Jovanovic i Andra Nikolic borili su se za demokratiju koju su kratkotrajno doziveli i koja je jos uvek ostala zamagljena u njihovoj otaybini. Prota Lukic stradao je kao zrtva svoje vere od jednog surovog rezima.Ovaj izbor licnosti, istovremeno raznovrstan i jedinstven jer odslikava noviju istoriju Srbije,bio je uslovljen prilikama i okolnostima u kojima je njihov biograf ziveo.Biografiju Milovana Milovanovica napisao sam 1958. godine radeci naporedo na doktorskojdisertaciji o carinskom ratu sa Austro-Ugarskom 1906--1911. Podneo sam rukopisizdavackom preduzecu "Nolit" za njegovu Istorijsku biblioteku, ali me je odbio tadasnjiurednik (nomina sunt odiosa) sa napomenom da je doticni Milovanovic njemu nepoznat.Zauzimanjem pokojnog Vasilija Djerica odneo sam rukopis "Prosveti". Cekao je cetiri godinei konacno bio objavljen. Danas izlazi u svom drugom izdanju, posle trideset i cetiri godine.Ostali eseji iz ove knjige objavljeni su na engleskom jeziku i bili su pisani u posebnimprilikama.Na Bruklinskom univerzitetu u Njujorku obrazovana je pocetkom osamdesetih godina grupaistoricara koji su se u Americi bavili Istocnom Evropom radi proucavanja teme Njar andSociety in East and Central Europe od 18. do 20. veka. Prihvatio sam ljubazan poziv da im sepridruzim i ucestvovao u nizu konferencija koje je ova grupa istoricara organizovala u Evropii Americi. Tako sam 1983. godine na konferenciji u Rokfelerovom istrazivackom centru uBeladju na jezeru Komo u Italiji, podneo rad "Vojvoda Putnik, the Serbian High Commandand Strategy in 1914" koji je objavljen u East European Monographs, vol. XIV, Boulder 1985(Columbia University Press), str. 569--589. Tri godine kasnije, 1986, odrzana je na Sorbonikonferencija o ratnim vodjama u Prvom svetskom ratu, sto mi je pruzilo priliku da se vratimnasem vojvodi. Rad "Vojvoda Radomir Putnik", koji je obuhvatio njegov ukupni zivot,objavljen je u istoj seriji monografija Istocne i Srednje Evrope, knj. XIV, 1988. godine, str.223--248. Srpski prevod objavio sam u
Zborniku Filozofskog fakulteta
posvecenom momedragom Radovanu Samaryicu, u Beogradu 1994, str. 311--330. Esej o Putniku zasnovan jenajvecim delom na izvanrednoj i obimnoj dvotomnoj biografiji Vojvode koju je objavio SavoSkoko, kao i na radovima Petra Opacica i ostalih brojnih Putnikovih biografa, zatim ZivkaPavlovica, Jeremije Stanojevica, austrijskih i srpskih izvora o ratu 1914.Esej o Vuku Karadzicu kao istoricaru Prvog srpskog ustanka podneo sam na medjunarodnojkonferenciji na Univerzitetu Ilinois u Cikagu 19--22. maja 1987. godine, odrzanoj povodomdvestogodisnjice Vukova rodjenja. Nesto prosiren referat o Vuku kao istoricaru izlozio sam28. maja u Centru za ruske i istocnoevropske studije univerziteta u Stanfordu pod naslovom"In Commemoration of the Bicentennial: Vuk Stefanoviæ Karadzic". Rad je objavljen uposmrtnoj Spomenici posvecenoj Miloradu Draskovicu, izdanje St. Martens Press, Nenj York1997, str. 37--50.Studiju o Stojanu Novakovicu podneo sam na konferenciji odrzanoj u Londonu u institutuSlavonic and East European Studies 11--14. jula 1983. godine, u kojoj je ucestvovalo trideseti sest pozvanih istoricara iz Zapadne i Istocne Evrope, Engleske i Amerike. Od podnetihreferata jedanaest je izdvojeno za objavljivanje, medju njima i rad o Stojanu Novakovicu.Objavljen je 1988. godine, posle smrti Siton--Vatsona 1984. godine, u njegov spomen, uknjizi pod naslovom "Historians and Nation Builders - Central and South Eastern Europe", ed.by Dennis Deletant and Harry Hanak, London, Mac Millan Press, str. 11--69. Umedjuvremenu, rad o Stojanu Novakovicu sam objavio u casopisu
Serbian Studies,
organuNorth American Serbian Studies Society, Chicago, 1985-6, vol. 3-4, str. 39--57. Rad jetakodje procitan na sastanku Udruzenja srpskih pisaca u inostranstvu, u Londonu. Naravno,
Leave a Comment