Sadraj

Sadraj....................................................................................................................................1 Uvod.......................................................................................................................................1 1. Elektroliza .........................................................................................................................2 1.1. Elektroliza taline natrijevog klorida............................................................................4 1.2. Elektroliza vode ..........................................................................................................4 1.3. Elektroliza otopine natrijevog klorida ........................................................................5 2. Kvantitativna elektroliza i Faradayevi zakoni ...................................................................6 2.1. Prvi Faradayev zakon .................................................................................................7 2.2. Drugi Faradayev zakon ..............................................................................................7 2.3. Primjena elektrokemije ...............................................................................................7 3. Elektrokemijski lanak ......................................................................................................8 4. Gorive elije ....................................................................................................................10 5. Korozija ...........................................................................................................................11 5.1. Korozija aluminija ....................................................................................................12 5.2. Korozija plemenitih metala.......................................................................................12 5.3. Zatita od korozije ....................................................................................................12 5.3.1. Zatita od korozije presvlakom .........................................................................13 5.3.2. Anodna zatita metala ......................................................................................13 6. Prolazak struje kroz elektrokemijski lanak.....................................................................14 Zakljuak..............................................................................................................................17 Literatura..............................................................................................................................18

Uvod

Elektrokemija jedna je od grana kemije. Svrstava se pod fizikalnu kemiju, a prouava kemijske reakcije koje se dogaaju izmeu elektrinog vodia (metalne, poluprovodnike ili grafitne elektrode) i ionskog vodia (elektrolita) prilikom kojih dolazi do prijenosa elektrona izmeu elektrode i elektrolita. Ako je neka kemijska reakcija izazvana vanjskim naponom, kao u sluaju elektrolize ili ako napon nastaje kao posljedica kemijske reakcije, kao u baterijama, ta reakcija naziva se elektrokemijskom reakcijom. Elektrokemijske reakcije krutih i tekuih tvari odvijaju se prostorno odvojene jedna od druge. Elektrokemija je od 19. stoljea na dalje, dobila veliku praktinu primjenu u mnogim podrujima poput prijevoza, telekomunikacija, astronautike i dr. Kemijske reakcije u kojima dolazi do prijenosa elektrona izmeu atoma zovu se oksidacijsko-redukcijske ili redoks reakcije. Elektrokemija prouava situacije u kojima su reakcije oksidacije i redukcije prostorno odvojene, pri emu se protok elektrona ostvaruje kroz vanjski strujni krug. Oksidacija je prvobitno oznaavala reakciju spajanja kemijskog elementa s kisikom pri emu nastaju oksidi. Onda je pojam proiren na svaku reakciju spajanja s kisikom (recimo oksidacijom alkohola nastaje aldehid, a daljom oksidacijom aldehida kiselina), to se izraava oksidacijskim brojem. Najire shvaena oksidacija predstavlja gubitak elektrona. Npr., anodna oksidacija je proces u kojem molekula (ili ion) oksidira tako to (umjesto kisiku) preda elektron anodi. Redukcija je suprotan proces oksidaciji i najire shvaena, predstavlja proces primanja elektrona. Npr. u katodnoj redukciji kation primanjem jednog ili vie elektrona reducira se do istog metala.

1. Elektroliza

Elektroliza (elektro- + liza), elektrokemijska reakcija razlaganja (razgradnje) elektrolita djelovanjem istosmjerne elektrine struje. Kad se u otopinu ili talinu elektrolita urone elektrode spojene s izvorom istosmjerne elektrine struje, ioni nastali elektrolitskom disocijacijom bit e privueni elektrodom suprotna naboja. Zbog prolaska struje kroz elektrolit, negativno nabijeni ioni (anioni) otopine ili taline, putovat e (kreu se) prema pozitivnoj elektrodi (anodi), a pozitivno nabijeni ioni (kationi) prema negativnoj elektrodi (katodi), tj. od plusa (+) prema minusu (-). Tj. katione (pozitivne estice) privlai katoda (negativna elektroda), a anione (negativne estice) anoda (pozitivna

