You are on page 1of 190

SVEUILITE U ZAGREBU FILOZOFSKI FAKULTET Ivana Luia 3

Martina Grahek Ravani

BLEIBURG I KRINI PUT U HISTORIOGRAFIJI, PUBLICISTICI I MEMOARSKOJ LITERATURI


Magistarski rad

Mentor: prof. dr. sc. Ivo Goldstein

Zagreb, 2006.

UVOD
Ishod Drugoga svjetskoga rata nazirao se ve krajem 1944. godine, kada Zapadni saveznici, potpomognuti jedinicama Crvene armije s istoka, zaokruuju svoje napredovanje. Opim nadiranjem rasipaju se snage Treeg Reicha, koje su drale liniju obrane na podruju Grke. Njihovo povlaenje prema zapadu pratio je i veliki dio Hrvatskih oruanih snaga (HOS) i civila. Dana 9. svibnja 1945., potpisana je opa kapitulacija vojske Treeg Reicha, s kojom je slubeno zavren Drugi svjetski rat. No, rjeavanje pitanja geopolitikih odnosa i dominacije na ovim prostorima (posebice onima koji su pripadali poraenoj strani), kao i pitanje pravednog odnosa prema pripadnicima poraenih snaga, ostali su i dalje otvoreno pitanje i velika obaveza ratnih pobjednika. Pismeni dogovori, na koje se esto poziva i prema kojima je trebalo regulirati postojee stanje, te izvriti svoju moralnu obavezu, potpisani su na politikim konferencijama, odranim i prije zavretka ratnih operacija. Prekidom sukoba, zapisana rije trebala je zaivjeti, no ini se da je i ovaj put sama provedba bila oteana ili moda upitna. U taj kontekst nuno je smjestiti dogaaje s kraja Drugoga svjetskog rata i neposredno nakon zavretka ratnih operacija, koji su danas poznati pod nazivom Bleiburka tragedija. Ovaj naziv obuhvaa: opkoljavanje i zarobljavanje postrojbi Treeg Reicha i vojske NDH na prostoru Celje Slovenjgradec Dravograd Bleiburg, izruivanje zarobljenika iz logora Viktring (Vetrinje) kraj Klagenfurta, te dogaaje koji su uslijedili du krinog puta tj. na marevima smrti. U konanici postavlja se pitanje koliko je vojnika (Hrvatske oruane snage, slovenski domobrani, srpski i crnogorski etnici i Kozaci) i civila stradalo u ova tri izolirana sluaja. Prema tome, svibanj 1945. godine, iako vremenski kratko razdoblje, svojom dogaajnicom predstavlja jednu od emotivnijih i zamrenijih tema hrvatske, slovenske, bonjake, srpske i crnogorske historiografije. Spomenuti dogaaji dugi niz godina bili su zakriveni velom utnje, dok su prilino jednostrane interpretacije slubene jugoslavenske historiografije, uglavnom nudile tek pogled s pobjednike strane. Svaki spomen obiljeen je tek kao obraunavanje s narodnim neprijateljem, te je u takvom svijetlu svako pitanje etike odgovornosti za mnoge zloine, bilo nepotrebno i gotovo bespredmetno. S druge strane, u osnovi vrijedni napori hrvatske, slovenske i srpske emigracije, koja je nastojala razjasniti spomenute dogaaje, te prikupiti dokumente, donose nam uglavnom iskaze svjedoka, koji su esto nabijeni emocijama (i mrnjom) i iji nerijetko disonantni tonovi onemoguuju sveobuhvatno sagledavanje ove problematike. 11

Devedesetih godina prolog stoljea, tema Bleiburga i krinog puta postaje sve prisutnija, javlja se veliki broj naslova (historiografski, memoarski, rtvoslovi i romansirani sadraji, te razni feljtoni, napisi i lanci objavljeni u razliitim asopisima, novinama i dnevnom tisku), koji nastoje popuniti praznine. Neki od njih zaista predstavljaju vrijedan doprinos, no veina produkcije moe se svrstati pod nazivnik memoarske publicistike i prigodniarske literature. Stoga je u takvom ozraju prilino teko rekonstruirati prolu stvarnost. Upravo ta injenica ostavlja mnogo prostora, pa je spomenuta problematika vrlo esto popraena razliitim ideolokim nabojima. Cjelokupni problem potrebno je sagledati na dvije razine, od kojih prva predstavlja politiku komponentu, kao nezaobilazni dio dogaaja, te drugi, i ne manje vaan moralni segment odgovornosti za brojne poinjene zloine. Kao konani cilj postavlja se tono utvrivanje broja stradalnika i rtava bleiburkih i poslijebleiburkih dogaaja, do kojih nije mogue doi na osnovi improvizacija, ve iskljuivo uz pomo stvarnih pokazatelja uvrtenih u interdisciplinarnu analizu. Ovim pregledom nastojat u podatke iz postojee literature uklopiti u vie-manje poznatu kronologiju i na neki nain sistematizirati i evaluirati u smislu ocjene njihove znanstvenosti i relevantnosti podataka koje donose. Kroz brojnu literaturu pokuala bih prikazati odnos prema spomenutim dogaajima (s obzirom na razdoblja kada se javljaju), ocijeniti i izdvojiti najznaajnije radove, te prikazati u kojim aspektima i koliko pridonose rasvjetljavanju ove problematike. Takva analiza ukupne produkcije o Bleiburgu i krinom putu nudi osnovu za daljnja istraivanja, otvara neka nova pitanja i sugerira mogue odgovore. Daljnja istraivanja, potkrijepljena dokumentima i arhivskom graom ponuditi e vjerujem cjelovit, znanstveni pregled dogaaja iz svibnja 1945. godine.

22

PREGLED VANIJIH HISTORIOGRAFSKIH, PUBLICISTIKIH I MEMOARSKIH NASLOVA O BLEIBURGU I KRINOM PUTU


Bleiburg i krini put, kao nezaokrueni problem, tema su velikog broja knjiga, zbornika, priloga i napisa, koji proizlaze iz jugoslavenske (socijalistike) historiografije, publicistike i memoaristike, iz emigrantskih (hrvatskih, slovenskih i srpskih) krugova, te nakon devedesetih godina dvadesetog stoljea i od strane brojnih domovinskih autora. Osim toga korisne naslove nalazimo i u stranim (njemaka, britanska i talijanska) historiografijama. S obzirom da je pregled literature i tema ovoga rada, u uvodnom dijelu navela bih tek neke najosnovnije naslove, ija objavljivanja su predstavljala znaajan doprinos ili pomak u istraivanju dogaaja iz svibnja 1945. godine. Prvi napori pri razjanjavanju i rasvjetljavanju bleiburkih dogaaja uinjeni su meu hrvatskom emigracijom, koja je zapoela s prikupljanjem iskaza i svjedoanstava o ovoj temi. Pria o Bleiburgu ponajprije je proirena po zemljama panjolskog govornog podruja, gdje su prihvaeni hrvatski emigranti nakon Drugoga svjetskog rata. Zamisao o izdavanju knjige javila se u okviru Hrvatsko-Latinskoamerikog kulturnog instituta (Instituto Croata Latinoamericano de Cultura), osnovanog 1960. u Buenos Airesu. Glavnu inicijativu pri razjanjavanju bleiburkih dogaaja dao je publicist Ivo Bogdan, ijim je nastojanjem 1963. godine, u Buenos Airesu objavljena La Tragedia de Bleiburg. Na gotovo etiristotinjak stranica objavljen je veliki broj dokumenata, veinom iskaza sudionika tih dogaanja. Iste godine sadraj je objavljen i kao etverobroj u okviru revije Studia Croatica. Dugotrajna utnja prekida se takoer, 1960. godine, kada je na komemoraciji petnaeste obljetnice bleiburkih rtava u SAD-u (Cleveland) osnovan Odbor za istraivanje bleiburke tragedije, na elu s Ivanom Johnom Prcelom. Njihovim zalaganjem 1970. (Philadelphia), te kasnije 1995. godine (Pittsburgh) objavljena je vrijedna knjiga Operation Slaughterhouse. Eyewitness Accounts of Postwar Massacres In Yugoslavia, iji su autori John Ivan Prcela i Stanko Guldescu. Poetni dio knjige ine uvodni tekstovi glavnih urednika i suradnika, dok vei dio predstavljaju dokumenti. Nadopunjeno, hrvatsko izdanje, pod naslovom Hrvatski holokaust (priredili John Ivan Prcela i Draen ivi) objavljeno je 2001. u Zagrebu. etiri godine kasnije objavljeno je i drugo izdanje knjige Hrvatski holokaust II, koje je uredio John Ivan Prcela. Brojna nastojanja da se objavi knjiga o bleiburkoj tragediji na hrvatskom jeziku, ostvarena su 1976. (Mnchen-Barcelona), kada je u izdanju Knjinice Hrvatske revije objavljena Bleiburka tragedija hrvatskog naroda (ur. Franjo Nevisti i Vinko Nikoli). 33

Osnovu ove knjige ini panjolsko izdanje iz 1963., nadopunjeno novim iskazima i dokumentima. Knjiga je poluila veliki uspjeh, te je ve nakon godinu dana (MnchenBarcelona 1977.) objavljeno njeno drugo izdanje, iji je urednik Vinko Nikoli. Uz manje dopune domovinsko izdanje istoimene knjige objavljeno je i 1993. u Zagrebu. Veliki doprinos pri rasvjetljavanju dogaaja s kraja Drugoga svjetskog rata u emigraciji (i kasnije) uinjen je u okviru asopisa Hrvatska revija koji su 1951. godine pokrenuli Antun Bonifai i Vinko Nikoli. Razliiti prilozi (od eseja do proze), nude nam brojna sjeanja, postavljaju, jo uvijek aktualna pitanja, te nude raznolike odgovore. Osim ovog asopisa vei broj zanimljivih lanaka pronalazimo i u Novoj Hrvatskoj (London) i Drini (Madrid). Meu izdanjima Knjinice Hrvatske revije, svakako valja izdvojiti zbornik Bleiburg: uzroci i posljedice, objavljen 1988. (Mnchen-Barcelona), u spomen etrdesete godinjice bleiburke tragedije. Veliki broj znanstvenih priloga (analiza i povijesnih tekstova), prigodnih radova (uspomena i svjedoanstava), te literarnog i slikovnog materijala, okupljenih pod urednitvom Vinka Nikolia i danas predstavlja znaajan doprinos prouavanju bleiburke tragedije. Radi toga je i ovaj naslov (neznatno ispravljen i dopunjen) objavljen nanovo 1998. u Zagrebu. Vrijedan prilog pri rasvjetljavanju ove teme predstavljaju knjige Ante Belje Yugoslavia. Genocid. A Documented Analysis/Jugoslavia, genocid. Dokumentarna analiza (Sudbury 1985.), Yu genocid. Bleiburg, Krini put, Udba (Zagreb Toronto 1990.), Yu genocide. Bleiburg, Death marches, Udba (Yugoslav secret police) (Toronto Zagreb 1995.), u kojima autor donosi najzanimljivije isjeke iz dotada objavljene literature, te kroz njih prati kronologiju dogaanja. Pri sagledavanju ukupne problematike, vano je spomenuti brojne radove jugoslavenske slubene historiografije i vojne literature koja se bavi posljednjim danima Drugoga svjetskog rata na podruju Jugoslavije. Veliki broj autora, poput Narcise LengelKrizman, Fikrete Jeli-Buti i Bogdana Krizmana pie prema postojeim okolnostima. Vaan pregled dokumenata vezanih uz zavrne operacije nude nam Zbornici dokumenata i podataka o narodnooslobodilakom ratu jugoslavenskih naroda u izdanju Vojno istorijskog instituta (Beograd 1949.-1986.), posebice tom XI. (Zavrne operacije za osloboenje Jugoslavije, knjiga 1.-4.), te tom XII. (Nemaka dokumenta, knjiga 1.-4.). Veliki dio literature opisuje zavrne operacije na podruju Hrvatske i Slovenije, tj. dogaaje na austrijsko-slovenskoj granici, no tek manji dio spominje sporne bleiburke trenutke. Iz brojnih naslova izdvojila bih knjigu Zavrne operacije za osloboenje Jugoslavije 1944. 1945. (Beograd 1957.), te zbornik Za pobedu i slobodu Zavrne 44

operacije za osloboenje Jugoslavije (uesnici govore) (Beograd 1986.). Vei broj osoba koje su sudjelovale u zavrnim operacijama ostavio je memoarske zapise, u kojima je, vidno prisutan prilino jednostran prikaz dogaaja, ne spominjui kasnije sudbine mnogih zarobljenika. Tako je primjerice Milan Basta 1963. (Zagreb), prvi iz redova pobjednika, objavio knjigu Rat posle rata. Pavelievi generali se predaju. Vrijedno svjedoanstvo ostavio je i zapovjednik Tree armije Kosta Na u knjizi Pobeda (Zagreb 1980.). Koristan prilog predstavlja i knjiga Konano osloboenje (Sjeanja i obrade) Petra S. Brajovia, objavljena 1983. u Zagrebu. Moda najrelevantnije podatke donosi nam knjiga Mladenka Colia Pregled operacija na jugoslovenskom ratitu 1941.1945., objavljena u Beogradu 1988. godine. Nove pomake pri razjanjavanju bleiburke problematike predstavljaju istraivanja britanskog povjesniara Nikolaia Tolstoya. Njegovi radovi prvenstveno se bave sudbinama Kozaka i Vlasovaca, koji su se u svibnju 1945. godine predali Britanskoj armiji, no oni ujedno predstavljaju i nezaobilaznu literaturu kada se govori o brojnim saveznikim postrojbama Treeg Reicha s prostora Jugoslavije (domobrani i ustae iz NDH, slovenski domobrani i pripadnici raznih srpskih i crnogorskih etnikih skupina). Prvi korak predstavljala je knjiga The Victims of Yalta, objavljena 1977. i 1986. u Londonu, dok je podosta panje privukao zanimljiv lanak The Klagenfurt Conspiracy War Crimes & Diplomatic Secrets objavljen u asopisu Encounter (London 1983.), u kojem Tolstoy postavlja tezu o postojanju zavjere skovane u Klagenfurtu, prema kojoj je mnotvo vojske i civila s podruja Jugoslavije, izrueno Titu. Sveobuhvatnu analizu izruenja u svibnju 1945. Tolstoy obrauje u knjizi The Minister and the Massacres (London 1986.), koja je zbog velike aktualnosti 1991. (Zagreb) prevedena na hrvatski pod naslovom Ministar i pokolji. Bleiburg i Koevski Rog 1945.. U knjizi, piui o izruenjima navodi dva sluaja i dvije nepovezane odgovornosti (predaja 15. svibnja 1945. na Bleiburkom polju i postupna izruenja iz logora Viktring), te glavnu odgovornost za izruenja pripisuje Haroldu Macmillanu (ministar rezident britanske vlade pri saveznikom zapovjednitvu za Sredozemlje, kasnije britanski premijer) i Tobyu Lawu (lord Aldington). Tolstoyeve spoznaje pokrenule su itav projekt, potaknut od britanskog Ministarstva obrane, koji je 1988. godine (London) rezultirao spisom Interim Report on An Enquiry Into the Repatriation of Surrendered Enemy Personnel to the Soviet Union and Yugoslavia From Austria in May 1945 and the Alleged 'Klagenfurt Conspiracy' (Prethodni izvjetaj o jednom istraivanju u vezi s izruenjem zarobljenog neprijateljskog osoblja Sovjetskom Savezu i Jugoslaviji iz Austrije, u svibnju 1945. i o navodnoj klagenfurtskoj zavjeri), iji su autori

55

brigadni generali Anthony Cowgill i Teddy Tryon-Wilson, lord Thomas Brimelow, te povjesniar Christopher Booker. Tzv. Cowgillov izvjetaj, kojem je bila namjera obraniti ugled britanske vojske, obradio je Darko Beki u lanku 'Sluaj Bleiburg': nova istraivanja, nova iskuenja, objavljenom u asopisu za suvremenu povijesti (god. 21., br. 1-3, Zagreb, 1989.) i tako otvorio pitanje Bleiburga i krinog puta u hrvatskoj historiografiji. Sam autor navodi kako je cijeli projekt ostao ambivalentan, nastojei odgovornima prikazati osobe na niskoj diplomatsko-vojnoj hijerarhiji. Od devedesetih godina prolog stoljea bleiburki i poslijebleiburki dogaaji privlae mnogo panje, stoga je u posljednjih petnaestak godina objavljen veliki broj naslova (Hrvatska, Slovenija, Bosna i Hercegovina, Srbija i Crna Gora), koji nastoje pribliiti i pojasniti dogaaje s kraja Drugoga svjetskog rata. Prvi pomak predstavlja zbornik (ur. Mirko Gri) Otvoreni dossier: Bleiburg
(Zagreb 1990.), u kojem su prikupljeni, svi tada aktualni prilozi,

neka dostupna

svjedoanstva, te brojne fotografije. Za samo tri tjedna kompletna naklada bila je rasprodana, pa je ubrzo objavljeno drugo, dopunjeno izdanje. Kao nastavak istraivanja 1991. godine (Zagreb) objavljena je i knjiga Borisa Vlaia i Aleksandra Vojinovia, Krini put, u kojoj je prikupljen vei broj svjedoanstava, koji su nedugo prije toga objavljeni u asopisu Start (1990.). Valja spomenuti zbornike koji su objavljeni povodom odravanja Meunarodnih znanstvenih simpozija o Bleiburgu i krinom putu. Godine 1993. (Zagreb), objavljen je prvi zbornik U
Bleiburgu iskra (ur. Jozo Marevi). Koncepcijski, pod istim urednitvom, prate ga zbornici Od Bleiburga do naih dana (Zagreb 1994.) i 50 godina Bleiburga (Zagreb 1995.). Iste godine, u Zagrebu su objavljeni i zbornici Bleiburg 1945.-1995. (ur. Anelko Mijatovi), te

Spomenica povodom 50-te

obljetnice Bleiburga i Krinog puta 1945. 1995. (ur. Mirko Valenti). Svi ovi naslovi donose itav niz znanstvenih, prigodniarskih i autobiografskih priloga koji su potrebni i korisni pri istraivanju. Osim ovih naslova, zanimljive su jo razliite monografije, rtvoslovi i prilozi koji se bave pitanjem broja rtava, brojne kronologije i sinteze, enciklopedije i leksikoni, te najbrojnija memoarska literatura. Pokuavajui sumirati ukupnu literaturu, sistematiziranu u tri cjeline, namee se razmiljanje kako je hrvatsko iseljenitvo, barem to se tie ove teme, odradilo veliki posao. Bleiburka tragedija godinama je predstavljala bitan dio nacionalnog identiteta oko kojega se okupljalo iseljenitvo. Brojni naslovi objavljeni u emigraciji, iako svojim sadrajem najee memoarske prirode, donose veliki broj izvornih sjeanja i svjedoanstava. Veinu njih zabiljeili su obini ljudi koji su proivjeli svibanj 1945. Jedan (manji) dio odnosi se i na zapise koje su sastavili pripadnici politikog, vojnog i kulturnog vrha NDH. Svi oni nastoje spomenute dogaaje istrgnuti zaboravu vremena, te glasnije progovoriti o dugo preuivanim 66

dogaajima iz same zavrnice Drugoga svjetskoga rata. Iako je i meu samom emigracijom (raseljenom po cijelom svijetu) postojao niz nerazjanjenih probleme i nesuglasica, dokumentarnost ovih sjeanja ima svoj nepobitni znaaj pri ukupnom istraivanju ove problematike. Osim toga, vano je spomenuti, kako je iseljenicima, u to vrijeme bila dostupna i neka, dodue, rijetka literatura engleskog i njemakog govornog podruja, koja je u svojim istraivanjima doticala i okolnosti stradanja na Bleiburgu i du krinih putova. Unato velikim zalaganjima, ipak je izostala znanstvena obrada ove teme. Tome se ne treba mnogo uditi s obzirom da je za takvo to trebalo konzultirati i inae nedostupnu grau koja se nalazila u jugoslavenskim arhivima. Literatura objavljena u Jugoslaviji svakako nije pripomogla rasvjetljavanju ukupnog problema, ve ga je uporno pokuavala prikriti. Historiografska literatura objavljena u tom razdoblju nije izlazila van interesnih okvira odreenih od strane politikog sustava. Brojna literatura koja opisuje zavrne operacije uglavnom ne navodi okolnosti stradavanja, ve daje samo sumarne podatke koji tek indirektno upuuju na sporne dogaaje. S druge strane sjeanja pripadnika JA koja su objavljena u vie navrata, spominju bleiburke dogaaje, nudei pobjedniku perspektivu. No, bez obzira na opi dojam ova literatura nudi dio informacija (barem to se tie broja rtava, kao jednog od najvanijih pitanja ukupnog problema) koje se moraju konzultirati ukoliko se eli objektivnije raspravljati i zakljuivati o broju rtava i stradalnika. Poetak devedesetih i novo vrijeme otvorili su prostor za konkretnija istraivanja. U poetku je jasno vidljiv ujedinjeni rad domaih autora i emigracije, koja je cijelo vrijeme boravka u iseljenitvu, kroz Bleiburku tragediju iekivala ponovnu uspostavu samostalne drave. Poetni zanos rezultirao je i nekim danas zanimljivim radovima, koji su probijali dugovremenu utnju. Dio do tada nedostupne, emigrantske literature doekao je i svoje domovinsko izdanje. Brojna sjeanja ponudila su velike mogunosti (re)interpretacija, no ipak veliki dio njih posluio je tek kao sastavnica probuenog nacionalnog ponosa. O Bleiburgu su pisali povjesniari, novinari, knjievnici, politolozi i svi oni koji su poznavali temu. U prvih pet godina odravani su skupovi o Bleiburgu i krinom putu, no kako je vrijeme odmicalo jenjavao je, ini se i ar za znanstvenim obraunom. Dio tada iznesenih teza, kasnije je korigiran ili barem ublaen. No, bez obzira, poslijeratna dogaanja i dalje su tema velikog broja novih naslova, koji ipak nisu, barem do sada, ponudili sustavan i cjelovit znanstveni prikaz. Na istom tragu ostala su i djelovanja (ili barem nastojanja) brojnih Komisija i udruga, koje oito nisu imale dovoljnu potporu drave. Prema svemu, ini se da nije postojala (ili ne postoji) prava namjera da se potrae toniji odgovori, ostavljajui tako prostora za uvijek prisutne dnevnopolitike 77

manipulacije. Prema tome, u postojeem stanju brojna emigrantska (i kasnija) memoaristika, koliko god historiografija bila esto podozriva prema njoj, predstavlja jedne od rijetkih izvora (primarnih ili sekundarnih) za ovu temu. I, ma koliko bi mi voljeli vjerovati, dosadanja istraivanja (uz pojedine izuzetke) nisu se izdigla puno iznad spomenute granice. O pojedinanom znaaju i doprinosu svakog naslova, pri znanstvenoj analizi ove problematike detaljnije u iznijeti kroz kronoloki pregled dogaaja.

88

POVLAENJE ORUANIH SNAGA NDH I CIVILA U SVIBNJU 1945.


Politike i ratne prilike u Europi koncem 1944. godine oznaene su nadiranjem protuosovinskih saveznikih snaga. Pobjeda kod Staljingrada (veljaa 1943.), obiljeila je definitivni prelazak inicijative na savezniku stranu, to je omoguilo njihovo daljnje nastupanje na svim ratitima. Od lipnja 1943. napredovanje se nastavlja u Italiji, godinu dana kasnije u Normandiji, a od kolovoza 1944. i u junoj Francuskoj. Ove operacije, od jeseni 1944., prati i ope napredovanje u zapadnoj Europi. Koncem 1944. saveznike snage ve su bile na njemakim granicama u Belgiji i Francuskoj, te u Italiji nadomak doline rijeke Po. Na istonom bojitu Crvena armija napredovala je kroz Bjelorusiju, Ukrajinu, od ljeta 1944. kroz Rumunjsku i Bugarsku, te od jeseni 1944. kroz Maarsku, ehoslovaku, te kroz Jugoslaviju do Beograda. Vaan imbenik bio je i raspad njemake bojinice u Grkoj, kao i povlaenje njemake skupine armija E kroz Makedoniju, Albaniju, Crnu Goru, Bosnu i Hercegovinu sve do Zagreba i dalje na zapad. Poetkom svibnja 1945. godine kraj Drugoga svjetskog rata bio je samo pitanje dana. Izbijanjem Crvene armije na Odru i Nisu, teite operacija usmjereno je u berlinskom pravcu. U nizu operacija Crvena armija zauzela je Be (13. IV.), te u konanici Berlin (2.V.). 1 Na konani ishod upuivali su i uspjesi Zapadnih saveznika u borbi protiv Nijemaca u Italiji (29. IV. u Veneciji je potpisana kapitulacija tamonjih njemakih snaga), kao i na zapadnoj bojinici u Njemakoj i Austriji (zauzimanjem Mnchena 28. IV. i Linza 5.V.). Takva konstelacija sila i odnosa uvelike je odredila politiki i ratni poloaj Nezavisne Drave Hrvatske u to vrijeme.2 Uspjenom vojnom napredovanju prethodili su i politiki dogaaji tj. konferencije (sastanci) saveznikih elnika. (npr. Moskovska konferencija u listopadu 1943., Teheranska konferencija u prosincu 1943., konferencija u Dumberton Oaksu kolovoz-listopad 1944., konferencija u Quebecu u listopadu 1944., te moda najznaajnija, za ovo pitanje, konferencija u Jalti na Krimu, u veljai 1945. godine).3 Cjelokupno stanje, kao i injenica da je NDH jedina u Europi doekala poetak 1945. kao saveznica Treeg Reicha (Italija je kapitulirala u rujnu 1943., Rumunjska u kolovozu

Oslobodilaki rat naroda Jugoslavije 1941.-1945. (od drugog zasjedanja AVNOJ-a do konane pobede), ur. Velimir Terzi (Beograd, 1965.), 581., 623. 2 Stjepan KEREIN, Svetski rat, Drugi, Vojna enciklopedija, sv. 9., ur. Nikola Gaevi (Beograd 1975.), 437.455. 3 O sporazumu u Jalti i odgovornosti za prisilnu repatrijaciju velikog broja ljudi u svibnju 1945., te o zatiti propisanoj enevskim konvencijama moe se nai u: Michael MCADAMS, Yalta and Bleiburg Tragedy, u: Od Bleiburga do naih dana, gl. ur. Jozo Marevi (Zagreb 1994.), 93.-101.

99

1944., Bugarska i Finska u rujnu 1944., a Maarska u prosincu 1944.) utjecalo je na suavanje podruja NDH, posebice od jeseni 1944. godine. 4 U oujku 1945. sovjetsko-njemaka bojinica protezala se linijom Odra Slovake Rudne planine Esterg Blatno jezero uz, i kroz podruje NDH Drava Dunav Bosut ue Drine Brko Doboj Sarajevo Banja Luka Biha Gospi Karlobag. Sve brim napredovanjem Zapadnih saveznika, linija bojinice na prostoru NDH znaajno se suavala, zaokruujui prostor izmeu Bilogore, rijeka Ilove i Une te prilaza Karlovcu.5 Potkraj rata Hrvatske oruane snage (HOS) sastoje se od pet vojnih zborova: I. zbor, u ijem su sastavu 2., 5. i udarna divizija, general Ante Mokov, II. zbor sastoji se od 1., 17. i 18. divizije, pod zapovjednitvom generala Vjekoslava Luburia, III. zbor obuhvaa 3., 7., 8. i 9. diviziju, pod zapovjednitvom generala Artura Gustovia, IV. zbor kojim zapovijeda general Josip Metzger sastoji se od 3., 6. i 15. divizije, te posljednji V. zbor u ijem su sastavu 10., 11. i 13. divizija generala Ive Herenia. Izvan zborova ostala je 16. divizija (doknadna), kao 1. posadna divizija Zagreba.6 O brojanom stanju HOS-a krajem 1944. i poetkom 1945. godine postoje razliite, vie ili manje utemeljene procjene. Prve podatke o sastavu i brojanom stanju HOS-a ostavljaju nam profesionalni vojnici, general Fedor Dragojlov i Vjekoslav Vrani. Prema njima, krajem 1944. broj ukupnih snaga iznosio je 209.000 ljudi (od ega je 114.000 ustaa, 38.000 domobrana i 10.000 orunika). Dragojlov nadodaje, kako je stvarno stanje uslijed nedostatka nadopuna iznosilo 179.000 ljudi (150.000 boraca i 29.000 u priuvi).7 Ovakve, te ponekad vie podatke preuzima i navodi vei dio emigrantske literature.8 irok raspon procjena donose nam i neki noviji naslovi. Primjerice, Zdravko Dizdar na osnovu razliite arhivske grae navodi kako se u oujku 1945. u oruanim snagama

Ivo PERI, Slom Nezavisne Drave Hrvatske u proljee 1945. godine, Vjesnik HAZU, Zagreb 1995., br. 4-5, 51.-55.; Vidjeti i: I. PERI, Hrvatska u vrijeme Drugoga svjetskoga rata, u: Spomenica. Bleiburg 1945. 1995., ur. Mirko Valenti (Zagreb 1995.), 25.-28. 5 S. KEREIN, Svetski rat, Drugi, Vojna enciklopedija, sv. 9., 446.-447.; Vidjeti i: Anelko MIJATOVI, Politiki i vojniki kraj NDH, asopis za suvremenu povijest (dalje: SP), 23/1995., br. 3, 498. 6 O sastavu Hrvatskih oruanih snaga vidjeti: Vjekoslav VRANI, Postrojenje i brojano stanje Hrvatskih oruanih snaga u godinama 1941. 1945., Godinjak Hrvatskog Domobrana (Buenos Aires 1953.), 141.-169.; V. VRANI, U slubi domovine (Buenos Aires 1977.), 311.-345.; Fedor DRAGOJLOV, Der Krieg 1941. 1945. auf dem Gebiete des Unabhngigen States Kroatien Rat od 1941. 1945. na podruju Nezavisne Drave Hrvatske., Allgemeine Schweizerische Militrzeitschrift , sv. 5.-7. (Frauenfeld svibanj srpanj 1956.), sv. 5., 345.-364.; sv. 6., 425.-448.; sv. 7., 509.-524.; F. DRAGOJLOV, Rat od 1941. 1945. na podruju Nezavisne Drave Hrvatske, Hrvatska (Buenos Aires), god X (1956.), br. 18 (210) 24 (216), 26. rujna 1956.-22. prosinca 1956.; Ante LJERKI, Od Ivan Planine do Bleiburga dokumenti o povlaenju hrvatske vojske 1945. godine, Drina (Madrid), br. 2, 1963., 11.-13.; Vladimir KLOPAN, Povlaenje hrvatskih oruanih snaga u svibnju 1945., u: Od Bleiburga do naih dana, 77.-78. 7 Vidjeti npr.: V. VRANI, Postrojenje i brojano stanje Hrvatskih oruanih snaga u godinama 1941. 1945., Godinjak Hrvatskog Domobrana, 141.-169.; F. DRAGOJLOV, Rat od 1941. 1945. na podruju Nezavisne Drave Hrvatske, Hrvatska, br. 19 (211), 10. listopada 1956. 8 Vidjeti: A. LJERKI, Od Ivan Planine do Bleiburga, 11.; Bleiburka tragedija hrvatskog naroda, ur. Vinko Nikoli i Frano Nevisti (Mnchen-Barcelona 1976., 1977.), 134.; Bleiburka tragedija hrvatskog naroda, ur. V. Nikoli (Zagreb 1993.).; Ivan pl. JELAI, Predgovor, u: Od Bleiburga do naih dana, 113.

10 10

nalazilo oko 230.000, a na samom kraju rata oko 200.000 ljudi. 9 Za razliku od tih podataka Mladenko Coli navodi da je 1945. bilo 130.000 pripadnika oruanih snaga NDH.10 Meu novijim procjenama Davor Marijan spominje kako je od kraja 1944. stalno prisutno smanjenje snaga NDH, to potvruju i obavjetajni podaci Glavnog taba NOV i PO Jugoslavije, od 9. prosinca 1944., prema kojima hrvatske divizije NDH (osim 14. i 15.) iznose oko 91.000 ljudi.11 Prema tome Marijan zakljuuje kako brojno stanje cjelokupnih oruanih snaga NDH () nije moglo biti vee od 100.000 ljudi. 12 Svi ovi podaci vrlo esto su proturjeni i zapravo nam nude tek okvirnu procjenu. Zavretku operacija Drugoga svjetskog rata na podruju Jugoslavije u proljee 1945., uz ope napredovanje saveznika na svim bojinicama, prethodio je i preustroj Narodnooslobodilake vojske Jugoslavije (NOVJ), koja je u poetku 1945. godine preimenovana u Jugoslavensku armiju (JA). Za konani obraun postrojene su I., II., III. i IV. armija, koje su, kako se navodi obuhvaale 700.000 boraca. Pomagale su ih i ostale partizanske postrojbe, kao i sovjetska Crvena armija i Bugarska narodna armija.13 Generaltab JA razrauje operativni plan, ve u veljai 1945. u Beogradu, na sastanku marala Josipa Broza Tita i zapovjednika saveznikih snaga u Italiji feldmarala Harolda Alexandera. Postignut je sporazum i s maralom Viktorom Tolbuhinom, te je sve potvreno na sastanku odranom od 26. veljae do 2. oujka, kada se Maral J. Broz Tito sastaje sa zapovjednicima etiriju jugoslavenskih armija.14 Pred JA Maral J. Broz Tito je postavio zadatak da: oslobodi jugoslovenske narode na njihovoj cjelokupnoj etnikoj teritoriji zakljuno sa Istrom, Slovenakim primorjem i Korukom i okrui, prinudi na kapitulaciju ili uniti glavne snage okupatora i njihovih suradnika, koje su se u prolee 1945. godine zatekle na prostoru Zagreb Maribor Celovec (Klagenfurt) Trst. Predvieno je da se grupnim snagama probije front u Lici i Sremu, a zatim energinim i smelim nadiranjem levog krila (4. armija) uz jadransku obalu ka Trstu, Soi i gornjem toku Drave i desnog krila (3. armija) dolinom Drave ka Korukoj, uz istovremeno jake napade s fronta (ka liniji Zagreb Karlovac
9

Zdravko DIZDAR, Brojitbeni pokazatelji odnosa vojnikih postrojbi na teritoriju Nezavisne Drave Hrvatske 1941. 1945. godine, SP, 24/1996., br. 1.-2., 161.-197.; Usp. Zbornik dokumenata i podataka o narodnooslobodilakom ratu jugoslavenskih naroda, tom V., knj. 34. (Beograd 1966.), dok. br. 110.; Nikola ANI, Osnovni podaci o zavrnim operacijama za osloboenje Jugoslavije 1945., u: Za pobedu i slobodu Zavrne operacije za osloboenje Jugoslavije (uesnici govore), gl. ur. Ivo Matovi (Beograd 1986.), 115.; Josip JUREVI, Bleiburg: jugoslavenski poratni zloini nad Hrvatima (Zagreb 2005.), 205., 207. 10 MLADENKO COLI, Kolaboracionistike oruane formacije u Jugoslaviji 1941. 1945. godine, u: Oslobodilaka borba naroda Jugoslavije kao optenarodni rat i socijalistika revolucija , knj. 2. (Beograd 1977.), 61.-79. 11 Zbornik dokumenata i podataka o narodnooslobodilakom ratu jugoslavenskih naroda , tom V., knj. 36. (Beograd 1986.), 525.-564. 12 Davor MARIJAN, Ustake vojne postrojbe, neobjavljeni magistarski rad (Sveuilite u Zagrebu 2004.), 66. 13 M. COLI, Pregled operacija na jugoslavenskom ratitu 1941.-1945. (Beograd 1988.), 324. 14 Isto, 321.-322.; Narcisa LENGEL-KRIZMAN, Zagreb u NOP-u (Zagreb 1980.), 281.; Kosta NA, Kako smo pripremali i vodili ofanzivu, u: Za pobedu i slobodu Zavrne operacije za osloboenje Jugoslavije (uesnici govore), 99.

11 11

i dalje ka Sloveniji) i uz maksimalno angaovanje snaga u pozadini neprijatelja, da se zatvori obru oko okupatorskih i kvislinkih trupa u oblasti Julijskih Alpa i Karavanki i prisile na kapitulaciju.15 O zavrnim operacijama JA postoji obilna literatura u jugoslavenskoj historiografiji. Veliki dio naslova obrauje borbe na podruju Slovenije, kao konani obraun s narodnim neprijateljem, dok dogaaje s austrijsko-slovenske granice vrlo rijetko spominje. 16 Neke interesantne podatke pruaju nam i sjeanja samih sudionika, 17 dok nam veliki broj korisnih dokumenata donose Zbornici dokumenata i podataka o narodnooslobodilakom ratu jugoslavenskih naroda, posebice tom XI koji opisuje zavrne operacije i tom VI u kojem su objavljeni njemaki dokumenti.18 Zavrne operacije zapoela je IV. JA pod zapovjednitvom generala Petra Drapina u pravcu Istre, preko Primorja i Like, da bi izbila na Sou i prodrla u Austriju. Koa Popovi zapovijedao je II. JA iji je smjer bio k Uni i Kupi, s konanim smjerom prema Zagrebu. 19 Prva JA Peke Dapevia dobila je nalog da nastupa preko Save i Drave (Srijemski front), kao i III. JA pod zapovjednitvom Koste Naa, 20 koja je nastupala od Donjeg Miholjca do Dalja, meurijejem Save i Drave, prema Zagrebu i Mariboru, sve do Klagenfurta, gdje se trebala spojiti s IV. armijom.21 Ofenzivu je inilo vie meusobno povezanih i usklaenih operacija (liko-primorska, sarajevska, srijemsko-slavonska, rijeko-transka, karlovaka) i akcija kod Zidanog Mosta, Celja, otanja, Slovenjgradeca, Dravograda, te Bleiburga.

15

M. COLI, Pregled operacija na jugoslavenskom ratitu , 322. Korisne podatke prua nam i prilog Nikole ANIA, Osnovni podaci o zavrnim operacijama za osloboenje Jugoslavije 1945., u: Za pobedu i slobodu Zavrne operacije za osloboenje Jugoslavije (uesnici govore), 113.-118. 16 Vidjeti: Zavrne operacije za osloboenje Jugoslavije 1944. 1945. (Beograd 1957.); Oslobodilaki rat naroda Jugoslavije 1941. 1945. (Od Drugog zasjedanja AVNOJ-a do konane pobede) , gl. ur. Velimir Terzi (Beograd 1965.); Tone FERENC, Sklepne operacije za osvoboditev Slovenije, u: Osvoboditev Slovenije 1945. (referati z znanstvenog posvetovanja v Ljubljani 22 in 23 decembra 1975.) (Ljubljana 1977.), 110.-138.; Konec druge svetovne vojne u Jugoslaviji , ur. Duan Biber (Ljubljana 1985.); Osloboenje Hrvatske 1945. godine, gl. ur. Mira Kolar Dimitrijevi (Zagreb 1986.); Za pobedu i slobodu Zavrne operacije za osloboenje Jugoslavije (uesnici govore) (Beograd 1986.); M. COLI, Pregled operacija na jugoslavenskom ratitu 1941.1945.; Zdravko KLANJEK, Pregled narodnoosvobodilne vojne 1941-1945 na Slovenskem (Ljubljana 1989.). 17 Vidjeti: Petar S. BRAJOVI, Konano osloboenje (Sjeanja i obrade) (Zagreb 1983.); P. S. BRAJOVI, Konec druge svetovne vojne v Sloveniji (Ljubljana 1977.); Kosta NA, Pobeda (Zagreb 1980.). 18 Zbornik dokumenata i podataka o narodnooslobodilakom ratu jugoslavenskih naroda , tom XI (Zavrne operacije), knj. 1.-4. (Beograd 1971.-1975.); tom XII. (Dokumenti nemakog Reicha), knj. 1.-4. (Beograd 1973.1979.). 19 Koa POPOVI, Beleke uz ratovanje (Dnevnik, Beleke, Dokumenti) (Beograd 1988.), 314.-315. 20 O djelovanju Tree armije vidjeti: K. NA, Pobeda (Zagreb 1980.); Jovo POPOVI, Drue Tito, rat je zavren 15. maja 16,00 na Dravi. (Zagreb 1985., Beograd 1986.); Sreta SAVI arko ATANACKOVI, Trea armija (Novi Sad 1981.), 320.-333.; Milutin MORAA, Operacije Prve i Tree armije u zavrnoj ofenzivi osloboenja Jugoslavije, Vukain SUBOTI, Uee Tree armije u zavrnim operacijama i oko IVANOVI, Rad pozadine 3. armije u zavrnim operacijama, u: Za pobedu i slobodu Zavrne operacije za osloboenje Jugoslavije, 123.-164., 281.-284., 303.-312. 21 M. COLI, Pregled operacija na jugoslavenskom ratitu 1941 1945 , 322.-323. Vrijedan je i prilog Petra GRAANINA, Zavrna ofenziva Jugoslovenske armije za konano osloboenje zemlje, u: Za pobedu i slobodu Zavrne operacije za osloboenje Jugoslavije, 51.-64.

12 12

Pod utjecajem prikazanih ratnih prilika, uslijed nedostatka naoruanja i streljiva 22 oruane snage NDH nale su se u nezavidnom poloaju na koje je djelovalo i ope povlaenje njemakih postrojbi iz Grke i s Balkana (od 1. rujna 1944.), uslijed kojeg se na prostoru NDH nalo priblino 400.000 njemakih vojnika (250.000 glavnina i 150.000 zalaznica). Skupina armija E pod zapovjednitvom general-pukovnika Alexandera Lhra povlaila se iz Grke, preko Bugarske, Albanije i velikog dijela Jugoslavije. Doavi do Sarajeva, daljnji put nije vie bio toliki problem, jer je u sredinjoj i sjeverozapadnoj Bosni bilo dovoljno njemake vojske i hrvatskih oruanih snaga, pa je tako Lhr uspio spojiti skupinu armija E s ostalim snagama njemake vojske na Jugoistoku.23 Pitanje Bleiburga, pa tako i povlaenja sve donedavno nije bilo prisutno u njemakoj historiografiji, no vei broj sjeanja potvruje spomenute brojke i sam raspored snaga.24 Napredovanjem partizanskih jedinica (Crna Gora, Srbija, Hercegovina, Dalmacija), praenih jedinicama sovjetske i bugarske armije i povlaenjem oruanih snaga NDH, zapoinje povlaenje stanovnitva iz raznih krajeva BiH, te junih dijelova Hrvatske. Prema sjeanjima veliki broj ljudi naputa svoje domove iz straha, ali i zbog neslaganja s novom vlasti. Veina njih povlai se prema Zagrebu, pa odatle dalje na zapad, oekujui zatitu Zapadnih saveznika. Ve u listopadu 1944. zapoinje povlaenje vojske NDH iz Dubrovnika, Trebinja i Peljeca. Ulaskom partizanskih jedinica u Dubrovnik (25. i 26. listopad), zapoelo je uhiivanje uglednijih ljudi, koji su mogli smetati uspostavi nove vlasti.25 Svi su, bez sudske osude likvidirani na otoiu Daksi, te Rojnica nadodaje Dubrovnik je poetak svretka, poetak Bleiburga.26 Prema franjevcu Lucijanu Kordiu padom Mostara (15. veljae) zavladao je noni strah, obraunavanje, osveta i pokolji. Gdje god su partizani dospjeli, poeli su s paualnim likvidiranjem ljudstva, zatvorima i kaznama bez ikakva, pogotovo nepristrana, pravedna

22

Vjekoslav LUBURI, The End of The Croatian Army, u: Operation Slaughterhouse. Eyewitness Accounts of Postwar Massacres In Yugoslavia, ur. John Ivan Prcela i Stanko Guldescu (Philadelphia 1970., Pittsburgh 1995.), 43.-71.; Vidjeti i: John Ivan PRCELA, Draen IVI, Hrvatski holokaust dokumenti i svjedoanstva o poratnim pokoljima u Jugoslaviji (Zagreb 2001.), 48. 23 Ernest BAUER, General Lhr i kapitulacija njemake vojske pred Bleiburgom, Hrvatska revija, god. XX., sv. 4(80), prosinac 1970., Mnchen, 741.-751.; Krai prikaz istih dogaaja: E. BAUER, General Lhr i dogaaji oko Bleiburga, u: 50 godina Bleiburga, ur. Jozo Marevi (Zagreb 1995.), 101.-105.; Erich SCHMIDT RICHENBERG, Der Endkampf auf dem Balkan, Die Operationen der Heeresgruppe E von Griechenland bis zu den Alpen, (Heidelberg, 1955.), 89.-160. Kratki dio preveden je pod naslovom Smisao zavrne borbe, u: Franz SCHRAML, Hrvatsko ratite (Zaprei 1993.), 259. 24 Karlo HNILICKA, Das Ende auf dem Balkan 1944/45. Die militrische Rumung Jugoslawiens durch die deutsche Wehrmacht-Studien und Dokumente zur Geschichte das Zweiten Weltkriegs , (Gttingen, Zrich, Frankfurt 1970.), passim; Vidjeti i: Hermann UFERER, Krigsgefangen unter Titos Stern (Heusenstamm 1975.), 7.-45. 25 Joko RADICA, Sve nae Dakse (Dubrovnik 2003.), 224. 26 Ivo ROJNICA, Susreti i doivljaji. Razdoblje od 1938. do 1975. u mojim sjeanjima , knj. 1. (Mnchen 1969., Zagreb 1994.), 231.-232.

13 13

suda.27 Putujui iz Posukog Gradca, preko Broanca i Cerovih Dolaca, stvorila se itava masa bjegunaca.28 Te izbjeglice Vinko Nikoli opisuje kao one koji su naputali svoja boravita jo prije, nego su u njih ulazili partizani () Narod je bjeao u pravoj panici pred samim glasinama o dolasku partizana, koji su preuzimali pojedina mjesta u najkrvavijoj i najokrutnijoj sili i zloinu. 29 S druge strane Narcisa Lengel Krizman navodi kako prema Zagrebu poinju pristizati sve vei broj neprijateljskih vojnih snaga, a uz njih naviru i grupe civilnog stanovnitva u bijegu pred partizanskim snagama, zbog svog dotadanjeg protunarodnog rada ili zavedene ustakom propagandom.30 U posljednjem vlaku koji je napustio Mostar naao se i Ivo Rojnica. Du puta Nijemci su skidali telefonske ice, tovarili kuhinje, bolnika i sanitetska ureenja. Sve je bilo u pokretu.31 Put je dalje vodio preko Ivan Planine, gdje je poetkom oujka uspostavljena linija obrane pod zapovjednitvom Vjekoslava Luburia. Za vrijeme boravka na Ivan Planini Ante Ljerki svjedoi kako je priliv vojnika s juga bio u stalnom porastu. S vojskom povlaio se i dio hrvatskog puanstva, te sav upravni aparat.32 Vjekoslav Vrani, u svojim sjeanjima, opisuje povlaenje iz Mostara i Konjica, u kojem () je ostao mali broj gradjanskog puanstva, jer se je sve povuklo prema Sarajevu. Nitko ih nije silio da napuste svoje domove, pa su ostali samo starci i starice (). 33 Krajem travnja uslijedilo je pranjenje Sarajeva i naputanje Ivan Planine, te povlaenje na sjever prema Savi. Na putu iz Sarajeva Ivo Rojnica opisuje kako se svi povlae Nijemci i civili, ene s djecom, starci i starice s torbom, naprtnjaom, vreom ili kovegom. 34 Svoje puteestvije iz Visokog (nedaleko Sarajeva) opisali su i uenici franjevake gimnazije, koji su napredovanjem partizana a ti su bili poznati po svojoj surovosti, zloinima i nedjelima, krenuli prema Zagrebu.35 S jedinicama NDH povlaile su se i pripadnici albanskih nacionalista, te crnogorski sljedbenici Sekule Drljevia. O samoj pripremi povlaenja nema mnogo spomena, tek Nikola Paveli navodi kako je ono bilo organizirano po strogu

27

Lucijan KORDI, U danima srdbe i gnjeva, u: Bleiburg: uzroci i posljedice, prir. Vinko Nikoli (Zagreb 1998.), 112. 28 Isto, 114. 29 Bleiburka tragedija hrvatskog naroda, 29.; Vidjeti i: Darko SAGRAK, Zagreb 1941. 1945. (Zagreb 1995.), 185.-199. 30 Narcisa LENGEL KRIZMAN, Zagreb u NOB-u (Zagreb 1980.), 276.; Vidjeti i: N. LENGEL KRIZMAN Osloboenje Zagreba, u: Osloboenje Hrvatske 1945. godine, 97.-108.; Iste podatke prenosi i Bogdan KRIZMAN, Ustae i Trei Reich II (Zagreb 1986.), 274. 31 Ivo ROJNICA, Susreti i doivljaji, 241. 32 A. LJERKI, Od Ivan Planine do Bleiburga, 43.-44. 33 V. VRANI, Na povlaenju s hrvatskom vojskom, Drina (Madrid), br. 3-4, travanj 1953., 12.; Vidjeti i: V. VRANI, Na povlaenju s hrvatskom vojskom, Hrvatska (Buenos Aires), 10. travnja 1953., 5., 7.; V. VRANI, Branili smo dravu (uspomene, osvrti, doivljaji) (Mnchen Barcelona 1985.), 423.-444.; Poneke izvatke iz teksta koristi Dinko AKI, S Poglavnikom u Alpama (Split 2001.), 41.-47. 34 Ivo ROJNICA, Susreti i doivljaji, 241. 35 Vidjeti: Tomislav OBRDALJ, Kolona duha vie od 70 kilometara, u: Bleiburg 1945 1995., ur. Anelko Mijatovi (Zagreb 1995.), 130.-134.; Stjepan SLIPAC, Moj krini put, u: Bleiburg 1945 1995., 113.-119.; S. SLIPAC, Svjedok. Moj krini put (Novi Travnik 1999.), 17.

14 14

programu vojne taktike za povlaenje.36 No, injenica je, kako navodi Vladimir klopan da je iole bolje organizirano povlaenje bilo teko ostvariti, s obzirom da su velike kolone civila koje su bjeale na zaprenim kolima zaguile protonost prometnica. Prisjea se, slika tih kolona je bila stravina, jer su putem ostajala mnoga vozila i ubijene ivotinje pa i ljudi, to je jo vie stvaralo paniku meu ljudima. 37 Jedini iskaz zapovjednika povlaenja Vjekoslava Luburia prvi put je objavljen u knjizi Operation Slaughterhouse. U svojim sjeanjima naglaava, kako je bez obzira na postojee uvjete vladao visok moral naih postrojbi i graanskog puanstva.38 Dio puta od Ivan Planine proao je i opisuje Ante Ljerki, koji navodi da su za povlaenje bila uglavnom tri razloga: poputanje Nijemaca, nestaica streljiva i prisutnost ruskih i bugarskih trupa u zaleu preko Drave.39 Isti pogled nudi i Vjekoslav Luburi, pripisujui glavnu odgovornost Nijemcima koji su napustili Hercegovinu bez prijanjeg dogovora s vojnim vlastima u tom kraju. 40 Traenje krivice u nekom drugome kao da predstavlja odreeno pravilo kada se postavi pitanje odgovornosti. Oekivanje naglih promjena u zavrnici Drugog svjetskog rata, iji se ishod ve puno ranije nasluivao, bilo je uzaludno. Iekivanje novog naoruanja predstavljalo je tek varljivu nadu, a vremenski okviri nisu ostavljali prostora za znaajnije promjene (ukoliko je i bilo pravih naznaka). U postojeim uvjetima, s postupnim napredovanjem jedinica JA, Vlada NDH donijela je odluku o povlaenju vojske. S vojskom se povlaio i odreeni broj civilnog stanovnitva, iako je konkretnije brojke teko utvrditi. Veliki dio iskaza potvruje strah koji je zavladao pri partizanskom zauzimanju pojedinih krajeva. Cjelokupno stanje, bez obzira na pojedine iskaze, zasigurno nije omoguilo organizirano povlaenje prema unutranjosti, pa se Zagreb, kao konano odredite velikog dijela kolona esto opisuje kao prava konica ljudstva, kao da se cijela Hrvatska u njega slegla.41 Vinko Nikoli navodi kako je tih dana grad bio utrostruen, te da je brojao do milijun stanovnika.42 Drugaiju procjenu nam nudi Narcisa Lengel Krizman koja navodi, kako se prema sjeanjima preivjelih aktivista, u samoj zavrnici rata, u gradu nalo gotovo 500.000 civilnog stanovnitva, dok obavezna prijava cjelokupnog stanovnitva na uem podruju
36 37

Nikola PAVELI, Tragom krvi i uasa, u: Bleiburg: uzroci i posljedice, 192. V. KLOPAN, Povlaenje hrvatskih oruanih snaga u svibnju 1945., u: Od Bleiburga do naih dana, 78.79. 38 V. LUBURI, The End of The Croatian Army, u: Operation Slaughterhouse. Eyewitness Accounts of Postwar Massacres In Yugoslavia, 43.-71.; Vidjeti i: J. I. PRCELA, D. IVI, Hrvatski holokaust, 39. 39 A. LJERKI, Od Ivan Planine do Bleiburga, 44. 40 Vjekoslav LUBURI, The End of The Croatian Army, u: Operation Slaughterhouse, 43.-71.; Vidjeti i: J. I. PRCELA, D. IVI, Hrvatski holokaust, 39. 41 L. KORDI, U danima srdbe i gnjeva, u: Bleiburg: uzroci i posljedice, 116. 42 Bleiburka tragedija hrvatskog naroda, 29.-32.; Vidjeti i: Ante BELJO, Yugoslavia Genocid. A documented Analysis/Yugoslavia: genocid: dokumentarna analiza (Sudbury 1985.), 88.-98.; Yu genocid. Bleiburg, Krini put, Udba (Zagreb Toronto 1990.), 45.-52.; Yu genocide. Bleiburg, Death marches, Udba (Yugoslav secret police) (Toronto Zagreb 1995.), 64.-70.

15 15

grada, nakon rata govori o 450.000 stanovnika. 43 Ljubo Milo u svojoj izjavi navodi kako se je po zauzeu Sarajeva stanje u Zagrebu i ostalim krajevima naglo pogoralo. Naroito iz Bosne dolazila je mnoina izbjeglica u Zagreb kada se za njih ve nije imalo stanova.44 Na sveukupno ozraje uvelike je, kako navodi Ivan Kouti, utjecala velika prisutnost njemake vojske, pogotovo u okolici Zagreba (Sljeme).45 Stjepan Slipac puno neodreenije navodi kako je velika masa vojske i civila bila na nogama, odluna da krene put cilja. 46 Za razliku od toga Narcisa Lengel Krizman, navodi kako je Zagreb tada pruao gotovo paninu sliku, dok su njemake jedinice, koje bi stizale u Zagreb, nastavljale odmah pokret dalje, to je bio znak da Nijemci ne namjeravaju braniti Zagreb. 47 O prisutnosti razliitih vojnih formacija na irem podruju Zagreba svjedoi i Vjekoslav Vrani koji je krajem travnja kod Sesveta susreo jedinice crnogorskih federalista koje su se s obiteljima povlaile da bi izbjegle sigurnoj smrti od pobjenjelih komunista.48 Posljednja planirana njemako-NDH linija obrane bila je tzv. Zvonimirova linija (Postav Zvonimir) ija je izgradnja otpoela u jesen 1944. i koja se trebala od Karlovca protezati prema Dugom Selu, Vrbovcu, Krievcima, Koprivnici i prema Dravi, gdje bi se vezala na poloaje Druge njemake tenkovske armije u Maarskoj.49 Ovoj liniji obrane davao se veliki znaaj, u smislu konanog okupljanja snaga i pruanja otpora neprijatelju. No, Erich Schmit Richberg s pravom zakljuuje, kako u travnju 1945. spomenuta linija nije nigdje dovrena, a najveim dijelom nije niti zapoeta. Due oruano odravanje ove linije, otealo bi snadbjevanje stanovnitva i vojske koji se nalaze sjevero-istono od tog pravca. 50 ini se da je i ovo bila jo jedna varljiva nada koja u svom poetku nije imala mogunosti za odranjem. U okolici i juno od Koprivnice stajale su 11. zrakoplovna i 22. pjeaka divizija, I. hrvatski zdrug, XXI. Planinski zbor s 181. divizijom, te III. i II. zbor. Pred Dugim Selom bila je njemaka 41. divizija, odakle se prema zapadu nastavlja XV. planinski zbor, 104. lovaka
43 44

N. LENGEL KRIZMAN, Zagreb u NOB-u, 53. Mate RUPI i Zdravko DIZDAR, Izjave zarobljenih i izruenih dunosnika NDH i drugih pojedinaca o povlaenju hrvatske vojske i civila prema Austriji Graa OZNE za Hrvatsku, u: Spomenica Bleiburg, 100. 45 Ivan KOUTI, Hrvatsko domobranstvo u Drugom svjetskom ratu, II. dio (Zagreb 1994.), 313.-314.; I. KOUTI, Odlazak neporaenih, u: U Bleiburgu iskra, ur. Jozo Marevi (Zagreb 1993.), 33.-42. 46 S. SLIPAC, Moj krini put, u: Bleiburg 1945 1995., 113.; Usp. T. OBRDALJ, Kolona duha vie od 70 kilometara, u: Bleiburg 1945 1995, 131. 47 N. LENGEL KRIZMAN, Zagreb u NOB-u, 276. Iste podatke prenosi i B. KRIZMAN, Ustae i Trei Reich II, 274. 48 V. VRANI, Na povlaenju s hrvatskom vojskom, Drina (Madrid), br. 3-4, travanj 1953., 12.; Radi se o postrojbama crnogorskog federaliste Sekule Drljevia, koji je poetkom travnja 1945. poduzeo akciju osnivanja Crnogorske narodne vojske u koju je namjeravao okupiti Crnogorce iz NDH. Ovu akciju podrale su vlasti NDH, no ona nije imala nikakvog uinka.; Vidjeti: Bleiburka tragedija hrvatskog naroda, 43. 49 E. SCHMIDT-RICHBERG, Der Endkampf auf dem Balkan, Die Operationen der Heeresgruppe E von Griechenland bis zu den Alpen, karta broj 5. Prema nekim podacima unutar te linije bili su i Sisak i Petrinja. Vidjeti: Fikreta JELI BUTI, Ustae i Nezavisna Drava Hrvatska 1941. 1945 (Zagreb 1977., 1978.), 308.309. (bilj. 340.). 50 E. SCHMIDT-RICHBERG, Der Endkampf auf dem Balkan, 118.

16 16

jedinica, 7. SS divizija, 372. divizija, te IV. i V. zdrug. 51 Trea JA osvojila je Koprivnicu 5. svibnja, Ludbreg 6. svibnja, Varadin, Varadinske Toplice i Krievce 7. svibnja. Prva JA zauzela je podruje azme i Kutine, a u borbama od 1. 7. svibnja zauzet je Karlovac. Stanovnitvo Zagreba bilo je zabrinuto razvojem dogaaja i pozivima da sudjeluju u utvrivanju grada. Ve 1944. godine izraen je plan za obranu grada koji je predviao tri zone: I. zona Remete, Graani, Bukovac, Dubrava, Savica do Leskovca, Stenjevec, Podsused; II. zona Maksimir, Kanal, Horvati, Rude, Kustoija, estinski Dol, Mirogoj, Donji Bukovac; III. zona predvieno povlaenje snaga iz II. zone, u unutranjost grada prema Gornjem gradu i Tukancu.52 Prema Bogdanu Krizmanu zagrebako stanovnitvo temeljito je sabotiralo te radove, te je izgradnja tekla sporo i slabo, pa je zavren tek temelj zamiljenog plana.53 Vlada NDH pokuala je u vie navrata uspostaviti kontakt sa Zapadnim saveznicima i tako si u konanici rata osigurati bolji poloaj. U samoj zavrnici rata (poetkom travnja 1945.) vlada NDH (putem Glavnog stana Poglavnika) vodi pregovore s izaslanicima etnika Drae Mihailovia, koje predvodi Svetomir uki. Pred kraj rata Mihailovieva je namjera bila povui se u Novo Mesto, stupiti u kontakt s ujievom i Jevevievom grupom u Istri, te nastaviti put u Italiju i traiti pomo Zapadnih saveznika. Na pregovorima je traen nesmetan prolaz etnikih jedinica preko teritorija NDH, te pomo u hrani, municiji i lijekovima. U cjelokupnom stanju plan nije uspio, pa stoga niti pregovori nisu imali smisla. 54 Hrvoje Matkovi navodi kako su etniki emisari posjetili dr. Vladka Maeka i nadbiskupa Alojzija Stepinca, nadajui se moguoj posrednikoj ulozi.55 U isto vrijeme vode se pregovori i s ljubljanskim biskupom Gregorom Romanom i generalporunikom Lavom Rupnikom. Oni su 21. travnja 1945. poslali zajedniki memorandum u kojem zagovaraju okupljanje svih postojeih snaga, kako bi se stvorila antikomunistika koalicija. 56 Zanemarivanjem dotadanjih netrpeljivosti i razlika nastojala se organizirati zajednika borba antikomunistikih snaga, kako bi se dobila podrka Zapadnih saveznika (u koju se je jo naivno vjerovalo), koji su upravo tada koordinirano izvodili zavrne operacije s JA.
51 52

E. BAUER, General Lhr i kapitulacija njemake vojske pred Bleiburgom, 751.-752. B. KRIZMAN, Ustae i Trei Reich II, 274.; Vidjeti i: Duko DODER, NOB u Zagrebu od kraja 1944. do osloboenja 8. svibnja 1945. godine, u: Zagreb 1941. 1945. (Zagreb 1972.), 439.-456. 53 B. KRIZMAN, Ustae i Trei Reich II, 275. 54 Svetomir UKI, Iz ume u emigraciju, Srpska zastava (Buenos Aires), br. 33.-38., 1954.-1955.; S. UKI, Iz ume u emigraciju, Dokumenti Srpske zastave (Asuncion, Paragvaj 1980.); S. UKI, Iz ume u emigraciju, u: Povlaenje 1945. Krivci i rtve, ur. Tomislav Sabljak i Ivo Smoljan (Zagreb 2000), 285.-302.; Usp. J. I. PRCELA, D. IVI, Hrvatski holokaust, 47. 55 Hrvoje MATKOVI, Povijest NDH (Zagreb 1994.), 201.-202.; H. MATKOVI, Povijest Nezavisne Drave Hrvatske (Zagreb 2002.), 229.-241.; Vidjeti i: F. JELI BUTI, Snage kontrarevolucije u Hrvatskoj u 1945. godini, u: Osloboenje Hrvatske 1945. godine, 271.; F. JELI BUTI, Ustae i Nezavisna Drava Hrvatska 1941. 1945., 304.-306. 56 O pregovorima B. KRIZMAN, Ustae i Trei Reich II, 281.- 288. Autor donosi zapisnike sasluanja A. Mokova, M. Alajbegovia i V. idovca. Isti podaci i u: F. JELI BUTI, Ustae i NDH, 306.

17 17

Zadnjih tjedana pred povlaenje, nastojala se sastaviti demokratska vlada, pri emu su sudjelovali zagrebaki nadbiskup Alojzije Stepinac i dr. Vladko Maek. Maek je zatraio, da mu zapovjednitvo vojske zajami ustaljenje bojinice barem na dva tjedna, kako bi mogao preuzeti i preurediti vladu, te zatraiti zatitu Zapadnih saveznika. To nije bilo mogue izvesti, stoga je propao i taj pokuaj spaavanja drave, to potvruje i Danijel Crljen navodei da su to bili zadnji pokuaji spaavanja u stanju koje nije mnogo obeavalo.57 Prikazane ratne operacije, praene povlaenjem velikog broja ljudstva i dogaajima u Njemakoj (30. travnja Hitler je poinio samoubojstvo) potaknule su politiko i vojno vodstvo NDH s Poglavnikom Paveliem, da na sjednici Glavnog vojnog stoera, 1. svibnja 1945. razmatra mogunost opeg povlaenja.58 Partizanskim nadiranjem prema Karlovcu i predajom njemakih snaga u Italiji 2. svibnja 1945. (odlueno na pregovorima sa saveznicima u Caserti), general Lhr (od 26. oujka 1945. vrhovni zapovjednik Jugoistoka, a od 28. oujka i operativni zapovjednik snaga Treeg Reicha i oruanih snaga NDH) isti dan obavjetava Pavelia o nemogunosti obrane Zagreba i povlaenju njemakih postrojbi prema Sloveniji, gdje e nastaviti borbu na crti Maribor Celje.59 Na nonoj sjednici 3./4. svibnja, vlada NDH odluila je uputiti Memorandum (spomenicu) Zapadnim saveznicima u Caserti s pozivom da saveznike snage uu u NDH. Memorandumom, iji je autor Ivo Bogdan, nastoji se odrediti poloaj NDH u novo postavljenom odnosu snaga. Njegov sadraj sastavljen je u duhu Atlantske povelje prema kojoj se govori o pravu svakog naroda na nacionalnu slobodu i ravnopravnost. To pravo pripada i NDH koja je nastala u ratu, ali ne i zbog rata, koristivi povoljno vanjskopolititiko stanje, no ne predstavlja konstrukt stranih sila.60 Pokuavajui svrstati hrvatski narod u zapadni kontekst, kojem kako se navodi pripada prema civilizacijskim tekovinama, i povezati ga s Velikom Britanijom i SAD esto se navode banalni primjeri poput pripadnosti i djelovanja jugoslavenske (hrvatske) trgovake mornarice u interesu zapadnih

57

Danijel CRLJEN, imbenici bleiburkog sloma, Hrvatska revija, god XX., sv. 1 i 2 (77 i 78), Mnchen 1970., 46.-47.; Vidjeti i: B. KRIZMAN, Paveli u bjekstvu (Zagreb 1986.), 37.-38. 58 J. I. PRCELA, D. IVI, Hrvatski holokaust, 48.-49. 59 E. BAUER, General Lhr i kapitulacija njemake vojske pred Bleiburgom, 752. Iste podatke donosi i Josip ALEKSI, Vojniki aspekti hrvatskog povlaenja u svibnju 1945., u: Na Prekretnici, sv. 7, (ur. Jure Petrievi) (Brugg 1986.), 33. Kraa verzija istog prikaza: J. ALEKSI, Bleiburg, u: 50 godina Bleiburga, 91. 60 Jerome JAREB i Ivo OMRANIN, Croatian Government's Memorandum to the Allied Headquarters Mediterranean, May 4, 1945., Journal of Croatian Studies, Vol. XXI., (New York 1980.), 133. Autori su objavili est dokumenata iz arhive britanskog Ministarstva vanjskih poslova (British Foreign Office), kao i cijeli tekst Memoranduma. Dokumenti su objavljeni prema kronolokom dolasku u London. Originali se nalaze u Javnom arhivu (Public Record Office) u Londonu. Memorandum vlade NDH donosi i B. KRIZMAN, Ustae i Trei Reich II, 289.-294. O misiji hrvatskih izaslanika Krizman pie kroz iskaze koje su na sasluanju dali visoki dunosnici vlade NDH, 295.-305.

18 18

sila. U istom kontekstu spominje se i brojna emigracija hrvatske provenijencije u SAD-u i zemljama tadanjeg Britanskog Carstva.61 Odlueno je, da e za jedan primjerak Memoranduma biti zaduena dva amerika zrakoplovca, koji su se nalazili u hrvatskom zarobljenitvu, dok e drugi primjerak nositi izaslanici vlade NDH, ministar Vjekoslav Vrani, te kapetan bojnog broda Andrija Vrkljan. Slijedei dan izaslanstvo je krenulo, zajedno s Memorandumom kojeg su potpisali, predsjednik vlade NDH Nikola Mandi i 18 ministara. Misija nije ispunjena, V. Vrani i A. Vrkljan su zarobljeni i nakon toga smjeteni u logore Meste i Forli u Italiji, u kojima saznaju za dogaaje od 15. svibnja 1945.62 Neslavno je zavrio i pokuaj dr. Vladimira Koaka da sudjeluje na pregovorima ministra vanjskih poslova Treeg Reicha, grofa Johanna Ludwiga Schwerin Krosigka sa Zapadnim saveznicima, 4. svibnja, u Flensburgu, na kojima je trebao zastupati interese NDH.63 Kada je Lhr, 4. svibnja obavijestio zapovjedni stoer HOS-a o povlaenju njemakih postrojbi prema Sloveniji i Austriji, vlada NDH s Paveliem na elu nala se pred pitanjem to uiniti? Postojala su dva miljenja: pruiti otpor (u vidu Krbavske bitke ili se povui u ume i voditi gerilsku borbu) ili se povlaiti. Jedan od spominjanih smjerova za povlaenje bio je preko Istre u Italiju, s obzirom da taj dio bojinice nije bio pod jakim pritiskom, te se oekivalo kako e njemaka bojinica na tom podruju sama pasti. Drugi razlog koji se navodio je injenica da bi tim putem dolo do manjeg zaguenja prometnica, s obzirom da bi se tuda povlaile snage NDH i slovenska vojska. 64 Za razliku od toga Ljerki navodi kako bi odstupanje preko Istre bilo due, bez pogodnih putova, te bi lijevi bok povlaenja bio neobranjiv.65 Drugi smjer prema zapadu, preko Austrije tj. Koruke, za Ljerkia je bio loginiji, jer se tuda povlae i Nijemci na koje su Hrvati bili u svakom pogledu oslonjeni.66 I sam Poglavnik borio se izmeu te dvije struje. Navodno je na predzadnjem sastanku Glavnog Stana pitao nazone generale, da li su zato da se obnovi Krbavska bitka. 67 Oni koji su se zalagali za borbu dijelili su se u dvije skupine: prva je zastupala povlaenje prema Istri, gdje bi se povezali sa zapadnim silama, te bi u, kako se vjerovalo, skorom sukobu zapadnih
61

J. JAREB, I. OMRANIN, Croatian Government's Memorandum, 135.-136.; Vidjeti: Aleksandar VOJINOVI, Zloin je bjeao na zapad (Zagreb 1987.), 84.-290. 62 V. VRANI, S bielom zastavom preko Alpa (u misiji Hrvatske dravne vlade za predaju hrvatskih oruanih snaga) (Buenos Aires 1953.).; V. VRANI, U slubi domovine (S bielom zastavom preko Alpa, Dvanaest mjeseci bodljikave ice, Sastav Hrvatskih oruanih snaga) (Buenos Aires 1977.); V. VRANI, U slubi domovine, u: Povlaenje 1945. Krivci i rtve, 13.-59. 63 M. RUPI i Z. DIZDAR, Izjave zarobljenih i izruenih dunosnika NDH i drugih pojedinaca o povlaenju hrvatske vojske i civila prema Austriji Graa OZNE za Hrvatsku, u: Spomenica Bleiburg, 95.-96. 64 Usp. I. ROJNICA, Susreti i doivljaji, 236.; N. LENGEL KRIZMAN, Zagreb u NOB-u, 276.-277. 65 A. LJERKI, Od Ivan Planine do Bleiburga, 14. 66 Isto. 67 B. KRIZMAN, Paveli u bjekstvu, 62 (bilj. 22).

19 19

sila i Sovjetskog Saveza imali svoju ansu. ini se kako jedini V. Luburi navodi nitko nije bio tako naivan da misli da e zapadne demokracije uiniti ono to smo mi stvarno eljeli opremiti nas topnitvom, tenkovima i zrakoplovima, koje smo trebali da zaustavimo Ruse od napredovanja prema zapadu.68 Druga skupina zastupala je miljenje da se treba povui u umu i tamo pruiti otpor. Vodstvo NDH (premda su miljenja bila podijeljena) na sjednici odranoj 4. svibnja odluilo se za povlaenje s 5. svibnjem 1945. 69 General Dragojlov u izlaganju navodi: Temeljem stanja, koje je postojalo, hrvatska vojska, pod predsjedanjem Poglavnika, odluila je 5. svibnja povui se prema Zapadu, u Klagenfurt u Austriji, kamo se je ef drave zaputio 7. svibnja popodne. Donesena je ova odluka, jer nije izgledalo povoljno prolijevati 'u zadnjoj bitci i zadnju kap krvi' i na taj nain staviti narod u jo tei poloaj. Odluilo se je nastaviti s planom, kako bi se mladoj hrvatskoj vojsci od oko 200.000 boraca, koji su u NDH vidjeli svoj ideal, spasio ivot. 70 U noi s 5. na 6. svibnja postrojbama je poslana zapovijed Povlaite se preko Celja Englezima u susret. Zapovjednikom povlaenja imenovan je general uro Gruji.71 Narcisa Lengel Krizman istie kako je ustaka propaganda utjecala na civilno stanovnitvo da im se prikljui u to veem broju na putu u emigraciju. Na takav nain, kako navodi, htjela je pred saveznicima pokazati kako ima potporu veine naroda. Nadalje opisuje kako je plan evakuacije civilnog stanovnitva imao slijedei raspored: a) prisilna evakuacija svih sumnjivih osoba registriranih po redarstvu; b) prisilna evakuacija inovnika; c) dobrovoljna evakuacija ustaa i njihovih obitelji i d) dobrovoljna evakuacija svakog tko to eli.72 Ante Ljerki opravdava odluku za povlaenje, te navodi da bi nastavak borbe protiv partizana, saveznika Britanije, Amerike i SSSR-a stavilo vojsku NDH kao pobunjenike izvan zakona.73 Takoer, povlaenje, kao manje zlo vidi i Zvonimir Dusper, prema kojem bi daljnje pruanje oruanog otpora, znailo jo vea stradavanja i unitenja brojnih gospodarskih dobara.74 O odlukama vodstva NDH raspravlja i Josip Aleksi, te navodi da je trebalo vojsku staviti na raspolaganje zapovjednicima, kojima ne bi palo napamet povesti postrojbu Britancima u susret.75 S druge strane Dragutin Kamber u svojim memoarima iznosi kako je odluka o povlaenju bila lo izbor, jer se kako kae nije radilo o izboru izmeu dobra i zla, ve izmeu zla i gorega. 76 Odgovornost i krivce za bleiburku katastrofu trai i Petar
68 69

J. I. PRCELA, D. IVI, Hrvatski holokaust, 49. Vidjeti: Kazimir KATALINI, Konac NDH, povlaenje, bleiburki pregovori, predaja, u: Bleiburg 1945.1995., 41.-43. 70 Izlaganje generala Fedora Dragojlova vidjeti u: Bleiburka tragedija hrvatskog naroda, 156. 71 J. I. PRCELA, D. IVI, Hrvatski holokaust, 51. 72 N. LENGEL KRIZMAN, Zagreb u NOB-u, 277. 73 A. LJERKI, Od Ivan Planine do Bleiburga, 10. 74 Zvonimir DUSPER, U vrtlogu Bleiburga (Rijeka 2001.), 201.-202. 75 J. ALEKSI, Vojniki aspekti hrvatskog povlaenja u svibnju 1945., u: Na prekretnici, 31.-32.; J. ALEKSI, Bleiburg, u: 50 godina Bleiburga, 95. 76 Dragutin KAMBER, Slom NDH. Kako sam ga ja proivio (Zagreb 1995.), 33-34.

20 20

Bareza. On navodi da su Poglavnik i vlada sami likvidirali NDH, kada su se odluili na povlaenje. Odvoenjem oruanih snaga gubi se svaka mogunost za daljnje krojenje svoje sudbine. Prema autoru, odluku o povlaenju potaknula je injenica, da bi ivot u planinama bio teak, te da bi mnogi pojedinci izgubili vlast i vanost. Ovakvom odlukom vlade NDH, nije dana prednost dravi, nego pojedincima miljenje je autora. 77 Slino iznosi i Stjepan Bu za koga je Bleiburg: nita drugo, nego logian zavretak cjelokupne Pavelieve fatalne djelatnosti od poetka do kraja.78 Slino navodi i Vjekoslav Luburi: Bio sam uvjeren da je Vlada donijela vrlo pogrenu odluku, ali kao vojnik ja sam samo mogao slijediti zapovijed svojih pretpostavljenih.79 Nadalje, iznosi opravdanu sumnju u blagonaklonost Britanaca i Amerikanaca pri povlaenju i oekivanju zatite. Povlaenje sa Zvonimirove linije kretalo je u slijedeim pravcima: I. zbor pod zapovjednitvom Ante Mokova u smjeru Varadin Ivanec Krapina Rogatec Celje (106 km); II., III. i IV. zbor s generalom Josipom Metzgerom u pravcu Zagreb Novi Dvori Rogatec Celje (116 km); V. zbor i general Ivo Hereni Samobor Zidani Most Celje (124 km). Prethodnicu povlaenja inio je V. zbor generala A. Mokova, dok su zalaznica povlaenju bile snage generala V. Luburia.80 Zanimljivo je kako je u posljednjem broju novina Hrvatski narod od 6. svibnja 1945., objavljen govor Ante Pavelia izreen 3. svibnja, na sastanku lanica enske loze, u kojem navodi Budite uvjerene, mi emo za posljednju stopu hrvatske zemlje i hrvatske drave uprijeti sve sile i sve snage i rtve uloiti, da sauvamo i najmanji dio Nezavisne Drave Hrvatske.81 Pripremajui posljednji broj novina Nova Hrvatska, u kojima je trebala, prema uputama Ive Bogdana, biti uvrtena i jedna vana obavijest (prema naznakama radilo se o ulasku nekih lanova HSS-a u vladu, no nita nije precizirano), no kako ona nije stigla, broj je zakljuen, 82 sa zanimljivom intonacijom uvodnika iz pera glavnog urednika Vilima Peroa, koji razmilja o nunosti opstanka drave, kao najvieg zakona. 83 ini se kako se i u samoj zavrnici oekivala neka znaajna promjena ili se frazama
77

Petar BAREZA, Bleiburka katastrofa, Hrvatska revija, br. 1(37) (Buenos Aires 1960.), 31.-43.; Vidjeti i: P. BAREZA, Bleiburka katastrofa, u: Bleiburg: uzroci i posljedice, 7.-24. 78 Stjepan BU, Da li smo Hrvatsku mogli sauvati?, Hrvatska revija, br. 2.-3. (38.-39.) (Buenos Aires 1960.), 226. 79 V. LUBURI, The End of The Croatian Army, u: Operation Slaughterhouse. Eyewitness Accounts of Postwar Massacres In Yugoslavia, 64. 80 V. KLOPAN, Povlaenje hrvatskih oruanih snaga u svibnju 1945., u: Od Bleiburga do naih dana, 78.; Vidjeti i: A. LJERKI, Od Ivan Planine do Bleiburga, 14.-17.; J. ALEKSI, Vojniki aspekti hrvatskog povlaenja u svibnju 1945., Na prekretnici, 34.-35.; A. MIJATOVI, Politiki i vojniki kraj NDH, SP, 497.-505. 81 Upriet emo sve sile i snage, Hrvatski narod, god. VII., br. 1326., 6. svibnja 1945. 82 M. RUPI i Z. DIZDAR, Izjave zarobljenih i izruenih dunosnika NDH i drugih pojedinaca o povlaenju hrvatske vojske i civila prema Austriji Graa OZNE za Hrvatsku, u: Spomenica Bleiburg, 112. 83 I. KOUTI, Hrvatsko domobranstvo II, 312.-313. Isto: I. KOUTI, Odlazak neporaenih, u: U Bleiburgu iskra, 37.-39.

