1 EL-FATIHA / PROLOG OBJAVLJENA U MEKI, IMA 7 AJETA

"U ime Allaha, Svemilosnog, Milostivog!" "Hvala Allahu, Gospodaru svjetova. Svemilosnom, Milostivom. Vladaru Dana sudnjeg. Samo Tebi robujemo i samo od Tebe pomo molimo. Uputi nas na Pravi put. Na put onih kojima si blagodati podario. A ne onih na koje se srdba izlila i koji su zalutali." Nazivi sure Fatiha Poetak Knjige", kojom poinje kur'anski tekst i kojom se otvara i poinje uenje u namazima. "Majka Knjige" i "Majka Kur'ana", tj. sr, budui da se sva znaenja Kur'ana odnose na ono to ona sadri; "Sedam slinih ajeta" (ili onih koji se ponavljaju) te "Kur'an asni". U Sahihu Tirmizije potvruje se kao vjerodostojno predanje kako je Ebu-Hurejre rekao: "Boji Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: /5/ 'Hvala Allahu, Gospodaru svjetova' jeste Majka Kur'ana, Majka Knjige, Sedam slinih ajeta, Kur'an asni." Naziva se i "Zahvala" i "Molitva", u skladu s rijeima Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, od Allaha, d..: /6/ "Namaz sam podijelio izmeu Sebe i Svog roba na dva dijela. Kada Moj rob kae: 'Hvala Allahu, Gospodaru svjetova', Allah kae: 'Moj rob Mi se zahvaljuje.' Fatiha je dobila i naziv "Namaz", budui da je ona uvjet namaza. Pored toga, naziva se i "Lijek", na osnovu predanja Darimija od Ebu-Seida el-Hudrija izravno od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: /7/ "Poetak Knjige je lijek od

Objavljena nakon sure "El-Muddessir".

svakog otrova", kao i "Duevni lijek", na osnovi hadisa Ebu-Seida el-Hudrija, prema kome se jedan bolestan ovjek njom izlijeio, nakon ega mu je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /8/ "Otkuda zna da je ona lijek?" Naziva se i "Osnova Kur'ana", na temelju predanja a'bija od Ibn-Abbasa, koji ju je nazvao "Osnova Kur'ana" rekavi: "Njena osnova su rijei: 'U ime Allaha, Svemilosnog, Milostivog.'" Sufjan ibn Ujejne nazvao je ovu suru "titnik", a Jahja ibn ebi-Kesir "Dovoljna", na osnovi sadraja nekih mursel hadisa: /9/ "Majka Knjige zamjenjuje drugo, a drugo ne zamjenjuje nju." Usto, naziva se i "Molitva" i "Riznica", to navodi Zamaheri u Keafu. Objava Prema predanju Ibn-Abbasa, Katade i Ebul-Alije, sura "ElFatiha" objavljena je u Meki. Dakle, to je mekanska sura, iako ima miljenja da je medinska, odnosno, da je objavljena dva puta, prvo u Meki, a zatim i u Medini.4 Vrijednosti Fatihe Imam Ahmed ibn Hanbel prenosi od Ebu-Hurejrea da je rekao: /10/ "Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, doao je jednom prilikom kod Ubejja ibn Ka'ba dok je ovaj klanjao namaz i rekao mu: 'O Ubejje!' Ubejj se okrenuo ne odazvavi se, a on mu je ponovio: 'O Ubejje!' Ubejj je tada bre zavrio namaz i pohitao Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, rekavi: 'Mir s tobom, Allahov Poslanie!' Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: 'I s tobom mir! ta te je navelo da se ne odazove kada sam te pozvao?' On je odgovorio: 'Allahov Poslanie, bio sam u namazu.' Na to mu je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: 'Zar ti u onome to je Allah meni objavio nije poznato: 'Odazovite se Allahu i Poslaniku kada vas pozovu onome to e vam ivot osigurati.' (8:24)
4

Tanije je, meutim, da je objavljena u Meki. Allah, d.., kae: Mi smo ti dali sedam ajeta koji se ponavljaju." (15:87) Tj., ajeta koji se ponavljaju u namazu i ue na svakom rekatu. Prema tome, budui da je Allah naredio namaz u Meki, evidentno je da je i ova sura objavljena u Meki, budui da se ona ui na svakom rekatu namaza otkada je namaz nareen kao obavezna dunost. Na to upuuje i hadis: "...Namaz sam podijelio... itd." Fatiha se sastoji od sedam ajeta, a ulema se razilazi oko toga da li je bismilla ajet Fatihe ili ne!

On je rekao: 'Dakako, Allahov Poslanie! Odazivam se!' Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zapitao ga je: 'Hoe li da te upoznam sa surom kojoj slina nije objavljena, ni u Tevratu, ni u Indilu, ni u Zeburu, niti u Furkanu?!' Rekao je: 'Da, Allahov Poslanie!' Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, tada je rekao: 'Ne bih htio izii na ova vrata prije nego to je sazna.' Zatim pria: 'Allahov. Poslanik me je uzeo za ruku govorei, dok sam ja usporavao bojei se da ne doemo do vrata prije nego zavri. Kada smo se pribliili vratima, upitao sam: 'Allahov Pposlanie! Koja je to sura koju si mi obeao?' Rekao je: 'Ona to je ui u namazu...!' Prouio sam mu 'Majku Kur'ana', a on je rekao: 'Tako mi Onog u ijoj ruci je moj ivot, Allah nije objavio niti u Tevratu, niti u Indilu, niti u Zeburu, niti u Furkanu suru kao to je ova! To je sedam ajeta koji se ponavljaju!' " Prenosi ga Tirmizi i navodi: /11/ "To je sedam posebnih ajeta i Kur'an asni koji ti objavljujemo." Zatim kae: "Hadis je hasen-sahih." Imam Ahmed ibn Hanbel, r.a., u svom Musnedu navodi da je Ebu-Seid ibnul-Mu'alla rekao: /12/ "Dok sam klanjao, pozvao me je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ali mu se nisam odazvao dok nisam zavrio namaz." Zatim kae: "Otiao sam kod njega, pa mi je rekao: 'ta te je sprijeilo da mi doe?' Rekao sam: 'Allahov Poslanie, klanjao sam.' On je na to rekao: 'Zar Allah Uzvieni nije kazao: 'O vjernici! Odazovite se Allahu i Poslaniku kada vas pozovu Onome to vas oivljava!' (8:24) Zatim je kazao: 'Prije nego izie iz damije, rei u ti koja je najvrednija sura u Kur'anu!' Zatim me je uzeo za ruku, a kada je htio izii iz damije, ja rekoh: 'Allahov Poslanie, kazao si da e mi rei koja je naj vrednija sura u Kur'anu?' Odgovorio je: 'Hvala Allahu, Gospodaru svjetova!' To je sedam posebnih ajeta i Kur'an asni, koji sam ti donio." Ovako prenose Buhari, Ebu-Davud, Nesa'i i Ibn-Made. Drugi hadis Muslim prenosi u svom Sahihu, te Nesa'i u svom Sunenu
3

