(sic!

)
Kritika: Muli, Llosa, Mri Interview: Marina Trumi TEMA broja: Kapitalizam, teror, multikulturalizam Satira: Salinovi, Efendi, Sokolovi, Kljuno sic!itat: iek, Eagleton, Derrida, Camus sic!iranje: Rizvanbegovi, Piri, Hajdarevi Proza: Saa Ili Poezija: Almir Kolar

! CITAT
U Bosni ili u Belfastu, za kulturu se jo ne moe rei da je naprosto ono to ulaemo u kazetofon; nego je ona to za to ubijamo. to kultura gubi na uzvienosti, dobiva na primjenjivosti. U tim okolnostima, u dobrom i u loem smislu, nita ne moe biti lanije od optube da je kultura otmjeno udaljena od svakodnevnog ivota.
Terry Eagleton Teorija i nakon nje
2

(sic!)

07 16 36 42 76 79 85 102

sadrZaj!
(sic!)

Maja Abadija

Stambena proza i tragika izbjeglitva

Osman Zuki

Redovna doza boleivosti

Intervju sa Marinom Trumi, spisateljicom, novinarkom i prevoditeljicom

Prijevod je pjesma koja ivi u drugom jeziku

Haris Imamovi

iek za i protiv

Almir Kolar

Poezija

Saa Ili

Proza: No jezika

Edin Salinovi

Damar vojnih bubnjeva ili o ratu i miru Hadije Roka

Anela Hakalovi

U potrazi za iskazima osakaenih tijela: (ne)mogunost udomljenja barbara u Coetzeeovom tekstu

3

Osman Zuki

Na pola puta - sloboda

U Uicu je krajem aprila zatvoreno peto izdanje regionalnog Knjievnog festivala Na pola puta koji je ove godine ugostio devet pisaca iz Beograda, Rijeke, Sanskog Mosta, Zagreba, Umaga i Sarajeva. Festival je otvoren 26. aprila nastupom autora koji su predstavili projekat Pesnienje iz Beograda, dok je zatvaranje odrano tri dana kasnije kada su svoj rad predstavili lanovi redakcije asopisa (Sic!) iz Sarajeva. Uiki Knjievni susreti Na pola puta zapravo predstavljaju kulturno-edukacijski festival koji svake godine ugosti pisce iz cijele regije i na taj nain odgovari simbolikoj u nazivu sakrivenoj poruci - na pola puta - izmeu Beograda i Sarajeva. Tako Uice postaje prostor koji autorima otvara mogunost razmjene iskustava, grad iji stanovnici imaju priliku da uivo sluaju recentnu knjievnost ex-jugoslavenskih prostora, i to je najvanije, mjesto u koje se vraa sloboda i koje je barem tri dana u aprilu prostor za kreaciju, umjetnost i edukaciju. Naime, festival Na pola puta svakog aprila u godini organizuju uenici Uike gimnazije zajedno sa profesoricom Ruicom Marijanovi. Ideja je prvi put realizirana 2006. godine, a festival je na dosadanjem putu bio svratite za tridesetak regionalnih autora koji su odrali preko 40 asova za gimnazijalce, te svoje radove predstavili na preko 30 javnih itanja koja se uprilie svake festivalske veeri. Do ove godine, izmeu ostalih, festival su obogatili Dubravka Ugrei, Kolja Mievi, Zdenko Lei, Boris Deulovi, Predrag Luci, Tomislav Markovi, Lamija Begagi, Saa Ili, itd. Namjera organizatora bila je da svake naredne godine u Uice dovede po dva pisca vie od prethodne. To im je do sada uspjelo, i sudei prema naporima koje ulau, festival e slinim putem i nastaviti. Da Uice ponovo postaje slobodarski grad pokazali su ovogodinji gosti napolaputai -Karmen Lonarek, Enes Kurtovi, Dinko Telean, Neven Uumovi, Dejan Ili, Sreten Ugrii, Nenad Velikovi, Vladislav Bajac i Stefan Arsenijevi. Tokom tri festivalska dana, pomenuti autori su sa uenicima Uike gimnazije razgovarali o poeziji, identitetu, bibliotekama, putopisu, jeziku, filmu, itd. Pored toga, svake su veeri u sali Narodnog pozorita Uice itali, recitirali i publici predstavili svoje radove i posjetioce upoznali sa fenomenima koji ih zanimaju. Tako je, izmeu ostalih, predstavljen filmski opus Stefana Arsenijevia, i prozna pria o manjinama u Vojvodini Nevena Uumovia, odnosno poezija o ratnom i postratnom beznau Enesa Kurtovia, te eseji o seksualnim identitietima, predrasudama koje se gaje prema enama Karmen Lonarek. Zatim, projekat Pesnienje koji otvara prostor neafirmisanim autorima, a koji je zapoet prije dvije godine u Beogradu, kao i performativni nastup lanova redakcije asopisa (Sic!) iz Sarajeva. Teorijski dio pripao je Dejanu Iliu koji je u formi slobodnog univerziteta odrao seriju predavanja i diskusija o identitetima. Sve zajedno, dnevni asovi u gimnaziji i veernji nastupi u Narodnom pozritu, na najbolji mogui nain vraaju slobodu i kreativnost autoru, te otvaraju perspektive uenicima i posjetiocima to je i namjera knjievnog festivala. Vrijednost knjievnih susreta Na pola puta potvruje Nagrada Fonda Jelena anti koja je im je u martu ove godine uruena u Beogradu. U obrazloenju irija pomenute nagrade festival je priznanje zasluio jer je ugostio knjievnike regionalne i svjetske reputacije, jer je organizirao brojne i kvalitetne asove knjievnosti za uenike Uike gimnazije, jer nema slobodnih sjedala u dvorani na ijoj sceni se odravaju knjievne veeri, i to je najvrijednije, jer festival uiva dobar prijem kod uikih gimnazijalaca i njihovih vrnjaka iz drugih gradova i susjednih zemalja. Profesorica u Uikoj gimnaziji Ruica Marijanovi o festivalu Na pola puta govori kao dogaaju koji ima edukacijski, estetski i drutveni karakter osvrnuvi se na nastavni plan i program po kojem uenici srednjih kola u Srbiji pohaaju nastavu knjievnosti. kolski program je lo i namjerno je napravljen tako da uenici gledaju samo jednu stranu i stoga gosti festivala kroz svoja predavanja skreu panju na druge perspektive iz kojih se ita knjievnost. Edukacijski, festival predstavlja posao dekontaminacije otrovnih vremena. Estetski, on ne prodaje maglu, nego

(sic!)

! boldirano
(sic!)

promovira svakoga tko ima neto novo i svjee za rei. Drutveno, festival ludog itanja ujedinio je nacije, kulture i ljude u trenutku kada regionalni politiari uglavnom deru jednu te istu (nacionalistiku) kozu, rekla je profesorica Marijanovi. Sa druge strane granice, itanke za osnovne i srednje kole u Bosni i Hercegovini takoer su pretrpane interpretacijama knjievnosti koje odgovaraju razliitim politikim opcijama i iz ijih se pozicija knjievnost instrumentalizira. Vano je da uenici Uike gimnazije upoznaju knjievnost susjednih zemalja. Kriteriji festivala su da se pozivaju autori koji piu dobro, koji otvaraju nove i teke teme i koji ne mistificiraju vlastitu poziciju pisca, dodala je profesorica Marijanovi iji uenici uglavnom organiziraju promocije, najavljuju autore, paljivo sluaju predavanja i uestvuju u diskusijama. Uiki susreti pisaca su u svom dosadanjem razvoju oblikovali, ostavili traga i ispratili generaciju gimnazijalaca koji su svoje srednjokolske dane poinjali iste godine kada je prvi put otvoren dogaaj koji ih je naredna etiri aprila upoznao sa najvanijim i najitanijim regionalnim piscima. U tom pogledu se ogleda vrijednost projekta koji kroz razliite forme i na razliite naine sugerie na drutvene stereotipe, te gimazijalcima priblii druge perspektive iz kojih je mogue sagledavati svakodnevnicu, odnosno iz kojih e itati knjievnost koja nee biti optereena nacionalnim mitovima i predrasudama o drugima i drugaijima. Tako su se bivi uenici, sada ve studenti na beogradskom ili nekom drugom univerzitetu, krajem prolog mjeseca nostalgino vratili u rodni grad gdje su prisustvovali petom izdanju festivala Na pola puta. Njihovo prisustvo znailo je da Na pola puta nije samo dogaaj koji e okupiti knjievne i druge kulturne djelatnike, nego trenutak koji je prekretnica na putu od upoznavanja do razumijevanja svijeta. Pogreno bi bilo festival protumaiti kroz ogoljele fraze dogaaja koji spaja kulture i pomiruje suprostavljene stave, ili otvara mogunost dijaloga, itd. Aprilski dani u Uicu zapravo edukuju mlade ljude i vraaju nadu u jedan kulturni prostor koji je iz razliitih politikih motiva razbijen na nekoliko zasebnih.

Na pola puta u Beogradu

Prijatelji festivala pomogli su da se tokom dodjele Nagrade Fonda Jelena anti uiki Knjievni festival predstavi u VIII i u VI beogradskoj gimnaziji. Tako su beogradski srednjokolci 19. marta ove godine imali priliku da na asovima knjievnosti sluaju predavanja Radmile Lazi, Predraga Lucia, Borisa Deulovia, Dejana Ilia i Nenada Velikovia. Umjesto veernjih itanja, uenici su se druili i razgovarali sa piscima na otvaranju knjiare Beopolis u Beogradu.

!infospjev
Selebriti infobalada (specijalno guslanje)

Slet Breda i Aneline

Dvoje su se zamilili mladih, Bred mome, Anelina djevojka, U svjetu se nai ne mogae, to Bred Anelinu milovae. U proljee kad im cvjeta cvijee, Kad im cvjeta zumbul i karanfil, Opazi ih paparaca straa, Pa dohvaa fotoaparata. Blica trista fotoaparata, Uslikali momka i djevojku, Uslikali fotku za reviju, Tira pade, prodaja se sprema. Al besjedi Bred Pit, mome mlado: Proi me se paparaca strao, Nije blago ni srebro ni zlato, Ve je blago to je srcu drago. To ne slua paparaca straa, Ve na silu Breda uslikala, Pa na silu slika Anelinu. Kad je bilo veer do veeri, Progovara Bred Pit mome mlado: Posluaj me, mila moja Ano, Ve je meni straa dodijala, Pobjegnimo pobjedljivoj strai, Pobjegnimo u goru zelenu. Tad besjedi ljepa Anelina: Kuda emo, na koju li stranu? Odgovara Bred Pit mome mlado: ul mirie, mila moja Ano, ul mirie kraj banskog dvora ini mi se da je zemlja Bosna. Kad ujutru bjeli dan osvanu, Uranila paparaca straa, Da uslika dvoje ljubavnika. Ciknu, viknu prvi paparaco: Oj, boga mi, mila moja strao, Sino su nam mladi pobjegnuli. Al besjedi drugi paparaco: Bog t ubio prvi paparaco, Ti si njima dao pobjegnuti. Progovara prvi paparaco: Nisam brao, ivota mi moga, Al evo vam do dva do tri traga, to su njizi mladi ostavili. Slijedi trage paparaca straa, Tragom grede do Bosne prkosne, Kad dooe u goru zelenu, Zatekoe u gori mladence. Zapazila ljubavnike vila, Sakrila ih u svoje konake, Pa besjedi strai paparaca: Mu, ne luduj, strao paparaca! Mu, ne luduj, kad budala nisi! Sad Bred svoju Anelinu ljubi, A za tvoj objektiv ne mari. Progovara paparaca straa: Bogom vilo, naa posestrimo, Propusti na nas u bijeli konak, Da mi njizi ive uslikamo. Rasrdi se zlatokosa vila, Pa posijee fotoaparate. Kad Bred vidje ta poini vila, On zagrli Anelinu mladu, Pa se vili sreni zahvalie, I po Bosni hair nainie, Prije nego Bosnu napustie. Tu se tuku do dva paparaca, Pa proklinju i Bosnu i vilu, to rastavi tira i prodaju. Edo Meedovi (okolina Sarajeva, poetak 21. vijeka) Prikupila i pribiljeila redakcija (sic!)-a.

(sic!)

! prikazi

Maja Abadija

Stambena proza i tragika izbjeglitva

(Snjeana Muli/Povratak, Buybook, Sarajevo, 2009.)
Sve u svemu, na italac ne bi trebao biti previe razoaran, ukoliko je tana poetna pretpostavka da e recenzije popuniti mjesto gdje bi trebalo stajati njegovo miljenje o proitanom, i ukoliko je prirodno na strani potlaenih i ugroenih, posebno ako je njihov nacionalni/religijski sudrug, bie katarzino zadovoljan i psiholoki okrznutim likovima, i nedoreenom naracijom, i sumanutim zavrecima. Naroito zadovoljstvo e mu pridati injenica da iako olo u ratu profitira, ni vrijedni ljudi ne ostaju uvijek kratkih rukava, bar samim tim to su vrijedni, pristaju na kompromis i njime se zadovoljavaju.
Unutar haotinog, u smislu imenovanja i teorijskog (d)osmiljavanja, koncepta recentnog stvaralakog peroda savremene jugoslovenske knjievnosti, sa razliitim prefiksima (anti-, posti slino) koji tako prikladno prianjaju uz popularni termin ratno pismo, ostvarila se iroka paleta ee proznih nego poetskih ostvarenja, koja se bave duhovno i materijalno opustoenim prezentom. U oku italakog konzumenta, ovaj koncept, kao i bilo koji drugi koncept literature, pada pred onim oiglednim, trinim, gdje bi se dao smjestiti i roman Povratak autorice Snjeane Muli, koji je na proteklom sarajevskom Sajmu knjige i uila doivio oficijelnu promociju. Prezir prema instituciji bestselerstva koja se nadvija nad prvotni utisak, u italakoj kulturi kao to je ovdanja i nema nekog opravdanja, ali uz njega tijesno prikopan estetiki skalpel itekako ima, ba zato to je tragini dogaaj rata za ove prostore postao skoro pa prauzrok svake literarne aktivnosti, te je shodno tome dao i pozamaan broj ostvarenja, od kojih e rijetka uspjeti prevazii vrijednost pukog svjedoanstva. Ponukan blagoglagoljivim isjecima iz recenzija na poleini Buybookovog izdanja knjige, u pogledu kritiarskih floskula naivni italac bi mogao pomisliti da e se pregrt stranica (82) oduiti u sladostrasnu italaku avanturu, voenu jezikom sonijim od baklave (Pea Kojovi), utopljen u teke prie koje idu lako i slikovito pred oima, kao to ve kod dobrih pisaca biva (Veselin Gatalo). Primamljivo, ba kao i turi naslov koji izaziva najrazliitije asocijacije. Uz svu dobru volju da

spomenuti roman ne okarakteriemo odmah kao lako tivo, u duhu krilatice ne sudi knjigu po koricama, ipak, teko je otresti se nepoeljnog, ak moda suvie pesimistinog, utiska koji se sam od sebe namee. No, preskoimo traktat o marketinkim trikovima, ta nam to sam roman kae? ini se da romanu prethodi ambiciozan koncept koji on teko moe pratiti; naime, rije je o sloenom kolopletu likova i njihovih ivota koji se zahvaljujui (prividnom) hiru sluajnosti sudbinski ukrtaju, sve u sjeni plemenite ideje Doma kao jedinog istinskog utoita, ali i kao sakralne vrijednosti sklonita sagraenog sa vlastitih deset prstiju. Ideja je za svaku pohvalu, i kontekstualizirana u prezent koji obiluje izbjeglikim traginim storijama i sveprisutnom birokratskom drskou raznoraznih ustanova za pruanje usluga graanima, itekako je aktuelna i angairana, ili bi to mogla biti. Kada a posteriori, na italac uvidi da je plodni humus stvarnosti dao prilino blijed izdanak, zapitat e se, uprkos entuzijazmu recenzenta, zato je uope ovu knjigu poeo itati. Jer, tolstojevski obimna je i iscrpljujua misija pratiti pet likova i, shodno tome, vie paralelnih tokova radnje, meusobno ih isprepliui po osnovu ne sluajnosti, nego mjesta, vremena i funkcije, gdje

(sic!)

misija Povratka iznevjerava prvotna oekivanja. Kada tom kompozicionom haosu dodamo jo i pokuaj sueljavanja pet razliitih perspektiva, na italac bi oekivao da u rukama dri remekdjelo epohe, ali to se ne deava. Zato? Naime, pet linosti koje su nosioci romaneskne (novelistike?) fabule u potpunosti su svedeni na svoju tenju za povratkom kui, za vraanjem u predratno (blago)stanje unutar vlastitog doma, svoj na svome, to je sasvim opravdano i razumljivo. Meutim, likovi Amele, Brune, Safeta, Azera i Slobodana, unutar tog monotematskog obrasca povratka na svoje, nisu tretirani na isti nain, u punini svoje linosti, bez obzira na plus ili minus predznak. Niko od likova, nakon to se spustila ratna praina, nije ostao na svom mjestu, to bi ih trebalo staviti u priblino jednak startni poloaj, meutim, autorica ih oigledno polarizira na nain da Amela i Bruno ostaju na strani lagodnog ivota, i k tome na strani neispaenog, vlastoulizivakog i posve nemoralnog, dok su preostala tri protagonista napaeni, ali plemeniti junaci koji dolaze da trae ono to im je u ratu oduzeto. Takoer opravdano, meutim, nemogue je otresti se utiska da su oni a priori negativni likovi pojednostavljeni, povrno svedeni na svoje loe strane, dok su oni pozitivni, protjerani, oslikani u najsjajnijem svjetlu vlastite plemenite stradalnosti. Amela i Bruno su, uprkos tome, ponajbolje odraeni likovi, groteskno podvueni u svojoj banalnosti - Bruno je stolar poznat po izraivanju ukrasa od perploe u obliku knjiga, dok je Amela mlada i ambiciozna zaposlenica u Sudu s kojom se upoznao na moru i koja mu se svidjela na prvi pogled. Rat oboje prijanjih pijuna (i u pogledu drutvene uloge i u pogledu vlastitog ivota) zatie na odgovornim pozicijama u biroima za povrat imovine: Bruno, u duhu svog nadimka Potemkin, donosi spasonosne odluke o preinaci stanova protjeranih:

tagonista od njihovog straha da bi i sami mogli izgubiti sadanje idealno, zahvaljujui funkciji steeno, boravite, te ih tako redefinira poloejem u odnosu na dom, gdje se kod njih dvoje, samim tim to su stambeno obezbijeeni, ne pojavljuje ona praiskonska enja za povratkom i obnovi prijanjeg doma, niti se ini da ih je rat emocionalno dotakao kao druge likove. Drugi likovi su svi sazdani od spomenute enje i ona boji sve njihove postupke i razmiljanja, te u tom smislu, psihologija i jednih i drugih, i crnih i bijelih, biva uglavnom maksimalno pojednostavljena. To je sluaj sa Slobodanom, unukom etnikog vojvode koji panino pokuava sakriti svoje porijeklo i grijehe svojih predaka, ne zbog unutranje potrebe da svoj ivot kreira na drugaijim etikim temeljima, nego, ini se, vie zbog straha od mahalanja i svojevrsne stigme u sarajevskoj ariji. Ironijom sudbine, koja je, ini se, osnovni princip gradnje zapleta romana, on pri pokuaju bijega iz ratnog pakla, biva zaustavljen od strane jednog etnikog voda i tek se nakon niza peripetija uspijeva izbaviti i pridruiti porodici. Da li nam ovdje autorica implicira da je nemogue pobjei grijesima predaka ili da niko nije ist kada doe ratno vrijeme obrauna, nije sasvim jasno. Na drugoj strani, mostarski profesor bosanskog jezika Azer se po zavretku rata pokuava izbaviti iz neugodnog prebivalita koje je njemu i njegovoj porodici pribavilo puko milosre, i, ponovo ironijom sudbine, saznaje da sada u njegovom stanu ivi niko drugi do proelnik za povrat imovine, Bruno Potemkin Vasilj. Naposljetku, u Foi ili ratom preimenovano: u Srbinju, bitku za povratak u svoju kui vodi Safet, jo jedan profesor u romanu (ovaj put matematike), koji je bio primoran izbjei u Njemaku, a sada u svom domu zatie kafanu Kod vojvode u prizemlju, i samohranu udovicu etnika, Milicu, na spratu, sa dvoje djece. Raspleti su jednako opskurni kao i same situacije, i ukazuju na dodatni nedostatak motivacije postupaka i akcija likova, kao i neprozirne okolnosti u kojima djeluju: Slobodan pokuava povratiti svoj stan tako to e slubenici Ameli obezbijediti donaciju za popravak njenog vlastitog doma, to na kraju dovodi do razvoda izmeu njega i njegove supruge. Vjerna svojoj temeljnoj karakternoj osobini, neurotinosti, Amela pokuava da ga zadavi kada je Slobodan obavijesti o rezultatima svojih napora, bez obzira na to to je prethodno o njegovom ponovnom dolasku sladostrasno matala. Slobodan na kraju

Dvosobne stanove protjeranih Bonjaka, Brunini graditelji su po njegovoj zamisli i maketama koje je napravio od komadia perploe, u as posla pretvarali u prostrane etverosobne tako to su ih spajali sa susjednim, a od stanova sa malim neuglednim sobama pravili prostrane garsonijere, ruili su nie i plakare i tako stvarali sasvim novi prostor.
Neurotino potcrtana Amela se poigrava sa sudbinama prognanih koje su joj povjerene u sklopu njene funkcije u sarajevskom birou za povrat imovine, to e rei da ni ona, kao ni Bruno, svoj posao ne izvrava dosljedno. ini se da autorica ne nudi bolju motivaciju za postupke svojih pro-

(sic!)

! prikazi
1

dobiva svoj stan, ali gubi branu druicu, ljubomornu na ensko ime iz dokumenata koje mu nalazi u torbi. Ne samo da je ovakav zavretak posve neuvjerljiv i obilat u najmanju ruku predimenzioniranim posljedicama, nego predstavlja i proziran pokuaj da se opie tragika situacije dobitka na mostu, a gubitka na upriji. Bruno i Amela na kraju, oekivano, zavravaju zajedno, a on, osim to joj pada u naruje, donosi knjige otuene iz kune biblioteke mostarskog profesora Azera. Da li je ovaj metar knjiga, stvaran a ne od perploe, motiv koji potvruje obrat u djelovanju proelnika za stambena pitanja Vasilja, ili po miljenju autorice, samo zgodan detalj, takoer je nejasno, jer je Bruno svoj stan napustio u jednako nerazjanjenim okolnostima kao to su one koje su ga dovele na funkciju (navodna nagrada za ratne zasluge). Moda je razlog bio to to su ga u trenutku kada je saznao da je njegovo pravo na Azerov stan dovedeno u pitanje, najednom napustile muze prevare i podvale koje su ga pokorno sluile cijeli rat? Ovaj detalj je teko ak i psihoanalitiki protumaiti, nategnuto povezujui stanje (pseudo-)oka sa prestankom djelovanja kreativnih funkcija mozga.

kao tokmaka i roenog zloinca, olakati itaocu muni posao itanja? U svakom sluaju, profesor Safet nije iznevjerio prvobitni utisak i plemenito je poklonio gornji (a manje plemenito prodao donji) sprat kue i vratio se u Njemaku svojima. Sve u svemu, na italac ne bi trebao biti previe razoaran, ukoliko je tana poetna pretpostavka da e recenzije popuniti mjesto gdje bi trebalo stajati njegovo miljenje o proitanom, i ukoliko je prirodno na strani potlaenih i ugroenih, posebno ako je njihov nacionalni/religijski sudrug, bie katarzino zadovoljan i psiholoki okrznutim likovima, i nedoreenom naracijom, i sumanutim zavrecima. Naroito zadovoljstvo e mu pridati injenica da iako olo u ratu profitira, ni vrijedni ljudi ne ostaju uvijek kratkih rukava, bar samim tim to su vrijedni, pristaju na kompromis i njime se zadovoljavaju. alu na stranu, Snjeani Muli niko ne moe osporiti da je napisala duboko etinu knjigu, proetu suosjeanjem sa rtvama, a bijesom na bezosjeajni zakon i njegove nedogledne izvrioce, sukladno svojoj nominaciji za Nobelovu nagradu za mir (u pitanju je nominacija u sklopu projekta 1000 ena za Nobelovu nagradu za mir, iako je na poleini Buybookovog izdanja naglaavanje toga iz nekog razloga izbjegnuto), odnosno dokumentarnu vrijednost njene knjige kao svjedoenja o jednom nepravednom (a koje to nije?) vremenu gdje zakona ima, ali ne poznaje rtvu i krvnika, ve nosioca stambenog prava. Prava teta je to gdje poinje etika, prestaje estetika, i samim tim potencijali autoriine stambene proze ne mogu biti ostvareni u eljenoj mjeri. Moda je poneki italac i iskusio okus baklave u njenim reenicama, ali vjerovatnije je da je to ipak bila gorina razoarenja, naroito ako su mu za oko zapele logike pogreke poput one na 45. stranici1 ili pak tragovi humora u davanju imena Azerovom djetetu (Dabogdadanahajridobrookrene Milavi). Ipak, iako nedovoljno razraen, lik Bruna Potemkina je upeatljiv i dugo ostaje u sjeanju, te ga moemo nominirati za najsvjetliju taku romana. U svakom sluaju, neka italac ne oekuje mnogo od onog to slatkorjeivo predviaju recenzenti i neka se upusti u avanturu slobodnog itanja, samostalno uivajui u djelu ili samostalno donosei svoj, u dananjem vremenu apsolutno vrhovan, italaki sud. Muterija je uvijek u pravu!

Elem, ostaje jo da osvijetlimo i sluaj drugog profesora u prii (namee li nam se ovdje ne ba tako dubokouman zakljuak da samo intelektualci i knjiki ljudi stradaju u ratu, dok samo probisvijeti i tutuci profitiraju?), koji je ne manje neobjanjiv: Safet, koji se vratio iz Njemake da bi udovoljio svojoj enji za domom, rodnom grudom i slinome, uspio je istjerati Vojvodu iz njegove kafane, ali je gornji sprat ostavio udovici Milici i njenoj djeci. Ovdje bi bilo dobro istaknuti i nain na koji je komponiran lik ratnog vlasnika Safetove kue, srpskog vojnika Jezdimira. Naime, on je u crno-bijeloj distinkciji najgore proao: od samog poetka je kreiran kao sirovi, a potom i surovi gortak ija je jedina vidljiva motivacija za ratna zlodjela bila ta to ga je nekad prije rata neki doktor musliman, okarakterisao kao psihiki nesposobnog za vojsku, te je on tek dolaskom srpske vlasti na scenu u Foi, pardon, Srbinju, doao na svoje i poeo da ganja i ubija doktore, i sve to perom pie. Da li je moda autorica raunala na itaoca vinog uitavanju, koji e pretpostaviti indoktrinaciju ovakvog jednog lika u djetinjstvu i mladosti, ili zaboravivi pomnije osvijetliti njegovu psihu, jednostavno ga okarakterisavi

Lik Milice se u turom opisu pojavljuje najprije kao ena etrdesetih godina, iscrpljena, u izblijedjeloj mukoj pidami, da bi se nakon par stranica nala u sljedeem odjevnom izdanju: Djecu, to su joj se motala oko suknje.... Moda iznoenje ovakvih sitnih neloginosti djeluje kao cjepidlaenje, ali u ozraju prosjenosti cjelokupnog romana, na ovakve oigledne nemarnosti je teko zamiriti.

(sic!)

Almir Kljuno

Llosin postmodernistiki raj

(Mario Vargas Llosa: Tetka Julia i piskaralo, Buybook, Sarajevo, 2009.)
Napisano je kao fragmentarnoautobiografska ispovijest, u vremenu pripovijedanja koje od vremena radnje dijeli distanca od vie od dva desetljea: ispovijest etrdesetogodinjeg autora o svojoj ranoj mladosti. O itekako burnoj i entuzijastinoj mladosti kao to emo vidjeti. Ve i sami jednostavni i tako uspjeni naziv romana Tetka Julia i piskaralo (u originalu na panjolskom: La ta Julia y el escribidor) upuuje na njegovu osnovnu tematsku podjelu, strukturalni ustroj i samu bit, te tako mnogo govori o njima
Llosa je (kao uostalom i sav latinoameriki knjievni boom) dijelom knjievniki odrastao - ali i stvarao u 20. i stvara u 21. stoljeu - u modernistikom naslijeu uzora i inspiracije Faulknera, Flauberta, Hemingwaya, Camusa, Sartrea, Prousta i Joycea. Takoer, njegov je literarni, politiki i socioloki odnos spram Lime i Perua izuzetno angairan i proet je kritikim tonom. (Poznata su njegova politika lutanja, a pogotovo kandidatura za predsjednika.) Meutim, po mnogim teoretiarima (i po svojim karakteristikama), roman Tetka Julia i piskaralo liava se takvog kritikog odnosa, te predstavlja jedan od prvih Llosinih iskoraka u ozraje knjievnog stvaralatva postmoderne, i, kao takav, radostan je i komian, smjeten u fantaziji i Limi koje se ne kritiziraju i koje politiki relativno ne smrde. Tetka Julia i piskaralo vjerovatno je najpopularniji i najbestselerskiji roman M. V. Llose, jednog od najznaajnijih i najboljih autora veoma plodne i uticajne knjievnosti Latinske Amerike. Kako sam Llosa u predgovoru ovom romanu govori, zapoeo ga je u Limi sredinom 1972, a zavrio takoer u Limi etiri godine kasnije, nakon nekoliko promjena gradova u kojima ga je pisao, da bi ga 1977. izdao u panjolskoj. Za uskrsnue Tetke Julije i piskarala u izlozima naih knjiara zasluan je Buybook, a spomenute izloge krasi prekrasan omot knjige - djelo dizajnerice Aleksandre Nine Kneevi. I u ovom izdanju ponovno je koriten odlini prevod Marice Josimevi na bosanskohrvatskosrpski jezik. Nakon ovih nekoliko biografskih i tehnikih podataka, potrebno je upustiti se u detaljniji i iscrpniji poetoloki, fabularni i analitiki prikaz ovoga izuzetnog i volebnog djela. Napisano je

kao fragmentarnoautobiografska ispovijest, u vremenu pripovijedanja koje od vremena radnje dijeli distanca od vie od dva desetljea: ispovijest etrdesetogodinjeg autora o svojoj ranoj mladosti. O itekako burnoj i entuzijastinoj mladosti kao to emo vidjeti. Ve i sami jednostavni i tako uspjeni naziv romana Tetka Julia i piskaralo (u originalu na panjolskom: La ta Julia y el escribidor) upuuje na njegovu osnovnu tematsku podjelu, strukturalni ustroj i samu bit, te tako mnogo govori o njima: u nezanimljivom ivotu osamnaestogodinjeg Marija, novinara, urednika radijskih vijesti, neafirmiranog pisca i studenta prava i knjievnosti, iznenadno se pojavljuju tetka Julia Urquidi i piskaralo Pedro Camacho iji e skandalozni karakteri i zbivanja oko njih initi iznimno zanimljivu paralelnu, a esto i dezoksiribonukleinskospiralno isprepletenu, siejnu jednost. Julia i Pedro suptilno su i bez izriite namjere poeli konfiscirati podruja djelovanja i posjedovanja mladievog ivota. Svakodnevnica je mladog Marija tada panjom i interesiranjem i vremenom raspoluena na te dvije krajnosti ija je zajednika osobina porijeklo - ili nacionalna pripadnost? ili dravljanstvo? - bolivijsko. Julia je, svjea i razvodom motivirana, iz Bolivije dola u Limu kod svoje sestre, Marijeve ujne i ujaka dakle, mogui skandal prouzrokovan moguim

incestuoznim odnosom ovim je onemoguen. (No, skandal vreba iza svakog ugla.) Pedro je fascinantni i popularni i udni pisac radio-drama kojega je angairao lokalni - (promiskuitetni) - radio s ciljem populariziranja svojega programa i proirivanja sluanosti - dakle, iz nevinih materijalistikih razloga. Julia je atraktivna i

10

(sic!)

! prikazi
(sic!)

zabavna tridesetdvogodinjakinja iji je zadatak i potreba odmoriti se od braka i zahtjeva negativnih svojstava te mainerije-institucije. Pedro je patuljasti, ali karizmatini, pedesetogodinjak iji je siromani i nemarni izgled boemskiji od izgleda hardcore boema; njegov je zadatak stvaranje, potpuno predavanje tom zahtjevu umjetnosti umjetnost ne zna za radno vrijeme, govori nam on. Julia je apsolutno slobodumna i strankinja je u odnosu sa knjievnou. Pedro je idealima i ideologijama neuhvatljiv i izrazito kompleksan i njegov je sakralni poslaniki cilj: deificirati umjetnost. Julia je kolonizirala Marijev (i on je njen) emocionalni ivot. Pedro je zaintrigirao Marijeve profesionalne ambicije. Julia je nova tema tra zajednice - porodice. Pedro je jedina tema imaginarne zajednice - nacije. Na kraju, avantura sa Julijom je potpuno autobiografska, dok je pria o Pedru fikcija, dakle, po Llosinim rijeima, la. Ovakav dinamini i (skoro pa) binarnoopozicioni prelaz preko osnovnih svojstava dva za djelo krucijalna lika odve je siromaan u odnosu na Llosinu nevjerovatnu vjetinu stvaranja i razraivanja likova. Bogatstvo likova ispunjava i zadovoljava recipijentstvo, a u sluaju Julije i Pedra italac je takoer raspoluen izmeu dva oksimoronska sirenska pjeva: racionalnog glasa emocija i maninog i nesuvislog krika soap opera stvaralatva. Dakle, da li e i u to e i kada e eksplodirati ta dva ekspandirajua toka pripovijedanja? Da li e na kraju biti ljubav ili ludilo? I da li e Mario biti dijelom jednog ili drugog?

Llosinog romanesknog genija: iz plodnosti je Camachovog uma proistekao dijete iz incesta, zalutali divljak, lolita koju bi Nabokov i Kubrick rado poeljeli u svojim Lolitama, sveenik koji se bori za legaliziranje masturbiranja i uvoenje katolikog komunizma, aristokrata koji iskljuivo eli biti nogometni sudija, argentinska reprezentacija sa svojim agresivnim i pogubnim prakticiranjem nogometa... Ako nacionalizam moe biti komian, onda je Camachov nacionalizam spram Argentine, Argentinaca i argentninskog najkominiji nacionalizam u povijesti knjievnosti, to je i povod zabranjivanja Tetke Julije i piskarala u Argentini tokom vojne diktature. Iz perspektive poetolokih zanimanja, epizode Camachovih sapunica zanimljive su iz jo jednog razloga: one, naime, mogu funkcionirati samostalno, kao novele, i u mnogome su sline poetnim intrigirajuim poglavljima misterioznih romana u Calvinovom Ako jedne zimske noi neki putnik, jo jednim velikim djelom postmodernistike knjievnosti. Pored kulture sapunica (i jo mnogo toga), Llosa je takoer razmiljao o knjievnoj vokaciji i bijednoj sudbini literature u Peruu, odnosno analizirao odnos kreativnog i ekonomski motiviranog pisanja (iako Camachov osnovni motiv, kao to smo vidjeli, nisu finansije), jer mladi je Mario, ne smijemo zaboraviti, neafirmirani pisac koji pokuava objavljivati svoje prie i koji, kao vjerovatno i svaki drugi pisac, eli ivjeti u Parizu (to e kasnije i uspjeti ostvariti). Mario sedmino (pa ak i mjeseno) pie jednu priu i na kraju je naravno cijepa i baca u otpatke, a Camacho skoro cjelodnevno pie i njegove su drame najpopularnije na radijskim frekvencijama. No, oigledno je da su umjetnost i novac smrtni neprijatelji, kao svinje i margarete: Mario je postao M. V. Llosa, a Pedro Camacho je ostao njegov simpatini lik koji je izvrio sistematski genocid nad likovima, zavrio u ludnici, a potom postao potrko u senzacionalistikom asopisu. Ali, ne smijemo razotkriti sve, kao to neemo ni otkriti to je uslijedilo nakon Julijinog i Marijevog zaljubljenog i ushienog dranja za ruke i odlazaka u bioskop i gledanja Buuela, izmeu ostalog (mogui e seksualnohedonistiki italac moda posegnuti i za Llosinim romanima gdje je isprobao svoje erotizirajue pero), ili to je, pak, institucija porodice svojim tradicionalnim prijekornim glasom rekla na sve to. Naposljetku: nemogue je prikazati svu zavodljivost nevjerovatne Tetke Julie i piskarala, kominog romana napisanog u dva paralelna narativa.

Kraj prethodnog paragrafa pokuaj je oponaanja uobiajenog kraja fantastinih epizoda radijskih sapunica koje su djelo uzajamnog stvaralakog odnosa Camacha i njegovog (otuenog) starog typewritera, pogrebne koije koja nije znala za godine. U ovakvim krajevima prisutan je efekat podraavanja nestrpljenja i iekivanja, tako tipian za kulturu sapunica, koju u ovom romanu Llosa problematizira i analizira komikom i ironijom - tim neizostavnim fetiom gospoice postmoderne. Pedro Camacho najsavreniji je i najosobeniji primjer junaka takve kulture, pa se stoga namee potreba posveivanja jo jednog paragrafa veliini njegove neobinosti. Jedan lanak u jednim novinama (u fikciji romana, naravno) nazvao ga je iskusnim piscem sapunskih opera, tropske mate i romantinog slova, neustraivim simfonijskim dirigentom radio-scena, koji je i sam mnogostrani glumac barunastog glasa. Junaci njegovih serija esto su kvalitetniji i nestvarniji od njega samog - nazovimo to koncentrinou krugova kreiranja likova, jo jednim od uspjeha

11

ore Krajinik

Pjesnitvo tranzicijskog postraa

(Sran Mri: Krici iz geta; Knjievna zaklada/fondacija Fra Grgo Marti, Kreevo, 2010.)
Zatvoren u neznanju, s glavom duboko zabijenom u pijesak nacionalnog ponosa, mladi ovjek nema priliku da postane bilo ta drugo sem samo jo jedan u nizu sinova nacije, koji e sutra u svakom trenutku biti spreman prihvatiti poziv oeva nacije te stati odluno i ponosno na branik otadbine, pri tome ni jednog trenutka se ne zapitavi da li je to to radi, na bilo koji nain, opravdano.
Postratna bosanskohercegovaka knjievnost, ako uopte moemo govoriti o jedinstvenoj bh. knjievnoj sceni, puna je patriotskih nadripjesnika koji piu anahronu poeziju obojenu otrcanim pjesnikim slikama i arhainim metaforama, poeziju inspirisanu nacionalnim mitovima i davno izgubljenim bitkama. Pa esto, itajui njihove stihove, moemo stei dojam da ovo i nije 21. vijek, ve, naprotiv, da mi jo uvijek ivimo i stvaramo u 19. vijeku. Iz tog razloga, a kako jednom prilikom ree Marko Veovi, moemo konstatovati da veliki broj ovdanjih pjesnika i nisu savremeni, nego pjesnici koji stvaraju na prelazu s 21. na 19. vijek. Stoga je jako ozbiljno pitanje kako, usljed takvih okolnosti i prilika, kao mladi pjesnik nai svoje mjesto u trogetoiziranom bosanskohercegovakom drutvu, tanije u trogetoiziranoj bh. knjievnosti, gdje su kanonizovani i najvrijedniji oni koji su tokom apokaliptinih deavanja na ovim prostorima bili glavni inspiratori mrnje i nacionalne netrpeljivosti. Ti i takvi pjesnici, takozvani nacionalni bardovi, dre pjesnike primate, i u strahu da bi jednoga dana mogli biti pomjereni sa svojih dobro utvrenih pozicija nacionalnih prosvjetitelja gotovo nikada ne doputaju da do izraaja dou neke nove snage, koje bi nau knjievnost, bar unekoliko, pribliili evropskim tokovima te je na taj nain doveli do djeliminog izlaska iz tamnog bosanskog vilajeta. Dobiti priliku da pokaete svoj talenat, a da pri tome ne podlegnete pritisku i postanete dvorski pisac za zabavu pukih masa, naroito ako ste potpuno lieni politikih ulagivanja i nacijom inspirisanih pjesama, jeste ekvivalentno dananjim konkursima za zapoljavanje u kojima vam skoro uvijek trae da posjedujete dvije godine radnog iskustva, a vi ni na koji nain nemate mogunost da se prethodno zaposlite da bi ste stekli to radno iskustvo. To nam jasno poka-

zuje da je danas i poezija, kao u sutini i cjelokupna knjievna djelatnost, u Bosni i Hercegovini potpuni taoc nacionalno podobnih i osvjetenih, a u velikoj mjeri poezija je i stvar politike, te stvar stranakog opredjeljenja. Ako bismo ovu knjigu krenuli analizirati od njene naslovne stranice mogli bi mo doi do zakljuka da ona u potpunosti opravdava naziv koji nosi. Ona jasno pokazuje da autor niim ne eli da uljepava nau stvarnost, ve je naprotiv oslikava kao getoiziranu i tmurnu. Stojei ispred jednog sarajevskog zida na kojem se jo uvijek nalaze rupe od metaka iz proteklog rata pjesnik njom sugerie ono to jeste glavna odlika njegove poetike. A odlika Mrieve poetike upravo jeste getoizirana postapokaliptina bosanskohercegovaka stvarnost, getoizirani strah, koji izbija iz svakog zida, iz svakog pogleda. To je jedna od differentia specifica koja ovu knjigu razlikuje od mnogih drugih objavljenih na ovim prostorima. Njom se ne bjei u pjesnike imaginacije, te se na naslovnu stranu ne stavlja kompjuterskim programima obraena fotografija nekih mirnodopskih i dalekih predjela, u svjetim bojama i veselom tonu, ve naprotiv, njome se naa stvarnost slika onakva kakva zaista jeste, mrana, melanholina i skoro uvijek jesenje tmurna. Nastajala na imaginarnoj granici izmeu Istonog i, onoga to neko nazva, bliskoistonog Sarajeva, poezija Srana Mria nije nita drugo nego iskonski krik iz geta. Tanije, ona je artikulisano zavijanje jednog poete koji je na svojoj koi potpuno osjetio sve traume naeg ratnog i poratnog perioda. To je poezija koja u sebi nosi duboke postraumatske oiljke, proizvedene ivotom na granici, gdje entitetska linija prolazi kroz stanove, a ulice do pola iste komunalna preduzea iz jednog, a od pola iz drugog entiteta dok one i dalje ostaju neiste. U takvoj atmosferi, te iz takvog okruenja, kao najuspjeliji dio ove pjesnike zbirke dolazi ciklus pod nazivom Geto. Geto jeste neka vrsta hronolokog biljeenja ivotnih trauma u gradu kojem su zatrti osmjesi. Ovaj ciklus donosi nove i svjee pjesnike slike, koje na najbolji nain prikazuju stvarnost u podijeljenoj Bosni i Hercegovini, te bez imalo uljepavanja i bez patetizaciji sklonih stihova precizno biljee nau svakodnevicu. Ove su pjesme, dakle, krici iz geta koji izraavaju i estoku averziju spram drutvene situacije iz koje atakuju floskule to ele odrediti vrijednosni sistem, a zapravo su refrenina patvorina, registracija vlastitih suprotnosti: civilizacija, politika korektnost, demokratija, ljubav i dr. - sve su to tek nalija u kojima se ogleda perverzija nae aktualne zbilje.2 Mri tako u pjesmi Geto vidi neimatinu koja visi sa trikova, zidove bolesne od gelerskog tifusa koji kreveljei

12

(sic!)

je vrhunac tmurnosti i getoiziranosti, i to one doslovno shvaeno postapokaliptine. Stoga sasvim prirodno iz takvog pogleda na stvarnost dolaze stihovi:

Jata mrtvih ptica lebde u toksinom oblaku iznad komunistiki istrule termoelektrane, koja je davno pala pod steaj, dok mrane eljusti kotlovnice trajkuju glau, uzalud edne znoja ropskih koulja.
njima Mri gotovo slikarski precizno daje izgled postdejtonskog bosanskohercegovakog drutva nastalog na ruevinama komunistikih tekovina, drutva koje se iz pepela diglo i na prvom svom koraku, jo uvijek nesigurnom i djetinje nespretnom, upalo u tranzicijsku mainu koja ga je progutala i gurnula u etnokapitalizam najgore vrste. Teka industrija, tanije, govori o bosanskom ovjeku, ugaenog pogleda, srca oteklog iznad kojeg je i nebo umorno od nesanice, te tako prikazan on lii na modernog roba upregnutog u privatizacijsku koiju, ije se prodrljive eljusti gotovo nikada ne mogu dovoljno nahraniti, one su nezasite te ih sve crne fabrike ruke jedva uspijevaju prividno umiriti i spasiti se od njihove krvoedne pomame za kapitalom. Naredni ciklus u knjizi Krici iz geta nosi naziv Sterilni odsjaji. Sterilni odsjaji u sebi nose odreenu dozu patetinog, to unekoliko dovodi do slabljenja kvaliteta pjesama. Meutim, iako je rije o ljubavnoj poeziji sa prizvukom patosa, ni pjesme iz ovog ciklusa nisu potpuno liene getoiziranog osjeanja ivota i poimanja svijete. I ljubav u Mrievoj poeziji bitie u getoiziranosti, u njoj preivljava i opstaje. Pjesnik i u ljubavni doivljaj unosi novu metaforu i pjesniku sliku, te na veoma otvoren nain izraava svoj libido u kojem se neprestano prepliu eros i tanatos vodei bespotednu borbu. Kao najuspjeliju pjesmu u ovom ciklusu moemo izdvojiti onu pod nazivom Nadrealistiki san koja na najbolji nain reprezentuje onaj dio Mrieve poezije koji se odnosi na ljubav, te dokazuje da se i na tom polju jo uvijek moe, i ima ta, rei novoga. To najbolje ilustruju stihovi:

! prikazi

se povraaju olovo, stvarajui pri tome sliku jednog razrovanog drutvenog prostora unitenog ratnom katastrofom, pa se on u percepciji itaoca moe poimati kao pustolina u kojoj je letargija jedini nain ivljenja.
Da postratni bh. period jeste pustolina generacija roenih neposredno pred poetak rata pjesnik najbolje pokazuje u pjesmi koja nosi naziv U novoj bosanskoj kafani. Ova pjesma obiluje letarginim osjeanjem ivota mladog ovjeka, ona jeste rezignacijski vrisak svih dejtonskih i postdejtonskih generacija, kojem usljed nemogunosti da se izae iz jednog suenog prostora ne preostaje nita drugo nego da se utopi u bosanskohercegovaku drutvenu abokreinu. Lirski subjekat ilustrujui takvo stanje kazuje:

Svjedno nam je i za godine koje lete, Da li je no ili moda dan, etvrtak ili nedjelja, I koji je, uopte, datum...
pokazujui time stvarne razmjere bh katastrofe, u kojoj su mladi ljudi zarobljeni u raljama ideologija sistema, imaju diplomu a treba im viza, te nemaju mogunosti udahnuti neki drugi vazduh, sem vazduha provincije u kojoj je Turnir u malom fudbalu dogaaj dana, provincije u kojoj ni vrijeme koje prolazi vie nije vano, jer sve se pretvara u jedno beskrajno beketovsko ekanje boljih dana, koji teko da e ikada doi. Vrhunac ovog ciklusa jesu pjesme Dobrinja i Teka industrija. U prvoj pjesnik govori o ivotu u provincijskom mjestu, malog provincijskog grada, koje jeste topografska greka, novo groblje Sarajeva koje treperi u sunovrat. Dobrinja je naselje koje je najreprezentativniji primjer postojanja dva Sarajeva, te kao takva predstavlja tipina slika podjeljenosti BiH, u malom. Pjesma Teka industrija
2

Kraj mene je njeno tijelo pokriveno bezbrojnim ranama; u svakoj od njih pare se neki mali ljudi. Njeni su nokti okna malih soba i u svakoj vidim sebe. Da, na seksu vidim jedno rasplakano dijete. Zaspat u. Neka krvlju i dalje kolaju moja bjekstva, neka krvlju i dalje kolaju moje prolosti

Amir Brka u obrazloenju nagrade Fra Grgo Marti za 2009.

(sic!)

13

Ciklus Moj odgovor Borgesu proet je dvjema osnovnim linijama. Prva od njih bavi se ivotnim pitanjima mladog ovjeka u savremenom bh. drutvu, te generalno u tranzicijskom postkomunistikom drutvu, kakvo nae jeste. Ona nosi blago letargian pogled na ivot, gdje je ovjek, preputen uasu svakodnevice, zarobljen duboko u koloteinu i drutvenu prosjenost. Jedna od najuspjelijih pjesama ovog ciklusa Postajem neko na veoma suptilan nain parodira prosjenost kao jednu od glavnih osobina mladog ovjeka u BiH. On je taj koji se miri sa umalom stvarnou, onaj koji prihvata biti samo jo jedan od zupanika bh. sistema, ili kako stoji u kultnoj pjesmi benda Pink Floyda jo jedna cigla u zidu, onaj koji e bespogovorno ekati u redovima pred birokratskim udovitem, prihvatajui tako da bude samo komadi Velikog Mravinjaka, ne pokazujui pri tome ni najmanji otpor, doivljavajui takvo stanje stvari kao nuno i nepromjenjivo. Zatvoren u neznanju, s glavom duboko zabijenom u pijesak nacionalnog ponosa, mladi ovjek nema priliku da postane bilo ta drugo sem samo jo jedan u nizu sinova nacije, koji e sutra u svakom trenutku biti spreman prihvatiti poziv oeva nacije te stati odluno i ponosno na branik otadbine, pri tome ni jednog trenutka se ne zapitavi da li je to to radi, na bilo koji nain, opravdano. Iz takvog svijeta, kao sasvim logina, proizilazi i druga osnovna linija koja proima ovaj ciklus. Ona se bavi pitanjem smisla pisanja i poezije same u takvoj savremenosti. Tanije, pitanjem poezije u drutvu skoro potpune nekulture, drutvu turbofolka i jeftinih kulturnih dostignua. Mri u ovom dijelu ciklusa Moj odgovor Borgesu traga za odgovorom na pitanje ima li uopte smisla pisati kada je ve sve reeno? Te se iz tog razloga ove pjesme mogu posmatrati i kao neka vrsta autokritikog preispitivanja pjesnika pred stvaralakim izazovima. Razapet izmeu straha od toga da ne postane upravo ono to je identifikovano u prvom dijelu ovog ciklusa, a to je prosjeni hroniar jednog vremena, i snane potrebe da se ono to se taloi u unutranjosti po svaku cijenu izbaci, pjesnik neko vrijeme boravi, s jedne strane, na granici da se rijei svoje poezije i prepusti je vatri zaborava, dok ga sa druge strane na pisanje tjera nemogunost posmatranja svakodnevice mirno, te nemogunost da se sva gorina svijeta, koji ga okruuje, ignorie. Stoga se stie dojam da stihovi ovih pjesama sve vrijeme pokuavaju dati odgovor na pitanje gdje je zaista prostor pjesme u dananjem vremenu. Ipak, na kraju pjesnik se uspjeva izboriti sa nedoumicama i pobijediti ruilaki nagon, te se kao svom jedinom utoitu u konanici ponovo okree poeziji.

Dajui u pjesmi One, obraajui se poeziji kao nesretnici, nesuenoj pratilji i u konanici kao ljubavi, odgovor zato pisati:

Poezijo, ti slavi rije/A to je jedino to moe / Preivjeti holokaust vremena/ Jednog dana bie moja/ Postapokaliptina/Traumatina/ Alternativna/ Pseudomodernistika/ Zabaena/ Ispovijest prolog vremena. Posljednja suza za Sarajevo je po pitanju forme posve drukija u odnosu na tri ranija ciklusa. Odlikuju je pjesniki tekstovi koji predstavljaju neku vrstu poezije u prozi, koja u odreenim momentima dobija izgled mikro poetikih eseja sa preciznim melodinim reenicama koje se niu i tvore vrste pjesnike strukture. Pjesnik kroz ovaj ciklus daje postapokaliptinu sliku grada, premreenog entitetskim granicama, pokuavajui kroz stihove objasniti njegovu podjeljenost i nai odgovor na pitanje ta je to prouzrokovalo njegovu naglu deurbanizaciju. Mri pokazuje kivnost na svoj grad, koji je na koncu dvadesetog i poetom dvadeset i prvog vijeka, pokleknuo i ostao poraen pred izlivom malograantine i nekulture. Zato veliki broj pjesama koje ine ovaj ciklus esto izgledaju kao lamentiranje nad izgubljenim duhom grada. Pa tako, bezduno, Sarajevo, u poeziji Srana Mria, postaje grad koji se nalazi u turobnoj izolaciji, grad u kojem su ljudi odvojeni duhovno i fiziki, rasplinjeni, razjedinjeni zidovima, prozorima, betonom, ivotnim sudbinama.
Iz takve perspektive rodnog grada dolazi zakljuak da je Sarajevo pupak Europe zaiven iznutra bodljikavom icom. to je jedna od najboljih i najuspjelijih pjesnikih metafora u cjelokupnoj ovoj zbirci. Ona na veoma jednostavan i brutalno istinit nain svjedoi o stvarnim razmjerama katastrofe koja se spustila na ovaj grad. A koje su njene stvarne razmjere i posljedice najbolje opisuju stihovi iz pjesme Sarajevo:

Gradu bez imena, budunosti, sa traginom prolou, tuim ljudima, zavidnim pogledima, strancima po kojima se zovu ulice, bulevari, trgovi, nebo... Nebo se spustilo, obruilo, klonulo, posivjelo, izjedeno smogom i rijetkim toksinim ranicama i osiromaenim uranijumskim opekotinama, a opet nae, jedino, slobodno...
Na kraju, a kako je naglasio Amir Brka u obrazloenju nagrade Fra Grgo Marti kojom su Krici iz geta nagraeni kao najbolja knjiga poezijeprvijenac u 2009. godini, rije je o osmiljeno komponiranoj pjesnikoj zbirci koja sadri i neke vrlo uspjele, pa i odline pjesme, i, nesumnjivo, posrijedi je pjesnik koji dolazi na scenu sa osobenim darom i posve modernim senzibilitetom.

14

(sic!)

! CITAT
(sic!)

Kada danas ujemo politiara ili ideologa kako nas stavlja pred izbor izmeu liberalne slobode i fundamentalne opresije, trijumfalno pitajui (isto retorska) pitanja poput: elite li da ena bude iskljuena iz javnog ivota i liena njenih osnovnih prava? elite li da svaki kritiar ili ismijavatelj religije bude kanjen smru?, ono to bi mi trebalo initi sumnjiavim jest oiglednost odgovora - ko bi htio to? Problem je da je takav liberalni univerzalizam poodavno izgubio svoje nevino lice. Upravo zbog toga, za pravog ljeviara, sukob izmeu liberalne dopustivosti i fundamentalizma je u konanici lani sukob - pokvareni krug u kojem dva suprotna pola proizvode i pretpostavljaju jedan drugoga.
Slavoj iek First as tragedy, then as farce
15

Osman Zuki

Redovna doza boleivosti

Medijski prostor: Bitka za politiki glas

Ili: pokuaj da se ukae na patriotizam u bh. medijima

Posljednje desetljee, ili moda i vie, bosanskohercegovaka tranzicijska stvarnost neprestano trpi borbu za politiki prostor, ili bolje reeno, za ouvanje osvojene politike scene. Nakon to je jedna, sa predznakom nacionalna, politika opcija dodijeljeni javni prostor iskoristila za opravdanje najrazliitijih kriminalnih i manipulativnih radnji, te na taj nain opustoila privredne, turistike i kulturne resurse Bosne i Hercegovine, nastala je bitka za politiki glas i odravanje istih funkcija. Takav se proces najbolje ogleda u predizbornim kampanjama i retorikama koje ih prate, ili u medijima koji iz raznih koristi podravaju jednu ili drugu politiku strukturu. U tom pogledu nastaju aktuelne (ili su to bile) polemike ureenja javnog prostora s tenjama da se jedan politiki aparat (bio on na vlasti ili ne) dekonsturira, odnosno da se ocrni novim koji e se kao boriti za bolju budunost bh. graana. Tako je nova politika opcija jedina alternativna opcija koja se nudi i koja je plod politikih polemika na poligonima bh. medija, ili je, sa druge strane, alternativa nedoreena, a autori polemika ostaju nijemi u svom estitom htijenju da ukau na aktuelne probleme bosanskohercegovake sadanjosti. Dakle, jednostavnim jezikom govorei, bh. mediji svoj tira bildaju na podravanju i furanju jednog politikog projekta iji kandidati, kada zauzmu fotelje vlasti, opravdavaju viemilionske investicije i kredite istoj medijskoj strukturu koja ih je podravala tokom svih godina borbe za politiki glas. Paradigmatian primjer navedenih tvrdnji jeste Dnevni avaz i njegov vlasnik Fahrudin Radoni (primjer je aktuelan i zato ga navodim). Nakon to je izgradio veleizdanja svojih utvrda, vlasnik Dnevnog avaza je posegnuo za formiranjem politike parije ili Saveza za bolju budunost BiH. Javni prostor na kojem razvija i demonstrira vrijednosti svog projekta jesu upravo vlastiti politiki dnevnici i sedminici, ili patriotski magazini iji je sufinansijer. Tako je Fahrudin Radoni, uoi ovogodinjih oktobarskih izbora koji su, prema medijskim izjavama i tvrdnjama sudbonosni za Bosnu i Hercegovinu, reirao niz novinskih priloga iji su autori i dopisnici, sugovornici i kolumnisti imali jednostavan zadatak da na osnovu trenutnog jalovog stanja u bh. vlasti i nikada presahnulom nacionalnom bolu oblikuju i afirmiraju politiki projekat Dnevnog avaza i njegovog gazde. Nadalje, isti su prema tvrdnjama politikih analitiara u naoj zemlji, osmislili i finansirali aprilske demonstracije borakih populacija ispred zgrade Vlade FBIH. Takvi su pokuaji tek poetak jedne nezapamene bitke za politike glasove koji e, ako ih bude dovoljno, opravdati kredite unajmljene za izgradnju veleizdanja Avazovih utvrda. Ukoliko uspije u svom projektu bonjakog Mesije, Radoni e spori tranzicijski proces Bosne prekinuti, te ga transformisati u bogaenje i razvoj vlastitih projekata. Sa druge strane, javni medijski prostor kao najplodnije mjesto za osvajanje politikih glasova postaje oigledan kada se uprati arenilo naslovnih strana najtiranieg bh. politikog dnevnika, odnosno kada italac potezima logike ispita pozadinu novinskih naslova polijepljenih po naslovnicama politikih glasnika, u ovom sluaju Dnevnog avaza. Upravo tada postaje jasno da svaka od naslovnica u svom osnovnom stanju, u mranom casinu bh. stranosti, igra na kartu naroda i tako se udomljuje u toplim domovima bonjakih nana i deda, ili u zadimljenim kuama do maksimuma izmanipulisanih borakih porodica. Upravo na tom polju, Savez za bolju budunost BiH rauna pobjedu. Svaki novi broj Dnevnog avaza, ili njegovog dosta mlaeg, a isto tako pokvarenog brata - Globala, koji se u bh. javnom prostoru ukazuje jednom sedmino, donosi priu sa fronta. Priu koja u svojoj osnovi sadri idejne elemente naroda, patnje i socijalne bijede. Prva strana svake od tih pria izraava vanrazumsku, dobroljudsku brigu za ugroenim populacijama bh. drutva, dok je pozadina prie svoje sveukupno ostvarenje oekuje na oktobarskim izborima kada e, kao to je to bio sluaj i ranijih godina, upravo glavni junaci Avazovih

16

(sic!)

pria sa fronta kreirati bolju budunost Bosne i Hercegovine. Samo to su ranijih godina, politiki glasovi na koje rauna bonjaki Mesije bili podijeljeni nacionalnim politikim strankama demokratskih akcija, ili opcijama za cjelovitu nau domovinu. Druga karta na koju igra odreena politika struktura koja preko svojih medija eli osvijestiti glasaka tijela i pridobiti njihovo povjerenje jeste intelektualna elita, akademski profesori i religijske institucije. Poto je na ovom planu najaktuelniji, Savez za bolju budunost BiH preko svojih ranije pomenutih medija neshvatljivo irok prostor poklanja upravo ovim ivijama drutva. Tako na stranicama Dnevnog avaza moemo proitati tekstove o nama koji smo toboe jednom vrpcom za tursku mater vezani, ili o nama koji smo uvijek predmet manipulacije raznih velikosrpskih i veliko-ega-ve-ne projekata, ili o nama pred kojima je odluujui sudbonosni oktobar, etc. Odnosno, savjesni glasovi akademskih profesora ije su analize sainje hladne glave i zdravog razuma. Ili, to je najsimptomatinije, svete poruke religijskih (po)glavnika. U svemu tome se krije, grubo reeno, borba za narod koji e udijeliti svoj glas i ispred glasake kutije uloiti svoj prst - za nau stvar.

Medijski prostor: Manipulativni prostor

Kako je medijski prostor u svom izvrnutom bosanskohercegovakom stanju nuno prostor na kojem se svake izborne, kao i svake predizborne godine vode estoke bitke za politike glasove, tako je on ujedno i prostor za manipulativno djelovanje centara moi nad italakom publikom. Umjesto da medijski prostor i autori koji ga kreiraju bude mjesto na kojem e se raskrinkavati kriminalni, zloinaki i manipulativni potezi politikih, kulturnih, religijskih, akademskih, etc. djelatnika, on je u Bosni i Hercegovini dobio izvrnutu ulogu - postao je manipulator. Predmet njegove manipulacije su itaoci, a najee sredstvo je patriotizam. Tako primarna vrijednost medija postaje samo simbolika i svoje ostvarenje doeka samo u rijetkim trenucima. Tako autori medijskih natpisa i nastupa nastavljaju igru izmeu dvije vatre uvlaei svoju publiku u jednu od njih, umjesto da je oslobaaju od fanatizma, od iluzornih predrasuda i pogrenih opaanja, koja iskrivljuju na pogled na stvarnost. Na jednoj strani se nuno raspolae kolektivnim emocijama predstavnika jednog naroda, dok se sa druge strane ponavlja ista pria ispred druge etno-nacionalistike ideologije. Ni u jednom sluaju nema onog konanog uenja kako da prihvatamo stvarnost onakvu kakva jest, i da prema njoj oblikujemo budunost koja svoje korijene nee voditi iz prolosti, i koja svoje vizije nee temeljiti na predrasudama prema drugima, drugaijima i samima sebi. Patriotizam se nuno javlja kao odlian argument za nas - protiv njih, kao klju spoznaje i otvaranja itaoeve due. Upravo se tim kljuem obavlja posao manipulacije grupama, njihovim stavovima, idejama i to je najvanije njihovim poljem djelovanja. U takvom manipulativnom procesu najvie trpi pojedinac. Pojedinac koji je strpan u jedan kolektivni obrazac (dominantan u bosanskohercegovakom javnom prostoru) nee imati snage da realizira ideal nastao iz njegovih etikih principa, nego e uvijek biti percipiran kroz kolektiv iz kojeg progovara, te e na taj nain biti asimiliran u vladajui sistem koji ga uini nijemim, ili e biti etiketiran kroz govor mrnje ili neku drugu diskvalifikatorsku kategoriju. Takav usud pojedinca zapravo je posljedica skuenosti medijskog prostora i njegove omeenosti patriotskim svjetonazorom. U tom domenu, in pojedinca postaje naruilaki. On svojim potezom naruava ravnoteu drutvenoetikog totaliteta, te samim tim postaje osuen od strane samopostavljenih mjerodavaca koji svoju snagu i mo crpe iz radnog ovjeka (ako je ta kategorija u BiH mogua). Da su bosanskohercegovaki mediji zauzeli poziciju kritikog promatraa zbilje, a ne politikog glasnogovornika etno-nacionalista, onda bi prostor pojedinca bilo nemogue kontrolirati, odnosno njegov ukaz na pogreno organiziranu dravu bi imao odjeka. U tom pogledu iznenaenje i razoarenje predstavljaju mediji koji se na bosanskohercegovakom javnom polju predstavljaju, ili ih barem tako razumijevamo, kao opozicijski orijentisani oslobodilaki glasovi grupa ili pojedinaca (npr. politiki magazin BH Dani, bh. nezavisni dnevnik Osloboenje, itd). Oni u svojoj osnovi zaista pokuavaju ukazati na aktuelne drutvene neurednosti, ali isto tako upadaju u zamku patriotizma ili ekonomske zavisnosti od poduzetnika koji ih finansijski podravaju. Da li je takav red stvari mogue mimoii, te sauvati vrijednost profesije (ne samo na simbolikom planu), ili trite diktira ideologiju odreenog medija? Ako je nemogue izbjei jednu od pomenute dvije zamke, onda bi naprirodnije bilo prihvatiti injenino stanje i ne prodavati svoje natpise kao alternativne poglede na dominantne drutvene strukture i njihove poteze, te samim tim izbjei karakterizaciju samih sebe kao kreatora podvale. Moralno bi bilo

!stav
(sic!)

