas zbog toga trpi priline tekoe. Osim toga, drutvo se, umesto parobrodarstvom, poelo baviti automobilskim transportom, to je bilo u potpunoj suprotnosti sa sporazumom. UDARAC IZ POTAJE

429 Organizaciona struktura Juspada" kao i Juste" bila je naizgled vrlo demokratska i na paritetnoj osnovi. Naprimer, kod Juspada" ulog svake zemlje iznosio je po 200 miliona dinara i delio se na akcije od po 500.000. Svaka akcija ini jedan glas u skuptini akcionara, koja je glavni organ drutva. Upravu drutva bira skuptina sa po etiri lana sa obe strane i s nadlenou rukovoenja drutvom. Uprava je postavljala generalnog direktora, koji je, po sporazumu, uvek u svakom drutvu morao biti samo sovjetski graanin. Njegov zamenik je jugoslovenski dravljanin, a po paragrafu 20 Statuta Juspada" on je stavljen u potpunu zavisnost od generalnog direktora, jer je mogao da radi samo ono to mu naloi direktor. Generalni direktor samostalno obavlja sve izvrne funkcije uprave drutva, to mu je omoguavalo da vodi politiku kakvu hoe i bez ikakve kontrole uprave i skuptine. Kroz generalnog direktora, ijm je faktiku samostalnost i neodgovornost pred organima drutva stalno vetaki podupirala i odravala sovjetska vlada i sovjetska ambasada u Beogradu politikim sredstvima, oliena ie komanantska uloga sovjetskog monopolizma i nesmetano gazdovanje sovjetskih organa u jugoslo venskoj privredi. Istina, generalni direktor i njegovo poslovanje bili su vezani za upravni odbor, ali je to bilo samo po formi, jer ga ovaj, iz gore navedenih razloga, uopte nije potovao. Generalni direktor je, krei sporazum, bio potpuno samostalna i niim ograniena linost. Da je to tano, svedoe i injenice da u toku svog dvogodinjeg postojanja Justa" uopte nije drala ni jednu svoju godinju skuptinu i uopte nije imala odobrene "bilanse. Juspad" je drao samo jednu skuptinu, i to za 1947 godinu. Oni uopte nisu sastavljali bilanse poslovanja, tako da se vrlo teko moglo imati uvida u poslovanje direktora. To znai da generalni direktor nije potovao najosnovnije zakone nae zemlje, to je bio duan po sporazumu, jer su drutva morala poslovati po jugoslovenskim zakonima. Drutvo, odnosno njegov generalni direktor, stavili su se, na taj nain, iznad zakona FNRJ i sebe su smatrali eksteritorijalnim. Ova samovolja je znaila samo to da je direktor radio i imao mogunosti da radi samo u korist Sovjetskog Saveza i da ie sav koristan uinak uglavnom okretao u korist sovjetske privrede. Evo jednog primera iz prakse. Sovjetski direktor Juspada" odreivanjem cena za prevoz robe pojedinih zemalja napravio je istu diskriminaciju protiv Jugoslavije. Direktor je odredio da za sovjetsku robu jedan netotonski kilometar kota 0,19 dinara, za ostale dunavske zemlje 0,28 dinara, a za jugo-slovensku robu 0,40 dinara. Znai, Jugoslavija je morala da plaa 52% skuplje za prevoz robe i to na svojim brodovima 430 PRILOZI ZA BIOGRAFIJU koji su bili dati Juspadu". Jugoslavija je samo na ovome tr 1948 godini imala gubitka 38 miliona dinara. Iako je cilj ovih meovitih drutava bio, kako se u ugovoru kazalo, pomaganje izgradnje i razvitka Jugoslavije, ona su ustvari bila konica razvitka nae privrede. Tako je, naprimer, Juspad" u toka 1948 godine samo sa 40% posluivao jugoslovensku privredu, a sa 60% privredu SSSR-a i drugih zemalja, iako su plovni objekti koje je drutvo posedovalo bili iskljuivo jugoslovenski i namenjeni jugoslovenskim potrebama. Na taj nain, postojanje Juste" i Juspada" je pokazalo-da se tu ne radi ni o kakvoj pomoi u ekonomskom razvoju Jugoslavije, ve Samou istoj teti.

Sovjetski Savez hteo je da zadobije kontrolu i monopol u Jugoslaviji i da nas na taj nain lii ekonomske nezavisnosti i suvereniteta. Ovo je nae ljude duboko ogorilo. Vie nego ita dotada u naoj praksi sa Sovjetskim Savezom, ovi pregovori oko meovitih drutava otvorili su oi naim ljudima o tome kakve su prave namere SSSR-a prema Jugoslaviji, o tome da SSSR ne eli da Jugoslavija slobodno razvija svoje ekonomske snage, nego da on tei ekonomskom porobljavanju. Stav naih pregovaraa, njihovo uporno dranje, otvorili su oi i sovjetskim rukovodiocima. Oni su videli da je Jugoslavija reena da ide svojim putem u izgradnji nezavisnosti, da mi socijalizam u Jugoslaviji ozbiljno uzimamo, da smo tvrdi i neobino uporni kad se pokazalo da SSSR eli da sprei industrijalizaciju Jugoslavije. Zbog toga sovjetski rukovodioci poinju da menjaju taktiku u odnosu na pregovore o meovitim drutvima. Oni su, s jedne strane, bili delimino zadovoljni, jer su postigli prilina stvaranjem Juste" i Juspada", to jest ostvarivanjem monopola u avijaciji i renom brodarstvu. S druge strane, uinilo im se da su pre vremena otvorili karte, da se njihov pregovara oko meovitih drutava Jatrov isuvie izleteo. To se najbolje pokazalo prilikom posete Edvarda Kardelja Staljinu u martu 1947 godine, kada se jugoslovenska delegacija nalazila u Moskvi povodom sastanka etvorice ministara inostranih poslova po pitanju ugovora za Austriju. Kardelj je poao na razgovor sa Staljinom, ispunjavajui zadatak druga Tita i jugoslovenske vlade, da uveri Staljina o tetnosti veine meovitih drutava ili bar takvih formi tih drutava koje su predlagali sovjetski strunjaci prilikom ekonomskih pregovora. Meutim, pre nego to je Kardelj poeo da izlae stav jugoslovenske vlade, Staljin je odjednom poeo da govori da su me-ovita drutva za Jugoslaviju nepogodna, jer se ova drutva 6tvaiaju samo u bivim neprijateljskim zemljama. UDARAC IZ POTAJE 431 Razgovor se odrao u Staljinovoj kancelariji u Kremlju. Sa sovjetske strane prisustvovali su Staljin i Molotov, a sa jugoslovenske Edvard Kardelj, tada potpretsednik vlade, Stanoje Simi, tada ministar inostranih poslova i Vladimir Popovi, tada jugoslovenski ambasador u Moskvi. Evo izvoda iz tog razgovora, na osnovu zabeleke koja je napravljena s jugoslovenske strane. Posle pozdrava prelo se na tok zasedanja etvorice ministara oko ugovora o Austriji, pa je zatim Kardelj izruio pozdrave u ime Tita, koji je kratko vreme pre toga bio operisan od bruha. Operaciju je izvrio jedan sovjetski hirurg, koga je bio uputio Staljin u Jugoslaviju. Kardelj je rekao: elim, pre svega, da vam izruim srdane pozdrave od marala Tita! Staljin: A kako je drug Tito? Molotov: Je li dobro prola operacija? Kardelj: Osea se vrlo dobro, operacija je sasvim uspela. teta i jako nam je ao to je lekar Smotrov umro. Staljin: Od ega je umro? Kardelj: Od sranog napada! Staljin: Da nije suvie pio? Hirurzi, znate, vole da popiju. Kardelj: Ne, nije pio, koliko mi znamo. Staljin, smejui se, obraa se Molotovu:

Jesi li tim povodom uputio notu Titu? Molotov, takoe smejui se: Znate, nije dolo do toga, jer nas je Tito o tom sluaju unapred sam obavestio. Prema tome, stvar se smatra likvidiranom. Posle ovih i ovakvih primedbi, razgovor je preao na osnovnu stvar, na problem industrijalizacije Jugoslavije, na problem meovitih drutava. Staljin je prvi pokrenuo to pitanje: Kako stvar stoji sa industrijom kod vas? Kako s proizvodnjom sirovog gvoa, elika? Da li proizvodite naftu? Kakve su jaine vae fabrike? Da li imate rafineriju nafte? Kako je s elektrinim centralama? Kardelj je dao podatke koliko se dotada proizvodilo i koliko je predvieno Petogodinjim planom. Za naftu je rekao: 432 PRILOZI ZA BIOGRAFIJU Naftu proizvodimo, istina, u malim koliinama, imamo jednu rafineriju staroga tipa na Rijeci. Staljin i Molotov su se posle ovih Kardeljevih reci pogledali i Staljin je rekao da se prijatno iznenadio to je uo da se u Jugoslaviji eksploatie nafta, bar u malome. Zatim je zapitao: Da li se nalazite nafte nalazi prema Maarskoj? Kardelj: Nafteni pojas se protee iz Rumunije preko Maarske i Jugoslavije i ide do Albanije. Prema ispitivanjima koja su vrena ranije, kao i prema onima koja su vrili Nemci u toku rata, u naoj zemlji ima mnogo nafte. to se tie metalurgiskih zavoda, oni su mali i zastareli... Poto je izneo i ostale podatke za koje je pitao Staljin i poto je sasluao njegovo miljenje o meovitim drutvima, Kardelj je i sam preao na taj problem: Ja sam ba hteo da govorim s vama o meovitim drutvima, kao i o nekim nesporazumima koji su nastali u Beogradu u toku pregovora. I ja sam upravo sa slinim predlogom hteo da izaem pred vas u ime jugoslovenske vlade, ali vi ste ve dali svoje miljenje o meovitim drutvima s kojim se mi slaemo. Mi nismo mogli prihvatiti predloge vae delegacije, kako iz politikih tako i iz materijalnih razloga. Mi smo, na-primer, traili da vi podignete aluminijumski zavod u Mostaru. No, vaa delegacija nije pristala na ovo: Staljin: Kad je bila naa delegacija tamo i ko je bio na elu te delegacije? Kardelj nije mogao odmah da se seti imena efa delegacije, pa je nastavio sa svojim izlaganjem: Mi smo zainteresovani za formiranje meovitog drutva za vaenje i preradu nafte. Staljin je podigao ruku, pa je zapitao Kardelja: Ne smatrate li vi da ne bi trebalo formirati meovita drutva, jer, po svemu sudei, ona nisu korisna za vas. Ne ekajui odgovor Kardelja, Staljin je dodao: A kako bi bilo da mi uopte ne formiramo meovita drutva, ve da vam pomognemo, da vam damo jednu alumini-jumsku fabriku, jednu metalurgisku fabriku, i da vas pomognemo u vaenju i preradi nafte. Jasno je da nije dobra forma saradnje preko meovitih drutava sa saveznikom i prijateljskom zemljom kao to je Jugoslavija. Uvek bi tu dolazilo do neslaganja, do razmimoilaenja, u

neku ruku bi trpela i nezavisnost same zemlje i kvarili bi se prijateljski odnosi. Takva drutva su podesna za satelitske zemlje. Jugoslovenski ambasador u Moskvi, Vladimir Popovi, tu je upao sa primedbom: UDARAC IZ POTAJE 433 Ve su formirana meovita drutva za civilnu avijaciju i renu plovidbu. Staljin: Da, ali to je drugo. To nisu proizvodna drutva i ona mogu ostati i raditi. Mi emo vas na ovaj drugi nain pomoi. Molotov: Da, to je bolje i prostije. Staljin: Imate li vi plan, kakve jaine su vam potrebne aluminij umske fabrike i metalurgiske fabrike? Kardelj: To vam sad ne bismo mogli rei, ali kroz nekoliko dana predaemo vam na predlog u pismenoj formi i doi e delegacija da obavi taj posao. Mi se s vaim predlogom potpuno slaemo. I nae je miljenje da je takvo reenje mnogo bolje i povoljnije za nas i mnogo vam hvala. Staljin: Daemo vam to na kredit, a pomoi emo s ljudima, specijalistima, a neto ete platiti i u novcu, ili kako moete. Smeei se, Staljin je zavrio ovaj deo razgovora: Ipak, treba neto da dobijemo od vas... Ustvari, na ovom sastanku Staljin je nastupao vrlo demagoki. Bio je zadovoljan to je postigao stvaranje dva meovita drutva u Jugoslaviji, koja su mu davala monopol u civilnoj avijaciji i renom saobraaju, a od drugih je odustao, jer je video da Jugosloveni nee da pristanu na ovakav karakter tih drutava, kako je bila sovjetska zamisao. Kada je video da su Jugosloveni tvrdi, da su nepopustljivi u svojoj reenosti da idu svojim putem, on je promenio taktiku. Zbog toga je velikoduno ponudio Jugoslaviji investicioni kredit. Time je hteo da zavara Jugoslovene, da bi lake pripremio konani obraun s njima. Posle ove posete otpoeli su pregovori, koji su se zavrili u toku leta 1947 godine, kada se Sovjetski Savez obavezao da e Jugoslaviji dati investicioni kredit od 135 miliona dolara. Na osnovu ovog kredita trebalo je da SSSR Jugoslaviji isporui postrojenja za teku industriju, kompletni metalurgiski kombinat s koksarom, ureaje za eksploataciju i preradu nafte, elektrolizu cinka, fabriku sumporne kiseline, valjaonicu bakra i alumini-juma, postrojenja za molibden. Ovaj sporazum bio je obino bacanje praine u oi Jugo-slovenima, jer Sovjetski Savez uopte nije imao nameru da ga izvri. Rokovi izrade postrojenja po ovim sporazumima bili su vrlo dugi i uglavnom nisu obezbeivali investicije za prvi Petogodinji plan. Od ukupno obeanih 135 miliona dolara, Sovjet-sk^ Savez je isporuio postrojenja Jugoslaviji u vrednosti od 28 434 PRILOZI ZA BIOGRAFIJU svega 800.000 dolara, a zatim je 1949 godine dolo do prekidanja ovog investicionog sporazuma od strane SSSR-a, ime je nanesena ogromna teta jugoslovenskoj privredi, jer smo se mi bili orijentisali na porudbine svih gore navedenih fabrikih ureaja iz SSSR-a.

Na takvu eksploataciju nailazimo i na podruju tehnike pomoi. Mi smo plaali nae studente, pitomce i strunjake na studijama u SSSR-u u rubljama koje su se preraunavale po zva-ninom kursu od 5,30 rubalja za dolar, iako je stvarna kupovna snaga rublje bila daleko manja. Sredstva za plaanje morali smo stvarati naim izvozom, sastavljenim uglavnom od esencijalnih dobara, po svetskim cenama, tako da je za nerobna plaanja SSSR dobijao nae najvrednije artikle. Mi smo eleli regulisati pitanje tehnike pomoi putem sporazuma izmeu vlade SSSR-a i vlade FNRJ. Ali, projekat sporazuma koji je, krajem februara 1948 godine, predloila sovjetska vlada pretstavljao je konsekventno formulisanje triju principa: prvo, plaa se sve; drugo, plaa se onako i onoliko kako to odrede sovjetske organizacije; tree, sve se obraunava u dolarima, preko klirinkog rauna, po kursu i uslovima koje smo ranije naveli. Predvieno je da arbitraa pripadne trgovinskoj komori u Moskvi, a pretsednik arbitrane komisije je sovjetski dravljanin. Takve uslove Jugoslavija nije mogla primiti. Ali, kod tehnike pomoi" nisu toliko vani teki uslovi plaanja, nego okolnost to je SSSR ovu koristio za razvijanje obavetajne i sline aktivnosti, o emu je ve bilo reci. Takav je bio karakter privrednih veza izmeu SSSR-a i Jugoslavije. One pokazuju jasno da je vlada SSSR-a namera-vala da Jugoslaviju potpuno ekonomski pokori, da je pretvori u obian iro vinski dodatak ekonomije SSSR-a, da time sprei industrijalizaciju Jugoslavije i zakoi dalji socijalistiki razvitak zemlje. Jugoslovenska vlada s drugom Titom na elu bila je vrsto reena da ne dozvoli takav razvoj dogaaja. m Devetnaesta glava DVA SHVATANJA Staljin priprema planove za potpunu dominaciju nad istonom Evropom i Podunavljem. Diskusija u Kremlju o osnivanju nove meunarodne radnike organizacije. Staljin pokuava da izazove razdor izmeu Tita i Dimitrova. Prvi sastanak Kominforma u Poljskoj. Zdanov i Maljenkov provociraju sukob KPJ sa KPF i KPI. Sedite Kominforma u Beogradu. Judin i njegov list. Tito za ostvarenje bratstva balkanskih i podunavskih naroda. Nai odnosi sa Albanijom. Dva shvatanja o ekonomskim odnosima meu socijalistikim zemljama. Staljinove intrige izmeu Enver Hode i Koi Dzodzea. Tito u Cehoslovakoj, Poljskoj, Maarskoj, Rumuniji i Bugarskoj. Pre nego to se Staljin bio odluio na konano pokoravanje zemalja koje je on smatrao svojom interesnom sferom u istonoj Evropi, srednjoj Evropi i na Balkanu, a naroito Jugoslavije, on je razmatrao mogunost da to podruje prikljui Sovjetskom Savezu. Ali tu nije bio dovoljan samo grubi pritisak oruane sile Sovjetske armije. On je planirao i druga sredstva. Njemu su dobro dolazile prvih godina posle rata pretnje sa Zapada da u zemlje srednje Evrope i Balkana budu vraeni raniji reimi, koji su naroito bili omraeni u Jugoslaviji, Bugarskoj, Maarskoj, Rumuniji. To je znailo povratak na staro, na monarhiju, na veliki posed, na bedu. Staljin je dobro iskoriavao taj strah da bi ojaao svoje pozicije. Staljin se, dalje, sluio starim, oprobanim sredstvom u politici svih velikih sila u ovom delu Evrope guranjem tih zemalja jedne protiv druge,

iskoria-vanjem njihovih starih nesuglasica. Konano, Staljin je raunao na fanatinost mnogih komunista u ovom delu Evrope, na njihovu veru u SSSR, u njega lino. Tu je on raunao na komuniste Jugoslavije, koje je esto, kako Tito kae, nazivao ,,estnyje duraki" ili, na naem jeziku, potene budale". 28* 436 PRILOZI ZA BIOGRAFIJU Ali, pre svega, Staljin je imao da se obrauna s pojedinim komunistikim partijama u tim zemljama, jer su one bile vladaj ue partije. Nameravao je da ih preko svojih ljudi vrsto uzme u svoje ruke. Za Maarsku, Rumuniju, pa i Poljsku to mu nije bilo teko, jer tu za vreme rata skoro i nisu postojale komunistike partije, nego su se one pojavile s bajonetima Crvene armije, kad su Nemci bili oterani 1944 godine. Rukovodstva tih partija u ogromnoj veini ivela su u Moskvi, pod budnim okom NKVD-a, pa su posle 1944 jednostavno preseljena u glavne gradove svojih zemalja. Meutim, to nije bio sluaj, u prvom redu, sa Komunistikom partijom Jugoslavije, ije se rukovodstvo bilo izgradilo u zemlji u procesu borbe i koje je za vreme rata bilo ostalo sa narodom, delei s njime i dobro i zlo. Trebalo je sada prodreti u rukovodstvo Komunistike partije Jugoslavije, pa ako to odmah ne uspe, onda je izolovati od komunistikih partija u ovom podruju, ugurati je u neku novu meunarodnu radniku organizaciju, koja bi opet sprovodila direktive Moskve. Istina, posle rata nije bilo vie tako monog oruja za kontrolu nad drugim partijama i diktiranje njihove politike linije kao to je bila Kominterna. Staljin je nju sam, pod pritiskom velikih sila, bio raspustio 1943 godine. Sada je trebalo stvoriti neto slino Kominterni, mada po formi razliito, jer su sada uslovi bili drukiji, ali neto to e biti jo gore i ustvari nedemokratski je i poslunije orue u rukama Moskve. Ovo novo telo moglo bi se dobro iskoristiti i u meunarodnom radnikom pokretu, kao mono moralno-politiko orue za pritisak na sve razvijenije partije koje misle svojom glavom, a naroito na Komunistiku partiju Jugoslavije, u sluaju da se ona odupre zahtevima SSSR-a. S druge strane, u Jugoslaviji je po svretku rata bilo rasprostranjeno miljenje da bi u meunarodnom radnikom pokretu stvarno trebalo stvoriti jedno konsultativno telo za razmenu miljenja, za izmenu toliko bogatih iskustava koja je doneo razvitak poslednjih godina. Ako nita drugo, mogao bi se pokrenuti jedan meunarodni list za izmenu iskustava. Ovu je misao sam Tito jo 1945 godine bio nabacio Staljinu, koji ju je oberuke prihvatio, jer je on pod novom Internacio-nalom u meunarodnom radnikom pokretu mislio neto sasvim drugo nego Tito. O ovom pitanju diskutovalo se i u junu me-secu 1946 godine, kada je jedna jugoslovenska delegacija na elu s Titom, Rankoviem i Kidriem boravila u SSSR-u. Kao to je ve ranije reeno, u to vreme bio je umro pretsednik Vrhovnog sovjeta Kalinjin, pa je radi sahrane u Moskvu bila dola i jedna bugarska delegacija, u kojoj su se nalazili Dimi-trov, Kolarov i Kostov. DVA SHVATANJA 437 Tito je prilikom boravka nae delegacije u Moskvi imao vie razgovora sa Staljinom. U jednom od tih razgovora Staljin je pitao Tita da li je jo uvek

miljenja da treba stvoriti jednu novu Internacionalu, ali informativnog karaktera. Tito se sloio s time, a Staljin mu je onda predloio: Najbolje bi bilo da inicijativu uzmete vi, Jugosloveni! Tog istog dana Staljin je pozvao u svoju vilu Jugoslovene i Bugare na veeru. Jedna od prvih tema koju je Staljin zapoeo bio je rad Tree Internacionale. Tu je s leve strane od njega sedeo Dimitrov, bivi generalni sekretar Kominterne, a desno Tito, koji nije ba imao najlepe uspomene iz rada Kominterne. Staljin nije birao reci. Tako je govorio otro o Treoj Interna-cionali, tako je grdio Dimitrova, da je ovaj as bledeo, as crve-neo, da ga je prosto bilo alosno gledati. Dimitrov se nije usuivao da se pravda. A Staljin je nastavljao svoju igru, da bi na svoju stranu privukao Jugoslovene. On je razvijao ideju da obnavljanje Tree Internacionale uopte ne dolazi u obzir ni u kakvoj formi. Ali, neto drugo trebalo bi stvoriti, govorio je on. Trebalo bi organizovati neko telo informativnog karaktera, koje bi se s vremena na vreme sastajalo, izmenjivalo iskustva, donosilo neke zakljuke. Naravno, govorio je Staljin, odluke toga tela ne bi bile obavezne ni za jednu partiju, ako se ona ne bi s njima sloila. Staljin je nastavio dalje igru. Hteo je jo vie da produbi jaz izmeu Dimitrova i Tita, oko toga ko e biti inicijator za osnivanje ovog novog tela. Mislio je da e se oko toga Bugari i Jugosloveni poeti da gloe. Iako je pre ovog sastanka bio predloio Titu da on bude inicijator, sada se pred Titom obratio Dimitrovu: ta vi mislite, ko da bude inicijator: vi, ili Valter, ili Francuzi? Ovde je Staljin upotrebio Titovo ime Valter, jer je to bio Titov pseudonim u Moskvi jo iz dana Kominterne. Dimitrov je odgovorio: Pa, mogao bi Valter! Meutim, Tito se nije sloio: Najbolje neka budu Francuzi! Tako je ovaj razgovor bio zavren. Konano, osnivanju Informativnog biroa nekih komunistikih partija konkretno se pristupilo godinu dana kasnije, u jesen 1947 godine. Karakteristino je da je do sprovoenja ove Sta-ljinove odluke u ivot dolo ba u vreme kada se SSSR bio odluio da definitivno stavi pod svoju neposrednu kontrolu itav niz istonoevropskih zemalja kao naprimer Jugoslaviju, a zatim i Cehoslovaku, Poljsku, Bugarsku, Rumuniju, koje su sve_ do toga vremena, u veoj ili manjoj meri, imale u svakom sluaj ta 438 PRILOZI ZA BIOGRAFIJU daleko vie slobode nego to je imaju danas. Staljin je smatrao da je meunarodna situacija sazrela za to. itav svet bio se u prilinoj meri razoruao posle Drugog svetskog rata, to nije bio sluaj sa Sovjetskim Savezom. On je tu imao oiglednu prednost. Takoe ne treba gubiti iz vida da je Staljin svoje pretenzije pokazivao tano prema onim zemljama za koje je smatrao da su mu u Drugom svetskom ratu bile priznate kao njegova interesna sfera. Zbog toga su na osnivanje Kominforma bili pozvati pretstavnici komunistikih partija onih zemalja koje su dolazile u tu interesnu sferu SSSR-a: Jugoslavija, Bugarska, Rumu-nija, Maarska, ehoslovaka i Poljska. Osim toga, na ovo sa-vetovanje su doli i pretstavnici KP Francuske i KP Italije, dve najmonije komunistike partije u Evropi, pored gore navedenih, a u kojima su se nazirale izvesne tendencije ka nezavisnom putu u socijalizam, to bi moglo da bude strahovito opasno za Moskvu, naroito u sluaju Francuske, zemlje s tako bogatim revolucionarnim tradicijama.

Nijedna druga komunistika partija nije bila pozvata na osnivanje nove organizacije. U redovima komunista mnogi su se pitali zato na osnivanju nove Internacionale nema, napri-mer, pretstavnika KP Grke, koja je ba u to vreme vodila oruanu borbu u svojoj zemlji i bila u centru panje celokup-nog meunarodnog javnog mnenja. Ako se imaju u vidu sporazumi o interesnim sferama koje su pretstavnici SSSR-a zakljuili za vreme rata s pretstavnicima drugih velikih sila i u kojima je bilo reeno da Grka ne spada u interesnu sferu SSSR-a, onda je potpuno jasno zato Staljin nije zvao Grke na osnivanje Kominforma. Isto tako nije bio pozvat itav niz drugih partija, kao naprimer KP Kine, koja je takoe bila u tekoj borbi s Can Kaj ekom, zatim KP Engleske i tako dalje. Sastanak Kominforma bio je otpoeo u zapadnoj Poljskoj, krajem septembra 1947 godine, u jednoj maloj banji Skljarska Poremba ili Schreiberhau na nemakom. Sastanku su prisustvovali u ime SKP (b) A. Zdanov i G. Maljenkov, u ime Komunistike partije Jugoslavije E. Kardelj i M. Dilas, u ime Bugarske radnike partije (komunista) V. Cervenkov i V. Potpomov, u ime Komunistike partije Rumunije G. Dej i Ana Pauker, u ime Maarske komunistike partije M. Farkas i J. Revay, u ime Poljske radnike partije V. Gomulka i H. Mine, u ime Komunistike partije ehoslovake Rudolf Slanskv i . Batovanski, u ime Komunistike partije Francuske Jacques Duclos i Etienne Fajon, u ime Komunistike partije Italije Luigi Longo i E. Reale. Ovaj sastanak trajao je sedam dana, a svi uesnici sa svojim pomonim osobljem stanovali su u jednom oporavilitu Ministarstva dravne bezbednosti Poljske, u centru parka iji DVA SHVATANJA 439 je prenik mogao iznositi 500600 metara. U istoj zgradi nalazila se i sala za konferencije kao i prostorije za ruavanje. Oko zgrade i parka nalazilo se jako obezbeenje. Osnovni referat, o meunarodnoj situaciji, dao je sovjetski pretstavnik Zdanov. Glavna teza njegovog referata bila je da u svetu postoje dva tabora, tabor imperijalistiki na elu sa SAD i tabor antiimperijalistiki na elu sa SSSR-om, da SAD vre velike pripreme za rat protiv antiimperijalistikog bloka, Posle je pretstavnik svake zemlje davao referat o delatno-sti svoje partije. Na kraju zasedanja bile su donete dve rezolucije o osnivanju Informativnog biroa komunistikih partija, kako se nova organizacija slubeno nazivala. U prvoj rezoluciji (deklaraciji) data je politika linija, a u drugoj utvreni su organizacioni principi nove organizacije. Ta druga rezolucija glasi: ; Savetovanje konstatuje da otsustvo veza izmeu komunistikih partija koje su uestvovale na ovom savetovanju pretstavlja u dananjoj situaciji ozbiljan nedostatak. Iskustvo je pokazalo da je takva nepovezanost izmeu komunistikih partija nepravilna i tetna. Potreba za razmenom iskustava i dobrovoljnom koordinacijom akcija pojedinih partija sazrela je naroito danas, u uslovima komplikovanja posleratne meunarodne situacije, kada nepovezanost komunistikih partija moe naneti tetu radnikoj klasi. Polazei od toga, uesnici savetovanja sloili su se u sledeem: Prvo, da se osnuje Informacioni biro od pretstavnika Komunistike partije Jugoslavije, Bugarske radnike partije (komunista), Komunistike partije