sa lancem prenosilaca od Ibn-Abbasa da je rekao: /13/ "Dok je jednom prilikom kod Allahovog Poslanika bio Debrail, zaula se neka kripa. Debrail je pogledao prema nebu rekavi: 'To se otvaraju vrata nebeska to nikada nisu otvarana!' Zatim je dodao: 'Otuda je siao melek, doao Poslaniku i rekao mu: 'Obraduj sa dva svjetla koja su ti, mimo drugih vjerovjesnika, dana, a to su: 'Poetak Knjige' i 'Posljednji ajeti sure El-Bekare'." Navedeno prema Nesa'iju, a Muslim hadis prenosi u slinoj verziji. Slijedei hadis Muslim prenosi od Ebu-Hurejre, r.a., koji navodi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /14/ "Ko klanja namaz u kome nije prouio 'Majku Kur'ana', namaz mu nije potpun!" Neko je priao Ebu-Hurejri: "Kada smo za imamom, kako da postupimo?", pa je rekao: "Uite Fatihu u sebi!", a ja sam uo Allahovog.Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako govori: "Uzvieni Allah kae: "Namaz sam podijelio izmeu Sebe i Svog roba, na dva dijela: Mom robu pripada ono to moli! Kada on kae: "Hvala Allahu, Gospodaru svjetova!",Allah kae: "Moj rob Mi zahvaljuje!"; kada kae: "Svemilosnom, Millostivom", Allah kae: "Moj rob Me hvali"; kada kae: "Vladaru Dana sudnjega", Allah kae: "Moj rob Me velia!", odnosno nekada kae: "Moj rob se Meni predaje" ; kada kae: Samo Tebi robujemo i od Tebe pomo molimo!", Allah kae: "Ovo je izmeu Mene i Mog roba. Njemu pripada ono to moli!" ; kada kae: "Uputi nas na Pravi put! Na put onih koje si blagodario! A ne na put onih na koje se srdba izlila i koji su zalutali", Allah kae: "Ovo pripada Mom robu, jer Njegovo je ono to on moli!" (Ovako hadis prenosi Nesa'i...) Stav o uenju Fatihe u namazu Postoje tri miljenja uenjaka: 1. Obavezno je da Fatihu ui imam i muktedija (koji klanja za imamom) kao i onaj koji klanja pojedinano, i to potvruje glavnina hadisa koji se odnose na ovo pitanje:. /
4

15/ "Nema namaza ko ne proui Fatihu!" /16/ "Ko klanja namaz u kojem ne proui Fatihu, namaz mu nije potpun." / 17/ "Nee biti nagrade za namaz u kojem se ne proui Majka Kur'ana." Ovo je miljenje afije, r.a. 2. Nije obavezno za muktediju da ui Fatihu ili bilo ta drugo u namazu, bez obzira da li se radi o namazu u kome se ui naglas ili u sebi. Ahmed ibn Hanbel u svom Musnedu prenosi od Dabira ibn Abdullaha, koji navodi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /18/ "Ko bude klanjao za imamom, uenje imama bit e i njegovo uenje." Meutim, u senedu (lancu ovog hadisa) postoji slabost, a prenosi ga Malik od Vehba ibn Kejsana, koji to prenosi od Dabira kao njegove rijei. Ovaj hadis takoer se prenosi direktno od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, u vie verzija ali ni jedna nije vjerodostojna. Allah to najbolje zna! 3. Obavezno je da muktedija ui za imamom u namazu u kojem se ui u sebi, za razliku od namaza u kome se ui naglas, kada nije obavezno uiti Fatihu. To je utvreno na osnovi predanja Ebu-Musaa el-E'arije u Sahihu Muslimovu, gdje se navodi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /20/ "Imam je tu da ga slijedite, pa kada izgovori "tekbir", i vi izgovorite,. kada ui, vi sluajte... i spomenuo je hadis do kraja. Ovako ga prenose Ebu-Davud, Tirmizi, Nesai i Ibni-Made/ Ehlus-sunen u svojim "Sunenima" od Ebu-Hurejre, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "...a kada ui, vi utite!" Muslim ibn Hadad ovaj hadis smatra vjerodostojnim. Gornja dva hadisa ukazuju na vjerodostojnost ovog miljenja koje je, ustvari, i miljenje afije, Allah mu se smilovao.
5

Tumaenje "isti'aze" i propisi u vezi s tim Uzvieni Allah kae:

5

Uporedi str. 13, gdje se, takoer, razmatra ovo pitanje!

"A ako te pogodi smutnja ejtanova, ti potrai zatitu od Allaha! On, uistinu, sve uje i zna!" (7:200) Zatim kae: "Kada hoe da ui Kur'an, zatrai od Allaha zatitu od prokletog ejtana! On doista nema nikakve vlasti nad onima koji vjeruju i koji se u Gospodara svoga uzdaju! Njegova je vlast jedino nad onima koji njega za zatitnika uzimaju i koji druge Njemu ravnim smatraju" (16:98), tj. njihovom Gospodaru, Allahu ravne smatraju. Neki uai Kur'ana tvrde da se zatita trai nakon uenja, temeljei to na bukvalnom znaenju ajeta, te na izbjegavanju samodopadljivosti nakon to se zavri s ibadetom, to Ebu-Bekr ibn El-Arebi smatra neobinim. Meutim, postoji i drugo miljenje, po kome je "isti'aza" potrebna i na poetku i na zavretku uenja. Ope je poznato, meutim, miljenje koje prihvaa veina uenjaka - da je "isti'aza" potrebna prije uenja kako bi se onemoguilo djelovanje ejtana i dekoncentracija. Prema tome miljenju, ajet ima slijedee znaenje "Kada hoe da ui Kur'an, zatrai da te zatiti Allah od prokletog ejtana", kao to je i u rijeima Allaha Uzvienog: "Kada hoete klanjati namaz, operite svoja lica i svoje ruke..." itd. (5:6) Dakle, kada hoete na namaz, to uinite! Dokaz za to su i hadisi Allah ovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: - Ahmed ibn Hanbel prenosi od Ebu-Seida el-Hudrija da je rekao: /21/ "Kada bi Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ustao nou da klanja, poeo bi namaz s tekbirom i uenjem: "Veliina i hvala pripada Tebi, moj Allahu! Blagoslovljeno je Tvoje ime, neizmjerna Tvoja veliina! Nema drugog boga osim Tebe!", zatim: "Nema boga osim Allaha", tri puta, a zatim: "Utjeem se Allahu, Koji sve uje i zna, od prokletog ejtana!", "od njegova davljenja, njegove oholosti i pjesama!" 6 To prenose etverica prireivaa Sunena prema predanju Dafera ibn Sulejmana od Alija ibn Alije er-Rifai el-Jekerija.
6