17

priznati da je nemogue mimoii postavljeni red stvari, koliko god on bio nakaradan, i prihvatiti opcije koje su ponuene. Tada bi naslovne strane imale svoje opravdanje.

!stav
(sic!)

Borba za oca - Borba za tira Ili: iro, s tobom sve ide ko halva

Kako jedan opozicijski politiki magazin biva upleten u mree patriotizma i kolektivne boleivosti najvjerodostojnije pokazuje politiki magazin BH. Dani koje je iz alternativnog dobrog tiva transformisan u patriotski magazin par excellence. Takav proces je oiglednim postao u posljednih godinu dana kroz sluajeve, najprije fudbalska rerpezentacija BiH, zatim sluaj Gani. (Zbog aktuelnosti dogaaja, poteno bi bilo najprije se pozabaviti drugim sluajem ne ulazei u sudski proces koji se vodi protiv nekadanjeg lana Predsjednitva Bosne i Hercegovine Ejupa Gania.) Naprotiv, pomenuti sluaj trebao biti samo primjer kako je politiki magazin Bh. Dani preko patriotizma borbu za pravdu (borbu za oca, kako je istaknuto na jednoj od naslovnih strana ovog magazina) pretvorio u borbu za tira. Pored toga, pomenuti primjeri bi trebali ukazati na postupak manipulacije kolektivnim emocijama. Kljuni tekst za analizu patriotskog diskursa u Danima jeste upravo iskaz: Borba za oca, uz nadnaslov: Ekskluzivno: Dani u Londonu s Eminom i Emirom Ganiem. Uvodni dio teksta zapravo je parafraza razgovora izmeu Emine i Emira Gani i advokatskog tima Ejupa Gania.

I, kako je tata, je l spreman, je l sve u redu, je l nervozan?, pitaju uglas kerka i sin Ejupa Gania prilazei lanovima advokatskog tima u hodniku londonskog Okrunog suda. Oni su upravo izali iz zatvorene prostorije gdje su se na nekoliko minuta prije poetka albenog roita o valjanosti srbijanskog naloga za hapenje sreli s Ejupom Ganiem. Ma, mi mu govorimo o tubi, a on nas svako malo prekida i pita za vas, brine se..., smije se glavna advokatica Claire Montgomery dodajui: On meni kae, znate, mladi su oni, a ja njega uvjeravam da vas to nimalo ne spreava da se savreno brinete o svemu. Izraz zabrinutosti s njihovih lica na trenutak zamjenjuje njeni osmijeh.Umjesto da se pozabavi oko sebe, on brine oko nas, eh moj tata, govori Emina stiui bratovu ruku. Njihov strah od neizvjesnog ishoda jo jednog sudskog roita savladava saznanje da e barem na sat vremena gledati svog oca, iz daljine. Ali, advokatica zna o emu govori. I sama je svjesna da je angairana da bude u odbrani Gania, jer su Emina i Emir htjeli najbolje.1
1. Navedeni uvod ne donosi informacije iz Londona na nain da shodno profesiji pred itaoca predstavi dogaaje u Londonu, nego patetinim tonom u samom startu dopisa uvodi itaoca u emocionalnu vezu sa osobama o kojima tekst govori. Ako je registar u kojem je pisan tekst ima emotivnu podlogu, onda je jasno da autor teksta zauzima linu poziciju naspram predmeta o kojem pie. Ili je to ureivaka namjera koja e ukazati na nevinost Ejupa Gania, te samim tim osvojiti simpatije itateljstva (jer je u periodu Ganievog hapenja javnost u BiH bila zainteresirana za dogaanja u Londonu).

2.

3.

Takoer, u naslovu teksta Borba za oca utkana je patetina veza izmeu autora Dana, odnosno njegovih itatelja i Ejupa Gania. Takva veza svoje korijene vodi iz patrijarhalne kulture koja u svom prenesenom znaenju zapravo sugerie na borbu za domovinu. U tom pogledu, tekst postaje magnet za konzumente na tritu. Sva ekskluzivnost dopisnikog rada iz Londona za Dane ogleda se u tome to je magazin prenio informacije i razgovore izmeu Emine i Emira, odnosno emocionalni karakter sluaja Ejup Gani koji prethodno nije analitiki ispitan.

4.

Tekst Borba za oca opremljen je mnotvom popratnih tekstova kao to su Dnevnik dr. Damira Arnauta, pravnog savjetnika predsjedavajueg Predsjednitva BiH dr. Harisa Silajdia, razgovor sa Stevenom Gentleyem, lanom advokatskog tima Ejupa Gania, itd. Svaki od tih popratnih tekstva u svom tonu zadravaju patriotsku poruku o ouvanju ratnih heroja i potrebi da se priblii raznjeenoj italakoj publici.
1

Belma Beirbai, Borba za oca, BH Dani, broj 665, 12.3.2010. Ovdje je naveden samo uvod teksta o kojem se govori. Upravo se na uvodnom pasusu moe objasniti i ukazati na patriotsko itanje sluaja Ejup Gani. Za analizu cijelog teksta u koji je utkana ureivaka politika novine potrebno je mnogo vie prostora emu ovdje nije ni mjesto, niti namjera.

18

Drugi momenat u kojem su Dani progovorili diskursom patriotizma jeste fudbalska reperzentacija BiH i prologodinje kvalifikacije za odlazak na Svjetsko prvenstvo u Junu Afriku, odnosno tadanji selektor bh. reprezentacije Miroslav iro Blaevi. Naime, Dani su nekoliko svojih izdanja na naslovne strane postavljali slike sa reprezentativnih utakmice upadajui u kolektivni trans uzrokovan pobjedama nacionalne fudbalske selekcije. Kao i u prethodnom sluaju, osnovni motiv za takvu ureivaku politiku u situaciji kada je drutvo na rubu socijalnog bunta, jeste patriotske prirode. Tako su Dani donijeli ekskluzivni intervju sa irom Blaeviem u kojem su iskoristili zadnje atome patriotskog napona kako bi se uvukli u red onih koji na fudbalskom strunjaku i neuspjelom doktoru nauka prodaju svoje proizvode. Takoer, Dani su donosili patetine izvjetaje sa utakmica reprezentacije upadajui u vrtlog kolektivnih emocija. Dani u ovom kontekstu svoju ideologiju nuno temelje na tzv. partikularnim vrijednostima koje su na drutvenoj skali prihvatljivosti mnogo privlanije nego to su to univerzalne ideje i stavovi kako pojedinca, tako i grupe. Na pomenutim primjerima, vrlina magazina ogleda se na ljubavi prema rodu i domovini, odnosno na patrijarhalnoj tenji da se ouva i afirmie sve to predstavlja vlastitu domovinu i narod zanemarujui drugaije ili individualne poglede na svakodnevnicu o kojoj je rije. Nadalje, u takvom analiziranju ureivake politike, otkriva se da je sloga narodna (sloga se ogleda kroz fudbalsku reprezentaciju?) najvanija vrijednost u drutvu, kao i meusobna ljubav lanova porodice, majinska i oinska ljubav, bratska i sestrinska, kao i uspomene na sretno djetinjstvo. Na tom sociolokom planu zanemaruju se vrijednosti kao to su pravda, sloboda, ivot, jednakost, znanje, etc.

Sva patetika naslovnih strana

Pomenute tvrdnje o bh. medijma najjasnijim se ukau na naslovnim stranama politikih sedminika i dnevnika. Ako pogledamo naslovnice Dana broj 670 (06.4.2010), 665 (12.3.2010), 664 (05.3.2010), 665666 (01.1.2010), 649 (20.11.2009), 644 (16.10.2009), 639 (11.9.2009), 640 (17.9.2009), 650 (27.11.2009) itd., onda e biti jasno kako na svakom od pomenutih brojeva ovog politikom magazina imamo odreenu varijaciju na kolektivne emocije, patetiku i nacionalnu boleivost. Ponovo se moemo vratiti broju od 12. marta 2010. godine i tako jo jednom ispitati poziciju medija analizirajui jaku stranu novine. Dakle, vidljivu na prodajnim mjestima. Na naslovnoj strani Dana boleiva fotografija okira; mladi gospodin u utjenoj gesti, ljubi u elo mladu gospoicu elegantne vanjtine, koja je oito u potresnom stanju i u zanosu zatvorenih oiju, iekujui rjeenje problema koji je evidentno mori. Sve je jasno ukoliko se sagleda kompletna naslovna strana; ova potresna fotografija objanjena je jo potresnijim naslovom: Borba za oca (Ekskluzivno: Dani u Londonu sa Eminom i Emirom Ganiem). Figura Ejuba Gania se slavodobitno i patniki vijorila na ovoj i mnogim naslovnicama sedminika i dnevnih novina, upirui prstom u sve koji su se kolebali ili se usudili biti nesvrstani. Jo jednom smo imali priliku da utvrdimo neunitivu jainu patriotskog nagona upregnutog u kolektivni simbol. Indikativan je sluaj navedene naslovnice; kroz ovaj srcedrapajui prikaz kerke i sina koji u epskom maniru jedno drugo bodre u borbi desetljea za ouha jedne nacije, igrajui na jeftinu kartu parapsiholokoemocionalnog patosa, nanovo se organizira zbijanje u redove jer ne moemo dopustiti da zadnja inaica Naeg viegodinjeg otpora i borbe za demokratsku i suverenu dravu propadne. Tako Emina i Emir Gani postaju koakteri drame zvane Dobrovoljaka: mladi ljudi koji idu u Daleku i Veliku Britaniju da bi za svog oca (nepravedno optuenog) ishodili pravedno suenje i obezbjedili argumentaciju i dokumentaciju, s nadom da e se proces zavriti u najboljem holivudskom maniru hepienda. Jo jedan uspjean nain kreiranja mitolokih figura i uvrivanja mitomanskog identiteta kroz simplificirane vizuelne kliee; kako odigrati na kartu povrijeene nacije kroz povrijeenu i rastavljenu porodicu, uspjeno su demonstrirale ove sedmine novine. Fotografija ne mora govoriti hiljadu rijei; dovoljno je samo da kroz suze izmuca koju rije, a iznuena nacionalna histerija bit e vrijedna toga.

(sic!)

19

Jasna Kovo

Zavodljivost trivijalnoga, ili vrijedi li to emu?

Mogunost prevazilaenja anrovskih obrazaca
Prije nego to kritika knjievnika/icu supostavi u polje odreene po-etike, ona ih prevashodno re-prezentira kroz ustaljenu (klieiziranu praksu) prizmu, tobonjih poliperspektivnih stajalita. Tako e knjievnica, Nura Bazdulj Hubijar, ije su knjige oito najprodavanije i najitanije bivati predstavljena najplodnijom bonjakom knjievnicom (Rizo Dafi), to osim nacionalnoj pripadnosti nedvojebno konotira i na patrijarhalni obrazac konstruiranja enskoga identiteta u samome autoru, kao o onome/ onoj koji/a tzv. re-produkciju djela otjelotvoruje u simbolikoj kategoriji plodnosti. No, to to je najprodavanija ili najitanija savremena bosanskohercegovaa knjievnica, odnosno bonjaka, ne ini njena djela referentnim za uspostavljanjem vrijednosnoga knjievnoga kanona tzv. enskoga pisma ili enske knjievnosti. Njen izuzetno plodotvoran knjievni opus prevashodno korespondira sa tradicionalno utemeljenim vrednotama enskoga i enstvenoga u enskome pismu, a posredovano iz maistikoga modela kulture i knjievnosti. anrovsko, ljubiko, ili ono to upravo maistika matrica utemeljuje vrijednostima enskoga subjekta u knjievnosti, identitarnim enskim kodom, ne koristi se u njenim knjigama u najboljoj maniri postmodernistike igre iznevjeravanja trivijalanoga anra. Ta djela su ukljuiva u trivijalanost, a mogunosti subverzivnoga djelovanja izostaju, stoga od tako bogatoga prevashodno tiranoga opusa, nemamo bogato i plodotvorno knjievno-vrijednosno djelo. U radu o enskome pismu u devedestim godinama na ovim prostorima, Jasmina Luki analitiki govori upravo o svojevrsnome fenomenu interesiranja italake publike za enske teme, ali i problemu koji prati to interesovanje ili pak svojevrsnonome paktu na relaciji autora i itatelja-ponovno podravanje tradicionalnih rodnih uloga, sa problematinom percepcijom te knjievnosti kao enske naravno od mukih kritiara, ali i kanona koji preutno zaobilaenje ena u kanonima nadomjeuju ovakvim knjievnim vrijednostima. Iako je veina Nurine beletristike produkt odreenih normi trivijalne knjievnosti, sa tipinim obrascima ljubia i literature za mlade, mogunosti da se artikulira na poetskoj veoj ljestvici ponajvie obrazuje roman Kad je bio juli koji se i tematski i idejno udaljava od prethodno navedenih osnova. Ovim romanom autorica pokuava transponirati priu o Srebrenici i genocidu likom i njegovom prizmom koja je oito pokuaj poetike svjedoanstva i svjedoenja2. Anti/ratnim pismom se razobliava tragika genocida, a posttraumatiziranim subjektom pripovijedanja i svjedoenja se uobliava slika o individualnoj, ali i kolektivnoj traumi, krivici, zloinu i patnji. Uitavanjem rubnoga anra pisma u roman, samoga pisma, kojim se djeak obraa (moda!) mrtvome ocu, uvodi se pri/povijest kao subverzivni diskurzivni proces sueljenja individue i samoga pisma sa dominantnom praksom pri/povijesti i njene reprezentacije u diskurzivnim praksama. Jer su prijelomni povijesni dogaaji, najvei generatori osobnih, obiteljskih i kolektivnih pripovijesti kojima se iznova vrednuje prolost, trai smisao onoga to se netom doivjelo i pretrpjelo, te predskazuje budunost.3 Upravo nekonzistentnim tokom pisma, nelinearnim pripovijedanjem ocu, ali i nepravopisnim i nekodeksivnim iskorakom iz zadanosti obrasca, pisma ee lie na usmeno pripovijedanje djeaka koje se moe posmatrati kao svakodnevna komunikacija, kao jedan od folklornih usmenoproznih anrova, ili kada je objavljeno, kao anr autobiografske knjievnosti to jest dokumentarne proze4, a time i iskorakom u jednu od tri perspektive svjedoenja koje uvodi Dori Lamb.5
2

Svjedoanstvo, kao poseban diskurzivan oblik, i svjedoenje, kao posebna diskurzivna praksa, pojavljuju se u razliitim komunikacijskim situacijama i s razliitim svrhama/funkcijama, ne pripadaju samo podruju historiografije i eventualno knjievnosti., Zlatar, Andrea; Tekst, tijelo, trauma, 164.str. Jambrei-Kirin, Renata; Svjedoenje i povijesno pamenje: o pripovjednom posredovanju osobnog iskustva,170.str. Ibid Prema navedenome djelu Renate Jambrei-Kirin, a te tri razine svjedoenja koje izdvaja Dori Lamb su : razina svjedoenja samome sebi unutar vlastitog iskustva (kao u autobiografskome pismu), razina svjedoenja pred drugima tj. sluanja tuih svjedoenja (svjedoenje u uem smislu) i razina svjdeoenja o samom procesu svjedoenja (teorijska razina). 170.str.

3 4 5

20

(sic!)

Rubni anr pripovijedanja moe biti memoarska graa ili pak slina rubna historiografska skica, ili pak pria heroja, odnosno antiheroja u sluaju kada se pokuava prevladati i transponirati trauma i traumatski dogaaj i zaodjenuti u posttraumatsko iskustvo koje naega junaka zapravo ini antijunakom, antiherojom, onoga koji iskae iz matrice kolektivnih pripovijesti i kolektivnih tvorbi identiteta i samoga kulturalnoga pamenja. Anti/junak ovoga pisma, Mirza transponira preivljeno kroz samo sjeanje, fikcionalizacijom vlastita djetinjstva i onoga to je doivio prije velikoga povijesnoga dogaaja, ali i uplivom pamenja koje je fiksirano upravo obraenjem Ocu, i artikuliranjem prie koju je sluao i interpretativno preradio i smjestio u pismo koje mu pie. Interprativno i pripovijedno djeak je pozicioniran za Oca, njemu se i obraa, uostalom, ime ovaj roman ne iznevjerava obrazac patrijarhalnoga tkiva porodine strukture pozicioniranjem Oca na ono simboliko mjesto s kojega se pria i interpretira prolost, politika, rat, herojstvo i antiherojstvo, a majku na mjesto one koja uva kuno gnijezdo, uglavnom uti i ne interpretira povijest, okrenutu Bogu i Boijem. Sukladno definiranju anti/ratnoga pisma, kritika ponovno situira odreene kodove prema monolitnoj tipizaciji i vrednosnome sudu. Da li bi se Nurino pismo suglasno njegovoj vrednosnoj strukturi moglo postulirati i prevashodno okarekterisati enskim pismom i pisanjem onako kako to feministika teorija i kritika definiraju, ili shodno recepciji istoga pisma smijemo li ga otvoreno i neprikosnoveno proglasiti mukim obrascem definiranja enske knjievnosti-trivijalnim i plonim. Pa ak i u kontekstu enskoga anti/ratnoga pisma, ime je nedvojbeno ova knjiga ozbiljnije i zrelije promiljena i konstruirana za razliku od knjige Nae meutim je rat koja istim epistolarnim obrascem artikulira glasove dviju djevojica i prijateljica ije se druenja naprasno prekida ratom i razdvojenou, egzilanstvom jedne u Njemaku i prisutnou druge u opkoljenom Sarajevu. Njihova pria i pri/povijedanje pismima ne uspijeva odbraniti ovo djelo od trivijalnoga uinka koji se postie polarizacijom na dvije strane i prie, pa ak i nacionalizmom koji se loe skriva pod parolu bratstva i jedinstva.

!stav
6

Ti bar zna da su sve (bar gotovo sve) prijateljice oduvijek slavile Uskrse, Boie, ile na priesti, da smo mi to zajedno sa njima doivljavali i preivljavali. Uivali kao i one. I ne samo to. Kupovale smo boje i arene naljepnice da nam mame farbaju jaja za Uskrs. I farbale su. Sve nam je to bilo normalno, isto kao to nam je bilo normalno da pojma nemamo kad je Bajram, ne zato to nam je to neko odozgo branio, mislili smo valjda da bi nas to inilo manje vrijednim. Zato? Zar je Bajram praznik crnih avola? Zar nije podjednako svean kao i ostali? Ni Muslimani, Boga mi da zna, nisu crni avoli. Maltene da nema ovjeka koji nekog najblieg nije izgubio, a jo se nije nigdje nije ulo da je ma i jedan vojnik Armije BiH poinio zloin nad civilima ak ni u trenucima kad mrak padne na oi od bola, od uasa. To u meni budi ponos.
Definirajui anti/ratno ensko pismo pod jednu tipizaciju kao to itamo npr. u tekstu Edise Gazeti: Kako je enska povijest, uope, razliita od muke, odnosno izvori informiranja o nekim dogaajima su sasvim razliiti, tako i u enskom knjievnom tekstu imamo potpuno drugaiju sliku tragedije jedne zajednice. Naravno da ne treba zanemariti razliito rodno iskustvo, ali svjesno je da konstruiranje enskog sjeanja u tekstu nije zasnovano na injenicama koje e podravati i ako je potrebno osnaiti jedan kolektiv ili jednu ideologiju. ensko (ratno) pismo ne podrava kolektivno/nacionalno/etniko sjeanje na povijest, odnosno konstruiranje (enske ratne) povijesti izostavlja odnos figura heroj - rtva, u onom smislu u kojem je to (eksplicitno) naglaeno u mukoj (ratnoj) prozi koja doslovno eli da se itatelji prisjeaju dogaaja i u cijeloj prii moda pronau razlog svojevrsne netrpeljivosti prema neprijatelju.6 Naravno, s ovim bismo se mogli sloiti ali samo u jednome njegovom dijelu, injenicom da se enska pri/povijest sputa uistinu u topos nefrontovskoga rakursa, ali i neslaganjem sa tezom da bismo u ovu definiciju mogli uzglobiti svo anti/rano pripovijedanje, makar ono bilo samo ensko. Knjiga Kad je bio juli stoga moda i ne moe ui u ono to bi se nazvalo enskim pismom, iako pokuava unijeti intimistiki diskurs u svjedoenje, formom pisma, mada postoje uplivi onoga to bi se nazvalo mukim diskursom, izdiferenciranjem strana, etnika, ovih i onih iz Drugog svjetskoga rata, kao i uplivom ratnih zloinaca i politiara u tekst, no nadrastajui prvotni referencijalni kod koji upuuje na Oca kao onoga koji interpertira strane, supostavljajui Mirzu u poziciju naratora koji svjedoi ne samo o potisnutim traumama nego i o svakodnevnoj postratnoj stvarIsp. U: Sarajevske sveske, 2006. Pomenuta autorica tako ne definira razliku izmeu pamenja i sjeanja, nego iz uvodnog definiranja povijesnoga i kulturalnoga pamenja ulazi u analizu bh. enske knjievnosti situirajui njen odnos spram rata kao sjeanje, prevashodno. Prim.: Kada je rije o konstruiranju memorije u balkanskim kulturama, ini se iznimno vanim predstaviti razlike koje se oituju u pristupu dogaajima znaajnim za povijest jedne kulture, nacije, a zasnovane su na rodnoj pripadnosti onih koji pomou tih dogaaja na svojevrstan nain konstruiraju povijest. U tom je smislu knjievni tekst jako zanimljiv jer se upravo preko teksta moe otkriti koliki je znaaj roda u konstruiranju povijesti. Bosanskohercegovaka muka i enska knjievnost, koja tematski preferira ratna zbivanja na prostoru Bosne i Balkana tijekom devedestih, moe se uzeti kao primjer koji, pored povijesnih znaajki, otkriva kakvu je ulogu imala rodna pripadnost autora, odnosno autorica kada je rije o konstruiranju sjeanja.

(sic!)

21

nosti, novopolitikim situacijama i malverzacijama i prokazuje hipokriziju nacionalnih i vjersko-religijskih instanci, raskidajui sa majinim poukama (prevashodno vjerskim)7 i ponovno potvrujui vjeru u Oca, ne sueljavajui se do zadnjeg trena sa potisnutom pretpostavkom, ak i injenicom, da je mrtav.

Prokazujui strinu, istraumatiziranu majku Srebrenice,8 kroz novonastalu mrnju prema Drugome/oj, u nemogunosti da vlastitu traumu rehabilitira i odvoji svoj glas od kolektivnoga identiteta i dominante neprijateljske naracije, otvara se jo jedan sloj romana, u kojem se polarizira trauma, kolektivna i individualna, i subverzivna mogunost prevladavanja iste, poput djeaka Mirze ali i njegovoga gazde, i naposlijetku Mirzine djevojke Biljane, Druge. Mirza naposlijetku polazi putem kojim i njegov Otac i njegov djed, putem bratstva i jedinstva. Iako na ovome mjestu, roman ima priliku da uistinu postane boljim prvenstveno od Nae meutim je rat, on ipak ne uspijeva artikulirati u potpunosti ono za to se i zalae, parolu bratstva i jedinstva, gubei se upravo u opozicionoj polarizaciji ratnog, postratnoga i prijeratnoga svijeta i sukladnim politikim ideologijama, ne detektirajui stanja koja su slijedom dogaaja proizala iz jedne ideologije u stvarnost druge, ali i zadravanjem postojeih patrijarhalnih obrazaca ne samo u okvirnoj strukturi porodice nego i u traumatinoj i posttraumatinoj stvarnosti.

!stav
(sic!)

Autonomija banalnosti kao predznak trine vrijednosti

Ratna kultura oslanja se na duboko patrijarhalni, maistiki model moi, koji rodna analiza ogoljava. (Jasmina Luki)
Razobliavajui upravo mehanizme koji konstituiu matricu patrijarhalnih upliva, i obini, ak i svakodnevni model trivijalizacije miljenja, mogunost da se autor i djelo odbrane ponekad se ine nemoguim, ali i nepotrebnim upravo zbog saveza postojeih matrica koje su knjievni prostor podjednako i od autora i od kritiara oblikovali repatrijarhalizacijom vrijednosti, proisteklom iz ratnoga i nacionalistikoga saveza. ak i onda kada neko djelo posjeduje kvalifikativne vrijednosti koje ga izdvajaju iz opusa drugih naslova ove knjievnice, Nure Bazdulj-Hubijar, pojavljuju se navedeni kritiarski osvrti koji ga interpretiraju po ovome modelu saveznitva, ili ga zapravo ne-interpretativno supostavljaju u odreeni nacionalni kod, pri tome ga koristei za konstruiranje kolektivnih identiteta zaodjenutih u posvemanju etno-nacionalnu priu. U tekstu Rize Dafia koji ne interpretira mnogo o djelu ali konstruira model patrijarhalnoga obrasca itanja ove knjievnice i nacionalistiku matricu za viktimizacijsku interpretaciju rata i poroenih identiteta, iitavaju se vrlo problematina konstruktivna mjesta. Tako on, plonom i povrnom i viktimizacijskom kritikom pie o jeziku djela, podvodei pod stilsku motiviranost teksta ali i socio-kulturoloku dimenziju samoga lika, konstrukciju merhametli bonjakoga jezika, jer: Tek kad proitamo knjigu moemo spoznati koliko je na jezik duboko u naoj dui, istinit, sveprisutan u nama i koliko je stvaran. Koliko je jasan svim Bonjacima bez obzira gdje i kako ive. Jezik je to onaj koji smo nekada sluali kroz kazivanja naih nena, koji jo bruji u nama mada su ga decenijama guili, onaj jezik kog smo se stidili, pa smo ga mijenjali i prilagoavali naim susjedima. Autorica je pokazala kako taj na bosanski jezik, utemeljen na bonjakom idiomu, ima ljepotu i snagu kakvu nema nikakav jezik na ovim prostorima, jer u njemu neka onog spoja orijentalne emotivnosti i muzikalnosti i zapadnjakog racionalizma i preciznosti, te domae etike, duha i mentaliteta. Ne samo ovim mjestom, nego i drugim poput onoga koji roman postulira preko bonjakoga fatalizma, a perspektivu djeaka koristi kao mjesto pravnoga i moralnoga svjedoka i arbitra insinuirajui da on govori o dananjim etnicima i kao dijete zakljuuje da se zna od Slovenije ko napada, a ko se branio. Ne znaju usijale glave koje to ne ele. Nura Bazdulj-Hubijar, pie o banalnosti, ona proizvodi banalnost, vjerovatno svjesna mogunosti hiperprodukcije koju nudi prostor koji i sama ona oblikuje, istroen od znaenja, pojednostavljen, prost i zaodjenut trivijalnou kao globalnom opcijom izbora vrednota. Ne osvjetavajui vlastiti enski subjekt u toposu opega nametanja patrijarhalnih obrazaca, pristanak na savez obostrane dobiti, ne podriva nego afirmira ono to je svejednako dominantno u plonoj i ovinistiki oblikovanoj kulturi. Postojano stoga to je profitabilno u kapitalistiki konstruiranoj hiper/ realnosti. Osvijetavanje pravoga enskoga pisma i pisanja je mogue i nuno, a prostor za neka druga saveznitva treba nanovo otvoriti i konstruirati topos izvodivosti za njega.

7 8

Isp. detaljnije u romanu: kako je Bog mogo dopuat da se nako narod pokolje kad je mati vazda govorila da je milostiv. Ponovno jedno od uitavanja dominantnih rodnih politika, predstavljanje enskih rtava rat, posebice genocida, prevashodno kao majki.

22

Jasmina Bajramovi

Jalovost plodne autorice: kako trivijalno izmie anru i ostaje dominantna vrijednost
(Analiza romana Smrt je dola prekasno i Doba nevinosti Nure Bazdulj-Hubijar)
1. Baratanje stereotipnim predodbama unutar bosanskohercegovake knjievne produkcije
Nemogue je govoriti o trino isplativim piscima/spisateljkama, a ne spomenuti Nuru Bazdulj-Hubijar, koja je jedna od najpopularnijih ovdanjih spisateljica, te u skladu sa konzumeristikom kulturom, prednjai po broju prodanih primjeraka na siromanim ponudama ovdanjih sajmova kao i broju objavljenih knjiga. Indikativna je injenica da se njene knjige nevjerovatno uspjeno prodaju na knjievnim sajmovima, kao i da je svojevrstan fenomen bosanskohercegovake knjievne scene, naravno, sudei iskljuivo po ponovljenim tiraima nad kojima svakodnevno zadivljeno lamentiraju i sa zaviu uzdiu malobrojne bosanskohercegovake izdavake kue i urednici. Ova injenica nije sporna, kao to nije ni sporno da su knjievni kritiari i akademiari poprilino jednoglasni po pitanju ove literature, odnosno njene knjievne vrijednosti - s obzirom da se, to se tie veine njenog stvaralatva, radi o ozloglaenom anru ljubavnog romana, sklonost automatizmu jednostrane, stereotipne percepcije ovakvih romana je neodoljiva, a ujedno se savreno uklapa u androcentrinu predodbu Kanona, koji se, nepozvan, provlai i kroz izvjetaje o prodanim knjigama na npr. godinjem aprilskom sajmu knjiga i uila. Primjera radi, na prologodinjem aprilskom sajmu u Sarajevu najprodavanija autorica bila je upravo Nura Bazdulj-Hubijar sa dvije hiljade prodanih knjiga, dok su ostali tirani autori standardno bili Jergovi, Deulovi itd. U ovom podatku potpuno je pogreno vidjeti dugo eljenu dominaciju enskog glasa, jo manje enskog pisma, kako se esto govori kada je rijei o ovoj autorici, ali istovremeno potrebno je napraviti otklon prema itavom nizu knjievnih autoriteta ( mukih, naravno) koji peru ruke od optubi da se enski glas u knjievnosti zapostavlja na raun odravanja patrocentrine dominacije, tvrdei da i u ovom trinom kanonu ipak postoje enske autorice, te da se iste itaju, a kao nepobitan dokaz uzimaju i navedeni podatak o koliini prodanih knjiga. Ovaj se problem dodatno uslonjava ukoliko se uzme u obzir injenica da, po svom sadraju i kontekstu, ova literatura jeste trivijalna - bez obzira koliko je taj termin u modernoj knjievnoj teoriji, prevashodno mislei na uzuse postmoderne, izgubio svoje znaenje.

2. Paradoks trivijalno-subverzivnog i (ne)mogunosti ostvarivanja istog u romanima Nure Bazdulj - Hubijar

Postojanje ove i ovakve literature je neupitno u ekonomsko-knjievnom smislu, ali je nemogue osporiti injenicu da industrija knjievnosti ubija knjievnost (Luki), ukoliko se gleda sa aspekta potpune dominacije ovog tipa paraliterature. Istovremeno, iz postmodernistikog rakursa, ova literatura nosi svojevrsnu subverzivnu mo prema modelu tzv. visoke/elitne knjievnosti, kao i mogunost autoosvjetenja anra i izlaska iz kodeksa trivijalnosti upravo kroz zanemarenu ensku narativnu perspektivu, ali se ne moe izuzeti injenica da masovna kultura ima ulogu stabilizatora date drutvene situacije kao proizvoda koji tei da zadri, promovie zateeno stanje na taj nain to e prepoznati subverzivne potencijale i subverzivne teme koje se pojavljuju u drutvu, obeleiti ih i potroiti,9 te da je nedvojbeno veliki opseg i utjecaj knjievne produkcije (...) stvorio potrebu da se ista razumijeva i prouava kao objektivna tvorevina odreenog kulturalnog sklopa (Klein/Hecker, 1977, 9).10 Stoga je
9 10

Luki, Jasmina: Kako itati trivijalnu knjievnost, ciklus predavanja Kako itati Domi, Darija: Fikcija istine - Opreka visoke i trivijalne knjievnosti u knjievno-znanstvenom opusu Viktora megaa u Trag i razlika - itanja suvremne hrvatske knjievne teorije (uredili V. Biti, N. Ivi, J. Uarevi), Naklada MD / HUDHZ, 1995, 145. str.

(sic!)

23

bitno uoiti koje su to teme naoko subverzivne (ukoliko uopte jesu) i na koji ih se nain troi u djelima Nure Bazdulj-Hubijar - dakle, shvatiti ovu paraliterarnu formu i njenu osnovnu intenciju, bez elje da ju se diskreditira na temelju diskursa vee vrijednosti ovog ili onog anra, jer trivijalnost nije problem anra, nego problem autora (Nada Gai). Stoga njena dva romana, Doba nevinosti (2007) i Smrt je dola prekasno (2008) ponajbolje mogu prikazati dominantne poetike predznake ove spisateljice. Roman Doba nevinosti u fokus stavlja ivotnu priu dvoje mladih ljudi, studenata medicine, koji se neplanirano zbliavaju bez obzira na nepovoljne okolnosti (mladi je oenjen), te ne uspjevaju realizirati svoju ljubav, iako ih tokom godina spajaju prilike, te e imati i vanbrano dijete. Hronotop romana protee se od zadnjih godina Titove vladavine i komunistikog reima do zadnjih ratnih deavanja u Sarajevu i Travniku. Iako naracijom dominira upravo ljubavna pria, implicitno se provlai, na fonu hronolokog niza dogaaja koji podrazumjevaju dvije dominantne ideoloke pozadine, kauzalna veza velikih i malih tema; Dino, protagonista romana, portretiran je kao siromani intelektualac, titoljubac, koji se se u njegovom tumaenju ostvaruje kao oinska figura; ova je slika dodatno pojaana injenicom da e Dinin otac umrijeti na poetku studija, te da e se figura pater familiasa transponirati sa porodine na dravnu jedinku. Sa druge strane nalazi se njegov dajda, koji izrasta iz figure pristae ustakog pokreta do pripadnika partizana i antifaiste, koji, bez obzira na politiki sistem koji ga je provukao kroz svoju nemilosrdnu aparaturu, istovremeno pravda taj sistem injenicom da su svi potezi vlasti naposlijetku opravdani njihovim dobrim potezima:

Nova drava je uspijevala da vrlo brzo rijeava mnoge probleme, one naslijeene, ali i one koji su se javljali kao novi. Parole bratstva i jedinstva, jednakosti naroda, socijalne pravde, privlaile su sve vie ljudi za sobom. (...) Ipak, u mome prihvaanju nove vlasti i drave najznaajniju ulogu odigrao je brzi preporod muslimanskog naroda.11
Ova dvostruka afirmacija i glorifikacija ideolokog sistema neuspjeno se pokuava implicitno provui kroz primarni narativni tok, pa e i u zadnjem dijelu romana dominirati i upravljati postupcima protagonista; Dinin sin Zlatan e braniti domovinu bez obzira na majine i oeve molbe - tako se uspostavlja paradigmatina figura herojskog omladinca koji se rtvuje za svoju rodnu grudu, ime se direktno postavlja kauzalna linija sa partizanstvom i parolama Titove omladine. Na ovaj su nain binarnih opozicija stereotipizirani gotovo svi likovi u romanu, poevi od glavnih likova, Mirne i Dine, koji su suprotstavljeni svojim vjerskim opredjeljenjem, drutvenim statusima, a u domenu rodnih kategorija Dino je opisan kao samozatajan, racionalan mukarac koji prije svega ostaje vjeran tradicionalno uspostavljenim uzusima porodinih vrijednosti, to se nadovezuje na njegovo ideoloko i vjersko opredjeljenje. S druge strane, Mirna je, kako i prilii tradicionalnoj enskoj figuri, emocionalna, neracionalna, podlona priklanjanju sudbini; dok e Dino imati mogunost da zadri svoju porodicu, Mirna e, zbog grijeha puti, platiti mnogostruko: gubitkom Dine, smru svojih roditelja, kerkinom pogibijom, a kasnije skonavanjem u samostanu. Pojedine epizode se doimaju artificijelno umetnutim i bespotrebnim, u funkciji irenja radnje, odnosno elementa napetosti, radi vee prijemljivosti biranom itaocu/itateljki (epizoda s Hrvojem, Mirninim momkom tokom studiranja, funkcionalna je jedino u smislu eksplikacije njihovog uzajamnog odnosa, koji je u samoj radnji zanemarljiv). Nadalje, figura Dininog brata Suada dopunjava paletu stereotipnih likova; s obzirom na svoje vojniko obrazovanje, Suad je nadmen oficir, po svemu zadovoljavajui pripadnik politikog sistema, ali ujedno i figura katarzinog preobraenika, koji od ovjeka zavedenog ideologijom, novcem i disciplinom prelazi put do paenika skrhanog potpunim preobratom ratne etike, kanjenog zbog boravka na krivoj strani sinovim odmetnitvom i smru, te traginim svretkom u samoubistvu. Dakle, svi likovi su skonali shodno (moe se rei i-predvidljivo) iznevjerenju tradicionalnih vrijednosti, od kojih je svakako najvidljivije spomenuto Mirnino stradanje. S druge strane, u romanu Smrt je dola prekasno naratorka je ujedno i glavna protagonistkinja radnje. Njena je pria unekoliko sloenija, te se bavi pitanjem identiteta, i to dvostruko marginalizirane linije enskog identiteta, ali autorica proputa priliku da socioloki diferencira linije rodnih identitarnih kategorija, te kree sigurnim rjeenjem postavljanjem figure ene koja se, zbog nedostatka roditeljske panje u djetinjstvu, gubitka autoriteta (koji se neprestano u izgradnji likova postavlja kao prevashodno najvaniji element u tvorbi -enskog- identiteta) pokuava ostvariti prvenstveno preko figure svog mua Suada; on je, s druge strane, predstavljen kao savrena glava porodice; uspjean pisac, otac, ali i boem koji je na moralnoj vertikali ustolien kao nepoljuljana figura (Suad u svakodnevnim dijalozima citira pisce ruske provenijencije, to jo jednom potvruje kanon kroz koji autorica afirmira svoje muke likove kao nosioce drutvenih vrijednosti). Dok se kroz arhetipske motive nesvjesnog, freudovski motiviranog incesta izmeu protagonistkinje i njenog brata koji joj biva i ljubavnik pokuava prizvati mitska slika ene
11

Bazdulj-Hubijar, Nura: Doba nevinosti, TKD ahinpai, Sarajevo, 2007, 147-148. str.

24

(sic!)

koja uvijek trpi i biva osuena i kanjena, ak i kada potpuno nesvjesno pravi prestup, istovremeno se na komparativnoj ravni logiki izvodi zakljuak da ta paradigmatska ena uvijek zaslueno trpi, jer, kako kae jedan od protagonista na jednom mjestu, citirajui neimenovanog pisca:

ene pretpostavljaju uzbuenje razumu. Um im nikada nije bio od koristi, one nikad ne osjeaju da je on za bilo ta potreban. Naprotiv, on je za njih kodljiv, jer se pojavljuje samo da bi ih korio to su juer uivale, da bi im naredio da to sutra ne ine.12
Ovaj prikriveni mizogini rakurs iz kojeg mukarci sagledavaju ene se slabo maskira kroz borbu protagonistkinje da ostvari ivotni mir, jasno se afirmirajui iskljuivo kroz identitete mukaraca oko sebe, poevi od figure oca, koja se nadalje transponira na figuru mua i brata-ljubavnika. Nadalje, mogue je uoiti nain stereotipne i gotovo identine izgradnje pojedinih narativnih slika; kada autorica eli da opie dramatinost pojedinih ratnih situacija, konkretnije prijem ranjenika u ambulantu, u oba romana javljaju se paralelni opisi:

!stav
12 13

Jedne varljivo mirne veeri ambulantu je odjednom preplavila itava bujica rijei. Do nje, u susjednoj prostoriji, dopirali su ulomci: mladi... sluaj... onda je djevojka upala kosu...jebem li im majku... (...) neko je odvrnuo radio. (...) Progurala se do nosila i na njima vidjela kovrde svog sina slijepljene krvlju, stravinu bjelinu koe...13 Prijemnu ambulantu preplavila itava bujica rijei. Do njega su dopirale samo kapljice: djevojka... onda su dola kola za prvu pomo...sluaj.... grozno.. jebem li im majku... onda je mlada ena upala kosu i... neko je odvrnuo radio... kurvanjsku im mater...(...) Oko leaja graja, guva. Progurao se. Na nosilima je vidio guste kovrde krvlju slijepljene, sitno ovalno lice, stravinu bjelinu koe...14 Da li je autorici bio neizbjean automatizam ovih opisa, da li se ovdje moe primjeniti (gotovo bukvalno) teza o shematizmu koji je uoljiv u trivijalnim romanima u odnosu na fabulu, prikazivanje ljudskih likova, na jezik i idejnu pozadinu (D. Domi), ili se jednostavno radi o istom pomanjkanju mate i pribjegavanju sigurnim rijeenjima - ili je moda rije o sve tri opcije?

3. Zlokobne binarne opozicije: ko izvrava romantiarske oporuke?

Uzimajui u obzir autoriin svojevrstan poetiki stav da su njene knjige jednostavne i ivotne, te da najradije pie za djecu i mlade, pokuavajui ih uputiti ta su istinske vrijednosti na nain koji e ih uvjeriti u to to im pria,15 ne moe se izbjei zakljuak da pokuava reafirmirati odreene tradicionalne vrijednosti (reafirmirati u punom smislu, jer ovom spisateljiinom izjavom njeni romani dobivaju jo jednu poetiku oznaku koja je oito didaktika - da li literatura uopte smije nositi ove predznake i koliko se lako posee za ovim jeftinim orujem u borbi protiv devalviranih drutvenih vrijednosti?) i postaviti se skromnom, samozatajnom, plahom nositeljicom/propovjedateljkom ukalupljenog kulturolokog koda supremacije porodine jedinice i opstanka iskljuivo unutar te iste jedinice. Istovremeno, ne smije se zanemariti injenica da su odreene njene knjige uvrtene u izbor kolske lektire, kao i da su pojedini tekstovi, graeni gotovo uvijek na istom sentimentalno-neoromantiarskom patosu, zastupljeni u itankama za osnovne kole - dakle, ve su na izvjestan nain kanonizirani. Literarno-produkcijska zajednica (mislei iskljuivo na bosanskohercegovaku) unutar koje se nadmeu tipovi i podtipovi navedenih literarnih obrasaca neodoljivo podsjea na koncept djeijih igara podjeljenih na muke i enske - zna se koje su knjige orijentirane na enski italaki auditorij, a takoer se zna o kojim se pozitivno i afirmativno etiketiranim ivotnim potezima govori u tim knjigama. Ovaj tip shematiziranih sentimentalnih romana ne smije biti upitan (naalost) i opravdan je iz ve navedenog razloga, ali samoproklamiranje ove i sline literature kao paradigmatski postavljenog primjerka tiranog, ali kvalitetnog djela u smislu odreenih knjievnih, ali i ve spomenutih ivotnih vrijednosti postavlja legitiman zakljuak: postoji mogunost da e ove ivotne vrijednosti upakovane u tira iznenaujui za ove prostore postati forsirani credo sadanjih i buduih enskih autorica, mjerilo njihove legitimnosti i uvjet za mogue kanoniziranje, jer je trivijalnost nadrasla svoj zatvoreni krug (mega) i nabujala unutar knjievne zajednice optereene literarnim uhodama i moralnim vrijednostima upregnutim kako u vrhuke ovdanjih akademskih autoriteta, tako i u redove uzbuenih italaca/itateljki koji eljno iekuju potpisanu knjigu navedene autorice.

Bazdulj-Hubijar, Nura: Smrt je dola prekasno, TKD ahinpai, 2008, 92. str. Ibid, 97. str. Bazdulj - Hubijar, Nura: Doba nevinosti, TKD ahinpai, 2009, 240-241. str. Radi se o intervjuu koji je sa autoricom vodio Izet Muratspahi 2009. godine za Bosansku Potu povodom primanja nagrade Drutva pisaca BiH, vrlo indikativnog naslova: Ljubav prije svega.

14 15

(sic!)

25

!protustav

Miranda Jakia

Bosanski tekstovi. Pre-ivjeti u knjievnome tekstu

Pojam bosanski tekstovi konkretizira specijalan oblik geopoetike, utoliko to se njime geo-poetika shvaa doslovce. Doslovna se geopoetika razrjeuje od konteksta polazei od kojega je stekla zavidnu karijeru: Krimskij geopotieskij klub i utemeljujui tekst Kennetha Whitea lements de gopotique. Kad velim bosanski tekstovi podrazumijevam taj pojam, bazalnije no to je to ini White sa svojom geopoetikom koja operira na rubnome podruju izmeu geografske istine i knjievne fikcije, kao geo-poesis (stvoriti/kreirati zemlju/dravu). U svojemu istraivanju o topografijama u engleskoj knjievnosti Hillis Miller tvrdi da je prvo i izvorno znaenje rijei topografija (to je na kraju jedna vrsta geopoetike: topos mjesto i graphein pisati) danas obsoletno.16 Kod Millera se jo i veli da sam kraj nikada nije jednostavno zadan, to su samo naina na koje ga se moe ocrtati te samim time i itati. U sluaju topografske konstelacije Bosne17 taj je prostor u dvadesetome stoljeu politiki, kulturalno i povijesno tako prekarno koncipiran da se s vidikovca te ugroenosti pisanje Bosne ini daleko manje suvinim no to to Miller s pravom postulira za druge krajeve. Bosne, prema rairenoj kulturalnoj nelagodi u samoj Bosni i u vezi s njom, uope nema. Za razumijevanje bosanskih tekstova bit e nuno isprva iscrpnije obraditi kulturalne konstelacije na koje se oni odnose. Kada se i samo postojanje kulturnoga prostora opetovano dovodi u pitanje, tada su i modusi njegova opisivanja i lektire po prirodi stvari neizvjesni. Bosanski tekstovi, na stranicama koje slijede to u i pokazati, upisuju se u samu Bosnu unato njezina irealnoga statusa i pri tome - ta to im drugo i preostaje!? - izumijevaju naine njezina opisivanja i prepoznavanja. O funkciji topografskoga u knjievnosti kod Millera se dalje veli: Topografsko prizorite povezuje knjievne radove sa specifinim povijesnim i geografskim vremenom. Tim se uspostavlja kulturalno i povijesno prizorite unutar kojega se moe zbivati kakvo djelovanje.18 U sluaju bosanskih tekstova krajevi spomenuti i opisani u knjievnosti, spomenuta imena mjesta i opisivanje kulturnoga prostora kao Bosne etabliraju ne samo jedno mjesto na kojemu se ispripovijedani svijet odvija te ga se, prema tome, da i intepretirati kao i razumjeti. Bosna u knjievnim tekstovima o Bosni nije tek dijegetika konstrukcija prizorita upala u pripovjednu logiku, niti pak kulturalno uokvirivanje koje omoguuje tumaenje knjievnih zbivanja. Umjesto toga imenovanja su mjesnih injenica (rijeke, planine, gradovi, etvrti, sela) topoloka opisivanja predjela u visinama i u dubinama, a i obiljeavanje prizorita Bosne u knjievnim tekstovima, koje e se ovdje kasnije jo preciznije definirati kao tekstove o Bosni, iznimno esta i pri tome odreujua za same tekstove. U prvome su redu upravo sama ukazivanja na mjesta ono to tek etablira mjesto Bosnu u knjievnosti o Bosni.

Ne-mjesto Bosna

Prije i van toga knjievnoga konstruiranja Bosna je u razlitim kontekstima vaila kao ne-mjesto.19 U politolokim opisivanjima drava Bosna i Hercegovina moe se pronai pod oznakom failed state, te samim tim kao neegzistentna drava. Ne samo da Bosna nakon rascjepa jugoslavenskih republika nije stekla nikakav autonomni status,20 i ranije u socijalistikoj Jugoslaviji Bosna i osobito Bosanci imali su
16 17

J. Hillis Miller. Introduction. Topographies. Stanford 1995, 3.

Kada se govori o Bosni, pod tim se uvijek podrazumijeva Bosna i Hercegovina, dodue ne kao konkretan teritorij i geografski omeiv prostor, ve kao simboliki prostor u koji se postavljaju Bosanci. Ono to se spominje u samoopisivanju Bosne ovdje se na odgovarajui nain shvaa kao Bosna, a da se pri tome samoobiljeavanja ne potvruju ili ne dovode u pitanje povijesnim ili politikim argumentima. Miller. Introduction. Topographies. Stanford 1995, 6-7. Ovdje se ne-mjesto ne primjenjuje u strogome smislu Marca Augsa, makar pojam i bio potaknut njegovom idejom o mjestu s onu stranu ideje povijesti i identiteta. Usp. Marc Aug. Orte und Nicht-Orte. Vorberlegungen zu einer Ethnologie der Einsamkeit. Frankfurt a.M. 1994. O statusu i nesposobnosti politikog djelovanja u Bosni i Hercegovini nakon Daytonskih sporazuma usp. Carl Dahlmann i Gearid . Tuathail: Broken Bosnia: The Localized Geopolitics of Displacement and Return in Two Bosnian Places. Annals of the Association of American Geographers, 95.3 (2005): 644-662.

18 19

20

26

(sic!)

status koji je bio usmjeren ka njihovu gaenju. Nije bilo predvieno biti Bosanac u Jugoslaviji; umjesto toga desetljeima se preporualo opredjeljenje kao Hrvat ili Srbin koje je vodilo do samoukidanja.21 I u jezikome se obiljeavanju srpskohrvatski, termin koji je dugo vremena koriten za zajedniku varijantu novotokavskoga, kako u ime prethodnice titoistike Jugoslavije, Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca - danas esto komentirana sveza - Bosna se jednostavno ne pojavljuje. Dok su separatistiki dogaaji devedesetih proizveli katedre za kroatistiku i srbistiku, samo se u Bosni osnivaju katedre za bosansku/bonjaku knjievnost. Tek odnedavno nastaje historiografija vrijedna spomena u ijemu se fokusu nalazi Bosna. Na ovome se mjestu uope ne radi o formuliranju jednoga deziderata kakav je diferenciranje junoslavenskoga kulturnog prostora, naprotiv cilj mi je pokazati irinu i ustrajni kontinuitet neegzistentnosti Bosne u razliitim kontekstima. Bosna kao ne-mjesto simptomatina je i u znanstvenoj i u neznanstvenoj literaturi irom svih akademskih disciplina - to se moe bez dvojbe konstatirati.22 Nirman Moranjak Bambura tu je pojavu pregnantno opisala kao nowhereness tipian za bosansko.23 Tekue ispisivanje toga diskurza tu uzorito obiljeava hrvatski dnevnik Jutarnji list koji topos neegzistencije nedavno, osvrui se na bosanski status quo, saimlje na sljedei nain: Kao da Bosna i Hercegovina ne postoji.24

Bosanski tekstovi
Dok Bosne, dakle, s jedne strane kao da nema, postoje brojni tekstovi o njoj i iz nje, ija je sredinja tema (upravo stoga?) Bosna. Ivo Andri, Mea Selimovi i Devad Karahasan - prominentni predstavnici tekstova o Bosni koji e ovdje biti uzeti za primjer - piu romane i pripovijesti u kojima se radi o Bosni pri tome se sueljavajui s njezinom bezmjesnou.25 Kao kulturni tekstovi, njihovi knjievni tekstovi preuzimaju funkciju relevantnu za Bosnu; oni su istovremeno mjesta sredinjih kulturalnih pogaanja i knjievni dokazi vlastitoga postojanja. Drukije bi se formulirano dalo ustvrditi da se bosanski tekstovi na svjetlu dana pojavljuju kao kulturni agensi. Bosanskim se tekstovima26 tako ne opisuje jednostavno bosanska knjievnost. Koncept nacionalne knjievnosti pretpostavlja jednoznanosti, dok im se bosanske ambivalencije uspjeno odupiru. Svako se bavljenje Bosnom treba - i to ne samo pri pokuaju konstruiranja knjievne povijesti - boriti s postavljanjem temeljnih pitanja: kakvo se obiljeavanje jezika bira - bosanski, bonjaki, skraenica BHS, srpskohrvatski, hrvatosrpski ili ak ijekavski na novotokavskoj osnovi s turcistikom izvedbom? Kako se nazivaju stanovnici: Bosanci ili Bonjaci? A to je uope s Hercegovcima? Gdje se nalaze granice Bosne i to uope predstavlja tvorevina predoena na zemljopisnoj karti: je li Bosna jedna regija, drava, kultura? Pripada li Republika Srpska danas Bosni? I ne kao posljednje opet se postavlja pitanje o bosanskoj knjievnosti u prostoru: ime se ona kao takva definira? Postoji li ona kao i neki specifini bosanski knjievni razvitak? Gdje spadaju bosanski autori? Je li Ivo Andri kao katolik i Srbin po izboru uope bosanski spisatelj? Ili pitanje unekoliko drukije postavljeno: ako Bosne i bosanske knjievnosti uope i nema, je li onda Devad Karahasan srpski ili hrvatski pisac? Ovdje se svjesno polemiki odnosi prema polemikim diskusijama koje prodiru ne samo u popularne, nego i u akademske debate i institucionaliziranja i formiraju ih - kao naprimjer u Curricula studija slavistike. Pitanja koja se odnose na mjesto, status i knjievnost Bosne pri tome ine nesigurnim nacionalizirajue i esencijalizirajue pojmove koji su ionako izali iz mode. U postmodernim, transnacionalnim knjievnim kontekstima suvremene znanosti o knjievnosti nitko se (vie) ne pita pie li Salman Rushdie englesku, indijsku ili englesko-indijsku knjievnost.27 No Nenad Velikovi, i sam dio bosanskoga akademskog pogona,
21

O povijesti statusa Bosne u socijalistikoj Jugoslaviji usp. Noel Malcolm. Bosnia in Titoist Yugoslavia. Bosnia. A short history. London 1994, 193-212 i Smail Bali. Islam fr Europa. Neue Perspektiven einer alten Religion. Kln, Weimar, Wien 2001. Usp. Noel Malcolm. Bosnia. A short history. London 1994, xxii. Nirman Moranjak-Bambura fenomen bosanske bezmjesnosti saima u pojmovima nowhereness i Bosna kao non-place, na koje se i ja ovdje pozivam. Usp. Nirman Moranjak-Bambura. On the problem of Cultural Syncretism in Bosnia and Herzegovina. Bosnien-Herzegovina: Interkultureller Synkretismus. Wiener Slavistischer Almanach. 52. Wien, Mnchen 2001, 5-42, 11 i 16. Davor Butkovi. Nee biti rata. U: Jutarnji list. 24.11.2007, 31. Osim trojice ovdje izabranih autora u bosanskom tekstu sudjeluje veliki broj spisatelja iz Bosne iz dvadesetog i dvadeset i prvog soljea (od Isaka Samokovlije i Maka Dizdara do Miljenka Jergovia i Nenada Velikovia), kao to e biti prikazano u nastavku ovog teksta. Usp. Miranda Jakia. Bosnientexte. Ivo Andri, Mea Selimovi, Devad Karahasan. Frankfurt a.M. 2008. Usp.Andreas Pflitsch: Literatur, grenzenlos. Aspekte transnationalen Schreibens. Crossings and Passages in Genre and Culture. Pir. von Szyska, Christian u. Pannewick, Friederike. Wiesbaden 2003, 87-120.

22 23

24 25

26 27

(sic!)

27

zamjera to se takva pitanja i dan-danas postavljaju na studiju knjievnosti u Sarajevu na ijemu se nastavnome planu nalaze knjievna djela bogata etnografskim fosilima koja svjedoe o starosti i postojanosti nacije.28 Studenti u Sarajevu, ali se Velikovi, moraju sluati predavanja iz tri odvojena ravnopravna predmeta - istoriju bonjake knjievnosti, istoriju hrvatske knjievnosti i istoriju srpske knjievnosti.29 No problem nije samo postulat kojim se traga za navodnom esencijom nacionalno-jezikoga, to moe postati i samo dovoenje u pitanje jedne knjievnosti i njezine vezanosti za mjesto. Susi Frank pie o tom pitanju i o relevantnosti predodbe o prostoru vezanom za pojedine kulture: Simbolika konstrukcija prostora kao mjesta jedne kulture jest jedno od konstitutivnih obiljeja kulture openito. Bez prostora kao semiotiki nabijenoga mjesta njezina razvijanja kultura je nemoguna.30 Formula koja se tu nalazi da se saeti na sljedei nain: bez prostora nema kulture. No Bosna ne samo da je neegzistentna jer joj se uskrauje pravo na taj simboliki i fiziki prostor. ak i tamo gdje se Bosni pridaje prostor on je problematian, jer je njegova konstrukcija ve unaprijed koncipirana u viestrukoj osujeenosti. Ta ambivalentna i mnogostruka Bosna za proizvodnju i recepciju tekstova igra jednako veliku ulogu kao i bosanska neegzistencija. Stoga bih ukratko eljela ocrtati njezine trans-pozicije.

Trans-Bosna
U smislu hantingtonskog dualizma kultura Bosna se nalazi na pragu Orijenta te se time moe shvatiti kao dezintegrirani prostor koji u svojoj dvostrukoj indiciranosti doivljuje rascjep. Sam Huntington u Clash of Civilizations opisuje Bosnu kao sjevernu granicu islamskoga svijeta te samim tim kao dio drugoga svijeta - podjela koju on vri svodi se na ovdje i tamo.31 Maria Todorova i Boidar Jezernik su dokazali da se, ne samo Bosni, ve i svim ostalim zemljama okupljenim pod odrednicom Balkan, u Zapadnim diskurzima pripisuje status praga izmeu Istoka i Zapada, Orijenta i Okcidenta, te da se to i dokumentira intenzivnom obradom materijala.32 Nastavak ili jedna varijanta pocijepanosti ili Borbe kultura nalazi se u jugoslavenskome meupoloaju unutar politiko-ideoloke podjele svijeta na istoni i zapadni blok. Jugoslavija (te time i Bosna), nesvrstana drava s radnikim samoupravljanjem, uivala je za svoj, makar i prilino zaputeni europsko-zapadni udesni recept - Samir Amin govori o udesnome receptu trite plus demokracija33 - relativan ugled na Zapadu. S oduevljenjem su se objavljivali znanstveni zbornici pod nazivima poput Jugoslavija misli drukije!34 Biti drukiji, to je pozicija koja je i s jedne i s druge strane bila djelotvorna i davala Jugoslaviji njezin poslovini posebni status - promatrano i s Istoka. I unutar same Jugoslavije Bosna je iznova inila prag: onaj izmeu u veini srpsko-pravoslavnoga (Srbija) s jedne i veinsko hrvatsko-katolikoga (Hrvatska) puanstva s druge strane, a to je prosljedak pronalo i u sastavu puanstva same Bosne, dakle iznutra. Bez dvojbe, i unutar se same Jugoslavije, u prilog tomu govori svejugoslavenska kulturna politika i dranje prema Bosni i Hercegovini, Bosna (najzapadnija enklava spomena vrijednog procentualnog sudionitva muslimanskoga puanstva) smatrala domaim mjestom praga te se shodno tome i tragalo za rjeenjem muslimanskoga nacionalnog pitanja. O tome se pitanju, kao to e postati jasno iz primjera, veoma esto izjanjavaju i knjievni tekstovi. Prikazivanje takvih trans-pozicija, a samim tim i potekoa u vezi s kategorijom bosanskoga (naprimjer susret irilikoga i latinikoga alfabeta), koje se bez ikakove sumnje moe produljiti, ovdje valja, budui da su najvaniji dosada ve navedeni, prekinuti. Poloaj Bosne unutar predvojenoga svijeta uzorito odgovara
28

Nenad Velikovi. Bedel. Drugi pored nas. Antologija pria i eseja pisaca Jugoistone Evrope. Beograd 2007, 220-230, ovdje 223. Isto, 223. Susi K. Frank. Imperiale Aneignung. Diskursive Strategien der Kolonisation Sibiriens durch die russische Kultur. Habilitationsmanuskript. Konstanz 2003, 1. U nastavku citiranoga mjesta Frank prua pregled raznolikih konceptualizacija prostora (i mjesta) koje su u svojim razliitostima ipak povezane s predodbom o prostoru kao zadanoj veliini, koja se kao takva poimlje i u simbolikoj upotrebi. Samuel P. Huntington. The Clash of Civilizations?. Foreign Affairs. 72.3 (1993): 22-28. Jezernik kao primjer navodi Jamesa T. Shotwella, kanadskoga povjesniara ija su istraivanja Balkana nakon Drugoga svjetskog rata bila veoma utjecajna u stvaranju slike poluotoka na Zapadu. On pie, tek jedan primjer meu brojnima, o Sarajevu, te ustvruje da se tamo istinski susreu, okom u oko, Istok i Zapad, Europa i Azija. James Thompson Shotwell. A Balkan Mission. New York 1949, s. 50, ovdje navedeno prema Boidar Jezernik. Zemlja u kojoj je sve naopako. Prilozi za etnologiju Balkana. Sarajevo 2000, 321. Maria Todorova je u svojemu veoma cijenjenom istraivanju Imagining the Balkans. New York 1997 mogla dokazati da su peorativni balkanizmi, poput trajnoga prijelaznog stanja, stari otprilike dvije stotine godina, a da su istinski ugled stekli tek u vrijeme oko Prvog svjetskog rata, te otada dominiraju diskurzima o Balkanu, upravo zato to je on u svojoj ulozi ambivalentnog drugog izmeu ostaloga i konstituirao (zapadno)europsko shvaanje samog sebe. Samir Amin. Preface. Eurocentrism. New York 1988, xii. Jugoslawien denkt anders. Marxismus und Kritik des etatistischen Sozialismus. Prir. Rudi Supek i Branko Bonjak. Be, Frankfurt a.M. 1971.

29 30

31 32

33 34

28

(sic!)

!protustav
35 36 37 38

ambivalentnoj drugosti to Todorova opisuje kao balkanizam, a koja je etiketirana kao polurazvijena, polucivilizirana, poluorijentalna.35 Lik Hasana iz romana Dervi i smrt Mee Selimovia na sljedei nain formulira tu trans situaciju Bosne: A mi nismo niiji, uvijek smo na nekoj mei.36

Bosanski tekstovi kao agensi kulture

Kako se, dakle, bosanski tekstovi odnose prema navedenim komplikacijama bosanskoga? Odreeni knjievni tekstovi o Bosni, koje se ovdje obiljeuje kao bosanske tekstove, ispisuju se unato tomu statusu ne-mjesta, rezultatu permanentne dvoslojnosti ili vieslojnosti, i to tako to postaju sami fiksna mjesta kulture. To se knjievno mjesto suprotstavlja opasnosti ambivalencijom, utoliko to bosanski tekstovi postuliraju da, kao prvo, ionako ne postoje mjesta i stvarnosti s one strane knjievnoga. Bosna za bosanske tekstove postoji u knjievnosti i nastaje iz knjievnosti. Osim toga oni, kao drugo, istiu dvostruku indiciranost kulture (pod kojom se podrazumijeva sve ono to se moe saeti pod Istokom i Zapadom) kao njezino najznaajnije obiljeje. Stigma se na taj nain transformira u vlastitu karizmu. Osobitost Bosne u predoavanjima bosanskih tekstova je viestruka tuost. Trans-pozicija i stanje izmeu, kako ga Hasan iz Selimovieva romana obiljeuje daleko prije Homi Bhabhe,37 jesu istovremeno i definirajue i definirano. U nastavku u teksta na korpusu primjera (Ivo Andri, Mehmed Selimovi, Devad Karahasan) pokazati, kako tekstovi o Bosni i iz nje u-pisivanjem neegzistentnoga izumijevaju bosansku topiku koja postoji samo u knjievnosti, kako njezinu prekarnu su-odnosnu kulturu uvijek iznova, dogovorno i ugovorno, situiraju izmeu Istoka i Zapada, Orijenta i Okcidenta i kako pri tome, tj. preko puteva i stranputica knjievnosti, izvode performativnu i trajnu proizvodnju te kulture u knjievnosti.