Rumunije, Maarske komunistike partije, Poljske radnike partije, Svesavezne komunistike partije (boljevika), Komunistike partije Francuske, Komunistike partije ehoslovake i Komunistike partije Italije. Drugo, da se Informacionom birou stavi u zadatak organizacija razmene iskustava i, u sluaju potrebe, koordinacija delatnosti komunistikih partija na osnovi uzajamne saglasnosti. Tree, da Informacioni biro bude sastavljen od pretstavnika centralnih komiteta, i to od po dva za svaki CK, pri emu delegacije centralnih komiteta treba da odreuju i zamenjuju centralni komiteti. etvrto, da Informacioni biro osnuje svoj dvonedeljni, a kasnije nedeljni organ; da se organ izdaje na francuskom i ruskom jeziku, a po mogunosti i na drugim jezicima. Peto, da se za sedite Informacionog biroa odredi grad Beograd." Ovde je donet potpun tekst rezolucije o organizaciji Kominforma, jer se iz njega vidi da je ovo telo formalno imal 440 PRILOZI ZA BIOGRAFIJU. samo konsultativni karakter i da je koordinacija pojedinih komunistikih partija bila predviena samo na osnovu uzajamne saglasnosti. Prema tome, Kominform je trebalo da bude neto sasvim drugo nego stara Kominterna, koja je u sutini bila pretvorena u obian organ Staljina. Ali, da je Staljin imao nameru da od Kominforma napravi pod tom maskom neto jo gore nego to je bila Kominterna, videlo se od prvog dana rada ove nove ustanove. Karakteristino je da je u svim kominikejima Komunistika partija Jugoslavije bila stavljana na prvo mesto. Stavie, kada se vodila diskusija oko toga gde e biti sedite nove organizacije, bilo je predloga da to bude u ehoslovakoj, u Pragu. Meutim, danov je zvao telefonom Staljina, koji je odgovorio da sedite bude u Beogradu. Ovo stavljanje Jugoslavije u prvi red na prvom sastanku Kominforma nije bilo sluajno. Htelo se da se Jugoslavija to vie vee za ovu organizaciju, kako bi kasnije lake bio izvren udar protiv nje. I ne samo to. Ovo prvo savetovanje Kominforma karakteristino je i po tome to je ono imalo za cilj da napravi jaz izmeu Komunistike partije Jugoslavije i drugih dveju, u u to vreme, najsamostalnijih komunistikih partija u Evropi, KP Francuske i KP Italije. Vrlo vesto Zdanov je stavio do znanja naim pretstavnicima Kardelju i ilasu da u diskusiji posle referata Jacguesa Duclosa, pretstavnika KP Francuske, i Luigi Longa, pretstavnika KP Italije, oni prvi uzmu re i da se kritiki osvrnu na liniju KP Francuske i KP Italije. Nije morao da ubeuje Kardelja i ilasa da ovo uine, jer je KPJ imala svojih kritikih primedaba na rad ovih dveju partija za vreme rata i u prvim godinama posle rata. U svome referatu Duclos je branio kurs da treba biti u vladi, izjanjavao se protiv trajkova, protiv demonstracija i za privredno podupiranje vlade. Cak za vreme samog njegovog referata dobacivao mu je Zdanov: Dok se vi borite da ostanete u vladi, vas izbacuju napolje! Zdanov je pravio upadice i za vreme Longovog referata. Posle, u diskusiji, kritiku linije KP Italije bio je dao Edvard Kardelj, a kritiku KP Francuske Milovan ilas. Na ovakav stav jugoslovenske delegacije Duclos i Longo su reagovali razliito. Duclos je bio ljut, nadmen, ni s kim nije hteo da razgovara, posle sednice sedeo je sam u parku, na klupi, nemirno maui svojim kratkim nogama koje nisu mogle

da dodiruju zemlju. Longo je postupao drukije. On je traio sastanak sa jugoslo venskom delegacijom, da bi jo detaljnije sasluao njihovu kritiku. U pogledu linije za vreme rata, Longo je goDVA SHVATANJA 441 vorio da su oni samo izvravali ono to su im iz Moskve poruivali da rade. Posle se nastavio rad. Duclos je, posle istupanja Zdanova, koji je potvrdio jugoslovensku kritiku, priznao da je linija KP Francuske bila oportunistika. To isto uinio je i Longo. Zdanov je jo jednom dobacio: - Vi i talijanski drugovi vei ste parlamentarci od samog de Gasperija. Vi ste najvea partija, a oni vas izbacuju iz vlade. Karakteristino je da je Maljenkov na ovom zasedanju govorio opirno o pripremama za kongres SKP(b), koji nije bio sazvan jo od 1939 godine. Kongres je trebalo da donese petnaestogodinji perspektivni plan prelaza iz socijalizma u komunizam; Maljenkov je posle svog izlaganja ak govorio kako u SSSR-u detaljno izuavaju utopiske socijaliste. Na ovom zasedanju bilo je dosta diskusije i sa sekretarom Poljske radnike partije, Gomulkom. On je u nekoliko mahova dolazio i u direktan sukob sa Zdanovom oko toga kojim putem treba da ide Poljska. On je pre svega govorio da treba ii mnogo sporije s kolektivizacijom u Poljskoj, da seljaci daju veliki otpor. Gomulka je diskutovao i sa jugoslo venskim delegatima oko mogunosti partizanske borbe u prolom ratu. Gomulka se izgovarao na teror, navodio da je u Poljskoj pobijeno samo Je-vreja oko tri miliona, da je streljano nekoliko stotina hiljada Poljaka. Gomulki se pridruio ehoslovaki delegat. Jugoslo-venski delegati su ostali pri svome i iznosili jugoslo vensko iskustvo, da je i u Jugoslaviji besneo strahoviti teror Nemaca i Italijana, ali da se ustanak razvijao ba i zbog takvog terora i uprkos njemu. Kad je narod uzeo oruje u ruke, spaeno je od hitlerovskog istrebljivanja nebrojeno ivota. Gomulka je jo po nekoliko pitanja imao razliito miljenje. On je, ustvari, bio protiv stvaranja Kominforma, pa je posle popustio i traio da se makar ne objavljuje kominike o odranju sastanka i osnivanju nove organizacije, nego da ona ostane ilegalna. Svi su bili protiv ovog njegovog predloga, pa su na kraju sve odluke zajedniki potpisane. Zdanov i Maljenkov bili su postigli svoj cilj. Kominform je bio osnovan. Duclos i Longo su napustili Poljsku uvreeni na Jugoslovene. Seme razdora izmeu najveih komunistikih partija u Evropi bilo je posejano. Postavku da je Kominform od strane Rusa bio stvoren uglavnom kao orue za spro-voenje njihove odreene politike, u prvom redu protiv Jugoslavije, potvruje i injenica da se posle ovoga prvog sastanka Kominform za prve dve godine svoga rada sastao svega dva puta, i to obadva puta da bi doneo odluke protiv Jugoslavije. Osim toga bio je 15 decembra 1947 godine jedan sastanak vie tehnikog karaktera u Jugoslaviji. Na njemu se raspravljalo 442 PRILOZI ZA BIOGRAFIJU o redakciji organa Kominforma Za vrsti mir i narodnu de-jnokratiju". Prema statutu ovog lista u redakciji je bio zastupljen po jedan lan svake lanice Kominforma, ali je itava redakcija bila u rukama pretstavnika SKP(b) Pavela Judina, inae filozofa po zanimanju, koji je vie puta morao da u SSSR-u javno priznaje pogrenost svojih filozofskih gledita, ovek o kojemu je u SSSR-u

kruila krilatica: Najbolji filozof meu obave-tajcima i najbolji obavetajac meu filozofima." Koliko je Judin bio servilan prema lanovima Politbiroa u SSSR-u, moe da pokae i ova scena kojoj je prisustvovao Vladimir Popovi u Moskvi: Krajem 1947 godine posjetio sam Zdanova povodom nekih pitanja u vezi s Albanijom. Dok smo razgovarali, zazvonio je telefon i Zdanov mi je rekao da e doi Judin da pokae najnoviji broj organa Kominforma, koji se tampa u Beogradu. Nekoliko minuta kasnije vrata su se otvorila i Judin je uao duboko se poklonivi prema Zdanovu. Dok je iao od vrata do stola za kojim smo sjedjeli, stalno se klanjao. Stavio je novine na sto, a zatim poao natrake ne prestajui da se klanja, licem okrenut prema Zdanovu. Preao je est do sedam metara, koliko je bilo od stola do vrata, klanjajui se stalno, tako da je itavim zadnjim dijelom svoga tijela lupio u vrata, nervozno pipajui rukom iza sebe, ne bi li pronaao kvaku. Judin se doselio u Beograd u oktobru mesecu i dobio za prostorije Kominforma jednu od najveih beogradskih zgrada u uem centru. Tu je odmah instalirao radio-telefon s Moskvom, Tcao i specijalnu telefonsku vezu. List se tampao u tampariji Borbe", u etiri izdanja, na ruskom, francuskom, engleskom i srpskohrvatskom jeziku. Judin nije imao poverenja u nae tipografske radnike, nego je doveo iz Moskve ruske slagae. Sav Tad je obavljan u najveoj konspiraciji. tamparija Borbe" morala je odrediti posebne prostorije u kojima se slagao tekst i vrio prelom. Za prelom je bio uzet jedan jugoslovenski radnik, na koga je budno pazio jedan Judinov pomonik po imenu Olenjin da ne bi uzeo koji otisak sloga. Kad bi se rad zavrio ili bi se ilo na ruak, Olenjin je ove prostorije zakljuavao, a osim toga udarao plombu, da ne bi ko sluajno u meuvremenu ulazio unutra. Iz SSSR-a Judin je doveo sa sobom i nekoliko sovjetskih novinara ili ljudi koji su se izdavali za novinare, pa ih je samo-vlasno dovodio na sastanke redakcije, iako oni na to po statutu nisu imali pravo. Na sastancima redakcije dogovaralo se ta e se pisati u pojedinim brojevima lista, ali su se lanci kasnije mnogo me-njali u odnosu na prvobitni tekst, bez znanja i odobrenja pisca DVA SHVATANJA 443 i redakcije. Bilo je bezbroj takvih sluajeva. Naroito je bio protestovao poljski pretstavnik Finkelstein, zbog samovoljnog menjanja lanka nekog poljskog rukovodioca. Koliko je bilo ravnopravnosti u toj redakciji, najbolje pokazuje injenica da je iznad redakcije postojala cenzura, koja se nalazila u Moskvi. Kad je ottampano prvih 100 primeraka prvoga broja lista, tampanje je prekinuto, poskidane ploe sa roto-maina, list pokupljen i tampanje odloeno na nekoliko dana. Nekoliko primeraka, takozvanih signalnih primeraka", bilo je poslato u Moskvu posebnim avionom, koji je stalno bio na raspoloenju Judinu. Taj signalni primerak" lino su pregledali Staljin i Molotov, pa kad su se oni saglasili, dolo je nareenje preko specijalnog radio-telefona u zgradi IB-a u Beogradu da se tampanje lista moe nastaviti. Takva procedura bila je kod svakog broja. Ponekad je Judin s brojem odletao u Moskvu, pa su odatle diktirane ispravke. Ponekad je bilo toliko mnogo menjanja da su pojedini lanci morali da se nanovo slau, itav list da se ponovo prelama i otisne, pa je slat u Moskvu i odatle ponovo vraan sa ispravkama!

Jednom se desilo da je list bio proao kroz svu cenzuru, da je bio dat nalog da se tampanje njegovo nastavi, pa kad su ve sva izdanja na francuskom, engleskom i ruskom bila ottam-pana, dolo je nareenje da se list povue. Judin je naredio da se svi primerci lista prenesu iz tamparije Borbe" u zgradu u kojoj se nalazilo sedite Informbiroa. U toku itavog jednog dana i jedne noi ovi primerci su spaljivani u kotlarnici zgrade, u prisustvu Judinovih pomonika. Oni su budno pazili da neko od slubenika ne uzme koji primerak. Razlog ovog unitavanja bio je jedan govor Zaharijadesa, koji se nije dopao Staljinu. Ovo je samo jedan primer koliko je bilo ravnopravnosti u redakciji organa Kominforma, koliko je bilo potovanja miljenja tako istaknutih i dugogodinjih rukovodilaca radnikog pokreta kao to je to bio sluaj s Dimitrovom. Ovaj primer jo jednom potvruje da je Kominform ustvari bio obina sovjetska agentura za sprovodenje odreenih ciljeva spoljne politike SSSR-a. Judinov posao u Beogradu nije bio samo staranje oko lista. On je, ustvari, pored sovjetskog ambasadora Lavrentijeva aktivno radio na pripremanju konanog obrauna s Jugoslavijom. Naroito je gledao da zatruje odnose izmeu Jugoslavije i susednih zemalja, a posebno s Bugarskom i Albanijom. Ustvari, u tim planovima za izolaciju Jugoslavije Staljin i sovjetski rukovodioci posluili su se starim metodom, koji se pre njih toliko puta u istoriji ve primenjivao s raznih strana izazivanjem sukoba izmeu pojedinih balkanskih 444 PRILOZI ZA BIOGRAFIJU drava. Kroz itav devetnaesti i dvadeseti vek moemo videti kako su pojedine ekonomski zaostale balkanske drave, zahvaljujui svojoj unutranjoj slabosti i svojim reimima, sluile as ovoj as onoj velikoj sili. Balkan je bio prozvan buretom baruta" bez zasluga naroda Balkana. Nalazei se na strategiskom poloaju od ogromne vanosti, balkanski narodi bili su plen velikih sila, iji su se interesi tu ukrtali. Nova Jugoslavija smatrala je da tome jednom treba uiniti kraj, da treba razviti ideju bratstva balkanskih naroda, da baL-kanski narodi treba da uzmu svoju sudbinu u svoje ruke. Meutim, to nije odgovaralo planovima Staljina. Navodim ovde jedno Titovo miljenje o tome: Jedna stvar je naroito bola oi sovjetskih rukovodilaca, a to su nai pokuaji uspostavljanja dobrosusjedskih i bratskih odnosa sa susjednim narodima na Balkanu: Bugarima, Albancima, Maarima, Rumunjima. Mi smo na tome mnogo radili i prije rata, za vrijeme rata i poslije rata. U Drugom svjetskom ratu te zemlje uzele su uea u napadu na Jugoslaviju, odnosno njihove teritorije (kao na primjer Rumunjska i Albanija) bile su upotrebi]ene kao njemaka odnosno talijanska baza za napad protiv nas. Mi smo preko svega toga preli i pruili ruku pomirnicu, jer smo znali da za takvu politiku i te napade nisu krivi narodi tih zemalja, nego razni polufeudalni reimi i monarhije. Nau elju za iskrenim odnosima pokazali smo i nizom konkretnih injenica. Jugoslavija je prvih godina posle rata zakljuila niz ugovora o prijateljstvu i uzajamnoj pomoi sa svojim susedima i drugim dravama u istonoj Evropi. S Poljskom je ugovor zakljuen 18 marta 1946 u Varavi, s ehoslovakom 9 maja 1946 u Beogradu, s Albanijom 9 jula 1946 u Beogradu, s Bugarskom 27 novembra 1947 u Evsinogradu i s Rumunijom 19 decembra 1947 u Bukuretu. Svi ovi ugovori imali su slian sadraj. Oni su bili sklopljeni s ciljem da se uvrste

prijateljstvo i tesna saradnja naroda obeju zemalja i svih ujedinjenih nacija" i da se unese doprinos u delo posleratne organizacije mira i bezbednosti". Ugovorom su se strane ugovornice obavezivale da e jedna drugoj pruiti vojnu i drugu pomo svim sredstvima koja im stoje na raspoloenju ako koja od njih bude uvuena u vojne akcije. Dalje, svaka strana se obavezivala da nee ui ni u kakav savez niti uzeti bilo kakvog uea u kakvoj bilo akciji uperenoj protiv druge strane. To su bili ugovori, a kako je bilo s njihovim sprovoenjem u ivot? Kao primer moe da poslui stav Jugoslavije, najvee balkanske zemlje, prema Albaniji, najmanjoj balkanskoj zemlji. Poto su ekonomski odnosi merilo za namere jedne zemlje prema drugoj, to e ovde biti iznet kratak pregled privrednih DVA SHVATANJA 445 veza izmeu Jugoslavije i Albanije i data jedna paralela s ekonomskim odnosima izmeu Sovjetskog Saveza i istonoevropskih zemalja. Za mnoge komuniste u Jugoslaviji pa i u drugim istonoevropskim zemljama bilo je posle rata veliko iznenaenje kad su videli da se privredni odnosi izmeu njihovih drava i SSSR-a zasnivaju na isto kapitalistikoj osnovi, to jest da se robna razmena regulie cenama na svetskom tritu. To znai da su zemlje sa slabije razvijenim proizvodnim snagama drugim recima zemlje u kojima je produktivnost rada manja iskoriavane od razvijenih zemalja kad trguju s njima. Jednom prilikom lan Politbiroa SKP(b) Mikojan otvoreno je rekao jednom jugoslovenskom pretstavniku: Trgovina je trgovina, ja se ne bavim poklonima, nego trgovinom." Razmotrimo, nasuprot tome, osnovu na koju su bili postavljeni albanskojugoslovenski privredni odnosi. Mada je i sama bila slabo razvijena, ekonomika Jugoslavije se ipak nalazila na viem stepenu razvoja od ekonomike Albanije. Na osnovu toga Jugoslavija je mogla da eksploatie Albaniju da je uzela za osnovu trgovine s Albanijom svetske cene, kao to je to sluaj sa sovjetskim poslovanjem u istonoevropskim zemljama. Umesto toga, trgovina izmeu Jugoslavije i Albanije razvijala se na toj osnovi to je Albanija prodavala svoja dobra Jugoslaviji po cenama koje su vladale na albanskom domaem tritu, a dobra iz Jugoslavije uvoena su po jugoslovenskim domaim cenama. Razliku u ceni Jugoslavija je podmirivala iz specijalnog fonda za egalizaciju cena, koji je bio, stvoren specijalnim kreditima Jugoslavije datim za tu svrhu. Sve je to onemoguavalo Jugoslaviji da izvlai superprofit koji proistice iz razlike u privrednom razvoju dveju zemalja1. 1 O tome kako su visoki sovjetski pretstavnici reagovali na izgraivanje ravnopravnih odnosa izmeu Jugoslavije i Albanije svedoi i razgovor izmeu sovjetskog ambasadora u Beogradu 1946 godine Sadi-kova i potpretsednika albanske vlade Koi Dzodzea, voen neposredno posle potpisivanja privrednih ugovora izmeu Jugoslavije i Albanije, novembra 1946 godine u Beogradu. U ime albanske vlade te ugovore je potpisao Koi Dzodze. Sadikov je Dzodzea pozvao na ruak, i na tome ruku dolo je do razgovora koji je, odmah po povratku u Tiranu, Koi Dzodze detaljno prepriao jugoslovenskom poslaniku Josipu eri: Vrativi se iz Beograda, Koi Dzodze me je potraio u mom stanu. Odnos izmeu nas bio je u skladu s naim opim odnosima, ali s jednim akcentom vee bliskosti zbog mog poznavanja albanskog jezika, zbog ega nam nije bio potreban tuma. Razgovor je Dzodze otpoeo izraavajui svoje uenje kakve sve

pretstavnike alje Moskva u nae zemlje: pretstavnike-inovnike, apolitine i nesposobne da shvate stvarnost naih zemalja i zakonitost u razvoju njihovih odnosa, umjesto da to budu sposobni politiki ljudi, na visini koju zahtijeva ta problematika. Na moje pitanje o emu se radi, Dzodze mi je ispriao itav razgovor s ambasadorom Sadikovom na ruku u Beogradu. Jo na poetku tog ruka, 446 PRILOZI ZA BIOGRAFIJU Druga, takoe karakteristina forma odnosa izmeu SSSR-a i drugih istonoevropskih zemalja bila su meso vita drutva. Vi-deli smo na primeru Jugoslavije da su pretstavnici Sovjetskog Saveza odbijali da stvaraju takva meovita drutva koja bi razvijala produktivne snage Jugoslavije, nego su eleli samo takva meovita drutva koja bi izvlaila velike profite, ne vodei rauna o podizanju industrije u Jugoslaviji. Dalje, videli smo da Sovjetski Savez nije eleo da unosi bilo kakva investiciona sredelei da povede razgovor o albansko-jugoslovenskoj saradnji, Koi Dzo-dze je upitao Sadikova ta on misli o upravo sklopljenim privrednim ugovorima. Sadikov je utao i oito se kolebao ta da kae. Samo je neto promrmljao, tako da je Koi Dzodze stekao utisak da Sadikov ili nije upoznat sa stvarima ili nije njima oduevljen. elei da stvar raisti, Koi ^e postavio konkretnije pitanje: Zar vi ne mislite da je dobra stvar to smo s Jugoslavijom napravili privredne ugovore? Sadikov je opet pokazao kolebanje i nakon podue stanke kazao: No da... Nije loe, jedino mislim da je potrebno dobro promisliti prije nego to se takve stvari poduzimaju... Koi Dzodze se time osjetio pogoen i zauen, pa je odgovorio Sadikovu: Sasvim razumljivo, drue ambasadore, da je naa partija i vlada dobro razmislila i prouila cijelu stvar i da je zato, to je potpuno u skladu s osnovnim stremljenjima i naeg naroda i razvoja nae privrede, i donijeta odluka da se stupi u takve odnose s Jugoslavijom. Ovo su prvi ozbiljni koraci ka federaciji, a ona je duboka tenja naeg naroda, a i s marksistike take gledita jedna takva politika je jedino pravilna. Sadikov je malo ustuknuo, opet progunao neto, ali ipak ponovio ono to je ve ranije kazao: No da, no da, to sve skupa nije loe, ali su ti koraci i previe dalekoseni, a da bi se mogli uiniti na brzu ruku. Poto mi je ispriao ovaj razgovor i poto smo zajedno prokomenta-risali itavu stvar, Koi Dzodze je ipak zakljuio da je Sadikov protivan uspostavi takvih odnosa izmeu Albanije i Jugoslavije iz razloga tada, sasvim razumljivo, njemu i meni sasvim nepoznatih. Koi je bio sklon vjerovanju da se radi o linoj nesposobnosti Sadikova ili o zagonetnoj kadrovskoj politici Moskve, ali je ve tada bilo oigledno da Moskva budnim okom prati uspostavu tih odnosa, da ih ne odobrava i da samo eka as kada e ih razbiti. Ne dugo poslije toga, dogaaji koje je u Albaniji izazvao po zlu poznati ruski poslanik Cuvahin, u poetku 1947 godine, potvrdili su da je ruska politika na tom podruju krenula putem frontalnog razbijanja jugoslovensko-albanske saradnje na svim podrujima. Poetkom 1947 godine Rusima naklonjeni Naku Spiro, pretsjednik Privrednog savjeta Albanije, po direktnom nagovoru Cuvahina, poeo je akciju sabotiranja i razbijanja albansko-jugoslovenskih ugovora iz ,1946 godine. Akcija je voena

tako grubo i zaprijetila je neposredno takvim privrednim potekoama Albaniji da je CK albanske partije iskljuio Naku Spira iz svojih redova, osudivi njegovu antijugoslovensku aktivnost. Potpuno raskrinkan od svojih drugova, Naku Spiro je poinio samoubistvo, ostavivi iza sebe pismo za Cuvahina, u kojemu je pored ostaloga kazao da je radio po njegovim savjetima, ali da u nastaloj situaciji ne vidi drugog izlaza do vlastite likvidacije." DVA SHVATANJA 447 stva u ta meovita drutva. To se pokazalo na primeru Jugoslavije, a jo jasnije u sluaju Rumunije, gde je SSSR uneo bivu nemaku i italijansku imovinu kao svoj udeo u ta meovita drutva. Meutim, Jugoslavija je, stvarajui na zahtev Albanaca meovita drutva u Albaniji, pre svega radila na razvijanju produktivnih snaga Albanije. Stvoreno je drutvo za podizanje eleznikih pruga u Albaniji, jer dotle u toj zemlji uopte nije bilo eleznice; ak su prenoene pojedine fabrike iz Jugoslavije u Albaniju. Preko meovitih drutava u Albaniji je izgraena pruga DraPein, 43 kilometra, i izvrene pripreme za izgradnju pruge DraTirana. Iz Jugoslavije su poslati ureaji za fabriku eera u Kori, fabriku za preradu voa i povra u Elbasanu, fabriku za preradu lana i konoplje u Rogozini, fabriku za konzerviranje ribe smetenu u Valoni, jednu modernu tampariju koja je podignuta u Tirani, zatim za automatsku telefonsku centralu u Tirani, kao i maine za jednu tekstilnu fabriku. To je Jugoslavija uinila za dve godine za Albaniju, kada se i sama nalazila u najveim ekonomskim tekoama. A za to vreme SSSR nije poslao ureaje ni za jednu fabriku, nijednu mainu za fabrike u Jugoslaviji. Drugo, Jugoslavija je plaala Albaniji zemljinu rentu, to nije bio sluaj sa Sovjetskim Savezom, koji je odbio da plaa zemljinu rentu Jugoslaviji. Tree, za vreme trogodinjeg postojanja meovitih albansko-jugoslovenskih drutava Jugoslavija nije uzimala svoj deo profita, nego ga je ulagala u predu-zee. etvrto, Jugoslavija je ila ak i dalje, i mada je i sama bila u tekim posleratnim godinama, ona je 1947 godine odobrila Albaniji jedan kredit u iznosu od 2 milijarde leka (oko-40 miliona dolara), a za 1948 bio je odobren kredit od 3 milijarde leka (oko 60 miliona dolara). Jugoslavija je ukazala Albaniji i tehniku pomo. Tako je u Albaniju upueno 597 jugoslovenskih strunjaka, meu njima 43 inenjera. Takoe su Albanci traili i pomo u vojnim strunjacima. Pored toga, Jugoslavija je inila i direktne poklone Albaniji. Godine 1946 poslato je 20 hiljada tona kukuruza i ita da bi se ublaila glad. Kad je oktobra 1946 strahovita poplava opustoila delove Albanije, u Jugoslaviji je skupljeno 57 miliona dinara i poslato kao prva pomo rtvama. Isto tako jedan drugi kredit u opremi i hrani za albansku vojsku u vrednosti od 700 miliona leka. Kada se uzme ukupna suma pomoi koju je Jugoslavija dala Albaniji za tri godine posle rata, ta pomo je daleko vea nego to je Jugoslavija iz svog centralnog budeta davala svojini 448 PRILOZI ZA BIOGRAFIJU ekonomski zaostalim republikama, naprimer, Makedoniji i Crnoj Gori.

Razvoj jugoslovensko-albanskih odnosa budno su pratili u Moskvi. Prosto nije bilo susreta Staljina s jugoslovenskim pret-stavnicima na kome se nije diskutovalo o Albaniji. Naprimer 1947 godine, kad je Kardeij bio na sastanku sa Staljinom, Staljin je odjednom zapitao: Kako ide s Albancima? Enver Hoda se neto alio na vae politike savetnike u njihovoj armiji, kao da oni slabe disciplinu, to li? Kardeij: To je za nas novo. Nama o tome nita nisu govorili. Staljin: Kakvog su porekla Albanci? Kardeij: Oni su potomci Ilira. Staljin: Seam se da mi je Tito govorio da su oni srodni sa Baskima. Kardeij: Da, to je tano. Staljin: Taj narod izgleda da je dosta zaostao i primitivan. Ambasador Vladimir Popovi: Ali su vrlo hrabri i vjerni. Staljin: Da, oni mogu biti verni kao psi, to je odlika primitivaca. Kod nas su tako verni bili uvai. Ruski carevi su ih uzimali za linu strau... Posle jo nekoliko pitanja, Staljin je zapitao o religijama u Albaniji, pa je zatim razgovor preao na druge teme, o jugoslo venskoj buroaziji itd. Posle se Staljin opet vratio na Albaniju. Zapitao je Kardeij a: Znate li Envera dobro? Kakvo je vae miljenje o njemu? Da li je to postojan ovek? Hoe li ostati do kraja s nama? Kardeij: Nae je miljenje da je on uglavnom dobar i poten, mada ima dosta crta malograanskog inteligenta. U ratu se dobro drao i voli ga narod. No, nedostaje mu marksistiko-lenjinistiko obrazovanje. Mi ipak smatramo da e on po svoj prilici ostati postojan. Tamo je, po naem miljenju, najbolji i najpostojaniji Koi Dzodze, koji je radnik, mada i njemu manjka to obrazovanje. DVA SHVATANJA 449 Staljin: Oni se neto nisu slagali... Kardeij: Sada se to popravilo. Staljin Molotovu: ta vi mislite? Molotov: Ja mislim da je miljenje Jugoslo vena pravilno. Video sam Hodu u Parizu. Lepo izgleda i ostavlja dobar utisak. Dosta je kulturan, ali u njegovom vaspitanju osea se uticaj Zapada... U isto vreme sovjetski agenti u Albaniji aktivno su radili na izazivanju sukoba izmeu Enver Hode i Koi Dzodzea. Stalno su rovarili protiv Jugoslavije. Slino se neto inilo i u Bugarskoj, gde se gledalo da se zategnu odnosi izmeu Bugarske i Jugoslavije. Posle rata nova Jugoslavija preduzela je itav niz koraka da bi normalizovala svoje odnose sa Bugarskom, koja je u Drugom svetskom ratu uestvovala u

napadu na nau zemlju. Mi smo se, naprimer, odrekli reparacija u visini od 25 miliona dolara za tetu koju su bugarske jedinice napravile na jugoslo-venskoj teritoriji, pa ak i jednog dela restitucije onih dobara koja su bugarske trupe bile odvukle u svoju zemlju za vreme rata. Jo pri zavrtetku rata otpoeli su razgovori o stvaranju federacije izmeu Jugoslavije i Bugarske. U novembru 1944 godine inicijativa je potekla od strane Jugoslovena, koji su izradili i jedan projekat te federacije, a drug Kardeij je lino putovao u Sofiju da bi o tim stvarima detaljno razgovarao sa bugarskim dravnicima. Meutim, gledite Bugara nije bilo isto kao nae gledite o tom pitanju. Oni su traili da Bugarska ue kao jedan lan federacije, a itava Jugoslavija kao drugi lan. Mi smo ukazivali da se Jugoslavija sastoji iz est posebnih republika, koje su ravnopravni lanovi jugoslovenske federacije, da su neke od tih republika, kao naprimer Srbija i Crna Gora, postojale kao samostalne drave ranije nego Bugarska, pa da federacija moe da se pravi samo na bazi da Bugarska bude jedna od sedam junoslovenskih drava u novoj federaciji. Sovjetski pretstavnici jo su vie raspirivali ova suprotna gledita. Bugari su tome nasedali. Jedan njihov pretstavnik otvoreno je rekao naima: Federacija e da bude fina stvar. Mi Bugari smo po-pametni, a vi Jugoslo veni pobogati! Konano se o ovom pitanju diskutovalo u Moskvi. Staljin je rekao da su Jugosloveni u pravu, ali se s naim stavom sloio samo na recima, jer su odmah zatim ruski pretstavnici iz29 450 PRILOZI ZA BIOGRAFIJU javili da su iskrsle nove tekoe, pa se itava stvar odloila. Na sastanku na Bledu, 1947 godine, ponovo smo diskutovali s Dimitrovom o problemu federacije i utvrdili da do nje treba da doe postepeno. Jugoslavija je uvrivala veze i sa ostalim istonoevropskim narodima, naroito sa Cehoslovakom i Poljskom. Sama poljska vlada vie puta je insistirala preko svoga ambasadora u Beogradu da Tito doe u slubenu posetu Poljskoj, s motivacijom da je u Poljskoj politiko stanje teko i da maral Tito ima moralnog prava da govori tom narodu, jer Jugoslavija uiva velike simpatije u Poljskoj". To je bilo 1946 godine. Tito je tada posetio Poljsku, a odmah zatim ehoslovaku. U Poljskoj se susreo sa Gomulkom i Bjerutom. Gomulka je ostavio pozitivan utisak. To je pravi radnik, dosta skroman i povuen, dok je Bjerut liio na obinog inovnika, koji e izvriti sve to mu neko vii naloi. I u Poljskoj i u Cehoslovakoj Tita su doekale ogromne mase, to je odmah palo u oi sovjetskim rukovodiocima. Naroito je doek u Cehoslovakoj bio grandiozan. Najvea praka fabrika Kolben-Danjek" dobila je Titovo ime. U Pragu je Tito imao dui razgovor sa Beneom, ije je zdravlje u to vreme ve bilo jako narueno. Bene je vrlo sporo odgovarao na pitanja, esto je skakao s predmeta na predmet. Ovom prilikom trebalo je da bude potpisan ugovor o prijateljstvu i uzajamnoj pomoi izmeu ehoslovake i Jugoslavije. Ali Bene je pravio primedbe da li da ue klauzula o uzajamnoj pomoi, pa je ugovor potpisan kasnije u Beogradu. O tome je Gottwald priao Titu: Kad sam Beneu rekao o ugovoru, on me je upozorio; Ne znam da li treba unositi klauzulu o uzajamnoj pomoi. Bojim se tih Jugoslovena da se ne zarate sa zapadnim silama zbog Trsta, pa da i nas u to ne

uvuku. Ne poznajete vi Jugoslovene. udan je to narod. Nikad ne znate kako e da reagira. Uvek nekako idu svojim putem. Znam ja njih jo iz Prvog svetskog rata." Ipak je ugovor bio potpisan. Posle posete cehoslovakoj i Poljskoj usledili su pozivi drugih istonoevropskih zemalja. Tito je bio u Bugarskoj. Rakosi u Maarskoj insistirao je da Tito mora da doe i u Budimpetu. Opet su stotine hiljada ljudi izale na ulice glavnog grada Maarske. Sovjetska tampa jedva ja zabeleila ovu posetu. Uto je stigao i poziv iz Rumunije. Doek u Rumuniji pre-vaziao je sva oekivanja. Preko pola miliona ljudi po meavi iskupilo se na glavnom trgu Bukureta da slua Titov govor. Tada je u Rumuniji glavnu re vodila Ana Pauker. To je ena ve u godinama. Posle razmene koju su izvrili Rusi, jer je bila u zatvoru u Rumuniji, prela je u SSSR, gde se potpuno DVA SHVATANJA 451 potinila NKVD-u. Njen mu je bio uhapen i poslat u Sibir. Kakvi su bili odnosi izmeu Ane Pauker i sovjetskih organa u Rumuniji najbolje pokazuje ovaj primer. Nekoliko naih drugova bilo je otilo u Rumuniju da prodiskutuje o pojedinostima Titove posete. Jedan od njih razgovarao je s Anom Pauker i jo nekoliko lanova Politbiroa CK KP Rumunije do duboko u no. Moglo je biti oko dva sata izjutra kad je zazvonio telefon. Javljao se sovjetski ambasador. Ana Pauker se izvinila da mora s ostalim lanovima Politbiroa do sovjetskog ambasadora. Dakle, Polit-biro CK Rumunske partije morao je ii sovjetskom ambasadoru na noge, i to na obian telefonski poziv u dva sata izjutra. Ove Titove posete, a naroito topao prijem na koji je naiao, pogotovo u Bugarskoj i Rumuniji, izazvale su veliku nervozu u Moskvi. Pored toga, u Bugarskoj bio je potpisan i ugovor o prijateljstvu i uzajamnoj pomoi. Presti Jugoslavije bio je ogromno porastao. Na svim ovim putovanjima pojedini odgovorni ljudi hvalili su jugoslovensko iskustvo, govorili da im je ono blie nego sovjetsko, jer je Jugoslavija zemlja koja je tek izala iz revolucije1. Ove razgovore prislukivali su i razni 1 Poslednjih dana marta 1947 godine, Josip era je kao jugoslo-venski pretstavnik u anketnoj komisiji Saveta bezbednosti za Balkan, prilikom dolaska komisije u Sofiju, posetio Georgi Dimitrova, pretsed-nika bugarske vlade. O tom svom susretu Josip era pria: Pored line elje da upoznam i pozdravim Dimitrova, imao sam i slubenog interesa da ga vidim. I tako je dolo do sastanka u njegovoj vili u sedam sati uvee, gdje sam ostao na veeri sve do dva sata u noi u razgovoru s njime i njegovim saradnicima. im sam doao kod Dimitrova, palo mi je u oi neoekivano uvaavanje kojim me je primio i tretirao s obzirom na moju dob i funkcije. Iz razgovora sam vidio da razlog tome lei u tom to pretstavljam Jugoslaviju i to sam, dolazei k njemu, donio pozdrave od Tita. Odmah na poetku, kad sam poveo razgovor preko prevodioca, Di-mitrov je odluno i prijateljski uzviknuo: Neu nikakvog prevodioca izmeu Srba i Bugara, meu nama ne treba i ne smije da bude prevodioca. Ako se iko bez njih moe sporazumijevati, to moemo mi.