21 21

obmanjivala javnost. Vinko Nikoli navodi, tog dana bilo je u zraku neto strana () svi u nekoj trci, nitko se ne osvre ni na koga, nitko nikoga ne pozdravlja, a kamoli da se zaustavi. () Nita jo ne znamo sigurna. () Nu, kako se uje bit e veeras pokret. 84 Vrlo slino prisjea se i Stjepan Slipac, Nisu nam rekli kuda emo ii, kada emo prijei i hoe li nas igdje itko doekati i prihvatiti.85 Vlada NDH, visoki dravni dunosnici, crkveni dostojanstvenici i predstavnici kulturnog ivota napustili su Zagreb 6. svibnja. Za uvanje reda i mira u Zagrebu Paveli je zaduio uru Kumiia (ravnatelj saborske kancelarije), dok je vojnim snagama zapovijedao general Vjekoslav Servatzy.86 Boidar Kavran, zapovjednik Glavnog ustakog stana u svojoj izjavi takoer potvruje kako je vijest o povlaenju stigla iznenada, te se uputio Poglavniku, koji ga je zaduio da preuzme posao oko izbjeglica. Od generala irila Dande dobio je, kako navodi deset kamiona i vee koliine benzina. Nakon toga sazvan je sastanak svih ustakih dunosnika iz Zagreba i onih iz provincije koji su bili u Zagrebu, te im je saopena odluka o povlaenju u roku od 24 sata.87 Vie podataka o samim dogaajima pruaju nam izjave lanova vlade, koje koristi Bogdan Krizman, kada rekonstruira zadnje dane NDH i povlaenje vrha drave. Nikola Mandi u iskazu navodi: Dne 6. V. 1945. ujutro oko 7 sati saopio mi je poglavnik telefonom da odlazimo iz Zagreba istog dana oko 4 sata posle podne. Poglavnik je odredio i to u vezi sa njemakim poslanikom da e nas put voditi na Krapinu, Rogaku Slatinu, Maribor, Celovac na Turracherhhe i da je tamo nae odredite sa nekim ve unapred spremljenim hotelima. Poglavnik i vojska trebali su poi naknadno. 88 Iste podatke navodi i Danijel Crljen koji je 6. svibnja 1945. obavijeten kako se isto poslijepodne (u 4 sata) povlae Vlada i Glavni ustaki stan.89 Istog dana iz Zagreba je krenuo i Vladko Maek s obitelji. U svom ivotopisu In the struggle for freedom Maek vrlo kratko spominje odlazak, navodei uglavnom samo najosnovnije.90 U njegovoj pratnji bio je Branko Peelj koji je svoje dojmove

84

Vinko NIKOLI, Tragedija se dogodila u svibnju. Jedna (prva) godina egzila u dnevniku ratnog zarobljenika broj 324.664, knjiga prva (Barcelona-Mnchen 1984.-1985., Zagreb 1995.), 88.; Bogdan RADICA, Veliki strah: Zagreb 1945, Hrvatska revija, god. V., sv. 4(20) (Buenos Aires prosinac 1955.), 399. 85 S. SLIPAC, Svjedok. Moj krini put, 29. 86 Podatke o tome, iz zapisa D. Kumiia, donosi A. VOJINOVI, Zloin je bjeao na zapad, 148.-152. 87 M. RUPI i Z. DIZDAR, Izjave zarobljenih i izruenih dunosnika NDH i drugih pojedinaca o povlaenju hrvatske vojske i civila prema Austriji Graa OZNE za Hrvatsku, u: Spomenica Bleiburg, 102.-103. 88 B. KRIZMAN, Paveli u bjekstvu, 24. Vidjeti: Z. DIZDAR, V. GEIGER, M. RUPI, Bleiburg i krini put, Maruli, god. XXIX, br. 5., Zagreb, rujan listopad 1996., 885.-908. Vidjeti i: M. RUPI i Z. DIZDAR, Izjave zarobljenih i izruenih dunosnika NDH i drugih pojedinaca o povlaenju hrvatske vojske i civila prema Austriji Graa OZNE za Hrvatsku, u: Spomenica Bleiburg, 93.-94. 89 D. CRLJEN, Bleiburg, Hrvatska revija, 2.- 4., XVI, Paris prosinac 1966, 263.-264. 90 Vladko MAEK, In the struggle for freedom (New York 1957.), 258.-267. Vidjeti i: V. Maek, Memoari (Zagreb 2003.), 256.-277.

22 22

objavio u lanku S Predsjednikom Maekom u emigraciju. 91 Dana 6. svibnja 1945. Zagreb je napustio i Duan anko intendant HNK (1941. 1943.).92 O Poglavnikovom povlaenju ostao je vei broj svjedoanstava. Zasigurno vaan dio predstavlja prilog Jere Jareba Sudbina posljednje hrvatske dravne vlade i hrvatskih ministara iz Drugog svjetskog rata. U njemu navodi kako su dr. Ante Paveli i esnaest ministara napustili Zagreb 6. svibnja poslijepodne. 93 Poglavnikova kolona 6. svibnja predveer stigla je u Nove dvore, kraj Zapreia. Sljedei dan (7. svibnja) u Nove dvore pristigli su lanovi Glavnog stana Poglavnika. Isti dan, oko 18.15 sati poglavnikova kolona napustila je Nove dvore i krenula prema Rogakoj Slatini, gdje je stigla oko 21 sat. Upravo tada je, prema izjavi Ivana (Ice) Kirina, zaduenog za organizaciju kolone sigurnosne slube, ista krenula iz Zagreba prema Novim dvorima.94 U utorak 8. svibnja od 9 do 11 sati, u Rogakoj Slatini odrana je posljednja sjednica Glavnog stana Poglavnika. Pola sata nakon toga kolona je krenula preko Maribora prema Wolfsbergu i Klagenfurtu. 95 U Pavelievoj pratnji bio je Erich Lisak (ravnatelj Ravnateljstva za javni red i sigurnost), koji u sasluanju navodi da je sjednica 8. svibnja odrana povodom obavijesti da e Trei Reich kapitulirati i na istonom bojitu, pred Rusima.96 U stoer generala Alexandera Lhra (alec nedaleko Celja), radi dogovora stigao je ministar oruanih snaga NDH Nikola Steinfel, no uvi za kapitulaciju navodi postao je svaki razgovor iluzoran ().97 Na osnovu toga, Paveli se odluio na daljnje povlaenje u smjeru Koruke, a zapovjednitvo nad vojskom, do predaje Britancima, prepustio je Vjekoslavu Luburiu.98 Jere Jareb nadodaje kako je to bio posljednji Paveliev in kao vladara hrvatske drave i posljednja zapovijed, koju su zapovjednici hrvatskih vojnih jedinica dobili na terenu.99 O samim pregovorima pred kapitulaciju vie nas obavjetava Ernest Bauer, koji navodi da se jo 6. svibnja, na zapovjednikom sastanku u Grazu (s maralom Albertom Kesselringom i generalom Maximilianom de Angelisom) general-pukovnik Alexander Lhr usprotivio kapitulaciji, no s obzirom na opi poloaj oruanih sila Treeg Reicha druge
91

Branko M. PEELJ, S Predsjednikom Maekom u emigraciju, Hrvatska revija, god. XX., sv. 4. (Mnchen prosinac 1970.), 757.-811. 92 Duan ANKO, Bijeg iz Zagreba, Cetinska vrila (Sinj), god. 4., br. 1 (7), kolovoz 1996., 14.-19. 93 Jere JAREB, Sudbina posljednje hrvatske dravne vlade i hrvatskih ministara iz Drugog svjetskog rata (Prilog za studiju o hrvatskoj dravnoj vladi), Hrvatska revija, god. XXVIII., sv. 2 (110) (Mnchen-Barcelona lipanj 1978.), 218.-224. 94 M. RUPI i Z. DIZDAR, Izjave zarobljenih i izruenih dunosnika NDH i drugih pojedinaca o povlaenju hrvatske vojske i civila prema Austriji Graa OZNE za Hrvatsku, u: Spomenica Bleiburg, 109. 95 Jere JAREB, Sudbina posljednje hrvatske dravne vlade i hrvatskih ministara iz Drugog svjetskog rata, 222. 96 B. KRIZMAN, Paveli u bjekstvu, 13.-14.; B. KRIZMAN, Ustae i Trei Reich, 340.-341. 97 M. RUPI i Z. DIZDAR, Izjave zarobljenih i izruenih dunosnika NDH i drugih pojedinaca o povlaenju hrvatske vojske i civila prema Austriji Graa OZNE za Hrvatsku, u: Spomenica Bleiburg, 104. 98 E. BAUER, General Lhr i dogaaji oko Bleiburga, u: 50 godina Bleiburga, 101.-102.; F. DRAGOJLOV, Der Krieg 1941. 1945. auf dem Gebiete des Unabhngigen Staates Kroatien, sv. 7., 520. 99 J. JAREB, Pola stoljea hrvatske politike (Zagreb 1995.), 116 (bilj. 156.); J. ALEKSI, Vojniki aspekti hrvatskog povlaenja u svibnju 1945., u: Na prekretnici, 36.

23 23

mogunosti nije bilo.100 U prilozima na ovu temu Bauer se oslanja na knjigu J. Diakowa, osobnog pobonika, i zapovjednika skupine armija E, Alexandera Lhra. 101 U svojoj knjizi Diakow kao vaan sudionik dogaaja, ne spominje da je Lhr, u noi 7./8. svibnja telefonski obavijestio Pavelia o njemakoj kapitulaciji i poloio natrag u njegove ruke zapovjednitvo nad vojskom NDH. Uz Antu Pavelia ila je i Dolores Bracanovi ija sjeanja S Poglavnikom na povlaenju podosta emotivno opisuju tek samu dogaajnicu ne dovodei u pitanje niti jedan segment. Ilustrirajui ukupno stanje navodi osijetila sam tek sada, da idemo iz Hrvatske. Kolona je krenula. Mnotvo naroda, more bujica! Sve je izprepleteno: samovozi, pjeaci, seljaka kola i dvokolice. Idu starci i djeca, ene i mukarci. Idu seljaci i radnici, djeca i intelektualci.102 Slian dojam opeg exodusa 6. svibnja opisuje i Ivo Rojnica. Uasan prizor. Zna se, da u ovakvoj tragediji ne moe biti reda, ali ovdje se je sve vidjelo () Automobili, kamioni, seljaka kola, starice, starci, ene, djeca, ranjenici, vojnici ().103 O daljnjem kretanju Ante Pavelia obavjetava nas i Ilija Peruina (zamjenik zapovjednika Sigurnosne slube), te navodi da je kolona iz Rogake Slatine krenula prema Celju, no nakon nekih 6 km Poglavnik je promijenio smjer prema Mariboru. Pristigavi u Spielfeld, presvlae se u graanska odjela, te Paveli nastavlja dalje, bez pratnje, prema Klagenfurtu.104 To podruje bilo je puno partizana, stoga je odreen pravac prema Judenburgu, a odatle prema Salzburgu, koji je zauzela Crvena armija, stoga se grupa (Paveli i njegov sin, dr. F. Niedzielski, D. Bracanovi, E. Lisak, V. Rebernak i I. Kirin) odluila dalje u umu. Nakon vie dana, preavi rijeku Enns, uli su u ameriku ratnu zonu, gdje se je Poglavnik predao.105 Veina izbjeglica krenula je iz Zagreba 7. svibnja 1945. Istog dana u sklopu Prosvjetne bojne, na povlaenje je krenuo i Danijel Crljen. Iz dnevnika saznajemo: Poslije Vrapa, utonula su naa kola u pravu rijeku velikog mnotva. () Dokle mi je oko dopiralo naprijed i natrag, crnila se je cesta zakrena vojnicima u manjim ili veim postrojbama ili osamljenima, civilima obaju spolova i svake dobi, automobilima, kolima, biciklima (). 106
100

E. BAUER, General Lhr i kapitulacija njemake vojske pred Bleiburgom, 753.; Vidjeti i: E. BAUER, General Lhr i dogaaji oko Bleiburga, u: 50 godina Bleiburga, 101.-102. 101 Vidjeti: E. BAUER, Bleiburg u njemakoj povijesnoj i politikoj literaturi, u: Bleiburg: uzroci i posljedice, 463.-474. 102 Dolores BRACANOVI, S Poglavnikom na povlaenju, Hrvatska Spomen izdanje u poast nezaboravnog Poglavnika, god. XIII, br. 4-7 (291-294) (Buenos Aires 10. travnja 1960.), 18.-19.; Vidjeti i: prof. Dolores Bracanov: na povlaenju s dravnim poglavarom, Politiki zatvorenik (Zagreb), god. VII., br. 62., svibanj 1997., 8.-13.; Vidjeti i: D. AKI, S Poglavnikom u Alpama, 59.-118. 103 I. ROJNICA, Susreti i doivljaji, 259. 104 Ilija PERUINA, Uspomene iz nae tragedije godine 1945., Hrvatska revija, god. XXXII., br. 1(125), 1982., 84.- 97. 105 B. KRIZMAN, Paveli u bjekstvu, 19.-23. 106 D. CRLJEN, Bleiburg, Hrvatska revija, 265.; Vidjeti i: Bleiburka tragedija hrvatskog naroda, 263.-268.; D. AKI, S Poglavnikom u Alpama, 7.-25.; A. VOJINOVI, Zloin je bjeao na zapad, passim.

24 24

Isti opis ostavio je i Tomislav Koevac navodei da se vidjela samo cesta puna zaprenih kola, vojnika i civila, izmeu kojih su jedva krile put pojedine vojne jedinice kao i motorna vozila.107 Stjepan Slipac, koraajui u koloni, postao je samo beznaajni dio beznaajne i bezobline mase svijeta koja se kretala vie inercijom nego voljom.108 Svog puta preko rnomerca, Vrapa, susedgradskog mosta i Zapreia prema Sloveniji prisjea se Miljenko Peri, koji navodi kako se je najvei dio zbjega kretao pjeke ili motornim vozilima. Na povlaenju su se nale kolone HOS-a, njemake vojske, te graanstva. Izgledalo je da je svako uvjeren kako e se u najvie 48 sati susresti s Englezima i staviti im se na raspolaganje. Putovi su bili zakreni raznim tekim vozilima, koje je vojska ostavljala iza sebe.109 Istu nadu izraavaju sjeanja domobranskog natporunika Branimira Vidmara () Izgleda da je svatko uvjeren, da emo u najduljem roku od 48 sati susresti se sa Englezima i staviti im se na raspolaganje, a kako je to tvrdila propaganda jo prije polaska iz Zagreba. Vjerojatno, da je upravo radi toga i polo prema Sloveniji toliko graanskog svijeta pjeice, ni ne slutei ().110 Posljednje vojne postrojbe NDH Zagreb su napustile 8. svibnja (istog dana u grad ulaze partizanske jedinice), povlaei se preko Sljemena i Podsuseda i tako obilazile grad. U samoj zalaznici, s Vjekoslavom Luburiem kojem je nareeno da onemogui bilo kakav otpor, kako bi se sauvao grad, naao se i Nikola Paveli, koji iznosi bio je to grad tuge i pustoi, s rijetkim prolaznicima, odnosno stanovnicima, koji su u kuama oekivali teke nadolazee dane.111 Prazne ulice 8. svibnja spominju i iskazi objavljeni u knjizi Hrvatski holokaust.112 S druge strane Aleksandar Vojinovi u knjizi Zloin je bjeao na zapad, koncipirajui italaki dopadljiv tekst, opisuje 8. svibnja kao Najdua no Zagreba u Drugom svjetskom ratu. Samo jo jedna no i jedno jutro do slobode. Grmljavina topova sve blia, kao da nailazi proljetna oluja.113 Prema vie navoda s radio postaje proitan je proglas kojim se obavjetava da su partizanske jedinice u predgraima, te da se ne izlazi na ulice, ali i da graanstvo uva grad od ruenja, paljevine i pljake, da ne dozvoli ogorenom neprijatelju da ga odvodi sa sobom.114 Jo 9. svibnja vodile su se estoke borbe 181. njemake divizije i pripadnika 7., 8. i 9. divizije HOS-a s partizanima (I. JA), sjeveroistono

107 108

Tomislav KOEVAC, Posljednja bitka, Hrvatska revija, god 33., sv. 2, Mnchen Barcelona 1983., 264. S. SLIPAC, Svjedok. Moj krini put, 31.-32. 109 Miljenko PERI, 1945. 1995. Bleiburg. Svjedoanstvo (Zagreb 1995.), 20. 110 A. VOJINOVI, Tragini finale rata, u: Otvoreni dossier: Bleiburg, ur. Mirko Gri (Zagreb 1990.), 71. Ista sjeanja koristi i u knjizi Zloin je bjeao na zapad, passim. 111 Nikola PAVELI, Tragom krvi i uasa, u: Bleiburg: uzroci i posljedice, 192.-193. 112 J. I. PRCELA, D. IVI, Hrvatski holokaust, 436., 440. 113 A. VOJINOVI, Zloin je bjeao na zapad, 191. 114 N. LENGEL KRIZMAN Osloboenje Zagreba, u: Osloboenje Hrvatske 1945. godine, 282.-283.; Vidjeti: J. I. PRCELA, D. IVI, Hrvatski holokaust, 436.-437.

25 25

od Zagreba i po Zagrebakoj gori,115 nakon ega su u Zagreb ule prve ete X. korpusa. Nakon ulaska JA u Zagreb, na Zagrebakoj gori naao se i Stanko Lasi. U svojim zapisima opisuje: Jugoslavenska je armija tog dana ula u Zagreb, ali ovdje jo idu vojske, svakakve. Ni u koga ne moe imati povjerenja, posvuda mrtvi ljudi. Nailazimo na sebi sline vojnike i civile, naoruane, priaju jedni drugima tko je sve stradao, svi se skrivaju od ustaa i partizana, jer ovi, jedni i drugi, iste, likvidiraju.116 Istog dana (9. svibnja) predstavnik Generaltaba NOV i PO Jugoslavije general-major Rade Hamovi pozvao je na sastanak komandante I., II., i III. JA s ciljem da se razradi plan za likvidiranje neprijateljske grupacije u severozapadnom delu Jugoslavije. Odlueno je da se ne pregrupiraju snage, ve da se krene u napad, kako bi se ispresijecala neprijateljska grupacija.117 Dio kolona krenuo je prema Rogakoj Slatini, meu njima naao se i Ivo Rojnica, koji navodi da su taj dio puta preli bez ikakvih smetnji. 118 Sline navode potvruju i sjeanja Branimira Vidmara koji ne spominje nikakve sukobe na ovoj dionici puta. 119 Slini zapisi opisuju i put do Zidanog Mosta, pa tako Nikola Paveli navodi kako su sukobi s partizanima u ovoj fazi bili rijetki.120 Ovakvo miljenje potvruje i Vinko Nikoli, prema kojem partizani nisu izravno napadali kolone, nego su se organizirali kako bi ih presjekli u daljnjem napredovanju.121 Kadkad smo se morali boriti da se u ogranienim brojevima odupremo partizanskim postrojbama koje su pokuavale zaustaviti nae povlaenje. No, veinom tog vremena nismo bili ometani. 122 Manji problemi nastupili su kod i nakon Zidanog Mosta. 123 Luburi navodi kako je povlaenje do Zidanog Mosta u prvom redu bila vojna operacija, no kasnije je nastupilo teko odravanje reda, () Nijemci su bili glavni krivci za takvo stanje. Oni su u blizini Zidanog Mosta koncentrirali ne samo konvoje, koji su pratili dvanaest ili etrnaest njihovih divizija, nego takoer i vozila koja su pripadala stotinama i vie jedinica. () Seoska kola stajala su pokraj tigar-tenkova. To je bio najvelianstveniji kaos to ga se moe zamisliti () razvikana njemaka stega potpuno se srozala. 124 U koloni se naao i fra Oton Knezovi, on takoer za sporost u kretanju optuuje njemake koijae koji su unosili

115

M. MORAA, Operacije Prve i Tree armije u zavrnoj ofenzivi osloboenja Jugoslavije, u: Za pobedu i slobodu, 160.-161.; Milan MARUI, rtve komunistikih zlodjela na sljemenskim stratitima: Bolnica Brestovac, Graani, Zagreb, svibanj 1945. (Zagreb 2002.), 149.-188., 226.-240. 116 Stanko LASI, Autobiografski zapisi (Zagreb 2000.), 164. 117 M. COLI, Pregled operacija na jugoslovenskom ratitu, 394. 118 I. ROJNICA, Susreti i doivljaji, knj. 1., 260. 119 A. VOJINOVI, Tragini finale rata, u: Otvoreni dossier: Bleiburg, 71. 120 N. PAVELI, Tragom krvi i uasa, u: Bleiburg: uzroci i posljedice, 193. 121 Bleiburka tragedija hrvatskog naroda, 160. 122 J. I. PRCELA, D. IVI, Hrvatski holokaust, 420. 123 P. S. BRAJOVI, Konano osloboenje, 450. 124 J. I. PRCELA, D. IVI, Hrvatski holokaust, 58.-59.; S. SLIPAC, Svjedok. Moj krini put, 32.-33.

26 26

nered u, ionako veliku bezglavost.125 Nadodaje: Da nije bilo tih Nijemaca, mi smo mogli stii posve lako u englesku zonu i izbjei partizanski obru oko nas.126 Kako se napredovalo, kolone i nizovi ljudstva bili su mnogobrojniji tako, da se je esto puta moralo putovanje i povlaenje prekidati; zastajati i ekati (). Mjestimino, ali rijetko, bilo je i okraja s jugoslavenskim partizanima. 127 Zbog zakrenosti putova, kako navodi Aleksi, nareuje se unitavanje tekog naoruanja. Osiguranje povlaenja, pod vodstvom generala Rafaela Bobana i Vjekoslava Luburia, omoguilo je daljnje napredovanje prema Celju.128 Sam Luburi navodi kako je pri raiavanju ceste prema Celju izveo nekoliko 'izleta' uzdu obje strane glavne ceste, e da poubijam i rasprim partizanske skupine koje su pokuavale napadati nae kolone na povlaenju. Nakon toga naloio je pojedinim zapovjednicima da kolona krene prema Celju kroz umu i upravo tada, kako navodi u sjeanjima nepobjediva vojska poela se osipati.129 O stanju u IV. operativnoj zoni obavjetavaju Petar Brajovi 130 i Milan Basta.131 Prema naredbi Glavnog taba Slovenije od 2. svibnja 1945., IV. operativna zona dobila je zadatak da izvri koncentraciju cijele divizije na sektoru Smrekovec elezna Kapela (). Nedugo nakon toga stigla je i dopuna: Nijemci kapitulirali pred anglo-amerikim snagama u Italiji, Tirolu i Korukoj. Odmah uputite 14. diviziju u Koruku prema Celovcu sa zadatkom da zaposjedne Celovec i ostale nae oblasti u Korukoj. Izvijestite o izvrenju. Tito.132 Glavni tab Slovenije naredio je 14. udarnoj diviziji da to prije ue u Koruku i zaposjedne Klagenfurt, dok je tabu IV. JA nareeno da s dvije divizije krene pravcem Tolmin Trbi Villach (Beljak).133 S obzirom da se nije moglo poslati dvije divizije, posebno je osnovan Motorni odred koji je trebao preko Bazovice, Ajdovine, Tolmina, Kranjske Gore i Villacha stii do Klagenfurta.134 Uz to odlueno je kako e jedna brigada 14. divizije napredovati prema Dravogradu, a druge dvije prema erni i erjavu. Otpor kod
125

Oton KNEZOVI, Pokolj hrvatske vojske 1945. Dokumenti o zvjerstvima Srba nad Hrvatima (Chicago 1960), 3. 126 Isto, 4. 127 L. KORDI, U danima srdbe i gnjeva, u: Bleiburg; uzroci i posljedice, 120. 128 J. ALEKSI, Vojniki aspekti hrvatskog povlaenja u svibnju 1945., u: Na prekretnici, 39. 129 J. I. PRCELA, D. IVI, Hrvatski holokaust, 60.-61. 130 Vidjeti: P. S. BRAJOVI, Konano osloboenje, 361.-363.; P. S. BRAJOVI, etvrta operativna zona Slovenije u zavrnoj ofenzivi za osloboenje zemlje, u: Za pobedu i slobodu, 542.-552.; Ivan DOLNIAR, Okruenje i kapitulacija neprijateljevih snaga u severozapadnom delu Jugoslavije, u: Za pobedu i slobodu, 533.-541. 131 M. BASTA, est dana rata posle rata. Kraj jedne zloinake armije, Nedeljne informativne novine (Beograd), god. X., br. 504. 510., 4. rujna 16. listopada 1960.; Vidjeti i: M. BASTA, Rat posle rata, Vjesnik (Zagreb), god. XXVI, br. 850.-867., 18. travnja 7. svibnja 1965.; M. BASTA, Rat posle rata. Pavelievi generali se predaju (Zagreb 1963.); Vidjeti i: M. BASTA, Agonija i slom Nezavisne Drave Hrvatske (Beograd 1971.); M. BASTA, Rat je zavren 7 dana kasnije (Zagreb 1976., 1977.,1980., Beograd 1982., 1986.); M. BASTA, O zarobljavanju Pavelieve vojske i odnosima s Englezima, u: Za pobedu i slobodu, 553.-562. 132 M. BASTA, Rat je zavren 7 dana kasnije (Zagreb 1976.), 302. 133 M. COLI, Pregled operacija na jugoslovenskom ratitu, 391. 134 Isto, 392.; Milan RAKO, Od Trsta do Celovca zarobljavanje ustake vlade, u: Za pobedu i slobodu, 563.

27 27

Dravograda bio je prejak,135 pa su partizanske jedinice preusmjerene prema dolinama Koprivne i Lepene. Nakon kraih sukoba s njemakim jedinicama, 6. svibnja, 14. udarna jedinica ula je u Koruku. U Klagenfurt su zajedno sa Zapadnim saveznicima 8. svibnja, uli Kokrki i dio Korukog odreda, te 2. brigada Ljubo ercer. 136 Pri takvom rasporedu jedinica, Basta navodi kako u tajerskoj nije bilo dovoljno njihovih snaga, te da je na ruku neprijatelju ila injenica da su bili nedovoljno obavijeteni o stanju i broju neprijateljske kolone.137 Isto iznosi i general Kosta Na u knjizi Pobeda. () uope nismo imali podatke o tome da je na putevima preko Zagorja i tajerske jo gotovo kompletna skupina armija E sa sto hiljada Pavelievih ljudi i desetak hiljada etnika iz Crne Gore. 138 Na podruju Celja 9. svibnja nalazili su se dijelovi Kozjanskog, Kamniko-zasavinskog odreda i dijelovi jedne brigade Korpusa narodne odbrane. Dijelovi I. i II. armije na ovo podruje su pristigli tek 11. svibnja.139 Uzevi sve ovo u obzir, ine se opravdanim opisi koji navode kako u prvoj fazi povlaenja nije dolazilo do veih vojnih sukoba. Celje je predstavljalo vorite putova i raskrije kojim je zbjeg trebao proi. U Celju (9. svibnja), prema jugoslavenskoj historiografiji zapoinje est dana rata posle rata. Naime, tog dana (u 00.00 sati) stupa na snagu kapitulacija Nijemaca pred partizanima. Pregovore s maralom J. Brozom Titom trebao je voditi sam general Lhr. Ernest Bauer u svojim prilozima istie da je Lhr u tom smislu djelovao ve 7. svibnja, no tek dva dana kasnije dvojica predstavnika 14. partizanske divizije dolaze u Lhrov stoer u alec, te ga prate do Topolice, sjedita IV. partizanske operativne zone. Prije kraja pregovora IV. partizanska zona napustila je Topolicu, pa su pregovori bili prekinuti. Nakon toga Lhr je nastojao stupiti u vezu s Britancima, te dogovoriti predaju. Britanci su poslali samo poruku da se glavni stoer skupine armija E premjesti u Griffen kod Velikovca (Vlkermarket) u Korukoj. Po dolasku nije bilo novijih poruka,140 stoga se Lhr 12. svibnja odluio na daljnje napredovanje prema Bleiburgu. U pono istog dana nastavljeni su pregovori s partizanima IV. operativne vojne zone, a 13. svibnja dogovoreno je da se sve njemako oruje (ukljuujui i teko) preda juno od Drave (sjeverno od Drave bilo je britansko okupaciono podruje). Kapitulacija njemakih

135

Vidjeti: M. BASTA, Rat je zavren 7 dana kasnije, 302.-303.; Vidjeti i: P. S. BRAJOVI, Konano osloboenje, 364. 136 I. DOLNIAR, Okruenje i kapitulacija neprijateljevih snaga u severozapadnom delu Jugoslavije, u: Za pobedu i slobodu, 535.-537. 137 M. BASTA, Rat je zavren 7 dana kasnije, 308.-309. 138 Kosta NA, Pobeda, 204. 139 P. S. BRAJOVI, Konano osloboenje, 377. 140 Britanci su naveli kako bi mogli preuzeti Lhra i njegov glavni stoer, no svojim kontaktima s partizanima, ve se u neku ruku 'vezao', pa e biti sproveden u IV. jugoslavensku operativnu zonu. Nakon predaje Lhr je predan jugoslavenskom zapovjednitvu armije u Mariboru. U sijenju 1947. sueno mu je za zrane napade na Beograd, te je osuen na smrt. Dana 26. veljae 1947. bio je strijeljan. Vidjeti: E. BAUER, General Lhr i dogaaji oko Bleiburga, u: 50 godina Bleiburga, 103.

28 28

snaga provedena je pojedinano i pod nazorom lokalnih zapovjednika. 141 Objanjavajui ovako dugu kapitulaciju Lhr navodi, da su partizanski odredi eljeli dobiti na vremenu i tako sprijeiti prelazak austrijske granice.142 Istu taktiku potvruje i Petar Brajovi: Nai su drugovi znali da nee moi due da pruaju otpor neizmjernoj koloni tenkova i automobila. Bilo je neophodno uspostaviti kontakt i pregovarati. 143 Brajovi iscrpno opisuje pregovore koji su u vie navrata voeni s Lhrovim predstavnicima, te naglaava Lhrovo inzistiranje da se probije prema Austriji, s ime se, prema Lhrovim navodima sloio i maral J. Broz Tito. Nakon igre make i mia pregovori su nastavljeni u Topolici, gdje je bio Glavni tab zone. Od pregovaraa s pobjednike strane sudjelovali su potpukovnik Matev Hace, politiki komesar Zone Ivan Dolniar i Petar Brajovi, a s njemake strane general Alexander Lhr i general-major Erich Schmidt Richberg. Nakon nadmudrivanja, u kojem je naravno odluujuu ulogu odigrala partizanska dovitljivost, Lhr je potpisao tekst o bezuvjetnoj kapitulaciji svih raspoloivih snaga skupine armija E Jugoslavenskoj armiji.144 Potpisana kapitulacija zasigurno je oteala probijanje izbjeglikih kolona, koje su se iz razliitih smjerova (iz Rogake Slatine, iz Zidanog Mosta i dio iz Maribora) kretale kroz celjsku dolinu. Jo 9. svibnja partizanske snage nisu bile toliko jake, 145 no nadolazeim pojaanjem,146 partizani su svoju 16. diviziju uputili da razorua Nijemce, dok je 17. divizija bila zaduena za zbjeg. O stanju u Celju obavjetava Danijel Crljen: Na ulazu u Celje prolazimo ispod slavoluka s natpisom: ivio Tito ivjela Narodno oslobodilaka vojska. udi me, da je itav. Toliko je naih ispod njega prolo. () Nad oblinjom tvornicom vije se ogromna crvena zastava. Upadljiva je, visoko iznad sviju. Neka se zna tko je novi gospodar. () Naa je kolona zastala usred Celja i ne mie se ve preko sat vremena. 147 Brojne partizanske zastave spominje i Oton Knezovi, te navodi kako su u Celju voeni pregovori. 148 Posredovanjem generala Vjekoslava Servatzya dogovoreni su pregovori s partizanima u vijenici. Prije ulaska hrvatski predstavnici razgovarali su o naloenoj predaji oruja, kao uvjetu za daljnje povlaenje. Na pregovorima s partizanske strane sudjelovali su, Emilija Gabinec (tajnica celjskog Okrunog narodnooslobodilakog odbora) i jo dva mukarca. Rije je uzeo Crljen, poslanik Vlade NDH: () Traimo od vas jedino, da nas pustite mirno proi kroz Sloveniju.() Vi nam morate dati jamstvo, da nas vai odredi nee napadati, jer je to u
141

E. BAUER, General Lhr i kapitulacija njemake vojske pred Bleiburgom, 753.-754. Isto: E. BAUER, General Lhr i dogaaji oko Bleiburga, u: 50 godina Bleiburga, 101.-102. 142 E. BAUER, General Lhr i dogaaji oko Bleiburga, u: 50 godina Bleiburga, 103. 143 P. S. BRAJOVI, Konano osloboenje, 371. 144 P. S. BRAJOVI, Konano osloboenje, 370.-400., 492.-508.; Vidjeti i: urica LABOVI Milan BASTA, Partizani za pregovarakim stolom 1941. -1945. (Zagreb 1986.), 276.-281.; A. VOJINOVI, Zloin je bjeao na zapad, 229. 145 Bleiburka tragedija hrvatskog naroda, 316. 146 Isto, 160. 147 D. CRLJEN, Bleiburg, Hrvatska revija, 266. 148 O. KNEZOVI, Pokolj hrvatske vojske 1945., 4.

29 29

vaem vlastitom probitku. Budemo li puteni na miru, povlaiti emo se mirno, kao i do sada, nu, ako nas na bilo kojem odsjeku napadne neka vaa jedinica, poduzet emo na cijelom podruju, kojim prolazimo, najtee represalije.149 Na odgovor, da treba priekati upute i ovlatenja iz Ljubljane, Crljen je reagirao: () ne elimo niti zanoiti u Celju iz vama razumljivih razloga. Zato je elo nae kolone ve dobilo nalog za pokret, te, ako se dogodi kakav incident, naa e odmazda poeti ovdje u samom Celju. 150 Nedugo zatim bio je gotov tekst, koji je glasio: slobodan sprehod oboruani vojaki sili ustaov, domobrancev in rnogorcev z teritorija celjskega okroja v smeri Frankolovo. 151 Potpisali su ga, u ime partizana Emilija Gabinec, u ime Vlade NDH generali Vladimir Metiko i Vjekoslav Servatzy, te dr. Krivokapi u ime Crnogoraca. Petar Brajovi, takoer navodi kako su ustae traile nesmetan prolazak kroz Celje ili e u protivnom zapaliti grad. Ovakve uvjete odbila je, kako navodi Milica Gabrovec Lenka, pa je nastavljeno s prikupljanjem snaga na podruju Celja.152 Stanje u Celju postaje sve tee (10. svibnja), a pogotovo u noi od 10. na 11., kada partizanima dolaze znatna pojaanja. O krvavoj celjskoj noi izmeu 10. i 11. svibnja pie Ante Ljerki i navodi kako se u Celju stiala ratna buka, da je nadomjeste zloini, pljake, muenja i ubijanja.153 Grad je pun raznih vozila i izbjeglica, koji onemoguavaju promet i nadzor u gradu. Odbaeno njemako oruje kupile su prema iskazima i osobe iz izbjeglikih kolona, te partizanske jedinice.154 Veliku guvu i brojnu partizansku vojsku na prolasku kroz Celje spominje i Boko Dragievi u prilogu Ostali su uza me najvjerniji prijatelji. 155 Josip Aleksi, prisjeajui se celjske drame, navodi kako se na periferiji neprekidno vode borbe.156 Dolaskom pojaanja, Petar Brajovi navodi Nai bataljoni su zaposjeli prilaze gradu i poeli ga istiti od Nijemaca i ustaa. Atmosfera u gradu bila je veoma napeta. Stalno su izbijale manje arke s pojedinim grupama ustaa. Gradu su sa svih strana pristizale nove kolone Nijemaca, ustaa i etnika.157 Dio izbjeglica koje su kasnije stigle do Celja bio je

149 150

D. CRLJEN, Bleiburg, Hrvatska revija, 268. Isto, 269. 151 Isto. 152 P. S. BRAJOVI, Konano osloboenje, 414.-426., 508. 153 A. LJERKI, Od Ivan planine do Bleiburga, 59. 154 Usp. Bleiburka tragedija hrvatskog naroda, 160.; O. KNEZOVI, Pokolj hrvatske vojske 1945., 4.; N. PAVELI, Tragom krvi i uasa, u: Bleiburg: uzroci i posljedice, 193. 155 Boko DRAGIEVI, Ostali su uza me najvjerniji prijatelji, u: Stanislav VUKOREP, Preivjeli svjedoe (Zagreb 2005.), 64.-65.; D. KAMBER, Slom NDH. Kako sam ga ja doivio, 39.-40.; M. PERI, 1945. 1995. Bleiburg. Svjedoanstvo, 21.-22. 156 J. ALEKSI, Vojniki aspekti hrvatskog povlaenja u svibnju 1945., u: Na prekretnici, 39.-41.; Bleiburka tragedija hrvatskog naroda, 296.-308. 157 P. S. BRAJOVI, Konano osloboenje, 424.

30 30

razoruan i smjetan u logore. 158 Potvrde o razoruanjima na podruju Celja nudi nam i Petar Brajovi koji navodi kako je 12. svibnja razoruan tab 18. ustake divizije.159 U posljednjoj skupini koja je prela celjski most, prije nego to su ga partizani digli u zrak, bio je Ivo Rojnica. U svojim sjeanjima o tome zabiljeio je: krenuli smo prema Celju i proli ga. Neto dalje zaustavili smo se na poljani. Iz daleka ulo se je pripucavanje. Mi nismo bili napadnuti. Dok smo tako stajali, odjekne velika detonacija u Celju. () Neki su stigli iz Celja i ispriali, da je most dignut u zrak i da vie nijedna kolona ne moe prijei. 160 U Celju je izgubljena svaka veza s glavnim zapovjednitvom hrvatske kolone u povlaenju, stoga je izabrano novo zapovjednitvo na elu s generalom Ivanom Hereniem i vojnikim vijeem, koje su sainjavali nazoni generali i glavnostoerni asnici. 161 Ipak, ini se da () pri polasku iz Celja nitko vie nije spominjao to nam je slijedei cilj, a kako je bilo injeno do Celja.162 Od Celja izbjeglika kolona kree se, uglavnom, u dva smjera: prema Dravogradu, kamo je krenula glavnina vojske i veliki dio civila, te prema Mariboru. U Maribor su 5., 6. i 7. svibnja upuivani izbjegliki vlakovi, kao i vlakovi s ranjenicima. Prugom Zagreb Zidani Most Celje Maribor krenulo je 40 vlakova s ranjenicima i medicinskim osobljem. Prema iskazima u ranjenikim kompozicijama bilo je i pripadnika Ustake mladei i pomone slube Poglavnikovog tjelesnog zdruga (PTS). Vlakovi su zaustavljeni ve u Celju, a kasnije i u Mariboru. O sudbini ranjenika koji su se povlaili vlakovima i mariborskim pokoljima vie svjedoanstva prua nam knjiga Hrvatski holokaust. Veina njih navodi kako su do Maribora dugo putovali, te kako su ih slovenski eljezniari (namjerno) zadravali na svakoj stanici.163 Milan Marui piui o transportima ranjenih i nepokretnih vojnika iz bolnice Poglavnikovog tjelesnog zdruga u Krajikoj ulici i bolnice Rebro navodi kako je putujua giljotina bila mukotrpno putovanje, zastoji, ekanja, kreni pa stani, pa se vrati nazad, eljeznika manevriranja i tako sve do Celja. 164 Koristan prilog za razjanjavanje sudbine ranjenika (iz Sredinje vojne bolnice i Ope bolnice u Ljubljani, bolnice Golnik i muke bolnice Milosrdne brae u Kandiji kraj Novog Mesta), pri njihovom povlaenju svakako je zbornik Brez milosti ranjeni, invalidni in bolni povojni ujetniki na slovenskem. 165 Prema
158 159

J. I. PRCELA, D. IVI, Hrvatski holokaust, 381., 384., P. S. BRAJOVI, Konano osloboenje, 424.-425. 160 I. ROJNICA, Susreti i doivljaji, 262.; A. VOJINOVI, Tragini finale rata, Otvoreni dossier: Bleiburg, 75.-76. 161 D. CRLJEN, Bleiburg, Hrvatska revija, 269. 162 A. VOJINOVI, Tragini finale rata, u: Otvoreni dossier: Bleiburg, 74. 163 J. I. PRCELA, D. IVI, Hrvatski holokaust, 408.-435. 164 M. MARUI, rtve komunistikih zlodjela na sljemenskim stratitima , 110.; Zvonimir PUKA, Od Maribora do Ovare, sudbina ranjenika Oruanih snaga Nezavisne Drave Hrvatske u Mariboru svibnja 1945. (Zagreb 2002.), 19.-32. 165 Brez milosti ranjeni, invalidni in bolni povojni ujetniki na slovenskem, ur. Lovro turm (Ljubljana 2000.).

31 31

podacima, transporti etirima sanitetskim vlakovima iz Ljubljane, (oznake N, D, S i O) krenuli su u razdoblju od 5. do 8. svibnja, u smjeru Medvode Kranj Podnart Radovljica Lesce, gdje su vlak napustili svi pokretniji (ostalo oko 150 bolesnika). Od tuda su krenuli prema Jesenicama, koje su zauzeli partizani (10.-11.svibnja).166 Milan Basta takoer navodi kako su u Maribor 9. svibnja s Bugarima uli i jedan bataljun Prekomurske brigade i njezin artiljerijski divizion, dok je idueg dana u grad dola i 51. vojvoanska divizija, te preuzela komandu mjesta. Time je presjeena jedna od odstupnica izbjeglikoj koloni koja ostaje bez mnogo izbora. Basta nadodaje kako je dva do tri dana nakon osvajanja Maribora na eljezniku stanicu stiglo je oko 30 vagona ranjenih ustaa i Nijemaca. () Kad su se pojavili nai borci oruana pratnja kompozicije otvorila je na nae vatru. Pratnja je brzo savladana, a ranjenici su smjeteni u bolnicu.167 to se tono dalje dogaalo, zbog nepotpunosti podataka prilino je teko rekonstruirati. Prema zapisima i u daljnjim operacijama JA osjea se prilina neobavijetenost o pravom stanju snaga koje su se povlaile na prostoru Slovenjgradec Dravograd. Tek se kasnije utvrdilo, kako Basta navodi, da se radilo o 150.000 neprijateljskih vojnika. Dana 10. svibnja, politkomesar 14. divizije Ivan Dolniar obavijestio je tab III. JA o stanju na podruju Celja. Prema obavijesti, jedinice 51. vojvoanske divizije dobile su naredbu o napredovanju prema okupacijskoj zoni u Austriji. 168 Dolaskom taba u Maribor tek 12. svibnja izgubljena su dva dana, te je zbog toga bilo oteano pravovremeno zatvaranje obrua oko neprijatelja.169 Tada je general Kosta Na izdao novu zapovijed, prema kojoj 17. divizija ima odmah krenuti iz Slovenske Bistrice, preko Mislinje, Dolia do Dravograda, te da se 51. divizija ima uputiti eljeznicom iz Maribora prema Dravogradu, kako bi pojaala snage 6. brigade 36. divizije.170 Od jutra 12. svibnja zapoinje prijevoz prema Dravogradu, kamo rukovodstvo 51. divizije stie isti dan. U noi 12./13. svibnja na prostor Dravograda stie i 12. proleterska brigada, te se tako zatvara vrst obru u sjeverozapadnom dijelu Jugoslavije. 171 Prema svemu, ne udi Titova depea namijenjena I. i III. JA od 13. svibnja u kojoj stoji: Zamjeram vam to ste usporili gonjenje i protjerivanje neprijatelja ka sjeverozapadu. Gro njemakih i kvislinkih snaga prelazi granicu i predaje se Englezima. Nareujem da hitno presijeete sve veze prema Austriji i ne dozvolite da se neprijateljske snage izvuku (). 172 tabu III. JA je nareeno Prvo, hitno presijecite sve veze za Austriju i sprijeite povlaenje
166

Isto, 25.-41.; Janko MAEK, Kriev pot od Ljubljanske bolninice do Brezarjevega brezna, Zaveza (Ljubljana), god. 8., br. 4., 1998., 48.-53. 167 M. BASTA, Rat je zavrio 7 dana kasnije, 318.-319. 168 Isto, 319. 169 Isto, 322. 170 S. SAVI, 51 vojvoanska divizija, 206.; S. SAVI, . ATANACKOVI, Trea armija, 323. 171 P. S. BRAJOVI, Konano osloboenje, 434.; Vidjeti i: M. BASTA, Rat je zavrio 7 dana kasnije, 324.-325. 172 Zbornik dokumenata i podataka o narodnooslobodilakom ratu jugoslavenskih naroda, tom II, knj. 15, (Beograd 1962.), dok. br. 293.

32 32

njemakih i kvislinkih trupa. Pomozite Slovencima u razoruavanju Nijemaca. 173 Iste podatke prenosi i Kosta Na, kojem je maral J. Broz Tito u telefonskom razgovoru rekao neprijatelj se ipak izvlai. To ne smije dopustiti. () 174 Na u sjeanjima navodi: Trebalo je uriti. Zloinci ni po koju cenu ne sme da pobegnu nekanjeni!175 Veina kolona kree se u smjeru Slovenjgradeca i Dravograda. Od Slovenjgradeca do Dravograda svega je 12 kilometara i to cestom uz rjeicu Mislinju, a od Dravograda do granice svega 4 kilometra, odnosno sveukupno 10 kilometara od Dravograda do Lavamnda (Labot), prvog mjesta iza austrijske granice. Zbog sve jaeg okruenja zbjega, zakrenosti putova i uskih prilaznica, kolona prema Slovenjgradecu sporo je napredovala. Slikovito ovaj dio puta opisuje Branimir Vidmar, koji naavi se na raskriju triju cesta navodi ravno naprijed vodila je cesta prema otanju i Dravogradu, na lijevo prema Zidanom Mostu i Ljubljani, a desno takoer prema Dravogradu, ali preko sela Vitanje i Slovengradec. Ova posljednja bila je ua od ostalih. 176 Kreui se tjesnacem, Crljen navodi: Pred nama se cestom i poljem uz cestu ispruila itava kozjaka divizija (u sklopu njemake vojske). Pred njom su se, prema sabranim obavijestima, nalazile druge njemake jedinice, koje su ekale, da se kod Dravograda predadu i budu razoruane. Ljudski zid, u koji smo udarili, bio je neprobojan, zbog svoje dubine i kompaktnosti, te nije moglo biti govora o napredovanju, ni milom ni silom.177 Guvu na ovom dijelu puta opisuje i Jure Zovko, 178 stoga ne udi da se i Josip Aleksi prisjea tekog napredovanje prema Slovenjgradecu (11. do 13. svibnja). 179 Koncentriranjem partizanskih snaga dolazi do sukoba, te Nikola Mandi opisuje da je zatitnica odvojena od glavne kolone. Nadalje, prisjea se kako je uslijedila dvosatna borba, nakon ega je kolona nastavila dalje. 180 Prema Ljerkiu, upravo ta isprekidanost kolone pogodovala je napadima partizanskih jedinica, koje su kod Hude Luknje presjekle kolonu. Oko ceste leale su ljeine hrvatskih vojnika i neto njemakih, civila, ena i djece, te konja i ivotinja.181 Petar Brajovi opisujui guvu kroz Mislinjsku dolinu navodi kako je 12. svibnja na prostoru Gornjeg Dolia i Hude Luknje dolo do otrih sukoba s jedinicama 17. divizije. Nakon to su ustae odbile predaju, borbe su nastavljene i 13. svibnja, kada je dolo do protunapada snaga NDH, te su jedinice JA privremeno napustile Turjak i Tolski Vrh. Nakon to su pristigla pojaanja (6. proleterska, 2. krajika i 15. majevaka brigada), krenuo je
173 174

Isto, dok. br. 295.; Vidjeti i: K. NA, Pobeda, 200. K. NA, Pobeda, 200. 175 Isto, 191.; J. POPOVI, Drue Tito rat je zavren 15. maja 16.00 na Dravi, 193.-211. 176 A. VOJINOVI, Tragini finale rata, u: Otvoreni dossier: Bleiburg, 73. 177 D. CRLJEN, Bleiburg, Hrvatska revija, 270. 178 Jure ZOVKO, Krini put i dvadeset godina robije (Zagreb 1997.), 17.-26. 179 J. ALEKSI, Vojniki aspekti hrvatskog povlaenja u svibnju 1945., u: Na prekretnici, 42. 180 N. PAVELI, Tragom krvi i uasa, u: Bleiburg: uzroci i posljedice, 193. 181 A. LJERKI, Od Ivan planine do Bleiburga, 68.-69.; Vidjeti i: J. I. PRCELA, D. IVI, Hrvatski holokaust, 290.; Vuk STEEB, Bleiburka tragedija, u: Od Bleiburga do naih dana, 269.-277.

33 33

protunapad JA, i njihove jedinice sutradan su ule u Slovenjgradec.182 Dio zbjega, ne uspjevi se pomaknuti prema Dravogradu, jer su veliki dio puta kolone nepokretno stajale 183, zarobljen je na licu mjesta.184 Daljnjim nadiranjem oekivao se rasplet dogaaja u rajonu Dravograda, gdje su se ve nalazile bugarske jedinice. 185 Po dolasku, snage 51. divizije rasporeuju snage, 7. brigada: Tolsti Vrh Otiki Vrh (juno od Dravograda); 8. brigada: Straiki Vrh Farna Vas Breznica Kovak; dok 6. brigada 36. divizije zaposjeda poloaje jugoistono od Dravograda.186 Drveni most na lijevoj obali Drave branio je 2. bataljun Prekmurske brigade, dok su eljezni most s desne strane branili dijelovi 12. brigade. 187 Sauvati mostove bio je vaan zadatak naih snaga, navodi Basta.188 Jedinice NDH i dio graanstva koji su se uspjeli probiti do Dravograda prije zavrnog zaokruenja podruja (11. 12. svibnja), svjedoe kako se na dravogradskom polju okupila velika skupina civila, te razni rodovi vojski (njemake, ukrajinske, kozake, hrvatske, maarske).189 Bugarske jedinice zauzele su mostove, no unato tome kolone su krenule dalje i prele na austrijsko dravno podruje, na Klagenfurtsku poljanu, kod Lawamnda, kamo su pristigli i lanovi vlade NDH.190 Nikola Paveli navodi. Svak je htio doi to prije u ruke zamiljenih spasitelja, tj. Engleza i Amerikanaca.191 Rojnica nadodaje: Rekli su nam da se Englezi nalaze pred nama, oko 20 km, udaljenosti.192 Jedna od tih kolona pristigla je ve 14. svibnja na prostor rne na Korokem, uslijed velike nadmoi, prema dnevniku 3. bataljuna 7. brigade proputena je u smjeru Klagenfurta.193 Prelazak u britansku zonu veina izbjeglica doivljava kao spas i sigurnost.194 Dugotrajno iskuenje u tami sada im je izgledalo poput prolaska kroz dolinu smrti. 'inilo se da u tome divnom kraju sa svih strana sja i odjekuje velianstvena, blistava rije ivot.195

182 183

P. S. BRAJOVI, Konano osloboenje, 516.-517.; Vidjeti i: M. BASTA, Rat je zavrio 7 dana kasnije, 331. Zvonimir BRDARI, Moj put u nepoznato Bleiburg, 1945. (Dnevniki zapis), u: uro MIKAEK, Naika spomenica 1941. - 1945. (Naice 1997.), 160. 184 A. LJERKI, Od Ivan planine do Bleiburga, 84. 185 P. S. BRAJOVI, Konano osloboenje, 516.-517.; Vidjeti i: M. BASTA, Rat je zavrio 7 dana kasnije, 331.; S. SAVI, . ATANACKOVI, Trea armija, 323. U tim borbama, Brajovi navodi ove gubitke: 963 poginula, 935 ranjenih i 10.960 zarobljenih vojnika i civila., dok je 17. divizija izgubila 82 borca, a 186 ih je bilo ranjeno. Basta donosei brojane podatke spominje 3.000 poginulih (navodi kako su vjerojatno pretjerani) i oko 10.000 zarobljenih. 186 M. BASTA, Rat je zavren 7 dana kasnije , 322.-323.; S. SAVI, . ATANACKOVI, Trea armija, 323.; Vidjeti i: Franci STRLE, Veliki finale na Korokem (Ljubljana 1976., 1977.), 297.-315. 187 P. S. BRAJOVI, Konano osloboenje, 523. 188 M. BASTA, Rat je zavrio 7 dana kasnije, 333. 189 I. ROJNICA, Susreti i doivljaji, 262.; Vidjeti i: J. I. PRCELA, D. IVI, Hrvatski holokaust, 306. 190 P. S. BRAJOVI, Konano osloboenje, 349.-350. 191 N. PAVELI, Tragom krvi i uasa, u: Bleiburg: uzroci i posljedice, 194. 192 I. ROJNICA, Susreti i doivljaji, 262. 193 P. S. BRAJOVI, Konano osloboenje, 543.-544. 194 J. I. PRCELA, D. IVI, Hrvatski holokaust, 217.; Boris VLAI, Aleksandar VOJINOVI, Krini put (Zagreb 1991.), 234. 195 Nikolaj TOLSTOJ, Ministar i pokolji. Bleiburg i Koevski Rog 1945. (Zagreb 1991.), 50.

34 34

Kasnijim dolaskom do Dravograda, Crljen navodi kako se prema kozakim obavijestima u gradu nalaze Bugari pod zapovjednitvom marala Tolbuhina, dok Dravogradski most dre partizani i razoruavaju sve jedinice koje stiu. Prisjea se kako su general Vladimir Metiko i on poslani da izvide stanje na mostu. Tamo susreu posadu slovenskih partizana i trae je, na osnovu dogovora u Celju slobodan prolaz za oruane snage NDH. Dok je suprotna strana traila upute u pozadini, bugarska konjika jedinica preuzela je uvanje mosta. Drugi dan, na pregovore s Bugarima otposlani su generali V. Servatzy i V. Metiko, te D. Crljen. Bugarski general navodi da se njegove jedinice nalaze pod vrhovnim zapovjednitvom sovjetskog marala Tolbuhina i da moraju konzultirati svoje saveznike Engleze, te da se pregovori odgaaju za sutradan. U takvom stanju Sve vie sazrijeva misao, da treba pokuati sreu, izbjegavi prijelaz preko Dravograda, to vie to smo skeptini s obzirom na uspjeh naih razgovora s trojnom komisijom. Iz pozadine stiu, meutim, neprekidno nove mase izbjeglica i vojske ().196 Slijedei dan, na putu za pregovore bugarski asnik predloio je da kolona krene prema Bleiburgu, jer ako krenu na Dravograd bugarska vojska e ih (prema nalogu) zaustaviti. Pregovori su nanovo odgoeni, jer britanski predstavnik iz Klagenfurta nije mogao doi na vrijeme. Prema Crljenu Bugari su pokazali interes za zdravstveno stanje i pitanje prehrane izbjeglike kolone. 197 Takovo dranje Bugara uzrokuje, objanjava Crljen, njihovo neprijateljstvo prema partizanima. O separatnim pregovorima s Bugarima opirno pie i Milan Basta, navodei kako su bugarske jedinice iskoristile injenicu da su pristigle dva dana ranije na podruje Dravograda. Basta navodi: Na nae iznenaenje, general Viktor Atanasov je poslije toga hladno izjavio da bi se ustae sigurno Bugarima radije predale jer, s obzirom na zakrvljenost u etverogodinjoj borbi, ne ele da sa predaju jugoslavenskim partizanima.198 Prema tome, Basta zakljuuje kako ne bi bilo nikakvo udo, da je bugarski oficir sugerirao pregovaraima NDH da se probijaju preko Bleiburga. Pregovorima u Dravogradu partizani su dobili na vremenu, jer se kolona morali boriti, da otvori put prema Bleiburgu i Klagenfurtu. Za hrvatsku vojsku bila su to nenadoknadiva dva dana.199 Istog dana (12. svibnja), nastavlja Crljen, u stoer je stigao ultimatum 51. vojvoanske divizije kojim se traila kapitulacija i bezuvjetna predaja u roku jednog sata. Ultimatum je odbijen, te je odlueno da se udari preko drvenog mosta, zaobie Dravograd i nastavi prema Bleiburgu. Prema Sreti Saviu, tab 51. divizije uputio je ultimatum ustako etnikoj

196 197

D. CRLJEN, Bleiburg, Hrvatska revija, 271. Vidjeti i: Bleiburka tragedija hrvatskog naroda, 317.; S. SLIPAC, Svjedok. Moj krini put, 42. 198 M. BASTA, Rat je zavren 7 dana kasnije , 289. Iste podatke, kada pie o pregovorima s Bugarima, koristi i D. CRLJEN, Bleiburg, Hrvatska revija, 275. 199 Bleiburka tragedija hrvatskog naroda, 161.

35 35

grupaciji, prema kojem se trai bezuslovna predaja i polaganje oruja do 10 sati 13. svibnja. 200 Kako spomenute grupacije nisu u zadanom roku poloile oruje, jedinice 51. divizije, ojaane 6. brigadom 36. divizije i 1. Tomievom brigadom 14. slovenske divizije su prele u opti napad u pravcu Slovenjgradeca.201 estoke borbe, unato tekim gubicima, koje je ova neprijateljska grupacija trpela vodile su se itavi dan. Opisujui dravogradsku dolinu zanimljivo je sjeanje prema kojem se na prisutno mnotvo (veinom graani, ene i mala djeca) s oblinjeg brda sasula vatra strojopuaka i topova. Nastao je nezapameni kaos. () Prevrnuta kola, lokve krvi, rasuta nepomina tjelesa, jauci ranjenika (). 202 Basta takoer navodi da je naroito bio teak okraj oko eljeznikog mosta, koji je dva puta bio nadomak neprijateljske ruke.203 estok otpor, kako se navodi pruila je 8. divizija pukovnika Frane Sudara, koja je dva puta osvojila mostove, ali ih nije uspjela zadrati i uspostaviti mostobran na lijevoj obali Drave.204 U tom proboju zarobljeno je preko stotinu partizana () partizani su uz pomo bugarskih trupa, pojaali paljbu iz topnitva, te je borba bila prihvaena, i s nae strane je bilo gubitaka u ljudstvu par stotina. Nekim naim jedinicama uspjelo je djelomino slomiti napad neprijatelja i postaviti mostobran za Dravograd (desna obala Drave op. a.).205 O proboju Crljen nastavlja: Pucaju u kolonu. Bjeite ljudi s ceste ! () Nije proao sat vremena od poetka bitke, a ve su prvi ranjenici stigli u zgradu zapovjednitva () Nai su ve u partizanskim rovovima. Poslije pola ure otre pripremne vatre poletjeli smo na juri. Nije dolo do prave borbe prsa u prsa, jer nas partizani nisu smjeli ni doekati u rovovima. () Kolona konano moe krenuti preko mosta. Odlueno je uputiti naprijed sve pjeake, a vozila tek sutradan. Cijelu no tekla je pored nas rijeka izbjeglica. Tromo, potiteno, beskonano.206 Pri prelasku eljeznikog mosta, koji su nadzirale jedinice JA trebalo je proi brisani prostor od oko 200 metara, ne mislimo ni na to. Vidimo samo cestu i most pred nama () poinjemo prijelaz u najveem moguem trku () preskakivali smo mrtve i

200

Tog dana Zapovjednitvo HOS-a na sektoru Koruke i tajerske uputilo je memorandum glavaru angloamerike misije za tajersku, Koruku i Gorenjsku u kojem trai zatitu za 200.000 (Dvije stotine tisua) hrvatskih vojnika i oko pola milijuna hrvatskog naroda (staraca, invalida, ena i djece) i za petnaest tisua vojnika i oko dvadeset tisua graanskih izbjeglica iz Crne Gore. Nije poznato to se zapravo dogodilo sa spomenutim memorandumom, no niti taj pokuaj nije imao uspjeha. Vidjeti: Hrvatska predstavka angloamerikoj vojnoj misiji 1945., Hrvatska revija, god. XXXIII., sv. 1(129) (Mnchen-Barcelona, oujak 1983.), 128.-129. 201 S. SAVI, 51. vojvoanska divizija, 207.; S. SAVI, . ATANACKOVI, Trea armija, 324. 202 A. MIJATOVI, Izdan nalog za pokret prema Bleiburgu, Vjesnik podlistak (Zagreb), 20. lipnja 2005., 63.; S. SLIPAC, Svjedok. Moj krini put, 38. 203 M. BASTA, Rat je zavren 7 dana kasnije, 333.-334. 204 A. LJERKI, Od Ivan planine do Bleiburga, 76.-80. 205 J. I. PRCELA, D. IVI, Hrvatski holokaust, 208.-209.; A. MIJATOVI, Izdan nalog za pokret prema Bleiburgu, Vjesnik podlistak (Zagreb), 20. lipnja 2005., 63. 206 D. CRLJEN, Bleiburg, Hrvatska revija, 277.-279.; Tomislav BROZOVI, Na cesti Dravograd Maribor, Forum, god. XXXVII, knj. LXX, br. 4-6, Zagreb travanj lipanj 1998., 703.-705.

36 36

ranjene ().207 Za Franza Schramla bile su to posljednje junake borbe Hrvata, svijetao primjer slave i asti, vjernosti i hrabrosti.208 Sreta Savi u vezi ovih sukoba navodi kako je pred pad mraka neprijatelj sa nesrazmerno nadmonim snagama, izvrio protivnapad na celom frontu i uspeo da potisne 6., 12. i delove 8. brigade na levu obalu r. Drave, gde su ove zauzele dominantne poloaje sa kojih su bili tueni svi prilazi reci Dravi. Naroito su bili dobro branjeni prilazi postojeim mostovima preko kojih je neprijatelj uporno pokuavao da pree. 209 Basta nadodaje kako su 7. i 8. brigada 51. divizije, kao i dijelovi 1. brigade 14. divizije, branili podruje Gutanj (Ravne na Korokem) Poljana i tako bili rasporeeni na preirokom podruju. Poslije otre borbe neprijatelj je izvrio prodor prema Pliberku () Obrana nije imala potrebne dubine; nedostajalo je snaga. () Sada nam je, posljednjeg dana rata, neprijatelj uspio razdvojiti diviziju na dva dijela.210 Prema Basti, neprijatelj je uspio zauzeti neto terena, ali se nije probio,211 jer su snage JA uspjele odrati mostobran na desnoj obali i oba mosta. 212 Gotovo istovremeno, 7. brigada 51. divizije i Tomieva brigada 14. divizije, nakon kraeg otpora, razoruale su njemaku 104. diviziju na podruju Poljana Bleiburg. 213 Prema Nau, 13. svibnja, na podruju od Dravograda do Bleiburga, JA je imala skoro 15.000 boraca, dok je izmeu Ravne na Korokem i Bleiburga bilo vie od 1.500 vojnika Tomieve brigade. 51. divizija imala je preko 9.000 boraca, a najbrojnija je bila 6. vojvoanska (3.107 boraca) i drala je Otiki vrh.214 S obzirom da se pitanje snaga nije moglo definirati na ratnom polju, pokualo se probleme rijeiti pregovaranjem. Jugoslavenska historiografija, ponajvie Basta, navodi kako je, da bi dobila na vremenu ustaka komanda poslala na pregovore pukovnika Franu Sudara, koji je navodno priznao da je doao pod lanim imenom, nakon ega je razoruan i zarobljen. Ante Ljerki potvruje kako se, da se dobije na vremenu, uestalo pregovaralo, te navodi bezuspjean susret generala Slavka tancera s Francom Severom, naelnikom operativnog odsjeka 14. divizije.215 Navodno niti jednom prilikom nije prihvaen uvjet za predaju, ve se odluilo napredovati dalje. Ante Ljerki navodi, kako je vojno vodstvo NDH uvidjelo da je
207 208

Z. BRDARI, Moj put u nepoznato Bleiburg, 1945., u: Naika spomenica, 160.-161. F. SCHRAML, Kriegsschauplatz Kroatien: die deutsch-kroatischen Legions-Divisionen - 369., 373., 392. Inf.-Div. (kroat) ihre Ausbildungs-und Ersatzformationen Mit 23 Karten und Skizzen und 46 Abbildungen (Neckargemuend 1962.).; Vidjeti: F. SCHRAML, Hrvatsko ratite, 257. 209 S. SAVI, 51. vojvoanska divizija, 208.; S. SAVI, . ATANACKOVI, Trea armija, 324.-325. 210 M. BASTA, Rat je zavren 7 dana kasnije, 339. 211 Isto, 340. 212 Vidjeti: M. MORAA, Operacije Prve i Tree armije u zavrnoj ofanzivi osloboenja Jugoslavije, u: Za pobedu i slobodu, 163. 213 I. DOLNIAR, Okruenje i kapitulacija neprijateljevih snaga u severozapadnom delu Jugoslavije, u: Za pobedu i slobodu, 539.; P. S. BRAJOVI, Konano osloboenje, 524.-539. 214 K. NA, Pobeda, 205. 215 A. LJERKI, Od Ivan planine do Bleiburga, 78.-79; P. S. BRAJOVI, Konano osloboenje, 520.-521.

37 37

nemogue zauzeti mostove, pa e i daljnje napredovanje prema Lawamndu tj. Klagenfurtu biti teko, stoga je odabran sporedni, dui put dolinom rijeke Mee, preko Ravne na Korokem i Poljana do Bleiburga.216 Da bi se to onemoguilo, 7. i 8. brigada otposlane su na podruje ispred Bleiburga.217 Ujutro 14. svibnja odrano je savjetovanje s komandantima brigada JA na tom podruju, te je odlueno da sve snage poduzmu novi opi napad juno od Dravograda. 218 Istog dana iz pravca Maribora stie 12. divizija, koja zajedno s 51. divizijom ima zadatak okruiti neprijatelja sa sjevera. Sa zapadne strane prua se 16. divizija, dok je 14. divizija zaposjela mostove kod Ruda, Velikovca, Grabsteina i Klagenfurta. S obzirom da su snage NDH i dalje pruale otpor, u napadu su sudjelovale i jedinice 17. divizije iz smjera Slovenjgradeca. Napredovanjem, 51. divizija zauzela je Poljane i Ravne na Korokem, te je tako u potpunosti zatvoren prolaz prema saveznikim trupama.219 U Titovoj depei Peki Dapevii i Koi Popoviu stoji, U borbama sa ustaama Kosta sa jednom divizijom zatvorio pravac na liniji Dravograd Gutanj, s jednom divizijom napada Slovenj Gradec. Banda se uporno brani () i nastoji po svaku cenu da se spasi i preda Englezima. Potrebno je da sve vae snage energino i brzo dejstvuju u pravcu otanj Poljane. () Poduzmite sve potrebno da se postigne uspjeh.220 Josip Aleksi, takoer se slae, kako oko Dravograda i u dolinama rijeke Mee i Mislinje partizani uspijevaju u potpunosti stegnuti obru. 221 U takvom stanju itava grupacija koja se nala na podruju Dravograda zarobljena je i oduzeto joj je naoruanje. 222 U depeama Titu, Na navodi da se nastavlja razoruanje u Dravogradu i kolone se usmjeravaju u pravcu Maribora.223 Jedno od sjeanja navodi: () Nitko nije znao odgovoriti zato se ne ide dalje. () dolina kraj Dravograda () bila je nabijena ljudstvom, kao u ogromnom logoru. Iznenada kao grom iz vedra neba padne zapovijed: Neka sva hrvatska vojska odloi oruje. 224 U sjeanjima nema konkretnih brojki o zarobljenima, ve se spominje kako se na polju nalazila velika masa vojske, iji je broj bilo teko odrediti. esto se naglaava kako se kod predaje naao i general V. Servatzy. Neka od sjeanja navode kako su u trenutku predaje iznad dravogradskog polja kruili britanski avioni.225 Zvonimir Grubii u svojim memoarima navodi kako je kolona kod Dravograda naila na Britance, koji im nisu dopustili da preu
216 217

A. LJERKI, Od Ivan planine do Bleiburga, 80.-81. S. SAVI, 51. vojvoanska divizija, 208.; S. SAVI, . ATANACKOVI, Trea armija, 325. 218 P. S. BRAJOVI, Konano osloboenje, 522.-523. 219 M. MORAA, Operacije Prve i Tree armije u zavrnoj ofanzivi osloboenja Jugoslavije, u: Za pobedu i slobodu, 163. 220 K. NA, Pobeda, 207. 221 J. ALEKSI, Vojniki aspekti hrvatskog povlaenja u svibnju 1945., u: Na prekretnici, 41.-43. 222 M. COLI, Pregled operacija na jugoslovenskom ratitu, 397.; P. S. BRAJOVI, Konano osloboenje, 517. 223 K. NA, Pobeda, 214. 224 A. LJERKI, Od Ivan planine do Bleiburga, 95. 225 J. I. PRCELA, D. IVI, Hrvatski holokaust, 416., 420., 431.

38 38

preko mosta. Engleski zrakoplovi prelijeu preko naih glava, tenkovi se vide. Streljiva je jako malo, a o hrani da i ne govorimo. 226 Kod Dravograda je, kako se navodi 51. vojvoanska divizija zarobila i 8 10.000 crnogorskih etnika koji su se povlaili zajedno sa snagama NDH.227 Dio kolona koji se prije ukupnog zaokruenja uspio probiti dalje, krenuo je dolinom Mee, preko Poljana do Bleiburga. Na cijelom putu dolazilo je do manjih sukoba, no konani obraun uslijedio je 14. svibnja na podruju Poljane i 15. svibnja na irem podruju Bleiburga (rna Meica Kovek Koutnik). Zadravanjem jednog dijela vojske u borbama kod Poljane, glavnina ustako etnike grupacije doprla je do Bleiburkog polja, juno od Bleiburga.228 U prije spominjanim depeama Na, takoer napominje: () U toku jueranjeg dana preko granice u reonu Blajburga Pliberk prebacio se jedan deo ustaa, jo neustanovljene jaine.229 Basta opisuje kako su se potpuno podivljale ustae probijale preko planina do granice, usput palei sve to im je bilo na dohvat ruke. 230 O povlaenju i spomenutim bitkama Brajovi navodi da su to, zadnji vei sukobi u drugom svjetskom ratu na tlu Europe, nakon kojih su 3. bataljun Tomieve i 3. bataljun Zidanekove brigade zatvorili put prema Bleiburgu.231 O ovom sukobu na podruju Poljane obavjetava Oton Knezovi, te navodi kako su zapadnu stranu polja zatvorili partizani, pa se dalje nije moglo. 232 U tom daljnjem povlaenju sudjelovao je Miljenko Peri, koji navodi kako se napredovanjem preko Prevalja i Poljane izvlai jedan dio zbjega. 233 U opoj zbrci dio izbjeglica ne znajui kuda se kree, stigao je na veliku poljanu ispunjenu ljudstvom, zaprenim vozilima, stokom, kamionima, topovima i drugom ratnom opremom. () Odsjaj ognjeva oko kojih se okupljaju ljudi daju cijeloj slici pomalo sablasan izgled. 234 Na tom putu Crljen navodi jo neke sitnije okraje, no uskoro elo nae kolone doprlo je do poloaja neke engleske jedinice. Nai se zaustavljaju, ekajui naloge. General Hereni s jo nekim asnicima uri naprijed, da stupi u dodir s Englezima. 235 Dolaskom na Bleiburg Ljerki zavrava: zavravalo se je
226 227

Zvonimir GRUBII, Povlaenje, u: Od Bleiburga do naih dana, 183. Borivoje M. KARAPANDI, Jugoslovensko krvavo prolee 1945. Titovi Katini i Gulazi (Beograd 1990.), 168.-169. 228 I. DOLNIAR, Okruenje i kapitulacija neprijateljevih snaga u severozapadnom delu Jugoslavije, u: Za pobedu i slobodu, 540. 229 K. NA, Pobeda, 214.; Partizanska i komunistika represija i zloini u Hrvatskoj 1944. 1946. Dokumenti , prir. Zdravko Dizdar, Vladimir Geiger, Milan Poji i Mate Rupi (Slavonski Brod 2005.), 112. 230 M. BASTA, Rat je zavren 7 dana kasnije, 342. 231 P. S. BRAJOVI, Konano osloboenje, 548.-549.; Tone FERENC, Osvoboditev severovzhodne Slovenije in poslednji boj na Poljani, u: Spomeniki delavskega revolucionarnega gibanja in narodnoosloboditelnega boja na Slovenskem poseban otisak (Ljubljana 1985.), 3.-34. 232 O. KNEZOVI, Pokolj hrvatske vojske, 78. 233 M. PERI, 1945. 1995. Bleiburg. Svjedoanstvo, 22.-27. 234 Z. BRDARI, Moj put u nepoznato Bleiburg, 1945., u: Naika spomenica, 161.; L. KORDI, U danima srdbe i gnjeva, u: Bleiburg: uzroci i posljedice, 121.; Dragutin PAVLINA, Sjeanja i zapisi. Da se ne zaboravi (Zagreb 2003.), 65.; A. MIJATOVI, Probijanje i odmicanje prema Bleiburgu, Vjesnik podlistak (Zagreb), 23. lipnja 2005., 63 235 D. CRLJEN, Bleiburg, Hrvatska revija, 282.

39 39

povlaenje. Glavna skupina bila je zaustavljena na Bleiburgu, a jedno veliko mnotvo na Dravogradu. Tako se je silna emigracija nakon osam dana potucanja, gladi i borbe na 15. svibnja bila slegla, zaavi jedan dva kilometra u Austriju, nedaleko mjestanca Bleiburg.236 Prema Basti, ovaj proboj je izvren samo djelomino. Neprijatelj nije imao daha da izdri do kraja u svom napadu. 237 Ulaskom izbjeglike kolone 3 4 km u austrijski teritorij kolona je imala namjeru predati se saveznicima, jugoslavenske snage bile su prisiljene ekati pojaanje, s obzirom na injenicu da su razdijeljene neprijateljom i rijekom Dravom. Na raskriju Hrust nalazile su se jedinice 7. i 8. brigade, koje su zaustavile neprijateljsku kolonu. Komandni tab organiziran je pola kilometra od ela neprijateljske kolone. 238 Na nadodaje kako su od jutra 15. svibnja sve jedinice 14. i 51. divizije uurbano utvrivale svoje poloaje s lijeva i s desna od ceste Poljane Hrust Bleiburg. 239 Za vrijeme sastavljanja ultimatuma, kojim trae predaju, u tab je u pratnji partizanskog oficira stigao savezniki oficir i obavijestio da komandant eli razgovarati u svezi s predajom ustako-domobranske vojske. 240 Saveznike snage pristigle su u Hrust u zoru 15. svibnja, pa su se na raskrsnici eljeznike pruge i ceste nale tri vojske.241 U zborniku Oslobodilaki rat naroda Jugoslavije 1941. 1945. opisani su zadaci koje je JA imala u konanici Drugoga svjetskoga rata. U sklopu saveznikog plana za ofenzivu, JA imala je zadatak osloboditi zemlju, ali i koordinirati snage s operacijama III. ukrajinskog bojita u Maarskoj i anglo amerikih trupa u Italiji. Glavni pravac nastupanja bio je Beograd Zagreb Ljubljana Beljak (Villach). Du Jadrana i dolinom Soe prema Korukoj nastupala je IV. JA, dok su III. i I. JA nadirale izmeu Drave i Save u istom smjeru. Time su snage nemake balkanske grupacije, zajedno s ostatcima kvislinkih formacija, bile u Sloveniji zarobljene ili unitene.242 Na opisujui bitku za unitenje i zarobljavanje neprijateljske grupacije, navodi kako se radi o velikom vojnikom i politikom uspjehu, u kojem je glavnina Pavelieve vojske zarobljena, a znatan dio je ubijen u borbi. Osim toga, unitena je i grupacija etnika, koja je takoer pokuala izbjei zarobljavanje. Ustae, a i etnici borili su se na ivot i smrt da se probiju iz naeg obrua, ali im to nije uspelo.243 Maral J. Broz Tito, 15. svibnja 1945. izdao je pohvalu vojnicima Tree armije za izborenu pobjedu i potpuno izvrenje postavljenog zadatka: Brzim i energinim nadiranjem () trupe nae Tree armije presjekle su otstupnicu ostatcima njemakih i ustako-etnikih
236 237

A. LJERKI, Od Ivan planine do Bleiburga, 101. M. BASTA, Rat je zavren 7 dana kasnije, 342. 238 M. BASTA, Rat posle rata. Pavelievi generali se predaju, 85. 239 K. NA, Pobeda, 217. 240 M. BASTA, Rat je zavren 7 dana kasnije, 353. 241 Isto, 350. 242 Oslobodilaki rat naroda Jugoslavije, 634.-635. 243 K. NA, Pobeda, 215.

40 40

bandi i zaokruivi ih na podruju Slovenj Gradec Gutanj (Ravne) Pliberk Dravograd, poslije trodnevnih estokih borbi razbile ih i prisilile na kapitulaciju. Njihovim nastojanjem, navodi, zarobljene su posljednje neprijateljske snage i ostaci njemake grupacije feldmarala Lera, stoga pohvaljujem hrabre trupe nae Tree armije pod komandom general-lajtnanta Koste Nadja, pukovnika Branka Petrievia i pukovnika Vukaina Subotia.244 U konanici, ini se da je zavrnica Drugoga svjetskoga rata i pozicija pobjednikih sila, koliko god bila oekivana, za vlasti NDH bila prilino iznenaenje. Politiko i vojniko vodstvo NDH nije bilo doraslo prilino sloenim vremenima. Vjera u postojanje nekog tajnog oruja i odravanje tzv. Zvonimirove linije vezala je vladu NDH za njezinog saveznika, Trei Reich, do samoga kraja. Sve to utjecalo je da su posljednja nastojanja za prebacivanje u stoer zapadnih sila (ukoliko je takva mogunost uope postojala), stigla prekasno. U takvom, pomalo nezavidnom stanju donesena je odluka o povlaenju koja predstavlja kljuni dio cjelokupnih dogaaja. U mnogih autora i danas je aktualno pitanje da li bi se nastavljanjem borbe i pruanjem otpora promijenio stav saveznika prema sudbini NDH. Malo je vjerojatno da bi to ita promijenilo s obzirom da saveznici nisu priznavali NDH, lanicu Sila osovine, pa se u skladu s time nisu niti bavili njenom sudbinom. ini se da su najvanije odluke ipak donesene mnogo ranije, za konferencijskim stolom. Samo povlaenje nije bilo popraeno svim odgovarajuim politikim i vojnim pripremama, te je ubrzo postalo jasno kako e ono biti teko izvedivo, s obzirom na veliki broj prisutnog graanstva s raznim vozilima. Zakrenost putova uzrokovala je i velika koliina odbaene njemake mehanizacije i naoruanja. Osim toga, vlada NDH na elu s Poglavnikom Antom Paveliem, u kljunim trenucima, krenula je prema amerikoj okupacijskoj zoni, traei spas, oito, samo za sebe. Kapetan nije potonuo s brodom. Prvi je pobjegao s kormila ()245, te je tako izostala i psiholoka sigurnost vojske i naroda da su njegove voe s njima, spremne podijeliti sudbinu. Politiki kraj Nezavisne Drave Hrvatske zapoinje kada njezino politiko vodstvo naputa dravni teritorij i kada prestaju s radom dravne i politike institucije, dok vojniki kraj predstavlja predaja na Bleiburkom polju.

244 245

Josip BROZ TITO, Sabrana djela 28, gl. ur. Pero Damjanovi (Beograd 1988.), 46.-47. V. NIKOLI, Poslije pola stoljea Bleiburg je povijest, u: Spomenica Bleiburg, 37.-42.

41 41

PREGOVORI NA BLEIBURGU 14. I 15. SVIBNJA 1945.


Druga, kratka epizoda, ukupnih bleiburkih dogaanja zapoinje 14. svibnja, na Bleiburkom polju gdje su se nale tri vojske britanska, jugoslavenska i vojska NDH. Uz vojne snage NDH kod Bleiburga se naao i vei broj civila, o ijem broju nije mogue nita tonije utvrditi, no sigurno je da su se svi oni nadali (oekivali) zatiti Zapadnih saveznika. Svaka od prisutnih strana, oekujui za sebe povoljno razrjeenje prilino kompliciranog stanja, krenula je na pregovore koji su odrani na Bleiburkom polju, u dvorcu grofa Thurn Valsasina. Podaci o pregovorima koji su voeni 14. i 15. svibnja 1945. dostupni su, uglavnom iz svjedoanstava petorice sudionika: Patricka T. D. Scotta, Danijela Crljena, Ivana Herenia, Milana Baste i Ivana Kovaia Efenke. S britanske strane pregovore je vodio brigadni general P. T. D. Scott, zapovjednik 38. irske pjeake brigade. Dogaaje od 1. svibnja do srpnja 1945., kao i pregovore na Bleiburgu opisao je u lanku objavljenom ubrzo nakon samih dogaanja,246 dok su drugi dio Scottovih sjeanja naslovljenih Balkan Troubles objavili J. Jareb i I. Omranin. 247 P. T. D. Scott bio je glavni izvor podataka lordu Nicholasu Bethellu za knjigu The Last Secret. Forcible Repatriation to Russia 1944-1947, koja opisuje sudbine Kozaka potkraj i nakon Drugoga svjetskog rata. Za tematiku Bleiburga najvanije je poglavlje The Croats and the Cossacks (Hrvati i Kozaci).248 Prema spomenutim sjeanjima, predveer 14. svibnja u zapovjednitvo 38. irske pjeake brigade stigao je hrvatski asnik za vezu i obavijestio kako se britanskim poloajima kod Bleiburga pribliavaju dvije skupine hrvatske vojske, od kojih svaka broji oko 100.000 ljudi, za koje Scott referira da su se oito borili na krivoj strani. 249 Prema navodima vojnu skupinu pratilo je oko 500.000 civila, koji su bjeei od Titova reima htjeli ui u britansko podruje, kako bi se predali i stavili pod britansku zatitu.250
246

The Irish Brigade in Italy and Austria March to July 1945., The Faugha Ballagh. The Regimental Gazette of the Royal Irish Fusiliers (London), Vol. XXXVII, NO. 161, 1946., 3.-43. 247 J. JAREB i I. OMRANIN, The end of the Croatian Army at Bleiburg, Austria in May 1945 according to English Military Documents, Journal of Croatian Studies, Vol. XVIII-XIX (1977.-1978.), 115.-182. est dokumenta objavljenih pod ovim naslovom potjeu od 38. (irske) brigade. Podaci iz dokumenata opisuju kompleksnost situacije s obzirom na odluke 38. brigade. U tu svrhu objavljen je kompletan dnevnik brigade od 11. do 31. svibnja 1945., kao i izvjetaji o glavnim dogaajima od 1. svibnja do lipnja. Originali ovih dokumenata uvaju se u Public Record Office-u u Londonu.; Vidjeti i: Duan BIBER, Vojna pomo i politiki rauni, Vjesnik u srijedu (Zagreb), god. XXII., br. 1100., 6. lipnja 1973. br. 1124., 21. studenog 1973.; Svibanj 1945. u britanskim dokumentima, Politiki zatvorenik (Zagreb), 81/VIII (studeni, 1998.) 90/IX (rujan, 1999.). 248 Nicholas BETHELL, The Last Secret. Forcible repatriation to Russia 1944-1947 (London, 1974.), 84.-89.; Vidjeti: Bleiburka tragedija hrvatskog naroda, 403.-406.; Milan BLAEKOVI Ministar i pokolji. Prilog pitanju odgovornosti za prisilno vraanje ratnih zarobljenika poslije Drugog svjetskog rata, u: Bleiburg: uzroci i posljedice, 386.-445. 249 J. JAREB i I. OMRANIN, The end of the Croatian Army at Bleiburg, 51. 250 Isto.