Izmiljena topika Bosne

Ono to odmah upada u oi prilikom itanja tekstova bosanskih autora iz promatranoga perioda (i mimo izabranih primjera) jest da ne samo to je Bosna veoma esta eksplicitna tema knjievnoga teksta, ve i da - makar tekstovi bili veoma razliiti i makar potjeu iz razliitih desetljea - prikazivanja Bosne u njima stoje u jasno prepoznatljivoj vezi. Dok to dvoje, promatra li se skupa, isprva i nije neto osobito neobino i esto se pojavljuje u knjievnosti, ipak se uoava da se prilikom uspostavljanja veze bosanskoga teksta prema bosanskome tekstu ne posee za mustrama koje su ve od ranije tradirane, te su prema tome sastavni dio postojee topike. Umjesto toga se bosanski elementi koji odlikuju bosanske tekstove pronalaze iskljuivo u tekstovima dvadesetog i dvadeset i prvog stoljea, te su u prolome stoljeu stvoreni iz niega. Jo jedna panje vrijedna razlika prema drugim knjievnostima specifinim za odreene regione nalazi se u tome to se bosanski tekstovi usporeuju osobito u preuzetim odnosima kontiguiteta. Oni se vie po-zivaju u punktualnome dodirivanju nego to lie jedni na druge. Poblie istraivanje te osobitosti iznosi na vidjelo da, prilikom pisanja o Bosni, autori ne uzimaju u obzir njezine osobenosti, ve sklapaju meuodnose kao proizvoai kulture i ukazuju na druge tekstove kao jednu vrst kulturalnih zastupnika. Tako nastalo intertekstualno pozicioniranje kojim se opisuje jedna knjievno interna Bosna, izdie se, svakim novim citatnim slojem, kao bosanski skup, iznad ostatka knjievnosti na bosanskom-hrvatskomsrpskom jeziku. Budui da se zajedniko prikazivanje Bosne ne zasniva na similaritetu, ve jedan bosanski tekst, kako bi pri-zvao Bosnu, umjesto njezina opisivanja uvodi u igru kakav drugi tekst u kojemu se radi o Bosni, cjelokupno prikazivanje Bosne stjee novu kvalitetu: novo izumljivanje Bosne zbiva se kao intencionalna, unutarknjievna akcija spasavanja te time kao akcija koja (re)vitalizira intertekstualni potencijal knjievnih tekstova u vanliterarnome kontekstu.38 Intertekstualni bosanski tekst, kakvim ga se ovdje shvaa, dalje se ispisuje i sinkrono i dijakrono. Na ovdje odabranim primjernim tekstovima iz razliitih desetljea moe se pokazati kako mrea bosanskih tekstova funkcionira u vremenu kao konstitutivna za kulturu. Vaan inicijator bosanskih tekstova, na kojega se svi kasniji i pozivaju, jest Ivo Andri. On o Bosni pie opsesivno; njegovi se brojni romani i pripovijesti gotovo iskljuivo bave regionom Bosne i Hercegovine. Pri tome su u njima moguni povratni komentari o Bosni, oni se sami nadopunjuju u vezi sa svojom usmjerenou na Bosnu i na njezino prikazivanje, makar su i radnje koje se odvijaju intradijegetski potpuno neovisne jedna o drugoj. Prema tome, Andrievi tekstovi sadre i unutar samih djela bosansku topiku koja rezultira iz iscrpnoga, gotovo etnografskog i etnolokog opisivanja Bosne i koji predstavljaju jednu knjievnu bosnologiju. U njima se izmeu ostalog mogu pronai prenoenja lokalnih dijalekata, detaljni
Maria Todorova. Die Erfindung des Balkan. Europas bequemes Vorurteil. Darmstadt 1999, 34. Mea Selimovi. Dervi i smrt. Beograd 1986, 307. Homi Bhabha. Location of Culture. London, New York 1993. Ovdje su bosanski tekstovi visoko politizirani a njihovo crpljenje intertekstualnoga potencijala nadovezuje se na stavove ranijega istraivanja intertekstualnosti u kojemu se razgraniavanje tekstova shvaalo i kao politizacija.

(sic!)

29

opisi epskoga pjevanja uz gusle, opisuju se rijeni tokovi i nabrajaju imena planina, unose se historiografski podaci o zemlji i izvjea o svakodnevici i ritualima etnikih i religioznih grupa. Andrievsko ga je istraivanje u slijedu spomenutih akribijskih i ponavljanih opisivanja Bosne i njezinih osobenosti opisalo kao historiografa i etnografa kulturalnoga prostora. Meu bosanskim tekstovima njegovi spadaju meu rijetke ije knjievno evociranje Bosne uzima spomena vrijedan odnos prema stvarnome predjelu i istinskim geografskim detaljima. Faktiki se osvrt na geografiju u Andrievu djelu osobito realizira u tome to se prikazivanje Bosne uvodi jednim pripovjednim glasom koji iz ptije perspektive opisuje krajolik - najee neki mali grad uglavljen izmeu planinskih lanaca, s rijekom u sredini - da bi se zoomom prebacilo u opisanu sredinu (uvod dobro poznat iz epskih pjesama toga regiona). Rijenim tokovima i imenima rijeka, opisivanjima, izmeu ostalog i imenovanjima planina, opisani se bosanski grad moe identificirati. Nerijetko se navodi i ime mjesta radnje u gradu. Stanovnici predstavljenih bosanskih mjesta pri tome se diferenciraju kao grupe (tako to se, naprimjer, dijelovi grada opisuju po poloaju i etnikome ustrojstvu), ali se naknadno pripovijeda zajednika sudbina varoi ili kasabe pod Osmanlijama, Habsburgovcima ili, rjee, pod socijalistima. Zajedniki junak veine pria a i dvaju najvanijih Andrievih bosanskih romana, Na Drini uprije (1945) i Travnike hronike (1945) jest grad ili mjesto radnje kao kolektivna osoba. Uostalom taj kolektivni junak mali grad ono je ime se komplicira lektira Andrievih tekstova kao separatistikih, ako je se time ne ini i nemogunom. Makar se navode i razlike, opisane mjeovite zajednice malih bosanskih gradova zajedno doivljavaju predoene povijesne promjene i pate od njih, a one se opetovano zavravaju tako, proita li se njihovo injenino stanje unakrsno, da sve ostaje po starome. Tako se roman Travnika hronika, koji se prvenstveno bavi konzularnim prisustvom u Bosni iz napoleonskih vremena, rijeima: Pa, evo, i to bi i proe. [...] pa e se i oni [konzuli] zaboraviti ko da nikad nisu bili. I sve e opet biti kao to je, po bojoj volji, oduvijek bilo.39 I u drugim povijesnim romanima pripovjeda komentira konkretne povijesne i drutvene dogaaje to ih je Andri, u prividnome proturjeju s tim, do tanina istraio i obradio kao na kraju kontingentne i efemerne u usporedbi sa stvarnim ivotom opisanih ljudi i njihovoga ivotnog prostora. Sutina Bosne, saznaje itatelj, ostaje potpuno nepromijenjena unato svim politikim meteima. Tu faktografski elementi upravo ne ispunjavaju effet de rel40 Rolanda Barthesa shvaenog kao otpor faktikog protiv fikcije, oni postiu njegovu suprotnost utoliko to (i eksplicitno) pojanjavaju da se stvarne pripovijesti ouvavaju u legendama i pripovijetkama kojima povijesne injenice slue samo kao markeri. Upravo tim istinitim bosanskim pripovijestima, o kojima mogu priati samo povijesti a ne i povijesne knjige, posveuju se brojni narativi bosanskih tekstova Ive Andria. Njegova fiksiranost na kulturni prostor, to znai da se knjievna Bosna ve ugraena u unutranjosti samoga djela sparuje s Andrievim renomeom na junoslavenskome jezinom podruju, te se time predestinira topinost njegovih predoavanja Bosne. Nasljednici u knjievnom predoavanju Bosne ne samo da ne mogu mimoii Andrieve tekstove, ve i u koncentriranoj akciji istiu njegovo djelo kao nezaobilazni izvorni tekst koji u svojemu bosanskome intenzitetu figurira kao dokaz postojanja Bosne. U bosanskim tekstovima kao zajednikom intertekstu sueljavanje s knjievnim prethodnikom Andriem istovremeno postaje i participacija u njegovoj knjievnoj Bosni. Intertekstualni predmet bosanskih tekstova samim tim nije samo odnos prema kulturi kao opem potencijalu intertekstualnosti,41 naprotiv, on postulira kao cilj stvaranja kulture prema kojoj se odnosi. Pisati o Bosni za bosanske tekstove znai - od prvoga stupanja u odnos s Andrievim bosanskim tekstom - pisati o Bosni u knjievnosti. Knjievni tekst u bosanskome tekstu vie ne obznanjuje, kao to je to sluaj u drugim regionalnim knjievnostima, da pie o jednom krajoliku, jednom regionu ili jednoj zemlji koji su vanknjievni ili ih se kao takve priziva. Tu povezivanje s mjestom koje se deava iskljuivo u tekstovima i izmeu njih knjievnost ini arenom njezine kulture. Jednoj se upitnoj zbilji, i u tome je clou bosasnkih tekstova, sueljava faktum knjievnih tekstova. No kako funkcionira taj paralelni knjievni svijet neovisan o stvarnosti? Kako bosanskim tekstovima uspijeva etablirati internu mreu ukazivanja koja posjeduje sposobnost realiziranja takvog kulturalnog dosegnua? Nakon elementarnog skiciranja i prikaza kvaliteta te mree treba pokazati, na primjeru jedne uzorite konstelacije, kako bosanski tekstovi preko zajednikih, djelimice potpuno novoizumljenih mjesta (u smislu loci) i preko intertekstualnoga tkanja kojim se doputaju vraanja na ranije predmete interteksta stvaraju topiku knjievne Bosne koja jemi za realnost istovremeno je etablirajui.42
39 40 41 42

!protustav
(sic!)

Ivo Andri. Travnika hronika. Sabrana djela Ive Andria. Sv. 2. Sarajevo 1984, 532. O tome v. Renate Lachmann. Gedchtnis und Literatur. Frankfurt a.M. 1990.

Usp. Roland Barthes. LEffet de Rel [1968]. In: uvres compltes. Tome 2, 1966-1973. Paris 1994, 479-484, ovdje 482.

Na podrobniji dokaz toga postupka u bosanskim tekstovima, koji se moe izvesti iz brojnih primjera, ukazujem u poglavlju Literatur als Archiv der Kultur: Die intertextuelle Bosnientopik in Bosnientexte. Ivo Andri, Mea Selimovi, Devad Karahasan (Bilj. 10).

30

U topici Bosne koja se sree kod Ive Andria, a u kojoj sudjeluju i njegovi nasljednici, zateeni topoi su veinom arbitrarna mjesta koja nastupaju ulanana u motiv. Tako u prikazivanju Bosne u svim bosanskim tekstovima, kako bi posredovali egzemplaran dojam, sudjeluju kontekstualizirani sljedei topoi: snijeg, tiina, smrt, ravnodunost i nuni odlazak iz Bosne (u svakom je bosanskom tekstu spominjanje Bosne vezano s nunou naputanja toga mjesta). Osim toga su topini svjetlo i nevidljivost43 kao i arhitektonske metafore, s osobitim znaajem mosta, puta i slika arhitektonskih slojeva koji se mogu pronai ispod bosanske zemlje.44 Dodatni je topos Bosne, koji je ve spomenut u vezi s Andrievim pripovjednim perspektiviranjem i koji je najvie fundiran u realnome, rascijepljenost krajolika i surova meteoroloka situacija. I jedno i drugo se u bosanskim tekstovima - citirajui od 1910. pa nadalje popularizirane balkanizme i etnografske i antropogeografske radove Jovana Cvijia45 - promilja sa stajalita teorije klime koja se povezuje s mentalitetom. Teki vremenski i topografski uvjeti prema tim teorijama, a u bosanskim se tekstovima na njih opetovano i ironino ukazuje, proizvode neotesane, necivilizirane i tvrdoglave ljude. Ova ukratko ocrtana zajednika topika Bosne, koju je moguno dokazati tek na velikom korpusu tekstova i o kojoj se ovdje moe posredovati tek jedan utisak, obuhvaa i brojne druge elemente. Ona predstavlja temelj zajednikosti tekstova i ini njihovu misiju: ouvanje ili kreiranje Bosne. Tek oni omoguuju bosanskim tekstovima da se dre Bosne a da pri tome ne uzimaju u obzir isitnsku zbilju. Ona se opetovano pojavljuje tek komentirana, knjievno posredovana i degradirana na sekundarno. Vratim li se jo jednom na to, mogu ustanoviti, s obzirom na dosadanji stav argumentacije, da se izmiljenim mjestima u Bosni (kao i u uenju o pamenju iz topikih koncepata antike retorike) moe koraati kako bi se evocirala cjelina. Toposi bosanskim tekstovima slue za produkciju tekstova i anticipaciju recepcije, budui da doprinose tome da se jedan razumljivi, ve poznati i priznati svijet, moe iznova prizvati te tako uiniti itljivim. Prizivanje pojedinih elemenata od izvjesnoga je stupnja etabliranja topike dostatno da bi se moglo presegnuti za jednom tradicijom i da bi je se nastavilo ispisivati vlastitim dodacima. Imenovanje jednog ili dva topoi, kao to u pokazati na uzoritom intertekstualnome nizu (topos nestvarnosti Bosne), prema tome je dovoljan novim bosanskim tekstovima kako bi Bosna neposredovano izbila u knjievnost i kako bi joj se omoguilo pojavljivanje na sceni. Andri je, da se posluim jednim primjerom, opetovano opisivao kako je zima u Bosni otra, kako je zemlja esto potopljena, da je u ljeto napadaju sue i da stranci, naprimjer zapadnoeuropski posjetitelji i diplomati ili osmanski veziri, pate pod surovim ivotnim uvjetima. Oni se u Andrievim tekstovima neprestano ale na tegobnu klimu i neotesanost ljudi. Tako vezir Jusuf iz Mosta na epi u snimanju injeninoga stanja Bosnu opisuje kao stranu zemlju:

Mislio je na daleku brdovitu i mranu zemlju Bosnu (oduvek mu je u pomisli na Bosnu bilo neeg mranog!), koju ni sama svetlost islama nije mogla nego samo delimino da obasja, i u kojoj je ivot, bez ikakve vie uljuenosti i pitomosti, siromaan, tur, opor. [...] U mislima mu se otvarao svet, pun svakojakih potreba, nude, i straha pod raznim oblicima.46
Navodno neprijateljstvo Bosne prema svemu ivome zahtijeva i u Travnikoj hronici maksimum i od domaeg i od stranog puanstva, a tamo su obje grupe eksplicitno odvojene jedna od druge:

Niti je vie jesen niti poinje zima; to vreme-nevreme koje nije ni jesen ni zima, a gore je od jednog i od drugog, to udovite od godinjeg doba traje danima, nedeljama [...]. Kia i blato i sneg [...] sivi dan [...] vlaga [...] vetar [...]. Nigde se ovek ne moe sakriti [...]. I svako ivo telo brani se jo samo svojom sopstvenom toplinom [...]. Pred tom smrtonosnom najezdom vlage sve se uvlai u sebe, uzima oblik najboljeg otpora [...]. Domai ljudi, navikli i otvrdli podnose sve to, odravajui se, hrane i greju po nagonu i iskustvu [...]. Druga je stvar sa strancima koje je sudbina bacila u ovu usku dolinu [...]. I same ivotinje koje je vezir doneo u Travnik, angorske make, papagaji i majmuni, ne kreu se, ne viu i ne zabavljaju gospodara, nego snudile se i uutale i, povuene u nekom oku, ekaju da ih sunce zagreje i obraduje.47
43

Tako se naprimjer topos svjetlo realizira kao nedostatak prosvjetiteljstva, kao socijalistiki pothvat elektrifikacije, kao svjetlo islama i dovodi u vezu s Bosnom. Nevidljivost kao podjednako topiki element prikazivanja Bosne nerijetko se nalazi kontrastiran sa svjetlom kojemu se, opet, kao tuem utjecaju suprotstavlja govor iz nevidljivosti kao mona vlastita govornika pozicija. Sinkretizam kulturalnoga prostora shvaa se kao manje ili vie zatrpana kulturalna osnova - analogno s Freudovim slojevima Rima koji se uvode u igru kao metafore za izgradnju due u Nelagodi u kulturi. Jovan Cviji. La peninsule balkanique. Gographie humaine. Paris 1918, Das Karstphnomen. Wien 1893 kao i Balkansko poluostrvo i junoslovenske zemlje. Osnovi antropogeografije. Beograd 1931. Ivo Andri. Most na epi. ed. Sabrana djela Ive Andria. Sarajevo 1965, 226-236, ovdje 235. Ivo Andri. Travnika hronika. Sabrana djela Ive Andria. Bd. 2. Sarajevo 1984, 141-143.

44

45

46 47

(sic!)

31

Andrievi bosanski tekstovi pruaju bezbrojne primjere takvoga opisivanja uasa Bosne od strane tuinaca koji se u Selimovievim tekstovima prizivaju u koncentriranoj citatnoj formi, a da se pri tome opisivanje pojedinanih prijestupa ne smatra nunim. U jasnome citatu (ovdje iz Travnike hronike) pripovjeda u Derviu i smrti samo spominje da se majmuni i papagaji uvezeni s Orijenta odbijaju prilagoditi novome mjestu, a da biljke donesene s Istoka venu. Vezir kao tuinac u Bosni ne moe uiniti nita drugo doli konstatirati: Strana zemlja!. Dok se kod Andria, dakle, jo uvijek prikazuje cijela paleta prirodnih strahota, u Selimovievom je tekstu surova priroda zastupljena u obliku intertekstualnoga citata iz tekstova njegova antecendenta. Devad Karahasan nasuprot tome mora, kada u svojim tekstovima gusto isprepletenim citatima govori o Bosni, jo samo spomenuti da je to jedno posrano mjesto (ahrijarov prsten) ili tamni vilajet, Izvjetaj iz tamnog vilajeta.48 Azra, lik iz ahrijarovog prstena, objanjava, uspostavljajui topinost bosanske odurnosti, da nitko ne zna otkuda dolazi averzija prema Bosni, jedino je jasno da su je Bosanci svjesni jo od najranijih dana.49 Budui da brojna takva povezivanja importiraju Selimovieve i Andrieve bosanske tekstove u Karahasanove, njegov tekst gotovo i da ne mora rei nita vie o Bosni, romani su ve smjeteni u lokalnome prostoru ukazivanjem na druge bosanske tekstove. U Istonom diwanu, koji se odvija na Bliskom Istoku, topika participacija kao kulturalna pozadina funkcionira tako dobro da se Bosna ne spominje niti jednom rijeju a unato je tomu sveprisutna u tekstu. Ako intertekstualna ukazivanja ostanu nepoznata itateljima koji ne poznaju prizvane bosanske tekstove, Istoni diwan prolazi sa samo jednom recepcijskom razinom kao orijentalna kriminalistika pria. Proitaju li se latentna ukazivanja na Bosnu, Istoni diwan je, unato Basri kao mjestu odvijanja radnje i njegovome historijskom setingu, roman kojega se moe tumaiti tek s fona suvremene Bosne.

Orijent i Okcident
Pored zajednike bosanske i, konano, knjievno prenesene topike egzemplificirane u ovoj niti, dodatni je specifikum bosanskih tekstova njihova simultana istonost i zapadnost, za koju stoji i Karahasanov kriminalni roman. I izmiljena bosanska topika, i raspra izmeu Orijenta i Okcidenta igraju sredinju ulogu u konstituiranju knjievnoga kulturnog mjesta za jednu kulturu koja se nala u opasnosti. Svi autori bosanskih tekstova, kada je rije o suprotstavljanju Orijenta i Okcidenta, rasporeuje svoja djela na veoma razliite naine. Kako postupaju autori ovdje odabrani za primjer? Saeto se da rei da Ivo Andri u svojim prevashodno historiziranim pristupima orijentalno reprezentira kao osmansko, a okcidentalno kao habsburko. U tome se prizivanju i jedno i drugo obiljeavaju orijentalistiki (u saidovskom peorativno konotiranom smislu50 orijentalizma) i okcidentalistiki (analogno tome). Prema tome su i Osmani u predoavanju brbljivi, feminini i surovi, Austrijanci, suprotno, usmjereni na red, birokratski i usrediteni na razum. Obe se imperije u Andrievu predoavanju prezentiraju kao multinacionalne drave, a naglaava se njihova koncipiranje kao carstva (u kontrastu prema nacionalnoj dravi): u skladu s time o pojedinim se Osmanlijama saznaje da su izvorno bili Gruzijci, Grci ili upravo Bosanci, poput Mehmedpae iz Na Drini uprije. Habsburzi nastupaju kao raspjevana internacionalna trupa (bilo ih je eha, Poljaka, Hrvata, Maara i Nemaca), veli se o njima u Na Drini upriji (pevaju na raznim jezicima).51 I Osmansko carstvo i Habsburka monarhija u Andrievim su bosanskim tekstovima, a gotovo svi su objavljeni neposredno po Drugom svjetskom ratu, iskrivljene slike jugoslavenskoga. To vrijedi i za multinacionalnost i odreenost kulturnim polovima Istok-Zapad, iji su predstavnici Austrijanci i Turci. Bosna se u Andrievim pripovjednim tekstovima pojavljuje, jednako determinirana tim centralnim kulturalnim polaritetom, na razliitim tokama skale postavljene izmeu njih. Strane svijeta i kulturna usmjerenja to ih zastupaju Osmanlije i Habsburzi pojavljuju se kao kulturalno preformiranje bosanskoga koje slue tome da se Bosni omogui istupanje, kroz spominjanje i smjenjivanje. Bosansko kao ono to ostaje konstantno u svim povijesnim mijenama kod Andria nije (u suprotnosti s klimom i krajolikom) jednostavno dovedeno do opisivanja i sricanja, naprotiv, radi se o praznome mjestu kojim kulturalnim preformiranjima od strane okupatora ostavlja sredite. Ezoterika ideja aurafotografije tu moe posluiti kao podrka predodbi o nainu na koji se bosansko pojavljuje u Andrievim bosanskim tekstovima. Osmanlije, Habsburzi i povijesna vrenja koja napadaju Bosnu auratiko su zraenje koje je u svojemu centru (u aurafotografiji nevidljivom) gotovo negativno odreuju. Ta sredina o kojoj je rije konturira se tek zraenjem. Emanacija Bosne u Andrievim teksto48 49 50 51

Tu je jasno i intertekstualno ukazivanje na Zapise iz podzemlja (Zapiski iz podpolja) Dostojevskoga iz 1864. Devad Karahasan. ahrijarov prsten. Sarajevo 1994, 45. Edward Said razlikuje manifestne od latentnih orijentalizama. Edward Said. Orientalism. New York 1978, osobito 113-197. Ivo Andri. Na Drini uprija. Sabrana djela Ive Andria. Sarajevo 1965, 169.

32

(sic!)

!protustav
52 53 54

vima moe se opisati i s Lotmanovom predodbom semiosfere koja je sainjena od semiotikih graninih procesa i odreivanja centripetalnih i centrifugalnih pokreta kultura. Bosna je tu dodue jedna promjenjiva tvorevina, ali ipak posjeduje konstantno bosansko jezgro koje je performativno na fonu povijesti, to ga istovremeno proizvodi. Andrievi knjievni tekstovi u tome smislu slijede Lotmanovu predodbu o funkcioniranju kulture: osobito su Istok i Zapad, Osmanlije i Europljani kao oni koji naizmjence preuzimaju centar a potom pomjeraju kulturalne utjecaje ka periferiji ono to konstituira Bosnu - daleko kompleksnije nego to proizlazi iz hibridnih figura i predodbi sinkretizma.52 I u Selimovievim romanima u kasnim ezdesetim i spoetka sedamdesetih godina sredinje mjesto zauzima krianje Istoka i Zapada. Njegovi romani Dervi i smrt (1966) i Tvrava (1970) odigravaju se na orijentalnoj pozornici: u Bosni kojom vladaju Osmanlije. Znakovita osobenost predoavanja Bosne u tim djelima jest injenica da se Osmanlije kao takvi ne pojavljuju. Umjesto toga su ispripovijedani tekstovi, u smislu enetovske dijegeze, koji u knjievnome historiziranju istovremeno preokreu povijesno-demokratske odnose, napueni gotovo iskljuivo bosanskim muslimanima. Selimovieva se varijanta sukoba Istok-Zapad sastoji se u njegovu svoenju na situaciju Bosne i Bosanaca u titoistikoj Jugoslaviji koja je ifrirana u romanima. Opozicija Orijent-Okcident i njezino preslikavanje u orijentalizmu/okcidentalizmu koristi se za izraivanje bosanske meupozicije koju se u vrijeme nastanka tekstova negira. U titoistikoj Jugoslaviji osmansko vrijeme i njegov kulturalni rudiment islamskoga nasljea, izuzmu li se strateki savezi s raznim muslimanskim zemljama Afrike i Bliskoga i Dalekog Istoka, negativno su konotirani. Selimovievo hiperboliko preraivanje islamske oblikovanosti Bosne ne nalazi se u suprotnosti s jugoslavenskim samoshvaanjem, njegov bosanski tekst koji prti od bosanskih muslimana na romane rasporeuje bosanski poloaj unutar jugoslavenskoga saveza i borbu Muslimana za priznavanje kao nacije. I u to vrijeme izgraeno i sve dosada raireno shvaanje o religioznoj pripadnosti kao nacionalitetu, na koje se aludira, kao i Selimovieva dananja recepcija kao kunoga spisatelja bosanskih Muslimana mora se uzeti u obzir sa zapanjenou. Razna se distanciranja u Selimovievu djelu kriaju s neprekidnom participacijom u islamskome a najznamenitiji su prilog tome bez dvojbe fingirani citati iz Kurana. Citati iz Kurana koji kao moto prethode svakome poglavlju Dervia i smrti jedna su vrst medleya: slobodno sastavljanje reenica iz razliitih sura. Zanimljivo je da je ta injenica u kritici o Selimoviu jedva komentirana a moe se pretpostaviti da je zasnovana na glasnoj utnji jugoslavenske cenzure. Neortodoksno prenoenje svetoga teksta Kurana samo po sebi slabi, pored brojnih iskaza autora i rasprava o vjeri sadranih u knjievnim tekstovima, poziciju povijesne figure Selimovieva pisara ali i njegovih figura-pripovjedaa Ahmeta i Ahmeda kao glasa islama u Bosni. I potpuno razliiti konteksti knjievnoga i razine knjievnoga djelovanja uope ne dolaze u obzir kao jednostavni proislamski stavovi. No ako ve njegovo itanje kao nacionalnoga pjesnika bosanskih muslimana priinja tekoe, Selimovi se s pravom moe promatrati kao pjesnik bosanskoga koji islamsko, orijentalno i osmansko koristi kao poticaj svoje poruke o Bosni-u-Jugoslaviji.53 Na osnovu citata iz Kurana moe se egzemplarno ukazati na nain postupanja prema Okcidentu-Orijentu kod Mehmeda Selimovia. Citati transportiraju tajne poruke izmeu reenica istrgnutih iz konteksta koje su istovremeno usmjerene na socijalistiki reim i na islamsku zajednicu, utoliko to istovremeno na svjetlo dana iznose nevoljenu muslimansku prolost, koju suvremene diskusije o statusu Muslimana u Jugoslaviji kritiki komentiraju kada u igru uvode i liberalnost bosanske islamske tradicije to je bila drutvena tema u vrijeme nastanka romana. Ona se diskurzivno razvija desetljeima, zauzimajui poloaj izmeu nedogmatikoga tumaenja i nepotpune vjere. Saimajui za Selimovieve bi se romane moglo ustvrditi da koriste rascjep Orijent-Okcident kao kod i meuprostor kojega se uinilo sposobnim za govor i mimo fingiranih citata. Izmeu navodno Zapadnog (naprimjer forma romana) i prividno Istonog (orijentalizirano) kao prikriveni izvlae se tekstovi - u neprijateljskome okruju socijalistike cenzure - koji neobljubljeno postojanje Bosanaca i jugoslavenskih Muslimana (koji se ne preklapaju u potpunosti) dovode do izraza. Kasnije e Homi Bhabha, svetac postkolonijalne kritike, upravo tu formu podreenoga govora u prostoru izmeu (inbetween) nacionalnih diskurza obiljeiti kao monu govorniku poziciju postkolonijalnih subjekata.54
Opirno prikazivanje historizirane bosanke tematike kod Andria, kao i njoj imanentna predodba o kulturi moe se pronai u Miranda Jakia. Literatur als Archiv und Ort des Kulturtransfers: Die Habsburgermonarchie und die Osmanen bei Ivo Andri. Das Osmanische Reich und die Habsburgermonarchie. Akten des internationalen Kongresses zum 150-jhrigen Bestehen des Instituts fr sterreichische Geschichtsforschung Wien, 22.-25. September 2004, Wien/Mnchen 2005, 635-646. U ovome se smislu portret Mee Selimovia kao nacionalnoga reprezentanta opravdano pronalazi ve na prvim tiskanim serijama bosanskih novanica. Opirna obrada tematike Orijenta i Okcidenta i prikrivena ukazivanja na socijalistiku Jugoslaviju u Derviu i smrti i Tvravi nalaze se u: Miranda Jakia. Mehmed Selimovis novels - voices from off-stage. Die Welt der Slaven. Internationale Halbjahreschrift fr Slavistik. 53:2 (2008).

(sic!)

33

Devad Karahasan, iji romani napisani koncem prolog i poetkom ovog stoljea u jednakoj mjeri orijentaliziraju, funkcionalizira drugu varijantu Istono-Zapadnoga teksta u skladu s re-politiziranim bosanskim tekstom. U romanima ahrijarov prsten i Istoni diwan in extenso se participira u orijentalnome koje se - kao i u Selimovievim tekstovima - dovodi u vezu s Bosnom. Upravo se peorativni orijentalizam priziva kao neto to se tie Bosne, te ga se uspjeno kontrakarira. Romani Devada Karahasana diferenciraju Orijent pri tome uvodei u igru znanje o Orijentu, ime se na bitan nain ometa navodno znanje Zapada o Orijentu, ono koje je saeto u pojmu orijentalizma. Ono se raspada kao homogena i nedodirnuta zapadna predodba jednoga itatelja koji je ve sam, od strane teksta, koncipiran kao zapadni. Naravno, ukazivanje na Orijent ostaje uvijek, unato dekonstruirajuih tendenci, prividno i svjesno orijentalistiko, kao to i sudjelovanje Bosne u orijentalnome uvijek mora ostati podlono posredujuoj instanci. Na to upuuje ve naslov romana, Istoni diwan, koji ne stupa u odnos s nekim orijentalnim tekstom, ve s orinjentalizirajuim, naime Goetheovim West-stlichen Diwan. Pri tome ne samo da se naslov skrauje u korist Orijenta na Istoni divan, ve se diwan biljei slovom koje ne postoji u bosanskome i hrvatskom alfabetu, naime w. Na taj ga se nain pozapadnjuje ili, ukazivanjem na drukije prakse transliteralizacije, ouuje. Tu tekst romana ne ukazuje samo na slomljenu trans-koncepciju svojega kulturnog prostora, on bosanske itatelje sueljva i s njihovom vlastitom, zapadno kontaminiranom, perspektivom Orijenta to se u suvremenoj Bosni sve ee zaboravlja. Ono to Karahasan proizvodi naslovom nije ni Saidov orijentalizam ni orijentalno-bosanski tekst. Na slian nain funkcionira i naslov romana ahrijarov prsten, kojim se aludira na kralja ahriyra iz Alf laila wa-laila (Tisuu i jedna no) ija je udnja za pripovijedanjem poslovina. Tekst popularan u zapadnoeuropskim kulturama - ugled Tisuu i jedne noi kao i stupanj poznatosti u podrujima je njegova podrijetla daleko manji - slui kao predloak kompliciranim preklapanjima i uklapanjima romana koji se prezentira kao postmoderni. Opozicija Zapad-Orijent nadslikava se time to su u romanu Istok i Zapad na raznolike naine tako meusobno isprepleteni da sueljavanje i tako i tako potpuno gubi na smislu. Tako Istoni diwan priziva poznate elemente suvremenog trilera o psihopati (u srednjevjekovnoj Basri) kao i knjievno i filmski poznati scenarije koji otvaraju prostore oekivanja duevnih trauma, u zapadnofrojdovskoj tradiciji, koje bi se dale oekivati kod likova, no koje u konkretnome sluaju na frapantan nain izostaju. Romani odstupaju od uobiajenoga anrovskog toka, kao konzekvencija vremenske i kulturalne dis-lokacije, s odreenom gestom. Na strani recipirajue itateljske zajednice to iznevjerno oekivanje vodi do snanoga potresanja orijentalizma-okcidentalizma im se upravo bosansko itateljstvo kritiki poduava, a svako se samopromatranje kao kulturalnih hibrida pokopava ve na samome poetku. No i vie od toga, Karahasanovi tekstovi vraaju, time to su osobito u dijegetikome preklapanju koncipirani kao postmodernistiki romani, Bosnu, skupa s njezinim vlastitim Orijentom, u globalni svijet u kojemu se razlikovanja poput onih izmeu Istoka i Zapada obsoletna. Romani se pojavljuju kao ista udnja za konstruktom koja razliite konstrukcije - Orijent i Okcident tek su jedan dio toga - dovode do krajnjih granica. U suprotnosti Istok-Zapad, ali i u supostojanju ta dva pojma, Karahasanove konstrukcione igre komentiraju i prekarni status Bosne. Istaknuti postmodernizam i osnaenje raspre Istok-Zapad saimaju se u romanima o Orijentu, tako da se stvarnosti u kompliciranim poretcima stapaju jedna s drugom. Jedna unutarknjievna realnost tu proizvodi drugu. Igra mise en abyme dovodi se toliko daleko da se spajanje stvarnosti na razliitim mjestima teksta nadaje samo po sebi ime cijeli sloj koji se nalazi izvan knjievnosti postaje relevantan za nju. U Karahasanovim tekstovima ono to kod itatelja evocira predodbu vandijegetske realnosti jesu metaleptiki skokovi - Grard Genette primjenjuje termin metalepsa za nestabilnu granicu izmeu knjievnosti i stvarnosti. Ona ukljuuje ak i autora (kao povijesnu osobu) kao i itatelja, instanciju koja aktualizira tekst i koja uvelike nadmauje implicitnoga. Dihotomija Istok-Zapad, toliko vana u prikazivanju Bosne, prelazi u problem stvarnosti insceniran na postmoderni nain, tako da se opozicija istinski/konstruirani komprimira na stvarnost i knjievnost.Kako bi se iznova ulo u trag bosanskim tekstovima i njihovoj kulturalnoj misiji, valja nakraju jo jednom spojiti izlaganja o raspravama izmeu Istoka i Zapada u razliitim tekstovima. Kulturalne danosti Bosne, koje su konglomerat historijskih zbivanja, sinkretizama to iz njih proilaze i pripisivanja koja se pojavljuju na presjecitu Istoka i Zapada, ne omoguuju pristup knjievnim tekstovima koji bi se Bosnom mogli baviti s one strane dihotomije Istok-Zapad. Izraena elja za pisanjem o Bosni stapa se s diskusijom OrijentOkcident koja u raznim oblijima postoji u formi (stil i anr) i sadraju, no koja istovremeno i reflektira tu udvojenost. Kada se mnotvenost kao unutarnja tuost tekstova uzdigne do odluujue osobenosti, tada ne kao hibridna konstrukcija ili, ak, popularna multi-kulti enklava: Bosna koja u svojoj pluralnosti lei na karti Europe kao arena mrlja. Razrada teme Bosna kod autora to ih se razmatra ovdje sadri predodbe o funkcioniranju kulture koje se mora obiljeiti kao performativno uvijek-iznova-proizvoenje. U tome Orijent i Okcident, kao kulturalni odnosni polovi Bosne igraju znaajniju ulogu nego negdje drugdje,

!protustav
(sic!)

34

isto kao to se u njima cijepanje svijeta, clashing civilizations, izvodi i istovremeno izbjegava. Istok i Zapad, kao da bosanski tekstovi postuliraju desetljeima, dijelovi su kulturalne pregovarake mase koju se u sluaju Bosne ne moe izbjei. Kulturalna se pregovaranja u drugim regionima mogu zavriti drukije. Ovdje ocrtana bosanska kulturalna pregovaranja u knjievnim tekstovima, koje nazivam bosanskima, pri tome se ne pozivaju na geo realne Zemlje i predjela, ve u igru uvode prostor opskrbljen geografskom oznakom, koji je uzto od samoga poetka tekst. Andrievi, Selimovievi i Karahasanovi bosanski tekstovi fungiraju kao kulturalni tekstovi koji ne samo da raspravljaju o statusu Bosne dovedenom u pitanje, ve se i sami stavljaju na raspolaganje kao kompenzirajua mjesta kulture. Postupajui tako oni ne samo da ine uslugu Bosni i ovjeravaju njezinu fiktivnu realnost, oni i ine nesigurnim na nain kojim knjievnost insceniraju kao dio stvarnosti, granice izmeu zbilja i konstrukcija. Genette je u Narration (uz podrku Borgesa) takve uznemiravajue knjievne operacije komentirao rijeima da i Vi i ja moda isto tako moemo spadati u neku pripovijetku.55 Genette govori s pozicije ugroene stvarnosti kojoj prijeti zauzimanje od strane fikcije. Shvatiti knjievne tekstove iz Bosne i o njoj kao bosanske tekstove, nasuprot tome, znai proitati ih kao dio vanknjievne stvarnosti koje knjievnost prisvaja i u tome prisvajanju fiktivni karakter svijeta pojanjava u veoma specifinoj varijanti geopoetike. Bosanski tekstovi, dakle, proraunato kalkuliraju s unoenjem nesigurnosti granica izmeu teksta i svijeta, umjetnosti i ivota. Na kraju valja spomenuti i itatelja bosanskih tekstova, budui da on, prema dosada predoenom, igra znaajnu ulogu u njihovome uspjehu. Upravo ekstremni sluaj bosanskoga teksta, Karahasanov Istoni diwan, u kojemu se Bosna uope i ne spominje, a koji unato toga funkcionira kao bosanski tekst zato to su njegova markiranja Bosne nedvojbeno prepoznatljiva, pokazuje da dvostruko zaposjedanje tekstova (kao bosanskog teksta i kao orijentalizirajuega teksta) funkcionira. Raspoznavanje obiljeavaa Bosne, koji se sadre vie u topikim elementima prizvanim iz ivota nego u imenovanju i opisivanju kulturalnoga prostora, a ponovno prepoznavanje intertekstualnoga kulturalnog pamenja bosanskih tekstova, koje se konstituira mimo tih obiljeavaa, tvori itateljsku zajednicu koja postaje svjesna svog unutarnjeg poznavanja kulture u procesu lektire. Tajni savez onih koji deifriraju bosanku poruku na taj nain doprinosi njezinu odravanju ali i projektu njezinoga pronalaenja koji se zbiva u bosanskim tekstovima. Sa svoje strane i oni u tome trenutku omoguuju bosansku zajednicu. Taj aspekt bosanskih tekstova omoguuje i pomirljiviju lektiru od one koju je doivjelo djelo Ive Andria krajem prolog i poetkom ovog stoljea. Andriev lik Kolonja iz Travnike hronike, moda ak i konvertit s kranstva na islam (u tekstu se romana to ne eksplicira, ali navjeuje), iji se govor citira daleko rjee od onoga Maksa Levenfelda o mrnji u Bosni iz Pisma iz 1920, kae o Bosni:

Nit sam sa Istoka ni sa Zapada, ni sa kopna ni sa mora ... To su oni (Bosanci). To je jedno malo, izdvojeno oveanstvo ... To su ljudi sa granice, duhovne i fizike, sa crne i krvave linije koja je usled nekog tekog i apsurdnog nesporazuma potegnuta izmeu ljudi ... To je trei svet u koji se sleglo sve prokletstvo usled podeljenosti zemlje na dva sveta.56
I kao da eli sprijeiti da se njegovi iskazi dovedu u vezu s uobiajenim separatizmima Kolonja zakljuuje reenicom koja, retroaktivno i saimajui, poantira, makar i uz pojednostavljivanje, i jedan dio misije bosanskih tekstova: Na kraju, na pravom i konanom kraju, sve je ipak dobro i sve se reava harmonino. Iako, ovde, zaista sve izgleda neskladno i bezizlazno zamreno.57  

(Po rukopisu preveo: Davor Beganovi)

55 56 57

Grard Genette. Die Erzhlung. Mnchen 1998, 169. Ivo Andri. Travnika hronika. Sabrana djela Ive Andria. Sv. 2. Sarajevo 1984, 330. Istakao I.A. Isto, 331.

(sic!)

35

!NTERVJU Prijevod je pjesma

koja ivi u drugom jeziku
Intervju sa Marinom Trumi, spisateljicom, novinarkom i prevoditeljicom
Foto: Kenan Efendi

Razgovarale: Jasmina Bajramovi, Jasna Kovo, Krystyna ukowska-Efendi

Sic!: U ovdanjem, ali i irem kulturnom prostoru, Vi ste prepoznati kao prevoditeljica, novinarka ali i knjievnica. Vaim viefunkcionalnim radom nemjerljivo je doprineseno upravo u oblasti kulture, posebice knjievnosti. Nakon izvanrednih prevoditeljskih radova, to ste novo i aktuelno radili u posljedne vrijeme? Trumi: Zavravala sam svoju knjigu poezije, koja je pod naslovom Cipele za Mona Lizu, izala u izdanju Dobre knjige iz Sarajeva. Ova se knjiga, zapravo, godinama taloila, kao da se sama slagala i sainjava izbor iz moje poezije. Mnogo je tu, ponajvie novih pjesama, nastalih

posljednjih godina, neke, mogla bih rei, juer. Ja sam pravila izbor i pri tome sam mnoge pjesme, naravno, i izbacila, a da li u im se vratiti jednoga dana, to ovoga trenutka ne bih mogla odgovoriti. Iako i ne volim odvie promocije, ali one su ipak vid marketinkog populariziranja knjige, dakle, predvieno je da e to biti uskoro, mislim poetkom juna. Piem, gotovo da se moe rei istovremeno, i jednu duu prozu, to e od toga svega biti na kraju, moda roman - vidjet emo! Osim toga, neprekidno prevodim s poljskog, ponajvie poeziju. Prevela sam tako izbor iz poezije poznate poljske pjesnikinje Eve Lipske, koja e nadam se doi na ovogodinje Sarajevske dane poezije. Prevodila sam je dugo, godinama, i na kraju se loginim slijedom javila ideja o tiskan-

36

(sic!)

ju njezine knjige, koja e moda upravo u okviru ovogodinjih Sarajevskih dana poezije biti i promovirana. Objavljuje je Conectum iz Sarajeva. Sic!: U uvodu knjige Cipele za Mona Lizu, koja predstavlja izbor vaih pjesnikih radova u rasponu od 1970-te do danas, Ferida Durakovi, i sama pjesnikinja, pie upravo o kljunome problemu dananjega stanja u knjievnosti, ne gradei okvir i barijere od nacionalnih ili pak drugih zidova, uprizoravajui i osvjetavajui upravo konstantnu dominanatnu praksu naih knjievnih kanona, koji svjesno i namjerno preuuju ensku knjievnost. ensku, pri tome ne implicirajui ni jednu teorijsku i poetiku postavku posebice, nego pak nunost da se (pro)go-

jetno reeno, kao prevoditeljica, a tek onda kao pjesnikinja, jer i nisam puno objavljivala svoju poeziju. Pisala sam poeziju oduvijek, ali nisam ba objavljivala Tek po povratku iz Varave nastala je moja knjiga Izmeu Varave i Sarajeva. I ona je nastala spontano, to je nekakav plod mog devetogodinjeg boravka u tom gradu, gdje sam radila na Institutu za slavenske jezike Varavskog univeziteta. Ne mogu rei da kritika nije pisala o meni, pisao je o meni, recimo, Tvrtko Kulenovi, to mi je znaajno, i to o putopisu, a on je i sam putopisac, ak mi je rekao i da mi strano zavidi na tome naslovu Ime puta. Pisao je nekad i Zuko Dumhur, a i drugi. Ne znam da li e kritika sad pisati o mojoj poeziji, to mi sad i nije toliko ni bitno, nakon svih ovih godina. Sami izdavai ne brinu mnogo o knjigama koje objavljuju, promocijama, dakle o svemu onome to nastupa poslije izlaska knjige, a to je i te kako vano. Sami pisac/i moraju voditi rauna o svojim knjigama, tj. boriti se za njihovo populariziranje. Upravo u tome se, izmeu ostalog, i ogleda nadmo mukarca u konkretnom drutvenom i kulturalnome prostoru, mukarci podravaju malo vie sebe, mnogo stvari i dogovora se odrava i rjeava u kavanama, to je i simptomatina karakteristika ovdanjih kulturnih krugova. Ali, to je tako, ene se moraju boriti za sebe na svoj nain. Sic!: Da li je Vaa poezija, koja je nedvojbeno enski osvijetena, nastala pod uticajem razliitih poetika, stvarana u nakani da bude politiki osvijetena, uslovljena shvatanjem tela kao diskursa koji diktira oblik govora, ili je pak osvijetena ali i dalje subverzivna u odnosu na sami pjesniki subjekt koji se konstruira u njoj? Vaa poezija varira na fonu rane tematike ljubavnih fragmenata do poznijega enskoga, intimistikoga rakursa koji osvijetava enski subjekt spram patrijarhalnoga obrasca pri tome ga ironizirajui u mnogostrukim toposima, od kunoga praga, doma do ulice, marketa i tramvaja, aludirajui na Mona Lizu pa i na Mariju Magdalenu, pri tome prokazajui dominantnu muku figuru heroja i ratnika. Da li biste Vau poeziju supostavili ovim mjerilima? Trumi: Naravno da u mojoj poeziji ima i onoga to bi se nazvalo enskim pismom/angamanom. Pjesma o Mariji Magdaleni koju sam radila nastala je moda, to mi se kasnije otkrilo, nakon to sam pjesmu napisala, pod uticajem prevoenja poljskoga pjesnika Tadeusza Rewicza odnosno njegove pjesme Dezerteri, a koja upravo progovara o tome da dezerter nikada nee doivjeti poasti kao heroj/i, ne samo to, nee doivjeti

Na mjestima na kojima se odluuje su mukarci, mi se samo uklapamo u svijet koji su oni konstruirali. Navode se historijske linosti, ene koje su vodile ratove i oboavale vlast, no i one su se nuno uklapale u tu muku sliku, konstrukciju svijeta. Pa i u dananjem trenutku mnoge se ene pokuavaju uklopiti u taj muki obrazac. injenica je da ivimo u patrijarahalnim drutvima. Nisu ak ni u Poljskoj ene poteene patrijarhata, ali ipak postoji vie potovanja prema njima, barem takvo je moje iskustvo, one su u drutvu i njegovim institucijama na veim funkcijama i imaju/ posjeduju mo prodornosti. Ne moramo voditi ensku revoluciju, moda i mi od mukaraca moramo uiti kako da se izborimo za svoja prava i pozicije. Ne nasilno nego mudro, to je naa ansa.
vori o kulturolokoj i historijskoj konstantnosti dominantnih diskurzivnih modela. Iako ste objavili nekoliko zbirki poezija i svojim prevoditeljskim radom neizmjerno doprinijeli obogaivanju knjievne scene na ovim prostorima, dominantni, naravno muki kanon i kritika, svjesno zaobilaze va rad, kao to i primjeuje Ferida Durakovi? Trumi: Svakako da sam kao pjesnikinja, ali i prevoditeljica pomalo i politiki, tj. moda bolje rei socijalno, koliko i enski osvijetena. Poeziju piem, jasno, ne mislei na te aspekte, to je sve u ovjeku nataloeno, pjesma nastaje poput cvijeta ne mislei o sebi i cvjetanju, to doe kasnije, poneto se doda, poneto oduzme, dotjera, to bi se reklo. Naravno, neke bih pjesme ponovno dekonstruirala, dok druge ne bih. Inae, moje su ranije knjige vie bile putopisnoga karaktera, po tome sam i bila, ako sam uope, i vie poznata, poslije sam postala poznata, jer sve je to uv-

(sic!)

37

jama i imaju/posjeduju mo prodornosti. Ne moramo voditi ensku revoluciju, moda i mi od mukaraca moramo uiti kako da se izborimo za svoja prava i pozicije. Ne nasilno nego mudro, to je naa ansa. U regionu kako se pomodno naziva ovaj na prostor bive Jugoslavije, ali sad mislim na Zagreb i Beograd konkretno, enska scena je nekako uvijek bila jaa u odnosu na Sarajevo. Ali i kod nas, stasala je jedna generacija mladih, i najmlaih ena, obrazovanih, emancipiranih, spremnih ukljuiti se i mijenjati to se promijeniti moe. Eto, moja prijateljica Ferida Durakovi, na primjer, ne samo to je odlina pjesnikinja, ona posjeduje tu sposobnost i za umijeati se u drutvene i politike prakse, angairati se. No, mislim da pisac nita ne mora, kako sam jednom rekla, on mora pisati prije svega i odgovarati za ono to pie, svaki drugi angaman moe doi jedino ako neko ima sposobnosti i snage da prepozna tu stvarnost, i odreene potrebe u odreenom drutvenom trenutku. Ja sam po prirodi malo vie povuena, jer pisanje je u biti samoa. Najprije moram prevakati doivljeno, i tek onda reagirati na to.

nita osim sramote, ni on ni njegova obitelj. Upravo sam o tome, o eni/ama koje daju malo ljubavi nekim vojnicima, iji je posao da ubijaju ili ginu, progovorila u toj pjesmi, koja se zove Ona ije se ime poesto zazivlje, dakle rije je o prezrenoj eni a koja ima, to bi se reklo zasluge jer je dala malo sree, udijelila suzu juhe, hip ljubavi... Rije je zapravo o ljudima sa margine, prezrenim, odbaenim. Zato se i njima ne bi podizali spomenici, a ne samo trbuastim generalima, to u smrt odvode toliku mladost, neko bi rekao da se to isto odnosi i na politiare. Istina je da mi ivimo u mukome drutvu, ena nema u vlasti, u politici, ili ene koje su ve tu esto i nisu najbolje za taj posao. Na mjestima na kojima se odluuje su mukarci, mi se samo uklapamo u svijet koji su oni konstruirali. Navode se historijske linosti, ene koje su vodile ratove i oboavale vlast, no i one su se nuno uklapale u tu muku sliku, konstrukciju svijeta. Pa i u dananjem trenutku mnoge se ene pokuavaju uklopiti u taj muki obrazac. injenica je da ivimo u patrijarahalnim drutvima. Nisu ak ni u Poljskoj ene poteene patrijarhata, ali ipak postoji vie potovanja prema njima, barem takvo je moje iskustvo, one su u drutvu i njegovim institucijama na veim funkci-

Prijevod je pjesma koja ivi u nekom drugom jeziku, i u tom smislu, zaista jeste svojevrsna interpretacija. Ja potujem originalnu pjesmu koliko mogu, a ukoliko je nemogue ispotovati svaku sliku u njenom inicijalnom, neprevodivom obliku, tada je prebacujem u odreeni kontekst. to se tie prevoda savremene poljske poezije, mislim da takvih praznina nema puno. Postoji stereotip o prevoenju kao mostovima, ali zasigurno jeste tako, jer je to dosta mukotrpan posao, i to se vie prevodi, osjea se vea odgovornost, naroito prema velikim imenima, kao to je, na primjer, u mome radu bio Milosz.
Sic!: Smatrate li da knjievnost, posebice poezija, pa i kultura openito imaju mo i spremnost za angairati se, priskrbiti angaman? Je li u vremenu i prostoru potroenosti znaenja i istroenosti vrijednosti, nakon velikih politikih lomova, ratova i u konanosti u tranzicijskome prezentu nuan glas umjetnika, ili su poezija i knjievnost openito izolovani medij spram drutveno-politikih djelovanja? Trumi: U Zagrebu i Beogradu prevodilaki rad, u polju polonistike ima dulji kontinuitet, stoga to oni imaju tradiciju na katedri polonistike, a samim tim i tradiciju prevoenja. Ja sam zajedno sa Slavkom antiem prevodila Rewicza, a od mlaih prevoditelja javlja se jo i Tanja Oruevi-

38

(sic!)

!NTERVJU
(sic!)

Mileti iz Mostara.. Poljska knjievnost je doista itana kod nas, itaju je mladi ljudi posebice. Tomu pripada najvea zahvala Petru Vujiiu i Zdravku Maliu. Vujii je uistinu prevodio mnogo, kasnije je ukljuivao i studente u prevoditeljski rad. Mnogi poljski pjesnici su dolazili njemu i druili se s njim. Poljska, odnosno njezina knjievnost je zahvaljui ovim vrijednim tumaima dola na ove nae prostore u svome punom sjaju. Nisam polonist, ali sam prevodila mnogo, zahvaljujui ponajprije dugom boravku u Varavi. Ja sam ivjela u Poljskoj, a i danas sam upoznata s tokovima i suvremenim deavanjima u poljskoj knjievnosti i kulturi openito. to se tie vaeg pitanja o suvremenim prijevodima poljske poezije na ovim prostorima, ovih dana prevodim jednog pjesnika koji je nosilac prestine knjievne nagrade NIKE, dodjeljene za najbolju knjigu prole godine objavljenu u Poljskoj. Bio je to istinski izazov poeti prevoditi njegovu poeziju. Rije je o gotovo nepoznatom pjesniku, Eugeniuszu Tkaczyszyn-Dyckom. Zanimljivo je to to je ovaj pjesnik, koji govori o ivotu provedenom u ovisnosti o drogama i homoseksualnosti kao vlastitom seksualnom opredjeljenju, dobio tako prestinu nagradu u jednoj konzervativnoj knjievnoj sredini - naravno, bitno je da se radi o dobroj poeziji, a ova zaista jeste takva. to se tie objavljivanja njegove poezije ovdje, vidite kakva je situacija sa izdavatvom openito, teka. Njegovu poeziju planiram ponuditi Tomici Bajsiu iz Zagreba, koji je nedavno uvrstio i neke Miloszeve pjesme, u mome prijevodu, u svoju antologiju Urezi. U BiH je situacija sa asopisima veoma teka, kao to znate. ivot ne izlazi, postoje jo mostarska Motrita, Sarajevske sveske, pa Diwan u Gradacu, zatim Odjek. Odlian asopis Novi Izraz je ponajprije posveen kritici. Sic!: Kako su prihvaeni Vai zadnji prevodi, s obzirom da ste prevodili neke od najveih pjesnika u Poljskoj, sa posebnim naglaskom na prevode djela koja su u toku sa savremenom knjievnou Poljske. Preveli ste Milosza, Nobelovca, njegove radove koji su zreli i nose sa sobom njegovo emigrantsko iskustvo i identitet, je li odabir upravo takvih veliina neto to sa sobom nosi veu odgovornost pri prevodilakom radu a samim tim i mogunost veeg kritikog osvrta na konaan rad? Vi ste kao to smo prethodno o tome i razgovarali i sami pjesnikinja, je li i taj Va poetski dar ono to ini prevoenje poezije prvenstveno olakavajuim poslom i uspjelijim radom, ili pak poeziju mogu prevoditi i oni koji taj poetski dar ne nose u sebi?

Trumi: Ja tek sad dobivam recepciju na/za moje prevode, Zagajewskoga i Milosza. Milosz mi je najblii i radila sam ga na sasvim poseban nain. Prevodila sam ga, kao i mnoge druge pjesnike, najprije za svoju duu, jer mi je njegova poezija bila i ostalo nekako najblia. Najtee moje prevoenje bilo je Janusza Korczaka, rije je o izboru njegovih tekstova. On je bio vrlo znaajna linost, bio je i lijenik i humanist i pisac, autor Deklaracije o pravima djeteta... Pisao je na, da kaem, starinskom poljskom jeziku. Bio je upravitelj jednoga sirotita u Varavi, a bio je idov, to e biti znaajno za njegovu dalju sudbinu, svjetski poznat znanstvenik tada, i vrlo utjecajan u svoje vrijeme. Kada je poeo Drugi svjetski rat otiao je sa svojom djecom u gasnu komoru, premda je imao izbor, odluio je umrijeti s njima a ne emigrirati sam. O tome je je Andzej Vajda snimio film Korczak i njegova djeca. Postoji itava znanost, tzv. korakologija, koja razrauje njegove zamisli, on je zagovarao sasvim drugaiji pedagoki pristup, a njegove ideje su i u suvremenosti aktualne. Zadovoljstvo mi je da je kod nas ovaj moj izbor objavljen u knjizi Janusz Korczak - dobri duh ovjeanstva postao obavezna literatura za budue pedagoge. Jer, Korczak je do te knjige bio sasvim nepoznat u naoj sredini.

Meutim, kontinuitet je prekinut, u naoj kulturi uope, ratom, a i mnoge od bitnih linosti su zaboravljene, to smatram da je jedan opi problem regiona; kad god doe do formiranja odreenog kontinuiteta u kulturi, drutvenim odnosima, desi se nasilni prekid i sve se mora graditi iznova.
Pjesnik moe biti i neko ko nije objavljivao poeziju, ali posjeduje odreeni poetski dar. Malo ljudi poznaje i razumije poeziju, ili je pak poznaje onoliko koliko ju je uio u koli. Ljudi koji imaju osjeaj za poeziju lake prevode, no to nije nuan preduslov. Za prevoenje je izuzetno vano poznavati svoj jezik, da bi ste mogli prevoditi sa/na drugi/e jezike. Sic!: Da li se slaete s konstatacijom Marka Veovia da je prevod ve odreena interpretacija pjesme i kako se to reflektira na savremenu poeziju, s obzirom da je drugaije prevoditi sonete i savremenu poeziju? Sloit ete se da su odreene poetske slike neprevodive, i u tom smislu, da li se oslanjate na originalnu pjesmu ili na postojei kontekst? Trumi: Prijevod je pjesma koja ivi u nekom drugom jeziku, i u tom smislu, zaista jeste svojevrsna interpretacija. Ja potujem original-

39

nu pjesmu koliko mogu, a ukoliko je nemogue ispotovati svaku sliku u njenom inicijalnom, neprevodivom obliku, tada je prebacujem u odreeni kontekst. to se tie prevoda savremene poljske poezije, mislim da takvih praznina nema puno. Postoji stereotip o prevoenju kao mostovima, ali zasigurno jeste tako, jer je to dosta mukotrpan posao, i to se vie prevodi, osjea se vea odgovornost, naroito prema velikim imenima, kao to je, na primjer, u mome radu bio Milosz. No, to ne znai da i drugi, manje poznati pisci, ne zasluuju isti odnos, istu prevoditeljsku odgovornost. Sic!: to se tie vae zbirke razgovora, intervjua i zapisa ivi glas umjetnika u kojoj uestvuju mnogobrojni knjievnici, koliko mislite da je vanprozni angaman pisca u formi intervjua, dijaloga, kolumni bitan kao iskaz njegove poetike i koliko moe posluiti kao svojevrsni dokument buduim knjievnim kritiarima i historiarima? Trumi: Prvenstveno moe posluiti knjievnim historiarima, jer je bitno ono to su odreeni pisci i umjetnici rekli u datom trenutku. Tu se nisam ograniavala samo na pisce; veina tih razgovora objavljena je u sarajevskom Svijetu, Odjeku, Osloboenju; jedan dio razgovora napravljen je s odreenim povodom, bilo da se radilo o izdavanju nove knjige ili primanju knjievne nagrade. Neke linosti sam sama birala jer su mi bili zanimljivi, provokativni za razgovor, a u knjizi o kojoj je rije objavljeni su razgovori sa sedamdeset linosti, iako ih je bilo sveukupno bilo oko dvjesto. Od mnogih sam morala odustati, knjiga bi bila ogromna. A razlog tome bila je i, recimo, nedovoljna aktualnost odreenih ljudi u dananjem kontekstu. Danas vjerojatno mnogima nita ne bi znailo ime jednog, onda uvenog lijenika Isidora Pape, a koji je bio veoma znaajna osoba u to doba, bio je poznati kirurg, bio je meu prvima koji su operirali srane zaliske. Mnogo puta su mi ljudi govorili kako su im u istraivanju odreenog pisca ili umjetnika, puno pomogli razgovori s njima, objavljeni u ovoj knjizi. S nekim piscima imala sam vie puta intervjue, a meu njima su i Mea Selimovi, Ivo Andri itd. Ivan Lovrenovi mi je spomenuo da je upravo u tim razgoFoto: Kenan Efendi

vorima proitao jednu Andrievu reenicu koju nije spomenuta ni na jednom drugom mjestu. Trudila sam se, razgovarajui s tim ljudima, da se prvenstveno informiram o njihovom djelu i da ih razumijem, te da ne zadirem u intimu na senzacionalistiki, neprofesionalan nain koji je danas aktualan, to je svakako bio nezamisliv pristup u onom naem vremenu. Jasno, neto je bilo dobro, neto nije, da li smo spremni uiti - to je pitanje. Osim linosti sa ovih prostora, u jednoj drugoj knjizi (enja i daljine), objavljeni su i razgovori i s mnogim poznatim poljskim piscima i umjetnicima... Meutim, kontinuitet je prekinut, u naoj kulturi uope, ratom, a i mnoge od bitnih linosti su zaboravljene, to smatram da je jedan opi problem regiona; kad god doe do formiranja odreenog kontinuiteta u kulturi, drutvenim odnosima, desi se nasilni prekid i sve se mora graditi iznova. To sam naroito primijetila dok sam radila sa studentima, predavala sam radiofoniju, na sarajevskoj Akademiji scenskih umjetnosti; recimo, niko od studenata nije uo za ora Lebovia, jednog od najplodnijih dramskih pisaca tog doba i biveg logoraa iz Auschwitza, njegove drame bile su esto izvoene u Sarajevu. Tako je to. Rat je doveo do kulturnog trzaja, koji je sruio sav mukotrpan rad na polju kulture, umjetnosti, drutvenih odnosa. Da Bog da pa ivjeli u zanimljivom vremenu, nama ba nikad nije dosadno...

40

(sic!)

!TeMAT
(sic!)

sistemom slobodnog trita vri najvei izrabljivaki poduhvat ikada vien, i divljanja vjerskog i nacionalnog fundamentalizma, koji ljudska bia svodi na brojke mobilizirajui ih kao sredstvo nekog transcedentnog cilja i koji se u konanici najee realizira u vidu najsvirepijih pokolja, pitanje pobuniti se ili ne, pitanje je od ijeg odgovora ovisi nae pravo da uope oekujemo budunost.

Haris Imamovi / iek - za i protiv: U kontekstu surove vladavine globalnog kapitalizma, koji

Mirnes Sokolovi / Kapitalizam i zarobljeno znanje: Averzija prema istini u teorijskoj misli koja je demonstrirana u posljednjem desetljeu i pol na postjugoslovenskom prostoru itekako je simptomatina ako se promatra iz politiko-ekonomskog rakursa. Nesumnjivo je da takvo odbijanje kategorije istine proizilazi iz sveprisustva multikultikulturalistikih i interkulturalistikih naracija u kulturalnim teorijama koji predstavljaju dominantu unutar svjetonazora.

Kapitalizam, teror, multikulturalizam

Edin Salinovi / Give Me Convinience or Give Me Death: Polazei od premise o principijelnoj jednakosti svih ljudi kao govornih bia - onoga to tienne Balibar naziva galibert - nuno je usmjerenje ka pravom politikom inu koji e izazvati kratki spoj izmeu opeg i pojedinanog, dovodei do disfunkcionalnosti prirodni (multuikulturalistiki/liberal-kapitalistiki) drutveni poredak. Odatle se ponovo vraamo na pitanje istine ili bi sada preciznije bilo napisati pitanje Dogaaja istine. Dinko Kreho / Politika u raljama kulture: Imperativu kulture u podjednakoj se mjeri povinuju et-

nonacionalne elite i graanski kritiari nacionalizma. I jedni i drugi predoavat e nam etnike identitete kao samonikle kulturne blokove.

svezano s traumom, rtvom, zloinom i delatom, i u kojem je etniko metaoznaitelj koji ne doputa minimum jedinstvenog drutvenog imaginarija i zasnivanje bilo kakvih praksi budunosti, iznalaenje novih kolektivnih identiteta zasnovanih na kulturama, odnosno etnijama, moe uroditi ne samo odgaanjem rjeavanja problema nego i njegovim produbljivanjem tako to mu se navodnim suprotstavljanjem dodatno potvruje politiko-drutveni legitimitet.