Tim rijeima je, po mom dubokom uvjerenju, namjerno davao jedno ire znaenje. Kad sam mu izloio nau elju da pred anketnom komisijom nae dvije delegacije istupaju jedinstveno po makedonskom pitanju, on je to bez oklijevanja prihvatio i preko sekretara dao pozvati efove bugarske delegacije Georgi Kulieva i Dmitra Ganeva. Kad su se ovi pojavili, Dimitrov me je zamolio da im ponovim elju drugova iz Beograda. Poto sam ponovio, Dimitrov im je kazao: I po ovom makedonskom pitanju i po svim drugim pitanjima, pred komisijom i uope, Bugari ima da idu u korak s Jugoslovenima u cjelini, ali moraju biti malko tii, za jednu notu nii u glasu, jer ugled Jugoslavije i moralno pravo Jugoslavije takvi su da ona na to ima pravo, dok smo mi, kao poraena zemlja u drugom poloaju. Nakon toga poeli su da se okupljaju lanovi CK, Trajo Kostov, Mino Nejev, Damjanov, Cervenkov i drugi. U razgovoru koji se u ta29* 452 PRILOZI ZA BIOGRAFIJU agenti NKVD-a, koji su bili u rukovodstvima pojedinih partija, kao naprimer Bodnara u Rumuniji. Ovaj ovek bio je oficir rumunske vojske koji je prebegao u SSSR. U Rumuniju se vratio 1944 kao sovjetski oficir, pa ga je NKVD postavio na jedno od najodgovornijih mesta u rumunskoj vladi. Tada je bio njen generalni sekretar. U Bugarskoj je pogotovu Dimitrov bio oduevljen razvojem odnosa izmeu Jugoslavije i Bugarske, iako je bio opkoljen ljudima koji su bili u slubi Rusa. On je ve govorio u uem krugu o potrebi federacija ili carinskih unija izmeu pojedinih balkanskih i podunavskih zemalja. Spremao se da o tome i javno govori. Meutim, u Kremi ju je ve bila pala odluka da treba poeti s likvidacijom itavog ovog procesa pribliavanja naroda srednje Evrope i Balkana. Trebalo je udariti u ivac, u Jugoslaviju. Staljin se pripremio za konani udar. Smatrao je da su za to sazreli i meunarodni uslovi. Sve ove zemlje, a naroito Jugoslavija, imale su zaotrene odnose sa Zapadom. Jedino je SSSR od svih velikih sila raspolagao tada s ogromnom do zuba naoruanom armijom. kvom drutvu poveo, Dimitrov je upitao Nejeva, koji je tada bio ministar prosvjete, da li je gotova uredba o univerzitetima. Nejev mu :e na to odgovorio da jo nije gotova, da imaju muke s formulacijama i tome slino. Na to je Dimitrov s jednim prizvukom ogorenosti, gledajui na mene, glasno kazao: Eto, vidi, kako stvari idu kod nas. Ja im ve godinama ponavljam neka ne idu krivim putem. Oni hoe da kopiraju sovjetske uredbe i tekovine i, razumije se, da ih ne mogu prenijeti k nama, jer je razlika izmeu nas isuvie velika a da bi to bilo mogue. Tu, preko granice, imademo iskustva naih drugova, koji su ve znatno odmakli od nas, ali ipak ne toliko da mi ne bismo mogli njihova iskustva koristiti, utoliko. vie to su nam i ostali uslovi slini. Ali, daba je, ovi moji nee pa nee. I zato imamo takvu situaciju da smo 1947 bez uredbe o univerzitetima. Pala mi je u oi s jedne strane ova otvorenost Dimitrova, a s druge strane takvo dranje Nejeva i ostalih, koje je otkrivalo ne samo pomanjkanje potovanja prema Dimitrovu, ve vie od toga, pokazivalo je da su bugarski rukovodioci ve tada bili svjesni da postoje granice preko kojih u odnosima na Jugoslaviju ne smiju da predu.

Kasno uvee doao je ef sovjetske delegacije u anketnoj komisiji Lavriev i sovjetski ambasador u Sofiji Kirsanov. Tada smo preli za sto na veeru. Za stolom me je iznenadio raspored koji je napravio sam Dimitrov. Mene je postavio s desna od sebe, a Lavrieva lijevo o sebe. U toku veere, po mom sjeanju, nije bilo znaajnijih razgovora." Dvadeseta glava ZASTAVA SOCIJALIZMA JE SPAENA Staljin poziva ilasa u Moskvu. Prozirna igra: Albaniju moete progutati." Istoriski sastanak 10 februara 1948 izmeu Rusa, Jugoslovena i Bugara. Staljinov diktat. Psovanje Dimitrova. Prekori Ju-goslovenima zbog Albanija i pomoi grkim partizanima. Staljinov za-htev da se federacija s Bugarskom odmah sprovede. Sednica CK KPJ od 1 marta. Odluka da se Staljinovi zahtevi odbiju. Tito prima pismo od 27 marta. Plenum CK KPJ 12 i 13 aprila. Tito: Naa revolu-' ija ne jede svoju djecu." Gomulkina akcija. Dimitrov. Rezolucija Informbiroa. Odgovor radnih masa Jugoslavije: Peti kongres. Poetkom januara 1948 godine u Jugoslaviji je naizgled bilo sve mirno. Zima je bila neobino blaga, bilo je puno lepih sunanih dana. U javnosti se najvie govorilo o dve stvari: sveano je bilo puteno u pogon prvo veliko preduzee podignuto u Petogodinjem planu fabrika maina alatijika u Zelezniku kraj Beograda. Druga stvar koja je bila u centru panje jugo-slovenske javnosti bila je polemika sa vladom SAD oko zlata koje je jo 1940 godine bilo odvezeno iz trezora Narodne banke i preneto u SAD, da tamo bude na sigurnijem mestu, sklonjeno ispred Hitlera. Toga zlata bilo je skoro za 50 miliona dolara. Amerika vlada nije pristajala da se posle zavretka rata ovo zlato vrati Jugoslaviji, jer je potraivala, prvo, 42 miliona dolara, a zatim je ovu sumu smanjila na 20 miliona dolara, uglavnom kao ottetu za nacionalizovanu ameriku imovinu u Jugoslaviji. Vrene su razmene nota izmeu jugoslovenske i amerike vlade. Jugoslovenski ambasador u Vaingtonu Sava Kosanovi govorio je na pres-konferenciji: 454 PRILOZI ZA BIOGRAFIJU Mi smo zlato poverili Sjedinjenim Amerikim Dravama da ne bi palo u ruke Hitleru i da ga neprijatelj ne bi koristio protiv saveznika. Zao mi je to moram izneti sledeu konstataciju: da smo dozvolili Hitleru da opljaka to zlato, danas ne bismo morali dokazivati nae pravo na njega, kao to to moramo sada, poto smo ga poverili saveznikoj prijateljskoj dravi... Dva najvea industriska postrojenja koja su izgraena u Jugoslaviji amerikim kapitalom ,,Socony Vacuum" u Slavonskom Brodu i elektrina centrala u Novom Sadu unitena su za vreme rata, i to bombardovanjem anglo-amerikog vazduhoplovstva. Sada se od Jugoslavije trai da u zlatu plati sto posto vrednosti tih postrojenja... Borba" je pisala: Takav stav amerike vlade naa javnost tumai kao direktan pokuaj da se omete izgradnja nove Jugoslavije, iji su napori znaajan doprinos obnovi ele Evrope... Naa javnost osuuje ovu najnoviju nepravdu koju nam ini volstritska diplomatija i odluno zahteva da nam se ve jednom preda imovina koja pripada narodima Jugoslavije i s kojom niko nema prava niti sme da pekulie u nedoputene ucenjivake svrhe." U isti mah njujorki ,,Daily News" traio je da se zlato nikako ne daje sovjetskom satelitu broj jedan Titu, koji je opljakao amerike graane".

Jugoslovenska vlada je- odgovorila da e itavo ovo pitanje izneti pred Ekonomsko-socijalni savet Ujedinjenih nacija. Usred uzbuenja oko ovog pitanja stigao je iz Moskve u Beograd jedan telegram koji je potpisao Staljin. Sovjetski ambasador u Beogradu Anatolije Mihajlovi Lavrentijev, krupna ljudina, s diplomatski bezizraznim licem i sivim ribljim oima, predao je ovaj telegram lino Titu. Staljin je u telegramu poruivao da neko iz jugoslo venskog Politbiroa, po mogustvu ilas, hitno doe u Moskvu, radi diskusije oko raznih tekuih pitanja, a naroito oko Albanije. U Beogradu niko nije ovaj telegram primio sa iznenaenjem. Bilo je dosta otvorenih pitanja koja je trebalo resiti, naprimer pitanje nabavke ratnog materijala iz SSSR-a, zatim pitanja isporuka maina za vojnu industriju i za mornaricu. Jedino je bilo malo neobino to Staljin trai da doe ba i-las u Moskvu. Tek kasnije mogli su se nagaati i razlozi zato je Staljin traio da doe Dilas. U dva maha za vreme ilasovog boravka u Moskvi, 1944 i 1945 godine, Staljin je stekao utisak da je ilas vrlo otvoren ovek, da govori ono to misli. Da li je ovim pozivom Staljin hteo da napravi rascep u Politbirou, ZASTAVA JE SPAENA 455 da privue na svoju stranu ilasa, koga je jo 1946 godine pozivao da s njim provede odmor na Crnome Moru, ali ilas nije otiao jer je smatrao da je to poziv iz kurtoazije, ili je Staljin moda hteo da od ilasa izvue neke izjave o otvorenim pitanjima, pa da to iskrivi i eventualno upotrebi kao argumenat u borbi koju je on pripremao protiv Jugoslavije? ilas je krenuo iz Beograda za Moskvu vozom preko Ru-munije. Sa njim je putovala i jugoslovenska vojna delegacija: naelnik Generaltaba Koa Popovi, naelnik Politike uprave Generaltaba Svetozar VukmanoviTempo, i jo nekoliko drugih vojnih lica. U Bukuretu jugoslo vensku delegaciju saekali su na stanici Gheorghiu Dej, Ana Pauker i Bodnara. Jugoslovenski ambasador u Bukuretu Radonja Golubo-vi1 bio je priredio veeru, na kojoj se razvila diskusija izmeu Vukmanovia i Bodnaraa oko izgradnje armija u Jugoslaviji i Rumuniji. Bodnara je razvijao tezu da je buroazija drala vojsku samo uz pomo podoficirskog kadra, pa da sada u Rumuniji treba uopte ukinuti podoficirski kadar. Vukmanovi je opet zastupao tezu da ne treba ukidati podoficirski kadar, nego raditi s njime, prevaspitati te ljude. I Ana Pauker se umeala u diskusiju, govorei Bodnarau: Vidi kako drug iz Jugoslavije pravilno govori... Tako treba da se radi... Posle se diskusija vodila oko iskustava Crvene armije za Rumuniju i Jugoslaviju. Bodnara je tvrdio da Rumunija mora da prenese sovjetsko iskustvo. Rumuni, prisutni na veeri, tada su intervenisali i govorili da je za Rumuniju dragocenije iskustvo Jugoslavije nego SSSR-a, jer Rumunija tek stvara neto novo kao i Jugoslavija i ima iste probleme. Bodnara je na to vrteo glavom. Jugoslovenska delegacija se oprostila od rumunskih gostiju i oko ponoi napustila Bukuret, pa je preko Jaija nastavila vozom za Moskvu. U Jaiju su Jugosloveni preli u salonska kola, koja je bila poslala ususret sovjetska vlada. Odatle je ve bio ruski, iroki kolosek. Voz je iao vrlo sporo. Nije prelazio brzinu od 50 kilometara na sat. Pruga je ila kroz krajeve razruene tokom rata. Tako je put od Beograda do Moskve trajao skoro pet punih dana i pet noi. U Moskvi je delegacija bila smetena u hotelu Moskva", u najuem centru grada. To je lepo

ureen hotel. Prilikom rasporeda soba ilas je izrazio elju da ne bude sam u sobi, nego da je deli s Koom Popovi-em. To je izazvalo malu pometnju kod uprave hotela, jer je ilas otiao u jednu sobu na etvrtom spratu, a ne u onu koja 1 Radonja Golubovi ve je tada bio zavrbovan u slubu NKVD-a, pa se posle juna 1948 izjasnio za rezoluciju Informbiroa. 456 PRILOZI ZA BIOGRAFIJU mu je bila namenjena. Posle je uprava molila da pree u jednu veliku sobu sa salonom na drugom spratu, to je ilas i uinio. Uskoro su se pojavili i nekakvi elektriari da vre popravke u sobi. Tek to su se jugoslovenski gosti razmestili, nije prolo ni dva-tri sata od njihovog dolaska, ilas je dobio poziv od Staljina da doe kod njega u njegovu kancelariju u Kremlju, ukoliko nije umoran od puta. ilas je odmah poao na sastanak. Doekali su ga Staljin i Molotov. Bez mnogo uvoda, Staljin je odmah poeo da govori o problemu Albanije: Vlada SSSR-a nema nikakvih pretenzija prema Albaniji, Jugoslavija moe da proguta Albaniju kad god hoe! govorio je Staljin, prinosei pritom ruku ustima kao kad se ovek sprema da neto proguta. ilasa je ovo zapanjilo, pa je rekao: Drue Staljine, ne radi se ovde ni o kakvom gutanju, nego o prijateljskim i saveznikim odnosima s Albanijom. Molotov je na to dodao: Pa to je jedno te isto. Staljin je ponovo uzeo re i rekao da smatra da su odnosi izmeu Jugoslavije i Albanije u redu i da treba o tome poslati Titu depeu. Staljin je predloio ilasu da on sastavi tekst depee, pa da se posle takav telegram uputi u Beograd u ime Staljina. Verovatno da je i Staljin smatrao da e na ovaj nain navui ilasa da napie depeu u smislu reci koje je on, Staljin, pre toga izgovorio o Albaniji, pa da mu ovo tada poslui kao argumenat o tobonjim imperijalistikim prohtevima Jugoslavije prema Albaniji. ilas je sutradan poslao ovu depeu Staljinu, ali ona nije nikada poslata u Beograd, jer ilas nije sastavio depeu u onom smislu kako je to Staljin prieljkivao. Na ovom sastanku ilas je obavestio Staljina o dolasku nae vojne delegacije i njenim zahtevima. Staljin se pravio velikodunim i obeavao naveliko sve to god su Jugosloveni traili. Samo bi odmahnuo rukom i rekao: epuha! (Sitnica!) Sve emo vam dati. ilas mu je rekao da Jugoslavija ne trai nikakva tajna oruja od Sovjetskog Saveza. Staljin je odgovorio: Za jednu prijateljsku i savezniku armiju kao to je jugoslo venska nema nikakvih tajni. U ilasovom prisustvu Staljin je pozvao telefonom ministra narodne odbrane marala Bulganjina i rekao da treba odmah da primi jugoslovensku vojnu delegaciju, jer nema ta da se eka, poto svi njeni zahtevi treba da budu usvojeni. ZASTAVA JE SPAENA 45?

Poto su ovi razgovori bili zavreni, Staljin je pozvao ilasa na veeru u svoju vilu. Osim Staljina i Molotova veeri su prisustvovali jo Zdanov, Voznesenski i Berija. Voznesenski je itavo vee utao. To je ovek tipine ruske fizionomije. Berija je bio govorljiviji. To je dosta punaak ovek, mesnatog lica, plavih, ledenih oiju, koje su stalno na oprezi. Sutradan u pet asova posle podne ilas je sa delegacijom bio kod Bulganjina. Bili su prisutni Vasiljevski, Antonov i drugi rukovodioci Sovjetske armije. Prvo su izneti jugoslovenski zahtevi. I Bulganjin se ponaao blagonaklono kao Staljin: Cepuha, sve ete dobiti! Bulganjin je odmah rekao da se stvore zajednike komisije strunjaka pa da rade preko nedelje, da bi u ponedeljak donele prve rezultate. U jugoslovenskoj delegaciji vladalo je vedro raspoloenje. Mislilo se da e itav posao biti obavljen za tri-etiri dana. Doao je ponedeljak, pa utorak, sreda, etvrtak, petak, subota i nikakvih rezultata. Niko Jugoslovene ne zove. Vukmanovi je intervenisao kod Bulganjina. On je odgovorio kratko: Nastale su komplikacije! Nastavilo se sa ekanjem. Naa delegacija odlazila je skoro svako vee u Boljoj teatr, obilazila muzeje i slino. Svetozar Vukmanovi bio je u muzeju Crvene armije. Oficir NKVD-a koji ga je pratio traio je na kraju da napie svoje utiske o muzeju. Vukmanovi je napisao da mu se muzej ne dopada, jer ima vrlo malo stvari iz revolucije i graanskog rata. Oficir NKVD-a odmah je ovo prihvatio, pa je sam skrenuo panju Vukmanoviu: Pogledajte, ima jo nedostataka. Naprimer, ne vidi se dovoljno uloga Lenjina 1918 godine! U hotelu, pri povratku sa etnje po Moskvi, Jugosloveni su izmeu sebe govorili i o svojim drugim utiscima iz Moskve, ne krijui svoje primedbe na razne stvari. Poto odgovor nikako nije dolazio, to su ilas, Koa Popo-vi i Vukmanovi izrazili elju da obiu Lenjingrad. Tamo su bili vrlo toplo doekani, dobili su na raspoloenje vilu, primio ih je sekretar Oblasnog komiteta Popkov. U Lenjingradu nekako se osea drukija atmosfera nego u Moskvi. To je grad u kome ie zapoela Oktobarska revolucija i koji se herojski drao u ratu, govorili su Jugosloveni svome pratiocu Ljesakovu, koji je radio u Agitpropu CK SKP(b) i bio pridodat ilasu. Vojnu delegaciju pratio je stalno major NKVD-a. Kada je general Vukmanovi posetio komesara Lenjingradskog fronta, jednog general-pukovnika, ovaj major iz NKVD-a bio je prisutan. U SSSR-u je vaio propis da ak i jedan komesar fronta 458 PRILOZI ZA BIOGRAFIJU ne sme razgovarati sa strancima a da tu ne prisustvuje neko iz NKVD-a. U Lenjingradu su Jugosloveni boravili nekoliko dana, razgledali znamenitosti iz Oktobarske revolucije, znaajna mesta iz herojske odbrane Lenjingrada u prolom ratu, pa se vratili natrag u Moskvu. Odgovora iz Kremlja jo nikako nije bilo. Ba tih dana poelo se razgovarati i o nekim ekonomskim pitanjima. ilas, Vladimir Popovi i Bogdan Crnobrnja poli su kod Mikojana. Tom prilikom ilas je govorio o potrebi proirenja postojeeg trgovinskog sporazuma, o ugovoru o prodaji sovjetskih filmova Jugoslaviji, o isporuci eleznikih vagona iz Maarske,

Rumunije i Austrije, koje je Crvena armija odvezla kao ratni plen. Bogdan Crnobrnja ovako opisuje taj sastanak: Uli smo u kabinet Mikojana, koji je tada bio ministar spoljne trgovine. On nas je doekao hladno i namrgoeno. ilas je poeo na njemu svojstven nain otvoreno i prijateljski iznositi pojedine stvari. Mikojan, smrknut, utio je i gledao preda se, u sto. Za trgovinske pregovore odgovorio je ilasu da se u principu slae. Tada je ilas poeo da govori o vagonima, koje su sovjetske trupe zaplijenile od Nijemaca, a meu kojima je bilo i naih vagona. ilas je rekao da ti pregovori dugo traju i da su nam data razna obeanja, ali od vagona i lokomotiva jo nita nismo primili. Poslije toga Dilas je upitao, da li se moe smatrati definitivnom izjava njihovog ministra eljeznica da e nam vagoni i lokomotive biti besplatno dati. Kada je Mikojan ovo uo, malo se trgnuo, pogledao ilasa i hladno i suho mu odgovorio: Ja nje zanimaj us podarkami (Ja se ne bavim poklonima). Osjetivi ovaj ton, ilas je odmah odgovorio: Mi i ne insistiramo da nam se vagoni daju besplatno i spremni smo da damo neku ottetu za njih, ali svakako elimo da se ta stvar rijei. Na ovo je Mikojan odgovorio da je to druga stvar i da se o tom moe razgovarati. ilas je dalje naglasio da je ugovor o prodaji sovjetskih filmova Jugoslaviji za nas vrlo teak, ali Mikojan je energino odbio da se izvri revizija ugovora motiviui da ne eli da pravi presedane koje bi mogle da iskoriste druge istone zemlje. Razgovor je bio kratak. Na mene je naroito ostavio utisak odgovor Mikojana da se ne bavi poklonima." Navrio se skoro mesec dana otkako je jugoslovenska delegacija boravila u Moskvi, a rezultata jo nije nikako bilo. Razlozi su se ve mogli nazirati. U meuvremenu je u Beogradu bila izvrena ratifikacija ugovora o prijateljstvu, saradnji i uzaZASTAVA JE SPAENA 459 jamnoj pomoi Jugoslavije s Bugarskom, Maarskom, i Ru-munijom. Tom prilikom Edvard Kardelj odrao je na sednici Prezidi]uma Narodne skuptine opiran ekspoze u kome je sumirao rezultate poseta marala Tita susednim zemljama. To je bilo sipanje novog ulja na Staljinovu vatru. Nekako u to vreme Dimitrov je krenuo u slubenu posetu Rumuniji. Tom prilikom, u intervjuu sa novinarima, on je dao jednu izjavu o balkanskoj federaciji. Pitanje je glasilo: Govori se o bliskom stvaranju balkanske federacije. Re je o jednoj federaciji balkanskih naroda i federaciji celih oblasti istone i jugoistone Evrope, koja e obuhvatiti i Maarsku, e-hoslovaku i Poljsku. U sluaju stvaranja takve organizacije, da li e moi i druge zemlje iz ovih oblasti da uu u nju?" A Dimitrov je na ovo odgovorio: Pitanje federacije ili konfederacije za nas je jedno preuranjeno pitanje. To ne stoji sada na dnevnom redu i zato ovo pitanje nije bilo predmet diskusije na naoj konferenciji. Kada pitanje sazri, a ono e bezuslovno sazreti, tada nai narodi, narodi narodne demokratije Rumunije, Bugarske, Jugoslavije, Albanije, ehoslovake, Poljske, Maarske i Grke upamtite i Grke! reie ga. Oni su ti koji e resiti ta e biti: federacija ili konfederacija, i kada i kako e ona biti oformljena. Ja mogu rei da to to sada vre nai narodi u velikoj meri olakava

reavanje ovog pitanja u budunosti. Isto tako mogu da podvuem, kada se pristupi stvaranju takve federacije ili konfederacije, nai narodi nee pitati imperijaliste i nee voditi rauna o njihovom oponiranju, nego e sami resiti pitanje, polazei od svojih sopstvenih interesa u vezi sa interesima drugih naroda i nune za njih meunarodne saradnje." U Kremlju su estoko reagovali na ovu izjavu Dimitrova, iako ju je Pravda" objavila. Praviti balkansku federaciju, a bez Sovjetskog Saveza! Tada se Staljin odluio da otvoreno napadne Dimitrova preko Pravde". Tako je na dan 29 januara 1948 Pravda" objavila sledee saoptenje: Mnogi itaoci iz SSSR-a obratili su se redakciji Pravde" pitanjima iji se smisao svodi na sledee: znai li objavljivanje izjave Dimitrova u Pravdi" da se redakcija Pravde" solidarie sa stavom Dimitrova po pitanju celishodnosti organizovanja federacije balkanskih i podunavskih zemalja, ukljuujui tu i Poljsku, Cehoslovaku i Grku i o neophodnosti stvaranja carinske unije meu njima. 460 PRILOZI ZA BIOGRAFIJU ZASTAVA JE SPAENA 461 U vezi s tim redakcija Pravde" smatra neophodnim da da sledee objanjenje: Prvo, ,,Pravda" nije mogla a da na svojim stranicama ne objavi izjavu druga Dimitrova, koja je publikovana u tampi drugih zemalja, pri emu je razumljivo da Pravda" nije mogla da unese nikakve izmene u tu izjavu. Drugo, to ipak ne znai da se redakcija Pravde" solidarie sa drugom Dimitrovom po pitanju federacije i carinske unije gore pomenutih zemalja. Naprotiv, redakcija Pravde" smatra da tim zemljama nije potrebna problematina i izmiljena federacija ili konfederacija, niti carinska unija, ve uvrenje i odbrana svoje nezavisnosti i suvereniteta putem mobilizacije i organizacije unutranjih narodnodemokratskih snaga, kako je to pravilno reeno o tome u poznatoj deklaraciji devet komunistikih partija." Posle ove izjave Dimitrova i demara preko Pravde", iz Moskve su odmah upuene u Sofiju i Beograd depee da nove delegacije dou na savetovanje. ilas nita nije znao o ovom telegramu iz Moskve, nego ga je Tito iz Beograda obavestio da e doi Kardelj i Vladimir Bakari. Iz Bugarske krenula je delegacija u najjaem sastavu, s Dimitrovom na elu. Osim njega poli su Vasil Kolarov i Trajo Kostov. Kada je Titu bio predavan poziv za slanje nae nove delegacije u Moskvu, nije naznaeno ko se poziva, ali su Rusi oekivali da e doi sam Tito. Da je to bila njihova elja, najbolje se videlo, kada je Lavrentijev ponovo doao kod druga Tita i obavestio ga da e u bugarskoj delegaciji biti Dimitrov. Time je hteo da stavi do znanja da se oekuje da e doi i Tito. CK KPJ, meutim, smatrao je da je dovoljno da tamo budu Kardelj, ilas i Bakari. Dok su se Kardelj i Bakari pripremali za put u Moskvu, albanska vlada je zatraila od jugoslovenske vlade da poalje dve jugoslovenske divizije u junu Albaniju, jer se Enver Hoda plaio da e Grci okupirati neke delove albanske teritorije u Epiru, za koje su tvrdili da pripadaju njima. Jugoslovenska vlada razmotrila je albanski zahtev. U principu ona je bila za to da se ova pomo ukae, ali datum odlaska divizija nije bio utvren. Jo ranije albanska vlada bila je traila da joj Jugoslavija uputi jedan puk lovake avijacije. Albanski zahtev bio je usvojen i taj jugoslovenski puk ve se bio nalazio u Albaniji.

U Moskvi se nije gledalo sa simpatijama na ove korake jugoslovenske i albanske vlade. Molotov je uputio jedan otar telegram u Beograd u kome je rekao da se sovjetska vlada ne slae sa sporazumom izmeu dve vlade. On je ak pretio da e sovjetska vlada ovu svoju opomenu objaviti, ukoliko jugoslovenska i albanska vlada ne povuku svoj sporazum. Kardelj i Bakari stigli su u Moskvu u nedelju 8 februara, a sve do utornika, 10 februara, niko ih nije obavetavao ni o emu. Jedino je jedan inovnik iz aparata CK SKP(b) Ljesakov, koji se nalazio u pratnji Jugoslovena, rekao da su doli Bugari, i to glavni", pravei pritom aluziju na to to Tito nije doao na elu jugoslovenske delegacije. U utorak Jugosloveni su bili obaveteni da treba da budu u 9 sati uvee u Staljinovoj kancelariji u Kremlju. Kardelj, ilas i Bakari stigli su tano u & asova. Nalazili su se u ekaonici ispred Staljinove kancelarije. Tu su ekali deset-petnaest minuta, jer Bugari nisu dolazili. Oko devet i petnaest otpoeo je sastanak. Staljin se nalazio na elu stola, a desno od njega sedeli su Molotov, Maljenkov, danov, Suslov i Zorin. S leve strane od Staljina sedeli su Dimitrov, Kolarov, Kostov, a zatim Jugosloveni: Kardelj, ilas, Bakari. Prema pismenom izvetaju koji je ilas podneo CK KPJ i dopunama koje je uinio Edvard Kardelj, ovaj istoriski sastanak odvijao se na sledei nain: Sastanak je otvorio Molotov, koji je odmah u uvodu rekao da postoje ozbiljna razmimoilazenja izmeu Sovjetskog Saveza, s jedne strane, i Jugoslavije i Bugarske s druge strane, pa da je to nedopustivo i s partiske i s dravne take gledita". Posle ovih Molotovljevih reci bilo je jasno o emu se radi. Staljin je bio namrgoen i neprestano arao u svojoj belenici. Molotov je nastavio da nabraja uzroke toga razmimoilazenja. Prvo je naveo sklapanje jugoslovensko-bugarskog ugovora o savezu, zatim, kao drugu stvar, izjavu Dimitrova o federaciji istonoevropskih zemalja i balkanskih drava, ukljuivi tu i Grku, i tree, Albaniju. On je izneo da je sovjetska vlada bila poruila jugoslovenskoj i bugarskoj vladi da ne sklapaju ugovor dok ne isteknu ogranienja po mirovnom ugovoru". Meutim, kako je rekao Molotov, ove dve vlade su sklopile ugovor, a sovjetska vlada je o tome saznala iz novina". Govorei o drugom razlogu nesporazuma, Molotov je izneo u detalje sluaj sa izjavom Dimitrova o federaciji i carinskoj uniji, zadravajui se naroito na delu izjave o carinskoj uniji izmeu Bugarske i Rumunije. Staljin je ovde prekinuo Molotova, pa je rekao: Vidimo da se drug Dimitrov suvie zanosi na pres-kon-ferencijama, ne pazi ta govori. A sve to god on kae, sve to god kae Tito, u inostranstvu se misli da je to reeno sa naim znanjem. Eto, naprimer, bili su tu Poljaci kod nas. Pitam ih: ta mislite o izjavi Dimitrova, a oni vele: Pametna stvar". A ja im kaem da to nije pametna stvar. Onda oni odgovore da i oni 462 PRILOZI ZA BIOGRAFIJU misle da to nije pametna stvar kada je takvo miljenje sovjetske vlade. Oni su mislili da je Dimitrov dao izjavu sa znanjem i po nalogu sovjetske vlade, pa su zato tu izjavu odobravali. Drug Dimitrov je pokuao da ovu izjavu naknadno ispravi, preko nekog saoptenja bugarske telegrafske agencije. I ovom ispravkom nita nije ispravio. On tvrdi ak kako je Austrougarska omela carinsku uniju

izmeu Bugarske i Srbije. Iz toga svako moe da izvue zakljuak: To znai ranije su Nemci ometali, a sada Rusi." Jo je Staljin dodao nekoliko svojih komentara u gornjem smislu, pa je onda Molotov dovrio svoje izlaganje. Potom je uzeo re Dimitrov. Njegov govor stalno je bio prekidan Sta-lj ino vini upadicama. Dimitrov je otpoeo sa izlaganjem da Jugoslavija i Bugarska na Bledu nisu objavile tekst ugovora, nego samo saoptenje da je postignut sporazum izmeu dve zemlje o tome da treba da se ugovor napravi. Dimitrov je, dalje, govorio kako je Bugarska u takvim ekonomskim tekoama da bez saradnje s drugim dravama ne moe da se razvija. On je, dalje, primio Staljinovu kritiku svoje izjave, pa je rekao: Tano je da sam se zaneo na konferenciji za tampu... U tome ga je Staljin prekinuo: Hteli ste da zablistate nekakvim novim recima. To je skroz pogreno, jer je takva federacija neostvarljiva... Dimitrov se branio: Nema razlike u sutini izmeu spoljne politike Bugarske i Sovjetskog Saveza. Staljin ljutito: Ima krupnih razlika. To ne treba kriti. Uvek je lenjin-ska praksa uila da je potrebno uoiti greke i to pre likvidirati ih. Dimitrov: Tano je, mi smo pogreili. Ali, uimo se i na tim grekama u spolj noj politici. Staljin: Vi ste stari politiki radnik i bavite se politikom vie od etrdeset godina, pa sada hoete greke da ispravljate. Ne radi se o grekama kod vas, nego o drukijem shvatanju nego to je nae. Posle je Staljin ovu primedbu ponovio jo nekoliko puta, samo otrijim izrazima, pa je na kraju rekao da on nema nita protiv toga da doe do federacije izmeu Jugoslavije i Bugarske, ali nikako do federacije i carinske unije izmeu Rumunije i Bugarske. Oigledno da je Staljin smatrao da u bugarskoj vladi ima veliki broj svojih ljudi koji su proveli u SSSR-u po deset-petnaest godina, pa je mislio da e preko federacije izmeu Jugoslavije i Bugarske lake potiniti JugoslaZASTAVA JE SPAENA 463 viju kao najjai faktor u ovom delu Evrope. Georgi Dimitrov ve je bio bolestan, oronuo, nije imao vie one upornosti kao ranije. A sada se Staljin trudio da njegov autoritet to vie poljulja i javno preko Pravde", a takoe i na ovom sastanku. Sto se tie carinske unije i federacije izmeu Bugarske i Ru-munije, Staljin je bio protiv, jer je sa Rumunijom imao posebne planove. Javio se za re Bugarin Kolarov. On je objanjavao kako su Rumuni takoe za carinsku uniju sa Bugarskom. Ja ne vidim ta je drug Dimitrov pogreio, jer smo mi poslali projekat ugovora sovjetskoj vladi i ona nam nije dala nikakvu primedbu oko formulacije o carinskoj uniji, nego samo oko definicije napadaa. Na ove reci Kolarova Staljin se okrenuo Molotovu: Je li tano da su nam poslali projekat ugovora? Molotov: Pa, jesu... Staljin ljutito: Pa i mi gluposti pravimo... Dimitrov je ovo iskoristio pa je rekao: To je i razlog moje izjave, jer je projekat bio slat u Moskvu.

Staljin se opet okomio na Dimitrova: Zatrali ste se kao komsomolac... Sve to god se radi iznosite kao baba na ulicu... Hteli ste da zadivite svet, kao da ste jo uvek sekretar Kominterne... Bugarska i Jugoslavija ne javljaju nita ta rade, nego mi sve to moramo da doznajemo na ulici, pa smo tako stavljeni pred svren in... Doao je red na Kostova da on govori. On je otpoeo sa izlaganjem ekonomskog poloaja Bugarske. Tek je rekao nekoliko reci: Teko je biti mala i nerazvijena zemlja... Ja bih hteo ovde da postavim neka ekonomska pitanja...", ali tu ga je prekinuo Staljin: Za to to vi govorite postoje odreena ministarstva, a ovde smo sazvali sastanak da bismo prodiskutovali o razmi-moilaenjima u spoljnoj politici izmeu SSSR-a, s jedne strane, i Bugarske i Jugoslavije, s druge strane. Kostov je zautao. Re je uzeo Kardelj. On je prvo izjavio da je projekat jugoslo-venskobugarskog ugovora bio poslat sovjetskoj vladi. To je bilo uinjeno pre potpisivanja ugovora. Sovjetska vlada stavila je samo jednu primedbu da rok ugovora treba da bude 20 godina, a ne za veita vremena", kako je bilo predvieno u prvom projektu. Staljin je opet pogledao ljutito Molotova, koji je potvrdio Kardeljeve reci. Kardelj je dalje rekao da osim te sovjetske pri464 PRILOZI ZA BIOGRAFIJU medbe na ovaj ugovor ne vidi da postoje bilo kakva razmimoi-laenja u politici izmeu Jugoslavije i SSSR-a. Staljin ovde prekide Kardelja: Postoje razmimoilaenja, i to duboka. ta ete rei za Albaniju? Kardelj je zatim izneo jugoslovensko gledite na odnose sa Albanijom. U tom trenutku Jugosloveni jo nisu bili svesni injenice da Staljin namerno upotrebljava jugoslovensko-alban-ske odnose kao sredstvo za pritisak na Jugoslaviju. Tek kasnije postalo je jasno da je Staljin s unapred pripremljenim planom iskoristio Envera Hodu, svoga glavnog agenta u albanskoj vladi, da preko njega podmetne zahtev albanske vlade da se u Albaniju upute jugoslovenske trupe. Staljin je ponovo prekinuo Kardelja: Ostaje injenica da se vi niste s nama konsultovali o slanju dve jugoslovenske divizije u Albaniju. Kardelj je odgovorio da je to tano da nije bilo konsulto-vanja izmeu jugoslovenske i sovjetske vlade oko slanja ovih divizija u Albaniju. Dodao je da definitivni sporazum o slanju ovih divizija nije bio jo zakljuen, da jugoslovenska vlada nije bila jo odredila datum slanja tih trupa, iako je ona u principu voljna da prihvati zahtev albanske vlade, da taj korak jugoslovenske vlade ne znai nikakvo ugroavanje mira, da je to uinjeno samo u odbranu nezavisnosti Albanije od pretnji spolja, da je jo ranije albanska vlada molila da se poalje u Albaniju jedan puk jugoslovenske avijacije, to je i uinjeno, pa nije bilo nikakvih meunarodnih komplikacija. Kardelj je ponovo podvukao da se on ne sea ni jednog drugog slinog pitanja iz oblasti spoljne politike po kome se jugoslovenska vlada nije konsultovala sa sovjetskom vladom. Staljin je opet ljutito upao Kardelj u u re: Nije tano. Vi se uopte ne konsultujete.