elektroda). Na elektrodama se ioni izbijaju i izluuju kao atomi ili kao molekule. Pritom anioni predaju anodi viak elektrona (oksidacija), a istodobno na katodi kationi primaju jednaku koliinu elektrona (redukcija)-jer se na elektrodama poinju vriti elektrodne reakcije. Tako se posredovanjem iona elektricitet prenosi s jedne elektrode na drugu, pa kroz otopinu ili talinu tee elektrina struja. esto se anodni i katodni prostor odjeljuju dijafragmom (koji je nakad od PVC-a, a nekad od metala koji provodi struju), kako bi se u otopini sprijeile mogue reakcije meu proizvodima elektroliza. Mogu se ralanjivati samo one tvari ije vodene otopine ili taline provode elektrinu struju (takve se tvari nazivaju elektrolitima, a dijele se na jake i slabe). Elektrolit se ulije u elektrolizer (posudu u kojoj se vri elektroliza) i u njega se urone elektrode, anoda i katoda, koje su spojene na izvor istosmjerne elektrine struje. Baterije ne valjaju, jer bi se pak brzo potroile. Najprilagodnija (najpoeljnija) je elektroliza s voltaom oko 9V-12V. Ako je mogue vie istovremenih razliitih elektrodnih reakcija, odvijat e se ona za koju treba najmanje energije. Kod svih metala iji je standardni redukcijski elektrodni potencijal vei od -1.5 V (Volt), elektrolizom vodenih otopina njihovih soli na katodi se vri redukcija iona tih metala. Ako je standardni redukcijski elektrodni potencijal manji od -1.5V, na katodi se vri redukcija vode. Na anodi se tijekom elektrolize vodenih otopina soli koje sadre jednostavne anione uvijek vri oksidacija tih aniona. Ako soli sadre sloene ione, na anodi se uvijek vri oksidacija vode. Kako se tijekom elektrolize na objema elektrodama izluuju razliite tvari, stvara se galvanski lanak (elektroda), pa se elektroliza moe nastaviti samo ako je napon vanjskog izvora struje suprotan i vei od napona (elektromotorne sile) tako nastaloga lanka. Prema tome, da bi se ioni izbijali na elektrodama, potreban je odreeni napon (napon razlaganja) karakteristian za pojedine elektrolite. Pritom treba uzeti u obzir da je i voda kao najee otapalo elektrolitski disocirana, iako u vrlo maloj mjeri, na vodikove i hidroksilne ione, pa

se njezinom elektrolizom mogu na elektrodama izluiti plinovi vodik i kisik. Kako su u vodenoj otopini prisutni raznovrsni ioni, na elektrodama e se izbijati ioni one tvari kojoj je napon razlaganja najmanji. Elektroliza je vrlo vana u metalurkom dobivanju mnogih metala iz njihovih ruda (elektrometalurgija). S njom se vie bavi analitika kemija (elektroanaliza) i elektrokemija, a i glavna je osnova galvanotehnike. Tako se dobivaju: alkalijski metali, zemnoalkalni etali, aluminij, cink, (ali ne i magnezij), alkalijske luine, soli hipokloriti, klorati, kloridi i dr.. Rafiniraju se: bakar, srebro, aluminij i plemeniti metali. Elektrolize su zanimljive kod modre galice i morske soli, tj. bakrova (II) sulfata (CuSO 4) i natrijeva klorida (NaCla).

1.1. Elektroliza taline natrijevog klorida

Talina natrijevog klorida se moe elektrolizirati, pri emu nastaju elementarni natrij i elementarni klor. U industriji se za navedeni proces koristi posebna elija, koja se naziva Downova elija. elija je povezana s elektrinim izvorom struje, to omoguava gibanje elektrona od vanjskog izvora napona do elektrolitike elije. U Downovoj eliji se odvijaju sljedee reakcije: Anoda (oksidacija): 2 Cl Cl2(g) + 2 e Katoda (redukcija): 2 Na+(l) + 2 e 2 Na(l) Ukupna reakcija: 2 Na+ + 2 Cl(l) 2 Na(l) + Cl2(g) Navedenim procesom se mogu dobiti velike koliine elementarnog natrija i klora, te on ima iroku primjenu u elektrolitikom presvlaenju minerala i metalurkoj industriji. Elektromotorna sila (Emf) navedenog procesa iznosi priblino 4 V to upuuje na (vrlo) ne-spontan (prisilan) proces. Da bi se mogla provesti elektroliza taline natrijevog klorida, vanjski izvor struje mora osigurati potencijal u minimalnom iznosu od 4 V. U sluaju da se eli ubrzati navedena reakcija, moraju se osigurati vee vrijednosti potencijala.