Kenan Efendi / Multietninost/multikulturalizam: U drutvu u kojem je etniko direktno

41

Haris Imamovi

Foto: Denis Ruvi

U kontekstu surove vladavine globalnog kapitalizma, koji sistemom slobodnog trita vri najvei izrabljivaki poduhvat ikada vien, i divljanja vjerskog i nacionalnog fundamentalizma, koji ljudska bia svodi na brojke mobilizirajui ih kao sredstvo nekog transcedentnog cilja i koji se u konanici najee realizira u vidu najsvirepijih pokolja, pitanje pobuniti se ili ne, pitanje je od ijeg odgovora ovisi nae pravo da uope oekujemo budunost.

iek - za i protiv Pobuna protiv multikulturalizma i terora

1. Pozitivan junak
Danas, u praskozorju novog stoljea, nakon Fukuyaminih sretnih 90-ih u kojima je etabliran novi Poredak Bitka - globalni kapitalizam, posmatrati kako u intelektualnom govoru i dalje preovladavaju pojmovi karakteristini za filozofski skepticizam i etiki relativizam, ostavlja utisak kako je postmoderna suspenzija racionalistikog koncepta argumentacije dovela do stanja intelektualne paralize i nemogunosti (pravog) odgovora na izazove koji nova epoha postavlja. U dananjoj konstelaciji idejnih odnosa postmodernizam je postao ono to ukida sve to mu se nae na putu i ostavlja sve potpuno istim kakvo je bilo (Wittgenstein). U konanici izgleda da je i sam postmodernizam proao put eptajnovski shvaenog zakona postmoderne dijalektike,1 od superkritike preao u pseudokritiku, ali je uspio utemeljiti jedan novi Denkverbot: protu-sistematski aksiom danas je postao sistematski i doveo nas je do takvog stanja koje nije drugo nego sacrificium intellectus. Proces kapitalizacije u postsocijalistikim zemljama i irenje sistema slobodnog trita u globalnim
1

okvirima doveli su do enormnog rasta materijalnih nejednakosti (dio postmodernog projekta aktiviranja razlika?). U kontekstu utemeljenja kapitalistikih privrednih odnosa u globalnim okvirima i jaanja nacionalizama i inih radikalnih izama, posebno u tranzicijskim zemljama, razvija se novi koncept kulturne politike - multikulturalizam. Takav kulturni obrazac direktna je posljedica injenice da se, s jedne strane, formira globalni politiko-ekonomski poredak koji treba da inkorporira drutva sa razliitim kulturama i, s druge strane, da je u znanju osporen koncept opih kriterija vrednovanja: istina je kulturno relativna. Multikulturalisti polaze od aksioma prema kojem je svaka kultura jednako vrijedna i trae jednako potovanje za sve kulturne grupe. Multikulturalizam je, ve sada se moe kazati, ostvario ogroman uspjeh: u protekla tri desetljea: postao je dominantna kulturna politika veine zapadnoevropskih zemalja,2 te se, shodno irenju liberal-kapitalizma, namee kao dominantni kulturni obrazac i u globalnim okvirima. Da bi se zaustavio nalet multikulturalistikih relativistikih slapova gluposti koji se rue u ponore zloe (dosljedno provoenje multikulturalnog principa vodi ka legitimaciji neonacistikog verbalno-idejnog vidokruga), a koji opravdanje nalaze u neutemeljenom3 postmodernistikom osporavanju racionalnosti, neophodno je vratiti

Postmoderna dijalektika (ako je uopte moguan takav izraz) pretpostavlja uzajamno okretanje teze i antiteze, to je bremenito ironijom nalaenja drugog u sebi. (Mihail Eptejn: Postmodernizam, Zepter, Beograd, 1998., str. 26.) The reason why liberalism does not have a problem with multiculturalism is that liberalism is itself, fundamentally, a theory of multiculturalism. This is because liberalism is essentially a theory about pluralism; and multiculturalism, is, in the end, a species of pluralism. (Chandran Kukathas: Liberalism and multiculturalism, u: Contemporary political theory (ed. Collin Farelly), Sage publications, London - Thousand Oaks - New York, 2004, str. 289.) Njena (kritike racionalnosti - H.I.) dilema se sastoji u tome da - odbacivanjem miljenja koje mora biti obrazloeno (utemeljeno) - ta kritika u svom performativnom samoprotivreju biva liena svih razloga ili, pak, ako se poziva na univerzalizirajue razloge, mora ponovo da se vrati na um i poziva na njega. (Manfred Frank: Conditio moderna, Svetovi, Novi Sad, 1995., str.35.)

42

(sic!)

!TeMAT

se vladavini stava razloga. Dakle, neophodno je osloboditi se opasnog relativizma koji zastupa postmodernistika multikulturalna teorija i vratiti se naelima argumentacije, te kroz heideggerovski Auseinandersetzung (konfrontaciju interpretacija) uspostaviti odreenu hijerarhiju vrijednosti. To to kut gledanja odreuje logiku razumijevanja ne znai da je pogled iz svih kutova jedankog kvaliteta: iz nekih kutova se odlino vidi, iz drugih se samo naziru konture posmatranog. Najbolji kut za posmatranje trenutane konstelacije politikoekonomskih i kulturalnih odnosa imaju mislioci poput Alaina Badioua, Etiennea Balibara, Jacquesa Rancierea i, najpoznatijeg meu njima, Slavoja ieka. iek je moda i najuvjerljivije prokazao zablude multikulturalne politike. On uporno objanjava kako pluralnost nikako ne moe biti vrijednost sama po sebi, to postmodernistika multikulturalna teorija ne shvata i pridaje vie vanosti formalnoj injenici pluralnosti kultura nego njihovom sadraju. Tolerancija kao najvii mogui princip u teoriji izgleda doista plemenito, ali ukoliko taj koncept pokuamo dosljedno primjenjivati, to znai apsolutnu toleranciju prema vrijednostima i ponaanju kulturnog Drugog, ponovo emo se nai u zapeku formalizma, koji lako moe prei u opravdanje zloinakog nasilja: legitimno je uvati vlastiti identitet, ali je silovanje nelegitiman nain da se to uini. Tolerancija po svaku cijenu potpuno je pogrean nain da se s potovanjem ophodimo prema Drugom, i osim budalatine moe dovesti i do potpomaganja u injenju razliitih zvjerstava. Respect for others beliefs as the highest value can mean only one of two things: either we treat the other in a patronising way and avoid hurting him in order not to ruin his illusions, or we adopt the relativist stance of multiple regimes of truth, disqualifyingas violent imposition any clear insistence of truth.4 Pravi nain da se potuje Drugi jeste da se kritiki ophodimo sa njegovim vjerovanjima i vrijednostima i sasvim sigurno je da e to kooperativno traganje za istinom putem nenasilne prisile boljeg argumenta doprinijeti zasnivanju sistema vrijednosti koji e biti od jednake koristi i nama i Drugome. For example, the sign of progress in our societies is that one does not need to argue against rape: it is dogmatically clear to everyone
4 5 6

that rape is wrong, and we feel that even arguing against it is too much. If someone were to advocate the legitimacy of rape, it would be a sad sign if one had to argue against him - he should simply appear ridiculous. And the same should hold for torture.5 Protest protiv obiaja da se silovane ene tretiraju kao izazivatelji zloina nije izraz nikakvog saidovski shvaenog orijentalizma, ve camusovski shvaen in solidarnosti koji raa pobunu protiv tlailakog i ubilakog poretka. Sama pobuna, prema Camusovom tumaenju, nije mogua bez osjeaja da smo u pravu i bez vrijednosti koju suprotstavljamo postojeem stanju.6 Utemeljene tvrdnje o svijetu i utemeljeni prijedlozi normi preduvjet su utemeljene pobune. Iz navedenog zakljuujemo kako samo fundirajua i utopijska misao mogu proizvesti pobunu, dok nihilizam i vrijednosni relativizam, tj. postmodernizam, tj. multikulturalizam, onemoguavaju pobunu zato to niti pruaju razloge (antiracionalizam), niti zacrtavaju ciljeve (antiutopizam).
U kontekstu surove vladavine globalnog kapitalizma koji sistemom slobodnog trita vri najvei izrabljivaki poduhvat ikada vien (to se posebno odnosi na unitavanje ekonomija zemalja Centralne Afrike koje EU i SAD provode uz pomo slobodnog trita), i divljanja vjerskog i nacionalnog fundamentalizma, koji ljudska bia svodi na brojke mobilizirajui ih kao sredstvo nekog transcedentnog cilja,7 koji se u konanici najee realizira u vidu najsvirepijih pokolja, pitanje pobuniti se ili ne, pitanje je od ijeg odgovora ovisi nae pravo da uope oekujemo budunost. U naem tu neophodno je vratiti se egalitarnom aksiomu i obnoviti univerzalistiku emancipatornu politiku, koja je jedini adekvatan odgovor na izazove koje nam postavlja naa epoha. Politika koja bi izvirala iz sistema vrijednosti zasnovanog na naelu egaliberte, bila bi konano uoblienje prijeko potrebne emancipatorne energije. Zalaganje za egalitarna naela nipoto ne znai priklanjanje uz liberalizam koji, iako se zalae za politike slobode i jednakost pred zakonom, ostaje indiferentan prema materijalnim nejednakostima u sistemu kapitalistikih proizvodnih odnosa i uspjeno se inkorporira u kapitalistiko ideoloko tijelo. Liberalima njihova neograniena samodopadnost onemoguava da, konano, osim subjektivnog nasilja (nasilje

Slavoj iek: Violence, Picador, New York, 2008., str. 139. iek: In defense of lost causes, Verso, London - New York, 2008, str. 50. On (pobunjenik - H.I.) suprotstavlja ono to je poeljno onome to nije. Svaka vrijednost ne povlai za sobom pobunu, ali svaki poriv pobune preutno priziva neku vrijednost. (Albert Camus: Pobunjeni ovjek, Zora, Zagreb, 1976, str. 18.) Brian Barry: Kultura i jednakost. Egalitarna kritika multikulturalizma, Naklada Jesenski i Turk, Zagreb, str. 80.

(sic!)

43

provedeno od strane drutvenih agenata, zlih pojedinaca, disciplinovanih dravnih aparata ili fanatine rulje), vidi i nasilje inherentno normalnom stanju stvari - sistematsko nasilje (suptilne forme prinude koje odravaju odnose dominacije i eksploatacije, ukljuujui i prijetnje nasiljem).8 Ukoliko se sloimo kako je autentina egalitarna politika ona koja, prije svega ostalog, trai prava za potlaene i gladne, njen pravi izraz nai emo u filtriranom naslijeu onoga to bi se moglo opisati kao lijevo krilo prosvjetiteljstva. Ono to nam u trenutanim okolnostima treba jeste utemeljenje vrijednosti zasnovanih na egalitarnom aksiomu, koji e proizvesti duh pobune protiv postojeih nasilja i smrti, i politiki pokret koji e obnoviti emancipatorno obeanje i konano uspostaviti eljenu alternativu trenutnom poretku stvari.

krivnje, temelji su politike ina koja e dovesti do ostvarenja revolucionarnog boanskog nasilja, tog eljno oekivanog Dogaaja Istine, koji e konano naruiti trenutani Poredak Bitka (poredak policije) i, napokon, uspostaviti dikaturu proleterijata. iek je iskljuiv kada je u pitanju lenjinistika radikalna pozicija i beskompromisnost; on shvata revoluciju kao jedini mogui nain postizanja politikih ciljeva - jedini pravi politiki in. iek objanjava kako je ba poput Sv. Pavla i Lacana, koji su originalna uenja ponovo upisali u razliite kontekste (Sv. Pavle je Kristovo raspee reinterpretirao kao njegov trijumf; Lacan je Freuda protumaio kroz Saussurea), Lenjin je Marxa nasilno izmjestio; iupao mu teoriju iz njenog originalnog konteksta, presadio je u drugi povijesni trenutak i tako je zapravo univerzalizirao (sic!).12 iekova teza prema kojoj je Lenjin univerzalizirao marksistiku teoriju i tako ju uinio moguom i u dananjim okolnostima, u najmanju ruku je problematina. U Protestu socijaldemokrata Rusije Lenjin pie protiv takve tvrdnje: ...nama itav niz istorijskih uslova smeta da budemo marksisti Zapada i zahtjeva od nas drugaiji marksizam, umjestan i potreban u ruskim uslovima.13 U Naem programu iznosi slinu tezu: Nikakva ekonomska borba ne moe donijeti radnicima trajno poboljanje, ne moe se ak voditi u irokim razmjerima ako radnici ne budu imali pravo da slobodno organiziraju skuptine, saveze, da imaju svoje listove, da alju svoje predstavnike u narodne skuptine, kao to to ine radnici Njemake i svih drugih evropskih zemalja (osim Turske i Rusije).[...] U Rusiji su ne samo radnici nego i svi graani lieni politikih prava. Rusija je apsolutna, neograniena monarhija. Car izdaje zakone sam, postavlja inovnike i vri nad njima nadzor.14 Vidimo kako sam Lenjin naglaava vanost konteksta u kojem fundira svoju revolucionarnu politiku, tj. konteksta nasilnog ruskog carizma gdje npr. brouru

2. ta da se ne radi (zasnivanje spora)

Osnovno pitanje dananje, jo uvijek poprilino isfragmentirane i razdijeljene, ljeviarske misli jest pitanje iznalaenja prave forme za politiku mobilizaciju, i, konano zasnivanje emancipatornog politikog pokreta. I iek vidi tu neizdiferenciranost kao jedan od temeljnih problema ljevice: I will put it in old Stallinist terms here, we have all the deviations, revisions, but we do not know what the main party line is.9 Za njega je rjeenje u ponavljanju10 lenjinistikog koncepta politike istine i prihvaanja ina. Pravi politiki je jedino onaj in koji mijenja odnose u kojima nastaje: lenjistiko-robespierreovski in preuzimanja odgovornosti za posljedice svog djelovanja, koji, nasuprot marginalistikom zazoru od zauzimanja vlasti, prihvaa in i ne preza od primjene okrutnih mjera za ostvarenje politikih ciljeva. Tako iek predlae, umjesto histerinih provokacija upuenih Gospodaru trenutanog poretka Bitka, sljedee: koliko god to nelagodno zvualo, uasno iskustvo staljinistikog politikog terora ne treba nas navesti da napustimo samo naelo terora - treba se dati u jo odluniju potragu za dobrim terorom.11 Aktualizacija principa revolucionarnog terora i brechtovske logike objektivne
8 9

O subjektivnom i objektivnom (sistematskom) nasilju isp. SOS violence, u: Slavoj iek: Violence, Picador, New York, 2008. Nav. Prema: R. Krishnamukar: World according to iek, na: http://www.flonnet.com/fl2703/stories/20100 212270310400. htm To repeat Lenin is to repeat not what Lenin DID, but what he FAILED TO DO, his MISSED oportunities. (Slavoj iek: Lenins Choice, pogovor knjizi Revolution at the Gates: A Selection of Writings from February to October 1917, V. I. Lenin (ed. Slavoj iek), Verso, London, 2002.) Slavoj iek: kakljivi subjekt: odsutni centar poltike ontologije, ahinpai, Sarajevo, 2006, str. 340. iek: Povratak politici istine. Povratak Lenjina, str. 126. Vladimir I. Lenjin: ta da se radi?, Svjetlost, Sarajevo, str. 186 Isto., str. 191.

10

11 12 13 14

44

(sic!)

!TeMAT

Da bi se zaustavio nalet multikulturalistikih realtivistikih slapova gluposti koji se rue u ponore zloe (dosljedno provoenje multikulturalnog principa vodi ka legitimaciji neonacistikog verbalno-idejnog vidokruga), a koji opravdanje nalaze u neutemeljenom postmodernistikom osporavanju racionalnosti, neophodno je vratiti se vladavini stava razloga. Dakle, neophodno je osloboditi se opasnog relativizma koji zastupa postmodernistika multikulturalna teorija i vratiti se naelima argumentacije, te kroz heideggerovski Auseinandersetzung (konfrontaciju interpretacija) uspostaviti odreenu hijerarhiju vrijednosti.

ta da se radi? mora tampati u Njemakoj zbog cenzure i progona nad komunistima u Rusiji. Prvo logino pitanje bilo bi: kako je Lenjin univerzalizirao Marxovu teoriju ako ju je (svjesno), kako i sam kae, prilagodio svojim okolnostima? Drugo logino pitanje je: kako da se onda danas vodimo Lenjinovim naelima: nije valjda da je ruski carizam toliko slian globalnom kapitalizmu, pa da nam i danas Lenjin moe kazati ta da se radi?
Zamislimo na trenutak da je iek u pravu kad kae, kako je danas jedini pravi in revolucionarna teororistika akcija, i kako je jedino pravo rjeenje obnova diktature proleterijata. Logino pitanje koje se postavlja jeste: koja je to snaga koja e provesti revolucionarni poduhvat? Ko je iekov Mesija? Proleterijat? Postoje li trenutno ikakve naznake volje za revolucijom meu radnikom klasom? Postoji li uope proleterijat (kao organizovana radnika klasa) danas? Ne istie li i sam iek kako je u trenutnoj dominaciji partikularnih kulturnih obrazaca - posebno desniarskih ideologija - radnika klasa rasparana. Osim fragmentacije u radnikoj klasi vlada i meusobna mrnja izmeu razliitih radnikih grupa, npr. mrnja domaih radnika i radnika-imigranata u Francuskoj. U situaciji nepostojanja proleterijata kao nositelja revolucionarne politike, istina je da iek jedino to moe uraditi jest nadahnuti studentske pobune koje e se realizirati kao nadomjestak za stvarno eljeni Dogaaj Istine.
15 16

Jedini nain da se, nasuprot tim marginalnim pokuajima, uspostavi iri politiki pokret, jest uveanje svijesti o neophodnosti pobune kod svih onih koji su na neki nain izrabljeni i potlaeni u trenutanom poretku. Tako, dakle, konkretna drutvena promjena je nezamisliva bez duhovne promjene u irim razmjerima: prosvjetiteljstvo omoguava Revoluciju, SaintJust realizira Rousseauove (opeprihvaene) ideje u povijesti. I iek zna da samo takav univerzalni pokret svih onih ugroenih, moe dovesti do situacije u kojoj e promjena biti izvodiva. Ona moe biti samo rezultat nekog novog prosvjetiteljstva, a ni u kojem sluaju ostraeno napisanih pamfleta po ultraljeviarskim asopisima koji svojim radikalizmom samo pospjeuju nepovjerljivost i negativno mnijenje o vjenoj Ideji. iek ulazi u proturjeje kad, s jedne strane, odbacuje povratak etici u dananjoj politikoj filozofiji koji besramno eksploatira strahote Gulaga ili holokausta kao ultimativne uase kojima nas se ucjenjuje da odustanemo od svih ozbiljnih radikalnih angamana15 a, s druge strane, kao jedini garant da se te strahote nee ponoviti istie kako lenjinist koristi teror samo onoliko koliko mu je potrebno da odri vlast, to samo moe znaiti kako je lenjinistiki moral jedini garant da se teror nee oteti kontroli. Pred opasnou da bi se moda mogao pojaviti neki novi sekretar Dugavili, koji e u skladu sa svojim ciljevima interpretirati iekovu tezu o nunom zlu koji pravi politiki in sa sobom donosi, iek ne nudi nikakav siguran lijek16 (u ovom kontekstu posebno je jeziv beckettovski moto koji iek u posljednje vrijeme esto preuzima: Try again. Fail again. Fail better.). Naravno da e Gulag uvijek biti pravi argument protiv dobrog terora. Treba li da se pravimo kao da se nita nije desilo? Izgleda kako dobri teroristi imaju ogranienu mo uobrazilje te ne mogu sebi dovoljno predoiti smrt drugog, ali to im ne daje nikakvo pravo da svako odbacivanje koncepta revolucionarnog terora u dananjem kontekstu nazivaju lanoliberalnim humanizmom ili ljeviarskom neodgovornou. Ostajui vjerni camusovskom duhu kazat emo kako je nedopustivo da se pobuna protiv poretka bitka, koja je u naelu uvi-

iek: Prema politici istine. Povratak Lenjina, str. 124. Ako nam se moral revolucionara-lenjiniste nudi kao jedini garant kako nee doi do ponavljanja staljinistikog nasilja, nikako se ne moemo osloboditi opravdane sumnjiavosti prema obnavljanju revolucionarnog terora: Mrnja je, naime, po svojoj prirodi fluidna i teko ju je zadrati samo u jednom koritu - ona uvek pokazuje tendenciju da nabuja i da se izlije daleko van granica koje bismo eleli da joj postavimo. [...] Bilo bi odista krajnje naivno verovati da bi pod ovakvim socijalno-politikim okolnostima bilo koja, pa i inelektualna elita, mogla ouvati svoj humani i moralni integritet odolevajui korozivnom delovanju apsolutnih ovlaenja. (Nikola Miloevi: Socijalna psihologija staljinizma, u: eslav Milo: Zarobljeni um, BIGZ, Beograd, 1987., str. 279. i 282.) U ovom kontekstu neophodno je sjetiti se iekijanskog traenja vie mrnje (manje ljubavi) prema politikim protivnicima.

(sic!)

45

jek pobuna protiv nasilja, straha i smrti, i uvijek u ime nekog novog drutva koje nee policijom ili ekonomijom nametati utnju i strah, pretvori u novi poredak koji tako lako doputa umorstvo zbog svoje naelne ravnodunosti prema ivotu. Za pravilno razmiljanje o moguim praksama kojim bi se emancipatorna politika danas mogla voditi, od izuzetnog znaaja je jedan govor Karla Marxa u Amsterdamu 1872. godine, u kojem on kae: Ali mi nismo tvrdili da su za postignue toga cilja putovi posvuda isti. Mi znamo da treba uzeti u obzir institucije, obiaje i tradicije razliitih zemalja, i mi ne nijeemo da postoje zemlje kao Amerika, Engleska i kada bih poznavao bolje vae institucije, dodao bih moda Holandija, u kojima radnici mogu postii svoj cilj miroljubivim putem. Ako je to istina, mi moramo takoer priznati, da je, u veini zemalja kontinenta, sila ona koja mora da bude poluga naih revolucija; sila je ono, na ta e se jednog dana morati apelirati da bi se uspostavila vladavina rada.17 Postavka prema kojoj se jedan izraz pobune (nasilje ili mirni put) nudi kao jedino-mogui-uvijek-ispravan formalistikog je karaktera i teko ju je odrati kad se premjestimo u sfere konkretnog: moramo se sloiti kako je u faistikom sistemu oruani otpor jedini mogui, isto kao to u drugom (naem) kontekstu insistiranje samo na oruanoj revoluciji moe biti potpuno pogrean put. Sredstvo kojim e se izvriti drutvena promjena ovisi od okolnosti (od zemlje do zemlje) u kojima se javlja elja za promjenom. U tom pogledu vana nam je obnova interpretacije boljevizma od strane Karla Kautskyja, voe Druge internacionale i njemake socijaldemokratije. Kautsky o Oktobru kae: Budui da imamo samo alternativu: demokracija ili graanski rat, zakljuujem iz toga da tamo, gdje socijalizam jo nije mogu na demokratskoj osnovi, gdje ga veina stanovnitva otklanja, njegovo vrijeme jo uope nije dolo, dok boljevizam misli da e socijalizam morati nametnuti veini od strane manjine, a to se moe dogoditi samo diktaturom i graanskim ratom.18 Kautskyjeva ideja, kako prevrat moe da poprimi najrazliitije oblike i da nije nuno pov17 19 20

ezan sa nasiljem, slijedi Marxovu logiku iz navedenog govora.19 Iako nam nije cilj pravdati neuspjeh njemake socijaldemokratije 20-ih godina prolog stoljea, opaska Predraga Vranickog: Dokle je Kautsky dospio sa svojim parlamentarnim listiima, najbolje je svjedoanstvo sama historija, u prvom redu u njegovoj Njemakoj20, moe biti popraena nita manje ironinim komentarom: dokle je revolucija u SSSR-u dospjela sa svojim revolucionarnim terorom najbolje svjedoe Solenjicin, alamov, tajner... Dok je rani kapitalizam esto koristio represivni aparat za odravanje poretka, kasni kapitalizam funkcionie prevashodno kao sistem ideoloke manipulacije: razliite idologije (od liberalizma do nacionalizma) odravaju status quo i reproduciraju poredak proizvodnih odnosa. U tom smislu znaajno nam je poimanje kulture kao znaenja koja cirkuliu u odreeno vrijeme i na odreenom mjestu upisana u prie, rituale, obiaje, predmete, i prakse. Kultura se moe okarakterisati kao neto to u najveoj mjeri oblikuje ono to mislimo pod pojmom stvarnosti. Kultura je, bourdieuovski kazano, habitus koji organizira svakodnevnu ljudsku djelatnost; ona je niz predrazumijevanja koji obavlja miljenje umjesto ljudi; ona je skup vrijednosti koji u najveoj mjeri kanalie tok ljudskog djelovanja. Kulturni obrazac kojem pojedinac pripada uvelike odreuje njegov cjelokupan ivot. Tako je npr. pripadati jednoj naciji toliko ivotno vano da su ljudi nerijetko spremni ubiti ili dati ivot za to pitanje. Nepisana pravila koja odreuju normalno stanje stvari jesu efekat kulturnih praksi. Taj svekoliki potencijal kulture da organizuje ljudsko ponaanje najbolje iskoritavaju agenti postojeeg poretka za legitimaciju ili pak opriroenje postojeeg poretka. Tako su dananje kulturne prakse veinom funkcionalizirane u svrhu reproduciranja postojeih odnosa, te se manifestiraju kao althusserovski shvaene ideologije. Ali valja se sloiti s Terryjem Eagletonom kada konstatira kako nijedna kultura ne moe u cjelosti biti negativna, jer upravo da bi postigla svoje negativne ciljeve, ona mora snaiti sposobnosti koje uvijek

Prema: Predrag Vranicki: Historija marksizma. Prva knjiga, Liber - Naprijed, Zagreb, 1978., str. 215. Karl Kautsky: Terorizam i komunizam, nav. prema: Predrag Vranicki: Historija marksizma, str. 343. Prihvatajui logiku Marxovog amsterdamskog govora, moramo kazati kako bi se protiv faistoidnih oblika kapitalizma, kapitalizma s azijskim vrijednostima (iek), mogla opravdati primjena sile kao jedini mogui nain otpora. No, takav oblik politikih odnosa jo uvijek je daleko od toga da bude preovladavajui i, treba se vratiti kautskyjevskoj logici i prihvatiti tvrdnju da gdje socijalizam jo nije mogu na demokratskoj osnovi, gdje ga veina stanovnitva otklanja, njegovo vrijeme jo uope nije dolo. U protivnom, ukoliko bismo slijedili iekijansku logiku prihvaanja ina, doli bismo u poziciju u kojoj bi revolucionarna vlast, zbog trenutane dominacije liberalne ideologije, nakon stupanja na vlast ne bi imala blagoslov veine. Takvo to bi nuno dovelo do graanskog rata ili do kulminacije terora: To praktino znai da bi se u jednoj revoluciji koja se izvodi protivno volji veine stanovnitva, mrnja radikalnih revolucionara mogla lako okrenuti ne samo protiv negdanjih ugnjetaa nego i protiv konzervativne, reakcionarne veine graana revolucionarne drave - proces koji bi se teko mogao drati pod nekom sigurnosnom kontrolom.(Miloevi, nav. djelo, str. 281.)

46

(sic!)

!TeMAT

podrazumijevaju pozitivne uporabe.[...] U tom su smislu sve kulture same sebi protivrjene.21 Kultura kao dinamiko polje uvijek otvara prostor za razvijanje snaga koje bi je mogle preobraziti: uvijek se otvara mjesto za otvaranje novih, u poetku uvijek marginalnih, kulturnih obrazaca koji mogu zauzeti mjesto dominantnog kulturnog obrasca. Tako je mogue da prosvjetiteljske ideje prevladaju nad religijom kao glavnom ideologijom apsolutistike monarhije. Kulturna transformacija nuna je pretpostavka uspjene drutvene promjene. iek odbacuje taktiku ekanja pravog trenutka za revoluciju, te insistira na klasinoj lenjinistikoj tezi kako je revolucija uvijek preuranjena. Ukoliko istinski elimo revoluciju mi imamo pravi trenutak: revolucija nije produkt vjerovatnosti dogaaja revolta ve produkt elje za revolucijom. Ako neko eka pravu situaciju - nee je doekati: vidimo prilike za revoluciju samo ako ju istinski elimo; oni koji ne vide pravi trenutak za revoluciju, bilo da su oni skeptici ili pak reformisti, jednostavno ju ne ele.22 Slijedei tu logiku mogli bismo kazati da je revolucija u Francuskoj bila

da se potom ue u prostor razmiljanja svojstven vie teolokom nego logikom razmiljanju. Zamislimo da se revolucija u Rusiji mogla dogoditi 1817. Ukoliko tu imaginarnu revoluciju promatramo u kulturno-povijesnom kontekstu u kojem bi se ona eventualno pojavila, te uporedimo njenu situaciju sa Oktobarskom revolucijom zakljuujemo sljedee: iako je revolucija 1917. bila preuranjena, revolucija koja bi se desila 1817. bila bi mnogo preuranjenija. Ako uspostavljamo razliit stepen preuranjenosti revolucije, onda moemo govoriti i o boljem ili loijem kulturnopovijesnom kontekstu za uspjenost revolucije ili drutvene promjene uope. U skladu s tim saznanjem neophodno je osloboditi se triarija zamaskiranih s na-prvi-pogled-fascinirajuim terminima lakanovske psihoanalize, prema kojima je jaka elja (za revolucijom) jedini preduvjet uspjenog poduhvata transformacije drutva,23 i vratiti se ranije navedenoj tezi, prema kojoj je promjena dominantnog kulturnog obrasca glavna pretpostavka uspjene drutvene promjene. Na kraju ovog spisa pokuat emo sa in abstracto registra prei u neto konkretnije sfere i, pratei put koji nam otvaraju prethodno iznesene teorijske postavke, ali i izbjegavajui iznalaenja rjeenja koja e spasiti svijet i slinih eshatologija i proroanstava, pokuati shvatiti koji je to pravi nain djelovanja u ovom naem tu. Prvi je sluaj Hasana Krehe, ekologa, ininjera mainstva i uposlenika zenikog Mittala, koji je, nakon to je upozorio na opasnost koja prijeti od ispunih gasova koji svakodnevno zagauju zeniko nebo, dobio otpust iz firme i ve je nekoliko mjeseci na ekanju. Drugi sluaj se odnosi na sve ee proteste socijalno najugroenijih skupina, nakon deavanja vezanih za preuzimanje kredita od MMF-a, od kojih najvee koristi ima radikalna desnica koja obeava svjetlu ekonomsku budunost obiljeenu svekolikom izgradnjom zemlje. Dakle, u kontekstu bujanja desniarskih ideologija koje iskoritavaju sve surovije uslove koje postavlja poredak globalnog Kapitala, u kontekstu izostanka bilo kakve znaajnije (ljeviarske) egalitarne politike, u kontekstu u kojem rijetke bune intelektualaca najee bivaju uguene ekonomskim ucjenjivanjem nadreenih (sluaj Kreho), u kontekstu u kojem simbolika klasa uiva u svom konformizmu i svraa pogled sa sistematskog nasilja pravei pseudo-debate, igrajui se postmodernistikim teorijskim

Utemeljene tvrdnje o svijetu i utemeljeni prijedlozi normi preduvjet su utemeljene pobune. Iz navedenog zakljuujemo kako samo fundirajua i utopijska misao mogu proizvesti pobunu, dok nihilizam i vrijednosni relativizam, tj. postmodernizam, tj. multikulturalizam, onemoguavaju pobunu zato to niti pruaju razloge (antiracionalizam), niti zacrtavaju ciljeve (antiutopizam).
mogua jednako i 1700. kao i 1789. Kazati kako je u Rusiji revolucija bila mogua 1817. jednako kao i 1917., samo ukoliko ju je nekoliko revolucionara eljelo, isto je to i tvrdnja da je Ulysses mogao biti napisan na Islandu 1817. samo ukoliko je to neki islandski pisac dovoljno elio. Od takvih iracionalnih nanosa ljevica pati oduvijek: ve je Marx usljed ogromne elje za promjenom napustio svoju strogu kritiko-analitiku metodu i, pod snanim utjecajem kranskog mesijanizma, postao prorokom Historijske Nunosti koja je kasnije (napustivi svoj izvorni cilj) mnoge kotala ivota. Treba odbaciti tu esto vienu i nikad ukroenu naviku da se zbog prorokovanja napuste osnovni postulati (zdravog) razuma, i
21 22 23

Predrag Vranicki: Historija marksizma. Prva knjiga, str. 342. Terry Eagleton: Ideja kulture, Naklada Jesenski i Turk, Zagreb, 2002, str. 33. iek: In defense of lost causes, str. 393.

(sic!)

47

igrakama i zagovarajui multikulturalistiki princip koegzistencije kao jedini mogui princip (suivot kao odraz bosanskog duha), javlja se neograniena potreba za obnovom duha pobune utemeljenog u vrijednostima zasnovanim na egalitarnom aksiomu. iekijanska manifestacija pobune (dobri teror) u ovakvim okolnostima ne moe odgovoriti izazovima koje kontekst namee. Dva su temeljna razloga za takvu tvrdnju: 1. pria o revoluciji u naem posttraumatskom kontekstu ne moe naii na ozbiljnijeg odjeka zato to u trenutanoj konstelaciji kulturno-politikih odnosa marksizam i ljevica se najee percipiraju kao impertinentni pojmovi, a pisanje alopojki zbog nedostatka odgovarajueg terora i vehementnih poziva na organizovanje revolucionarne akcije samo doprinosi jo veem omrznuu ljeviarske misli kod liberala i desniara, a za ljeviara ne-terorista predstavlja jo-jedan-u-nizu razmaenih tekstova-matarija iji je krajnji efekat poen za trenutni poredak: alternativa koju oni nude ini se tako besmislenom i odve neostvarivom da samo doprinosi opoj predstavi kako se nita ne moe promjeniti; 2. ak i kada bi bilo mogue preuzimanje vlasti nasilnim putem, preuzimanje bi vlasti u kontekstu dominacije liberalizma i nacionalizma u kulturi, znailo otvaranje puta novom rasplamsavanju krvoprolia - prisjetimo se ta smo rekli o revolucionarnoj vlasti koja je bez blagoslova veine. U svakom sluaju treba navesti na razmiljanje one koji tako olako govore o revoluciji. U tom pogledu zanimljiv nam je tekst Vladimira Markovia simptomatinog naslova: Beleka o situaciji nedostatka odgovarajueg terora. U svom tekstu Markovi pie kako vlada dovoljno nedvosmislena potreba da se pone sa ozbiljnijim organizovanjem snaga koje e znati da prepoznaju ta je pravi neprijatelj, ta su pravi kriminalci, i ta je prava vrsta terora, koja danas nedostaje, a koju je neophodno upotrebiti sa sveu da bi nas ona vodila putem emancipacije, putem koji nije sasvim nepoznat naem istorijskom nasleu.24 Na navedenom primjeru jasno se vidi kako je zazivanje revolucije i teroristikih metoda dovelo samo do efekata oprenih autorovim namjerama: sedam godina nakon Markovievog teksta nema nikakvih naznaka ikakvog ozbiljnog organizovanja snaga, a tekst moe biti koristan (i jeste koristan) samo za reprodukciju trenutno preovladavajueg mnijenja da se nita ne moe promijeniti. Revolucionarna politika koja preten-

iek ulazi u proturjeje kad, s jedne strane, odbacuje povratak etici u dananjoj politikoj filozofiji koji besramno eksploatira strahote Gulaga ili holokausta kao ultimativne uase kojima nas se ucjenjuje da odustanemo od svih ozbiljnih radikalnih angamana a, s druge strane, kao jedini garant da se te strahote nee ponoviti istie kako lenjinist koristi terora samo onoliko koliko mu je potrebno da odri vlast, to samo moe znaiti kako je lenjinistiki moral jedini garant da se teror nee oteti kontroli.
duje na zauzimanje vlasti silom, u savremenom drutvu jeste romantina ideja koju je napredak u naoruanju uinio iluzornom (Camus), nerazumljivo je zato, naprimjer, Markovi to NiKako ne ViDi. Svjesni okolnosti u/o kojima razmiljamo, a u potrazi za nekim nainom djelovanja, postavljamo sljedee pitanje: ta moe da se uradi, ovdje i sada? Neophodno je da osvijestimo na poloaj i kaemo, kako ne moemo priati ni o kakvom emancipatornom politikom pokretu, koji toliko eljno oekujemo, sve dok se u kulturi ne pojavi novi kulturni obrazac zasnovan na vrijednostima egaliberte-a. Pobuna irih razmjera koja e tlaiteljskom poretku bitka suprotstaviti princip univezalnih ljudskih prava i egalitarni aksiom traei prije svega niveliranje ogromnih materijalnih razlika meu ljudima, mogua je samo ako se u kolektivnoj svijesti obnove univerzalni identiteti, prije svega, ovjeka i radnika. Autentina pobuna, koja jedino moe omoguiti prostor za drutvenu promjenu, jest pobuna kao injenica pouenog ovjeka koji posjeduje svijest o svojim pravima (Camus). U naem kontekstu ona se moe izroditi samo kao efekat uspostavljanja snane i u temeljnim naelima beskompromisne egalitarne kontrakulture. U drutvu u kojem oni gore nisu spremni tako olako prei preko rabote preispitivanja vrijednosti kojim oni opravdavaju svoju mo, istrajavanje na izgradnji vrijednosnog sistema utemeljenog na egalitarnom aksiomu, koji e dati osnove za izgradnju kontrakulture i (moda) anticipirati konanu kulturnu preobrazbu, jeste, nasuprot zagovaranju prihvaanja ina, konano prihvaanje etike odgovornosti i nadasve konkretan intelektualni in.

24

Vidi tekst Rada Rihe: elja revolucije, Prelom, br. 6-7

48

(sic!)

!TeMAT

Mirnes Sokolovi

Kapitalizam i zarobljeno znanje Partikularnost, pluralnost, multikulturalizam

bi se neke stvari u ukupnom svjetonazoru nepovratno promijenile a novi totalitarizmi preduprijedili za vjeki vjekov. Kako pie Badiou, objava kraja velikih pripovijesti jednako je neskromna kao i sama velika pripovijest, te, nakon njihovog vojnog poraza, priutava zadovoljstvo fanatikom protuintelektualizmu nacista jer sama misao, politika ili filozofijska, nije kadra prosuditi o onome to ju je namjerilo unititi.25 Kao pravu protutezu, Badiou predlae korak koji povezuje tri kljuna filozofska pojma: bitak, istinu i subjekt. Istinu je potrebno distingvirati od znanja, jer ona je uvijek neto novo, budui da subjekt pravi rupu u znanju, odstranjujui se iz totaliteta etabliranog ili kanoniziranog znanja. Istina se, kako elaborira Badiou, konstituie unutar etiri generike procedure koje ju proizvode: matema, poema, politike invencije i ljubavi, te shodno tome postoji: znanstvena, umjetnika, politika ili ljubavna istina. Daleko od institucionalno utemeljenog znanja, veliku filozofijsku misao uvjetuju krize, proboji i paradoksi matematike, potresi u pjesnikom jeziku, pobune i izazovi politike invencije, treperenja odnosa izmeu dvaju spolova.26 Bitak je neumitno mnotven, nastavlja Badiou, ali to nije razlog da se odustane od kategorije istine, kao to to provodi velika moderna sofistika. Nadasve, istina se javlja kao konstituisani proizvod tog mnotva, kao izdvajanje Jednog iz mnotva, kao proizvod etiri nabrojane generike procedure. Osim toga, istina je uvijek postdogaajna: da bi se zbila, mora se neto dogoditi (umjetnika invencija, politiki prevrat...), uvijek se otkriva u anticipaciji kompletne istine u modusima konstituiuih generikih procedura, u komadanju i slaganju znanja prema nekim selektivnim strategijama, u efektima dogaaja i generinosti, s tim da uvijek postoji stvar koja ne odgovara imenovanju istine, konstrukciji istine, taki gledita iz koje se ona konstituie. Tom generinou i nedovrenou, istina konano umie svom destruktivnom karakteru, zavrenoj deklarativnosti, totalnom potencijalu, iskazanom u politikom problemu totalitarizma.27

Averzija prema istini u teorijskoj misli koja je demonstrirana u posljednjem desetljeu i pol na postjugoslovenskom prostoru itekako je simptomatina ako se promatra iz politiko-ekonomskog rakursa. Nesumnjivo je da takvo odbijanje kategorije istine proizilazi iz sveprisustva multikultikulturalistikih i interkulturalistikih naracija u kulturalnim teorijama koji predstavljaju dominantu unutar svjetonazora. Te naracije apriorno uvaavaju razlike i pluralnost, konceptom tolerancije podrivajui bilo kakav vrijednosni sistem i prava pojedinca.

1. Antiintelektualizam i istina
Suoivi se s povijesnim i politikim zloinima dvadesetog vijeka, cjelokupan svjetonazor ostao je zarobljen pred nemislivim, koje je tako sveano uvedeno na velika vrata u samu misao - izuzimajui je pred zadatkom hermeneutikog ili gnoseolokog promiljanja nad rezultatima neviene kolektivne i povijesne duhovne izdaje, nad Auschwitzom i Kolimom poglavito. Ono to je uslijedilo, bilo je veliajna igra znaenjima i stavovima, kao blagorodni i relaksirajui kontrapunkt stravinoj preciznosti i krutosti tvornica smrti i ekonomije terora, jer sve se zavrilo u postmodernistikom relativizmu, sve je zakljueno u dekonstrukciji subjekta, u ukidanju velikih pripovijesti, kao spasonosnom umicanju kanceregenoj proizvodnji znaenja, kao konanom bijegu pred kategorijom istine, kako
25 26 27

2. Promicanje pluralnosti
Averzija prema istini u teorijskoj misli koja je demonstrirana u posljednjem desetljeu i pol na postjugoslovenskom prostoru itekako je

Vladimir Markovi: Beleka o situaciji nedostatka odgovarajueg terora, Prelom br. 5, god. 3, proljee/leto 2003., str. 60 Alain Badiou. Manifest za filozofiju. Naklada Jesenski i Turk, Zagreb, 2001. On the Truth-Process: An open lecture by Alain Badiou, August 2002. www.scribd. com

(sic!)

49

simptomatina ako se promatra iz politikoekonomskog rakursa. Nesumnjivo je da takvo odbijanje kategorije istine proizilazi iz sveprisustva multikultikulturalistikih i interkulturalistikih naracija u kulturalnim teorijama koji predstavljaju dominantu unutar svjetonazora. Te naracije apriorno uvaavaju razlike i pluralnost, konceptom tolerancije podrivajui bilo kakav vrijednosni sistem i prava pojedinca. Ukidanje simbolikih veza, oslanjanje na vrstu poopene atomistike, nestanak simbolikog jamstva - sve su nam to otkrili, kako pie Badiou, nihilistika snaga, automatinost i kruno kolanje kapitala.28 Filozofija nije uopte, nastavlja Badiou, bila misaono na visini kapitala sve do najnovijeg doba: ali baratanje preostacima Jednog, osvjetenje procedura istine, u emu joj je paradoksalno - pomogao kapital, predstavljuju moduse alternativne misli, koja bi mogla prokazati potmulo dejstvo kapitala. Jer, ne treba zaboraviti da su multikulturalistike/ interkulturalistike naracije, jednako kao pred subjektivnim nasiljem, takoer bespomone i pred strategijama objektivnog nasilja (kapitalizam) koje ostaje anonimno, koje se odvija kao objektivni proces, iji poinioci ostaju neimenovani i anonimni, a uinci su pogubni kao u sluaju subjektivnog nasilja, iji su poinioci jasni i lako ih je prepoznati i imenovati (nacistiki i staljinistiki totalitarizmi).29 Etienne Balibar istie da su proizvodnja i reprodukcija homogenih identiteta itekako znakovite u konstelaciji liberalnog trita, gdje se te proizvedene strukture otkrivaju u ostvarivanju rivalstva i hegemonije, a nikako jednakosti i ekvivalentnosti, koji se uzimaju tek kao glavni faktori lanog univerzalizma koji trite uspostavlja kao simulakrum istinitiji od istine.30 Stoga, u svjetlu takve konstelacije liberalnog trita, multikulturalistka ideologija koja politiku identiteta, odnosno ostvarivanje prava kolektiviteta kao nadreeno ostvarivanju univerzalnih prava pojedinca, vidi kao prevashodniju, jeste itekako ideoloki znakovita.

Osim toga, istina je uvijek postdogaajna: da bi se zbila, mora se neto dogoditi (umjetnika invencija, politiki prevrat...), uvijek se otkriva u anticipaciji kompletne istine u modusima konstituiuih generikih procedura, u komadanju i slaganju znanja prema nekim selektivnim strategijama, u efektima dogaaja i generinosti, s tim da uvijek postoji stvar koja ne odgovara imenovanju istine, konstrukciji istine, taki gledita iz koje se ona konstituie. Tom generinou i nedovrenou, istina konano umie svom destruktivnom karakteru, zavrenoj deklarativnosti, totalnom potencijalu, iskazanom u politikom problemu totalitarizma.

3. Tolerancija kao univerzalno

Kako bi rekao Laclau, nakon smrti subjekta, nakon uruavanja mjesta govora univerzalnog subjekta, dolo je do eksplozije interesovanja za viestruke
28 29 30 31

identitete.31 Takvu prepokrivenost ukupnog horizonta kulturom kao univerzalnim pojmom, takvu obuzetost kulturom, arko Pai prepoznaje kao posljedicu traume dvadesetog vijeka, tumaei je kao konsekvenciju izjalovljene socijalistike utopije svijetlog preobraaja stvarnosti, koji je ne mogui se ostvariti u realnosti, transponiran u kulturu kao uozbiljen i represivan pseudoneoavangardistiki simulakrum. Kultura postmodernog identiteta anticipirana socijalistikom utopijom kulture, dakle, otkriva se kao nova ideologija, koja bi trebala vikom fantazmatskog odgovoriti na manjak Realnog. Slavoj iek pie da razloge za stanje porobljenosti i ugnetavanja treba prije potraiti u hegemonijskim ekonomskim odnosima nego u pitanjima netolerancije - jer tradicijama evropskog multikulturalizma/ interkulturalizma, konceptu tolerancije i zaokupljenosti Drugim, imanentan je opsesivni ideoloki strah od uznemiravanja: Ukratko, Drugi je prihvatljiv sve dok njegovo prisustvo nije napadno, sve dok je Drugi stvarno drugi... Moja dunost da budem tolerantan znai da mu ja ne bih smio biti preve blizu, inkorporirati se u njegov prostor... to nam vehementno otkriva da centralno ljudsko pravo u kasnokapitalistikim drutvima jeste pravo da se ne bude uznemiravan, koje slui dranju sigurnih distance od drugih.32

Alain Badiou.. Manifest za filozofiju. Naklada Jesenski i Turk, Zagreb, 2001. Slavoj iek. On violence. Picador, New York, 2008. Etienne Balibar: Debating with Alain Badiou on Universalism. www. scribd. com Ernesto Laclau, Universalism, Particularism and the Question of Identity, u: John Rajchman (ur.), The Identity in Question, Routledge, 1995, str. 93-108. Slavoj iek. On violence. Picador, New York, 2008.

32

50

(sic!)

!TeMAT

4. Spaavanje univerzalizma

Univerzalnost dogaaja, kako je Badiou shvaa, konstituie se ulaskom tijela u istu proceduru na takav nain da ih njihovo djelovanje ini istim - sviju jednakim, ukidajui diferancije i hegemoniju - mukarce i ene, Jevreje i Grke; pri tom, Badiou naglaava da se Dogaaj Istine koji zagovara, treba unekoliko poimati kao neprispodobiv konkretnom empirikom dogaaju, iako je Istina uvijek istina specifine historike situacije. Balibar, polemiui s Badiouom, naglaava da se negativni uslovi trebaju ukljuiti u diskurs univerzalizma, istiui jaz izmeu teorije i prakse, principa i posljedica, saznajnih i performativnih fraza, potencirajui nasilni karakter univerzalizma kakvog zagovara Badiou, to jest, nasilniki potencijal esencijalistikog univerzalizma (kojemu je Badiou umaknuo, meutim, u pogledu konstituisanja istine); tome nasuprot, Balibar predlae transfer diskursa ljudskih prava iz naturalistike forme u historiku, gdje e se univerzalnost pojaviti u kontigenciji revolucije ili borbe, u negativitetu htijenja bez htijenja, u sudjelovanju bez sudjelovanja.33 Jer, kako pie iek, razdor izmeu univerzalnosti i politikih prava graana je razdor izmeu univerzalnosti ovjeka i specifinih politikih sfera.34 Univerzalnost, prema Balibaru, prepokriva moduse iznalaenja i definisanja modela humanog i normi socijalnog.

kao posljedica politiko-ekonomske hegemonije. Kako naglaava Pai, istonoevropski ideolozi su samo uspjeno i sustavno pravili ideoloku buku oko nacionalnih suverenosti drava, a u isto vrijeme bili glavni akteri rasprodaje institucija nacionalne ekonomije.36 Alternativa bi, meutim, trebala, kako naglaava Laclau, biti zaokupljena definisanjem sadraja univerzalnosti, proirivanjem sfere njene primjene, spaavanjem univerzalizma iz mehanizma puke proizvodnje etniciteta Zapada.

Etienne Balibar istie da su proizvodnja i reprodukcija homogenih identiteta itekako znakovite u konstelaciji liberalnog trita, gdje se te proizvedene strukture otkrivaju u ostvarivanju rivalstva i hegemonije, a nikako jednakosti i ekvivalentnosti, koji se uzimaju tek kao glavni faktori lanog univerzalizma koji trite uspostavlja kao simulakrum istinitiji od istine. Stoga, u svjetlu takve konstelacije liberalnog trita, multikulturalistka ideologija koja politiku identiteta, odnosno ostvarivanje prava kolektiviteta kao nadreeno ostvarivanju univerzalnih prava pojedinca, vidi kao prevashodniju, jeste itekako ideoloki znakovita.

Kako naglaava Laclau, svako partikularno jeste zapravo konstituisano po osnovu univerzalnog - jer svako partikularno je proeto univerzalnim koje nedostaje, univerzalnim kao konstitutivnim nedostakom - tako se i nacionalni identitet neprestalno osvjetava kroz uskraeni pristup univerzalnim pravima obrazovanja, zapoljavanja, potronje dobara.35 Meutim, problem to se u krajnjoj liniji ti partikularni nacionalni identiteti nude kao nadomjestak univerzalnom javnom prostoru. Takoer, u svakom liberalnom alternativnom kritikom preispitivanju i dekonstrukciji nacionalizama i totalitarizama, ideoloke katastrofe, ratovi i rasizmi se vide kao posljedica (ne)tolerancije, kao kulturni problem inenjeringa identiteta, a ne
33

5. Alternativa - legitimacija partikularizma

U svjetlu reene podudarnosti konstelacije liberalnog trita i multikulturalne/interkulturalne zaokupljenosti teorijske misli, mogue je proitati razloge nedjelotvornosti alternativne i kritike teorijske strukture koja svejednako ne uspijeva nacionalistikom i ekonomskom totalitarizmu suprotstaviti stabilan sistem koji e ga svojom metodologijom i politikom dezintegrirati. A problem nacionalistike paradigme u kulturi i politici predstavlja osovinu i dominantu unutar totalitaristinosti gotovo svih istonoevropskih drutava. Interkulturalistika alternativa svojim naracijama o potrebi za

Etienne Balibar: Debating with Alain Badiou on Universalism. www. scribd. com. U tom dijelu Balibar je derridijanac, imamo li na umu Marksove sablasti u kojima Derrida takoer zagovara marksistiki mesijanizam bez mesijanizma, stalno odgaanje Dogaaja Istine, performativnost umjesto konstativnosti, ouvanje duha marksistike kritike u okvirima Nove Internacionale. No ono to neizostavno treba naglasiti prigodom poimanja Marksovih sablasti jeste injenica da je Derrida zanemario marksistiku politikoekonomijsku metodologiju u uvezivanju deset problema dananjice koje je izveo, te da je izostavio ontopolitike pozicije predstavljanja sadanjosti, naglaavajui da takvi misaoni temelji vode u marksistike katastrofe: usljed takve metodologije, tog marksizma bez marksizma, Derridu su izloili kritici Eagleton, Spivak, Laclau i Ahmad (v. Key Thinkers from Critical Theory to Post-Marxism (Simon Tormey and Jules Townshend), Sage publications, London, 2006.) Slavoj iek. Against human rights. New Left Review 34, july august 2005. Ernesto Laclau, Universalism, Particularism and the Question of Identity, u: John Rajchman (ur.), The Identity in Question, Routledge, 1995, str. 93-108. arko Pai. Melankolija i revolucija - Kultura u postkomunistikom opsadnome stanju. U: Zid je mrtav, iveli zidovi! - Pad Berlinskog zida i raspad Jugoslavije, izdanje Biblioteke XX vek, urednik Ivan olovi, Beograd, 2009.

34 35

36

(sic!)

51

rasreditenjem identiteta, o svekolikim proimanjima kulturnih struktura, u krajnjoj liniji ipak priznaje nacionalni identitet zasnovan na kulturnom supstancijalizmu, ne ponitavajui ga. to vie, uestvujui u njegovom problematiziranju, sudjelujui u (de/re)konstruisanju nacionalnih identiteta, svojom zaokupljenou partikularizmima, interkulturalistika alternativa daje svoj doprinos u invenciji sve novih naina koji osvijetljavaju i ine vidljivim, koji svijetlim tradicijama pluralnosti i kulturnog dijaloga legitimiziraju i ine postojanim, razvedeni mehanizam nacionalistikog Carstva, koji je zasnovan na partikularistikim vrijednostima. U tom pogledu, najjasnije se otkriva stravina mo kapitalizma kao sveprisutnog univerzalizma, koji je strategijama svog simbolikog kapitala zarobio teoriju i privatizirao i partikularizirao znanje, otjelotvorivi ih na svoju sliku i priliku, to je jasno ako imamo u vidu da alternativna misao reproducira i legitimizira partikularistike strukture s kojima kapitalizam nuno rauna. Istinska alternativa odnosila bi se ne na uspostavljanje razlike, ni potovanje jednakosti, nego na otkrivanje i uklanjanje mehanizama distribucije i zloupotrebe moi (Laclau). to se tie prvog modusa koji bi jaka alternativa trebala pruiti u dosezanju takvog cilja, jeste moralno odbijanje da se uestvuje u mehanizmima i sektorima aktualnog sistema: prijetnja danas nije pasivnost, nego pseudoaktivnost, zahtjev da se bude aktivan, da se participira, da se maskira nitavnost onoga to tee. Ljudi interveniraju cijelo vrijeme, rade neto; akademski radnici participiraju u besmislenim debatama. Istinska teka stvar jeste, meutim, uzmaknuti, povui se. A Mo uvijek preferira nau kritiku participaciju, na angaman u dijalogu, da bi bili sigurni da je naa prijetea pasivnost slomljena...Ponekada je ne raditi nita najnasilnija stvar koja se moe uraditi.37 Pod neparticipiranjem o kojem iek govori, prevashodnije treba razmatrati zasnivanje istinskog alternativnog modela koji e, koliko je to mogue, umaknuti diktumu kulturnog polja moi, koji e insistiranjem na konfliktu unutar intelektualnih struktura (a nikako na toleranciji i kulturi dijaloga) zasnovati svoj identitet. Takav sistem bi u tom sluaju morao insistirati na odbijanju kulturnog supstancijalizma, naglaavanju bezdomnih i inter/transnacionalnih naracija, afirmisanju univerzalnih vrijednosti, promicanju pojedinevih prava, koje bi trebalo kodirati stalnom hermeneutikom i osvijestiti unutar stalne opasnosti otjelovljenje hegemonijskog partikularnog kao univerzalnog.

Kao protutea, nametala bi se, dakle, potreba za (samo)isjecanjem iz totaliteta institucionalnog znanja, oslobaanjem od tog kapitalistikog univerzalizma, odbijanjem intelektualnog slugeranjstva, univerzalizacijom borbe protiv i subjektivnog i objektivnog nasilja, te definisanjem novih preduvjeta hipoteze komunizma, kroz kombinacije misaonih procesa, uvijek univerzalnih i globalnih, i politikih iskustava, uvijek singularnih i lokalnih (Badiou), kako bi se konstituirala dostojna alternativa koja e dokinuti s logikom kapitala, ne umiui u strategiju treeg puta kao konstruktivnu i legitimizirajuu kritike nedopustivog i nehumanog liberalkapitalistikog poretka.

6. Esencijalistiki vs. konstruktivistiki pristup etnicitetu - lana opreka

Sutina multikulturalnih/interkulturnih naracija odnosi se i na trijumfalistiko proglaavanje prevashodstva tematike interkulturnih susreta i razumevanja izmeu indvidua i grupa, u odnosu na krute eme ekonomskih uslovljenih klasnih suprotnosti (Kristijan ordano). Zapravo, u pitanju je svojevrsni epistemololoki obrat koji je inaugurirao neku vrstu etnikog preporoda (koji se u Istonoj Evropi sretno poklapa sa ekspozijom partikularizma i postmodernim gubitkom univerzalnog govora), kao protutee neomarksistikoj analizi drutva, koja je operirajui pojmovima klasa i proizvodnih odnosa, kako pie Kristijan ordano, drutveno-nauni diskurs odvela u dalekosenu zabludu.38 Slian pomak moemo detektirati i u strukturama postjugoslovenske teorijske misli u kojoj se tek u dvijehiljaditim godinama, ponajprije pod utjecajem ieka, u katastrofalnim drutvenoekonomskim strukturama, afirmira misao koja bi svojim instrumentarijem i prokazivanjem multikulturalizma mogla odgovoriti izazovima liberalkapitalizma, koji se uspostavio legitimirajui se nacional-narativima potovanja i zaokupljenosti identitetima. No, bjelodano je da i danas nazoimo stalnoj kanonizaciji nacionalistikih identiteta, u emu svejednako, moda danas ve pomalo nehotimino i nespretno, uestvuje i antinacional-protuteza, alternativa iji je doprinos u kanonizaciji nacio-

37 38

Slavoj iek. On violence. Picador, New York, 2008. Kristijan ordano. Ogledi o interkulturnoj komunikaciji. Biblioteka XX vek, Beograd, 2001.

52

!TeMAT
(sic!)

Foto: Denis Ruvi

nalnih identiteta u proteklom periodu bio nemjerljiv.39 Nesumnjivo je da je ona neraskidivo povezana sa strategijama nacional-nauke, budui da u sutini operiraju istim entitetima: etnicitetom, koji je opasan bilo da se ostavaruje konstruktivistikim, bilo esencijalistikim pristupom, kako ih distingvira Kristijan ordano, zalaui se za konstruktivistiki pristup, ali rezultat i zaokupljenost obje frakcije posveene identitetima u principu jeste isti - etniciteti su legitimirani.40 Problem multikulturalistike/interkulturalistike protuteze nalazi se ba u diskrepanciji partikularnog i univerzalnog: taj teorijski sistem nikako da u apriornom priznavanju kulturne gramatike i potivanju razliitosti, izbjegavanju
39

interkulturnih nesporazuma - jedan od takvih interkulturnih nesporazuma je, prema ordanu, ustupljivanje zemljinih posjeda italijanskim seljacima-bezemljaima, ime se naruila agrogradska kultura junoitalijanskih gradova (sic!)41 - vidi legitimaciju nacional-podijeljenosti na osnovu kojih kapitalistike elite ostvaruju profite u ekonomijama svojih geta. Kako bi rekao T. Eagleton, ako univerzalnost znai da Tunguzi iz istonog Sibira moraju nai svoj vjerni odraz u djelu Noela Cowarda, treba je odbaciti; ako ona znai da su bolna iskustva Tunguza poprilino nalik onima Nijemaca, valja je prihvatiti.42 Vodei se analogijom, mogli bismo rei ako univerzalnost znai da Bonjaci trebaju pronai u djelima Vojislava Lubarde, onda je treba odbaciti; ako znai da su bolna iskustva Bonjaka iz Srebrenice poprilino slina iskustvima Srba iz Jasenovca, onda je treba prihvatiti. Vrednovanje patnje u partikularistikim poljima moe samo donijeti njeno politiko previanje, svojevrsni eksluzivizam i diferencijaciju patnje, a poimanje iste s univerzalistikog motrilita doprinosi zasnivanju vrijednosnog merituma koji e organizirati zajednike strukture spoznaje. Afirmacija partikularnog naspram univerzalnog bjelodana je i u alternativnoj antinacionalistikoj kulturnoj koncepciji Bosne,43 jer - potrebno se upitati - zato bi, na koncu, civilizacijski procesi ponovno otjelovljavali jedan kolektivni partikularistiki identitet, pa makar bio i nadnacionalan i procesualan? U pitanju je neka vrsta partikularizma partikularizama, u kojoj se ponajprije svejedno legitimiu i priznaju nacionalne kulture kao varijable, kao samobitnosti, a zatim se afirmie novi, bosanski partikularizam u (post)jugoslovenskim razmjerama. Jasno

V. Do ekonomskog osnaenje drutva, to je najbolja pretpostavka i najbolji garant prava i sloboda, ali i zbog svih zlih uspomena i loih iskustava Jugoslavije i jugoslovenstva, barem u onom obliku u kakvom smo ih upoznali - unitaristikom, svaka ideja Bosne i bosanstva, bez obzira na sve gore reeno, itat e se kao neko novo jugoslovenstvo, kao neka nova Jugoslavija, dakle kao anacionaliziranje i(li) asimilacija. A to barem, posve smo sigurni, nitko i nee i ne eli! (eljko Ivankovi. Bosanstvo kao novo jugoslovenstvo ili...?. U: Tetoviranje identiteta, Rabic, Sarajevo, 2007, str 210.) Sudei prema ovom ulomku, multi/ interkulturalistika antinacional-protuteza, itekako je osjetljiva na demontiranje svake vrste nacionalne samobitnosti, iz ega je bjelodana afirmacija partikularnih identiteta nad univerzalnim. Osim toga, navedena strategija prema kojoj bi zaraenost identiteta mogla biti prevaziena ekonomskim prosperitetom, spada u red klasinih liberal-kapitalistikih klieja: apartheid u Junoj Africi, naprimjer, pokuavao se rijeiti jednakopravnim tretiranjem sviju u mehanizmu internacionalnih korporacija, jednakim ropskim tretiranjem svih radnika, bijelaca i crnaca. Odlomak iz programa alternativnih Sarajevskih svesaka: Namjera pisaca okupljenih oko inicijative za pokretanje Sarajevskih sveski nije stvaranje intelektualne platforme za politiku rekonstituciju Jugoslavije; oni ne dovode u pitanje realnost postojanja novih drava; aktivni su sudionici kulturnog ivota u svojim matinim sredinama i nisu lieni osjeaja nacionalne pripadnosti. (V. Viskovi. Uvodnik. Sarajevske sveske, 2002, br. 1) Kristijan ordano. Ogledi o interkulturnoj komunikaciji. Biblioteka XX vek, Beograd, 2001. Terry Eagleton: Ideja kulture, Naklada Jesenski i Turk, Zagreb, 2002. Ime Bosanac, bosanstvo nisu, tako pojmovi nacionalnoga reda, a niti samo regionalno-teritorijalnoga. Prije i vie od toga to je ime za opisani civilizacijski proces (sic!), koji kroza sve povijesne mijene i politike nepogode jednako svakodnevno i jednako vitalno traje milenij. U tom interakcijskom procesu kao konstanti (ime joj je Bosna) uestvuju nacionalne kulture kao varijable (sic!), zadravajui svoj posebni autoritet, a izlaui se trajnom kulturotvornom odnosu primanja i davanja. (Ivan Lovrenovi. Labirint i pamenje. Osloboenje, Sarajevo, 1990.) Ili: Tuga za izgubljenim, emigrantska tuga, razaranje stoljetne kulture, kidanje veza..., sve je to multipliciralo melankolini potencijal (sic!) koji je sadran u najdubljim slojevima bosanske kulture (sic!)... Kutura iznikla iz grobova (sic!)? Nije li u tome paradoksu upisan usud jedne duboko nesretne drave (sic!)? (Davor Beganovi. Poetika melankolije, Rabic, Sarajevo, 2009.)