Kardelj ustvari nije mogao dalje ni da govori zbog stalnih Staljinovih upadica. Staljin vie i nije diskutovao, nego je davao direktive. Posle je uzeo re Molotov. Proitao je iz jugoslovensko-bugarskog ugovora pasus da e Jugoslavija i Bugarska raditi u duhu Ujedinjenih nacija i podravati svaku inicijativu koja bi bila upravljena na odranje mira i protiv svih arita agresije". Dimitrov je tada rekao da je smisao ugovora takav da se borba protiv arita agresije vee za akciju Ujedinjenih nacija, na to Staljin upada: To je preventivni rat, to je najobiniji komsomolski ispad. To je obina dreava fraza, koja samo daje materijal neprijatelju... ZASTAVA JE SPAENA 465 Molotov se zatim osvre na bugarsko-rumunsko saoptenje 0 usklaivanju privrednih planova i kae da to ustvari znai spajanje Bugarske i Rumunije. Staljin tu upada i kae da su carinske unije uopte nerealnost. Kardelj na to dodaje da se neke carinske unije u praksi ne pokazuju ravim. Staljin je pitao Kardelja da navede koji primer, a Kardelj je pomenuo Beneluks. Staljin, prezrivo: Pa to nije nita! Kardelj: Pa tu je Belgija, tu je Luksemburg... Staljin: I niko vie... Kardelj: , Tu je i Holandija... Staljin: Nije... Kardelj: Jeste, pa zato se i zove Beneluks, to jest Belgija, Neder-land (Holandija) i Luksemburg. Staljin ljutito: Nije, kad kaem. Kardelj je video da vie nema smisla diskutovati, jer Staljin negira i takva fakta kao to je postojanje Beneluksa. Staljin je nastavio da govori Dimitrovu da je usklaivanje privrednih planova Bugarske i Rumunije besmislica, jer bi ujnesto saradnje dolo do kavge izmeu Bugarske i Rumunije. Ovde je Staljin izneo prvi put otvoreno svoj plan za federaciju izmeu pojedinih istonoevropskih zemalja. Rekao je da treba stvoriti tri federacije: jednu izmeu Poljske i ehoslovake, drugu izmeu Rumunije i Maarske, treu izmeu Bugarske 1 Jugoslavije. Okreui se ka Dimitrovu rekao je: Bugarska i Jugoslavija mogu ve sutra da je stvore, jer je Bugarska suverena drava. Kardelj je odgovorio da smo i mi za federaciju, da smo hteli da je stvorimo jo 1944 godine kad ni jedna ni druga drava nisu bile jo definitivno oformljene, pa da se to oformi javan je izvri na istoj osnovi. To je tada bilo onemogueno zbog spoljnog pritiska. Jugoslavija i Bugarska su se oformile kao drave, pa se sada ne sme uriti s federacijom, imajui u vidu meunarodne i unutranje momente. Na Bledu se raspravljalo o tome pitanju i odlueno je da do federacije doe postepeno. Meutim, Staljin je jo jednom upao: 30 -466 PRILOZI ZA BIOGRAFIJU

Ne, nego odmah ima da se proglasi federacija. Ukoliko pre, utoliko bolje. To je sazrelo. Prvo treba da se ujedine Bugarska i Jugoslavija, a zatim da im se pripoji Albanija. Staljin je ovde ak poeo i da govori o tome kako bi se nova drava trebalo da zove. Tada je uzeo re Kardelj, ponovo izneo jugoslovensko gledite, pa zatim govorio o odnosima sa Albanijom, naglaujui da u sutini nema nikakve razlike izmeu jugoslo venskih i sovjetskih shvatanja u spoljnoj politici. Staljin je ovde opet ponovio ono to je ve rekao Di-mitrovu: Netano je da razmimoilaenja izmeu nas ne postoje. I mi, Lenjinovi uenici, mnogo smo se puta razmimoilazili sa samim Lenjinom, ak se posvaali po nekoj stvari, ali posle smo sve prodiskutovali, utvrdili stavove i ili dalje... Eto, naprimer, mi se ne slaemo s vama da treba pomagati grke partizane. Tu mislimo da smo mi u pravu, a ne vi, Jugosloveni... Istina, i mi moemo da greimo... Eto, posle rata zvali smo mi neke kineske drugove ovde u Moskvu i rekli im da smatramo da nema uslova za razvitak ustanka u Kini i da treba da kineski drugovi trae modus vivendi sa an Kaj ekom i da raspuste svoju armiju. Kineski drugovi ovde, pred nama, na recima su se sloili sa sovjetskim drugovima, a kad su otili u Kinu, oni su uinili neto drugo. Oni su okupili svoje snage, organizovali vojsku i sada tuku an Kaj Seka. Eto, na primeru Kine mi smo pogreili. Pokazalo se da su drugovi Kinezi u pravu, a ne sovjetski drugovi, ali to nije sluaj kod vas na Balkanu, to nije sluaj s grkim partizanima... Tada je Staljin uputio jedno direktno pitanje Kardelju: Da li ste vi sigurni da e grki partizani pobediti? Kardelj je odgovorio: Oni imaju izgleda na pobedu, ukoliko se strana intervencija ne povea i ako ne naprave krupne politike i strate-giske greke. Kad je ova tema bila do kraja iscrpena, Dimitrov je ponovo pokrenuo neka ekonomska pitanja izmeu SSSR-a i Bugarske. Staljin mu je kratko odgovorio: O tome emo razgovarati sa zajednikom jugoslo vensko-bugarskom vladom... Meutim Trajo Kostov je opet pokrenuo diskusiju o ekonomskim pitanjima. Izneo je da je vlada SSSR-a sklopila po Bugarsku vrlo nepovoljan ugovor o tehnikoj pomoi. Staljin je odgovorio Kostovu da napravi zapisoku", za-beleku, pa e Molotov da vidi ta je s time. Diskusija se dalje razvijala oko odnosa balkanskih zemalja sa Italijom. Postavilo se pitanje kakav odgovor dati na zahtev ZASTAVA JE SPAENA 467 italijanske vlade da je SSSR i Jugoslavija podre u njenom zahtevu da dobije upravu nad svojim bivim kolonijama u Africi. Staljin je govorio da treba podrati zahtev italijanske vlade, pa je ak pitao Molotova je li u tom smislu ve odgovor poslat. Posle je Staljin objanjavao zato to treba uiniti: Nekada su carevi, kad nisu mogli da se pogode oko po-dele plena, davali spornu teritoriju najslabijem feudalcu, da bi je u zgodnom momentu lake oteli od njega. Feudalac je obino bio stranac, pa su ga carevi utoliko lake svrgavali kada bi im dosadio... Pritom se Staljin prvi put nasrne jao ove veeri.

Razgovor je konano bio zavren oko ponoi. Njegova je osnovna karakteristika neobino otar Staljinov ton. Osnovno prekoravanje ilo je na raun Bugara, mada je pritom Staljin otvoreno ciljao na Jugoslovene. Ovoga puta Staljin nije zvao niti Jugoslovene niti Bugare na veeru u svoju vilu, kao to je bio obiaj pri ranijim sastancima. Kada su se Kardelj, ilas i Bakari vratili sa sastanka kod Staljina u zgradu jugoslovenske ambasade, oni su poeli da di-skutuju o sastanku. Njihova je jednoduna ocena bila da Staljin trai hitnu federaciju izmeu Jugoslavije i Bugarske da bi razbio unutranje jedinstvo Jugoslavije i da zbog toga ne treba uriti s ovom federacijom. Sutradan su se sastali Dimitrov, Kardelj i ilas. Dimitrov kao da je nazirao Staljinove namere, pa je u jednom trenutku rekao: Ne radi se ovde o kritici mojih izjava, nego o neem drugom. Dimitrov je dalje govorio: Nama i vama daleko e biti lake da se podignemo, jer polazimo od mnogo vieg nivoa proizvodnih snaga, od veeg kulturnog stepena stanovnitva nego to je to bio sluaj u SSSR-u. Na sastanku od 10 februara Staljin je, poto je nekoliko puta ponovio kako se Jugosloveni ne konsultuju sa sovjetskom vladom po spoljnopolitikim pitanjima, odjednom rekao da se to ne srne vie ponavljati, pa je saoptio jugoslovenskoj delegaciji da mora da potpie ugovor o konsultovanju po spoljnopolitikim pitanjima sa vladom SSSR-a. U noi izmeu 11 i 12 februara, iza ponoi, Kardelj je dobio hitan poziv da se javi Molotovu. Kad je Kardelj tamo doao, Molotov je izneo pred njega dva par eta hartije na kojima je ve bio gotov tekst ugovora o uzajamnom konsultovanju o spoljnopolitikim pitanjima izmeu vlade SSSR i vlade Jugoslavije. O tome Kardelj kae: 468 PRILOZI ZA BIOGRAFIJU Gledao sam ta dva pareta hartije u plavim koricama i sluao glas Molotova: Potpiite to", a u meni je sve vie raslo ogorenje to se sve to mora raditi u takvoj formi, iako, naravno, jugoslovenska vlada nije bila protiv uzajamnog konsultovanja. Zato potpisivati takvu izjavu, kad ni dotle nita drugo nismo radili do ono to se u njoj govori... Sve me je to poniavalo, bio sam ogoren, zbunjen... Potsealo me sve to na diktat malim zemljama od strane jakih i silnih... Mislio sam ta da radim, da li da potpiem ili ne, pa sam se odluio da ipak potpiem, da dalje ne komplikujem stvari... U zbunjenosti uzeo sam pero i potpisao se na pogrenom mestu, onde gde je trebalo da se potpie Molotov... Tako smo morali itavu stvar da ponovimo sutra u podne, dok se sve to prepisalo... Ovaj sastanak u Kremlju faktiki je znaio poetak Sta-ljinovog otvorenog pritiska na Jugoslaviju. On je stavio u pokret itav svoj aparat, i to u svim zemljama. Prva akcija osetila se u Rumuniji. Tu je odjednom bilo izdato nareenje da se poskidaju sve Titove slike. Sovjetska crna propaganda plasirala je vest o tome u zapadnu tampu. Tako je pariki Figaro" od 12 februara pisao: Prema vestima koje stiu iz Bukureta, Komunistika partija Rumunije naredila je da se portreti marala Tita uklone iz svih izloga gde je ef jugoslovenske vlade figurirao u drutvu marala Staljina, Dimitrova i Groze. U Bukuretu se ire naj razlici ti j i glasovi o maralu Titu, iji poloaj ne izgleda sada tako siguran kao to se uopte veruje. On kao da je izgubio poverenje Moskve. Ovi glasovi se zasad ne mogu proveriti, ali zasluuju da budu zabe-leeni."

U Tirani sovjetski otpravnik poslova Gagarinov na prijemu u ast godinjice Crvene armije, posle zdravice jugoslo-venskog poslanika bratstvu ruske, albanske i jugoslovenske armije, predloio je zdravicu za Tita pod uslovom: ukoliko njegovo delo jaa demokratski front u svetu". Josip Dera, tadanji na poslanik u Tirani, reagovao je na ovu provokaciju i odmah obavestio nau vladu o ispadu Gaga-rinova1. Meutim, Staljin se nije zadovoljio samo ovim opomenama, skidanjem slika, zdravicom u Tirani, nego je stavio do znanja 1 U jednom pismu Josip era ovako mi je opisao taj incident: Bilo je to na ruskom prijemu, u ruskoj ambasadi, mislim 23 februara 1948 uvee, na dan Crvene armije. Sjedjeli smo, po tadanjem obiaju, odvojeni u manjoj sobi: Enver Hoda, Koi Dzodze, Baluku naelnik albanskog Generaltaba i moda jo neki Albanac, zatim Gagarinov i pukovnik Sokolov, vojni atae, od naih Zlati i ja. Nisam siguran da li je bio i bugarski poslanik Stankulov. Gagarinov je ZASTAVA JE SPAENA 469 Jugoslovenima da e preduzeti i ozbiljnije korake da ih natera na pokornost. Jugoslavija je u to vreme u svojoj spoljnoj trgovini bila orijentisana ogromnim delom na istone zemlje, u prvom redu na Sovjetski Savez. Preko 50% izvoza ilo je u te zemlje, a naroito je Jugoslavija zavisila od SSSR-a u nekim bitnim sirovinama, kao naprimer u nafti, pamuku i tome slinom. Ba u to vreme s nae strane izraena je elja da se proiri postojei trgovinski sporazum i da se produi za itavu 1948 godinu, jer je postojei sporazum vaio svega do aprila 1948 godine. Mikojan je ranije u razgovoru s ilasom pristao na te pregovore. Kada je pomonik ministra spoljne trgovine Bogdan Crnobrnja zapitao sovjetskog zamenika ministra spoljne trgovine Krutikova da li naa trgovinska delegacija moe da doe u Moskvu, jer se ve vie od dva meseca eka na poetak pregovora, Krutikov je odgovorio da Jugoslavija ne treba da alje trgovinsku delegaciju u Moskvu. To je znailo praktino obustavu trgovinskih veza izmeu Jugoslavije i SSSR-a, to je znailo da Jugoslavija vie nee imati nafte i pamuka. To je znailo estok ekonomski pritisak. Prosto se ovek pitao da li je mogue da jedna socijalistika zemlja primenjuje takva sredstva protiv druge socijalistike zemlje, i to jedna velika zemlja prema drugoj maloj. Neposredno iza toga, Tito je sazvao za 1 mart sednicu Centralnog komiteta Komunistike partije Jugoslavije. Sednica je otpoela pre podne u Titovom stanu u Rumunskoj ulici broj 15. Meu prisutnim nalazio se i Sreten Zujovi. Njegovo ponaanje u poslednje vreme bilo je vrlo udno. Otuio se od osta- lih lanova CK. Odravao je s njima samo sluben kontakt na ovisok ovjek, iljatog nosa, neruski tip, ut, mrav, ima neto od jezuite. Bistre oi, zlobne. Nervozan i drzak po izgledu. Atmosfera uobiajena na tadanjim prijemima: buna pomalo, namjeteno intimna, na stolu pia i jela uz stalno nuenje. Nalazili smo se u fazi zdravica: i ja sam odrao jednu bratstvu ruske, albanske i nae armije i njihovih komandanata. Odmah potom digao je au Gagarinov, predlaui vrlo razgovjetno: zdravicu ,,u ast marala Tita, ukoliko njegovo djelo jaa demokratski front u svijetu". Zavladala je neugodna stanka. Ni ja ni iko drugi vjerojatno u taj as nije dovoljno ocijenio rijei koje su pale, ali su one ipak bile reene. Ja sam se prilino

uzbudio, digao au i gledajui u Gagarinova rekao da predlaem da se pije kao uvijek dosad bez rezerve". Svi su ispili svoje ae, na tu stvar se niko nije vraao, ali ranijeg raspoloenja je nestalo. Idui kui poslije toga, u istim kolima sa Zlatiem, poto me stvar kopkala, odmah sam ga upitao: u li ti, Savo, to ono ree Gagarinov?" On se izvlaio kao da nije uo potpuno jasno, ne tvrdei nita odreeno. Ipak smo se sloili da bi to bio odraz gluposti ili pokvarenosti Gagarinova lino, mnogo vie nego odraz jedne politike prema Jugoslaviji, kao to se kasnije pokazalo." AS ca <u X 1 I rt gus i <N TI W Jd 2 05 o C5 o s c o rt th K o b _w o - rt 3 M1 n C __, M -M qj o3 C >to H "O <u rt *j o Ji ^^^^ rtS T3 o o rt ^ g .2 ?, -C ^3 o w t> o W o .S r-> rt <L> m O Sp M 472 PRILOZI ZA BIOGRAFIJU Zatim je ilas govorio o poverljivom razgovoru koji su on, Kardelj i Bakari imali s Dimitrovom posle sastanka sa Staljinom. Javio se za re Aleksandar Rankovi. I on je bio za to da se federacija s Bugarima ne pravi odmah: Bugarski CK rastrzan je frakciskom borbom koja se pre-nela i na lanstvo. Postoje tri frakcije. U prvoj su Trajo Kostov i Jugov, u drugoj ervenkov i ankov, a u treoj Dimitrov sam pliva izmeu ove dve. Poslednja reorganizacija bugarskog CK pokazuje da se potiskuju ljudi koji su se razvijali u Bugarskoj... U Bugarskoj Rusi imaju uvid u sve stvari. Oni dre potpuno u svojim rukama Ministarstvo unutranjih poslova. Posle se diskutovalo jo o vojnim pitanjima, pa je sednica zavrena.

Jedini ovek koji na ovoj sednici nije progovorio ni reci bio je Sreten Zujovi Crni. On je samo paljivo kao i uvek beleio ta je ko rekao. Dakle, CK je na ovoj sednici jednoglasno, osim Zujovia koji je utao, zauzeo vrst stav prema sovjetskim zahtevima. Jo na ovoj sednici Tito je ukazao da je osnovna stvar ovde pitanje nezavisnosti Jugoslavije. Na sednici je zakljueno da se o stvarima o kojima se diskutovalo nikom nita ne govori, da se sve dri u najveoj tajnosti, jer bi bilo tekih posledica kad bi te stvari izbile u javnost, a naroito ono u pogledu ekonomskog pritiska od strane SSSR-a. Mali je broj ljudi u Jugoslaviji faktino znao u to vreme kakvi su krupni dogaaji na pomolu. Novine su tih dana pisale o pripremama za proslavu 8 marta, meunarodnog dana ena, o pripremama za setvu, o velikoj pobedi jugosloven-skog trkaa Stefanovia na kros-kontriju Humanitea" u Parizu. Borba" je 2 marta objavila i govor Marcela Caehina, veterana CK KP Francuske: Nimalo se ne udim to je u ovoj trci pobedio Jugoslo-ven, jer ja sam bio u Jugoslaviji i video s kakvom ljubavlju i voljom rade i bore se za bolji ivot Jugosloveni pod vodstvom svoga voljenog marala Tita. Dakle, CK KPJ na svojoj sednici od 1 marta zauzeo je stav potpuno suprotan sovjetskim zahtevima. Ubrzo su sa Staijinove strane dole nove mere. Na dan 18 marta, general Barskov, ef sovjetske vojne misije u Jugoslaviji, saoptio je Koi Popoviu da je maral Bulganjin, ministar oruanih snaga SSSR, naredio da se, po odluci sovjetske vlade, odmah povuku vojni sa-vetnici i instruktori iz Jugoslavije, jer da su u njoj okrueni nedrueljubljem, da se u Jugoslaviji ne postupa prijateljski prema njima". ZASTAVA JE SPAENA 473 Dan kasnije otpravnik poslova sovjetske ambasade Armja-ninov traio je posetu kod Tita i proitao depeu sovjetske vlade da se iz Jugoslavije takoe povlae svi civilni strunjaci. Ove odluke odmah su izvrene. Sovjetski strunjaci su: saoptili da imaju nareenja da idu. U vojsci i graanstvu ljudi su pitali ta to treba da znai. Tito je spremao odgovor sovjetskoj vladi, kad je kod njega zatraio posetu pretstavnik SKP(b) u Kominformu, Judin. Tito ga je odmah primio. Judin nije ni jednom re ju pominjao pismo niti sukob sa SSSR-om, nego je zamolio Tita da napie lanak za organ Kominforma. Da li je-Judin samoinicijativno doao do Tita, da li je on ve znao za. sukob? Oigledno da Judin nije doao sluajno, ve je, traei, lanak od Tita, imao da izvri ustvari jo jedan pritisak na. njega. Tito mu je odgovorio da e dati lanak ukoliko bude imao-vremena da ga napie. Tog istog dana Tito je poslao pismo Molotovu. U njemu se osvrnuo na povlaenje sovjetskih vojnih i civilnih strunjaka. Povodom motivacije da se prema vojnim strunjacima nije u Jugoslaviji postupalo prijateljski, Tito je, pobijajui tu tvrdnju, otvoreno rekao u pismu da smatra da to nije pravi uzrok njihovog povlaenja: Iz svega toga proizilazi da gornji razlozi nisu uzrok takvim koracima Vlade SSSRa i naa bi elja bila da nam Vlada SSSR-a otvoreno saopi u emu je ovdje stvar, da nam ukae na sve to-ona misli da nije u skladu sa dobrim odnosima izmeu naih dviju zemalja. Mi smatramo da je ovakav tok stvari tetan za obje zemlje-i da e se prije ili kasnije morati ukloniti sve ono to smeta prijateljskim odnosima izmeu naih zemalja.

Ukoliko Vlada SSSR-a crpe svoje informacije od raznih drugih ljudi, to mi mislimo da prema takvim informacijama treba biti oprezan, jer one nisu uvijek ni objektivne, ni tane, ni dobronamjerne." Titovo pismo je odmah otilo u Moskvu. Kakav e biti odgovor? Prolazio je dan za danom. Svetska javnost nije ni slutila ta se dogaa. Ba u to vreme u veini zapadnih listova bio je razvijen nov talas propagande protiv Jugoslavije, naroito u vezi s izborima u Italiji. Objavljivane su vesti da Jugoslavija nema miroljubive namere prema Italiji, da u jugoslovenskim gradovima prema italijanskoj granici postoje naprave za bacanje raketa V-l i V-3 sa radijus'om od 500 do 1.500 kilometara i da se svakog asa moe oekivati bombardovanje italijanskih gradova. Drugi italijanski listovi javljali su da Jugoslavija sprema napad na Trst i Italiju, kao i da je za pohod na Italiju. 474 PRILOZI ZA BIOGRAFIJU ZASTAVA JE SPAENA 475 ve spremno 28 brigada peadije i 9 artiljeriskih diviziona. U Rimu je bilo tampano i rasturano na stotine hiljada letaka o tobonjoj mobilizaciji Jugoslovenske armije i njenoj koncentraciji na granici Slobodne Teritorije Trsta. Vlade SAD, Velike Britanije i Francuske dale su u tom momentu deklaraciju o potrebi izmene odredaba ugovora o miru sa Italijom i ustupanja STT Italiji. Staljin je dobro koristio ovu situaciju pritiska Zapada na Jugoslaviju. Smatrao je da e mu to olakati posao. Tih dana Tito je oekivao Staljinov odgovor. Nije dugo ekao. Bio je u Zagrebu kad su kod njega zatraili posetu sovjetski ambasador Lavrentijev i otpravnik poslova Armjaninov. Uli su u sobu u kojoj se nalazio Tito za jednim malim stolom. Lavrentijev je drao u ruci Staljinov odgovor. Odmah posle rukovanja Lavrentijev je predao pismo, tako da su i Tito i sovjetski pretstavnici ostali da stoje, jer im Tito nije bio ponudio da sednu. Tito je stajao za svojim stolom, jednom rukom se naslonio na sto, a drugom je prelistavao pismo koje je na brzinu itao. Kako se tada Tito oseao, ta je mislio? Evo ta on o tome kae: Kad sam preletio oima preko prvih redaka, uinilo mi se kao da me je oinuo grom. A Lavrentijev i Armjaninov piljili su u moje oi da vide kakvo e biti moje reagovanje. Ja nisam ni trepnuo, uzdravao sam se to god sam vie mogao. Lavrentijev je zakoraio prema meni, neprekidno me fiksirajui. Nije dugo mogao da izdri i prije nego to sam stigao da preem oima itavo pismo, koje je imalo osam stranica, zapitao me je: Kada emo dobiti odgovor? Ja sam mu kratko odgovorio: Razmotriemo pismo. Time je sastanak bio zavren. Nije trajao vie od tri do etiri minute." Posle je Tito uzeo da ita pismo. Imalo je osam stranica kucanih mainom na ruskom jeziku. Na vrhu je ljubiastim mastilom bilo napisano: Sekretno". Sam ton pisma bio je neobino grub, zapovedniki, a sa-drina potpuno odgovarala takvom tonu. Pismo je poinjalo recima: Va odgovor smatramo neistinitim i zbog toga potpuno nezadovoljavajuim." U prvome delu pisma Staljin i Molotov navode razloge opozivanja sovjetskih strunjaka. Tu oni izvlae, kao razlog povlaenja, ak i poznatu izjavu Milovana ilasau zimu 19441945,

povodom sluajeva silovanja od strane oficira i vojnika Crvene armije, iako je sam Staljin bio rekao da je ta stvar likvidirana. Dalje, Staljin i Molotov estoko napadaju jugoslo vensku vladu zato to je spreila sovjetske civilne strunjake da dobi ja ju ekonomske informacije mimo nje. Staljin i Molotov traili su pravo da njihovi strunjaci mogu da dou u koje god hoe jugoslovensko ministarstvo i da od svakog inovnika dobiju svaku informaciju koju trae. Staljin i Molotov su, dalje, tvrdili da se sovjetski pretstavnici u Jugoslaviji stavljaju pod kontrolu organa dravne bezbednosti Jugoslavije, da se to isto ini i prema pretstavniku SKP(b) u organu Kominforma, Judinu, pa onda zakljuuju: Nee biti suvino ako napomenemo da na slinu praksu nadzora nad sovjetskim pretstavnicima nailazimo samo u buroaskim zemljama, i to ne u svima." U drugom delu pisma Staljin i Molotov pokuavaju da itav sukob izmeu SSSRa i Jugoslavije prikriju ideolokom diskusijom. Oni tu izraavaju svoju zabrinutost zbog poloaja Komunistike partije Jugoslavije, tvrde da je ta partija jo uvek u polulegalnom stanju, da se u jugoslovenskoj komunistikoj partiji ne osea duh politike klasne borbe, da rastu kapitalistiki elementi i u gradu i na selu, a da rukovodstvo partije ne preduzima mere da bi ograniilo kapitalistike elemente, da se partija utopila u Narodni front, da se u partiji ne osea unutarpartiska demokratija, da CK nije izabran ve kooptiran, da nema kritike i samokritike u partiji, da je sekretar partije za kadrove ministar dravne bezbednosti, pa se prema tome partiski kadrovi stavljaju pod prismotru ministra dravne bezbednosti. Tu Molotov i Staljin vele od reci do reci: Po teoriji marksizma partija je duna da kontrolie sve dravne organe u zemlji, pa meu njima i ministarstvo dravne bezbednosti, a u Jugoslaviji ispada obrnuto, poto u sutini partiju kontrolie ministarstvo dravne bezbednosti." Dalje, Staljin i Molotov optuuju rukovodee ljude u Jugoslaviji da kriom, iza lea, klevetaju Sovjetski Savez, da je smeno sluati prie sumnjivih marksista tipa ilasa, Vukma-novia, Kidria, Rankovia i drugih o SKP(b)". Kao pretnja za ovakve stvari navodi se sluaj Trockog: Mi mislimo da je politika karijera Trockog dovoljno pouna." Proitavi pismo, Tito je pozvao Kardelja, ilasa, Rankovia i Kidria telefonom da odmah dou do njega, jer je stigao Staljinov odgovor. Tito je polako etao gore-dole u svojoj sobi1 razmiljajui o sadrini pisma, zatim je posle nekog vremena seo za sto i 1 U leto 1952 godine razgovarao sam jednom s drugom Titom o pojedinim fazama borbe protiv Kominforma, o Staljinovoj taktici. Tom prilikom, u nevezanom razgovoru, drug Tito je izneo ove misli: Osnovna slabost Staljinova bila je u tome to je ablonski gledao na Jugoslaviju, to nije htio, to nije elio da vidi da se u Jugoslaviji stvara neto novo. Zbog tog svog a priori negativnog stava on nije mogao da shvati sutinu karaktera nae revolucije, naroito jednu od osnovnih stvari nae revolucije, koliko je kroz rat, kroz sve tekoe kroa 476 PRILOZI ZA BIOGRAFIJU poeo da pie nacrt odgovora. Za dva sata je zavrio. Na tekoj hartiji, dugog formata, sa zaglavljem: Pretsednik Ministarskog sa veta, ministar narodne odbrane, maral Jugoslavije Josip Broz Tito", neobino krupnim slovima Tito je napisao-33 stranice odgovora.

