3
breme, kao dodatan teret koji će danas
-
sutra sve više pritiskati Rijaset i Islamsku zajednicuu njenom svakidašnjem radu. Štaviše, shodno nekim islamskim standardima koji su nikli izsame naravi islamske vjere, jedan takav postupak ne bi se mogao nikako opravdati. Kako uislamu ne
postoje anateme, tako u islamu ne postoje ni edikti, ne postoji praksa, ne postojiinstitucija koja bi mogla opravdati nakanu da se neke stvari rješavaju snagomadministrativne odluke. To kako ću ja ići na hadž, kako će uopće neko od muslimana otićina hadž, to je, doista, stvar tog čovjeka, svakog čovjeka pojedinca. Ono što Rijaset u tomslučaju treba da uradi je da osigura najprikladniji, pa i najjeftiniji način odlaska na hadž,obzirom na tešku egzistencijalnu situaciju u kojoj se mi danas nalazimo. A ko će posaotehnički završiti, to je najmanje važna stvar, to je nešto što ne bi trebalo da bude unadležnosti Islamske zajednice, nego u nadležnosti ljudi koji bi to uradili na bolji način.
Hadž i saudijski diktator
DANI:
Profesore Hafizoviću, iako je život poslije rata daleko od sreće i materijalnog blagostanja, nije li, u najmanju ruku, neuputno da veliki broj bosanskih hadžija odlazi daizvrši taj fars zahvaljujući parama jednog prononsiranog despota kakav je saudijski kraljFahd?
HAFIZOVIĆ:
To je stvar o koju se svako na neki način spotakne i to je nešto što nikoga neostavlja ravnodušnim. To je, otkako je taj način odlaženja na hadž ovdje postao nekomvrstom prakse, predmet kritike kod naših ljudi, nekad malo žešće, nekad malo blaže. Uvijek se postavlja pitanje otkuda jednom kralju, na kraju krajeva, novac. On jeste prvi čovjek, aliodakle mu toliki novac i odakle mu pravo da selektira ljude, da kaže
-
ove godine toliki brojtih i tih ljudi će ići na hadž. Mislim
da je to jedna praksa koja je, doista, nešto što ipak nijenajprimjerenije islamu. Ako već postoji takva praksa onda bi, vjerovatno, bila obaveza, evo,na Islamskoj zajednici, na Rijasetu, na drugim njegovim institucijama, da barem nekako, na jedan trijezan način, razrade strategiju slanja na hadž, da imaju, ukoliko ta praksa potrajeduži niz godina, jedan dugoročniji plan, ali plan koji bi išao za tim da takovrstan odlazak nahadž zaista pripadne ljudima koji zadugo neće biti u situaciji da o sopstvenom trošku odu nahadž. Druga je stvar što ljudi inače postavljaju pitanje da li je taj hadž validan ili nije. To jenešto što u krajnjoj liniji ostaje u Božjem nadgledstvu.
DANI:
Ali, o trošku saudijskog diktatora na hadž odlaze i mnogi javni ljudi Bosne, oni čija je odgovornost, zbog same vrste posla kojim se bave, velika. Neki od njih bivaju na tajnačin kupljeni i više nikada neće napisati riječ kritike kako protiv feudalne saudijske vlasti,tako i protiv domaćih vlastodržaca. Zar to nije bolno?
HAFIZOVI
Ć:
Bolno jest u svakom slučaju. I velim, to je praksa pred kojom smo mi još pomalo zatečeni, iako ona egzistira nekoliko godina. Ja mislim da je to nešto što se ne možesamo u jednom vremenskom odsječku razriješiti. Cijelu tu stvar čovjek bi zaista morao
Leave a Comment