40

41 42 43

(sic!)

53

je da takvo procesualno i dijalogino zasnivanje Bosne moe distingvirati od monologine konstrukcije npr. Filipovievog bosanskog duha, no u sutini i procesualna koncepcija neizostavno rauna na minimum esencije (melankolija, npr.), ali i prua prostora falsificiranju i mistificiranju univerzalnih vrijednosti kao partikularnih.44 Ono to bi moglo demontirati i dinimizirati ukupnu nacionalistiko-multikulturalistiku zarobljenost postjugoslovenske misli, nesumnjivo jeste, pomalo vehementna i egzaltirana badiouvska univerzalistika sentenca: Postoji samo jedan svijet,45 koja e eksplicirati neosnovanost multikularistikih ili antiglobalistikih ideja kojim se imaginira svijet po elji, u odnosu na svijet kakav jest, otjelotvorenjem istog na sliku i priliku date partikularistinosti. Time se daje doprinos globalnom trendu ukidanja javnog prostora. Prva posljedica badiouovske anticipacije jeste prepoznavanje da sve pripada cijelom svijetu kao meni samom: the African worker I see in the restaurant kitchen, the Moroccan I see digging a hole in the road, the veiled woman looking after children in a park. Ovi ljudi, nastavlja Badiou, drugaiji od mene po jeziku, odjei, religiji, obrazovanju, navikama ishrane, egzistiraju isto kao ja, i sve dok egzistiraju kao ja, mogu diskutovati s njima i, kao s bilo kime drugim, moemo se slagati ili ne slagati oko nekih stvari. Ali prvi preduvjet za to je da egzistiramo u istom svijetu. Egzistiranje u istom svijetu upravo je ono to konsoliduje univerzalno u identitetima, nadilazi multikulturalistiko uvaavanje razlika nautrb univerzalnih vrijednosti, koje povezuju razliite ljude u istim egzistencijalnim situacijama. Identitet se tu, kako pie Badiou, otkriva u svojoj varijantnosti, a ne drugaijosti: marokanski radnik borbeno e potvrivati svoju tradiciju i obiaje koji nisu buroasko-evropski, ali e biti istovremeno ukljuen u razvoj identiteta u skladu s novom situacijom - postojati e sve to su drugi, u okviru borbe za svoja prava, postajati e isti kao interpelirani u Dogaaju Istine - to ne mora voditi samo u otvaranje identitarne pukotine, ili (auto) koloniziranje, kako bi prigovorio postkolonijalni diskurs, nego i u osobitu ekspanziju identiteta
44

Foto: Denis Ruvi

koja e biti utemeljena na univerzalnim vrijednostima. Kako pie iek, ovjek se moe biti smjesta, u univerzalnosti se moe participirati trenutano - bez da se prvo Englez, Francuz, Nijemac.46 ak, iek je u razdvajanju partikularnog i univerzalnog jo radikalniji tvrdei da je subjekt humaniji onoliko koliko se spreman ne identificirati sa svojom partikularnom nacionalnom pripadnou. U liberal-kapitalistikim obzorima, koje odavno multipliciraju i legitimiraju teorije identiteta, u bh. okvirima danas i ovdje, nikada nije bila vea potreba za konanim odbacivanjem rada na nacionalnim kanonima, bilo u okvirima nacionalnauke, bilo unutar multikulturalne ili interkulturalne zaokupljenosti stalnim de/rekonstruisanjem istih identiteta; ujedinavanje ljudi na univerzalnim osnovama, spoznaja da je svijet isti i jedan, koncenzus o istini, odavno su prokazani i zaustavljeni ili monolitnou i totalitaristikim diktumom nacional-identiteta ili multiformama svijetle postmodernistike/multikulturalistike pluralnosti i ivom kulturom dijaloga, u kojima se participira sa istovjetnih polazita i barata istovjetnim partikularistikim entitetima kao u nacional-nauci, uz ignoranciju stabilnog vrijednosnog sistema.

V. procesualne mistifikacije i partikularistinost: Terra interior, tamni vilajet (u kojem su, po fantazmi - paraboli, u mraku pronali drago kamenje), unutarnje rue (sic!) (koje, prema Andriu, cvatu u bosanskom ovjeku (sic!))...Properite te rijei u tri vode (sic!), oistite ih od konotacija fizike i politike geografije, od jeftinog sentimentalizma takoer - dobit ete kljune rijei, rijei kojima se ulazi u Bosnu (sic!) na prava vrata (sic!). To su vrata povijesti, kulture, povijesti mentaliteta. Ili: Bosna je zagonetka (sic!). Na onaj nain na koji je i ovjek (sic!) zagonetka - sam sebi, svaki pojedini. Kao to je, uostalom, svaka zemlja pod nebeskim svodom - Bosna (sic!), tj. zagonetka (sic!) Ili: Sa svim svojim otkrivenim licima i tajnim naslagama, svojim lijepim i mranim udima, Bosna je i neto vie i tee: labirint (sic!) (Razmotriti partikularizme i univerzalizme: unutarnje rue-bosanski ovjek, Bosna-ovjek-zagonetka, Bosna-labirint). (Ivan Lovrenovi. Unutarnja zemlja. Durieux, Zagreb, 2004.) Alain Badiou. The Communist Hypothesis. New Left Review 49, January-February 2008. Alain Badiou & Slavoj iek: Philosophy in present, Polity press, Cambridge, 2009.

45 46

54

(sic!)

!TeMAT

7. Obzori tree sekvence hipoteze komunizma

Koncept Istine neminovno vodi u katastrofu totalitarizma, ili ostvarivanje Dogaaja Istine neminovno povlai milijune rtava. Sve su to postmodernistiki prigovori konceptu emancipatorne politike, oivljavanju univerzalnosti, politici univerzalne Istine, kao odgovora na postmodernistiku partikularnost, relativizam, politiku identiteta, apriornu denunciranost svih projekata, nemogunost konstituisanja Istine i Subjekta. Ono to je najvei problem jeste taj da zagovaranjem dobrog terora, zazivanjem lenjinistikog koncepta prihvaanja ina, dozivanjem Gospodara koji e okrvaviti ruke, proklamiranjem revolucije koja jede svoju djecu kao jedine prave i dovrene revolucije,47 iek nije preduprijedio takve diskvalifikacije - to vie, otvorio je i anticipirao perspektive revolucionarnog nasilja koji se vraa u horizontu izazova epohe, koja se otvara pred nama, kako pie Badiou, u kontekstu tree sekvence hipoteze komunizma, to otpoinje nakon jedne od najveih ekonomskih kriza, kojom je zakljuena jo jedna faza imperijalistikog trijumfalizma koji je pirovao od devedesetih naovamo, okoristivi se konceptom kraja povijesti.48 Kako naglaava Badiou, nije jasno u emu e se sastojati ta trea sekvenca hipoteze komunizma, ali je glavni pravac izvjestan: uspostaviti e se relacija meu politikim pokretom i poljem ideoloke kulturne revolucije ili revolucije uma, anticipirane u teorijskom sistemu nakon 68. Nesumnjivo je da bi u okvirima te dinamizirajue strukture trebala egzistirati i znanja koja su marksistiku misao potresla nakon Gulaga. Da ne bi ponovno sve zavrilo u birokratskoj inertnosti i neadekvatnosti, nadasve zatornosti, temeljni pojmovi druge sekvence hipoteze komunizma (1917-1976): radniki pokret, masovna demokracija, lenjini47

zam, Partija, proletarijat, socijalistika drava, naglaava Badiou, moraju postati predmetom temeljitog teorijskog razmatranja.49 Bilo bi sasma u skladu s kapitalistikim strategijama, reducirati znanje, odstranjivati itave verbalno-ideoloke vidokruge, objektivirati nasilja, previati ih, initi ih anonimnim - stoga se na pragu tree sekvence ne smije zanemariti motrilite i sistem poglavito antitotalitaristike literature koja je kritikovala i demontirala dvadesetovjekovno ostvarenje komunizma: jer, moe li se zanemariti da je Platonov npr. u evenguru izmetnuo u grotesku i sasvim iscrpio jezik druge sekvence hipoteze komunizma, o ijoj neadekvatnosti pie i Badiou. Moe li se zanemariti da je alamov u udu umjetnike inovacije (poem, fakcionalni anr) konstituirao Istinu, svjedoei o uasima Kolime? Odricanje ili zanemarivanje takvih krhotina znanja o kojima je govorio Badiou, bio bi samo korak u prilog poststrukturalistikog shvatanja o nemogunosti konstituisanja istine, Jednoga u mnotvu Bitka, o nepostojanju minimalnog semantikog identiteta jezinog znaka, bez kojeg ni samo sporazumijevanje ne bi bilo mogue?50 Ili moda sve to o emu svjedoi alamov minimumom znaenja svoga djela, i nije vano, ili se moda i nije dogodilo, osvrnemo li se na poststrukturalistiku nemogunost iskazivanja, na suviak u predoavanju traume, te tako, sljedstveno tome, kontrirajui njegovoj intenciji i sistemu znakova koje je organizirao u lapidarnim narativima svjedoenja, moda i uvjerimo alamova u neistinitost njegova iskaza, pokazavi se upueniji u njegovu traumu i iskustvo od njega samog? U tom sluaju, ka obzorima nove epohe, mogli bismo krenuti rastereeni, odbacivi balast Gulaga, ludino ukidajui um i rije, anticipirajui novu pobunjenu misao koja e zaboraviti svoju prvotnu plemenitost, zanosei se u pijanstvu tiranije

Slavoj iek. kakljivi subjekt. ahinpai, Sarajevo, 2006. iek moda i pomalo ironino navodi da u najmranijim danima staljinizma pripadnik buroazije nije bio kriv per se, nego je krivicu morao priznati na montiranim procesima - takva suenja imamo predoena npr. kod alamova: -Ima li pitanja za sud? -Ima. Kako to da iz rudnika Delgala pred vojni sud izlazi ve trei optueni po lanu pedeset osam, a svedoci su stalno isti?-Vae pitanje se ne odnosi na predmet. (alamov, Varlam, Prie sa Kolime, BIGZ, Beograd, 1985.). Osim toga, u knjizi O nasilju, iek oevidno falsificira Benjaminov esej Istorijsko-filozofske teze, navodei da je sila koja u Benjaminovoj interpretaciji slike Angelus Novus pomie anela, ustvari, metafora dobrog terora. Takva interpretacija je neutemeljena, i ponitava pomak u djelu Waltera Benjamina, od eseja Prilog kritici sile (1921), u kojem on zaista opravdava nasilje ali vie u formi proleterskih trajkova, pa do 1941. kada je pisan reeni esej Istorijsko-filozofske teze, u kojem apologiji nasilja nema traga. Ne treba zaboraviti da izmeu ta dva djela stoji Moskovski dnevnik u kojem je Benjamin nakon posjete iskazao razoarenje i osudu stanja u Sovjetskom Savezu 1927. godine. Postjugoslovenska teorijska struktura (V. Markovi, N. Jovanovi, B. Buden) koja je u posljednje vrijeme afirmisala iekijansku paradigmu, jedno vrijeme okupljena oko asopisa Prelom, nije nikada upozorila na opasnost i kompromitirajuu mo koncepcije dobrog terora u iznalaenju dostojne alternative liberal-kapitalistikom poretku. Alain Badiou. The Communist Hypothesis. New Left Review 49, January-February 2008. Alain Badiou. The Communist Hypothesis. New Left Review 49, January-February 2008. Manfred Frank: Conditio moderna, Svetovi, Novi Sad, 1995.

48 49 50

(sic!)

55

i ropstva, u ime ljubavi.51 Prigodom odbacivanja pobunjene misli kao pamenja, budunost bi bila anticipirana kao neka vrsta pekievskog Novog Jerusalima kao potopljenog Gulaga u polarnom moru nitavila, koji se 2999. godine naunikom oku otkriva kao prostor neraskidive duevne zajednice koju dri na okupu bodljikava ica, kao potresna slika udnje da se srena komuna i u smrt ponese u formi masovne grobnice, kao velianstvena predstava o ZEKU kao natovjeku koji je, besprijekornog zdravlja, bez medicinske njege i odjee na minus dvadeset stepeni, prestao biti ovjek saobrazivi se s prirodom, postavi estetika kategorija, ukidajui potrebu za umjetnou koja je prognana.
U sluaju odbacivanja te presudne negativistike epistemike krhotine, samo znanje kao najvea univerzalna vrijednost i prvi preduvjet daljeg razvoja marksistike misli, nadvladavanja kapitalistikog obzora, ostalo bi ponovno zarobljeno, jer bi se unutar generikih procedura (poem, matem) teko mogla dosei istina, univerzalne vrijednosti uopte, s obzirom da bi jedan prevashodan komadi mozaika u konanom epistemikom i generikom konstruiranju nepovratno izostao. Kao protutea, nametala bi se, dakle, potreba za (samo)isjecanjem iz totaliteta institucionalnog znanja, oslobaanjem od tog kapitalistikog univerzalizma, odbijanjem intelektualnog slugeranjstva, univerzalizacijom borbe protiv i subjektivnog i objektivnog nasilja, te definisanjem novih preduvjeta hipoteze komunizma, kroz kombinacije misaonih procesa, uvijek univerzalnih i globalnih, i politikih iskustava, uvijek singularnih i lokalnih (Badiou), kako bi se konstituirala dostojna alternativa koja e dokinuti s logikom kapitala, ne umiui u strategiju treeg puta52 kao konstruktivnu i legitimizirajuu kritike nedopustivog i nehumanog liberal-kapitalistikog poretka.

Foto: Denis Ruvi

51 52

Albert Camus: Pobunjeni ovjek, Zora, Zagreb, 1976., str. 25. Alex Callinicos. Protiv treeg puta. Antikapitalistika kritika. Naklada Jesenski i Turk, Zagreb, 2009. Callinicos vidi rjeenje u radnikom organizovanju u sindikate, koje e biti provedeno na univerzalnim osnovama, to e dati svoj doprinos u demokratskom ruenju kapitalistikog sistema.

56

(sic!)

!TeMAT

Edin Salinovi

acije u koju je baen (geworfen), u kojoj se zatjee, dezorijentiran i izgubljen.54

Ali, Rushdieva reenica sugerira jo neto: tvrdnja da je stvarnost pitanje perspektive neminovno vodi do suda o mnotvenom postojanju moguih modusa stvarnosti. Ne elei se uplitati ni u kakvo filozofsko razmatranje njegove valjanosti, htio bih vidjeti tamnu stranu takvog suda, onostrano koje probija kroz itljivu teksturu ozbiljene stvarnosti. Simulakrum stvarnosti koja nam se namee zastire perspektive stvarnosti meu kojima se lome koplja, prikriva fatalne strategije dominacije, odstranjuje kontrolne punktove (kapilarne zavretke [Foucault]) instalirane u mehanizam dresure, brie pojedinca kojeg je ustanovila vlast i preko kojeg se vlast prenosi. Ispod uvrijeene slike stvarnosti nalazimo stvarnosti upletene u mreu ratova kojom je prekriveno kompletno polje zbilje. Rat se namee kao fundamentalno sredstvo funkcionisanja neke politike vlasti olieno u Foucaultovom obrtanju aforizma pruskog vojnika, ratnog historiara i teoretiara rata Carla von Clautsewitza: politika je rat nastavljen drugim sredstvima; politika vlast prema toj hipotezi u civilno drutvo neprestano upisuje jedan odnos snaga koji se manifestuje u preraspodjeli ekonomske moi, puritanskom razmetanju jezikim razlikama, ifriranju tjelesnog kapitala, kodiranju medijskog prostora, etc. Retorika priznavanja i odbrane datog poretka nametnute stvarnosti iskazuje naelno prihvatanje postojeih drutvenih diskriminanti, artikulira apologiju politikih vlasti i stvara mehanizam proizvodnje istine. Mehanizam vlasti usisava individue koje kao obezmodeni zombiji izgovaraju mantru istine; vlast nas prisiljava da proizvodimo istinu, jer ona zahteva tu istinu i potrebna joj je da bi funkcionisala; moramo da govorimo istinu, prinueni smo, osueni da priznamo istinu ili da je pronaemo.55 Govor istine kodifikovan dravnom legislativom postaje prenosioc stalnih diskriminantnih odnosa i tehnika potinjavanja razliitih oblika. Kroz medijski aparat na povrinu javnosti izranjaju herojske figure u svojstvu popularnih ikona koje postaju reprezenti govora istine. Pogodujue okolnosti nastale oko populistikih heroja dominantno su odreene recipijentskom simpatijom za njihovu rtvu, to ih nominira dvostrukom vrijednou; s jedne strane oni postaju kataliza-

Give Me Convinience or Give Me Death Popularistika proizvodnja relativizma

Polazei od premise o principijelnoj jednakosti svih ljudi kao govornih bia - onoga to tienne Balibar naziva galibert - nuno je usmjerenje ka pravom politikom inu koji e izazvati kratki spoj izmeu opeg i pojedinanog, dovodei do disfunkcionalnsti prirodni (multuikulturalistiki/liberal-kapitalistiki) drutveni poredak. Odatle se ponovo vraamo na pitanje istine ili bi sada preciznije bilo napisati pitanje Dogaaja istine. Istina je kontingentna; ona ovisi o konkretnoj povijesnoj situaciji; ona je istina ove situacije, ali u svakoj konkretnoj i kontingentnoj situaciji postoji jedna i samo jedna Istina koja, jednom artikulirana, iskazana, funkcionira kao indeks same sebe i lanosti polja koje se njome pokriva

Rambozo the Clown

U romanu Deca ponoi Salman Rushdie je napisao jednu nadasve sugestivnu reenicu: Stvarnost je pitanje perspektive; to se vie udaljavate od prolosti ona izgleda sve konkretnije i ubedljivije - ali kako se pribliavate sadanjosti ona neminovno izgleda sve neverovatnije.53 Rainjena izmeu prolosti i sadanjosti stvarnost umie cjelovitoj predstavi i kao takva se utjelovljuje u kontingentnoj situaciji koja se nasilno namee. in nasilnog nametanja determinira izgubljeni, iaeni, eksternirani subjekt ukljuen u habitat svakidanjeg ivota. Heidegerrov naziv za taj in nasilnog nametanja, EntWurf, naznauje temeljnu fantazmu pomou koje subjekt daje smisao - stee koordinate - situ-

53 54 55

Navedeno prema: Deca ponoi, Salman Rudi, Dereta, Beograd. 2008. kakljivi subjekt, Slavoj iek, TKD ahinpai, Sarajevo, 2006. (str. 12 - 13) Treba braniti drutvo, Miel Fuko, Predavanja na Kole de Fransu iz 1976. godine, Svetovi, Novi Sad, 1998. (str. 38)

(sic!)

57

tori javnog mnijenja, njihova globalna popularnost djeluje centripetalno, njihov performativni in postaje jezgro koje okuplja masu, s druge strane oni predstavljaju izraz socijalnog nezadovoljstva, oni tempiraju drutvenu energiju, etiketiraju drutvene obrede, oni su slika drutva o samome sebi. Dakle, govor populistikih heroja je dvostruko kodiran, u prvom sloju on je izraz uzburkanih strasti drutva, u drugom umirujue sredstvo koje osigurava pravednost poretka vlasti. Uzmimo za primjer post-vijetnamski talas filma sa grandioznom figurom Johnnya Ramba koji je preko noi postao planetarna ikona. Film Prva krv izlazi iz holivudske produkcije 1982. godine i postaje svjetski megahit, a istovremeno predstavlja opreku cjelokupnoj amerikoj kontrakulturi (amerika kontrakultura, heterogeno lijevo artikulisana, profilira se na osovini snane opreke oficijelnoj politici vladajuih amerikih struja, a estetski je uobliena kroz razliite forme estetskog izraaja, poevi od Living Theatera, poezije beatnika, mjuzikla kao to je Hair, preko romana kakvi su Park jelena ili Zato smo u Vijetnamu, do punk bendova poput Dead Kennedysa). Johnny Rambo ubaen u populistiki sistem kulturne proizvodnje postaje semantika barijera konzervativnog centra kojom se alternativni kontradiskursi potkazuju kao ekstremistiki, izdajniki, nihilistiki, etc. Ukinuvi glas kulturne oporbe Prva krv decentno formulira stavove: a) socijalne zajednice koja kod institucija zakonske legislative zahtjeva redefiniranje politike odnosa prema vijetnamskim veteranima; b) vlade koja spire prljavtinu s voenja ratnih politika i reinterpretira dogaaj rata u svijetlu spasa ovjeanstva od globalnog neprijatelja, pri emu su kao najvee kolateralne rtve prikazani ameriki ratni heroji. Slina situacija se reflektuje i u bosanskohercegovakom postrau gdje popularna/masovna kultura istovremeno objedinjuje narodnu volju i legitimitet postojeih dravnih vlasti. Antagonizam socijalnog nezadovoljstva podstaknutog ekonomskim jadom i drutveno neefikasnog proceduralnog aparata prenebregnut je sa tri etnocentrina diskursa istine oliena u pop kulturi. Pri tome kao jedan metodom ektomije odstranjuju tabuizirane alterdiskurse eliminiui nosioce njihovih vokabulara kao graanske ekstremiste, nacionalne izdajnike, nacionalne nihiliste,56 etc. Konano se vraamo do pojedinca kojeg ustanovljava vlast i preko kojeg se vlast prenosi. Tu
56

pronalazimo intoverta koji u ime odreenog sustava ideja obavlja javnu egzekuciju. Njegova funkcija je posredovanje izmeu vlasti i drutva, on je medij javne volje, on je straar na bedemima drutvene utvrde, on alarmira drutvo kada uoi izvanjsku opasnost ili kada primijeti razvoj unutarnjeg otpada. Higijensko ienje moralnog i/ili biolokog otpada postaje obaveza svakog lana drutva, jer drutvo mora da se odrava zdravim kako bi ostalo koherentno unutar date egzistencijalne situacije. Progutavi klicu zarazne misli o svome rasijanju drutvo prihvata fantazmu o sebi i postaje proizvod radikalne uobrazilje u kojoj se prepoznaje kao metafiziki produkt koji se razvijao kroz povijest.

Ispod uvrijeene slike stvarnosti nalazimo stvarnosti upletene u mreu ratova kojom je prekriveno kompletno polje zbilje. Rat se namee kao fundamentalno sredstvo funkcionisanja neke politike vlasti olieno u Foucaultovom obrtanju aforizma pruskog vojnika, ratnog historiara i teoretiara rata Carla von Clautsewitza: politika je rat nastavljen drugim sredstvima; politika vlast prema toj hipotezi u civilno drutvo neprestano upisuje jedan odnos snaga koji se manifestuje u preraspodjeli ekonomske moi, puritanskom razmetanju jezikim razlikama, ifriranju tjelesnog kapitala, kodiranju medijskog prostora, etc.

Anarchy for Sale

Savremeno drutvo, ozbiljeno kao model nacijedrave, iz proporcije autonormirajueg poretka reda stvari odstranilo je spoznajne vrijednosti/ etike kategorije kao destruktivne prema modernosti. Rascjep izmeu starog i savremenog progutao je gorke krike rtava tiranije totalitarnih politikih sistema XX vijeka, pokopane pod temelje samozvanih posttotalitarnih liberalnih drutava. Savremenost/savremena modernost uvijek se pojavljuje u srazu frivolnog spektakla i specijalnih efekata. Otuda se nacija-drava oblikuje kao transcendentna masa izmeu kanona nacionalnih klasika i mas-medijskih uzbuujuih nadraaja. Nacija je histerini i panini informacioni sistem koji sebe neprestano uzbuuje, kod samog sebe izaziva stres, pa ak mora i da se terorie i dovede do panike kako bi samog sebe impresionirao i

Za vie o ova tri limitativna kvalifikativa vidjeti u: Gde su granice slobode govora, Saa Ili, tekst prenesen u Knjievnost i izazovi politike; Transkripti razgovora 2006-2007. godine, PEN Centar Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 2008. godine

58

!TeMAT
(sic!)

kako bi sebe - kao zajednicu stresa koji oscilira u samoj sebi - uverio da zaista postoji.57 Takva virtualna masa odnos prema vlasti neminovno usmjerava ka antropotehnikama upravljanja i konanom formuliranju kodeksa antropotehnike (Takav kodeks bi povratno promenio znaenje klasinog humanizma jer bi sa njim bilo raskriveno i zabeleeno da humanitas ne obuhvata samo prijateljstvo oveka sa ovekom; on uvek - i sve eksplicitnije - implicira da ovek za oveka predstavlja viu silu.)58 konstituiui se kao politika metanoja raspeta izmeu fiktivnih pripovijesti u kojima nalazi razlog za svoje postojanje i zakonitosti ekonomskog trita na koje istupa kao proizvod. Vratimo se sada na priu o pojavljivanju nacijedrave, te na odnos takve zamiljene zajednice i nacionalne tradicije. Doputajui da pojam nacije pluta ak i do XVII vijeka lako je pratiti trag pojave novog oblika mehanizma vlasti koji zamjenjuje dotadanje monarhijsko upravljanje, a ima znatno drugaije procedure, slui se novim instrumentima i na nov nain koncipira aparat upravljanja. Taj novi mehanizam vlasti se pre svega tie tela i onoga to ona ine, vie nego zemlje i njenih proizvoda. To je mehanizam vlasti koji omoguava da se vreme i rad izvuku iz tela, a ne iz dobara i bogatstva. To je tip vlasti koji se neprestano vri kroz nadgledanje, a ne na isprekidan nain kroz sisteme davanja i trajnih obaveza. To je tip vlasti koji pretpostavlja gustu mreu materijalne prinude, umesto fizikog postojanja vladara, i odreuje novu ekonomiju vlasti ije je naelo da istovremeno treba uveavati podanike snage i snage u efikasnosti onoga to ih podjarmljuje. 59 Logika posljedica koja proistie iz otjelotvorenja takvog mehanizma vlasti je pojava (novo)govora kojeg obiljeava pozivanje na pravo, a koji pri tome posjeduje autoritet iskaza kao jamevinu onoga koji govori istinu, onoga koji zna historiju dogaaja, onoga koji otkriva i oivljava sjeanje i uva ga od zaborava. Taj govor oslonac i uporite nalazi u tradiciji i mitovima, i cjelokupan se usmjerava na veliku mitologiju fabrikujui pripovijesti o slavnom dobu iskonskih predaka, drevnim osvajanjima, velikim dravnim granicama, zlopatnim modernim vremenima i hiljadugodinjim osvetama, dolasku novog doba koje e izbrisati stare poraze. On je diskurs u kojem istina jasno
57 58 59 60 61

funkcionie kao oruje za jednu iskljuivo pristrasnu pobedu.60 Oito da taj govor koji prati pojavu nacije-drave i drutvenu transmutaciju do zamiljene zajednice u obliku moderne nacije preupisuje kompletnu kulturnu teksturu u iznaenu tradiciju koja e zastrijeti nepodnoljivu injeninost istinske etnike tradicije. Prema tome, nacija-drava ne predstavlja prirodno jedinstvo drutvenog ivota utemeljeno u historijskoj opriroenosti nacionalne kulture, ve privremenu ravnoteu odnosa izmeu partikularne etnike Stvari (patriotizam, pro patria mori itd.) i (potencijalno) univerzalne funkcije trita. S jedne strane, nacija-drava nadilazi/ukida organske lokalne oblike identifikacije prema univerzalnoj patriotskoj identifikaciji; s druge, postavlja se kao neka vrsta pseudo-prirodne granice trinog gospodarstva, razgraniavajui unutarnju od vanjske trgovine - gospodarska aktivnost je tako sublimirana, uzdignuta na razinu etnike Stvari, legitimirana kao patriotski doprinos veliini nacije.61 Jasno je da formiranje takve moderne drutvene zajednice prati prijelaz od industrijalnih ka planetarnim politikama (unutarnja dinamika razvoja nacije-drave), a to opet rezultira pojavom globalnog liberal-kapitalistikog trita kao neupitnog merituma svih vrijednosti. Ne radi se samo o tome da merkantilna logika zauzima mjesto naelima vrijednosne hijerarhije vrei globalnu fetiizaciju svijeta-ivota, ve i o globalnoj (pre)raspodjeli moi sprovedenoj kroz politiku legislativu, to posljedino povlai pitanje distributivne pravde, jer se definiu socijalno-pravne kategorije kojima se nekoga privileguje, a nekoga marginalizira. Otuda dolazi pojava da se liberal-kapitalistiko trite homogenizira kao apolitian globalni svjetski sustav u kojem socijalne razlike umiu pred monumentima kulama vrstih kulturnih identiteta. Sva kritika energija preusmjerava se na borbu za kulturne razlike ostavljajui temeljni kapitalistiki poredak netaknutim. Idealan oblik hibridne koegzistencije raznolikih kulturnih ivota-svjetova (iek) ponudio je koncept multikulturalizma kao idejni obrazac kulturnog inkluziviteta koji se utemeljuje u praznoj globalnoj poziciji. Sa te take veinska kultura se prema lokalnim/ marginalnim kulturama odnosi kao konkvistadori/kolonizatori prema uroenicima koje se treba prouavati i potovati. Takva raspodjela

U istom amcu, Peter Sloterdajk, Beogradski krug, Beograd, 2001. (str. 87) Isto, (str. 123) Treba braniti drutvo, Miel Fuko, Predavanja na Kole de Fransu iz 1976. godine, Svetovi, Novi Sad, 1998. (str. 51) Isto (str. 75) kakljivi subjekt, Slavoj iek, TKD ahinpai, Sarajevo, 2006. (str. 191)

(sic!)

59

odnosa moi dovodi do zakljuka da je multikulturalizam zanijekani, izokrenuti, samoreferencijalni oblik rasizma, rasizam s distancom - on potuje identitet Drugoga, shvaajui Drugo kao u sebe zatvorenu autentinu zajednicu spram koje multikulturalist zadrava odmak onemoguen njegovom/njezinom povlatenom univerzalnom pozicijom. Multikulturalizam je rasizam koji ispranjuje svoju poziciju od svakog pozitivnog sadraja (multikulturalist nije izravni rasist; on ili ona ne suprotstavlja Drugome partikularne vrijednosti vlastite kulture); unato tome, on ili ona zadrava tu poziciju kao povlatenu praznu toku univerzalnosti s koje je mogue dolino procjenjivati (i podcjenjivati) druge partikularne kulture - multikulturalistiko potovanje za specifinost Drugog upravo je oblik potvrivanja vlastite nadmoi.62 Ouvanje postojeih pozicija i odnosa moi implicira depolitizaciju ekonomije, a kada se ve pomirimo da je kapitalizam neto to nee proi, preostaje nam jo da depolitiziramo politiku, a zatim vlastite ideje i stavove prodamo korporativnim uvarima kulturnih identiteta.

Foto: Denis Ruvi

Doveden u taku sa koje e subjekt u ravni razabrati tragove istine relativistiki gest kao odjek alternativnog ina postaje apsurdan. Odbacivanje tragova istine, pronalazei im surogat u apolitikim terminima, legitimira ideoloko-politiku hegemoniju, jer ih liberal-kapitalistika ideologija prisvaja i instalira kao tobonju transcendenciju politike.

Nazi Punks Fuck Off

Politiku situaciju savremenog drutva Jacques Rancire je oznaio terminom postmoderna postpolitika. Surogat politikom sukobu globalnih vizija utjelovljenih u razliitim politikim strankama predstavlja suradnja sa prosvijeenim tehnokratima (ekonomistima, drutvenim analitiarima, psiholozima, pedagozima, etc...) i liberalnim multikulturalistima. Ta suradnja znai procese pregovora o javnim interesima i postizanje kompromisa u vidu opeg konsenzusa. Opi konsenzus imanentno sugerira iznalaenje dobrih ideja, ideja koje djeluju, to znai prethodno prihvatanje globalnog kapitalistikog poretka, jer djeluju samo one ideje koje su kapitalistiki profitabilne, pa se otuda nikada ne ulau velike svote novca u ope obrazovanje ili zdravstvenu skrb. Liberalkapitalistika konstelacija drutvenog poretka uki62 63

da autentian politiki glas svodei protestni govor za prava margine na dimenziju servilnog gesta trinih sila i multikulturalistikih humanitaraca. Polazei od premise o principijelnoj jednakosti svih ljudi kao govornih bia - onoga to tienne Balibar naziva galibert - nuno je usmjerenje ka pravom politikom inu koji e izazvati kratki spoj izmeu opeg i pojedinanog, dovodei do disfunkcionalnsti prirodni (multuikulturalistiki/ liberal-kapitalistiki) drutveni poredak. Odatle se ponovo vraamo na pitanje isitne ili bi sada preciznije bilo napisati pitanje Dogaaja istine. Istina je kontingentna; ona ovisi o konkretnoj povijesnoj situaciji; ona je istina ove situacije, ali u svakoj konkretnoj i kontingentnoj situaciji postoji jedna i samo jedna Istina koja, jednom artikulirana, iskazana, funkcionira kao indeks same sebe i lanosti polja koje se njome pokriva.63 Odatle se pomjeramo ka Badiouovom poimanju situacije. Alain Badiou situacijom naziva svako zasebno konzistentno mnotvo koje je strukturirano i njegova struktura nam omoguava da situaciju brojimo kao Jedan. Meutim, tu se pojavljuje problem, jer sama struktura mora postojati unaprijed kao metastruktura koja odreuje ono to brojimo (tj. oznaena struktura situacije mora biti udvostruena u simbolikoj mrei oznaitelja). Polazei od takvog poimanja situacije Badiou dogaaj definira kao istinu situacije koja ini vidljivim/itljivim ono

Isto, (str. 193) Isto, (str. 113)

60

(sic!)

!TeMAT
(sic!)

Foto: Denis Ruvi

to je slubena situacija morala suzbijati, ali je takoer uvijek lokalizirana - to jest, Istina je uvijek Istina specifine situacije. Dogaaj tako obuhvaa vlastiti skup determinacija: sam Dogaaj; njegovo imenovanje; njegov konani cilj; njegova operatora; i na kraju, ali ne manje vano, njegov subjekt, initelja koji u ime Dogaaja istine intervenira u povijesnu mnogostrukost situacije i razabire/identificira u njoj znakove-uinke Dogaaja. Ono to Badioua zanima je kako ostati vjeran Dogaaju istine, budui da subjekt dolazi nakon dogaaja i ustrajava u signifikaciji njegovih tragova, to znai da sam subjekt slui Istini koja ga transcendira; nikada nije posve adekvatan beskonanom poretku Istine budui da subjekt uvijek mora djelovati unutar konane mnotvenosti neke situacije u kojoj razabire znakove Istine.64 Doveden u taku sa koje e subjekt u ravni razabrati tragove istine relativistiki gest kao odjek alternativnog ina postaje apsurdan.

Odbacivanje tragova istine, pronalazei im surogat u apolitikim terminima, legitimira ideolokopolitiku hegemoniju, jer ih liberal-kapitalistika ideologija prisvaja i instalira kao tobonju transcendenciju politike. Ako je subjekt ve unaprijed utemeljen u datom injeninom poretku, njegovo djelovanje voeno tragovima istine postaje skandal koji raskriva nakaznost ve utvrenog znanja. Tu se otvara alternativni tok kao put aktivistikog suprotstavljanja logici kapitala, ekonomiji znanja, tehnologiji new age religije, fatalnim strategijama mas-medija, etc. Sem toga, ivei stvarnost uhvaenu u ralje katastrofikih naracija, aktivno se ne suprotstaviti neohegemonijalistikim politikama i/ili fundamentalistikim strujanjima ravno je inu Louis-Ferdinanda Clinea koji je, nezadovoljan praktinom provedbom Uredbe o Jevrejima, od francuskih vlasti pod okupacijom zahtijevao deportaciju veeg broja Jevreja u koncentracione logore Wermachta.

64

Isto, (str. 112)

61

Dinko Kreho

Politika u raljama kulture Kultura ili progres?

Imperativu kulture u podjednakoj se mjeri povinuju etnonacionalne elite i graanski kritiari nacionalizma. I jedni i drugi predoavat e nam etnike identitete kao samonikle kulturne blokove. Po pitanju ove sutinske depolitizacije, BiH nema na emu zavidjeti dravama realno postojeeg kapitalizma: multikulturalistika briga za ouvanje Drugoga odmijenila je i tamo i ovdje bilo kakvu zamisao borbe za progres. Kako u Bosni i Hercegovini, tako i zapadno od nje, ideja pravednijega drutvenog poretka otpisana je kao totalitarni relikt i anakron koncept.
Trend po kojem tranzicijska Bosna i Hercegovina ne zaostaje za zrelim kapitalistikim svijetom zasigurno je kulturalizacija politikih pitanja. tovie, kljunu pobjedu domaih nacionalizama valja vidjeti u nainu na koji se permanentna drutvena kriza uvijek iznova prevodi u termine cultural clasha. Meuetnika nesnoljivost, premda u izravnoj vezi s ekonomskom eksploatacijom - obje su rezultat divlje akumulacije kapitala od strane etnonacionalnih elita - tumai se kao posljedica esencijalnih kulturnih razlika. Iznesete li tezu da su razliite vrste diskriminacije imanentne samome kapitalistikom poretku, riskirate biti osumnjieni kao netko tko sanja o obnovi propalog sistema (Ugo Vlaisavljevi). Naprosto, svaki problem, antagonizam ili konflikt u bosanskohercegovakom drutvu danas je doputeno promiljati samo u okviru onoga to kapitalistiki sustav propisuje za granice moguega. Imperativu kulture u podjednakoj se mjeri povinuju etnonacionalne elite i graanski kritiari nacionalizma. I jed65

Foto: Denis Ruvi

ni i drugi predoavat e nam etnike identitete kao samonikle kulturne blokove. Po pitanju ove sutinske depolitizacije, BiH nema na emu zavidjeti dravama realno postojeeg kapitalizma: multikulturalistika briga za ouvanje Drugoga odmijenila je i tamo i ovdje bilo kakvu zamisao borbe za progres. Kako u Bosni i Hercegovini, tako i zapadno od nje, ideja pravednijega drutvenog poretka otpisana je kao totalitarni relikt i anakron koncept. Rijeima Terrya Eagletonea: Poto politika nada ne postoji u srcu kapitalizma, iji se proleterijat pokupio i otiao, ne ostavivi adresu na koju treba prosleivati potu, postmoderni pogled se opinjeno okree ka Drugome, kakvu god propusnicu (rodna, gej ili manjinska etiketa) iziskivalo putovanje prema njemu.65

Primjer jedne zaboravljene rasprave

I onda kad je rije o najpolitikijoj moguoj temi, kao to je preureenje jedne drave u dubokoj krizi, kultura je ta koja ima posljednju rije.66 Prisjetimo se, recimo, famozne diskusije o konsocijaciji, rasprave koja je doskora dijelila lokalnu intelektualnu javnost, a danas je oigledno poneto zaboravljena i od strane svojih inicijatora. Transkripti sa zatvorenog okruglog stola iz 2006.67, svojevrsnog

Teri Iglton, Ja sadrim mnogostrukosti (preveo Predrag aponja), Polja 451, maj-jun 2008, url: http://polja.eunet.yu/ polja451/451-16.htm Ovaj se tekst bavi konkretnim problemom artikulacije politikih pitanja kao kulturnih. Ipak, valja imati na umu i to da neoliberalna strategija kulturalizacije (...) prevazilazi jednostavno transformisanje politikih problema u probleme kulture. Kulturalizacija je takoe kola kulture: obrazovanje, kultivisanje i uzgajanje subjekata dominantne kulture. Kultura je samim tim samo jedan momenat ideoloke edukacije, ili, jo bolje, kreiranja (njemaka re Bildung obuhvata oba znaenja) narodnih masa - precizno govorei, subjekata (u oba znaenja te rei: podanika i autonomnih delatnika) kapitalistikog poretka. Vidi: Duan Grlja i Jelena Vesi, Neo-liberalna institucija kulture i kritika kulturalizacije, www.eipcp.net/transversal/0208/prelom/sr Konsocijacijski model ureenja drave - spas ili krah Bosne i Hercegovine, Status 10 (jesen 2006), 190-201

66

67

62

(sic!)

!TeMAT

vrhunca polemike, ne otkrivaju samo kako je kulturalizacija politikog diskursa pupanom vrpcom povezana sa zakonitostima kapitalistikog poretka, nego i dobro oslikava posvemanju kapitulaciju bh. intelektualne elite pred neminovnou bujanja kapitalizma.Dihotomija graanska opcija - konsocijacijsko rjeenje, unaprijed zacrtana kao glavna linija podjele meu diskutantima, iskljuuje iz horizonta zamislivog mogunost artikulacije bilo kakvog lijevog politikog projekta. I liberalizam jednih i komunitarizam drugih polazi i zavrava u esencijalistikim kategorijama, bila to apstraktna individua ili etniko mi. U tako voenoj raspravi, nije neobino da se svako razdoblje bosanskohercegovake historije promatra kroz prizmu kulturotvornosti - kao to nije iznenaujue ni da je taj trend osobito prisutan kad se evocira propali poredak. Ovako, primjerice, o ZAVNOBiH-u rezonira Ivan Lovrenovi:

podrazumijevamo pod kulturom. Razmatrajui fenomen iznenadnog zanimanja za partizansku umjetnost u postsocijalistikom okruenju, Rastko Monik pie: Ako hoemo analizirati antifaistiku kulturu, moramo prvo promijeniti svoje samoniklo shvaanje kulture. A takvo samorazumljivo promiljanje ne moemo napustiti, ni novi teorijski koncept osmisliti, ako se radikalno, takoreku bez predrasuda ne suoimo s antifaistikim kulturnim i umjetnikim praksama. Pritom bivamo ulovljeni u dvostruku klopku, i to prije svega zato to je partizansko umjetniko i openito simboliko stvaranje nastajalo u otporu protiv upravo onih povijesnih procesa iji je nastavak, proizvod, na spontani, neosmiljeni, samonikli i automatski pojam kulture.69 Iako je, dakle, politika nadetnike solidarnosti artikulirana u rezoluciji ZAVNOBiH-a nastojala na zajednikoj politikoj platformi objediniti srpsku, hrvatsku i bonjaku komponentu, u njezin je projekt bilo ukljueno redefiniranje kulture same - a ne projektivno uzgajanje nacionalnih kultura. Naravno, evaluiranje ZAVNOBiH-a izvan konteksta komunistikog projekta nije svojstveno samo Lovrenoviu, nego i njegovim oponentima u ovoj polemici. Kad Zdravko Grebo konstatira: Prvo pitanje glasi: da li BiH moe biti normalna europska drava? Ja mislim da moe i da je povijesni oslonac za to ZAVNOBiH, sa ime se ne slau Lovrenovi i Kazaz. Ivanov [Ivana Lovrenovia, D.K.] prigovor glasi da je to bila komunistika prevara. Nasuprot tome, ja mislim da je upravo to rodno mjesto BiH.70 On takoer apstrahira komunistiki, antifaistiki kontekst nastanka zavnobihovske BiH, tako to ZAVNOBiH istie kao njezino rodno mjesto, ali dananju bosanskohercegovaku dravu samjerava standardima normalnih europskih drava - zemalja realno postojeeg kapitalizma. Progresivno politiko nasljee, koje, ma koliko ga tabuizirali u etnokapitalistikom poretku, ipak postoji u bh povijesti, jo jednom biva izuzeto iz razmatranja.To je nasljee istovjetno s politikom samom, s autentino politikom jezgrom to se opire kulturalizaciji; u terminima Slavoja ieka, rije je o pravoj politici, politici kakva (...) uvijek ukljuuje neku vrstu kratkog spoja izmeu univerzalnog i partikularnog: paradoks onoga singulier universel, onog pojedinanog koje se pojavljuje kao ono to stoji za univerzalno i destabilizira prirod-

I onda kad je rije o najpolitikijoj moguoj temi, kao to je preureenje jedne drave u dubokoj krizi, kultura je ta koja ima posljednju rije. Prisjetimo se, recimo, famozne diskusije o konsocijaciji, rasprave koja je doskora dijelila lokalnu intelektualnu javnost, a danas je oigledno poneto zaboravljena i od strane svojih inicijatora.
Ako je ZAVNOBiH Bosnu i Hercegovinu artikulirao kao i srpsku i hrvatsku i muslimansku, onda je tim narodima morao dati sve ono to im, kao narodima koje priznaje, pripada bez rezerve, pripada prije svega u aspektu (nacionalne) kulture. U Jugoslaviji, u zavnobihovskoj Bosni i Hercegovini, bila je trajno pod prijetnjom najgore ideoloko-politike i krivine inkriminacije makar i najnevinija pomisao na osnivanje tzv. nacionalnih kulturnih institucija. (...) Pojmovi naroda (nacija) bili su ispranjeni od sadraja.68 Ono to, meutim, Lovrenovi previa, jest da se koncept nacionalne kulture s kakvim danas raunamo jednostavno ne moe upisati u matricu komunistikog politikog projekta - izmeu ostalog i stoga to su komunisti upravo nastojali prevladati zamisao kulture kao vrhovnoga ideolokog naela! Ne radi se o tome da je komunistiki pokret naknadno htio integrirati ve formirane nacionalne kulture u vlastiti ideoloki stroj, nego je jedan od ciljeva tog pokreta bio redefiniranje onog to
68 69 70

Isto, 201 Rastko Monik, Partizanska simbolika politika, Zarez VII/161-162, 08.09.2005., 12 Konsocijacijski model..., 198

(sic!)

63

ni funkcionalni poredak odnosa u drutvenom tijelu.71 Alternativa jednoj ovakvoj repolitizatorskoj gesti jest prihvaanje politike krize kao posljedice stoljetnih jazova u kulturi, kako to ini npr. Enver Kazaz72, prevodei time cijelu povijest diskriminatorskih politika na liberalni argon kulturnih razlika.

To je nasljee istovjetno s politikom samom, s autentino politikom jezgrom to se opire kulturalizaciji; u terminima Slavoja ieka, rije je o pravoj politici, politici kakva (...) uvijek ukljuuje neku vrstu kratkog spoja izmeu univerzalnog i partikularnog: paradoks onoga singulier universel, onog pojedinanog koje se pojavljuje kao ono to stoji za univerzalno i destabilizira prirodni funkcionalni poredak odnosa u drutvenom tijelu.

Pripitomljavanje kapitalizma?
I multikulturalistika skrb za kulturni identitet i liberalni ideal graanske drave iskljuuju pravu politiku: klasna borba, da uzmemo najoitiji primjer, koncept je podjednako nekompatibilan i s jednom i drugom zamisli. Od poetka devedesetih naovamo, masovni odgovor bh. intelektualaca na etnokapitalistiku ekspanziju ostao je na razini

recikliranja starih i proizvodnju novih kulturotvornih mitskih narativa: onog o dobroj Bosni, onog o mranom vilajetu, onog o stoljetnoj konsocijaciji, itd. Odustavi od politike - shvaene na nain emancipatorske, prosvjetiteljske djelatnosti - domai postsocijalistiki intelektualac strpljivo eka trenutak kad e prepoznati umiljatije, humanije lice kapitalizma u koji je stupio kao u najbolji od svih moguih svjetova. U meuvremenu, eksploatatorske prakse koje hrane taj isti sistem i dalje se razvijaju, implementiraju i ire. Etnonacionalizam i meuetnika netrpeljivost njihov su neizostavan, ali ne i iskljuivi sadraj. Dakako, u rezignaciji bh. intelektualca pred monom kapitalistikom mainerijom nezaobilaznu ulogu igra postmodernizam - kasnokapitalistina kulturna logika, kako bi rekao Frederic Jameson. Krilatica o kraju velikih pripovijesti, okosnica postmodernistike dogme, od strane je nae intelektualne elite bespogovorno preuzeta; eto jo jednog aspekta u kojem je Bosna i Hercegovina uspjeno sustigla poznokapitalistiki svijet. U tom svjetlu, i povlaivanje imperativu kulture ukazuje se kao jedan od naina da se izbjegne uznemirujua konstatacija: kako je zamisao o krizi velikih naracija i sama velika pripovijest koja pretendira na hegemoniju, i da kao takva ne mora biti konanija od ekonomsko-politikog poretka koji ini moguom njezinu globalnu prevlast.
Foto: Denis Ruvi

71

Slavoj iek, Postpolitiki Denkverbot (preveo Boris Buden), http://www.scribd.com/doc/12607052/postpolitiki-denkverbotslavoj-zizek Konsocijacijski model..., 198

72

64

!TeMAT
(sic!)

Kenan Efendi

Multietninost/ multikulturalizam

ili legitimacija tranzicijskog etnokapitalizma

U drutvu u kojem je etniko direktno svezano s traumom, rtvom, zloinom i delatom, i u kojem je etniko metaoznaitelj koji ne doputa minimum jedinstvenog drutvenog imaginarija i zasnivanje bilo kakvih praksi budunosti, iznalaenje novih kolektivnih identiteta zasnovanih na kulturama, odnosno etnijama, moe uroditi ne samo odgaanjem rjeavanja problema nego i njegovim produbljivanjem tako to mu se navodnim suprotstavljanjem dodatno potvruje politiko-drutveni legitimitet.
Opseg i jaina utjecaja odreene kulture u dodiru s drugim kulturama proporcionalni su opsegu, snazi i koliini kapitala koji se tom odreenom kulturom legitimira na tritu i u procesu eksploatacije dobara kojima se druge, slabije kulture legitimiraju i na koje polau vlasnika prava. Proporcionalan odnos kulture i kapitala koji se njome legitimira opstoji danas u vremenu globalnog, multinacionalnog, umreenog kapitalizma isto kao to je opstojao i u vremenu nacionalnog, kolonijalistikog i imperijalistikog kapitalizma. Kako se ne bi upalo u zamku ispitivanja starosti kulture (u smislu produkcije reprezentacijskih slika) u odnosu na kapital, ili obrnuto, to je istovjetno ispitivanju odnosa kokoke i jajeta, valja se prisjetiti da je engleska industrijska revolucija, kojom je svijet uveden u epohu kapitalizma, uspjeno provedena ne samo zato to je nekoliko stoljea ranije kralju oduzeta apsolutna mo i to je buroaziji naspram aristokratije otvoren manevarski drutveno-javni prostor (kultura) nego i zato to je proveden niz zakonskih
73 74

reformi koje su donekle omoguile buroasko kapitalistiko poduzetnitvo (kapital). Tako kultura i kapital oduvijek koegzistiraju jedinstveno i sebi sljedstveno prije nego li na marksistikom principu baze - nadgradnje. Nije, dakle, francuska liberalno-buroaska revolucija okotila kapitalizam, nego e prije biti da je potreba buroazije za nefeudalnim sistemom privrede i proizvodnje, pozivajui se na ideje Prosvjetiteljstva, okotila revoluciju, nakon koje se mogao uspostavljati kapitalizam, o emu nairoko i iscrpno pie Eric Hobsbawm73 u svojoj knjizi Doba revolucije. U doba kolonijalistikog nacionalnog kapitalizma, drave su, legitimirajui se svojom kulturalnom nadmou i unaprijeenosti (to se iskazivalo rasizmom i nacionalizmom), kolonizirale i eksploatirale kulturalno divlje, ali privredno bogate, prostore Afrike, Azije i June Amerike. Bezono gomilanje nacionalnog (u prvom redu britanskog, francuskog i amerikog /SAD/) kapitala na tetu divljih etnikih zajednica, pravdano je kulturnom uzvienou i osvijeenou izrabljivaa. Oito je: faistiki i rasistiki model kranskog misionarstva prepisao je rani, kolonijalistiki kapitalizam, koji e kulturama kojima se legitimirao na vjeke vjekova osigurati kulturalni primat u kosmosu otkrivenih i neotkrivenih kultura. No, kapitalizam XX i XXI vijeka, multinacionalni i globalni kapitalizam, dakle, morao se, kako bi legalno i humano, u skladu sa svetou ljudskih prava, prelazio ve legitimne politike granice u dotad potinjenom svijetu, legitimirati neim drugim osim kulturalne nadmoi, koja je opet, uz pomo kapitala i osvajanja trita, prerastala u kulturalnu hegemoniju i prepokrivanje. Tada je, uz pomo humanistikog liberalizma, i postmodernizma, kao kulturalne logike kasnog kapitalizma (Frederic Jameson)74, skovan i iskonstruiran - multikulturalizam, koji su vlade i centri finansijske moi zduno prihvatili, pri emu ne treba sumnjati i da su ga inicirali. (Vratimo se na kokoku i jaje). Multikulturalizam nije nita drugo do cementiranje, betoniranje i institucionaliziranje ve-odavno-postavljenog/konstruiranog ali esencijaliziranog i bogomdano-prikazanog kulturalnog stanja. Razlike koje proizvode kulture, odnosno razlike koje su rezultat svekolikih kulturnih praksi, zaista postoje, a multikulturalistika institucionalizacija i naglaavanje takvih razlika samo je otvorila put kulturnim egoizmima, partikularizmima i novim konfliktima. Postoji vie kul-

Eric Hobsbawm, Doba revolucije, kolska knjiga, Zagreb, 1987. Frederic Jameson, Postmodernizam ili kulturna logika kasnog kapitalizma, u: Postmoderna: nova epoha ili zabluda, Naprijed, Zagreb, 1988.

(sic!)

65

tura na svijetu, pouava nas zapadnoevropski/ sjevernoatlantski liberalni multikulturalist, i svaka od njih po neemu je karakteristina, i bezbroj njih moe naporedo egzistirati; neke su temeljne i oplemenjujue, a neke su pak egzotine. Jasno je bilo i ostalo da su neke kulture pak korjenitije, autohtonije, autentinije i jae (zbog kapitala koji se njima legitimira) i da upravo te kulture, odnosno centri moi koji se njima legitimiraju imaju ekskluzivno pravo tumaiti kulturalne razlike i prava odreenih kultura. No, kada se ve priznalo pravo na opstojnosti drugih kultura mimo one iji kapital bi da osvoji Planetu, nije se vie moglo u ime jedne, nadmonije i temeljnije kulture eksploatirati prostore drugih kultura. Morao se Kapital, pritisnut kritikom humanih liberalnih multikulturalista, izmjestiti iz legitimirajue pozicije pojedinane velike kulture u praznu taku univerzalnosti (Slavoj iek)75 legitimirajui se tako kulturalno ispraznim prostorom, pri emu ne smijemo smetnuti s uma Wittgensteinovu opasku da je i negativna injenica jo uvijek injenica. iekovska prazna taka, tako, u ovom sluaju, kao i u svakom drugom sluaju praznog prostora, ipak je popunjena. Prazne prostore popunjavaju uvijek oni koji ih konstruiraju: u ovom sluaju, opet, velika hegemonistika, kolonizatorska kultura-kapital Zapada. Samo to sada o tome niko ne govori. Isto kao to malo ko ve decenijama govori o klasi, jer u epohi multikulturalizma, popraenog multinacionalnim kapitalizmom, naprosto nije in govoriti o klasama, jer postoje kulture. Multikulturalizam je prostor kolektivnih identiteta (a oni su bit svakog politikog) potpuno kolonizirao kolektivnim identitetima (ne samo etnikim i nacionalnim) iskonstruiranim na kulturi, kojih se od druge polovine XX vijeka proizvelo toliko da zapravo svaka kulturalna osobenost niza pojedinaca biva medijskim, nevladinim i postmodernistiko-umjetnikim manevrima pretvorena u kolektivni identitet. Tako zapravo bezbroj kakofoninih kultur-identiteta potpuno istiskuje bilo kakvu mogunost socijalnog kolektivnog identiteta, emu liberalistiko insistiranje na Svetom Pojedincu uveliko doprinosi i otvara prostor, a viedecenijskim medijskim i teorijskim sataniziranjem svakojakih ideologija koje bi kolektivne identitete bazirale radije na socijalnim kategorijama nego li na kulturama (a time i etnijama) svaki pokuaj dekulturalizacije kolektivnog identiteta, to je i pokuaj dekulturizacije politikog, proglaavaju za anahronizam, boljevizam, fundamentalizam

U doba kolonijalistikog nacionalnog kapitalizma, drave su, legitimirajui se svojom kulturalnom nadmou i unaprijeenosti (to se iskazivalo rasizmom i nacionalizmom), kolonizirale i eksploatirale kulturalno divlje, ali privredno bogate, prostore Afrike, Azije i June Amerike.

Foto: Denis Ruvi

Multikulturalizmom je globalni kapitalizam na due vrijeme zatvorio vrata bilo kakvom klasnom ili bilo kojem drugom socijalnom kolektivnom (samo)identificiranju. Uspostavljene su svetosti ispraznog, apstraktnog Pojedinca i svetosti svekolikih Kultura, moni konstrukti, naspram kojih je klasa, kao stvarnosno (po radnom mjestu, po visini plae, po visini penzije, po visini najamnine stana, po visini rate kredita, po odjei, po automobilu, po kulturnim potrebama i mogunostima, po obrazovanju) utemeljen identitet. Tako radnik vie nije radnik nego pojedinac-uposlenik koji pripada (!) odreenoj kulturi (etnikoj zajednici, rodnoj zajednici, seksualnoj zajednici). Dok nam liberalni multikulturalisti propovijedaju areni i raznoliki, bogati i produhovljeni svijet sainjen od kultura, stvarnosno ivimo u drutvima sastavljenim od razliitih klasa, koje vie nisu niti u sukobu niti u komunikaciji, jer su, barem one potinjene, najbrojnije, masmedijskom mainerijom smiljeno i sistematski

75

Slavoj iek, Multiculturalism or the cultural logic of multinational capitalism, u: New Left Review, septembar - oktobar 1997.

66

(sic!)

desubjektivizirane. (Klase su desubjektivizirane, kulture, naprotiv, hipersubjektivizirane.) Liberalno-kapitalistikom multikulturalizmu upravo zato najvei problem predstavljaju identitarna preklapanja klasnog i kulturalnog identiteta, gdje je najbolji primjer problem imigrantskih radnika i imigranata uopte u rajskoj Evropskoj uniji. Upravo na tom identitarnom preklapanju javile su se neke od najzanimljivijih rasprava o multikulturalizmu76, jer se svekoliko traenje socijal-

!TeMAT

Multikulturalizmom je globalni kapitalizam na due vrijeme zatvorio vrata bilo kakvom klasnom ili bilo kojem drugom socijalnom kolektivnom (samo)identificiranju. Uspostavljene su svetosti ispraznog, apstraktnog Pojedinca i svetosti svekolikih Kultura, moni konstrukti, naspram kojih klasa, kao stvarnosno (po radnom mjestu, po visini plae, po visini penzije, po visini najamnine stana, po visini rate kredita, po odjei, po automobilu, po kulturnim potrebama i mogunostima, po obrazovanju) utemeljen identitet. Tako radnik vie nije radnik nego pojedinacuposlenik koji pripada (!) odreenoj kulturi (etnikoj zajednici, rodnoj zajednici, seksualnoj zajednici).

skupu da ne treba te ljude omalovaavati jer su to patriote. Veliki Obama, samo Trojstvo i Jedinstvo u liku amerikog predsjednika, dobitnik Nobelove nagrade za mir koji komanduje vojskom to ratuje na dva ratita, ne titi dakle homoseksualce kao takve, kao mikrokulturu ili naprosto kao skupinu pojedinaca, ve ih titi zato to su patrioti, to su i oni pripadnici amerike, patriotske kulture, koji svoj patriotizam dokazuju time to ginu u Faludi ili Kandaharu. Oito je da i predsjednik igra u ritmu Kapitala. Toliko o liberalnom multikulturalizmu na nepresunom izvoritu demokratije. S takvim situacijama, sa pobunjenim i ve samoosvijetenim mikrokulturama, multikulturalizam je morao dobiti svoje teorijsko, a kasnije i praktino, proirenje. Ista je situacija bila i u epohi kolonijalistikog nacionalnog kapitalizma, kada su visokorazvijene drave privredno kolonizirale slabije i eksploatirale dobra uveavajui svoj, nacionalni kapital, kao i u epohi sve-kolonijalistikog multinacionalnog, umreenog kapitalizma, kada multinacionalne (i nikada - anacionalne) korporacije eksploatiraju uveavajui svoj, privatni kapital, od kojeg odreena drava, ipak, koristi ima. U epohi kolonijalistikog, nacionalno odreenog kapitalizma, eksploatacija i pljaka legitimirale su se nadmou jedne kulture nad drugom (faizam, nadmo bijele rase, nadmo Zapadne Evrope i Amerike), a u epohi globalnog, multinacionalnog kapitalizma eksploatacija i pljaka legitimiraju se svetou dirigiranog kulturnog pluralizma, svetou, dakle, multikulturalistike religije, koja, opet, nije nita drugo do lano humaniji i time perverzniji oblik kulturalne (i politike i kapitalne) hegemonije Zapadne Evrope i Amerike. Kao nadgradnja multikulturalizma pojavio se interkulturalizam, prije svega kao tip obrazovanja i odgajanja (interkulturno obrazovanje) i kao oblik komunikacije (interkulturna komunikacija), iz ega proizlazi da ljudi iz razliitih kultura ne komuniciraju i da ih treba uiti komunicirati, to, opet, kazuje da je pojedinac predodreen svojom kulturnom pripadnou (itaj: etnikom pripadnou) i da je kao ne-kulturan i ne-etniki, zapravo, nemogu, te da je potrebno nauiti razumjeti ga na osnovu njegove (pri emu ga niko i ne pita je li njegova) kulture i porijekla. Projekat interkulturnog obrazovanja pojavio se kako u Sjedinjenim Amerikim Dravama, tako i u Evropskoj uniji, zbog rasta broja afrikih i azijskih emigranata, kada postaje, zbog demokratizacije drutva, nemogue provoditi kulturnu, etniku i

nih i politikih povlastica za imigrantske zajednice u Evropi trailo upravo na osnovu njihove kulturalne razliitosti i kulturalne potinjenosti. Meutim, potinjeni i poniavajui klasni identitet imigranata i imigrantskih radnika ponaosob, proizvod je, opet, lanosti multikulturalizma, jer velike kulture Zapada nikada nisu i nee biti spremne na kulturalne ustupke, koji, opet, podrazumijevaju ustupke na ravni kapitala. (Nesretna kokoka i jo nesretnije jaje.) Teorijska nadgradnja i proirivanje multikulturalizma bila je neophodna u trenutku kada su kulture i mikrokulture, kojima se obezbijedilo govorno mjesto i ograniena sloboda nautrb klase, poinju buniti i poinju uviati multikulturalizam kao rasizam s distancom (iek). Kada nevladajua, kapitalom nezatiena, kultura poinje traiti ista prava koja uiva i kultura u ije ime se kapital legitimira, onda se zapravo pokazuje istinska sutina multikulturalizma. Tako, primjerice, predsjednik SAD-a Barack Obama tokom debate o de jure diskriminaciji homoseksualaca u amerikoj vojsci poruuje na javnom
76

Brian Barry, The Muddles of Multiculturalism, u: New Left Review, mart - april 2001.

(sic!)