Potom su stigli Kardelj, ilas, Rankovi i Kidri i proitali pismo. U njemu su bili poimenino napadnuti ba Dilas, Rankovi, Kidri i Svetozar Vukmanovi Tempo; nazvani su ak sumnjivim marksistima". koje smo prolazili, ojaala svijest najirih narodnih masa o snazi f ljepoti nezavisnosti svoje domovine, gordost koja se javlja kod ovog naroda koji se tolike vijekove rve s raznim osvajaima, svijest da se stvara neto novo... Staljin nije vjerovao, jo od 1944 godine, da smo mi u Jugoslaviji sve to postigli kroz jednu strahovitu borbu. On je bio pod utiskom niza neuspjeha koje su radniki pokreti u svijetu doivjeli izmeu dva rata, pa se u njemu uvrijeilo duboko nepovjerenje prema svemu izvan SSSR-a. A osnovnu krivicu ba za takav razvoj u radnikom pokretu snosi on, jer su njegove direktive pojedini rukovodioci u tim zemljama u ivot slijepo sprovodili. To je bila posljedica njegovog ablonskog gledanja, nepravilnog procjenjivanja situacije, a povrh svega metode krutog rukovoenja iz jednog centra. Kako se samo u Kominterni pogreno procjenjivala situacija u raznim zemljama. Pogledajmo rezolucije Kominterne izmeu dva rata, pa se zapitajmo koliko su one odraavale stvarnost, koliko su one tane bile, sjetimo se koliko su se smijene pokazale u ivotu. Zar nije Ma-nuilski 1939 godine govorio da je Njemaka najzrelija za revoluciju, a dvije godine kasnije, ti isti njemaki radnici i seljaci, obueni u Hitle-rove uniforme, dogurali su do pred vrata Moskve... Staljin je potcjenjivao i jo uvijek potcjenjuje sav radniki pokret izvan SSSR-a; mislio je da i mi u Jugoslaviji neemo moi da pobijedimo bez njihove pomoi, smetala mu je naa borbenost ak kada smo se borili i protiv Hitlera... On se, dalje, mnogo pouzdavao u svoj autoritet... Mislio je da niko ne moe odvojiti jugoslovenski narod od njega. On je imao velikih iluzija u tobonje tradicionalne veze izmeu Rusa i Jugo-slovena... Zbog svog nerealnog procjenjivanja situacije u Jugoslaviji i tog ablonskog odnosa prema Jugoslaviji, svoje ogromne opijenosti poslije pobjede u Drugom svjetskom ratu, Staljin je slabo procijenio situaciju u Jugoslaviji i promaio u svom napadu. On se nije potrudio ni jednog trenutka da shvati da se u Jugoslaviji dogaa neto novo, nije osjetio novi duh koji je vladao u Komunistikoj partiji Jugoslavije od 1937 godine pa nadalje, nije htio da uvidi injenicu da kod nas ljudi do kraja diskutuju o svim stvarima, da nai komunisti ne primaju stvari samo zbog autoriteta, nego zbog toga to se svojim oima uvjeravaju da je crno crno, da je bijelo bijelo. Poslije rata mnogi nai ljudi odlazili su u Sovjetski Savez, vidjeli su tamo stvari koje im se nisu dopadale. Naviknuti na slobodu miljenja, oni su o tome javno govorili, bez neke zle namjere, a Staljin je shvatao da je to direktno napad na njega, na SSSR. To je njegovu srdbu jo vie razjarivalo. Da Staljin napravi ravu procjenu situacije u Jugoslaviji, mnogomu je doprinio i NKVD. Ljudi iz NKVD-a nisu smjeli da ga iz Jugoslavije obavjetavaju drukije nego to su mislili da e njemu biti po volji ZASTAVA JE SPAENA 477 Jasno je ta su Staljin i Molotov time hteli. Hteli su da pocepaju CK KPJ, da prvo srue jednu grupu, pa onda sve. Nije sluajno ni to da su prvo poeli ba sa ovom etvoricom. Ti drugovi su rukovodili upravo onim sektorima u kojima je NKVD naroito vrio pokuaje infiltracije: privreda (Kidri), vojska (Vukmanovi), ministarstvo unutranjih dela (Rankovi), propaganda i tampa (ilas).

ilas je shvatio ta je cilj Staljina i Molotova, ali je smatrao za potrebno da kae sledee reci Titu: Stari, ako smatra da je potrebno da nas etvorica koji smo ovdje poimenino napadnuti damo ostavke, ja sam spreman da to odmah uinim. Tito je skoio: A ne. Hoe oni da razbiju na CK! A koga bih vraga ja radio kad vi odete? Seli su sva petorica i posavetovali se. Jednoduno su resili da itavu ovu stvar iznesu pred Plenum CK i da obaveste sva republika rukovodstva. Plenum je zakazan za 12 april u Beogradu. Odlueno je da se na Plenumu prodiskutuje itava situacija i da se uputi odgovor Moskvi. Kad su se Kardelj i drugovi vraali iz Zagreba u Beograd vozom, diskutovali su o daljem razvoju odnosa sa SSSR-om. Tom prilikom drug Kardelj je govorio: Iz ovoga vraanja nema... Ja znam dobro Ruse... Poznajem njihovu logiku... Oni e nas ak proglasiti faistima, da bi stvorili pred svetom moralno-politiko opravdanje za borbu protiv nas... Kad bi mogli, oni bi nas i silom likvidirali. Verujem da se na to nee odluiti samo iz spoljno-politikih razloga... Desilo se da su se tih dana navravale tri godine od potpisivanja Ugovora o prijateljstvu, uzajamnoj pomoi i posleratnoj saradnji izmeu SSSR-a i Jugoslavije. Obiaj je bio da se na svaku godinjicu tog Ugovora izmene pozdravni telegrami izmeu Staljina i Tita. Ni te godine ta prilika nije bila proputena, samo je stil bio daleko hladniji. To je ujedno bila i po-slednja izmena telegrama izmeu pretsednika dveju vlada. Tito je 11 aprila poslao Staljinu sledei telegram: Oni su se trudili da nazru ta Staljin i aparat oko njega misli o Jugoslaviji, pa su u jugoslovenskoj stvarnosti svuda eprkali ne bi li pronali i najmanju mrvicu koja bi potvrdila Staljinova pograna miljenja. Ja mislim da Staljin ovu greku nije napravio samo u sluaju Jugoslavije. Jo mnogo drugih pogrenih procjena situacije imao je on poslije ovog rata. .. Ovo su, po mom miljenju, uzroci pogrene Staljinove strategije u savlaivanju otpora Jugoslavije. Uvijek je tu procjena situacije bila pogrena, pa su predlagana sredstva za rjeenje situacije u njihovu korist uvijek zakanjavala. A kad se on konano odluio 1949 da protiv Jugoslavije upotrebi i oruanu silu, situacija ga je ve bila pretekla. Juaosio-vensko pitanje nije vie bilo samo jugoslovensko, nego svjetsko... 478 PRILOZI ZA BIOGRAFIJU ZASTAVA JE SPAENA 479 ,,U ime naroda i vlade FNRJ i u svoje lino ime, estitam Vama i vladi Sovjetskog Saveza treu godinjicu potpisivanja Ugovora o prijateljstvu, uzajamnoj pomoi i posleratnoj saradnji izmeu Saveza Sovjetskih Socijalistikih Republika i Federativne Narodne Republike Jugoslavije. elei da taj istoriski in poslui naim narodima kao ne-raskidiva veza i snana garancija mirnog razvitka ka srenoj budunosti, ja koristim ovu priliku da u ime naroda Jugoslavije zaelim bratskim narodima Sovjetskog Saveza najvee uspehe u stvaranju blagostanja i daljeg napretka u svojoj velikoj socijalistikoj zemlji." Staljin je Titu odgovorio jo istog dana jo kraim i uzdr-ljivijim telegramom:

Srdano Vam zahvaljujem na estitki povodom tree godinjice potpisivanja Ugovora o prijateljstvu, uzajamnoj pomoi i posleratnoj saradnji izmeu Sovjetskog Saveza i Federativne Narodne Republike Jugoslavije. elim uspeh i procvat bratskim narodima Jugoslavije/' U ponedeljak, 12 aprila, pre podne poeli su da dolaze lanovi CK KPJ na plenarni sastanak u biblioteci starog dvora na Dedinju. Kakvu e odluku doneti CK KPJ? Da li e se veina njegovih lanova sloiti sa gleditem Tita, Kardelja, Dilasa, Rankovia, da nee popustiti pred autoritetom Sovjetskog Saveza, pred autoritetom Staljina, o kome ih je njihova Partija ve toliko godina uila da je vo meunarodnog proletarijata? Kako su se ti ljudi u tom trenutku oseali? Na njima je leala istoriska odgovornost. Od njihove odluke zavisila je sudbina njihove zemlje, i ne samo to, nego i budunost stvari socijalizma. S druge strane, njihova zemlja nikad nije bila u teem poloaju. Sa Istoka ovaj strahoviti pritisak Staljina. U odnosima sa Zapadom moda nikad nije bilo gore stanje. Ba tih dana jugoslovenska vlada bila je dala nalog svom ambasadoru u Washingtonu Savi Kosanoviu da uloi slubeni protest zbog izjave pretsednika jednog senatskog odbora, Stvlesa Bridgesa, koji je u jednom govoru pozvao vladu SAD da se na svaki nain mesa u unutranje poslove zemalja iza gvozdene zavese, ubrajajui tu i Jugoslaviju. Osim toga, na granicama Jugoslavije prema zapadu ponovo su bili uestali pogranini incidenti. Za prva tri meseca 1948 godine ameriki avioni su 21 put povredili vazduni prostor nad Jugoslavijom. Tih dana jugoslovenska vlada bila je donela I odluku da o svim ovim povredama obavesti Trygve Lie-a, sekretara Organizacije ujedinjenih nacija. Eto, u takvoj atmosferi poela je istoriska sednica CK KPJ od 12 aprila 1948 godine. Bilo je tano deset asova kada je Tito uao u biblioteku i zauzeo svoje mesto. Vrata su se zatvorila. Tito je predloio da se na dnevni red postave etiri take: pismo CK SKP(b), privredna situacija, pitanje V kongresa i razno. Sednici su prisustvovali samo lanovi CK. Nije bilo ni stenografa, nego je zapisnik vodio rukom Krsto Popivoda, kandidat za lana CK. Takoe je ilas beleio pojedine govore. S kakvim je oseanjima doao Tito na ovu sednicu? O tome mi je on jednom prilikom rekao: Bio sam svjestan sudbonosnog njenog znaenja. ivot me je nauio da je u tako kritinim trenucima najopasnija stvar biti bez stava, oklijevati. Uvijek se u takvoj situaciji mora reagirati smjelo i odluno. Kad je sednica poela, Tito je prvo uinio mali uvod, objanjavajui istorijat sukoba, a zatim je proitao tekst pisma i koncept odgovora koji je on napisao. Poslednji deo ovog odgovora glasio je u konceptu: ,,U emu je onda zapravo stvar? Nama izgleda da se mi ne slaemo u tome kakvi treba da budu zapravo odnosi izmeu nae dvije zemlje. Da ti odnosi trebaju biti im bolji i prijateljski, u to ne moe biti sumnje, tu se podjednako slaemo. Ali na kojoj bazi se mogu uvrstiti takvi odnosi u tome postoji razlika u miljenju. Koji su to elementi za koje mi smatramo da su neophodni za vrstinu naih odnosa i nerazruivog prijateljstva? Prvo, apsolutno-potivanje principa nacionalne i dravne nezavisnosti kako su ih izloili u svojim djelima Lenjin i Staljin. Drugo, apsolutno meusobno povjerenje, bez kojega ne mogu postojati

trajni i vrsti odnosi. Sovjetski ljudi, a u prvom redu rukovodioci, moraju vjerovati u to da nova Jugoslavija pod svojim sadanjim rukovodstvom ide nepokolebljivo u socijalizam. Tree, treba vjerovati u to da SSSR ima u sadanjoj Jugoslaviji i pod sadanjim rukovodstvom najvjernijeg saveznika, spremnog da dijeli svako dobro i zlo sa narodima SSSR-a. etvrto, iako znamo da SSSR ima ogromnih tekoa kod obnove svoje poruene zemlje, mi sa pravom oekujemo pomo od SSSR-a u izgradnji nae zemlje i ostvarenju naeg petogodinjeg plana, bez materijalne tete za Sovjetski Savez, jer smatramo da je to u interesu i SSSR-a da nova Jugoslavija bude im jaa, jer se nalazi prsa u prsa sa kapitalistikim svijetom, koji ugroava njen mirni razvitak. Peto, sovjetski ljudi, koji se nalaze u Jugoslaviji bilo kao slubeni pretstavnici ili u kome drugom svojstvu, trebali bi voditi 480 PRILOZI ZA BIOGRAFIJU rauna o tome da se nalaze u bratskoj nezavisnoj zemlji i da se ne mijeaju u unutarnji ivot zemlje. Mogu li se dananji odnosi poboljati? Mogu i moraju, jer drugog izlaza nema. Svaki drugi izlaz bio bi od ogromne tete za obje zemlje... Kako mi gledamo na mogunost daljeg revolucionarnog razvitka u svijetu pod sadanjim meunarodnim prilikama i kako e socijalizam najlake sebi kriti put? Mi smatramo da male zemlje narodne demokratije, kao na primjer Jugoslavija i druge, koje idu novim putevima u socijalizam, moraju u svakom sluaju, kako zbog unutarnjih tako i zbog vanjskih razloga, ostati na datoj etapi potpuno samostalne, nezavisne, ali vrsto povezane meusobno raznim ugovorima, a sve skupa sa Sovjetskim Savezom. Svako forsiranje ujedinjavanja i federacija prije no to za to sazru svi potrebni uslovi ekonomski, kulturni, politiki itd. bilo bi tetno i sa nedoglednim posljedicama. Iskustvo uspjenog revolucionarnog razvitka u svakoj zemlji narodne demokratije treba smatrati kao nastavak i dodatak iskustava velike Oktobarske revolucije, kao neto novo u revolucionarnoj praksi, ali potpuno u duhu nauke marksizmalenjinizma. Uloga SSSR-a sastojala bi se u tome da on prui svoju punu svestranu podrku svojim autoritetom zemljama nove demokratije, ukljuivi osobito propagandno iskoritavanje uspjeha u zemljama novih demokratija u ostvarenju socijalizma. A najvanije jeste da izmeu zemalja nove demokratije (tj. tamo gdje komunisti dre vlast u rukama) i Sovjetskog Saveza postoji puno povjerenje, uzajamno razumijevanje i svestrana sa-radnja." Svoje izlaganje Tito je zavrio recima: Drugovi, vodite rauna da se ovdje ne radi ni o kakvim teoretskim diskusijama, ne radi se ovdje o grekama KPJ, o tobonjem naem ideolokom zastranjivanju. Ne smijemo dopustiti da budemo gurnuti na diskusiju o tome... Drugovi, ovdje se radi, prije svega, o odnosu izmeu drave i drave... Meni se ini da se oni slue ideolokim pitanjima da bi opravdali svoj pritisak na nas, na nau dravu... O tome se, drugovi, radi... Ovo pismo je rezultat stranih kleveta. Pogrenih obavjetenja... Molim da diskusija bude hladnokrvna... Ovdje treba da se izjasni svaki lan CK... Ako drugovi iz CK VKP(b) budu traili zapisnik, mi emo im ga poslati..."

Kad je Tito zavrio svoju re, koja je trajala otprilike jedan sat, poeli su da se izjanjavaju pojedini lanovi CK, onako kako su sedeli za stolom. Prvo je na red doao Edvard Kardelj, koji je izjavio da se slae s odgovorom koji je predloio Tito. JZatim je dao analizu stvaranja nove Jugoslavije i uloge KPJ u o*M,HLe 8a o* 18 h 20 Mapta" a^-HK. 00MpaeaH0 noi. Bonpoc o rarapKHOBe kosci cwafb oinaBmu,, 3a o*8uok ot Kajd-tf0 o6BBiefiii b otnomu mu Ha i.KpymiKOBy sumsmae Hactjei <jyAI0 6a o*-Kaaa CoB6Tcxoro npaBHieabctB ot roproBioc nejerosopoB b ro^v, KaK bhuho, He cootBeicTByeT ;5e8cTBii?ej!bHoc*H, bocko-xy T.Kp^tHKOB Ka?eropH<iecKH oTjfcinaeT to, m:a euj 2. lio Bonpooy 06 BoeHHi*x cob6?hhkob .Chji H coo(Sii;aHMa csimhx cob6thhkob. Ka;-: s'.a :amH BoeHHue coBeTHHKH HanpaE."f b "rocjiaBim no o?. npoobfie eroc^ascKoro npaEK: uTi.a, npa iev. .-. '!rocjiaBiia b ropas^o rsf. jhbo oS btom orociaBCKoe : .:se?cEoe npaBHTeJibeTBO He !b <:. )L>eTHKK08 "rOCiaBMH. oseCTts,: rociaBCKJse : < - t:me pvKOBo B08S0S 38HBETb 0 H60dX0- ECe. COEeTHMKOi H8 60#. ,i!Bnco:; ' ' us rsjBopaa*, 1*0 *& FAKSIMIL PRVE STRANICE PISMA CK SKP (b) OD 27 MARTA 1948 -8. liaM HenoHHTHO, no<jey am-aHacM biihoh Beaatf? ocTaBaTbca b cHCTeue MHHKiuieia DroosaBa b nepBoro noMommiKa MHHucipa, SrocaaBomte Toaapi shsbt, to BeneHT aBimeTCH aurnisliosiiu buimohom. Ohji snanT * to, uto np8A0TaBRTean CoBetCKoro npaBBTeabCTBa tasse ctiHTac? BeaeOiTa uumohom. 'A sce se, necuorpn ga sto, Benedat ooTaeTCH nepanu MHHKHflena Orooiasmi. BosuomHO, uto Droonasogoe flyMaei,HonoHbsoBaTb BeneHTa hmshho xaK mniOKa Ahtihk. ttoK nsBeCTHO, (5ypxya8HHe npaBHTenbCTBa cimaoT Bnosae AOnyOTHMUU HM6Tb B CBOOM C00T8B8 IBIIHOHOB B88HKBX BUnepKaSHOT tjecKMx ^epsas, MHnocTb kotophx ohh xotht ce6c o6ecneifb, 8 coraacHH, TaKMM o6paaoM, nocTaBHtb oedn non KOHtposb jiesaB. 'ia ciHtaeM TaKyo npaKiaity 8(5cobtho HesonycTimoft BapKOBCTOB. K8K 6H 50 HH 6akO, C0B6T0K08 jeT ;:ocraBHTb obo nc^enac^'o""DrocnaBCKitu noa KOHTpottb aHrnHKCKoro nnHOHa. noHHMO, ito (c8oiw ue6iiT B6e e-ae ocraerca b cocsaBe pyKOBOflCTBa

flenaH rocnaBUH, GoBeTOKoe npaBHTenbCTBO dCKy o SrocaaBOKUM MKHHHfleaa sji-ocnaBK. x,H BU3Bawwe HeaoBoabCTBO CoBeTOtoro VXyflH9HJIB B 0IH0B8WP BHHe, He canaaHH o Bonpoco TOM K6 ;;! no- 9HHV :9 hii FAKSIMIL POSLEDNJE STRANICE P!SMA CK SKP (b, OD 27 MARTA FAKSIMIL ^ poTPISIMA MOLOTOVA I STALJINA ZASTAVA JE SPAENA .481 tome u minulom ratu, govorio o tome kako je KPJ razvijala u narodu Jugoslavije duboku veru u SSSR: Naa Partija je uinila sopstvenim rukama to to je postigla... Niko ne porie da je to uinjeno i uz pomo SSSR-a. Jugoslavija je bila zemlja koja je svojim sopstvenim snagama oslobodila skoro svu zemlju u prolom ratu, dok je ehoslovaku, Rumuniju, Bugarsku, Poljsku, Maarsku oslobodila Crvena armija. Imamo pravo da traimo od sovjetske vlade da gaji poverenje prema Partiji koja je iz voj evala takve rezultate. Pogledajmo na ono to smo postigli za ove tri godine posle rata... Agrarna reforma, nacionalizacija, Petogodinji plan. Mi smo dokazali da je naa Partija sposobna da rukovodi izgradnjom socijalizma... Biemo verni duhu marksizma-lenjinizma, a ne njegovom slovu... Prosto je smeno kad neko govori sada o trockizmu u Jugoslaviji, o restauraciji kapitalizma. Idemo bre u socijalizam nego ijedna zemlja istone Evrope... Smatram da je odgovor koji je drug Tito proitao pravilan... Mi ne bismo bili iskreni ljudi, ve podlaci kad bismo priznali ono to nije tano. Posle Kardelja uzeli su re uro Pucar, Blao Jovanovi, Milovan Dilas, Svetozar VukmanoviTempo, Stevo Krajai, Boris Kidri i drugi. Svi su se oni slagali sa odgovorom naeg CK. Doao je zatim red na Franca LeskoekaLuku, iza njega je uzela re SpasenijaCana Babovi. Dok je Tito itao pismo, oseala sam duboku nepravdu nanesenu naoj Partiji... Iza nje govorio je Lazar Kolievski, pa je govorila Vida Tomi, pa Miha Marinko: Rusko pismo ostavlja teak utisak. Oseam se kao o-vek koga su udarili maljem po glavi. Uprkos svemu, treba izdrati ovu borbu, i ja sam uveren da emo biti u stanju da je izdrimo. Posle se digao Vicko Krstulovi: Ja nisam preivljavao teih trenutaka nego prije neki dan na CK-u kada sam itao ovo pismo. Ja nisam teoretiar, ve govorim instinktom radnika proletera. Iz njihovog pisma ne vidim one topline drugarske. To je jedno pismo koje ne ukazuje na nedostatke, ve bije po glavi. U cjelini se slaem sa odgovorom koji je proitao drug Tito. Posle Krstulovia uzeo je re Ivan Gonjak. I on je usvojio Titov odgovor. Red je bio doao na Sretena ujovia. Pre njega ve se sedamnaest lanova CK bilo izjasnilo protiv pisma CK SKP(b) i za na odgovor, predlaui u njemu manje izmene, kao naprimer da se pozove jedna delegacija CK SKP(b) da doe u

Jugoslaviju i da se lino uveri u neistinitost optubi u pismu. Svih sedamnaest ljudi pre ujovia govorili su sedei. Meu31 482 PRILOZI ZA BIOGRAFIJU tim, Sreten Zujpvi podigao se sa stolice, odgurnuo je i otpoeo povienim glasom: Drugovi, apelujem na vau revolucionarnu savest... Ja sarr. protiv toga da se ovakvo pismo uputi CK SKP(b)... Vodite rauna da se radi o krupnim stvarima... Ja sam protiv takvog stava i prema SSSR-u i prema SKP(b)... U biblioteci Starog dvora nastao je tajac. Samo se Tito podigao sa stolice dok je Zujovi govorio i odjednom krenuo da se seta po slobodnom prostoru biblioteke, govorei tiho, kao za sebe: To je izdaja i prema narodu, i prema dravi, i prema Partiji... Tito je nekoliko puta ponovio re izdaja, ali ga Zujovi nije uo, ve je nastavljao svoj govor: Pitanje se postavlja: ta dalje i kuda dalje? Gde e biti mesto Jugoslavije u borbi protiv imperijalizma? Ja sam duboko razmiljao o svemu... Ne sme se napraviti sudbonosna greka, iako se sme greiti... Mi smo u ratu odgovorili svojim dunostima. Dananja situacija nas je dovela da rukovodimo dravom, time i u odnose sa SSSR-om. Ali, to nas ne sme dovesti u situaciju da doe u sumnju na odnos prema SSSR-u. Svaka i najmanja re i primedba od strane SKP(b) treba za nas da bude opomena da ponovo sve pregledamo, pa da donesemo odluku o daljem radu... Moramo traiti potpuni smisao svake Staljinove reci. Kako emo biti uvereni i uveriti narod da smo na pravom putu ako se s time ne slae SKP(b) i Staljin? Mislim da u tome mi greimo, a ne oni... Zujovi je zatim poeo da govori o ideolokim skretanjima kod nas. Skoio je Dilas, sa suzama u oima od ljutine: Reci, Crni, da li ti smatra da sam ja trockista? Zujovi, uvijajui: To ne mislim, ali, zna... Skoro svi lanovi CK skau sa stolica, pruaju prst na Zujovia i viu: Izjasni se, izjasni se, ne vrdaj... Zauo se i Titov glas: Odgovori, Crni, da li idemo u kapitalizam, da li se naa Partija razvodnila u Narodnom frontu, da li naa vlada dri pijune? U uenju Marxa, Engelsa, Lenjina i Staljina mi smo ravnopravni s Rusima. Zujovi zastajkuje. Postavljaju mu nova pitanja Kardelj, Vladimir Popovi. Govorio je jo desetak minuta pa je seo. Iza njega doao je red na Vladimira Popovia: Ono to je Zujovi pred nama ovdje iznio, nepoteno je i nekomunistiki... Mi smo vodili pravilnu politiku prema ZASTAVA JE SPAENA 483 SSSR-u... Sistem mjeovitih drutava ne valja. To je priznao i sam Staljin. Do kraja sednice izjasnili su se i ostali lanovi CK. Moa Pijade je otpoeo recima: Drugovi, mene je, pre svega, iznenadio nizak nivo Sta-ljinovog pisma.

Njegove reci izazvale su smeh, jedini smeh u toku ove sudbonosne sednice. Oko 2 sata sednica je prekinuta, pa je posle ruka odmah nastavljena. Razvila se iva diskusija. Ponovo se javio za re Tito: Potresa ovjeka kad vidi i kad uje kako Zujovi govori... Kako mi pigmeji da se suprotstavimo SKP(b)? I mi smo dali rtve za ovu zemlju. Ja se udim kako moe Zujovi da tako neto govori kad vidi ovu nau omladinu kako gradi pruge, kako gradi budunost, kako hoe da se digne iz ove zaostalosti... Uvjeren sam da niko od onih koji su ginuli nije mislio da e poslije rata njegova zemlja postati bezimena... Sve ono to smo postigli u ovome ratu pretstavlja doprinos socijalizmu u svijetu. I naa nacionalna ravnopravnost, i prvi put istinska sloboda ovog naroda. to bi rekli talijanski narod, francuski narod ili drugi narodi kad bismo se mi odrekli svega toga, kad bismo se odrekli prava da idemo u socijalizam ovim putem kojim smo krenuli... Kako bi to na njih djelovalo? Nije put i nije stimul u socijalizmu prisajedinjenje SSSR-u, ve bratska i ravnopravna saradnja i razvitak svake zemlje posebno u toj bratskoj saradnji. Mi se u tome razilazimo sa SKP(b). A sad ovde pred nama istupa Crni i kae: nemate prava da se branite. Primiti pismo SKP(b), to je zabluda. I oni moraju da saznaju da je to zabluda. Primiti pismo, znai biti podlac, priznati ono to nije. Mislim da imamo pravo da govorimo na ravnoj nozi sa Sovjetskim Savezom... Kod njih postoji duboko nerazumijevanje onog to se desilo kod nas... Ti si, Crni, sebi uzeo pravo da vie voli SSSR od mene... Naa Partija je ista kao sunce. Ti, Crni, hoe da razbije njeno jedinstvo, hoe da razbije njeno rukovodstvo koje ve jedanaest godina radi zajedno. To je rukovodstvo vezano krvlju sa narodom. Mi smo taj narod pozivali da daje najvee rtve. Taj narod ne bi nas htio da trpi ni jedan dan kad bismo se pokazali nedostojni tih rtava..." Ovde je Tito zastao, podigao se sa stolice i rekao: Drugovi, naa revolucija ne jede svoju djecu. Djeca ove revolucije su potena. Kad je Tito izgovorio ove reci, mnogim lanovima CK bile su suze u oima. Ustao je ponovo Moa Pijade: Crni treba da odgovori na pitanja koja je Tito postavio. 31* 484 PRILOZI ZA BIOGRAFIJU Zujovi je utao. Re je zatraio Aleksandar Rankovi: Ovde pred Plenumom traim odgovor Zujovia na ova pitanja: Da li smatra da naa Partija nije marksistiko-lenjini-stika? Da li je KPJ nelegalna i da li se utopila u Front izgubivi tako rukovodeu ulogu? Tako redom, jedno za drugim, Aleksandar Rankovi postavljao je pitanje za pitanjem, a zatim je nastavio: Ono to je on rekao pokazuje duboko nevero van je u snage nae zemlje i naih naroda, a naroito pokazuje nevero-vanje u Partiju... Oni tvrde da kod nas dravna bezbednost kon-trolie Partiju. Tano je obrnuto. Oni tvrde da su sovjetski vojni i civilni savetnici bili okrueni nedrueljubljem, a niko nije kontrolisao sovjetske ljude u Jugoslaviji. Meutim, oni su aktivno radili na stvaranju svoje agenture, a mi smo se pasivno borili od sluaja do sluaja. Njihova agentura traila je oslonac kod nas meu belogardejcima koji su pobegli pred Oktobarskom revolucijom, meu reakcionarima i bivim politiarima, meu antipartiskim elementima.

Okreui se Zujoviu, Rankovi ga je potsetio da je on jo 1937 godine bio iskljuen iz CK kao ovek Gorkia i da mu je Tito i posle toga dao prilike da ispravi svoju greku: Seti se, Crni, ako je iko nastojao da ti pomogne i da te spase za Partiju, to je bio drug Tito, koji je na Petoj zemaljskoj konferenciji, 1940 godine predloio da bude izabran u CK, uprkos svemu to je bilo s tobom u inostranstvu, uprkos svim tvojim vezama sa Gorkiem. U daljoj diskusiji postavilo se pitanje da li je Zujovi javljao sovjetskom ambasadoru u Beogradu Lavrentijevu ta CK diskutuje, da li mu je on podneo izvetaj o sednici CK od 1 marta, kada su se Kardelj, ilas i Bakari vratili iz Moskve sa sastanka sa Staljinom. Nekoliko dana posle sednice CK od 1 marta, drug ilas je oko podne prolazio automobilom pored sovjetske ambasade i primetio da Zujoviev automobil stoji pred sovjetskom ambasadom. To je ilas ispriao Titu, koji je odjednom zapitao Zujovia: ta si ti radio kod Lavrentijeva? Zujovi: Iao sam da se dogovorim s njim oko nabavke automobila za njega. ilas: Jadno je to da jedan na savezni ministar ide na noge sovjetskom ambasadoru da mu nabavlja automobil! Zujovi je bio zbunjen. Pokuao je da odgovori na ovo i na ranija pitanja: ZASTAVA JE SPAENA 485 Nikakve izjave o sednici CK nisam davao Lavrentijevu... Ali, drugovi, pitam ja vas, da li se Jugoslavija moe sama braniti? Javlja se za re Kardelj, odgovara na Zujovievu sumnju, pa ponovo Zujovi: Drue Stari, da li bih mogao da idem na sednicu finan-siskog odbora u Skuptini. Moram da govorim tamo. Posle toga Tito je predloio da se sednica prekine, i da se nastavi sutradan ujutro. Predloio je, dalje, da se odredaktira pismo iji je koncept proitao, pa je na kraju rekao: Na Plenum treba da zauzme stav po sluaju Zujovia. Dalja saradnja s njim ne bi bila mogua. Lino nisam ubijeen da Zujovi nije podnio izvjetaj Lavrentijevu. To je izdaja... Niko nema pravo da manje voli svoju zemlju nego SSSR. Sutradan, 13 aprila, nastavljena je sednica. Prvo je odlueno da se obrazuje jedna komisija od tri lana da ispita sluaj Sre-tena Zujovia i Andrije Hebranga. Zatim je odredaktirano pismo koje e biti upueno SKP(b). Tom prilikom su neki stavovi ublaeni, a itav jedan deo na kraju u kome se govorilo o tome kakvi treba da budu odnosi izmeu SSSR-a i Jugoslavije izostavljen je. (U ovoj glavi on je objavljen.) Umesto tog dela doao je poziv CK SKP(b)-u da poalje jednu svoju delegaciju u Jugoslaviju, da se na licu mesta informie o netanosti optubi. U odgovoru se najpre konstatuje da je CK KPJ strahovito iznenaen tonom i sadrinom pisma, zatim da je vlada SSSR-a dobila netane i tendenciozne informacije od svojih organa u Jugoslaviji, a takoe i od Sretena Zujovia. Takav njegov rad okvalifikovan je kao antipartiski i antidravni, jer kvari odnose izmeu dveju zemalja. Zatim se u pismu doslovce kae: Ma kako neko od nas volio zemlju socijalizma SSSR, on ne smije ni u kom sluaju manje voljeti svoju zemlju, koja takoe izgrauje socijalizam, u

konkretnom sluaju Federativnu Narodnu Republiku Jugoslaviju, za koju je palo stotine hiljada njenih najnaprednijih ljudi." Dalje se u pismu CK KPJ osvre na optube Staljina i Molotova u vezi sa radom Komunistike partije Jugoslavije. Evo jednog mesta o tome: Kod mnogih sovjetskih ljudi postoji jedno pogreno shvatanje da je do simpatija irokih narodnih masa u Jugoslaviji prema SSSR-u dolo samo od sebe, na osnovu nekih tradicija, koje voe svoi trag jo iz vremena carske Rusije. To nije tako. Ljubav prema SSSR-u nije dola sama od sebe, nju su uporno prenosili u mase 486 PRILOZI ZA BIOGRAFIJU Partije i naroda uopte dananji rukovodioci nove Jugoslavije, ukljuivi u prvom redu i ove koji se u pismu tako teko optuuju. Dananji rukovodioci Jugoslavije su oni koji su odavno prije rata, ne tedei ni truda ni rtava, uporno otkrivali pred masama istinu o Sovjetskom Savezu, usaujui masama Jugoslavije ljubav prema zemlji socijalizma." U zakljuku pisma se kae: Ako bi nas pitali ima li neto ime mi nismo zadovoljni s Vae strane, onda moramo otvoreno kazati da ima vie razloga zbog kojih smo nezadovoljni. Koji su to razlozi? Sve te razloge je nemogue navesti u ovom pismu, ali emo ih ipak navesti nekoliko. Prvo, smatramo nepravilnim da organi sovjetske obavjetajne slube vrbuju kod nas, u zemlji koja ide u socijalizam, nae graane za svoju obavjetajnu slubu, to mi ne moemo drukije shvatiti nego kao stvar uperenu protiv interesa nae zemlje. Ovo se radi uprkos tome to su nai rukovodei ljudi i organi dravne bezbjednosti protestirali protiv toga i stavili do znanja da mi to ne moemo dozvoliti. Vrbuju se nai oficiri, vrbuju se razni rukovodioci, vrbuju se oni koji su neprijateljski raspoloeni prema novoj Jugoslaviji. Mi imamo dokaza da neki organi sovjetske obavjetajne slube, vrbujui nae lanove partije, stavljaju u sumnju nae rukovodioce, rue njihov ugled, prikazuju ih kao nesposobne i sumnjive. Na primjer, pukovnik Stepanov se nije acao da jo 1945 g-, vrbujui jednog naeg dobrog druga koji je radio u centralnom odjeljenju za ifrovanje i deifrovanje u naem aparatu dravne bezbjednosti, ocrni i osumnjii sve nae rukovodee ljude, dopustivi da za sada maral Tito radi kako treba". Takvi sluajevi se produavaju i do dananjeg dana. To ujedno znai da se ovakva vrbovanja ne vre s ciljem borbe protiv neke kapitalistike zemlje, i mi moramo neizbjeno doi do zakljuka da to vrbovanje rui nae unutarnje jedinstvo, ubija povjerenje u rukovodstvo, demoralie ljude, vodi kompromitiranju rukovodeih ljudi i postaje izvor sabiranja svakodnevnih lanih informacija. Takav rad organa sovjetske obavjetajne slube ne moe se nazivati lojalnim i prijateljskim prema naoj zemlji, koja ide u socijalizam i najvjernija je saveznica SSSR-a. Nama je nemogue da se sloimo s tim da sovjetska obavjetajna sluba stvara svoju mreu u Jugoslaviji. Mi imamo dravnu bezbjednost i svoju obavjetajnu slubu za borbu protiv raznih inostranih kapitalistikih elemenata i klasnog neprijatelja unutar zemlje, i ako sovjetski obavjetajni organi trebaju neke informacije ili pomo u tom pravcu, onda je mogu dobiti kad god treba, to je s nae strane i do sada injeno." ZASTAVA JE SPAENA 487

Pismo, potpisano u ime CK KPJ od Tita i Kardelja, poslato je jo istog dana, 13 aprila, preko sovjetske ambasade u Moskvu. Staljin je video da je prvu rundu izgubio. CK KPJ pokazao se jedinstven. Jedini se ujovi izjasnio za Staljinovu liniju, ali on je ostao usamljen. Istovremeno, Staljin je stavio u pokret aparat Kominforma. Pismo SKP(b) od 27 marta nije bilo upueno samo CK KPJ, nego je u isto vreme poslato svim lanicama Kominforma, i ne samo da je poslato svim lanicama Kominforma, nego je Staljin traio od njih da se one izjasne po pitanju sukoba Jugoslavija SSSR samo na osnovu sovjetskog materijala, prvoga pisma koje su Staljin i Molotov uputili naem CK-u 27 marta, a bez odgovora naeg CK-a. Tako je Staljin shvatao demokratinost u Kominformu. On se nije zadrao samo na ovome, nego je traio da se odgovori svih partija upuuju prvo njemu, a ne direktno CK KPJ1. 1 Atmosfera u kojoj su se nalazili pojedini istinski revolucionari u toj fazi kada su Rusi razvijali punu akciju iznuivanja antijugosloven-skih izjava, najlepe se ogleda u razgovoru Koi Dzodzea s Josipom erom, poetkom aprila 1948 godine: Posjetio sam po obiaju Koi Dzodzea pria era u njegovom stanu i poveo razgovor o izvjesnim znacima i pojavama u odnosima nae dvije zemlje koji su mi izgledali zabrinjavajui. Koi se potpuno sloio s mojim izlaganjem i zakljucima, ali nismo mogli doi do nikakve formule koja bi pokazala neki izlaz. Pri kraju razgovora Koi mi je, oevidno potiten, gledajui me netremice rekao rijei koje tada nisam ni priblino mogao da ocijenim: Zna li ti, Dera, kako se ja u ovaj as osjeam? Osjeam se tako kao da me je neko noem kroz stomak presjekao nadvoie. Zna li ta to znai? Ja sam bio prilino zauen njegovim rijeima. Vidio sam oko sebe niz znakova ruskog intrigiranja protiv Jugoslavije u Albaniji, a znao sam da Rusi produbljuju izvjesne suprotnosti izmeu Koi Dzodzea i Envera Hoe, stojei na strani Envera Hode i svakog drugog protivnika Koi Dzodzea, a ipak nisam mogao da zamislim tada da je stvorena takva situacija za Koi Dzodzea, situacija u kojoj bi se on mogao tako osjeati. Koi Dzodze je bio najistaknutiji albanski revolucionar, ovjek sposoban da se uvijek izdigne iznad linih trzavica, intriga itd., ovjek koga bi teko bilo demoralisati ili oboriti zakulisnim manevrima ili takozvanim porazima. Moralo je biti neto drugo o emu ja, tada, naravno, niti sam znao, niti sam mogao znati to ga je dovelo u takvo stanje. Uslijed svega toga odgovorio sam mu da mi nije jasno ta hoe da kae tim rijeima, dodajui da je on u svom revolucionarnom ivotu svakako proao kroz tolike tekoe, dobio toliko udaraca itd., te ne mogu zamisliti da bi se on iz nekih razumljivih razloga mogao tako osjeati. On mi na to nije nita odgovorio, nego je, fiksirajui me i dalje istim pogledom, samo promrmljao: Tako je, era, tako je... Tek 25 maja 1948 godine, prilikom posjete u Beogradu, bio sam upoznat s prepiskom sa Rusima i tek mi je tada postalo vie nego jasno da 483 PRILOZI ZA BIOGRAFIJU Tako se kod Tita pojavio 16 aprila Judin, pretstavnik Rusa u Kominformu, i predao mu jedno pismo CK SKP(b) s potpisom danova, kome je bio priloen odgovor Matiasa Rakosija, sekretara CK KP Maarske, koji je on uputio na Staljinov zahtev CK-u SKP(b) o sukobu sa KPJ. Prirodno, Matias Rakosi, koji je u