42

O prvim kontaktima s Britancima, kao i pregovorima sa strane NDH obavjetava Danijel Crljen koji je svoja sjeanja objavio u nekoliko navrata.251 U dnevniku iz 1945., Crljen iznosi, kako je 14. svibnja, po dolasku pred britanske jedinice, u krugu generala i visokih asnika vladalo neobino, optimistiko, gotovo sveano raspoloenje. U britansko zapovjednitvo, kao tuma i asnik za vezu, poslan je domobranski porunik DeutschMaceljski.252 Po njegovu povratku, kao izaslanici za pregovore odreeni su generali Ivo Hereni i Mirko Gregori. Prijem je bio vrlo lijep, skoro srdaan. Nai su generali saopili majoru, da su doli predati vojsku engleskim jedinicama i staviti pod njihovu zatitu gradjansko puanstvo.253 Prema Crljenu, britanski asnik zahtijevao je da se obustavi daljnje napredovanje jer da se iza njegove jedinice nalaze partizani, a budui da se sputa no, moglo bi doi do incidenata, koje on svakako eli sprijeiti. U daljnjem razgovoru izaslanicima NDH je, kako navodi reeno da e sutra moi bez zapreka krenuti dalje. Moemo zadrati oruje, a ako imamo tekih ranjenika, major nam sugerira, da ih naim kolima odmah uputimo u Klagenfurt.254 Iste pregovore spominju i sjeanja Ivana Kovaia Efenke, zapovjednika 14. udarne divizije JA, koji navodi (...) predstavnici ustake vojske molili su komandanta brigadira T. P. Skota da im omogui da se predaju britanskoj vojsci.255 Scott u svojim sjeanjima, kako je prije navedeno, spominje dolazak tek jednog hrvatskog asnika za vezu, ali i nikakvo izaslanstvo. Tono je da se britanski general bojao sukoba, s obzirom da su se partizani utaborili vrlo blizu Hrvata i bili su spremni napasti ih. Obje su se strane, kako navodi, mrzile na mrtvo. 256 Scott je, navodno, malo znao o jugoslavenskoj politici i o tome tko koga voli u ovom dijelu Europe. 257 Bio je uvjeren kako
251

D. CRLJEN, Svjedoanstvo prof. Danijela Crljena o bleiburkoj tragediji, Obrana, br. 2-3 (Madrid 1963.), 12.; D. CRLJEN, Bleiburg (svjedoanstvo prof. Danijela Crljena iz god. 1945.), Hrvatska misao, sv. 30 (Buenos Aires 1963.), 1.-3.; M. RUPI i Z. DIZDAR, Izjave zarobljenih i izruenih dunosnika NDH i drugih pojedinaca o povlaenju Hrvatske vojske i civila prema Austriji Graa OZN-e za Hrvatsku, u: Spomenica Bleiburg, 97.-99.; La Tragedia de Bleiburg, ur. Ivo Bogdan (Buenos Aires 1963.), 216.-221.; D. CRLJEN, Bleiburg, Hrvatska revija, 263.-297.; J. I. PRCELA, S. GULDESCU, Operation Slaughterhouse, 147.-155.; J. I. PRCELA, D. IVI, Hrvatski holokaust, 165.-200.; D. CRLJEN; Bleiburg, u: Hrvatska zauvijek prilozi hrvatskoj dravotvornoj misli (Hrvatska revija u egzilu 1951. 1990. izbor radova I V), ur. Ante Selak (Zagreb 1996.), 381.-421.; D. CRLJEN, imbenici bleiburkog sloma, Hrvatska revija, sv. 1 i 2, god. XX., 1970., 27.28.; D. CRLJEN, Jubilej genocida - povod novih inzultacija (Trideset - godinjica bleiburke tragedije), Hrvatska revija, Jubilarni zbornik 1951.-1975. (Mnchen-Barcelona 1976.), 280.-311.; D. CRLJEN, Svjedoanstvo (Buenos Aires 1984.), 20.-28.; D. CRLJEN, Svjedoanstvo II (Toronto 1988.), 38.-42.; D. CRLJEN, Istina o Bleiburgu (Buenos Aires 1994.), 3.-16. 252 Vjerojatno se radi o Vladimiru Deutsch-Maceljskom koji je u listopadu 1944. djelatni ustaki zastavnik, a u oujku 1945. djelatni ustaki porunik (prelazi u orunitvo). No, zbog nepotpunih podataka mogue je da je rije i o Dragutinu (Draganu) Maceljskom koji je 1944. u odboru za umjetniku opremu svetita Marija Bistrica, a 1945. prelazi u ustaku vojnicu kao pjeaki porunik.; Vidjeti: Vjestnik Ministarstva oruanih snaga (Zagreb), br. 55., 14. prosinca 1944., 2619.; br. 14., 5. travnja 1945., 908. 253 D. CRLJEN, Bleiburg, Hrvatska revija, 283. 254 Isto. 255 P. S. BRAJOVI, Konano osloboenje, 559. Iako ova sjeanja nisu citirana, ona nam daju veliki broj podataka o pregovorima odranim 14. i 15. svibnja 1945. u Bleiburgu.; Vidjeti i: B. KRIZMAN, Paveli u bjekstvu, 79.-118. 256 Bleiburka tragedija hrvatskog naroda, 403.-404. 257 J. JAREB i I. OMRANIN, The end of the Croatian Army at Bleiburg, 52.

43

e pristizanje tolikog broja osoba stvoriti velike probleme na njegovom podruju. Ipak, u dnevniku navodi kako mu je referirajui ovaj mali problem oko Hrvata viem zapovjednitvu (ne navodi se kojem), reeno kako ne dolazi u obzir predaja Hrvata britanskim jedinicama; oni su se borili protiv Jugoslavena, pomaui Nijemce i sukladno tome moraju postati jugoslavenski zarobljenici.258 Ova odluka je u skladu s dogovorom koji je Ivan Kovai Efenka postigao na sastanku s majorom D. C. Owenom, efom angloamerike vojne misije pri tabu IV. operativne zone, 14. svibnja 1945. Svojim dolaskom Efenka je traio da se insistira preko komande 5. britanskog ekspedicionog korpusa da ne ometa predaju ustaa, etnika i drugih kvislinga juno od Pliberka jedinicama Jugoslovenske armije. ini se da to za Owena nije predstavljalo problem, s obzirom da se jedinice Jugoslovenske armije iskreno bore za optu savezniku stvar antihitlerovske koalicije, i nastojao je, u njegovim mogunostima, da naim jedinicama ukae svu pomo. 259 Shodno tome i ovaj put e uiniti sve to je u njegovoj mogunosti, da se ustake i ostale kvislinke snage predaju jedinicama Jugoslavenske armije. Prema tome, dogovoreno je kako e njih dvojica sutradan poi u komandu 5. britanskog korpusa. Prema dnevniku 38. irske pjeadijske brigade, pod nadnevkom 15. svibnja 1945. (11. 15. A. M.) navedena je operativna instrukcija br. 6 koja se tie Hrvata i prema kojoj je a) Emigriranje naroda u toku sa svrhom predaje britanskoj Armiji. Brojano stanje oko milijun i pol sada se pribliava Bleiburgu, ukljuuje dva Korpusa od priblino 100 000 svaki, stigli su, ali im manjka streljivo.; b) Odbijena je njihova predaja i oni ne smiju prijei staru austrijsku granicu. Tako ih se je obavijestilo i opomenulo, da namjeravamo upotrijebiti oruje da provedemo nau odluku.260 Pitanje je da li je na instrukciju utjecao sastanak Ivana Kovaia Efenke i majora D. C. Owena, koji je odran u komandi 5. britanskog korpusa, 15. svibnja prije podne. Kovai Efenka ponovno je inzistirao na suradnji u slamanju ustakog otpora, nakon ega je general C. F. Keightley izjavio da e snagama JA ukazati svu pomo, rekavi da e sve formacije koje su se pogreno predale Britancima vratiti Titovim snagama.261 Nadalje, Efenka se prisjea kako mu je savjetovao da ode u Grabstein, gdje se, kako navodi, nalazilo sjedite (vjerojatno) 38. irske pjeadijske brigade. Stigavi u komandu, protestirao je zbog ometanja predaje, komandant te jedinice (navodi se da je to vjerojatno bio komandant 38. irske brigade brigadir P. T. D. Scott) je s tenkovima i samohodnim topovima, u oklopnim tapskim kolima,
258

On referring this nice little problem of the Croats to higher authority, I was told that on no account could we allow them to surender to us; they had fought against the Yugoslavs in aid of Germany and Yugoslav prisoners they must become.; Vidjeti: J. JAREB i I. OMRANIN, The end of the Croatian Army at Bleiburg, 52. 259 P. S. BRAJOVI, Konano osloboenje, 555. 260 J. JAREB i I. OMRANIN, The end of the Croatian Army at Bleiburg, 25.-26. Prevedeno u: M. BLAEKOVI, Ministar i pokolji, u: Bleiburg: uzroci i posljedice, 405.-406. 261 Nikolaj TOLSTOJ, Ministar i pokolji. Bleiburg i Koevski Rog 1945. (Zagreb 1991.), 103.

44

zajedno s Ivanom Kovaiom Efenkom krenuo kako bi izvidio stanje na podruju Bleiburga.262 Zanimljivo je primijetiti kako Efenka u svojim sjeanjima (koja su pisana nakon dogaanja u svibnju) ne zna tono tko je bio komandant kod koga je protestirao, te navodi kako bi to mogao biti Scott, upravo ona ista osoba s kojom e kasnije sjediti za pregovarakim stolom, i stoga se moe upitati kako je mogue da zapravo nije znao o kojem britanskom asniku se radi? Ipak, prema svemu sudei, ini se da je ponuena predaja britanskim jedinicama odmah 14. svibnja odbijena, te je naglaeno kako e se ta odluka podrati vojnom silom.263 Zanimljivo je (i upitno) kako je Crljen zabiljeio, drugaije podatke, prema kojima e kolona moi sutra krenuti dalje, te dodaje: Obrativi se meni, zamoli me general Hereni, da se vratim kroz kolonu i da saobim svijetu novu vijest, da mu se malo podigne duh. Neki su, zaraeni optimizmom lakovjernih, pomislili da je kraj naoj kalvariji. Nitko nije slutio, da je to tek uvod u najtei dio naeg krinog puta, poetak pravog rasipanja i smrti ().264 Scott, dalje navodi: Kriza je dostigla svoj vrhunac 15. svibnja. U postojeem stanju nije bio siguran koliku e pomo imati njegove jedinice ukoliko se, kako navodi, Hrvati ne predaju Jugoslavenima, koji su s druge strane odluni poduzeti sve mjere pri zarobljavanju. 265 Doavi na Bleiburg oko 12. 30., povezao sam se svojim kolima ravno u prostor izmeu obje vojske i zapoeo pregovarati. Vremenski ova dogaanja se poklapaju s navodima koje nam prua Efenka o njegovu posjetu (vjerojatnom!) zapovjedniku u Grabsteinu, no u Scottovu zapisu ne nalazimo potvrdu da je za vrijeme svog obilaska britanski general imao ikakvu pratnju, a posebice se ne navode nikakvi partizanski asnici. Scott opisujui nastavlja: U poetku je izgledalo da su skloni ignorirati ga i stvar rijeiti borbom. No, Scott navodi: 'Bojom sreom sluajno se pojavio neki avion, a ja sam rekao: 'Vidite li vi onaj avion'. Ja sam ga upravo pozvao svojim radioaparatom. To je izviaki avion, no drugi e biti bombarderi. Tako, ako ne uutite i ne poete kui, to je to e vam se dogoditi. Bit ete bombardirani! Razjasnio sam im, ako zaponu borbu da u udariti na sve bez razlike. Ustvari, imao sam dva ovjeka i jednog momka, da to uine, no oni to nisu znali. 266 Nakon vonje uokolo Scott je otiao u stoer u dvorcu izvan mjesta, odakle je pozvao partizanske predstavnike i predstavnike NDH.
262 263

P. S. BRAJOVI, Konano osloboenje, 559.-560. J. JAREB i I. OMRANIN, The end of the Croatian Army at Bleiburg, 9. 264 D. CRLJEN, Bleiburg, Hrvatska revija, 283. 265 J. JAREB i I. OMRANIN, The end of the Croatian Army at Bleiburg, 52. 266 Bleiburka tragedija hrvatskog naroda, 404.; Scottov prikaz ne slae se niti sa Crljenovim, niti s Bastinim. Prema njemu nije bilo ni tenkova, ni aviona. Onaj koji je sluajno preletio preko zaustavljene hrvatske vojske sluio je samo da prestrai Hrvate i njihove pregovarae i natjera ih na predaju. Basta navodi da su zrakoplovi nadlijetali hrvatsku vojsku i kae da su pripadali 113. zrakoplovnom puku, 11. zrakoplovne divizije, a zapovjednik joj je bio Miljenko Lipovak. Crljen navodi da je smatrano, da su to avioni Zapadnih saveznika i da su skloni prema Hrvatima. Tek kasnije se saznalo, navodi Crljen da su avione poslali Englezi na zahtjev partizana. Vidjeti: Bleiburka tragedija hrvatskog naroda, 16. (bilj. 5).

45

U svom dnevniku za 15. svibnja Crljen navodi S engleske strane dolaze kola. U njima je na asnik za vezu Deutsch Maceljski, koji je sino prilikom prvog dodira ostao u engleskom zapovjednitvu. Ozbiljan je i loeg raspoloenja: 'ini se da se dranje Engleza od sino promijenilo i da ne sluti na dobro. () Doli su jutros neki njihovi asnici iz Klagenfurta, a sreo sam i neke partizanske asnike u engleskom stoeru. Saobeno mi je, da danas dolazi engleski general iz Klagenfurta i da e primiti nae izaslanike u 1 sat popodne.267 Mogue je da su spomenuti partizanski asnici upravo Ivan Kovai Efenka i njegova pratnja, koji su to jutro bili u Bleiburgu. Ovakvo odvijanje dogaaja podrava i sam Efenka, koji zakljuuje svakako da je ovakvom razvoju situacije pridonio energini protest taba 4. operativne zone i taba 14. udarne divizije kod engleskih komandi. 268 Unato tome, ini se kako je to samo jo jedna u nizu nedefiniranih injenica kada se obrauje ova tema. S obzirom da je konano odreeno kako e se ipak odrati pregovori, Milan Basta navodi kako je u komandu koja se nalazila u Hrustu, stigao savezniki oficir (Amerikanac jugoslavenskog porijekla, lan Saveznike misije pri Glavnom tabu NOV i PO Slovenije) i obavijestio o predaji ustako-domobranske vojske. U njegovoj pratnji bio je Ivan Kovai Efenka.269 Efenka je kako navodi zajedno s D. C. Owenom krenuo u Bleiburg, gdje se nalazio komandant 38. irske pjeadijske brigade, te ga zamolio da prisustvuje pregovorima izmeu ustake komande i jugoslavenskih jedinica. Sa partizanske strane pregovore e voditi on i Milan Basta, jer u pregovorima koji su voeni prije podne nije nita postignuto. 270 Scott je obeao da e organizirati pregovore na Bleiburgu, te se Efenka vratio i obavijestio Milana Bastu.271 Prema ovakvom prikazu proizlazi kao da je Efenka postavljao uvjete u vezi pregovora, to ne proizlazi iz Scottovih sjeanja, a ini se i malo vjerojatnim. Nakon svega, ipak su uslijedili pregovori. S jugoslavenske strane poli su Milan Basta i Ivan Kovai Efenka, koji su se prethodno dogovorili, kako e pregovore voditi Basta, poto Efenka nije dobro poznavao srpskohrvatski jezik, s time da e se obojica konzultirati prije prihvaanja svakog novog prijedloga. Efenka je Basti pripomenuo, da se na pregovorima ne dri kao politiar, nego kao vojnik, to je ovaj i uinio. 272 S druge strane u izaslanstvo NDH odreeni su I. Hereni, V. Servatzy, V. Metiko i D. Crljen. Oba izaslanstva spominju kako su stigli do dvorca u kojem se nalazio britanski stoer. Basta se prisjea kako je oko

267 268

D. CRLJEN, Bleiburg, Hrvatska revija, 284. P. S. BRAJOVI, Konano osloboenje, 560. 269 M. BASTA, Rat je zavrio 7 dana kasnije, 353.-354. 270 Spomenuti pregovori, na kojima su sudjelovali Ivan Kovai Efenka, major Mio Doenovi i kapetan Viktor Cvelbar Stane odrali su se 15. svibnja prije podne, pregovarano je u novoj kui koja se nalazi oko 150 metara istono od raskrsnice i gostionice kod Hrusta. Vidjeti: P. S. BRAJOVI, Konano osloboenje, 561.; O navedenim pregovorima ne nalazimo nikakvih spomena u emigrantskoj literaturi. 271 P. S. BRAJOVI, Konano osloboenje, 561. 272 Isto, 562.

46

dvorca bilo puno saveznikih oficira. Pustili su nas da uemo ne zadravajui nas, i po tome se vidjelo da su nas oekivali.273 Smjestivi dva izaslanstva u odvojene prostorije, Scott je pozvao svakog od njih posebno na razgovor u nadi, da e nai mirno rjeenje. Po dolasku Basta je bio iznenaen vidjevi u uglu velikog mramornog predsoblja trojicu ustakih generala. Kasnije je pristigao jo jedan. Ovaj susret nismo oekivali. Nismo pretpostavljali da su predstavnici Pavelieve vojske ve uhvatili kontakt i nudili predaju saveznikim jedinicama. () Ustake glaveine su se potrudile da ostvare ovaj kontakt najbrim putem jer im je gorilo tlo pod nogama. 274 Prema nalogu prvi su uli pregovarai JA. Basta navodi da je prijem bio vrlo srdaan, savezniki, te je on iskoristio priliku i navodno protestirao zbog prisustva predstavnika NDH. Basta navodi kako je general zapoeo svoje izlaganje prema kojem se pred partizanskim jedinicama nalazi 300.000 neprijateljskih vojnika () Ta vojska, iz razumljivih razloga, ne eli da se preda vama. tavie ona je spremna da u sluaju neuspjeha ovih pregovora nastavi borbu. Meutim rat je ve zvanino zavren i nema nikakvog smisla dalje prolivati krv. Oni ele da se predaju nama, a poto smo mi saveznici mi emo kasnije stvar lako rijeiti..275 Isti nastup britanskog generala potvruju i sjeanja Ivana Kovaia Efenke koji, kako bi naglasio znaaj svoje misije istog jutra, nadodaje kako je Scott na zahtjev taba IV. operativne zone doveo tenkove i samohodna orua, kako bi prisilili ustaku komandu da se preda jedinicama Jugoslavenske armije.276 Scottovi zapisi ne spominju da je on izloio bilo kakvo brojano stanje snaga koje su se bile voljne predati (osim toga on je upuen kako se pred njegovim jedinicama nalaze dva korpusa, svaki od 100.000 vojnika), ve se prisjea da su oba predstavnika JA bila vrlo mlada. Glavni pregovara (za kojeg navodi puno ime i in) odmah po dolasku energino je iznio svoj stav, prema kojem je odlueno napasti Hrvate bez odlaganja, te da je izdao naredbe prema kojima e bitka zapoeti za pola sata. Scott, dodaje njegova namjera je bila poraziti Hrvatsku vojsku na bojnom polju, i u tome nije zahtijevao nikakvu vojnu pomo, ve je nadodao kako su njihova pojaanja na dolasku. 277 Britanski general je potvrdio kako je likvidacija hrvatske vojske jako poeljna, no ini se, kako bi se stanje rijeilo na zadovoljavajui nain (satisfactorily achieved) kad bi se Hrvate navelo da poloe svoje oruje. Scott navodi kako se komesar sloio i odgodio napad za pola sata.278

273

M. BASTA, Rat je zavrio 7 dana kasnije , 355.; Vidjeti i: . LABOVI- M. BASTA, Partizani za pregovarakim stolom 1941 1945., 305.-318. 274 M. BASTA, Rat je zavrio 7 dana kasnije, 355. 275 Isto. 276 P. S. BRAJOVI, Konano osloboenje, 562. 277 J. JAREB i I. OMRANIN, The end of the Croatian Army at Bleiburg, 53. 278 Isto.

47

Basta navodei da je nenaviknut na ovakve pregovore brzo i nervozno iznio, kako neprijateljske jedinice nemaju vie od 30.000 ljudi, (tada sam stvarno vjerovao da ih nema vie, meutim tek kasnije se ispostavilo da je u toj posljednjoj grupaciji bilo oko 100.000 Pavelievih vojnika, ne raunajui etnike, ni one koje smo ranije zarobili.). U izlaganju dodaje kako neprijatelj koji je etiri godine uz pomo okupatora ario i palio u naoj zemlji, u vlastitom interesu preuveliava broj svojih vojnika, te da on nema snage za borbu jer je desetkovan, demoraliziran i pritisnut sa svih strana naim snagama. Kao prema Scottovu izvjeu, Basta je rekao imam izriito nareenje - rekao sam na kraju - da preuzmem neprijateljsku vojsku i da je snagama koje mi stoje na raspolaganju prisilim na kapitulaciju ukoliko to ona poslije svih pretrpljenih poraza ne uini sama bez otpora. Kao vojnik duan sam da to nareenje potujem i uinim sve da ga izvrim, bez obzira na sve okolnosti. 279 Ovaj problem je, kako navodi, isto jugoslovenska stvar koju e njihove snage same rijeiti, uz elju da im saveznici ne ine smetnje. Basta, objanjavajui svoj dolazak kae Ovamo sam doao radi dogovora da bi se to najbolje i to bezbolnije izvrilo. Nakon svega dodaje da kapitulacija treba zapoeti jedan sat poslije povratka na frontu (bilo je oko 14 sati). Scott je, upoznat s ovim uvjetom, smatrao kako nije mogue izvriti organiziranu predaju tako brzo, na to je Basta odgovorio vano je da predaja otpone u najkraem moguem roku, a ona moe posle toga da traje, ako treba, i nekoliko dana, jer kako navodi pobijeenog i razoruanog neprijatelja nije teko voditi; tee je s njim ratovati. 280 Nakon toga general je zamolio da se pregovarai JA povuku u drugu sobu, dok ne doe do zakljunih pregovora. ini se da je prvi dio pregovora zavrio u dobrom raspoloenju meu saveznicima, pri emu je general Scott estitao Basti na dobro organiziranoj i uinkovitoj vojsci. Predstavnike JA za pregovarakim stolom tada su zamijenila trojica pregovaraa NDH. Prema Crljenovim zapisima u sobu su uli general I. Hereni i on, dok Scott navodi kako je pristiglo njih desetak, predvoenih generalom i komesarom. 281 U sobi je ostao i prevoditelj, ameriki vojnik jugoslavenskog porijekla koji je doao s izaslanicima JA. On je, prema Scottovim rijeima zadran kako bi mogao prenijeti Jugoslavenima o emu se raspravljalo. ini se da se britanskom generalu nije pretjerano svidjela delegacija NDH, koja je bila puno stroijeg dranja. Uavi pozdravljamo vojniki. Nema rukovanja ni predstavljanja. Saznavi tko predvodi nae izaslanstvo, engleski general ponudi generalu Hereniu mjesto za stolom, i sam mu sjedne nasuprot, ledjima prema nama, koji ostadosmo stajati. Izmedju njih je stajao ameriki asnik kao tuma.282
279 280

M. BASTA, Rat je zavrio 7 dana kasnije, 357. Isto. 281 J. JAREB i I. OMRANIN, The end of the Croatian Army at Bleiburg, 53. 282 D. CRLJEN, Bleiburg, Hrvatska revija, 284.-286.

48

Nakon to je dobio znak general Hereni je zapoeo: 'Dolazimo po nalogu Poglavara Nezavisne Drave Hrvatske i hrvatske dravne vlade, da se predamo i stavimo pod zatitu zapadnih saveznika.' Na ovaj istup, navodi Crljen engleski general uzvrati brzo i suho, da nas engleska vojska ne moe primiti, da bi s nama trebalo postupati kao s ilegalnim banditima, jer smo po ugovoru o primirju trebali ve prije osam dana poloiti oruje pred partizanskim jedinicama, a mi smo nastavili s borbom. General Hereni je navodno dobacio da su za Nezavisnu Dravu Hrvatsku partizani razbojnike bande, na to ga engleski general presjee: 'Oni su nai saveznici.' Ovakav poetak, ako je toan, uzrokovao je kratku tiinu nakon ega je za rije zamolio Crljen. 'Gospodine generale, mi znademo, da postoje meu Saveznicima utanaenja o izruenju vojnika. Meutim, kod nas se ne radi samo o vojsci, nego i o graanskim osobama, koje su dobrovoljno napustile zemlju, da bi se kao politiki emigranti sklonili u inozemstvu. Obiaj je svih kulturnih zemalja, da primaju i tite politike izbjeglice. Tu zatitu i mi oekujemo od pobjednikih sila Velike Britanije i Sjedinjenih Amerikih Drava.' General Scott prilino je otro odgovorio kako su to 'politika pitanja, u koja ja kao vojnik ne mogu ulaziti.' Nato je Hereni naglasio, kako to i jest politiki problem 'jer se radi o mnotvu naroda, koji bjei pred komunizmom i mi molimo, da se zatrae upute od politikih foruma za na sluaj.' Prema Scottu, on ima 'sasvim precizne naloge od generala Alexandera, a on je sigurno dobio potrebne politike upute od predsjednika vlade gospodina Churchilla.' General Hereni u svojim sjeanjima (komentarima) koje je iznio u travnju 1975., povodom izlaska knjige lorda Nicholasa Bethella, potvruje kako je na sastanku posebno naglasio, da je povlaenje politika stvar i stoga je traio posredovanje marala Alexandera.283 U istoj knjizi Scott je kasnije naveo kako u ovoj kompliciranoj situaciji dodatni problem bio je to je njegova jedina veza s viom vlasti bio radio-prijemnik na njegovim kolima, no i taj je funkcionirao samo privremeno, i nije bilo mogue podastrijeti stvar maralu Alexanderu, kako je hrvatski pregovara elio, pa je stoga Scott morao sam traiti rjeenje stvari.284 Prema svemu sudei otvoreno je pitanje da li je Alexander bio obavijeten o pravom stanju stvari i s koje tono razine je dola operativna instrukcija od 15. svibnja u 11 i 15 prijepodne. ini se kako je britanski general, iako s manjkom informacija samouvjereno vodio daljnje pregovore, pa tako Crljen navodi na svako daljnje inzistiranje Englez je neumoljiv, stoga Crljen iz straha da se razgovor ne zakljui ponovno dodaje 'Nije mogue da Englezi, makar i neprijatelji, izloe ovo silno izbjegliko mnotvo zloinima partizana'.285 Prilino oekivano Scott je odgovorio 'Nai saveznici
283

Bleiburka tragedija hrvatskog naroda, 16. (bilj. 5); M. BLAEKOVI, Ministar i pokolji, u: Bleiburg: uzroci i posljedice, 410.-412. (bilj. 2). 284 Bleiburka tragedija hrvatskog naroda, 403. 285 D. CRLJEN, Bleiburg, Hrvatska revija, 286.-287.

49

partizani priznaju meunarodne ugovore i obvezali su se postupati prema meunarodnim zakonima, tako da se va svijet nema ega bojati od njih. Vi niste trebali narod zastraivati svojom propagandom i navesti ga, da napusti zemlju bez potrebe.' 286 Scott takoer potvruje kako je reeno da je u toku 'emigracija cijele hrvatske nacije', jer je zakljuila, da je nemogue ivjeti pod komunizmom, te 'da e radije umrijeti ovdje gdje jesu, borei se do zadnjeg ovjeka, nego predati se bilo kakovim boljevicima.'287 U daljnjem razgovoru Scott se prisjea kako ih je upitao u koju zemlju namjeravaju emigrirati, no oni o tome nisu imali nikakvu predodbu. On im je kazao, da nigdje u ratom unitenoj Europi ovolika mnoina ne bi se mogla smjestiti i hraniti. Takav pokret mogao bi se provesti nakon brinih priprema. Bez obzira na sve predstavnitvo NDH izjavilo je: oni bi bez dvojbe umrli od gladi, nego se predali Titu.288 ini se da vie nije bilo prilike za daljnju diskusiju, pa Crljen navodno, prilino patetino (ili oajno) nastupa: 'Nema sumnje, gospodine generale, da e prije ili kasnije izbiti sukob izmeu kulturnog svijeta i boljevizma, iza kojeg e ostati ili kulturni svijet ili boljevizam. Mi alimo, to smo doli prerano, da od kulturnog svijeta traimo zatitu protiv boljevizma, te e zbog toga hrvatski narod morati pretrpjeti najteu katastrofu u svojoj povijesti.289 General je tek uzvratio kako e uslijediti pregovori u prisustvu sve tri strane. Njegovu odluku o prekidu pojedinanih pregovora zasigurno je potakla poruka koju je poslao partizanski komesar i naglasio kako nee dulje ekati i da bitka mora poeti. 290 Vidjevi kako se stanje razvija general Hereni ga je upozorio, da smo izaslani ravno njemu te da nemamo vlasti s bilo kim drugim razgovarati, na to je Englez odrezao: 'Zato ste uobe dolazili, ako nemate potpune punomoi?', i zakljuio razgovor.291 Prema predstavnicima NDH ovako je zavrio prvi dio pregovora, no Scott u svom dnevniku tvrdi kako je Hrvatima dao tri vrlo jasne ponude i pet minuta, da donesu odluku. 'Prvo, da se imaju predati Jugoslavenima i da u ja (Scott op. a.) upotrijebiti svoj utjecaj premda neslubeno da osiguram, da se s njima ispravno postupa. Drugo, da ostanu gdje jesu i da ih Jugoslaveni napadnu. Tree: da pokuaju napredovati u britansku zonu.' 292 ini se kako je Scott posljednju mogunost htio svakako izbjei, jer je ona njega i njegove ljude suoavala s najstranijim problemima, kako politikim, tako i administrativnim. 293 Stoga je naglasio da e, ako krenu prema britanskim linijama, 'biti napadnuti ne samo od Jugoslavena, nego i sa svom teinom britanskih i amerikih zranih i kopnenih snaga i sa svaim za im bi
286 287

Isto. J. JAREB i I. OMRANIN, The end of the Croatian Army at Bleiburg, 54. 288 Isto. 289 D. CRLJEN, Bleiburg, Hrvatska revija, 288. 290 J. JAREB i I. OMRANIN, The end of the Croatian Army at Bleiburg, 54.; Usporedi M. BASTA, Rat je zavrio 7 dana kasnije, 358. 291 D. CRLJEN, Bleiburg, Hrvatska revija, 288. 292 J. JAREB i I. OMRANIN, The end of the Croatian Army at Bleiburg, 54. 293 Bleiburka tragedija hrvatskog naroda, 404.-405.

50

mogao posegnuti.' U tom sluaju 'bit e bez sumnje uniteni'. Prema Scottovim sjeanjima on je mislio, da e biti teko za jugoslavenske partizane, da pobiju tako veliki broj ljudi, i sumnjao je, da bi to oni i htjeli. Scott je bio miljenja, da bi veliki broj ljudi preivio, ako bi slijedio 'oevidno razumnu prvu alternativu.' 294 Scottovi su nalozi bili jasni i bez emocija. Vojska NDH i njima pridrueni civili bili su neprijatelji, a jugoslavenski partizani su bili saveznici. Shvativi konano, navodi Scott, da je njihov poloaj beznadan, Hrvati su pristali na predaju, te nadodaje da su izabrali neko drugo rjeenje morali bi umrijeti, pa to onda?295 Scottovu tvrdnju o tri mogunosti Hereni smatra posve neistinitom, te tvrdi kako je postojala samo jedna mogunost, a to je poloiti oruje i predati se! U takvim okolnostima traio je par sati za predaju, jer njih trojica nisu mogli odluivati o predaji pa su se htjeli posavjetovati s drugim generalima. I taj pokuaj je kako smo ranije vidjeli propao. Iako je prilino teko iz ovako oprenih iskaza utvrditi to je zapravo bilo reeno i kako su stvari bile postavljene, zanimljivo je kako izaslanstvo NDH esto navodi da ono ne moe odluivati o pojedinim pitanjima, dovodei onda u pitanje i smisao njihove delegacije. U iekivanju konanih pregovora, Basta se prisjea kako mu je u jednom trenutku Efenka pokazao na cestu kuda su prolazile 12. proleterska brigada i artiljerijska brigada 51. divizije, koje su pristigle iz Dravograda. To su nai, to su nai povikao sam punim glasom. (...) Bitka za vrijeme je dobivena! Pobjeda je tu, na domak nas! 296 Ubrzo nakon toga, Basta i Efenka pozvani su natrag i obavijeteni kako zapoinju konani pregovori, za vrijeme kojih je Kovai Efenka tek jednom neto beznaajno primijetio. Scott spominje kako je zamolio prevoditelja da ukratko objasni o emu je bilo govora s predstavnicima NDH, dok Basta s druge strane navodi kako o svemu tome nisu uli niti jednu rije, te da nisu znali u kojem smjeru pregovori idu. Prema Basti, Scott je tek rekao prije nego to ponovno uu neprijateljski predstavnici, mi saveznici sjest emo s ove strane. 297 Na drugi krug pregovora prikljuuju se i I. Hereni i D. Crljen. ini se da je izaslanstvu NDH stanje bilo prilino jasno, te je zanimljiv zapis u kojem Crljen navodi ulazim s osjeajem osuenika, koji vri absurdni pokuaj, da promijeni neopozivu osudu. () Da li smo mi ovdje ve bespravni zarobljenici ili jo uvijek slobodni parlamentarci? () Ne znai li ulazak u ovu sobu stupanje u predvorje smrti?298 Nesigurnost je primijetio i Basta koji je izloio tekst uvjeta kapitulacije, prema kojem - Ostaci vae ustako - domobranske vojske nalaze se u bezizlaznoj situaciji. Opkoljeni ste sa svih strana jakim snagama Jugoslovenske armije. (...) Mi vas sada moemo
294 295

Isto, 405. J. JAREB i I. OMRANIN, The end of the Croatian Army at Bleiburg, 55. 296 M. BASTA, Rat je zavren 7 dana kasnije, 359. 297 Isto. 298 D. CRLJEN, Bleiburg, Hrvatska revija, 289.

51

prisiliti na bezuslovnu predaju ili unititi. Na ovaj sektor su pristigle i stalno pristiu nae svee snage. U vaem je interesu i interesu spasavanja izbeglog naroda, koga ste poveli u emigraciju, da pristanete na kapitulaciju bez otpora. U ime komande 51. divizije Tree jugoslovenske armije traim vau bezuslovnu kapitulaciju. 299 Rok za predaju je jedan as po vaem povratku u jedinice tj. najdalje do 16 asova. Znak za predaju je dizanje bele zastave. Sama predaja trajae dok ne preuzmemo celokupno ljudstvo i oruje. O izvesnim detaljima emo se dogovoriti na licu mesta.300 Cijelo vrijeme izlaganja kako navodi Crljen, britanski general nije nita govorio, pa je Basta nastavio: Izbeglo stanovnitvo vratiti emo kuama; celokupna vaa vojska bie, u sluaju da pristanete na bezuslovnu kapitulaciju, sprovedena u zarobljenike logore; prema pripadnicima vae armije e se postupati po meunarodnom pravu o ratnim zarobljenicima; svim oficirima i vojnicima e biti ostavljena najnunija sprema; generali mogu da ostave svoje posilne i lino naoruanje do daljeg. Ukoliko se nastavi s ratnim operacijama, Basta naglaava kako ih nee titi meunarodno pravo o ratnim zarobljenicima (pitanje je da li je to pravo spomenuto samo radi britanskog generala ili ga se uistinu mislilo pridravati), ve e ih tretirati kao odmetnike iju e likvidaciju pomoi i nai saveznici. ini se da to nije bilo potrebno posebno naglaavati, jer iz svega prije reenog vrlo jasno proizlazi kako su Britanci imali namjeru podrati svoje saveznike, JA. Sukladno tome, prema Scottovu miljenju 'uvjeti predaje bili su prilino fair'.301 Nakon ovakvih uvjeta Hereni se, kako navodi, obratio britanskom generalu (dok Basta u svojim sjeanjima navodi kako se obratio njemu titulirajui ga kao gospodine komesare), te iznio mi traimo, da nam se dadu 24 sata vremena, jer je nemogue obavijestiti sve jedinice i izvriti predaju u roku jednog sata. On se bojao da bi pojedine grupe mogle nastaviti s pruanjem otpora, na to je Basta odgovorio kako e se svaki pojedinani otpor, ukoliko se prihvati opa kapitulacija, kao takav i tretirati. Predstavnici NDH pokuavali su dobiti na vremenu, te ukljuiti britanskog generala navodei kako se u koloni nalazi nepregledno mnotvo vojske i graanskih osoba. I sam Scott navodi kako mu se zadani rok inio prilino kratak, pa je predloio da se kapitulacija ima izvriti u roku dva sata. Basta je kategoriki odbio ovaj prijedlog obrazlaui kako je jedan sat dovoljan, jer 'vi zapovijedate organiziranom vojskom i sigurno imate svog zamjenika, kojemu trebate samo poruiti nalog za predaju.' Basta navodi kako je drugi pregovara prekinuo razgovor i uzbueno rekao britanskom generalu da mu historija nikada nee oprostiti ako dozvoli da 300.000 Hrvata padne u ruke neprijatelju koji e ih unititi. Prema svemu sudei, nakon ovakva istupa Scott
299

Brajovi prenosei Efenkina sjeanja navodi da bi bilo ispravno rei da je kapitulacija traena u ime 14. i 51. divizije. Vidjeti: P. S. BRAJOVI, Konano osloboenje, 563. Ovi podaci uvrteni su u knjizi: M. BASTA, Rat je zavren 7 dana kasnije, 427. 300 M. BASTA, Rat posle rata, 87.-98. 301 J. JAREB i I. OMRANIN, The end of the Croatian Army at Bleiburg, 55.

52

je izgubio strpljenje i obratio se Basti: 'Gospodine komandante, moji tenkovi su vam na raspolaganju.' Ovakav nastup iznenadio je ak i Bastu (a vjerojatno mnogo vie i predstavnike NDH) koji navodi kako se general time definitivno stavljao na nau stranu,. Nakon toga oba ustaka oficira su utke, oborenih glava, pola prema izlazu.302 Prema Crljenu, Basta se zahvalio i otklonio ponudu, a Hereni je zatraio da britanska komisija bude prisutna pri izruenju. Navodno je Scott upitao Bastu da li to smatra potrebnim i nakon to je predstavnik JA to odbio, Britanac je zakljuio vi nemate to traiti. To je stvar samo naih saveznika, ukoliko ele nau prisutnost, te nadodao ukoliko predaja ne bude izvrena mi emo vas poslije jednog sata poeti bombardirati. 303 Jedini ustupak predstavljala je odgoda ultimatuma koji je nastupao za 20 minuta, tj. nakon to se predstavnici NDH ne vrate do svojih jedinica. Po izlasku obavijeteni su generali V. Metiko i V. Servatzy imamo rok od jednog sata za predaju partizanima. Englezi peru ruke od svega i podpuno nas preputaju njima. Idemo urno natrag.304 Prema iskazima i navodima predstavnika NDH u pregovorima, Scottovo prikazivanje bleiburkih pregovora ima netonosti u pogledu sporazuma o predaji partizanima. Hereni tvrdi, da Hrvati nisu pristali na predaju. ini se da je smatrao kako su prisiljeni s obzirom da je Scott rekao, ako za jedan sat ne ponu predaju, da e poslati tenkove i avione. Osim toga, nije tono, istie Hereni, da bi se Hrvati predali partizanskom komesaru. Mi s partizanima nismo direktno razgovarali, nego smo odgovarali engleskom generalu. Zanimljivo je da su Britanci svoju ulogu doivjeli posredniki tj. oni su samo pomagali u pregovorima oko predaje Hrvata Jugoslavenima, tako da za ove Hrvate Britanci nikada nisu bili izravno odgovorni.305 Nadalje Hereni takoer primjeuje, kako partizani nisu nita obeavali, ve je britanski general obeao ljudski postupak. Uz jamstvo generala Scotta, da e se potovati sva meunarodna prava zarobljenika i ranjenika, jer je hrvatska vojska bila izmijeana s mnotvom djece, ena i staraca, dakle bila je nesposobna za normalnu borbu, njezini predstavnici su pristali na predaju.306 Suprotno tome Scott navodi kako su Titoisti obeali, da e civili biti vraeni u Hrvatsku, a s vojnicima da e se postupati kao s ratnim zarobljenicima, 's izuzetkom politikih zloinaca (political criminals), kojima e suditi savezniki sudovi, uspostavljeni da se bave s tom stvari'. No, i on sam dovodi u pitanje provedbu tih odredbi zasigurno, kada jednom budu izvan britanskog dosega, nee biti nikoga, koji bi proveo u djelo dogovor, ili ak znao,
302 303

M. BASTA, Rat je zavrio 7 dana kasnije, 362.-363. D. CRLJEN, Bleiburg, Hrvatska revija, 292.-293. 304 Isto, 293. 305 Darko BEKI, 'Sluaj Bleiburg': nova istraivanja, nova iskuenja, SP, 21/1989., br. 1-3, 204.-205. 306 Prema primjedbama Danijela Crljena o istom pitanju, general Scott odbio je pitati instrukcije od Alexandera s motivacijom, da on ve ima njegove upute, dobivene od Churchilla. Vidjeti: M. BLAEKOVI, Ministar i pokolji, u: Bleiburg: uzroci i posljedice, 411. (bilj. 2).

53

da li ga se pridravalo. Scott navodi, da je od jugoslavenske strane dobio osiguranje, da e svi biti repatrirani i da e se za njih brinuti, no da li se je toga pridravalo ili ne, ja to zapravo ne znam, da li su bili svi pobijeni. I ne bih se udio, kada bi bili pobijeni.307 Basta dalje spominje, da je, ne znajui za nedugo zavrene pregovore u tab na pregovore, doao general Slavko tancer, koji je potom obavijeten, da su upravo prije 20 minuta zavrili razgovori s predstavnicima NDH i Zapadnih saveznika, na kojima je odlueno da se ustako-domobranske jedinice imaju predati ovoj komandi i jedinicama koje se nalaze pred njima. (...) tancer je nakon ovoga stao mirno, pozdravio, odgovorio da prihvaa uslove i zatraio da ga se otpusti.308 Istog dana u tab je pristigla ena i donijela pismo prema kojem se Jugoslavenska vojska u Otadbini iz Crne Gore i Starog Rasa, obraa saveznikom komandantu s molbom da ih prihvati i prui politiki azil do ponovnog povratka u domovinu. Basta je kratko odgovorio Doli ste ba gde treba, nakon ega je djevojka pobjegla. U razgovoru o predaji vojske dvojica pregovaraa odreenih od strane crnogorskih etnika naveli su da je prisutno 7 - 8.000 osoba iji je komandant bio Pavle urii. Nakon pregovora obojica su s Bastom obili zarobljenike, te priopili (...) mi smo konano izgubili rat. Rat su dobili nai protivnici i nama ne preostaje nita drugo nego da se predamo novoj jugoslavenskoj armiji.309 Zadovoljan zavretkom pregovora Kovai Efenka rekao je Basti, da moraju biti oprezni, jer ako ustae ne izvjese bijele zastave tono u odreeno vrijeme, treba ih napasti. U skladu s time otiao je u svoje jedinice da organizira razoruanje neprijateljskih snaga. 310 Basta u konanici zavrava: tako je 15. maja 1945. godine izmeu 16 i 16.30 asova prestao organizovani otpor neprijatelja i time je zavren drugi svetski rat na teritoriji Jugoslavije.311 O Bleiburgu, pa tako i o samim pregovorima postoji opsena literatura, 312 no u ovom sluaju ona se uglavnom poziva na gore opisana svjedoanstva, koja su nam ostavili pregovarai. Ova sjeanja pruaju nam prilian broj podataka i daju sliku opeg ozraja, no jednako tako vrlo esto su obojena emocijama i kao takva prilino nepouzdana za tono
307 308

Bleiburka tragedija hrvatskog naroda, 405. M. BASTA, Rat posle rata, 100.-102. 309 M. BASTA, Rat je zavren 7 dana kasnije, 396. 310 P. S. BRAJOVI, Konano osloboenje, 564. 311 M. BASTA, Rat posle rata, 102. 312 Npr. Vidjeti: La Tragedia de Bleiburg, 221.-232.; J. I. PRCELA, S. GULDESCU, Operation Slaughterhouse, 136.-147.; A. BELJO, Yu genocid (Bleiburg, Krini put, Udba), 96.-125.; Ante LAUI, Bleiburg tragina postaja hrvatskog naroda, u: 50 godina Bleiburga, 37.-46.; A. VOJINOVI, Zloin je bjeao na zapad, 263.290.; Zvonimir KULUNDI, Bleiburg kao tema za grandioznu knjievnu kompoziciju, u: 50 godina Bleiburga, 182.-190.; V. GEIGER, Bleiburg i Krini put u historiografiji, publicistici i memoarskoj literaturi, u: Spomenica Bleiburg, 71.-91.; V. GEIGER, Osvrt na vaniju literaturu o Bleiburgu 1945., SP, 35/2003., br. 1, 189.-217.; V. GAJGER, Osvrt na vaniju literaturu o Blajburgu 1945., Istorija 20. veka, god. XXI, br 1., 2003., 133.-148.; V. GEIGER, Osvrt na istraivanja i odjeke problematike Bleiburga i krinog puta 1945. u Republici Hrvatskoj, Dijalog povjesniara istoriara, 8 (Zagreb 2004.), 409.-428.

54

utvrivanje injenica. Da li se vojska NDH praena civilima predala Britancima ili Jugoslavenskoj armiji, pitanje je tumaenja trostranog ina i njegova uinka na pregovorima u bleiburkom dvorcu 15. svibnja 1945. Naime, predstavnici NDH nude predaju Britancima, koji ponudu otklanjaju i prenose je na partizane, a oni prihvaaju britansku odluku, da se pred njima poloi oruje. Nakon svega, ini se uesnici bleiburkih pregovora, tumaili su dogaaj svatko na svoj nain, tj. onako kako je to njima odgovaralo. Britanski general cijelo vrijeme se pozivao na upute vieg zapovjednitva, s kojim je kako kasnije navodi, jedina veza bio radio-prijemnik koji je povremeno funkcionirao, te da je prema tome rjeenje morao traiti sam. Osim toga zanimljiva je njegova tvrdnja prema kojoj mu nije poznato to se kasnije dogodilo s hrvatskom vojskom. S druge strane izaslanici NDH nigdje ne definiraju, kako je ipak prema svemu sudei, ve 14. svibnja odbijena predaja izbjeglica koje su se nale na Bleiburgu. Britanska armija i jugoslavenski partizani bili su saveznici, pa sukladno tome navedena odluka i ne zauuje previe. Osim toga pri odreivanju uvjeta kapitulacije reeno je da e se potovati sve odredbe meunarodnog prava o ratnim zarobljenicima, no istina je nije se nita znalo o njihovim provedbama. Bastina sjeanja, kao trei dio ukupnog mozaika predstavljaju znaajan doprinos, no nemogue je ne primijetiti pobjedniki stav koji se provlai kroz cijeli tekst. Prema izloenom vidljiva su brojna nesuglasja, razliiti prikazi istog dogaaja ili samo nastojanje da se uvelia vlastita prisutnost. Za cjelokupno sagledavanje ove problematike, vano je objavljivanje i analiza britanskih dokumenata. Prema britanskim propisima embargo s najveeg dijela diplomatskih spisa, kao i dijela dokumenata Ministarstva rata skida se nakon 30 godina. Dok se dio najpovjerljivije dokumentacije, vojne i obavjetajne naravi, zadrava pod embargom 75 godina. Prema tome u slijedeih 15 godina nee se imati uvida u kompletnu arhivsku grau, to e i dalje ostaviti prostora za razliite slobodnije interpretacije. Prema tome pred historiografijom ostaje niz otvorenih pitanja koja ekaju, konano, tone i pouzdane odgovore.

55

IZRUENJE ORUANIH SNAGA NDH I CIVILA U SVIBNJU 1945.


Pitanje izruenja velikog broja vojske i civila u svibnju 1945. godine sastavni je dio i vano pitanje sveukupne bleiburke tragedije. Zatita Haake i enevskih konvencija, ije su potpisnice bile i Jugoslavija (pozivajui se na meunarodnopravni kontinuitet s Kraljevinom Jugoslavijom, koja je enevskim konvencijama pristupila 20. svibnja 1943.) i NDH (od 20. sijenja 1943.), zakonske odredbe o pravima zarobljenika, kao i dogovor u Jalti (Krim) u veljai 1945., kljuni su trenuci za prouavanje ove problematike. Odredbe Haake konvencije (O zakonima i obiajima kopnenog rata) iz 1899. i 1907. u potpunosti su preuzete odgovarajuim enevskim konvencijama od 27. srpnja 1929. godine, o poboljanju sudbine ranjenika i bolesnika u vojskama na bojnom polju i o postupanju s ratnim zarobljenicima. Kao takve predstavljaju meunarodni pravni akt kojim je u toku Drugoga svjetskoga rata odreen status i postupanje prema ratnim zarobljenicima. Prisjetimo se kako je sam Basta diktirajui uvjete kapitulacije naveo da e se prema svima postupati po meunarodnom pravu o ratnim zarobljenicima. Prema tim odredbama ratnim se zarobljenicima smatraju svi vojnici i oficiri zarobljene vojske, kao i pripadnici dobrovoljakih i policijskih odreda to nose oznake pripadnosti vojnoj formaciji, te civili koji bi se ukljuili u ratni sukob, a potuju ratne zakone i obiaje, kao i civili koji se ne bore, ali su u okviru poraene vojne snage. Od trenutka zarobljavanja ratni su zarobljenici u vlasti neprijateljske sile, a ne jedinica koje su ih zarobile ili su za njih zaduene (l. 2.). Zemlja, u ijoj se vlasti nalaze ratni zarobljenici, mora se brinuti za njihovo uzdravanje (l. 4.). Zarobljene osobe zadravaju svoja graanska prava i ne smiju biti izloeni nasilju i maltretiranju (l. 3.). Osobe su dune otkriti svoj identitet, a prema pravima mogu zadrati predmete osobne uporabe, osim oruja, vojne opreme i vojnih dokumenata (l. 5., 6.). Odredbe jasno govore o transportiranju zarobljenika i njihovu smjetanju u logore. Prema njima, doputeno je zarobljenike pjeke evakuirati u logore, i to u etapama od 20 kilometara na dan. Zarobljenici se trebaju smjetati u zgrade ili barake, koje omoguuju sve higijenske i zdravstvene uvjete. Osim toga, tono je propisana prehrana, te svi ostali uvjeti potrebiti za ljudski odnos prema zarobljenicima.313 to se tie kanjavanja odreeno je kako vojnike i sudske vlasti zemlje koja dri ratne zarobljenike mogu kazniti onim mjerama koje su predviene za ista djela protiv vojnikih osoba njihove vojske. Ista je duna, po zavretku
313

Meunarodne konvencije o ratnom pravu i o sigurnosti, ur. Rade uki (Zagreb 1979.), 337.-358.; Boko PETROVI, Meunarodne konvencije o ratnom pravu, Drugo, preraeno i dopunjeno izdanje (Zagreb 1992.), 398.-424.; Stjepan HEFER, Izruivanje hrvatske vojske god. 1945. u svjetlu meunarodnog prava, Hrvatski kalendar (Chicago 1955.), 86.-92.

56

ratnih operacija, omoguiti povratak ratnih zarobljenika u domovinu.314 Niti jedne od odredbi spomenutih konvencija ne spominju da li drava ima pravo silom vratiti zarobljenike u njihovu domovinu, protivno njihovoj volji. injenica jest da enevske konvencije propisuju kako ratne zarobljenike treba tititi protiv ina nasilja, te u svojoj osnovi predstavljaju humani aspekt u kojem repatrijacija predstavlja pravo, a ne dunost zarobljenika. U takvom svjetlu koncept prisilnih repatrijacija ne postoji unutar odredbi meunarodnog humanitarnog prava.315 Meutim, ini se da ideje meunarodnog humanitarnog prava nisu bile znaajan faktor za konferencijskim stolom u Jalti (4. do 12. veljae 1945.), kada je prema dogovoru potpisanom, izmeu sovjetske Vlade i britanskog Commonweltha (Velika Britanija tek je kasniji potpisnik), te izmeu sovjetske vlade i SAD-a, odlueno da se sve zarobljene osobe koje su pripadale neprijateljskim grupacijama, i podravale Trei Reich, izrue onoj zemlji, protiv koje su slubeno ratovale. Iako je dogovor postignut samo sa Sovjetima, i zahtijevao je repatrijaciju svih sovjetskih graana (predaja se nije odnosila na bijele tj. caristike emigrante), podrao ga je, prema Michaelu McAdamsu, koji je obraivao utjecaj jaltskih zakljuaka na bleiburku tragediju, svaki Staljinov tienik, ukljuujui Josipa Broza Tita.316 Vrlo jasan stav saveznikih vlada u pogledu kanjavanja ratnih zloina potvren je ve na Moskovskoj konferenciji odranoj od 19. do 30. listopada 1943., kada su ministri vanjskih poslova Velike Britanije, Sovjetskog Saveza i Sjedinjenih Amerikih Drava, donijeli deklaraciju o odgovornosti zemalja Sila osovine, za poinjene zloine tijekom rata. Ona se odnosila na sve zemlje koje je okupirao Trei Reich. Deklaracija je potvrena na Teheranskoj konferenciji (28. studeni 1943.), konferencijama u Jalti i Potsdamu (17. srpnja do 2. kolovoza 1945.), te postala osnovni meunarodni zakon na osnovu koga e odgovarati ratni zloinci nakon rata. Odgovornost se odnosi i na sve ratne saveznike Treeg Reicha, kao i domae pomagae koji su u svojim zemljama, djelovali u slubi osvajaa i inili zloine.317 U proljee 1945. veliki problem za savezniku vojsku predstavljalo je nadiranje Jugoslavenske armije u Julijsku krajinu i Koruku. Ovaj problem predstavlja ishodinu toku za projekt, tj. radi se o spisu Prethodni izvjetaj o jednom istraivanju u vezi s izruenjem zarobljenog neprijateljskog osoblja Sovjetskom Savezu i Jugoslaviji iz Austrije, u svibnju 1945. i o navodnoj 'klagenfurtskoj zavjeri', iji su autori brigadni generali Anthony Cowgill i
314

Isto.; Vidjeti i: Ivan GABELICA, Pravna kvalifikacija zloina u Bleiburgu i na krinim putovima, u: 50 godina Bleiburga, 25.-33. 315 Vladan JONI, Ratni zarobljenici. Meunarodnopravni status (Beograd 2002.), 315.-316. 316 M. MCADAMS, Yalta and The Bleiburg Tragedy, u: Od Bleiburga do naih dana, 93.-101.; Vidjeti i: Nikolai TOLSTOY, Victims of Yalta (London 1977., 1986.). 317 Venceslav GLII, Zloin i kazna, u: Drugi svjetski rat, Trea knjiga (Zagreb, Ljubljana, Beograd 1980.), 397.-398.

57

Teddy Tryon-Wilson, lord Thomas Brimelow, te povjesniar Christopher Booker. 318 Spomenuti izvjetaj obradio je 1989. Darko Beki u lanku 'Sluaj Bleiburg': nova istraivanja, nova iskuenja.319 Prema Cowgillovom izvjetaju, kljuni trenutak predstavlja ve 19. travnja 1945., kada je Harold Macmillan, (ministar-rezident britanske vlade pri Saveznikom zapovjednitvu za Sredozemlje, politiki savjetnik feldmarala Harolda Alexandera) javio ministru vanjskih poslova Sir Anthonyu Edenu, da je feldmaral Alexander jako zabrinut zbog Titova presizanja na Julijsku Krajinu, te da problem treba razrijeiti dok je velika Anglo-amerika sila na raspolaganju. Na veliki broj antititovih snaga koje se povlae iz zemlje upozorio je 28. travnja i Sir Ralph Skrine Stevenson, britanski ambasador u Beogradu. Potaknut time, Eden alje zabiljeku Winstonu Churchillu i u njoj navodi ini se da e 'antititovci' Saveznikom zapovjednitvu ponuditi 'svoje usluge', to je 'vrlo neugodno'. Ne znam kako bismo mogli opravdati suradnju s tim jedinicama koje su do sada otvoreno suraivale s Nijemcima [...]'. Prema tome, Eden predlae da se one razoruaju i smjeste u izbjeglike logore.320 Churchill je 30. travnja odgovorio da antipartizanske snage treba razoruati i smjestiti u izbjeglike logore, to su 2. svibnja podrale i SAD. Istog dana britanski Generaltab upozorio je generala Alexandera na veliku mogunost sukoba sa snagama JA. Bez obzira na stanje, Alexander je 3. svibnja obavijestio 15. armijsku grupu da ne dolazi u obzir nikakva suradnja ni pridruivanje kvislinkih jedinica iz Jugoslavije saveznikim snagama u sluaju sukoba.321 Na sastanku koji je uslijedio 8. svibnja, J. Broz Tito je odbio povui jedinice iz Julijske krajine i Trsta.322 Stoga je dva dana kasnije odlueno da se Titove snage vojnom akcijom izbace iz spomenute regije. Meutim provedba tih operacija nije bila mogua jer su vojni zapovjednici bili uvjereni da saveznike jedinice nee podrati obnovu borbi, jer se radi o snagama koje su donedavno bili njihovi saveznici. U isto vrijeme predsjednik Truman nije podrao aktivnosti na Balkanu s obzirom da traje rat na Dalekom istoku, te je strahovao od Sovjetskog Saveza, kao Titovog saveznika.323 Napetost u odnosima s JA uskoro se proirila i na Koruku. Ve 4. svibnja 1945. britanski veleposlanik u Beogradu obavijestio je, da je izdana zapovijed o pokretanju 14.
318

Anthony COWGILL, Christopher BOOKER, lord Thomas BRIMELOW, Teddy TRYON-WILSON, Interim Report on Am Enquiry Into the repatriation of Surrendered Enemy Personnel to the Soviet Union and Yugoslavia From Austria in May 1945 and the Alleged 'Klagenfurt Conspiracy' (London September 1988.). Spis je dostupan u Royal United Service Institute for Defence Studies u Londonu. 319 Darko BEKI, 'Sluaj Bleiburg': nova istraivanja, nova iskuenja, 197.-214.: Vidjeti i: D. BEKI, Blajburki pokolj u Cowgillovu izvjetaju, Start (Zagreb), 3. veljae 1990., 50.-52.; D. BEKI, Verzija Cowgillova izvjetaja , u: Otvoreni dossier: Bleiburg, 27.-68. 320 D. BEKI, 'Sluaj Bleiburg': nova istraivanja, nova iskuenja, 199.-200. 321 Isto, 200. 322 U depei upuenoj tabu IV. armije stoji kako je Alexander opozvao delegate i izjavio () ta itava stvar sada prelazi u ruke engleske i amerike vlade, a ne vojske.; J. B. TITO, Sabrana djela 28, 25. 323 D. BEKI, 'Sluaj Bleiburg': nova istraivanja, nova iskuenja, 200.-201.

58

divizije (oko 5.000 boraca) prema Austriji tj. Klagenfurtu, 324 to je potvrdio i glavni tab saveznikih sila 7. svibnja 1945.325 Ovakvo djelovanje bilo je suprotno odredbama Moskovske deklaracije i dogovoru iz Jalte, kada je odreeno da e se nova austrijsko-jugoslavenska granica formirati prema onoj iz 1937. godine, te da e spomenuto podruje biti podijeljeno na tri okupacijske zone (britanska, amerika i sovjetska). S obzirom da Sovjeti nisu odgovorili na ovaj prijedlog inilo se iluzornim da saveznike snage oekuju njihovu pomo pri rjeavanju ovog, sve oitijeg problema. Zaotravanjem stanja Macmillan je 9. svibnja zatraio savjet od Londona, treba li zatvoriti jugoslavensko-austrijsku granicu i izbaciti pristigle Titove prethodnice. Generali Charles Keightley i John Harding bili su pristalice vojnih akcija protiv snaga JA, dok se Alexander pozivao na rjeenje problema na najvioj razini. Ve 10. svibnja Winston Churchill zatraio je da se jugoslavenske jedinice povuku iz Koruke,326 to je potvrdio i feldmaral Alexander, 11. svibnja u pismu maralu J. Brozu Titu navodei, Jugoslavenske snage u tajerskoj i Korukoj mogu samo zamrsiti situaciju i uiniti moj zadatak teim.327 O tome dovoljno ilustrativno govori prilino cinian stav J. M. Addisa, prema kojem ne bi bilo loe ukoliko bi se stvari razvijale tako da ustake i belogardistike sile svojim otporom na kratko zadre Tita, recimo oko Ljubljane i Zagreba, kako bi saveznike sile iz Italije mogle relativno lako okupirati Julijsku krajinu i Koruku. 328 Vanost ovih sukoba potvrdio je i R. S. Stevenson koji je rekao Ne mislim, da je previe alarmantno ili nemogue, ali ini se da su sada u pitanju interesi budueg mira u jugozapadnoj Evropi.329 ini se da je pristizanje velikog broja vojske i civila na Koruku u samoj zavrnici rata predstavljalo veliko optereenje, koje se je nastojalo to prije rijeiti. Dostupni dokumenti, koji se ine podosta selektivnima, nude nam samo djelomino rjeenje. Prema tome tona dogaanja i pravo rjeenje bleiburkog pitanja krije se negdje izmeu politikih dogovora, operativnog stanja na samom podruju Koruke i ne manje vanih odredaba meunarodnog humanitarnog prava. Prema odluci saveznike Vrhovne komande u Italiji, odluci Britanske vlade koja se usuglasila s amerikim State Departmentom, Osma britanska armija izdala je 3. svibnja operativnu naredbu u svezi jugoslavenske nacionalne snage u Sloveniji i Julijskoj krajini. Naredba br. 1465. spominje etnici, Mihailovieve trupe, i drugi disidenti Jugosloveni, bie
324

Duan BIBER, Britansko jugoslovanski nesporazumi okrog Koroke 1944 1945, Zgodovinski asopis, god. XXXII., br. 4., 1978., 480.; Vidjeti i: William DEAKIN, Britanci, Jugoslovani in Avstrija (1943 maj 1945), Zgodovinski asopis, god. XXXIII., br. 1., 1979., 121. 325 D. BIBER, Britansko jugoslovanski nesporazumi okrog Koroke 1944 1945, 480. 326 Isto, 481. 327 Petar S. BRAJOVI, Konano osloboenje, 583., 595.-612.; D. BIBER, Meunarodni poloaj Jugoslavije u poslednjoj godini drugog svetskog rata, u: Za pobedu i slobodu, 835. 328 D. BIBER, Britansko jugoslovanski nesporazumi okrog Koroke 1944 1945, 479. 329 Isto, 482.; O razmjericama oko Julijske krajine i Koruke Vidjeti i: J. JUREVI, Bleiburg: jugoslavenski poratni zloini nad Hrvatima, 222.-235.

59

smatrani kao predato osoblje i sa njima e se postupati shodno tome. O krajnjem raspolaganju sa ovim osobljem odluie se na nivou vlada.330 Kako su stvari, kao to znamo, kasnije krenule drukijim tijekom, ova problematika privukla je panju nekih istraivaa, koji su pokuali uz rijetke dostupne dokumente popuniti praznine i rekonstruirati pravu sliku o izruenjima. P. T. D. Scott u svojim sjeanjima navodi: Koliko sam ja mogao vidjeti, u slijedea 24 sata, sve pripreme vezane uz predaju i evakuaciju, Jugoslavenska vojska izvrila je brzo i uinkovito.331 Izgleda kako je to bila i glavna namjera s obzirom na prilini mete koji je vladao tih dana. N. Bethell u intervjuu za Novu Hrvatsku navodi kako su mu britanski oficiri s kojima je razgovarao rekli da su im oni dani nakon svretka rata bili gori nego same borbe. Morali su se suoavati s problemima s kakvima vojnici obino nemaju posla (). 332 Nadodaje kako odluka o repatrijaciji Jugoslavena nije donesena na Jalti, ve na temelju razvitka dogaaja, no sigurno da je bila nainjena razlika izmeu etnika i ustaa. Donesena odluka, kako navodi, bila je politike naravi, te asnici nisu bili previe upueni. Povrh svega, Tito je smatran saveznikom, iako je Saveznicima u ono vrijeme zadao mnogo jada.333 Problem anomalija pri izruenju sovjetskih graana, u odnosu na jaltski sporazum uoio je i Nikolai Tolstoy bavei se prisilnim repatrijacijama, prilikom sastavljanja knjige Victims of Yalta.334 Isti sluaj, kako navodi tie se i Jugoslavena koji prema naredbi od 3. svibnja nisu trebali biti izrueni. Traei poveznice, kako je vjerovao tajnog zadatka zapoeo je detaljnija istraivanja prema dostupnim britanskim dokumentima (Foreign Office i War Office). Prve postavke o postojanju tzv. klagenfurtske zavjere u cjelokupnim dogaajima oblikovao je u lanku The Klagenfurt Conspiracy. War Crimes & Diplomatic Secrets.335 Nakon tri godine objavljena je i kompletna studija The Minister and the Massacres,336 koja je zbog svoje aktualnosti 1991. prevedena na hrvatski i objavljena pod naslovom Ministar i pokolji. Bleiburg i Koevski Rog 1945. 337 Tolstoy je u knjizi optuio
330

Stania R. VLAHOVI, Zbornik dokumenata iz britanske arhive. Anglo Jugoslavenski odnosi 1941. - 1948. (Birmingham 1985.), 352. 331 Bleiburka tragedija hrvatskog naroda, 405. 332 Nicholas BETHELL, Zato su Englezi izruili zarobljenike, Nova Hrvatska, (London), god. XVII., br. 9., 19. svibnja 1975., 12.-14.; Vidjeti i: B. M. KARAPANDI, Jugoslovensko krvavo prolee 1945. Titovi Katini i Gulazi, 232.-237. 333 B. M. KARAPANDI, Jugoslavensko krvavo prolee 1945. Titovi Katini i Gulazi, 233.-237. 334 Nikolai TOLSTOY, Victims of Yalta (London 1977., 1986.). 335 N. TOLSTOY, The Klagenfurt Conspiracy. War Crimes & Diplomatic Secrets, Encounter, LX/5, London 1983.; Vidjeti i: N. TOLSTOY, Celoveka zarota. Vojni zloini in diplomatske tajnosti (Celovec 1986.).; N. TOLSTOJ, Matja KLEPEC, Toma KOVA, Trilogija o poboju vojnih beguncev iz leta 1945. Vetrinj Teharje Rog (Maribor 1991.), 13.-37.; Za Bleiburg nije odgovorna Churchillova vlada, Nova Hrvatska, (London), br. 10., 22. listopad 1983., 11.-12.; S. R. VLAHOVI, Zborniku dokumenata iz britanske arhive. Anglo Jugoslavenski odnosi 1941. - 1948., 352.-357. 336 N. TOLSTOY, The Minister and the Massacres (London 1986.). 337 N. TOLSTOJ, Ministar i pokolji. Bleiburg i Koevski Rog 1945. (Zagreb 1991.).; Vidjeti i: N. TOLSTOY, Verzija grofa Nikolaia Tolstoya, u: Otvoreni dossier: Bleiburg, 121.-193.; N. TOLSTOY, Mukotrpan put do istine, u: Od Bleiburga do naih dana, 43.-46.; M. BLAEKOVI, Ministar i pokolji, u: Bleiburg: uzroci i

60

Harolda Macmillana (kasnije premijer), za sudjelovanje u ratnom zloinu, pa je protiv njega i njegova istomiljenika Nigela Wattsa, autora pamfleta Ratni zloini i uprava Winchester Collegea, pokrenut sudski postupak. Dana 30. studenog 1989. engleski sud presudio je da Tolsoy mora platiti novanu kaznu od milijun funti, a knjiga Ministar i pokolji je zabranjena. Iako je u svojim tezama koje iznosi u knjizi, Tolstoy ponekad vrlo selektivan, te donosi moda i upitne zakljuke ovi radovi predstavljaju jedine sveobuhvatne studije i pokuavaju dati odgovor. Prema tome ovaj cijeli sluaj ipak je pridonio razjanjavanju i bacio je novo svijetlo na pitanje izruenja. Tolstoy piui o bleiburkoj tragediji razdvaja dva ina izruenja i dvije nevezane odgovornosti, te njihove posljedice. Prvi dio izruenja odnosi se na predaju pripadnika HOSa, te mnogih civila, 15. svibnja 1945. na Bleiburkom polju. Druga skupina obuhvaa postepeno predavanje Jugoslavena (Slovenaca, Hrvata, Srba i Crnogoraca) iz logora Viktring u britanskoj okupacijskoj zoni. Odluujue osobe u tom trenutku bili su, prvi komandant saveznikih snaga na mediteranskom dijelu, feldmaral Harold Alexander, koji je zapovijedao snagama u junoj Austriji. Sjedite mu je bilo u Caserti kraj Napulja. Komande su upuivane kroz 15. vojni odsjek (general Mark Clark) u Firenzi, do britanske 8. armije (general Sir Richard McCreery), iji je glavni ured bio u sjeveroistonoj Italiji, blizu Udina. Ona se sastojala od dva korpusa; 13. korpus (general John Harding), koji je bio u Trstu i uz rijeku Isonzo, te 5. korpusa (porunik-general Sir Charles Keightley), koji je okupirao junu Austriju, te prije spominjani Harold Macmillan. Ve 11. svibnja J. Broz Tito je otvoreno dao do znanja da polae prava na Koruku u koju je pristigla velika masa izbjeglica, iju su predaju slijedeeg jutra trebale prihvatiti jedinice Grenadirske garde. Veina izbjeglica usmjerena je prema selu Viktring, gdje je prema procjenama 13. svibnja smjeteno oko 35.000 ljudi. 338 Radi sve gorih odnosa s J. Brozom Titom (12. svibnja pristiu pojaanja JA na podruje Klagenfurta), Macmillan je zapisao u svoj dnevnik kako je u sluaju sukoba, prema kalkulacijama potrebno 11 divizija, 339 te da se ne zna da li e J. Broza Tita podrati Rusi. 340 U nezavidnoj situaciji Alexander i Macmillan zajedniki su odluili da potonji otputuje u sjedite 8. armije i 13. korpusa, na razgovor s generalima Richardom McCreeryem i Johnom Hardingom, kako bi im pruio potpunu sliku
posljedice, 386.-445. 338 N. TOLSTOJ, Ministar i pokolji, 52. 339 D. BIBER, Meunarodni poloaj Jugoslavije u poslednjoj godini drugog svetskog rata, u: Za pobedu i slobodu, 836. 340 D. BEKI, 'Sluaj Bleiburg': nova istraivanja, nova iskuenja, 202.; 13. svibnja Tito je poslao sovjetskom voi poruku kojom trai vojnu pomo, () da se ubrzaju isporuka i dostavljanje onog oruja i druge vojnotehnike opreme koji su bili obeani poslije boravka nae delegacije u Moskvi. (), J. B. TITO, Sabrana djela 28, 39.

61

situacije.341 Prilikom sastanka s Hardingom u Monfalconeu, saznao je za teko stanje u kojem su britanske i jugoslavenske jedinice gotovo pomijeane, no taj nesigurni poloaj moe drati tjednima ako treba, dok pregovori ne uznapreduju i ne budu donijete odluke na razini vlade.342 U svom izvjetaju Foreign Officeu Macmillan navodi kako se namjeravao vratiti 13. svibnja, ujutro, no neplanirano je produio putovanje u Klagenfurt i sastao se s generalom Keightleyem. Vjerojatni povod putovanju predstavljalo je pitanje o jugoslavenskim i kozakim izbjeglicama, koje su se u proteklih nekoliko dana predale 5. korpusu. O samom sastanku ostali su samo zapisi iz Macmillanovog dnevnika, s obzirom da njegovi stariji asnici, brigadir Toby Law (lord Aldington) i Tyron Wilson negiraju da su bili prisutni na sastanku. Macmillan, u svom dnevniku, koji Tolstoy uvelike citira, navodi da zbrka bude jo vea, na tisue takozvanih ustaa i etnika, veinom sa enom i djecom, panino bjee u ovo podruje pred napredovanjem Jugoslavena. Ti izrazi, ustae i etnici, oznaavaju sve, od gerilskih snaga Slovenaca, Hrvata i Srba koje su se borile protiv Tita, a koje su stvorili, naoruavali i snabdijevali Nijemci, pa do ljudi koji-bilo zato to su rimokatolici ili pristalice konzervativne politike ili iz bilo kojeg drugog razloga-nisu gajili nikakve simpatije prema revolucionarnom komunizmu ().343 Prema Tolstoyu, navedeni posjet doveo je do velikog obrata u odnosu s Jugoslavenima. Do tada Keightley ih je, u skladu s naredbom Glavnog ureda saveznikih snaga (AFHQ), od 3. svibnja, u kojoj se spominje, da etnike postrojbe, kao i ostali jugoslavenski disidenti trebaju biti tretirani kao ratni zarobljenici, dok e o njihovu uklanjanju odluiti drava, namjeravao poslati na sigurno. Tolstoy navodi kako je Macmillan otputovao na vlastitu inicijativu, s obzirom da je Alexander naloio da posjeti tabove 8. armije i 13. korpusa, to potvruje injenica da u svom izvjetaju Foreign Officeu od 14. svibnja ne spominje odlazak u Klagenfurt.344 Na povratku Macmillan je posjetio i generala McCreerya u Trevisu, kako bi ga, prema Tolstoyu pridobio za izruenje izbjeglica, te da bi se usuglasili potezi 8. armije i 5. korpusa. Za ovakve zakljuke nisu nam dostupni svi dokumenti, pa bi ovakva situacija predstavljala, ini se tek jednu od mogunosti. Slijedei dan Macmillan je odrao sastanak s generalom Robertsonom, Alexanderovim izvrnim administrativnim asnikom. Iako o tome u Macmillanovim dnevnicima nita ne pie, postoji dopis koji je, 14. svibnja kasno naveer, otposlao Alexander C. Kirk (ameriki politiki savjetnik pri AFHQ-u). Prema njemu general Robertson zatraio je suglasnost Washingtona, da zapovjedniku britanske Osme armije poalje brzojav koji ga
341 342

N. TOLSTOJ, Ministar i pokolji, 75. Isto, 76. 343 Isto, 77. 344 Isto, 85.

62

ovlauje da 28.000 Kozaka, ukljuujui ene i djecu, izrui maralu Tolbuhinu, te koji mu nalae da veliki broj otpadnikih jugoslavenskih trupa, izuzev etnika, izrui jugoslavenskim partizanima.345 Prema izjavi generala Robertsona, takav je postupak preporuio Macmillan, koji je juer razgovarao sa zapovjednikom Osme armije. Na pitanje jesu li Rusi zatraili da se ti Kozaci izrue Robertson je odgovorio odrino i dodao 'ali vjerojatno e to uskoro uiniti.' Generala Robertsona pitali smo takoer i kakvu definiciju 'etnika' predlae, ali je o tome imao vrlo neodreeno miljenje. () Glavni administrativni oficir izrazio je razoaranje zbog toga to se, kako se ini, u toj toki ne slaemo s njim dodavi da je suoen s tekim administrativnim problemom jer ima na brizi stotine tisua njemakih ratnih zarobljenika, te da se trenutno ne moe baviti time tko hoe, a tko nee biti izruen Rusima i partizanima i strijeljan. Rekao je da taj brzojav mora poslati unato naoj nesuglasnosti. 346 Robertson, kako Tolstoy navodi, nije dobio oekivanu potvrdu Alexandera Kirka, koji je zatraio savjet vlade SAD-a. Joseph Grew, (vritelj dunosti dravnog sekretara SAD-a) 15. svibnja odgovorio je, da podrava Kirkov stav kojim odriete suglasnost Robertsonovom brzojavu, pa Vas molimo da obavijestite SAC [vrhovnog zapovjednika saveznikih snaga] o naem vrstom uvjerenju da se takvo planirano krenje dogovorene anglo-amerike politike ne moe opravdavati administrativnom svrsishodnou.347 Ove dokumente, kao niti openiti stav SAD-a Cowgillov izvjetaj uope ne spominje, pokuavajui prikriti oito neslaganje pri donoenju odluka.348 Prema Tolstoyu, upravo to neslaganje izmeu SAD-a i britanskih politikih savjetnika potaknulo je Robertsona da se obrati Macmillanu. Prema svemu, 14. svibnja Robertson je uputio naredbu Osmoj armiji, u kojoj se navodi: sve Ruse treba izruiti sovjetskim snagama na dogovorenom mjestu koje ete utvrditi na lokalnom dogovoru s glavnim tabom marala Tolbuhina. Sukladno tome treba poduzeti korake koji e osigurati da savezniki ratni zarobljenici iz ruske zone zauzvrat budu istodobno prebaeni k nama, te u konanici svo ljudstvo utvrena jugoslavenskog dravljanstva koje se predalo a sluilo je u njemakim snagama treba razoruati i predati jugoslavenskim snagama. 349 Zanimljivo je kako se u ovoj formulaciji, pa makar i vrlo uopeno radila razlika meu pripadnicima jugoslavenskih zarobljenika. Ove naredbe, za koje prema Tolstoyu Alexander nije znao sve do 21. svibnja, odnosile su se na izbjeglice (Kozake i Jugoslavene) koji su ve bili smjeteni u saveznikim logorima.
345 346

Isto, 85. Isto, 86.; Vidjeti i: N. TOLSTOY, Blajburki pokolj, 58.-59. 347 N. TOLSTOJ, Ministar i pokolji, 115. 348 D. BEKI, 'Sluaj Bleiburg': nova istraivanja, nova iskuenja, 212.-213. 349 N. TOLSTOJ, Ministar i pokolji, 95.; Vidjeti i: S. R. VLAHOVI, Zbornik dokumenata iz britanske arhive. Anglo Jugoslavenski odnosi 1941.-1945., 355.-356.