67

religijsku diskriminaciju, koja se poesto preklapa s klasnom diskriminacijom. Ako (je) multikulturalizam individue, ljude, dakle, razdvaja(o), i sukobljava(o), zbog njihove kulturne pripadnosti (da: individue pripadaju kulturama, a ne obrnuto!), odnosno - zbog njihovog etnikog porijekla, onda se interkulturalizmom hoe prei preko jaza kojeg stvara ono multi. Meutim, prelaskom jaza ne stvara se nikakva nova vrijednost, odnosno ne dolazi se do ovjeka, kao pojedinca, kao subjekta, koji ima svoju kulturu, koji ju posjeduje, takoreku, koji ima svoj etniki identitet (ma koliko oni konstrukti, kao i svi identiteti, bili), koji u svom totalitetu identiteta sadri i identitemu svog geografskog porijekla, niti se dolazi do bilo kojeg drugog oblika politikog kolektiviteta Naprotiv, i interkulturalizam je, kao i njegov prethodnik, nastavio ljudsku komunikaciju bazirati na kulturi, gdje ona postaje osnovni komunikacijski kanal i gdje su pojedinci predodreeni i pred-opisani svojom kulturnom pripadnou. Vlasnici kapitala putem kulturalne proizvodnje i kulturalnih praksi proizvode/konstruiraju kulture i kulturalne identitete da bi se shodno potrebama uveavanja, prestrukturiranja i promjene vlasnitva kapitala moglo konstruirati, re-konstruirati, uiti komunikaciji, razdvajati, spajati Protokolarni susreti dravnika i ministara (esto energetike!) gotovo uvijek sadre i opasku o kulturnoj bliskosti zemalja, kulturnom upoznavanju, kulturnoj saradnji, razliitosti kao bogatstvu Isto kao to i pozivi u savremene, postrevolucionarne ratove za resurse i sfere moi (sfere kapitala) uglavnom barataju sukobima kultura i injenicom da oni ne dijele iste vrijednosti kao mi, kako bi kazao George W. Bush. Kao amblematsku sliku neoliberalno-kapitalistikog multikulturalizma, interkulturalizma i interkulturne komunikacije najbolje, najiskrenije i najdosljednije bi bilo uzeti, primjerice, londonskog Pakistanca koji nosi Adidas patike to su ih proizvela djeca u Kini ili Vijetnamu za 18-vjekovnu nadnicu-dovoljnu-da-se-preivi, u tvornici lokalnog kapitaliste koji radi za multinacionalnu, multikulturnu-interkulturnu, dakle, kompaniju. Mogao bi to biti divan, precvali postmodernistiki kola ili patchwork (krpaa). Pogubnost ustolienja kulturne identiteme kao predominantne u konstruiranju i samo-konstruiranju identiteta pojedinca, pogubnost dakle kulture kao preodreujueg faktora individualnog subjekta, jasno je vidljiva u ratnoj i postratnoj Bosni i Hercegovini, gdje je etniki (koji nije nita drugo do kulturni, hiper-kulturni) identitet

skoro pa jedini identitet pojedinca. tavie, ne bi bilo pretjerano rei da je samo etniko, etnikokulturno postalo subjekt, pri emu su i pojedinac i bilo koji oblik kolektiva desubjektivizirani. Etniko je postalo nekom vrstom makrometaoznaitelja koji se upisuje u svaku drutvenu ili individualnu praksu, pri emu se svaki glas otpora odbacuje i diskreditira isto kao to bismo odbacili tvrdnju da dva i dva nije etiri, to e rei da je etniko izdignuto na nivo sutinskog, bitnog, esencijalnog, vjenog, predvremenog, pred- i nadprostornog, nepovijesnog - biolokog, prirodnog, u DNK jasno, itko, ispravno upisanog.

Pacifistike tvrdnje i opservacije da je takvo stanje, stanje etnikih drutava u tro-etnikom tro-drutvu proizvod rata, odnosno ratova u zemljama bive Jugoslavije tokom 90-tih godina prolog stoljea u najmanju je ruku ako ne opasna, onda sigurno neodgovorna. U svakom sluaju takva tvrdnja jeste netana. Prije e biti da je sablast etnikog bila sredstvo otpoinjanja i izazivanja rata, da je rat proizveden uz pomo njega i da su pojedinci odlazili u rat i ubijali (se) upravo zato to je etnika, kulturna - dakle, identitema i prije rata bila predominantna u konstruiranju i samo-konstruiranju individualnog identiteta. Jugonostalgine tlapnje o ratu izvana ili o ratu iznebuha povrne su koliko i zapadnjakosjevernoatlantske opaske o divljim plemenima i etnikim mrnjama Balkana. Rat je pokrenut jer se morala prestrukturirati privredna proizvodnja i jer je u vlasnitvu jedne prezaduene drave jo uvijek bilo i suvie kapitala da bi bio i dalje davan radnicima na koritenje. Moda bi uzroke, ali i ishode, rata prije otkrili predratni, ratni i pogotovo poslijeratni tokovi kapitala, uplatioci i primaoci privatizacijskih transakcija, investicioni fondovi i aukcijsko rasprodavanje javnih dobara nego li to e(mo) uiniti (svi mi) koji hoe(mo) dekonstruirati tota koji bi(smo) da vide/imo samrtnu krv sjenki, himera i konstrukt. Ako je za antiteroristike ratove Sjedinjenih Amerikih Drava i Sjevernoatlantskog vojnog saveza kao opravdanje uzeta prijetnja demokratiji, koja je opet kulturno i etniki obiljeena, i ako je injenica da oni ne dijele iste vrijednosti kao mi opravdanje pred glasakom masom, onda je jasno da je to, na nivou reprezentacije, izvjetavanja i pri-kazivanja, rat kultura ili, da udovoljimo filozofu NATO-a - sukob civilizacija. Meutim, ako se ne zanemare te dosadne banalne injenice o, primjerice, naftnom bogatstvu Irana, makovim poljima u Afganistanu, geografskoj blizini Irana i Kine, onda bi se moglo govoriti i o ratu kapital. Ali emu biti tako ljeviarski retrogradan, tako

68

!TeMAT
(sic!)

istoimenoj knjizi odreuje socijalnu i politiku kategoriju visokih i viih partijskih, a time i dravnih i javnih, funkcionera i dunosnika. Svoju revolucionarnu pobjedu u Drugom svjetskom ratu jugoslavenski komunisti Josipa Broza nisu u dravnu, sistemsku vlast mogli pretvoriti na samom revolucionarnom zanosu, ili, pak, na promidbi i zatiti radnikih prava, jer zemlja nije bila toliko industrijalizirana da bi sama radnika klasa, odnosno klasni identitet, kao politiki kolektivni subjekt mogla biti simboliki nosilac vlasti i simboliki suveren drave. Ratom prekinuta i politikom nestabilnou Kraljevine Jugoslavije zaguena industrijalizacija zemlje, odnosno junoslavenskih zemalja, nije iznjedrila radniku klasu u tolikom broju u kojem bi ona mogla biti, koliinski ali i simboliki, jaka za preuzimanje i odravanje vlasti.
Foto: Denis Ruvi

raunovodstveno banalan. Niti je sukob civilizacija i disonanca u dijeljenju vrijednosti smiljena tik pred poetak rata, niti su etniki identiteti Bosne i Hercegovine, ali i cijele bive Jugoslavije, izmiljeni nakon smrti Josipa Broza. Uostalom, velika je, moda ak i krucijalna, uloga samog Najveeg Sina i njegove varijacije socijalizma, u tome to su upravo etniki identiteti posluili kao reprezentacijsko-simboliki materijal rata za prestrukturiranje trita i proizvodnih odnosa. No, Broz svoju ulogu nije odigrao svojom smru nego, naprotiv, svojom tek-pojavno-prikaznom koncepcijom radnikog samoupravnog socijalizma, koji je, zapravo - u djelatnoj stvarnosti, bio neka vrsta etnosocijalizma. Dok su se diljem komunistikog, revolucionarnog i socijalistikog svijeta ujedinjavali proleteri svih zemalja u socijalistikoj Jugoslaviji bratovali i jedinstvovali su narodi i narodnosti. Tako je titoistiki socijalizam, odmah, u korijenu, u zaetku, u svojoj politiko-dravnoj postvarenosti iznevjerio (kao i svi odravljeni socijalizmi, uostalom) sutinu socijalizma/komunizma u njegovoj internacionalnosti i okrenutosti ka klasi kao politikom subjektu, a politiki subjekti jesu nita drugo do kolektiviteti jer je i politika naroiti oblik kolektivne prakse, kako bi kazao Jacques Ranciere77. Radnika klasa jeste, kako nominalno, tako i pravno, ali ne i de facto, bila posjednik kapitala i sredstava za proizvodnju, premda je stvarno kapitalom vladala partija, Savez komunista Jugoslavije, kojom je upravljala nova klasa, kako Milovan ilas78 u
77 78

U epohi kolonijalistikog, nacionalno odreenog kapitalizma, eksploatacija i pljaka legitimirale su se nadmou jedne kulture nad drugom (faizam, nadmo bijele rase, nadmo Zapadne Evrope i Amerike), a u epohi globalnog, multinacionalnog kapitalizma eksploatacija i pljaka legitimiraju se svetou dirigiranog kulturnog pluralizma, svetou, dakle, multikulturalistike religije, koja, opet, nije nita drugo do lano humaniji i time perverzniji oblik kulturalne (i politike i kapitalne) hegemonije Zapadne Evrope i Amerike.
Pored toga i sam revolucionarni rat protiv okupatora nije bio rat radnike klase protiv izrabljivaa i posjednika, nego je bio rat narod i narodnosti protiv okupatora. Seljaci, radnici, (potena) inteligencija borili su se protiv Hitlerove Njemake, Pavelieve NDH, Mussolinijeve Italije i etnika Drae Mihajlovia partikularno ujedinjeni, disjunktivno sintetizirani (Jean Baudrillard) pod kiobranom narod i narodnosti. Epski intoniran junoslavenski soc-realizam, epska partizanska muzika, partizanska poezija, ukupna, dakle, umjetnika proizvodnja i praksa revolucionarne borbe i postrevolucionarnog stvaranja drave i ustrojavanja proizvodnih odnosa, ne samo da nasljeuje epsku svijest i epsku makrosintaksu junoslavenskih romantiarskih naciona-

Jacques Ranciere, Politika knjievnosti, Adresa, Novi Sad, 2008. Milovan ilas, Nova klasa, Narodna knjiga, Beograd, 1991.

(sic!)

69

lizama iz XIX vijeka nego, dodatno, upravo tim nasljeivanjem i preuzimanjem svjedoi o subjektu revolucionarne borbe. Pobjednicima rata, narodima i narodnostima, nije se mogla oduzeti njihova pobjeda, nisu se zasluge pobjednika mogle prebaciti s konta naroda i narodnosti na konto radnike klase i seljaka, ma koliko se ova dva kolektivno-identitarna sklopa fiziki preklapala i stapala. Stoga je bilo neophodno narodima i narodnostima, kao potencijalnim a kasnije i realnim politikim subjektima, stvoriti novu strukturu odnosa koja bi i simboliki i tehniki omoguila spokojnu vlast nad kapitalom i proizvodnim sredstvima. Broz i Savez komunista su, jasno je, svoju politiku i finansijsku vlast legitimirali narodima i narodnostima - kulturama. Narode i narodnosti Jugoslavije, kasnije nacije i etnije post-Jugoslavije, kao ni njihove konfliktne odnose napetosti i trpljenja, nisu, dakle, stvorili balkanski ratovi (Hrvatska, BiH, pa i Kosovo) koncem XX vijeka, nego su narodi i narodnosti Jugoslavije, kako stvarnosno tako i ustavno, i zavnobihovski i avnojevski, bili nositelji dravnog suvereniteta i politikog subjektiviteta. Istina, ne bismo smjeli biti slijepi pred injenicom da je titoistiki etnosocijalizam narode i narodnosti (velike i male kulture) iz Drugog svjetskog rata, u kojem su bili i meusobno sukobljeni i u kojem su poinjeni mnogobrojni etno- i kulturzloini, uveo u nekoliko desetljea mirne trpeljivosti, koja je rezultirala i nekolikim politikim i drutvenim ostvarenjima ideje i koncepta jugoslavenstva kao nacionalnosti. Meutim, ukoliko Jugoslavene tvore Srbi, Hrvati, Makedonci, Muslimani, Slovenci to ne znai naprosto da se ovi pobrojani dokidaju i da je novi nacionalni identitet, utemeljen na dravnoj zajednici i dravnoj kulturnoj praksi, samostalno, autonomna i jedinstvena kategorija. Prije e biti da je jugoslavenstvo ne-sukob-ve-trpeljivost junoslavenskih naroda (i narodnosti) nego to bi bilo zasebnim etnikim identitetom. Moglo bi se kazati da je Jugoslavija bez jugoslavenstva bila multikulturno drutvo, a da je stvaranje jugoslavenstva i njegovo kratkotrajno i mlako i zaivljavanje vodilo interkulturnom drutvu. Kako Bosnu i Hercegovinu uvijek poklapaju metaforom Jugoslavije u malom, neizbjeno je na ovom mjestu dotai se i problema savremenog, poslijeratnog koncipiranja bosanstva (kao interkulturne nadgradnje multikulturnosti), koje se konstruira iz najmanje tri uglavnom suprotstavljene pozicije. Bonjaka politika, kulturna i znanstvena desnica unitaristiki vidi bosanstvo

kao bonjatvo s otvorenim vratima, na koju, uz rigidnu kontrolu i valjanu propusnicu, mogu ui i drugi. Jugonostalgina, pozerska, ngoovsko-medijska antinacionalistika struja u konceptu bosanstva vidi laganu i brzu pobjedu nad etnonacionalizmima u BiH, uglavnom se pozivajui na dravljanstvo kao temelj kolektivnog (nacionalnog) identiteta. Trea, ne najmanje bitna, izvanjska pozicija meunarodne zajednice oliene kroz Visokog predstavnika i predstavnika Evropske unije, te cijeli niz ambasadora zemalja Evropske unije i SAD-a, slino ngoovsko-medijskoj struji, bosanstvo tu i tamo izbaci kao pogodnu metaforu, sloenu zajedno s metonimijama tranzicije, evropskih integracija i ljudskih prava, u borbi s prevelikim zalogajom etnonacionalizma u politikoj praksi.
Foto: Denis Ruvi

Sve tri koncepcije su sutinski utemeljene u kategoriji etnikog identiteta, to e rei da su duboko u kalovitom i nepresunom teritoriju kulture, isto kao i etnosocijalistiko jugoslavenstvo, koje, kao i poslijeratno bosanstvo, nije nita drugo nego prost, neinventivan, i nadasve tipino interkulturalistiki opasan pokuaj prenebregavanja tranzicijske, etnokapitalistike stvarnosti. U drutvu u kojem je etniko direktno svezano s traumom, rtvom, zloinom i delatom, i u kojem je etniko metaoznaitelj koji ne doputa minimum jedinstvenog drutvenog imaginarija i zasnivanje bilo kakvih praksi budunosti, iznalaenje novih kolektivnih identiteta zasnovanih na kulturama, odnosno etnijama (narodima i narodnostima), moe uroditi ne samo odgaanjem rjeavanja problema nego i njegovim produbljivanjem tako

70

(sic!)

to mu se navodnim suprotstavljanjem (disjunktivnom sintezom) dodatno potvruje politikodrutveni legitimitet. Upravo je etnosocijalistiko odgaanje rjeavanja istog problema, Titova kalkulacija s mirom i stabilnou, odnosno s lagodnom vlau, i rezultiralo time da se u procesu politikog i finansijskog krahiranja SFR Jugoslavije kulture, to jest: etniki identiteti, iskoriste kao osnovno sredstvo legitimacije pozivanja na ubijanje zarad osvajanja/ zadravanja/uvanja teritorija, koji nije tek puko ognjite, prag, toprak ili rodna gruda, nego je konkretan geografski (ali i katastarski) odsjeak na kojem postoje odreeni (vrlo bogati) prirodni resursi, odreena (vrlo razvijena) industrijska i privredna infrastruktura i odreene mogunosti ulaganja kapitala. Skoro svi oblici politike (kolektivne) pobune i skoro svaki oblik zahtjeva za preustrojem Socijalistike Jugoslavije dolazili su ne zbog ruenja autokratinosti i ne-demokratinosti reima kao takvog, neljudskog - kako se to danas eli, u svjetlu procvata demokratije i neoliberalizma, prikazati - nego skoro uvijek zbog ugroenosti jednog ili hegemonije drugog naroda u tamnici naroda, kako su Jugoslaviju esto metaforiki krstili njeni protivnici s nacionalistikih poloaja. Jugoslaviju su osporavali i htjeli ruiti ne to je bila tamnica sloboda i pojedinaca nego zato to je, navodno, bila tamnica naroda, pa je tako postepena federalizacija drave uvijek bila ustupak konceptima kojima se zahtijevala vea sloboda naroda unutar dravne zajednice, to e rei da demokratizacija, liberalizacija i federalizacija Jugoslavije nisi bili put ka evropskoj demokratiji i vrijednostima naprednog sjevernoatlantskog svijeta nego kompromis (zarad ouvanja vlasti) sa sve monijim nacionalistima i put ka konanoj realizaciji zapadnoevropskog koncepta nacijedrave. Ako takvu postavku prevedemo na jezik moderne neoliberalistike teorije onda ona glasi: Jugoslavija je postajala sve vie multikulturalno drutvo, da bi se, sljedstveno tome, ratovima multikulturalizam pokazao u svom konanom, istinskom obliku. Stoga bi poteno bilo tezu da je rat najvei kulturni dogaaj (Ugo Vlaisavljevi) preformulirati u: rat kao najvei multikulturni dogaaj. Meutim, kako rat uveliko i poslije rata traje u politikoj, kulturnoj i svakoj drugoj drutvenoj praksi, na nivou ideologija i diskursa, Bosna i Hercegovina i dalje je, jo uvijek, danas, multikulturno dogaanje, gdje su kulture (etnije) jedini politiki subjekti, profilirani ratom, legitimirani Ustavom,

koji je aneks Mirovnog sporazuma. I dok kulture multikulturalistiki ratuju (i rat je oblik komunikacije), elite, koje svoje politike i privredne prakse legitimiraju kulturnom/etnikom ugroenou, ravnopravnou i nadmonou, kulturno-legitimno pljakaju drutvena dobra, osiromaujui veliku veinu onih to su za kulture ratovali i koji su zbog kultura, opet, spremni ratovati, uveavajui tako, to legalno to ilegalno - ali uvijek legitimno, svoj kapital. Ta etnokapitalistika elita nije tek proizvod rata, ratne politike, ratne pljake, privrede i profiterstva - ona je sastavnica multikulturalistikog poimanja drutva, u kojem su kolektivi utemeljeni na kulturi politiki subjektivizirani, pa se, shodno demokratijskom sistemu, mora iznai instanca politike reprezentacije. Stotine politikih partija, parlamentarnih zastupnika, ministara, desetine premijera, stotine predsjednika etnokulturnih udruenja, bataljoni pisaca, historiara, novinara, vjerskih poglavara, desetine krupnih kapitalista i posjednika bogate se na raun etnije-kulture na konkretnu materijalnu, ali i svaku drugu, tetu dva-tri miliona stanovnika Bosne i Hercegovine. Klasni jaz izmeu politikoklerikalno-intelektualno-finansijske elite i ostatka stanovnitva, radnika, seljaka, penzionera, nezaposlenih (koje je nemogue imenicom odrediti!), ali i malih poduzetnika, apsolutno je neprisutan na nivou javne reprezentacije i bilo koje diskurzivne prakse. Etniko-kulturno kao metaoznaitelj svake drutvene prakse naprosto je sutina savremenog bosanskohercegovakog do-drutva (jer nema minimuma jedinstvenog drutvenog imaginarija), pa je tako ono kako osnovno polazite u raspravama o ustavnom i administrativnom preureenju zemlje, tako i u odbrani politiara optuenih za kriminal i korupciju, od kojih svaki istovjetno, kada se suoi sa optunicom, govori o montiranom politikom procesu, pozivajui se na svoju nacionalnu pripadnost i na etniju-kulturu koju predstavlja i u ije ime legitimno pljaka. Bilo koja koncepcija prosvjetiteljstva u Bosni i Hercegovini koja e operirati sa kulturamaetnijama, bilo u njihovom sukobu, ugroenosti i neravnopravnosti, bilo u njihovom redefiniranju i nadgradnji u kojekakvo bosanstvo, bilo koji oblik multikulturalizma, da li konfliktnog, da li pomiriteljskog, samo e odgaati problem (problem politikog subjekta-kolektiva), pri tome dodatno legitimirajui etnokapitaliste u njihovoj zajednikoj, ravnopravnoj, dogovorenoj - multikulturnoj pljaki drutvenog dobra.

!TeMAT
(sic!)

71

Mirnes Sokolovi

sic!ranje
- Kako se ostvaruje poetinost putopisa Zuke Dumhura? - Uvelike, kao ona zelena brada. - Oprostite, kako se ostvaruje sjeanje? - Kao zelena brada, ona zelena brada. - Aha. Kakva je to brada? - To je, znate, ona zelena brada sjeanja... - ega? - To je ona zelena brada sjeanja na fiziki i duhovni smaragdni prostor iz koga je ponikao ovaj pisac. - Aha. To je znai brada sjeanja, ona, zelena. Dobro. A ta je to to ne moemo predvidjeti? - Ne moemo predvidjeti kad e se takvo horizontiranje svijesti pretvoriti u vertikalu. - U ta? - U vertikalu. - Horizontiranje svijesti? Pa brada je apriorno vertikalna. A to je brada sjeanja? Otkud onda horizontiranje svijesti? - Uvijek smo, znate, iznenaeni ikljanjem iz srike duhovnosti. - Kakvim sad ikljanjem? Iz ega? Iz brade? ikljanjem iz vertikale? ikljanjem iz horizontale? - Ma ne, nego iz srike duhovnosti. - Aha, znai, brada je srika iz koje iklja. - Ne. To je kvalitet koji rijetko susreemo. - Molim??? - I to ne samo u putopisu, prijatelju moj.

Demontiranje poetsko-kritikih vrhunaca u Bonjaka

Moja mala esenciana ili vrijes-tomatija bonjake knjievne kritike No. 1

Zapravo poetinost putopisa (sic!) Zuke Dumhura uvelike se ostvaruje (sic!) i kao ona zelena brada (sic!) sjeanja (sic!) na fiziki i duhovni smaragdni prostor (sic!) iz koga je ponikao ovaj pisac (sic!), a to to ne moemo nikada predvidjeti kad e se takvo horizontiranje svijesti (sic!) pretvoriti u vertikalu (sic!), pa smo uvijek iznenaeni ikljanjem (sic!) iz srike (sic!) duhovnosti (sic!), kvalitet je koji rijetko susreemo (sic!), i to ne samo u putopisu (sic!)... (Fahrudin Rizvanbegovi: Pjesnik zelene brade)1

Izvesti jedan eksperiment: dovesti na pozornicu sjetnog pisca zelene brade. Zamoliti ga (ili narediti mu) da ostvari poetinost svojih putopisa. Po mogunosti da se ta poetinost ostvaruje u zelenoj bradi sjeanja. Koncentrisati se na bradu. Dugo i paljivo je prouavati, sa svih strana. Unekoliko je i razmrsiti, ako se poetinost ne iskae na vrijeme. Upijati oima njeno zelenilo. To je brada sjeanja. To je brada poetinosti. To je zelena brada. Zapisati nakon koliko se vremena poinje ostvarivati poetinost putopisa samog pisca. Ako se poetinost ne pone ostvarivati kao ona zelena brada ni nakon pet minuta, posumnjati u pisca. Dati mu posljednju ansu: beskompromisno ga natjerati da horizontiranje svijesti nepredvidljivo pretvori u vertikalu. Moe i u bradu, i ona je vertikalna. Narediti mu: pretvori horizontiranje svijesti u vertikalu! Neka proiklja srika tvoje duhovnosti! Neka se iskae tvoj kvalitet i poetinost tvojih putopisa! Ako srika svejedno ne proiklja, a pogotovo ako se horizontiranje svijesti ne pretvori u vertikalu, definitivno posumnjati u kvalitet samog pisca.

Rizvanbegovi Fahrudin, prof. Filozofskog fakulteta u Sarajevu, ministar u Vladi FBiH za obrazovanje, nauku, kulturu i sport. RO. 4. 2. 1945. u Stocu. ROD. Nusret i Nazifa. Oenjen. DJECA: Sin i ki. OBR.: doktorat. KARIJ.: prof. (1968-1973) i direktor Gimnazije u Stocu (1979), prof., prodekan i dekan Pedagoke akademije u Mostaru, predsjednik kulturne manifestacije Slovo gorina (1972-1984). DJELA: niz naunih i strunih radova, meu kojima: Svjetlost i divanhane, itanka za I razred gimnazije, Antologija bonjakog putopisa. L.: lan VKBI, Matinog odbora KZB Preporod, redakcije Bonjaka knjievnost u 100 knjiga. Hobi: lov, ribolov, planinarstvo... (Izvor: Ko je ko u Bonjaka / glavni i odgovorni urednik Atif Purivatra, Vijee kongresa bonjakih intelektualaca, Sarajevo, 2000.)

72

(sic!)

! CITAT
(sic!)

Nikakva pravda - ne kaemo nikakav zakon, i da naglasimo jo jednom: ovdje ne govorimo o pravu ne izgleda mogua ni zamisliva bez principa neke odgovornosti, s one strane svake ive sadanjosti, u onom to razdvaja ivu sadanjost pred fantomima onih koji jo nisu roeni ili onih koji su ve umrli, bez obzira na to da li su oni bili rtve ratova, politikih ili drugih nasilja, nacionalistikih, rasistikih, kolonijalnih, seksualnih i ostalih, nasilja kapitalistikog imperijalizma ili svih oblika totalitarizma.
Jacques Derrida Marxove sablasti
73

!GAlerija

Denis Ruvi

74

(sic!)

!GAlerija

(sic!)

Denis Ruvi

75

! poezija
Almir Kolar
CRVENI I CRNI
I
Vijesti iz perifernih krajeva poznatog svijeta s upornou koja ipak ne zavrjeuje optu panju javnog mnijenja: i dalje su znamenito oskudne Poneki traktat o svezi nakita i kruha i glumakoj vjetini samoniklog ansambla bez repertoara i bez zvanine najave pod trijemom palate vijee usnulih tek mirno ukazuje o prijekoj vanosti svjeine priesnog vina zbog toga e u sumorno rijetkim analima stavka opijenost znakovno ostati oficijelni ornament zaglavlja no neko e ve porei mantru napraviti iskorak u bezglavu smjelost trenutak prije nego konopac bude povuen i zastor prekrije ostatke ovog jednolinog pozorja uistinu nita vrijedno pomena

U POTPALUBLJU

Ovdje u potpalublju svi zvuci naviru s primjetnim nalijem obazrivosti gomilaju se bez snage da probude usnule i time postojan trag iekivanja uine manje vidljivim bez svjetlosti priroda naih razgovora ipak je svedena na strah i neoploeni zametak iz okamenjenog vrta sveuilita Uprkos svemu taj svijet je sada na pripada nam i bjesno priseemo u njegovu ast Iznova oslukujemo i najmanje kolebanje vremena puku hirovitost trozubog boga vode i oskudno vieglasje sa palube iznad gdje je posve slobodan pogled u pravcu pozlaene obale ali o tome govorimo tek u vatri i nevjerici stidnog ukorenog djeteta Utisnuti u saputnika i njegovu rije pokuavamo biti blii zamiljenom brodskom oknu nadajui se da emo nai znak u jednolinom obzorju talasa i zvuka bez savjesti i bez svijesti ukrcani kradom s neto previjenih preporuka i dokaza o strunoj pripremi bez zasluga s generacijskog bojita zbog odve loeg zvjezdanog poloaja pri izabranom istupu u povijest Dragocjenosti odbacujemo prezrivo ne iz nelagode jer bez obzira to niko ne odlazi vrijednost je bez sumnje svedena na niticu Gledamo da dani budu uvijek isti i da svaki pokuaj darujemo prijekorom ravnodune kukavice jer potpalublje je jedini kosmos ije granice sa sigurnou poznajemo zato na rubovima postavljamo dragocjene uljane lampe i samo time doivljavamo delirij u temeljnom procesu dogorjevanja svjetla posljednji oslonac je rije molitve konfesija drhtaja u hladnoj izbi gomile molimo neumorno molimo sa strau: Boe na, pokai pute i nama kukavnim i budnim slijepim putnicima

II
Jedino se sumnja da biva preostali aleph ne smije oroditi iznova prisei ukoenim jezikom da to to nema izbora samo prostor odstupnice ini oskudnim idui u prilog novog pravca njene svetosti la grande Academie uje li kako kolegij ve predano apue u procvat jalove polemike: od potrage za bivstvu do nove etike posluha

DRUGI
Vie ne zapisujem datume zbijene cifre nesigurnih rukohvata u svearskoj maglini sebi doputam tu mogunost da bivam zateen u vremenima tako razliitim po talogu koji ostavljaju pod povijenim jezikom bez imalo krvi i tla Izvjesna je la kako izmeu ostalog posjedujem i dva lica jer moja vjetina ne see toliko daleko bez obzira na solidno ustrojstvo misli i baratanje podozrivom materijom izreenog vidim da i dalje ja zaludno svjedoim: ovo lice jedno je istina s panjom podjeljeno istananom granicom pijanstva na dva istovjetna turobna nalija izdajnitva simbolika spremnosti nadopunjuje simboliku unaprijed odreene boje platna isturene zastave bjeline to u sigurnosti obiljeava moje ocvalo pleme bivih tek oslonjenih na sebe u sebi na odavno ve nepredvidljive nam cikluse pomanjkanja svjesti Vie ne pitam: kada Pitam: koliko Bezvrijedno je sada praviti rekonstrukciju sve u nadi i da postoji trag koji e pruati utjehu pred stravom drugosti jer ona je pristajala pod krov ovog tijela zadravala se u nedoumici neprimjetna kao nezvani gost obiljeena ivih procvalih oiju odakle bije zluradi dah prepredenog pripisan jednom za svagda ta neuhvatljiva sjenka mojih uruenih sklonita

III
Ove krajeve putnici pohode rijetko pri kratkom prolazu biljee: cijenu prenoita i par stavki o gostoprimstvu krme i egzotinoj usluzi bordela dok u osvit nestaju s povikom na tuem narijeju zateenih Nismo li ve povjerovali da pokrov nae predanosti odnosi usnulost i pred zavrni ispit nudi jednaku ansu pogledaj u uglu isposnike sobe u groznici pritajen bunca suicid

IV
to preostaje vrijednog prinosiemo samotnim koji pamte: kad rubom crvene zastave minu u sredini crne napoje ovo ispijeno tijelo koje e klonuti u neutaivoj slasti bludne Madam conformit jer tek pred poinak posjeuje nas Diogen Pas izmuen tjeskobom izvan postelje otkriva da od postanka Akademija jednogodinje poraa prostitutke sa crnom i sa crvenom kosom

76

(sic!)

KUA
Nije tvoje da ulazi u prepirku da trai pogodnu formu koja e da ogoli sve ono to je tako oito da lijei slijepe gubave mahnite da podie mrtve prua drugu ansu da unezvijereno ponavlja rijei koje donose snagu s vremenom to neodlono curi s oboda Slab si i tvoja prednost je u tome to u to nema nikakve sumnje to stalno barata injenicom krhkosti i neprestano je privlai u zagrljaj izmodenog davljenika odstupa bez imalo srama odstupa stalno ali ne kao kukavica ve kao posluni sin jednorodne tmae u koju se spremno povlai odatle lake razaznaje konture u igri pod svjetlom sve blaene bez pomisli da ih samo jedan tvoj pokret dijeli od potonua Nije tvoje da ulazi u razgovor jer dobro zna da nema tog jezika koji nie kao uma na kraju proplanka susreta odreenih da budu trenuci odsutnog obrauna da je potrebna snaga krika podmuklog bodea mrnje zavisti i straha Ti si tek poroditelj utnje kliconoa muka predaha zateenosti optoene nemutim sjajem s vizira oklopnika koji prilaze i koji barataju zlaanim vezivom istine to se besramno nudi i na jo uvijek neizreenu zapitanost Ali ti njeguje tiinu dovoljno dugo ona izrasta pue preko sobe trai tvoju ruku kao vodilju propinje se gleda te pravo u oi i ne oekuje nikakav trud koji nee biti opravdan unutranjim porivom odumiranja kada dovoljno stasa i iskorai prevari strah ona e ti povesti ruku kojom e cjelivati dovoljno dugo dok konano u praskozorje ne zasiti glad i otvori novo poglavlje nikad okonane bremenite lai

VJEBANJE EPIKE
Za razliku od vas moja destrukcija je temeljita voena sigurnom gestom bez stanki u gladnim godinama i iseljenikoj linearnoj statistici sa tom vjetinom sam bezglav i nezasit ne ostavljam mogunost opoziva pri ulasku u krug kao to i ne pomiljam da izreknem formulu koja e nagristi bedem i tako probuditi sjemena nekog budueg kljunog oslonca zar ne zna ja podjednako ljubim svoje nove i stare krvnike volim njihovu blizinu miris neoprane kose i sladunjavi pokret preko lica uporno pokuavam da ljubav bude podjednaka i stalna ah ta zahvalnost na okrutnosti koja odie otmjenim salonskim miomirisom raznobojnih taborovanja Ja prije svega samo moram biti neujan Rijei e sazdati raj i rijei e krunisati ga pod drugim imenom pod trostrukom krunom upletenom od otrog korova oito pjevljivog perfekta Moda se preraunam pri ocjeni ovog iekivanja jer kruta tanost eljeznica Rajha je arhaini eksponat u odnosu na slikovitost u ljepljivoj julskoj urbi do Potoara i nazad To je jedini razlog zato treba odustati od podjela od besmislenih rastanaka odlaska iz kue ili prelaska u tuu zemlju gdje dani su obojeni sumljivom i utogljenom dobrodolicom Mi moramo ostati bliski tu na korak jedni od drugih tek prostor jednog zagrljaja kao najvea dozvoljena razdaljina od ogoljelih vratova do ulatenog medjenog sjeiva Bez obzira to smo uspjeli da razvijemo trgovinu relikvijama zakopanim rebrima i lubanjama bez obzira na vremenski odmak cijena je jo uvijek stabilna a potranja diktira otkucaj biolokog sata ove izmorene nacije ali ta ako se potroe kosti Hoe li to biti kraj moje propasti ili u tek tada putovati mirno kao i svaki bezimen i prosjean mrtvac

(sic!)

77

DJECA BEZGLAVOG ZMAJA

Konano su stvari dovrene po mjeri svi loi predznaci su zvanino potvreni i u tome sa sigurnou prepoznajem iekivani poziv da sada potpun zakoraim u ovo s panjom dotjerano predsoblje Otkrovenja Moja kupovina je nemuto svedena na vidno izrasli dug na strani tijela gdje pri zakletvi prinosim crnu ruku izopenog Vrijeme treba mjeriti ispravnom mjerom urezom na tapu koji nije razdvojio crveno more na putu izlaska ne progutavi ni kod odmjeravanja kobnu otrovnicu sumnje pred ovom tek pristiglom gomilom rjeitih i mudrih Ja zaudo ostajem miran na unezvjereni apat to s pravom poput sablazni izrasta iz bratstva ispunjenog pritajenim bijesom porobljenih i koje je skupivi preostalu snagu utisnulo nadu u rije ovog pukog mucavca mesije iz zaboravljenog kraja kurvi i pijanica Samoa kao to slutim nee navraati u kolijevku od svojerunog tkanja i barem zbog toga je potrebno umijee dovesti u zenit gdje je zaslijepljenost potpuna i gdje se mirno moe prepoznati forma jednom probuenog To to pronalasci su rijetki oito je znakovlje o pogrenom mjestu potrage za zlatnom icom na putu u zlatnoj groznici mrtvog oca Buendija i da blizina lijevoj ili desnoj obali vodi do ranog sidrenja u arijevski mulj ili kristalnu izmaglicu sjevera

Doi e kraj zvanino ako ve nije proputen kao prilika da priznamo da je loa egrtska praksa poluila solidnim nedostatkom koraka i ritma u vjeitom plesu pred zvjeri i onda kada svijet poelimo svesti na crno i bijelo neemo odagnati nesigurnost u izbor jer lieni provienja ostajemo prazne nastambe bezglavog zmaja koji kopa sve dublje uporno sebi traei brlog na rodnolisni dom ispod koe

78

! poezija
(sic!)

Saa Ili

No jezika

! proza

[18/19. NOVEMBAR 1988]

Zidovi su bili mokri a daske pod njim - pune vlage; bio je vlaan i mrak u kome se nalazio. Dole, ili moda gore, nije mogao da proceni, leao je Enoh. Povremeno ga je uo. Nije prekidao da pria o brojevima. Ali ta su njegovi brojevi sada znaili, pitao se Vladimir Berat dok je leao u pritvorskoj eliji ije dimenzije jo uvek nije mogao da pojmi. Kada su ih ubacili unutra, izgledalo je kao da su uli u ogromnu mranu eliju. Meutim, poto je nasumino poeo da se kree, pipajui stvari oko sebe, Berat je shvatio da taj prostor svakako nije iri od sobe za dva kreveta i kiblu. Kada je, dodirujui mokre daske, pokuao da sedne na jedan krevet, uo je reanje. Neko je tu ve leao. Berat se trgao, pokuavajui da ustane ali tada je doao do novog bolnog saznanja: gore se nalazio jo jedan krevet. Onda se uspuzao, meutim dobio je udarac u vrat. Sve je bilo zauzeto. On je pokuao da preskoi na susedni leaj, omakao se i ostao da visi u mraku. uo je Enoha kako se s nekim dole raspravlja. Polako je potraio oslonac za nogu i kolenom uronio u trulu dasku. Ali tu je napipao veliku cokulu koja se trgla kao da juri muvu. Berat je ostao raskreen izmeu dva niza daanih kreveta, u mraku vlane elijske memle. Prostor se peo navie i Berat ga je osvajao korak po korak. Nikada ranije nije bio tako skuen, zaptiven i ponien. Iako se peo navie, inilo mu se kao da sve dublje propada. A ti glasovi koji su dopirali iz mraka bili su izoblieni, deformisani gotovo do nakaznosti. esto nije mogao da razume ta mu govore. Izgledalo je kao da su ih mrak i vlaga nagrizli. Berat se peo kao da trai odgovor na zagonetku ove neoekivane elije. Nije vie znao na kom se nivou nalazi. Moda na petom ili estom. U mraku je svejedno, mislio je, brojevi nita ne znae. Kada je detaljno prepipao vlagom pojedene daske i utvrdio da nikoga nema, malaksalo je legao. Sluao je kako voda kaplje. Grubi betonski zid pored leaja bio je mokar. Opipavi ga, shvatio je da preko njegove ruke poinje da se sliva voda. Prineo je prste nosu: smrdelo je na urin. Vie nije znao da li je taj smrad dolazio odozdo ili se slivao zajedno s vodom. Sve relacije u tom mraku bile su razdeene. I gore, i dole, i levo, i desno, mislio je Berat dok se okretao na bok. Nekada, u domskoj sobi, najvie je voleo da spava na boku, okrenut ka zidu. Tako je voleo i da ita, dok bi mu svetlost padala preko ramena na olovne nizove rei. Sada je pred njim bio samo ledeni zid na kom je povremeno nalazio rupe. Gurnuo bi prst unutra i okrenuo ga. Materijal se osipao u dubini. Potom bi jezikom isprobao prainu sa jagodica. Bila je kiselkasta. I vlana. Voda je progrizala sve oko njega. I beton, i daske, i ljude i govor. Ali to nije bila samo voda, zakljuio je Berat. Bilo je tu jo neeg to je menjalo ph vrednost elije. Moda izluevine, a moda i neke posebnije tvari. Jezik je osetljiv na to, podjednako kao i telo, razmiljao je on. Ako se od tela oduzme deo, onda i jezik belei taj nedostatak. Koliko li je ljudi bilo u eliji. Moda desetak, sasvim sigurno i vie. Ovde su brojevi bili neodrivi. uo je Enohovo promuklo gunanje. Bio je tu negde, blizu njega. Pratio ga je u stopu kao da je dobio nalog od Svevinjeg. Tako ga je izvravao. Njegov govor je Beratu u eliji izgledao drukiji nego danas, ili moda jue, na Uu. Polako je gubio pojam o vremenu. Da li je to bilo mogue, pitao se Berat. Koliko je prolo od hapenja? Moda sat ili dva? Ili ciglo deset sati? Onda je i utakmica bila gotova. Ko li je pobedio? I ko je uopte otiao na tu utakmicu kada su svi bili na drugom kraju grada? I ta je preduzeo selektor Osim? Jugoslavija nije smela da izgubi. Kada bi imao bar neki tranzistor mogao bi da uje kako se to zavrilo. Ukoliko bi elektromagnetni talasi uopte mogli da prodru u eliju. Nita ovde nije postojalo. Samo voda i mrak. I struganje glasova. Enoh je samog sebe zabavljao svojim priama. Govorio je o tome da e Berat tu ostati tri dana i noi nakon ega e Ispravni poslati nekog po njega. Ali ko meri te dane i noi, pitao se Berat: zakoni fizike, Enoh, Gradski komitet, Ispravni ili Ispravnost sama? Berat je shvatao da niko ne moe da izmeri tri noi i dana u ovoj eliji. To je naprosto bilo nemogue. Svako raunanje je tu padalo u vodu. U eliji koja se umesto u irinu dizala u visinu, kao neka vavilonska kula, ili moda jama, vreme je proticalo nedokuivim tempom, jezik se povinovao drukijim pravilima. Ali ko je vladao ovom elijom, pitao se Berat: uvari, pritvorenici ili vlaga sma? Ko je vladao jezikom u ovoj eliji? Tim jezikom koji nije liio na onaj koji je poznavao iz ivota i iz

(sic!)

79

knjiga. Jezikom koji je bio on sm u jednom trenutku. Ko je vladao njime? Jezika logika, gramatika, sluaj ili memla sma. Beratu se inilo kako je odgovor uvek bio isti: korozija je zahvatala sve. A kad ona napadne stvari, na povrini ostavlja samo male signale nevidljivog procesa koji iznutra unitava tkivo. Naposletku, ostane samo ljutura. Sutina stvari je nestala, mislio je Berat drei dlan prislonjen uz zid. Da li su njegovi Odjeci uticali da korozija pone da nagriza jezik koji je pokuavao da oivi? On je hteo da osmisli novi jezik mada je dobro znao da je to ujedno znailo osmisliti i jedan oblik ivota. Ali kakav je to oblik na kraju dobilo? Ljudi su ga na obodu mitinga tukli ime god su stigli. Da li je to bio njegov cilj? pitao se Berat. Da li je ova memljiva elija konano bila ivot koji je oblikovao takvim jezikom? Berat se zbog te misli stresao od jeze. Oko njega su se uli povici, kripa, jeanje i hrkanje. Neko je snano udarao u leaj od ega se zatresla itava konstrukcija. elija je ivela svojim ogranienim, zaptivenim ivotom. U takvom prostoru, ovek gubi svaku ansu, mislio je Berat. Osim ako se ne radi o Enohu koji iz svega toga izvlai potvrde za svoje sumanute ideje. No moda je ova elija imala neki izlaz, tamo negde gore u mraku, pitao se Berat, nadajui se samo da taj izlaz nije predstavljala kibla na dnu. U tom trenutku je poeo da istrauje prostor iznad sebe: tamo je bio jo jedan nivo, nove daske, novi zatvorenik. Udario je rukom odozdo. Neko mu je uzvratio udarcem. Daske su zakripale. Dakle, elija je ila navie. Moda jo nivo ili dva. Ko je to mogao da zna. Svakako onaj ko se nalazio na najviem nivou, mislio je Berat. Ali kako bi on znao da se nalazi na vrhu. Iznad njega je bila sigurno betonska tavanica kao to se takav pod nalazio pod krevetom na najniem nivou. U potpunom mraku, te stvari bile su irelevantne. Mogli su da budu i gore i dole, kao na spravama u luna-parku gde je nekada odlazio s Irenom. Kada bi se popeli gore, ona je vritala od sree, dok bi padali nanie, drala se za njega isputajui neki glas koji je on uo kao frrr!. Sunce je bilo visoko, dan - dug, letnji. Irena se smejala, grlei ga kao da im je to poslednji dan u ivotu. Sada vie nije mogao da shvati gde se on nalazio u odnosu na nju. U mraku, samo mu je misao o njoj bila jasan orijentir. Jedino je mislei na nju dopirao do svetlosti iz prolog ivota. Kada bi sklopio oi, pojavljivala se ta slika iz luna-parka. Kasnije su se fotografisali. Tu je sliku uramio i stavio na zid. Nikada je odatle nee skinuti, obeavao je samom sebi. Ali ga je jedna kap sa gornje daske opomenula da moda nee biti tako. Vlaga je nadirala sa svih strana. Sve je bilo vlano i kiselo kao Evine usmine koje je razmaknuo jezikom prole noi. Ili moda pretprole? Tada je prvi put pomislio na to da je moda napravio greku. I to je dublje prodirao, rasla je skepsa. Sada ga je ova elija podseala na njenu vaginu. Ali iz nje je postojao izlaz, i gore i dole, ali iz elije nije. U tome je bila razlika. Dole je bila samo kibla, a gore neistraena mogunost. Kada bi rekao da je to isto, svakako bi izrekao la, kao to je u Odjecima ili jo ranije, u Vojku i Savlu, napisao da se radilo o svedoanstvima iz prve ruke. Niti je to bilo tano, niti se to moglo ispraviti. Kada se u jeziku naini takva greka, nijedan lektor je ne moe ispraviti. Osim da izbrusi koroziju na povrini i prelakira je. Meutim, ispod ostaje crv nitavila, gmaz greke, neki paralogiki demon koji neprestano izjeda stvar kao meku sr drveta. I prah ispada napolje. A kada se podigne ta stvar, za koju je ovek verovao da je teka, ona poleti u vazduh, esto ispadne iz ruku, ali se ne slomi jer je ostalo samo ono to je izgubilo svoj sadraj, koji bi joj pri tom padu, inae, naneo fatalni udarac. Berat se na svom daanom leaju oseao upravo kao ta stvar koja je izgubila svoju teinu. I policija ga je danas, ili moda pre dva dana, pokupila na Uu sa iznenaujuom lakoom. I ljudi koji su ga udarali, mora da su bili zapanjeni kako je lako odleteo u bunje. I ena koja ga je branila, svakako se nala u udu videvi koliko je on, zapravo, bio lak plen. Samo je Enohu to moglo da izgleda logino, ali njegova logika je u elijama poput ove bila u prirodnom okruenju. Berat se polako navikavao na odsustvo starih pravila. U ovoj eliji trebalo je uiti jezik ispoetka. Kao posle roenja. Samo to je ovaj dolazak na svet bio suprotan izlaenju na svetlo dana. Razmiljao je kako bi ta tvrdnja glasila u suprotnom smeru. Moda kao upadanje u jezgro noi, jer ova elija je sigurno bila jedno takvo mesto. Ali ta bi vredelo nauiti sve rei ponovo, pitao se Berat, trebalo bi saznati i ta te rei organizuje, povezuje ih i usmerava. Trebalo je pronai onu tvar koja bi rei u ovom mraku ponovo lepila za stvari i bez koje je ponovni govor bio nemogu. Meutim, kad god bi pokuao da zamisli tu materiju, slike su mu izmicale. To nije bila ni voda, ni mokraa, ni praina, ni bu. Umesto svega toga ponovo bi video Gazibarino lice. Doetao bi mu iz mraka, zastao toboe zbunjen, skinuo svoj karirani eiri i zavrteo ga na prstu kao ringipil. U jednom trenutku, tri boje na eiru bi u vrtlogu poinjale da stvaraju iluziju itavog spektra. - Ovo je crvena, rekao bi Gazibara u Beratovim mislima. - Je li to tvrdnja ili pitanje? pitao bi ga Berat. - I jedno i drugo. Da li crveno postoji u mraku? Gazibara bi se nasmejao otkrivajui svoje nepravilne krupne zube: To je boja krvi. - Otkud zna da je to boja krvi? insistirao je Berat. - Znam... Video sam toliko puta. - Ih, video... Otkud zna da je to ba ta boja? - Gazibari je to rekao onaj slikar... - Misli da je on znao ta je cvreno? - Pa, on je traio boje na savskoj obali... Od lepa do lepa. Ali nije traio samo crvenu. - Nego? - Nego bledu... - Bledo nije boja, opomenuo ga je Berat: To je vie neko stanje... - Stanje, ba tako, smejao se

80

(sic!)

Gazibara: Slikar je hteo da ulovi to stanje. - I? - I ulovio je..., zakikotao se Gazibara: Izvlaio je utopljenike iz Save i slikao ih... Gazibara je i sm video... - ta si video? - Da se bledo pojavi kad iscuri crveno... - Bledo je stanje bez boje, primetio je ushieno Berat: I no je slino stanje... Moda je to boja noi... Dok su se nizale scene tog zamiljenog dijaloga, Berat je oseao kako daske naglo omekavaju pod njim. Obruavanje kapi postojalo je sve glasnije. to se vie borio da ostane budan, sve bre je tonuo u san. Prostor elije je poinjao da se iri, pretovrivi se naposletku u malu zaravan usred ume. U pozadini su se nazirala gola drveta. Berat je stajao na maloj drvenoj platformi i ekao. Zbog studeni vie nije oseao prste. Nije znao koliko je proveo na tom mestu, inilo mu se itavu no. I kada je ve poinjao da gubi snagu, iz dubine se pojavila mala povorka. Poto mu se pribliila, Berat je prepoznao Enoha koji je sa kamilavkom na glavi sporo koraao pored demekaste neveste u belom. Za njima su se vukle tri ene. Napokon stupie pred njega, a Enoh podie ruke i zapeva: Enoh (iz sveg glasa): Jutro jeee! Jutro jeee! Kad te nema bolje da se nije ni probudila!

! pROZa
(sic!)

Tri ene (zdrueno): Nema mesta na jastuku koje nije ljubila...!

Nevesta polako podie glavu i Berat sa zaprepaenjem prepoznaje Gazibaru u venanici. Meutim, to to shvata ne sme da izgovori, jer zna da mu nona svita ne bi dala za pravo. Zato pokuava da se osmehne ali mu zbog nelagodnosti gr ostaje na licu. Gazibara mu, meutim, namiguje pokazujui buket plastinog cvea koji nosi.
Enoh (nastavlja da peva): Uz tebe bi htela ostaritiii! Crne oi mesto vina pitiii!

Tri ene (zdrueno): eljo tvoja! eljo tvooooja! Berat (pokuavajui da doe do glasa): Ali to nije fer! To nije fer! Gazibara (gledajui u Berata zaljubljeno, pevui hrapavim glasom): ...cveem nau kuu ispuniti!

Tri ene (zdrueno): eljo tvoja! eljo tvooooja!

Berat bi da pobegne, ali ga platforma dri kao magnet. Zato gleda u Enoha traei pogledom neko objanjenje.
Enoh (sveanim glasom): Kucnuo je as, prijatelju moj! Jesi l spreman?

Berat (uznemireno): Spreman... spreman, ali za ta? Tri ene (sasvim tiho): eljo tvoja... eljo tvooooja...

Enoh: Pa za ono to si ekao ceo ivot. Da pred oltarom konano kae da!

Berat bi da kae kako nije spreman, ali zbog neega osea da to ne bi bilo pristojno u ovom trenutku. Stoga misli ne, ali klima glavom u znak odobravanja. Gazibara pokuava da se izvue iz Enohove ruke i pristupi Beratu, ali ga ovaj vraa nazad.
Enoh (tiho i u stranu. Gazibari.): ekaj! Duga je no... Ja sam rekao jutro samo zbog pesme... (Okree se ka Beratu.) Mlada je nestrpljiva... Vidi i sam... Nego da preemo na stvar... Berat: Koju stvar? Enoh: Kako koju? Pa na nau... (Pokazuje na Gazibaru koji se prenemae.) Pogledaj je... Ja se ne bih femkao kao ti. Ili ti to sebi die cenu? Ali ni naa mlada nije za potcenjivanje. (Namiguje mu.) Nevina je... Evo, neka ene kau... Tri ene (pevaju tiho, njiui se): Izvini, duo, izvini, za moju tugu ne brini...

Enoh (ljutito): ta to bulaznite vas tri? Berat: Eto, vidi! Hteo si da mi je uvali! Da napravi budalu od mene! Enoh (popravljajui kamilavku): To su budalatine. Lino sam se uverio... Virgo intacta, eto ta je! Pokazae mi arav ujutru. Ako ne bude krvi, tu me seci. (Pokazuje svoj vrat.) Berat (poinje da duva u ake): Ma, nemam ja ta tu da proveravam... (Gleda u ene koje se i dalje njiu kao opijene.) One su iskusnije od nas dvojice...

81

Enoh: Kako misli to od nas dvojice? Govori samo u svoje ime! Berat: Lepo... Tu je neka greka napravljena...

Berat pokuava da ne gleda u Gazibaru koji jednom rukom otvara dekolte odakle izviru duge crne malje. Iako mu je odvratno, Berata podilazi talas udnje koji rezultira bolnom erekcijom. On rukama pokuava da je sakrije.
Enoh: Kakva greka, prijatelju? Kakvi bakrai... Mlada je punokrvna i spremna za tebe. Koliko je samo ekala na ovo. Ako je ti ne uzme noas, ne garantujem za sutra... Berat (vidno uznemiren): ta hoe da kae? Enoh: Jednom sam bio pred enidbom, zna. I femkao sam se kao ti. I doem ja pred oltar, pa se vratim. I triput tako. I nita. Nije mi se dalo da kaem to da, da me strelja... A da zna samo kakva je ona bila... Ko ruski voz... Berat: to ba ruski? Enoh (oblizujui usne): Joj, osovine iroke... A ruta trans-sibirska... (Pomalo zamiljeno dok se prisea svoje prolosti.) Niko joj nita nije mogo... Samo ja... Tri ene (podboene i zanjihane u kukovima): Voz... Pospani voz za Skoplje - Mala Krsna - uprijaaa... Gazibara (podstaknut pesmom): Marka s likom Lenjinaaa... Berat (Enohu, radoznalo): I ta bi s njom? Enoh: Ubila se... Rekli su mi posle da joj je crna maka prela put... Poludela naisto. A ja, pravo da ti kaem, znam da je to samo zbog mene uradila. Berat (bojaljivo): Ubila se... ili? Enoh: Ma ta ti tu mene propituje, je li? Ubila se ne ubila - glavu je izgubila. Eto ti ga sad. Berat (insistira): Vano je to, kako da nije... Znai, greka je bila tvoja? Enoh: Moja? (Povisivi ton.) Kako moja? Ej, ta to pria? Kakva sad, do avola, greka? Crna maka joj je prela put... Tako su mi rekli. Pa to je sluajnost, je li... Nema tu nikakve greke... Uostalom (gleda u Gazibaru), nije ni bila nevina... Kao ova tvoja... Berat: Ali ene kau da... Enoh (besno): ene kau, pa ene kau... Ma zabole me za to to ene kau... Mi smo ovde, ti si tu... (Dok golica Gazibarin podbradak ovaj istee vrat kao pas.) A ona ne moe vie da eka. (Beratu, podsmeljivo) Koliko vidim, ni kod tebe ne poputa... Tri ene (tiho pevaju): Suvie sam ljuta i nemoj da se smei, desie se zlo, desie se zlo... Enoh (zadovoljno): Je l vidi? Vreme istie... Da ponemo ve jednom. Berat: Ali, ekajte malo... Stanite. Pa nisam ja mislio... Enoh: To to si ti nisi mislio nas ne zanima... (Ka Gazibari.) A ni nju... I moje vreme istie. Moram dalje... Imam i jedno krtenje, sledee noi... Berat (zbunjeno): Ali kad je to? Mislim, kad je ta sledea no? Enoh: C, c, c, opet vrda... Sledea no je sledee noi. (Okree se enama.) Pa je l tako? (Beratu.) Svi to znaju osim tebe... Berat: Ali ja ne znam tano. Kad se zavrava ova i poinje sledea? Kako to mogu da znam... Mislim, precizno. Enoh: Zna kako, prva brana no je najdua. Ostale su sve krae i krae. Na kraju ti nita ne ostane. Tako kau... Ma, opusti se i uivaj... Berat: Da uivam, eh... Pa vidi je samo... (Pokazuje ka Gazibari.) Enoh (poluraspevano): Ova mala nema mane... Malo je tea, al je za zimske noi duu dala.

82

(sic!)

Gazibara se polako odmie od Enoha i zagnjurivi lice u plastini buket poinje nespretno da igra. U jednom trenutku se saplete, ali ostane na nogama. Onda prui ruku ka Beratu, ovaj je nevoljno prihvati, pomaui mu da stupi na platformu pored njega.
Enoh: Heh, nije sve u tancanju. Ima neto i u glancanju. (Malo zastane i pogleda iskosa.) Ma, vidite ih samo, ko stvoreni jedno za drugo. Tri ene (recituju drei se za ruke): elimo da vam bude lepo da traje dugo da se radujete jedno drugom da ivite s uvernjem da ste noas obavili jedan od najvanijih poslova u ivotu Berat (protestuje): Ne! Stanite malo! Ja jo nisam dao pristanak! Jo nisam... Enoh (udara se po elu): Joj, pa ja ti nisam reko... Nou se to i ne govori... Sve ide po skraenom postupku... Razume? Mnogo bre... (enama.) Bi ta bi. Kasno je sad. (Daje rukom znak za pokret.) Idemo!

Dok tri ene poinju da se vrte oko Enoha, Gazibara se pripija uz promrzlog Berata. Nona svita ve odmie ka umarku. Njih dvojica ostaju sami na platformi. U momentu kada se okrene ka nevesti, Berat shvati da mu je neto vano noas promaklo. Prepirka sa Enohom mu je samo odvraala panju. kripa dasaka pod nogama ga opominje da se neto dogaa sa prostorom. Gazibara ga u tom trenutku uhvati izmeu nogu tako da Beratu klecnue kolena. Dok platforma sve bunije tone u zemlju, slika se suava, pretvarajui mrzlu no u vlanu vertikalnu eliju.
Berat se trgao iz sna, podigao na laktove i obazreo oko sebe. U mraku se nije ulo nita osim nekog hrkanja na dnu, ili moda na vrhu elije. Paljivo je oslukivao pokuavajui da se seti ta je tano sanjao. Imao je samo oseaj da je na kraju shvatio neto vano, ali to najbitnije mu je stalno izmicalo. Rekapitulirajui san, doao je do zakljuka da ipak nije rekao da. Odahnuvi, ponovo je spustio glavu na dasku. Disao je duboko. Oslukivao je rad svog srca. Damaralo je od uzbuenja koje je ostalo iza sna. ta se to dogodilo, pitao se Berat. Na dnu tog sna postojalo je neto itko i odvratno u ta je konano potonuo zajedno sa Gazibarom. To mu nije dalo mira. Na trenutak vie nije bio siguran da li je tu masu koja ga je progutala naknadno izmislio ili je to zaista video u snu. Ne, oni nisu potonuli u zemlju ve u to, neto lepljivo i gadno. Seao se da je jauknuo dok ga je Gazibara stezao. uo je njegovo cerekanje. Bila je to Gazibarina tvar, shvatao je Berat oseajui kako mu hladan znoj probija kroz kou. Ona je vladala i ovom elijom. I jezikom u njoj. Zbog nje se oseao kao da je dospeo u strani jezik ije rei je samo prepoznavao ali ih nije znao koristiti. Ona je prodirala u sve naprsline. Ispunjavala je rupe, kanale, crvotoene daske, une koljke, nosne upljine i sinuse, usta i sputala se u digestivni trakt. Ona je vladala i pluima, sa njom je poinjala drugaija artikulacija glasova. Bez odjeka i bez pravila. Berat je grevito pokuavao da neto kae, ali mu se neto ispreilo u grlu. Kao da je zahvatio reni mulj. Otvarao je usta i zatvarao ih. akama je obujmio svoj vrat. Napregnute ile su mu pulsirale. Pomislio je na as da se radilo o napadu klaustrofobije, ali je ubrzo shvatio da je kao u onoj Oleinoj knjizi iz detinjstva, ostao da lei u mraku, meu reima koje su otpale od stvari. A ni njegov jezik, ma koliko se trudio, vie nije uspevao da ih dovede u vezu.

(Odlomak iz romana Pad Kolumbije)

(sic!)

83

Mirnes Sokolovi

sic!ranje
ta se moe rei za poetiku Sarajlieve proze? Da je poetika lijepoga i poetika ljepote. I ta jo? Da je poetika ljubavi i lijepih, plemenitih osjeanja. I ta jo? Da je poetika estitosti i duevnosti. I na kraju, ali ne manje vano? Da je poetika obrazovanja i odnjegovanog i otmjenog ponaanja. O, Boe, kakva ljepotonosna, plemenita, estita, duevna, obrazovana, odnjegovana i nadasve uljudna proza! Divno!

Demontiranje poetsko-kritikih vrhunaca u Bonjaka

Moja mala esenciana ili vrijes-tomatija bonjake knjievne kritike No. 2
Za poetiku (sic!) Sarajlieve proze (sic!) moe se rei da je poetika lijepoga i poetika ljepote (sic!), ljubavi i lijepih, plemenitih osjeanja (sic!), poetika moralne estitosti i duevnosti (sic!), obrazovanja (sic!) i odnjegovanog i otmjenog ponaanja (sic!). (Alija Piri: Knjievnost visoke etinosti)1

Izvesti jedan eksperiment: izluiti nekoliko poetika i dovesti ih na podijum. Neka se etaju kao kandidatkinje na izboru za miss. Ocjenjivati njihovu ljepotu! Ocjenjivati njihovu plemenitost! Ocjenjivati njihovu estitost! Ocjenjivati njihovu duevnost! Ocjenjivati njihovo obrazovanje! I nadasve, ocjenjivati odnjegovanost i otmjenost njihova ponaanja! Na kraju, sveano proglasiti miss poetika. Sad-zasad, favoritkinja je poetika Sarajlieve proze.

PIRI Alija, prof. Filozofskog fakulteta u Tuzli. RO: 5.11. 1949. u Crniima, Stolac. ROD: Halil i Hatida. Oenjen. DJECA: sin i ki. OBR.: Filozofski fakultet, magisterij, doktorat. KARIJ.: prof. u Stolakoj gimnaziji (1977-1985), prof. Pedagoke akademije u Mostaru, prof. na Odsjeku za jezike Univerziteta u Mostaru. Djela: oko 80 naunih i strunih radova. HOBI: planinarstvo i ribolov. (Izvor: Ko je ko u Bonjaka / glavni i odgovorni urednik Atif Purivatra, Vijee kongresa bonjakih intelektualaca, Sarajevo, 2000.)

84

(sic!)

homesic!
Vojevanje

Edin Salinovi

Damar vojnih bubnjeva ili o ratu i miru Hadije Roka

Ima vremena kad kunja ne doe od Boga, ve od ovjeka, kad insan na jedan tas vage spusti blaga dunjaluka, a na drugi metne dan, pa kad dan prevagne kucne as da se digne na oruje i da se bori za rod i dom. Kad u dobo udari ritam ratnih koranica, nebesa zastru krvavi alaj-bajraci i mrtvi uu u ive, potonu brbljivci, galamdije i kukavice, a na struji plemenitog zanosa izrone gazije, astralni ratnici i udarne bojne. Ljudi se tada razbistre i lahko se rastabiri ko je karakter, din i obraz, a ko repa bez korijena i kurvin sin. Jedan od tih gazija je i neustraivi Hadija Roko, bojovnik to je prevalio sijaset bojni, izvojevao pobjeda koliko je u kosi dlaka, a zaradio jakija da ni pedalj koe ne ostane ist. U julu mjesecu godine 1737. po latinskom raunu, telali kroz kasabe pronesoe crne habere. Golem namet odnekud se spusti na Bosnu, slovo zle kobi upisa se u ljudske sudbine, i ljudske due opri vatra fatalnog ejtanskog dodira. Kao mora na Bosnu pade vijest da pod Ozijom 14. jula 1737. izgibe bosanska regimenta, to obodri i osnai kaura, pa Karlo VI jo isti dan Porti objavi rat, ne bi li se omastio o Carstvo Osmansko i na na krvav raun proirio granice zemlje afirske. Jo prije te objave u Pakracu esarski generali okupie golemu bojnu silu: etrdeset jedan konjiki eskadron u kojim je jahalo etiri hiljade tristo etrdeset pet vatrenih konjanika, brojne artiljerijske baterije to su se pod elinom disciplinom mehaniki truckale kaljavim putovima, a pjeadija se u maru protezala na pola dana, sve ukupno esnaest hiljada dvjesto etrdeset sedam vojnika. Pod ejtanskim blagoslovom ujaha kaurska vojna u Bosnu jo 10. jula, pa se preko Bosanke Gradike uputi Banja Luci gdje neokrznuta stie 24. jula i zapoe opsadu zidina. O tugo nebeska. Bez savjetovanja sa Portom uredie bosanski prvaci opu mobilizaciju, pa se na Travnikom polju poee okupljati

ete iz svih kadiluka. Tu se vojsci prikljui i jedan buljuk iz sela Bojeg ugodnika estitog Hadije Roka predvoen vrstom Hadijinom desnicom. Sa Bojom milou uputi se deset hiljada vojnika pod Banju Luku, a smrtonsni randevouz s Habzburzima odigra se 04. augusta. Kad ugleda austrijsku vojsku blagoglagoljivi buljugbaa Hadija Roko zapovijedi juri, triput poviknu Tekbir, triput mu borci uzvratie Allahu ekber, pa se poput furija ostrvie na kaure udarajui frontalno. Pet puta su kauri uzmicali, pet puta je udarao buljuk Hadije Roka. Dana 13. augusta trag se kauru zametnu.