Maarsku stigao pod zatitom bajoneta Crvene armije 1944 godine, svom estinom je napadao CK KPJ i davao u svemu pravo Staljinu. im je ovo pismo primljeno, sastao se Politbiro CK KPJ, pa je Tito predloio da se upute odgovori Matiasu Rakosi ju i CK-u SKP(b), odnosno Zdanovu, koji je Rakosijevo pismo uputio Jugoslovenima. Jugoslovenski odgovor Maarima sastavljen je u otrom tonu, naroito zbog dvolinosti Matiasa Rakosija. On je gotovo pri svakom susretu alio naim drugovima, kako Crvena armija pljaka Maarsku, kako Rusi dovode Maare u podreeni poloaj, a sada uzima sebi pravo da deli lekcije Jugoslovenima. Odgovor CK KPJ Rakosi ju glasio je: Primili smo preko sekretara CK VKP(b) druga danova Vau rezoluciju koju ste doneli na osnovu pisma druga Staljina i Mo-lotova. aljemo Vam radi upoznavanja pismo Plenuma CK KPJ, kao odgovor na pismo druga Staljina i Molotova. Nae je miljenje da Vi nemate ni moralno ni politiko pravo tako neodgovorno napadati nae rukovodioce, nau partiju i nau su svi znaci pogoravanja u albansko-jugoslovenskim odnosima i naroito lina kriza koju je proivljavao Koi Dzodze, a s njim zajedno i mnogi drugi od najboljih albanskih revolucionara, bili izazvani ruskom akcijom razdvajanja Albanije i Jugoslavije i slamanja albanskih rukovodilaca, kako bi u planiranom trenutku istupili jedinstveno" protiv Jugoslavije. Ovakav razvoj mogao se nesmetano odvijati u velikoj mjeri zato to je rukovodstvo nae Partije i Vlade smatralo da ima razloga da u toj fazi spora svoje pretstavnike vani ne upoznaje s prepiskom, zbog ega su se svi jugoslovenski pretstavn ci u toku cijele ove faze drali neizmijenjeno, dok su ruski pretstavnici punom parom iskoriavali prednosti koje su proizilazile iz njihovog shvatan'a da prema Jugoslaviji ili samoj stvari u sporu ne t, eba da imaju nikakvih obzira ni obaveza. Na zavretku takvog razvoja Koi Dzodze je podmaklo ubijen od klike Envera Hode i ehua, pod nesumnjivim direktnim diktatom ruskog poslanika uvahina. Koi Dzodzea su u njegovom revolucionarnom razvoju u velikoj mjeri vaspitavali jugoslovenska partija i jugoslovenski komunisti, i to u duhu potovanja i vjernosti Staljinu i SSSR-u. Naavi se u jedno' nejasnoj situaciji, prisiljen da bira izmeu SSSR-a i Jugoslavije, u okolnostima kako su gore opisane, on je smatrao da ne bi mogao odrei poslunost SSSR-u ma koliko to bilo njemu nejasno ili suprotno njegovim osjeanjima i uvjerenju. Koi Dzodze je dobio izdajniki metak u lea sa te iste strane, ime je tragino ah' asno zauzeo prvo irresto na listi muki ubijenih revolucionara u najnovijoj fazi borbe za socijalizam." ZASTAVA JE SPAENA 489 zemlju pred VKP(b). Iz razgovora jednog naeg odgovornog druga sa jednim lanom CK VKP(b) vidi se da ste Vi ne samo u rezoiuc.ji ve i prilikom Vaeg boravka u Moskvi uzeli sebi pravo da kleveete nau partiju, nau zemlju, i nae tekovine pred lanovima CK VKP(b) i pred samim drugom Staljinom. Vae klevetnike izjave su duboka uvreda za svakog naeg graanina, a ne samo za lanove partije, koji danas daju sve od sebe za ostvarenje socijalizma u naoj zemlji i koji su u velikom oslobodilakom ratu dali ogromne rtve za pobedu nad faistikim zavojevaima. Nije mogue shvatiti kako se moe imati takav stav, kao

to je Va, prema naoj partiji koja je, posle svega to je maarska faistika okupacija uinila naoj zemlji, uloila sav svoj autoritet kod naeg naroda da on zaboravi sve to je pretrpeo i prui ruku pomirnicu maarskom narodu. Nije mogue shvatiti Va postupak posle svega to je naa partija uinila da pomogne napore naprednih snaga Maarske za uvrenje demokratije u svojoj zemlji. Zamislite se nad tim svojim nedrugarskim poslom." Centralnom komitetu SKP(b) odgovoreno je sledee: 16 aprila o. g. predao je drug Judin generalnom sekretaru CK KPJ drugu Titu pismo druga danova sa priloenom rezolucijom CK KP Maarske od 8 aprila o. g. Iz ovih dokumenata izlazi da je CK VKP(b) poslao kopiju svoga pisma CK KPJ od 27 marta takoe i rukovodstvima drugih partija. Mi smo iznenaeni takvim postupkom CK VKP(b) iz sledeih razloga: Prvo, CK VKP(b) je uinio to bez saglasnosti CK KPJ, ne ekajui odgovor CK KPJ i ne proverivi uopte kod CK KPJ navode koje iznosi u svojem pismu od 27 marta ove godine. Drugo, bratske kompartije su time obavetene jednostrano, ne znajui uopte za miljenje CK KPJ, pa je zato CK KPJ stavljen pod iroku kritiku na takav nain da se uopte ne moe braniti od nepravilnih navoda te kritike. Iz svih tih razloga Politbiro CK KPJ ne moe da se sloi sa takvim postupkom CK VKP(b) i smatra da takav postupak ne moe doprineti raiavanju i objanjenju uzroka koji su doveli do raz-mimoilaenja izmeu CK VKP(b) i CK KPJ." Poto su Rusi napravili ovakav nedemokratski postupak, koji je jasno pokazivao da oni smatraju Kominform jednostavno kao svoje orue, a ne kao konsultativno telo izmeu devet komunistikih partija, u ijem radu pojedine komunistike partije uestvuju na ravnopravnoj osnovi i samo po svojoj volji, CK KPJ je odluio da svim lanicama Kominforma dostavi svoj odgovor na prvo pismo od 27 marta, kako bi bile obavetene o 490 PRILOZI ZA BIOGRAFIJU samome toku spora, kako bi ule obe strane pre nego to donesu svoju odluku. Meutim, sovjetski pretstavnici u Beogradu poeli su tih dana da donose odgovore pojedinih partija iz Kominforma, koji se ni u emu nisu razlikovali ni po sadrini ni po tonu od pisma Matiasa Rakosija. Tako je stiglo pismo Rudolfa Slanskog, u ime CK ehoslovake partije, zatim pismo CK rumunske partije. Nisu bili jo odgovorili Gomulka, u ime Poljske radnike partije, niti Dimitrov, u ime bugarske partije. Takoe su u to vreme utali Francuzi i Italijani. Do 19 aprila CK KPJ nije bio dobio odgovor Bugara. Toga dana delegacija bugarske vlade prolazila je kroz Beograd na putu za Prag, gde je trebalo da se potpie ugovor o prijateljstvu i uzajamnoj saradnji izmeu Bugarske i ehoslovake. U de- j legaciji nalazio se i Dimitrov. CK KPJ bio je odredio da Dimi-trova doeka na stanici Milovan ilas. O tome susretu sa Dimitrovom Milovan ilas kae: Dimitrova sam zatekao u salonskim kolima, u vozu, na eljeznikoj stanici u Topideru kraj Beograda. Pozdravili smo se. U tom trenutku u tom vagonu bili smo samo on, ja i jo jedno bugarsko lice, ije ime iz razumljivih razloga jo ne mogu da kaem. Dimitrov mi je rekao da zna za pismo CK SKP(b), da u njemu ima i tanih stvari. Zatim me je uhvatio za ruku i rekao: Drite se vrsto!

Ja sam odgovorio da kod nas Jugoslovena ima vrstine u izobilju i postavio mu pitanje ta e oni da ine. On mi je rekao da je glavno da smo vrsti, a ostalo e doi samo po sebi. Ovaj razgovor sa Dimitrovom trajao je svega nekoliko minuta. Bio je vrlo srdaan, ali se njegov ton vidno izmijenio kad su uli u salon Cervenkov i drugi." Bilo je dogovoreno da se Dimitrov ponovo susretne s ju-goslovenskim rukovodiocima i da se zadri dva do tri dana u Beogradu prilikom svog povratka iz Praga. Meutim, do tog sastanka nije dolo. U meuvremenu stiglo je pismo CK bugarske partije, u kome se Bugari potpuno solidariu sa SKP(b). Pismo je bilo potpisano od Vika ervenkova i u tome pismu bio je itav niz najgrubljih uvreda na raun Jugoslavije i njene borbe u Drugom svetskom ratu, kao naprimer: Izgleda da je deo rukovodeih jugoslovenskih drugova stao na put negiranja vodee uloge Sovjetskog Saveza u borbi protiv imperijalizma, na put negiranja nekih od osnovnih principa marksizma-lenji-nizma. Izjava o tome da bi Jugoslavija sama sebe oslobodila od nemakog ropstva duboko je neistinita i tetna. Bez Sovjetskog Saveza i sovjetske armije ne bi mogla da pobedi narodna demokratija ni u jednoj zemlji..." Cervenkov dalje u svom piZASTAVA JE SPAENA 491 smu objavljuje da e preduzeti sve mere protiv eventualnog izbijanja slinih pojava u Bugarskoj, pa veli: ,,S obzirom na bliske veze izmeu Jugoslavije i Bugarske, Politbiro CK Bugarske radnike partije (komunista) upozorava svoje lanove na moguni tetni uticaj antimarksistikih stavova jednog dela rukovodeih jugoslo venskih drugova na politiku BRP(k)..." Poto je ovo pismo bilo primljeno na sednici CK Bugarske partije pre nego to je Dimitrov poao u Prag, to je CK KPJ zakljuio da je bespredmetno da se Dimitrov prilikom svog povratka iz Praga zadrava u Beogradu. U tom smislu mu je upuena depea u Prag. Bio je to definitivni raskid i po pitanju svih razgovora o federaciji s Bugarskom. Ti dani bili su puni uzbuenja. U Partiji se razvila iroka diskusija oko pisama SKP(b). Ogromna veina lanova izjanjavala se za stav CK KPJ. Bio je doao i Prvi maj. Sreten Zujovi dobio je nalog od Rusa da taj dan iskoristi za demonstraciju svoje vrste. On nije Prvog maja bio na poasnoj tribini, nego je uao u povorku, u masu manifestanata, pa je tako proao pored tribine. Poetkom maja doao je drugi odgovor CK SKP(b), jo ei nego prvi. Tu su iznesene takve stvari kao naprimer: da se poslanik SAD u Beogradu ponaa kao domain u Jugoslaviji", da se prijatelji i roaci delata jugoslo venskih naroda lako i udobno smetaju u dravnom i partiskom aparatu Jugoslavije". Dalje se otvoreno trai pravo da sovjetski ambasador u Jugoslaviji moe da dobija informacije od koga hoe, jer je on takoe komunista pa ima ne samo pravo nego i dunost da s vremena na vreme razgovara s komunistima Jugoslavije o svim pitanjima koja ih samo mogu interesovati". Ali, najstranije stvari, koje su najtee pogodile narode Jugoslavije, bili su napadi na Narodnooslobodilaku borbu i rtve koje su Jugosloveni dali u Drugom svetskom ratu. U tome pismu se, naprimer, tvrdi da je u maju 1944 godine, posle nemakog napada na Vrhovni tab u Drvaru, narodnooslobodi-laki pokret u Jugoslaviji preivljavao teku krizu, pa je Sovjetska armija pritekla u pomo jugoslovenskom narodu, razbila nemake okupatore, oslobodila Beograd i tako stvorila uslove neophodne za dolazak komunistike partije na vlast. Naalost,

Sovjetska armija nije ukazala i nije mogla ukazati takvu pomo francuskoj i italijanskoj kompartiji. Kada bi drugovi Tito i Kardelj uzeli u obzir ovu okolnost, kao neosporiv fakt, oni bi manje galamili o svojim zaslugama i drali bi se pristojnije i skromnije". , Ovo mesto, naprimer, duboko je ogorilo sve Jugoslovene. Kako mogu Staljin i Molotov da iznose ovakve neistine, da tvrde da je posle napada na Drvar Narodnooslobodilaki pokret u Ju492 PRILOZI ZA BIOGRAFIJU goslaviji bio u dubokoj krizi? Ba naprotiv, Narodnooslobodilacki pokret bio je tada u svom najveem naponu. Nemaka ofanziva bila je vrlo brzo slomljena i postignuti krupni uspesi. A sem toga, ona nije ni pogodila itavu armiju. To je bio samo prepad na tab. Koliko neistine iznosi sam Staljin videlo se i po tome to je moskovska Pravda" u svom broju od 4 juna 1944 godine, dakle ba u vreme kada je po Staljinu Narodnooslobodilacki pokret bio u najdubljoj krizi, pisala sledee: ,,U Italiji su se uspeno razbuktale vojne operacije saveznike vojske, za ta ima naroite zasluge herojska borba Narodnooslobodi-lake vojske Jugoslavije protiv hitlerovskih zavojevaa i njihovih podlih saradnika Nedia, Pavelia i Mihailovia. Svakog dana sve blize se privodi kraju rat koji se vodi na svim delovima fronta u Jugoslaviji. Nemako-faistika komanda mobilisala je sve svoje snage da slomi upornu borbu jugoslovenskog naroda. Maral Tito govori o tome u svom specijalnom nareenju u kome se kae: Svuda u Jugoslaviji Nemci upotrebljavaju sve sile da bi, uz pomo svojih saradnika Nedia, Pavelia i Mihailovia, unitili Narodnooslobodi-laku vojsku. Vie nego ikada oni nastoje da ugue svaki otpor u vreme kada im Crvena armija i saveznike vojske na italijanskom frontu nanose poslednje udarce. Neka sve jedinice Narodnooslobodi-lake vojske i svi jugoslovenski partizanski odredi, u svim delovima zemlje gde postoje nemaki garnizoni, stupaju u estoku borbu sa neprijateljem napadajui njegove baze, komunikacije i objekte koji ima,'u prvostepeni znaaj za neprijatelja. Nemci idu u nove avanture da bi postigli uspeh. Poznato je 0 neuspehu Nemaca u njihovom pokuaju da zarobe tab marala Tita. Napad Nemaca slomljen je otporom herojske vojske marala T ta. U Italiji Kesselringu je nuno potrebna pomo u novim rezervama vojske. Ali ih ne moe niotkuda uzeti, tim pre to Istok neodlono zahteva nova popunjavanja fronta, a uzeti sa Zapada nemake jedinice riskantno je. Jasno je da su Nemci, oekujui nastupanje generala Alexandera, hteli da oslobode neke svoje divizije u Jugoslaviji. Maral Tito i njegova vojska sruili su i razbili te planove. Front u Jugoslaviji apsorbuje znaajne snage Nemaca 1 liava ih mogunosti da Kesselringa pomognu pri svojim sadanjim estokim poraz;ma. To je ono u emu se vidi naroiti znaaj upornog nastojanja nemakofaistikih zavojevaa da postignu bilo kakav uspeh u Jugoslaviji. Herojski sinovi jugoslovenskog naroda sveto ispunjavaju svoj dug zaotravajui borbu protiv faistikih zavojevaa. O tome lepo govori nekoliko nareenja marala Tita. Jedinice Narodnooslobodilake vojske proslavile su se svojom muevnou i hrabrou, ali njima nedostaje oruje. Neophodno je pomoi u oruju marala Tita i dati mu mogunost ne samo da ZASTAVA JE SPAENA

493 savlada napore Nemaca, nego i da uniti neprijatelja, u ime osloboenja jugoslovenskog naroda, u ime opte stvari saveznika." Dalje, Staljin i Molotov su u ovom pismu pokuali da oma-lovae uspehe KPJ u toku rata: Drugovi Tito i Kardelj govore u svom pismu o zaslugama i upesima jugoslovenske kompartije, o tome da je CK SKP(b) ranije priznavao te zasluge i uspehe, a sada ih kobajagi preutkuje. To je, naravno, netano. Niko ne moe poricati zasluge i uspehe jugoslovenske kompartije. To je neosporno. Ali treba rei da zasluge i uspesi, recimo, komunistikih partija Poljske, ehoslovake, Maarske, Rumunije, Bugarske, Albanije nita nisu manje nego zasluge i uspesi jugoslovenske kompartije. Pa ipak, rukovodioci tih kom-partija se dre skromno i ne galame o svojim uspesima, za razliku od jugoslovenskih rukovodilaca koji su svima probili ui svojom preteranom hvalisavou." I ovde Staljin i Molotov ele da izokrenu istoriju. Evo, ta je, naprimer, pisao organ sovjetskog ministarstva spoljnih poslova Rat i radnika klasa", za vreme rata, 1 januara 1944 godine: Istina, prema stepenu razmaha i aktivnosti narodnooslobodi-lakog ustanka ehoslovaka zaostaje iza drugih zemalja okupirane Evrope, a naroito iza Jugoslavije, u kojoj postoji masovna partizanska armija. Preduslovi za postojanje partizanske borbe postoje i u ehoslovakoj. Neuestvovanje ehoslovake u ovom pogledu objanjava se nizom razloga, kao na primer tetnim uticajem kapitulanata svih boja i Hahinog sistema", otsustvom jedinstvenog rukovodeeg centra u ustanku patriotskih snaga u zemlji itd. Treba rei da je irenju miljenja koja jaaju pasivnost i koja odriu ogromnu ulogu sopstvenih snaga naroda u pripremama svog osloboenja doprinela politika nekih uticajnih grupa ehoslovake emigracije, koja se negativno odnosila prema pitanju irokog razmaha partizanske borbe." Evo ta je, prema Pravdi" od 7 aprila 1944, sam Viko ervenkov, sekretar Bugarske radnike partije, govorio tada, u jeku rata, o bugarskoj vojsci, koja se borila na strani Hitlera: ,,S velikom panjom sasluali su prisutni govor bugarskog javnog radnika Vika ervenkova. On s revoltom govori o uasnom zloinu bugarskih agenata Hitlera. Zajedno s Nemcima, zajedno s bandama Nedia i Mihailovia, oni divljaju, pljakaju i rue ju494 PRILOZI ZA BIOGRAFIJU goslovenske gradove i sela. Bugarske vojne jedinice zamenjuju ne-make divizije, koje Hitler odmah alje na sovjetsko-nemaki front. U ime bugarskih patriota govornik se obraa bugarskom narodu, vojnicima, uvuenim u bratoubilaki rat protiv Slovena, pozivajui ih da operu sramotu koju su navukli na sebe borei se protiv brae Jugoslovena: Smesta prestanite sa sramnim vojnim operacijama protiv bratske Narodnooslobodilake vojske! Poite zajedno s njom u borbu protiv zajednikog neprijatelja svih balkanskih naroda nemakih razbojnika. Poite za slavnim primerom bugarskog bataljona Hri-sto Botev", koji je ovenao slavom svoje zastave borei se zajedno s jedinicama jugoslovenske Narodnooslobodilake vojske protiv hitlerovskih osvajaa." Time to je Jugoslovene dirnuo u ivac, u ono na to su oni s pravom najponosniji, na njihovo shvatanje o vrenju dunosti prema otadbini kad je ona

u opasnosti, koje su oni tako ubedljivo pokazali u toku Drugog svetskog rata, Staljin je ovim svojim pismom od 4 maja duboko ogorio ak i one ljude u Jugoslaviji kojima tada uzroci sukoba nisu bili jasni i koji su se tada pitali da li je Tito u pravu. Jer Staljin je dotle, poevi od prve godine rata, uvek priznavao narodu Jugoslavije njegove zasluge u borbi protiv Hi-tlera i Mussolinija, i u tome ih isticao kao primer drugim narodima. Nije li on jo februara 1942 godine, kada je skoro polovina evropskog dela SSSR-a bila pod Hitlerovom izmom, u svom govoru povodom godinjice Crvene armije odao javno priznanje Jugoslovenima, stavljajui ih rame uz rame sa ruskim narodom, kada je rekao: Jugoslaviju i sovjetske oblasti okupirane od Hitlera zahvatio je iroki pokret partizanskog rata!" Ovako je Staljin govorio 1942 godine, usred stranog rata, kada je bilo stani pani, ovako je on odavao priznanje Titu i KPJ. A gde su onda bili ervenkov, Rakosi, Ana Pauker? Na kraju pisma od 4 maja, koje je bilo dugo preko 25 stranica, Staljin i Molotov su odbili zahtev CK KP Jugoslavije da CK SKP(b) poalje jednu svoju delegaciju u Jugoslaviju da na licu mesta ispita koliko su opravdane optube iz prvoga pisma. Rusi su zahtevali da se ovo pitanje iznese pred Informbiro. Za 9 maj u Beogradu bio je ponovo sazvan Plenum CK. Na njemu je proitano ovo drugo pismo CK SKP(b) i zatim sastavljen jugoslovenski odgovor. On je bio vrlo kratak. U njemu je bio odbijen zahtev da se ovo pitanje reava na sastanku Informbiroa. U pismu se govorilo: ,,Mi ne bjeimo od kritike po principijelnim pitanjima, ali se u toj stvari osjeamo toliko neravnopravni da nam je nemoguno ZASTAVA JE SPAENA 495 pristati da tu stvar sada rjeavamo pred Kominformbiroom. Devet partija ve je dobilo i bez naeg prethodnog obavjetenja Vae prvo pismo i zauzele su svoj stav u rezolucijama. Sadrina Vaeg pisma nije ostala interna stvar za pojedine partije, ve se to prenijelo i van dozvoljenog kruga, a posljedice su te da se danas vrijeaju u nekim zemljama, kao Cehoslovakoj i Maarskoj, ne samo naa Partija, ve i zemlja u cjelini, kao to je bio sluaj s naom parlamentarnom delegacijom u Pragu. Posljedice svega toga za nau zemlju su vrlo teke." Na sastanku od 9 maja takoe je primljen izvetaj komisije 0 sluaju Zujovia i Hebranga. U odluci je bilo predloeno da se oni iskljue iz CK i Partije. Ta je odluka jednoglasno usvojena. Reeno je da se pred itavo lanstvo iznese ovaj sluaj 1 da se objasni ta su Zujovi i Hebrang nameravali. Takoe je vlada odluila da protiv njih dvojice povedu postupak i organi dravne vlasti, jer su poinili i zloin protiv drave i njene bezbednosti. Nekoliko dana kasnije javni tuilac je utvrdio da postoje elementi krivinog dela protiv bezbednosti drave, pa su obojica uhapeni. Iz Moskve je dola jedna krajnje neutiva depea, u kojoj se pretilo najgorim recima CK-u zbog ovoga hapenja. Tako je Staljin izgubio i drugu rundu. Jedina dva oveka u CK KPJ koje je on bio pripravljao da izvre rascep u Centralnom komitetu i u saveznoj vladi, pa da tako olakaju rascep u zemlji i njeno pokoravanje SSSR-u, sada su bila razgoliena pred masama, njihove namere obelodanjene.

U Moskvi su forsirali sve vie sastanak Kominforma, gde bi se Jugoslavija javno anatemisala. Na dan 19 maja doao je u Beograd jedan mladolik ovek iz aparata CK SKP(b) po imenu Meetov, koji je doneo pismo CK SKP(b), potpisano od sekretara CK Suslova. Rusi su traili da Jugosloveni obavezno prisustvuju sastanku Informbiroa, i pored toga to su ovi ve jednom odbili taj ruski zahtev. Nema sumnje, velike diskusije vodile su se u Jugoslaviji da li treba ii na sastanak Informbiroa ili ne. Veina ljudi je smatrala da ne treba ii, da bi to bila samo obina farsa, jer je unapred bilo jasno kakva e presuda biti donesena. Tu ne bi moglo biti nikakve diskusije, jer se vi-delo da su sve partije, pod pritiskom Rusa, donele svoje stavove protiv Jugoslovena pre nego to su primile uopte ikakav jugoslovenski materijal. To su bili potpuno neravnopravni odnosi. Ii na sastanak Informbiroa pod takvim uslovima, znailo bi pokoriti se unapred nepravdi. Ovo pismo CK SKP(b) Meetov je lino predao Titu. Pre nego to je doao do Tita, Meetov je irio po Beogradu glasove da e se sastanak Informbiroa odrati u Ukrajini i da e na njemu 496 PRILOZI ZA BIOGRAFIJU lino uestvovati Staljin, pa da bi dobro bilo da se na njemu pojavi Tito. Iako je Meetov bio oficijelno inovnik u aparatu CK SKP(b), Jugosloveni su ga viali u prvim godinama posle rata u uniformi potpukovnika NKVD-a. Iz razgovora s njime moglo se utvrditi da je ve odavno specijalista za jugoslovenska pitanja, jer je 1937 godine uestvovao u istragama i likvidaciji Jugoslovena u Moskvi. Tito je od Meetova1 primio pismo i saoptio mu da e CK KPJ odgovoriti na ovaj zahtev CK SKP(b). Istovremeno mu je rekao da on smatra da e CK KPJ odbiti zahtev Moskve da se poalju nai delegati na sastanak Informbiroa. Sutradan, 20 maja, odrana je sednica CK, na kojoj je jednoglasno odlueno da se ne ide na sastanak Informbiroa. Iz Kremlja su reagovali odmah, ve 22 maja, pismom koje je vrlo karakteristino. Ono jasno potvruje da su Rusi osnovali Informbiro ne kao savetodavno telo za izmenu miljenja izmeu komunistikih partija, nego kao orue za naturanje njihove volje ostalim partijama, a u prvome redu Komunistikoj partiji Jugoslavije. Na kraju pisma Staljin je poruivao: Bez obzira na to da li e se pretstavnici CK KPJ javiti ili ne na zasedanje Informbiroa, CK SKP(b) insistira na pretresanju pitanja o stanju u jugoslovenskoj kompartiji na sledeem zasedanju Informbiroa. Na molbu ehoslovakih i maarskih drugova da se saziv Informbiroa prenese u drugu polovinu juna, CK SKP(b) izjavljuje da je saglasan s tim predlogom." Ovim odlaganjem zasedanja Kominforma za mesec dana Staljin je hteo da dobije u vremenu, jer je bio vrsto uveren 1 U svom radnom kabinetu Tito je imao i portrete Lenjina i Staljina. Desio se da je tog jutra kad je primio Meetova popustio klin o koji je bila okaena Staljinova slika, tako da nije visila na zidu, nego je bila samo naslonjena. Meetovu je odmah ovo palo u oi, pa je neprekidno buljio u Staljinov portret, sigurno mislei da je Tito ve naredio da se po Jugoslaviji skidaju portreti Staljina. U Jugoslaviji su portreti Staljina poeli da nestaju docnije spontano, ukoliko se bo:ba izmeu SSSR-a i Jugoslavije rasplamsavala. Nikakvo nareenje, bilo od

strane vlasti bilo od strane Partije, nije bilo u tom smislu nikad davano. Prosto su ih ljudi spontano skidali. Krajem 1949 godine stvarno se u Jugoslaviji vie nije mogao videti nijedan portret Staljinov. Te godine Staljin je bio navrio 70 godina, pa su iz svih istonih zemal'a slati vozovi s poklonima u Kremij. Kod nas je tada bilo ala na raun tih poklona, govorilo se da bi svakako trebalo poslati Staljinu jedan voz poklona iz Jugoslavije njegove portrete koje je narod poskidao. FAKSIMIL PROJEKTA ODGOVORA NA PISMO CK SKP (b) OD 27 MARTA. ODGOVOR JE NAPISAO DRUG TITO i'f PORTRET DRUGA TITA IZ 1931 GODINE <Rad Moe Pijade u Lepoglavi) ZASTAVA JE SPAENA 497 da e kombinovanim pritiskom spol ja i iznutra naterati Jugoslaviju da mu se pokori. U tom periodu dolo je do jedne neobine intervencije Go-mulkine, koja se u tom trenutku uinila Jugoslovenima kao potpuno na liniji sovjetske politike. Gomulka je, preko jednog svog oveka, uputio pismo CK KPJ, u kome je apelovao na Jugoslovene da prisustvuju sastanku Kominforma, pa je predlagao da on zajedno sa Bermanom, jednim od rukovodilaca Poljske partije, doe u Beograd i o svemu prodiskutuje s Jugoslovenima. U odgovoru Gomulki Tito je rekao da se slae s tim da on doe u Jugoslaviju, ali mu poruuje da su Jugosloveni odluili da ne prisustvuju sastanku Informbiroa, da su o tome dobro promislili i da je o tome odluku doneo Plenum CK KPJ". Posle ovog odgovora Gomulka se vie nije javljao. Poslednji od rukovodeih ljudi iz istonih zemalja koji je jo s Jugoslovenima odravao prijateljske veze bio je Dimitrov. Povodom 25 maja, Titovog roendana, niko od rukovodeih ljudi iz SSSR-a ili istonih zemalja nije Titu poslao uobiajene estitke. Jedini izuzetak bio je Dimitrov. On mu je poslao telegram: Bratski pozdrav i najbolje elje povodom Vaeg roendana." Takoe je odredio jednog bugarskog omladinca da u ime bugarske omladine i sportista preda Titu tafetnu palicu. Istoga dana CK KPJ je odgovorio jednim smelim potezom. Objavio je preko tampe svoju raniju odluku da sazove partiski kongres, kako bi itavo partisko lanstvo imalo mogunosti da kae svoje miljenje o sukobu izmeu SSSR-a i Jugoslavije. To je bio neoekivani udarac za Staljina. To je znailo da se Tito odluio na referendum u Jugoslaviji po pitanju sukoba sa SSSR-om. Kongres je bio sazvan za 21 juli 1948 godine u Beogradu. CK je takoe predloio i dnevni red. Tito je imao da da referat o razvitku i borbi KPJ, o ulozi KPJ u revolucionarnom preobraaju Jugoslavije i izvetaj o radu CK KPJ. Drugi referat 0 organizaciono-partiskom radu pripremao je Aleksandar Ran-kovi, o agitaciji i propagandi Milovan ilas, o meunarodnom 1 unutranjem poloaju Jugoslavije i borbi KPJ za izgradnju socijalizma Edvard Kardelj, a o izgradnji socijalistike privrede u Jugoslaviji Boris Kidri. Takoe je odlueno da na svakih dve stotine lanova KPJ bude izabran jedan delegat za Kongres. Izbor delegata da se vri tajnim glasanjem, na sreskim, gradskim odnosno reonskim konf erenci j ama. Tako su u Jugoslaviji poele iroke pripreme za saziv Kongresa.