Rije (el-hemize) znai: smrt, padavica, davljenje, (en-nefih) znai oholost i puhanje, a (en-nefes) vraarsko zapuhivanje, aranje, pjesnitvo (ejtansko).

Tirmizi kae: "To je najpoznatije u ovoj oblasti!", a EbuHanife, r.h., i Muhammed istiu da se "isti'aza" odnosi iskljuivo na uenje, dok Ebu-Jusuf na vodi da se odnosi na namaz. Jedna od lijepih stvari u vezi s "isti'azom" jeste istota usta u pogledu nepotrebnog i bestidnog govora. Ona je za uenje Allahovog govora, traenje utoita i zatite kod Allaha, priznavanje Njegove svemoi naspram slabosti roba, odnosno nemoi suprotstavljanja unutarnjem neprijatelju kojeg moe sprijeiti i onemoguiti samo Allah, Koji ga je stvorio, jer Njega ne moe prevariti niti podmititi, za razliku od neprijatelja iz ljudske vrste. Stoga, budui da ejtan tretira ovjeka kao onoga koji ga ne vidi, ovjek trai zatitu kod Onoga Koji njega vidi, a Kojeg ejtan ne vidi. Rijei: "Utjeem se Allahu od prokletog ejtana", dakle, znae: traim utoite kod Allaha Uzvienog od prokletog ejtana kako mi ne bi nanio tetu u vjeri, ni na ovome svijetu, odnosno, kako me ne bi odvratio da inim ono to mi je nareeno ili me naveo da inim ono to mi je zabranjeno. Budui da ejtan vidi ovjeka, a on ne vidi njega, ovjek trai zatitu kod Onoga Koji ejtana vidi, a on Njega ne vidi. Veina uenjaka smatra da je "isti'aza" poeljna, a ne obavezna, u smislu da onaj koji je ne uini ipak nije grjenik. Ibn-Sirin istie: "Ako ovjek jednom u ivotu zatrai zatitu kod Allaha, s njega je spala obaveza!" Uenjaci navode da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bio ustrajan u uenju isti'aze jer to odbija ejtana, a afija navodi da se to moe uiniti i naglas i u sebi. Stoga je ono ime se zadovoljava obaveza i samo obavezno.7 Rije "ejtan" izvedena je od infinitiva glagola "etane", to znai biti udaljen, i on je (po svojoj prirodi i nedjelima) daleko od svakog dobra. Rije "er-redim" znai proklet, tj. udaljen od svakog dobra.

Kada kaem: "Utjeem se Allahu od prokletog ejtana!", to znai: utjeem se Allahu, kod Njega traim zatitu od zla ejtana odstranjenog od Allahove milosti i svakog dobra, kako mi ne bi nanio tetu u mojoj vjeri ili ivotu, odnosno, kako me ne bi odvratio da inim ono to mi je nareeno, a naveo da inim to mi je zabranjeno. Jer, ejtana moe sprijeiti samo Allah Uzvieni!

"U ime Allaha, Svemilosnog, Milostivog!"/1/ Prema predanju Ebu-Davuda s vjerodostojnim lancem prenosilaca, od Ibn-Abbasa se navodi da Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije poznavao razdvajanje sura, jedne od druge, sve dok mu nije objavljena bismilla. Uenjaci se slau da ona predstavlja dio ajeta sure "EnNeml", iako se ne slau da li je to poseban ajet na poetku svake sure, ili je poseban samo u okviru Fatihe, odnosno ajet za razdvajanje pojedinih sura. Najvjerovatnije je da je to ajet kojim se razdvajaju pojedine sure, kao to smo vidjeli iz rijei Ibn-Abbasa, koje prenosi Ebu-Davud. Oni, pak, koji smatraju da je to ajet na poetku Fatihe, smatraju da se ui naglas, u namazu, za razliku od drugih, koji bismillu ue u sebi. Meutim, svako od ova dva navedena miljenja ima potporu skupine ashaba, a pouzdano se zna da su prva etverica halifa bismillu uili u sebi, to su potom inili i tabiini, odnosno nasljednici tabiina. Usto, ovo je stav i EbuHanife, Sevrija i Ibn-Hanbela, dok Imam Malik smatra da se bismilla ne ui, ni naglas, ni u sebi. Ukratko, moe se rei da predanje od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u vezi s kojim se slau svi autoriteti, upuuje na ispravnost i onih koji ue naglas i onih koji to ine u sebi. Vrijednosti bismille Imam Ebu-Muhammed Abdurrahman ibn Ebi-Hatim, r.h., u svom komentaru, s lancem prenosilaca od Osmana ibn Affana, prenosi da je rekao: /22/ "Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, postavljeno je pitanje u vezi s bismillom, tj. rijei:U ime Allaha , Svemilosnog, Milostivog na to je on odgovorio: "To je jedno od imena Allaha Uzvienog, a izmeu toga i Najvieg Imena udaljenost je koliko izmeu crnila i bjelila oiju." Veki', sa svojim lancem prenosilaca, navodi od IbnMes'uda da je rekao: "Ko eli da ga Allah sauva od devetnaest zebanija (uvara Dehennema), neka ui
8