1.2. Elektroliza vode

Primjenom vanjskog izvora napona, procesom elektrolize vode, voda se razlae na vodik (H2) i kisik (O2). Voda ne disocira spontano na vodik i kisik, budui da pri standardnim uvjetima Gibbsova slobodna energija navedenog procesa iznosi 474,4 kJ/mol (radi se o endotermnom procesu). Iz tog se razloga elektroliza vode provodi u elektrolitikoj eliji, koja se sastoji od dvije inertne elektrode (obino platinske) uronjene u vodu, koje slue kao anoda i katoda u procesu elektrolize. Elektroliza poinje primjenom vanjskog izvora napona izmeu elektroda u prisustvu elektrolita (npr. natrijevog klorida (c=0,1M) ili sumporne kiseline (c=0,1M)) ili dovoenjem iznimno velike koliine napona (ukoliko se ne koristi elektrolit). Razvijanje plinova uzrokuje nastanak mjehuria, koji se mogu vidjeti oko obje elektrode. Sljedee polureakcije opisuju gore navedene procese: Anoda (oksidacija): 2 H2O(l) O2(g) + 4 H+(aq) + 4 e Katoda (redukcija): 2 H2O(g) + 2 e H2(g) + 2 OH(aq) Ukupna reakcija: 2 H2O(l) 2 H2(g) + O2(g) Iako se u aparatu mogu koristiti jake kiseline, ukupna koliina kiseline se ne mijenja tijekom elektrolize. Navedena reakcija se moe odvijati na bilo kojoj vodljivoj elektrodi pri dovoljno visokim potencijalima, no platina katalizira nastanak i vodika i kisika, te omoguava primjenu manjih napona (~2 V ovisno o pH). Elektroliza vodenih medija podrazumijeva sline procese kao u elektrolizi vode. No, radi se o sloenijem procesu, jer se komponente otopine moraju analizirati preko polureakcija, neovisno o tome da li se radi o procesu oksidacije ili redukcije.

1.3. Elektroliza otopine natrijevog klorida

Prisustvo vode u otopini natrijevog klorida, mora se analizirati s obzirom na procese oksidacije i redukcije, koji se odvijaju na elektrodama. Obino elektrolizom vode nastaju plinoviti kisik (na anodi) i vodik (na katodi). Natrijev klorid disocira u vodi na Na+ i Cl ione. Kation, koji je pozitivni ion, se moe na katodi (-) reducirati u elementarni natrij, a anion, negativni ion, se moe na anodi (+) oksidirati u elementarni klor. Sljedee polureakcije prikazuju navedene procese: 1. Katoda: Na+(aq) + e Na(s) 2. Anoda: 2 Cl(aq) Cl2(g) + 2 e Ered = 2.71 V Ered = +1.36 V Ered = 0.83 V

3. Katoda: 2 H2O(l) + 2 e H2(g) + 2 OH(aq)

4. Anoda: 2 H2O(l) O2(g) + 4 H+(aq) + 4 e najnepovoljnija (ne odvija se).

Ered = +1.23 V

Reakcija 1 ima najnegativniji standardni redukcijski potencijal, pa je termodinamiki Usporedbom reakcija 2 i 4, vidljivo je da je povoljnija reakcija redukcije klora. Budui da je redukcija klora energijski povoljniji proces, oekivana reakcija oksidacije je oksidacija vode pri emu nastaju kisik i vodikovi ioni. Usprkos tome, eksperimentalni podaci ukazuju na nastanak plinovitog klora, a ne kisika. Iako je poetna analiza tona, moe se pojaviti utjecaj prenapona (overvoltage effect). Ponekad je potreban dodatni potencijal, iznad napona predvienog za standardni potencijal elije (Ecell). To moe ui u kinetika, a ne u termodinamika razmatranja. Dokazano je da je energija aktivacije za kloridne ione vrlo niska, to upuuje na lake odvijanje reakcije oksidacije kloridnih iona u elemetarni klor. Pojednostavljeno reeno, iako je primjenjeni potencijal dovoljan za odvijanje reakcije elektrolize, brzina reakcije je toliko spora, da se proces ne moe zavriti u razumnom vremenskom roku, pa se mora poveati vanjski izvor napona (prenapon). Na kraju, reakcija 3 je povoljna i tom reakcijom redukcijom vode nastaju OH ioni. Ukupna reakcija za elektrolizu vodene otopine natrijevog klorida u skladu s gore navedenim razmatranjima glasi: Anoda (oksidacija): 2 Cl(aq) Cl2(g) + 2 e Katoda (redukcija): 2 H2O(l) + 2 e H2(g) + 2 OH(aq) Ukupna reakcija: 2 H2O + 2 Cl(aq) H2(g) + Cl2(g) + 2 OH(aq) Ukupna reakcija pokazuje da se koncentracija kloridnih iona smanjuje, dok se koncentracija OH iona poveava. Takoer nastaju i plinoviti vodik i klor, te vodena otopina natrijevog hidroksida.

2. Kvantitativna elektroliza i Faradayevi zakoni

Kvantitativnim aspektima elektrolize se 1834. godine bavio Michael Faraday. Faraday je takoer definirao termine poput elektrolita, elektrolize, te mnoge druge pojmove tijekom rada na kvantitativnoj analizi elektrokemijskih reakcija. On je takoer bio zagovornik 1. zakona termodinamike, tj. zakona o ouvanju energije.