63

Nove okolnosti predstavljala je vijest koju je 13. svibnja u tab 5. korpusa donio general Schmidt-Richberg i obavijestio da se ukupna snaga generala Lhra u ijem je sastavu bilo 300.000 Nijemaca i 200.000 Hrvata kretala iz Jugoslavije. 350 Drugi dan sredinji ured 5. korpusa procijenio je da se predalo oko 300.000, ratnih zatoenika, osoblja i izbjeglica u dijelu pod nadzorom Korpusa, dok se daljnjih 600.000 kretalo iz Jugoslavije sjeverno, u smjeru Austrije. () Ako se toliki broj ljudi stvarno pojavi, situacija u svezi hrane i dovoljnog broja straara postati e kritina. 351 Prosljeujui izvjetaj 15. armijskoj skupini McCreery navodi kako je od Keightleya zatraio da prihvati oboruane jedinice i razorua ih im prijeu granicu () Zamolite AFHQ da pitaju Tita koliko bi neprijatelja eventualno elio prihvatiti. Predloite da Hrvati budu Titova parada. 352 Povrh svega 14. svibnja naveer general Scott javio je kako se njegovim jedinicama pribliavaju dva korpusa od 100.000 ljudi, te pola milijuna civila. Prema uputama taba nije se znalo to uiniti sa spomenutim snagama. Oekujui odluku 8. armije, reeno je da ih se zadri juno od Drave. Upoznat s opim stanjem Scott je, kako je objanjeno u prijanjem poglavlju, donio odluku o daljnjim operacijama. Oiglednu zabrinutost i administrativnu neodrivost ovakvog stanja odraava i Robertsonova izjava () imao sam na brizi stotine tisua njemakih ratnih zarobljenika, i u to se vrijeme nisam mogao baviti time tko hoe, a tko nee biti izruen Rusima i partizanima i strijeljan.353 U isto vrijeme (14. svibnja) Tito alje depeu tabovima I., II., III. i IV. armije, kao i glavnim tabovima Hrvatske i Slovenije, te u njoj trai da se poduzmu najenerginije mjere da se po svaku cijenu sprijei ubijanje ratnih zarobljenika i uhapenika od jedinica, pojedinih organa i pojedinaca. Ukoliko postoje meu zarobljenicima i uhapenicima takva lica koja treba da odgovaraju za djela ratnih zloinstava, predavati ih na revers vojnim sudovima radi daljnjeg postupka.354 Spomenutu depeu dobili su na uvid brigadir Anthony Cowgill i Nikolai Tolstoy koji je komentirao da se radi o oiglednoj krivotvorini. (...) Bio je to, naprotiv, komad papira ispisan pisaim strojem, bez ikakvih indikacija odakle potjee ne samo to nije nosio Titov potpis nego se ak ni formalno nije radilo o pravom nareenju. 355 Ovaj dokument nije objavljen u zbornicima dokumenata JA, koji su inae, ini se prilino toni i potpuni. Jedinu dostupnu verziju pronalazimo u zapovjedi koju je 29. travnja, III.

350 351

N. TOLSTOJ, Ministar i pokolji, 101. Isto, 102.; Vidjeti i: N. TOLSTOY, Blajburki pokolj, 53. 352 N. TOLSTOJ, Ministar i pokolji, 103., 112.; D. BEKI, 'Sluaj Bleiburg': nova istraivanja, nova iskuenja, 204. 353 N. TOLSTOJ, Ministar i pokolji, 103. 354 J. B. TITO, Sabrana djela 28, 43. U biljeci nakon teksta stoji da je Tito vie puta u toku rata izdavao slina nareenja i to uglavnom u situacijama kada je bila poveana mogunost za osvetu od strane pripadnika NOVJ. 355 N. TOLSTOY, Povijest pred sudom, Start (Zagreb), 6. sijeanj 1990., 51.

64

armija uputila tabu XVI. divizije, s obzirom da se naredba od 6. prosinca 1944. 356 ne sprovodi u potpunosti, te je ponovno zatraeno da se sa zarobljenicima ima postupati po meunarodnom pravu, dok e se za svako odstupanje s odgovornim licima najstroije postupati.357 S obzirom na dokumente kojima raspolaemo teko je potvrditi bilo iji stav, no ipak se ini da je i ovom prilikom Tolstoy bio isuvie otar.358 U cjelokupnim dogaanjima nezaobilazna je i uloga feldmarala Alexandera, iju odgovornost Tolstoy konstantno svodi na najmanju moguu mjeru. Navodno je prema njegovim nalozima 14. svibnja general William Morgan otposlao poruku zapovjednitvu SHAEF-e, prema kojoj moli pomo u prihvaanju i formiranju logora pod vaom kontrolom () Broj nije definitivan, ali radi se o oko 500.000 ljudi. 359 Ovaj prijedlog zbog velikog broja izbjeglica oito nije prihvaen, a svako Alexanderovo budue djelovanje Tolstoy opravdava injenicom da je feldmaral krivo obavijeten o nadolazeem mnotvu koje se ve predalo Britancima, 15. svibnja poslao poruku Osmoj armiji, prema kojoj se oko 200.000 Jugoslavena koji su sluili njemakim oruanim snagama predalo u njegove ruke. Htjeli bismo ih odmah vratiti snagama marala Tita. Bili bismo zahvalni kada bi se maral J. Broz Tito sloio da svojim zapovjednicima naredi njihov prihvat i da u suradnji s glavnim zapovjednikom 5. korpusa ustanovi veliinu kontingenta i mjesto na austrijskoj granici juno od Klagenfurta radi njihova povratka u Jugoslaviju. 360 Vicemaral avijacije Lee dostavio je poruku Titu, nakon ega je Kabinet marala Jugoslavije odgovorio: Maral se slae u potpunosti sa prijedlogom feldmarala g. Aleksandera i izraava mu zahvalnost. Napred pomenutih 200.000 preuzee tab III armije kome su izdate potrebne instrukcije. 361 Slobodni smo Vas umoliti, da nas obavijestite, gde bi se sastala komisija za prijem zarobljenika sa delegatima odreenim od feldmarala g. Aleksandera za primopredaju.362
356

Spomenuta naredba datirana s 5. prosincem 1944. objavljena je u J. B. TITO, Sabrana djela 25 (Beograd 1982.), 82. 357 Partizanska i komunistika represija i zloini u Hrvatskoj 1944. 1946., 100. 358 O istim ukazima pie i raspravlja Mitja Ribii, te navodi se da: odluka o surovu obraunu sa zarobljenicima i izruenim jugoslavenskim kvislinzima bila je vjerojatno donesena u Zagrebu na strogo povjerljivu savjetovanju Tita i zapovjednika etiriju armija na temelju vojne ocijene odnosa snaga i vojno-policijskih akcija za obranu zapadne granice. Njemake zarobljenike i preteni dio kvislinkih jedinica poeli su nakon toga brzo premjetati u zalee prema Bosni, a dio su bezobzirno fiziki unitili.; Vidjeti: Traganja Mitje Ribiia 7 Titova odluka: smrt, Slobodna Dalmacija (Split), 28. lipanj 1994., 19. 359 N. TOLSTOJ, Ministar i pokolji, 110. 360 N. TOLSTOJ, Ministar i pokolji, 111. Upravo ovu naredbu navodi D. Beki kada govori o britanskoj odgovornosti za izruenja, te ne spominje nikakvu krivu obavijetenost; Vidjeti: D. BEKI, 'Sluaj Bleiburg': nova istraivanja, nova iskuenja, 205. 361 Prema instrukciji od 17. svibnja 1945.: Odredite i uputite i odredite (!) odmah komisiju od pet lanova koji e primite (!) te zarobljenike od Saveznike komande. lanove komisije odrediti od odabranih oficira.; Vidjeti: Partizanska i komunistika represija i zloini u Hrvatskoj 1944. 1946., 115. 362 Partizanska i komunistika represija i zloini u Hrvatskoj 1944. 1946. , 116.; Vidjeti i: N. TOLSTOJ, Ministar i pokolji, 111.; I. OMRANIN, Holocaust of Croatians (Washington 1986.), 72.; Tri dokumenta o Bleiburgu sve kau i trae istragu, Nova Hrvatska (London), br. 9.,1984., 6.-7.; Nova Hrvatska (izdanje za domovinu) (London), br. 9., 6.-20. V. 1984., 11.

65

Ovaj Alexanderov in, samo potvruje njegov dopis Eisenhoweru () za mene je osnovno da oslobodim svoje linije
komunikacija od ovog optereenja. Bojna gotovost mojih jedinica ve je znaajno naruena ().363 U istom tonu Alexander se obraa i Churchillu navodei () Moram oistiti palubu u toj oblasti.364 Tolstoy opravdavajui feldmaralov korak navodi kako je bio krivo obavijeten o predaji, pa prema tome nije moglo doi do izruenja, pri emu njegova naredba postaje neoperativna. No, ovakva ponuda stvorila je, kako navodi nepostojeu predaju na koju se (unato drugom cilju) odnosila Robertsonova naredba od 14. svibnja. Osim toga dovodi u pitanje pravilnu obavijetenost o nadolazeim kolonama i snagama koje su ve smjetene u saveznikim logorima. U konanici i sam Tolstoy zakljuuje kako je teko ocijeniti u kojoj je mjeri taj nesporazum bio kljuna pogreka, a koliko korisna prevara.365

Drugaiji pogled na Alexanderovu odgovornost nudi nam pismo R. M. B.

Chevalliera (ef Junog odjeljenja Foreign Officea) od 11. rujna 1951. Ono je odgovor na upit britanske ambasade iz Madrida kako da reagira na lanak u novinama u kojem se britanska vlada optuuje da je povlaenje jugoslavenskih snaga () dobila u zamjenu za izruenje velikog broja Hrvata i Slovenaca Titu. Chevallier je odgovorio da je izruenje obavljeno po uputstvu vrhovnog saveznikog zapovjednika za mediteransko ratite, na osnovi stava da su se ti ljudi borili na njemakoj strani protiv saveznikih jedinica Marala Tita i zato bili tretirani kao ratni vojni zarobljenici. 366 Isti stav dijeli i Christopher Booker, jedan od autora Cowgillova izvjetaja, koji navodi da su izruenja potvrena od strane vojnih komandanata na podruju Koruke, kao i osoba na najvioj politikoj funkciji.367 Nakon Kirkova protesta podranog od State Departmenta, te s obzirom da je prolo kritino razdoblje, Alexander je 17. svibnja McCreeryu poslao novu zapovijed. Prema njenim odredbama, etnici i jugoslavenski disidenti koji su uli u podruje pod saveznikom kontrolom, trebaju se tretirati kao razoruane neprijateljske jedinice, te ih evakuirati u britansku koncentracionu zonu Distone. Ukljuujui 11.000 ve smjetenih u Distoneu, vjerujemo da ih ima ukupno 35.000.368 Slijedei dan Kirk je obavijestio State Department i prema njemu se inilo kao da vie ne postoji mogunost nasilne repatrijacije, te da su se usuglasila miljenja AFHQ-a s miljenjem SAD-a i Velike Britanije. Alexander je stupio u kontakt s Eisenhowerom, traei pomo u razmjetanju i prehrani oko 220.000 zarobljenika, koji su se nalazili u Austriji (109.000 Nijemaca, 46.000 Kozaka, 15.000 Maara, 25.000 Hrvata i 24.000 Slovenaca).369 Veliki broj ljudi dovodi u pitanje operacijsku efikasnost, te mnoge administrativne okolnosti, te u brzojavu moli da Eisenhower u svoje podruje primi
363 364

D. BEKI, 'Sluaj Bleiburg': nova istraivanja, nova iskuenja, 208. Isto, 207. 365 N. TOLSTOJ, Ministar i pokolji, 112. 366 D. BEKI, 'Sluaj Bleiburg': nova istraivanja, nova iskuenja, SP, 213. 367 Christopher BOOKER, A Looking-Glass Tragedy. The controversy over the repatriations from Austria in 1945. (London 1997.), passim. 368 N. TOLSTOJ, Ministar i pokolji, 118. 369 Prema dokumentu War Officea navodi se da je 15. svibnja u jugoistonoj Austriji bilo oko 230.000 zarobljenika, od toga 99.000 Nijemaca, 72.000 Rusa, 24.000 Maara i 36.000 quisling Yugoslavs. Vidjeti: Katarina SPEHNJAK, 'Ratni zloinci' kao predmet spora britanske i jugoslavenske vlade 1945. 1948., Zbornik u ast Hrvoja Matkovia (Zagreb 2005.), 311. (bilj. 30).

66

Nijemce i Kozake.370 Dva dana kasnije stigao je odgovor, koji se u Cowgillovu izvjetaju ne uzima u obzir,371 a prema kojem se navodi: Kako bismo pomogli u svim moguim operacijama snaga AFHQ-a u Austriji protiv Jugoslavena, spremni smo prihvatiti gore navedene neprijateljske vojnike u statusu 'razoruanih neprijateljskih snaga'.372 ini se da je 155.000 Nijemaca i Kozaka bilo manje optereenje u odnosu na pola milijuna ljudi za koje je Morgan, tri dana ranije traio smjetaj. Istog dana (17. svibnja) Alexander je poslao i drugi brzojav, namijenjen Zdruenom generaltabu, traei smjernice za konano razmjetanje sljedeih triju klasa. U tekstu navodi da se radi o 50.000 Kozaka, ukljuujui 11.000 ena, djece i staraca; prema procjeni oko 35.000 etnika, od kojih je 11.000 ve prebaeno u Italiju, te 25.000 njemakih i hrvatskih jedinica. Za svaki navedeni sluaj bi, povratak u domovinu bio fatalan za njihovo zdravlje.373 Odbor Zdruenog generaltaba sastao se 18. svibnja da razmotri Alexanderove zahtjeve. U odgovoru od 26. svibnja374 trai se da se Kozaci, prema jaltskom sporazumu, izrue Sovjetima. U pogledu etnika slau se da ih se tretira kao i one u Julijskoj krajini, te da ih se ne izruuje u Jugoslaviju. HOS su u drugaijem poloaju od etnikih jedinica: Radi se o oruanim snagama hrvatske dravice koju su stvorili Nijemci, i premda nikada nismo upoznali vladajuu garnituru NDH, hrvatske su trupe regularne snage kvislinke vlade koja djeluje po njemakim nareenjima. () Zbog toga smo skloni izruiti hrvatske jedinice u Austriji Titovim snagama. Takav bi potez Titu svakako bio drag i to bi mu pokazalo da ga u nekim stvarima smatramo doista regularnim i odgovornim saveznikom.375 U konanici, ukoliko se vladi SAD ne svide preporuke, sloiti e se da se Hrvati tretiraju kao i etnici. Amerikanci jesu prigovorili, istiui injenicu da izmeu amerike i britanske vlade postoji dogovor da antipartizanske jugoslavenske snage, osobito Hrvate, ustae i slovenske belogardejce valja razoruati i smjestiti u izbjeglike logore. 376 Ovaj stav samo potvruje odluku od 3. svibnja, prema kojoj je sve osobe jugoslavenske nacionalnosti pod britanskom nadlenou trebalo razoruati i smjestiti u izbjeglike logore. O njihovoj prisilnoj repatrijaciji nije bilo govora, ak niti prema sporazumu s Jalte. U razdoblju od 14. do 16. svibnja, pojavila se opasnost od najezde velikog broja Hrvata, koji bi uz prisustvo jedinica JA predstavljali optereenje za 5. korpus. Zalihe koje su posjedovali ne bi bile dovoljne za zbrinuti toliki broj izbjeglica, pa Tolstoy zakljuuje da se
370

S. R. VLAHOVI, Zborniku dokumenata iz britanske arhive. Anglo Jugoslavenski odnosi 1941. - 1948., 352.-354. 371 D. BEKI, 'Sluaj Bleiburg': nova istraivanja, nova iskuenja, 212. 372 N. TOLSTOJ, Ministar i pokolji, 119. 373 Isto, 119.-120. 374 Prema Cowgillovu izvjetaju odgovor je stigao 29. svibnja 1945.; Vidjeti: D. BEKI, 'Sluaj Bleiburg': nova istraivanja, nova iskuenja, 211. 375 N. TOLSTOJ, Ministar i pokolji, 119.-120. 376 Isto, 121.

67

nije mogla poklanjati pretjerana pozornost takvim sitnicama. S obzirom na to, Alexander je odobrio izruenja (kojih su poteeni etnici, vjerojatno oni koji su se nalazili u Palmanovi), no kada je opasnost prola ponitio je Robertsonovu uputu od 14. svibnja, te naloio da niti jedan Jugoslaven ubudue ne bude izruen. Ovakvu pozadinsku situaciju, koja ini sastavni i vrlo vaan dio slike emigrantska literatura ne spominje. Pitanje je da li je to zbog injenice da im takav prikaz ne bi iao u prilog ili zato jer obinom ovjeku, iji memoari su nam dostupni, koji strahuje za svoj ivot, nikakva politika pozadina ne moe biti utjeha. Veliko mnotvo vojnika i civila okupljenih na Bleiburkom polju, 15. svibnja 1945., oekivalo je vijesti od svojih vojnih i civilnih predstavnika, koji su pregovarali s Britancima. Prema navodima ve oko podneva polje su nadlijetali avioni, a savezniki tenkovi su zatvorili prilaz Bleiburgu.377 Oko etiri sata proula se vijest o bezuvjetnoj kapitulaciji, te je stigla naredba da se poskidaju nacionalne zastave i na njihova mjesta, da se istaknu bijele zastave i pripremi oruje za predaju.378 Osim toga su se ve i partizani pribliavali i pojavljivali na samom polju.379 U pomalo kaotinom stanju jedan dio vojske unitavao je oruje i vozila, drugi su se organizirani u manjim skupinama pokuali probiti preko Karavanki, dok su trei planirali povratak u domovinu.380 Svaka odluka i odgovornost bila je osobna, vojnike prisege su razvrgnute i svatko je traio spas. Crljen navodi: Nema jasne predobe o tome, to treba uiniti. Usprkos mnotvu, koje nas okruuje, ini mi se, da se svatko osjea sam, pritisnut o zid i suoen s propau, upuen na svoje misli i odluke. () Neki su miljenja, da treba izvriti organiziranu predaju, koja bi nam osigurala zatitu medjunarodnog prava. Drugi smatraju, da nas od partizanskih zloina ne e nita zatititi, kao ni do tada. Prvi na to uzvraaju, da e se Englezi zacijelo brinuti za sudbinu onih, koje oni sami izruuju, dok e bjegunci, nakon predaje, biti sasvim sigurno stavljeni izvan zakona. 381 Za Crljena, (kao i za Herenia) jedini izlaz predstavlja odlazak u umu, te se prikljuuje ustakoj satniji, pod zapovjednitvom bojnika Antuna Vrbana. Samih nekoliko minuta nakon mog dolaska, ve smo u pokretu probijajui se u Karavanke. Nad Bleiburkim poljem prijetei lete engleski zrakoplovi.382 Naavi se pred odlukom Sreko Karaman, pomalo cinino komentira: Tako je to, moja gospodo H. i C. ve su u umi... Zaokruim pogledom naokolo i zaustavim se na vrhovima Karavanki. Da mi se je domoi onih obronaka! Blaeni oni, koji su ve tamo u Austriji. to nismo i mi napustili Zagreb u subotu, mjesto u ponedjeljak... Padaju s

377 378

A. LJERKI, Od Ivan Planine do Bleiburga, 98.-99.; J. I. PRCELA, D. IVI, Hrvatski holokaust, 201. J. I. PRCELA, D. IVI, Hrvatski holokaust, 202. 379 Bleiburka tragedija hrvatskog naroda, 319. 380 J. I. PRCELA, D. IVI, Hrvatski holokaust, 209. 381 D. CRLJEN, Bleiburg, Hrvatska revija, 293.-295. 382 Isto, 297.

68

improviziranih koplja crveno-bijelo-plave boje, a uzdiu se na njih bijele ponjave... 383 S Crljenom na Bleiburkom polju razgovarao je i fra. Oton Knezovi koji uvi za predaju navodi, Svak se pita, komu emo poloiti oruje. Englezima ili partizanima? Svi smo bili uvjereni da su pregovori uspjeli i da emo se predati Englezima. () Netko se razoruava, a netko ne zna, ta e.384 Uspomene jednog od preivjelih prema kojima je nakon vijesti o predaji, masa vojnika krenula prema izlazu iz kotline, kreui se izmeu tenkova i kroz palir engleskih vojnika, () pretvarajui se tako pomalo u nemonu ljudsku masu, umornu i ojaenu. Ali mislili smo bolje je i ovako, nego to gore. To su Englezi. Mi smo njihovi zarobljenici. Nedugo nakon odbacivanja oruja na putu su ugledali nekoliko naoruanih partizana, iji broj se stalno poveavao. Smiljena prijevara bila je na dijelu u svom punom jeku. Jer engleskih vojnika bivalo je sve manje u naoj blizini, da ih za nepun sat posve nestane s vidika. () Englezi su nas ipak predali partizanima. 385 S rezultatima pregovora bili su upoznati uglavnom samo generali i asnici, kojih kako se navodi ubrzo nije niti bilo na polju.386 Taj nedostatak vodstva bio je jako primjetan; da je koji asnik imao vie sabranosti i inicijative mogao je znatno ljudstvo da dobro povede, no najgore je ustvari bilo, da su zapovjednici i vii asnici ustanovivi prevaru bili sasvim izgubili glave. 387 Veliki dio mnotva nije bio upoznat s ishodom pregovora, te je polaui oruje pred partizanskim i engleskim jedinicama, vjerovao da ide u saveznike logore. Opazivi partizane kojima se a ne Englezima moramo predati, nastalo je neopisivo zaprepatenje i razoaranje medju nama, tim vie to je bilo sve u ivoj protivnosti s onim bajkama o Englezima i borbi protiv komunizma.388 Milan Basta navodi kako mu je javljeno s poloaja da se bijele zastave viju kao 'adori' i da su prekrile polje i okolne breuljke svuda gdje se nalazio neprijatelj. () Neprijateljski vojnici kao da su se utrkivali tko e se prije
predati.389 Pitanje je da li je to bilo ba tako, s obzirom da, prema jednom dijelu sjeanja, zarobljenici nisu do isteka dogovorenog roka za predaju istaknuli bijele zastave. Radi toga,

Na ustaku kolonu sa naih poloaja zapucae mitraljezi i minobacai.

Dejstvovalo se nekih petnaest do dvadeset minuta, a tek onda su ustae istakle bijele zastave, to je znailo da se predaju. 390 Prema podacima, 3. bataljun Zidanekove i 3. bataljun Tomieve brigade poeli su vatrom te im nanijeli najmanje 16 mrtvih. Franci Strle rekonstruirajui daljnje dogaaje navodi da nije bilo nikakve topnike pripreme, a taj
383

Sreko KARAMAN, Desetog dana, Hrvatska revija, god. X., sv. 4 (40), Buenos Aires prosinac 1960., 776.777.; Vidjeti i: Otvoreni dossier: Bleiburg, 81. 384 O. KNEZOVI, Pokolj hrvatske vojske 1945, 9.; A. MIJATOVI, Izaslanstvo ipak pristalo na predaju, Vjesnik podlistak (Zagreb), 28. lipnja 2005., 63. 385 Bleiburka tragedija hrvatskog naroda, 423.-424. 386 J. I. PRCELA, D. IVI, Hrvatski holokaust, 302.-303., 209. 387 Isto, 315. 388 Isto, 303. 389 M. BASTA, Rat je zavrio 7 dana kasnije, 365. 390 P. S. BRAJOVI, Konano osloboenje, 564.

69

masakr, da ga tako nazovem, napravili su pukomitraljezi arci. Uvijek velim, imali smo idealne poloaje i kratku udaljenost, a pred sobom gomilu...391 Nadalje tvrdi da je rok za predaju neprestano odgaan, pa su na sjeveru doline Britanci tenkovima jurnuli na ustae da bi ih natjerali na povlaenje (radilo se o pokuaju proboja) i predaju, a zapovjednik 3. bataljuna Tomieve brigade je vidio kako 'tri britanska tenka ak gaze ustae na elu kolone', 'takvim postupkom' bili su zaprepateni slovenski partizani, 'iako su mrzili izdajnike'. 392 Meu svjedoanstvima tek jedan iskaz, ne navodei tono mjesto, potvruje da su engleski tenkovi uli u akciju protiv nas, to je nagnalo mnoge na predaju oruja i bijeg. 393 O prisutnosti britanskih tenkova na sjevernoj strani polja pie i Zvonimir Zori, no on, za razliku od prethodnika ne navodi da je s te strane pruan bilo kakav otpor, dok je s drugih strana, s oblinjih proplanka i uma, sa sve etiri strane zapoela jaka pucnjava po velikoj masi ljudi, koji su se nalazili na poljani. Dolje na poljani je nastao pravi pakao. Vatra je neprestano rigala iz tisua cijevi svih kalibara, uz stravian vrisak ranjenika, ena i djece te rzanje prestraenih konja. Mrtvi i ranjeni padali su kao snoplje. Na poljani je nastalo pravo grotlo pakla, pravi masakr. On potvruje da su spomenuti napad izveli pripadnici I. Tomieve i XI. Zidanekove brigade, te 51. vojvoanska divizija iz sastava 3. armije JA. 394 Sline podatke pruaju nam sjeanja Teodora Pavia, koji se prisjea da su britanski tenkovi potiskivali uskomeanu masu prema jugu, a avioni spitfire kruili su nad glavama. Odjednom iz ume se zauo tektaj mitraljeza. Partizani su pucali u masu, uglavnom isuvie gustu za mogui bijeg. () Za tren toliko je ljudi ubijeno da su partizani poeli lutati meu preivjelima i s oitim ih uitkom poeli nasmrt mlatiti, udarati i klati.395 Prema nekim sjeanjima bijele zastave su bile ve uzdignute, kada su zapoeli rafali Dvjestotinjak metara nie meci su kosili ljude, tijela su padala hrpimice.396 Iz ovakvih podataka zapravo je vrlo teko odrediti to se tono dogaalo na Bleiburkom polju. Da li je mnotvo na vrijeme izloilo bijele zastave ili nije, jo je jedan detalj pri kojem je jasno vidljiv neujednaen stav koji se provlai kroz literaturu. Oito je dolo do kraeg napada JA, o ijim posljedicama je nemogue pouzdao govoriti. Prema svemu sudei, u ovim sukobima bilo je rtava, no da li su one tako brojne kako opisi upuuju,397 teko je vjerovati, no i ovo pitanje trai precizniji odgovor. vrih podataka o organiziranoj predaji i mjestu gdje je ona izvrena na podruju Bleiburga teko je pronai s obzirom da je predaja ukljuivala i kolone koje su se nale u
391 392

Otvoreni dossier: Bleiburg, 81. Isto, 81.-82.; M. BASTA, Rat posle rata, 381. 393 Bleiburka tragedija hrvatskog naroda, 329. 394 Zvonimir ZORI, Put u grotlo pakla, u: Od Bleiburga do naih dana, 294.-295. 395 N. TOLSTOJ, Ministar i pokolji, 105. 396 Isto. 397 Primjerice Stephen W. Skertic navodi kako je tom prilikom, prema procjenama stradalo oko 50.000 ljudi.; Vidjeti: Stephen W. SKERTIC The Bleiburg Maribor tragedy Croatian golgotha (Cleveland 1960.), 3.

70

dolini Mee tj. oko Prevalja i Gutanja. Kazimir Kovai navodi da je mjesto okupljanja za asnike bilo u jednoj zgradi poljoprivrednog gospodarstva, te da je na tom mjestu vidio generale tancera, Servatzyja i Metikoa.398 Prema Basti, general Slavko tancer bio je jedan od prvih neprijateljskih
generala, pukovnika i viih oficira, koji su se okupljali oko samog taba (Hrust). Do 18 sati oko taba skupilo se oko dvanaestak viih ustakih oficira, veinom generala.399 Za razliku od Kovaia on se prisjea kako se general Servatzy predao tek idueg dana, tj. 16. svibnja. 400

Veina sjeanja

opisujui predaju navodi tek prilino uopeno: Kad smo doli blizu samog mjesta, kuda se vri predaja, vidimo gdje se uglavnom predaju civili, starci, ene i djeca. Meu njima neto vojnika i po koji mladi oficir (ini se tonim kako su glavne osobe, kako je reeno, razmiljajui samo o svojoj sudbini napustile zarobljeniko mnotvo). 401 Predaja je trajala do predveer (prema nekim navodima do 18 sati), nakon ega je nareeno da se nastavlja drugo jutro u 8 sati.402 Predano osoblje poredalo se u beskrajnu kolonu, u etveroredove.403 Prema nekim navodima civili su svrstani na lijevu, dok su vojnici stavljeni na desnu stranu kolone.404 Iako su pregovori
zavrili Bastu je muio problem kako ovu ogromnu masu svrstati u zarobljeniku kolonu i uputiti natrag u zemlju. () Veliki broj civila, seljaka kola, ratna tehnika i ostali kr na putu to znatno oteavaju. 405 U zarobljenikoj koloni 16. svibnja nala se Galerija tipova, ratnih komandanata i vojnih funkcionera NDH, generala, pukovnika i drugih oficira (). Svi oni prolazili su kraj raskrija Hrust, na putu da pred narodnim sudom odgovaraju za poinjena djela. Na popisu zarobljenih spominju se general Tomislav Serti, potpukovnik Vladimir Metiko, pukovnik Mirko Gregori, pukovnik Bogdan Majeti, general Franjo Dolaki i dr.406

Prema svemu jedinice JA, kako Basta priznaje , oekivao je teak

zadatak, no Sve dok neprijateljska soldateska ne bude razoruana i dok se cjelokupna ne nae na naem teritoriju, ne moemo biti sigurni u eljeni ishod pregovora.407 Puno eksplicitnije komentare nudi Ivan Kovai Efenka prema kojem je gadan zadatak, kako svu tu gadiju sprovesti u Jugoslaviju! Zadatak je bio teak i odgovoran. Trebalo je, kako navodi, sprijeiti da bilo tko pobjegne, te je trebalo to prije zapoeti sa razoruavanjem. Banda je oajna, ali baca oruje; moda koji zlikovac i pobegne, ali je veina generala ve pod straom!408

Pripremajui sprovoenje Basta je naglasio pripadnicima 12. proleterske brigade da pripreme borce na strogo vojniko dranje i
disciplinu. Moraju izdati izriito nareenje i objasniti svojim borcima da ne sme biti nikakvih greaka u odnosu prema zarobljenicima. Ta mogunost bi postojala ako ne bismo izvrili prethodne pripreme s obzirom na injenicu da e u koloni biti okorelih i poznatih ustakih zlikovaca. () Neka objasne svome ljudstvu da e naa vlast ispitati stepen svaije krivice i da e oni koji su okrvavili svoje ruke nevinom krvlju odgovarati pred narodnim sudom i biti zaslueno kanjeni. Upozorio sam ih da budu oprezni i da ne dozvole da neprijatelj bei iz kolone. () U svakom sluaju od naeg nareenja koje se bazira na odlukama zajednikih pregovora ne sme se nikako odstupiti.409

Odlueno je da e zarobljenika kolona biti upuena

preko Bleiburga, Lipica,

Labota. U toku noi prei e svi na austrijsku teritoriju, marovati uzdu same nae granice i teko e moi da primete da se skoro neosetno vraaju u

398 399

Bleiburka tragedija hrvatskog naroda, 319.-320. M. BASTA, Rat posle rata, 106.-107. 400 Isto. 401 J. I. PRCELA, D. IVI, Hrvatski holokaust, 203. 402 Isto, 202. 403 Isto, 303. 404 Isto, 69. 405 M. BASTA, Rat je zavrio 7 dana kasnije, 371. 406 Isto, 377.-380. 407 Isto, 364. 408 K. NA, Pobeda, 223. 409 M. BASTA, Rat posle rata, 99.

71

Jugoslaviju. Ve izjutra vei deo kolone e biti na mariborskoj komunikaciji, gdje e ih prihvatiti nae jake snage kod Dravograda. Predani generali trebali su biti vraeni istim putem kuda se kolona povlaila (Prevalje Gutanj Dravograd), a pratili su ih dijelovi 8. brigade. Pred zoru se vratio motociklista sa izvjetajem da su kamioni uspeno preli na teritoriju Jugoslavije i da je velika zarobljenika kolona duboko zala u nau zemlju marirajui prema Mariboru. Najzad nam je laknulo pri dui.410

U istom smislu zakljuuje i Na Predaja glavnine ustako-domobranskih

divizija zbijenih na cesti Dravograd Ravne Prevalje Pliberk poela je u 16.30 asova 15.
maja 1945. godine () Likvidirane su poslednje neprijateljske snage u Jugoslaviji.411

Rijeivi napeto stanje u razdoblju od 14. do 16. svibnja, pred britanskim jedinicama ostalo je pitanje manjeg dijela osoba koje su se prije 15. svibnja 1945. predale britanskoj vojsci, te bile smjetene u logore namijenjene za raseljene osobe. Logori za ratne zarobljenike osnovani su u Klagenfurtu, Krumpendorfu, Tschlingu, Rossegu, Ferlachu, Viktringu, Maria Saalu, Tamswegu, Grafensteinu, Vlkermarktu, Griffenu i Wolfsbergu. Nikolai Tolstoy navodi kada se vie tisua Hrvata uspjelo skloniti, vrata su se vrsto zatvorila. Mnogi su izbjegli povratak s onima koji su u Bleiburgu bili vraeni, dok su se ostali skupljali na raznim mjestima uzdu granice. Bezbrojni su potonuli, a ostali su se rasprili po zarobljenikim logorima u Griffenu, Roseggu, Klagenfurtu, Tamswegu i drugdje. esta oklopna divizija drala je u ono vrijeme oko 11.000 Hrvata, a jo su mnogi bili zatoeni u podruju 46. pjeake divizije.412 Kao to je reeno, osim ovih skupina, 12. svibnja Britanci su prihvatili formalnu predaju izbjeglica koje su se probile do Klagenfurta. 413 Izbjeglika kolona (prema Tolstoyu oko 35.000 ljudi) krenula je prema zaravni nedaleko sela Viktring, gdje su Britanci dozvolili da se podigne logor. 414 Tolstoy citirajui jednog britanskog oficira navodi u jednom trenutku ta se kolona, zajedno s konjima i kamionima, zalihama i enama, protezala desetak milja du ceste prema Viktringu. 415 Razliite procjene potvruje i obavijest koju je 15. svibnja, 5. korpus poslao tabu Osme armije, navodei kako se u njihovu zarobljenitvu nalazi 46.580 Kozaka, 4.443 bijelih Rusa, 25.000 Hrvata i 25.000 Slovenaca.416 Prema svemu sudei ove izbjeglice su, i prije nadolazeeg vala od 14. do 16. svibnja predstavljale problem u saveznikim odnosima izmeu J. Broza Tita i Britanaca. Prisjetimo se kako je Ivan Kovai Efenka protestirao kod taba 5. korpusa, radi prihvaanja izbjeglica i ometanja predaje.417 Ne treba izgubiti iz vida da je svaki manji nesporazum mogao pridonijeti,
410 411

Isto, 106.-107. K. NA, Pobeda, 223. 412 N. TOLSTOJ, Ministar i pokolji, 123. 413 Isto, 50.-51. 414 Za Bleiburg nije odgovorna Churchillova vlada, Nova Hrvatska (London), br. 10, 22. listopad 1983., 11.12. 415 N. TOLSTOJ, Ministar i pokolji, 52. 416 D. BEKI, 'Sluaj Bleiburg': nova istraivanja, nova iskuenja, 206. 417 P. S. BRAJOVI, Konano osloboenje, 555.; F. STRLE, Veliki finale na Korokem (Ljubljana 1977.), 425.426.

72

tada izglednom sukobu meu saveznicima. Prema izjavi Anthonya Croslanda, obavjetajnog oficira u tabu 6. oklopne divizije od 11. svibnja, ini se da su britanske snage bile stanovita da se izbjeglice moraju predati J. Brozu Titu, ali u praksi oni se Titu ne ele predati pa i dalje prodiru u nae podruje. () Kad su prvi put stigli ovamo, stav taba prema prihvaanju formacija suoenih s Titom koje se ele predati bio je uglavnom pozitivan. 418 Zanimljivo je to se kao razlog navodi uroeno britansko gnuanje prema moguem pokolju, te injenica da se Titove snage uvlae u podruja koja su Britanci ve okupirali (Istra). ini se da inat nije bio dovoljan u praksi, jer Tito je bio napast, ali ne ba nepodnoljiva, zbog toga se neprijateljstvo prema njemu ublailo.419 Kako bi se razjasnio problem prihvaenih izbjeglica (koliko je to mogue), potrebno se vratiti na 12. svibnja (prihvaena predaja kod Klagenfurta), kada je Alexander naloio Macmillanu da 13. svibnja posjeti generala Keightleya i upozna ga sa stanjem u zoni. Na sastanku su iznesene pojedinosti o grupama koje su se predale Britanskoj vojsci, pa se prema popisu spominju () gerilske snage Slovenaca, Hrvata i Srba koje su se borile protiv Tita, a koje su stvorili, naoruali i snabdijevali Nijemci () To su (I) slovenski domobranci pod zapovjednitvom generala Krennera; (II) hrvatski ustae i domobrani, meu kojima se nalazi i divizija stacionirana u Eisenkappeli sastavljena od 7.000 ljudi i 3.000 prateih civila; (III) dvije pukovnije srpskih dobrovoljakih odreda pod zapovjednitvom pukovnika Tatalovia. IV. ljudi koji bilo zato to su rimokatolici ili pristalice konzervativne politike ili iz bilo kojeg drugog razloga nisu gajili nikakve simpatije prema revolucionarnom komunizmu, pa su stoga proglaeni faistima ili nacistima. Radi se vjerojatno o heterogenoj masi civila, uglavnom Slovenaca, koji su pobjegli preko Karavanki pred naletom Titovih partizana. V. ene i djeca koji panino bjee pred napredovanjem Jugoslavena.420 Upravo na te skupine odnosila se Robertsonova naredba od 14. svibnja kojom se trai izruenje svih Rusa sovjetskim snagama, dok se jugoslavenskoj armiji treba izruiti svo ljudstvo jugoslavenskog dravljanstva koje je sluilo je u njemakim snagama.421 Komandant Petog britanskog korpusa C. Keightley, problem jugoslavenskih nacionalnih snaga smjetenih u logoru Viktring predao je naelniku taba, brigadiru Tobyu Lawu. Tolstoy navodi da su se 15. svibnja u komandi, smjetenoj u Klagenfurtu sastali Toby Law i komesar Hoevar iz Devetog korpusa. Kasnije je Law izvijestio da je postavio pitanje o stanju oko Bleiburga, na to je predstavnik JA odgovorio da je njihova () namjera bila da opkolimo Hrvate na prijevoju koji vodi u Austriju i da ih potom razoruamo. Rekao je da se
418 419

N. TOLSTOJ, Ministar i pokolji, 102.-103. Isto, 103. 420 Isto, 99. 421 Isto, 95.

73

jugoslavenske trupe na liniji s Hrvatima kod Bleiburga nee povui prema jugu, a ja sam rekao da je zapovjednik korpusa naim trupama naredio da ne prelaze granicu. Smatrali smo da Jugoslaveni mogu pobijediti, razoruati i nadzirati Hrvate u tom podruju. Ako netko pobjegne u Austriju, uhitit emo ga, razoruati, smjestiti u logor i poslije vratiti u Jugoslaviju. Puk. Hoevar se sloio.422 Slijedeeg dana Law je izvijestio Osmu armiju o postignutom dogovoru. Prema ve izloenom opisu, donesena odluka slijedila je upute koje je istog dana (pod prijetnjom nadolazeeg vala Hrvata) izdao feldmaral Alexander, pa se moe smatrati u skladu s politikom AFHQ-a. No, samo dva dana kasnije Alexanderova odluka je opozvana i zabranjeno je svako daljnje izruivanje. Osim toga repatrijacija dogovorena 15. svibnja zapoela je tek etiri dana kasnije. Ovakav razvoj Tolstoy objanjava kao nastavak operacije koja je zapoela na Bleiburgu. Ovo objanjenje prilino je nategnuto, jer ini mi se da se ovdje nije radilo o nikakvoj uroti, ve je jednostavno trebalo rijeiti opasnost od sukoba meu saveznicima. U skladu s tim 15. armijska grupa, prema nalogu iz Caserte intenzivirala je pripreme za operaciju Beehive (Pelinjak) kojom se trebalo izbaciti Titove jedinice iz Koruke. Tako je 14. svibnja, u Beograd otposlana poruka prema kojoj se obustavlja svaka daljnja saveznika pomo JA,423 dok je 17. svibnja poslana i anglo-amerika nota kojom su Zapadni saveznici odbili Titov zahtjev da se Jugoslaviji prizna status okupacijske sile u Korukoj, te zahtijevali povlaenje jedinica JA.424 Kao konana potvrda moe posluiti i Alexanderova poruka Churchillu, prema kojoj Moram oistiti palubu u toj oblasti.425 Unato zabrani izruivanja, zapovjednik brigade Law izdao je 17. svibnja divizijskim zapovjednicima tajnu naredbu. Svi Jugoslaveni u podruju korpusa bit e izrueni Titovim snagama to je prije mogue (.) te e snage biti odmah razoruane, ali im se ne smije rei odredite (.) organizaciju izruenja koordinirat e ovo zapovjednitvo zajedno s [komunistikim] jugoslavenskim snagama (.) vremensko trajanje izruenja ovisiti e o [logistikim] potekoama jugoslavenskog prihvaanja (.) fmns bit e odgovoran za pratnju osoblja do toke odreene naom naredbom na kojoj e biti predani Titovim snagama (.).426 Odreenje u Robertsonovoj zapovijedi od 14. svibnja, prema kojoj treba izruiti samo osobe jugoslavenskog dravljanstva koje su bile u slubi njemakih snaga, naznaava da je postojala namjera (pa makar i povrnog) razvrstavanja, dok se u naredbi 5. korpusa trai izruenje svih jugoslavenskih dravljana. Pitanje je da li je ova promjena bila razlog zato
422 423

Isto, 113. J. B. TITO, Sabrana djela 28, 45. 424 Anglo-ameriku notu objavio je D. BIBER, Tito Churchill, Strogo tajno (Beograd-Zagreb 1981.), 554. 425 D. BEKI, 'Sluaj Bleiburg': nova istraivanja, nova iskuenja, 207. 426 N. TOLSTOJ, Ministar i pokolji, 129.; Vidjeti: N. TOLSTOY, Blajburki pokolj, u: Bleiburg 1945.-1995., 61.; S. R. VLAHOVI, Zbornik dokumenata iz britanske arhive. Anglo-jugoslavenski odnosi 1941.-1948., 357.

74

ova naredba nije proslijeena Osmoj armiji. Jedinice koje su primile naredbu svjedoe o neredu koji je ona uzrokovala. Izbjeglice su i dalje odbijale predaju, a oni koji su jo posjedovali naoruanje (juno od Drave) prijetili su sukobima, pa je u dogovoru sa zapovjednicima JA odlueno da e se britanske jedinice povui s mosta i odnijeti njegov sredinji dio, dok e se nenaoruanima rei kako se vlakovima upuuju u Italiju. 427 Kada je lord Aldington u intervjuu za Start upitan zato je zarobljenicima reeno da idu u Italiju, on je odgovorio Nisam im ja to rekao. Moja je naredba bila jasna da im se ne smije rei kamo idu [] (tko je to rekao). Ja to ne znam. Znam samo da se proirila ta glasina da idu u Italiju. Nitko ne zna, niti je sudski proces pokazao, tko je Jugoslavenima dao tu informaciju ().428 Slijedeeg dana, 18. svibnja Nigel Nicholson saznao je od taba este oklopne divizije, da e divizija u sljedeih dvanaest sati pokuati organizirati transport ostatka Slovenaca i Srba iz viktrinkog kaveza ili ih pjeice uputiti u Jugoslaviju. 429 Istog dana, tab III. JA dobio je nalog za povlaenje na predratnu jugoslavensku granicu tako, da se cjelokupni zaplijenjeni ratni material s te prostorije izvue na nau teritoriju, bez obzira na to koliko e vremena to izvlaenje materijala trajati. 430 Zasigurno je brzina povlaenja ovisila i od preuzimanja zarobljenika, pa je prema tome pukovniku oki Ivanoviu, stavljena na raspolaganje jedna
brigada, radi prijema ratnih zarobljenika jugoslavenske nacionalnosti i pregovora za predaju ustaa i etnika, koji su se predali saveznikim trupama. Ove jedinice imaju zadatak sprovesti zarobljenike gde to odredi pukovnik Ivanovi.431

Istog dana ukinut je i glavni tab Slovenije, a

komanda za cijelo to podruje prenesena je na IV. JA koja je bila pod zapovjednitvom Peke Dapevia.432 Naveer 19. svibnja u Keightleyev tab stigao je pukovnik Ivanovi iz III. JA. 433 Glavna tema razgovora bilo je izruenje ostatka Slovenaca i Srba, s obzirom da je problem repatrijacije Hrvata dogovoren na sastanku s Hoevarom. Kosta Na navodi kako je Ivanovi sigurno nastupio rekavi da je, ako se pokae nunim, spreman pribjei novom sukobu da mu se izrue jedinice etnika i ustaa.434 Prve klauzule postignutog dogovora odnose se na evakuaciju jugoslavenskih trupa iz austrijskog podruja, najkasnije do 21. svibnja u 19 sati.435 Drugi dio sporazuma odnosi se na povratak jugoslavenskih dravljana. Prema njemu 5. korpus vratiti e sve jugoslavenske dravljane s podruja korpusa koji su se u vojnoj opremi
427 428

N. TOLSTOJ, Ministar i pokolji, 130. Lord Aldington protiv grofa Tolstoya, Start (Zagreb), 20. sijenja 1990., 50. 429 N. TOLSTOJ, Ministar i pokolji, 130.; Vidjeti i: Pria, Zaveza (Ljubljana), god. X., br. 3., rujan 2000., 85.86. 430 J. B. TITO, Sabrana djela 28, 56. 431 Zbornik dokumenata i podataka o narodnooslobodilakom ratu naroda Jugoslavije , tom XI, knj. 3, (Beograd 1976.), 564.; . IVANOVI, Rad pozadine 3. armije u zavrnim operacijama, u: Za pobedu i slobodu, 302.-312. 432 J. B. TITO, Sabrana djela 28, 55. 433 S. R. VLAHOVI, Zbornik dokumenata iz britanske arhive , navodi da su na konferenciju stigla dva Titova politika komesara; potpukovnik Ivanievi i Hoevar., 357. 434 K. NA, Rat je zavren 15. maja u 16.00!, Borba (Beograd), 10. lipanj 1985., 13. 435 Vidjeti: Partizanska i komunistika represija i zloini u Hrvatskoj 1944. 1946. , 126.-127.; D. BEKI, 'Sluaj Bleiburg': nova istraivanja, nova iskuenja, 210.

75

borili s Nijemcima, te njihove sljedbenike. To ukljuuje: ustae, domobrane, etnike, nedievce, belogardijce (). Evakuacija se odnosi na 10.000 osoba, koje e se preko Rosenbacha (Podroca, Podroica) predati IV. JA, te oko 5.000 osoba koje e preko Bleiburga i Lavamnda preuzeti III. JA.436 Prema ovoj naredbi evakuacija se odnosila na sve jugoslavenske dravljane, ak i etnike. Formulacija sljedbenici odnosila se na veliki broj civila. Prema naputku ako se civili mogu klasificirati kao 'logorski sljedbenici', mogu pratiti vojnike u Jugoslaviju. Logorski sljedbenik je onaj 'kome ivot ovisi o vojniku'.437 Iako se u ovakvim odnosima moe initi da su brojni zarobljenici izrueni, kako bi se JA povukla iz Koruke, ipak dokumenti ne potvruju ovakvu tezu, pa ona i nije prihvaena u literaturi.438 Osim toga, ve je prema izloenom vidljivo da je zapovijed o izruenju donesena dva dana prije sporazuma s jugoslavenskom stranom, koja oitim otrim zahtijevanjem izruenja nije niti znala za postojanje odluke o repatrijaciji.439 Prva faza repatrijacije trajala je od 19. do 24. svibnja, znai nakon Alexanderove odluke o zabrani izruenja (17. svibnja). ini se, kako Tolstoy navodi, da su svi bili uvjereni kako putuju u Italiju. Radi toga nije ostalo puno zapisa koji nam govore o dojmovima zapovjednitva Osme armije u svezi s repatrijacijom. Tek 21. svibnja McCreery obavjetava Glavni savezniki stoer, kako se javljaju pitanja o tretmanu razliitih nacionalnosti oboruanih i civilnih skupina, te ukoliko je mogue da se poalje izaslanik koji bi pripomogao pri iznalasku rjeenja.440 U Alexanderovu odgovoru, drugog dana, navodi se da zapovjednitvo razmatra strateke odluke o problemima. Ovakvim razvojem Osma armija poslala je novi dopis u kojem se referira na Robertsonovu naredbu, prema kojoj su voeni pregovori o izruenju izmeu 5. korpusa i III. i IV. JA. Veliki broj ve izruen oko 50.000 jo uvijek u podruju 5. korpusa. () Imajte na umu da je najbitnije da se taj dogovor nastavi i da se sve jugoslavenske vojne snage izrue Jugoslavenima, s obzirom da, III. JA sada postavlja pitanje repatrijacije svih jugoslavenskih dravljana, ukljuujui ratne zatvorenike smjetene po logorima, prisilne-radnike, kao i etnike.441 Prema tome trai se hitno ovlatenje da se sve te osobe izrue. Zanimljivo je kako
da e Britanci imati mnogo razumijevanja za te izbjeglice, budui da su izbjegli iz komunizma.442 Milovan ilas zaueno komentira Da budem otvoren mi nismo nikako mogli razumjeti zato su Britanci insistirali da nam vrate te ljude. Vjerovali smo, gledano u ideolokom kontekstu koji je prevladavao u to vrijeme,

436 437

N. TOLSTOJ, Ministar i pokolji, 130.-131. Isto, 131. 438 Jera VODUEK STARI, Prevzem oblasti 1944 1946 (Ljubljana 1992.), 237. 439 N. TOLSTOJ, Ministar i pokolji, 132.; Usp. Ian MITCHELL, Britanci nisu htjeli da lord Aldington bude optuen za ratni zloin, Veernji list (Zagreb), 29., 30. i 31. svibnja 1998., 12.-13. 440 N. TOLSTOJ, Ministar i pokolji, 136. 441 Isto. 442 Milovan ILAS, Wartime (New York; London 1977.), 443.-450.; M. ILAS, Jo o pokoljima 1945., u: Bleiburg: uzroci i posljedice , 320.-322.; N. TOLSTOY, Celoveka zarota. Vojni zloini in diplomatske tajnosti , 21.-26

76

Traenje novih naputaka jest pomalo udno s obzirom da je vrlo jasno definirano tko treba biti izruen, ve 19. svibnja na sastanku Keightley Ivanovi. Iz Glavnog stoera je potvreno da se svi jugoslavenski dravljani iz podruja Osme armije vrate Jugoslavenima, osim ako treba upotrijebiti silu; tada postupiti u skladu s AFHQ 77268 od 17. (svibnja; Alexanderova naredba op. a.).443 Istog dana, 23. svibnja u AFHQ je stigao i Alexanderov brzojav (odgovor na McCreeryev zahtjev), prema kojem e 25. svibnja stii oficir AFHQ, koji je ovlaten da raspravlja o taktikim prijedlozima. 444 Prema njima nijedan Jugoslaven u rukama saveznikih jedinica nee se izravno vratiti u Jugoslaviju ili biti izruen jugoslavenskim jedinicama protiv svoje volje. Pod nijedan spadaju etnici, ustae, Hrvati, Slovenci, ostale izbjeglice, te civili ukljuujui ene i djecu. Svi oni trebali bi se smjestiti na pogodna koncentraciona podruja, te razdijeliti vojnike i civile. 445 Oni koji su se borili protiv J. Broza Tita biti e tretirani kao ratni zarobljenici ili predani neprijateljski vojnici (klasa A), dok su svi ostali svrstani u kategoriju izbjeglica (klasa B), koje e biti smjetene u izgnanike logore u Italiji.446 Istu odluku podrao je i Alexander Kirk, koji je cijelo vrijeme isticao takav slubeni stav amerike vlade.447 ini se da ovi prijedlozi nisu bili izvrna naredba, pa je McCreery proslijedio onu kojom se treba izvriti izruenje jugoslavenskih dravljana, pa je tako tab 6. oklopne divizije nastavio s evakuacijom 24. svibnja. Zanimljivo je da se i u Cowgillovu izvjetaju navodi kako je u sluaju predaje jugoslavenskih dravljana, nakon 23. svibnja dolo do raskoraka izmeu onog to je Peti korpus smatrao da treba uiniti, i onog ega su vie komande, do AFHQ u Caserti, bile potpuno svjesne, odnosno spremne, na tom stupnju odobriti.448 Osim toga nemogue je ne zapitati se kolika je odgovornost samog McCreerya u spomenutim dogaajima, Tolstoy prilino blago zakljuuje da je bilo ljudi koji su imali vie mogunosti od McCreerya da shvate injenice i onih koji nisu shvatili to im se pred nosom zbiva. 449 Za daljnja istraivanja i sam Tolstoy navodi da nije bilo podataka, pa ako uzmemo sve u obzir, ini se da je cijeli Tolstoyev konstrukt podosta klimav tj. selektivan. S druge strane u Cowgillovom izvjetaju kao (...) privatnom istraivanju [...] provedenom u odsutnosti slubene istrage, 450 koje je udomilo britansko Ministarstvo obrane, navodi se tek operativna nunost, te se ini kako se svaka (eventualna)
443 444

N. TOLSTOJ, Ministar i pokolji, 137. O dolasku Alexanderova izaslanika, navodi Tolstoy, ne postoje nikakvi dokumenti, no u viktrinki logor 25. svibnja stigao je general Keightley. Prema svemu sudei posjet je bio vrlo kratak, a Keightley je bio zadovoljan stanjem u logoru, te nije bilo potrebno razraivati prihvaanje veeg broja osoba u Distoneu. 445 N. TOLSTOJ, Ministar i pokolji, 137.-138. 446 Isto, 138. 447 Isto. 448 Darko BEKI, 'Sluaj Bleiburg': nova istraivanja, nova iskuenja, 213.; I. MITCHELL, Britanci nisu htjeli da lord Aldington bude optuen za ratni zloin, Veernji list (Zagreb), 29., 30. i 31. svibnja 1998., 13. 449 N. TOLSTOJ, Ministar i pokolji, 139. 450 D. BEKI, 'Sluaj Bleiburg': nova istraivanja, nova iskuenja, 198.

77

odgovornost pripisuje osobama na relativno niskoj diplomatsko-vojnoj hijerarhiji. 451 Neke smjelije tvrdnje u potrazi za krivcem onemoguuje nam nedostupnost dokumenata. Prema navodima prva izruenja zapoela su ve 10. svibnja na podruju Weldena. Grupa od oko 500 vojnika podijeljena je, te je jedan dio odveden u Villach, a drugi je razoruan na podruju Spitala i nakon toga takoer vraen u Villach. Nakon toga svi zajedno odvedeni su u Arnoldstein, na austrijsko-jugoslavenskoj granici, gdje su i izrueni. 452 Istim putem 16. svibnja izrueni su i pripadnici Pavelieve strae kojima su se pridruili i civili, iji se broj ne spominje i zapravo se daju turi podaci, te su takve skupine ukrcane u teretne vagone i izruene.453 Za ova prva izruenja Tolstoy navodi da su izvoena ad hoc prema lokalnim prilikama. S obzirom na nepostojanje bilo kakve ope naredbe ini se da su jedinice imala dovoljno slobodnog prostora, pa je to bila prednost za zarobljenike koji su u ovim prvim fazama ee bjeali.454 Drugu skupinu inilo je oko 130 lanova vlade NDH, koje je Britanska vojna policija pokupila u Tracher Bergeru. Dr. Nikola Mandi, dr. Julije Makanec i dr. Pavao Canki prebaeni su 17. svibnja iz logora Spittal na kolodvor Rosenbach, gdje je iz Wolfsberga pristigao i doadmiral Nikola Steinfel, te su od tuda vraeni u Jugoslaviju. 455 U istoj skupini izruen je i dr. Mile Budak, dok je dr. Mirko Puk izruen par dana kasnije. 456 Tek svjedoanstvo Philipa Bruttona iz 3. velke garde navodi kako je predao oko stotinu lanova bive hrvatske vlade sa enama i djecom. Vozili smo ih iz Bea u povorci kamiona () i prebacili na vlak koji je ekao da ih povede na dugo i nesigurno putovanje u Jugoslaviju. 457 Spominju se i kasnija izruenja dr. Mehmeda Alajbegovia, te ivana Kuvedia, no ona nisu popraena nekim detaljnijim podacima.458 Daljnjim naredbama ini se da su izruenja puno organiziranija, pa je tako ve 17. svibnja Prva gardijska brigada obavijetena da izbjeglice ostaju na podruju Rosenbacha, dok e idui dan Titov vii oficir preuzeti Hrvate. Korpus e srediti prijevoz vlakom ili cestom radi njihova daljnjeg prebacivanja.459 Prema naredbi od 18. svibnja odreeno je da se svi
451

Britanski povjesniar Robert Knight, takoer navodi kako je repatrijacija rezultat specifinih politikih okolnosti, pri emu odgovornost preuzimaju vojni predstavnici na terenu.; Vidjeti: Robert KNIGHT, Harold Macmillan and the Cossacks: Was there a Klagenfurt Conspiracy?, Intelligence and National Security (London), 1(2), May 1986., 234.-254. 452 J. I. PRCELA D. IVI, Hrvatski holokaust, 67. 453 Isto, 71. 454 N. TOLSTOY, Ministar i pokolji, 125. 455 M. RUPI i Z. DIZDAR Izjave zarobljenih i izruenih dunosnika NDH i drugih pojedinaca o povlaenju hrvatske vojske i civila prema Austriji, u: Spomenica Bleiburg, 93.-94.; Vidjeti i: J. JAREB, Sudbina posljednje hrvatske vlade i hrvatskih ministara iz Drugoga svjetskog rata, Hrvatska revija, 220.-221.; M. RAKO, Od Trsta do Celovca zarobljavanje ustake vlade, u: Za pobedu i slobodu, 583.-584. 456 J. JAREB, Sudbina posljednje hrvatske vlade i hrvatskih ministara iz Drugoga svjetskog rata, 223. 457 N. TOLSTOY, Ministar i pokolji, 127. 458 Isto.; Vidjeti i: J. I. PRCELA D. IVI, Hrvatski holokaust, 67.-68. 459 N. TOLSTOY, Ministar i pokolji, 125.

78

Hrvati poalju u podruje Rosenbacha radi ukrcavanja za Jugoslaviju. Tranzitni logor trebalo je organizirati ne preblizu Rosenbacha, jer rtve ne smiju znati svoje odredite. 460 tab este oklopne divizije obavijestio je 18. svibnja da e pokuati organizirati transport ostataka Slovenaca i Srba iz viktrinkog kaveza ili ih pjeice uputiti u Jugoslaviju. 461 Planirani nacrt odgoen je jer je tunel Rosenbach bio optereen transportom Hrvata koji su istog dana (18. svibnja) krenuli u dvije skupine iz Krumpendorfa, a meu njima se navodno nalazio i general Tomislav Serti.462 Prema spomenutim odredbama, 19. svibnja zapoela je evakuacija oko 2.000 osoba iz dva logora na obali Wrtherseea (Krumpendorf), koji su predani na stanici Maria Elend. Hrvati do samog trenutka izruenja nee biti upozoreni o svojoj sudbini, dopustili smo im da vjeruju kako njihovo odredite nije Jugoslavija, ve Italija.463 ak je pri polasku iz logora britanski pukovnik odrao govor i istaknuo da e u Italiji biti preformirani i obueni u nove uniforme i spremljeni za nove zadatke. 464 Kao novi zadatak navodi se borba protiv komunizma za koju e dobiti novo moderno oruje. 465 Moda su prvi transporti i krenuli u Italiju, to je teko tvrditi, 466 no injenica jest da pri takvom obeanju nije bilo opiranja pri izruenju. U vagone smo uli dragovoljno i bez ikakvih sumnji, jedino smo vagone morali dupkom napuniti kao kutije sardina.467 ini se da je vjera u saveznike bila velika, poli smo veselo u vagone s pjesmom i kitili smo vagone u znak veselja da smo spaeni.468 Trunak sumnje javljao bi se kada su Britanci zatvarali vagone ali nismo tome mnogo panje posvetili, jer smo smatrali da smo engleski zarobljenici i da tako mora biti.469 Isti scenarij odigravao se i pri izruenjima od 22., te 25. svibnja. 470 U istom smjeru, s istom nadom, kako se vjerovalo krenuo je 19. svibnja i vei broj izbjeglica iz logora Grafensteina. Prva dva dana u kamione su utovarena vojna lica, dok je 21. krenuo prevoz graanskih osoba. Meu prvima ujutro krenule su obiteljske grupe, dok su kao posljednji oko jedanaest sati krenuli sveenici i bogoslovi. Cijela kolona usmjerena prema Bleiburgu, praena je britanskim tenkovima i vojnom policijom. Po dolasku, navodi se da su ih Britanci pretraili i uzimali im imovinu, pod izgovorim Bolje da nama dadete nego partizanima. 471 Predveer kolona je dovedena na eljezniku stanicu i predana partizanima. Posljednja kolona
460 461

Isto. Isto, 130. 462 O. KNEZOVI, Pokolj hrvatske vojske 1945., 91.-92. 463 N. TOLSTOY, Ministar i pokolji, 126.; J. I. PRCELA D. IVI, Hrvatski holokaust, 306. 464 J. I. PRCELA D. IVI, Hrvatski holokaust, 306.; Josip HEIMOVI, In Tito's Death Marches. Testimony on the Massacres of the Croatian War Prisoners and Civilians after World War II. (Chicago 1961.), 30.-31.; In Tito's Death Marches and Extermination Camps (New York 1962.), 24.-25. 465 J. I. PRCELA, D. IVI, Hrvatski holokaust, 245.-246. 466 N. TOLSTOY, Ministar i pokolji, 133. 467 J. I. PRCELA D. IVI, Hrvatski holokaust, 307. 468 Isto, 297.-298. 469 Isto. 470 Isto, 75. 471 Isto, 269., 73.; M. RUPI i Z. DIZDAR, Krini put, logori, gubilita, u: Spomenica Bleiburg, 163.

79

(500 do 800 osoba) napustila je logor u Grafensteinu 23. svibnja. I oni su vjerovali kako idu u smjeru Udina, dok ih na eljeznikoj postaji nisu preuzele jedinice JA.472 Oaj koji bi nastao kada bi zarobljenici shvatili da se vraaju u Jugoslaviju najbolje opisuje sjeanje jednog britanskog asnika: Kad ih je voza lokomotive na nekom slavenskom jeziku obavijestio o odreditu, ljudi su poeli grabiti nae oruje i na koljenima nas moliti da ih ubijemo!!473 Drugaiji je sluaj s zarobljenicima, meu kojima je bio Ilija Peruina, koji su stigli do Wolfsberga, gdje su primljeni u britansko zarobljenitvo, te ubrzo prebaeni u oblinji Sankt Stefan. Predveer 16. svibnja, stigla je obavijest o pokretu najavljenom za 8 sati drugog dana, pri emu e sva vojska biti razoruana. U tono odreeno vrijeme vojska je krenula prema raskru Klagenfurt - Lawamnd, to je znak da je krajnje odredie bila Jugoslavija. Na brojne molbe protiv izruenja britanski asnik je izjavio () da u toku dana ne emo biti izrueni; te, konano, da put do Lawamnda vodi kroz umice i sela, a da ni on niti njegovi vojnici nita ne vide.474 ini se da je vei broj zarobljenika iskoristio ovu priliku, jer je u transportnim vozilima bilo sve vie mjesta. Stigavi do Lawamnda, Peruina je otiao na razgovor s zapovjednikom britanske vojske, te je molio da se masa ljudi ne izrui, ve da ih se primi pod britansku zatitu. Na osnovu toga odlueno je da e sutradan biti izruena samo vojska, dok civili koji ne ele u Jugoslaviju ostaju pod britanskom zatitom. Pukovnik je nadodao () svi oni, koji se smatraju ugroenima, imadu itavu no vremena, tu je uma, te pokrivi oi rukom dodao: - moji vojnici nita ne vide. 475 Drugog jutra kolona je svedena na petinu poetne, tj. sastojala se od tek nekih 600 osoba. Konano 18. svibnja, malo prije 10 sati engleskom pukovniku je pristupio dopukovnik JA Tomi, koji je bio zaduen za primopredaju Hrvata. Predaja je ukljuivala svakoga tko se smatrao vojnikom, dok su oni koji ne ele dobrovoljno u Jugoslaviju trebali istupiti na drugu stranu. Oko 450 do 500 osoba, veinom ena i djece pristalo je na predaju, dok je veina izabrala ponuenu britansku zatitu. Svi civili smjeteni su u britanski vojni logor u Lawamndu (to prema britanskim vojnim propisima predstavlja iznimku), ne bi li ih zatitili od etiri partizanske ete koje se nalaze u gradu. Iako o ovakvim sluajevima ne postoji vie zapisa, vjerojatno je da su britanski asnici ponekada progledali kroz prste i zaobili nareenja. Veliki dio sjeanja opisuje njihovo neslaganje s politikom izruenja. Cijeli je pothvat vrlo nedolian, a britanske trupe pokazuju krajnje gaenje u izvravanju naredbi. Jo nije poznato koji vii ciljevi lee iza ove odluke. 476
472

Boo VUKOJA, Hrvat ive vatre: krini put hrvatskog sveenika i njegova naroda, (Crnac 1994., 1999.), 74.77.; M. RUPI i Z. DIZDAR, Krini put, logori, gubilita, u: Spomenica Bleiburg, 163. 473 N. TOLSTOY, Ministar i pokolji, 127. 474 I. PERUINA, Postupak Engleza s Hrvatima pri izruenju i u logorima, Hrvatska revija, br. 1-2 (41-42) (Buenos Aires 1961.), 139.; Vidjeti i: Bleiburka tragedija hrvatskog naroda, 282.-288. 475 I. PERUINA, Postupak Engleza s Hrvatima pri izruenju i u logorima, 140. 476 N. TOLSTOY, Ministar i pokolji, 126.

80

Vrlo esto neslaganje se odnosi na obmanjivanje u pogledu odlaska u Italiju, pa je tako pukovnik Robin Rose Price iz Tree velke garde prokomentirao kako se radi o naredbi () najgore dvolinosti da Hrvate koji misle da idu u Italiju predamo njihovim neprijateljima, tj. Titu u Jugoslaviju.477 Bili su to problemi s kojima se vojnici nisu esto sretali, To nije bila vojna akcija (vojnik prema vojniku), to je nadilazilo naa vjerovanja i razum. 478 Spomenute dogaaje porunik 3. velke garde Philip Brutton, opisuje kao vrlo mune. 479 Ovakvi stavovi vjerojatno su posljedica neslaganja s partizanskim jedinicama koje u oima saveznika esto djeluju nedisciplinirani i nepouzdani.480 No, bez obzira na osobne stavove i pitanje savjesti postojala je zapovijed koju je trebalo provesti. Kako su se izruenja Hrvata bliila kraju (23. svibnja), tako se je prema dogovoru otvorio prostor za transport Srba i Slovenaca 481 iz viktrinkog logora.482 Poslijepodne, 23. svibnja tab este oklopne divizije poslao je shemu za sutranju evakuaciju Srba i Slovenaca, prema kojoj je britanski zapovjednik u viktrinkom logoru izdao slovenskim, hrvatskim i srpskim zapovjednicima nalog za pokret. Prema njemu Sve slovenske i sve srpske trupe manje od 50 ljudi () krenuti e sutra, 24. svibnja u novu zonu.483 Pri tom je naglaeno kako e jedinice biti prebaene u Italiju. Vijest je primljena s oduevljenjem i u logoru je zavladala velika ivost. Rano ujutro 24. svibnja Oekivanje obeavajue budunosti bilo je dovoljno da nas uznese u nadzemaljski svijet. 484 Po dolasku britanskih kamiona, odlueno je da po 25 osoba ide u kamion. Prvo se je ukrcao II. puk Srpskog dobrovoljakog korpusa i Operativni tab korpusa na elu sa potpukovnikom Radoslavom Tataloviem. Konvoj je bio gotov oko devet sati. Kolona je bila okruena tenkovima, a Britanci oko konvoja bili su pod punim naoruanjem. Prije pokreta potpukovnik Tatalovi upitao je britanskog majora (William Johnson): Gospodine majore, kuda idemo? Major je odgovorio: U sastav vaih jedinica u Italiju. Tatalovi je dodao: Na asnu re, gospodine majore? Na asnu re!485 Dugaka kolona krenula je prema Klagenfurtu, no najednom kolona staje i britanski vojnici zapoinju pretres. Nakon pola sata kolona nastavlja put prema
477 478

Isto. N. TOLSTOJ, Ministar i pokolji, 127. 479 Isto.; Vidjeti i: Philip BRATTON, Hrvati su bili nai zarobljenici, u: Bleiburg 1945. 1995., 70.-74. 480 N. TOLSTOY, Ministar i pokolji, 124. 481 Dana 19. svibnja 1945. britanskoj komandi u Klagenfurtu predana je Spomenica o Slovenskoj narodnoj vojsci (SNV), prema kojoj se moli da britanska vojna komanda otpremi jedinice SNV u neki bolji i prikladniji kraj, gde bi se mogle vebati i pripremati za svoje konane zadatke. U britanskom odgovoru se navodi da prema meunarodnom pravu domobrani se smatraju vojnim zarobljenicima one sile na ijem su se podruju zatekli u trenutku kapitulacije Treeg Reicha. Iz toga proizlazi da su slovenski zarobljenici pripali Titu.; Vidjeti: Kriev pot slovenskega domobranstva (Judenburg oko 1946:), 1.; Boris MLAKAR, Slovensko domobranstvo 1943.1945. Ustanovitev, organizacija, idejno ozadje (Ljubljana 2003.), 497. 482 N. TOLSTOY, Ministar i pokolji, 130. 483 Isto, 140.; Usp. Bernard O'SULLIVAN, Izvrio sam zapovijed: odveo sam 900 Hrvata u smrt, Veernji list (Zagreb), 27. veljae 1998., 4.-5. 484 N. TOLSTOY, Ministar i pokolji, 141. 485 B. M. KARAPANDI, Jugoslavensko krvavo prolee 1945. Titovi Katini i Gulazi, 33.-34.

81

eljeznikoj postaji Maria Elend. Dolaskom na stanicu Vladimir-Vlada Ljoti (sin Dimitrija V. Ljotia) uo je da je pruga prema Tarvisiu izvan pogona, te da je vjerojatni put prema Jugoslaviji.486 Zarobljenici se ukrcavaju u vagone, oficiri u zaseban putniki, a svi ostali u stone vagone. Poto se vagon napuni vrsto se zakljuavaju svaka vrata, no jo uvek se veruje da su to samo mere obezbeenja, jer je engleski oficir dao asnu re da se vri transportovanje u Italiju.487 Cijelo vrijeme kompozicija je bila bez lokomotive, tek se u posljednjem trenutku prikljuila lokomotiva usmjerena prema Jesenicama (Jugoslavija). Nakon to je zatvorena kompozicija, na stanicu je izalo oko 30-40 naoruanih partizana koji su uskoili u oficirske vagone.488 Meu njima naao se i Branislav Todorovi (komandant 3. ete, 1. bataljuna Vojvoanske brigade, 16. udarne divizije) koji navodi da je zarobljenicima lagano o njihovu kretanju, pa su se vojnici sakrili u stanicu sve dok je trajalo ukrcavanje i dok vrata vagona nisu bila zatvorena. Kada su se pojavili partizani, zavladala je panika, neki su vikali Hura za Engleze, ne dajte nas, pobit e nas. 489 Prema uputstvima koje je dobio tog dana preuzeto je oko 1.500 zarobljenika smjetenih u 30 vagona, te posebna dva za oficire. S prvim transportom evakuirana je i domobranska komora (oko 40 osoba) zajedno s arhivom svih slovenskih jedinica u logoru Viktring. Kolona je vlakovima upuena prema Rosenbachu.490 Istog dana Joe Sladi obavijestio je generala Franca Krennera da je jedan domobranac preobuen u civilno odijelo, na povratku iz Rosenbacha govorio: 'Naa komora i srpski dobrovoljci bili su ukrcani na vlak kod Podroice i otpremljeni u Jugoslaviju.' 491 Ove vijesti general Krenner je odbacio navodei da stvaraju zabunu meu zarobljenicima. Drugog dana operacije Nicholson je zapisao kako je spreman novi vlak u kojem e transportirati 1.650 Srba. Zanimljivo je kako u drugoj toci upozorava kako bi moglo biti nevolja jer su lokalni stanovnici obavijestili Srbe o njihovu pravu odreditu. 492 Jedan od naloga predlae da se evakuacija ubrza, te se sada u svaki vagon ukrcava 80 do 90 ljudi. Ubrzanje pri izruenju vidljivo je iz naredbe pristigle iz Klagenfurta 26. svibnja, prema kojoj se do 31. svibnja (u slijedeih pet dana) svi slovenski domobrani moraju pripremiti za ukrcavanje u kamione, koji e ih ekati na livadi izmeu glavne ceste i poetka logora. Da bi
486

N. TOLSTOJ, Ministar i pokolji, 142.; Ludvik KOLMAN, White paper Viktring tragedy (Tabor 1. lipanj 1970.), 12.; B. M. KARAPANDI, Spomenica srpskih dobrovoljaca 1941. 1971. (Cleveland 1971.), 275.282.; A. VOJINOVI, Tragini finale rata, u: Otvoreni dossier Bleiburg, 97.-99. 487 B. M. KARAPANDI, Jugoslavensko krvavo prolee 1945. Titovi Katini i Gulazi, 35. 488 Isto, 36.; B. M. KARAPANDI, Jugoslavensko krvavo prolee 1945. Titovi Katini i Gulazi, 150.-151. 489 N. TOLSTOJ, Ministar i pokolji, 147.; Oevidac klanja i pokolja, Nova Hrvatska (London), br. 9, 1975., 11.-13.; B. M. KARAPANDI, Jugoslavensko krvavo prolee 1945. Titovi Katini i Gulazi , 252.; S. R. VLAHOVI, Zborniku dokumenata iz britanske arhive. Anglo Jugoslavenski odnosi 1941. - 1948, 372.-376.; Bleiburka tragedija hrvatskog naroda, 406.-409. 490 Vetrinjska tragedija. V spomin nesmrtnim junakom, izdanim u Vetrinju od 27. 31. maja 1945. in pomorjenim za velike ideje svobode (Cleveland 1960., Ljubljana 1991.), 26. 491 Isto. 492 N. TOLSTOJ, Ministar i pokolji, 148.

82

dobio detaljnije obavijesti Krenner je otiao u Klagenfurt, gdje mu je reeno da se jedinice prema nalogu prebacuju na Svetu Jelenu kod Rosenbacha. Osim toga Britanac je dodao Kuda ete odatle ii, nije mi poznato, no kao vojnik, on mora izvravati svoja nareenja, pa se nada da e general Krenner sa svoje strane uiniti isto.493 Prve konkretnije vijesti o dogaajima na eljeznikoj postaji Maria Elend, u sve prazniji logor, 26. svibnja donio je Vladimir Ljoti koji je uspio pobjei iz prvog transporta. Doavi u logor zatekao je jo samo slovenske skupine koje su se spremale za sutranju evakuaciju. Po dolasku ispriao je majoru Vuku Rupniku to se tono dogaa pri izruenjima. Prema njegovim sjeanjima slovenska delegacija (general Krenner, Mirko Bitenc, dr. Franc Bajlec) nije ga primila naroito prijateljski. Vjerujui Britancima, nije dozvoljeno da se ire nikakve alarmantne vijesti. No, istu priu o izruenjima potvrdio je i ore Jovanovi koji se u logor vratio u noi izmeu 26. i 27. svibnja. 494 Upravo tada prema Cowgillovom izvjetaju, saznalo se o pokoljima.495 ini se da su britanski asnici ipak bili upueni to se dogaa, te su poneki otvoreno i protestirali, iako se nije moglo postaviti pitanje o provedbi naredbi.496 Taj stav najbolje ilustrira naredba generalmajora Murraya, kojom je nakon to su 27. svibnja svi Hrvati, srpski etnici, slovenski etnici i 600 slovenskih domobranaca transportirani iz ovog logora na novo podruje, istakao generalu Krenneru, da mora izvriti naredbu.497 S tim transportom otpremljeni su tehniki i andarmerijski bataljun s civilnim izbjeglicama (oko 600 osoba).498 ini se da slovenska delegacija nikako nije prihvaala injenicu da se zarobljenici vraaju u Jugoslaviju. Nesigurnost je potvrdio i Jankot Marinak koji je u razgovoru sa eljezniarom kod Rosenbacha saznao (moglo bi se rei da transporti idu kroz tunel, ali to ne mogu tvrditi) da Britanci izruuju zarobljenike partizanima. 499 U slijedea dva dana vraalo se jo osoba s istim priama, konkretno u noi izmeu 27. i 28 svibnja vratila su se tri srpska oficira, koji su posvjedoili da se transporti upuuju kroz tunel u Jesenice gdje ih preuzimaju partizani. Unato svemu, 28. svibnja krenuo je i novi transport pod zapovjednitvom majora Mehleta.500 U slijedea dva dana zavladala je panika u logoru, pa su neki zarobljenici pobjegli, 501 no i dalje su vlakovima zarobljenici transportirani prema
493 494

Vetrinjska tragedija, 28. N. TOLSTOJ, Ministar i pokolji, 144. 495 D. BEKI, 'Sluaj Bleiburg': nova istraivanja, nova iskuenja, 211. 496 N. TOLSTOJ, Ministar i pokolji, 145. 497 Vetrinjska tragedija, 33.; N. TOLSTOJ, Ministar i pokolji, 149.; Usp. J. I. PRCELA D. IVI, Hrvatski holokaust, 76. 498 Vetrinjska tragedija, 30.-31.; Toma KOVA, V Rogu leimo pobiti (Buenos Aires 1968.), 145.-146.; T. KOVA, Betrayal and forcible repatriation, u: The Slovenian Tragedy (for the 25th anniversary of betrayal of Vetrinje and Koevski Rog massacre), Toronto 1. lipnja 1970., 35.-51. 499 Janez GRUM, Vlaki vozijo na Jesenice, Zaveza (Ljubljana), god. 3., br. 1, oujak 1993., 63. 500 T. KOVA, V Rogu leimo pobiti, 18.-19.; Joe CERAR, Iti skozi Teharje in ostati iv, Zaveza (Ljubljana), god. X., br. 2., lipanj 2002., 52.-53. 501 D. BEKI, 'Sluaj Bleiburg': nova istraivanja, nova iskuenja, 211.

83

Rosenbachu.502 Dana 29. svibnja Marko Bajuk zapitao je majora Barrea, zapovjednika civilnog logora Da li je mogue da se transporti nae vojske uruuju titovcima? Odgovor je glasio Pa zar moete i pomisliti da bi Englezi tako neto mogli uiniti? Isto pitanje majoru Johnsonu postavila je i gospoa Graparjeva. I njegov odgovor je bio Pa zar moete sumnjati u nas?503 Istog dana dr. Joe Basaj (predsjednik Slovenskog nacionalnog komiteta) posjetio je generala Keightleya koji je s indignacijom odbacio informaciju o izruenju izbjeglica i zaprijetio je ozbiljnom kaznom svima koji ire takve glasine.504 Unato obeanjima, 29. svibnja izrueni su III. slovenski puk Maksa Kunstlja i artiljerijska divizija Jelka Hoevarja.505 Nove vijesti koje je u logor donio Ivan Drar, kao i jo neka svjedoanstva o izruenjima partizanima takoer su prihvaena s nevjericom. Radi toga je 30. svibnja krenula nova izvidnica, koja se je istog dana vratila s poraavajuim vijestima za brojne zarobljenike u logoru.506 Bez obzira na to, istog dana iz Viktringa je transportiran II. puk pod zapovjednitvom Vuka Rupnika koji je uspio pobjei iz transporta u Bleiburgu. 507 Zanimljivo je kako se u Cowgillovu izvjetaju navodi da je britanska vojska tada po prvi put upotrebila silu.508 Iz navedenog transporta pobjegao je Janez Jane, koji je na sastanku sa lanovima Narodnog odbora za Sloveniju (Joa Basaj, Franc Bajlec, Celestin Jelenc, Marko Kranjc, Demitrij Weble i Marjan Zajc) potvrdio brojne prijanje iskaze o izruenjima. Tek tada je odlueno da posebno izaslanstvo ode u logor i obavijesti to se dogaa, te da preporui preostalim domobranima da se presvuku u civilna odjela. 509 Meu prvima doao je general Krenner presvuen u civilne hlae, a imao je jo vojniku bluzu, uao je u auto i utke otiao.510 Vidjevi ukupno stanje zapovjednici zapoinju razvrgavati vojnike prisege i savjetuju svojim vojnicima da svatko nae svoj spas. 511 Prema svemu sudei novi nemir meu preostalim logoraima unijela su svjedoanstva trojice Srba su koji su pobjegli iz Radovljice. Unato svemu, 31. svibnja krenuo je i posljednji transport SNV koji se kretao u dva smjera, prvi preko Rosenbacha, Jesenica, t. Vida u Koevje i drugi preko Bleiburga u Teharje.512

502 503

Vetrinjska tragedija, 34.; Na bojo pot, u: Zgodbe muenitva Slovencev (Buenos Aires 1949.), 53. Vetrinjska tragedija, 34. 504 N. TOLSTOJ, Ministar i pokolji, 149. 505 Vetrinjska tragedija, 35.; Na bojo pot, u: Zgodbe muenitva Slovencev, 25.-28.; Roman LELJAK, Teharje (Maribor 1990.), 9. 506 Vetrinjska tragedija, 36. 507 Matja KLEPEC, Teharje so tlakovane z nao krvjo (Buenos Aires 1973.), 32.-34.; N. TOLSTOJ, M. KLEPEC, T. KOVA, Trilogija o poboju vojnih beguncev iz leta 1945. , 66.-68.; Janez ZDEAR, Spomini na teke dni (Ljubljana 1990.), 9.-16. 508 D. BEKI, 'Sluaj Bleiburg': nova istraivanja, nova iskuenja, SP, 211.; N. TOLSTOJ, Ministar i pokolji, 152.; Janez ZDEAR, Spomini na teke dni (Ljubljana 1990.), 14.-15. 509 Vetrinjska tragedija, 37.; A. VOJINOVI, Tragini finale rata, u: Otvoreni dossier: Bleiburg, 96. 510 Vetrinjska tragedija, 38. 511 Isto. 512 Isto, 39.