bismillu", pa e mu Allah uiniti svako slovo titom od njih. To navode Ibn-Atijje i El-Kurtubi. Ibn-Atijje odabira ovo miljenje i navodi slijedei hadis: /23/ "Vidio sam trideset i nekoliko meleka kako prihvaaju rijei nekog ovjeka koji je uio: "Na Gospodaru, Tebi pripada zahvala, velika, lijepa i blagodarna!" Poznato je da te rijei sadre trideset i nekoliko slova. U hadisu Bira ibn Ammare, koji prenosi od Ed-Dahhaka, a on od Ibn-Abbasa, navodi se: "Prvo to je Debrail saopio Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, bile su rijei: /24/ Muhammede, reci: 'Utjeem se Onome Koji istinski uje i zna, od prokletog ejtana!', a zatim je rekao: 'Reci: U ime Allaha, Svemilosnog, Milostivog'." En-Nesa'i u knjizi "Dan i no", te Ibn-Merdevejh u svom komentaru hadisa Halida el-Hazzai, koji prenosi od El-Hudejmija, on od EbuMeliha ibn Usame, ovaj od Umejra, a on od svoga oca, navodi da je rekao: /25/ "Bio sam iza Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kada je posrnuo, pa sam rekao: 'Propao ejtan!', a on mi je odgovorio: 'Ne govori tako, jer on se time samo poveava i postaje kao kua velik! Zato reci: 'Bismillah', jer time se on smanjuje i postaje sitan kao muica!' " To je uticaj berieta rijei bismille! Lijepo je bismillu prouiti prije ulaska u zahod, na poetku abdesta, zatim na poetku jela i klanja, iako neki uenjaci smatraju da je pri klanju to obavezno. Lijepo je, takoer, prouiti bismillu i prije spolnog odnosa, jer se u oba Sahiha navodi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /26/ "Ukoliko neko od vas, kada eli prii supruzi, izgovori bismillu i kae: 'U ime Allaha! Moj Allahu, ukloni od nas ejtana! Ukloni ga i od onoga to nam podari!' - ako iz toga odnosa bude roeno dijete - ejtan mu nikada nee nanijeti tetu!" Ime Allah, vlastito je ime za Gospodara, odnosno, to je ime Uzvienog Gospodara. Navodi se da je to Njegovo najvee ime EL-ISMUL-A'ZAM, budui da sadri sva svojstva
9

Uzvienog. Allah Uzvieni kae: "On je Allah, osim Kojeg drugog boga nema. On je Znalac Nevidljivog i Vidljivog svijeta. On je Svemilosni, Milostivi. On je Allah, osim Kojeg drugog boga nema. Vladar, Sveti, bez nedostatka, Onaj Koji sve osigurava, Koji nad svim bdije, Uzvieni, Silni, Gordi; hvaljen neka je Allah i ist od svega to Mu ravnim pridruuju. On je Allah, Tvorac, Koji iz niega stvara, Koji oblike daje! On ima najljepa imena, a hvale Ga i oni na nebesima i oni na Zemlji! On je Silni i Mudri!" (59:22-24) Buharija i Muslim navode od Ebu-Hurejrea, r.a., da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: / 27/ "Allah ima devedeset i devet imena, dakle jedno manje od stotinu. Ko ih razumije i radi po njima, ui e u Dennet." predstavljaju dva imena izvedena iz rijei "milost" sa pojaanim znaenjem. Ime "Svemilosni" ima openitije znaenje od (rahim) milostivi. Ono je izvedeno, iako ima miljenja da je neizvedeno, o emu e biti rijei kasnije, u tumaenju Allahovih uzvienih rijei u okviru Fatihe, ako Bog da! Molim da nas Allah uputi i na Njega se oslanjamo!
8

"Hvala Allahu, Gospodaru svjetova" /2/ "Hvala Allahu" - pretpostavlja iskrenu zahvalnost Allahu na blagodatima koje je podario Svojim robovima bez obzira na zasluge, a iji broj zna samo On, d.., iskljuujui pri tome klanjanje bilo kome ili emu to je On stvorio. Njemu pripada zahvala prije i poslije svega drugoga! Odreeni lan uz rije znai obuhvatnost svake vrste zahvale Uzvienom Allahu, to potvruje i hadis: /28/ "Boe! Tebi pripada svaka hvala; Tebi pripada sva vlast; u Tvojim je rukama svako dobro; Tebi se sve vraa...!" "Gospodaru svjetova." - Rije oznaava Onoga Koji posjeduje i raspolae, i ne upotrebljava se s odreenim
8

Rije znai: "Ko ih istinski razumije i radi po njima." Raditi po njima znai iskazivati Allahovu Jednou i iskazivati Njegovu Jednou u Biu, Svojstvima, rububijjetu (da je On Gospodar) i uluhijjetu (da je On Bog Koji se obova). Ovo treba iskazivati svojim biem i duom, a ko umre sa iskrenim tevhidom i sa svim njegovim znaenjima a nije radio i govorio suprotno tevhidu, ui e u Dennet. to se tie toga da rije znai pamenje tih imena, moemo rei da mnogo ljudi naui ta imena napamet, ali bez razumijevanja, a usto postupaju suprotno tome, to predstavlja kontradiktornost sa rijeima. Za ovakvog ovjeka ne moe se rei da je "nauio" ta imena jer se ovdje misli na razumijevanje tih imena i djelovanje shodno njima, onako kako to Allah eli i kako nam je Poslanik dostavio.

10

lanom, izuzev kada se odnosi na Allaha Uzvienog. Stoga, nije dozvoljeno da se rije upotrebljava za neto drugo bez genitivne veze. Tako npr. mi kaemo: "domain kue", "vlasnik maa", dok rije s odreenim lanom upotrebljavamo samo za Allaha Uzvienog. "Svjetova" - mnoina je u genitivu od rijei "svijet", koja oznaava sve to postoji, izuzev Allaha Uzvienog. To je u arapskom jeziku zbirna imenica, koja nema iste jednine. Svjetovi vrste su bia na nebesima i na Zemlji, na kopnu i moru. U tom smislu, ljudi predstavljaju svijet, dini predstavljaju svijet, meleci predstavljaju svijet... itd. Bir ibn Ammare, sa svojim lancem prenosilaca, navodi od IbnAbbasa:, a to znai: "Hvala Allahu, Kojemu pripada sve to je stvoreno na nebesima i Zemlji, u njima i izmeu njih, sve to znamo i ne znamo!"