Zulum
Znaaj boja pod Banja Lukom pravilno je vrednovala bonjaka nauka. Aksiomu da kao takva, Banjaluka bitka predstavlja jednu od prvih stranica bosanskomuslimanske samosvijesti utvrdio je prof. dr. Enes Pelidija, dok je prof. dr. Mustafa Imamovi naao da se slobodno moe rei, s obzirom na vojno-politiki znaaj ove pobjede i njezinu kasniju ulogu u usmenoj i pisanoj tradiciji bosanskih muslimana, da su oni bitkom pod Banjom Lukom definitivno postali nacijom. Ali, ni sva mudrost nauke nekad nije dovoljna da zemlja izae na zelenu granu. Velika je bata Boja, svakakvog korova iznikne, a zulum kad udari bira sjerotu i otkida joj gorke zalogaje. Kad onomad korumpirani i beskrupulozni paa Bosanskog ejaleta zajedno s kriminaliziranim haznadarom i mafijakim klanom na vlasti isprazni ejaletsku haznu i dovede ejalet do finansijskog sloma i ruba bankrota, telali po kasabama raznesoe ferman da na snagu stupa zakon o uvoenju cenzusa na boraka primanja. Taj svekosmiki zulum toliko uzdrma socijalno ugroenu boraku populaciju da blagoglagoljivi Hadija Roko popizdi i prouzroi nekoliko zemljotresa na dunjaluku. Kucnuo je as za proteste.Die se velianstveni Hadija Roko, okupi nevoljne vojne, odra filipik o duhu bosanskome, pravdi, asti, krvi i tlu, pa svi pooe na proteste. Plamen nezadovoljstva lahko se raspiri u insanu, preraste u srdbu, uzme maha, pa sukne u nebesa kadar da proguta svjetove. Stihija bune dovede nevoljne vojne pred zgrade ejaletskih institucija u Travniku; samo, niko od dostojnika i ejaletskih gospodara njih ne doeka. Razlegli se koljenovii, Carstvo golemo, trag im se uhvatit ne moe. Kad to Hadija Roko anlajisa, izdade naredbu za udar i ruenje institucija, ali ni institucije nisu nezatiene, brane ih sejmeni i aui. Probie nevoljne vojne kapiju, stisnue sejmene i aue, ve domakli da vrata na kuli, kad iznutra

(sic!)

85

na njih udarie belije i delije. E u kurac! Hadija Roko naredi strateko povlaenje. Po nareenju nevoljne vojne se povukoe, pregrupisae se u frontalnu formaciju i stadoe na crtu. Tako rasporeeni zahtijevali su svoja prava sve dok im nije dojadilo, pa se mirno razioe. Na stratitu je ostao samo tuni Hadija Roko, unesreen raspletom, i u nedoumici je l sve dobro kad se dobro svri il nije sve dobro kad se dobro svri. Tada kroz rupu u vremenu izae detektiv nemogueg Martin Misterija i koristei visoko sofisticiranu tehniku opremu pobrine se da nedoumica Hadije Roka bude osvjedoena.

Mnemogram
Oti dan izrana sa sabaha zaputim se u Travnik na proteste. Jo su ili Hadija Fiek, Hadija Kulak i Hadija Pipica. Hadija Kulak je nosio transparent s parolom BORCI PRVE BRDSKE MAJKE TURSKE. Dok smo ili pjevali smo Put putuje Latifaga. Kad je bilo negdje oko pone stigosmo na zborno mjesto. Kad smo stigli Hadija Fiek mi rekne: to nas ima, maala. Ondar ja priuzmem rije i odrim trebinu. Hadija Fiek i Hadija Pipica me digoe na ramena, a Hadija Kulak podviknu: uj i pouj narode. Ondar ja reknem: Brao borci, lahko je vidit da vako naprijed ne mere, a nazad se nema kud.

Ondar smo sili do paina Konaka i poeli potraivat svoja prava. Digli smo transparente, vikali parole, i pjevali Jedna si jedina. Iza kapije oko Konaka su stajali sejmeni i aui. Meu njima je isto bilo boraca samo su metnuli kacige na glave da hin se ne mere pripoznat. Hadija Pipica je izvisio alaj-bajrak naeg buljuka, a Hadija Fiek zapoeo parolu Mi smo dua ove drave!, to smo svi prifatili. Jo je Hadija Kulak viko: Paa bez morala, etike i asti! Ali, ondar sam ja ukapiro da sve to nas neko zajebava i da je Konak prazan ko hambar. E tu je malo rijet da sam popizdio i plano. Sazovem jarane da pojetujemo ta da se radi. Ja sam pridloio da se udari na Konak, jerbo su to sve domai etnici i red je da hin se ukloni, to svi zdruno prifatie. Ondar smo zapjevali Bosnom behar probeharao i udarili na kapiju. Prvi je udario pustahija Hadija Kulak, probio se kroz kapiju i pobio s auima. U tom smo i mi ostali navalili i aui i sejmeni nisu imali anse. Morali su da se povlae. Dole dumanska vlada!, dero se Hadija Kulak; Smrt domaim etnicima!, galamio je Hadija Pipica; Bando idi u rezervne dovine svoje!, viko je Hadija Fiek. Ve smo bili doli do Konaka i prvi nai su poeli ulazit unutra. Ali, ondar nas je snalo ono emu se nijesmo nadali. Unutra su nas spremni ekali belije i delije. Tu sam ti ja pomislio: E u kurac, i naredio strateko povlaenje. Ondar smo se mi povuki i stali na crtu. Ondar je Hadija Fiek poviko: Vidi ta ti je ova drava, krv si za nju dao, a ona na te alje zvijeri naoruane. Crknite kere etnike. Za njim je prifatio Hadija Pipica: Digerice sam u ratu iskrvario, a sad mi drava odbija bubrege. Doli domai etnici. Na njega se nadovezo Hadija Kulak: Buljuk sam u ratu spasio, a ta sam dobio od drave, sta? Kurac sam dobio, eto to. Umrite svinje izdajnike. Sam, tada sam ja ukapiro da nam se narod razilazi. Za sahat smo ostali sam nas etverica. E tu ti ja nisam mogo da skapiram e nestadoe svi oni ljudi. I je l sve dobro kad se dobro svri il nije sve dobro kad se dobro svri? Tu me Hadija Kulak prigrli i ree: Jebajiga. Al, mene neto u dui pritislo, gledam pohlupani penderi na konaku, razvaljena kapija, zid sruen, straarnice dogorijevaju, vjetar nosi sijeno, sunce zalazi, pa zagrlim jarane i potiho potegnem: Ne bi sjala ovako jako...

Paa veli da je u zemlji financijska kriza i da se moraju rezat financijske mjere, al ni njegovo maslo nije za ramazana. Da je financijska kriza to i mi vidimo, al je prililo au da se ree sam priko naih lea. e si bio, nie; ta si radio, nia; a bili smo i radili smo brao borci. A svako njihovo fala je belaj sam vei neg to je bio. Al neta u vam kazat brao borci, i s tijem u da poentiram; negdje mora probit brao borci, negdje mora probit i popustit. Mi se moramo borit za svoja prava. A to se tie Bosne, ona e preivit. Nju ko hastu tresu vatre i biju promahe. Al prije e od nje ruke dignut jikmaci neg to ona digne i otegne svoje noge. Bosna e preivit, ondar ustat i svojim nogama oti u ivot i bolju budunost. Ona to hoe, i za nju je to farz. A uda su mogua. U to smo se uvjerili i trideset sedme koju neki i sad dozivlju. Mi brao borci, danas kao i ondar moramo bit sloni i istupit zajedniki. Zato, sad poite za mnom mirno i dostojanstveno po svoja prava.

86

(sic!)

Almir Kljuno Srpska u mome srcu

Voin prijedlog za novu himnu
balkan devedesete kad je srbin reko ne balkan devedesete drali smo kalae uitelji pjesnici nebobranilite svi mi balkan devedesete uzavrele haubice unproforci ne alju tenkove na etnike nisu se usudili pobijedili smo srbi mi srpska u mome srcu u mome srcu plavika srpska nije nikad nije nikad dala abdia svaki dan boe pravde zvoni na mojim crkvama haki ohar no i ice foa epa zvornik logor u pol cijene tata slobodan i ja balkan devedesete redovi za linije nezavisni islamisti parlamenti zablude nisu se usudili pobijedili smo srbi mi srpska u mome srcu u mome srcu plavika srpska nije nikad nije nikad dala zloinca svaki dan boe pravde zvoni na mojim crkvama haki ohar no i ice foa epa zvornik logor u pol cijene tata slobodan i ja balkan devedesete uzavrele haubice dva put se ne alju turini na etnike balije na nas

Edin Salinovi Boe pravde

(pojanje Milorada Dodikau vo vjenu slavu jermenske otadbine)
Boe pravde, ti to spase od propasti dosad nas, uj i odsad nae glase i od sad nam budi spas. Monom rukom vodi, brani Jermenije moje svod, Boe spasi, Boe hrani, Jermeniju i njen rod! Hajastansku brau dragu uputi na slavan rad, sloga bie poraz vragu a najjai Haikov grad. Na jermenskoj blista grani bratske sloge zlatan plod, Boe spasi, Boe hrani Jermeniju i njen rod! Na jermensko vedro elo nek ne padne gneva grom Blagoslovi Jermeniju polje, njivu, grad i dom! Kad nastupe borbe dani k pobedi mu vodi hod Boe pucaj, Boe brani Jermeniju i njen rod! Iz mranoga sinu groba drevne slave Haikov sjaj Jermeniji novo doba, Novu sreu, Boe daj! Jermenija srpska brani pet vekovne borbe plod I Ti Boe pucaj, brani moli ti se srpski rod!

homesic!
87

(sic!)

Jermenija
(Utopija Milorada Dodika, humanista i mua Gospodnjega)
Jermenija - zemlja mog sna Jermenija - zemlja obeana Jermenija - zemlja mona Jermenija - kob istona Ja sanjam esto jedno mjesto Jermeniju moju voskreslu u snu Vrh Atonske gore s pogledom na more A dole u dolini manastiri fini Svi Nemanjii, s njima Obilii Car Lazar i Milica mole po cijeli dan Sveci su tamo pametni i zdravi Penju se na stupove, skakuu po travi Amvoni su prepuni cvijea i ozona Pravila sinoda su poznata svima Vikendom se aneli sputaju na zemlju Vikendom se muevi vznose ka nebu Sveci su tamo rumeni i plavi Ko Boji mravi mole dan i no U eliji tihuju ekajui mene I sanjaju da u im uskoro do Dolazim, dolazim, dolazim... Jermenija - zemlja mog sna Jermneija - zemlja obeana Jermenija - zemlja mona Jermenija - kob istona Srce me vue ka mjestu tom Mjestu to ga nosim u srcu svom Srce me vue ka mjestu tom Mjestu to ga nosim u srcu svom

Himna Republike Srpske

(tekst po Miloradu Dodiku, utemeljitelju srpskog Hayastana)
Mer Hayrenik, azat ankakh, Vor aprel eh dareh dar Yur vortikeh ard kanchoom eh Azat, srpski Hayastan. (ponavljanje poslednja dva stiha) Aha yeghbair kez mi drosh, Vor im dzerkov gortzetsi Gishernereh yes koon chegha, Artasrpski Hayastan. (ponavljanje poslednja dva stiha) Nayir nran yerek gooynov, Nvirakan mer nshan, Togh poghpoghi tshnamoo dem, Togh misht srpski Hayastan. (ponavljanje poslednja dva stiha) Amenayn tegh maheh mi eh Mard mee ankam pit merni, Baytz yerani vor yur azgi Azatootyan srpski Hayastan. (ponavljanje poslednja dva stiha) (ponavnjanje prve strofe)

M. Sokolovi i E. Salinovi U Londonu, na zindanu

(sevdah iz prosvjete i pravosua)
U Londonu, na zindanu, nevin dekan lei. Dua mu je u behutu, svojoj Bosni tei. Prosvjeta je njemu sveta, dok poslanik s parlementa, klie na sav glas: A-laj, pare daj, profu spaavaj. Kad je tako vjerni evlad donio selamet, u palai princa arlsa zasijo merhamet, iz oka mu suza kanu, obenijan ne omanu, stari kadija: A-laj, pare daj, profu isputaj. Kad je ula domovina za tu hair vijest, Da je dekan obenijo u Londonu svijet, Iz oka joj suza kanu, Pa u sevdah cijela panu, Bosna prkosna: A-laj, pare daj, profu doekaj!

homesic!
88

(sic!)

Kenan Efendi Evo zore, evo dana

Evo zore, evo dana Evo Tunje i Sidrana Tunjo zove, Sidran vie Evo i nas, temeljnie Podno gore Trebevia Na begluku Radonia Skupila se plemska svita Na vrh tornja kurevita Svita klie, svita misli Dok se Radon ne domisli Brao moja, vi Bonjani Savez neka Bosnu brani Fatmir pie, Demo srie Nema vie multi-prie Kauri se osilili Na vilajet okomili Nema vie cile-mile Moe samo Dodik Mile Evo zore, i dana Evo Muste Poglavara Musto brai selam nazva Sam se Suljo ne odazva Suljo brate, Musto vie Ti evropski izdajnie I tebe su prevarili Pomirenje podvalili Suljo usta, za njim klika Ode pola sabornika Braa kliu, svi u glas Ti s njima protiv nas Sad je Radon rije uzeo Sveano je zakliktao Poglavaru, diko naa Svjetla ela, na si paa Rado u ti hizmetiti I sve bire prokazati Fahro, sine, veli Paa Turska nije mati naa Sa Srbljima pakte prave U Evropu nek otprave Fatmir pie, Demo srie Nema vie euro-prie

Evo zore, evo dana Evo silnih eherljana Musto misli, Radon pjeva Sada neka sablja sjeva Nek se nai tornji grade Nek Bonjani gladni rade Nek se nae kole diu A magistri nek se niu Jedan jezik da se ui Rjenik neka djecu mui Djeca su nam pravo blago U njih Musto je ulago Sa Arzijom Plemenitom Zadojio merhametom Evo zore, evo dana Evo jaih nam Bonjana Brao moja, vi Bonjani Savezom se Bosna brani.

(sic!)

homesic!
89

Mirnes Sokolovi

homesic!

Mea Selimovi za poetnike

Intervju s akademikom Nedadom Ibriimoviem

Ahmed Nurudin je knjievni vlah

Akademie Ibriimovi, na samom poetku eljeli bismo Vas zamoliti da nam ukratko saoptite svoje miljenje o Selimovievom Derviu i smrti?

Roman Dervi i smrt Mee (Mehmeda) Selimovia je, po opem uvjerenju, najbolji roman bonjake knjievnosti. To je sloena i lijepa knjievna tvorba graena kontrapunktnom reenicom i kontrapunktom likova. Doivjela je veliku slavu i priznanja i naila na veliki odziv kritiara i italaca. Da, doista je nesujetno s Vae strane, s pozicije drugog po redu romansijera u Bonjaka, izraziti to oduevljenje Selimovievim romanom, jo jednom mu odati poast, tom konstatacijom o najboljem romanu u bonjakoj knjievnosti... Ali glavna linost knjige, dervi Ahmed Nurudin, nije dervi, a najee nije ni musliman. Molim?

Kada se knjiga 1966. godine pojavila, muslimanima je znaila mnogo, jer je u komunistikom miljeu spominjala islam, muslimane, Kuran, derviku tekiju, iako su i muslimani i Kuran i dervika tekija bili i ostali samo spoljni okvir knjige, njeno vanjsko ruho, a ne njena sutina. Uh, na pragu smo, izgleda, teze koja e definitivno Dervi i smrt diskreditirati. Izbaciti ga iz kanona bonjake knjievnosti. Znai, to je jasan dokaz da Ahmed Nurudin nije musliman? Kako se sve kod Selimovia otkriva to knjievno nemuslimanstvo u strukturi romana? Roman Dervi i smrt je opeaen bezvjerjem. Smisao Kurana nije dopro do autorove svijesti. Autor romana Dervi i smrt Kuran uvijek citira kao puko literarno tivo to je sasvim blizu blasfemiji. Doista udno, da li je Ahmed Nurudin ikada bio musliman?

Na samome poetku romana stoji: ...jer svjetlo vjere to je oholost koju nisam ni osjeao a sad je se pomalo stidim. Tako to nikad ne moe ni rei ni pomisliti musliman, a kamoli dervi, i to jo ejh, bez obzira na sve mogue psiholoke varijante gubitka vjere. On to moe izrei samo ako nikada nije bio musliman. A ako Ahmed Nurudin nikada nije ni bio musliman, kako je postao dervi i to jo ejh mevlevijskog reda? Da, zanimljivo pitanje, otkud onda on uopte meu derviima? Moda je tu bilo i nepotizma. Moda je u pitanju neka zavjera. Jamano je da je meu derviima djelovao poput kukavijeg jajeta! Ve na strani 12. lik dervia Ahmeda Nurudina poprima odlike kakva popa, ili sveenika: Kuu, nekadanji harem predaka, poklonio je redu bogati Alijaga Dani... Molitvama i tamjanom sprali smo grijeh s te kue. Da se molitvom i tamjanom spira grijeh sa zidova kue u kojoj su bile zakonite ene nekog Dankia, to je misao primjerena ovjeku proetom kranstvom, a nikako misao jednog dervia. Mogli bismo rei: Ahmede Nurudine, govorite kao kakav pop, ili sveenik! Valjalo bi ga poslati na neko prevaspitavanje, moda na dopunsku mektebsku nastavu. Nevjerovatno je u kolikoj se mjeri proeo kranstvom. Je li imate jo argumenata u tom smislu? Na strani 76. romana stoji: Zar je put koji sam izabrao toliko nitavan za moga oca da me radi toga iva sahranio?... ak ni alosti nije bilo u njemu to me izgubio, toliko je taj gubitak davno i konano prealjen. To babo za svoga sina, koji je krenuo pravim putem (siratul mustekim), nee nikada ni pomisliti, niti to moe biti. Samo u sluaju da je Ahmed Nurudin postao monah, ili razbojnik, otac bi ga mogao tako prealiti. To uope nije odnos muslimana oca i muslimana sina.

90

(sic!)

Naravno, upravu ste, takva babinja osuda, osuda muslimana oca, bila bi primjerena i shvatljiva jedino da je Ahmed Nurudin postao monah. Ili razbojnik. Monah ili razbojnik. Svejedno. No, nas interesuje, koji su mu jo grijesi, ba ste ih hodinski pronicljivo sve zapazili, gotovo da ovjek dobije elju da Ahmeda Nurudina poalje lino pred Vas, ne bi li izuio, ne biste li ga spasili zablude. Na strani 92. stoji: Spas i mir Ibrahimu. Spas i mir Musau i Harunu, Spas i mir Ilijasu. Spas i mir Ishaku. Spas i mir nesrenom Ahmedu Nurudinu. Nema tog muslimana koji u ovom nabrajanju Boijih poslanika, ne bi svoje nabrajanje zavrio imenom Boijeg poslanika Muhammeda s.a.v.s. Zato to Ahmed Nurudin Mee Selimovia ne ini? Ne znam, stvarno nisam siguran, moda zato to je proet kranstvom, to je uletio preko tele u dervie, to nikada nije bio musliman, to mu to nije u tom trenutku na um palo...Stvarno ne znam... Samo zato to je Ahmed Nurudin knjievni vlah. Molim? Samo zato to je Ahmed Nurudin knjievni vlah. E, toga se nisam mogao dosjetiti. Moda bi se ak i neki vlah dosjetio to nabrajanje zavriti na pravi nain. A Ahmed Nurudin, ini se, da mu to ni na kraj pameti nije bilo. Jamano je to knjievno vlatvo neka nova, nadasve jaka romaneskna koncepcija koja piruje strukturom: bilo bi doista zanimljivo ispitati koliko je knjievnih vlaha u knjievnosti uope. Takvo prisustvo u strukturi zasigurno dekonstruira sam roman, otvarajui pukotinu u najjaim pozicijama teksta? Knjiga se pogreno zove Dervi i smrt, trebalo bi moda da se zove Pop i smrt ili Sveenik i smrt, ili Ateista i smrt, ili Komunista i smrt, ili nekako drugaije, a nikakoDervi i smrt. Moda se trebala zvati Vlah i smrt. I tako, u tom smislu ispisuje rijei koje mogu naumpasti samo ateisti, a nikako muslimanu, jer e u psiholokoj prilici koju pisac opisuje, musliman uvijek potraiti Allahovu pomo, to Selimovievom derviu, i to ejhu, izgleda nije ni na kraj pameti. Da, znai, Ahmed Nurudin ispisuje rijei koje pristaju vlahu ili ateisti, svejedno - ali derviu nikako. Doista bi ga trebalo ponovno u mekteb na dopunsku nastavu! No, problem je to, po opem uvjerenju, Ahmed Nurudin svejednako vai za dervia. ak i za ejha, k vragu!

(sic!)

91

Pa po emu je onda Ahmed Nurudin musliman i ejh i po emu je onda taj roman muslimanski kada pisac, kroz usta svoga junaka Boga ne zaziva, a vjeru (kroz sumnju), prikazuje kao puku ideologiju bez ikakvih ograda i to sasvim u negativnom svjetlu? Stvarno ne znam - oigledna je jedino ta podvala: knjievni vlah, ateista, meu derviima... I na kraju knjige dervi zavapi: Pouite me, mrtvi, kako se moe umrijeti bez straha, ili bar bez uasa. Jer, smrt je besmisao, kao i ivot. Mrtvi ga u tome nee pouiti, tome ga moe pouiti samo islam, ali on islam ne zaziva. Na stranu to to muslimanu ni smrt, ni ivot nisu besmisleni. Pa naravno, oigledna greka je u pitanju! Zlonamjernici bi u takvom konceptu sumnje vidjeli nekakvu uvjetovanost unutar siea, dijaloginost i otvorenost cjelokupne romaneskne strukture, psiholoku ili metafiziku dramu lika, ali zasigurno su, budimo iskreni, u pitanju greke koje se mogu vidjeti ve golim okom. Naveo sam ono to je oito golim okom i sve te greke koje sam naveo nisu se piscu omakle, one izviru iz sutine njegovog stava i shvatanja i iz njih proizilaze svi sutinski odnosi i poruke knjige. Dervi i smrt nije muslimanska knjiga i ne samo da nije muslimanska, ona je antimuslimanska. Kako se onda odnositi prema Selimoviu. Da li ga uopte vie priznavati, ili bi ga trebalo odbaciti sasvim, beskompromisno, nakon ove Vae dekonstrukcije njegova najvanijeg djela, nakon ponuenih argumenata i minuciozne interpretacije. Da li mu ima spasa uopte? Predloite neki obrazac prema kojem bi ga trebalo poimati. Ali to ne dovodi u pitanje njenu knjievnu i estetsku vrijednost. Isto kao to knjievnu vrijednost Andrieva djela ne umanjuje to to je on runo pisao o muslimanima. (Svi odgovori akademika Nedada Ibriimovia preuzeti iz teksta: Dervi i smrt nije muslimanska knjiga, Ahmed Nurudin je knjievni vlah. U: patriotski magazin Kulin, br. 2, Sarajevo, mart 2010., str. 30.)

homesic!
(sic!)

92

Mirnes Sokolovi

sic!ranje
- Kako su dole proze Seada Mahmutefendia u bosanski knjievno-itateljski prostor? - One su dole nekako izokola. - Molim? - Dole su nekako izokola. - Aha. I kako su jo dole u bosanski knjievno-itateljski prostor? - One su, znate, izokola, ujedno bahnule, i sasvim najednom. - Aha.

Demontiranje poetsko-kritikih vrhunaca u Bonjaka

Moja mala esenciana ili vrijes-tomatija bonjake knjievne kritike No. 3

Proze Seada Mahmutefendia (sic!) u bosanski knjievno-itateljski prostor (sic!) dole su nekako izokola (sic!), preko hrvatske knjievne produkcije, ali su, ujedno, u njega bahnule (sic!) i sasvim najednom (sic!). (Hadem Hajdarevi: Uasna mo mate u prozama Seada Mahmutefendia)1

Izvesti jedan eksperiment: pospremiti cijelu kuu, pogotovo knjievno-itateljski prostor, a zatim sjediti sasvim leerno u dnevnom boravku i pretvarati se da je sve normalno. Oslukivati kako proze nekako izokola dolaze, posluati kad zvonko zakucaju na vrata, gledati kad sasvim najednom bahnu unutra, pretvarati se iznenaenim, te, na koncu, proze gostoljubivo primiti. Ne biti nepristojan prema prozama.

HAJDAREVI Hadem, knjievnik, glavni urednik izdavake kue Ljiljan. RO. 18. 7. 1956. u Kruevu, Foa. ROD: Agan i Hamida. Oenjen. DJECA: dvije kerke i sin. OBR: filozofski fakultet, maternji jezik i knjievnost. KARIJ: glavni i odgovorni urednik Muslimanskog glasa, kasnije Ljiljana. DJELA: est knjiga poezije, meu kojima Seobe obala (1981), ive vode (1990), Pjesme ponornice (1994). ODL./NAGR.: nagrada Trebinjskih veeri poezije (1982), Godinja nagrada Svjetlosti (1982), nagrada Skender Kulenovi (1986). L: lan Matinog odbora KZB Preporod, Drutva pisaca BIH i PEN-centra BiH... (Izvor: Ko je ko u Bonjaka / glavni i odgovorni urednik Atif Purivatra, Vijee kongresa bonjakih intelektualaca, Sarajevo, 2000. )

(sic!)

93

Oni su napravili toliko zla da nemaju pravo na ono to svaki Boiji stvor ima - pravo na tlo. Oni nemaju pravo na cvijet, na drvo, potok, behar, sunce...Vidio sam jednoga koji je posegnuo da ubere cvijet i cvijet mu se sasuo iz ruku... Oni su toliko ruke isprljali da sam vidio kako se njihova djeca raaju s krvavim zanokticama. I znam: svako njihovo siroe je samo je znak da Allah d. . polahko, ali sigurno ujednaava vagu na ijoj jednoj strani pie dobro a na drugoj zlo... Predmeti e im se svetiti. Oni su toliko zla uinili da e doi vrijeme kada nijedan od njih nee imati kuu. (Zilhad Kljuanin, ehid)

X-File no. 3: Mozaik horora deurnika Zilhada

U poetku Bog stvori kalem, i stvori ovjeka od ugruka, i poui ovjeka peru.

Vijekovima jedan Zilhad u bosanskom odijelu nad tefterom provodi dane. Deura ovjek. Nekad je pisao: mliko, vrime, svit; al mina se u mijenu promijeni i blagi ljudi to glavu oduvijek i dovijeka pod pazuhom nose postadoe alba avis. Zilhad se spusti u gradove i vidje lica oteala od grijeha (jedno lice se otromboljilo do prsa), vidje gradove naikane irilicom kao bodljikavom icom, i vidje gradove prepune svinjaca, i Zilhad vidje nepregledno carstvo svinja. Zilhad sve biljei. Vidio je Dragojlu kako muu sijee penis i pokrtava sina.

Vidio je cvijet kako se sasipa iz ruke jednog koji je posegnuo da ga ubere, vidio je drvo kako plae, vidio je potok kako iezava, vidio je zblahnut behar kako lahori u nebesa. Zilhad sve biljei. Vidio je njinu djecu kako se raaju s krvavim zanokticama, i znao je da se to polahko ali sigurno ujednaava vaga na ijoj jednoj strani pie dobro a na drugoj zlo, i znao je da e doi vrijeme kada e im se predmeti svetiti i kada nijedan od njih nee imati kuu. Onda je Zilhad doao do peine pred kojom je stajao kazan u koji je kapala krv. A kada krv preli preko kazana iz peine izaoe erzelez i braa Hrnjica, i Zilhad je znao da je doao kraj njegova puteestvija. Niz lice mu skliznue suze i Zilhad poe izvoru. Na izvoru on okona pismo, i za njim osta glas. A Zilhad ueta u nebo, jedinu nau zemlju.

94

!sicomantija
(sic!)

Edin Salinovi

preporucujemo!
(sic!)

U prodaji je novo izdanje zbirke erotske narodne poezije Crven ban koju je priredio Vuk Stefanovi Karadi. Knjiga se prodaje po nevjerovatno povoljnoj cijeni zbog fatalnog propusta na naslovnici: naime neshvatljivom grekom dolo je do svojevrsnog stapanja dvaju naslova la part du diable tako da se u vrhu, umjesto regularnog imena autora i naslova (Vuk Stefanovi Karadi, Crven ban), volebnom simbiozom, pojavio nevjerovatni naslov: patriotski magazin Kulin ban.

Ponajprije zbog povoljne cijene preporuujemo ovu knjigu, nadajui se da ta greka moda i nije tako velika, te da e sluaj ili dobri duh Euterpe, koji bdije nad rukopisima i titi ih od svakog zla, udesiti da ova greka, kao rana, sama od sebe zacijeli, ili da se podudarnost dva naslova otkrije na dubinskim i tavie: mistinim poljima, aktivno ukljuujui itaoca u odgonetanje i stvaranje znaenja takve simbioze ili uspostavljanje tajnih veza.
95

Mirnes Sokolovi

sic!ranje
- Na emu on insistira? - Na zaotrenim krajnostima ljudskih karaktera. - Na emu? - Na zaotrenim krajnostima. - ega? - Ljudskih karaktera. - Aha. A kako on vodi svoju reenicu? - Kao kere. - Kakvo kere? - Otvorenih eljusti. - Molim? - Kao kere otvorenih eljusti. - Iza ili ispred sebe? - Iza ili ispred sebe, svejedno je. - Sigurni ste? - Da. - A kuda on vodi kere? Pardon, reenicu. - Samim rubom? - ega? - Neke literarizirane pomuene svijesti. - Aha.

Demontiranje poetsko-kritikih vrhunaca u Bonjaka

Moja mala esenciana ili vrijes-tomatija bonjake knjievne kritike No. 4

On, naprosto, insistira na zaotrenim krajnostima (sic!) ljudskih karaktera (sic!); on svoju reenicu, kao kere otvorenih eljusti (sic!), vodi ispred (sic!) ili iza sebe (sic!) samim rubom (sic!) neke literarizirane pomuene svijesti (sic!)... (Hadem Hajdarevi. Uasna mo mate u prozama Seada Mahmutefendia)1

Izvesti eksperiment: odabrati bilo koju reenicu i voditi je kao kere. Voditi rauna da kere, pardon reenica, u toku etnje, bude otvorenih eljusti. etati samim rubom literarizirane svijesti. Neka svijest kojom koraate obavezno bude literarizirana. Na koncu, da biste se to vie pribliili stilu pisca Mahmutefendia, voditi reenicu, to kere otvorenih eljusti, as ispred sebe, as iza sebe. Naroito se koncentrisati na usavravanje tehnike voenja kereta otvorenih eljusti iza sebe!

HAJDAREVI Hadem, knjievnik, glavni urednik izdavake kue Ljiljan. RO. 18. 7. 1956. u Kruevu, Foa. ROD: Agan i Hamida. Oenjen. DJECA: dvije kerke i sin. OBR: filozofski fakultet, maternji jezik i knjievnost. KARIJ: glavni i odgovorni urednik Muslimanskog glasa, kasnije Ljiljana. DJELA: est knjiga poezije, meu kojima Seobe obala (1981), ive vode (1990), Pjesme ponornice (1994). ODL./NAGR.: nagrada Trebinjskih veeri poezije (1982), Godinja nagrada Svjetlosti (1982), nagrada Skender Kulenovi (1986). L: lan Matinog odbora KZB Preporod, Drutva pisaca BIH i PEN-centra BiH... (Izvor: Ko je ko u Bonjaka / glavni i odgovorni urednik Atif Purivatra, Vijee kongresa bonjakih intelektualaca, Sarajevo, 2000.)

96

(sic!)

sic!esej

Almir Kolar Kijevski

Tri kadra o pitanju stida

Osvrt na usputni problem pomanjkanja alternative

irite se u maru!/ Otjerajte spletaka zolju!/ A vi, govornici lake/

Dosta nam je ivota po tragu/ to ostavie Adam i Eva./ Oinimo istorije ragu!/ Lijeva!/Lijeva!/ Lijeva!/.... ( Vladimir Majakovski, Lijevi mar) Prizor je, u prvom inu predstave ili u prvom kadru filma, dakle, sljedei:

Rije imate, drue pitolju!

etici navodi da je spor o socijalnoj pravednosti, unutardravni i globalni, prvenstveno moralni spor. Onaj ko odbacuje apeliranje na neki odreeni pojam pravednosti to gotovo nikad ne moe ako mu ne suprostavi neki drugi koncept pravednosti. Odnosi moi su dodue de facto presudni, ali valja primjetiti da im je potrebno moralno ruho. U stvarnosti, ono to veina slobodnomisleih autora u svojim osvrtima primjeuje kod dodjele Nobelove nagrade za mir (npr. Kisinderu ili Obami) je jednostavan i klasian primjer. S time to je ovakvim i slinim primjerima zloupotrebe moralnog ruha novija povijest vie nego krcata. Druga stvar koja je ovdje vana, a na koju Tugendhat ukazuje, a to nam se opet ini da se podrazumijeva u naoj svakodnevnoj analizi aktuelnosti, jeste to da se neki moralni sud normativno moe kritizirati samo, ali samo, drugim moralnim sudom, a do tog drugog moralnog suda eventualno moemo doi samo ako proirimo ili promijenimo okvir socioekonomskih uvjeta.
Prema ovome on izvlai logian zakljuak da je posve pogreno uvrijeeno miljenje meu kritikim teoretiarima drutva da se moe normativno kritizirati vlastito drutvo samo njegovom (bez obzira koliko vjetom i virtuoznom) analizom. Drugim rijeima: ako ve ukazujemo i trudimo se da ukaemo na korov idui dovoljno daleko da damo sebi za pravo te posegnemo desnom rukom novog pravednika i liimo ga duboke veze sa zemljom, uspjeh je jedino izvjestan ako u drugoj, lijevoj pravednikoj ruci imamo plodonosno sjeme budueg miomirisnog bilja blagostanja. Sjeme koje e ponititi pusto koja, izvjesno je, uvijek ostaje poslije eventualnih uspjeha ovakvih revolucionarnih akcija. Koja je priroda, vrsta, specifikum tog sjemena u pravedniki rukama - jeste posebna i poprilino zahtjevna tematika. Kao to je nain posezanja i upanja korova, formulacija koja takoer zahtijeva strogu definiranost., kao i formulacija ijom realizacijom se u neku ruku moe nazrijeti obris konanog rezultata. Naravno, ali tek nakon ustolienja svijesti da je navedeni obrazac neophodan i jedini koji moe poluiti vrijednim rezultatom. Vrijednim u domenu praktine funkcionalnosti nauma protkanog zdravom logikom uronjenom u istu takvu etiku koju prizivamo na scenu. Prostim jezikom reeno: alternativna ponuda mora biti konkretna, liena proizvoljnosti i nadmene improvizacije. Uspjeh je naizgled mogu, prostom logikom, ali bez etike koja je vie od moralnog ruha, barem povijest svjedoi, ipak je osuen na sunovrat.

u konanom epilogu Procesa, po Jozefa K. dolaze dva slubenika grotesknog aparata neuhvatljive pravde. Njihova lica se u toj posljednjoj sceni stapaju u jedno, i kao to znamo, cijeli sluaj se okonava reenicom koja tako pedantno zidanu graevinu u zavrnici potresa iz temelja: inilo se kao da je stid u njemu jai od smrti. Posljednji djeli mozaika. Zatamnjenje. Zavjesa. Stid koji Jozefa K. potapa ide u prilog etike koja nije eksplicitno oznaana ali je zasiguno implicitno utisnuta u svijest anti - junaka, naravno, s druge strane, ovakav potres nam svakako ukazuje i na prefinjeno majstorstvo uranjanja u sr svevremenske problematike same umjetnosti, o sudbinskom odnosu: pojedinac i sistem. Tu, sa strane zamiljene scene, okrenutog leima, Ahmeda Nurudina u njegovoj posljednjoj noi potapa nezaustavljivi strah od smrti. Moda, poigravajui se sa beskrajnim nizom projiciranih asocijacija moemo u zatamnjenoj pozadini nazrijeti i lice izmuenog Raskoljnikova, koji u iscrpnom monologu nie razloge za i protiv omraene matore stanodavke. Ko se ini blii posjetiocu ovog ina predstave, dok se, na trenutak poluglasno zapita: ta je to to ih sprijeava da prekinu agoniju i napuste zaarani krug. Pitanje principijelnosti bi glasilo: trebamo li zanemariti etiko pitanje u odnosu prema aktuelnom bez obzira na rogobatnost samoga. Kako iznai pravilan omjer u promiljanju i djelovanju, i zadrati se u granicama objektivnih razloga, razloga uma, kako bi rekao Kant. Moemo li pronai valjano opravdanje u bilo kojoj mjeri balansirajui s pojmovima cilj i sredstvo!? Tugendhat u Predavanjima o

(sic!)

97

U Kui Ipatijevih je poprilino mirna no, mada napetost podmuklo tinja, jer su vijesti o napredovanju bjelogardejaca stalne. Minula je pono 16 na 17 april 1918- te. Jedna od onih noi koja svojom nadobudnom utihlou treba da porodi reski krik sudbonosnog momenta prekretnice. Hladna no pred velike dogaaje. Carska porodica je prema naredbi Jurovskog probuena u utivom ophoenju straara i zamoljena da pree u podrumske prostorije gdje se, kako im je reeno, pred evakuaciju treba obaviti jedno grupno fotografisanje. Postoji mnotvo izvjetaja koji interpretiraju, s manje ili vie, preciznosti posljednju no Dinastije Romanovih. Ne postojanje validnog dokumenta i stalno prisustvo konspiracije u svezi tih dogaaja i dan danas potkrepljuje ono vjeito spekulisanje puka eljnog senzacije. Od teorija zavjere do velike obmane reimskih historiara. Dakle: donesene su stolice za Nikolaja, vidno slabog prestolonasljednika Alekseja i caricu Aleksandru. Tri princeze, porodini ljekar Botkin i troje iz posluge su ostali da stoje na nogama. Podrumska prostorija zaudara na vlagu i sladunjavi miris neprijatnog iekivanja. Jurukovski zatim ulazi u prostoriju sa tucetom boljevika u dugim, uredno zakopanim kaputima, te podmuklim glasom ita presudu to su je donijeli mjesni boljevici. Par kratkih i jasnih reenica; revolucija, narod, izdaja. Kazna: smrt strijeljanjem. Tik nakon posljednje reenice potee pitolj i puca u glavu ukoenog Cara Nikolaja. Njegovoj pratnji je to znak da i oni zapucaju u ve dogovorene ciljeve. Podrum Ipatijevih se puni barutnim dimom i isprekidanim kricima zatvorenika. ta je Jurikovski proitao, u onom simbolikom znaenju ponuene scene. Proglas da Revolucija ovim inom moe da napravi sljedei korak u svojoj progresivnoj evoluciji, ne shvativi da je svoj put ve okonala iste te veeri u gostoprimstvu Ipatijevih (dok su se bajoneti vojnika s mukom probijali kroz rebra uasnutih princeza). S povijesne distance te veeri je proreknut krah, daleko prije nego je, mnogo godina poslije u euforiji poruen i posljednji betonski blok sramotne granice kroz ulice Berlina.

Obavijestite Sverdlova (bliskog Lenjinova suradnika) da je itavu obitelj snala ista sudbina kao i njezinu glavu. Slubeno je obitelj poginula u evakuaciji.)

Nakon niza scena koje su minule u prethodnom sagledavanju vraamo se onom posljednjem osjeaju Jozefa K. Definiciju stida ili srama to je osobina koja dijeli junaka Procesa od njegovih krvnika, a to nam moe biti vanim kod pronicanja u posljednji osjeaj u jo uvijek ivom tijelu Jozefa K., nalazimo kod G. Taylora koji veli da je stid (sram) osjeaj gubitka vlastite vrijednosti u oima drugih.

Tugendhat u svom prepoznatljivom analitikom pristupu navodi primjer djece koja pohaaju asove sviranja violine. Na sveanosti uprilienoj kao provjera postignutog umijea, dijete koje ne pokae umjesnost i nespretno istakne oit nedostatak talenta i vjebe osjetie posramljenost. Osjeaj gubitka vlastite vrijednosti u oima drugih ili u sopstvenim oima, kao kod junaka Procesa. Moe li se desiti u nedodirljivim akademskim, intelektualnim krugovima da autoritet doivi taj osjeaj, da ga manifestuje u svom djelovanju!?

Moe li se desiti samospaljivanje ili spaljivanje vlastitog opusa zabluda. Preduslov za poroaj alternative i izlaska iz aktuelnog lavirinta beznaa je ta famozna mogunost samospaljivanja, a inicijalna varnica tog plamena je onaj osjeaj iz definicije Taylora. Treba li revolucionar imati na umu i talog jednog takvog promiljanja prije nego li upotpuni arsenal i prihvati unaprijed dogovoreni cilj. Devijantnost koja vodi u razaranje i destrukciju se pojavljuje onda kada nema tako pojmljenog osjeaja stida, na bez obzira koliko poguban rezultat vlastitog angamana.

Koji je poloaj umjetnika

Vrativi se u vlastitu potragu za alternativnim putem suoavanja i rijeenou da se isti, ne pronae, ve izgradi, prokopa, te da se na njemu istraje, moramo umetnuti i tu kratku sekvencu filma. Ve navedeni kadrovi su tek minimalistiki koncept za neko eventualno ispunjavanje osobne knjige snimanja, kao neophodnog prirunika koji treba da je uvijek pri ruci. Kao neautorizovano tivo za kontinuirano iitavanje, zarad sebe. Ako se upustimo i samo ovla sagledamo razmjere komunikacijskog nasilja, primitivizma, rijeima ukroene energije koja treba da postigne

(One koji nisu smjesta poginuli dokrajili su bajonetama. Trupla su zatim ubacili u kamion te odvezli u naputeni rudnik kraj grada, gdje su ih isjekli na komade, zapalili, polili kiselinom i bacili u rudniko okno. Istog je dana rukovodstvo u Moskvi iz Ekaterinburga dobilo kodiranu poruku:

98

sic!esej
(sic!)

Kadar drugi

to vei stepen destruktivnosti po sagovornika, pojedinca, zajednicu, uvidjeemo da je uopteni obrazac promiljanja lien prirunika s Taylerovom definicijom na koricama. Posljednji kadar: nakon to je obavjeten o smrti Patrokla, Ahil u bijesu kri datu rije o svojoj neutralnosti u krvavom ratu. Novim bijesom ponitava prethodni. Kao to uri primjeuje u predgovoru Ilijade, kazivanje (a donekle i ishod rata, moemo dodati) se vrti oko dva Ahilejeva gnjeva. Besmrtni, poluboanski, brzonogi, nepobjedivi - osvaja. Ponovno naoruan i opremljen novim oklopom, sam, nadmenou silnika, odlazi pred zidine grada traei poravnanje u dvoboju sa Hektorom, najveim trojanskim junakom. Ono to e Dojs likom Stefana Dedalusa u Uliksu definisati kao izbor odanosti unaprijed izgubljenoj stvari bie i misao najstarijeg Prijamovog sina, neposredno pred izlazak. Neposredno pred

posljednji susret sa neranjivim, bijesnim donosiocem smrti. U nekom vlastitom tumaenju ujedno e definisati i izbor umjetnika, izbor umjetnosti, u aktuelnom trenutku na bojnom polju. Mjestu gdje ne postoji jasna linija fronta, niti taan broj bijesnih polubogova. Tek konture raznobojnih frontova sa sve etiri strane opustoene zemlje obinog budnog smrtnika. Formiranje ovog posljednjeg kadra je donekle definisao i Zagajevski u eseju Muenici i komedijanti u kojem, osvrui se na vjeito pitanje ta je to poezija, kae: Poezija je neravnopravna borba izmeu misli za koju ne zna odakle dolazi i svijeta, tijela, nasilja, rutine, kolektiviteta.

Dvoboj izmeu misli usamljene u svojoj nematerijalnosti i beskrajno bogatog, esto brutalnog, a ponekad i trivijalnog svijeta koji ima svoja godinja doba i historijske epohe. Shodno ovome, moda pravi, valjani izbor i nije toliko teka stvar.

(sic!)

99

Branislav Obluar

etiri eseja
Papirnate
Eto dokle je dolo: porezao sam se na knjigu. Jest da sam jedan od onih na koje knjige, kako se kae, djeluju, pa i uznemiruju ih; jedan od onih koji vole i notornu fiziku knjige - njukanje, besciljno listanje stranica, uitak u obliku i dobrom dizajnu; ali da postajem jedan od onih - a ima li uope takvih - koje knjige ozljeuju, e to je ve ozbiljniji problem. Ustvari, nije nita strano, rije je o komadiu koe na vanjskom zglobu maloga prsta, o mikroozljedici takoreku. Ali vaan je gest: ako je dna von Horvatha ubila grana u vjetrovitom Parizu, tko zna - moda me u nekom zavijutku ivota eka neka klimava polica s knjigama ili kroz prozor hitnut svezak medicinske enciklopedije koji e me doslovce doi glave. U redu, ponekad sam i ja bio grub prema njima. Bacao sam od sebe knjige u kojima sam vidio nekakvu tvrdoglavost, u stanjima rastresenosti znala je koja zavriti i na podu, a jednom sam u gimnaziji - i to je najekstremniji primjer - Hektorovievim Ribanjem i ribarskim prigovaranjem razbio prozor, zbog ega su mi roditelji zabranili izlazak u grad, taj simbolini bijeg od lektire. Dakle, nasilja nad knjigama bilo je zaista malo (podvlaenje ne raunam, arao nikad nisam, palio ne daj boe!), tako da bih eventualnu osvetu smatrao zapravo nepravdom. Uostalom, kada malo bolje razmislim, uvijek govorimo o onome to nam knjige daju, pa uranjamo u njih bezglavo, traei nekakav smisao ili tek alibi za bijeg od dosade i prosjenosti, i samo se ponekad, a u zadnje vrijeme sve ee, odiui glavu nad monotonim recima, pitam to mi knjige oduzimaju. Ona ranica na ruci zato svjedoi jo neemu - nakon to smo se kraj njih obogatili duhom i pomou njih iznijansirali svoju takozvanu duu, knjige sada raunaju i na nae meso. No odavno smo ve pristali na sve i nae su pobune tek retoriki hirovi, a due su nam od papira.

Ona je simbol blagosti, ukuenosti, mekoe, simbol papuara, mukarca sudbinski vezanog za taj predmet, otuenog od izme koju mu je dodijelila svekolika povijest. izma - jedina obua prikladna da se njome osvaja svijet. Papua, po otunoj logici raspodjele, dok izma gazi svoju odiseju, ispreda TV-priu, roman u nastavcima, poluglasno. Kuni maak njezin je prijatelj, premda zapravo treba govoriti o maci - maci papuarici koja kanjava neurednu djecu. Nasuprot njoj, epuri se po gradskim ulicama maak u izmama, lopov i varalica, razbojnik bez premca. izma i papua, svjetonazorski separei. Trebalo bi stati na kraj toj vjekovnoj, dosadnoj, mrskoj podjeli, pa izai napokon u papuama na ulicu, trgove, u parkove. Zaas bi nas proglasili luacima, moda i zatvorili, gluhi spram naeg pokuaja da uinimo svijet prijateljskim mjestom i utiamo malo njegovu silnu galamu. Nema sumnje, ekscentrinu revoluciju u papuama eka tvrd on, on-glava koji nam para ui svojim bjesomunim parolama.

abljak
Asja mi ree kako je ostala zapanjena potezom kojega su se dosjetili prodavai na ogromnoj pijaci blizu Tuzle. Umjesto da izvikuju svoje ponude, snimili su glas na kazetofone koje su odvijali do daske tako da je cijeli trni prostor odzvanjao poput abljeg zbora. Tako se, primjerice, na tandu na kojemu je bila rasprodaja poto-poto, glas iz kazetofona drao: Sve za jednu marku, sve za jednu marku, sve za jednu marku i tako valjda u nedogled, dok ima trake, pa i poslije. Premda mi se ovaj fenomen isprva uinio tek kao produetak taktike koja ve postoji u oping-centrima u kojima se razglasom najavljuju rasprodaje na odreenim odjelima, ova ablja trnica, kako ju je Asja nazvala, prizivala je neto mnogo sumanutije, ime sam bio gotovo oduevljen. Sjetio sam se, naime, iekove interpretacije smijeha iz konzerve, tj. smijeha na playback koji se ori u amerikim komedijama u scenama koje bi trebale biti smijene. Potom i drugih slinih fenomena: kora u antikoj tragediji koji usmjerava i proivljava emocije gledatelja te narikaa koje na sprovodima jauu za pokojnicima umjesto oaloenih. Rije je, kae iek, o objektiviziranom linom iskustvu koje umjesto nas odrauje netko drugi, liavajui nas potrebe da budemo i sami emocionalno angairani, ali, na koncu konca - i krivi, jer ako je bilo smijeno smijalo se, a ako je bilo tuno - plakalo se: i vuk sit i ovce na broju. Slovenski filozof iz ovoga izvlai poguban zakljuak: upravo su zato nacistiki

Papua: utiavanje
izma glavu uva, a papua? to uva zimska papua? U kui, na sigurnom i toplom, grije stopalo, ne uva nita. Njezini dosezi su skromni. Putovi utabani. Ona apue, ne galami (slazba aputavih lapa). Ne zna za udarce. Osim kada se podlo iskoristi u kunim prepirkama (koliko sam puta kao klinac dobio papuom po turu!).

100

(sic!)

sic!esej

naredbodavci bili ustvari sasvim prosjene osobe jer je sistem mrzio i ubijao umjesto njih. Jasno je sada kamo vodi spomenuti abljak - zamjenska aktivnost ondje je uvedena i u trgovinu. Dok kazetofon izvikuje njihove ponude, prodavai napokon mogu izai iz naporne uloge propagandista i nagovaraa i uz tand oputenije piti kavu ili rakiju i mirnije oekivati muterije, a ne moraju se pritom kajati ni ako prodaju fal-robu. Opasnost ovakvoga poteza po kapitalizam moemo naslutiti tek kada pomislimo na novi poloaj u koji ova strategija postavlja kupca. Zamislite trenutak u kojem bi i in kupnje bio prenesen na neku drugu, zamjensku instancu koja bi pritom preuzela na sebe samu jezgru potroakog sistema - udnju za kupovanjem i troenjem. Sistem bi tada napokon mogao funkcionirati sam od sebe, a ljudi bi, osloboeni tereta pustih elja poput kakvih budista bez uvjerenja, mogli napokon odahnuti i ivjeti drugaije, pijui onu kavu ili rakiju jo polaganije. Naravno, sistem bi tako dosegnuo vrhunac svoje funkcionalnosti i dekadencije te ubrzo kolabirao, otvarajui obzor novoga drutva. U ovom tankom procijepu izmeu propadanja jednog i raanja novog drutva (i novih prohtjeva) otvara se prostor istinske ljudske sree ili ti sanjanog raja na zemlji koji nam ova urnebesna ablja pijaca daje naslutiti.

cija, obino izdrkavanje (k tome jo i intelektualno), onda je to najdublja uvreda. Izreena dakako od strane itatelja, jer on se iz svega toga osjea iskljuen, nije mu ostavljeno mjesto, mogunost pristupanja erotskom inu itanja poezije. Pjesniku je takva osuda zazorna, jer nije namjeravao masturbirati javno, pa se osjea razoaranim: ljudi su ga naprosto krivo proitali. Za razliku od onanije, vjenost je, tako barem kau, za poeziju poeljna kategorija. Ima li veeg uspjeha za pjesnika do da mu ime bude zapisano u vjenosti, da mu stihovi budu vjeno zapameni? Tek sa stajalita vjenosti, ako tako razumijevamo, pjesniki ivoti dobivaju neki smisao, kad ih stihovi dobrano premae u roku trajanja. Inae - propadaju: doslovnu smrt slijedi simbolika. I od svega ne ostane ak ni prah. No zato onda Slamnig kae da se vjenosti boji? Tko imalo poznaje njegovu poeziju, bit e mu jasno. Slamniga je zanimalo troenje ivota, a ne njegova konzervacija: pjesnik je to koji je smatrao da poezija - miljenje rijetko - treba zabaviti i nasmijati, a ne biti kupon za vjenost i njene sumorne probleme. Zabava, kao i smijeh, ionako su blii zaboravu nego pamenju. Mene pak u vjenosti mui jo neto: ako i pokuam zamisliti da gledam s njezine pozornice, s vidika gubim mnotvo stvari, vidim odvie jasno, precizno, pogled je apstraktan i previa bitno: ne vidim posudicu za eer, alice, teglice s pekmezom, epove za ui, lie na ulici, prljavtinu pod krevetom i smee, ne vidim dakle ono to se mreka na povrini ivota, njegovu koricu, za poeziju kljunu. Ako u vjenosti nema ni Slamnigova maka ure ni mog maka Gluhog, doista smatram: vjenosti se, ak i vie nego optube za onaniranje, pjesnik mora pribojavati, od nje zazirati.

Vjenost
Bojim se vjenosti i onanije, pie u jednoj pjesmi Slamnig. Uzmimo da se rijei doista odnose na pjesnika i pjesniki posao, pa se upitajmo: zato ba ta kombinacija kao predmet strahovanja? Onanija, naravno, za knjievno djelo nije nimalo poeljan atribut, za razliku od svakodnevnog ivota u kojem joj je zapravo teko nai zamjerku. No kad netko kae da je neija poezija masturba-

(sic!)

101

Anela Hakalovi

U potrazi za iskazima osakaenih tijela:

(ne)mogunost udomljenja barbara u Coetzeeovom tekstu
Tijelo, kao oznaeno mjesto kulture, tei ka svom inkorporiranju u knjievnu pripovijest, opovrgavajui misao da je ono samo bioloki konstrukt smjeten u polju preddiskurzivnog i predznaenjskog. Imajui na umu da je tijelo uvijek mjesto kulture, elim postaviti i pokuati odgovoriti na pitanje kakvo je mjesto dato tijelima u dva teksta J. M. Coetzeea Iekujui varvare i Foe, tematizirajui dva osakaena, hendikepirana i traumatizirana tijela; tijelo barbarske djevojke iz romana Iekujui varvare i Petkovo tijelo iz romana Foe. Kako deifrirati poruku upisanu u osakaenom i hendikepiranom tijelu? Ovo pitanje nuno povlai i pitanje jezika kao medija u kojem je mogua artikulacija prianja, te odnos tijela spram jezika. Definiranje Petka i Barbarke1 kao viktimiziranih subjekata u priu o tijelu i jeziku unosi i pojam nasilja, kao koncepta koji se smjeta u procjepu tijela i jezika. Iskazi koje proizvode osakaena tijela Petka i Barbarke su nuno politini jer nisu samo njihovi, to su mjesta gdje individualno nuno otjelotvoruje kolektivno; mjesto koje moe dobiti atribut udovinog jer je uvijek u sferi nepripadanja, ne-mjesta, izvan polja izgovorivog. Petko i Barbarka se pojavljuju kao traumatizirani subjekti ije iskustvo izlazi izvan sfere ljud1

I.

skog, te u tom smislu, ne moe ni biti izgovoreno u registru simbolikog koji se za njih pojavljuje ne samo kao nedovoljno polje za artikuliranje svog iskustva, nego i kao neprijateljsko oruje za ije se demontiranje moraju pronai strategije otpora. Osakaena tijela Petka i djevojke nisu samo traumatizirana, potlaena i muena tijela; uprkos tome, ona su i mjesta otpora. Odbijajui da budu oznaena, ona sugeriraju jaku semantizaciju polja oznaenog; onemoguavajui svaki pokuaj deifriranja i tupei otricu jezika, ova tijela ele da budu svoji vlastiti znaci. Ono to je zajedniko za dva tijela koja tematiziram u ovom tekstu jeste to to se oni konstituiraju u svom odbijanju da ih neko tekstualizira i odgonetne njihovo znaenje. Ova tijela potvruju stav da jezik ima mogunost da pojedince dri na njihovim mjestima, ponaajui se prema njima kao prema ciljevima i ishoditima objektivizacije diskursa. Neimenovana2 tijela ova dva lika su i opasna tijela jer nisu cjelovita. Iako je in njihovog sakaenja in nasilja, dogaaj koji je hendikepirao dijelove njihovog tijela otvorio je jedan procjep jer je naruio granicu svijeta i tijela3 i upravo je taj procjep otvorio tree mjesto; doveo na povrinu ono zazorno, udovino i skriveno koji sada eli ne da kae, nego da se kae.

sic!esej

II.
Iskustvo nasilja koje su proivjeli Petko i Barbarka kree se u sferi neljudskoga, onoga to je izvan granica saoptivog. Njihova trauma je trauma osakaenog tijela ije su granice nasilno redefinirane i ostavljene u stanju izmeu cjelovitog i necjelovitog. Rascjep svijeta i tijela poniten je naruavanjem cjelovitosti tijela, to rascjepljeni subjekt vodi ka stanju predjezinog i predsimbolikog u stanje lacanovskog imaginarnog. Mogunost reprezentacije traumatiziranog iskustva navela je neke teoretiare da uspostave analogiju izmeu knjievnosti i traume kao dva koncepta u ijem je sreditu pojam reprezentacije i njenih mogunosti.4 Artikulisanje jedne krizne situacije koja se nalazi pred zidom nemogunosti

3 4

U Coetzeevom tekstu lik djevojke nema ime, pa sam radi lakeg orijentiranja u tekstu, odluila da se na nju referiram kao na Barbarku. U romanu Iekujui varvare likovi koji pripadaju potlaenom narodu nemaju svoja imena, ostaju neimenovani. ak i lik nadzornika koji ne pripada u potpunosti niti jednoj grupaciji ostaje neimenovan, za razliku od lika koji dolazi iz kolonijalnog svijeta. S druge strane, iako u romanu Foe lik koloniziranog subjekta ima ime (Petko-Friday) ono ipak nije njegovo vlastito jer mu je dodijeljeno od strane kolonizatora. Ako bismo pravili paralelu Petko-djevojka i Susan- nadzornik na osnovu imenovanja, na prvi pogled bismo mogli rei da se radi o razliitom pristupu metodi imenovanja istog pisca u dva razliita romana. Meutim, ako jezik i proces imenovanja shvatimo u njihovoj nasilnikoj prirodi, kao instrument kulturne i politike dominacije, onda proces imenovanja u ova dva Coetzeeova romana poboljava nau sliku o mjestima i pozicijama koje su date pojedinim likovima. Petku i Barbarki su oteeni upravo oni dijelovi tijela u kojima dolazi do susreta sa svijetom: jezik i oi. Kao najznaajnija imena teorije traume izdvajaju se imena Cathy Caruth, Dominicka la Capre, Shoshane Felman itd. Na tragu njihovih stajalita razvile su se i teorije o testimonijalnom diskursu i knjievnosti svjedoenja. Promiljanja ovih teorija kreu se, prema rijeima A. Zlatar, oko dva kruga pitanja, pri emu se jedno pitanje vezuje uz prava na svjedoenje i njegov legitimitet, dok se drugo pitanje vee uz teme iskazivosti i neiskazivosti traumatskog iskustva kroz proces svjedoenja. Andrea Zlatar, Tekst, tijelo, trauma: ogledi o suvremenoj enskoj knjievnosti (Zagreb: Naklada Ljevak, 2004), 179.

102

(sic!)

svog ispoljavanja postavlja svojevrsni imperativ pred pisce, kako to nalae npr. Cathy Caruth, iskazan kroz obavezu oslukivanja glasa s one strane mogunosti pripovijednog prikaza.5 Iskustvo traume se realizira kroz odbijanje, kroz nagrizanje granice iskazivog, a pretendiranje na univerzalnost i potpunost svjedoanja o traumi nema vie osnove, meutim, upravo granice koje se u vidu otpora naposljetku ocrtaju takvoj njegovoj pretenziji nude svjedoanstvo njegovog specifinog traumatskog iskustva.6 Dominick la Capra smatra da se trauma ne moe reprezentirati, a da se u nju ne ue, da se kroz nju proe, na nain da je se odigra.7 Iskustvo traume nikada ne moe biti ni shvaeno, nego samo citirano (ponovljeno) u jednom neiskazivom diskursu koji pripada sferi van-jezinog. Odnos izmeu nadzornika i Barbarke u romanu Iekujui varvare moe biti definisan u smislu nadzornikove potrage za Istinom. Postoji jedno pitanje koje lebdi u tekstu i koji se odnosi na nain na koji je djevojka muena, kako su je oslijepili i osakatili? Samo pitanje u tekstu ne ostaje neodgovoreno, meutim, odgovor ostaje prazan, ispunjen rijeima koje ne mogu da znae vie od zapisa birokratskog izvjetaja.8 Djevojka je svoju traumu izgovorila, meutim ona je ostala bezglasna, liena emocija i samim tim sadraja.9 Nepodudaranje jezika i svijeta stvara rascjep i denaturalizira iluzionistiku predodbu o referencijalnom odnosu jezika spram svijeta. Bezglasnost rijei koje je izgovorila djevojka potvruje se u nadzornikovom pitanju (Zar je to pitanje koje sam postavio?). Preko odnosa djevojke i nadzornika problem izgovorivosti traume se transformira i pretapa u problem njene razumljivosti. Trauma koju izgovara djevojka djeluje manjkavo i otud zaueno nadzornikovo pitanje; rijei liene emocionalnog sadraja ukazuju na
5 6 7 8

manjak znaenja koje moe biti odgonetnuto. Ovdje se pokazuje djelotvornim La Caprin zahtjev za ponovnim odigravanjem traume kao uslovom njene reprezentativnosti. No, postavlja se pitanje: ko ovdje treba razumjeti Barbarkino traumatino iskustvo? Odgovor na ovo pitanje nadaje se u dvostrukom smjeru. S jedne strane, njene rijei su usmjerene ka nadzorniku koji ostaje sleen pred njenom artikulacijom vlastitog iskustva. Njegovo razumijevanje Barbarkine prie nije mogue bez njene re-prezentacije u svom vlastitom iskustvu. Tek nakon to doivi ponienja vlastitog bia (prvenstveno tijela), nadzornik shvata uzaludnost svoje potrage za Istinom, jer ustvari, ne radi se tu o manjku znaenja, nego, upravo suprotno, o njegovom suviku. Preoptereenost barbarske prie moguim znaenjima destabilizira svaki pokuaj i pretendiranje na apsolutnu Istinitost, to nadzornik pokazuje u trenutku kada Joelu govori o ploicama na kojima su ispisane poruke nekadanjih stanovnika tog podruja, takoer barbara. Pokazuje se da ploice mogu znaiti bilo ta, te da odgonetanje poruka barbara ne vodi ka dovoenju u zonu predstavljivosti njihove prie, nego tek aktualizira odbijanje jedne prie da se ispria.10 Drugi pol razumijevanja traumatinog iskustva djevojke nalazi se na planu recepcijskog polja knjievnosti i tie se problema odnosa knjievnosti prema temi predoivosti traume. Knjievnost ulazi u sferu posttraumatskog interpretiranja i ono to ona moe uraditi jeste upravo ukazati na krizu reprezentativnosti i priznati svoj poraz u pokuaju da predoi iskustvo traumatinog dogaaja. U pokuaju da predoi iskustvo traume Coetzeeov tekst upada u (namjerne?) aporije koje svoje ishodite pronalaze u razvlaivanju prie od teksta u koji je upisana, pa samim

10

Vladimir Biti, Doba svjedoenja (Zagreb: Matica Hrvatska, 2005), 14. Ibid, 29. Andrea Zlatar, Tekst, tijelo, trauma: ogledi o suvremenoj enskoj knjievnosti (Zagreb: Naklada Ljevak, 2004), 182-183. Na poetku romana razgovor izmeu nadzornika i djevojke se odvija na sljedei nain: Da li su ti to oni uradili?. Da. ta su ti uradili? Ona slijee ramenima i uti. D.M. Kuci, Iekujui varvare ( Beograd: Paideia, 2004), 35. Kasnije, djevojka odluuje da sama kae ono to ju je nadzornik toliko puta pitao: Vazda mi postavljate to pitanje, pa u vam sad odgovoriti. Bila je to viljuka. Nekakva viljuka sa samo dva zupca. Zupci su se zavravali malim kvrgama, i bili su tupi. Stavljali su ih u ugljeve da ih uare, pa nas dodirivali time da nas opre (...) Zar je to pitanje koje sam postavio? Hou da se pobunim, ali ipak sluam dalje, sleen. (...) Teko je to objasniti. Ali sad je sve bolje. Levo oko ide nabolje. To je sve. (...) ta osea prema ljudima koji su ti to napravili? Dugo lei, razmiljajui. Onda kae: Umorna sam od prianja (Ibid, 47) U svojoj studiji Life and Words: violence and the descent into the ordinary, Vena Daas, govorei o svom iskustvu susreta sa enama na kojima je poinjeno nasilje govori o priama tih ena, o odsustvu emocija iz njihovog govora, te u tom smislu pravi razliku izmeu govora (speech) i glasa (voice), pri emu, prema njenim rijeima glas moe dati ivot zaleenim rijeima. Ona kae da su rijei takvih ena bile bezglasne (voiceless), u smislu da su bile ledene, ukoene i bez ivota. Veena Das, Life and Words: violence and the descent into the ordinary, ( London. University of California Press, 2007), 8. Kolonizatori su pronali ploice koje je nadzornik skupljao i deifrirao i sada ga tjeraju na prevoenje tog pisma: Gledam redove znakova to ih je ispisao neki odavno preminuli neznanac. Ne znam ak ni da li ih treba itati s desna na levo ili s leva na desno. Onih dugih veeri to sam ih proveo okapajui nad svojom zbirkom izdvojio sam vie od etiri stotine razliitih znakova tog pisma, moda i svih etiri stotine i pedeset. Pojma nemam ta predstavljaju D. M. Kuci, Iekujui varvare, (Beograd: Paideia, 2004), 119-120. Ironijski tumaei znakove sa ploica, nadzornik ukazuje na viestrukost njihovih znaenja: Da vidimo sad ta pie na sljedeoj. Gle, samo jedan znak. To je varvarski znak za rat, ali ima i drugih znaenja. Moe biti i osveta, a ako ga okrenete naglavce, ovako, moe se protumaiti kao pravda. Nema naina da se zna koje su znaenje imali na umu. D. M. Kuci, Iekujui varvare, (Beograd: Paideia, 2004), 121.