2.1. Prvi Faradayev zakon

Faraday je provodio eksperimente vezane za elektrinu struju u ne-spontanim (prisilnim) procesima, te je zakljuio da je masa produkata izluenih na elektrodama proporcionalana vrijednosti struje, koja je prolazila kroz eliju, duljini vremenskog intervala u kojem je struja prolazila kroz sustav i molarnoj masi ispitivane tvari. Drugim rijeima, koliina tvari koja se izlui na svakoj od elektroda u elektrolitikoj eliji direktno je proporcionalna koliini elektriciteta, koji je proao kroz eliju. Ispod je pojednostavljena jednadba prvog Faradayevog zakona:

Gdje je: m masa tvari koja se izlui na elektrodama (izraena u gramima), Q ukupna koliina naboja, koja je prola kroz otopinu (izraena u coulombima), n nabojni broj iona u otopini (izraen u elektronima po ionu), M molarna masa tvari (izraena u gramima po molu).

2.2. Drugi Faradayev zakon

Faraday je izveo zakone o elektrokemijskoj elektrodepoziciji metala iz otopine 1857. Formulirao je drugi zakon elektrolize na sljedei nain "the amounts of bodies which are equivalent to each other in their ordinary chemical action have equal quantities of electricity naturally associated with them." Drugim rijeima, koliine razliitih elemenata, koje izlui jednaka koliina elektriciteta su u omjeru njihovih ekvivalentnih masa. Vaan aspekt drugog zakona elektrolize je elektrolitiko presvlaenje, koje zajedno s prvim zakonom elektrolize ima znaajnu primjenu u industriji (npr. za sprijeavanje korozije ko dmetala).

2.3. Primjena elektrokemije

Postoje razliiti vrlo vani elektrokemijski procesi i u prirodi i u industriji poput presvlaenja razliitih predmeta metalima ili metalnim oksidima (npr. pozlaivanje), te detekcija alkohola u krvi pijanih vozaa preko redoks reakcije etanola. Generiranje kemijske energije procesom fotosinteze je takoer elektrokemijski proces, kao i proizvodnja metala poput aluminija i titana iz njihovih ruda. Pojedini mjerai eera u krvi mjere koliinu glukoze u krvi preko njenog redoks potencijala. ivani impulsi u neuronima su bazirani na struji, koja nastaje gibanjem natrijevih i kalijevih iona unutar i izvan stanica, a odreene ivotinje poput jegulje mogu generirati visoki napon iz odreenih stanica, te na taj nain mogu onesposobiti puno vee ivotinje.

3. Elektrokemijski lanak
Elektrokemijski lanak je ureaj koji proizvodi elektrinu struju iz energije otputene spontanom redoks reakcijom. Ovoj vrsti lanka pripadaju Galvanski ili Voltin lanak, nazvani po znanastvenicima, Luigiju Galvaniju i Alessadru Volti, koji su tijekom 18. stoljea provodili eksperimente o kemijskim reakcijama i elektrinoj struji. Elektrokemijski lanci sastoje se od dvije vodljive elektrode: anode na kojoj se odvija oksidacija i katode na kojoj se odvija redukcija. Izmeu tih elektroda nalazi se otopina, elektrolit, unutar koje se ioni mogu slobodno kretati. Uvjet koji elektroda mora zadovoljavati da bi se koristila u elektrokemijskom lanku je vodljivost. Iz tog razloga, kao elektroda moe se koristiti bilo koji dovoljno vodljiv materijal. To su primjerice vodljivi metali, poluvodii, grafit te vodljivi polimeri. Galvanski lanak sastoji se od dviju razliitih metalnih elektroda uronjenih u otopinu elektrolita. Na jednoj elektrodi, anodi, odvija se oksidacija dok se na drugoj, katodi, odvija redukcija. Metal s anode otputa elektrone, tj. oksidira se, pri emu iz oksidacijskog stanja 0 prelazi u pozitivno nabijeni ion. Na katodi, ioni metala koji se nalazi u otopini, primaju iste te elektrone i reduciraju se u oksidacijsko stanje 0 (u vrsto stanje). Taj proces dobivanja metala u vrstom stanju (oksidacijskog stanja 0), na katodi, naziva se elektrodepozicija. Vaan preduvjet za odvijanje elektrodepozicije jest meusobna povezanost elektroda. Naime, da bi protok elektrona s anode na katodu bio mogu, one moraju biti meusobno povezane. Upravo taj protok elektrona jest zapravo elektrina struja koja se potom moe koristiti za rad (npr. za paljenje motora, svjetla, itd.)