"Svemilosnom, Milostivom" /3/ "Svemilosnom, Milostivom" dva su imena izvedena iz rijei "milost" u vidu pojaanog znaenja. Dakle, imenica izvedena je, uprkos miljenju neke uleme da je neizvedena. To pokazuje i predanje Tirmizijeve, koje on ocjenjuje kao sahih (vjerodostojno) od Abdurrahmana ibn Avfa, r.a., koji navodi da je uo Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako kae: /29/ - Uzvieni Allah kae: "Ja sam Svemilosni. Stvorio sam rodbinske veze i dao im ime prema Svom Imenu.9 Ko ih odrava - Ja u prema njemu biti dobar, a ko ih kida, Ja u ga napustiti!" Zatim navodi: "Ovo je tekst koji potvruje da je Er-Rahman izvedeno i nema mjesta neslaganju i raspravi." Ibn-Derir, sa svojim lancem prenosilaca, navodi od Azremija slijedee: prvo ime "Svemilosni" odnosi se na sve stvoreno,10 a drugo "Milostivi" odnosi se posebno na
9

Allahovo ime je ER-RAHMAN a rodbina se na arapskom kae er-rahim. (Prim. rec.) Ja bih rekao: "Svemilosni" znai da je milostiv prema stanovnicima ovoga svijeta i ahireta, a "Milostivi" odnosi se posebno na vjernike na Sudnjem danu. Naime, Allah Uzvieni milostiv je na ovome svijetu podjednako i prema vjernicima i prema nevjernicima u pogledu pitanja njihovoga ivota i svega to osigurava uvjete ivota na ovome svijetu. U odnosu na to, Njegova milost je sveopa. Da to nije tako, ne bi bilo nikakvih uvjeta za bilo kakvu obavezu razuma koji im je podaren da razlikuju istinu od neistine, odnosno, obavezu potinjavanja svega u kosmosu, kako bi od toga imali koristi stanovnici Zemlje, i ljudi i dini, budui da je "On Onaj Koji vam je sve na Zemlji stvorio." (2:29) Stoga, postojanje uvjeta za obavezu na ovome svijetu omoguuje polaganje rauna na ahiretu.
10

11

vjernike. U vezi s tim, neki kau: - Zato je On rekao: "Zatim se nad Arom uzvisio Svemilosni!" (25:59); zatim: "Svemilosni nad Arom se uzvisio!" (20:5) Glagol "uzvisiti se" ovdje je naveden uz ime "Svemilosni", to znai da obuhvaa milou sva stvorenja. Allah Uzvieni kae: "Prema vjernicima je milostiv" (33:43), tako da ovo Svoje Ime vezuje samo za vjernike. U vezi s tim neki uenjaci tvrde da je to dokaz da ime "Svemilosni" znai pojaan intenzitet milosti, budui da se odnosi na oba svijeta.11 El-Kurtubi kae: "On, d.., opisao je sebe rijeima "Svemilosnom, Milostivom" nakon rijei "Gospodar svjetova" kako bi dao olakanje i podsticaj nakon zastraivanja! Naime, "Svemilosnom, Milostivom" rijei su koje sadre podsticaj koji dolazi nakon sintagme: "Gospodaru svjetova", koja nosi zastraivanje i strepnju, kao i u slijedeem ajetu: "Kai robovima Mojim da Sam Ja, zaista, Onaj Koji prata, da sam Milostiv i da je Moja kazna bolna!" (15:49) U Sahihu Muslimovom navodi se od Ebu-Hurejre da je rekao: - Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: /31/ "Kada bi vjernik znao kolika je Allahova kazna, niko se ne bi nadao Njegovom Dennetu; kada bi nevjernik znao kolika je Allahova milost, niko ne bi izgubio nadu u Njegovu milost!" Ime "Svemilosni" jeste ime koje ljudi ne smiju prisvajati za sebe, niti se ono moe dati bilo kome s obzirom da je ono iskljuivo ime Allaha Uzvienog. Stoga, kada je Musejleme el-Kezzab (Musejleme Lani) to sebi javno dozvolio uzevi ime "Svemilosni Jemame", Allah mu je dao ogrta lai, proglasio ga lacem. Uz njegovo ime otada obavezno ide i kvalifikativ "Kezzab", "Laac", to je postalo loim primjerom, kako meu graanima, tako i meu beduinima, koji eto kau: "Vei je laac i od Musejleme!"
11

Ja bih rekao: "to se tie teksta dove... /30/ "O Svemilosnie ovoga svijeta i ahireta, Milostivi!", rije "Milostivi" ovdje znai da je milostiv prema vjernicima na ovome svijetu, s obzirom na nji-hovu pokornost i vjeru u Allaha, izvravanje Njegovih naredbi i izbjegavanje zabrana, kako bi im olakao puteve takvog djelovanja. Pored toga, On e biti milostiv prema njima i na Sudnjem danu uvodei ih u Dennet, nagraujui ih time za vjerovanje i pokornost koje su pokazali. Prema tome, njihova pokornost prema Allahu Uzvienom na ovome svijetu stvar je Njegove milosti prema njima, a nagrada Dennetom, takoer, rezultat Njegove milosti. To je i smisao rijei Allaha Uzvienog: "Milostivi", a Allah to najbolje zna!

12

"Vladaru Sudnjega dana" /4/ Neki uai itaju ovako: "meliki jeumiddin" a drugi "maliki jeumiddin", i jedan i drugi kiraet su sahih i spadaju u sedam pouzdanih (mutevatir) predanja. Usto, nekada se navodi i itanje "vlast" sa kesrom na "mimu" i sakinom na "lamu"! Vlast se ne odnosi samo na Sudnji dan ve i na ovaj svijet. On (Allah, d..) vladar je ovoga ali i budueg svijeta, a prethodno je bilo spomena da je On gospodar svih svjetova, a u to spadaju i ovaj a i budui svijet (ahiret). Ovdje je rije "Vladar, Posjednik" pridodana uz sintagmu "Dan suda" (tj. Sudnji dan) budui da toga dana niko nee moi polagati pravo na bilo to mimo Allaha Uzvienog, kao to niko nee moi ni govoriti bez Njegove dozvole. Allah Uzvieni kae: "Na Dan kada Dibril i meleci budu u redove poredani, kada bude govorio samo onaj kome Svemilosni dozvoli, tako da govori istinu" (78:38). Ed-Dahhak prenosi od Ibn-Abbasa: "Vladaru Dana suda" znai da toga dana niko nee imati vlast niti posjeda kao to je imao na ovome svijetu, pa da dozvoli sebi i kae: "Ovo je moje, odnosno ovo je moj posjed!" Jer, tamo na Sudnjem danu, niko nee imati vlasti niti imetka! "Dan suda (Sudnji dan)" oznaava Dan obrauna za stvorena bia, Sudnji dan na kome e oni odgovarati za svoja djela, za dobro - dobrim, a za zlo - zlim, izuzev onih kojima Allah oprosti. Moj Boe, Ti si Onaj Koji prata, Ti voli pratanje, pa oprosti i nama!