(sic!)

103

tim i od pisca. Barbarka se osjea nepripadnom tekstu koji je pie, svjedoei na taj nain jedino o njenoj nemogunosti da kae o sebi i na taj nain pronae dom u Coetzeevom tekstu. Ali, gdje je onda njen dom? U samom tekstu ne dobivamo priu iza granice; iz kulture koju prisvaja Barbarku kao dio svog tijela. Djevojka se ne moe vratiti u svoj prethodni dom (kulturu) jer je proivjela iskustvo granice, nepripadanja; to njenu poziciju udvostruuje u smislu vieperspektivnog pristupa svijetu. Specifinost njene pozicije moe se upravo pratiti preko tijela; jer ako tijelo shvatimo kao sredite kulture; kao njen tekst11, onda uoavamo da tijelo djevojke u svom iskasapljenom obliku svjedoi o uplivima kulturnih mehanizama u definiranje identiteta pojedinca. Meutim, nasilje nad tijelom omoguilo je i otvaranje mjesta koje je izvan kontrole kulture, to stvara jednu paradokasalnu situaciju, u kojoj je tijelo, nad kojim je poinjeno nasilje upravo da bi se potlailo i oznailo, progovorilo pronalaenjem mjesta izvan jezika, tj. samim sobom. Tijelo djevojke koje svijet gleda oteenim, ali iskoenim pogledom, nudi jednu drugaiju perspektivu, koja ukazuje na varljivost i iluzionistiku varku neposrednog doivljavanja stvarnosti. Ako se vratimo teorijskim promiljanjima o konceptima traume i postraumatskog interpretiranja, a u kontekstu pozicioniranja lika barbarske djevojke iz Coetzeoovog romana, onda svjedoenje o traumi djevojke mogue je jedino kroz otpor svjedoenju; kroz postuliranje stava da se neto strano dogodilo bez mogunosti da se kae ta. U rascjepu izmeu iskustva i nunosti da se ono kae, rascjepu, koji je uvjetovan nepremostivom provalijom izmeu svijeta i jezika, jedino mjesto na kojem ostaju tragovi ovdje se pokazuje upravo tijelo i jedini nain da se razumije jeste da se proita tijelom tekst tijela; bez pretenzije da se znakovi tijela prevedu u polje simbolinog, jer Coetzeeov tekst, u namjeri da tijela dovede do znaenja, ipak otvara jedan prostor u kojem su tijela svoji sopstveni znaci. U romanu Foe, tijelo koje se odupire pokuajima da bude oznaeno; tijelo koje se buni i odbija da pronae dom u Coetzeeovom tekstu je tijelo Petka. Petku je odsjeen jezik, tako da on ne moe da govori. Tjelesna deformacija ovdje dobiva politiko znaenje, tako da Petkov tjelesni nedostatak proizvodi isti onaj efekt u znaenju koji se moe uoiti u Coetzeevom romanu Iekujui varvare. Ona koja eli iznijeti Petkovu priu na vidjelo je Susan Bur11 12 13 14

ton, brodolomnica koja se, ba kao i lik nadzornika iz prethodnog romana pojavljuje na razmeu, utjelovljujui elemente i koloniziranog i kolonizatorskog subjekta. I u ovom romanu se pokazuje da traumatski dogaaj ne moe biti interpretiran i doveden do jezike artikulacije, a umjesto toga, Petkova pria se razlama kroz spektar razliitih znaenja, pri emu niti jedno od tih znaenja ne moe imati validnost istinitog. Kako je Petko izgubio jezik? Ovo pitanje u tekstu, ostaje neodgovoreno. Za razliku od prie djevojke, koja ipak izgovori svoju priu, ali u jednom bezglasnom tonu i iji iskazi svjedoe o nemogunosti da se traumatino iskustvo tijela izgovori putem jezika, Petko, bez obzira i na tjelesnu deformaciju koja mu onemoguava da kae, ipak i ne eli govoriti. Petkov jezik ostaje jezik tijela, muzike, onog poetskog koje svojim odbijanjem da se prevede u formu simbolinog iskazuje kontrapunkt nasilnikoj prirodi jezika. U Coetzeevom tekstu Petko je nenaglaeni inilac uskraivanja ime odbija da bude definiran samo kao viktimizirani subjekt i dodjeljuje sebi ulogu udnovatog straara na margini.12 Petkova trauma odbija da bude verbalizirana; njegova utnja nije samo izraz nemogunosti govorenja, nego in odbijanja, razaranje jezika. Kada Susan pokuava da naui Petka da pie jasno je da njegovo drugaije pisanje od nareenog nije in neznanja nego in otpora. Spivak istie kako u romanu Foe postoji jedno slovo, koje izgovara/pie Petko, to je slovo H. Slovo, ije je prisustvo, znak nemosti same, konstituira jednu temu u tekstu, koja nikad nije izgovorena, zabiljeena, ali ije prisustvo udnovato opsjeda tekst, podsjeajui moda na drugost istorije, na crtu koju ne moemo prei?13 Granicu koja odvaja Petkovu priu od Susan ne moemo prei ni mi, itatelji/ce Coetzevog teksta.14 Ponovo se pojavljuje otpor, iskliznue prie od znaenja. Razlika izmeu Petka i Barbarke uoava se u nainu njihovog otpora. Barbarkin otpor je djelimian, pasivan; ona se podvrgava jeziku, ali ga liava sadraja, tako da on ostaje bezglasan, isprazan. Jezik upada u in neuspjeha, a Barbarkina bezglasnost podcrtava jaz izmeu jezika i svijeta. Petko, nasuprot tome, odbijanjem jezika stvara jedan prostor izvan jezika; prostoru jezika on suprotstavlja prostor uskraivanja koji je obiljeen nedostatkom znaenja, to je prostor obeleen tajnom koja moda nije tajna, ali koja ne moe biti otkljuana.15 Petko i Barbarka svjedoe o tome da trauma i moe

15

Susan Bordo, Tijelo i reporodukcija enstvenosti, Razlika/Differance: 3/4 (2003): 311. Gajatari akravorti Spivak, Kritika postkolonijalnog uma (Beograd: Cirkulus Globus, 2003), 256. Ibid, 254-255. Nagaajui mogua znaenja Petkove prie, Susan se pita: Tko bi mogao tvrditi da u Africi ne postoje plemena u kojima su mukarci nijemi, a sav je govor preputen enama. Zato tako ne bi moglo biti? Svijet je daleko raznolikiji nego to priznajemo... J.M. Coetzee, Gospodin Foe (Zagreb: V.B.Z., 2000), 65. Gajatari akravorti Spivak, Kritika postkolonijalnog uma (Beograd: Cirkulus Globus, 2003), 256.

104

(sic!)

sic!esej

biti izgovorena (Iekujui varvare), ali ostaje bez sadraja, bez glasa i Istine obuhvaene jezikom. Traumatsko iskustvo izmie jeziku, prebacujui znaenja na prostor osakaenih i oznaenih tijela koja odbijaju da budu tekstualizirana.

III.

U studiji Simbolika razmjena i smrt Jean Baudrillard u odlomku kojeg naziva uang-Ceov kasapin navodi citat (uang-Ce: Princip higijene) u kojem kasapin pria o svom umijeu kasapljenja; o stiliziranom prodiranju u meso ivotinja. Tu su naroito bitni meuprostori u koje treba znati zariti no, tako da britvica noa tokom vremena ostaje britka ba kao i na svom poetku. U procesu kasapljenja no i tijelo se susreu, a tijelo kroz meso prolazi anagramski. Smisao traenja meuprostora u tijelima jeste zanemarivanje tijela koje je na povrini i traenja jednog tijela koje je u dubini ija tajna poiva na artikulaciji onoga to kola ispod diskursa i opisuje neto, neko ime, neku formulu, ije odsustvo opsjeda itav tekst16. Tijelo koje je skriveno, ono koje nosi tajnu je ono koje se nalazi u meuprostoru, to je tijelo koje prkosi anatomskom tijelu i tijelo koje no opisuje i razreava.17 Igra otrice britve i tijela svoje ishodite treba pronai u razrjeenju prie; u odgonetanju zagonetke; u prizivanju onogo to je odsutno, neizreeno, a to nagriza tekst. Igra kasapljenja tijela radi razrjeenja tajne koja opsjeda tekst, a koju Baudrillard izvodi iz uangCeovog navoda, moe se primjeniti i na problematiku odnosa jezika i tijela u ova dva Coetzeeova teksta. Jezik je ovdje ona britva, otrica koja trai meuprostore da bi u njima razrijeila, odgonetnula tajnu koja se krije ispod, i koja odbija da se sama artikulie u razumljiv oblik. Jezik obiljeava, imenuje, prisvaja, odbacuje, trai meuprostore koje e zasjei i tekstualizirati neimenovanu udovinost.18 Meutim, otrica jezika u Coetzeevom tekstu biva istupljena, tako da zagonetka ostaje nerijeena. Tupljenja otrice jezika deava se na poligonu tje16 17 18

lesnosti, gdje se deava jedan promaaj slino onome to Shoshana Felman naziva skandalom tijela u govoru.19 Skandal tijela u govoru karakterie jedno iskliznue, in neuspjeha kojim se injenje tijela nikad ne uspijeva iskazati, dok kazivanje uvijek uspijeva uiniti20. Za Petka i Barbarku in jezika je nasilni in, instrument koji im odreuje prostore i pokuava ih smjestiti u definirane kontekste. Meutim, jezik ne uspijeva izraziti injenje tijela te se promauje; rjeavajui se referencijalne iluzije. Prognan u prostor autoreferencijalnog jezik prestaje da bude otrica koja moe otkriti formulu odsutnosti koja progoni tekst. Djevojka u Coetzeevom romanu nema ime, kao ni ostali predstavnici njenog naroda, ali ni nadzornik koji se smjeta u prostoru izmeu kolonizatora i koloniziranih. I ovo se moe tumaiti kao in otpora (Coetzeeov?). Nemati ime znai ne pripadati negdje, nemati mogunost identifikacije, smjetanja u odreeni kontekst (dom). Petko ima ime, ali ono je fiktivno, to je arbitrarno ime koja ukazuje na uvanje tajne koja je vidljiva iznutra, ali ne i spolja.21 To je ime uvara margine koji naputa mjesto koje mu je jeziki dodijeljeno i odlazi u prostor u kojem rijei ne znae, nego su tijela svoji sopstveni znaci. Iako znamo, kako to istie Spivak, da itava Kucijeva knjiga upozorava da Petkovo tijelo nije svoj sopstveni znak22, iako svjedoimo kontinuiranom procesu oznaavanja tijela jezikom/nasiljem, ipak tekst tijela ostaje zagonetan, i dalje ostaje sablast koja progoni tekst neodgonetnuta. Anatomsko tijelo je narueno, iskasapljeno, oznaeno, ali u tom procesu njegovog oznaavanja/ potlaivanja desio se promaaj. Ono tijelo koje se razrjeava anagramski ostalo je ipak skriveno, a otrica kasapina istupljena. Mo otpora konstituirala se u prostoru tijela, uvrstila marginu saznatljivog i postavila na nju uvare: iskasapljena i opasna tijela koja odbijajaju da kau jer neponovljivost tog jedinstvenog dogaaja (traumatskog dogaaja op.a) moe se samo nesavreno ponoviti.23

19

20 21 22 23

an Bodrijar, Simbolika razmena i smrt (Gornji Milanovac: Deje novine, 1991), 137-138. Ibid. Isticanje nasilnike uloge jezika naroito je uoljivo i naglaeno tematizirano u romanu Iekujui varvare kada kolonizatorska vojska barbarima na njihova tijela (lea) upisuje rije neprijatelj. Skandal o kojem govori Shoshana Felman deava se zbog ina neuspjeha jezika. Spajajui Austinovu analizu performativa sa lacanovskom psihoanalizom, Felman ukazuje na neto to se moe okarakterisati kao skandal tijela u govoru, a taj skandal je posljedica samoreferencijalne prirode jezika, ali i psihoanalitikog otkria nemogue stvarnosti. in neuspjeha otvara prostor referencijalnog ili nemogueg stvarnog, ne zbog toga to neeg nedostaje, ve stoga to je uinjeno neto drugo, ili je pak neto drugo izreeno: promaaj ne ukazuje na odsutnost, ve na uprizorenje razlike Shoshana Felman, Skandal tijela u govoru (Zagreb: Naklada MD, 1993), 73. Shoshana Felman, Skandal tijela u govoru (Zagreb: Naklada MD, 1993), 82. Gajatari akravorti Spivak, Kritika postkolonijalnog uma (Beograd: Cirkulus Globus, 2003), 258. Ibid, 259. Ibid, 252.

(sic!)

105

IV.
Moda u prii o tijelima zaboravljamo da tijela koja su svoji sopstveni znaci nisu tijela koja prebivaju u nekom idealnom svijetu gdje tijelo moe ispriati priu o otporu svog kazivanja. Ko ukazuje na granice reprezentativnosti traumatskog iskustva i dozvoljava prii da se razrijei bez znaenja? Postoji jo jedno pitanje koje opsjeda roman Foe, a to je pitanje: ko je M.J.? Pozivajui se na Deleuzee/Guattarijevu interpretaciju Kafke, Coetzeeov tekst se moe tumaiti kao iskaz male knjievnosti o okviru koje politiko polje proima svaki iskaz; ne postoje uvjeti za individualan iskaz.24 Mala knjievnost zapada u jednu aporiju nemogueg, u procjep nemogunosti da se ne pie i nemogunosti da se pie drukije.25 Kako ovu aporiju rjeava Coetzee?26 Ovi autori konstatiraju da Kafkino pisanje karakterie sintaksa krika; traenje linija bjekstva u jeziku. Koje su linije bjekstva Coetzeea? Straari na marginama uspjeno su obavili svoj zadatak; pria je ostala iza margine; anagramski nerazrijeena. Anatomsko tijelo je iskasapljeno, naruena mu je cjelovitost, ali to je greka; preene granice izazivaju konfuziju. ta je tamo iza, u iskustvu preene granice? Coetzeova linija bijega je utnja; dubinsko tijelo koje odbija da se pokae ak i meuprostoru. Sve je samo kost koja lomi otricu kasapina. A ko je kasapin? Pisac male knjievnosti, u rascjepu izmeu nemogunosti i nunosti govorenja, mora kriknuti, a to je lagano postepeno prenoenja jezika u pustinju.27 Prenoenje jezika u pustinju izaziva skandal; skandal tijela u govoru kae Shoshana

Felman, jer jezik se vraa sam sebi, prazni se od referencije, osuuje na autoreferencijalnost.

U tekstu Iekujui varvare linija bijega je bezglasnost, rijei ispranjenje sadraja, koje nas ostavljaju u polaaju skeptinog posmatraa: zar smo to pitali? U Fou linija bjekstva se realizira kroz razaranje samog jezika, kroz njegovu deformaciju; u Petkovom O, za koje Foe vjeruje da je poetak Petkovog uenja nakon kojeg e doi ostala slova, u onome O, za koje Spivak kae da je moda omega (kraj), a moda je to O i jedna nula, nita, jedan prazan prostor koji odbija da se povinuje jeziku; jedno nita za koje se ne moe ni rei da je nita. Coetzee propituje mogunost umjetnosti da bude proteza (Spivak), nadomjestak koji e moi prorezati i izvesti na povrinu prostor znaenja. Meutim, proteza je zakazala, otkrila svoje pravo lice, otrgla se u poetsko. Poetsko je pobuna jezika protiv sopstvenih zakona, kae Baudrillard, pozivajui se na De Saussuerove Anagrame.28 Drugi Saussuerov zakon iz Anagrama odnosi se na na rije-temu, na anatemu koja opsjeda tekst. Re-tema se rasipa kroz tekst, a znaenje se ponitava dvojnikom.29 Coetzeeov tekst nije poetski, ali je anagramski. Postoji tu jedno anagramsko dvojstvo koje se ponitava, udovini dvojnik koji daje nulu; kasapin koji je ujedno i generator bijega (M.J i J.M.); otuda i njegovo anagramsko udvostruenje. Na kraju, da li je razdvajanje pitanja o tome ko je kasapin od pitanja ko je M.J. potrebno? Nije li to naposljetku jedno pitanje koje se razrijeava u istom odgovoru, u aporiji koja tekstualizira svoj krik, samo zato da bi rekla da je aporija. Ko ne pronalazi svoj dom u Coetzeevom tekstu? Sam Coetzee?

24 25 26

27 28

29

Ibid, 29. Ibid, 27-28. Odgovor na ovo pitanje se namee upravo u Coetzeeovom naglaenom tematiziranju mogunosti pisanja (figura Foa iz istoimenog romana, tematiziranje Susan kao (potencijalne) spisateljice, tematiziranje naratora iz romana Iekujui varvare kao figure itatelja/tumaa/posrednika u prii o barbarima itd) i mogunosti razumijevanja onoga to nije zapisano/ispriano. il Delez/Feliks Gatari, Kafka (Novi Sad: Izdavaka knjiarnica Zorana Stojanovia, 1998), 47. Bodrijar kae da De Saussuerovi Anagrami predstavljaju znaajno otkrie na polju jezika, jer je u njima De Saussuere izloio jednu antagonistiku formu jezika lienog sadraja koja predstavlja dekonstrukciju znaka i predstavljanja. Kasnije e De Saussuere napustitu ovu revolucionarnu intuiciju i posvetiti se izgraivanju lingvistike nauke. an Bodrijar, Simbolika razmena i smrt (Gornji Milanovac: Deje novine, 1991), 213. Kada govori o ponitavanju dvojnikom, Baudrillard se referira na De Saussuerov drugi zakon iz Anagrama; zakon koji podrazumijeva sparivanje samogasnika u poetskom (anagramskom) jeziku, gdje se samoglasnici uvijek tano sparuju i kao ostatak daju nulu. an Bodrijar, Simbolika razmena i smrt (Gornji Milanovac: Deje novine, 1991), 217

sic!esej
(sic!)

106

Vedad Jusi

Bogomolje kulture i umjetnosti

Sluba kulturi
U trenutku pada sistema ideologija i ulaska u doba kultura u savremenom svijetu nad drutvom se kristalizirao fenomen kolektivnih identiteta. Ideja osobe i apsolutnoga Ja je ponovo zanemarena, a svaka individua podvrgnuta samo aspektu profita i moi. Mo slobode svijesti zamijenjena je slobodnim ropstvom svojoj kulturi, kako to istie arko Pai u svome tekstu naslovljenom U rvnju identiteta. Ako ba morate da se ispovedate - eno vam crkva! (Borislav Peki, Knjievne novine, februar, 1969) Mali je broj onih koji se poput Kia sa svojih esnaest izlijee od profesorskih pojmova slave koja se postie kroz literaturu i neprestano piskaranje, istupanje u javnost sa svakojakim ispovjedima, biljekama i svim onim to, jo uvijek, eka svoje imenovanje u okviru literature. Dovoljno je da se jednom umjereno vrijednom srednjokolcu kae kako je talentovan za pisanje i moe se oekivati, u narednom periodu, hrpa kojekakvih zapisa koji e zavisno od pozicije ili statusa njegovog oca biti i ukorieni te tampani u velikom broju primjeraka. Tako e poeti jedna blistava karijera mladog pisca utemeljena na tinejderskim ispovijedima, koja su, najee, patetina pria o nesretnoj ljubavi ili u najboljem sluaju -uredna faktografija najbliih lanova porodice. Za nekoliko godina, usljed nekoliko slinih ispovjedi, mladi ispovjedniar prima odlikovanje ili pisca godine ili otkria godine ili mladog heroja nacije i svih inih odlikovanja koja mu nudi domovina. Ista ona domovina koja je odlikovala, izmeu ostalih, najvee kriminalce i zloince. Vrijednost takvih ispovjedi gotovo je nemogue osporiti, a sve zahvaljujui institucijama nadlenim za vrednovanje takvih stvari, koje se redovno potrude konstruirati sliku nepravde, korupcije i nepotizma prenesenu iz politike na polje kulture. Kako se i politika vodi planski u svrhu moi, tako se i kultura, u najeem sluaju, proizvodi planski politikim strategijama. Adorno i Horkhajmer

su jo 1947. godine uveli pojam kulturne industrije, a koji oznaava kulturu koja se vie ili manje proizvodi prema nekom planu. Stara uloga kulture kao vanog segmenta drutvenog razvitka zamijenjena je ulogom gdje je kultura postala sredstvo ideologije neoliberalnog kapitalizma. Pored toga, kultura postaje konstruktom novih identiteta nacije, partikularne drutvene skupine, subkulturnoga ivotnoga stila. (Pai, arko) Bivi obijai sefova, razbijai glava, ubijai dua, dostavljai, varalice, najamljene ubice, tirani, izdajnici, sadisti, krijumari droga, ucenjivai, seksualni manijaci su upregnuti u proizvodnju nove ideologizirane kulture koja e im svima zajedno stvoriti novi identitet i mnogo vei prostor u kojem e se teatralno vratiti svojim starim ulogama, dok e gospoda koja je kreirala proces imati mnogo veu mo i mnogo krvoloniju gardu za daljnje provoenje ubilakih ideja. Na takvoj kulturnoj sceni raaju se projekti kojima se hrani totalitarna ideologija; planska kultura uvijek izrodi nekolicinu nacionalnih heroja-pisaca, a svi oni koji pokuaju drukije misliti bivaju obiljeeni kao nepodobni i marginalizirani u javnom prostoru.Jedan od zakljuaka analize globalnog kapitalizma, sociologa Johna Urrya, jeste da globalni kapitalizam u svojemu novome nainu predstavljanja kao neizbjenoga i vjenoga prirodnog sistema se slui kulturalnim sredstvima kao nadomjestkom za prethodne mone drutvene strukture. U svome postmodernom obliku kultura postaje njegovom spektakularnom vizualnom ideologijom. Urry, meutim, kao i neomarksistiki postmodernist Fredric Jameson, to zamjeuje arko Pai, ne moe bez potekoa razdvojiti gdje poinje kultura, a gdje prestaje ideologija. Ako za postavke valjane kulturne formacije uzmemo sistem koji e obuhvatiti povijesna zbivanja i sadanjicu, a boriti se za iskorijenjivanje falsificiranja injenica i batinakog diskursa, te raditi na razobliavanju lanih imputiranih ideja koje bi elitnoj gardi priskrbljavale profit i mo, te razobliavati demokratsku frazeologiju i kamufliranu miroljubivu politiku viih i srednjih klasa zadojenu oholim aristokratskim jezikom, onda nam na um ne pada niti jedna institucija u BiH a koja je i blizu tih postavki. Uglavnom je rad kulturnih institucija podijeljen na dva dijela: institucije koje radikalno podupiru totalitarne ideologije i one koje svojim konceptom rada zatvaraju prostor idejama koje bi se protivile totalitaristikom svjetonazoru, a afirmiui naprijed spomenute tinejdere sa njihovim ispovijedima i faktografijama.

(sic!)

107

U trenutku pada sistema ideologija i ulaska u doba kultura u savremenom svijetu nad drutvom se kristalizirao fenomen kolektivnih identiteta. Ideja osobe i apsolutnoga Ja je ponovo zanemarena a svaka individua podvrgnuta samo aspektu profita i moi. Mo slobode svijesti zamijenjena je slobodnim ropstvom svojoj kulturi, kako to istie arko Pai u svome tekstu naslovljenom U rvnju identiteta. Na prostoru BiH mnogo je onih koji, svjesno ili ne, zagovoraju etnopluralizam ili esto multikulturalizam - onakav kako ga je iek najpreciznije definisao: multikulturalizam je zanijekani, izokrenuti, samoreferencijalni oblik rasizma, rasizam s distancom - on potuje identitet Drugoga, shvaajui Drugo kao u sebe zatvorenu autentinu zajednicu spram koje multikulturalist zadrava odmak onemoguen njegovom/njezinom povlatenom univerzalnom pozicijom. (...) ...multikulturalistiko potovanje za specifinost Drugog upravo je oblik potvrivanja vlastite nadmoi. Pai pojanjavajui koncept etnopluralizma kae kako on poiva na ideji radikalne razdvojenosti kultura, te da je etnopluralizam drugi oblik dananje ideologije kulturnoga rasizma. Putem naela ovakvih ideja kulture diu se novi i elie stari zidovi izmeu jednih i drugih pa i treih, a pod parolama vjenog potivanja i uvanja asti Drugog i Drugosti. Ovakvi koncepti kultura odreujui poziciju identiteta, valja naglasiti identiteta kao kolektivnog proizvoda, stavljaju u jasnu poziciju alteritet, ime ga ine iskljuenim iz jednog prostora a odreujui mu drugi, onako kako to ini i svaki totalitarni sistem. Kakvu ulogu igraju mladi u svemu ovome? Ili, bolje reeno, u koje su svrhe mladi iskoriteni u ovo globalno doba kada je sloboda svijesti zamijenjena slobodom ropstva svojoj kulturi? Da li su mladi u situaciji i u mogunosti da uine otklon, da svoje misli uprave ka slobodi, slobodnoj svijesti? Ili kao to se Eagleton u svojoj Teorija i nakon nje pita: Kakvu vrstu svjeih misli trai novo doba? Zasigurno je da su mladi u BiH prevareni, sigurno je i to da su mnogi od njih i uestvovali u toj prevari nad sobom. Mladima je oduzeto pravo. Prevareni su tamo gdje su trebali uiti, suprotstaviti se prevari, na vrijeme im je zabranjen pristup najjaem oruju: mladi su pokradeni, prije svega, na podruju obrazovanja. Nai univerziteti, nai centri za edukaciju, nae biblioteke, knjiare, insti-

Mladi su prisiljeni zaklanjati se iza vrhovnih autoriteta ideologije, nacije i vjere, pozivati se na svoje voe i svoju vlast, olako im pristupati i time se asimilirati u koncept totalitarnog sistema. A sve to, kako kae Filip David, svjedoi o sindromu moralne dezintegracije, etikog rasula. Mladi se mnogo lake i gotovo bez izuzetaka odluuju na naprijed spomenuti korak, a rijetki su oni koji e pustiti glas slobode i glasno rei da je u ime Boga uvrijeena i poniena njihova sloboda i dostojanstvo, da je u ime kulture i nacije uvrijeena i poniena kultura uope. A u svim su kulturama, kako kae Pai, jedino ugroeni oni koji se ne osjeaju uvrijeenim da bi zbog toga pozivali na bilo to drugo osim na beskrajno dug dijalog, racionalnu argumentaciju i pravo na ironiju. Mladima je ponuena la, lana alternativa upakovana kao izuzetno ozbiljna stvar, a sve to se uzima ozbiljnim - unaprijed je opasno, kako je govorio Peki. Mladi su u tom pravcu izmanipulirani. Postali su sjenke tuih ivota, a ne oni koji su, kako nastavlja Peki, iznad svega nedodirljivi i vedri! Oni koji se smiju i ne srde. Koji se rugaju. Zajebaju. Oni koji e ako su shvatili jednu stvar to i pokazati. rtve koje se smiju jer takve uvijek vie znaju od onih koje proklinju. Oni iji e smijeh pretpostavljati saznanje, a praviti otklon od prokletstva koje pretpostavlja samo nadu.

Vrli predstavnici kulture i umjetnost pravljenja knjiica i knjiurina

Zanos sa kojim su pristupali, jedva se usuujui ne pokazati suze radosnice, bio je zanos mladih patriota koji su duboko vjerovali u svoju domovinu, a koji se nisu libili podrati i najvee kriminalne voe ako bi ovi stali u ime njih na dravni tron. S takvim zanosom mladi u BiH pristupaju kojekakvim udruenjima i organizacijama za kulturu i umjetnost, traei smisao svog ivota, gdje bi ispisivali svoje prve retke i tako laganim koracima pristupali knjievnim kruocima. Najvee utoite i raskoni dom mladih autora/ autorica nesumnjivo je sarajevsko Udruenje za kuluru - Novo Sarajevo ili krae KNS koje prema pokazanom djeluje bez ikakvih kulturnih formacija i tenji ka tome, uz povremenu glorifikaciju i dizanje spomenika nekim od najveih bonjakih nacionalnih ideologa. O stanju kulturnih formacija u ovome udruenju najbolje govori i sama

108

siC!ora
(sic!)

Lana alternativa ili merhametli strana sistema koji sve ili upija ili gazi

tuti i ostale kulturno-obrazovne institucije postale su arite borbe za istu mo i profit, postale su bogomolje sa svom prateom opremom, postale su prostor za seksualna iskoritavanja, upranjavanje mita i korupcije...

rubrika za kulturu na web sajtu ovog udruenja. Za izdvojiti je tekst knjievnika Atifa Kujundia kojim predstavlja antologiju bonjakih pjesnika Semberije i Bijeljine: Semberija u stihu i srcu. Za stub ovog prikaza knjievnika Kujundia vai ontoloka izjava Reis-ul-uleme da e pozicija Bonjaka oduvijek i zauvijek bitno zavisiti od njihovoga odnosa prema knjizi. Na toj reenici, uz par svojih opaski o jaini Knjige poput: Eto nas tu, pa recimo ako nije tako, ako nije jasno kako je Knjiga jaa od svega, pa i od Zla, Kujundi temelji svoj tekst postavljen u rubrici kultura, koji biva time oznaen kao dio kulturne scene u BiH. U isto vrijeme oknjievljen je i Reis-ul-ulema ije bi izjave trebalo paljivo prikupljati i uvati za nekog budueg zbornika koji bi mogli nazvati Velike izjave Velikih knjievnika i mislilaca, a koji bi, naravno, bio realizovan u okviru jednog od mnogih slinih projekata Udruenja za kulturu - Novo Sarajevo. KNS je poput bogomolje koja

prua utoite nepotrebnom, neprofesionalnom i nadasve nekvalitetnom, to utie na drutvenu neangairanost i odstupanje od bilo kakvog mjerodavnog sistema kojim bi ovo udruenje imalo udjela u kulturnim formacijama. Kako ne uspijevaju zaeti niti jedan mjerodavan sistem kulturnih formacija a koji bi figurirao angaman zasnovan na spisateljstvu kao savjesti drutva toplo preporuujem onu Pekievu: Budite sve to vam drago i to najbolje odgovara vaem pogledu na svet, samo nemojte, za ime sveta zaboraviti da to jednom stavite na hartiju. Predlaem vam da izjavite kako je ovaj kurvinski svet bio svirep i pokvaren prema vama, te da niste imali drugog izbora osim da od njega budete i svirepiji i pokvareniji, ve prema tome koju nam vrstu zla ispovedate.

U stvari, ne shvatite ovo sasvim doslovno: budite ravi, ako ve morate, samo, kumim vas bogom, ne pravite od toga ni knjige ni doktrine.

(sic!)

109

Slavoj iek

Kriza kao ok terapija

Moda e se i ekonomski krah takoe iskoristiti kao ok, koji e stvarati ideoloke uvjete za daljnu liberalnu terapiju? Potreba za takvom ok terapijom javlja se iz (esto zanemarivane) utopijske sri neoliberalne ekonomije. Nain na koji trini fundamentalisti reaguju na razarajue rezultate implementiranja njihovih recepata je tipian utopijskim totalitaristima: za sve neuspjehe okrivljuju kompromise onih koji su realizirali njihove sheme (bilo je previe uplitanja drave, itd.), te zahtijevaju nita manje do jo radikalniju implementaciju njihovih doktrina.
Hoe li, onda, financijski krah biti otrenjavajui momenat, buenje iz sna? Sve to zavisi od injenice na koji nain e biti osimboliziran na kraju, od toga koja ideoloka interpretacija ili pria se namee i odreuje sveopu percepciju krize. Kada normalni tok stvari biva traumatino prekinut otvara se polje za diskurzivno ideoloko tumaenje - kao to se to desilo u Njemakoj ranih 1930-ih, kada je dozvavi jevrejsku zavjeru, Hitler trijumfovao u takmienju prikaza koji najbolje objanjavaju uzroke krize Vajmarske republike, i ponudio najbolji nain za izlazak iz krize. Na isti nain u Francuskoj 1940. maral Peten postaje onaj iji prikaz pobjeuje u borbi za objanjenje poraza Francuske. Svako naivno ljeviarsko oekivanje kako trenutna financijska i ekonomska kriza nuno otvara prostor radikalnoj ljevici, jeste zbog navedenog opasno kratkovidno. Prvobitni izravni efekat krize sigurno nee biti uspon radikalne emancipatorne politike, prije e to biti jaanje rasistikog populizma, novih ratova, poveanje oskudice u najsiromanijim zemljama Treeg Svijeta, te jo veeg raskola izmeu bogatih i siromanih u sklopu svih drutava. Dok krize uspijevaju da prodrmaju ljude iz njihove samodopadljivosti prisiljavajui ih da preispitaju temelje svog ivota, najspontanija (prva) reakcija
1

!prijevod

ipak ostaje panika, koja vodi vraanju osnovama: osnovne premise vladajue ideologije, daleko od toga da budu dovedene u sumnju, su jo silovitije iznova utvrivane. Tako vlada opasnost da e se tekui krah iskoristiti neem slinom onomu to je Naomi Klein nazvala doktrinom oka. Postoji, zaista, neto iznenaujue u preteno neprijateljskim reakcijama na nedavnu knjigu Naomi Klein: mnogo su silovitije nego bi se oekivalo; ak i blagonakloni lijevo orijentisani liberalisti koji se slau sa nekim od njenih analiza ne odobravaju nain na koji njeno buncanje zamrauje njeno rasuivanje (kako je Will Hutton primjetio u svojoj recenziji knjige u Observer-u). Oigledno je kako je Klein dotakla neke veoma bolne take svojim kljunim tezama:

Historija savremenog slobodnog trita napisana je u okovima. Neka od najzloglasnijih krenja ljudskih prava u proteklih trideset i pet godina, na koja se gledalo kao na sadistike postupke izvedene od strane antidemokratskih reima, su ustvari bila poinjena s jasnom namjerom teroriziranja javnosti ili su aktivno iskoritavana/upregnuta u pripremanju tla za uvoenje slobodnotrinih reformi.1
Ova teza razvijena je kroz seriju konkretnih analiza, sredinja meu njima je ona rata u Iraku: napad SAD na Irak poduprijet je idejom da bi, slijedei

Naomi Klein, The Shock Doctrine: The Rise of Disaster Capitalism, London: Penguin Books 2007.

110

(sic!)

militantnu strategiju oka i straha, zemlja mogla biti organizovana kao slobodno-trini raj, njeno stanovnitvo tako istraumatizirano da se uope tome ne protivi... Nametanje ekonomije slobodnog trita puno je lake izvodivo ukoliko je put ka tome poploan nekom vrstom traume (prirodne, vojne, ekonomske) koja prisiljava ljude da se otarase starih navika, pretvarajui ih u ideoloku tabulu rasu; preivjeli vlastitu simboliku smrt, spremni su da prihvate novi poredak sad kada su prepreke ka tome uklonjene. Naelo oka Naomi Klein se sa sigurnou moe primjeniti i na ekoloka pitanja: daleko od toga da ugroava kapitalizam, iroko rasprostranjena ekoloka katastrofa ga moe nanovo ojaati, otvarajui nove i do sada nepoznate prostore kapitalistikom investiranju. Moda e se i ekonomski krah takoe iskoristiti kao ok, koji e stvarati ideoloke uvjete za daljnu liberalnu terapiju? Potreba za takvom ok terapijom javlja se iz (esto zanemarivane) utopijske sri neoliberalne ekonomije. Nain na koji trini fundamentalisti reaguju na razarajue rezultate implementiranja njihovih recepata je tipian utopijskim totalitaristima: za sve neuspjehe okrivljuju kompromise onih koji su realizirali njihove sheme (bilo je previe uplitanja drave, itd.), te zahtijevaju nita manje do jo radikalniju implementaciju njihovih doktrina.Kao posljedica toga, da se posluimo staromodnim marksistikim terminima, sredinji zadatak vladajue ideologije u sadanjoj krizi jeste da se nametne narativ koji e krivicu za krah svaliti ne na globalni kapitalistiki sistem kao takav, ve na sekundarne i kontigentne devijacije (nedostatak jasne zakonske uredbe, korupciju velikih finansijskih institucija, i slino tome). Na isti takav nain, u dobu stvarno postojeeg socijalizma pro-socijalistiki ideolozi su nastojali da ouvaju ideju socijalizma tvrdei kako je neuspjeh narodnih demokratija neuspjeh neautentinih verzija socijalizma, a ne ideje kao takve, tako da su postojeim socijalistikim reimima potrebne radikalne reforme, a nikako obaranje i ukidanje. Nemogue je bez ironije primijetiti kako ideolozi, koji su nekada ismijavali ovu kljunu odbranu socijalizma kao iluzornu, te su insistirali da se krivica treba svaliti na samu ideju, sada uveliko pribjegavaju istoj toj liniji odbrane: jer nije kapitalizam kao takav koji je bankrotirao, ve samo njegova iskrivljena provedba... Usuprot ovoj tendenciji treba insistirati na kljunom pitanju: koja je to pukotina sistema kao takvog kojom se otvara mogunost takvim krizama i uruavanjima? Prva stvar koju treba imati na umu jeste da je porijeklo krize dobronamjer2

no: kao to smo uoili nakon rasprsnua dotcom mjehuria, odluka doneena u dvostranakom duhu je bila da se omogui ulaganje u nekretnine da bi se odrala ekonomija i sprijeila recesija dananji krah je tako nita drugo do cijena koja se plaa za mjere doneene u Sjedinjenim Dravama prije nekoliko godina da bi se izbjegla recesija. Opasnost je takva da e predominantni prikaz kraha biti onaj koji e, umjesto da nas probudi iz sna, omoguiti nam da nastavimo sanjati. I upravo se na tom mjestu trebamo poeti brinuti - ne samo o ekonomskim posljedicama kraha, ve i o oiglednom iskuenju borbe protiv terora i intervencionizmu Sjedinjenih Drava s namjerom da se odri rad motora ekonomije, ili da se, u najmanju ruku, kriza iskoristi za nametanje daljih tekih mjera strukturalnog podeavanja. Egzemplaran sluaj naina na koji ekonomski kolaps biva iskoriten u ideoloko-politikoj borbi tie se sukoba oko sluaja General Motors-a - treba li drava dozvoliti bankrot ili ne? Kako je G.M. jedna od onih institucija koje utjelovljuju ameriki san, njegov bankrot je dugo smatran nezamislivim. Uvean broj glasova sada, meutim, upuuje na krah kao na dodatni podstrijek koji bi trebao omoguiti da se prihvati nezamislivo. Kolumna objavljena u New York Times-u pod naslovom Zamiljanje bankrota G.M.-a poinje zloslutno: Dok se General Motors bori da izbjegne ostanak bez novca sljedee godine, jednom nezamislivi prospekt bankrota General Motors-a sve vie izgleda - zamislivo.2 Nakon niza predvidljivih argumenata (bankrot nee znaiti automatsko gubljenje radnih mjesta, ve samo restruktuiranje koje bi kompaniju uinilo slabijom i osrednjijom, prilagoenijom strogim uslovima dananje ekonomije, i tako dalje) kolumna stavlja take na i pri kraju, kada se usredotoava na napetost izmeu G.M.-a i njegovih sindikaliziranih radnika i umirovljenika. Bankrot bi G.M.-u omoguio da unilateralno odbaci svoje pogodbene dogovore, ukoliko to sud dopusti. Drugim rijeima, bankrot bi trebao koristiti da se slomi kima jednom od posljednih jakih sindikata u Sjedinjenim Dravama, ostavljajui hiljade sa niim platama i hiljade sa niim penzijama. Ponovo obratite panju na hitnu potrebu za spaavanje velikih banaka; dok u sluaju G.M.-a, gdje je u pitanju opstanak desetina hiljada aktivnih i penzionisanih radnika, ne postoji hitna potreba, ve, naprotiv, ansa slobodnom tritu da operie svojom brutalnom silom. Kao da su sindikati, a ne upravljaka strategija, krivi za nevolje G.M.-a! Ovako nemogue postaje moguim: to je do

Imagining a G.M. bankruptcy, New York Times, December 2, 2008 (DealBook in the Business section).

(sic!)

111

sada smatrano nezamislivim unutar horizonta ustanovljenih normi potenih uslova rada sada postaje prihvatljivim. U Bijedi filozofije Marks je napisao da burujska ideologija voli da historicizira: svaki socijalni, religijski i kulturalni oblik je historijski, uvjetovan, relativan - svaki osim njihovog vlastitog. Postojala je historija , ali je sad vie nema:

Ekonomisti posjeduju jedan jedini metod postupanja. Za njih postoje samo dvije vrste institucija, umjetne i prirodne. Institucije feudalizma su umjetne, one buroazije su prirodne institucije. U ovome, oni slie teolozima koji na isti nain uspostavljaju dvije vrste religije. Svaka religija koja nije njihova vlastita je izum ljudi, dok njihova vlastita izvire od Boga. Kada ekonomisti kau da su odnosi danas - odnosi burujske proizvodnje - prirodni, oni impliciraju da su to odnosi u koijma se proizvodi bogatstvo i u kojima se razvijaju proizvodne snage u skladu sa zakonima prirode. Ovi odnosi samim time su samim sobom prirodni zakoni neovisni od uticaja vremena. Oni su vjeni zakoni koji moraju uvijek vladati drutvom. I tako, postojala je historija, ali je vie nema. Postojala je historija, jer su postojale institucije feudalizma, i u tim institucijama feudalizma pronalazimo razliite odnose proizvodnje od ovih burujskog drutva, koji ekonomisti pokuavaju da provuku pod prirodne i, kao takve, vjene.3
Zamjeniti feudalizam sa socijalizam u potpunosti e jednako sadravati istinu dananjih apologeta liberalno-demokratskog kapitalizma. Nije udo to je debata oko dosega liberalne demokratije tako uspjena u Francuskoj - razlog nije u dugoj tradiciji statista koji su nepovjerljivi prema liberalizmu, prije e biti da suzdranost Francuske u smjeru anglo-saksonskog mainstreama omoguava ne samo kritiki stav ve i jasniju percepciju osnovne ideoloke strukture liberalizma. Ukoliko je neko u potrazi za kliniki istom, laboratorijski destiliranom verzijom savremene kapitalistike ideologije, taj treba da
3

se usmjeri na Guy Sormana. Sam naslov intervjua kojeg je nedavno dao u Argentini - Ova kriza e biti dovoljno kratka4 - upuuje na to da Sorman ispunjava osnovni zahtjev koji liberalna ideologija treba da zadovolji to se financijskog kraha tie, prije svega, da renormalizira situaciju: stvari mogu izledati surovo, ali kriza e biti kratka, to je samo dio normalnog ciklusa kreativne destrukcije kroz koju kapitalizam napreduje. Ili, kako je Sorman naveo u jednom drugom svom tekstu, kreativna destrukcija je motor ekonomskog razvoja: Ovo neprekidno mijenjenje starog novim - voeno tehnolokim inovacijama i poduzetnitvom samo po sebi ohrabreno dobrim ekonomskim politikama - donosi napredak, iako oni razmjeteni kroz proces, koji otkriju da su postali viak, mogu razumnjivo da se protive tome.5 (Ova renormalizacija, naravno, koegzistira sa svojom suprotnou: panikom podignutom od strane vlasti s namjerom da se proizvede ok meu irom publikom- sami temelji naeg naina ivota su pod prijetnjom! - na taj nain ih pripremajui na ponueno, oigledno nepravedno, rjeenje kao neizbjeno.) Sormanova premisa je da tokom posljednjih nekoliko decenija (tanije od pada socijalizma 1990.) ekonomija je napokon postala u potpunosti isprobana nauka: u skoro laboratorijskoj situaciji jedna je zemlja podjeljena na dvije (zapadna i istona Njemaka, juna i sjeverna Koreja), sa po jednim svojim dijelom podvrgnuta suprostavljenim ekonomskim sistemima, sa nedvosmislenim rezultatima. Ali da li je ekonomija zaista nauka? I dok Sorman priznaje da je trite puno iracionalnog ponaanja i reakcija, njegov recept je- ne vie ni psihologija, ve - neuroekonomija.

Ekonomski initelji se ponaaju i racionalno i iracionalno. Laboratorijski rad je demonstrirao da jedan dio naeg mozga snosi krivicu za mnoge nae ekonomski pogrene kratkorone odluke, dok je drugi dio odgovoran za odluke koje imaju ekonomskog smisla, inae zahtjevajui due

Karl Marx, The Poverty of Philosophy, Chapter 2. Seventh and last observation, Moscow, Progress Publishers 1955. I, ne nalazimo li takve odjeke u istoj poziciji dananjeg diskurzivnog antiesencijalistikog historizma (od Ernesta Laclaua do Judith Butler), koji posmatraju svaki socijalni ideoloki entitet kao produkt kontigentne diskurzivne borbe za hegemoniju? Kao to je ve primijetio Frederic Jameson, univerzalizirani historicizam ima udnu aromu: kada potpuno prihvatimo i prakticiramo radikalnu kontigenciju naih identiteta, svaka autentina historijska tenzija nekako ispari u beskrajnost performativne igre vjene sadanjosti. Postoji jasna autoreferencijalna ironija na ovakav rad: historija postoji samo ako postoje oni koji nas podsjeaju na ahistorini esencijalizam. Zato radikalni esencijalisti moraju razviti sve svoje hermeneutike dekonstruktivne vjetine kako bi detektovali skrivene tragove esencijalizma u onom to se ini da je postmoderno rizino drutvo kontigencije da priznaju kako mi ve ivimo u antiesencijalistikom drutvu, morali bi se suoiti sa uistinu tekim pitanjem historijskog karaktera samog dananjeg predominantnog radikalnog historicizma, i.e., konfronitrati temu ovog historizma kao ideoloke forme postmodernog globalnog kapitalizma. Esta crisis sera bastante breve, interview with a Guy Sorman, Per fil (Buenos Aires), November 2, 2008, pp. 38 43. Ovaj i svi ostali navodi su iz: Guy Sorman, Economics does not lie, City Journal, Summer 2008, available online at http:/www. city journal.org.

4 5

112

(sic!)

!prijevod

sagledavanje. Ba kao to nas drava titi od Akerlofove asimetrije zabranjujui unutranju trgovinu , treba li nas takoer zatiti i od naih vlastitih iracionalnih impulsa?
Naravno, Sorman spremno dodaje da:

bi bilo neuveno da se bihejvioristika ekonomija koristi u svrhu pravdanja ponovnog uspostavljanja pretjeranih dravnih regulativa. Konano, drava nije nita vie racionalnija od individue, i njeno djelovanje moe imati nesagledive destruktivne posljedice. Neuroekonomija bi nas trebala ohrabriti da trita uinimo jo transparentnijima, a nikako regulisanijima.
Sa ovim sretnim dvostrukim okretom ekonomske nauke upotpunjene neuroekonomijom, zavreno je sa epohom ideolokih snova maskiranih naukom - kao kod Marxa , iji rad moe biti opisan kao materijalistika prerada Biblije. Sa svim osobama tamo prisutnim, sa proletarijatom u ulozi Mesije. Ideoloka misao devetnaestog stoljea je bez sumnje materijalizirana teologija. Pa iako je marksizam mrtav, goli car nas nastavlja progoniti u novom ruhu, uglavnom ekologizmom:

i odluivati - ta da se proizvodi, ta da se konzumira, od koje energije da se ovisi - to se u konanici tie samog naina na koji ljudi ive; kao takva ona nisu samo tehnika, ve nadasve politika u najradikalnijem smislu uvoenja temeljnih drutvenih odluka.) Nije tada ni udo da je kapitalizam sam po sebi predstavljen tehnikim izrazima, ak ne ni kao nauka ve prosto kao neto to djeluje: ne zahtjeva ideoloko pravdanje, jer njegov uspjeh je opravdanje po sebi. U odnosu na ovo, kapitalizam je suprotnost socijalizmu koji je s uputstvom: Kapitalizam je sistem koji nema filozofske tenje, koji nije potraga za sreom. Jedino to tvrdi jeste: Pa dobro, ovo funcionira. I ukoliko ljudi ele da ive bolje, bolje im je da se koriste ovim mehanizmima, jer funkcionira. Osnovni kriterij jest uspjenost. Ovaj antiideoloki opis je, u svakom sluaju pogrean: sam pojam kapitalizma kao neutralnog socijalnog mehanizma jeste ideologija (ak tavie utopijska ideologija) u svom najvrem obliku. Trenutak istine u ovom opisu je nita manje, kako to Alain Badiou primjeuje, da kapitalizam u tom smislu nije civilizacija sama po sebi sa jedinstvenim nainom davanja smisla ivotu. Kapitalizam je prvi socio-ekonomski poredak koji detotalizira znaenje: nije globalan na nivou znaenja (ne postoji globalan kapitalistiki pogled na svijet, ne postoji odgovarajua kapitalistika civilizacija; temeljna lekcija iz globalizacije i jeste da se kapitalizam moe prilagoditi svim civilizacijama, od kranske preko hinduistike do budistike). Globalna dimenzija kapitalizma moe jedino biti formulisana na niovou istine-bez-znaenja, kao Stvarno mehanizma globalnog trita. Ovdje problem nije, kao to to tvrdi Sorman, to da je stvarnost uvijek nesavrena, te da ljudi uvijek trebaju da se zabave snovima o nedostinom savrenstvu. Problem je znaenjske/smisaone prirode, i upravo u tom kontekstu religija sada preosmiljava svoju ulogu, iznova nalazei svoju misiju u garantovanju znaajnog ivota onima koji uestvuju u beznaajnom funkcioniranju unutar kapitalistike maine. Zbog ovoga navedenog Sormanov opis temeljne potekoe kapitalistike ideologije je pogrean:

Ne obini pobunjenici, zeleni su svetenici nove religije koja stavlja prirodu iznad ovjeanstva. Ekoloki pokret nije fini mir-i-ljubav lobi ve revolucionarna sila. Poput mnogih savremenih religija, njegova unaprijed odreena zla su prividno prezirana na osnovu naunog znanja: globalno zatopljenje, izumiranje vrsta, gubitak bioloke raznovrsnosti. U stvari, sve ove prijetnje su plodovi mate zelenih. Zeleni se koriste rijenikom nauke bez da su se okoristili njenom racionalnou. Njihov metod nije nov, Marks i Engels su se takoer pretvarali da svoju viziju svijeta utemeljuju u nauci svog vremena, darvinizmu.
Sorman stoga prihvaa trvrdnju svog prijatelja Jose Maria Aznara da je ekoloki pokret komunizam dvadeset prvog stoljea:

Sigurno je da je ekologizam preinaka komunizma, istinski (oblik) antikapitalizma... Meutim, druga njegova polovina, sainjena etvrtinom od paganske utopije, kulta prirode, koji je puno stariji od marksizma, upravo je razlog zbog ega je ekologizam tako jak u Njemakoj sa njenom prirodnjakom i paganskom tradicijom. Ekologizam je time antikrianski pokret: priroda ima prioritet u odnosu na ovjeka. Posljedna etvrtina je racionalna, postoje stvarni problemi za koje postoje postoje tehnika rijeenja.
Obratite panju na pojam tehniko rijeenje: racionalni problemi imaju tehniko rijeenje. (Ponovo oito lana, pogrena tvrdnja: za suoiti se sa ekolokim problemima je potrebno birati

Sa intelektualnog i politikog gledita, velika potekoa u primjeni kapitalistikog sistema je u tome to isti ne daje podstrek snovima: niko ne silazi na ulicu da proklamira u njegovu korist. To je ekonomija koja je u potpunosti izmijenila ljudsko stanje, koja je spasla ovjeanstvo bijede, ali niko nije spreman da sebe pretvori u muenika ovog sistema.

(sic!)

113

Trebamo se nauiti nositi sa ovim paradoksom sistema kojeg niko ne eli, i kojeg niko ne eli jer ne daje podstrek ljubavi, koji nije oaravajui, nije zavodnik. Opis je, ponovo, oito netaan: ukoliko je ikada postojao sistem koji je svoje podanike oaravao snovima (o slobodi, o tome kako na uspjeh zavisi od nas samih, o naletu sree koji je tu tik iza ugla, o nesputavanom zadovoljstvu...), onda je to kapitalizam. Pravi problem je u neemu drugom: poglavito u tome kako odrati ivom vjeru ljudi u kapitalizam kada je nemilosrdna stvarnost nemilosrdno pogazila takve snove? Ovdje se javlja potreba za zrelim realistikim pragmatizmom: treba se junaki oduprijeti snovima o savrenosti i srei, i prihvatiti gorku kapitalistiku realnost kao najbolji (ili najmanje lo) od svih svjetova. Ovdje je potreban kompromis, kombinacija borbenih ili zornih utopistikih oekivanja i obezbjeivanja ljudima dovoljno sigurnosti da prihvate sistem. Slijedi da Soreman nije trino-liberalni fundamentalist ili ekstremist, on s ponosom istie da su ga neki ortodoksni sljedbenici Milton Friedmana optuili da je komunist zbog njegove (umjerene) podrke dobrobiti drave: Ne postoji proturjeje izmeu drave i ekonomskog liberalizma; naprotiv, tu postoji sloeno saveznitvo izmeu to dvoje. Mislim da je liberalnom drutvu potrebna dobrobit drave, prvo, u

odnosu na inetelektualnu ispravnost - ljudi e prihvatiti izlaganje opasnostima kapitalizma ukoliko postoji nuni minimum socijalne sigurnosti. Iznad ovoga, na viem mehanikom nivou, ukoliko neko eli da destruktivno stvaralatvo kapitalizma funkcionie, taj neko ga treba potpomoi.
Rijetko kada je funkcija ideologije opisana jasnijom tenjom da se odbrani postojei sistem od svake ozbiljne kritike, legitimiui ga kao neposredni izraz ljudske potrebe:

Sutinski zadatak demokratskih vlada i kreatora mnijenja kada se suoe s ekonomskim ciklusima i politikim pritiskom jeste da se obezbijedi i zatiti sistem koji je tako dobro sluio ovjeanstvu, i ne mijenjati ga s gorim pravdajui se njegovom manjkavou.. Ipak, ova lekcija je bez sumnje jedna od najteih koja e da se prevede na jezik koji e javno mnijenje prihvatiti. Najbolji od svih ekonomskih sistema uistinu jeste manjkav. Koje god da su istine otkrivene ekonomskom naukom, slobodno trite je na kraju nita do odraz ljudske prirode, sam po sebi teko popravljiv.
(prevod uraen prema knjizi: Slavoj iek: First as tragedy, then as farce, Verso, London - New York, 2009., str. 17-27 )

Prijevod: Deneta Imamovi

impresum
Izdava Udruenje Interkultura, Sarajevo Urednik Mirnes Sokolovi Redakcija Jasmina Bajramovi, Kenan Efendi, Jasna Kovo, Edin Salinovi, Mirnes Sokolovi, Osman Zuki, ore Krajinik Urednik fotografije Kenan Efendi Lektura Zurijeta Hodi Dizajn i DTP Selma Foo Fotografija na naslovnoj stranici Jusuf Hafizovi Tira 300 + (Zbog poeljne mogunosti slobodnog pretampavanja i kopiranja) asopis izlazi dvomjeseno Kontakt www.sic.ba redakcija.sic@gmail.com redakcija@sic.ba Ovaj broj asopisa (sic!) izdat je uz finansijsku pomo Fonda Otvoreno Drutvo BiH (Soros) Zahvaljujemo ovom prilikom profesoru Williamu Huntu sa univerziteta St. Lawrence, uz iju pomo je tampan ovaj broj Sic!-a. Takoer se zahvaljujemo knjiari Buybook, koja je ustupila knjige koje su prikazane.

114

(sic!)

sic!bio

Autori u ovom broju

Maja Abadija, roena 29.10.1990. u Niu, Srbija, gdje je zapoela osnovnokolsko obrazovanje, a dovrila ga je u Brezi, BiH, zajedno sa gimnazijom. Studira na Odsjeku za knjievnosti naroda BiH i bosanskihrvatskisrpski jezik na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. U Brezi stanuje, ita i pokuava pisati. Jasmina Bajramovi roena je 8. 02. 1987. godine u Sarajevu, gdje je zavrila osnovnu i srednju kolu. Studentica je Odsjeka za knjievnosti naroda BiH i bosanskog jezika. Kenan Efendi, roen 1986. godine u eljeznom Polju (epe, SFR Jugoslavija). Studira junoslavenske knjievnosti na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Radi kao novinar na portalu Radiosarajevo.ba. ivi u Sarajevu. Anela Hakalovi, (03.04.1987.) studentica je master studija na Odsjeku za komparativnu knjievnost na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. 2009 godine je (do)diplomirala komparativnu knjievnost i filozofiju sa temama: Tijela cyberpunka i tijela u cyberpunku: modusi reprezentiranja tjelesnosti u romanu Neuromant i filmu Blade Runner (komparativna knjievnost) i Feminizam i postmodernizam: susret ili sukob? (filozofija). Objavila je tekstove u Novom Izrazu i Odjeku.

Vedad Jusi, roen je 1. januara 1990. godine u Sarajevu. Zavrio je Gazi Husrev-begovu medresu. Trenutno je student Filozofskog fakulteta u Sarajevu. ivi u Brezi. Almir Kljuno, roen je 1. 1. 1991. Studira knjievnost na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Dinko Kreho roen je 1986. u Sarajevu, gdje je na Filozofskom fakultetu studirao knjievnost. Knjievnu kritiku i teorijske oglede objavljivao je u asopisima iz regije. Almir Kolar Kijevski, roen 21.03. 1981.godine u Kijevu, opina Trnovo. U Sarajevu zavrava osnov nu kolu, gimnaziju te studira na Filozofskom fakultetu, odsjek filozofija. Objavio zbirku poezije Requiem za Kijevskog (Omnibus, 2008). Jasna Kovo, roena je 1. 05. 1988. u Visokom. Osnovnu kolu zavrila je u Visokom, a Gazi Husrevbegovu medresu u Sarajevu. Studentica je na Odsjeku za knjievnosti naroda BiH i bosanski jezik na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. ore Krajinik roen je 06.09.1988 godine u Sarajevu, danas ivi u Istonom Sarajevu. Studira u Istonom Sarajevu, ui se pisati, kolumnista je na portalu depo.ba. Branislav Obluar (1978, Bjelovar) objavio je knjige pjesama: Aneli su pali na tjeme, s Bokom Kuzmanoviem 1997, i Maje pismo (nagrada Goran za mlade pjesnike 2006). Knjievnu kritiku i esejistiku objavljuje u periodici te na Treem programu hrvatskog radija. Suradnik je u asopisu Quorum. lan je programskog odbora Goranovog proljea. Radi kao znanstveni novak na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Edin Salinovi, roen 13. 4. 1988. u Sarajevu. Stanuje u Brezi. Zavrio osnovnu i srednju kolu. Studira na Odsjeku za knjievnosti naroda BiH. Mirnes Sokolovi, roen 22. 10. 1986. u Sarajevu. Student je na Odsjeku za knjievnosti naroda BiH na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Objavljivao oglede u Novom izrazu i Sarajevskim sveskama. Osman Zuki roen je 12. 6. 1987. u Sarajevu, a odrastao u mjestu Bakii, opina Olovo. Osnovnu kolu poeo je u Olovu, a zavrio u Sarajevu, gdje je upisao i zavrio i Gazi Husrev-begovu medresu. Student je Odsjeka za knjievnosti naroda BiH na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Krystyna ukowska-Efendi roena 1984. godine u Varavi. Magistrirala je na Institutu za zapadnu i junu slavistiku Varavskog univerziteta. U svom magistarskom radu problematizirala je poziciju djeteta kao naratora u bosanskohercegovakom ratnom pismu. ivi i radi u Sarajevu. Marko Ragu,

Saa Ili (Jagodina, 1972), diplomirao je na Filolokom fakultetu u Beogradu. Objavio je: koautorski projekat (sa Draganom Bokoviem) Odisej (1998), prie Predoseanja graanskog rata (2000) i roman Berlinsko okno (2005). Priredio je zajedniku knjigu pripovedaa roenih posle 1970. pod naslovom Psei vek (2000). Jedan je od urednika podlistka Beton. Sa redakcijom podlistka, priredio je dvije knjige eseja i satirinih tekstova: Srbija kao sprava (2008) i Antimemorandum-dum (2009). Haris Imamovi, roen 06. 02. 1990. u Skender Vakufu. Studira na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. ivi u Zenici. Miranda Jakia, roena je 1972. godine u BadenWrttembergu. Znanstvena je suradnica na Institutu za slavistiku Humboldtova sveuilita u Berlinu i pridruena suradnica u Centru za istraivanje literature i kulture u projektu Topografija pluralnih kultura Europe. Nakon studija slavistike, politikih znanosti te engleske i amerike knjievnosti na sveuilitima u Konstanzu, Strathclydeu i Sarajevu, doktorirala je na sveuilitu Eberhard-Karls-Universitt u Tbingenu radom TEKSTOVI O BOSNI. Ivo Andri, Mea Selimovi, Devad Karahasan.

(sic!)

115

Moramo, dakle, primijetiti da nas odbijanje ozakonjivanja zloina primorava da ponovo razmotrimo nae poimanje utopije. ini se da u tom pogledu moemo rei ovo: utopija je ono to je u suprotnosti sa stvarnou. S tog gledita, bilo bi posve utopijski eljeti da nitko nikoga ne ubija. To je apsolutna utopija. Ali to je utopija na niem stupnju no to je zahtjev da zloin ne bude ozakonjen. Uostalom, marksistika i kapitalistika ideologija, obje zasnovane na ideji napretka, uvjerene da primjena njihovih naela mora nuno dovesti do drutvene ravnotee, utopije su na mnogo viem stupnju. Uostalom, one nas mnogo stoje. Moemo iz toga zakljuiti da praktiki borba do koje e doi u godinama koje nailaze, nee biti borba izmeu snaga utopije i snaga stvarnosti, nego izmeu razliitih utopija koje se nastoje uklopiti u stvarnost i meu kojima treba samo odabrati najmanje skupe. Moje je uvjerenje da ne moemo vie imati razumne nade da spasimo sve, nego da barem moemo odluiti spasiti tijelo kako bi budunost postala mogua.
Albert Camus Kronike

! CITAT