84

Britanska armija poslala je 31. svibnja nareenje prema kojem se trailo izruenje civila. Nareenje je poslano poruniku Amesu, koji ga je trebao proslijediti majoru Barreu. Izbjeglice su trebale biti spremne slijedeeg dana oko 5 ujutro. 513 Dr. Merol doznavi za ovu namjeru, obratio se Barreu i upitao ga: Istina je, znai, da Britanci vraaju izbjeglice Jugoslaviji, na muenje i smrt? Prije su tamo slali vojnike, a sada je red na nama civilnim izbjeglicama. Do sada nismo mogli vjerovati da su Britanci sposobni lagati i varati, ali injenice potvruju ovo zaista sramotno djelo.514 Na sastanku im je porunik Ames predoio naredbu prema kojoj se 1. srpnja iz logora treba transportirati 2.700 slovenskih civilnih izbjeglica. Njih 1.500 biti e kamionima odvezeno na eljezniku postaju u Bleiburgu, dok e drugih 1.200 biti poslano na postaju Sv. Helena. Odatle e obje grupe dalje krenuti vlakovima.515 uvi nareenje Merol je reagirao Britanci, znai, zaista alju slovenske izbjeglice u Jugoslaviju, komunistima u ruke, koji ih prema posljednjim izvjeima ubijaju. Vae nareenje je dokaz, domobrani su vraeni u Jugoslaviju, unato svim nijekanjima i izvjetajima da su oni poslani u Italiju. () Zahtijevam majore Barre, da poduzmete sve mjere kako se ovo ne bi dogaalo i ubudue.516 Barre protivei se nalogu, uputio se zajedno s Merolom u sredinjicu Korpusa s molbom za posredovanje. inilo se da je Barre bio uvjeren da se zarobljenici transportiraju u Italiju, pa je u razgovoru s majorom Johnsonom upitao Zato nisam bio obavijeten, koliko ima istine u ovome? Johnson nije htio nita priznati, ni potvrditi niti zanijekati. Zbog toga mi je bilo vrlo teko i bilo mi je potrebno dvije godine da prijeem preko injenice da je britanska vojska na taj nain postupala sa mnom. Ne mogu kriviti Britaniju kao zemlju, ali zasigurno mogu te ljude.517 Pri kraju sastanka dr. Merol pozvan je da ue, te je major Johnson obavijestio Odluili smo da civili nee biti poslani u Jugoslaviju protiv njihove volje. Samo oni koji ele, trebaju ii. Veliku ulogu pri donoenju odluke o neizruivanju imao je John Selby Bigge, djelatnik Crvenog kria koji je u suradnji s dvojicom pripadnika quakerske Prijateljske ambulantne jedinice (Friends Ambulance Unit FAU), uvidio da je poinjena velika greka, te je u skladu s time protestirao pri tabu Osme armije protiv izruenja. Na osnovu toga general Keightley donio je odluku da se raseljene osobe nee izruivati i otkazao transport 6.000 osoba predvien za 1. lipnja. 518 Major Barre usmeno je prenio naredbu poruniku Amesu, koji je zatraio da se iste veeri dostavi popis osoba koje bi
513

Isto, 42.-49.; J. CORSELLIS, Uspjean otpor prema prisilnoj repatrijaciji, u: Bleiburg 1945.-1995, 64.-69.; John Corsellis in Slovenci, Zaveza (Ljubljana), god. V., br. 2., juni 1995., 56.-60. 514 Vetrinjska tragedija, 42; J. CORSELLIS, Uspjean otpor prema prisilnoj repatrijaciji, u: Bleiburg 1945.1995, 65. 515 Vetrinjska tragedija, 43. 516 J. CORSELLIS, Uspjean otpor prema prisilnoj repatrijaciji, u: Bleiburg 1945.-1995, 65. 517 Isto, 66. 518 D. BEKI, 'Sluaj Bleiburg': nova istraivanja, nova iskuenja, 211; J. CORSELLIS, Uspjean otpor prema prisilnoj repatrijaciji, u: Bleiburg 1945.-1995, 67.-68.

85

se dragovoljno vratile u Jugoslaviju. Popis koji je sastavio dr. Merol brojao je oko 200 osoba i one su prema dogovoru izruene 3. srpnja.519 Slijedeeg dana (4. srpnja) u logor je oko 11 sati stigao feldmaral Alexander. Razgovarajui s dr. Merolom istakao je da e pomoi zarobljenicima. 520 Pri kraju dana porunik Ames primio je naredbu o novom vojnom postupku u svezi Jugoslavena koji e vrijediti ubudue: 1) Jugoslavene se vie ne smije vraati u Jugoslaviju niti predavati jugoslavenskim trupama protiv njihove volje. 2) Jugoslaveni koji su se orujem borili protiv Tita biti e smatrani zarobljenicima i poslani u logor Viktring na raspolaganje. ekati daljnja uputstva. 3) Sve ove ljude smatrat e se raseljenim licima i biti e konano prebaeni prema Italiji. 4) Vetrinjski logor nee biti ispranjen.521 Odredbe od 4. srpnja samo potvruju ono to je major Johnson naloio po pitanju izruenja slovenskih civila ve 31. svibnja. Prema posljednjim odlukama zatiene su sve jugoslavenske izbjeglice u logorima i izvan njih. Cowgillov izvjetaj navodi kako ova odluka predstavlja zadnji segment s kojim je zavrio sluaj Bleiburg.522 O dogaajima u Korukoj obavjetavao je dr. Miha Krek, predsjednik jugoslavenskog dobrotvornog drutva u Rimu. Prve podatke o izruenjima Krek je prikupio od preivjelih svjedoka, pa je ukupni memorandum 7. lipnja 1945. uputio pomoniku britanskog ministra vanjskih poslova Richardu Lowu, premijeru Churchillu, kao i saveznikom vrhovnom komandantu za Sredozemlje, i tako ostavio trag u britanskoj dravnoj arhivi.523 Nakon 55 dana, tonije 31. srpnja odgovorio mu je naelnik Alexanderova taba, general Charles Morgan. U odgovoru je istaknuo da su predani samo oni koji su se borili uz sile Treeg Reicha. Repatrirane su one osobe koje su tretirane kao predano neprijateljsko osoblje. Nijedan Jugoslaven koji nije nosio oruje protiv saveznika i nije klasificiran kao 'raseljeno osoblje' nije bio predat protiv svoje volje. 524 Za razliku od Morgana, Richard Low nije nita odgovorio na memorandum. Prvi pomak dogodio se kada je memorandum zaprimio J. M. Addis, koji je vlastoruno zapisao: Predaja Slovenaca i ostalih grupa od strane Osme armije u Austriji Titovim snagama bila je jedna uasna greka (a ghastly mistake). Dalja predaja bila je odmah obustavljena, im je za nju doznao savezniki Vrhovni tab. Ali u toku jedne nedelje, krajem maja, ovi nesreni ljudi bili su poslati preko (austrijske) granice od strane britanskih vojnika da budu poklani od Titove armije. () Nema sumnje da onde nije dolo do

519 520

Vetrinjska tragedija, 45. Isto, 47. 521 Isto, 47.-48. 522 D. BEKI, 'Sluaj Bleiburg': nova istraivanja, nova iskuenja, 211.-212. 523 B. M. KARAPANDI, Jugoslavensko krvavo prolee 1945. Titovi Katini i Gulazi, 241.-245. 524 S. R. VLAHOVI, Zbornik dokumenata iz britanske arhive. Anglo jugoslavenski odnosi 1941.-1948. , 360.361.

86

kasapnice velikih razmera i nikakva razlika nije pravljena. 525 Slijedei korak uinio je major Guy Lloyd koji je 25. kolovoza poslao pismo pomoniku ministra vanjskih poslova Philipu Noel-Bakeru, prema kojem navodi da je nuno provesti istragu o navodima koji se spominju u Krekovom memorandumu. Lloyd navodi da su prikupljena svjedoanstva strana i da ih je nemogue ignorirati bez protesta. Noel-Baker, kao i njegov prethodnik nije nita odgovorio, pa je novi korak predstavljao elaborat o predaji koji je 21. rujna izradio J. M. Addis i ostavio ga svom nasljedniku Johnu R. Colvilleu. Elaborat je trebao biti dokumentirani izvjetaj o izgonu zarobljenika, no i sam priznaje da pri njegovoj izradi nedostaju neki kljuni dokumenti, te zakljuuje Mi smo tek kasnije saznali da su ti nesreni Hrvati i Slovenci koji su istjerani iz Koruke bili do poslednjeg poklani od Titovih trupa po prelasku jugoslovenske granice.526 J. R. Colville navodi da se u razrjeenju ovog nezgodnog problema nije napravio nikakav napredak. Ministarstvo rata ne raspolae novijim informacijama, no miljenja je da bi se trebala pokrenuti nova istraga o pitanju odgovornosti za brojna izruenja. Bez obzira na sva nastojanja Noel-Baker 25. studenog 1945. napisao je: Neu odgovoriti majoru Guy Lloydu bez pristanka ministarstva rata, te je stigao naputak 'nita dalje ne poduzimati.527 Na tome je stala svaka daljnja istraga, pa su mnoga pitanja ostala bez odgovora. Pokuavajui utvrditi toan broj izruenih osoba u knjizi Vetrinjska tragedija navodi se da je to prilino teko, s obzirom da je s prvim transportom predana ukupna arhiva SNV-a. Prema rukopisu Kriev pot slovenskega domobranstva u razdoblju od 27. do 31. svibnja izrueno je 11.100 oficira i pripadnika SNV.528 Pribline izraune izraene na procjeni da je svaka eta imala 150 vojnika, svaki bataljun po etiri ete, svaki puk po etiri bataljuna, s tim da je u svakom puku bilo oko 2.500 osoba, kao i neke pomone jedinice, donosi brojku od oko 10.000 izruenih vojnika i par stotina civila. Pretpostavlja se da je od tog broja oko 9.000 vojnika ubijeno.529 Prema novijim istraivanjima taj broj je neto uvean, pa je prema tome izrueno 12.402 osobe, od kojih su 10.553 ubijene.530 Ovakve procjene, koje se kreu izmeu 8.000 i 11.000 podrava i veina literature, te se ini da se one mogu smatrati prilino tonima.531 Sline podatke donosi i B. M. Karapandi navodei da je od 24. do 29. svibnja, iz
525 526

Isto, 365.-366. Isto, 367. 527 Isto, 369. 528 Kriev pot slovenskega domobranstva, 3.; U knjizi Zgodbe muenitva Slovencev navodi se 12.100 izruenih vojnika i civila, 54. 529 Vetrinjska tragedija, 40.-41. 530 Slovenija 1941-1948-1952 tudi mi smo umrli za domovino. Zamolani grobovi in njihove rtve , ur. Franc Perme, Anton itnik i dr. (Ljubljana- Grosuplje 1998., 2000.), 162. 531 Bela knjiga slovenskega protikomunistinega upora 1941 1945 (USA 1970., 1985.).; Matica mrtvih podatki o Slovencih pomorjenih po zloinski osvobodilni fronti 1941 1945., sv. 4 (Cleveland 1970.), 59.-290.; B. MLAKAR, Slovensko domobranstvo 1943 1945. Ustanovitev, organizacija, idejno ozadje , 511.-512.; Mitja FERENC, Prikrito in oem zakrito (Prikrita grobia 60 let po koncu druge svetovne vojne) (Celje 2005.), 14.

87

vetrinjskog logora izrueno 3.000 srpskih dobrovoljaca, 12.000 slovenskih domobrana s porodicama, 250 crnogorskih etnika i 2.500 Hrvata.532 Zanimljive brojane podatke donosi nam i sporazum izmeu generala Keightleya i pukovnika Ivanovia (19. svibnja) kojim e 5. korpus vratiti ukupno 18.585 zarobljenika. Od tog broja ve je predano 3.010 osoba. Ovaj broj otprilike se podudara s podacima iz Zbornika dokumenata, prema kojima su jedinice 11. brigade 26. divizije, u razdoblju od 17. do 22. svibnja od britanskog korpusa preuzele 3.100 zarobljenika. 533 U nastavku istog dokumenta navodi se da je ista jedinica 21. svibnja razoruala i 2000 ustaa i domobrana.534 Procjenjujui ukupan broj izruenih osoba, Corsellis navodi da je do 30. svibnja iz raznih logora izrueno 26.339 Jugoslavena u uniformama na podruju Klagenfurta, prema podacima Petog korpusa (njihova analiza je bila 12.196 Hrvata, 8.263 Slovenaca, 5.480 Srba i 400 Crnogoraca).535 Iste podatke donosi nam i Cowgillov izvjetaj 536 Iako su brojani podaci podosta fragmentarni mogue je da ova ukupna procjena, s obzirom da je ipak slubene prirode, predstavlja najblii mogui okvir. Pitanje izruenja veeg broja vojske i civila u svibnju 1945. u javnosti predstavlja jedan od kljunih trenutaka ovih poslijeratnih dogaaja. Kao i svaki povijesni dogaaj treba ga promatrati u kontekstu opih dogaanja. Kao to sam u uvodu navela ovaj problem je spoj politikih, pravnih i vojnih segmenata koji se ne smiju ispustiti iz vida. Prema politikim dogovorima i sporazumu u Jalti ve je unaprijed oznaen poloaj i sudbina poslijeratnih zarobljenika. No, treba napomenuti da se te odredbe odnose na sovjetske graane koje je prema dogovoru trebalo izruiti Crvenoj armiji. Pripadnici snaga NDH, kao i ostali jugoslavenski dravljani nisu spominjani u tom dogovoru. Gotovo sve izbjeglice krenule su prema zapadu, nadajui se da e ih tititi odredbe meunarodnog humanitarnog prava (enevske konvencije), kojima se regulira status ratnih zarobljenika. Iako je moda bilo i pretjerano oekivati bilo kakav povlaten poloaj s obzirom da su te snage gotovo etiri godine ratovale na strani (pod okriljem) snaga Treeg Reicha, ne moe se zaobii injenica da prema odredbama humanitarnog prava ne postoje prisilne repatrijacije. Posebice to dolazi do izraaja ako se uzme u obzir da je u izruenju sudjelovao veliki broj civila. Uz to obavezno se postavlja pitanje kome su se izbjeglike kolone zapravo predale, no kako je prije reeno, ini se da je i taj segment objanjavan prema potrebi.

532 533

B. M. KARAPANDI, Jugoslavensko krvavo prolee 1945. Titovi Katini i Gulazi, 36. Zbornik dokumenata i podataka o narodnooslobodilakom ratu naroda Jugoslavije, tom XI., knj. IV (Beograd 1975.), 718. 534 Isto. 535 J. CORSELLIS Uspjean otpor prema prisilnoj repatrijaciji, u: Bleiburg 1945. 1995., 64.-65. 536 D. BEKI, 'Sluaj Bleiburg': nova istraivanja, nova iskuenja, 211.-212.

88

Otegotnu okolnost po zarobljenike predstavljala je okupacija Koruke (i Julijske krajine) od strane JA. U ovakvim napetim odnosima meu saveznicima, koji su u jednom trenutku bili pripravni na vjerojatne nastavke vojnih operacija i daljnje sukobe, dolazak velikog vala izbjeglica nije predstavljalo olakanje za Britansku vojsku. Pitanje njihovog smjetaja, opskrbe, prehrane i medicinske pomoi bili su gotovo neizvedivi u postojeim uvjetima. Pa je prema tome, problem operativne okolnosti imao znaajan utjecaj na ukupno stanje. Svijest o nunosti izruenja bila je potaknuta injenicom da se u koloni naao i veliki broj ratnih zloinaca, o ijem kanjavanju su saveznike vlade zauzele vrst stav. Osim toga dobivi potvrdu da e se prema zarobljenicima pravilno postupati, Britanci nisu samu provedbu dovodili u pitanje. Ipak ini se da na zapadu civilizacijski i ideoloki sklop, barem pretpostavlja, drukiji postupak sa zarobljenicima. Prema tome vrlo je vjerojatno da je britanskom vojniku bilo nezamislivo da se likvidacije mogu sprovoditi bez valjanog sudskog postupka. Iako je moralna odgovornost znaajna, u usporedbi s operativnom i administrativnom nunosti ona nije imala veeg utjecaja. Pitanje odgovornosti dugo je izbjegavano, dostupni dokumenti su selektivni, pa prema tome i najopirnije studije (kojih nema mnogo) na ovu temu nude tek djelominu sliku. U istom tonu predstavlja se i Cowgillov izvjetaj, koji nastoji eventualnu odgovornost spustiti na to niu zapovjednu razinu, no gotovo je nemogue zamisliti da u donoenju ovako vanih odluka nisu sudjelovale najvie vojne i diplomatske osobe.

89

KRINI PUT
Sredinom svibnja 1945. veina vojnika koji su se borili protiv partizanskih jedinica, poloila je oruje i nakon dogovorenog i provedenog izruenja veliki broj zarobljenika naao se u rukama jedinica JA. U to vrijeme partizanske jedinice paralelno su okupljale dio snaga na pograninom podruju Austrije i u dijelu Italije, kako bi sprovele naredbu Generaltaba, prema kojoj je trebalo okupirati navedene krajeve. Istovremeno, trebalo se osloboditi velikog broja zarobljenika koje su Britanci izruili. Veliki dio zarobljenika strijeljan je (ili na drugi nain pogubljen) na podruju Slovenije dok su preivjeli uvrteni u kolone, nastavili put povratka kroz Jugoslaviju. Putem su provjeravani u brojnim usputnim tranzitnim i sabirnim logorima, te se poneke izdvajalo, strijeljalo ili likvidiralo na zajednikim stratitima ili u masovnim grobnicama. Preivjeli su upuivani u brojne zarobljenike logore. etveroredne kolone cijelim putem pratili su sprovodnici JA. Zbog svih mukotrpnih trenutaka koji su uslijedili (muenja, izgladnjivanja, pljakanja i ubijanja) dogaaji su prozvani i poznatiji kao krini put ili marevi smrti. Masovne likvidacije predanih pripadnika HOS-a, slovenskih domobrana, etnika i Kozaka izvodile su se bez ikakvog suenja ili istrage. Na podruju bive Jugoslavije evidentirano je 460 masovnih grobnica, u kojima su pogubljeni vojnici i mnogi civilni zarobljenici. Masovne grobnice mogu se podijeliti u etiri skupine: krake jame 537, rudarska okna, protutenkovski i borbeni rovovi, te obine jame koje su sami zarobljenici iskopali.538 Prva pogubljenja uslijedila su u Sloveniji, ubrzo nakon predaje i izruenja. Istraivanja su utvrdila slijedee masovne grobnice: Koevski Rog, Tezno kraj Maribora, krematorij u Slovenskoj Bistrici, Huda jama kod Lakog i dr. Na podruju Hrvatske to su: Zagrebaka gora, Maceljska gora, Jazovka, Kalnik kod Krievaca, Novi Marof, kraj Bjelovara, azme, Jasenovca, Siska, Gline, Karlovca, Ogulina, Otoca, Gospia, Knina, te brojna, manja grobita du krinih putova. U Bosni i Hercegovini vea gubilita nalaze se uz Kozaru i oko apljine.539 Na podruju Slovenije organizirani su prvi vei zarobljeniki logori u Mariboru, Celju, Kranju, ent Vidu, kofjoj Loki i Slovenjgradecu. Cijelom duinom puta, posebice u veim
537

Sreko BOIEVI, Svjetla pod zemljom, Veernji list (Zagreb), 24. kolovoz 7. listopad 1966.; S. BOIEVI, Jame (kao) grobnice (Zagreb 1991.).; S. BOIEVI, Tragedije u tamnim dubinama naih jama, u: 50 godina Bleiburga, 17.-22.; S. BOIEVI, Jame u kru nepoznate grobnice iz rata i poraa, u: Hrvatski rtvoslov, knj. 1., ur. Miroslav eparovi (Zagreb 1998.), 187.-192. 538 M. FERENC, Kako do evidence prikritih grobi v Republiki Sloveniji?, Prispevki za novejo zgodovino, 1/XLIV (2004.), 131.; M. FERENC, Prekrito in oem zakrito , 41.-51.; M. FERENC, O izsledkih evidentiranja prikritih grobi v RS, u: rtve vojne in revolucije, ur. Janvit Golob i dr. (Ljubljana 2005.), 118.-120. 539 M. RUPI i Z. DIZDAR, Krini put, logori, gubilita, u: Spomenica Bleiburg, 171.

90

mjestima tj. gradovima (Zagreb, Karlovac, Osijek) osnivani su novi zarobljeniki logori. Svi oni mogu se podijeliti u tri skupine: tranzitni, sabirni i radni. Tranzitni su bili samo prolazna okupljalita, odakle su osobe prema postojeim kriterijima, upuivane u sabirne logore. U njima su zarobljenici dijeljeni prema raznim kategorijama (vojnici-civili, asnici-vojnici, ustae-domobrani), kao i prema okruzima i kotarevima iz kojih su potjecali. Tek nakon kompletne obrade preivjeli su upuivani u radne logore. Tranzitni i sabirni logori nestaju tijekom 1946. godine, dok se radni zadravaju sve do 50-ih godina (posebice u istonim krajevima Jugoslavije). Osim ovakve podjele, do sredine srpnja 1946. svi postojei logori mogli su biti otvorenog ili zatvorenog tipa, nakon ega svi radni logori postaju zatvorenog karaktera. Prema nekim podacima 1946. na podruju Hrvatske nalaze se 62 logora (npr. Samobor, Kanal, Maksimir, Jankomir, Bjelovar, urevac, Karlovac, emernica, Sisak, Petrinja, Kutina, Popovaa, Novska, Slavonska Poega, Pakrac, Naice, Vinkovci, Virovitica, Slatina, Osijek i dr.).540 Slovensko austrijska granica pruala se vrhovima Karavanki, a dvije drave povezivalo je nekoliko prometnica (cestovnih i eljeznikih). Od istoka prva je bila Bad Villach Jezersko Kranj, te Loibital Podljubelj Tri Kranj. Veliki broj zarobljenika prebacivan je eljeznikom prugom Klagenfurt Rosenbach Hruica Jesenice. Tim smjerovima, u pravcu Dravograda usmjeravana je velika veina zarobljene vojske i civila. Velika veina ljudi 15. svibnja 1945., nakon zavrenih pregovora nalazila se u okolici Bleiburga, odakle vode dva glavna puta povratka. Jedan vodi na sjevero-istok u pravcu Lawamnda i graninog prijelaza Labot, dok drugi ide preko prijelaza Holmec na Poljane, Prevalje, Ravne na Korokem. Oba puta sastaju se u Dravogradu, odakle se razdvajaju dva pravca kretanja. Prvi: Bleiburg Dravograd Slovenjgradec Velenje Celje, odakle jedna kolona ide prema Zagrebu, a druga prema Krapini i odatle dalje za Zagreb. Drugi: Bleiburg Dravograd Maribor Ptuj Varadin Koprivnica Virovitica Slatina Naice Osijek. Od Osijeka jedan dio zarobljenika upuivana je prema Belom Manastiru, Somboru, Subotici i Novom Sadu, te preko Zemuna u Beograd. Od Beograda prema istonoj i junoj Srbiji, sve do Makedonije. Drugi dio tjeran je iz Osijeka preko Vukovara, Vinkovaca, Srijema do Srijemske Mitrovice. Od tuda se grupe razdvajaju i jedna kree prema apcu i zapadnoj Srbiji. Drugi dio preivjelih tjeran je dalje u Vojvodinu, preko Paneva i Vrca za Belu Crkvu, dok su trei upuivani iz Osijeka preko akova za Slavonski amac i Bosnu.

540

Isto, 169.; Vidjeti i: Dragutin PELIKAN, Slatina u vjetrovima povijesti (Slatina 1997.), 149.-155.

91

Trei: gornji tok Save, preko Jesenica, Ljubelja i Kranja za Ljubljanu. Od tuda krini put jednim dijelom ide prema Zagrebu, drugim prema Novom Mestu i Karlovcu, a trei prema Koevskom Rogu. Iz Zagreba kolone su nastavljale put kroz Posavinu prema Sisku i Petrinji, zatim Moslavinom za Kutinu i dalje prema Jasenovcu. Od tuda dalje prema Bosni (Bosanska Dubica, Kozara, Prijedor i Banja Luka). Druge kolone voene su preko Dugog Sela, azme, Bjelovara, Podravske Slatine, Papuka na Lipik i dalje preko Okuana u Bosnu (Banja Luka). Iz Pakraca, Naica i Slavonske Poege krini put vodio je prema Bosanskom Brodu. Od tuda kolone su usmjeravane prema Doboju i Zenici, te prema Sarajevu i Mostaru. Neke od kolona iz Zagreba kreu za Karlovac, a od tuda prema Gospiu ili Istri, gdje im se prikljuuju nove kolone upuene iz Slovenije. Iz Istre kolone idu morskom obalom sve do Crne Gore. Uz navedene postoje i druge, manje kolone koje su zarobljenike uglavnom vraale u zaviajna mjesta ili neke od brojnih logora. Prolazei kroz mjesta naseljena srpskim puanstvom zarobljenici u kolonama esto su vrijeani i mueni, dok im hrvatsko puanstvo s druge strane esto nije smjelo pruiti nikakvu pomo. O svim dogaajima najbolje svjedoe zapisi koje su ostavili preivjeli zarobljenici mareva smrti.541 Nakon zavrene predaje veliki broj etverorednih i osmerorednih kolona, u kojima su bili izmijeani razliiti rodovi vojski i civili, krenuo je dugotrajni put povratka kuama. 542 Prema zapovjedi III. JA, 12. divizija preuzela je zadatak sprovoenja zarobljenika preko Slovenske Bistrice u Maribor. Prema operacijskom dnevniku stoji da je 15. svibnja, u 6 sati tab brigade s pomonim jedinicama krenuo iz Dravograda prema Slovenskoj Bistrici, gdje je stigao oko 20 sati. Istog dana u pratnji zarobljenika, prema Slovenskoj Bistrici krenule su tri pjeadijske ete, pratea eta i radni vod I., II. i III. bataljuna. U slijedeem nadnevku (16. svibnja) pravac kretanja bio je Sl. Bistrica Maribor, odakle su nakon predaje zarobljenika 18. udarnikoj brigadi, bataljuni krenuli za selo Hou, gdje se nalazio tab brigade i pomone jedinice.543 Prema zapovjedi III. JA, najveu panju trebalo je obratiti na opreznost i predostronost kod sprovoenja zarobljenika u Maribor. Ovome postaviti strogu odgovornost.544 Partizanska pratnja na konjima izjavila je: 'Drugovi, rat je zavren, svi idete kui, mi smo tu da organizujemo va povratak.545 Neposredno nakon predaje oko kolona su bili prisutni i predstavnici britanske vojske, ija je prisutnost, kako se esto navodi, navela
541

M. RUPI i Z. DIZDAR, Krini put, logori, gubilita, u: Spomenica Bleiburg, 149.-150.; Vidjeti i: Bleiburka tragedija hrvatskog naroda, 185.-186. 542 Mato ARAVANJA, Kako su nas desetkovali, Republika Hrvatska (Buenos Aires), br. 109., 10. travnja 1977., 24.; M. ARAVANJA, Kako su nas desetkovali, u: Bleiburg: uzroci i posljedice, 249. 543 M. RUPI i Z. DIZDAR, Izvjea partizanskih jedinica o zavrnim borbama s hrvatskim oruanim snagama, u: Spomenica Bleiburg, 140. 544 Isto, 129.-130., 131; Usp. Partizanska i komunistika represija i zloini u Hrvatskoj 1944. 1946, 117.-118. 545 J. ZOVKO, Krini put i dvadeset godina robije, 29.-30.

92

pripadnike JA na korektan (podnoljiv) postupak prema zarobljenicima. 546 Kako kolona izlazi iz poljane, izvan kontrole 'saveznikih' tenkova, u pravcu Dravograda prikljuuju nam se kao pratnja 'straari' partizani.547 U prvim kilometrima, kao da su htjeli biti pristojni. 548 Objanjavajui ovakav postupak, zanimljivo je kako jedno od svjedoanstava navodi Ili su Englezi bili blizu, ili jo nisu vjerovali svojim oima, da su na tako lak nain zarobili one, kojima se nikada prije nisu smjeli pribliiti (). 549 Drugi razlog ini se ipak manje vjerojatnim, s obzirom da su jedinice JA u ovom razdoblju bile prilino dobro rasporeene i kontrolirale su ukupno stanje. U poetku, prema navodima nije bilo organizirane partizanske pratnje.550 No, ini se da su strateke toke uz cestu bile dobro pokrivene partizanskim jedinicama. Zvonimir Dusper navodi kako se je tek nakon prijeenih 10-ak kilometara pojavila partizanska pratnja (51. vojvoanska divizija) i zapoela zarobljenicima vezivati ruke s telefonskom icom.551 Po svemu sudei, kako je nestajala prisutnost britanskih vojnika, pritisak partizanske pratnje bivao je sve jai. 552 No, to smo se vie udaljavali od Engleza i no bivala tamnija, poeli su se primjeivati surovi ispadi partizana. uli su se hitci, povici, udarci, i nastala je generalna pljaka imovine.553 Slian opis koji moe sluiti i kao potvrda opeg stanja navodi: Naredili su nam, da moramo gledati u zemlju, te da se ne smijemo obazirati. Tako idemo jedno vrijeme, a oni strogo paze, da li se netko okree i u tom sluaju odmah pucaju, ubijaju. Idemo i spotiemo se, udaramo jedan o drugog, pa iako gledamo smrti u oi, znatielja je jaa od straha i kriom se nastoji baciti pogled od vremena do vremena unaokolo.554 Cijelo vrijeme kolona prati tok Drave, koja im ostaje s desne strane, dok je lijeva strana zauzeta s partizanima. 555 Prema ovakvom opisu svaki bijeg bio je gotovo nemogu. Dolaskom do dravogradskog mosta zapoinje pravi pakao. S druge strane mosta kolonu su ekale grupe partizana (oko 50 partizana naoruanih automatskim orujem). 556 Prelazei most, Dok smo trali izbjegavajui udarce, most je titrao od jednog kraja do drugog. () Ja sam trao, pognute glave, i dobio sam takav udarac po iji, da sam se jedva
546

Bleiburka tragedija hrvatskog naroda, 320., 344.; Nikola MULANOVI, Nas su ubijali komunisti!, u: Bleiburg: uzroci i posljedice, 144.; M. ARAVANJA, Kako su nas desetkovali, u: Bleiburg: uzroci i posljedice, 249. 547 Zvonimir BRDARI, Moj put u nepoznato Bleiburg, 1945., u: uro MIKAEK, Naika spomenica 1941. 1945. (Naice 1997.), 162.-165.; Z. BRDARI, Moj put u nepoznato Bleiburg, 1945. Dnevniki zapis, u: Ivan VUK, Ivan STOJAKOVI, Zvonimir BRDARI, Tri ratne minijature 1941. 1945. (Naice 1998.), 119.-154. 548 Bleiburka tragedija hrvatskog naroda, 425. 549 Isto. 550 Isto, 322., 350. 551 Zvonimir DUSPER, U vrtlogu Bleiburga, (Rijeka 1993., 1996., 2001.), 31.; Vidjeti i: Z. DUSPER, Odlazak u nepoznato, u: U Bleiburgu iskra, 185.-196. 552 B. VLAI, A. VOJINOVI, Krini put, 326. 553 Bleiburka tragedija hrvatskog naroda, 320.; A. MIJATOVI, Partizani navale na nas kao leinari, Vjesnik podlistak (Zagreb), 5. srpnja 2005., 63 554 N. MULANOVI, Nas su ubijali komunisti!, u: Bleiburg: uzroci i posljedice, 146. 555 Isto.; Bleiburka tragedija hrvatskog naroda, 322., 556 J. I. PRCELA, D. IVI, Hrvatski holokaust, 224.

93

jedvice odrao na nogama. Tamo se je zlostavljalo ljude na ivotinjski nain. 557 Zvonimir Zori opisujui dravogradsku epizodu navodi sline dogaaje. Na kraju mosta su grupe partizana doekivale ljude iz kolone pa su ih tapovima i raznim remenjem udarali (...). 558 Osim fizikih obrauna na mostu su, kako se navodi uslijedila i oduzimanja imovine. 559 Meu zarobljenicima naao se i Mate Stankovi koji navodi da su dolaskom na dravski most zatvorena oba njegova kraja, te je zapoelo pretraivanje depova, prtljage i naprtnjaa. Odmah su nam okrali sve vrednije predmete. Tako su prisvojili satove, lanie, prstenje, medalje, kriie i novac.560 Prema navodima oduzimana je i sva bolja odjea, pa su tako zarobljenici ubrzo ostali u prnjama i bosi. 561 I drugi sudionik istih dogaaja opisujui put prema Dravogradu navodi da: Pretrauju, zaviruju, opipavaju sve torbe, a zatim ih bacaju na kup. Bestidno svlae vojnicima uniforme i zamjenjuju ih za svoje krpe. 562 Upravo u takvom jadnom stanju Basta pamti zarobljenike koji su bili odrpani, pocijepani, mnogi bosi i s obuom u alosnom stanju.563 Moe se postaviti pitanje, da li su zarobljenici imali svoju odjeu ili je upravo slika koju Basta opisuje posljedica oduzimanja svake bolje odjee od strane pripadnika JA. Upravo nakon mosta zapoinje mar smrti, s obzirom da partizanska pratnja na konjima nareuje: 'Trk, bando, trk...trk...trk!' - Zapoela je od Dravogradskog mosta do Maribora ezdeset kilometarska trka sudionika kolone uz stalnu dernjavu onih koji su nadzirali tu kolonu.564 Oton Knezovi navodi da je u pratnji kolone bio komesar na konju, koga nam je oteo, ostali pjeke kao i mi roblje.565 Partizani koji su pjeke pratili zarobljeniku kolonu bili su u razmaku
od 5 do 10 metara.566

Izmjenjivali su se na put; jedni bi se

partizani vraali nazad, a drugi bi nas preuzimali i hajde naprijed! Svi su bili presvueni u nova odijela, koja su svlaili s nas i naih vojnika i kamiona.567 Putem su zarobljenici odbacivali sve to su posjedovali, kako bi to lake podnijeli napore. Povremeno bi se prouo
557 558

Bleiburka tragedija hrvatskog naroda, 357. Zvonimir ZORI, Dravogradski most srijeda, 16. svibnja 1945. god. u svitanje dana, u: 50 godina Bleiburga, 285. 559 M. ARAVANJA, Kako su nas desetkovali, u: Bleiburg: uzroci i posljedice, 249. 560 Bleiburka tragedija hrvatskog naroda, 350.; J. I. PRCELA, D. IVI, Hrvatski holokaust, 232., 263.; Frane DUEVI, 1945. put suza i nade (Krini put Jose Duevia iz Ljupa), Zadarska smotra, god XLVIII, br. 13, 1999., 320.-326.; Mate IMUNDI, Hrvatski smrtni put (Split 2001.), 387. 561 Bleiburka tragedija hrvatskog naroda, 346., 357.-358.; Josip PAPIK, Moji doivljaji one tragine godine, u: Bleiburg: uzroci i posljedice, 181.-183.; B. VLAI, A. VOJINOVI, Krini put 326.; Josip KEREI, Od Bleiburga do Velesa, u: Od Bleiburga do naih dana, 190.; Franc STOJANOVI, Moj krini put, u: Od Bleiburga do naih dana, 283.; J. I. PRCELA, D. IVI, Hrvatski holokaust, 316., 427.; N. MULANOVI, Nas su ubijali komunisti!, u: Bleiburg: uzroci i posljedice, 145. 562 M. PERI, Svjedoanstvo 1945 1995. Bleiburg, 37. 563 M. BASTA, Rat je zavrio 7 dana kasnije, 398. 564 Z. ZORI, Dravogradski most srijeda, 16. svibnja 1945. god. u svitanje dana, u: 50 godina Bleiburga, 286.-287.; Z. BRDARI, Moj put u nepoznato Bleiburg, 1945., u: Naika spomenica 1941. 1945., 164. 565 O. KNEZOVI, Pokolj hrvatske vojske 1945., 11.; Z. DUSPER, U vrtlogu Bleiburga, 31. 566 Bleiburka tragedija hrvatskog naroda, 344. 567 O. KNEZOVI, Pokolj hrvatske vojske 1945., 11.

94

pucanj i pogoene osobe ostajale su leati uz cestu. 568 Cijelim putem (dan i no) nema odmora, ili se tek samo krae staje, a tempo kretanja kolone je dosta brz, pa su oni stariji i slabiji poeli padati.569 () Tjeraju nas dan i no, neprekidno. Tu i tamo bi malo sjeli, odmorili se, i onda opet 'mar dalje!' im bi netko posustao ili pao, odmah bi zatektao majser, ubiju ga na licu mjesta. 570 Prema svemu sudei najee likvidacije bile su na zaelju kolone, gdje bi zastajali oni koji nisu imali snage.571 Ostali zarobljenici koji su bili sposobniji primili bi, po dvojica, jednoga i spaavali ga.572 Poneki su ostajali kraj puta oekujui bolniko vozilo, koje bi ih trebalo otpremiti do bolnice. S vremenom se pronio glas da su sve osobe koje bi se zaustavile, navodno ubijene i da pomo uope nije stizala. 573 Zarobljenike je morila e, no oko svakog bunara koji se nalazio uz put bilo je leeva, pa se nitko nije zaustavljao.574 Prema nekim izjavama, zapoela su prepoznavanja i pojedinana smaknua, no ini se da nije bilo grupnih likvidacija. 575 Putem strijeljali su pojedine grupe, obino od 15 do 20 ljudi, toboe da su bili ustae (). 576 Ponekad, kako se navodi, partizani bi se umijeali u nau kolonu, udarili na lijevo i desno kundacima, bodeima i batinama, ubijajui ili gazei s konjima i tjerajui svijet da skoi u nabujalu Dravu. 577 ini se da je dojam o intenzitetu ubijanja vrlo osoban, pa tako se ponekad navodi, prisustvovao sam stranim prizorima. Nisu pravili nikakove razlike izmeu staraca i djece, mukaraca i ena. 578 Prema nekim sjeanjima, ve na ovoj dionici puta znatno je smanjen broj zarobljenika u koloni. Izdvajanja iz kolone provoena su, kako se navodi iz iste zabave, dok su dolaskom na polje pred Dravogradom poeli tektati mitraljezi () a na kraju su () bili ispaljivani

568 569

N. MULANOVI, Nas su ubijali komunisti!, u: Bleiburg: uzroci i posljedice, 147.-148. M. ARAVANJA, Kako su nas desetkovali, u: Bleiburg: uzroci i posljedice, 249. 570 B. VLAI, A. VOJINOVI, Krini put, 279.-280.; Nikola JAMBROI, Stotinu dana smrti, Start (Zagreb), 7. VII. 1990., 66.-70. 571 B. M. KARAPANDI, Jugoslavensko krvavo prolee 1945. Titovi Katini i Gulazi, 227. 572 Hrvoje HAUPTFELD, Suza za Bleiburg, u: B. KOVAEVI, Suza za Bleiburg, 98.; Vidjeti i: B. KOVAEVI, Bleiburg. Dogodilo se prije 50 godina, a kao da je bilo juer , Svjetlo (Karlovac), br.1-2, rujan 1995., 11.-15., br. 3-4., prosinac 1995., 6.-10.; H. HAUPTFELD, Suza za Bleiburg, Narod (Zagreb), br. 27., 15. svibnja 1996., 12.-13. 573 Josip PAPIK, Moji doivljaji one tragine godine, u: Bleiburg: uzroci i posljedice, 182.; J. U., Svjedoanstvo iz traginih dana svibnja godine 1945., u: Bleiburg: uzroci i posljedice , 283.-287.; H. HAUPTFELD, Suza za Bleiburg, u: B. KOVAEVI, Suza za Bleiburg, 96.-97.; N. MULANOVI, Nas su ubijali komunisti!, u: Bleiburg: uzroci i posljedice, 146. 574 J. PAPIK, Moji doivljaji one tragine godine, u: Bleiburg: uzroci i posljedice, 182.; J. I. PRCELA, D. IVI, Hrvatski holokaust, 224.; M. ARAVANJA, Kako su nas desetkovali, u: Bleiburg: uzroci i posljedice, 250. 575 J. I. PRCELA, D. IVI, Hrvatski holokaust, 232.; Bleiburka tragedija hrvatskog naroda, 344.; M. IMUNDI, Hrvatski smrtni put, 387. 576 Bleiburka tragedija hrvatskog naroda, 350.; J. I. PRCELA, D. IVI, Hrvatski holokaust, 248. 577 Bleiburka tragedija hrvatskog naroda, 344. 578 Tadija JELI, U koloni smrti od Slovenije do Srbije, Drina (Madrid), god. IV., br., 1-2., 1954., 53.; Bleiburka tragedija hrvatskog naroda, 345.-346.

95

direktno topovski hici.579 Nestalnost samih brojki potvruje i izjava prema kojoj su svakodnevno nestajale desetine i stotine zarobljenika, i to je postalo normalna pojava.580 Neposredno pred ulazak u Dravograd, uslijedila su razvrstavanja asnika i doasnika od vojske i civila radi navodne registracije. 581 Iz operacijskog dnevnika 40. slavonske divizije, pod nadnevkom 16. svibnja navodi se da je u Dravogradu () veoma ivo: tu se skupljaju desetine hiljada zarobljenih neprijateljskih vojnika i upuuju eljeznicom ili peke u Maribor. Zarobljeni su Nijemci, domobrani, ustae i etnici. Tu je takoer i civilno graanstvo, veinom Dalmatinci i Hercegovci, koje je krenulo sa ustaama u pravcu Austrije. Tu imade takoer visokih graanskih i vjerskih funkcionera koje su ustake vlasti silom sobom povele da bi valjda Englezima pokazali kako je narod uz njih i kako zajedno s njima bjei ispred jedinica Jugoslavenske armije.582 Postrojene kolone krenule su u pravcu Maribora ili Slovenjgradeca i Celja.583 Prema nekim sjeanjima u pravcu Maribora su krenule kolone asnika584, no da li je zapravo bilo tako nije mogue sa sigurnou tvrditi. S druge strane prilino je sigurno kako je u Dravogradu odvojen dio ena i djece, te otpremljen vlakovima prema Mariboru.585 Nakon to je kolona prola Dravograd, kreui se lijevom obalom Drave, pojaana je oruana straa s lijeve strane kolone, dok su uporine toke bile zaposjednute partizanskim jedinicama i mitraljeskim gnijezdima. ini se da se samim time zaotrio tretman, te su uslijedila uestalija muenja i ubijanja.586 Pokuavajui odrediti duinu zarobljenike kolone Kazimir Kovai navodi da je prema njegovoj procjeni kolona mogla biti duga oko dva kilometra, a u etveroredima se nalazilo oko 10.000 ljudi. 587 Iza te kolone nazirao se poetak slijedee, iji broj ne spominje.588 Tone brojke vrlo je teko odrediti jer se uglavnom navodi da se radi o nepreglednom mnotvu, kojem se ne vidi poetak ni kraj. 589 Prema Tomislavu Brozoviu Beskrajna kolona kretala se neravnomjerno, razvlaila se i stezala kao harmonika.590 ini se da su prometnice bile poprilino zakrene velikim brojem kolona, pa
579 580

B. VLAI, A. VOJINOVI, Krini put, 352. Isto. 581 Bleiburka tragedija hrvatskog naroda, 322.; J. I. PRCELA, D. IVI, Hrvatski holokaust, 224., 248.-249.; O. KNEZOVI, Pokolj hrvatske vojske 1945., 13. 582 Partizanska i komunistika represija i zloini u Hrvatskoj 1944. 1946 , 123.-124.; Vidjeti i: M. RUPI i Z. DIZDAR, Izvjea partizanskih jedinica o zavrnim borbama s hrvatskim oruanim snagama, u: Spomenica Bleiburg, 137. 583 Bleiburka tragedija hrvatskog naroda, 350.-351. 584 J. I. PRCELA, D. IVI, Hrvatski holokaust, 316. 585 Isto, 263.-264., 433.-434. 586 Bleiburka tragedija hrvatskog naroda, 322. 587 Usp. Stjepan MRNJEC, Panj iz kojeg su izrasle brojne zdrave grane, Narod (Zagreb), br. 73., 15. listopada 1999., 7.; S. MRNJEC, Panj iz kojeg su izrasle brojne zdrave grane, u: B. KOVAEVI, Suza za Bleiburg, 241. 588 Bleiburka tragedija hrvatskog naroda, 322. 589 J. ZOVKO, Krini put i dvadeset godina robije, 29. 590 Tomislav BROZOVI, Na cesti Dravograd Maribor, Forum, god. XXXVII, knj. LXX., br. 4-6., Zagreb, travanj- lipanj 1998., 706.

96

tako jedan od zarobljenika svjedoi kako je u dva dana (18. do 20. svibnja) odmakao od Dravograda tek desetak kilometara.591 Povratak je oteavalo, kako Basta navodi i mnogo naputenih kola, kamiona, raznovrsne neprijateljske tehnike, topova, svakovrsnog oruja, metaka, a najvie ispaljenih aura. () Dravograd je ve bio zakren ustako-domobranskom kolonom ().592 Svi zajedno, cijela kolona kako Basta navodi u drugoj knjizi izgledali su jadno.593 Poraena armija, koju je gledao kako marira pognute glave, bila je pune etiri godine u slubi zloina.594 Moda je to bio razlog ili izgovor za sve dogaaje koji su uslijedili. Kolonom je ovladala glad i e, no opet su se ponavljale iste slike oko bilo kojeg izvora vode. Blizu ceste bile su bave, iz kojih je kapala voda () Upro sam oi u taj tanki mlaz vode, jer sam umirao od ei. Odmah me je prola e, im sam opazio pet do est leeva ().595 Isti sluaj bio je i s onim zarobljenicima koji su bjeali prema rijeci, svatko tko
je pokuao da se napije mutne vode iz Drave, bio je nemilosrdno ubijen. 596

U takvom stanju sve jae se osjeala tjeskoba

meu zarobljenicima, Sada se zapravo prvi puta osjea, da smo potpuno u rukama do zubi naoruanih partizana.597 Mar je bio neljudski; nakon svakih sat i pol mara imali smo po deset minuta odmora, a da se nismo smjeli micati s mjesta. () Kolona je bila fiziki iscrpljena i ve dva dana bez hrane.598 Jedan takav odmor uslijedio je nedaleko na livadi izmeu ceste i Drave (nema tonijih zapisa), gdje je zapoeo, kako se navodi lov na zarobljenike.599 Prema svemu sudei na istom mjestu zanoila je i slijedea skupina zarobljenika, koji su drugi dan krenuvi dalje vidjeli s jedne i s druge strane ljeeve Hrvata u gomilama. Prepoznao sam po tome to su jo na sebi imali hrvatske odore, samo su im bili poskidani satovi i cipele (). 600 Iako je teko odrediti toniji intenzitet samih dogaanja podudarnost svjedoenja omoguuje nam da potvrdimo kako su zapoele drastine represivne mjere. Zanimljivo je kako prema jednom od svjedoanstava stoji da je u trodnevnom maru do Maribora, svaki metar zemlje bio je natopljen hrvatskom krvlju.601 U istu sliku uklapa se i opis prema kojemu (...) svako deset koraka uzdu ceste vidio sam ljeeve. Tu i tamo leala je skupina i po deset iznakaenih tjelesa. Tokom Drave plovilo je mnogo
591 592

J. I. PRCELA, D. IVI, Hrvatski holokaust, 263. M. BASTA, Rat posle rata, 134. 593 M. BASTA, Rat je zavren 7 dana kasnije, 398. 594 Isto, 419. 595 Bleiburka tragedija hrvatskog naroda, 358. 596 B. M. KARAPANDI, Jugoslavensko krvavo prolee 1945. Titovi Katini i Gulazi, 228.; J. I. PRCELA, D. IVI, Hrvatski holokaust, 431.; Bleiburka tragedija hrvatskog naroda, 296., 303.-304. 597 Bleiburka tragedija hrvatskog naroda , 321. 598 Isto, 322. 599 T. BROZOVI, Na cesti Dravograd Maribor, 706. 600 J. I. PRCELA, D. IVI, Hrvatski holokaust, 434. 601 B. M. KARAPANDI, Jugoslavensko krvavo prolee 1945. Titovi Katini i Gulazi, 228. Teko je odrediti vremenski okvir kretanja do Maribora, no put dug 60 kilometara kolona je prohodala za dva dana i jednu no. Vidjeti: H. HAUPTFELD, Suza za Bleiburg, u: Suza za Bleiburg, 99.

97

takvih tjelesa. Osakaena tijela takoer su leala uzdu obala te rijeke. 602 Prema navodima svakih par stotina metara () ili dulje lei jedan drug pored ceste i pred njim strojnica uperena u kolonu, pa kad mu padne na pamet, pritisne na obara. 603 Da li se je kako navodi Tomislav Brozovi putem u zarobljene ljude, sustavno, masovno i neprekidno pucalo iz neposredne blizine, s namjerom da se ubije604, ili se radilo o pojedinanim sluajevima, opet je stvar osobnog dojma, koji je neizostavni dio svakih sjeanja. Bez obzira na to, ini se da su kolone ipak zaustavljane (prekidane), pri emu je otvarana vatra na proelju i zaelju, prouzroivi vei broj rtava.605 Poslijepodne 16. svibnja, Basta je krenuo prema Mariboru, u tab armije, dokle je putovao puna tri sata. Iako, naravno ne spominje nikakve obraune, navodi kako je velika mrana kolona poraenih usporila njegovo kretanje. Kolona se otegla od Dravograda do Maribora, na duini od gotovo 60 kilometara.606 Cesta je, kako Basta navodi, bila prohodna tek na nekoliko kilometara od Maribora, gdje je oito dolo do zamjene partizanske pratnje. 607 Prema dokumentima, u Mariboru je kolonu trebala preuzeti 40. divizija, koja ju je potom pratila do Zagreba, gdje prima zadatak od II. JA u iji sastav ulazi. 608 Ponovno se naglaava da je potrebno posvetiti jo veu panju po pitanju uvanja zarobljenika. Postaviti najstroiju odgovornost rukovodiocima i straarima za sluaj begstva zarobljenika ili zatvorenika.609 Pitanje je da li u te mjere spada, kako veina sjeanja navodi todtenmarsch (mrtvaki mar) u kojem su zarobljenici tjerani da vie puta tre prema i od Maribora. 610 Jedno 15 km od Maribora prisilili su nas da trimo, te smo morali odbaciti svu prtljagu, da bi mogli izdrati tu trku. Oni koji nisu mogli izdrati, a bilo ih je mnogo, bili su strijeljani. 611 Isti postupak potvruje i O. Knezovi navodei, tko bi izostao ili red prekinuo, odmah bi ga ubili tu na mjestu!. 612 ini se da je u ovakvo prisilno
602 603

J. I. PRCELA, D. IVI, Hrvatski holokaust, 421. N. MULANOVI, Nas su ubijali komunisti!, u: Bleiburg: uzroci i posljedice, 148. 604 T. BROZOVI, Na cesti Dravograd Maribor, 706.; Usp. B. VLAI, A. VOJINOVI, Krini put, 352. 605 Bleiburka tragedija hrvatskog naroda, 322.; Mato MARINKO, Na putu smrti od Bleiburga do Bjelovara, Hrvatska revija, god. XLIV, sv. 1 (173), oujak 1994.,126.-127.; M. MARINKO, Svjedoanstvo o Bleiburgu i krinom putu, u: Petrinjski zbornik za povijest i obnovu zaviaja, god. II., br. 2/1999., 69.-92.; M. MARINKO, Hrvatska molitva i danas odjekuje, Narod (Zagreb), br. 93/94, 15. srpnja 2001., 18.-19.; B. VLAI, A. VOJINOVI, Krini put, 251. 606 M. BASTA, Rat je zavrio 7 dana kasnije, 418. 607 Bleiburka tragedija hrvatskog naroda,330. 608 M. RUPI i Z. DIZDAR, Izvjea partizanskih jedinica o zavrnim borbama s hrvatskim oruanim snagama, u: Spomenica Bleiburg, 129.-130., 131; Usp. Partizanska i komunistika represija i zloini u Hrvatskoj 1944. 1946., 117.-118. 609 M. RUPI i Z. DIZDAR, Izvjea partizanskih jedinica o zavrnim borbama s hrvatskim oruanim snagama, u: Spomenica Bleiburg, 130. 610 O. KNEZOVI, Pokolj hrvatske vojske 1945., 15.; J. I. PRCELA, D. IVI, Hrvatski holokaust, 224., 434.; J. PAPIK, Moji doivljaji one tragine godine, u: Bleiburg: uzroci i posljedice , 182.-183.; N. MULANOVI, Nas su ubijali komunisti!, u: Bleiburg: uzroci i posljedice, 148. 611 Bleiburka tragedija hrvatskog naroda, 344.; J. I. PRCELA, D. IVI, Hrvatski holokaust, 334., 431.; Z. BRDARI, Moj put u nepoznato Bleiburg, 1945., u: Naika spomenica 1941. 1945., 164.; B. VLAI, A. VOJINOVI, Krini put, 207.; Tomislav OBRDALJ, Kolona duga vie od 70 kilometara, u: Bleiburg 1945. 1995., 133. 612 O. KNEZOVI, Pokolj hrvatske vojske 1945., 15.

98

tranje uzrokovalo da je ostalo dosta hrvatskih ivota uz jarak pored ceste. 613 Tomislav Brozovi kao i mnogi opisuje ovu utrku, kao utrku na ivot i smrt u kojoj su zarobljenici bili smo jo potpuno bezimena, amorfna, prevelika masa koju je trebalo smanjiti, to vie to bolje, bez ikakve bojazni za posljedice. 614 Kolike su bile stvarne rtve ovih dogaaja teko je utvrditi, no prema nekim sjeanjima, u pravcu Maribora je krenulo oko 18.000 ljudi (navodi se da je to jedna grupa),615 od kojih je polovica stigla u Maribor.616 Veliki broj osoba navodno je ubijen kod mariborskog mosta, tako da su nadolazei zarobljenici morali gaziti preko njih.617 Dio kolona zaustavljen je na livadi pred Mariborom, gdje su uslijedila razvrstavanja vojske i civila, te nova pretresanja. 618 U nepunih pola sata bili smo opljakani i svueni do rublja. Pljuvali su po nama i upotrebljavali najpogrdnije izraze. Dovezli su dva kamiona i svu nau opremu potrpali i odvezli, a oko nas su postavili strau.619 Prema izvjetaju od 16. i 17. svibnja tab divizije u Mariboru navodi kako XII. proleterska brigada prati zarobljenike prema Mariboru, dok Osjeka i IV. brigada osiguravaju zarobljeno oruje i materijal.620 Dolaskom do grada manji dio zarobljenika ukrcan je u stone vagone i upuen prema Zagrebu.621 Vei dio zarobljenika, pod pratnjom IV. udarne brigade krenuo je kroz grad, gdje su im, bez obzira na prijetnje partizana, ene donosile vodu.622 Drugaiji doek na ulasku u grad opisuje Nikola Paveli: Napravili bi palir s konjskim kolima, kuda bi kolona imala proi, i na kolima bi postavili civile s trorogim kapama i kolcima, koji bi udarali koga su mogli dohvatiti i stii. Pored nemilosrdnog udaranja, oni su imali zadatak prepoznavanja, pa ako na nekog upere prstom, onda taj jadnik biva muen i zvjerski ubijen.623 Vjerojatno je da su se javljale i pozitivne i negativne reakcije graana koji su kolone pratili prema mariborskim logorima.624
613 614

N. PAVELI, Tragom krvi i uasa, u: Bleiburg: uzroci i posljedice, 195.-196. T. BROZOVI, Na cesti Dravograd Maribor, 709. 615 Jedna od kolona koja se kretala u pravcu Maribora brojala je oko 20 tisua izmrcvarenih vojnika. Vidjeti: N. PAVELI, Tragom krvi i uasa, u: Bleiburg: uzroci i posljedice, 195. 616 Bleiburka tragedija hrvatskog naroda, 344.; Ivo PERI, Povratak u smrt, Slobodna Dalmacija (Split), 14. svibnja 1995., 9 617 Josip KEREI, Od Bleiburga do Velesa, u: Od Bleiburga do naih dana, 190. 618 Z. DUSPER, U vrtlogu Bleiburga, 32.-33.; J. I. PRCELA, D. IVI, Hrvatski holokaust, 237., 417. 619 Martin GRABAREVI, Kalvarija hrvatskog borca (Kanada 1982.), 62.; M. GRABAREVI, Kalvarija hrvatskog vojnika (Zagreb 1993.); M. GRABAREVI, Calvary of a Croatian Freedom Fighter (Toronto 1994.). 620 M. RUPI i Z. DIZDAR, Izvjea partizanskih jedinica o zavrnim borbama s hrvatskim oruanim snagama, u: Spomenica Bleiburg, 131. 621 J. PAPIK, Moji doivljaji one tragine godine, u: Bleiburg: uzroci i posljedice , 183.; J. KEREI, Od Bleiburga do Velesa, u: Od Bleiburga do naih dana, 190.; Drago KOLIMBATOVI, Moj Bleiburg (Zagreb 2003.), 20.-21.; Bleiburka tragedija hrvatskog naroda, 344. 622 O. KNEZOVI, Pokolj hrvatske vojske 1945., 16.-17.; J. I. PRCELA, D. IVI, Hrvatski holokaust, 238.; T. OBRDALJ, Kolona duga vie od 70 kilometara, u: Bleiburg 1945. 1995., 133.; N. MULANOVI, Nas su ubijali komunisti!, u: Bleiburg: uzroci i posljedice, 148. 623 N. PAVELI, Tragom krvi i uasa, u: Bleiburg: uzroci i posljedice, 196. 624 M. RUPI i Z. DIZDAR, Izvjea partizanskih jedinica o zavrnim borbama s hrvatskim oruanim snagama, u: Spomenica Bleiburg, 131.-132.

99

U Mariboru se nalaze etiri velike vojarne, svaka se sastoji od niza zgrada i vrlo prostranih dvorita. Jedna vojarna se nalazi na lijevoj obali rijeke Drave (Kasarna kralja Petra), dok su ostale na desnoj. Obale rijeke bile su spojene dvama mostovima eljeznikim i pjeakim. U navedenim vojarnama organizirani su zarobljeniki logori, u koje su prvi zarobljenici pristigli oko 17. svibnja predveer, dok su sve vee kolone dole u idua dva dana.625 Na osiguranju logora ostala je IV. udarna brigada i manje snage XII. brigade. U slijedeim danima (21. svibnja) u osiguranju logora prikljuila se i Osjeka udarna brigada. 626 Prema operacijskom dnevniku IV. brigade, 18. svibnja, tri bataljuna zaduena su za osiguranje zarobljenika koji se nalaze u logoru. Istog dana, zapisano je u dnevniku Virovitike brigade: Zanimanje po bataljonima ovog dana nije bilo, radi osiguranja i obezbjeenja kojeg je davala naa brigada oko ratnih zarobljenika. Bataljoni su se preselili u kasarnu Kr. Petra, a pritabski djelovi ostali na svojim mjestima do daljnjeg nareenja. 627 Na osiguranju su jedinice ostale do 23. svibnja, kada su krenule dalje s zarobljenikim kolonama.628 Po ulasku u logor, za koji se navodi da je imao 2 ili 3 kata, zarobljenici su razvrstavani prema vojnoj pripadnosti (ustae, domobrani), godini stupanja u vojsku, te na asnike i doasnike.629 Na ulazu je bilo vie prolaza nad kojima su stajali natpisi: domobrani, ustae oficiri, avijatiari. I sada je svaki znao gdje treba sam ui. 630 Vrio se strogi i okrutni pretres, da ne bi kome ostao u depu sat ili naliv-pero ili prsten. 631 Cijeli logor bio je strogo uvan, po danu i po noi. Svaki kat zgrade, kao i svaka grupica ljudi imali su svog uvara. 632 Stjepan Buconji navodi kako su njegovim dolaskom u logor sve zgrade ve bile popunjene vojnicima NDH i njemakim vojnicima. U dvoritu je bilo mnogo vojnika, asnika i civila, od kojih su jedan dio bili ene i djeca. Na drugoj strani dvorita nalazilo se 15 hrvatskih katolikih sveenika, kojima je pristup bio zabranjen.633 Prema nekim iskazima u domobranskom dijelu logora tretman je bio puno blai, te je po prvi puta podijeljena hrana. () otvara se kapija logora i na nju ulaze jedna kola sa volovskom spregom, Na kolima se
625 626

Isto, 140. Isto, 131.-132. 627 Isto, 135. 628 Isto, 140.-142. 629 J. I. PRCELA, D. IVI, Hrvatski holokaust, 237., 321.; M. RUPI i Z. DIZDAR, Krini put, logori, gubilita, u: Spomenica Bleiburg, 145.; Vjekoslav Lujo LASI, Pakao je poeo u Bleiburgu (Dubrovnik Sarajevo 1996.), 35.; J. U., Svjedoanstvo iz traginih dana svibnja godine 1945., u: Bleiburg: uzroci i posljedice, 287.-289.; T. BROZOVI, Na cesti Dravograd Maribor, 709.-710.; F. DUEVI, 1945. put suza i nade, 327.-328.; S. SLIPAC, Svjedok. Moj krini put, 48. 630 Bleiburka tragedija hrvatskog naroda, 432., 330.; T. OBRDALJ, Kolona duga vie od 70 kilometara, u: Bleiburg 1945. 1995., 133. 631 J. I. PRCELA, D. IVI, Hrvatski holokaust, 253.; M. RUPI i Z. DIZDAR, Krini put, logori, gubilita, u: Spomenica Bleiburg, 145. 632 M. RUPI i Z. DIZDAR, Krini put, logori, gubilita, u: Spomenica Bleiburg, 165.; S. BUCONJI, Moj posljednji bijeg, u: U Bleiburgu iskra, 174. 633 M. RUPI i Z. DIZDAR, Krini put, logori, gubilita, u: Spomenica Bleiburg, 164.

100

nalazio jedan ogromni badanj, u kojem je bilo nekoliko tisua litara graha. Grah je bio star mogue mjesec dana, a u nj su stavili ricinus da time otruju ljude. 634 Uskoro se po logoru proirio glas o moguim likvidacijama asnika, pa su se neki zarobljenici nastojali prebaciti u domobranski dio.635 Teko je zapravo odrediti u kojoj mjeri su se zarobljenici uspijevali prebacivati iz jednog djela logora u drugi, no videi to ja sam sa jednom naom grupom preao preko ice u odjel domobrana iako su straari na nas pucali i neke poubijali. 636 Druga grupa zarobljenika takoer se uz pomo jednog od uvara uspjela premjestiti u bezazleniju kategoriju, pa ih tako nije uspio progutati Maribor.637 Slikovito ovakvu podjelu Mato Marinko ilustrira rijeima koga na raskriju skrenu udesno, ide u smrt. Naa kolona skrenue u lijevo.638 Ova sintagma vjerojatno se odnosi na asnike i pripadnike ustaa, za koje se navodi da su odmah po selekciji odreeni za strijeljanje. 639 Dok smo se postrojavali uli smo krikove: 'Ubijaju nas Ubijaju nas', nastao je mete jer su iz logora izlazili kamioni krcati jo svjeim tijelima, koja su krvarila. 640 ini se da se je ista slika ponavljala kako je pala no, pucnjave, udaraca i jauka sad je bilo sve vie. Strojnice su skoro bez prestanka tektale kroz cijelu no () Ujutro ni jednog asnika nije vie bilo u njihovom logoru. 641 Iako je gotovo nemogue potvrditi da li se radi o istim likvidacijama s obzirom da se rijetko spominju toni datumi, Stjepan Buconji u svom iskazu takoer navodi kako, isti dan po njegovu dolasku u logor (23. svibnja), od prilike 80-100 m od nas u blizini lievog zida ograde vojarne, raunajui od ulaza bilo je vie ogromno irokih rupa u obliku lievka () U te rupe ugonili su partizani sa strojopukama zarobljenike u samim gaama i kouljama te po njima otvorili paklensku vatru. uli smo ne samo pucnjavu nego i krikove rtava. Par sati nakon toga () dotjerano je nas 35 iz moje grupe da zakopavamo, tonije zasipamo ljeeve pobijenih. Neki od njih nisu jo bili izdahnuli te su jaukali ispod ve mrtvih ljudi (...). To se dogaalo za svakih 6 noi moga boravka u vojarni-logoru. Mogu garantirati da smo svake noi pokapali najmanje 120-150 ubijenih, to bi znailo 800-900 ljudi.642 Zvonimir Dusper smjeten u mariborski logor navodi kako je 22. ili 23. svibnja, nakon razvrstavanja, cijela skupina

634 635

J. I. PRCELA, D. IVI, Hrvatski holokaust, 253. Isto, 237., 321.; V. L. LASI, Pakao je poeo u Bleiburgu, 36.-37.; N. MULANOVI, Nas su ubijali komunisti!, u: Bleiburg: uzroci i posljedice, 149.-150. 636 M. RUPI i Z. DIZDAR, Krini put, logori, gubilita, u: Spomenica Bleiburg, 145. 637 Bleiburka tragedija hrvatskog naroda, 432.; N. MULANOVI, Nas su ubijali komunisti!, u: Bleiburg: uzroci i posljedice, 149.; T. BROZOVI, Na cesti Dravograd Maribor, 709.-710. 638 M. MARINKO, Na putu smrti od Bleiburga do Bjelovara, 127. 639 Bleiburka tragedija hrvatskog naroda, 330. 640 Isto, 331. 641 Isto, 433. 642 M. RUPI i Z. DIZDAR, Krini put, logori, gubilita, u: Spomenica Bleiburg, 164.-165.

101

djelatnih asnika bila likvidirana. 643 Toan broj teko je odrediti s obzirom da su se u logor stalno pristizale nove kolone.644 Jedan dio zarobljenika dopremljenih vlakom u Maribor smjeten je u prostoriju carinskog magazina, nedaleko kolodvora. Prva dva dana svi zarobljenici su bili zajedno, a nakon toga su izdvojeni djeca i ene, te asnici i doasnici. Domobrani su, kako navodi Kazimir Kovai smjeteni u prizemlju, dok su ustae bile na prvom katu. 645 Cijelo vrijeme u logor su dolazili partizani i provodili prepoznavanja. 646 Dolaskom srpskih jedinica u logor, kako se navodi, zapoelo je odvoenje zarobljenika, pa je u konanici od prvotnih 1.500 osoba koje su stigle, nakon devet dana ostalo oko 300 zarobljenika. 647 Koliko su ove brojke pouzdane teko je rei, no nikakve druge brojke nije bilo mogue pronai. Kazimir Katalini navodi kako su iz ovog logora zarobljenici prebaeni u dvokatnu kolsku zgradu. Mogue je da se radi o Mdchenschule koja se spominje u drugom svjedoanstvu. 648 Po dolasku razdvojeni su djelatni od priuvnih asnika. Prva skupina, prema navodima odvedena je i nije se vratila. Prema svjedoenjima, zakljuuje se da su svi izdvojeni asnici likvidirani. 649 Oba sjeanja potvruju kako je jedne veeri grupa zarobljenika postrojena u kolonu, no ubrzo je vraena u logor (ini se da se zapovijed promijenila). Prema svemu sudei mogue je da su se obojica nala u istoj skupini, pa s obzirom da su im iskazi gotovo podudarni mogue je s velikom sigurnou tvrditi da je ovaj segment dogaanja toan. Da li je spomenuti logor isti kao i Kadetenschule, koji spominje Zvonimir Skok teko je rei, no on takoer navodi da su u njegovom sluaju ranjenici (oko 3.000 osoba) takoer smjeteni u zgradi. Vojska (oko 15.000) je razdijeljena po goditima i smjetena u zgradi ili dvoritu iza zgrade, dok su civili bili ispred.650 Ove brojke ine se jako velikima, no izgleda da je ovaj logor bio prilino popunjen s obzirom da je odbijen primitak jedne od kolona. Pritom je reeno da su u tom logoru tih dana potroili trideset kilometara ice za vezanje ruku onih koje su pobili. 651 Jedne veer navodno je odreeno da se ranjenici moraju ukrcati u vlakove. Osoblje koje je pomagalo, pri ukrcavanju posvjedoilo je da su ranjenici bacani u Dravu.652 Iste opise likvidacija, koje su slijedile nakon presluavanja, ostavio je i Drago Kolimbatovi navodei: Najee su ih meusobno vezali icom i bacali u oblinju Dravu. 653 Spomenute brojke
643 644

Z. DUSPER, U vrtlogu Bleiburga, 38.-39.; Vidjeti i: M. IMUNDI, Hrvatski smrtni put, 405.-408. J. I. PRCELA, D. IVI, Hrvatski holokaust, 322, 645 Bleiburka tragedija hrvatskog naroda, 323.-324.; J. I. PRCELA, D. IVI, Hrvatski holokaust, 334. 646 Isto.; J. I. PRCELA, D. IVI, Hrvatski holokaust, 413. 647 J. I. PRCELA, D. IVI, Hrvatski holokaust, 413.-414. 648 Isto, 335. 649 Bleiburka tragedija hrvatskog naroda, 323.; J. I. PRCELA, D. IVI, Hrvatski holokaust, 335. 650 J. I. PRCELA, D. IVI, Hrvatski holokaust, 293. 651 Mirko MEHE, Preivjeli da svjedoe, u: Od Bleiburga do naih dana, 228. 652 J. I. PRCELA, D. IVI, Hrvatski holokaust, 294. 653 D. KOLIMBATOVI, Moj Bleiburg, 22.; B. DRAGIEVI, Ostali su uza me najvjerniji prijatelji, u: Stanislav VUKOREP, Preivjeli svjedoe (Zagreb 2005.), 76.-77.

102

teko je provjeriti jer su procjene, ne samo u ovom sluaju, vrlo raznolike, pa se ini da je vrlo teko bilo koju od njih smatrati utemeljenom. Likvidacije koje se uestalo spominju, ini se da nisu upitne, pa je tako prema svjedoanstvima veliki dio zarobljenika (asnika i ustaa) odijeljen i u vie navrata odvoen u ume nedaleko Maribora (Tezno).654 Od mog dolaska u Maribor sve do odlaska, neprestano se pucalo oko i u Mariboru. Mi smo medjusobno aputali da ta pucanja znae ubijanja naih drugova, to smo ve sa vie strana bili doznali (). 655 O estokoj paljbi u neposrednoj blizini, koja je trajala gotovo mjesec dana svjedoi i Stjepan Mari, koji je bio jedan od tristotinjak osoba zaduenih za zatrpavanje rupa na prostoru blizu uzletita. Prema iskazu bilo je oko 320 rupa od 2,5 do 5 metara promjera. 656 Zvonimir Dusper naao se u skupini po 28 osoba koje su gole, kamionima otpremane na masovna gubilita. Postrojili su nas na sam rub duboke jame. U hipu, nesnalaenju i reskom rafalu strojnica osjetio sam jak trzaj ice na ruci i kroz bljeskove i pucnjavu stropotao se u mranu jamu. 657 O velikim razmjerima likvidacija svjedoi Slavko kara koji opisuje jedan od kanala u tezinskoj umi, dugaak oko 5 km i prenatrpan iznakaenim i nadutim tjelesima. 658 S obzirom da su prilikom likvidacija zarobljenici skidani zanimljivo je sjeanje Lovre Juraja Globana koji je zajedno sa jo 81 osobom bio zaduen za raskuivanje. Kako navodi on je trpao u parnu pe () jo djelomino okrvavljene odore ustaa, orunika, domobrana i neto njemakih gestapovaca, a zatim ih tovario na kamion. Iako ne spominje nikakve brojke, zanimljivo je da se odvoz robe odvijao etiri puta dnevno, punih tjedan dana.659 Moda ova slika moe uputiti na neke brojke ili tek prikazati ukupni intenzitet likvidacija. Kada je pri gradnji mariborske zaobilaznice otkrivena masovna grobnica na Teznom pokraj Maribora, zapoela su istraivanja. Od ukupnih 3 kilometra rova iskopano je samo 70 metara i ekshumirano 1179 osoba. Ovakav podatak pokrenuo je veliki broj natpisa i novinskih lanaka koji raspravljaju o teini zloina i broju likvidiranih. U Nedjeljnom jutarnjem listu objavljen je lanak Masovna grobnica ispod vodovoda, u kojem se Dragan Truhli prisjea dolaska u Tezinsku umu, nedaleko Maribora, 13. svibnja 1945. Navodi kako je ubrzo nakon toga zapoelo razvrstavanje (domobrani, ustae, asnici i civili). Tu su ih strijeljali, evo kod vodovoda, navodi Alojzija Potonik, ija je kua u neposrednoj blizini. Truhli navodi da je u rov, koji su zarobljenici sami iskopali, pobacano 5.173 stradalnika, dok se jo 4.000 rtava
654

Isto, 254.; Z. BRDARI, Moj put u nepoznato Bleiburg, 1945. Dnevniki zapis, u: Naika spomenica, 164.-165.; N. MULANOVI, Nas su ubijali komunisti!, u: Bleiburg: uzroci i posljedice , 149.-150.; Dragutin PELIKAN, Jedna sudbina i tisue (Slatina 2001.), 35.-36. 655 J. I. PRCELA, D. IVI, Hrvatski holokaust, 237., 279. 656 Bleiburka tragedija hrvatskog naroda, 297. 657 Z. DUSPER, U vrtlogu Bleiburga, 33.-34. 658 J. I. PRCELA, D. IVI, Hrvatski holokaust, 422.-423. 659 Isto, 428.-429.

103

nalazi u gotovo 400 metara dugom rovu, nedaleko Maribora. O masovnoj grobnici u Tezinskoj umi oitovala se, kako se navodi, jedino slovenska Vlada navodei da su se stradanja u mjestu Bohovi, tonije u Tezinskoj umi, dogodila prije kapitulacije 9. svibnja 1945. Za razliku od toga Truhli izriito tvrdi da je toan datum pokolja bio 13. svibnja, te da su se stradanja nastavila sve do 18. svibnja 1945.660 Toan okvir zapravo je teko utvrditi s obzirom da postoje podaci (vie manje pouzdani) prema kojima su likvidacije izvoene i nakon 20. svibnja,661 no injenica jest da se sveukupna dogaanja nisu odigrala prije slubenog zavretka rata, ako se time eli likvidacije pripisati ratnim obraunima. ini se da je i ovo jo jedan pokazatelj koliko se zapravo mnoge stvari iz ne tako davne prolosti ele prikriti, pri emu mnoga pitanja ostaju bez valjanih odgovora. U takvom stanju ostaje mnogo prostora za prilagoavanje povijesne istine. Iako se u novinskim natpisima esto navodi da je na Teznom ubijeno i pokopano vie od 40.000 ljudi, 662 ini se ta brojka ukupno gledano ipak pretjerana. Identificirani dio potvruje vrlo velike rtve koje po etikom pravu ne zasluuju da se s tim pitanjem olako postupa i manipulira. Prema napisima slini podaci spominju se kada se govori o osobama koje su pokopane u kanjonu pitali. Stanko Novak svjedoi: u ovom kanjonu najvie je pobijeno Hrvata, ali o brojci neu ni govoriti jer bi nekog mogla pogoditi kap. Ljudi kau, a neki su mi i pokazali, da su partizani prvo s leevima popunili svih 16 okolnih rudnika i oko 70 velikih jama. Kad im je ponestalo prostora, tjerali su njemake zarobljenike da kopaju grobove po umama, a iskoristili su i sve samostanske kule, te njegov bunar.663 O likvidacijama u dolini Sv. Ivana svjedoi i Jaka Leber, slovenski partizan iz pitalia. U lanku U svezane i gole Hrvate pucali su ili ih zatukli motikama i sjekirama Leber se prisjea kako je meu zarobljenicima bilo najvie Hrvata (ena i djece). Civili i vojnici, svi su bili zajedno i Samo je dola zapovijed da skinu odjeu i onda su ih likvidirali pucajui u njih ili su ih zatukli motikama ili sjekirama. Prema Leberovu iskazu u dolini se uvijek nalazilo oko 600 vojnika, koji su se esto izmjenjivali. Glavni je bio Franc Orenik koji je doao iz VOS-a (Vojnoobavjetajna sluba, op. a.), a nakon njega Jurij Klokoovnik. Tu je bio i Franc mon, okruni sudac iz Celja.664 Likvidacije su, prema svjedoanstvima, izvoene i na podruju mariborskog Pohorja, tonije kod mjesta Sveti Areh. Na tom mjestu likvidiran je vei broj crnogorskih etnika.
660

Dragan TRUHLI, Masovna grobnica ispod vodovoda, Nedjeljni jutarnji list (podlistak Panorama) (Zagreb), 14. rujna 2003., 13.; Usp. J. I. PRCELA, D. IVI, Hrvatski holokaust, 409.-410. 661 J. I. PRCELA, D. IVI, Hrvatski holokaust, 428. 662 Osim Teznog kanjon pitali kod Slovenskih Konjica najvea je grobnica Hrvata u Sloveniji, Veernji list (Zagreb), 29. srpanj 1999., 15. 663 Stanko NOVAK, U dolini Sv. Janeza kod pitalia masovna je grobnica veliine dvaju dananjih Maribora, Veernji list (Zagreb), 6. kolovoz 1999., 15. 664 Jaka LEBER, U svezane i gole Hrvate pucali su ili ih zatukli motikama i sjekirama, Veernji list (Zagreb), 19. kolovoz 1999., 15.