"Samo Tebi robujemo i samo od Tebe pomo molimo!" /5/ Spojena zamjenica "Samo Tebe" predstavlja objekat koji je doao ispred glagola u funkciji preciznog odreenja, kako bi se jasno odredila namjera subjekta i izraz bio jasan.
13

"Samo Tebi robujemo" znai, dakle, "ne oboavamo nikog drugog osim Tebe, ne uzdamo se ni u koga drugog osim u Tebe", to predstavlja izraz vrhunca pokornosti. Rije ibadet semantiki je usko vezana za rije, koja znai poniznost, podlonost, potinjenost itd. Tako se npr. Kae da je put utrt i dotjeran, da je deva posluna, odnosno, potinjena i pokorna. U erijatu se time izraava savrena ljubav, pokornost, odanost i strahopotovanje. Neki pripadnici ispravne tradicije (Selefa) govore: "Fatiha je sutina Kur'ana, a njena sutina je u ovim rijeima: Prvi dio, tj. "Samo Tebi robujemo" predstavlja ogradu od svakog oblika politeizma (irka), a drugi dio: "i samo od Tebe pomo traimo" predstavlja ogradu od svake druge moi, sile ili snage i predanosti osim Allahu Uzvienom. U ovom ajetu govor prelazi iz treeg u drugo lice zamjenicom "Tebe", to je u skladu s ukupnim znaenjem teksta. Naime, nakon to se Allahov rob Njemu zahvali, nakon to izrazi pohvalu i Njegovu veliinu, da bi se potom ogradio od oboavanja bilo koga drugog, odnosno od traenja pomoi od bilo koga drugog osim od Allaha, time se on pribliio Allahu Uzvienom, doavi pred Njega, tako da Mu se moe direktno obratiti zamjenicom drugog lica "Tebi" rijeima: "Samo Tebi robujemo i samo od Tebe pomo molimo!" Ibn-Abbas, Allah njime bio zadovoljan, rekao je: tj. samo Tebi tevhid (monoteizam) iskazujemo, samo od Tebe strahujemo i u Tebe nade polaemo, i ni u koga drugog. Tj. samo od Tebe pomo traimo u pogledu pokornosti Tebi a i u pogledu svih drugih stvari. je dolo prije, jer je ibadet cilj, a traenje pomoi je sredstvo da se ibadet ostvari.

"Uputi nas na Pravi put!" /6/ Nakon to je iskazana pohvala Onome od Kojega se pomo trai, slijedi molba u skladu s rijeima Uzvienog: / 32/ "... polovina pripada Mom robu, budui da njemu pripada ono to on trai." Onaj koji moli najprije je duan
14

pohvaliti Onoga od Koga moli, a zatim uputiti molbu za sebe i svoju brau vjernike, kao to je i kazano rijeima: "Uputi nas na Pravi put!" Time se sugerira obraanje Allahu uz pomo Njegovih uzvienih Svojstava i dobrih djela, s obzirom da, nakon zahvale i pohvale, slijedi velianje Njega isticanjem atributa kao to su: "Gospodar svjetova", Svemilosni, Milostivi, Vladar Dana suda, da bi se potom izrazilo oboavanje samo Njemu i obraanje za pomo samo Njemu. Prema tome, nakon to su pred Gospodarom svjetova istaknute navedene vrline, upuuje Mu se molba za vlastitu uputu kao i uputu svoje brae na Pravi put, to bez dodatka ili nedostatka - predstavlja autentini islam, ist od svake novotarije i praznovjerja. To je put koji je najblii postignuu onoga to Allah voli i ime je On zadovoljan, a to je u skladu s nareenjima i Objavom s kojom je doao Njegov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. Kada se musliman zadubi u kur'anske ajete, vidjet e da svim ajetima kojima se upuuje dova obavezno prethodi obraanje Allahu Uzvienom, bilo ukazivanjem na Njegova bitna svojstva, Njegova lijepa imena, Uzviena svojstva ili na dobra djela kojima je mogue pribliiti se svome Gospodaru, odnosno obraanje brae vjernika Njemu dovom za sebe ili svojom dovom za njih. Uzvieni Allah kae jezikom Zunnuna, a.s.: "Nema boga drugoga osim Tebe; Uzvien si ; ja sam, uistinu bio silnik" (21: 87), jer on (Zunnun), nakon to ga je progutala riba, nije naao pogodniji nain za obraanje Allahu od potvrde Njegove jednoe i istote, odnosno priznanja grijeha kojim je sebi uinio nepravdu i nasilje. Ovo priznanje grijeha, povezano s kajanjem za uinjeni prijestup, ima ulogu tevbe (pokajanja) upuene Allahu Uzvienom, to je, bez sumnje, jedno od osnovnih dobrih djela koje Allah prima kao sredstvo obraanja Njemu. Primjeri ove vrste u Kur'anu su brojni, a jedan od njih su i rijei Allaha Uzvienog, iskazane jezikom naih praroditelja, Adema i Have, nakon to su uinili grijeh: "Gospodaru na, rekoe oni, prema sebi smo uinili nasilje i ako nam Ti ne oprosti i ne smiluje nam se, sigurno emo
15

propasti!" (7:23) To su rijei koje je Adem, a.s., primio od svoga Gospodara (da njima dovu ini), da bi mu, potom, bilo oproteno. Takve su i rijei Allaha Uzvienog: "Gospodaru na, mi smo uistinu uli glasnika koji poziva u vjeru, da vjerujete u Gospodara svoga, pa Mu se odazvasmo: Vjerujemo!" (3: 193) Nema sumnje da je vjera u Allaha, d.., i Njegova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, osnov svih dobrih djela. Stoga, nakon to su Allahu uputili ovo dobro djelo, tj. vjeru u Njega i Poslanika Njegova, spomenuli su svoje potrebe traei oprost rijeima: "Gospodaru na, oprosti nam grijehe nae, pokrij nae hrave postupke i usmrti nas sa dobrim." (3:193) Ovo je pouka od Allaha Uzvienoga, da bismo znali kako emo Mu se obraati.
12