Galvanski lanak ije su elektrode cink i bakar uronjene u otopine cinkovog sulfata (ZnSO4), tj. bakrovog sulfata (CuSO4), naziva se Daniellov lanak. U Daniellovu lanku anoda je metal cinka uronjen u otopinu ZnSO4 dok je katoda ica bakra uronjena u otopinu CuSO4. Na anodi se odvija oksidacija (cink gubi elektrone) pri emu u otopini nastaju pozitivno nabijeni ioni cinka. Elektrone koje je cink otpustio primaju ioni bakra koji se pritom elektrodeponiraju na katodi. Polureakcije za Daniellov lanak su: Zn elektroda (anoda): Zn (s) Zn2+ (aq) + 2e Cu elektroda (katoda): Cu2+ (aq) + 2e Cu (s) Budui da se u ovoj vrsti lanka protok elektrona, a time i proizvodnja elektrine struje odvijaju spontano, lanak zapravo predstavlja jednostavnu bateriju. Primjenom odreenog potencijala mogue je istu reakciju provesti u suprotnom smjeru. U tom sluaju doi e do elektrodepozicije metalnog cinka na anodi dok e ioni bakra nastati na katodi. Da bi se bilo koja od ovih reakcija mogla realizirati, neophodno je da otopine budu meusobno odvojene. U protivnome, ioni bakra direktno e reagirati sa cinkom: Cu2+ (aq) + Zn (s) Cu (s) + Zn2+ (aq) (2) (1)

Isto tako, da bi se zatvorio elektrini krug, otopine moraju biti povezane vodljivim medijem koji s jedne strane omoguuje protok iona izmeu elektroda, dok s druge pak ne dozvoljava mijeanje elektrolita. Taj uvjet mogue je zadovoljiti primjerice elektrolitnim mostom. Najjednostavniji oblik elektrolitnog mosta je U-cijev koja se sastoji od inertne otopine elektrolita (npr. KCl ili NH4NO3) iji ioni ne reagiraju s drugim ionima iz otopine ili pak s elektrodama. Koristi li se u elektrolitnom mostu primjerice otopina KCl-a, tijekom odvijanja redoks reakcije (Jednadba 1), elektroni e preko ice putovati od anode (Zn elektroda) do katode (Cu elektroda), kationi iz otopine (Zn 2+, Cu2+ i K+) prema katodi, a anioni (SO42 i Cl) prema anodi. Protok kationa i aniona odvije se preko solnog mosta. Bez njega bi dolo do nakupljanja pozitivnog naboja u anodnom dijelu, tj. negativnog naboja u katodnom dijelu to bi vrlo brzo onemoguilo rad lanka. Razlog protjecanja elektrine struje od anode prema katodi je u razlici njihovih elektrinih potencijala. Tu razliku mogue je mjeriti voltametrom. Galvanski lanak mogue je prikazati i shematski. Primjerice, shematski prikaz Daniellova lanaka, uz pretpostavku da koncentracije Zn2+ i Cu2+ iznose 1 mol dm3 (1 M) je: 9

Zn (s) | Zn2+ (1M) ||Cu2+ (1 M) | Cu (s) Prvo se pie reducirani oblik metala koji se oksidira na anodi (Zn). Vertikalna linija kojom je Zn (s) odvojen od oksidiranog oblika (Zn2+) predstavlja granicu faza (promjenu oksidacijskog stanja). Dvostruka vertikalna linija predstavlja elektrolitni most. Isto tako, oksidirani oblik metala koji se reducira na katodi (Cu2+) odvojen je drugom vertikalnom linijom od reduciranog oblika (Cu). Budui da su koncentracije elektrolita vrlo vane prilikom odreivanja potencijala lanka, one su takoer naznaene u shematskom prikazu.