104

Njihove grupe, razvrstane po kotarevima krenule su, kako im je reeno u logor, gdje e biti razvrstani i upueni kuama. Ubrzo su kolone smjetene u oblinje dvorite, u kojem je bilo vie kamiona i partizanske pratnje. Grupe su uvedene u zgradu i uinjen je pretres. Ostao sam u koulji i kratkim donjim domaim gaama. () Partizani su mi zabacili ruke na lea. Jedan partizan prilazi i vee mi ruke izolovanom telefonskom icom. 665 Tako su zavezali po dvojicu zarobljenika, pa ih ukrcali u kamion. Po dolasku na Pohorje kamion je okruen partizanskom pratnjom, koja je pratila zarobljenike do gubilita. Vidim na prostoru nekoliko desetina metara leeve ljudi izukrtani jedni preko drugih, obliveni u krvi bez poklopca na glavama.666 Na isti nain do mjesta likvidacije su dovedeni i drugi zarobljenici koji svjedoe Doveli su nas do golemih rupa u kojima su se ve nalazila gola, mrtva tjelesa pobijenih. Postrojili su nas kod tih rupa i otvorili pucnjavu u lea. 667 Dio zarobljenika spasio se bacivi se prije nego to ih je uspio pogoditi metak, no pratnja je kako bi bila sigurna u uinkovitost svoje misije, posvijetlila sa svjetiljkom i pucala po mrtvima. 668 O pogubljenjima u okolici Maribora svjedoi nam i lanak Bio sam sprovodnik zarobljene hrvatske vojske, u kojem neimenovani sudionik partizanskog pokreta, navodi kako je pred nekim barakama bilo na tisue zarobljenika. Komesar im je odrao govor prema kome e cijela skupina krenuti u drugi logor nedaleko grada, odakle e oni koji su neduni krenuti kuama. Ubrzo stadoe pristizati teretnjaci, i ljude su vezali icom po dvadesetak zajedno te ih ugurali u kamione. () Nakon dvadesetak minuta vonje stigosmo na brdo, gdje se stalno pucalo. Ondje nas je doekala grupa oficira i moj komesar i komandir. Vidio sam kako se kamioni prazni vraaju. Meni su naredili, da vodim etvoricu u smjeru velike jame, gdje su ih ubijali i bacali u jamu. () Stalno su dolazili kamioni sve s novim zarobljenicima, ubijali su ih i bacali u veliku jamu. Po mome miljenju, tu je ubijeno nekoliko desetaka tisua hrvatskih zarobljenika. Kako sam kasnije uo, to cijelo brdo bilo je poslije minirano.669 Za organizaciju i provedbu likvidacija na Pohorju bio je zaduen Zdenko Zavadlav, bivi zamjenik naelnika OZNA-e za podruje Maribora, koji dugi niz godina nije objanjavao svoj udio u spomenutim operacijama. Tek 1990. u knjizi Iz dnevnikih zapiskov mariborskega oznovca, navodi: Na Pohorju smo noas opet strijeljali! Nazivamo transport!. U dva kamiona odvedeno je oko ezdeset zarobljenika (uglavnom Nijemaca) iz logora Stranie (terntal, Kidrievo), nedaleko Ptuja, te poneki iz istranog zatvora u Mariboru. Knojevci rasvjetljavaju put s akumulatorskim svjetiljkama, skidaju zarobljenike s
665

B. M. KARAPANDI, Jugoslavensko krvavo prolee 1945. Titovi Katini i Gulazi, 137.; J. I. PRCELA, D. IVI, Hrvatski holokaust, 434.-435.; Bleiburka tragedija hrvatskog naroda, 309.-312. 666 B. M. KARAPANDI, Jugoslavensko krvavo prolee 1945. Titovi Katini i Gulazi, 142. 667 Isto, 227.-228.; J. I. PRCELA, D. IVI, Hrvatski holokaust, 294. 668 B. M. KARAPANDI, Jugoslavensko krvavo prolee 1945. Titovi Katini i Gulazi, 228. 669 Bio sam sprovodnik zarobljene hrvatske vojske, Nova Hrvatska (London), 8. svibnja 1977., 11.; Bio sam sprovodnik zarobljene hrvatske vojske, u: Bleiburg: uzroci i posljedice, 310.-313.

105

kamiona i potom ih tjeraju prema iskopanom grobu. (...) Dolazimo do jame. Skidamo zatvorenike, kako ih ne bi bilo mogue identificirati. (...) Po pet ih dovlae pred jamu i s obje strane strijeljaju s lakim strojnicama, tako da rtve padaju u jamu. (...) Serijsko strijeljanje se nastavlja.(...) Na koncu knojevci odnose odjeu na kamione, kako bi je potom unitili.670 Iako ovakvo naknadno sjeanje pobuuje sumnju ili barem pitanje zato nije nita prije reeno, zanimljivo je primijetiti kako se razmiljanja prilagoavaju potrebama vremena. U novijoj ispovijesti za Nedjeljni jutarnji list Zavadlav je izjavio: Nareeno nam je da ubijamo, te da je on osobno organizirao pokolje kod Areha na Pohorju. Naredba je, prema njemu, stigla s vrha i glasila: 'Neprijatelja ubijati bez suenja jer revolucija jo traje.' Prema podjeli, masovne likvidacije kod Celja izvravala je 1. armija, 2. armija pokrivala je podruje Gorenjske, 3. armija podruje Bleiburga, a za podruje Koevskog Roga bila je zaduena 4. armija. Za masovnu grobnicu kod Borla navodi da su na tom mjestu poubijani Hrvati koji su uspjeli pobjei iz kolona Krinog puta, ali su poslije uhvaeni i predani 3. armiji Jugoslavenske vojske. Kao jedna od odgovornih osoba iz slovenske OZNA- e Zavadlav navodi da su oni bili zadueni za slovenske domobrane, dok su Hrvati predavani 3. armiji, ije je zapovjednitvo bilo smjeteno u dvorcu Borl. U rovovima oko dvorca ubijali su hrvatske domobrane, ustae i civile ene, djecu, starce...To su uglavnom bili ljudi koji su se probijali prema austrijskoj granici, a nisu bili ukljueni u Krini put. Ondje je ubijeno nekoliko tisua ljudi. U cjelokupnom stanju ve tada je voeno rauna o bratstvu i jedinstvu, pa smo imali dogovor da svatko ubija svoje. Mi Slovenci svoje, a Hrvati i Srbi svoje. O pokoljima kod Areha prisjea se da su preko dana iskapane jame u koje su preko noi odvoeni zarobljenici iz mariborskog zatvora. Kad smo stigli u umu, blizu iskopanih jama, ljude smo iskrcali iz kamiona i poveli do stratita (...).671 Dio preivjelih zarobljenika iz mariborskih logora upuen je prema eljeznikoj postaji radi daljnjeg transporta stonim vagonima prema Zagrebu.672 Prema nalogu u svaki vagon trebalo je smjestiti 180 ljudi, ukoliko to nije uspijevalo, viak je likvidiran na samoj postaji.673 Prema drugim navodima u vagone je smjetano po 100 osoba, a svaki otpor bio je rijeen likvidacijom. Prema navodima, kada je jedan zarobljenik rekao da u vagonu nema mjesta, komesar je reagirao: Doi k meni dat u ti ja mjesta () on ga zgrabi za ruku,

670 671

Z. ZAVADLAV, Iz dnevnikih zapiskov mariborskega oznovca, 91.-93. Z. ZAVADLAV, Nareeno nam je da ubijamo, Nedjeljni jutarnji list (podlistak Panorama) (Zagreb), 25. svibnja 2003., 12.-13. 672 Bleiburka tragedija hrvatskog naroda, 324., 348.; Dragan TRUHLI, Ako pamti ovjee, uspravi se!, u: U Bleiburgu iskra, 204.-205.; V. L. LASI, Pakao je poeo u Bleiburgu (Dubrovnik Sarajevo 1996.), 37.; N. MULANOVI, Nas su ubijali komunisti!, u: Bleiburg: uzroci i posljedice , 150; T. BROZOVI, Na cesti Dravograd Maribor, 710.; M. RUPI i Z. DIZDAR, Krini put, logori, gubilita, u: Spomenica Bleiburg, 165. 673 M. RUPI i Z. DIZDAR, Krini put, logori, gubilita, u: Spomenica Bleiburg, 145.

106

odvue izmeu vagona i ubije.674 Za vrijeme putovanja prilike su bile oajne, jer se nije moglo sjediti po podu () zrak smrdljiv i neizdriv, jer smo morali obavljati nude tako zatvoreni, unutar vagona.675 Milan Basta u knjizi Partizani za pregovarakim stolom 1941 1945 navodi kako su ve 16. svibnja domobrani i izbjeglice putani kuama.676 Ovakva izjava nema veliki broj potvrda meu sjeanjima, Oton Knezovi potvruje da su civili krenuli kuama, te da su putem sreli ene i djecu koji su trebali na svoj povratak krenuti vlakom.677 Ovakav rasplet dogaaja spominje jo jedno svjedoanstvo, prema kojem su zarobljenici otposlani u svoje kotareve gdje e biti ispitani, odnosno sudjeni, ako je netko neto kriv.678 No, to nije dovoljno da bi potvrdili Bastine navode. Vjerojatno je jedan dio civila puten kuama (da li iz humanih razloga ili da se olaka organizacija povratka ne moe se utvrditi), no veina je ipak krenula na daljnji krini put. Krenuvi iz Dravograda, osim prema Mariboru, jedan dio zarobljenika krenuo je u smjeru Slovenjgradeca, gdje im se prikljuio veliki dio izbjeglica koji je zbog zakrenosti pri povlaenju, zastao izmeu Slovenjgradeca i Dravograda. Dragutin Pavlina navodi kako su se na raskru cesta prema Slovenjgradecu nali u okruenju jakih partizanskih postrojbi. 679 Istim putem krenuo je i Zvonko Springer, koji se prisjea kako su ve na poetku formiranja kolone odvojeni ustae, dok su etverorede trebali oblikovati samo domobrani. Springer se ubrzo naao u koloni, u kojoj je masa pruala zatitu. 680 to se tono dogaalo teko je utvrditi s obzirom da su i sama sjeanja vrlo neujednaena. Primjerice Miljenko Peri se prisjea kako je na putu prema Slovenjgradecu vidio sve vei broj mrtvaca u grabama, kraj ceste.681 Strah od zaelja kolone, gdje su usmrivane nemone osobe, kao i brojne likvidacije spominje i Dragutin Pavlina.682 S druge strane, pojedina svjedoanstva na ovom dijelu puta navode kako nije bilo veih zlostavljanja.683 Veina se ipak slae kako su i ovdje zarobljenici tjerani da tre i tako iscrpljivani.684 Tako sam po prvi put morao trati izmeu dva reda naoruanih vojnika

674

Bleiburka tragedija hrvatskog naroda, 432.; N. MULANOVI, Nas su ubijali komunisti!, u: Bleiburg: uzroci i posljedice, 150. 675 J. I. PRCELA, D. IVI, Hrvatski holokaust, 238.; Vidjeti i: Bleiburka tragedija hrvatskog naroda, 435.; Z. BRDARI, Moj put u nepoznato Bleiburg, 1945. Dnevniki zapis, u: Naika spomenica, 165.; T. BROZOVI, Na cesti Dravograd Maribor, 710.; S. SLIPAC, Svjedok. Moj krini put, 50.-51. 676 M. BASTA, . LABOVI, Partizani za pregovaraki stolom 1941 1945, 325. 677 O. KNEZOVI, Pokolj hrvatske vojske 1945., 19. 678 J. I. PRCELA, D. IVI, Hrvatski holokaust, 274. 679 D. PAVLINA, Sjeanja i zapisi. Da se ne zaboravi, 82. 680 Zvonko SPRINGER, Moj krini put (Vinkovci 1999.), 170. 681 M. PERI, Svjedoanstvo 1945 1995. Bleiburg, 41. 682 D. PAVLINA, Sjeanja i zapisi. Da se ne zaboravi, 82., 85.-86. 683 J. ZOVKO, Krini put i dvadeset godina robije, 30. 684 Isto.; D. PAVLINA, Sjeanja i zapisi. Da se ne zaboravi, 85.-86.

107

koji su psovali i vikali, urlali i tukli nemilosrdno po svakome tko nije dovoljno brzo trao cijelom duinom reda.685 U Slovenjgradec je pristigao i vei broj izbjeglica, veinom slovenskih domobrana i civila koji su vlakovima vraeni iz Bleiburga. Prema iskazima zarobljenici su u grupama od 100-130 osoba potrpani u male sobe. Za vrijeme boravka u logoru, uzeta im je odjea, te su odvojeni asnici.686 Navodi se da cijelo vrijeme nisu dobili hranu i vodu, te da nisu smjeli na toalet.687 Prema sjeanjima ini se da je u gradu i oko njega organizirano vie mjesta za smjetaj zarobljenika, no opisi su prilino turi, pa je teko nai potvrde. ini se da je dio kolona trkom proao kroz grad, pa je dio zarobljenika smjeten na livadi koja se nalazila na izlasku iz grada.688 Dio kolona smjeten je, kako se navodi u dvoritu vee zgrade, za koju se prilino neodreeno navodi da je kola ili vojarna. Ubrzo je uslijedilo razvrstavanje. 689 Vie podataka prua Mate Stankovi koji je u grupi od, kako navodi, 4.000 osoba bio smjeten u jednoj pilani. Kroz no prema autoru, vrena su strijeljanja, pa je slijedei dan prije pokreta prema Celju u koloni nedostajalo oko 200 osoba.690 ini se da je svaki boravak u Slovenjgradecu bio kratak, pa je tako kolona koja je bila smjetena na trgu, okruenom bodljikavom icom, ve idui dan krenula put Celja.691 Drugo jutro formirani su esteroredovi i zapoelo je jo jedno oduzimanje odijela, nakon ega je kolona, pod pojaanom pratnjom krenula dalje. 692 Du puta partizanska pratnja, kako se navodi, ubija iznemogle, koji zaostaju putem.693 Iste navode potvruje i iskaz prema kojem: im bi netko izaao iz kolone, da se napije vode ili obavi nudu, pucali bi bez opomene.694 Jedan od sudionika navodi kako je njegova kolona po prvi put zaustavljena nedaleko martnog, a zatim i kod sela Strae. Kod svakog pokretanja kolone razdvajali su se etveroredi, pri emu je pratnja navodno upotrebljavala fiziku silu. Daljnjim putem, uz tok rijeke Mislinje, pri svakom zaustavljanju pojedini zarobljenici su likvidirani. Svitanjem jutra kolona je stigla pred Celje i tada shvatila da je kroz no nestao veliki broj ljudi iz kolone, posebice ustae koji su krenuli na elu kolone iz logora u Slovenjgradecu. Posebna opasnost bili su uski koridori, pri kojima bi oboruani partizani tukli po koloni.
685 686

Z. SPRINGER, Moj krini put, 170. Kriev pot slovenskega domobranstva, 4.; Na bojo pot, u: Zgodbe muenitva Slovencev, 28.-29.; Vetrinjska tragedija, 86.-87.; Pavi MAEK-EILETZ, Tudi jaz sam la skozi Teharje, Zaveza (Ljubljana), god. IV., br. 2., lipanj 1994., 23.; R. LELJAK, Teharje, 92. 687 Vetrinjska tragedija, 86. 688 M. ARAVANJA, Kako su nas desetkovali, Republika Hrvatska, 25.-26.; M. ARAVANJA, Kako su nas desetkovali, u: Bleiburg: uzroci i posljedice, 251. 689 Z. SPRINGER, Moj krini put, 170. 690 Bleiburka tragedija hrvatskog naroda, 350.-351. 691 J. ZOVKO, Krini put i dvadeset godina robije, 30. 692 Isto. 693 M. ARAVANJA, Kako su nas desetkovali, u: Bleiburg: uzroci i posljedice, 250. 694 J. ZOVKO, Krini put i dvadeset godina robije, 30.

108

Ulaskom u svaki tjesnac zapoinjala je, kako autor navodi trka za ivot iza koje bi broj zarobljenika bio sve manji.695 Dio zarobljenika zaustavljen je na livadi pred gradom696, dok je dio upuen prema sajmitu. U oba sluaja odmah po dolasku uslijedila su razvrstavanja i izdvajanja. 697 Iako se nije moglo izmeu nas hodati; ipak su krvnici hodali i gazili po nama, odabirui rtve za svoje iivljavanje.698 Prema grupacijama provoena je likvidacija zarobljenika koji su bili smjeteni na nogometnom igralitu u predgrau Celja. () uli smo danju, a osobito nou krikove, psovke, te smo mi ostali ekali kada e doi red na preostale. 699 Cijelo vrijeme logor se popunjavao novim zarobljenicima koji su ubijani u tenkovskim jarcima uz rijeku Savu. 700 Stalno nadopunjavanje spominje se i u logoru Beigrad kod Svete Ane (5 km od Celja), koji je brojao 7-8 baraka dugih oko 30 m. Meu njima je bila i neka betonirana cisterna, koja je virila iz zemlje oko 40 cm.701 Likvidacije su zapoele 10. ili 11. svibnja, neposredno nakon dolaska prvih zarobljenika. U cisternu su utjerali 100-200 ljudi, stisnuli ih te su se morali sagnuti, jer je cisterna bila niska. Onda su polako putali vodu u nju i sve ljude potopili. Kasnije su ljeine drugi zarobljenici nosili i kopali zajedno s ostalim, koje su u meuvremenu postrijeljali. () Ubijeni su najvie hrvatski domobrani i ustae, zatim slovenski domobrani, neto etnika zarobljenih kod alca, malo Nijemaca, a konano raznih civila meu kojima i vei broj ena.702 Prvih lipanjskih dana u Celju, na eljeznikom kolodvoru, zaustavljen je i veliki broj slovenskih domobrana i civila, koji su vlakovima vraeni iz Bleiburga. O ovim transportima svjedoi Zdenko Zavadlav, te navodi: Vagoni koji su stizali bili su zakljuani i povezani sa icom, dok je iz njih smrdilo kao da prevoze stoku. () U svakom vagonu bilo je oko pedeset domobranaca u uniformama, ponegdje koji oficir, civil, ena, ali i djeca. () Vagoni su puni izmeta. Prema dogovoru vagoni su dalje upueni prema Celju.703 Po izlasku iz vagona, veina sjeanja navodi da su kolonu preuzele slovenske jedinice: () partizani su navalili na nas. Sa svih strana su dolazile psovke.704 Prolazei kroz kolonu partizana, zarobljenici su udarani pukama. Mnogi su padali od tih udaraca, s krvavim i razbijenim lubanjama. 705
695 696

Z. SPRINGER, Moj krini put, 181. Bleiburka tragedija hrvatskog naroda, 350.-351.; D. PAVLINA, Da se ne zaboravi, 87.-88. 697 J. ZOVKO, Krini put i dvadeset godina robije, 30.-31. 698 N. PAVELI,Tragom krvi i uasa, u: Bleiburg: uzroci i posljedice, 196.-197. 699 J. I. PRCELA, D. IVI, Hrvatski holokaust, 346. 700 Isto. 701 Isto, 382.; Bleiburka tragedija hrvatskog naroda, 299. 702 J. I. PRCELA, D. IVI, Hrvatski holokaust, 383. 703 Z. ZAVADLAV, Iz dnevnikih zapiskov mariborskega oznovca (Izbrani listi) 1. del: Leto 1945. (Maribor 1990.), 45.-46. 704 Kriev pot slovenskega domobranstva, 5.; Vetrinjska tragedija, 88.-89.; Na bojo pot, u: Zgodbe muenitva Slovencev, 29.; J. ZDEAR, Spomini na teke dni, 20. 705 Vetrinjska tragedija, 90.; Kriev pot slovenskega domobranstva, 6.; N. TOLSTOY, M. KLEPEC, T. KOVA, Trilogija o poboju vojnih beguncev iz leta 1945., 68.-81.; Otvoreni dossier: Bleiburg, 109.-110.; Lojzka

109

Nakon toga zarobljenici su razvrstani i postrojeni u etveroredne kolone. 706 Kako je kolona krenula morali su () ljubiti zemlju, s ustima kupiti smee s tla () i sve to odnijeti u jarak kraj ceste.707 Prolazei kroz grad, na putu u logor Teharje (7 km od Celja), zarobljenici su morali pjevati Mi smo izdajnici, mi smo banditi, mi smo Bela garda. 708 Cijelim putem, koji je za neke trajao sedam sati (jer su kolone upuivane naprijed nazad), 709 nastavilo se maltretiranje, koje su esto podravali i stanovnici tog kraja. Posvuda su bili civili koji su nas vrijeali, pljuvali i udarali kako je tko stigao. 710 Danas stanovnici tog kraja, uglavnom iznose: Prizor je bio nerazuman i neovjean.711 Kolone su vodili mladi partizani na konjima. U kolonama je bilo mnogo ena i djece, svaki koji nije poljubio zemlju () osjetio bi izmu, koja mu je pritisnula obraz u okrvavljenu zemlju.712 Sudionici kolona koje su pjeke prolazile kroz Celje prenose razliite dojmove. Prema nekima vei dio okupljenog mnotva, dobacivao je hranu, iako je to zabranjivala partizanska pratnja713, dok drugi navode kako su civili udarali nas, pljuvali po nama, a mi nismo smjeli ni rukom maknuti da se obriemo.714 Pratnja je navodno tukla zarobljenike, a ako bi tko izostao, jer mnogi su ve bili bosi, toga bi pratnja odmah na licu mjesta ubila. 715 Veliki dio kolona ili je odmah krenuo dalje 716 ili je tek prenoio, pa krenuo dolinom Savinje, prema Lakom i Zidanom Mostu.717 Prema navodima ini se da je kod Celja dolo do promjene strae,718 pa se navodi da je kolonu preuzela 6. krajika brigada.719 Dio zarobljenika dopremljen je u logor Teharje (danas odlagalite Cinkarne Celje i umjetno jezero) koji su izgradili Nijemci (za kolovanje Hitlerjugenda) za vrijeme rata. Cijeli kompleks (500 metara irok i oko 800 metara dugaak) bio je ograen bodljikavom icom.
FRANI-BERDEN, Odhajali so s smrtjo v oeh, Zaveza (Ljubljana), god. XI, br. 1., oujak 2001., 71. 706 Kriev pot slovenskega domobranstva, 6.; J. ZDEAR, Spomini na teke dni, 23. 707 Kriev pot slovenskega domobranstva, 5.; Vetrinjska tragedija, 88.-89.; Tudi mi smo umrli za domovino: zamolani grobovi in njihove rtve, 447.; R. LELJAK, Teharje, 7., 93.; R. LELJAK, Teharske ive rane (Ljubljana 1990.), 21., 25. 708 Vetrinjska tragedija, 90., 92; Na Bojo pot, u: Zgodbe muenitva Slovencev, 29.; Tudi mi smo umrli za domovino: zamolani grobovi in njihove rtve, 447.-449. 709 Vetrinjska tragedija, 89.; P. MAEK-EILETZ, Tudi jaz sam la skozi Teharje, 24.; R. LELJAK, Teharje, 7., 49. 710 Vetrinjska tragedija, 92. 711 R. LELJAK, Teharske ive rane, 47. 712 Isto, 25. 713 M. ARAVANJA, Kako su nas desetkovali, u: Bleiburg: uzroci i posljedice, 253. 714 J. I. PRCELA, D. IVI, Hrvatski holokaust, 316., 345.; N. PAVELI,Tragom krvi i uasa, u: Bleiburg: uzroci i posljedice, 196. 715 J. I. PRCELA, D. IVI, Hrvatski holokaust, 316., 327. 716 Z. SPRINGER, Moj krini put, 182.; Bleiburka tragedija hrvatskog naroda, 350.-351.; J. I. PRCELA, D. IVI, Hrvatski holokaust, 316. 717 J. ZOVKO, Krini put i dvadeset godina robije , 30.-31.; M. ARAVANJA, Kako su nas desetkovali, u: Bleiburg: uzroci i posljedice, 252.-254.; D. PAVLINA, Da se ne zaboravi, 87.-88. 718 M. ARAVANJA, Kako su nas desetkovali, u: Bleiburg: uzroci i posljedice , 253.; Z. SPRINGER, Moj krini put, 181. 719 N. PAVELI, Tragom krvi i uasa, u: Bleiburg: uzroci i posljedice , 197.; Prema dokumentima (izvod iz operacijskog dnevnika) oko 40.000 zarobljenika od Celja do Samobora pratila je 12. krajika brigada. Vidjeti: Partizanska i komunistika represija i zloini u Hrvatskoj 1944. 1946., 128.-129.

110

Sastojao se od 87 baraka (17 velikih). U sredinjem dijelu, koji se nalazio u maloj dolini, nalazilo se est velikih baraka meu kojima su bila etiri dvorita. Ostale barake nalazile su se na okolnim uzvisinama. Svaka baraka i dvorite bilo je posebno ograeno jo jednom icom, dok su podovi dvorita posipavani kamenjem. Nova vlast (reim) koristila je ovaj logor sve do sijenja 1948. godine, kada je razruen. 720 Prema depeama I. JA upuenim Generaltabu od 16. 18. svibnja, brojano stanje u logoru opisuje se: 7.600 Nijemaca, 4.550 ustaa, 2.709 domobrana, 600 etnika, 38 bjelogardejaca, 28 Poljaka, 25 Talijana.721 Prema sjeanjima logor se ubrzo napunio, Bievi, opasai i kundaci brzo su nas potjerali u logor, iza bodljikave ice U divljem trku morali smo optrati baraku i zaustaviti se na sredini dvorita, izmeu dviju baraka. Postrojili smo se u redove etiri po etiri. Stalno su dolazile nove grupe koje je gonio crveni bi i teki kundak, popraen psovkama. 722 Zarobljenici su morali odbaciti sve to su jo imali sa sobom. 723 Ukoliko se je netko opirao uslijedili su udarci, pa su zarobljenici htjeli im prije proi strau. 724 Po dolasku zapoela su odvajanja oficira i podoficira,725 nakon ega su razvrstane skupine po 60 osoba i smjetene u sobu, u baraci. Svakodnevno su se ponavljali isti prizori: Postrojavanje na dvoritu pred partizanima. Psovke, bievanja, podsmjehivanja, muenja, te pritajeni uzdasi iz jedne, a nakon toga iz drugih soba.726 U sobama je jako smrdilo jer zarobljenici nisu smjeli niti do toaleta, dok je prehrana bila jako loa.727 Na zatvorenicima su se vidjeli znakovi slabosti: mlohavo su hodali, teko su govorili, a ukoliko su sjedili, jedva su se dizali. 728 Ubrzo su uslijedila popisivanja, svatko je morao izdiktirati svoje osobne podatke, te kada je stupio u vojsku. Na osnovi podataka zarobljenici su razvrstani u skupine A, B i C (A mlai od 18 godina, B oni koji su pristupili domobranima nakon sijenja 1945., C svi ostali). 729 Ovakva razvrstavanja prema kojima su maloljetnici oslobaani, poneki odreeni za suenja, te vei dio likvidiran bez suenja spominje i Zdenko Zavadlav. 730 Prema navodima skupina od 80
720

Vetrinjska tragedija, 92.-93.; Prema podacima iz napisa Kriev pot slovenskega domobranstva logor Teharje sastojao se od 78 baraka., 7.; R. LELJAK, Teharje, 13. 721 Partizanska i komunistika represija i zloini u Hrvatskoj 1944. 1946., 121. 722 Vetrinjska tragedija, 94. 723 Tudi mi smo umrli za domovino: zamolani grobovi in njihove rtve , 453.; M. KLEPEC, Teharje so tlakovane z nao krvjo, 53.; L. FRANI-BERDEN, Odhajali so s smrtjo v oeh, 71.; P. MAEK-EILETZ, Tudi jaz sam la skozi Teharje, 25.; J. ZDEAR, Spomini na teke dni, 26.; R. LELJAK, Teharje, 41. 724 Kriev pot slovenskega domobranstva, 7.; Vetrinjska tragedija, 94.; M. KLEPEC, Teharje so tlakovane z nao krvjo, 51.-52. 725 Tudi mi smo umrli za domovino: zamolani grobovi in njihove rtve, 451. 726 Kriev pot slovenskega domobranstva, 18. 727 Na bojo pot, u: Zgodbe muenitva Slovencev, 31.; L. FRANI-BERDEN, Odhajali so s smrtjo v oeh, 71.; P. MAEK-EILETZ, Tudi jaz sam la skozi Teharje, 25. 728 J. ZDEAR, Spomini na teke dni, 34.; M. KLEPEC, Teharje so tlakovane z nao krvjo, 54. 729 Vetrinjska tragedija, 99.; Na bojo pot, u: Zgodbe muenitva Slovencev, 30., 43.; Tudi mi smo umrli za domovino: zamolani grobovi in njihove rtve , 459.; J. ZDEAR, Spomini na teke dni, 30.-31.; R. LELJAK, Teharje, 9. 730 Z. ZAVADLAV, Partizani, obvealci, jetniki. Iz dosjeja Zavadlav 1944-1994 (Ljubljana 1996.), 247.; Tudi mi smo umrli za domovino: zamolani grobovi in njihove rtve, 651.-655.

111

izdvojenih asnika, svezanih ruku krenula je prema protutenkovskim jarcima, koji su se nalazili nedaleko od logora.731 Nedugo nakon toga zareale su strojnice. 732 ini se da je ista sudbina oekivala i veliki broj zarobljenika koji su svrstani u skupinu C i bili smjeteni na otvorenom.733 Jednom od zarobljenika koji je svrstan u skupinu B partizan je navodno rekao: sretan si da si ovdje. 734 Nakon to bi uo svoje ime prozvani je morao prijei iz ograenog prostora na logorsku cestu, gdje je bio panj i pokraj njega veliki smotak telefonske ice () kojom su onda vezali domobrance, po dvojicu s rukama na leima. 735 Preko sanduka zarobljenici su se penjali u kamione, gdje su morali kleknuti i pognuti glave. U svakom kamionu bilo je po etiri-pet naoruanih partizana. Komesari su dugo prozivali, a auto za autom, odlazio je sa rtvama.736 Prema sjeanju, u 14 dana boravka u logoru (od 3. lipnja) vidljivo je smanjen broj zarobljenika. Kasnije je smanjen intenzitet odvoenja prema masovnim grobnicama, iako je veina osoba iz skupine C osuena na smrt. 737 Pet tjedana, svaku veer dovozili su osam do deset velikih teretnih kola punih svezanih domobranaca. Nabacali su ih kao drva. Bili su ve napola mrtvi.738 S obzirom da sva sjeanja navode kako se je logor stalno popunjavao novim zarobljenicima teko je utvrditi pravo brojano stanje, prema literaturi u logor je dopremljeno izmeu 7.000 i 8.000 ljudi.739 Prema iskazu jednog od zarobljenika, koji je u logoru doekao amnestiju, navodi se da je, od oko 5.000 slovenskih domobrana, nakon to su odvezli sve koji su svrstani u skupinu C, ostalo samo 225 osoba iz grupe A i B. 740 Sa skupinom maloljetnika ostao je i Justin Stanovnik, koji navodi kako je od ukupnog broja zarobljenika ostalo oko 500 osoba.741 Od tog broja, pretpostavlja se da je poetkom kolovoza dio maloljetnika likvidiran u Dolini zvonkov pod Homom.742 Preostalima je sudila komisija (komesar, dva partizana i partizanke i daktilografkinja) organizirana u logoru. Nakon sasluanja najvei dio zarobljenika osuen je na 3 6 mjeseci zatvora s prisilnim radom. Toan broj osoba
731

Vetrinjska tragedija, 100.-101.; M. KLEPEC, Teharje so tlakovane z nao krvjo , 74.; Janez ERNEJ, Teharski grobovi, Zaveza (Ljubljana), god. X., br. 2, lipanj 2002., 62. 732 Kriev pot slovenskega domobranstva, 16.; Vetrinjska tragedija, 100.-101.; M. KLEPEC, Teharje so tlakovane z nao krvjo, 64. 733 Kriev pot slovenskega domobranstva, 17.; Tudi mi smo umrli za domovino: zamolani grobovi in njihove rtve, 463.; L. FRANI-BERDEN, Odhajali so s smrtjo v oeh, 72. 734 Vetrinjska tragedija, 104. 735 Vetrinjska tragedija, 112., 115; Na bojo pot, u: Zgodbe muenitva Slovencev, 34.; M. KLEPEC, Teharje so tlakovane z nao krvjo , 80.; R. LELJAK, Teharje, 34., 50., 97.; Joe CERAR, Iti skozi Teharje in ostati iv, Zaveza (Ljubljana), god. X., br. 2, lipanj 2002., 52.-59.; J. ZDEAR, Spomini na teke dni, 32.-33. 736 Kriev pot slovenskega domobranstva, 18. 737 Vetrinjska tragedija, 103.-104.; J. ZDEAR, Spomini na teke dni, 38. 738 Vetrinjska tragedija, 105.; M. KLEPEC, Teharje so tlakovane z nao krvjo , 82.; Na bojo pot, u: Zgodbe muenitva Slovencev, 45. 739 M. KLEPEC, Teharje so tlakovane z nao krvjo, 64. 740 Vetrinjska tragedija, 106. 741 Justin STANOVNIK, Teharska nedjelja, Zaveza (Ljubljana), god. II., br. 3., rujan 1992., 9.-13. 742 J. STANOVNIK, Mnoina morija mladoletnih domobrancev na Teharjah, Zaveza (Ljubljana), god. XII., br., 3., rujan 2002., 66.-71.; Pavel KOGEJ, Poboj mladoletnih domobrancev, Zaveza (Ljubljana), god. II., br. 3., rujan 1992., 4.-9.

112

smjetenih u navedenom logoru nije jo uvijek utvren, no navodi se da je svega 380 osoba doekalo opu amnestiju proglaenu 3. kolovoza 1945. godine.743 U okolici Celja nalazi se vie masovnih grobnica: Stari Hrastnik, Huda jama, Marnska kapela, rudnik u Dolu, rudnik Ana, Pod Jelenico, Praprotno, Rikelnov kamenolom, Klembasov kamenolom i Retje.744 Prema ve opisanom itinereru, veina zarobljenika odvedena je prema Lakom i Hrastniku.745 Nakon dva sata vonje pokraj Rimskih toplica u smjeru Trbovlja.746 Po dolasku postavili su nas u tri reda pod jakom straom (...) Tu su nas izuli i u parovima vodili u smjeru odakle se uo zvuk strojnica. Tu je bila grobnica. Oko nje je bilo rasvijetljeno s elektrinim svjetiljkama. 747 Dio zarobljenika uspio je razvezati icu i pobjei prije strijeljanja,748 dok su poneki zarobljenici, preivjeli pad u jamu, pa navode: dva partizana su stajala na rubu jame i pucala rtvama u zatiljke. Pucnji su odjekivali u punoj tiini, bez rijei. Ostale partizane nisam vidio. () Odvezali su nas od drugih domobranaca. Stali smo ispred jame. Hitac u mog supatnika bio je pun pogodak, a mene je zrani pritisak od tog hica bacio u jamu pa me je meni namijenjen metak samo okrznuo po licu. Pao sam na gomilu krvavih tjelesa i onesvijestio se.749 Prema iskazima, kada bi im ponestalo streljiva, ive su bacali u jamu i za njima dodali rune granate, a nakon toga jamu zasipali vapnom. 750 Iste dogaaje potvruje i iskaz pripadnika partizanske jedinice koji navodi da su svi zarobljenici koje su Britanci izruili JA strijeljani. () vidio sam da su ih naveer vozili u brda. S njima je bilo i civila ().751 Zarobljenici iz logora Viktring izrueni na podruju Rosenbacha (eljeznika postaja sv. Helena/Maria Elend), nakon prelaska granice usmjeravani su prema Jesenicama i Kranju. Po preuzimanju od partizanskih jedinica, kako navodi Milan Zajec, zapoela je vika Psi bijeli van, sada ete platiti752 i oduzimanje svake vrjednije imovine.753 Kako se je vlak zaustavljao,
743

Ukaz Predsjednitva AVNOJ-a o opoj amnestiji i pomilovanju Vidjeti u: Slubeni list Demokratske federativne Jugoslavije, god I, br. 56., Beograd, 5. kolovoza 1945., 1.-2. 744 M. KLEPEC, Teharje so tlakovane z nao krvjo, 75.; Tudi mi smo umrli za domovino: zamolani grobovi in njihove rtve, 186.-192.; R. LELJAK, Teharje, 28.-35.; R. LELJAK, Teharske ive rane, 95.-106.; M. IMUNDI, Hrvatski smrtni put, 393.-395 745 Kriev pot slovenskega domobranstva, 20.-21.; Bleiburka tragedija hrvatskog naroda, 301. 746 Isto.; M. KLEPEC, Teharje so tlakovane z nao krvjo, 85. 747 Vetrinjska tragedija, 112.-113.; Tudi mi smo umrli za domovino: zamolani grobovi in njihove rtve , 464.465.; Na bojo pot, u: Zgodbe muenitva Slovencev, 35. 748 Vetrinjska tragedija, 115.; M. KLEPEC, Teharje so tlakovane z nao krvjo, 86., 87. 749 M. KLEPEC, Teharje so tlakovane z nao krvjo, 94.-95.; Otvoreni dossier: Bleiburg, 114.-115. 750 M. KLEPEC, Teharje so tlakovane z nao krvjo, 85. 751 Vetrinjska tragedija, 116. 752 Uel sem smrti, u: Zgodbe Muenitva Slovencev, 2.-52.; Vidjeti i: M. ZAJEC, Iz groba je ustao i hoda meu nama, Amerika domovina, 3.-13. oujak 1975.; M. ZAJEC, Iz groba je ustao i hoda meu nama, Iskra (Mnchen), br. 578., 15. svibnja 1975.; br. 580., 15. lipnja 1975.; Uli so smrti. Poroila treh reencev iz mnoinega groba v Koevskem Rogu (Celovec, Ljubljana, Dunaj 1998.), 21.-101.; Bleiburka tragedija hrvatskog naroda, 451.-459.; Ivo AJDELA, Koevski Rog (Maribor 1990.), 45.-63.; M. ZAJEC, U jami nas je ostalo osamnaest ivih, u: Bleiburg 1945. 1995., 120.-121.; M. ZAJEC, Koevski Rog. Brezno, Zaveza (Ljubljana), god. VI., br. 2., lipanj 1996., 33.-36. 753 Vetrinjska tragedija, 60., 62.; T. KOVA, V Rogu leimo pobiti, 29., 33.

113

tako je isti doek pripremalo i graanstvo, uzvikujui Dajte ih ovamo da tu pobijemo proklete pse.754 Na isti nain doekan je i dio kolona zaustavljen pred mostom. Prema naredbi dvoje po dvoje je prelazilo most, na kojem je bio vei broj partizana i civila sa svakojakim orujem i oruem u rukama. Pri prelasku zarobljenici su udarani i bacani u vodu. Na takav nain izgubili smo nekoliko stotina zarobljenika iz kolone. 755 U Kranju su zarobljenici uglavnom smjetani u logor, koji su za vrijeme rata izgradili Nijemci. Logor se sastojao od nekoliko baraka okruenih s tri reda bodljikave ice. Prema navodima u logoru je bilo oko 5.500 zarobljenika.756 Po dolasku, zarobljenicima su oduzimali odjeu i obuu, pa su uslijedila razvrstavanja asnika i doasnika.757 Uslijedila su svakodnevna ispitivanja o jedinicama kojima su zarobljenici pripadali i koju su dunost obnaali. 758 Ubrzo su doli domai partizani koji su traili poznanike.759 Malo ljudi se javljalo na upit, jer je svatko vidio to se dogaa s onima koji su se javili. 760 Prema Heimoviu, za vrijeme osmodnevnog boravka u logoru zarobljenici su se izmjenjivali i stalno su dolazile nove grupe, a hrana je bila podijeljena svega tri puta.761 U prva tri dana, iz logora je odveden veliki broj zarobljenika, od kojih se posebno izdvaja 200 asnika, dok je kasnije i ostatak zarobljenika praen psovkama stanovnitva upuen prema eljeznikoj postaji762, a od tuda prema Ljubljani (t. Vidu).763 U istom smjeru krenuo je i vei broj zarobljenika koje su partizani doveli do kofje Loke. Po izlasku iz vlakova zarobljenici su svrstani u kolone koje je s obje strane pratila partizanska straa. Prema ve opisanom obiaju kolona je morala trati naprijed-natrag. 764 Sa stanice kolone su upuene u samostan, na ijem ulazu je stajalo 6 partizana, koji su svakoga pretukli kundacima.765 Samostan se ubrzo napunio, pa ponekad nije bilo mogue niti sjesti.766 Tek pojedina sjeanja navode kako je u samostanu bilo oko 3.000 zarobljenika. Meu njima bilo je ustaa i hrvatskih domobrana () no bilo je i Nijemaca. 767 Nakon popisivanja razvrstane su, poput logora Teharje, tri skupine (1, 2 i 3). 768 Skupina broj 3
754 755

Vetrinjska tragedija, 62.; T. KOVA, V Rogu leimo pobiti, 24., 29.; Uli so smrti, 114.-115. J. HECIMOVIC, In Tito's Death Marches and Extermination Camps, 26.; A. BELJO, Yu Genocide, 145.148. 756 Vetrinjska tragedija, 61. 757 T. KOVA, V Rogu leimo pobiti, 27., 29.; Uel sem smrti, u: Zgodbe Muenitva Slovencev, 9. 758 J. HECIMOVIC, In Tito's Death Marches and Extermination Camps, 28. 759 Uel sem smrti, u: Zgodbe Muenitva Slovencev, 8. 760 Isto. 761 J. HECIMOVIC, In Tito's Death Marches and Extermination Camps, 29. 762 Uel sem smrti, u: Zgodbe Muenitva Slovencev, 9.; T. KOVA, V Rogu leimo pobiti, 33. 763 Vetrinjska tragedija, 61.; T. KOVA, V Rogu leimo pobiti, 30., 33. 764 Kriev pot slovenskega domobranstva, 22.; T. KOVA, V Rogu leimo pobiti, 46.; M. RUPI i Z. DIZDAR, Krini put, logori, gubilita, u: Spomenica Bleiburg, 153. 765 Kriev pot slovenskega domobranstva, 23.; Poroilo gorenjskega fanta, ki se je z bojo pomojo reil gotove smrti, u: Taborini arhiv pria (Buenos Aires 1974.), 232.-239. 766 T. KOVA, V Rogu leimo pobiti, 37. 767 Isto, 35., 37.; Vidjeti i: Otvoreni dossier: Bleiburg, 116.-117.; M. RUPI i Z. DIZDAR, Krini put, logori, gubilita, u: Spomenica Bleiburg, 153. 768 Vetrinjska tragedija, 65.

114

veinom je likvidirana u okolici kofje Loke.769 Titovi partizani nou odvoze skupine po trideset, etrdeset, a i vie na stratite, najee u Bodoveljsku jamu ili jamu pod Blagoem.770 Zarobljenici su u parovima, povezani icom odvoeni i prema Poljanskoj dolini, nedaleko kofje Loke. Jedna od skupina, u kojoj su bile 42 osobe napustila je logor 30 svibnja.771 Do sredine lipnja svi zarobljenici su napustili logor i velika veina je usmjerena, kako je reeno prema t. Vidu, koji se esto spominje kao posljednja stanica pred Koevskim Rogom. Dio zarobljenika krenuo je vlakom, u vagone su nas utrpali toliko da smo jedva stajali.772 Kako je kod Sore most bio poruen, kolona je nastavila pjeice prema t. Vidu. Veina kolona stigla je do logora pjeke. Po dolasku, zarobljenici su smjeteni u dvoritu, nakon ega im je oduzeta bolja obua i odjea. 773 France Dejak navodi kako su uslijedila pregledavanja. Morao si pokazati to ima () Ako si imao kakvu vrijednost, uzeli su, a zatim poeli udarati.774 Logor je organiziran na mjestu nekadanjeg samostana (kofovi zavodi) nedaleko Ljubljane. Goni, ulazi! () Urlanje i prijetnje izbezumljenih pobjednika poredanih s obih strana ulaza.775 Prve slovenske izbjeglice koje su 8. svibnja kod Borovlja uhvatili partizani pristigle su u logor i navode, kako su po dolasku u logoru zatekli njemake i talijanske vojne zarobljenike, a s vremenom logor se popunjavao, kako se navodi, i s ustaama, etnicima i domobranima.776 Neka od sjeanja navode kako su pristigli etnici bili u znatno povoljnijem poloaju.777 Kroz logor je proao i J. Heimovi, prema ijoj je procjeni u logoru bilo oko 10.000 vojnika NDH i civila. Ova brojka ini se upitnom, pa je osim toga zanimljivo kako autor navodi da je u logoru vidio dr. Milu Budaka, Nikolu Mandia, generala Mirka Greguria i pukovnika Jucu (Juraja) Rukavinu.778 Iako za mnoge od njih ne postoje podaci, Nikola Mandi u svojoj izjavi navodi da je proao kroz Ljubljanu, no ne spominje boravak u logoru.779 Po dolasku veina osoba je popisana, dani su im upitnici s osnovnim podacima i pregledana im je imovina.780 Kod prve skupine, ene su smjetene po sobama, dok su
769 770

T. KOVA, V Rogu leimo pobiti, 44., 46. Isto, 37. 771 Vetrinjska tragedija, 68.-69. 772 Uel sem smrti, u: Zgodbe Muenitva Slovencev, 10. 773 Isto.; T. KOVA, V Rogu leimo pobiti, 58.; Uli so smrti, 118. 774 Uli so smrti, 171. 775 Mladen IGROVI, Iz nezaboravnih dana, u: Bleiburg: uzroci i posljedice, 130.; B. VLAI, A. VOJINOVI, Krini put, 91.-92. 776 Kriev pot slovenskega domobranstva, 26., 27. 777 V. ZEEVI, Zovik na krinom putu, 29.; J. HECIMOVIC, In Tito's Death Marches and Extermination Camps, 32. 778 J. HECIMOVIC, In Tito's Death Marches and Extermination Camps, 30.-31. 779 M. RUPI i Z. DIZDAR, Izjave zarobljenih i izruenih dunosnika NDH i drugih pojedinaca o povlaenju hrvatske vojske i civila prema Austriji, u: Spomenica Bleiburg, 94. 780 Uli so smrti, 119.-120.; Janko TERBENC, Janko terbenc skok s vlaka smrti, u: I. AJDELA, Koevski Rog, 13.-21.; Mladen IGROVI, Iz nezaboravnih dana, u: Bleiburg: uzroci i posljedice, 137.

115

mukarci za vrijeme cijelog boravka ostali u dvoritu. Veina je 7-10 dana ostala tamo na pijesku, po sucu i kii, bez hrane, neki samo u majicama. 781 U prvih est dana nisu dobili nikakvu hranu, dok je nakon toga podijeljena topla, zelena voda. 782 Prema sjeanjima zarobljenici su pojeli svo lie na okolnom drveu. 783 Radi nedovoljne prehrane zarobljenicima su se gnojile eljusti, obrazi, nepce i jezik. 784 Kod svakog pregledavanja i sasluavanja mlatili su pukama po naim glavama. 785 Svjedoanstva opisuju razliita maltretiranja koja su se svakodnevno ponavljala: () momke su skinuli do gole koe, natakli im vree na glavu i natjerali ih na dvorite gdje bi ih mlatili po glavi tako dugo dok jadnici ne bi izdahnuli.786 ene koje su se nalazile u logoru dobivale su svakodnevno krvavo rublje na pranje, o njemu su se drali komadi koe, pa ak i mesa. 787 Isti postupak bio je i s veim brojem sveenika smjetenim u logoru.788 U logoru je bilo i ranjenika koji su 14 dana, bez opskrbe bili smjeteni u dvoritu. Poslije toga nabacani su na kamione, polumrtvima, jezici su im doslovce visili iz usta () i odvedeni do Brezarjevog ponora. 789 Pri razvrstavanjima uvijek su izdvajane ustae, za koje se pretpostavlja da su ubijeni negdje u okolici Ljubljane.790 Heimovi opisuje kako su u grupama odvoeni prema istini, nedaleko Save na kojoj se nalazila kapelica Sv. Katarine.791 Prema procjeni u navedenom logoru nalazilo se oko 5.000 slovenskih domobrana i civila.792 Ukupan broj zarobljenika nije mogue utvrditi, s obzirom da su se stalno dolazili novi zarobljenici.793 Prema iskazu jednog od zarobljenika svake se veeri () zaustavilo osam do deset praznih kamiona. () Partizani bi vezali domobrance, po njih pet zajedno, a onda ih odvozili teretnjacima. () Za manje od jednog sata kamioni bi se vraali prazni ().794 Ivan Gugi, pripadnik XI. dalmatinske brigade bio je u Kranju tj. Primskovu (24. ili 25. svibnja), kada je stiglo nareenje taba 26. divizije () da se izaberu iz cijele brigade (imala je etiri bataljona) najpouzdaniji komunisti, kako asnici tako i vojnici, za neki povjerljivi zadatak, od kojih bi stvorili posebnu etu. Nakon jednog dana Gugieva eta,
781 782

Vetrinjska tragedija, 70. Kriev pot slovenskega domobranstva, 27.; T. KOVA, V Rogu leimo pobiti, 59.; J. I. PRCELA, D. IVI, Hrvatski holokaust, 242., 257. 783 J. HECIMOVIC, In Tito's Death Marches and Extermination Camps, 31.; J. I. PRCELA, D. IVI, Hrvatski holokaust, 246.; M. IGROVI, Iz nezaboravnih dana, u: Bleiburg: uzroci i posljedice, 141. 784 Kriev pot slovenskega domobranstva, 28.; B. VLAI, A. VOJINOVI, Krini put, 236. 785 Vetrinjska tragedija, 71.; T. KOVA, V Rogu leimo pobiti, 60. 786 Kriev pot slovenskega domobranstva, 27. 787 Isto. 788 Isto. 27.-28. 789 Janko MAEK, Kriev pot od Ljubljanske bolninice do Brezarjevega brezna, Zaveza (Ljubljana), god. 8., br. 4., 1998., 48.-53.; Brez milosti: ranjeni, invalidni in bolni povojni ujetniki na slovenskem , 36.-37.; Tudi mi smo umrli za domovino: zamolani grobovi in njihove rtve, 168.-169.; Vetrinjska tragedija, 79. 790 J. I. PRCELA, D. IVI, Hrvatski holokaust, 308.-309. 791 J. HECIMOVIC, In Tito's Death Marches and Extermination Camps, 35. 792 Kriev pot slovenskega domobranstva, 27. 793 J. HECIMOVIC, In Tito's Death Marches and Extermination Camps, 32. 794 T. KOVA, V Rogu leimo pobiti, 59.

116

krenula je kao pratnja i osiguranje novoformirane jedinice od 60 70 ljudi (glavni komandant Simo Dubaji, naelnik taba IV. armije, Operativni odsjek), u pravcu Ljubljane. 795 Ova jedinica stigla je u logor, no kako navodi: Nama nisu dali pristupa meu logorae, ali je ona izabrana eta ubijalaca ulazila u logor i pljakala satove, naliv-pera, prstenje, zlato, itd.796 Veliki dio zarobljenika koji je stigao do logora u t. Vidu likvidiran je u masovnim grobnicama diljem Slovenije. Jedan dio, kako se navodi ubijen je u samom logoru i pokopan u Brezarjevom ponoru, uz gornji tok potoka Glimica (sjeverozapadni rub Ljubljane). Kao potvrda korisna je izjava Slavka Milavca, naelnika UDBA-e za podruje kofje Loke, a zatim i za cijelu gorenjsku oblast. On navodi kako su pod izlikom da idu nekamo na rad, skupili 40 do 50 dobrovoljaca, koje smo zatim otjerali u Brezarjev ponor da ondje iskopavaju mrtvace. () Poto su obavili posao, svi su domobranci poubijani. 797 Isti sluaj bio je i s jamom koja se nalazila nedaleko Podutike. Kako je iz ponora i jama, u koje su bile baene leine, poela proticati smrdljiva voda, odlueno je da se ponor prekopa i leevi prebace u, za to predviene jame.798 Ignac Jansa navodi: Vlastitim oima sam vidio, kako vade najedanput po vie svezanih i trulih leina; vidio sam razne udove tijela, ruke, noge, sve to su klijeta mogla stisnuti. U ponor se je sputalo nekoliko njemakih zarobljenika, koji su postavljali ljudski teret u drijelo klijeta. Sve ovo je bilo uasno i irilo nepodnosiv smrad. 799 Prema relativno rijetkim sjeanjima spominje se i masovna grobnica na Igu, kod koje su () zvjerski muili i na kraju pobili sve zarobljenike. 800 U spomenutim grobnicama likvidiran je (pretpostavlja se) vei broj ranjenika koji su vlakovima krenuli iz Ljubljane u pravcu Kranja, Ljubelja i Jesenica.801 Zasigurno najvea grobnica na podruju Slovenije, svakako je Koevski Rog (istono od Koevja). Na spomenutom podruju nalazi se vie grobnica; Na krianju, Pod Krenom, Macesnova gorica, pod Rugarjevim klancem, epna jama, Cinkov kri, Ceteki gozd i Ruper vrh).802 Dio zarobljenika dovaan je vlakovima na eljezniku postaju u Koevju, 803 dok je ostatak zarobljen u sjevernoj Sloveniji, dopremljen teretnjacima.804 Veliki dio zarobljenika
795

Ivan GUGI, O pokolju hrvatskih zarobljenika kod Ljubljane i Koevskog roga, u: Bleiburg 1945. 1995., 126.; Otvoreni dossier: Bleiburg, 188. 796 I. GUGI, O pokolju hrvatskih zarobljenika kod Ljubljane i Koevskog roga, u: Bleiburg 1945. 1995 , 126.-127.; Isto: J. I. PRCELA, D. IVI, Hrvatski holokaust, 390.-391. 797 Vetrinjska tragedija, 78.-79.; Tudi mi smo umrli za domovino: zamolani grobovi in njihove rtve, 476. 798 Bleiburka tragedija hrvatskog naroda, 307. 799 Isto. 800 Vetrinjska tragedija, 79.; Vidjeti i: Otvoreni dossier: Bleiburg, 119. 801 Tabor, br. 1-2, 1964.; J. MAEK, Kriev pot od ljubljanske bolninice do Brezarjeva brezna, 48.-53; Tudi mi smo umrli za domovino: zamolani grobovi in njihove rtve , 169.; Brez milosti: ranjeni, invalidni in bolni povojni ujetniki na slovenskem, 332.-349. 802 Tudi mi smo umrli za domovino: zamolani grobovi in njihove rtve, 178.-179. 803 Uel sem smrti, u: Zgodbe Muenitva Slovencev, 11.-12.; N. TOLSTOY, Celoveka zarota. Vojni zloini in diplomatske tajnosti, 15.-16.; V Rogu leimo pobiti, 75.-76.; Uli so smrti, 171. 804 Kriev pot slovenskega domobranstva, 30.

117

doveden je pjeke, praen jakom vojnom straom. U pravcu prema Staroj agi ubijeno je oko 14.000 ljudi. Radilo se o sedam transporta, od kojih je svaki vlak imao 40 do 45 (navodi se i 50 do 60) vagona i vukle su ga tri lokomotive. 805 Pretpostavlja se da su likvidacije provodili pripadnici 11. brigade 26. divizije, koja je bila ukljuena u 8. dalmatinski korpus. Svi zarobljenici prvo su odvedeni u Marijin dom ili u gimnaziju u Koevju, a nakon toga prema masovnim grobnicama.806 Dolaskom u zgradu gimnazije, smjeteni su po sobama, nakon ega je uslijedilo pretraivanje i formiranje kolona od 20 osoba koje su ekali kamioni.807 Istu proceduru prole su i skupine dovedene u Marijin dom, gdje su im ak i gumbe potrgali, nakon ega su svi morali zavinuti rukave i prekriene ruke staviti iza lea, nakon ega su ruke jako svezane. 808 Nakon toga vezani su po dvoje i ukrcani na prijevoz. 809 Putem nisu smjeli dizati glave, kako ne bi vidjeli u kojem smjeru se kreu. 810 Cijelim putem partizanska pratnja udarala je zarobljenike.811 Kako su se pribliavali gubilitu, uli se je strijeljanje i vriskanje zarobljenika.812 () s kamiona na cestu su nas istovarili partizani u okrvavljenoj odjei i s zasukanim rukavima.813 Po dolasku, ruke su im razvezane, te su svueni (neki ak do gola), na lijevo sam vidio hrpe sortiranih majica, hlaa i suknjica. 814 Zarobljenici su krenuli stazom (oko 100 m) posipanom debelim kamenjem, prema jami. Na svakih pet koraka stajao je straar, na svakoj strani po jedan. Svi su imali palice, svaki nas je zaustavio i udarao ().815 Putem do jame neki od zarobljenika su morali sjedati, pa se dizati, to je uzrokovalo da im ica na rukama svaki put zaree meso. 816 Doavi do jame, svi su morali dati svoje podatke.817 Tako su, kako se navodi, kontrolirali tko ima zlatne zube. 818 Oko jame () je bilo sve krvavo i sve puno ljudskog mesa. 819 Kad su me naterali da trim, pourio sam to sam bre mogao, jer su me tukli sa obe strane. Kad sam dotrao do jame zapazio sam grupu
805 806

Isto, 29. Isto, 29. 807 T. KOVA, V Rogu leimo pobiti, 76.-77.; B. M. KARAPANDI, Jugoslovensko krvavo prolee 1945. Titovi Katini i Gulazi, 49. 808 Vetrinjska tragedija, 81.; T. KOVA, V Rogu leimo pobiti, 72.-75.; B. M. KARAPANDI, Jugoslovensko krvavo prolee 1945. Titovi Katini i Gulazi, 51.; Uli so smrti, 173. 809 I. GUGI,O pokolju hrvatskih zarobljenika kod Ljubljane i Koevskog Roga, u: Bleiburg 1945. - 1995., 127. 810 Uli so smrti, 175.; France KOZINA, Temelji osvobojenja (Niagara Falls 1993.), 41. 811 Uel sem smrti, u: Zgodbe Muenitva Slovencev, 14.; V Rogu leimo pobiti, 84.-85. 812 Uel sem smrti, u: Zgodbe Muenitva Slovencev, 15.; Uli so smrti, 125. 813 T. KOVA, V Rogu leimo pobiti, 78. 814 Isto, 79. 815 Vetrinjska tragedija, 81.; V Rogu leimo pobiti, 85.; B. M. KARAPANDI, Jugoslovensko krvavo prolee 1945. Titovi Katini i Gulazi, 52.; Janez GRIL, Bog je hotel imeti prie, u: I. AJDELA, Koevski Rog, 23.-26.; Rudolf MATOLNIK, Svjedok pokolja u Koevskom Rogu, Politiki zatvorenik (Zagreb), god. VIII., br. 81., prosinac 1998., 48. 816 Uel sem smrti, u: Zgodbe Muenitva Slovencev, 16. 817 Uli so smrti, 127. 818 Isto, 176.; Isto: F. KOZINA, Temelji osvobojenja, 58. 819 Vetrinjska tragedija, 84.; Kriev pot slovenskega domobranstva, 30.

118

partizana, koji su streljali u jamu jo napola ive domobrance i bacali bombe, da je sevalo i grmelo kao da je oluja.820 Drugi sudionik navodi kako je skoio prije negoli to su vojnici zapucali, te pao u jamu, punu mrtvih tijela. 821 Podamnom je bilo strano jaukanje (), krv je tekla po meni i slijevala mi se u usta.822 U jami je bilo hladno pa smo uzimali odjeu od onih kojima vie nije trebala.823 Jedan od preivjelih u jami je proveo cijeli dan, te navodi kako je tom prilikom ubijeno oko 1000 osoba. Prema svjedoenju Milana Zajeca strijeljanje je trajalo dva dana i u jami ih je preivjelo osamnaest (u konanici je uspio pobjei samo Zajec). Partizani su na gubilitu straarili sve do 5. lipnja, kada je u jamu nabacano kamenje, te u vie navrata i rune bombe.824 Ivan Gugi potvruje neke od spomenutih navoda, opisujui: po svoj prilici 27. svibnja 1945. poao je jedan kamion ubojica i etiri zatvorena kamiona ('crna marica') sa zarobljenicima. Mi smo znali da ih vode na ubijanje. Nau treu etu povezla su dva kamiona oko 10 sati istog dana radi kupljenja i otpreme robe poubijanih zarobljenika. () Ili smo najprije prema Ljubljani i 1.5 km te smo onda skrenuli desno, irim poljskim putem, i ili oko 3 km. () Doavi tamo vidio sam skupinu zarobljenika, oko 50 ljudi, koje skidaju i veu icom za ruke po dva i dva, za miicu, te su ih opet u parovima povezali i izmeu sebe icom. () Ubijanje je vreno na jami i to uglavnom metkom u zatiljak, a neki su i ivi skakali u jamu, duboku bar 50 m. Mnogi nisu bili izdahnuli, nego strano jaukali u jami, na to su partizani od vremena do vremena bacali englesku bombu u jamu.825 Prema njegovoj procjeni, kamionima je stizala svaki sat otprilike jedna tura i to cijeli dan, ukupno oko 40 kamiona. Naveer su se hvalili da su ubili 800-1000 ljudi. 826 Nakon zavrenog zadatka, ubijalaka eta, kako se navodi, otila je na (nagradni) odmor, na Bled.827 Broj osoba ubijenih u Koevskom Rogu nije tono utvren, prema jednom od prvih dostupnih napisa Kriev pot slovenskega domobranstva u Koevskom Rogu je stradalo oko 18.600 protivnika novog reima, od kojih se izdvaja 3.000 slovenskih vojnika i civila. 828 Prema Vetrinjskoj tragediji navodi se da je ubijeno oko 3 4.000 slovenskih domobrana, oko 3.000 srpskih dobrovoljaca, 1.000 crnogorskih etnika, oko 2.500 hrvatskih domobrana i ustaa. Koevski Rog je i grobnica velikog broja civila uhienih neposredno po zavretku
820 821

Uel sem smrti, u: Zgodbe Muenitva Slovencev, 16. Vetrinjska tragedija, 82.; Uli so smrti, 127., 176. 822 T. KOVA, V Rogu leimo pobiti, 87. 823 Uli so smrti, 128. 824 Vetrinjska tragedija, 83.; Kriev pot slovenskega domobranstva, 30.; Uel sem smrti, u: Zgodbe Muenitva Slovencev, 19.; Uli so smrti, 129. 825 I. GUGI, O pokolju hrvatskih zarobljenika kod Ljubljane i Koevskog roga, u: Bleiburg 1945. 1995 , 126.-127.; J. I. PRCELA, D. IVI, Hrvatski holokaust, 390.-391. 826 I. GUGI,O pokolju hrvatskih zarobljenika kod Ljubljane i Koevskog Roga, u: Bleiburg 1945. - 1995., 127. 827 Isto, 128. 828 Kriev pot slovenskega domobranstva, 31.

119

Drugoga svjetskoga rata.829 O broju ubijenih raspravlja se i u Bleiburkoj tragediji hrvatskog naroda, koja prema izjavama svjedoka navodi da je u Koevlju i njegovoj okolici ubijeno vie od 20.000 zarobljenika, stanoviti broj civila, meu njima je bilo ena i djece. 830 U istoj knjizi navodi se kako je nakon likvidacija bila prisutna komisija (dva pukovnika, nekoliko pukovnika-porunika, i majora, te tri civila), koja je nadgledala pakiranje odjee i uniformi. ef komisije bio je Dule Kora, a primao ih je u ime streljakog voda njegov zapovjednik Simo Dubaji.831 Pri slaganju robe u bale i njezine otpreme sudjelovao je Ivan Gugi koji navodi da je njegova jedinica poslala iz Koevja preko 20 vagona robe skinute sa zarobljenika.832 Prema njemu, stizalo je dnevno po 10 i vie vlakova sa plombiranim, zatvorenim vagonima, uvijek najmanje 10 a gdjekad i po 20. (...) Skoro svi su bili vojnicimukarci, ali i nekoliko ena, koje su silovali kod jame prije strijeljanja. (...) Sve ubijene odveli su na dvije jame-bilo ih je 30-40.000 u 8 dana. 833 Sam Dubaji u intervjuu s Nokolaiem Tolstoyem, objavljenom 1990. u beogradskoj Dugi, opisuje likvidacije 30.000 ljudi.834 Pet godina kasnije, u tjedniku Globus takoer tvrdi () Ja sam doveo 30 tisua ustaa na Koevski Rog. O tome postoji ak i dokument na engleskom. Tito je donio odluku da oni nestanu, a ja sam samo izvrio zadatak. () Koliko ja znam ene i dece nije bilo. Ranije prije Koevskog Roga, kad smo od Engleza preuzimali hrvatske, dakle ustake i domobranske zarobljenike, i zatim ih u konvojima slali u Jugoslaviju, primali smo samo vojnike. ()835 Iste podatke donosi i John R. Lampe prema kojem je vie od 30.000 osoba optuenih za kolaboraciju, ali ne i ratne zloine, ubijeno u slovenskim umama, na Bleiburgu i Koevskom Rogu.836 Prema nekim podacima koje navodi slovenska komisija za istraivanje broja ubijenih spominje se da je u Koevju oko 700 osoba doekalo amnestiju objavljenu u kolovozu 1945. godine.837 Ukupnim pregledom, iroki raspon brojki ne omoguuje konkretnije zakljuke. Sama sjeanja optereena su vlastitim dojmovima, dok se otvorena hvaljenja sa sudjelovanjem u likvidacijama 30.000-40.000 osoba ne mogu smatrati ozbiljnim. Prema svemu ini se da bi prve procjene, koje donosi slovenska historiografija mogle biti najblie ukupnoj procjeni.

829 830

Vetrinjska tragedija, 79.-80.; Isto: T. KOVA, V Rogu leimo pobiti, 71. Bleiburka tragedija hrvatskog naroda, 176. 831 Isto, 177. 832 I. GUGI,O pokolju hrvatskih zarobljenika kod Ljubljane i Koevskog Roga, u: Bleiburg 1945. - 1995., 127. 833 Isto.; Tudi mi smo umrli za domovino: zamolani grobovi in njihove rtve, 421. 834 Partizanska igra rogenrol, Duga (Beograd), br. 424., 26. svibnja do 8. lipnja 1990., 26.-28. 835 Simo DUBAJI, Ne kajem se to sam ubio 30.000 Hrvata!, Globus (Zagreb), br. 217., 3. veljae 1995., 46.47., 49. 836 John R. LAMPE, Yugoslavia as History. Twice there was a country (Cambridge 1996.), 224.; Usp. M. IMUNDI, Hrvatski smrtni put, 376. 837 I. AJDELA, Koevski Rog, 10.

120

Ako se vratimo ispratiti kolone, jedan dio kolone iz Maribora krenuo je prema Ptuju i Slovenskoj Bistrici. Jagica Gali navodi kako ih je partizanski uvar obavijestio da idu u Mitrovicu, te dodao ne znam kada ete stii. Ni meni nije lako, umoran sam. Osobito mi se gadi gledati kako zlostavljaju ovu mladost kao da su robovi. 838 Isti, humaniji postupak spominje i Frano Duevi.839 Stigavi do Ptuja kolona je dobila novu, guu pratnju. 840 Na ovom dijelu puta Hrvoje Huptfeld svjedoi, kako je partizanska pratnja dozvoljavala da zarobljenici primaju hranu koju su im davali stanovnici tog kraja.841 Nedaleko Ptuja organiziran je logor Strnie pod upravom mariborske OZNA-e. U poetku isti prostor sluio je kao istrani zatvor podrune OZNA-e za Ptuj. O njegovoj organizaciji svjedoi nam Zdenko Zavadlav, koji navodi da je u logoru bilo oko 5000 leajeva, namijenjenih onim zarobljenicima kojima je odreeno odseljenje. 842 Prema Mati imundiu, na raskru ispred Ptuja odvojena je skupina od 5000 osoba i odvedena u logor Strnie.843 Iako za smjetaj u ovom logoru nema svjedoanstava, malo je vjerojatno, ako je logor imao 5.000 mjesta, da su ona popunjena samo izbjeglicama iz NDH. Povrh svega, ve je prije reeno kako su zakljuci Mate imundia i inae podosta pretenciozni. Iz Celja vei dio kolone krenuo je prema Zidanom Mostu. Na tom putu vidjeli smo strane zloine: iznakaena i isjeena tijela. O stablima su visjela gola tijela, izbodena noevima na mnogim stranama, s izvaenim oima, srcem, jezikom, odrezanim spolnim organima, iupanim noktima, s izvuenim crijevima, s odsjeenim glavama itd. 844 Osim toga zarobljenici u koloni polugoli i bosi bili su izloeni najstranijim mukama. 845 Slian opis ostavio je i Miljenko Peri, navodei: Slijedea no nas je zatekla na cesti izmeu Celja i Zidanog Mosta. To je bila najtea i najkrvavija no na cijelom putu od Bleiburga do Zagreba, odnosno Samobora. Ljudi su ve toliko iscrpljeni da spavaju u hodu. Neki su slabi i odvajaju se pa pokuavaju zaspati kraj ceste. Mnogi od njih koji su zaspali, vie se nisu probudili.846 Dolaskom pred grad, na samom mostu () tada sam vidio, da odbrojavaju i svakog 10. strijeljaju, te mrtva tijela bacaju u rijeku Savu ili Savinju. Nakon sita i reeta u kojem je nestalo, kako se navodi, vie stotina hrvatskih vojnika, kolona je krenula dalje. 847 Dio je zanoio pred Zidanim Mostom. Ujutro kada je izdan nalog za pokret, dio zarobljenika nije se postrojio radi vrstog sna. Nakon to su kolone krenule, uli smo rafale automatskog
838 839

Bleiburka tragedija hrvatskog naroda, 332. F. DUEVI, 1945. put suza i nade (Krini put Jose Duevia iz Ljupa), 334.-335. 840 Bleiburka tragedija hrvatskog naroda, 332. 841 H. HAUPTFELD,Suza za Bleiburg, u: B. KOVAEVI, Suza za Bleiburg, 100. 842 Z. ZAVADLAV, Partizani, obveevalci, jetniki, 247.-249. 843 M. IMUNDI, Hrvatski smrtni put, 413.-414. 844 Bleiburka tragedija hrvatskog naroda, 354. 845 Isto. 846 M. PERI, Svjedoanstvo 1945 1995. Bleiburg , 41.; Stjepan KRPAN, Na Krinom putu (zapamenja jednog sudionika), u: Od Bleiburga do naih dana, 202. 847 N. PAVELI,Tragom krvi i uasa, u: Bleiburg: uzroci i posljedice, 196.-197.

121

oruja, hice iz puaka, a isto tako stenjanje umiruih. Tom prilikom navodi se da je ubijeno oko 150 osoba.848 ini se da su kod Zidanog Mosta kolone presijecane, pri emu je dio zarobljenika odveden u umu i nije se vratio. 849 Na isti nain, Presjekoe kolonu duboko od zaelja i stjerae nas u jedan prostrani tagalj (). Partizani su vezali jednog po jednog i poeli ubijati, prvo one koji su bili blii izlazu (otvoru).850 Iako su brojke rtava dosta razliite i mogu se smatrati upitnima, ini se da se okolnosti koje se spominju uvelike podudaraju i tvore priblinu sliku. Preivjeli zarobljenici krenuli su dalje preko Sevnice, Krkog i Breica. 851 Tek manji dio sjeanja opisuje boravak u koli u Sevnici. Prema navodima, veina zarobljenika bili su hrvatski vojnici, te manji dio pripadnici njemake vojske i civili. U logoru su organizirana prepoznavanja ustaa, koji su nakon toga likvidirani. Ve na stepenicama tako su ih udarali kundacima, da su ljudi urlali od bola () Odveli su ih nekud u no. Niti pola sata kasnije uli smo strojopuanu vatru ().852 Sutradan dvadesetak mladia bilo je zadueno da iskopa jame (1-2 km nedaleko od grada, uz Savu), u koje su baeni poubijani. Navodi se kako je u tri navrata likvidirano, svaki put oko 120 osoba. 853 Sline opise nudi nam iskaz, prema kome, tu poinju torture, muenja i pogubljenja koja su se najee izvodila nou. Idui dan su ivi morali pokopati mrtve ().854 Ukupni broj rtava na podruju Slovenije teko je odrediti, s obzirom da se kroz dostupnu literaturu navode razliite brojke i mnoga pretjerivanja. Mitja Ferenc, lan projekta za evidentiranje masovnih grobnica, sudjelovao je u okupljanju podataka, prema kojima je utvreno 196 lokacija na kojima se nalaze grobita, dok jo 187 mjesta treba istraiti. Prema podacima najvie masovnih grobnica nalazi se u opinama Mislinja (15), Radovljica (14), Prebolt (13), Celje (12), Kamnik (12), kofja Loka (10).855 Prema detaljnijoj podjeli Ferenc u lanku Kako do evidence prikritih grobi v Republiki Sloveniji?, navodi kako je najvie Hrvata stradalo u Teznom, no spominje i rtve iz Sv. Barbare, Radovljice, Crngroba, okolice Krkog i Koevskog Roga. Vojnici srpske nacionalnosti najvie su likvidirani na podruju Koevskog Roga i Pohorja, dok je dio zarobljen blizu Lakog pogubljen na podruju rudnika u Starom Hrastniku. Slovenski domobrani vraeni preko Rosenbacha odvoeni su na razliite
848 849

Bleiburka tragedija hrvatskog naroda, 351.; Usp. Isto, 354. arko PERINLI, Krvava zvijezda partizanska, u: Milo STOJAN, Bleiburg i krini put zloin bez kazne (Livno-Zagreb 2004.), 204. 850 Anton BLAETI,Nitko nikome nije mogao pomoi, Narod (Zagreb), br. 48., 15. rujna 1997., 15.; A. BLAETI, Nitko nikome nije mogao pomoi, u: B. KOVAEVI, Suza za Bleiburg, 126. 851 D. PAVLINA, Da se ne zaboravi, 88.-89.; Stjepan KRPAN, Na Krinom putu (zapamenja jednog sudionika), u: Od Bleiburga do naih dana, 202.; Z. SPRINGER, Moj krini put, 170. 852 J. I. PRCELA, D. IVI, Hrvatski holokaust, 406. 853 Isto. 854 Joso RUKAVINA, Sjeanje na 1945., u: Od Bleiburga do naih dana, 258. 855 M. FERENC, Prikrita grobia druge svetovne vojne v Sloveniji, u: Kolo nasilja, ur. Monika Kokalj Koevar (Ljubljana 2004.), 101.

122

lokacije oko kofje Loke (Pevno, Trnje, Gabrovo, Bodovlje), dok su zarobljenici iz t. Vida likvidirani u jamama Koevskog Roga (Macesnovoj gorici). Manji dio zarobljenika stradao je u Brezarjevoj jami u Podutiku, gdje se pretpostavlja da su stradali i zarobljeni domobranski ranjenici. Prema podacima vei broj ranjenika likvidiran je u jami nad Glauto (jama pri Konfinu I), Ika (Koeva jama) i u Ikoj vasi. Najvei broj njemakih grobnica nalazi se na podruju Gorenjske (Monje, Kranjska Gora, na Koni, Begunje i Mojstrana), te manji dio u Primorskoj pokrajini (Bukovje, Divaa, Obrov i Slopah).856 Ovi rezultati, iako vrijedni, predstavljaju tek manje od 5% ukupnih istraivanja. Pred nama ostaje mnogo otvorenih pitanja, za koja ponekad ne postoji prava volja da se rijee. Stoga je pravilan zakljuak Jerce Voduek Stari koja navodi da se odnos prema ne tako davnoj prolosti moe objasniti razliitim motivima ili saznanjima, no to ne opravdava injenicu da je upis rtava u knjigu mrtvih i obiljeavanje grobita postao instrumentarij za postizanje politikih ciljeva.857 Nakon prelaska hrvatske granice stigosmo do raskra ceste prema Varadinu na jednu stranu, a Krapini na drugu stranu. 858 Jedan dio kolona usmjeren je prema Krapini. Prema iskazima ini se da je pritisak pratnje na ovom dijelu puta malo popustio. ak su nam dopustili moliti vode po privatnim kuama.859 Iste navode potvruje i svjedoanstvo osobe koja je smjetena u dvoritu kole, okruenom jakom partizanskom straom. Nakon dva dana kolona je krenula prema Sv. Kriu tj. prema Mirkovcima.860 Prema obiaju, tu su uslijedila ispitivanja. Prema iskazima, ene su esto dolazile sa koaricama punim narezanog kruha.861 Prema svemu sudei manja mjesta nisu imala organizirane logore, pa se navodi da je jedna od skupina smjetena u jedan mali perivoj. Od tuda su odvojili ene i djecu, dok je ostatak kolone krenuo dalje prema Zagrebu. Sva ova zaustavljanja bila su tek usputna stajalita na putu povratka prema Zagrebu. Dio zarobljenika s raskra upuen je prema Varadinu. I na ovoj destinaciji sjeanja navode, kako je prelaskom granice bilo puno lake. Pod vatrom partizana dobacivali su nam kruha ().862 No, ini se da je partizanska pratnja to zabranjivala, tu je bilo dosta slomljenih rebara i kimi i k tome razbijenih lubanja. 863 Prolazei kroz grad Slavica Kumpf

856

M. FERENC, Kako do evidence prikritih grobi v Republiki Sloveniji?, Prispevki za novejo zgodovino, 136.; M. FERENC, Prikrito ino em zakrito, 52.-72.; M. FERENC, O izsledkih evidentiranja prikritih grobi v RS, u: rtve vojne in revolucije, 120.-121. 857 Jerca VODUEK STARI, Kako se istila Jugoslavija, Gordogan (Zagreb) god. II (XXI), br. 4-5., ljetojesen 2004., 49. 858 J. I. PRCELA, D. IVI, Hrvatski holokaust, 225. 859 Bleiburka tragedija hrvatskog naroda, 361.; J. I. PRCELA, D. IVI, Hrvatski holokaust, 225. 860 J. I. PRCELA, D. IVI, Hrvatski holokaust, 275.; J. U., Svjedoanstvo iz traginih dana svibnja godine 1945., u: Bleiburg: uzroci i posljedice, 292. 861 F. DUEVI, 1945. put suza i nade (Krini put Jose Duevia iz Ljupa), 342. 862 Bleiburka tragedija hrvatskog naroda, 346. 863 J. I. PRCELA, D. IVI, Hrvatski holokaust, 255.

123

navodi kako su posebno grube bile partizanke: Dajte nam jednu da joj sudimo. 864 Ova kolona nastavlja prema Ludbregu, Koprivnici i urevcu. Na poljani kod Ludbrega zastao je jedan dio zarobljenika koji svjedoe o neopisivim muenjima. 865 Isti tretman nastavio se i na putu prema Koprivnici, kamo su kolone upuene treim korakom.866 Prema nekim sjeanjima navodi se da je doek u daljnjim mjestima bio ugodan i da im je dobacivana hrana,867 dok su tek malo dalje ekali s kamenjem. 868 Prema svemu najpravilnije je zakljuiti, kako navodi i jedno od sjeanja: u nekim selima narod nas je doekivao s hranom, dok u drugim s batinama.869 Na putu prema jugu prvo vee sabiralite bilo je u Samoboru. I na ovom dijelu puta stanovnitvo je dobacivalo hranu i dralo kante vode kraj ceste. 870 U gradu i njegovoj okolici organiziran je vei broj manjih logora (Mala Rakovica, Perivoj i Reiserov dvorac, Park u Mlinskoj, midhen, Anindol, Vugrinak, Kerestineki dvorac) i zatvora (sklop zgrada u Obrtnikoj ulici, zatvor u Lavici, Bahoveva zgrada, Kerestineki dvorac). 871 Martin Grabarevi opisuje svoj dolazak u Samobor, gdje je kolonu doekao veliki broj stanovnika. Zarobljenici su dalje krenuli prema velikoj poljani na izlasku iz grada, na kojoj im je prvi put podijeljena hrana.872 Na istoj livadi zadran je i Sead Zubevi, no on navodi: jo uvijek ne dobivamo nikakve hrane.873 Prema njemu zarobljenici su razvrstani, odvojene su ene i djeca, dok je ostatak krenuo dalje. 874 U dvorcu je bio smjeten Dragutin Schlat koji se prisjea: Ljudi su tu jeli lie, upali travu, gulili koru sa drvea da utae glad. Partizani su ulazili u taj logor i 'prepoznavali', pljakali ljude, odvodili ih prema Okiu, toboe na prijeki sud.875 Mato aravanja, takoer opisuje kako je zarobljenicima oduzimana odjea i obua, te da je umor zavladao kolonom.876 Logor, kako se navodi () ostavljao je muan i bijedan utisak radi gladi, golotinje, zaputenosti i teke neizvjesnosti sudbine (). 877 U umi, nedaleko dvorca smjestila se i Heimovieva skupina koja je dobila upitnike, prema kojima su idui dan, u grupama po sto osoba odvedeni u Samobor i smjeteni u podrume. 878 U
864

Slavica KUMPF, Kako sam izbjegla strijeljanje, u: B. VLAI, A. VOJINOVI, Krini put, 193.; Vidjeti i: S. KUMPF, Pod znakom krinog puta (Vukovar 1999.), 63. 865 J. I. PRCELA, D. IVI, Hrvatski holokaust, 255. 866 Bleiburka tragedija hrvatskog naroda, 333. 867 S. KUMPF, Kako sam izbjegla strijeljanje, u: B. VLAI, A. VOJINOVI, Krini put, 193.; Bleiburka tragedija hrvatskog naroda, 346. 868 S. KUMPF, Kako sam izbjegla strijeljanje, u: B. VLAI, A. VOJINOVI, Krini put, 194. 869 Bleiburka tragedija hrvatskog naroda, 333. 870 J. I. PRCELA, D. IVI, Hrvatski holokaust, 300.-301. 871 Stjepan HERCEG, Samobor mali Bleiburg 1945. (Samobor 1996.), 91. 872 M. GRABAREVI, Kalvarija hrvatskog vojnika, 66.-67.; Z. SPRINGER, Moj krini put, 200.-202. 873 J. I. PRCELA, D. IVI, Hrvatski holokaust, 316. 874 Isto. 875 Isto, 349. 876 M. ARAVANJA, Kako su nas desetkovali, u: Bleiburg: uzroci i posljedice, 256.-257.; J. I. PRCELA, D. IVI, Hrvatski holokaust, 301. 877 J. I. PRCELA, D. IVI, Hrvatski holokaust, 310. 878 J. HECIMOVIC, In Tito's Death Marches and Extermination Camps, 39.