U meuvremenu je Informbiro poslao i slubeni poziv CK KPJ da poalje pretstavnike na sastanak u Bukuret. Od32 498 PRILOZI ZA BIOGRAFIJU govoreno je pismom od 20 juna, u kome je poziv odbijen. Razlozi odbijanja izneti su u konciznoj formi. To je znailo prihvatiti baenu rukavicu. Poslednja nada Staljinova u bezuslovnu kapitulaciju Jugoslovena ovim je bila sruena. U Bukuretu se sastao Informbiro. Sovjetsku delegaciju predvodili su Zdanov, Maljenkov i Suslov. Bugarsku Kostov i Cervenkov. Rumunsku Gheorghiu Dej, Lua i Ana Pauker. Maarsku Rakosi, Farkas i Gero. Poljsku Berman i Zavadski. Francusku Duclos i Fajon. ehoslovaku Slanskv, iroki, Geminder i Bare. Italijansku Togliatti i Secchia. Pada u oi da Gomulka ovog puta nije prisustvovao, a takoe ni Dimitrov. tavie, neposredno uoi zasedanja Informbiroa u Bukuretu, Dimitrov je proslavljao svoj roendan, pa mu je Tito 17 juna poslao estitku: Primite moje srdane estitke i najtoplije elje povodom roendana." Dimitrov nije odgovorio na ovu estitku punih osam dana, nego je odgovor poslao Titu 26 juna, znai onda kada je u Bukuretu ve poelo zasedanje Informbiroa i kad se disku-tovalo o tome kakva odluka da se donese protiv Jugoslavije. Odgovor Dimitrova glasio je: Srdano zahvaljujem na Vaim pozdravima povodom mog roendana." Zdanov, Maljenkov i Suslov imali su mnogo tekoa na ovom zasedanju Informbiroa u Bukuretu. Prema informacijama kojima danas raspolaemo, nekoliko uesnika ovog zasedanja protivilo se tome da se donosi rezolucija protiv Jugoslavije u takvoj formi i na takav nain kao to su predlagali Rusi. Razumljivo je da ovde ne mogu izneti imena tih ljudi koji su se protivili sovjetskom stavu. Kad svi argvmenti Zda-nova, Maljenkova i Suslova nisu koristili, onda je Zdanov na kraju rekao: Mi raspolaemo podacima da je Tito imperijalistiki pijun! To je bio glavni argumenat pretstavnika SSSR-a protiv Jugoslavije. U rezoluciji Informbiroa koja je objavljena 28 juna posle podne, Staljin je, ni manje ni vie, naterao pretstavnike est istonoevropskih zemalja, meu kojima je bilo nekoliko potpretsednika vlade i ministara spoljnih poslova, da se prikljue pozivu graanima Jugoslavije da prisile svoju vladu da se pokori Sovjetskom Savezu, a ako vlada to odbije, neka je narod smeni i postavi novu vladu koja e se pokoriti diktatu SSSR-a. U novijoj istoriji ne pamti se nijedan sluaj takvog grubog i otvorenog meanja jedne drave u unutranje stvari druge drave. Ni sam SSSR nije nikad u svojim spoljnim odnosima napravio tako grub javni prekraj meunarodnih obiaja. Ali, s druge strane, nema sumnje da se Staljin nikad nije ni nalazio u takvoj situaciji da mu se jedna zemlja, koju je on smatrao ZASTAVA JE SPAENA 499 svojim prirodnim zabranom, svojom interesnom sferom koja mu je priznata tokom Drugog svetskog rata kao takva, usprotivi u tolikoj meri. Otuda i njegov bes, otuda i njegova bezobzirnost i neobaziranje na bilo kakva meunarodna pravila i obaveze. Potpuno je jasno da su Staljin i ostali sovjetski rukovodioci, kao i rukovodioci pojedinih komunistikih partija u svetu, smatrali da e objavljivanje ove rezolucije odmah u Jugoslaviji izazvati rascep, da e se narod pobuniti protiv

vlade, jer su toliko bili uvereni u Staljinov autoritet. Meutim, oni su izgubili iz vida injenicu da je u Jugoslaviji popularisanje Staljina ilo ba preko Komunistike partije Jugoslavije, ba preko Tita lino. Ti ljudi, koji su pokazali da tako slabo poznaju Jugoslaviju i ono to se u njoj dogodilo, bili su vrsto uvereni da e Tito svim sredstvima u Jugoslaviji zabraniti objavljivanje rezolucije Informbiroa. Meutim, odmah po objavljivanju ove rezolucije, 29 juna ujutru, sastao se Plenum CK KPJ i doneo svoj odgovor na sovjetske optube. Projekat odgovora napisao je Milovan ilas. Takoe je odlueno da se rezolucija Informbiroa objavi u celini u jugoslovenskoj tampi, a da se istovremeno donese i jugoslovenski odgovor, pa neka mase same sude ko je u pravu. Trebalo je videti kako su 30 juna ujutru ljudi u Beogradu grozniavo kupovali Borbu" i iz nje itali o otvorenom sukobu izmeu Jugoslavije i SSSR-a. Ne malo zaprepaenje bilo je meu sovjetskim pretstavnicima u Beogradu kad su videli da je Borba" objavila rezoluciju Informbiroa, i to u 500 hiljada primeraka. Kako se kasnije saznalo, kad su se sovjetski ambasador Lavrentijev i Pavel Judin iz Kominforma sastali tog jutra u sovjetskoj ambasadi, prvo su izmenili samo dve reci: Abjavili? pitao je Lavrentijev. Abjavili! odgovorio je Judin. Posle su nekoliko trenutaka utali, pa tek onda poeli da razgovaraju. Koliko je bilo vrsto uverenje u informbirovskim krugovima da e Tito sakriti rezoluciju Informbiroa od naroda, pokazuje i injenica da je Duclos u Humaniteu" ak 5 jula pisao lanak u kome osuuje Tita to ne objavljuje u Jugoslaviji rezoluciju Informbiroa, ve je nasilnikim merama krije od masa: injenica da jugoslovenski rukovodioci nisu objavili rezoluciju Informbiroa jasno govori da oni nisu sigurni u svojoj argumentaciji i da se boje izneti istinu pred narod." Jugoslovenski ambasador u Parizu Marko Risti odmah je uputio Duclosu pismo u kome. mu je skrenuo panju na neistinu koju je izneo, pa mu ak prikljuio nekoliko primeraka Borbe", ali Duclos, naravno, nije na ovo nita odgovorio. Takoe nije odgovorio ni na injenicu da odgovor KPJ na rezoluciju Informbiroa nije bio objav32* 500 PRILOZI ZA BIOGRAFIJU ljen ni u jednoj od istonoevropskih zemalja, ni u SSSR-u, ni u Cehoslovakoj, ni u Poljskoj, ni u Rumuniji, ni u Bugarskoj, ni u Maarskoj, ni u jednom informbirovskom organu na Zapadu, ni u Humaniteu", ni u Unita". I ovaj sluaj govori ko se oslanjao na mase, a ko na grubu silu i prevaru. Kako je rezolucija Informbiroa bila primljena meu Ju-goslovenima u zemlji i inostranstvu? Najiri krugovi koji nisu bili upoznati s pismima prosto nisu mogli verovati svojim oima. Bilo je ljudi koji su od oajanja toga jutra i plakali po ulicama. Ali, to je bila samo trenutna reakcija. Posle prvoga bola, doao je talas ogorenja zbog teke nepravde. U Beograd su stizali izvetaji iz svih krajeva zemlje. Iz Ljubljane su javljali: Narod je ogoren, ali jedinstven kao u dane 27 marta. Istina, neki ljudi u Jugoslaviji verovali su u poetku da je ovo sve maslo Molotova, Zdanova i Maljenkova, da Staljin ne stoji iza ove stvari. Na to ih je dovodilo, pre svega, dugogodinje vaspitanje o Staljinu kao geniju i voi meunarodnog proletarijata.

Tako su se rodile ove kratkotrajne iluzije. U Beogradu su na jednom mitingu ak bila usvojena dva telegrama, jedan CK KPJ u kome se kae: Optube koje su iznesene protiv CK Partije i naroda nae zemlje ni najmanje nee pokolebati nae poverenje u nae partisko rukovodstvo na elu s drugom Titom", a odmah zatim jedan drugi telegram Staljinu u kome se kae: Drue Staljine, duboko verujemo u tebe, da e sve uiniti da se skinu neopravdane optube koje su baene na itavu nau zemlju, nau Partiju i na Centralni komitet." Kad se uzme u obzir kako su Jugosloveni gledali u SSSR u danima najeeg nemakog terora u Drugom svetskom ratu, ta je KPJ uinila na popularizaciji Staljina u jugoslovenskim masama, onda se ne treba uditi ovakvoj reakciji masa u Jugoslaviji u prvi mah. Ljudima prosto nije ilo u glavu da moe biti razlike izmeu reci i dela Staljinovih. Ali, kad su to jednom na svojoj vlastitoj koi osetili, onda je njihova srdba postala dvostruko jaa. Imao sam prilike da u leto 1952 razgovaram sa drugom Titom o junskim danima 1948 godine, o procesu kroz koji smo prolazili kad je dolo do otvorenog sukoba s Rusima, o tome da ogromna veina naih ljudi nije gubila perspektivu u tim sudbonosnim danima 1948 godine. Drug Tito je u tom nevezanom razgovoru tada rekao ovo: Nema sumnje da je nae ljude itav sukob, a naroito rezolucija, strahovito pogodio, da smo mi u Jugoslaviji, uprkos mnogim sumnjama, ipak u osnovnom imali vjeru u Sovjetski Savez, u Staljina... Na moje oi su partizani ginuli u ratu sa Staljinovim imenom na ustima... Nismo mi uzalud, iz godine u ZASTAVA JE SPAENA 501 godinu, uporno govorili naem narodu o SSSR-u kao o zemlji socijalizma... Ne treba kriti niti se sada stidjeti to smo mi na SSSR do 1948 godine gledali s toliko vjere i ljubavi. Mi se tih naih iluzija ne stidimo, nego naprotiv, njima se ponosimo. One su bile pozitivna stvar i pokazivale su nau duboku vjeru u napredak i socijalizam. A u junskim danima 1948, kada ih je Staljin tako nemilosrdno, tako brutalno pogazio, nama je to bilo strahovito teko, ali mi nismo izgubili vjeru u socijalizam, nego smo poeli da gubimo vjeru u Staljina, koji je stvar socijalizma izdao. Nije se tu radilo o nekom razoaranju, o nekoj tuzi to raskidamo s Rusima, nego su nam ti dani bili teki jer su druge brige bile posrijedi budunost socijalizma, budunost ove zemlje koja se napregla da svojim vlastitim sredstvima, na nain koii najbolje odgovara narodu ove zemlje, izgradi socijalizam. To je bila moja osnovna briga u junskim danima 1948 godine. Meni je bilo jasno da taj sukob nije privremena stvar, nego definitivni prekid, definitivni sukob. Perspektiva mi je bila jasna, ali teko mi je bilo zbog toga to tada jo nisam vidio sve mogunosti kako da izaemo iz situacije u kojoj smo se nalazili. Nisam znao kakvo e biti reagiranje na Zapadu, ali sam bio spreman da se sa svakom opasnou uhvatim u kotac... Nema sumnje, to su bili teki dani, ali i veliki... Slinih dana imao sam samo godine 1938, kad sam bio u Moskvi i kad se diskutovalo da li da se raspusti Komunistika partija Jugoslavije ili ne. Od svih jugoslovenskih rukovodilaca koji su u to vrijeme bili u SSSR-u, ostao sam ja jedini, sve je bilo pohap-eno. Partija oslabljena, bez rukovodstva, a ja tamo sam. Di-mitrov me je pitao hou li uspjeti da izvrim zadatak, govorio mi da ima potpuno povjerenje u mene, ali, eto, NKVD mu hapsi ljude za koje bi on, kako je rekao, i ruku stavio u vatru.

Zbog toga su, s jedne take gledita, ti dani iz 1938 za mene bili tei nego oni iz 1948. Tada u pravom smislu rijei nije bilo Partije, a 1948 postojala je jaka, jedinstvena Partija. Tih dana bilo mi je teko ne zato to smo raskinuli nae veze s Kremljom, nego mi je bilo krivo, strahovito krivo, to su tako muki izvrili napad na nau mladu revoluciju. To je bila u pravom smislu intervencija, kakvu je imala da izdri Oktobarska revolucija, samo njima je bilo daleko lake. Oni su imali itav svjetski proletarijat na svojoj strani. A sada se guila naa revolucija u ime SSSR-a. Sada se guila naa revolucija pritiskom Staljina, koji je natjerivao itav radniki pokret u svijetu da se izjasni protiv nas. Znao sam da e nam jedan od najteih zadataka biti razbijati te klevete koje je sijao Staljin. 502 PRILOZI ZA BIOGRAFIJU U toj situaciji osnovni na zadatak bio je obezbijediti kod naih ljudi nesmetani razvitak spoznaje uzroka koji su doveli do sukoba sa SSSR-om. Bila je najvanija stvar, da ljudi shvate o emu se radi, da se oslobode predrasuda, dugogodinjeg vaspi-tanja, da uu u sutinu pitanja. Nije to bio lak posao. Ogroman autoritet SSSR-a i Staljina bio je stavljen u pokret. Uz pomo toga autoriteta Staljin je mislio da e u prvom naletu, da e svojim pismima i rezolucijom Informbiroa, razbiti jedinstvo CK, da e preko Zujovia i Hebranga uzeti u svoje ruke Partiju i vladu. Meutim, to se nije dogodilo. Tu je, mislim, odluujuu ulogu odigrao unutranji demokratski ivot u Komunistikoj partiji Jugoslavije, usaen u nju jo prije rata. Od prvoga dana napada na nas, od dolaska prvoga pisma u martu 1948, nai ljudi su diskutovali o njima, stavku po stavku, izraavali ono s ime se nisu slagali, slobodno iznosili ono to im nije jasno, svoje neshvatanje izvjesnih stvari. Moram priznati da je za prvih est mjeseci borbe sa Staljinom u tom pogledu najtei period bio period od prvog pisma, 27 marta, pa do sjednice CK od 12 aprila, kada se Staljin nadao da e ujovi prevui na svoju stranu veinu CK. Bilo je tada ponekih naih drugova koji nisu sasvim do kraja gledali odnosno sagledali prave uzroke sukoba. Oni su, zbunjeni, dolazili kod mene. Postavljali su pitanja, ja sam im objanjavao i ubjeivao ih. Sjeam se kako mi je jedan od njih rekao: Pravo da ti kaem, ja sam bio demoralisan, a sada mi je lake... Dobro je to imamo tebe, pa kad nam je teko doemo do tebe, a ti nam pomogne. Ali kako je tebi, kome ti moe da se obrati? A za mene je u tim asovima iskuenja osnovna snaga bilo ono to je narod Jugoslavije ve bio postigao u prolom ratu, to je ostvario u prvim godinama poslije rata. To je bio jedan ujedinjeni narod, u kome se razbuktala svijest o sopstvenoj snazi, o onome to je uinio. Tu je bila snana Partija, s bogatim iskustvima. Zbog toga mi je bilo znatno lake 1948 nego 1938 godine. Ali se moralo duboko misliti o jednoj stvari: kako emo se probiti i obezbijediti Jugoslaviji uslove da moe da se razvija onako kako to ona hoe i kako to njenim interesima najbolje odgovara. Mi smo mala zemlja i naa jedina snaga leala je u naem moralu, u naem jedinstvu, u tome da li jasno vidimo perspektive razvitka ili ne. Tih dana po nekoliko puta sam ponavljao da emo uspjeti da pobjedimo ako, prvo, u sebi samima jasno preistimo s problemom spoznaje uzroka sukoba sa SSSR-om, ako se taj proces bude pravovremeno i pravilno razvijao u

jugoslovenskim masama. Pritom se moralo ogromno paziti na iluzije o SSSR-u koje su ZASTAVA JE SPAENA 503 u veoj ili manjoj mjeri postojale ili ostavile tragove kod svih naih ljudi. Nije se smjelo putati ogorenju na volju i samo otrim rijeima odgovarati na sve one lai i klevete koje su nam dolazile iz SSSR-a i u ime SSSR-a. Trebalo je prepustiti vremenu da Staljin svojim postupcima prema Jugoslaviji uini takve stvari da mu same mase u Jugoslaviji kau: Dolje Staljin", a ne da se mi odvojimo od masa, pa da prvi ponemo, u nastupu ljutnje, da bacamo takve parole. Praksa je najbolja uiteljica ivota. Ono to je Staljin uinio u junskim danima 1948, ono to je tada bio nagovijestio, uskoro je nizom svojih najbrutalnijih postupaka i potvrdio. Otad vie, bar to se tie ljudi u zemlji, za nas nije bilo nekog velikog politikog problema u borbi sa SSSR-om. Svakom naem potenom ovjeku bilo je jasno kao dan u emu je sutina sukoba. Ljudi su se bili oslobodili iluzija, ali pritom nisu izgubili vjeru u socijalizam, jer im je njihova zemlja, uprkos najveim tekoama, oigledan primjer kako jedan mali narod moe da gradi socijalizam, drutveno ureenje za kojim su teili najplemenitiji umovi ovjeanstva." Nema sumnje, ti dani u Jugoslaviji bili su neobino teki. Jugoslavija je bila sama u svetu. Sa Istoka Staljinova anatema, a sa Zapada nerazumevanje i stare pretnje. Nikad u istoriji jedna mala zemlja nije se nalazila u teem poloaju. To su bili sudbonosni dani. Kada je Tito dobio tekst rezolucije Informbiroa, on se puna tri sata etao po svojoj sobi, razmiljajui o tom gnusnom dokumentu. Tih dana Tito je dobio i prvi napad ui. On je od toga poboljevao i za vreme rata, ali su mu poslednji dogaaji toliko uticali na nerve da je dobio neobino jak napad. Jugoslovensku javnost tih dana naroito su bili ozlojedili izvesni postupci prema Jugoslaviji u Albaniji i Maarskoj. Bilo je oigledno da se Staljin trudio da sukob sa Jugoslavijom pret-stavi kao sukob ne samo izmeu SSSR-a i Jugoslavije, nego u prvom redu izmeu Jugoslavije i drugih zemalja narodne de-mokratije. im je rezolucija Informbiroa bila objavljena, u Albaniju su dole direktive iz Moskve da Albanci treba naroito da daju oduka svome antijugoslovenstvu. Tu nije bilo samo javnog spaljivanja Titovih slika, nego i fizikog maltretiranja Jugoslovena, izbacivanja bolesnih Jugoslovena iz bolnica, obustava izdavanja hrane, pa ak i za jugoslovensku decu. U Maarskoj su poeli progoni jugoslovenske manjine. Jedan Jugosloven, maarski narodni poslanik, koji nije hteo da se saglasi s rezolucijom Informbiroa, izbaen je iz parlamenta. Povrh svega, Rakosi, sekretar maarske partije, govorio je s omalovaavanjem o ulozi Jugoslavije u prolom ratu, o onom ime se narodi Jugoslavije s punim pravom ponose. Rakosi je na jednom mitingu u Budimpeti rekao: 504 PRILOZI ZA BIOGRAFIJU Stav rukovodilaca KPJ danas nije patriotizam, socijalistiki patriotizam koji zna da koordinira nacionalne i internacionalne interese partija narodne demokratije, ve buroaski nacionalizam,, koji je ve 1941 godine odveo Jugoslaviju u katastrofu i odvee je opet ako rukovodioci KPJ nastave da idu putem kojim su poli." Milovan ilas je u tampi odgovorio Rakosiju:

Po Rakosiju, svrgavanje vlade CvetkoviMaek i odbijanje pristupanja Trojnom paktu koje je na narod izveo pod vodstvom KPJ, poshje ega je uslijedio, dodue, napad Hitlera i njegovih satelita na Jugoslaviju bilo je nacionalizam i upropaavanje-Jugoslavije. Tada je Jugoslavija (to jest njeni narod ) uskrsnula,, a ne upropaena. Znai odbijanje pristupanja Trojnom paktu bilo je nacionalizam, a ulazak, na primjer, Maarske u Trojni pakt pravilno shvatanje i kombinovanje internacionalnih i nacionalmh dunosti koje je spasilo Maarsku. Lijep li je to i nacionalizam i internacionalizam! To je sramoenje ide'e internacional zma, pravdanje izdaje nacionalne nezavisnosti i lakejstva nacionalne buroazije u odnosu na hitlerovske imperijaliste!" Povrh svega, naao se da ita lekciju Jugoslovenima kako se trebalo drati u Drugom svetskom ratu Rakosi, koji je uzalud pozivao preko radija Maare da se dignu protiv Horthva i Nemaca, jer maarski narod nije imao ko da vodi, jer je Rakosi sedeo daleko u pozadini, u SSR-u, a nije bio sa svojim narodom, delei s njim i dobro i zlo, kao Tito. Usled jasno ispoljenog raspoloenja u korist Jugoslavije u bugarskom narodu i meu vodeim ljudima, izuzev grupe uz Moskvu vrsto vezanih rukovodilaca, bugarska vlada bila je primorana ve sutradan posle objavljivanja rezolucije Informbiroa da objavi deklaraciju o elji da s Jugoslavijom produi neizmenjene meudravne odnose. Ne treba dodue iskljuiti, pretpostavku da je grupa jugoslovenskih protivnika u bugarskom rukovodstvu uestvovala u takvom potezu sa svojim posebnim namerama: da se pred Jugoslavijom u toj ozbiljnoj situaciji pojave kao jedini prijatelji i eventualni posrednici u. izglaivanju spora, to bi im svakako dalo nade da e ostvariti svoj stari san da se nametnu i vodstvu Jugoslavije i Jugoslaviji, bilo u federaciji shvaenoj na njihov nain bilo u nekoj drugoj formi. U svakom sluaju situacija u Bugarskoj bila je takva da se Bugarska nije smela frontalno postaviti protiv Jugoslavije od prvog asa. Stizale su vesti iz Moskve. Tamo se nalazila velika grupa Jugoslovena na studijama. Samo na univerzitetima u Moskvi bilo je preko 460 studenata. Nekoliko hiljada Jugoslovena bilo508 PRILOZI ZA BIOGRAFIJU Od izabranih delegata 979 bili su radnici, 525 seljaci, meu njima 102 vojnika, 499 intelektualci, 154 nametenici, 139 studenti i 48 ostali. ena delegata bilo je 227. Proseni sta svakog lana Partije bio je 7 godina i 3 me-seca. Od ukupnog broja delegata, to jest od 2.344 delegata u ratu je uestvovalo 2.238 delegata, a od prvog dana ustanka 1941 godine 14,53% delegata. Meu 106 delegata koji nisu uestvovali u ratu, 17 ih je bilo u zarobljenitvu za vreme rata i jedan u logoru. Dvorana je bila ukraena velikim poprsjima Marxa, En-gelsa, Lenjina i Staljina, a u sredini nalazila se velika Titova slika. itav tok kongresa bio je prenoen preko svih radiostanica u Jugoslaviji. Tako je za est dana prosto itav rad u Jugoslaviji skoro bio zamro. Svi su ljudi stajali kraj radioaparata i budno pratili ta se dogaa na Kongresu. Kongres je otvorio Tito. Posle izbora pretsednitva, Tito je poeo da ita svoj istoriski referat. Drugog dana Kongresa nastavilo se sa ostalim referatima. Kongres je zasedao est dana. Posle referata otpoela je diskusija. Javljao se za re jedan delegat za

drugim. Da bi svi prijavljeni za re mogli da govore, Kongres se odravao i nou. Jedan za drugim govornici su osuivali napade na KPJ. Niko se nije izjasnio za rezoluciju Informbiroa. Kongresu je prisustvovao i dopisnik Pravde" Barzenko kao i dopisnici TASS-a. Oni su sumnjivo vrteli glavom. Kad su u Moskvi videli da Kongres vrsto stoji uz Tita, otpoela je serija napada na Kongres da je sazvan teroristikim metodima, da se oko zgrade u kojoj se Kongres odrava nalaze topovi i mitraljezi. Moskovska Pravda" objavila je 24 jula da su vajcarski trockisti uputili svoju delegaciju na Kongres. Ova stvar je izneta pred sve delegate. Pretsedavajui tog zasedanja proitao je sledee saoptenje: Kako javlja moskovski radio, moskovska Pravda" od 24 jula donela je vest od svog dopisnika iz Bukureta da je nekakva vaj-carska komunistika partija, poznata kao pijunsko-trockistika grupa, uputila svoju delegaciju na V kongres Komunistike partije Jugoslavije. Pretsednitvo V kongresa KPJ izjavljuje da je ova vest na-merno ubaena u javnost da bi se dobio utisak kao da se KP Jugoslavije povezuje sa pijunskotrockistikim grupama, da bi se i na taj nain pred meunarodnom javnou opravdala besprincipijelna klevetnika kampanja koja se vodi protiv KPJ i nove Jugoslavije. Ova kleveta jo je alosnija zbog toga to je jue, to jest 23 jula, pretstavnicima sovjetske tampe, na elu sa specijalnim doZASTAVA JE SPAENA 507 pisnikom Pravde" Barzenkom, koji prisustvuju Kongresu, odgovoreno na postavljeno pitanje u vezi s gornjim, da je to glupost i neistina, to su se i sami mogli uveriti. Pretsednitvo poziva Kongres da osudi ovu novu neistinu i klevetu kao jo jedan pokuaj srozavanja ugleda nae Partije i samog Kongresa. Pretsedavajui: Drugovi delegati, ko usvaja ovo saoptenje neka digne ruku? (Svi delegati diu ruke.) Pretsedavajui: Ima li ko protiv? (Delegati: Nema!") Objavljujem da je Kongres jednoduno osudio ovu najnoviju klevetu. (Burno odobravanje i aplauz.)" Barzenko, dopisnik Pravde" nije se vie pojavljivao na Kongresu. Bliio se poslednji dan Kongresa, kada je trebalo izabrati novi CK. To je bila poslednja mogunost pristalicama rezolucije Informbiroa da se izjasne protiv CK i Tita, jer je glasanje bilo tajno. Svaki delegat je bio dobio imena kandidata za izbor, koje je predloila kandidaciona komisija. Na paretu hartije bila su ottampana imena svih kandidata, a svaki delegat na Kongresu mogao je da prebrie ime koje eli i da dopise neko novo. Posle bi to pare hartije presavio i stavio u glasaku kutiju. Glasanje je otpoelo 28 jula u 8 asova uvee. Svaki delegat dobio je listi sa imenima delegata, pa je zatim izaao iz dvorane, proetao se po velikom parku i onda ili u parku ili u restoranu zaokruavao, brisao ili dopunjavao imena kandidata. U devet sati delegati su poeli da se vraaju u dvoranu i da jedan za drugim stavljaju listie u kutije, kojih je bilo vie. Do 10 sati uvee svi delegati su bili predali svoje glasake listie.

Tada je izborna komisija, pred oima delegata, otvorila kutije sa listiima i otpoelo je prebrojavanje. Glasalo je ukupno 2.323 delegata. Tek oko pola noi rezultati su bili sreeni. Pretsednik izborne komisije Milo Mini popeo se na govornicu i poeo da ita rezultate. Kad je doao do imena Josipa Broza, objavio je da je za njega glasalo 2.318 delegata. Znai protiv je glasalo svega pet delegata. U dvorani se prolomio pljesak, pa zatim poklici, da bi se prelili u pesmu, koja je tu na Kongresu spevana: Drue Tito, mi ti se kunemo da sa tvoga puta ne skrenemo. Drue Tito, voo komunista, .:.;..:. Partija je kao sunce ista." : 508 PRILOZI ZA BIOGRAFIJU Pretsednik izborne komisije hteo je da ita dalje rezultate, ali mu delegati nisu dozvoljavali, jer su s jedne pesme prelazili na drugu, da bi zavrili sa Internacionalom". Objavljivanje rezultata trajalo je sve do iza jedan sat posle ponoi. Tada se na govornici pojavio Tito i pre zakljuenja Kongresa rekao ove reci: Drugovi i drugarice, u ime novoizabranog centralnog rukovodstva nae Partije, ja vam se najsrdanije zahvaljujem na povjerenju koje ste vi ovim izrazili novom rukovodstvu. Mi preuzimamo time ogromnu odgovornost na sebe. No, mi emo tu novu zadau moi izvriti i opravdati uz vau punu podrku. Ovo jedinstvo koje je na naem Kongresu izraeno, jedinstvo nezapameno u istoriji nae Partije, jeste zaloga da e naa Partija jo snanijim koracima ii naprijed, kako u pogledu svog soDstvenog razvitka, tako i u pogledu izgradnje nae nove socijalistike domovine. Drugovi i drugarice, na ovom Kongresu mi imamo sumirana ogromna iskustva o dosadanjem radu nae Partije. Prenesite to dolje, u nae partijske organizacije, neka one usvoje to iskustvo, neka se ue na tim primjerima i na pozitivnim i na negativnim. Neka u naim partijskim redovima bude sauvana istoa Partije, neka jo vie bude podignut teoretski i politiki nivo lanova nae Partije, jer to je zaloga svih naih buduih pobjeda. Ja vas, drugovi i drugarice, upozoravam da se mi nalazimo u tekoj situaciji, u tekom periodu. Naa Partija je postavljena pred veliku kunju i samo ako budemo sauvali veliku budnost, jedinstvo i monolitnost u naoj Partiji, ako neemo gubiti nerve, naa pobjeda e biti osigurana." Beograd, 28 septembra 1952

REGISTAR IMENA Aimovi Milan 270 Adami 185 Aga vidi: Popovi Pera Aleksandar, regent 73, 75, 77, 78, 87, 89, 90, 100, kralj 78, 79, 88, 111, 120, 136, 151, 178, 180, 203, 206, 214, 225, 243, 409 Aleksander Bozo 234 Aleksander Irina 234 Alexander, general, felmaral 346, 377, 378, 386, 391, 492 Alfieri Dino 246 Alijagi Alija 73, 90 Ambrosio, general 340 Andrejev Bane 182, 183 Angaretis 174 Antolkovi-Franjek 99, 100 Antonov 457

Anzulovi Jerko 154, 167, 168 Aralica Dane 184 Aralica Nikola 184 Armjaninov 473, 474 Arnoek E. 132, 147 Arso vidi: Jovanovi Arso Augustini Antun 356 Babi Slavko 205, 249, 272 Babovi SpasenijaCana 235, 251 154, 275, 284, 481 Bao vidi: Steji Spasoje Bajs vidi: Grgi Marko Bakari Vladimir 137, 292, 293, 375, 460, 461, 467, 470, 472, 484 Bakari Stjepan 137, 138 Baki Mitar 250, 304, 305, 383 Balen Sime 294 Balog 102 Balokovich Joyce 62 Balokovich Zlatko 62 Baluku 468 Banjak Dorotea 17 Bare 498 Barskov 472 Barto Milan 78, 120 Barzenko 506, 507 Basariek uro 151 Batovanski S. 438 Bauer Ante 59 Baum Filip 86, 90 Bedekovi Janko 104, 184 Begovi Vlajko 224, 226 Behterjev 201 Beli 288 Belousova Pelagija vidi: Broz Pelagija Bene Eduard 244, 450 Berija 385, 386, 419, 421, 422, 457 Berman 497, 498 Bernard Filip 274 Bevc vidi: Kardelj Edvard Bilbija Bogdan 182 Bircl, agent 251 Biranin vidi: Trifunovi Ilija Birk vidi: Kardelj Edvard Birolli Pirzio 340 Bian Dragutin 148 Bjerut 450 Blagojev 383 Blaiko, porodica 23 Blaiko Ana 17 Bodnara 452, 455 Bohaek Maksimilijan 178 Boljevi Stevo 182, 183 Bocak uro 104, 111 Boak Ignac 111 Bokovi vidi: Filipovi Filip Bokovi uro 345 Boikovi Andrija 154, 156162, 165169, 171, 172 Bradonja vidi: JovanoviBradonja Breyer Pavao 154, 156, 169, 172 Brezovaki Tito 205 Brezovi Mati ja 145 Bridges Styles 478 Brka vidi: Konar Rade Brki Milan 184 Brki Petar 174, 175 Brki Uro 78 Browder Earl 220 Broz, porodica 7, 8, 9, 10, 12, 14, 16, 23, 28, 32, 33 Broz Ambrozij 10, 12 Broz Anka (Jana) 21 Broz Antonija 22 Broz Bla 22 510 REGISTAR IMENA Broz Drago 21 Broz Dragutin (Karlo) 21, 47, 203 Broz Ferdinand 94, 199 Broz Franjica 22 Broz Franjo, otac Josipa Broza Tita 7, 17, 1921, 27, 32, 33, 36, 49, 96 Broz Franjo, roak Josipa Broza Tita 94, 199 Broz Franjo, sinovac Josipa BrozaTita 21 Broz Georgius 17 Broz Hinko 9698 Broz Jana (Ana) 21 Broz Janko 16 Broz Josip (Pepek) 21 Broz Josipa 21 Broz Juraj 17

Broz Jurica 33, 35 Broz Karlek 31 Broz Marija 7, 20, 21 Broz Martin, praded Josipa BrozaTita 17, 19 Broz Martin, ded Josipa Broza Tita 17, 19 Broz Martin, brat Josipa Broza Tita 21, 52 Broz Martinus 17 Broz Matilda 22. Broz Mihael 17 Broz Mihalj (Halec) 27 Broz Pelagiia (Poljka) 72, 98, 196, 198 Broz Stjepan (tefek) 22, 38 Broz Tereza (Rezika1* 22, 204 Broz Vjekoslav (Slavko) 22, 96 Broz Vlado 368 Broz Zlatica 9698 Broz arko 97, 119, 196, 198 Buda 368 Bujnoh Ladislav 94, 97, 113 Bukeg Vilim 45, 48, 75 Bulganiin 419, 457, 472 Bunjevevi 102 Butalo Janko 194 Cachin Marcel 472 Cana vidi: Babovi Spaeni ja Carnelutti 258 Cavallero 339, 340 Cazi Josip 182 Celer Rade 121, 133135, 138140 Cesar, metalac 153 Cesar Lovro 158 Cesarec August 90, 148, 177 Cestar Martin 95 Chamberlain 246, 259 Churchill Randolph 374 Churchill Winston 351, 357, 362, 364, 365, 373375, 378, 379, 389, 420 Ciano, grof 244, 246, 257, 258, 339 Cicak Anica 95 Companis 236 Coni 251, 253 Cretet 129 Crljenak Miko 111 Crni vidi: Zujovi Sreten Crnobrnja Bogdan 458, 469 Cuculi Josip 121 Curi 105 Cvetkovi Dragia 248, 257, 258, 260, 261, 504 Cviji ura (Duka) 102, 143, 144 Caki 191, 192