4. Gorive elije
Dobivanje elektrine energije sagorijevanjem fosilnih goriva je ne djelotvoran proces. Na taj nain mogue je pretvoriti maksimalno 40% kemijske energije fosilnih goriva u elektrinu energiju, u najdjelotvornijim termoelektranama. Da bi se unaprijedila proizvodnja elektrine struje, razvijene su tzv. gorive elije u kojima je sagorijevanje zamijenjeno elektrokemijskim metodama. Princip rada gorivih elija ne razlikuje se previe od rada ostalih baterija, osim to je potrebno konstantno obnavljanje potroenih reaktanta. Primjer najpoznatije gorive elije, je kisik-vodik elija, u kojoj su dvije inertne elektrode (porozne elektrode od nikla i niklovog oksida) uronjene u otopinu elektrolita (npr. vrui kalijev hidroksid), dok se u katodni i anodni prostor uvode plinoviti vodik i kisik. Polureakcije koje opisuju navedenu gorivu eliju su: Anoda: 2H2(g) + 4OH-(aq) 4H2O(l) + 4eKatoda: O2(g) + 2H2O (l) + 4e- 4OH-(aq) Ukupna reakcija: 2H2(g) + O2(g) 2H2O(l) Ukupna reakcija je identina reakciji sagorijevanja vodika. Oksidacija i redukcija se odvijaju odvojeno na anodi i katodi. Ovaj proces je slian procesu koji se odvija u eliji za mjerenje standardnog redukcijskog potencijala, gdje elektroda ima dvije uloge: da djeluje kao elektrini vodi ime osigurava povrinu potrebnu za razgradnju molekula na atome prije prijenosa elektrona. Ovakve osobine imaju elektrode od platine, nikla i rodija, a nazivaju se elektrokatalizatori.

10

5. Korozija

Korozija, u irem smislu, podrazumijeva raspadanje materijala (pr. troenje metala) pod odreenim uvjetima, uslijed odgovarajue kemijske (elektrokemijske) reakcije uz nastajanje korozivnih produkata. Korozija koja se esto susree je korozija eljeza, a javlja se u formi crvenkaste hre. Drugi oblici korozije su npr. crna patina na srebru i crvena ili zelena patina na bakru i njegovim legurama, kao to je bronca. Za saniranje/ uklanjanje posljedica korozije te zamjenu korodiranih metala, potroi se vie milijardi dolara svake godine, u svijetu. Da bi dolo do pojave hre, eljezo mora biti u kontaktu sa kisikom i vodom. Kemijske reakcije koje se odvijaju tijekom ovog procesa su relativno sloene i nisu u potpunosti objanjene. Meutim, pretpostavljeni mehanizam korozije eljeza odvija se na sljedei nain: Prijenos elektrona (redukcija-oksidacija) Odreeno podruje na povrini metala djeluje kao anoda tj. mjesto na kojem dolazi do oksidacije, odnosno otputanja elektrona s povrine metala- korozija. Fe(s) Fe2+(aq) + 2eOtputeni elektroni nakon toga reduciraju atmosferski kisik u vodu, pri emu se ti dijelovi povrine eljeza (na kojima se odvija ovaj proces) ponaaju kao katoda. O2(g) + 4H+(aq) + 4e- 2H2O(l) Ukupna reakcija ovog procesa je: 2Fe(s) + O2(g) + 4H+(aq) 2Fe2+(aq) + 2H2O(l) Standardna elektromotorna sila korozije eljeza je: E0 = E0katoda - E0anoda E0 = 1,23V - (-0,44)V = 1,67V Korozija eljeza se deava u kiselom mediju, pri emu H+ ioni (tj. karbonatna kiselina) nastaju reakcijom ugljikovog dioksida iz atmosfere s vodom. Nastali Fe2+ ioni (iz gornje jednadbe) se dalje oksidiraju.

4Fe2+(aq) + O2(g) + (4+2x)H2O(l) 2Fe2O3.xH2O + 8H+(aq)

11

Uz nastajanje hidratiziranog eljezo(III) oksid, poznatog kao hra. Koliina vode u hidratiziranom eljezo(III) oksidu varira, zbog ega je predstavljen formulom Fe2O3.xH2O. Kada pone transfer elektrona i iona uspostavlja se elektrini krug. Ako se eljezo nalazi u elektrolitnom mediju (npr. u slanoj vodi) oksidacija, odnosno korozija se ubrzava.

5.1. Korozija aluminija

Aluminij, kao i neki drugi metali (npr. titanij), u kontaktu sa zrakom trenutno stvaraju tanki sloj/ film oksida na svojoj povrini, a proces se naziva pasivacija. Nastali sloj oksida je kompaktan i titi metal od daljnje korozije. Ovakvi metali se upotrebljavaju za izradu odreenih konstrukcija u kojima je zatita od korozije jako bitan faktor. eljezov(III) oksid, za razliku od aluminijevog oksida, ne stvara kompaktnu prevlaku i stoga ne titi eljezo od daljnje korozije-oksidacije. Iz tog razloga eljezo korodira sve dok se potpuno ne potroi.