124

podrumima su, ini se, bili izdvojeni pripadnici ustakih jedinica. Hasan Selimovi navodi kako je jedan mladi koji se s njima povlaio, prokazao 30 osoba koje su se predstavile kao domobrani i one su smjetene u spomenutim podrumima. 879 U slijedea tri dana, kako se navodi provoena su sasluanja i muenja, te su brojni zarobljenici likvidirani.880 U samoborskom parku smjeten je Danilo Boji koji potvruje da su i ovdje provoena sasluavanja. Prema zapisima prvo su izdvojeni oni koji su u vojsku stupili 1941., te su postrijeljani u guduri izmeu starog grada i neke ruevine. Istim putem krenuo je i Boji, no kolona je vraena kako bi je podrobnije ispitali. 881 U sreditu grada smjeten je i Miljenko Peri koji navodi kako je logor bio okruen straarima, a okolni prostor blokiran. 882 Na samoborskom Sajmitu prenoio je Nikola Paveli, koji svjedoi o maltretiranjima koja su pratila zarobljenike.883 Veina sjeanja prilino uopeno navodi da je u Samoboru bilo mnogo zarobljenika i da su zatvarali mnoge, te ne znam kako su svrili. 884 Jure Zovko, smjeten u logoru izmeu Samobora i Svete Nedjelje, prisjea se kako su za vrijeme njegova boravka u logor dolazile brojne kolone i mnogi kamionski transporti zarobljenika. 885 U knjizi Samobor mali Bleiburg 1945. navodi se, kako je na stratitima u ulicama Milana Reisera i Preradovievoj, na Straniku, u Jelenaku, uz Gradnu, na Starom gradu, Sv. Nikola u Rudarskoj dragi, u Sv. Nedjelji, polje Racko kraj Kerestinca, na Gizniku, na Bregani likvidirano moguih 3000 osoba.886 Vei dio zarobljenika nakon Samobora upuen je prema Zagrebu. Stanko Barii jedan je od zarobljenika koji u svojim sjeanjima opisuje kamionske transporte prema Zagrebu. Pada no i ponu pristizati kamioni natkriti ceradom. Meu zarobljenike dolaze partizani sa buntovima narezane telefonske, paljene i bodljikave ice. () Veu ruke telefonskom icom na lea a zatim dva po dva za nadlaktice ruku i to bodljikavom icom, odvode ih i bacaju u kamione. Kako je koji kamion popunjen odlazi, dolazi novi i tako se nastavlja.887 Iz samoborskog logora krenuo je jedan od svjedoka iz knjige Hrvatski holokaust, koji navodi da je skupinu od 30 zarobljenika pratilo 12 naoruanih straara. Kako su sa nama zvjerski postupali, pokazuje najbolje injenica, da je na kratkoj relaciji Samobor-Zagreb od nas 30 straa ubila tono deset ljudi, od kojih jednog pred samim Prekom.888 Tog dijela puta sjea se Martin Grabarevi koji je sa zapadne strane grada stigao
879 880

J. I. PRCELA, D. IVI, Hrvatski holokaust, 309.-311. J. HECIMOVIC, In Tito's Death Marches and Extermination Camps, 39.; J. I. PRCELA, D. IVI, Hrvatski holokaust, 310. 881 J. I. PRCELA, D. IVI, Hrvatski holokaust, 300.-301. 882 M. PERI, Svjedoanstvo 1945 1995. Bleiburg, 43.-44. 883 N. PAVELI, Tragom krvi i uasa, u: Bleiburg: uzroci i posljedice, 197. 884 Bleiburka tragedija hrvatskog naroda, 351. 885 J. ZOVKO, Krini put i dvadeset godina robije, 31. 886 S. HERCEG, Samobor mali Bleiburg 1945., 227. 887 D. PAVLINA, Sjeanja i zapisi. Da se ne zaboravi, 89. 888 J. I. PRCELA, D. IVI, Hrvatski holokaust, 311.

125

u Kustoiju, te dalje Ilicom prema centru grada. Cijelim putem kolonu je pratio veliki broj stanovnika koji su zarobljenicima dobacivali hranu.889 U Zagreb su stizale i popunjene vagonske kompozicije iz razliitih dijelova Slovenije (ponajvie iz pravca Maribora). 890 U vagonima predvienim za 40 vojnika bilo je 100 osoba. Vagoni su bili zatvoreni, oni se do Zagreba nisu otvarali.891 Krunoslav Bai se prisjea kako su, nakon 12 sati putovanja, ljudi polumrtvi iz vagona ispadali,892 nakon ega je odmah zapoela posljednja pljaka.893 Na podruju Zagreba bilo je organizirano vie, uglavnom tranzitnih logora, koji nisu bili pripremljeni za tolike grupe ljudi, pa je veliki dio zarobljenika dane provodio na dvoritima. Logori su bili ograeni icom, iza koje su se okupljali civili, donosei hranu i traei rodbinu i prijatelje. Na zapadnom prilazu gradu, na podruju Jankomira nalazio se logor u kojem je bilo, kako se esto navodi i po nekoliko tisua zatvorenika. 894 U ovom logoru zarobljenici nisu due boravili, pa je tako tek dan-dva zadran i Mihovil Mihali Mio. 895 Prema iskazu u logoru su zarobljenike popisali i ve istu no su digli nekoliko ljudi i vie ih nismo vidjeli.896 Kroz grad, kolona je praena graanima koji su sa suzama i tugom u oima gledali, ne e li koga svog prepoznati897, krenula prema logoru na Kanalu (dananji Autobusni kolodvor), koji se navodi kao, glavni logor za ispitivanja i rasporeivanja zarobljenika.898 Prema depei OZN-e upuenoj 12. svibnja Vrhovnom tabu JA na Kanalu ima 7000 zatvorenika i zarobljenika, meu kojima je pronaeno 400 raznih koljaa.899 U sjeanjima Stanka Lasia navodi se, bila je to velika poljana okruena visokom icom (), trule barake, u koju su stalno kapali novi zarobljenici. 900 Zarobljenici su najvie boravili pod vedrim nebom, a barake su bile pune stjenica. 901 Lasi, opisujui logorsku svakodnevicu navodi kako je logor danju spavao, nou 'radio' () Oi su bile uperene prema onim dijelovima logora, posebno uvanim, gdje su na zemlji sjedili oni 'otpisani'. ekali su kamione koji su ih odvozili. Svake noi isto. 902 Na daljnjem putu Josip Turkovi poslan je u
889 890

M. GRABAREVI, Kalvarija hrvatskog vojnika, 67.; V. L. LASI, Pakao je poeo u Bleiburgu, 38. Bleiburka tragedija hrvatskog naroda, 344.; J. PAPIK, Moji doivljaji one tragine godine, u: Bleiburg: uzroci i posljedice, 183. 891 Bleiburka tragedija hrvatskog naroda, 324., 348., 367. 892 M. RUPI i Z. DIZDAR, Krini put, logori, gubilita, u: Spomenica Bleiburg, 145.; Bleiburka tragedija hrvatskog naroda, 433. 893 Z. BRDARI, Moj put u nepoznato Bleiburg, 1945. Dnevniki zapis, u: Naika spomenica, 165.-166.; Bleiburka tragedija hrvatskog naroda, 324. 894 Bleiburka tragedija hrvatskog naroda, 367. 895 Mihovil MIHALI Mio, U iekivanju pravde, u: Od Bleiburga do naih dana, 238.-239. 896 J. U., Svjedoanstvo iz traginih dana svibnja godine 1945., u: Bleiburg: uzroci i posljedice, 296. 897 Isto, 297. 898 B. VLAI, A. VOJINOVI, Krini put, 99.; J. TURKOVI, I ja sam preivio hrvatski krini put, u: Bleiburg: uzroci i posljedice , 231.-232.; J. U., Svjedoanstvo iz traginih dana svibnja godine 1945., u: Bleiburg: uzroci i posljedice, 302. 899 Partizanska i komunistika represija i zloini u Hrvatskoj 1944. 1946., 104. 900 S. LASI, Autobiografski zapisi, 168. 901 J. U., Svjedoanstvo iz traginih dana svibnja godine 1945., u: Bleiburg: uzroci i posljedice, 301. 902 S. LASI, Autobiografski zapisi, 169.

126

jedan od veih zagrebakih logora, u Prekom.903 Prema dokumentima, u logoru Preko (na podruju X. vojne korpusne oblasti) 15. svibnja 1945. bilo je smjeteno 15.000 osoba. 904 Jedan od iskaza navodi: Smjestili su nas u prljave i trone barake. 905 Po dolasku zarobljenici su () temeljito opljakani, skinuli su nam cipele, uzimali satove (). 906 Prema nekima provoena su popisivanja tj. identificiranja preko kraih upitnika, koji su se morali ispuniti kratko i istinito.907 Veina zarobljenika prisjea se kako su dobili prvu hranu. 908 Pero Bonjak navodi dobio sam prvu porciju pure, i to u okviru od dvorine lampe jer nije bilo nikakvog posua, pa su ljudi ak i u cipele i izme trpali puru.909 Ovakva juha uzrokovala je probavne probleme. Po 50 puta zarobljenici su odlazili na etiri prekriene daske nad jednom dubokom jamom.910 Hrana nije bila redovita, pa Zdravan Toki iznosi: Svaki dan netko od logoraa umre od gladi. Za vrijeme dok sam u Prekom, umrlo ih je najmanje pedeset. Lee na zemlji i umiru iscrpljeni od gladi i bolesti. 911 Za razliku od toga, pojedina sjeanja navode da je nakon nekoliko dana podijeljeno i malo kukuruznog kruha, to je bilo bolje, nego u drugim logorima.912 Ubrzo su i graani poeli donositi hranu, uvari su postupali sa graanima neobino grubo () Kasnije su straari proputali samo kruh (). 913 Prema nekim svjedoanstvima navodi se da je pucano bez opomene. 914 Jedno od njih navodi kako su u logoru ljudi ubijani jer su uzimali hranu koja je putem dobacivana. 915 Prema navodima u logoru nije bilo ubijanja ili su bila pojedinana, 916 pa se ini da je ovaj logor predstavljao mali predah za zarobljenike.917

903

J. TURKOVI, I ja sam preivio hrvatski krini put, u: Bleiburg: uzroci i posljedice, 232.; Ante PRLI, Za ime svoje domovine, u: B. KOVAEVI, Suza za Bleiburg, 174.; M. MARINKO, Na putu smrti od Bleiburga do Bjelovara, Hrvatska revija, 128.; J. HECIMOVIC, In Tito's Death Marches and Extermination Camps, 39. 904 Zbornik dokumenata i podataka o narodnooslobodilakom ratu naroda Jugoslavije, tom V, knj. 39. (Beograd 1979.), 528.; Vidjeti i: Partizanska i komunistika represija i zloini u Hrvatskoj 1944. 1946., 111.-112. 905 Bleiburka tragedija hrvatskog naroda, 434.-436. 906 T. OBRDALJ, Kolona duga vie od 70 kilometara, u: Bleiburg 1945. 1995., 133.; Bleiburka tragedija hrvatskog naroda, 435.; T. BROZOVI, Na cesti Dravograd Maribor, 709.; Bleiburka tragedija hrvatskog naroda, 324.; F. DUEVI, 1945. put suza i nade (Krini put Jose Duevia iz Ljupa), 352. 907 Bleiburka tragedija hrvatskog naroda, 324. 908 M. RUPI i Z. DIZDAR, Krini put, logori, gubilita, u: Spomenica Bleiburg, 145. 909 Pero BONJAK, Mali krini put, u: Bleiburg: uzroci i posljedice , 165.-167.; P. BONJAK, Mali krini put, u: U Bleiburgu iskra, 156.-158.; B. VLAI, A. VOJINOVI, Krini put, 99.-101.; J. I. PRCELA, D. IVI, Hrvatski holokaust, 311.; Bleiburka tragedija hrvatskog naroda, 435. 910 Bleiburka tragedija hrvatskog naroda, 435.; N. MULANOVI, Nas su ubijali komunisti!, u: Bleiburg: uzroci i posljedice, 150.-152.; F. DUEVI, 1945. put suza i nade (Krini put Jose Duevia iz Ljupa), 352. 911 B. VLAI, A. VOJINOVI, Krini put, 101. 912 J. I. PRCELA, D. IVI, Hrvatski holokaust, 311. 913 M. RUPI i Z. DIZDAR, Krini put, logori, gubilita, u: Spomenica Bleiburg, 145.; Z. DUSPER, U vrtlogu Bleiburga, 40.-41.; J. KRAJAI, Krini put zrakoplovaca, u: B. VLAI, A. VOJINOVI, Krini put, 330. 914 Bleiburka tragedija hrvatskog naroda, 436. 915 J. I. PRCELA, D. IVI, Hrvatski holokaust, 258.; Bleiburka tragedija hrvatskog naroda, 324. 916 M. RUPI i Z. DIZDAR, Krini put, logori, gubilita, u: Spomenica Bleiburg, 145.; J. I. PRCELA, D. IVI, Hrvatski holokaust, 311. 917 Bleiburka tragedija hrvatskog naroda, 435.

127

etvrti, vei logor nalazio se u maksimirskoj umi, uz glavnu cestu (kasnije su na tom mjestu bili vojni objekti). Zdravan Toki bio je jedan od zarobljenika koji je iz Prekog nakon par dana prebaen u Maksimir. Vode nas kroz Zagreb, pjeice, a ljudi izlaze iz kua i gledaju nas. () Trei dan kako smo u Maksimiru opet smo poeli dobivati neku hranu, jednom dnevno, tek toliko da preivimo. () Svaku veer, prije zalaska sunca, postrojavaju nas, prozivaju i odvode.918 Isto potvruje i drugo svjedoanstvo, prema kome su u najdonjoj baraci maksimirskog logora, bili smjeteni intelektualci koje je novi reim pokupio po Zagrebu, a bilo ih je toliko da nisu mogli svi stati u baraku. 919 Iste navode potvruje Mata Rajkovi, voditelj dvaju istranih komisija u logorima na Kanalu i u Maksimiru, navodei: elim rei da s pripadnicima vojnih ustakih formacija, koji su se zatekli u Maksimiru i na Kanalu, moje istrane ekipe nisu imale nikakvog posla. 920 Meu zarobljenicima on spominje Maksimilijana Stepinca, Mirka Vutuca, Kreu uklju i vei broj djevojaka (bivih inovnica Ravsigura). Prema njemu lanovi komisije traili su samo krivce i odgovorne za zloine, naredbodavce i izvrioce. To smo dobivali direktnim ispitivanjem (). 921 Za ispitivanja jedan od zarobljenika navodi da su trajala po nekoliko sati, pa kad se rtva vratila natrag, veinom bi bila prebijenih rebara i izbitih zubi.922 Jedna od ena u logoru navodi kako su graani donosili hranu zarobljenicima i traili svoje poznate.923 Partizani su ljutito gledali na tu masu naroda, pa su ih pokuavali rastjerati, a oni bi se skupili opet na drugom kraju.924 Osim ova etiri, u Zagrebu se nalazio i manji logor na mjestu dananjeg Krematorija, u kojem su zarobljenici smjeteni u barakama. Prema navodima zarobljenici su preko dana, uz strogi nadzor straara, obavljali razliite fizike poslove po gradu (ene su radile kao pralje u kasarnama). enska straa, prema navodima bila je posebno gruba: gazile su nas po prstima dok smo prale podove () iivljavale su se nad nama, derale se, vukle nas za kosu, grebale po licu ().925 Osim u logorima, zarobljenici su esto zatvarani i ispitivani u razliitim (istranim) zatvorskim ustanovama OZNA-e (Ljubljanska cesta, Savska cesta, Nova Ves, orieva ulica, Trg Kulina bana).926 J. Heimovi odveden je u podrume na Trgu Kulina bana, te opisuje kako su zatvorenici ispitivani i zlostavljani. 927 U podrumskim prostorijama istranog zatvora u Savskoj cesti nalo se oko 80 sveenika, meu kojima i Drago Kolimbatovi, bili
918 919

B. VLAI, A. VOJINOVI, Krini put, 101.-103. J. U., Svjedoanstvo iz traginih dana svibnja godine 1945., u: Bleiburg: uzroci i posljedice, 298. 920 B. VLAI, A. VOJINOVI, Krini put, 104. 921 Isto, 105. 922 J. U., Svjedoanstvo iz traginih dana svibnja godine 1945., u: Bleiburg: uzroci i posljedice, 300. 923 J. I. PRCELA, D. IVI, Hrvatski holokaust, 242.-243. 924 J. U., Svjedoanstvo iz traginih dana svibnja godine 1945., u: Bleiburg: uzroci i posljedice, 299. 925 B. VLAI, A. VOJINOVI, Krini put, 101. 926 J. U., Svjedoanstvo iz traginih dana svibnja godine 1945., u: Bleiburg: uzroci i posljedice, 301.-302. 927 J. HECIMOVIC, In Tito's Death Marches and Extermination Camps, 39., 43.

128

smo tako nabijeni da je samo polovica mogla uati, dok su ostali morali stajati na nogama.928 Za vrijeme dvomjesenog boravka uslijedila su presluavanja, pri emu ispitivai se povremeno izmjenjuju, a rtva ostaje ista.929 Iste sveenike spominje i Boo Vukoja, opisujui zatvorsku svakodnevicu.930 U opisima povratka, kao jedna od postaja spominju se i Sesvete, nedaleko od Zagreba. Na eljeznikoj postaji u Sesvetama zaustavljali su se vlakovi, te bi po izlasku zapoeo pretres i oduzimanje odjee.931 U Sesvetama je bio organiziran i logor (tzv. Badel tvornica). Prema iskazu Krune Vuievia, koji je u logoru boravio 19 dana, stalno su pristizali novi zarobljenici (pet transporata). No, unato tome broj zarobljenika se stalno smanjivao. Ve prve veeri u logor su doli kamioni, po miloj volji trpali su ljude u kamione, u svaki 40-60 ljudi () Nakon pola sata () ulo se u logoru pucanje automatskog oruja ().932 U okolici Zagreba i na Zagrebakoj gori nalazi se vei broj masovnih grobnica i gubilita. Veliki dio masovnih grobnica nalazi se na podruju Graana (pod Malom piramidom, kod kue obitelji Haramija), na Brestovcu, u umi Jelenovac, kod Brdovca, te u estinama.933 O pokolju u estinama svjedoi Stjepan otari koji je kao mehaniar gledao kako partizani i partizanke prisiljavaju vojnike da iskapaju vlastiti grob. Nekoliko dana uzastopce uli su se rafali strojnica ().934 Tek dio problema pokuao je obraditi Milan Marui u knjizi rtve komunistikih zlodjela na sljemenskim stratitima: Bolnica Brestovac, Graani, Zagreb, svibanj 1945. U opisima navodi stratita i logore u Zagrebu i njegovoj okolici (ljunara u Zapreiu, Otok, Kerestinec, Ladu, Sakoman, Podsused, Preko, Ponikve, grobite sv. Barbare u Gornjem Vrapu, Kustoija, Jelenovac, Cvjetno naselje, Maksimir, potok Bliznec, Osnovna kola Gornja Dubrava, Graneina, Jankomir, Fukarov rljeni jarek (dananji Krematorij), Streljana Mikulii). 935 Posebno izdvaja zloine u Graanima i na podruju Zemaljskog ljeilita za tuberkulozu Brestovac (Sljeme). Zakljuujui, autor Zagreb u svibnju 1945. naziva kazan hrvatske krvi i mesa, te navodi da je na jedanaest pojedinanih stratita stradalo 1184 Hrvata. 936 Cjelokupni rad ne moe se naalost smatrati pouzdanim, pa tako i ove brojke ostaju otvorene za daljnju provjeru.
928 929

D. KOLIMBATOVI, Moj Bleiburg, 23. Isto, 25.; J. I. PRCELA, D. IVI, Hrvatski holokaust, 272. 930 B. VUKOJA, Hrvat ive vatre. Krini put hrvatskog sveenstva i njegova naroda, 78.-79. 931 D. PELIKAN, Jedna sudbina i tisue , 39.; J. TURKOVI, I ja sam preivio hrvatski krini put, u: Bleiburg: uzroci i posljedice, 232. 932 M. RUPI i Z. DIZDAR, Krini put, logori, gubilita, u: Spomenica Bleiburg, 154.-155.: J. I. PRCELA, D. IVI, Hrvatski holokaust, 480.-486. 933 Krunoslav DRAGANOVI, Kalvarija hrvatskog naroda god 1945., u: Bleiburg: uzroci i posljedice, 100.101. 934 Bleiburka tragedija hrvatskog naroda, 364. 935 M. MARUI, rtve komunistikih zlodjela na sljemenskim stratitima: Bolnica Brestovac, Graani, Zagreb, svibanj 1945., 45.-76. 936 Isto, 30.

129

Jazovka, jedna od veih grobnica nalazi se u ponoru izmeu Sopota i Gornjeg Sela u umberku (pored crkve u Soicama).937 Prema svjedoanstvima Branka Mulia, koji je sudjelovao u likvidaciji ranjenika, po dvojica straara stala su na otvoru jame i Poelo je ubijanje. Nemone ranjenike vojnici su, na oigled sviju, jednog po jednog dovlaili do jamskog otvora gdje ih je ekao metak u potiljak. 938 Prema prii pokrenuta su istraivanja, koja su utvrdila veliki broj ljudskih lubanja prostrijeljena potiljka. 939 rtve su bile, prema obiaju vezane uz zaglavak ruke, dok je u jami naen pribor za jelo, te vojnike cokule, to dovodi do zakljuka da su u jami likvidirani i vojni pripadnici. Prema iskazima dan i no su dolazili kamioni, samo smo vidjeli bosonoge kako vire ispod cerade. 940 Ukupni rezultati i potpunije istraivanje nije provedeno, pa je Jazovka, tek mali kameni u ukupnom mozaiku neistraenih dogaanja. Iz Zagreba preostale kolone vodile su u nekoliko pravaca. Jedan je iao Posavinom do Siska i Petrinje, te Podravinom prema Kutini i Jasenovcu. Odatle veina je upuena u Bosnu (Kozara, Prijedor, Banja Luka). Druge kolone tjerane su preko Dugog Sela, azme, Bjelovara, Slatine, Papuka u Lipik, te kroz Okuane u Bosnu. Preko Pakraca, Naica i Slavonskog Broda kolone su dolazile u Bosanski Brod. Neke kolone iz Zagreba kreu u smjeru Karlovca, Gospia ili Istre. Prema Karlovcu, jedan dio zarobljenika krenuo je i iz Samobora. Prvi dio puta (do Jastrebarskog), kako navodi Stjepan Krpan proli su pjeke, te su kod mjesta Zdenina ukrcani u stone vagoni i upueni prema Karlovcu.941 Vlakovima je krenuo i dio zarobljenika iz logora Preko.942 U vagone trpali su po 80 do 100, a u neke vagone po 120 ljudi. Vruina je bila i onako strana, a u zatvorenim vagonima nesnosna (). 943 Izlaskom iz vagona doekao ih je partizanski palir kroz koji su morali protrati. 944 Dolaskom u grad, praeni brojnim graanima zarobljenici su smjetani u domobransku vojarnu u sreditu grada. 945 Krpan se prisjea kako su pristigli u jugozapadni dio grada i smjetani u barake, gdje su ih ak nahranili.946 U istim barakama smjeten je i Hasan Selimovi koji je u logoru, kako navodi, zatekao oko 1.500 zarobljenika.947 Dio zarobljenika stigao je do Duge Rese, gdje se, ini se, nisu due zadravali, ve su krenuli prema Kordunu. 948 Meu njima naao se i Nikola
937 938

K. DRAGANOVI, Kalvarija hrvatskog naroda god 1945., u: Bleiburg: uzroci i posljedice, 100.-101. elimir ANKO, Nikola OLI, Jazovka (Zagreb 1990.), 18. 939 Isto, 19. 940 Isto, 24., 26., 28. 941 S. KRPAN, Na Krinom putu, u: Od Bleiburga do naih dana, 204. 942 J. I. PRCELA, D. IVI, Hrvatski holokaust, 312. 943 Isto, 349. 944 J. I. PRCELA, D. IVI, Hrvatski holokaust, 350. 945 Isto. 946 S. KRPAN, Na Krinom putu, u: Od Bleiburga do naih dana, 204. 947 J. I. PRCELA, D. IVI, Hrvatski holokaust, 312.-313. 948 P. BONJAK, Mali krini put, u: Bleiburg: uzroci i posljedice, 167.

130

Paveli koji navodi: () ta je no prola bez odvoenja i lova na hrvatske glave. 949 Iz Karlovca dio kolona upuen je Plitvikom cestom prema jugu. Kod Vrginmosta kolona je zaustavljena na livadi, gdje su straari-strvinari obilazili zarobljenike. 950 Kolonu su prolazei kroz Vojni i Vrginmost () pljuvali i kamenovali ene i djeca (). 951 Prema nareenju, zarobljenici su krenuli prema emernici, gdje su zadrani u logoru. Pero Bonjak navodi kako je iza ulaza bila jama 14 koraka i tri stope duga i 9 koraka i 2 stope iroka i pokrivena hrastovima.952 Prema iskazu Ivana Dragievia Petrova, biveg partizana, u logoru je uvijek bilo () nekoliko stotina ljudi, a ponekad, prema svjedoanstvima oevidaca, tamo je bilo zatvoreno preko 1.500 ljudi. U logor su dopremani domobrani i ustae, od reda mladii, a mnogi nisu navrili ni 20. godinu.953 Ovu brojku navodi i Pero Bonjak, prema kojem je u logoru stradalo oko 650 osoba.954 Nepodudarnost brojki potvruje Krunoslav Draganovi prema kojem je kroz logor prolo () po najnioj procjeni 9.000 hrvatskih vojnika, koji su bili postrijeljani na Toplikoj kosi, svi osim 1.400 ljudi, koje je od iste sudbine spasila nenadana amnestija.955 Naravno da je ova procjena previsoka, no teko je uz ovakve izjave odrediti, barem i okviran broj stradalih u logoru. Jedno od sjeanja iz knjige Hrvatski holokaust navodi da su neke kolone upuene u smjeru Generalskog Stola i Ogulina, gdje su zarobljenici likvidirani u ulinom ponoru. Preivjeli su upueni vlakovima prema Rijeci i Istri.956 Ipak, najvei dio zarobljenika nastavio je prema Glini i Sisku.957 Na putu prema Sisku kolone iz Zagreba, prvo su zaustavljane u Velikoj Gorici, gdje su zarobljenike () civili komunisti batinali, a ene pljuvale na nas, dobacujui nam, da smo izdajice i najgore smee.958 Isti put u knjizi opisuje i Zvonimir Springer, no on za razliku od prijanjih svjedoanstava navodi kako su ulice kojima su se kretali bile puste. Put je vodio kroz Turopolje (Vukojevac, Lekenik, ainu i Odru) prema Sisku.959 Dolazak u Lekenik opisuje Mato aravanja, te i on poput veine iskaza spominje doek simpatizera reima. Osim tunjave, upregli su dvoja kola s velikim konjima, koje gone svom snagom kroz kolonu. Stotine robova padaju pod udarcima kola i konja, koji gaze do koga dou.960 Slian doek, kako se navodi uslijedio je i u Sisku. 961 () poluuniformirani ljudi i ene s toljagama
949 950

N. PAVELI, Tragom krvi i uasa, u: Bleiburg: uzroci i posljedice, 198. S. KRPAN, Na Krinom putu, u: Od Bleiburga do naih dana, 204. 951 P. BONJAK, Mali krini put, u: Bleiburg: uzroci i posljedice, 167 952 Isto, 168. 953 Bleiburka tragedija hrvatskog naroda, 366. 954 P. BONJAK, Mali krini put, u: Bleiburg: uzroci i posljedice, 173. 955 K. DRAGANOVI, Kalvarija hrvatskog naroda god 1945., u: Bleiburg: uzroci i posljedice, 103. 956 J. I. PRCELA, D. IVI, Hrvatski holokaust, 352.-360. 957 S. KRPAN, Na Krinom putu, u: Od Bleiburga do naih dana, 205. 958 Bleiburka tragedija hrvatskog naroda, 351.; J. RUKAVINA, Sjeanje na 1945., u: Od Bleiburga do naih dana, 258.; D. PAVLINA, Sjeanja i zapisi. Da se ne zaboravi, 90. 959 Z. SPRINGER, Moj krini put, 208.-209. 960 M. ARAVANJA, Kako su nas desetkovali, u: Bleiburg: uzroci i posljedice, 258. 961 Bleiburka tragedija hrvatskog naroda, 351.

131

i s kola, koja su bila postavljena cik cak, tukli su koga su dohvatili. 962 Zarobljenike kolone odvoene su u sabirni logor Viktorovac (na ulasku u Sisak), gdje su u skupinama etiri po etiri ulazili u logor. Mato aravanja navodi: uvari, koji su stajali s obadviju strana vratnice, udaraju koga god dohvate kundacima () Stotine padaju pod teinom udaraca. Dio ih ustaje i bjei u logor, da spasi goli ivot, dok dio onih, koji su bili voeni i preslabi da izdre udarce, ostajali su leati izvan i unutar vratnice ().963 Iste navode potvruje i drugo svjedoanstvo prema kojem to je bilo uasno, jer kad izae ispod udaraca kundaka s desne strane, ve te doeka drugi, s lijeve strane.964 Poneki navode kako je straa s mitraljeskih gnijezda pucala po koloni i mrtve potom slau u 'tos' i tovare u dvadesetak do pedesetak zaprenih kola ().965 Drugi dan podijeljeni su im obrasci, prema kojima su trebali biti rasporeeni po kotarevima.966 Prema podacima razvrstani su asnici, doasnici i civili. 967 Po zavretku popisivanja u logor je stigao kamion kojim je odvezeno oko stotinjak popisanih osoba.968 No, prije nego su se penjali na kamione, povezani su dvojica i dvojica icom. 969 Za vrijeme boravka u logoru vrena su i brojna prepoznavanja, na osnovu kojih su zarobljenici odvoeni.970 Zarobljenici su dobili hrane, tek da ne umremo, pa se ubrzo logorom proirio tifus.971 U logoru je bila i ambulanta s tri lijenika koji nisu raspolagali s nikakvim lijekovima. Iz ovih baraka () svako jutro iznosili su one koji su tijekom dana i noi preminuli i ubacivali ih u kamion.972 Zarobljenicima su mnogo pomagali civili koji su donosili hranu i lijekove.973 Logorska straa tjerala je civile, a zarobljenicima je zabranjivala da se pribliavaju ici.974 U takvim uvjetima prolazili su sisaki dani, do daljnjeg puta. Osim Viktorovca u Sisku su organizirani i drugi logori, u kojima su takoer provoena presluavanja, na osnovu kojih su zarobljenici u veernjim satima odvoeni na kamionima, pod pretpostavkom da idu na rad.975 Zvonko Springer prisjea se kako su za vrijeme njegova
962

N. PAVELI, Tragom krvi i uasa, u: Bleiburg: uzroci i posljedice , 198.; J. I. PRCELA, D. IVI, Hrvatski holokaust, 250.; Z. SPRINGER, Moj krini put, 214.-215. 963 M. ARAVANJA, Kako su nas desetkovali, u: Bleiburg: uzroci i posljedice, 262.-263. 964 J. U., Svjedoanstvo iz traginih dana svibnja godine 1945. u: Bleiburg: uzroci i posljedice, 305.-306. 965 S. HERCEG, Samobor mali Bleiburg 1945., 166. 966 Franjo RAI, I Bog je tada zaplakao, u: Suza za Bleiburg, 189.; M. ARAVANJA, Kako su nas desetkovali, u: Bleiburg: uzroci i posljedice, 266. 967 S. KRPAN, Na Krinom putu, u: Od Bleiburga do naih dana, 205.; J. I. PRCELA, D. IVI, Hrvatski holokaust, 317. 968 J. I. PRCELA, D. IVI, Hrvatski holokaust, 234. 969 M. ARAVANJA, Kako su nas desetkovali, u: Bleiburg: uzroci i posljedice, 267. 970 F. RAI, I Bog je tada zaplakao, u: Suza za Bleiburg, 189.; M. ARAVANJA, Kako su nas desetkovali, u: Bleiburg: uzroci i posljedice, 269.; J. I. PRCELA, D. IVI, Hrvatski holokaust, 250. 971 J. I. PRCELA, D. IVI, Hrvatski holokaust, 317.; J. U., Svjedoanstvo iz traginih dana svibnja godine 1945. u: Bleiburg: uzroci i posljedice, 306. 972 M. ARAVANJA, Kako su nas desetkovali, u: Bleiburg: uzroci i posljedice, 265.; J. U., Svjedoanstvo iz traginih dana svibnja godine 1945. u: Bleiburg: uzroci i posljedice, 306. 973 J. I. PRCELA, D. IVI, Hrvatski holokaust, 317.; M. ARAVANJA, Kako su nas desetkovali, u: Bleiburg: uzroci i posljedice, 265. 974 M. ARAVANJA, Kako su nas desetkovali, u: Bleiburg: uzroci i posljedice, 265.-266. 975 J. ZOVKO, Krini put i dvadeset godina robije, 32.-33.

132

boravka stalno dolazile nove grupe zarobljenika, () kako je to bio tuan i alostan prizor! Izmuena lica u raspadajuim dronjcima na tijelima, te kako nije bilo dovoljno hrane. 976 Meu zarobljenicima bio je i Stanko Barii, koji je zajedno s ostalima ubrzo krenuo dalje u smjeru Popovae, Kutine, Novske do Jasenovca, no njegov dio kolone biva vraen u Sisak.977 Tim putem prolo je mnogo zarobljenika. Na putu prema Popovai, o emu nam svjedoi Mato aravanja, zarobljeniku kolonu doekalo je mnogo hrane i krai odmor. 978 Zarobljenici su uz doputenje pratnje, nahranjeni i u Kutini.979 Daljnji put kroz Bojakovinu, Kutinu i Novsku, vodio je prema Pakracu, Daruvaru i Poegi. 980 Na ovom dijelu puta opa iscrpljenost prorijedila je kolonu.981 Jedna od kolona, na putu prema Pakracu, zaustavljena u Jasenovcu. U Jasenovcu opet iste muke, batine, glad, izdvajanje ljudi, ubijanje nou i bacanje u Savu.982 Nedaleko Jasenovca razdijeljena je skupina o kojoj nam svjedoi zapis iz knjige Sjeanja i zapisi. Da se ne zaboravi. Kako sam navela, dio se vratio prema Sisku, te se u prijavku navodi: 'Drue majore u stroju 5 hiljada (tisua) komada.' Major-komesar ga pita 'Znai polovica?', a vodnik mu odgovara 'Izvrio sam nareenje' (). 983 Iste veeri spomenuta kolona upuena je prema Popovai i Kutini, gdje su smjeteni na sajmitu. Daljnji put preko Lipika, Pakraca i Daruvara opisuje Jure Zovko, te navodi kako je prolazak kroz hrvatska sela bio puno laki.984 Zahvaljujui daruvarskim enama, prvu hranu nakon jedanaest dana zarobljenitva dobio je i Zvonko Springer. 985 Prema iskazima pratnja nije dopustila da preuzmu ponuenu hranu, pa je kolona proslijedila prema sajmitu, gdje su se zadrali pet dana. Svakodnevno je odvoeno oko desetak osoba (pod izlikom da idu na ienje), no kako se navodi, niti jedan se nije vratio. 986 Ostatak kolone, pod pratnjom mjesnih partizana krenuo je prema Grubinom Polju i Bjelovaru. 987 Prolazei kroz, kako se navodi,

976

Z. SPRINGER, Moj krini put, 217.-220.; Vlado LIPAK, Kao vuk samotnjak, u: B. VLAI, A. VOJINOVI, Krini put, 266.-267.; Vidjeti i: V. LIPAK, Kroz Sloveniju i Zagorje kao vuk samotnjak, Start (Zagreb), 23.lipnja 1990., 72.-78.; Ilija KATI, Ostali su visjeti na platanima, u: S. VUKOREP, Preivjeli svjedoe, 146. 977 D. PAVLINA, Sjeanja i zapisi. Da se ne zaboravi, 90.-92.; Ante VEGAR, Vinko je ostao na krinom putu, u: S. VUKOREP, Preivjeli svjedoe, 55.-56. 978 M. ARAVANJA, Kako su nas desetkovali, u: Bleiburg: uzroci i posljedice, 276.-277. 979 S. KRPAN, Na Krinom putu, u: Od Bleiburga do naih dana, 205.; N. PAVELI, Tragom krvi i uasa, u: Bleiburg: uzroci i posljedice, 199. 980 M. MIHALI, U iekivanju pravde, u: Od Bleiburga do naih dana, 242. 981 Z. BRDARI, Moj put u nepoznato Bleiburg, 1945. Dnevniki zapis, u: Naika spomenica, 166.; M. MIHALI, U iekivanju pravde, u: Od Bleiburga do naih dana, 242 982 J. RUKAVINA, Sjeanje na 1945., u: Od Bleiburga do naih dana, 258. 983 D. PAVLINA, Sjeanja i zapisi. Da se ne zaboravi, 91.-92. 984 J. ZOVKO, Krini put i dvadeset godina robije, 37.-38.; J. I. PRCELA, D. IVI, Hrvatski holokaust, 289. 985 Z. SPRINGER, Moj krini put, 226.-233. 986 Bleiburka tragedija hrvatskog naroda, 352; 987 D. PAVLINA, Sjeanja i zapisi. Da se ne zaboravi, 92.-93.

133

hrvatska mjesta zarobljenicima je dobacivana hrana.988 Pratnja nije zabranjivala preuzimanje hrane, te nije bilo maltretiranja.989 Bjelovar, kao slijedee vee vorite na dugotrajnim putovima bio je odredite za veliki broj kolona koje su vlakom kretale iz Zagreba u pravcu Dugog Sela. 990 Prema izvodu iz operacijskog dnevnika Virovitike brigade 12. slavonske divizije, u nadnevku 21. do 23. svibnja stoji: Brigada se nalazila u pokretu i to: tab sa bataljonima u pratnji zarobljenika pravcem Zagreb-Dugo Selo, gdje su predati zarobljenici, zatim pravac Krievce, gdje su prispjeli i smjestili se u mjesnu kasarnu dana 23. V. 1945. g. III Bataljon nalazi se i dalje u pratnji zarobljenika.991 Heimovi navodi kako su kolone upuivane u smjeru Krievaca, gdje je na putu i u umama oko grada stradalo oko 500 zarobljenika. 992 Veina sjeanja ipak navodi tek pojedinane likvidacije.993 U Krievcima, na poljani se naao i Josip Kerei prema kojem su naoigled ena i djece, koji su dobacivali hranu, partizani pobili oko dvadeset naih izgladnjelih vojnika.994 Jedan dio zarobljenika zastao je u zaputenim barakama u Dugom Selu, gdje su, kako se navodi, zatekli vei broj zarobljenika, te ubrzo krenuli prema azmi i Bjelovaru.995 Stjepan Slipac, navodi kako su po dolasku u Dugo Selo, smjeteni na livadu i ubrzo krenuli prema Bjelovaru.996 Nedaleko od Dugog Sela jedan dio kolona krenuo je prema manjem mjestu Lupoglav u kojem je bio organiziran logor.997 Od tuda, kako se navodi, mnogi zarobljenici nisu mogli dalje, a partizanska pratnja nudila je prijevoz koji, ini se nije nikada stigao. 998 Na izlasku iz logora zarobljenici su morali trkom proi kroz uska vratanca, a partizani bi svakog koji prolazi udarali tapovima, kundacima ().999 Put je vodio kroz umu, nekim jarugama i potoinama.1000 Uz jaku kiu, kolona se stalno presijecala, pa mainke i toljage nisu mirovale niti pet minuta, prolazei kroz kako se navodi dolinu smrti, na putu prema
988

J. ZOVKO, Krini put i dvadeset godina robije , 39.; J. HECIMOVIC, In Tito's Death Marches and Extermination Camps, 45. 989 D. PAVLINA, Sjeanja i zapisi. Da se ne zaboravi, 93. 990 Bleiburka tragedija hrvatskog naroda, 348.; J. KRAJAI, Krini put zrakoplovaca, u: B. VLAI, A. VOJINOVI, Krini put, 330. 991 M. RUPI i Z. DIZDAR, Izvjea partizanskih jedinica o zavrnim borbama s hrvatskim oruanim snagama, u: Spomenica Bleiburg, 135. 992 J. HECIMOVIC, In Tito's Death Marches and Extermination Camps, 44.-45. 993 Bleiburka tragedija hrvatskog naroda, 344.; A. BELJO, Yu Genocid, 142. 994 J. KEREI, Od Bleiburga do Velesa, u: Od Bleiburga do naih dana, 190. 995 N. JAMBROI, Stotinu dana smrti, u: B. VLAI, A. VOJINOVI, Krini put, 283.-284.; Vidjeti i: N. JAMBROI, Stotinu dana smrti, Start (Zagreb), 7. VII. 1990., 66.-70. 996 S. SLIPAC, Svjedok. Moj krini put, 51.; S. SLIPAC, Moj krini put, u: Bleiburg 1945. 1995., 115.; V. L. LASI, Pakao je poeo u Bleiburgu , 39.-40.; Z. BRDARI, Moj put u nepoznato Bleiburg, 1945. Dnevniki zapis, u: . MIKAEK, Naika spomenica, 166. 997 Bleiburka tragedija hrvatskog naroda, 325., 368. 998 T. OBRDALJ, Kolona duga vie od 70 kilometara, u: Bleiburg 1945. 1995., 133.; Z. DUSPER, U vrtlogu Bleiburga, 42. 999 M. RUPI i Z. DIZDAR, Krini put, logori, gubilita, u: Spomenica Bleiburg, 146. 1000 N. MULANOVI, Nas su ubijali komunisti!, u: Bleiburg: uzroci i posljedice, 153.; Bleiburka tragedija hrvatskog naroda,, 437.-440.

134

azmi.1001 Prema nekim iskazima uslijedila su i odbrojavanja sa zaelja kolone, te likvidacije.1002 Dolaskom u grad (veina navodi da je bilo Tijelovo) stajale su ene s koarama () ali su ih partizani kundacima tjerali od kolone 1003 Za razliku od toga, neprijateljski doek na izlasku iz grada spominje Mato aravanja. Prema njemu, pristalice reima smanjuju nae brojno stanje na najzvjerskije naine sjekirama i noevima. 1004 Na zadnjem dijelu puta do Bjelovara nareeno je da se sagnemo skoro do unja, te bi povrh nas pucali ().1005 Dolaskom u Bjelovar, prema iskazu u jednoj od kolona ostalo je svega 2.000 osoba, dok ih je na izlasku iz Dugog Sela bilo oko 8.000.1006 Jesu li ove brojke tone teko je tvrditi, no one zasigurno jesu pokazatelj zbivanja na ovom dijelu puta. Dolaskom u grad, kolone je doekivalo dosta ena s hranom, no zarobljenici su odvoeni u logor (orunika vojarna Vojnovi).1007 Vjekoslav L. Lasi navodi kako je po njegovu dolasku u logoru bilo ve mnotvo ljudi.1008 Meu njima naao se i Josip Heimovi, koji navodi kako su i u ovom logoru dobili upitnike koje je trebalo popuniti, pa je prema tome vrena selekcija. 1009 Prema navodima i u ovom logoru uslijedila su politika prepoznavanja, dok je dio zarobljenika odreen u radni bataljon.1010 Nikola Paveli navodi kako je 1.200 zarobljenika odvedeno u uvjerenju da idu raditi u ciglanu izmeu Gudovca i Klokoevca, no umjesto toga svi su, ini se, strijeljani.1011 Zanimljivo je kako je 18. kolovoza u Zagrebu, na sjednici CK KPH (prema uputama iz Beograda), odlueno da se zarobljeni mlai domobrani (ne spominju se ustae) rasporede u radne bataljune, dok se u raspravi o stanju u logorima navodi: 'U logorima je slabo, pitanje se zaotrilo nepravilnim postupcima prema zarobljenicima. () Trea crnogorska divizija u Bjelovaru slabo se odnosi prema domobranima. () Potrebno je obezbijediti korespondenciju njih sa njihovim familijama. Ne smijemo dozvoliti da pojedinci
1001

Bleiburka tragedija hrvatskog naroda, 439.; N. MULANOVI, Nas su ubijali komunisti!, u: Bleiburg: uzroci i posljedice, 153.-154.; Z. DUSPER, U vrtlogu Bleiburga, 42.; T. OBRDALJ, Kolona duga vie od 70 kilometara, u: Bleiburg 1945. 1995., 133.; J. I. PRCELA, D. IVI, Hrvatski holokaust, 336. 1002 Dnevnik 'krinog puta' Antuna Filipovia, u: B. KOVAEVI, Suza za Bleiburg, 220.; J. I. PRCELA, D. IVI, Hrvatski holokaust, 239.; Bleiburka tragedija hrvatskog naroda, 325. 1003 Z. DUSPER, U vrtlogu Bleiburga, 42.; T. OBRDALJ, Kolona duga vie od 70 kilometara, u: Bleiburg 1945. 1995., 134.; M. RUPI i Z. DIZDAR, Krini put, logori, gubilita, u: Spomenica Bleiburg, 146.; Bleiburka tragedija hrvatskog naroda, 442.-443. 1004 M. ARAVANJA, Kako su nas desetkovali, u: Bleiburg: uzroci i posljedice , 278.; M. MARINKO, Na putu smrti od Bleiburga do Bjelovara, 128. 1005 M. RUPI i Z. DIZDAR, Krini put, logori, gubilita, u: Spomenica Bleiburg, 147. 1006 Bleiburka tragedija hrvatskog naroda, 349. 1007 Z. DUSPER, U vrtlogu Bleiburga, 42.-43.; D. PAVLINA, Sjeanja i zapisi. Da se ne zaboravi, 93.; Bleiburka tragedija hrvatskog naroda, 334.-335. 1008 V. L. LASI, Pakao je poeo u Bleiburgu, 42.-43.; Z. BRDARI, Moj put u nepoznato Bleiburg, 1945. Dnevniki zapis, u: Naika spomenica, 166.-167. 1009 J. HECIMOVIC, In Tito's Death Marches and Extermination Camps, 46.; Bleiburka tragedija hrvatskog naroda, 349.; T. OBRDALJ, Kolona duga vie od 70 kilometara, u: Bleiburg 1945. 1995., 134. 1010 M. RUPI i Z. DIZDAR, Krini put, logori, gubilita, u: Spomenica Bleiburg, 147.; J. ZOVKO, Krini put i dvadeset godina robije, 39.-40.; J. I. PRCELA, D. IVI, Hrvatski holokaust, 251. 1011 N. PAVELI, Tragom krvi i uasa, u: Bleiburg: uzroci i posljedice, 199.

135

iz ovinistikih razloga ubijaju neke zarobljene domobrane.'1012 Da li se zaista radilo o pojedinanim sluajevima teko je rei, no ini se malo vjerojatnim da bi se o njima raspravljalo u dravnom vrhu. Prema iskazima veliko olakanje predstavljali su paketi koji su samo stizali s one strane ice.1013 Osim toga, ini se da je u logoru vladao neto blai reim, zarobljenici su dobivali kavu i kruh, a mnogima od njih po prvi puta pruena je i lijenika skrb. 1014 Prema popisima, dio zarobljenika nakon bjelovarskog logora, grupiran je i upuen u mjesta prebivalita (Zagreb, Osijek, Varadin). Zarobljenici iz Bosne i Hercegovine, meu kojima se naao i Tomislav Obrdalj upueni su prema Osijeku, Vinkovcima, Slavonskom i Bosanskom Brodu, Doboju i Zenici.1015 Iz Bjelovara manji dio zarobljenika odveden je prema Koprivnici (gdje su se spajali s kolonom iz smjera Varadina i Ludbrega) i smjeten u logoru Danica, u kojem je, kako navodi (u pretjeranoj maniri) J. Heimovi bilo oko 5.000 zarobljenika. 1016 Prema literaturi zarobljenici su otpremani i u logor Velika Pisanica, 1017 dok je veina krenula prema urevcu (Pitomai) i Virovitici.1018 Vjekoslav Lasi navodi I danas smo marirali dvanaestak sati. Noge odrvenile, izubijane, trbuh prilijepljen uz kraljenicu.1019 Veliki umor (kako zarobljenika tako i pratnje, koja od Dugog Sela takoer pjeai) opisuje i Zvonimir Brdari.1020 ini se da je umor pratnje pogodovao neto blaem odnosu prema zarobljenicima.1021 U Pitomai kolonu doekuje narod s hranom.1022 Dolaskom u Viroviticu veina kolona je prenoila u gradu ili na livadama oko grada.1023 Daljnji put prema Slatini, neki zarobljenici preli su vlakom (Gutmanova pruga). 1024 Oni koji su do Slatine krenuli pjeke, navode kako su ih prolazei kroz srpska sela (Cabuna, Meljani) stanovnici udarali i kamenovali, te davali otrovno mlijeko. 1025 U gradu, dio zarobljenika smjeten je na sajmitu,
1012 1013

B. VLAI, A. VOJINOVI, Krini put, 85. Bleiburka tragedija hrvatskog naroda, 444.; J. HECIMOVIC, In Tito's Death Marches and Extermination Camps, 46.; Z. DUSPER, U vrtlogu Bleiburga, 43. 1014 Z. DUSPER, U vrtlogu Bleiburga, 43.-44.; N. MULANOVI, Nas su ubijali komunisti!, u: Bleiburg: uzroci i posljedice, 155.; Z. BRDARI, Moj put u nepoznato Bleiburg, 1945. Dnevniki zapis, u: . MIKAEK, Naika spomenica, 167. 1015 T. OBRDALJ, Kolona duga vie od 70 kilometara, u: Bleiburg 1945. 1995., 134. 1016 J. HECIMOVIC, In Tito's Death Marches and Extermination Camps , 46.-47; Vidjeti i: A. BELJO, Yu Genocid, 150. 1017 Bleiburka tragedija hrvatskog naroda, 349. 1018 Isto, 444.-445.; J. HECIMOVIC, In Tito's Death Marches and Extermination Camps, 47. 1019 V. L. LASI, Pakao je poeo u Bleiburgu, 44. 1020 Z. BRDARI, Moj put u nepoznato Bleiburg, 1945. Dnevniki zapis, u: Naika spomenica, 167. 1021 Z. SPRINGER, Moj krini put, 238. 1022 Z. BRDARI, Moj put u nepoznato Bleiburg, 1945. Dnevniki zapis, u: Naika spomenica, 167. 1023 D. PAVLINA, Sjeanja i zapisi. Da se ne zaboravi , 95.; Z. BRDARI, Moj put u nepoznato Bleiburg, 1945. Dnevniki zapis, u: Naika spomenica, 168. 1024 D. PAVLINA, Sjeanja i zapisi. Da se ne zaboravi, 94.-96. 1025 Z. BRDARI, Moj put u nepoznato Bleiburg, 1945. Dnevniki zapis, u: Naika spomenica, 168.; S. SLIPAC, Svjedok. Moj krini put, 56.

136

gdje ih je doekalo dosta graanstva s hranom.1026 Drugi dan dio zarobljenika, radi prevelikog unosa hrane nije nastavio put.1027 Neke od kolona upuene su prema eljeznikom kolodvoru, odakle su krenuli prema Osijeku.1028 Iz Slatine Zvonko Springer je krenuo prema Donjem Miholjcu, gdje je cijela skupina smjetena u dvoritu prostrane zgrade (dvorac), te ubrzo krenula preko Valpova prema Osijeku.1029 Na izlasku iz Slatine, jednu od zarobljenikih kolona, kako se navodi, preuzimaju pripadnici milicije, te pod pratnjom nastavljaju prema Voinu.1030 Heimovi opisuje ovaj dio puta (eralije, Lisiine) kao jedan od teih. 1031 Iste navode potvruje i Josip Kerei navodei: ene u Voinu davale su nam otrovano mlijeko. Civili, Srbi, pljakali su nas i tukli.1032 Stjepan Slipac takoer potvruje: () nemilice su nas udarali, gdje su stigli, po glavi i leima, psujui nas i smijui se istodobno.1033 Od tuda jedan dio, ve prorijeenih kolona krenuo je prema Osijeku. Kretali smo se po ulicama Osijeka kao aveti, kao duhovi, kao sjene sebe samih (). 1034 Zarobljenici su upueni prema eljeznikim nasipima kraj pruge.1035 Nakon toga proslijedili su prema Sajmitu i odatle na Zeleno Polje (industrijski prostor Kolarove ciglane).1036 U sjeanjima se navode razliite procjene o broju zarobljenika u logoru. Primjerice Joso Rukavina navodi kako se na polju logora nalo oko 50.000 ljudi1037, dok Dragan Truhli navodi da je bilo oko 20.000 zarobljenika.1038 Moda priblian segment nudi Dragutin Pavlina koji je pri popisivanju ljudi u stroju, izbrojao 2998 zarobljenika.1039 U logoru su provoena i ispitivanja, nakon ega su zarobljenici odlazili.1040 Svaki dan su dolazili organi OZN-e i odvodili zarobljenike transportirajui ih u zatvorenim vagonima u njihova boravina mjesta. 1041 Meu sjeanjima nema spomena o veim muenjima, tek pronalazimo sluaj, kada su zarobljenici

1026 1027

Bleiburka tragedija hrvatskog naroda, 335., 345. D. PAVLINA, Sjeanja i zapisi. Da se ne zaboravi, 96.-97. 1028 Z. DUSPER, U vrtlogu Bleiburga, 47.; S. KUMPF, Pod znakom krinog puta, 65.; Z. BRDARI, Moj put u nepoznato Bleiburg, 1945. Dnevniki zapis, u: Naika spomenica, 168.; N. MULANOVI, Nas su ubijali komunisti!, u: Bleiburg: uzroci i posljedice, 155.; S. SLIPAC, Svjedok. Moj krini put, 58. 1029 Z. SPRINGER, Moj krini put, 241.-245.; D. PAVLINA, Sjeanja i zapisi. Da se ne zaboravi, 96.-97. 1030 Bleiburka tragedija hrvatskog naroda, 345. 1031 J. HECIMOVIC, In Tito's Death Marches and Extermination Camps, 48.-50. 1032 J. KEREI, Od Bleiburga do Velesa, u: Od Bleiburga do naih dana, 190.; B. VLAI, A. VOJINOVI, Krini put, 87. 1033 S. SLIPAC, Moj krini put, u: Bleiburg 1945. 1995., 116.; V. L. LASI, Pakao je poeo u Bleiburgu, 46.-48.; Bleiburka tragedija hrvatskog naroda, 335.; N. MULANOVI, Nas su ubijali komunisti!, u: Bleiburg: uzroci i posljedice, 155. 1034 Bleiburka tragedija hrvatskog naroda, 445. 1035 N. MULANOVI, Nas su ubijali komunisti!, u: Bleiburg: uzroci i posljedice, 155.-156.; Z. SPRINGER, Moj krini put, 246. 1036 Bleiburka tragedija hrvatskog naroda, 326.; D. PAVLINA, Sjeanja i zapisi. Da se ne zaboravi, 98. 1037 J. RUKAVINA, Sjeanje na 1945., u: Od Bleiburga do naih dana, 258. 1038 D. TRUHLI, Do Bleiburga i natrag, u: B. VLAI, A. VOJINOVI, Krini put, 210. 1039 D. PAVLINA, Sjeanja i zapisi. Da se ne zaboravi, 98. 1040 D. TRUHLI, Do Bleiburga i natrag, u: B. VLAI, A. VOJINOVI, K rini put, 210.; Bleiburka tragedija hrvatskog naroda, 445.; D. PAVLINA, Sjeanja i zapisi. Da se ne zaboravi, 101. 1041 J. RUKAVINA, Sjeanje na 1945., u: Od Bleiburga do naih dana, 258.

137

bili prisiljeni nositi krunu od bodljikave ice, pri emu bi ih udarali tapom po glavi. 1042 Veina memoara navodi kako se je oko logora okupilo mnogo mjetana koji su traei poznate, donosili hranu i odjeu.1043 Unato tome, zarobljenici su bili sve nemoniji, a logorom su se irile razne bolesti. 1044 Rijetki bolesnici, nakon ispitivanja prebacivani su u neki dvorac, te odatle dalje prema Poegi.1045 Jedan dio onih koji nisu bili sposobni nastaviti putovanje, vraen je prema Bjelovaru i otuda puten kuama.1046 Nakon Osijeka kolone su upuivane kroz gradove (uglavnom eljeznicom), kako se navodi, nije se vie toliko pucalo i prestala su izravna ubijanja. 1047 Pojedine kolone upuene su prema Slavonskom Brodu. Od tuda veina je krenula prema Bosni, gdje su najee radili teke fizike poslove. Jedno od svjedoanstava iz Bleiburke tragedije hrvatskog naroda opisuje put do Maglaja, odakle su kolone vlakom upuene prema Sarajevu. 1048 Svi su smjeteni u podrumskim prostorijama OZNA-e, gdje su nou vrena ispitivanja, a danju prepoznavanja i odvoenja zarobljenika. Neki od zarobljenika prikljueni su JA, a neki likvidirani.1049 Isto se je dogaalo i sa zarobljenicima koji su iz Slavonskog Broda prebaeni preko Save u Bosanski Brod. Prema iskazu Stjepana Buconjia u logor su stalno dolazili udbai koji su prepoznavali i odvodili zarobljenike.1050 Procjenjujui, u logoru je ubijeno vie tisua zarobljenika, dok je najvie likvidacija bilo u tzv. Golubovoj umi. 1051 Iz Slavonskog Broda jedan dio zarobljenika krenuo je preko Prijedora, Doboja do Tuzle.1052 U Prijedoru zarobljenici su veinom smjeteni u glavnoj ciglani, dok je jedan dio odveden u zloglasnu zgradu Srpskih sestara (OZNA) ili u Dinia kuu.1053 Manji dio zarobljenika iz Osijeka je upuen prema Beogradu, odakle za nekoliko dana odlaze u Kraljevo i Novi Pazar, gdje su rasporeeni u radne bataljune. Daljnji put vodio ih je prema Uicama, dok su konana odredita bila Kremna i Tara (Crna Gora), gdje su sjekli

1042

J. I. PRCELA, D. IVI, Hrvatski holokaust, 407.; J. HECIMOVIC, In Tito's Death Marches and Extermination Camps, 66. 1043 Bleiburka tragedija hrvatskog naroda, 326.; D. TRUHLI, Ako pamti ovjee, uspravi se!, u: U Bleiburgu iskra, 206.; Z. DUSPER, U vrtlogu Bleiburga, 47.-48.; J. I. PRCELA, D. IVI, Hrvatski holokaust, 260., 318.; Z. SPRINGER, Moj krini put, 247.; J. HECIMOVIC, In Tito's Death Marches and Extermination Camps, 65. 1044 Z. BRDARI, Moj put u nepoznato Bleiburg, 1945. Dnevniki zapis, u: . MIKAEK, Naika spomenica, 168.-169. 1045 V. LIPAK, Kroz Sloveniju i Zagorje kao vuk samotnjak, Start (Zagreb), 23. lipnja 1990., 72.-78.; Vidjeti i: B. VLAI, A. VOJINOVI, Krini put, 268.-269. 1046 D. PAVLINA, Sjeanja i zapisi. Da se ne zaboravi,102.-107. 1047 Bleiburka tragedija hrvatskog naroda, 445. 1048 Bleiburka tragedija hrvatskog naroda, 445.; J. RADICA, Sve nae Dakse, 554.-555. 1049 Bleiburka tragedija hrvatskog naroda, 445.-447. 1050 M. RUPI i Z. DIZDAR, Krini put, logori, gubilita, u: Spomenica Bleiburg, 165., 157. 1051 Isto, 157. 1052 J. I. PRCELA, D. IVI, Hrvatski holokaust, 261.-262. 1053 B. VLAI, A. VOJINOVI, Krini put, 135.-136.

138

drva. Konano, 26. listopada cijela skupina je dobila otpusnice prema kojima su bili 'demobilisani'.1054 Pojedine kolone iz Osijeka upuene su prema Poegi. 1055 Prolazak kroz Naice i krai boravak ispred dvorca obitelji Pejaevi spominje tek Zvonimir Brdari.1056 Na daljnjem putu, jedan od stanovnika ugleda ogromnu povorku izmuenih i izgladnjelih mladih zarobljenika (), kako se polagano vuku cestom, jedva diui umorne noge. 1057 Dolaskom u Poegu zarobljenici su smjeteni u barakama, ali i po dvoritu logora. 1058 Nakon dolaska uslijedila su popisivanja.1059 Iako je u logoru dijeljena nekakva juha zarobljenici su bivali sve nemoniji.1060 Po logoru su se irile razne bolesti, pa () je svakodnevno umiralo na stotine ljudi od trbunog tifusa ().1061 Iste opise ostavlja i Josip Kerei, koji navodi kako su laki bolesnici prebacivani u grad kod asnih sestara. 1062 Dio zarobljenika koji su bili mlai (1925. 1929. godita), putani su kuama ili su novaeni u JA. 1063 Iz Poege dio kolona vraen je u smjeru Nove Gradike, a dio prema Daruvaru i Bjelovaru. Od tuda zarobljenici su ukrcani na vlakove i kompozicija je krenula prema Zemunu, Beogradu i Skopju, gdje su upueni na rad.1064 Stigavi do Skopja, Tomislav Brozovi upuen je u Vranje, odakle su sredinom listopada, svi srednjokolci, prema saveznoj uredbi puteni kuama.1065 Istim putem preko Kosova Polja sve do ar Planine (Bukovik) stigao je i Josip Turkovi. On je poetkom svibnja dobio svoju otpusnicu, kao demobilizirani borac Jugo-armije.1066 Iz Poege dio kolona upuen je prema Vinkovcima, gdje im se pridruuju zarobljenici koji dolaze iz smjera Slavonskog Broda.1067 Veina je kratko zadrana u logoru, u kojem je, kako se navodi, straa lijepo postupala sa zarobljenicima.1068 Od tuda kolone su ubrzo
1054 1055

J. ZOVKO, Krini put i dvadeset godina robije, 42. V. LIPAK, Kroz Sloveniju i Zagorje kao vuk samotnjak, Start (Zagreb), 23.lipnja 1990., 72.-78.; Vidjeti i: B. VLAI, A. VOJINOVI, Krini put, 269.; Z. BRDARI, Moj put u nepoznato Bleiburg, 1945. Dnevniki zapis, u: Naika spomenica, 170. 1056 Z. BRDARI, Moj put u nepoznato Bleiburg, 1945. Dnevniki zapis, u: Naika spomenica, 169.-170. 1057 Ante ULI, Zapisnik o pokolju u Crnom Potoku, u: Bleiburg: uzroci i posljedice, 216. 1058 J. PAPIK, Moji doivljaji one tragine godine, u: Bleiburg: uzroci i posljedice, 185. 1059 J. KRAJAI, Krini put zrakoplovaca, u: B. VLAI, A. VOJINOVI, Krini put, 339.; J. PAPIK, Moji doivljaji one tragine godine, u: Bleiburg: uzroci i posljedice, 185. 1060 J. PAPIK, Moji doivljaji one tragine godine, u: Bleiburg: uzroci i posljedice , 185.; J. TURKOVI, I ja sam preivio hrvatski krini put, u: Bleiburg: uzroci i posljedice, 235. 1061 J. RUKAVINA, Sjeanje na 1945., u: Od Bleiburga do naih dana, 258.-259.; J. I. PRCELA, D. IVI, Hrvatski holokaust, 261., 407. 1062 J. KEREI, Od Bleiburga do Velesa, u: Od Bleiburga do naih dana, 190.; Vidjeti i: B. VLAI, A. VOJINOVI, Krini put, 134.-135. 1063 J. I. PRCELA, D. IVI, Hrvatski holokaust, 407.; J. PAPIK, Moji doivljaji one tragine godine, u: Bleiburg: uzroci i posljedice, 186. 1064 J. KEREI, Od Bleiburga do Velesa, u: Od Bleiburga do naih dana , 190.-191.; J. TURKOVI, I ja sam preivio hrvatski krini put, u: Bleiburg: uzroci i posljedice, 235.-236.; B. VLAI, A. VOJINOVI, Krini put, 143.-144. 1065 T. BROZOVI, Na cesti Dravograd Maribor, 711.-717. 1066 J. TURKOVI, I ja sam preivio hrvatski krini put, u: Bleiburg: uzroci i posljedice, 239. 1067 S. KRPAN, Na Krinom putu, u: Od Bleiburga do naih dana, 205.-206. 1068 Bleiburka tragedija hrvatskog naroda, 336.; Prema dokumentima u spomenutom logoru ne iskoritava se dovoljno radna snaga zarobljenika, te se navodi da se u logoru pojavio pjegavi tifus od kojeg je oboljelo 20

139

krenula prema idu.1069 Veina sjeanja navodi: prolazei kroz pravoslavna sela ubijali su civili vie nego partizani. () ekali su nas s motikama, vilama, sjekirama, drvetima (). rtve su padale kroz sela i izvan sela. 1070 Heimovieva kolona, proavi id, ulazi u srpska sela Kuzmin i Martinci, gdje je, kako navodi, ubijeno 160 osoba. 1071 Daljnje odredite bila je Srijemska Mitrovica, tonije njena kaznionica. 1072 U logoru se nije nita naroitog dogaalo1073, te se navodi da je ujutro dijeljena hrana.1074 Prema iskazima, logorom se proirio tifus.1075 Od tuda dio kolona krenuo je prema Zemunu i Beogradu. Prema jednom od svjedoanstava Bleiburke tragedije hrvatskog naroda, po dolasku u Beograd () graani su pljuvali na nas i tukli su nas 'na civilizirani nain' akama i nogama (). 1076 Od tuda zarobljenici su poli u logor u Panevu, gdje su zbog loe prehrane i proirenog tifusa, ali i mnogih tortura zarobljenici dnevno umirali. Svako bi jutro prola dva kamiona, koja bi pokupila mrtve od prole noi.1077 Dio zarobljenika upuen je prema Beloj Crkvi u Banat (kod rumunjske granice), gdje su radili u vinogradima, 1078 dok je ostatak poslan na rad u Rumunjsku i nakon toga otputen kuama.1079 Veinu sudionika put je vodio preko Iriga, Fruke Gore, Kamenice do Petrovaradina.1080 Cijelim putem, kako se navodi, nije bilo neugodnijih doivljaja. 1081 Za razliku od toga kolone koje su se kretale preko Apatina, Sombora i Novog Sada, hodale su uz pratioce koji () su grubi, tuku nas bez povoda (). 1082 Slian doek pripremili su i stanovnici koji su vikali Ustae, ubice, na vjeala s njima! 1083 U vojnikim barakama smjetenim u gradskim utvrdama Petrovoradina naao se Josip Heimovi. Prema njegovim sjeanjima, u logoru su zatekli oko 4.000 hrvatskih i njemakih asnika. 1084 Sline brojke,
zarobljenika. Vidjeti: Partizanska i komunistika represija i zloini u Hrvatskoj 1944.- 1946., 141.-143. 1069 Bleiburka tragedija hrvatskog naroda, 336., 346. 1070 J. I. PRCELA, D. IVI, Hrvatski holokaust, 281.-282.; Bleiburka tragedija hrvatskog naroda, 336.-337. 1071 J. HECIMOVIC, In Tito's Death Marches and Extermination Camps, 71.-72.; J. I. PRCELA, D. IVI, Hrvatski holokaust, 282. 1072 Bleiburkoj tragediji hrvatskog naroda, 326.; S. KRPAN, Na Krinom putu, u: Od Bleiburga do naih dana, 206.; J. I. PRCELA, D. IVI, Hrvatski holokaust, 276., 336.; J. HECIMOVIC, In Tito's Death Marches and Extermination Camps, 72.-74.; Zlata GVOZDI-FILJAK, Juraj LONAREVI, Srijemska kalvarija Hrvata (Zagreb 1995.), 232.-236. 1073 Bleiburkoj tragediji hrvatskog naroda, 326. 1074 N. PAVELI, Tragom krvi i uasa, u: Bleiburg: uzroci i posljedice, 202.; Z. SPRINGER, Moj krini put, 250. 1075 Josip POLJAK, Srijemsko mitrovaki tifusari, Politiki zatvorenik (Zagreb), god. V., br. 41., lipanj 1995., 35.-36.; god. VI., br. 48., oujak 1996., 46.-47. 1076 Bleiburka tragedija hrvatskog naroda, 339., 347. 1077 Isto, 347. 1078 Isto.; J. I. PRCELA, D. IVI, Hrvatski holokaust, 284. 1079 Bleiburka tragedija hrvatskog naroda, 340.-341. 1080 S. KRPAN, Na Krinom putu, u: Od Bleiburga do naih dana, 206.; J. I. PRCELA, D. IVI, Hrvatski holokaust, 276., 324. 1081 N. PAVELI, Tragom krvi i uasa, u: Bleiburg: uzroci i posljedice, 202.-203. 1082 V. L. LASI, Pakao je poeo u Bleiburgu, 56.; S. SLIPAC, Moj krini put, u: Bleiburg 1945. 1995., 116. 1083 Z. DUSPER, U vrtlogu Bleiburga, 48. 1084 J. HECIMOVIC, In Tito's Death Marches and Extermination Camps, 78.

140

navodei vie od tri tisue hrvatskih asnika svih rodova vojske spominje i Nikola Paveli.1085 Prema sjeanju iz knjige Hrvatski holokaust, opisuje se podjela zarobljenika u dvije skupine, iji je ukupni broj iznosio 3.160 osoba. 1086 Prema Heimoviu, ovom podjelom, polovica zarobljenika odvedena je, kako navodi, na posljednju stanicu svog krinog puta. 1087 U logoru su harale razliite bolesti, posebice dizenterija. 1088 Oko logora skupljalo se mnogo ena koje su traei poznate, donosile hranu i odjeu.1089 Srpanj 1945., i kolona nastavlja preko dunavskog mosta u Novi Sad, gdje je stigao i Josip Heimovi. Ubrzo njegova kolona nastavlja prema Bakom Jarku. 1090 ujemo da idemo dalje. Stajemo u redove i im je kolona ustrojena izlazimo iz tvrave. Vode nas na eljezniku stanicu i tu se ukrcavamo u dugaku kompoziciju marvenih vagona. () Stigli smo u Vrac.1091 Josip Heimovi naao se u skupini koja je produila prema Szegedu (Maarska), nakon ega su takoer vraeni u Vrac.1092 U Vrcu su bila dva sabiralita, avionski hangari, gdje su smjetani asnici, te logor u kojem su bili doasnici. 1093 U logoru su zarobljenici dobivali oskudnu hranu, no vladala je nestaica vode.1094 S obzirom na loe higijenske uvjete, logorom se proirila dizenterija, pa svaki dan po vie najobinijih mrtvakih sanduka () izvoze na glavni ulaz iz logora. 1095 Teke uvjete u vrakom oficirskom logoru, u kojem je bilo smjeteno 4.456 osoba (Nijemaca, Talijana, ustaa, domobrana i Maara) spominje i izvjee Dimitrija Georgijevia opunomoenika OZN-e za Jugoslaviju.1096 Prema navodima, ponovno nas se raspodjeljuje po jedinicama, prave spiskove, ispunjuju formulari i nai se redovi prorjeuju ().1097 Zvonimir Dusper u svojim sjeanjima opisuje istrane metode koritene pri ispitivanjima i prepoznavanjima. Pali reflektor! Dobro ga obradi kako ti ve ume () Lupi me u glavu, a vidio sam da u ruci ima

1085 1086

N. PAVELI, Tragom krvi i uasa, u: Bleiburg: uzroci i posljedice, 202.-203. J. I. PRCELA, D. IVI, Hrvatski holokaust, 324. 1087 J. HECIMOVIC, In Tito's Death Marches and Extermination Camps, 78. 1088 S. KRPAN, Na Krinom putu, u: Od Bleiburga do naih dana, 206.; S. SLIPAC, Svjedok. Moj krini put, 85. 1089 Z. DUSPER, U vrtlogu Bleiburga, 48.; J. I. PRCELA, D. IVI, Hrvatski holokaust, 318.; S. KRPAN, Na Krinom putu, u: Od Bleiburga do naih dana, 206.; S. SLIPAC, Svjedok. Moj krini put, 87. 1090 J. HECIMOVIC, In Tito's Death Marches and Extermination Camps, 81.-82.; J. I. PRCELA, D. IVI, Hrvatski holokaust, 318. 1091 V. L. LASI, Pakao je poeo u Bleiburgu, 63.; J. I. PRCELA, D. IVI, Hrvatski holokaust, 318.; N. PAVELI, Tragom krvi i uasa, u: Bleiburg: uzroci i posljedice, 203.; N. PAVELI, Tragom krvi i uasa, u: Bleiburg: uzroci i posljedice, 206. 1092 J. HECIMOVIC, In Tito's Death Marches and Extermination Camps, 82.-83. 1093 J. I. PRCELA, D. IVI, Hrvatski holokaust, 318.-319., 324.-325., 337. 1094 S. KRPAN, Na Krinom putu, u: Od Bleiburga do naih dana, 207.; J. I. PRCELA, D. IVI, Hrvatski holokaust, 319., 325. 1095 V. L. LASI, Pakao je poeo u Bleiburgu, 64.; Z. DUSPER, U vrtlogu Bleiburga, 49. 1096 Partizanska i komunistika represija i zloini u Hrvatskoj 1944. 1946., 203.-204. 1097 Bleiburka tragedija hrvatskog naroda, 327.; J. HECIMOVIC, In Tito's Death Marches and Extermination Camps, 83.; J. I. PRCELA, D. IVI, Hrvatski holokaust, 276.; N. PAVELI, Tragom krvi i uasa, u: Bleiburg: uzroci i posljedice, 202.

141

neku tvrdu vreicu kojom me je udario ().1098 Osim ovog sluaja, ini se da je logorska svakodnevica svedena na etnju unutar ice i iekivanje daljnjeg pokreta.1099 Jedan dio kolona iz Vrca je krenuo prema Panevu i Beogradu. Povezana lancima, () tuna povorka, sastavljena od ljudi vrlo opasnih po tadanji poredak, krenula je niz Terazije, praena psovkama i pljuvanjem. Po dolasku zarobljenici su smjeteni u podzemni labirint, u kojem je bio garnizonski zatvor ruskih vojnika. 1100 Vei dio, znatno smanjenih kolona, iz Vrca je upuen prema Kovinu, koji je za veinu bio posljednje odredite krinih putova. Nismo znali kamo idemo. () doemo na eljezniki kolodvor. Tu je ve stajao vlak s otvorenim tovarnim vagonima. 1101 Zarobljenici su pristigli u veliko ograeno dvorite s velikom zgradom (nekadanja svilara). U prvoj skupini pristigao je Kazimir Kovai. Po dolasku u logor, zarobljenici su popunjavali razne obrasce s osobnim podacima, na osnovi kojih su slijedila ispitivanja i razvrstavanja. 1102 Prema pravilima, svako jutro je bila prozivka, a bili su osigurani doruak, ruak i veera. Hrane je bilo dovoljno i nitko se nije mogao poaliti da je gladan.1103 Vladalo je oputenije ozraje, dozvoljene su krae posjete, odlazak na trnicu, a poneki su odlazili na rad u Vrake vinograde ili po vodu potrebnu za kuhanje.1104 Kroz dan zarobljenici su kratili vrijeme igrajui karte ili ah. 1105 Logor se je pomalo praznio, dok je vei dio zarobljenika otputen s proglaenjem ope amnestije 3. kolovoza 1945. Objave o pomilovanju dobili su veinom 8. kolovoza, te su vlakovima upueni prema kuama.1106 Dio zarobljenika zadran je i nakon toga, no uskoro su i ostali krenuli istim putem.1107 uvi svoje ime na prozivci (20. studenog 1945.) Vjekoslav Lasi navodi: S nekom udnom i nerazumljivom tugom, koja se mijeala s radou, oprostio sam se od onih koji ostaju.1108 Zvonimir Springer, vozei se u nonom vlaku iz Kovina prema Beogradu, ita otpusnicu (putni nalog), koju je izdalo Ministarstvo obrane, Odjel za Ratne zarobljenike, dok je za kovinski logor oznaka glasila XX-B (pisano irilicom). Na otpusnici je uneseno 'U Kovinu, 8. augusta 1945.' Dalje je pisalo da sam se predao Armiji 14. maja
1098 1099

Z. DUSPER, U vrtlogu Bleiburga, 53. V. L. LASI, Pakao je poeo u Bleiburgu, 64.; N. PAVELI, Tragom krvi i uasa, u: Bleiburg: uzroci i posljedice, 203. 1100 S. SLIPAC, Svjedok. Moj krini put, 107.-110.; S. SLIPAC, Moj krini put, u: Bleiburg 1945. 1995., 118. 1101 Z. DUSPER, U vrtlogu Bleiburga, 66. 1102 Bleiburka tragedija hrvatskog naroda, 327.; J. HECIMOVIC, In Tito's Death Marches and Extermination Camps, 86.-87; J. I. PRCELA, D. IVI, Hrvatski holokaust, 319., 325., 337. 1103 V. L. LASI, Pakao je poeo u Bleiburgu, 68.; Z. SPRINGER, Moj krini put, 310.; J. I. PRCELA, D. IVI, Hrvatski holokaust, 276., 319., 325. 1104 S. KRPAN, Na Krinom putu, u: Od Bleiburga do naih dana, 207.; N. PAVELI, Tragom krvi i uasa, u: Bleiburg: uzroci i posljedice, 204.; Z. DUSPER, U vrtlogu Bleiburga, 69.; Z. SPRINGER, Moj krini put, 319.; S. SLIPAC, Svjedok. Moj krini put, 95.-96. 1105 Z. SPRINGER, Moj krini put, 312.; Z. DUSPER, U vrtlogu Bleiburga, 70.-71. 1106 S. KRPAN, Na Krinom putu, u: Od Bleiburga do naih dana, 207.; J. I. PRCELA, D. IVI, Hrvatski holokaust, 276., 319., 325. 1107 Bleiburka tragedija hrvatskog naroda, 327. 1108 V. L. LASI, Pakao je poeo u Bleiburgu, 73.

142

1945. kod Slovenjgradeca i to kao komandant artiljerijskog voda. Otputen sam iz zarobljenitva Odlukom o generalnoj amnestiji () Pisalo je jo da mi se odobrava povratak u Osijek, moje mjesto prebivanja, gdje se moram javiti 24 sata nakon dolaska u Komandu armije. Otpusnica vrijedi za slobodno putovanje vlakom i brodom od Kovina do Osijeka za jednu osobu bez prava povratka.1109 Proglaenjem amnestije nisu zavrile patnje, naputanjem logora dio osoba upuen je u brojne istrane zatvore (npr. Glavnjaa), nakon kojih su slijedili sudski procesi i viegodinje zatvorske kazne ili boravak u radnim logorima.1110 Povratkom u svoje domove, bivi zarobljenici nerijetko su bili pod budnom paskom OZNA-e, predstavljajui i dalje opasnost za novu vlast. No, daljnje sudbine i problemi predstavljaju novu i opirnu temu. Sudbine ljudi koji su proli krini put doista su raznolike, kao i osobni doivljaji, stoga je jako teko opisati opu procjenu ukupnih dogaanja. Ovim pregledom sumirana je veina glavnih podataka, te se prema svemu postavlja pitanje odgovornosti za brojne zloine poinjene nad ratnim zarobljenicima, koji su se u posljednjim danima Drugoga svjetskog rata i neposredno nakon zavretka ratnih operacija, predali ili bili izrueni JA. injenica jest, da su svi ratni sukobi popraeni neizbjenim zarobljavanjem, no prema enevskim konvencijama, kao meunarodnom pravnom aktu, odreen je status i postupanje prema ratnim zarobljenicima, kojima se smatraju vojnici i oficiri zarobljene vojske, pripadnici dobrovoljakih i policijskih odreda, te civili koji bi se makar i neorganizirano ukljuili u ratni sukob, kao i oni koji se ne bore, ali su u okviru poraene vojne snage. 1111 Osim toga, 5. prosinca 1944., prema navodnoj zapovijedi vrhovnog zapovjednika NOV i PO Jugoslavije, J. Broza Tita, sa svim zarobljenicima ima se postupati po meunarodnom pravu. Za svako odstupanje od ovoga i krenje mojih nareenja najstroe u postupati. Ratne zloince izvoditi pred vojne sudove.1112 ini se, da se nareenje u potpunosti ne sprovodi, im tab III. JA, 29. travnja 1945. prosljeuje podreenim postrojbama nareenje istog sadraja. 1113 Unato tome, prema brojnim, naprijed navedenim iskazima vidljiva je oita razlika izmeu propisanog i uinjenog. ini se, da je i ovaj put ostala upitna provedba, te da je tadanje uzburkano stanje ostavilo dosta slobode i prostora pojedincima (ne bez znanja najviih politikih vrhova), kako bi se to prije obraunali s mnogim neistomiljenicima novog reima (revolucionarna pravda).1114 U skladu s time, u izvjeu sekretara KPH XII. proleterske
1109

Z. SPRINGER, Moj krini put, 332.-333.; Usp. S. KRPAN, Na Krinom putu, u: Od Bleiburga do naih dana, 207. 1110 Z. DUSPER, U vrtlogu Bleiburga, 67.-81. 1111 Meunarodne konvencije o ratnom pravu i o sigurnosti, 337., 352. 1112 J. B. TITO, Sabrana djela 25, 82. 1113 Partizanska i komunistika represija i zloini u Hrvatskoj 1944. 1946., 100. 1114 Zorica STIPETI, O Titu u povijesti i posebno u hrvatskoj povijesti, Hrvatska ljevica (Zagreb), br. 1., 31. sijenja 2004., 14.