Can Kaj Sek 438, 466 Cankov 472 Cervenkov Viko 62, 224, 438, 451, 472, 490, 493, 494, 498 Cipi 191 Ciinski Josip vidi: Gorki Milan imekovi Josip 111 Cohan Marija 220 olakovi Rodoljub 90, 194, 200, 201, 205, 229, 239, 275, 277, 356 olovi Stevan 182, 183, 194 Copi Vladimir Senjko (Vinter) 209, 218, 219, 228 Culinovi F. Franjo 133 Cuvahin 446, 488 ea vidi: Stefanovi Svetislav Celovi Petar 86 aka vidi: Paji David Daladier 246, 259 Dalmazzo, general 340 Damjanov 451 Dangi 328 Danilovi Ugljea 248 Dapevi Peko 392, 411 De Belleti 88 Deak 18 Debeljak Josip 185 Dedrer Olga 348, 349 Dej Gheorghiu 438, 455, 498 Deli Miroslav, dr. 133, 134 Deli Svetozar 84, 86, 223 : Deravin 373 Despot Feliks 38, 39 Deutsch, bankar 19 Diaz Jose 220, 420 Dika vidi: Sabi Stevo REGISTAR IMENA 511 Dimitrov Georgi 217, 218, 220, 222, 224, 229, 232, 239241, 260, 263, 271, 273, 384, 421, 422, 435437, 443, 450453, 459, 468, 472, 490, 491, 497, 498, 501 Dokmanovi Rade 128 Dollfuss 209 Dragievi Veljko 346, 368 Drapin Petar 391 Drakovi Milorad 78, 82, 83, 85, 87, 88, 90 Drinkovi 107 Duclos Jacques 419, 438, 440, 441, 498, 499 Dudi Dragoj lo 304 Dugonji Rato 413 Dugovi Tito 205 Dujmi Ivan 121, 133135, 138140 Duanec Dragan 108, 111 Duanec Josip 101, 104 Dzodze Koi 418, 435, 445, 446, 449, 468, 487, 488 akovi uro 147, 174, 175, 177, 181, 184, 206 era Josip 445, 451, 468, 487 ido vidi: ilas Milovan Dilas Milovan 62, 68, 69, 217, 233, 235, 236, 238, 248, 249, 256, 260, 264, 268, 271, 272, 274276, 310, 313, 332, 333, 347, 351, 360, 365, 409, 411413, 416, 438, 440, 453 458, 460, 461, 467, 469471, 474 479, 481, 482, 484, 490, 497, 499, 504 uji, pop 334, 338 urevi Zika 251, 254 urovi Vako 347, 348 Eakers 377 Eden 352, 374 Ercoli vidi: Togliatti

Erenburg lija 380 Fajon Etienne 438, 498 Farkas M. 438, 498 Ferdo 197 Ferjani Dragutin 22 Ferris, major 359 Fidlerica 189 Filipovi Duan 345 Filinovi FilioBokovi 148, 223 Filipovi Sulejman 357 Filko vidi: Pavei Filip Finkelstein 443 Fischer, general 390 Fier vidi: Ribar Ivo Lola Fier Maks 201 Flajer (Greti) 231 Forster 246 Foti Konstantin 263 Franko 348, 370, 371 Franovi Vjekoslav 133, 134, 139 Frol Frane 357 Gagarinov 468, 469 Galogaa Slobodan 246 Galogaa Stevo 205 Ganev Dmitar 451 Gapari 41, 43, 44 Geloso, general 340 Geminder 498 Georg 227 Georgijevi 204 Gero 498 Gimas A. 376 Gobbels 370 Gobac Tone 41 Golubovi Radonja 356, 455 Gomulka V. 438, 441, 450, 453, 490, 497, 498 Goring 265 Gorki Milan Somer 209, 210, 213, 215, 217, 222, 223, 226228, 230, 232, 237240, 484 Gorkov, general 363 Gonjak Ivan 481 Gottlieb Hinko 105, 107 Gottwald Klement 419, 450 Gregori 201 Gregori Pajo 119, 189 Gregurek Fran'o 110 Grgi MarkoBajs 30 Grkovi Duan 145 Grol Milan 400, 416 Groza 468 Griinwald, bankar 18, 19 Grubaevi Jova 96 Grubor Petar (Pera) 182, 183, 189, 191 Grulovi Nikola 277 Greti vidi: Flajer Guberev 251, 253 Gumzej Josip 147 Habdeli Juraj 11 Haha 493 Halifax 374

Hamel Dragutin 132, 147 Hamel tefanija 147 Haramina 46 Haramina Vilim 150 Haek Jaroslav 72 Havelja, uitelj 38 Hebrang Andrija 409, 485, 495, 502 Heimovi Nikola 184 512 REGISTAR IMENA Hedervary Khuen 23, 39, 42, 47 Himmler 351, 370 Hirsch Elza 169 Hitler 22, 236, 241, 243247, 250, 259, 262271, 273, 275, 301, 304, 314, 315, 321, 323, 324, 326, 339, 345, 351, 356, 357, 360, 361, 364, 36S, 372, 453, 454, 476, 493, 494, 504 Hoda Enver 417, 418, 435, 448, 449, 464, 468, 487, 488 Holi Martin 147 Homotari Vjekoslav 19, 31 Horthy 84 Horvat Margareta 17 Horvat Tomo 101 Horvatin Kamilo 144 Hristi 257 Hudson 305, 307 Humo Avdo 254 Huli Cordell 352, 374 Ili Mika 287 Ili PavleVeljko 281 Ili Sotir 78 Ili Vlada 78 Isaije 70, 71 Iskrov Petar 220 Ivankovi Branko 94 Ivanov 229232 Ivoevi Ljuba 218 Jakovi Barica 119 Jambriak Milivoj 357 Jandraiec uro 98 Jandraiec Petar 98 Jankez Grga 251, 252 Janko, ika Janko vidi: Pijae Moa Jankovi Rusomir 183 Jarac M. 285 Jatrov 422, 430 Javerek Ana 20 Javerek Anton 20 Javerek Antonija 20 Javerek Franca 20 Javerek France 20 Javerek Garta 20 Javerek Jozef 20 Javerek Jozefa 20 Javerek Johan 20 Javerek Marija 20 Javerek Martin, otac 7, 20, 2326 Javerek Martin, sin 20 Javerek Miho 20 Javerek Nea 20 Javerekovi 20, 23 Jeli Antun 148 Jevevi 340 Jeov 222 Josimovi Radoje 236 Joko 199 Jovanovi, radnik 131 Jovanovi Arso 368 Jovanovi Blao 254, 481 JovanoviBradonja 308

Jovanovi Dragi 110 Jovanovi Dragoljub 300 Jovanovi Iso 254, 273, 288, 294 Jovanovi Rajko 144, 148 Jovanovi Slobodan 89, 201, 240, 266, 335, 336 Joza, telegrafista 368 Judin Pavel 435, 442, 443, 473, 475, 488, 489, 499 Jugov 472 Jung, major 60 Jurak Josip 203 Jureti Lovre 133, 134, 139 Kacun 103 Kalafatovi 268 Kalinjin 421, 422 Karaore 338 Karaorevi Aleksandar 88 Karaorevi Jelena 77 Karaorevii 77, 264, 355, 358, 385 Karaivanov Ivan 218, 240 Kara Nikola 3538, 40, 41, 46 Kara Zora 36, 38 Kardelj Edvard 185187, 203, 212, 221, 235, 248, 249, 250, 251, 254, 264, 267, 268, 270, 272, 274, 277, 280, 289, 310, 334, 356, 364, 367, 369, 375, 376, 403, 408, 409, 412, 416, 430433, 438, 440, 448, 449, 459461, 463467, 470, 472, 476 478, 480, 481, 484, 485, 487, 491, 493, 497 Kavran Boidar 505 Kecmanovi Vojislav 356 Keitel 339 Kerenski 94 Kerovani Otokar 182 Kesselring 492 Kidri Boris 112, 215, 415, 416, 423, 436, 471, 475--177, 481, 497 Kirsanov 452 Ki 309 Kljaji Fia 277 Knaus Antonija 50 Knaus August 48, 50 Knight Donald 354 Knorin 220, 231 Kocbek Edvard 356 Kocman, radnik 194 ! REGISTAR IMENA Kocmur Alojz 185, 187 Koh Metod 117119 Kolar Ana 20, 204 Kolarov Vasil 220, 421, 436, 461, 463 Kolak 55, 69, 71 Kolievski Lazar 481 Kolumbo Josip Stanko 184 Konar Rade 248, 254, 264, 274, 292, 293, 295 Konfic Ivan 111 Konjev, maral 366 Konstantinovi Mia 78 Koprivnjak Eva 153, 156158, 160, 161, 167169, 171, 172 Koprivnjak Ignac 154, 156, 158, 160, 169, 172 Kordi Ladislav 151 Kornjejev, general 363, 383, 411 Koroec 84, 201 Kosanovi Sava 378, 453, 478 Kosier uro 155, 156 Kosma^ac 182, 183, 186, 251253 Kostanjek Ivan 205, 249 Kosti, sudi ja 112 Kosti Drago 281 Kostov Trajo 220, 421, 436, 461, 483, 466, 472, 498 - ' Kout 20 Kouti August 112 Kovaevi ile 238 Kovaevi oko 238 Kovaevi Gojko 333 Kovaevi Josip 182 Kovaevi Pavle 182 Kovai Tomo 102, 104 Krajai Stevo 481 Krajger Sergije 254 Kralj Franjo 205, 206 Kraneli Filip 92, 93, 95, 98, 199 Kras Josip 145, 248 Kriani Juraj 11 Krka vidi: Stanisavljevi Dimi tri je Krlea Miroslav 13, 14, 61, 62, 68, 87, 122. 148, 156, 396 Krndelj Ivan 103, 151 Krntija vidi: Orekovi Marko Krok Ma ti ja 105, 108 Krsmanovi Branko 277 Krstulovi Vicko 254, 481 Krukovac 251, 253 Krutikov 469 Krinik Anton 357 Kuhar Lovro 219, 223 Kuhm, oberfirer 369 Kuliev Georgi 451 Kun Bela 220 Kunce 169 Kurtek vidi: Arnoek E. Kurti 157, 158, 165 Kuusinen Otto 220 Lakievi Milutin 332

Lavrentijev (Anatolije Mihajlovi) 416, 443, 454, 460, 474, 484, 485, 499 Lavriev 452 Lazi 253 Lazi Lazar 80 Lazi Ranka 80 Lazovi Gruja 284 Lebedev 359 Lebovi Joa 111 Ledinski Ivo 108 Leka vidi: Rankovi Aleksandar Lenac Zdravko, dr. 138, 140 Lenc Antonin 51 Leskoek FrancLuka 235, 248, 254, 274, 481 Levi Moni, dr. 194 Lipart 45 Lisinski 413 List 265 Lohr, general-pukovnik 392 Lohr Alexander von 339, 340, 344 Lojze 292 Lola vidi: Ribar Ivo Longo Luigi 438, 440, 441 Lopandi Diko 90 Lua (Vasile) 498 Luka vidi: Leskoek Franc Lutak 97 Ljesakov 457, 461 Ljoti 236, 286 MacLean Fitzroy 357, 363, 364, 369, 375, 377, 378 Mackensen 265 Maek Vlatko 258, 259, 261, 504 Magovac Boidar 356 Maican Julio 155, 156 Majder Aleksandar 45, 86 Maks 97 Malari Stjepan 149, 152, 153 Maleov Sejfula 418 Malinovski 386 Malii Martinovi Jovan 181, 184, 187, 206 Maljenkov G. 366, 385, 435, 438, 441, 461, 498, 500 Manuilski 220, 223, 228, 240, 358, 476 Mari IvoZeljezar 223 33 514 REGISTAR IMENA Marinko Miha 248. 254, 294, 481 Marinkovi, sudi ja 112 Marko vidi: Rankovi Aleksandar Markovac Pavle 233 Markovi, pretsednik optine 131 Markovi Jute 26 Markovi Moma 235237, 248, 251, '254 Markovi Sima 84, 85, 89, 143, 144 Marokino Ivo, dr. 158, 171 Mart'novi Ratko 305 Marui Drago 205, 376 Maslari Bozo 148 Matijevi MiloMrsa 182, 183, 248, 254

Matus Katarina 17 Mazurka Anton, inenjer 121 Medvedec Ana 17 Merka Teodor 102, 107 Mesi Mile 149 Meetov 495, 496 Miunovi Veljko 184 Migri 78 Mihanovi Antun 12 Mihailovi Draa 138, 183, 240, 301, 303309, 313, 315, 316, 320, 325, 328, 330, 331, 334337, 340, 344, 352, 359, 362, 365, 366, 372, 373, 376, 379, 398, 406, 492, 493 Mihailovi Ilija 180 Mihajlovi Anatolije vidi: Lavrentijev Mihajlovi Vjaeslav vidi: Molotov Mikojan 445, 458, 469 Milanovi Milan 145, 148 Milenkovi 223 Milkovi 144 Milojevi Miloje 354 Milo Ljubo 505 Milutinovi Buda 124, 128, 131 Milutinovi Ivan 248, 268, 274, 276, 280, 356, 383 Milju 102 Mine H. 438 Mini Milo 507 Mii Janko 184 Miti Vlada 112 Mitrovi Mitra 264, 283, 360 Mitro vi VukicaSun ja 235 Mlinari Mijo 103 Monik Anton 196 Mojsov Lazar 180 Molotov 352, 371, 374, 385, 409, 412, 415420, 431, 432, 433, 444, 449, 456, 457, 461, 462, 463468, 473 475, 477, 485, 487, 488, 491, 493, 494, 500 Montecemolo, pukovnik 340 Motilo Josip 92 Mrsa vidi: Matijevi Milo Muha 292 Muk Adolf 237, 238 Muravjov 94 Mussolini 236,-241, 243247, 250, 257, 258, 262, 265, 266, 269, 270, 323, 324, 351, 494 Naceva Mara 254 Na Kota 360, 391 Natlaen, ban 270 Naumovi Joca 266 Nazor Vladimir 346 Nedeljkovi Milorad 120 Nedi Milan 110, 270, 297, 299, 314318, 320, 325, 327, 328, 492, 493 Nejev Mino 451 Nejedli 62 Nei Vladimir 187 Nekovi Blagoje 416 Nei Janko 155, 156 Nini Momilo 266, 336, 337 Novak 205, 301 Novakovi, general 325 Novakovi 78 Novakovi Kota 83, 88 Novoseli Franjo 154, 156, 158, 160164, 166, 169, 170, 172 Olenjin 442 Oliverkron Herbert 96 Optrki, kolski nadzornik 27 Oreki Mijo 184 Oreki Slavko 184 Orekovi Marko 2S4, 295 Oslakovi Alojzije 22 Osmi 347 Osveki Ljudevit 156 Pack Ivo, dr. 155, 156 Paji Davidaka 281 Panti, pukovnik 301, 302 Pap Pavle 254, 255, 279, 291 Parovi BlagojeSmit 209, 223 Passionaria 420 Pai Mujo 248 Pai Nikola 78, 111, 112, 120 Pauker Ana 438, 451, 455, 494, 498

Paveli Ante 60, 269, 270, 297, 323, 327, 339, 400, 492, 505 Pavei FilipFilko 133, 135, 139 Pavii Marko 108 Pavii Ivan 104 REGISTAR IMENA 515 Pavle, knez 243, 244, 246248, 250, 257, 258, 260, 263, 266. Pavleti Josip 121 Pavlov Todor 62 Pavlovi 306 Pavlovi P. 139 Pavoev Bla 150, 152 Pecar Zdravko 95 Penik Margareta 17 Peanac Kota 287, 298, 302, 323, 325 Perii, pop 334 Perii Momilo 283 Perovi Lepa 288 Perunii Mile 357 Petar, pukomitraljezac 348 Petar, kralj 78, 100, 243, 268, 303, 353, 355, 356, 358, 373, 375, 377, 379, 385, 400, 406 Petrik 86 Petrovi Drago 205 Petrovi DuanSane 248 Petrovi Nikola 90 Pieck Wilhelm 219, 220, 239, 419, 420 Pijade David 112 Pijae Moa 77, 85, 89, 112, 188 192, 234, 322, 327, 347, 356. 360, 413, 483 Pileti, major 301 Pirin Luka 98 Podupski Franjo 94, 9698, 101, 113 Polak Elza 98 Polak Mirko 92 Polak Oskar 96 Polak Samuel 9197, 113, 199 Poli Fabijan 121 Politeo Ivo, dr. 90, 156, 171 Politt Harry 419 Popivoda Krsto 251254, 264, 470, 479 Popkov 457 Popovi AcaPajac 78 Popovi Koa 332, 392, 411, 415, 455, 457, 472 Popovi Konstantin 78 Popovi Miladin 254 Popovi Milentije 254, 275, 304 Popovi PeraAga 184 Popovi Vladimir (Vlado) 277. 416, 418, 431, 432, 442, 448, 458, 482 Pop-Tomov Vlado 354, 438 Postrin Marija 20 Potkraj ek 40 Potonjak 86 Potr Joa 254 Pravdica Ivan 121, 133, 134, 138__ 140 Preojevi 111 Preihov Voranc vidi: Kuhar Lovro Pribievi Rade 357 Pribievi Svetozar 227 Pria Ognjen 148, 254 Pria Sran 205 Prichard Joseph 115 Prichard Thomas 115 Prodanovi Bora 234 Prodanovi Jaa 85 Proti Stojan 89 Puc P. Ivan 133 Pucar uroStari 268, 329, 481 Pua Petar 148 Puri Boidar 372, 373 Pui 191 Rabi August 148 Rai Punia 151 Radakovi Julka 319 Radakovi Milija 319 Radakovi Sloboda 319 Radakovi Slobodan 319 Radi Pavle 112, 151 Radi Stjepan 46, 76, 91, 101, 107, 110112, 141, 151, 191 Radovanovi Ljuba 91, 110, 111, 284 Radovanovi Milan 223

Rajter Jaa 301 Raki, grafiar 284 Raki Milan 169 Rakosi Matias 450, 488, 490, 494, 498, 503, 504 Rankovi AleksandarMarko 62, 182, 183, 205, 234, 235, 248, 249, 251, 254, 264, 267, 268, 272, 274, 276, 277, 280, 283289, 301, 303, 311, 313, 314, 319, 333, 346, 347, 348, 368, 369, 415. 416, 418, 421, 436, 472, 475478, 484, 497 Rankovi Ana 333 Rattkay 8 Rauch, ban 39, 42 Rauer Aurel 74 Reale E. 438 Rendulitsch 369 Resimi Branimir 147, 152 Revay J. 438 Ribar Duan 105 Ribar Ivan, dr. 89. 355, 356 Ribar Ivo Lola 234, 248, 274, 276, 281, 287, 308, 313, 351, 354, 355, 393, 394 Ribar Jurica 355 33* 514 REGISTAR IMENA Marinko Mina 248. 254, 294, 481 Marinkovi, sudi ja 112 Marko vidi: Rankovi Aleksandar Markovac Pavle 233 Markovi, pretsednik optine 131 Markovi Jure 26 Markovi Moma 235237, 248, 251, '254 Markovi Sima 84, 85, 89, 143, 144 Marokino Ivo, dr. 158, 171 Mart'-iovi Ratko 305 Marui Drago 205, 376 Maslari Bozo 148 Matijevi MiloMrsa 182. 183, 248, 254 Matus Katarina 17 Mazurka Anton, inenjer 121 Medvedec Ana 17 Merka Teodor 102, 107 Mesi Mile 149 Meetov 495, 496 Miunovi Veljko 184 Migri 78 Mihanovi Antun 12 Mihailovi Draa 138, 183, 240, 301, 303309, 313, 315, 316, 320, 325, 328, 330, 331, 334337, 340, 344, 352, 359, 362, 365, 366, 372, 373, 376, 379, 398, 406, 492, 493 Mihailovi Ilija 180 Mihajlovi Anatolije vidi: Lavrentijev Mihajlovi Vjaeslav vidi: Molotov Mikojan 445, 458, 469 Milanovi Milan 145, 148 Milenkovi 223 Milkovi 144 Milojevi Miloje 354 Milo Ljubo 505 Milutinovi Buda 124, 128, 131 Milutinovi Ivan 248, 268, 274, 276, 280, 356, 383 Milj u 102 Mine H. 438 Mini Milo 507 Mii Janko 184 Miti Vlada 112 Mitrovi Mitra 264, 283, 360 Mitrovi VukicaSunja 235 Mlinari Mijo 103 Monik Anton 196 Mojsov Lazar 180 Molotov 352, 371, 374, 385, 409, 412, 415420, 431, 432, 433, 444, 449, 456, 457, 461, 462, 463468, 473 475, 477, 485, 487, 488, 491, 493,

494, 500 Montecemolo, pukovnik 340 Motilo Josip 92 Mrsa vidi: Matijevi Milo Muha 292 Muk Adolf 237, 238 Muravjov 94 Mussolini 236, 241, 243247, 250, 257, 258, 262, 265, 266, 269, 270, 323, 324, 351, 494 Naceva Mara 254 Na Kota 360, 391 Natlaen, ban 270 Naumovi Joca 266 Nazor Vladimir 346 Nedeljkovi Milorad 120 Nedi Milan 110, 270, 297, 299, 314318, 320, 325, 327, 328, 492, 493 Nejev Mino 451 Nejedli 62 Nei Vladimir 187 Nekovi Blagoje 416 Nei Janko 155, 156 Nini Momilo 266, 336, 337 Novak 205, 301 Novakovi, general 325 Novakovi 78 Novakovi Kota 83, 88 Novoseli Franjo 154, 156, 158, 160164, 166, 169, 170, 172 Olenjin 442 Oliverkron Herbert 96 Optrki, kolski nadzornik 27 Oreki Mijo 184 Oreki Slavko 184 Orekovi Marko 254, 295 Oslakovi Alojzije 22 Osmi 347 Osveki Ljudevit 156 Pack Ivo, dr. 155, 156 Paji Davidaka 281 Panti, pukovnik 301, 302 Pap Pavle 254, 255, 279, 291 Parovi BlagojeSmit 209, 223 Passionaria 420 Pai Mujo 248 Pai Nikola 78, 111, 112, 120 Pauker Ana 438, 451, 455, 494, 498 Paveli Ante 60, 269, 270, 297, 323, 327, 339, 400, 492, 505 Pavei FilipFilko 133, 135, 139 Pavii Marko 108 Pavii Ivan 104 REGISTAR IMENA 515 Pavle, knez 243, 244, 246248, 250, 257, 258, 260, 263, 266 Pavleti Josip 121 Pavlov Todor 62 Pavlovi 306 Pavlovi P. 139 Pavoev Bla 150, 152 Pecar Zdravko 95 Penik Margareta 17 Peanac Kota 287, 298, 302, 323, 325 Perii, pop 334 Perii Momilo 283 Perovi Lepa 288 Perunii Mile 357 Petar, pukomitraljezac 348 Petar, kralj 78, 100, 243, 268, 303, 353, 355, 356, 358, 373, 375, 377, 379, 385, 400, 406 Petrik 86 Petrovi Drago 205 Petrovi Duanane 248 Petrovi Nikola 90 Pieck Wilhelm 219, 220, 239, 419, 420

Pijade David 112 Pijade Moa 77, 85, 89, 112, 188 192, 234, 322, 327, 347, 356, 360, 413, 483 Pileti, major 301 Pirin Luka 98 Podupski Franjo 94, 9698, 3 01, 113 Polak Elza 98 Polak Mirko 92 Polak Oskar 96 Polak Samuel 9197, 113, 199 Poli Fabijan 121 Politeo Ivo, dr. 90, 156, 171 Politt Harry 419 Popivoda Krsto 251254, 264, 470, 479 Popkov 457 Popovi AcaPajac 78 Popovi Koa 332, 392, 411, 415, 455, 457, 472 Popovi Konstantin 78 Popovi Miladin 254 Popovi Milentije 254, 275, 304 Popovi PeraAga 184 Popovi Vladimir (Vlado) 277. 416, 418, 431. 432, 442, 448, 458, 482 Pop-Tomov Vlado 354, 438 Postrin Marija 20 Potkrajek 40 Potonjak 86 Potr Joa 254 Pravdica Ivan 121, 133, 134, 138__ 140 Predojevi 111 Preihov Voranc vidi: Kuhar Lovro Pribievi Rade 357 Pribievi Svetozar 227 Pria Ognjen 148, 254 Pria Sran 205 Prichard Joseph 115 Prichard Thomas 115 Prodanovi Bora 234 Prodanovi Jaa 85 Proti Stojan 89 Puc P. Ivan 133 Pucar uroStari 268, 329, 481 Pua Petar 148 Puri Boidar 372, 373 Pui 191 Rabi August 148 Rai Punia 151 Radakovi Julka 319 Radakovi Milija 319 Radakovi Sloboda 319 Radakovi Slobodan 319 Radi Pavle 112, 151 Radi Stjepan 46, 76, 91, 101, 107, 110112, 141, 151, 191 Radovanovi Ljuba 91, 110, 111, 284 Radovanovi Milan 223 Rajter Jaa 301 Raki, grafiar 284 Raki Milan 169 Rakosi Matias 450, 488, 490, 494, 498, 503, 504 Rankovi AleksandarMarko 62, 182, 183, 205, 234, 235, 248, 249, 251, 254, 264, 267, 268, 272, 274, 276, 277, 280, 283289, 301, 303, 311, 313. 314, 319, 333, 346, 347, 348, 368, 369, 415. 416, 418, 421, 436, 472, 475478, 484, 497 Rankovi Ana 333 Rattkav 8 Rauch, ban 39, 42 Rauer Aurel 74 Reale E. 438 Rendulitsch 369 Resimi Branimir 147, 152

Revay J. 438 Ribar Duan 105 Ribar Ivan, r. 89, 355, 356 Ribar Ivo Lola 234, 248, 274, 276, 281, 287, 308, 313, 351, 354, 355, 393, 394 Ribar Jurica 355 33* 516 REGISTAR IMENA REGISTAR IMENA 517 Ribbentrop 259, 339 Ribnikar Vladislav 276, 356 Riko Franjo 108, 110 Riebke 370 Rimay Julio 154, 159, 167 Risti Marko 499 Risti Radivoj 184 Riter Vitezovi Pavao 11 Roatte, general 340 Rommel 351 Roosevelt 357, 359, 375, 389 Rosenberg Oskar 113 Roman, biskup 203, 211 Rudi 205 Rus Josip 356 Rui Mira 261 Sabadija Ferdinand 94, 98 Sadikov 445, 446 Saili Dragutin 142 Sanitet Zika 283 Secchia 498 egi Mika 129 Senjko vidi: opi Vladimir Sernec Duan 357 Simi Stanoje 372, 431 Simi ivota 251, 253 Simonovi vidi: Radovanovi Milan Simovi Duan 264266, 268, 372 Skok I. Pavle 133 Slansky 438, 490, 498 Slavko, radnik 182 Smodlaka Josip 356, 375 Smotrov, lekar 431 Sokol Antun 182 Sokolov 468 Somer vidi: Gorki Milan Spaho 107 Spiro Naku 446 Sretenovi Maksim 78

Staljin 218, 222, 256, 263, 291, 329, 337, 338, 343, 351, 357359, 361, 365, 366, 371, 373375, 379, 383 386, 389, 400, 403405, 407409, 411, 413, 415422, 430433, 435 438, 440, 443, 444, 448, 449, 452 457, 459, 461 468, 470, 472, 474 479, 482485, 487489, 491497, 499503, 506 Stamboli Pera 304 Stanisavljevic DimitrijeKrka 185, 186 Stanii 331 Stanko vidi: Kolumbo Josip Stankovi 182, 186 Stankulov 468 Stefanovi 78 Stefanovi, trka 472 Stefanovi Svetislavea 183 Steji SpasojeBao 73, 89, 192, 193 Stepanov 486 Stepanovi Josip 104 Stepinec Alojzije 398 Stettinius Edward 375 Stevenson Ralph 370, 373, 375, 376 Stewart, kapetan 348 Stojadinovi Milan 120, 236, 244 248, 374, 383 Stojadinovi Vojislav 129 Stojanovi Pera 128 Strugar uro 235, 281, 282, 284, 301 Stupica Bojan 211 Sulzberger Cyril 359, 360 Sunajko I. uro 133 Supanac, in. 89 upilo Frano 39, 58 Suslov 461, 495, 498 Suvorov 57 Svra Ivan 15 Saban N. Ivan 133 Sabi Stevo (Stjepan) Dika 93, 98, 103, 106, 107, 110, 113, 196, 198, 199 Sane vidi: Petrovi Duan Santi Aleksa 80 arlo (Satorov Metodi je) 299 egovi uro 102, 104, 105, 107 110, 113 Sehu 488 emovan Anica 95 epat 145 Seveljov 226, 228232 Silja vidi: Pap Pavle ilovi Sreko 209 iroki 498 Sii Ferdo 88 lajher 59 lander Slavko 248 Smit, radnik 41, 43, 44 Smit vidi: Parovi Blago je najder Zlatko 191 ornikov 371 partalj 280, 281 piler 99 tampi 45 tancer 60 tefan JosipPepek 30 Stefan Tereza 31 tefani Antun 119, 121 tefani Mima 119 tefulj Anton, agent 154, 169 Strigl Ignac 35 ubai Ivan 266, 351, 373376, 378, 389, 400, 408, 416 Suleji Obrad 129 uni Josip 189 unja vidi: Mitrovi Vukica verma 260 Tasi 287 Tempo vidi: Vukmanovi Svetozar Tepavevi Aleksandar 368 Terpeev Dobri 383 Thorez 419 Tiak Marcel 76 Tkalec Zvonko 99 Todorov 383 Togliatti Ercoli Palmiro 220, 222,

236, 276, 419, 498 Tolbuhin 62, 383 Tolstoj Aleksej 293 Tomaevi 60 Tomai, ban 47 Tomai Ivan 9 Tomi Mirko 254 Tomi Svetozar 155, 156, 171, 186 Tomi Tone 248 Tomi Vida 254, 481 Toni Dragutin 86 Torbica 182 Trajkovi Jovan 194 Trajkovi Milena 393 Trajkovi Miroslav 393 Trajkovi Sloboda 393 Trajkovi Svetolik 393 Trajkovi Vera 393 TresiPavii Ante 75 Tribuson 97 Trifunovi IlijaBiranin 338 Trocki 475 Trumbi Ante 88, 107 Trygve Lie 479 Tuli 248 Turina Zvonko 155, 156 TurkoviPrugovi Antun 104 Turner dr. 300 Tukan Grga 39 Ulema 11 Vajngart Stjepan 153 Valenta (Vencl) Josip 91, 102, 103, 108, 109 Valiia (Vali) vidi: Kuhar Lovro Valjin Bla 145 Vaniek Franjo 56 Vasi Dragia 240, 306 Vasiljevski 457 Velebit Vladimir (Vlatko) 261, 271, 354, 364, 378 Veliki Anton 148 Veljko vidi: Ili Pavle Veseli Dragutin 103, 148, 149 Vesni 90 Vidi Milan 129 Vidmar Josip 356 Vilfan Joa 412, 413 Vimpuek Stjepan, uitelj 27, 36 Vinter vidi: opi Vladimir Senjko Visarionovi Josif vidi: Staljin Vitasovi Vladimir 255 Vjazma 342 Vlada, pratilac Kardelja 369 Vlahov Dmitar 354, 356 Vlahovi Veljko 260, 358, 366, 372, 373 Vojvodica 134 Voss Rudin Brajina 238 Voznesenski 457 Vrabl NikolaRabelj 194196, 198, 199 Vrane Mihajlo 145, 149, 174 Vrbinak Franjo 147 Vrebalov 283 Vujai Marko 356 Vujasinovi Todor 357 Vujkovi 182, 183, 185, 186, 283 Vujovi uro 348 Vujovi Rade 194, 202 Vukajlovi, sudija 112 Vukmanovi SvetozarTempo 235, 255, 256, 267, 268, 274, 276, 277, 279, 203, 293, 295, 455, 457, 470, 475477, 481 Vukmirovi Boro 254 Vukosavljevi Sreten 376 Vuovi Ljubo 238 Watson Seaton (stariji) 18 \Veatherly Robin 354 Weichs 265 Wilson 265 Wilson, general 377 Windisch-Gratz 15, 25 Zagorac 204 Zadeh Kemal-r>aa 9 Zaharijades 220, 443 Zavadski 498

Zeevi Vlada 304, 305, 356 Zeissberger Josip ]04 Zidanek Milo 248 Ziherl Boris 215 i^ 518 REGISTAR IMENA Zlatari 45 Zlati Savo 468, 469 Zoografos 220 Zorin 461 Zrenjanin arko 248, 254 Zdanov A. 385, 386, 413, 419, 435, 438442. 457, 461, 488-489, 498, 500 Zeljezar vidi: Mari Ivo ivaljevi Danilo 85 Zivkovi Ljuba 284 Zivkovi Pera 374 Zujovi Mladen 240 Zujovi SretenCrni 229, 274, 27G, 277, 305, 357, 378, 469, 472, 481 485, 487, 491, 495, 502 Zulec Milan 148 SADRAJ Str. Predgovor ............... 5 I glava ICumrovec u Hrvatskom Zagorju...... 7 II glava Zanat u Sisku i odlazak u tuinu (19071915) . . 35 III glava Prvi svetski rat i zarobljenitvo u Rusiji (19141920) 55 IV glava U novoj dravi (19181921)....... 75 V glava Selo Veliko Trojstvo (19211925)...... 91 VI glava Kralj eviko brodogradilite........ 115 VII glava Suenje u Ogulinu.......... 127 VIII glava Sekretar Mesnog komiteta........ 141 IX glava Bombaki proces .......... 155 X glava Suanj broj 485........... 177 XI glava Ponovo na slobodi.......... 203 XII glava Borba za Partiju.......... 217 XIII glava Sekretar CK KPJ.......... 243 XIV glava Ustanak naroda Jugoslavije........ 267 XV glava Bez iije pomoi........... 313 XVI glava Radost i tuga pobede......... 351 XVII glava U ognju socijalistike prakse....... 395 XVIII glava Udarac iz potaje.......... 405 XIX glava Dva shvatanja........... 435 XX glava Zastava socijalizma je spaena....... 453 Registar imena............ 509 1 KONTROLOR

Ako je primerak knjige neispravan, vratite nam knjigu zajedno sa ovim kontrolnim listom. Vladimir Dedijer: Biografija druga Tita

You might also like