"Na put onih kojim si blagodati podario, a ne na put onih na koje se srdba izlila i koji su zalutali"/7/ "Na put onih kojim si blagodati podario." Ovim se objanjavaju rijei: "Pravi put." Oni kojima je Allah blagodati podario spominju se takoer i u poglavlju (En-Nisa), gdje Allah Uzvieni kae: "Oni koji su pokorni Allahu i Poslaniku, to su oni koji e biti u drutvu vjerovjesnika, pravednika, ehida i dobrih ljudi kojima je Allah blagodati podario. A, lijepo li je to drutvo! To je dobro od Allaha i dovoljno je da to samo Allah zna!" (4:69-70) Ed-Dahhak navodi da je Ibn-Abbas rekao: "...Na put onih kojim si blagodati podario...", jer su bili pokorni i samo se Tebi klanjali kao to to ine i Tvoji meleki, vjerovjesnici, pravednici, ehidi i dobri ljudi. To je u skladu s rijeima naega Gospodara: A oni koji su pokorni Allahu I Poslaniku, ti su sa onima kojima je Allah blagodati podario. (4: 69)
12

Vidjeti nae djelo

16

Rijei Allaha Uzvienog: "A ne onih na koje se srdba izlila i koji su zalutali" znae: a ne na put onih na koje se srdba izlila, jer oni na koje se srdba izlila su, ustvari, oni ija je namjera loa, koji znaju to je istina, ali je i pored toga naputaju. Isto tako, ne ni na put onih koji su zalutali i izgubili znanje koje im je dano. I oni lutaju u zabludi ne nalazei pravoga puta prema istini. Negacija ovdje ima funkciju pojaanja znaenja, kako bi se pokazalo da postoje dva iskvarena (izgubljena) puta, put idova i put krana. PUT VJERNIKA pretpostavlja spoznaju istine i djelovanje u skladu s tom spoznajom. Budui da su idovi izgubili praksu, na njih se odnosi srdba, a na krane zabluda, zato to onaj koji ima znanje, a ne postupa po njemu, zasluuje srdbu. Onaj ko nema znanje luta u zabludi. Stoga, krani, kada neto ele uiniti, nisu u stanju nai Pravi put poto nemaju odgovarajui pristup koji osigurava put do istine, pa lutaju. I jedni i drugi zbog toga zasluuju srdbu, iako se ona posebno odnosi na idove, u skladu s rijeima Allaha Uzvienog: "...onaj koga Allah prokune i na koga se rasrdi" (5: 60), a na krane zabluda - u skladu s rijeima: "Oni koji su jo ranije zalutali, to su mnoge u zabludu doveli, te i sami sa Pravog puta skrenuli." (5:77) Hammad ibn Seleme prenosi od Adijja ibn Hatima da je rekao: /33/ "Pitao sam Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u vezi s rijeima Uzvienog:A ne onih koji su protiv sebe srdbu izazvali, pa je rekao: "idovi", te i usto dodao:Niti onih koji su zalutali "krani! Oni su zalutali!" Ovako prenosi Sufjan ibn Ujejne, sa svojim lancem prenosilaca, od Adijja ibn Hatima, a u predanju IbnMerdevejha od Ebu-Zerra se navodi: /34/ "Pitao sam Allahovog Poslanika u vezi s rijeima: "na koje se srdba izlila", pa je rekao: "To su idovi", a ja dodao: "Niti onih koji su zalutali!", pa je rekao: "To su krani!" Zakljuak Ova asna sura sastoji se dakle od sedam ajeta, koji sadre: zahvalu Allahu Uzvienome , zahvalu Allahu,
17

velianje i pohvalu Allahu, d.., navoenjem Njegovih lijepih imena i Uzvienih atributa, ukazivanje na Povratak kao Dan suda , uputu Njegovim robovima da Ga mole i oboavaju Ga, ogradu od vlastite sile i moi, iskrenu predanost sluenju Allahu (ibadet) i istom, monoteistikom oboavanju, te istotu od svakog oblika idolopoklonstva (irka), odnosno dranja da je neko ravan ili slian Njemu, Uzvien je On! Nakon svega toga, slijedi molba koja se upuuje samo Allahu za uputu na Pravi put, odnosno Pravu vjeru, te uvrivanje na tom putu, kako bi se uspjeno preao put do Sudnjeg dana, koji vodi do denetskog blaen stva, u drutvo vjerovjesnika, pravednika, ehida i dobrih ljudi. Usto, ova sura sadri i podsticaj za injenje dobrih djela, kako bi nosioci tih djela bili na Sudnjem danu u drutvu onih koji su inili dobra djela, ali sadri i zastraivanje i upozorenje na slijeenje putova neistine, da ne bismo bili oivljeni na Sudnjem danu u drutvu onih koji su slijedili te putove, a na koje se izlila srdba i koji su zalutali. Ukazivanje na blagodati od Allaha Uzvienog ovdje je izuzetno lijepo iskazano rijeima: "Na put onih kojima si podario blagodati, a ne onih na koje se izlila srdba..." Ovdje je u rijeima: "a ne onih na koje se izlila srdba" izostavljen subjekat srdbe, budui da je poznat. Allah Uzvieni kae: "Koga Allah uputi, on je na Pravom putu, a kome da da zaluta, ti mu nee nai zatitnika koji e ga uputiti!" (18:17) Zatim kae: "Kome Allah da da zaluta, niko ga nee na Pravi put uputiti. Njih e ostaviti u nevjerstvu da u njemu lutaju." (7: 186). Vie drugih ajeta, takoer, potvruju da samo Allah upuuje na Pravi put i daje da se doe u za bludu, nasuprot tvrdnji kaderija (indeterminista) i njihovih sljedbenika, koji kau da Allahovi robovi sami prave svoj izbor po kome postupaju, dokazujui svoj bidat nejasnim ajetima iz Kur'ana, ostavljajui, pritom, po strani ono to je izriito i sasvim jasno navedeno. To je pozicija zabludjelih i zalutalih!
18