5.2. Korozija plemenitih metala

Plemeniti metali, kao to su bakar i srebro, takoer polako vremenom korodiraju. Pri standardnoj temperaturi i tlaku, pod utjecajem vode i ugljikovog dioksida (iz zraka), na povrini bakra se stvara zeleno-plava patina bakrov(II) karbonat. Na srebrnim noviima ili posuu koje je u kontaktu sa hranom koja ima visok sadraj spojeva sumpora (kao npr. jaja) dolazi do pojave crnog sloja srebrovog sulfida. Zlato i platina su izrazito otporni na koroziju. Da bi dolo do njihove oksidacije moraju se izloiti utjecaju najjaih oksidansa, kao to je zlatotopka (kraljevska vodica, aqua regia).

5.3. Zatita od korozije

Pojave anodnih podruja (lokaliteta) na povrini metala dovode do naruavanja njegove strukture. Dva su pristupa sprjeavanju stvaranja anodnih lokaliteta: 1. Zatita od korozije presvlakom

12

2. Anodna zatita metala

5.3.1. Zatita od korozije presvlakom

Sprjeavanje pojave anodnih i katodnih podruja na povrini metala u praksi je nemogue. Jedan od naina zatite, ukljuuje presvlaenje metala nekim neprovodnim materijalom (izolatorom) ili bojom, ime se sprjeava kontakt metala i elektrolita. Da bi se metal zatitio, neprovodna prevlaka mora biti nanesena preko cijele povrine metala. Ogrebotine na zatitnoj presvlaci omoguuju kontakt metala ispod nje s korozivnom okolinom, pri emu dolazi do korozije metala. Drugi nain prevencije korozije presvlakom je tzv. pasivacija. Odreeni metal ili legura, kao npr. eljezo ili elik, presvlai se tankim slojem kositra. Kositar brzo korodira stvarajui tanki film oksida koji sprjeava njegovu daljnju koroziju, tj. pasivira ga. Zatitni sloj kositra sprjeava kontakt metala i elektrolita te ga na taj nain titi. Ako je sloj kositra ogreben, eljezo postaje anoda i brzo korodira.

5.3.2. Anodna zatita metala

Uobiajeni nain zatite metalne konstrukcije predstavlja povezivanje metala sa nekim drugim metalom koji se lake oksidira. Na taj nain, metal koji se titi postaje katoda, te dolazi do sprjeavanja korozije. Metal koji je spojen kao anoda s vremenom se troi i mora se mijenjati. Primjer anodne zatite je zatita eljeznog brodskog trupa povezivanjem sa ipkama od cinka. Cink se lake oksidira od eljeza pa se u ovom sluaju ponaa kao anoda, a eljezni trup kao katoda. ipke od cinka se troe, pa se moraju periodino mijenjati. Za anodnu zatitu se, osim cinka mogu upotrebljavati i drugi metali kao to je magnezij, meutim cink je najei zbog relativno niske cijene. Anodnom zatitom se tite i cjevovodi, bilo da su pod zemljom ili iznad zemlje. ipka od magnezija ili cinka se zakopava pored cijevi i vee icom za dio cijevi koji je iznad zemlje. Na ovaj nain cijev postaje katoda, to onemoguava njenu koroziju. Anodne ipke se mijenjaju periodino.

13

6. Prolazak struje kroz elektrokemijski lanak

Elektrini krugovi openito se mogu sastojati od nekoliko vrsta vodia spojenih u niz. U elektrikom inenjerstvu i elektronici, koriste se krugovi graeni iskljuivo od elektronskih vodia elektroniki krugovi. Krugovi koji sadre barem jedan ionski vodi, nazivaju se galvanski krugovi. Tehniki oblik galvanskog kruga je elektrokemijski lanak. Galvanski krugovi posjeduju niz svojstava koja nemaju isto elektroniki krugovi. Jedan od osnovnih zadataka elektrokemije je razmatranje svojstava galvanskih krugova. Shematski se galvanski krug moe prikazati kao:

Okomite crte oznaavaju mjesta kontakta dva razliita vodia, a isprekidana crta oznaava mjesto kontakta dva ionska vodia. U galvanskom krugu, elektronski vodii su u kontaktu s ionskim vodiem na barem dva mjesta. Elektronski vodi u kontaktu s ionskim naziva se elektroda.