Meutim, u jednom sahih hadisu stoji: /35/ "Kada vidite one koji iz Kur'ana slijede nejasne ajete, znajte da su to oni koje je Allah imenovao u Kur'anu i budite oprezni s njima." To su oni koje je Allah, d.., opisao rijeima: "to se tie onih u ijim srcima je nastranost, oni slijede nejasne ajete iz Kur'ana, prieljkujui smutnju i teei za svojim tumaenjem." (3:7) Prema tome, u Kur'anu nema uporita za bilo kakve novotarije, bidate, budui da je on objavljen s ciljem da rastavi istinu od neistine, da uspostavi razliku izmeu Pravog puta i zablude; u njemu nema proturjenosti niti neslaganja, jer to je Objava od Allaha, Mudrog i Hvale Dostojnog.13 Za onoga koji ui Fatihu lijepo je da po zavretku uenja kae: "Amin!", to znai: "Boe, usliaj!" Tano je da je to lijepo (mustehab) za onoga ko to ini izvan namaza, dok je pritvreno za onoga ko klanja sam ili kao imam ili za imamom. Zapravo pritvreno je u oba zadnja sluaja, prema jednom hadisu koji se nalazi u oba Sahiha, gdje se od Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /36/ "Kada imam kae 'Amin!' i vi to kaite, jer onome ija rije 'Amin' bude istovremena aminanju meleka, bit e oproteni prethodni (sitni) grijesi." U Muslimovom Sahihu navodi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /37/ "Ako neko od vas u namazu kae 'Amin!' istovremeno dok i meleci govore na nebu, i to se jedno s drugim poklopi, njemu e biti oproteni sitni grijesi koje je ranije inio." Od Enesa se navodi da je rekao: /38/ "Meni je dano 'Amin!' u
13

Ja bih tome jo dodao: "Nema sumnje da je i uputa i zabluda od Allaha Uzvienog i ne postoji nita a da nema svoj uzrok. Meutim, poto su tvrdoglavost (inad) i nevjerstvo (kufr) nastavljeni meu idolopoklonicima i nevjernicima i nakon to im je doao jasni dokaz, normalno je da ih Allah kazni za to odgovarajuom kaznom, to je i uinio ostavivi ih u zabludi. Allah Uzvieni kae: "A kad oni skrenue ustranu, Allah uini da i njihova srca skrenu ustranu." (61:5), zatim: "A onome ko krtari i osje}a se neovisnim, smatraju}i ono najljepe la`nim, njemu }emo put zla olakati" (92:8-10 ), to je primjerena kazna. to se, pak, tie vjernika, poto su oni posluali istinu, prihvativi je s iskrenou i razumijevanjem, normalno je da budu i oni nagraeni odgovarajuom nagradom. Njima je Allah olakao da krenu Pravim putem, darivajui ih razumijevanjem, pameu i vjerom. Kao to Allah Uzvieni kae: "A onome koji udjeljuje i boji se Allaha, potvruju}i istinitost onoga to je najljepe, lagodnost }emo omogu}iti." (92:5-7) To je odgovarajua nagrada za njih. Kao to je poznato, i uputa i zabluda su od Allaha, Koji je sve stvorio; On je Onaj Koji upuuje vjernike njihovim inom prihvaanja vjere, a daje zabludu nevjernicima zbog njihove tvrdoglavosti i odbojnosti, to predstavlja, kao to smo spo-menuli, odgovarajuu nagradu, odnosno kaznu. To je ono to eli rei i na komentator, Ibn-Kesir, r.h., rijema: "...a ne kao to tvrde kaderije (indeterministi) i njihovi sljedbenici da ljudi sami prave svoj izbor i postupaju prema tome", tj. da oni biraju izmeu Pravog puta i zablude, jer Onaj Koji upuuje, odnosno ini da se ide u zabludu, jeste iskljuivo Allah Uzvieni, dok Njegovi robovi samo pripremaju povod za to, razumijevanjem i djelovanjem u skladu s vjerom (vjernici), odnosno tvrdo-glavou i odbojnou (nevjernici). To su iskljuivo stvari izbora koji stoji kao pretpostavka nagrade, odnosno kazne, dok je pitanje Pravog puta ili zablude stvar Allaha Uzvienog. Jer, kada bi pitanje Pravog puta bilo iskljuivo u nadlenosti vjernika i njegovog izbora, on se ne bi obraao Allahu,.d.., rijeima: "Uputi nas na Pravi put!", odnosno, rijeima: "Na Gospodaru, ne uini da naa srca skrenu nakon to si nas uputio!" (3:8) Allah Uzvieni to najbolje zna i On upuuje na Pravi put!

19

namazu i dovi, to prije mene nikome izuzev Musau nije dano. Jer, dok je Musa upuivao dovu, Harun je govorio 'Amin!' Zato i vi zavravajte svoje dove s 'Amin' da bi vam ih Allah usliao." Otuda i neki uenjaci raspravljajui o ovom pitanju navode slijedei ajet: - I Musa ree: Gospodaru na, Ti si dao Faraonu i glaveinama njegovim rasko i bo-gatstvo u ivotu na dunjaluku, da bi zavodili s Puta Tvojega. Gospodaru na, uniti bogat stva njihova i zapeati srca njihova da vjeru ne prihvate dok ne doive patnju nesnosnu! On je rekao: Usliena je molba vaa! Vas dvojica na Pravom putu ostanite i nipoto ne slijedite put onih koji ne znaju! (10:88-89) Ovdje je navedena samo Musaova dova, ali se iz konteksta razumije da je Harun aminao, to je, takoer, imalo stupanj dove na osnovu rijei: "Usliena je molba vaa." To pokazuje da onaj koji uz dovu amina, kao da je i ui. Na osnovu istog argumenta navodi se i da onaj ko klanja za imamom ne ui Fatihu, budui da njegovo aminanje na kraju Fatihe ima stupanj uenja ove sure. Time se ujedno potvruje da onaj koji klanja za imamom, ne ui za njim u namazu u kojem se ui naglas. Allah to najbolje zna!
14

14

Ovo je sasvim u skladu s rijeima Allaha Uzvienog: . "Kada se ui Kur'an, vi ga sluajte i utite da bi vam se smilovalo." (7:204) Sluanje i panja ovdje se nama nareuju od Allaha, d.., kako bismo stekli Njegovu milost, jer samo sluanjem i panjom srce moe razumjeti. Tek kada shvatimo poruku, bit emo svjesni i zahtjeva i sadraja, pa e nam se i Allah smilovati, nagraujui tako nau spoznaju, odnosno razumijevanje. Ako, meutim, imam ui naglas i mi ponavljamo za njim, tada nee biti mogue da i razumijemo ono to uimo i sluamo. Ako to ne postignemo, neemo ni djelovati u skladu s tim. Time e nam i Allahova Milost biti uskraena, to je, takoer, u skladu s rijeima Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: /39/ "Imam je odreen da bi se za njim klanjalo. Kada on ui tekbir, i vi ga uite, a kada on ui Kur'an, vi utite..." Ovo se odnosi na namaz u kojem se ui naglas. Meutim, u namazu u kojem se ui u sebi, obavezno je Fatihu uiti za imamom u skladu s hadisom: /40/ "Nema namaza za onoga koji ne proui Fatihu." To Allah najbolje zna!

20