Slika br. 1. Shema elektrokemijskog lanka Dok nema protoka struje kroz lanak, svaka estica (solvatizirani ion ili molekula otapala) u masi otopine vidi simetrian okoli. Promatrajuu situaciju usrednjenu u vremenu, estice su pod utjecajem sila neovisnih o njihovom poloaju u elektrolitu. Masa

14

otopine je izotropna i homogena. Vrijedi princip elektroneutralnostine smije biti nakupljanja naboja u bilo kojem makroskopskom volumenu vodia. Ako je svaki dipol vode prikazan kao vektor, vektori imaju sasvim sluajnu orijentaciju. Kada bismo sve vektore zbrojili, rezultanta bi bila jednaka nuli. Pozitivni i negativni ioni takoer su jednoliko rasporeeni u bilo kojem volumenu elektrolita unutar mase otopine. Naboj sloja paralelnog s planarnom elektrodom jednak je nuli. Dok nema protoka struje kroz lanak, svaki sloj paralelan s elektrodom ima naboj nula i nema nikakve razlike elektrinog potencijala meu slojevima, odnosno nema gradijenta potencijala. U elektrokemijskom reaktoru elektroneutralnost je naruena samo unutar sloja debljine nekoliko atoma uz elektrodu, gdje suviak naboja bilo kojeg predznaka postoji u obliku monosloja ili tankog sloja prostornog naboja. Kod otvorenog strujnog kruga, na obje granice faza postoji razlika potencijala nastala kao posljedica kontakta dvije vodljive faze razliite elektronske strukture. Razlika potencijala i elektrino polje unutar mase elektrolita jednaki su nuli. Zatvaranjem elektrinog kruga, uspostavlja se razlika potencijala unutar mase elektrolita, a razlike potencijala na granicama faza se mijenjaju u odnosu na one prije uspostavljanja toka struje kroz lanak. U masi elektrolita ioni se kreu pod djelovanjem elektrinog polja.U podruju granice faza elektrino polje razlikuje se od onog u masi elektrolita, a prijenos naboja odreen je elektrokemijskim reakcijama koje se odvijaju na elektrodi. Elektrokemijske reakcije odvijaju se simultano na anodama i katodama.Kako ne bi dolo do naruavanja principa ouvanja nabojaelektrodne reakcije su povezane jer je broj elektrona osloboen u jedininom vremenu na anodi jednak broju elektrona utroenom u jedininom vremenu na katodi. Anodna jakost struje Ia(ne gustoa struje) jednaka je katodnoj jakosti struje Ik!

U lanku prikazanom na slici odvija se taloenje cinka na jednoj elektrodi (katodi) i oksidacija kloridnih iona u plinoviti klor na drugoj elektrodi (anodi).

15

Sliak br.2.: Shema elektrokemijske reakcije u lanku

16

Zakljuak
Elektrolit je tvar (otopina ili talina, ali moe biti i vrsta tvar) koja je elektriki vodljiva zbog gibanja slobodnih iona, tj. posjeduje svojstvo ionske vodljivosti. Jednostavan nain dobivanja elektrolita je otapanjem odnosno razrjeivanjem kiseline, luine ili soli u pogodnom otapalu, najee u vodi. Pri tome tipino dolazi do disocijacije molekula kiseline, luine odnosno soli, na dva iona iji naboji su jednakih iznosa, ali suprotni po polu odnosno predznaku. Ioni s pozitivnim nabojem (kationi) su metalni dio soli odnosno luine, a kod kiseline to je atom vodika. Negativni ioni (anioni) su kiselinski ostatak kod kiselina i soli (to je nemetal odnosno oksid nemetala), a kod luina to je hidroksilna skupina -OH. Elektrolit moemo opisati kao jaki elektrolit kad posjeduje veliku koliinu slobodnih iona. Suprotno, slabi elektrolit posjeduje malu koliinu slobodnih iona. Elektroliza koristi svojstva elektrolita. Kada na primjer sumpornu kiselinu razrijedimo s vodom da bi dobili elektrolit, neke se molekule dijele bez vanjskog utjecaja, i stvaraju se ioni. Oni nose + i naboj i veoma su mobilni.Ioni s pozitivnim nabojem zovu se kationi, a oni s negativnim nabojem anioni. Ako u takvu otopinu elektrolit uronimo dvije metalne ploe elektrode, koje su na razliitom potencijalu, kroz elektrolit e potei elektrina struja. Pozitivni ioni krenuti e, pod utjecajem elektrinog polja koji je nastao zbog razlike potencijala na elektrodama, prema katodi (negativno nabijena elektroda). Negativni ioni krenuti e prema anodi pozitivno nabijenoj elektrodi). Metalni ili vodikovi ioni su uvijek pozitivno nabijeni i uvijek se kreu u pravcu struje i pojavljuju se na katodi. Nemetalni ioni nose negativni naboj i kreu se suprotno od toka struje i mogu se pojaviti na anodi ili mogu sudjelovati u nekoj sekundarnoj kemijskoj reakciji.

17

Literatura

Sikirica, Korpar-olig, Kemija s vjebama, kolska knjiga, Zagreb, 1994. http://www.corrosionproject.info/Predavanja/Elektrokemija(KIM)/Predavanje209.pdf www.wikipedia.org

18