143

udarne brigade stoji: Prilikom praenja zarobljenika opazilo se da nai borci ne znaju mrziti zarobljenog neprijatelja. Oni su sa zarobljenicima suvie blago postupali. () Objanjavanjem borcima tko su ti zarobljeni i to su napravili naem narodu, borci su poeli drugaije gledati na zarobljenike i znali su ih mrziti. Mrnja prema neprijatelju se je osjetila kod kanjavanja ustakih i etnikih zloinaca gdje borci nisu iste ubijali zbog nareenja, ve zato to ih mrze.1115 Vrlo slino navodi se u proglasu Vrhovnog taba NOV i POJ, od 8. rujna 1944.: Udarajte nemilosrdno po neprijateljskim kolonama i unitavajte njihovu ivu silu. im vie faistikih kostiju ostane u naoj zemlji vie ete se oduiti onim bezbrojnim rtvama koje su pale od zloinake ruke faistikih osvajaa. 1116 S toga ne udi izjava: Nisu nam sudili. Niti su nas ispitivali, niti su proveli bilo kakvu istragu. Imena nam nisu popisali ak nas nisu ni prebrojili. U smrt su nas poslali jednostavno i nehajno, bez ikakvih ceremonija, bez smrtopisa, bez urbe, bez uzbuenja. 1117 Moda je upravo to bila ona ruka pravde, ruka osvetnica koja je dostigla ogromnu veinu, o kojoj Tito govori 26. svibnja 1945. u svom govoru u Ljubljani.1118

1115 1116

Partizanska i komunistika represija i zloini u Hrvatskoj 1944. 1946., 153.-154. Odnosi Jugoslavije i Rusije (SSSR) 1941 1945. Dokumenti i materijali , ur. Stanislav Stojanovi i dr. (Beograd 1996.), 500.-501. 1117 T. J. H. MAR., Mirno i hladnokrvno, u: S ovu stranu dobra i zla (Zagreb 1982.), 21. 1118 J. B. TITO, Sabrana djela 28, 78.

144

BROJ STRADALIH NA BLEIBURGU I KRINOM PUTU


Istraivanje cjelovitih ljudskih gubitaka Hrvatske u Drugom svjetskom ratu i porau dugo su bili nedovoljno prisutna tema u hrvatskoj historiografiji. O ukupnim demografskim gubicima najsustavnije radove predstavljaju knjiga Bogoljuba Koovia rtve drugog svetskog rata u Jugoslaviji1119, te knjiga Vladimira erjavia Gubici stanovnitva Jugoslavije u drugom svjetskom ratu.1120 U prijanjim istraivanjima, veinom je naglasak stavljan na rtve koje su prouzroile okupatorske i kvislinke snage. U relativno brojnoj literaturi i radovima, koji se odnose na ljudske gubitke uih teritorijalnih cjelina, spominju se razliite brojke, dok su navodi razliitih autora esto neutemeljeni i kontradiktorni. Nerijetko su prisutne i manipulacije glede broja rtava, a najee se odnose na rtve Bleiburga i krinog puta. Sukladno tome Franjo Tuman, obrauje obostrana preuveliavanja, koja su zbog nedostatka utvrenih injenica, dovela do stvaranja jasenovakog mita s jedne, i bleiburkog mita s druge strane. Mit o 'bleiburkoj tragediji' ili 'hrvatskom superkatynu' podupiru u inozemstvu, osim onih iz redova emigracije i neki strani publicisti pa i povjesniari.1121 Emigrantska literatura dogaaje iz svibnja 1945., kako je ve reeno, esto opisuje kao jednu od najveih tragedija hrvatskog naroda, stoga broj rtava predstavlja vano i esto prisutno pitanje, kada se obrauje tematika Bleiburga i krinog puta. Zbog svoje emotivnosti brojke su esto pretjerane i neutemeljene. Tako, George Prpi opisujui bleiburku tragediju, kao najkrvaviju orgiju u povijesti Balkana, navodi od svih tragedija, Bleiburg je najvea u hrvatskoj povijesti. Uzrokovala je smrt i egzodus preko milijuna mukaraca, ena i djece.1122 U istom ozraju pie i Oton Knezovi navodei 600.000 rtava bleiburke tragedije.1123 Iste brojke podrava i John Ivan Prcela, prema kojemu je po zavretku rata ubijeno 600.000 hrvatskih dravljana.1124 Neto niu, ali jo uvijek pretjeranu procjenu od oko pola milijuna Hrvata spominje i Danijel Crljen. 1125 U nizu pretjeranih procjena nalazi se i Ivan pl. Jelai, prema kojem: oko tri stotine tisua ubijeno je u to vrijeme nakon predaje jugoslavenskim partizanima, a stotine tisua izgubili
su svoje ivote u mjestima i selima diljem domovine gdje su klanja bila na dnevnom redu, a osveta se iskaljivala na Hrvatima. 1126

Dogaanja u

kojima je 200-300.000 ljudi izrueno Jugoslaviji i poubijano, Jure Petrievi uobiajeno


1119 1120

Bogoljub KOOVI, rtve drugog svetskog rata u Jugoslaviji (London 1985., Sarajevo 1990.). Vladimir ERJAVI, Gubici stanovnitva Jugoslavije u drugom svjetskom ratu (Zagreb 1989.). 1121 Franjo TUMAN, Bespua povijesne zbiljnosti rasprava o povijesti i filozofiji zlosilja (Zagreb 1989.), 101. 1122 George J. PRPI, Tragedies and Migrations in Croatian History (Toronto 1973.), 22. 1123 O. KNEZOVI, Pokolj hrvatske vojske 1945, 38. 1124 Operation Slaughterhouse. Eyewitness Accounts of Postwar Massacres In Yugoslavia , 121.; J. I. PRCELA, D. IVI, Hrvatski holokaust, 110. 1125 D. CRLJEN, Bleiburg, Hrvatska revija, 287. 1126 I. pl. JELAI, Teko je mjeriti i vagati strahove, u: Suza za Bleiburg, 262.; Usp.: I. pl. JELAI, Neispunjena enja Kalvarija Hrvatske (prvi dio) (ZagrebOttawa 2001.), 188.-189.

145

naziva holokaustom i genocidom velikih razmjera nad Hrvatima. 1127 ini se da su ovi podaci relativno proireni i prihvaeni meu emigracijom, pa tako Borivoje Karapandi spominje ukupno 250.000 ubijenih izbjeglica iz Hrvatske, Slovenije, Srbije i Crne Gore. 1128 Sline brojane pokazatelje spominje i Ivo Bogdan, koji piui o hrvatskom super-katynu, navodi da su komunisti 1945. masakrirali vie od 200.000 Hrvata i oko 12.000 Slovenaca. Meu njima bilo je vojnih i civilnih osoba, bez obzira na dob i spol. 1129 Ovakve podatke preuzima i Vinko Nikoli u Bleiburka tragedija hrvatskog naroda. 1130 Veliki dio kasnijih, domovinskih izdanja poziva se na ovakve procjene, pa tako i Zvonimir eparovi zakljuuje da se radi o najmanje 200.000 vojnika i civila od kojih veina nije preivjela.1131 Dio emigrantskih autora podrava neke umjerenije procjene, pa tako Fedor Dragojlov navodi kako je nakon zavretka rata i unato predaji britanskim jedinicama poginulo 100.000 do 150.000 vojnika i asnika HOS-a. 1132 Ovakve procjene spominje i Rudolf Kiszling, navodei kako: broj ubijenih hrvatskih asnika i vojnika, nakon bleiburke predaje, iznosi 100.000 do 150.000 ljudi, te dodaje kako ta pogubljenja predstavljaju pedeset hrvatskih Katyna.1133 Vrlo slino spominje i Franz Schraml pozivajui se na izjavu njemakog viceadmirala Joachima Lietzmanna, koji govorei o ratnom zloinu u kojem su zbog izdaje vjernosti i vjere i meunarodnih konvencija jednim udarcem kao rtve pali ne manje od 150.000 dobrih kranskih vojnika i kriara protiv komunizma. 1134 Zanimljivo je kako Stania Vlahovi navodi da je u razgovoru s jednim partijskim funkcionerom iz Jugoslavije, koji je zauzimao visok poloaj u jednom ministarstvu federalne vlade saznao da je vladala velika euforija pobede i dolaska na vlast. A stari nije hteo nikome da oprosti, ve je naredio drastine mere. I mi smo stavili vie od 150 hiljada pod mitraljez. 1135 Vrlo slino obraun s
1127

Jure PETRIEVI, Razmatranja u povodu 40. godinjice hrvatske narodne tragedije kod Bleiburga, u: Na prekretnici, 50.-54. 1128 B. M. KARAPANDI, Jugoslavensko krvavo prolee 1945. Titovi Katini i Gulazi, 18. 1129 La tragedia de Bleiburg, 29., 373. 1130 Bleiburka tragedija hrvatskog naroda, 46.; Usp. K. KATALINI, Argumenti: NDH, BiH, Bleiburg i genocid (Buenos Aires-Zagreb 1993.), 120.; Nikolieva i Katalinieva procjena temelje se na istraivanjima Brune Buia koji se bavio ukupnim rtvama Drugoga svjetskoga rata. Prema podacima, u svim republikama u razdoblju izmeu 1921. i 1931., kao i 1931. do 1948. prisutan je porast stanovnika, dok je za Hrvatsku iskazan pad ukupnog broja puanstva. Iz toga zakljuuju da je taj pad prisutan upravo kod Hrvata. Vidjeti: Bruno BUI, rtve rata, Hrvatski knjievni list, br. 15., srpanj 1969., 2.-3.; Bleiburka tragedija hrvatskog naroda, 466.-474.; B. BUI, Jedino Hrvatska! (Toronto 1983.), 541.-563.; Vladimir ERJAVI, rtve oko Bleiburga i na krinom putu, u: Od Bleiburga do naih dana, 151.-159. 1131 Zvonimir EPAROVI, Poklonimo se rtvama Bleiburga, u: 50 godina Bleiburga, 221.-226.; I. ROJNICA, Susreti i doivljaji, 265. 1132 F. DRAGOJLOV, Rat od 1941. - 1945. na podruju Nezavisne Drave Hrvatske, Hrvatska, br. 24(216), 22. XII. 1956.; K. DRAGANOVI, The biological extermination of Croats in Tito's Yugoslavia, u: The Croatian Nation in it's struggle for freedom and independence (Chicago 1955.), 296.; Vidjeti i: M. IMUNDI, Hrvatski smrtni put, 416.-417. 1133 Rudolf KISZLING, Die Kroaten: Der Schicksalsweg eines Sdslawenvolkes (Graz-Kln 1956.), 219.-223. 1134 F. SCHRAML, Hrvatsko ratite, 258.; Vidjeti i: J. ALEKSI, Vojniki aspekti hrvatskog povlaenja u svibnju 1945, u: Na prekretnici, 24.-49. 1135 S. R. VLAHOVI, Zbornik dokumenata iz britanske arhive, 399.

146

protivnicima partizanskog pokreta opisuje i Stevan Dedijer, navodei: Jednom sam zajedno s drugom Titom i Rankoviem raunao kakva je bila osveta nae revolucije za nevino pobijene ljude, za spaljena sela. Mi smo posljednje godine rata, kao i prvih nekoliko mjeseci poslije pobjede, strijeljali oko 150 tisua ljudi.1136 Istu terminologiju koristi i Zdenko Zavadlav, prema kojem je naredba za smaknua zarobljenika stigla s vrha, uz obrazloenje da neprijatelja treba ubijati bez suenja jer revolucija jo traje.1137 U priblinim brojanim okvirima nalazimo i procjenu Jere Jareba, za koga je, prema uestaloj formulaciji, tadanje komunistiko klanje hrvatske vojske i ostalih Hrvata vjerojatno je najvei mirnodopski pokolj hrvatskog puanstva u cijeloj hrvatskoj povijesti. ini se, da taj pokolj premauje brojku od 100.000.1138 Veliki dio autora, poput Ive Omranina tek prilino uopeno navodi kako se 15. svibnja 1945. Britancima predalo 300.000 vojnika i preko 250.000 civila,1139 od kojih je nakon izruenja Jugoslavenskoj armiji, veliki dio ubijen.1140 Prema lanku iz asopisa Nova Hrvatska, koji se poziva na faksimil Alexanderova naloga, od 15. svibnja, kojim se priblino 200.000 jugoslavenskih dravljana eli vratiti snagama marala J. Broza Tita, navodi kako je u konanici, tek manji broj osoba preivio pokolje kod Maribora, u slovenskim planinama i du krinog puta. 1141 Iz svega je prilino vidljivo kako se u emigrantskoj literaturi spominju razliite brojke koje u osnovi potvruju inae uestalu neujednaenost. S druge strane prema
zarobljeno preko 105.000 objavljenim dokumentima NOR-a u svibnju je

Nijemaca, ustaa i etnika, ubijeno 25.000, a ranjeno 4.000 ljudi. Od

navedenog broja zarobljenika 40.000 su Nijemci, oko 60.000 ustae i domobrani, te oko 5.000 etnika.1142 Vrlo slino navodi i maral J. Broz Tito u pohvali jedinicama III. JA, koje, kako se spominje u petnaest dana zarobile su oko 100.000 neprijateljskih vojnika i oficira. 1143 Citirani izvjetaji nisu objavljeni u cjelini, ve veinom zavravaju s 15. svibnjem, pa je stoga teko utvrditi toan broj zarobljenika. Petar Brajovi navodi da su prema prikupljenim podacima utvreni priblini brojevi, te da su 16. svibnja: Prva i jedan bataljon 11. brigade razoruale oko 40.000 ustaa i pet hiljada etnika. Meu njima pet generala. (...) Zarobljenike
1136

eljko KRUELJ, Komunisti su 1945. iz osvete likvidirali 150.000 ljudi, Veernji list (Zagreb), 8. srpnja 1998., 7. 1137 Z. ZAVADLAV, Nareeno nam je da ubijemo, Nedjeljni jutarnji (Zagreb), 25. svibnja 2003., 12.-13. 1138 J. JAREB, Pola stoljea hrvatske politike , 127.; Ladislaus HORY i Martin BROSZAT, Der Kroatische Ustascha-Staat 1941-1945 (Stuttgart 1964.), 173. 1139 I. OMRANIN, Dramatis personae and finis of The Independent State of Croatia in American and British Documents (Bryn Mawr 1983.), 101. 1140 I. OMRANIN, Holocaust of Croatians, 3., 82. 1141 Tri dokumenta o Bleiburgu sve kau i trae istragu u Nova Hrvatska (London), br. 9. ,1984., 6.-7.; Nova Hrvatska (izdanje za domovinu) (London), br. 9., 6.-20. svibnja 1984., 11.; J. HECIMOVIC, Tito's Death Marches and Extermination Camps, 23.; Vidjeti i: Bleiburka tragedija hrvatskog naroda, 405. 1142 Zbornik dokumenata i podataka o narodnooslobodilakom ratu naroda Jugoslavije, tom. XI, knjiga 3 (Beograd 1976.), 643.646.; Usp. Partizanska i komunistika represija i zloini u Hrvatskoj 1944. 1946. , 125.-126., 131.-138.; S. SAVI, . ATANACKOVI, Trea armija, 328.-329.; K. NA, Pobeda, 215.; . LABOVI, M. BASTA, Partizani za pregovarakim stolom 1941-1945, 324. 1143 J. B. TITO, Sabrana djela 28, 47.

147

i oruje predali 51. diviziji da ih transportiraju u pravcu Maribora. tab III. JA utvrdio je da je 15. svibnja zarobljeno vie od 30.000 neprijateljskih vojnika i oficira (ustaa i domobrana) i oko 6.000 etnika. Takoer je zarobljeno oko 20.000 izbjeglica. 1144 ini se da su ovo prilino nepotpuni podaci s obzirom da i Milan Basta u knjizi Rat posle rata navodi kako je kod Dravograda i Bleiburga 120.000 ustako-domobranskih vojnika i blizu 8.000 crnogorsko-hercegovakih etnika bilo prisiljeno na predaju.1145 U knjizi, Rat je zavren 7 dana kasnije Basta, uvi spominjanu izjavu o 300.000 neprijateljskih vojnika, reagirao je i iznio da ustako-domobranske jedinice nemaju vie od 30.000 ljudi (tada sam stvarno vjerovao da ih nema vie, meutim, tek kasnije se ispostavilo da je u toj posljednjoj grupaciji bilo oko 100.000 Pavelievih vojnika, ne raunajui etnike ni one koje smo ranije zarobili, kao ni civilne izbjeglice).1146 Osvrui se na neprijateljsku propagandu o tzv. Blajburkoj tragediji, o pokolju oko 300 hiljada Hrvata, Basta iznosi kako je prema priblinoj procjeni u borbama kod sela Gornji Doli, Huda Luknja, oko Celja, Dravograda, Poljane, Prevalja, te u pojedinanim okrajima u proboju preko Karavanki poginulo oko 5.000 Pavelievih vojnika.1147 Oko 3.000 (Luburievci, Ustaka odbrana i PTS) uspjelo ih se probiti. Iz toga zakljuuje da je gotovo 98% snaga zarobljeno na jugoslavensko-austrijskoj granici. Od toga, gotovo 97% ubrzo je puteno kuama. U biljeci autor napominje da su sudovi osudili samo one ustae i etnike koji su inili zloine i masovno ubijali nevino stanovnitvo. 1148 Znatno vie brojke spominje Ivan Dolniar prema kojem je u zavrnoj ofenzivi JA zarobljeno oko 341.000 neprijateljevih vojnika, dok ih je 100.000 poginulo. 1149 Ovakvu procjenu temelji na Saoptenju Ministarstva unutranjih poslova FNRJ iz 1949. godine prema kojem je zarobljeno 341.405 neprijateljskih vojnika, od kojih je: 221.287 okupatorskih vojnika () i 120.150. kvislinkih vojnika.1150 Sline brojke (300.000 zarobljenih i 100.000 mrtvih) navodi i Nikola Ani u zborniku Za pobedu i slobodu. 1151 U ovim okvirima kreu se i podaci iz izvjetaja Aleksandru Rankoviu, naelniku OZNA-e Ministarstva narodne obrane DFJ, od 12. lipnja 1945., prema kojima je u logorima na podruju Hrvatske (12 logora) i Vojvodine

1144

P. S. BRAJOVI, Konano osloboenje, 565.; Partizanska i komunistika represija i zloini u Hrvatskoj 1944. 1946., 112. 1145 M. BASTA, Rat posle rata. Pavelievi generali se predaju, 5.-6. 1146 M. BASTA, Rat je zavren 7 dana kasnije, 356. 1147 Petar Brajovi navodi da je u borbama u dolini Mee zarobljeno oko 7.000 neprijateljskih vojnika, od kojih je oko 1.500 ustaa poginulo. Vidjeti: P. S. BRAJOVI, Konano osloboenje, 523. 1148 M. BASTA, O zarobljavanju Pavelieve vojske i odnosima s Englezima, u: Za pobedu i slobodu, 556. 1149 I. DOLNIAR, Okruenje i kapitulacija neprijateljevih snaga u severozapadnom delu Jugoslavije, u: Za pobedu i slobodu, 540.; P. GRAANIN, Zavrna ofanziva Jugoslovenske armije za konano osloboenje zemlje, u: Za pobedu i slobodu, 62.; M. COLI, Pregled operacija na jugoslovenskom ratitu, 400. 1150 Borba (Beograd), 8. veljae 1949.,1. 1151 N. ANI, Osnovni podaci o zavrnim operacijama za osloboenje Jugoslavije 1945. godine, u: Za pobedu i slobodu, 118.

148

(11 logora) smjeteno 175.922 zarobljenika raznih narodnosti.1152 Novi izvjetaj, poslan mjesec dana kasnije spominje 169.111 osoba.1153 Prema Mitiji Ribiiu (dunosnik OZNA-e, kasnije predsjednik jugoslavenske Vlade, lan Predsjednitva SFRJ i CK SKJ) u zavrnim operacijama JA zarobila je 175 tisua njemakih vojnika (ukljuujui Kozake, Ukrajince, erkeze i dr.), te 125 tisua kvislinkih vojnika (srpskih, crnogorskih i likih etnika, ustaa, slovenskih domobrana, policijskih slubenika iz cijele Jugoslavije i slinih nacistikih pomagaa.1154 Ukupni ratni plijen, koji je evidentirao oka Ivanovi, iznosio je: 269 topova, 500 bacaa, 516 mitraljeza, 2.935 pukomitraljeza, 91.713 puaka, 8.323 automata, 5.609 pitolja, 1.123 kamiona, 235 automobila, 320 motocikala, 8.937 konja, 1.213 kola, vagon hrane, odjee, obue i drugog materijala. Na stanici Maribor sortirano je i prebrojano preko 200 vagona oruja, municije i druge ratne opreme.1155 Posljednje brojke, kako navodi i Jera Voduek Stari, otprilike se podudaraju s podacima koje nam prezentira Cowgillov izvjetaj prema kojemu se oko 200.000 osoba predalo JA.1156 Iako je iz svega vidljivo da je teko odrediti konane brojke, s obzirom na vrlo raznolike procjene, jednako su upitni i navodi Milovana ilasa, koji je uo kako su nakon izruenja Hrvata, etnika i Slovenaca, ubijene sve osobe, osim djece i ena. Toan broj rtava, prema njemu, nikada nee biti poznat, no kako je uo broj je prelazio 20.000, ali je svakako bio manji od 30.000 ljudi. Ubijani su odvojeno, svaka skupina tamo gdje je preuzeta u zarobljenitvo.1157 Veina ovih brojki koje se spominju nije popraena sustavnijim istraivanjem, pa stoga Mihael Sobolevski naglaava nunost sustavnog utvrivanja ljudskih gubitaka na podruju Hrvatske1158 i zalae se za istraivanje koje e se temeljiti na metodi osobne identifikacije, uz sveobuhvatno koritenje arhivskog materijala.1159 Kao primjer spominje prilog fra. Vinka Prlia Nametnuta utnja. rtve rata iz Proloca, jedini do tada, u kojem su

1152 1153

Partizanska i komunistika represija i zloini u Hrvatskoj 1944. 1946., 161.-162. Isto, 198.-205. 1154 Mitija RIBII, Traganja Mitije Ribiia 6 Poelo je s 'fojbama', Slobodna Dalmacija (Split), 27. lipnja 1994. 1155 . IVANOVI, Rad pozadine 3. armije u zavrnim operacijama, u: Za pobedu i slobodu, 311. 1156 J. VODUEK STARI, Prevzem oblasti, 230.-231. 1157 M. ILAS, Wartime, 446.-447. 1158 Mihael SOBOLEVSKI, Izmeu Jasenovca i Bleiburga, Erasmus (Zagreb 1993./1994.), 42.-47.; M. SOBOLEVSKI, Preuena istina rtve rata na podruju bive Jugoslavije 1941.-1945. prema popisu iz 1964. godine, SP 25/1993., br. 2-3, 87.-114. 1159 M. SOBOLEVSKI, Prilog metodologiji istraivanja stvarnih ljudskih gubitaka Hrvatske u tijeku drugoga svjetskoga rata, SP 24/1992., br. 1, 177.-202.; Suprotno tome erjavi napominje kako je potrebno preispitati metodu osobne identifikacije.; Vidjeti: V. ERJAVI, Osvrt na napis Mihaela Sobolevskog o popisu rtava rata 'Preuena istina rtve rata na podruju bive Jugoslavije 1941.-1945. prema popisu iz 1964. godine', SP 26/1994., br. 1, 123.-134.

149

iskazani cjeloviti gubici za podruje Proloca. U njemu se navodi 271 osoba s osnovnim podacima, te kada je, kako i gdje izgubila ivot.1160 Pribline brojke pokuao je utvrditi Kazimir Katalini. 1161 U svojim istraivanjima izraava sumnju prema podacima popisa iz 1931. godine, koje kao polazinu toku za izraunavanja koriste B. Koovi i V. erjavi, te za dodatne podatke koristi Opi ematizam Katolike crkve u Jugoslaviji (popis katolika za 1937. godinu), koji je 1939. godine izradio dr. Krunoslav Draganovi. Uz to koristio je i izvjetaj Ulema Medalisa iz Sarajeva, koji donosi broj muslimana u pojedinim kotarima BiH, potkraj 1938. godine. U prvim radovima, usporeujui stvarne gubitke Hrvata (ubrojeni i muslimani) i Srba, autor navodi, da su Hrvati izgubili 130.000 stanovnika vie od Srba, dok prema kasnijim istraivanjima, razlika iznosi 154.000.1162 Prema tome zakljuuje, da je velika razlika u brojevima posljedica pokolja vrenih tokom rata kao i nakon zavretka rata, tj. nakon predaje u Bleiburgu. Ako pak pretpostavimo da su njihove odmazde za vrijeme rata bile kompenzirane naim odmazdama izvrenim u isto vrijeme, dolazimo do zakljuka da navedena razlika oznauje nae gubitke nakon predaje u Bleiburgu.1163 Koristei erjavievu metodu, Katalini navodi da bi broj rtava iznosio minimalno 85.000, vjerojatno 135.500 i maksimalno 198.500 ljudi. Objema metodama vjerojatni broj rtava je slian (154.500 i 135.500).1164 Vladimir erjavi objavio je vie radova i priloga na ovu temu, unutar kojih se osvre na procjene gubitaka na Bleiburgu, kao i manipulacije s navedenim brojkama. 1165 Najznaajniji prilog predstavlja knjiga Opsesije i megalomanije oko Jasenovca i Bleiburga.1166 Kao osnovni i izvorni podatak za izraunavanje kretanja stanovnitva, te
1160

Vinko PRLI, Nametnuta utnja. rtve rata iz Proloca, Proloac, list upe Sv. Mihovila, god. IX, br. 3(25), Boi 1990., 41.-45. 1161 K. KATALINI, Hrvatsko-srpski sukob u svjetlu brojaka, Republika Hrvatska (Buenos Aires), god. XXXVI, br. 153., lipanj 1986., 17.-58.; K. KATALINI, Hrvatske i srpske rtve 1941.-1945., Republika Hrvatska (Buenos Aires), god. XXXVIII, br. 160., 10. travnja 1988., 15.-63.; K. KATALINI, Argumenti: NDH, BiH, Bleiburg i genocid, 119.-122.; K. KATALINI, Broj bleiburkih rtava, u: 50 godina Bleiburga, 49.-61. 1162 K. KATALINI, Argumenti: NDH, BiH, Bleiburg i genocid, 91., 119. 1163 Isto, 119.-120. 1164 K. KATALINI, Broj bleiburkih rtava, u: 50 godina Bleiburga, 58.; Usp. V. ERJAVI, Argumenti bez osnove, SP 25/1993., br. 2-3, 287.-299. 1165 V. ERJAVI, Demografija o Bleiburgu, u: Otvoreni dossier: Bleiburg, ur. Marko Gri (Zagreb 1990., drugo, proireno izdanje), 227.-232.; V. ERJAVI, Manipulacije rtvama drugoga svjetskog rata 1941.1945., SP 24/1992., br. 3, 149.-163.; V. ERJAVI, Demografski i ratni gubici Hrvatske u Drugom svjetskom ratu i porau, SP 27/1995., br. 3, 543.-560.; V. ERJAVI, Demografski i ratni gubici Hrvatske u Drugom svjetskom ratu i porau, Vjesnik HAZU God IV., 4-5/1995., 65.-81.; V. ERJAVI, rtve oko Bleiburga i na krinom putu, u: U Bleiburgu iskra, 75.-89.; V. ERJAVI, rtve oko Bleiburga i na krinom putu, u: Od Bleiburga do naih dana,, 151.-159.; V. ERJAVI, Demografski i ratni gubici Hrvatske u drugom svjetskom ratu i porau, u: 50 godina Bleiburga, 65.-81.; V. ERJAVI, Demografski i ratni gubici Hrvatske u drugom svjetskom ratu i porau, u: Bleiburg 1945.-1995., 75.-90.; V. ERJAVI, Jugoslavija manipulacije rtvama drugog svjetskog rata (Zagreb 1993.), 121.-122.; 1166 V. ERJAVI, Opsesije i megalomanije oko Jasenovca i Bleiburga (Zagreb 1992.).

150

demografske i ratne gubitke, erjavi je koristio popis iz 1931. godine. Ti podaci, kako navodi, prihvaeni su kao autentini u Banovini Hrvatskoj, NDH, Socijalistikoj Jugoslaviji, te Republici Hrvatskoj i stoga ih autor smatra poetnim podacima. 1167 U obradi podataka koristio je standardnu demografsko-statistiku metodu, bazirajui izraunavanja na spomenutom popisu, kretanju stanovnitva do 1939. godine i broju oekivanog stanovnitva prema prvom poslijeratnom popisu iz 1948. godine. Govorei o rtvama Bleiburga, erjavi navodi da se tu ubrajaju svi gubici koji su nastali nakon zavretka rata. Ljudi o kojima se tamo odluivalo izgubili su ivot na raznim mjestima, vrlo malo njih kod samog Bleiburga u Austriji, drugi, vjerojatno, najvei na jugoslavenskom dijelu granice s Austrijom te irom Jugoslavije, od veeg broja ubijenih Slovenaca kod Koevskog Roga te cijelim tzv. 'krinim putem' preko Slovenije, Hrvatske i drugih republika, sve do Makedonije.1168 Da bi se, barem priblino utvrdili gubici vezani uz Bleiburku tragediju, vano je, kako navodi erjavi, utvrditi brojano stanje vojnih snaga NDH u posljednjoj godini rata, te broj ljudi koji se uputio na povlaenje u svibnju 1945. godine. Za te podatke autor je koristio nekoliko (vie ili manje) pouzdanih autora (F. Dragojlov, V. Vrani, I. Omranin, F. JeliButi i M. Coli). U publikacijama se navodi da se u svibnju 1945., u Zagrebu nalo 500 tisua izbjeglica, te da je u povlaenju sudjelovalo 300-500 tisua ljudi. 1169 Takve podatke erjavi ne smatra pouzdanima, te kada je rije o brojanom stanju HOS-a NDH u 1945. godini, priklanja se brojci od oko 136.000, koju spominje Mladenko Coli. erjavi pretpostavlja da je napredovanjem JA, u razdoblju od sijenja do travnja 1945., razoruan i jedan dio oruanih snaga NDH, te smatra da se na povlaenju moglo nai najvie 80-100 tisua vojnih osoba. Prema pretpostavki, nisu se svi odluili na povlaenje, a mnogi su na putu i odustali, stoga je autorova pretpostavka da je na granicu stiglo oko 75.000 vojnih osoba. Broj civila bio je znatno manji i procjenjuje se na 45.000. 1170 Prema Cowgillovu izvjetaju, spominje se 25.000 Hrvata, koji su se zajedno sa 46.580 Kozaka, 35.000 etnika i 25.000 Slovenaca, kod Klagenfurta predali Britanskoj vojsci, nakon ega su smjeteni u logor.1171 Prema tome oko 90-95 tisua ljudi zaustavljeno je na granici, a u konanici, kako i sam autor navodi, valja utvrditi koliko je od ukupnih 115-120 tisua ljudi izgubilo ivote, a koliko preivjelo. Izjave svjedoka i sudionika govore o velikom broju ljudi, te se spominje brojka od gotovo 500.000 Hrvata. Uzmemo li u obzir gore navedene brojke, kao i injenicu da se u
1167 1168

V. ERJAVI, Demografski ratni gubici Hrvatske u Drugom svjetskom ratu i porau, SP, 555. V. ERJAVI, Opsesije i megalomanije oko Jasenovca i Bleiburga, 75. 1169 V. ERJAVI, rtve oko Bleiburga i na krinom putu, u: U Bleiburgu iskra, 81. 1170 Isto, 82. 1171 D. BEKI, Verzija Cowgillova izvjetaja, u: Otvoreni dossier: Bleiburg, 50.; Vidjeti: D. BEKI, 'Sluaj Bleiburg': nova istraivanja, nova iskuenja, 206.

151

velikoj masi ljudi povlaila i vojska Treeg Reicha, moe se zakljuiti da je u zbjegu ukupno bilo prisutno oko 500.000 ljudi. U svojim proraunima autor izraunava koliko je ljudi moglo biti u koloni s obzirom na duinu kolone i s obzirom da su na povlaenju bila prisutna razna prevozna sredstva i mehanizacija. U ukupni broj gubitaka treba ubrojiti i osobe koje su kraj rata doekale ranjene i smjetene po bolnicama (erjavi navodi brojku od 4.000 osoba), a pretpostavlja se da su kasnije likvidirane. Prema svemu navedenom erjavi zakljuuje da bi ukupan broj zarobljenih Hrvata mogao iznositi 93.600 osoba.1172 Iz ukupnog broja potrebno je izluiti podatke o broju ubijenih zarobljenih civila i vojske. Najvei broj poginulih autor povezuje s dogaajima na krinom putu, gdje je, prema autoru, ubijeno 2/3 (26.500) vojnika i 40% (6.800) civila. Prema podacima, u logoru Viktring bilo je smjeteno 12.196 Hrvata, koji su izmeu 21. i 29. svibnja 1945. izrueni JA i vjerojatno svi likvidirani. Na osnovi svih podataka, broj ubijenih Hrvata je 56.900 osoba (u borbi prije zarobljavanja 11.600, zarobljenih vojnika 26.500, zarobljenih civila 6.800, izruenih iz Viktringa 12.000).1173 U knjizi Opsesije i megalomanije oko Jasenovca i Bleiburga, erjavi navodi da su gubici Slovenaca iznosili 8-10 tisua, dok je srpskih i crnogorskih etnika stradalo oko 2 tisue.1174 erjavi je miljenja, da su prvotne visoke procjene gubitaka Jugoslavije u Drugome svjetskom ratu, s ciljem dobivanja to vee reparacije, kao i skrivanje rezultata popisa stradalih, koji su uinjeni 1946. i 1964. godine, doveli do megalomanskih procjena i neslaganja.1175 Ovakvo istraivanje ini se dosada najpreciznijim, pa su rezultati prihvaeni u veem dijelu literature.1176 Zanimljive podatke za ovu temu moemo pronai u brojnim rtvoslovima, napisanim za razna podruja Hrvatske. Prema dostupnim podacima na Bleiburgu i du krinih putova stradalo je vie od 4.200 poimence popisanih osoba.1177 Dio rtvoslova obrauje ukupne rtve
1172 1173

V. ERJAVI, rtve oko Bleiburga i na krinom putu, u: U Bleiburgu iskra, 84. B. JURKOVI, Verzija grofa Nikolaia Tolstoya, u: Otvoreni dossier: Bleiburg, 192. 1174 V. ERJAVI, Opsesije i megalomanije oko Jasenovca i Bleiburga, 75. 1175 V. ERJAVI, Manipulacije rtvama drugoga svjetskog rata 1941.-1945., SP, 161.-162. 1176 Ekkehard VLKL, Abrechnungsfuror in Kroatien, u: Politische Sauberung in Europa, ur. Klaus-Dietmar Henke i Hans Woller (Mnchen 1991.), 366., 393.; Duan BILANDI, Hrvatska moderna povijest (Zagreb 1999.), 188.; N. BARI, Ustroj kopnene vojske domobranstva Nezavisne Drave Hrvatske, 1941.-1945. , 413.; Ivo GOLDSTEIN, Hrvatska povijest (Zagreb 2003.), 304.-306.; Kronologija: Hrvatska, Europa, svijet, ur. I. Goldstein (Zagreb 2002.).; J. JUREVI i Mladen KLEMENI, rtve rata, Hrvatski leksikon, II. sv. L-Z (Zagreb 1997.), 734. 1177 Sumarni broj dobiven prema podacima iz: Josip MALKOVI, upa Gornje Prekrije u prolosti i sadanjosti (Zabok 2001.), 84.-87.; rtve zlatarskog kraja u temeljima hrvatske slobode (Zlatar 2000.), 53.-102.; S. HERCEG, Samobor mali Bleiburg 1945., 209.-221.; Zvonko FARAGO, Rua LENAC-BRLEKOVI, Zlatko VERHAZ i Alojz VRAGOLOVI, Gareniki rtvoslov (Garenica 1997.), 27.-63.; D. PELIKAN, Slatina u vjetrovima povijesti, 182.-188.; Petar MALBAA, Dugopoljske rtve 1941.-1948., Hrvatska obzorja (Split), god. III., br. 3., rujan 1995., 563.-576.; Donja Motiina 1941. 1948. Spomen-spis posveen ratnoj tragediji itelja Donje Motiine u drugom svjetskom ratu , grupa autora (Donja Motiina 1992.), 21.-32.; . MIKAEK, Naika spomenica 1941.-1945. (Naice 1997.), 286.-305.; Stjepan KRPAN, Hrvatski gubici u Drugom svjetskom ratu i porau na primjeru Slavonskog Kobaa, u: 50 godina Bleiburga, 115.-122.; Mirko KOVAI, U potrazi za istinom (Vukovar 2004.), 145.-189.; Luka PAVII, Kronika stradanja Hrvata june Like (Zagreb 1996.); Mirko BULJAC, Hrvace upa svih svetih (Split Hrvace 2004.), 115.-117.; Ivan JURI, Borbe i

152

Drugoga svjetskoga rata, ne navodei tone odrednice o godini i mjestu smrti, pa je stoga ponekad teko odrediti koliki broj rtava s popisa otpada na poginule na Bleiburgu i krinom putu.1178 Iako ovi brojevi zasigurno nisu potpuni, a sadraji koji ih prezentiraju, nerijetko su patetini i subjektivni, oni nam pruaju podosta podataka, koji nam omoguuju, da se nakon mnogo godina barem pribliimo okvirnom broju stradalih. Jedan segment ukupnih rtava otpada i na rtve iz redova katolike Crkve. Prve popise rtava sastavio je Krunoslav Draganovi.1179 Na osnovi tog gradiva Dominik Mandi objavio je popis ubijenih katolikih sveenika u razdoblju od 1941. do 1945. 1180 Prema podacima ne navode se uvijek tone okolnosti pogibije, te se uz 24 franjevca iz provincije Gospina Uznesenja u Hercegovini i bosanske provincije Sv. Kria navodi da su ubijeni ili nestali u Povorci smrti.1181 Sudbine 20-ak lanova franjevake provincije Bosne Srebrne koji su poginuli u svibnju i lipnju 1945. godine opisuje Marijan Karaula. 1182 Prema popisu rtava katolike Crkve s podruja Zagrebake nadbiskupije, Stjepan Koul za devet osoba navodi da su poginule pri povlaenju ili tijekom krinog puta, no ini se da su u nekim sluajevima nejasne okolnosti pogibije.1183 Ivan Dami opisuje sudbine petnaestorice franjevaca provincije Sv. irila i Metoda iz Zagreba, od kojih su neki, pretpostavlja se, poginuli na Bleiburgu ili krinim putovima1184, dok tek dvije rtve s podruja june franjevake provincije navodi
stradanja Hrvata kotara Metkovi 1918.-1945. (Metkovi 1997.), 183.-292.; I. JURI, Borbe i stradanja Hrvata kotara Metkovi 1918.-1945., u: Hrvatski rtvoslov (zbornik radova Prvog hrvatskog rtvoslovnog kongresa, Zagreb 19.-21. lipnja ), knj. II., ur. Zvonimir eparovi (Zagreb 1998.), 219.-225.; J. RADICA, Sve nae Dakse, 513.-592.; V. ZEEVI, Zovik na krinom putu, 99.-106.; Vladimir KRPAN, Ivan RIZMAUL, Davor SALOPEK, Petrinjski rtvoslov (Petrinja 1995.), 45.-223.; Ranko IMI, Hrvatske rtve, u: Gospiki spomen zbornik, ur. Ranko imi (Gospi 1995.), 7.-286.; rtve Drugog svjetskog rata 1941.-1945., poraa i Domovinskog rata na prostoru meurijeja Korane i Mrenice , ur. Juraj tefanac (Belaj 2002.), 27.-45.; Petar BEZINA, upljani upa povjerenih Franjevakoj provinciji Presvetog Otkupitelja. rtva rata 1941.-1945., 1990.-1995. (Split 2003.), 46.-1108.; Gordana TURI , U temelju kamen. Spomenica rtvama idealu hrvatske drave. Imotska krajina (od 1941. do 1990.), I. knjiga (Zagreb 2000.), 64.-627.; Ivan STRII, rtvoslov slunjskoga kotara (Hrvatske vojne i civilne rtve Drugoga svjetskog rata i poraa ) (Slunj-Zagreb 2005.), 277.554. 1178 Usp.: Ante AVKA, Graa za suvremenu povijest Drnike krajine 1941.-1994. (Split 1995.), 113.-145.; Stjepan MRNJEC, Upoznajmo nau prolost. Prilog za povijest. Opina Staro Petrovo Selo 1941. 1997. (Staro Petrovo Selo 1997.), 29.-34.; Anelko MIJATOVI Josip BOGOVI, Spomenica upa Drenik grada, Vaganca i Korenice (Zagreb 2000.), 113.-116. 1179 K. DRAGANOVI, Kalvarija hrvatskog naroda god. 1945., Hrvatski kalendar Hrvatskog katolikog glasnika i Danice za prostu godinu 1955., god. XII, Chicago 1954., 94.-100. 1180 Dominik MANDI, Popis hrvatskih katolikih sveenika ubijenih u razdoblju 1941.-1954., Hrvatski kalendar Hrvatskog katolikog glasnika i Danice za prostu godinu 1955. , god. XII, Chicago 1954., 36.-43.; D. MANDI, Popis hrvatskih katolikih sveenika ubijenih u razdoblju 1941.-1954., u: Bleiburg: uzroci i posljedice, 60.-77. 1181 Usp. I. OMRANIN, Martires da la fe (Buenos Aires 1961.), 19.-48.; I. OMRANIN, Martyrologe Croate. Prtres et Religieux assassines en haine de la Foi de 1940 1951 (Paris 1962.).; I. OMRANIN, Holocaust of Croatians, 32.-63.; Lucijan KORDI, Muenitvo Crkve u Hrvatskoj (Chicago 1988.), 20.-23.; A. BELJO, Yu Genocid, 303.-335.; Tomo VUKI, Pogled na stradanja Hrvata i katolike crkve u Hercegovini za vrijeme Drugoga svjetskog rata, Hrvatska misao (Sarajevo), god. IX., br. 34/25., sijeanj-oujak 2005., 87. 1182 Marijan KARAULA, rtve i muenici. Stradanja bosanskih franjevaca u Drugom svjetskom ratu i komunizmu (Sarajevo 1999.), 27.-144. 1183 Stjepan KOUL, Spomenica rtvama ljubavi Zagrebake nadbiskupije (Zagreb 1992.), 20.-262. 1184 Ivan DAMI, Franjevci hrvatske franjevake provincije sv. irila i Metoda, rtve Drugog svjetskog rata, poraa i jugokomunizma (Zagreb 2000.).

153

Petar Bezina.1185 Prema Anti Bakoviu za vrijeme Drugoga svjetskoga rata stradao je 601 sveenik, bogoslov i asna sestra.1186 Nakon godinu dana Bakovi taj popis proiruje s 32 nova imena. Od ukupnog broja rtava, nakon 9. svibnja ubijeno ih je 118, dok su 64 osobe Englezi izruili Jugoslavenskoj armiji, nakon predaje na Bleiburgu. 1187 Prema iskazanom svi ovi popisi prilino su nepotpuni i segmentarni, pa je stoga upitna brojka koju navodi Anto Bakovi, jer je iz svega dostupnog prilino teko utvrditi tonije brojke. Vrlo esto kada se govori i pie o ukupnim rtvama Drugoga svjetskoga rata, pa tako i Bleiburga procjene su vrlo neodreene. Veliki broj autora spominje pribline procjene, navodei desetke tisua ljudi.1188 Isti koncept navodi i Ivan Kouti u knjizi Hrvatsko domobranstvo u Drugom svjetskom ratu. Prema njemu se, s Bleiburga i krinog puta, deseci i deseci tisua mladih ljudi nikada nee vratiti. 1189 Osim neodreenosti, zanimljivo
primijetiti kako se tekstovi s obzirom na izdanja i godine mijenjaju, pa tako je

1995. o Hrvatskom Katynu pie Ivo Peri, te

navodi, u Bleiburgu i na krinim putovima izgubilo je ivote oko 300.000 Hrvata katolika i muslimana.1190 Dvije godine kasnije Peri je objavio knjigu Povijest Hrvata, u kojoj osvrui se na bleiburke dogaaje spominje: () sve do rumunjske, bugarske i grke granice, ubijeno je ili umrlo u patnjama nekoliko desetaka tisua Hrvata civila i pripadnika oruanih snaga NDH.1191 Vrlo slino u prvom izdanju knjige
Povijest Hrvatske, Dragutin Pavlievi navodi kako se veina vojnih postrojbi NDH predala engleskoj armiji u Austriji, ali su ih oni izruili partizanima koji su ih onda veinu pobili kraj slovenskog sela Pliberka (Bleiburg). One koje nisu postrijeljali vodili su pjeice bez dovoljno hrane i uz stalna muenja sve do srednje Srbije, pa i do Makedonije. Na tom krinom putu pomrlo je i pobijeno najmanje 50.000 ljudi.1192

U kasnijim izdanjima ne spominje se konkretni broj rtava, te se ovaj put navodi da je manji dio

zarobljenika likvidiran oko Bleiburga, dok je veina razoruana i nad njom su u Sloveniji izvreni masovni pokolji. Ostatak je upuen na krini put du Jugoslavije.1193

Neujednaenost tekstova prisutna je i u leksikografskim prirunicima i

enciklopedijskim izdanjima. Primjerice, Hrvatski leksikon iz 1996. godine u natuknici Bleiburg, iji je autor Vinko Nikoli,
spominje da se o broju poginulih u Bleiburgu i danas daju razliite procjene. U emigrantskoj literaturi prevladava miljenje o 200.000 ubijenih Hrvata. Osim Hrvata u svibnju 1945. stradalo je oko 12.000 Slovenaca, 6.000 Crnogoraca, 3.000 Srba i oko 60.000 Nijemaca.1194

U istom svesku nalazi se i

nepotpisana natuknica Krini put, prema kojoj: Broj pobijenih ili umrlih nije evidentiran
1185 1186

P. BEZINA, Franjevci Provincije Presvetoga otkupitelja. rtve rata 1942. 1948 (Split 1995.), 135.-167. Ante BAKOVI, Stradanja crkve u Hrvata u Drugom svjetskom ratu. Sveenici rtve rata i poraa. Radni materijal (Zagreb 1994.), 247.-248.; Prema I. Omraninu stradalo je 385 osoba.; Vidjeti: I. OMRANIN, Martires da la fe, 49.; Prema L. Kordiu ta brojka iznosi 320.; Vidjeti: L. KORDI, Muenitvo Crkve u Hrvatskoj, 18.-23.; Usp. A. BELJO, Yu Genocid, 303.-312. 1187 A. BAKOVI, Hrvatski sveenici rtve Bleiburga, u: Bleiburg 1945. 1995., 95.-98. 1188 Hrvoje MATKOVI, Povijest Nezavisne Drave Hrvatske (Zagreb 2002.), 241.; Usp. H. MATKOVI, Povijest Jugoslavije (1918 1991). Hrvatski pogled (Zagreb 1998.), 270. 1189 I. KOUTI, Hrvatsko domobranstvo u Drugom svjetskom ratu II. dio, 326. 1190 I. PERI, Hrvatski Katyn, Slobodna Dalmacija (Split), 15. svibnja 1995. 1191 I. PERI, Povijest Hrvata (Zagreb 1997.), 246. 1192 Dragutin PAVLIEVI, Povijest Hrvatske (Zagreb 1994.), 377. 1193 D. PAVLIEVI, Povijest Hrvatske (Drugo, izmijenjeno i proireno izdanje); Povijest Hrvatska (Tree, dopunjeno izdanje) (Zagreb 2000., 2002.), 438. 1194 V. NIKOLI, Bleiburg, Hrvatski leksikon, I. sv. A-K, ur. Antun Vuji (Zagreb 1996.), 110.

154

niti pouzdano istraen, no iskazi sudionika opravdavaju procjene od vie desetaka tisua rtava.1195 Prema Hrvatskom opem leksikonu iz 1996., pojam krinog puta, sveobuhvatni je naziv za put stradanja oko 250.000 (prema
procjeni) hrvatskih civila, osobito ena i djece, te ratnih zarobljenika, pripadnika poraenih hrvatskih postrojbi koje su Saveznici (osobito Britanci) nakon njihove predaje i polaganja oruja u J. Austriji izruili partizanima. Brojani odnos izmeu civila i vojnika, kao i ukupni broj sudionika krinog puta nije mogue pouzdanije utvrditi.1196

Meu posljednjim, Hrvatska enciklopedija navodi, da se, prema izvjeima jugoslavenskih jedinica 15. i 16. svibnja kraj

Bleiburga predalo 95.000 vojnika bez civila. Dio zarobljenika pobijen je kod Dravograda, Maribora i kroz Sloveniju. No, kada se spominje ukupni broj rtava, stoji samo vrlo uopeno (a moda i najkorektnije) da se i danas daju razliite procjene.1197 Upravo ta injenica vrlo esto se manipulira u propagandne svrhe.1198

Prema Jozi Tomasevichu na preuveliavanja vezana uz rtve Bleiburga i Jasenovca,

najvie je utjecala politika, te injenica da Srbi, Hrvati i komunisti pate od sindroma rtve.1199 Nakon pregleda dostupne literature, mogue je zakljuiti da e tone brojke biti teko utvrditi, s obzirom da je broj ljudi koji se uputio na povlaenje isto tako vrlo okviran. Cijelim putem bez kontroliranog povlaenja, uz mnogobrojne sukobe s partizanskim jedinicama, veliki broj ljudi zarobljen je i prije prelaska jugoslavensko-austrijske granice, pa se stoga javlja i drugo pitanje tj. koliko je zapravo ljudi pristiglo do Bleiburga, nakon ega su predani partizanskim jedinicama. Velika je vjerojatnost da je nakon predaje, manji broj ljudi ubijen na samom Bleiburkom polju, dok je veina ubijena ili umrla na dugotrajnom krinom putu. Iako, postoji vei broj radova koji obrauju rtve Bleiburga i krinog puta, cjelovitima i najpouzdanijima se mogu smatrati istraivanja Vladimira erjavia, prema kome ukupni broj poginulih kvislinkih i kolaboracionistikih snaga u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini za vrijeme rata iznosi 125.000 ljudi. Od toga oko 50.000 ljudi izgubilo je ivote na Bleiburgu i krinom putu, a 10.000 bilo je izrueno iz logora Viktring. Njima pribraja oko 10.000 poginulih Srba i Slovenaca, to u konanici daje ukupnu brojku od oko 70.000 ljudi. Za veinu ovaj podatak je prenizak, no ostaje injenica da sustavna obrada ovog pitanja jo uvijek nedostaje, no kako vrijeme prolazi ini se da e tone ili barem tonije brojke biti sve tee utvrditi. Radi toga uvijek ostaje prostora koji se koristi za ideoloke i nacionalne potrebe, stoga nam ostaje da i dalje istraujemo u potrazi za relativnom istinom.

1195 1196

Krini put, Hrvatski leksikon, I. sv. A-K, 649. Krini put, Hrvatski opi leksikon (Zagreb 1996.), 507. 1197 Bleiburg, Hrvatska enciklopedija, sv. 2 Be-Da, ur. Dalibor Brozovi (Zagreb 2000.), 175. 1198 Marcus TANNER, Croatia: a Nation Forged in War (New Haven and London 1997.), 169.-170.; M. TANNER, Hrvatska drava stvorena u ratu (Zagreb 1999.), 197. 1199 Jozo TOMASEVICH, War and Revolution in Yugoslavia, 1941 1945. Occupation and collaboration (Stanford 2001.), 743.

155

ZAKLJUAK
U drugoj polovici 1944. godine ukupne politike i ratne prilike obiljeene su opim napredovanjem Saveznikih jedinica. Naavi se na njemakim granicama u Belgiji i Francuskoj, te nadomak doline rijeke Po u Italiji, uvelike se iskristaliziralo stanje na zapadnoj bojinici, dok je Crvena armija, napredujui kroz Bjelorusiju, Ukrajinu, Rumunjsku, Bugarsku, Maarsku, ehoslovaku, te Jugoslaviju osigurala istono bojite. Tijekom travnja 1945. napredovanje Saveznika bilo je sve bre, 13. travnja saveznike postrojbe prele su rijeku Labu, dok su istovremeno sovjetske postrojbe ule u Be. Dvanaest dana kasnije (25. travnja) zavreno je opkoljavanje Berlina. Ope napredovanje Saveznika, pratio je preustroj Narodnooslobodilake vojske Jugoslavije (NOVJ), koja je poetkom 1945. godine preimenovana u Jugoslavensku armiju (JA) i ije su etiri (I., II., III. i IV.) armije pripremljene za zavrne operacije na prostoru Jugoslavije. Istovremeno raspad njemakog bojita u Grkoj primorao je skupinu armija E na povlaenje, preko Balkana (i NDH), prema zapadu. S vojskom Treeg Reicha, prema Zagrebu su se povlaile i Hrvatske oruane snage (HOS), koje je pratio vei broj civila. Prostor NDH bivao je sve sueniji, a posljednja planirana linija obrane, nazvana Zvonimirova linija, organizirana je pravcem Karlovac Ivani Grad Koprivnica. S obzirom na cjelokupno stanje, poetkom svibnja, kraj Drugoga svjetskoga rata bio je samo pitanje dana. Budui utjecaji i raspored sila, koji nisu rijeeni vojnim akcijama, uvelike su odreeni na sastancima saveznikih elnika (Teheranska konferencija u prosincu 1943., konferencija u Jalti na Krimu, u veljai 1945. godine). Svi raniji pokuaji predstavnika NDH, kojima se u samoj zavrnici rata, trebao uspostaviti kontakt sa Zapadnim saveznicima (pu Lorkovi Voki, pregovori s nadbiskupom Alojzijem Stepincem i Vladkom Maekom), nisu uspjeli. Tek, nakon to je, 2. svibnja zapovjednik europskog Jugoistoka, Alexander Lhr, obavijestio Poglavnika o nemogunosti obrane Zagreba i povlaenju njemakih postrojbi prema Sloveniji, sastala se vlada NDH i odluila poslati Memorandum Zapadnim saveznicima. No, i ovaj pokuaj nije uspio, jer je odluka vlade ponovno stigla prekasno i nije imala nikakav znaaj. Nakon to je general Lhr, 4. svibnja obavijestio zapovjedni stoer HOS-a o povlaenju postrojbi Treeg Reicha, vlada NDH u Pavelievoj prisutnosti, 5. svibnja donosi odluku o povlaenju vojnih snaga i civila prema zapadu, gdje e im Zapadni saveznici pruiti zatitu do ponovno iekivanog sukoba izmeu Zapadnih i Istonih saveznika. Tom odlukom odreen je politiki kraj NDH i njezine vlade. U konanici e se pokazati da je cjelokupno povlaenje velikog broja ljudi izvedeno bez valjanih vojnih i politikih priprema

156

Vlada NDH, visoki dravni dunosnici, crkveni dostojanstvenici i predstavnici kulturnog ivota napustili su Zagreb 6. svibnja, dok je veina izbjeglike kolone krenula tek idui dan. Glavni pravac kretanja bio je Zagreb Celje Bleiburg. Povlaenje prema Celju kretalo se u vie pravaca (Zagreb Novi Dvori Rogatec Celje; Samobor Zidani Most Celje; Varadin Ivanec Krapina Rogatec Celje). Odatle kolone su upuivane u dva smjera, prema Slovenjgradecu i Dravogradu, te prema Mariboru. Prelaskom slovenskoaustrijske granice dio kolona pristigao je do Bleiburga. Poglavnik sa svojom pratnjom krenuo je preko Novih Dvora, Rogake Slatine i Maribora prema Klagenfurtu i dalje prema amerikoj okupacijskoj zoni, ostavivi ionako nepripremljenu vojsku bez vrhovnog vodstva. Pri povlaenju jedinica Treeg Reicha, zajedno s pripadnicima HOS-a, nalo se i pripadnika slovenskih domobrana, te srpskih i crnogorskih etnika, kao i Kozaka. Koliko se zapravo ukupno vojnika i civila nalo na povlaenju teko je utvrditi, s obzirom da je jugoslavenska historiografija o tome uglavnom utjela, dok su emigrantski autori vrlo esto iznosili pretjerane procjene. Prema nekim brojanim pokazateljima, mogue je da se u koloni nalo oko 150.000 osoba. Povlaenje je oteavao veliki broj odbaenog naoruanja i vojne opreme, kao i 9. svibnja potpisana kapitulacija vojske Treeg Reicha pred partizanima. Nakon, toga, u Celju su odrani pregovori o slobodnom prolasku kolone, koja je izgubila vezu s glavnim zapovjednitvom. Od tuda dio kolona krenuo je prema Mariboru, gdje ih je zaustavila III. JA. Glavnina kolone preko Slovenjgradeca stigla je 11. svibnja do Dravograda. Tog i slijedeeg dana voeni su neuspjeni pregovori s bugarskim i partizanskim predstavnicima, koji su drali grad i mostove preko rijeke. Nakon zatvaranja dravogradskih mostova, 13. svibnja, 51. vojvoanska divizija uputila je ultimatum za kapitulaciju. Nakon isteka roka za predaju, uslijedili su oruani sukobi (13. i 14. svibnja), pri emu su jedinice HOS-a kratkotrajno uspjele osvojiti mostove, te je dio kolona krenuo preko Gutanja, Prevalja i Poljane prema Bleiburgu. Veliki dio izbjeglica nije uspio probiti sve jae okruenje jedinica JA, pa je tako zarobljen ve na prostoru Slovenjgradec Dravograd Poljane. Stigavi na Bleiburko polje, 14. i 15. svibnja odrani su pregovori uz sudjelovanje britanskih, jugoslavenskih i predstavnika NDH. Podaci o pregovorima dostupni su, uglavnom iz svjedoanstava petorice sudionika (Patricka T. D. Scotta, Danijela Crljena, Ivana Herenia, Milana Baste i Ivana Kovaia Efenke). Ova sjeanja pruaju nam veliki broj podataka i daju sliku opeg ozraja, no jednako tako vrlo esto su obojena emocijama i kao takva prilino nepouzdana za tono utvrivanje injenica. Da li su se Hrvati predali Britancima ili jugoslavenskim partizanima, pitanje je tumaenja trostranog ina i njegova uinka na pregovorima u bleiburkom dvorcu 15. svibnja 1945. Naime, Hrvati nude predaju 157

Britancima, koji ponudu otklanjaju i prenose je na partizane, a oni prihvaaju britansku odluku, da Hrvati pred njima poloe oruje. Nakon svega, uesnici bleiburkih pregovora, tumaili su dogaaj svatko na svoj nain. Britanska odluka o izruenju velikog broja izbjeglica JA uvjetovana je politikim dogovorom u Jalti, prema kojem se sve zarobljene osobe koje su pripadale neprijateljskim grupacijama, i podravale Trei Reich, moraju izruiti onoj zemlji, protiv koje su slubeno ratovale (iako se dogovor odnosi samo na repatrijaciju sovjetskih graana, iskljuujui bijele tj. caristike emigrante). Smjetaj, prehrana i opskrba velikog vala izbjeglica koji su krenuli prema Korukoj, predstavljao je dodatni problem s obzirom na, ionako napeto stanje uzrokovano pristizanjem Titovih snaga prema Trstu, Julijskoj krajini i dijelovima Koruke. Pitanje odgovornosti i danas je vrlo aktualno, neka od istraivanja (primjerice ona Nikolaia Tolstoya) potaknula su nove spoznaje i otvorila nova pitanja. Prvi put se spominju konkretna imena, iako se neki od zakljuaka ine prilino nategnuti. Kao reakcija javlja se tzv. Cowgillov izvjetaj, koji po prvi puta prezentira, do tada nepoznate dokumente britanskih arhiva, pokuavajui obraniti ugled Britanske armije, a odgovornost koja ipak postoji nastoji spustiti na to niu zapovjednu razinu (Charles Keightley, Patrick T. D. Scott), te sprijeiti otvaranje svake daljnje slubene istrage, s obzirom da je svaki in objanjen kao nunost u postojeim uvjetima. No, ipak gotovo je nemogue zamisliti da u donoenju ovako vanih odluka nisu sudjelovale najvie vojne i diplomatske osobe (feldmaral Harold Alexander). Prije pregovora, dio izbjeglica uspio se probiti na podruje Austrije, nakon ega su smjeteni u razliite saveznike logore (Viktring), od kuda ih je Britanska vojska izruila JA. No, za cjelokupno sagledavanje problematike i tono utvrivanje injenica nedostaju dokumenti britanskih arhiva, ija se najpovjerljivija dokumentacija, vojne i obavjetajne naravi, zadrava pod embargom 75 godina. Prema navodima, manji dio zarobljenika ubijen je ve na Bleiburkom polju, dok je veina u etverorednim kolonama krenula na dugi put povratka u Jugoslaviju (neki su stigli ak do rumunjske granice), danas poznat kao krini put ili marevi smrti. Cijelim putem (posebno kroz Sloveniju) likvidirano je mnogo zarobljenika. Ukupni broj rtava teko je utvrditi, s obzirom da je nepoznat toan broj ljudi koji je krenuo na povlaenje. Dio ih je stradao u oruanim sukobima tijekom povlaenja, te se postavlja pitanje koliko je uope osoba stiglo do Bleiburga. Iako postoji brojna literatura koja se bavi brojem rtava, veliki dio temelji se na osobnim procjenama i improviziranim izraunavanjima, pa se tako spominje i oko milijun stradalih. Do sada najcjelovitije podatke podastro je Vladimir erjavi koji je prema istraivanjima zakljuio da je na Bleiburgu i krinom putu stradalo oko 50.000 ljudi, njima pribraja i 10.000 Srba i Slovenaca, dok ih je iz logora Viktring izrueno oko 10.000. 158

Sveukupna procjena od 70.000 osoba ostaje jedina relevantna, no ostaje injenica da sustavna obrada ovog, politiki i ljudski gledano, vanog pitanja jo uvijek nedostaje. Ipak, ini se da e, kako vrijeme prolazi, konkretne brojke biti sve tee utvrditi. injenica jest, da su svi ratni sukobi popraeni zarobljavanjima i odmazdom, no ostaje pitanje odgovornosti za poinjene zloine, posebice s obzirom na injenicu da su sve likvidacije izvrene nakon formalnog zavretka ratnih operacija, 9. svibnja 1945. godine. Potrebno je naglasiti kako su u postojeim uvjetima zanemarene odredbe enevskih konvencija (ije su potpisnice bile i Jugoslavija i NDH), prema kojima je, kao meunarodnom pravnom aktu, odreen status i postupanje prema ratnim zarobljenicima (vojnici i oficiri zarobljene vojske, pripadnici dobrovoljakih i policijskih odreda, te civili koji bi se makar i neorganizirano ukljuili u ratni sukob, kao i oni koji se ne bore, ali su u okviru poraene vojne snage). Veliki broj iskaza koje su ostavili sudionici krinih putova, iako popraen osobnim doivljajem onog vremena, potvruju upravo suprotne dogaaje. Prema svemu sudei u neposrednim poslijeratnim danima pobjedniki stav podrazumijevao je i beskompromisan obraun s neistomiljenicima novog reima. Sveukupne dogaaje teko je sustavno odrediti i donijeti, neke nove, pouzdanije zakljuke, s obzirom da nedostaju kljuni dokumenti prema kojima bi bilo mogue rekonstruirati prolu stvarnost. Upravo radi toga, kada se pojavi pitanje bleiburke tragedije, javljaju se brojne interpretacije i manipulacije. Iako postoji brojna produkcija na temu Bleiburga i krinog puta, jo uvijek se javljaju iste nedoumice. Pred historiografijom ostaje jo mnogo otvorenih pitanja i problema, koji ekaju svoju znanstvenu obradu. Moda, neka nova saznanja onemogue da duhovi prolosti u tolikoj mjeri utjeu na sadanji ivot, ali to je jo vanije da onemogue dananje dnevnopolitiko prilagoavanje prolosti.

159

POPIS KORITENIH OBJAVLJENIH IZVORA I LITERATURE


50 godina Bleiburga (Zbornik radova o Bleiburgu i krinim putovima s treeg meunarodnog znanstvenog simpozija u Bleiburgu 14. i 15. svibnja 1995.), ur. Jozo Marevi (Zagreb 1995.) ALEKSI Josip, Bleiburg, u: 50 godina Bleiburga, ur. Jozo Marevi (Zagreb 1995.) ALEKSI Josip, Vojniki aspekti hrvatskog povlaenja u svibnju 1945., u: Na Prekretnici, sv. 7, ur. Jure Petrievi (Brugg 1986.) ANI Nikola, Osnovni podaci o zavrnim operacijama za osloboenje Jugoslavije 1945., u: Za pobedu i slobodu Zavrne operacije za osloboenje Jugoslavije (uesnici govore), gl. ur. Ivo Matovi (Beograd 1986.) BAKOVI Ante, Hrvatski sveenici rtve Bleiburga, u: Bleiburg 1945. 1995., ur. Anelko Mijatovi (Zagreb 1995.) BAKOVI Ante, Stradanja crkve u Hrvata u Drugom svjetskom ratu. Sveenici rtve rata i poraa. Radni materijal (Zagreb 1994.) BAREZA Petar, Bleiburka katastrofa, Hrvatska revija, br. 1(37) (Buenos Aires 1960.) BAREZA Petar, Bleiburka katastrofa, u: Bleiburg: uzroci i posljedice, ur. Vinko Nikoli (Zagreb 1998.). BARI Nikica, Ustroj kopnene vojske domobranstva Nezavisne Drave Hrvatske 1941.1945. (Zagreb 2003.) BASTA Milan, O zarobljavanju Pavelieve vojske i odnosima s Englezima, u: Za pobedu i slobodu Zavrne operacije za osloboenje Jugoslavije (uesnici govore), gl. ur. Ivo Matovi (Beograd 1986.) BASTA Milan, Rat posle rata, Vjesnik (Zagreb), god. XXVI, br. 850.-867., 18. travnja 7. svibnja 1965. BASTA Milan, est dana rata posle rata. Kraj jedne zloinake armije, Nedeljne informativne novine (Beograd), god. X., br. 504. 510., 4. rujna 16. listopada 1960. BASTA Milan, Agonija i slom Nezavisne Drave Hrvatske (Beograd 1971.) BASTA Milan, Rat je zavren 7 dana kasnije (Zagreb 1976., 1977., 1980., Beograd 1982., 1986.) BASTA Milan, Rat posle rata. Pavelievi generali se predaju (Zagreb 1963.) BAUER Ernest, Bleiburg u njemakoj povijesnoj i politikoj literaturi, u: Bleiburg: uzroci i posljedice, ur. Vinko Nikoli (Zagreb 1998.) BAUER Ernest, General Lhr i dogaaji oko Bleiburga, u: 50 godina Bleiburga, ur. Jozo Marevi (Zagreb 1995.). 160

BAUER Ernest, General Lhr i kapitulacija njemake vojske pred Bleiburgom, Hrvatska revija, god. XX., sv. 4(80), Mnchen, prosinac 1970. BEKI Darko, Blajburki pokolj u Cowgillovu izvjetaju, Start (Zagreb), 3. veljae 1990. BEKI Darko, 'Sluaj Bleiburg': nova istraivanja, nova iskuenja, asopis za suvremenu povijest, 21/1989., br. 1-3. BEKI Darko, Verzija Cowgillova izvjetaja, u: Otvoreni dossier: Bleiburg, ur. Mirko Gri (Zagreb 1990.) Bela knjiga slovenskega protikomunistinega upora 1941 1945 (USA 1970., 1985.) BELJO Ante, Yu genocid. Bleiburg, Krini put, Udba (Zagreb Toronto 1990.) BELJO Ante, Yu genocide. Bleiburg, Death marches, Udba (Yugoslav secret police) (Toronto Zagreb 1995.) BELJO Ante, Yugoslavia Genocid. A documented Analysis/Yugoslavia: genocid: dokumentarna analiza (Sudbury 1985) BENKOVI Theodor, The tragedy of a Nation. An American's Eye-Witness Report (Chicago 1947.) BETHELL Nicholas, Zato su Englezi izruili zarobljenike, Nova Hrvatska, (London), god. XVII., br. 9., 19. svibnja 1975. BETHELL Nicholas, The Last Secret. Forcible repatriation to Russia 1944-1947 (London, 1974.) BLAEKOVI Milan Ministar i pokolji. Prilog pitanju odgovornosti za prisilno vraanje ratnih zarobljenika poslije Drugog svjetskog rata, u: Bleiburg: uzroci i posljedice, ur. Vinko Nikoli (Zagreb 1998.) BEZINA Petar, Franjevci Provincije Presvetoga otkupitelja. rtve rata 1942. 1948 (Split 1995.) BEZINA Petar, upljani upa povjerenih Franjevakoj provinciji Presvetog Otkupitelja. rtve rata 1941.-1945., 1990.-1995. (Split 2003.) BIBER Duan, Britansko jugoslovanski nesporazumi okrog Koroke 1944 1945, Zgodovinski asopis, god. XXXII., br. 4., (Ljubljana 1978.) BIBER Duan, Meunarodni poloaj Jugoslavije u poslednjoj godini drugog svetskog rata, u: Za pobedu i slobodu Zavrne operacije za osloboenje Jugoslavije (uesnici govore), gl. ur. Ivo Matovi (Beograd 1986.) BIBER Duan, Tito Churchill, Strogo tajno (Beograd-Zagreb 1981.) BIBER Duan, Vojna po vojni?, Na koledar 1995. (Ljubljana 1995.) BIBER Duan, Vojna pomo i politiki rauni, Vjesnik u srijedu (Zagreb), god. XXII., br. 1100., 6. lipnja 1973. br. 1124., 21. studenog 1973. 161

BILANDI Duan, Hrvatska moderna povijest (Zagreb 1999.) Bio sam sprovodnik zarobljene hrvatske vojske, Nova Hrvatska (London), 8. svibnja 1977. Bio sam sprovodnik zarobljene hrvatske vojske, u: Bleiburg: uzroci i posljedice, ur. Vinko Nikoli (Zagreb 1998.) BLAEKOVI Milan, Ministar i pokolji. Prilog pitanju odgovornosti za prisilno vraanje ratnih zarobljenika poslije Drugog svjetskog rata, u: Bleiburg: uzroci i posljedice, ur. Vinko Nikoli (Zagreb 1998.) BLAETI Anton, Nitko nikome nije mogao pomoi, u: KOVAEVI Branimir, Suza za Bleiburg (Zagreb 2003.) BLAETI Anton, Nitko nikome nije mogao pomoi, Narod (Zagreb), br. 48., 15. rujna 1997. Bleiburg 1945. 1995., ur. Anelko Mijatovi (Zagreb 1995.) Bleiburg: uzroci i posljedice, ur. Vinko Nikoli (Mnchen-Barcelona 1988., Zagreb 1998.) Bleiburg, Hrvatska enciklopedija, sv. 2 Be-Da, ur. Dalibor Brozovi (Zagreb 2000.) Bleiburka tragedija hrvatskog naroda, ur. Vinko Nikoli (Zagreb 1993.) Bleiburka tragedija hrvatskog naroda, ur. Vinko Nikoli i Frano Nevisti (MnchenBarcelona 1976., 1977.) BOOKER Christopher, A Looking-Glass Tragedy. The controversy over the repatriations from Austria in 1945. (London 1997.) BONJAK Pero, Mali krini put, u: Bleiburg: uzroci i posljedice, ur. Vinko Nikoli (Zagreb 1998.) BONJAK Pero, Mali krini put, u: U Bleiburgu iskra, ur. Jozo Marevi (Zagreb 1993.) BOIEVI Sreko, Jame u kru nepoznate grobnice iz rata i poraa, u: Hrvatski rtvoslov, knjiga 1., ur. Miroslav eparovi (Zagreb 1998.) BOIEVI Sreko, Svjetla pod zemljom, Veernji list (Zagreb), 24. kolovoz 7. listopad 1966. BOIEVI Sreko, Tragedije u tamnim dubinama naih jama, u: 50 godina Bleiburga, ur. Jozo Marevi (Zagreb 1995.) BOIEVI Sreko, Jame (kao)grobnice (Zagreb 1991.) BRACANOVI Dolores, S Poglavnikom na povlaenju, Hrvatska Spomen izdanje u poast nezaboravnog Poglavnika, god. XIII, br. 4-7 (291-294) (Buenos Aires 10. travnja 1960.) BRAJOVI Petar S., etvrta operativna zona Slovenije u zavrnoj ofenzivi za osloboenje zemlje, u: Za pobedu i slobodu Zavrne operacije za osloboenje Jugoslavije (uesnici govore), gl. ur. Ivo Matovi (Beograd 1986.) 162

BRAJOVI Petar S., Konano osloboenje (Sjeanja i obrade) (Zagreb 1983.) BRAJOVI Petar S., Konec druge svetovne vojne v Sloveniji (Ljubljana 1977.) BRATTON Philip, Hrvati su bili nai zarobljenici, u: Bleiburg 1945. 1995., ur. Anelko Mijatovi (Zagreb 1995.) BRDARI Zvonimir, Moj put u nepoznato Bleiburg, 1945. (Dnevniki zapis), u: MIKAEK uro, Naika spomenica 1941. - 1945. (Naice 1997.) BRDARI Zvonimir, Moj put u nepoznato Bleiburg, 1945. Dnevniki zapis, u: VUK Ivan, STOJAKOVI Ivan, BRDARI Zvonimir, Tri ratne minijature 1941. 1945. (Naice 1998.) Brez milosti ranjeni, invalidni in bolni povojni ujetniki na slovenskem, ur. Lovro turm (Ljubljana 2000.) BROZ Josip Tito, Sabrana djela, 25, ur. Pero Damjanovi (Beograd 1982.) BROZ Josip Tito, Sabrana djela, 28, ur. Pero Damjanovi (Beograd 1988.) BROZOVI Tomislav, Na cesti Dravograd Maribor, Forum, god. XXXVII, knj. LXX, br. 4-6, (Zagreb travanj lipanj 1998.) BUCONJI Stjepan, Moj posljednji bijeg, u: U Bleiburgu iskra, ur. Jozo Marevi (Zagreb 1993.) BUCONJI Stjepan, Posljednji bijeg (Mnchen 1991.) BU Stjepan, Da li smo Hrvatsku mogli sauvati?, Hrvatska revija, br. 2.-3.(38.-39.) (Buenos Aires 1960.) BULJAC Mirko, Hrvace upa svih svetih (Split Hrvace 2004.) BUI Bruno, rtve rata, Hrvatski knjievni list (Zagreb), br. 15., srpanj 1969. BUI Bruno, Jedino Hrvatska! (Toronto 1983.) CERAR Joe, Iti skozi Teharje in ostati iv, Zaveza (Ljubljana), god. X., br. 2., lipanj 2002. COLI Mladenko, Kolaboracionistike oruane formacije u Jugoslaviji 1941. 1945. godine, u: Oslobodilaka borba naroda Jugoslavije kao optenarodni rat i socijalistika revolucija, knj. 2. (Beograd 1977.) COLI Mladenko, Pregled operacija na jugoslavenskom ratitu 1941.-1945. (Beograd 1988.) CORSELLIS John, Uspjean otpor prema prisilnoj repatrijaciji, u: Bleiburg 1945.-1995., ur. Anelko Mijatovi (Zagreb 1995.) CORSELLIS John, Spomini na slovenske politine begunce, Zaveza (Ljubljana), god. X., br. 3., rujan 2000. COWGILL Anthony, BOOKER Christopher, lord BRIMELOW Thomas, TRYON-WILSON Teddy, Interim Report on Am Enquiry Into the repatriation of Surrendered Enemy

163

Personnel to the Soviet Union and Yugoslavia From Austria in May 1945 and the Alleged 'Klagenfurt Conspiracy' (London September 1988.) CRLJEN Danijel, Bleiburg (svjedoanstvo prof. Danijela Crljena iz god. 1945.), Hrvatska misao, sv. 30 (Buenos Aires 1963.) CRLJEN Danijel, Bleiburg, Hrvatska revija, 2.- 4., XVI (Paris prosinac 1966.) CRLJEN Danijel, imbenici bleiburkog sloma, Hrvatska revija, god XX., sv. 1 i 2 (77 i 78) (Mnchen 1970.) CRLJEN Danijel, Jubilej genocida - povod novih inzultacija (Trideset - godinjica bleiburke tragedije), Hrvatska revija, Jubilarni zbornik 1951.-1975. (MnchenBarcelona 1976.) CRLJEN Danijel, Svjedoanstvo prof. Danijela Crljena o bleiburkoj tragediji, Obrana, br. 2-3 (Madrid 1963.) CRLJEN Danijel, Istina o Bleiburgu (Buenos Aires 1994.) CRLJEN Danijel, Svjedoanstvo (Buenos Aires 1984.) CRLJEN Danijel, Svjedoanstvo II (Toronto 1988.) CRLJEN Danijel, Bleiburg, u: Hrvatska zauvijek prilozi hrvatskoj dravotvornoj misli (Hrvatska revija u egzilu 1951. 1990. izbor radova I V), ur. Ante Selak (Zagreb 1996.) AVKA Ante, Graa za suvremenu povijest Drnike krajine 1941.-1994. (Split 1995.) ERNEJ Janez, Teharski grobovi, Zaveza (Ljubljana), god. X., br. 2, lipanj 2002. ULI Ante, Zapisnik o pokolju u Crnom Potoku, u: Bleiburg: uzroci i posljedice, ur. Vinko Nikoli (Zagreb 1998.) ULUMOVI Pero, Izvjee o stanju hrvatskih bjegunaca u Austriji, u: 50 godina Bleiburga, ur. Jozo Marevi (Zagreb 1995.) DAMI Ivan, Franjevci hrvatske franjevake provincije sv. irila i Metoda, rtve Drugog svjetskog rata, poraa i jugokomunizma (Zagreb 2000.) DEAKIN William, Britanci, Jugoslovani in Avstrija (1943 maj 1945), Zgodovinski asopis (Ljubljana), god. XXXIII., br. 1., 1979. DIZDAR Zdravko, Brojitbeni pokazatelji odnosa vojnikih postrojbi na teritoriju Nezavisne Drave Hrvatske 1941. 1945. godine, asopis za suvremenu povijest, 24/1996., br. 1.-2. DIZDAR Zdravko, GEIGER Vladimir, RUPI Mate, Bleiburg i krini put, Maruli, god. XXIX, br. 5. (Zagreb, rujan listopad 1996.) Dnevnik 'krinog puta' Antuna Filipovia, u: KOVAEVI Branimir, Suza za Bleiburg (Zagreb 2003.) 164

DODER Duko, NOB u Zagrebu od kraja 1944. do osloboenja 8. svibnja 1945. godine, u: Zagreb 1941. 1945., ur. Emil Ivanc (Zagreb 1972.) DOLNIAR Ivan, Okruenje i kapitulacija neprijateljevih snaga u severozapadnom delu Jugoslavije, u: Za pobedu i slobodu Zavrne operacije za osloboenje Jugoslavije (uesnici govore), gl. ur. Ivo Matovi (Beograd 1986.) Donja Motiina 1941. 1948. Spomen-spis posveen ratnoj tragediji itelja Donje Motiine u drugom svjetskom ratu, grupa autora (Donja Motiina 1992.) DRAGANOVI Krunoslav, Kalvarija hrvatskog naroda god 1945., u: Bleiburg: uzroci i posljedice, ur. Vinko Nikoli (Zagreb 1998.) DRAGANOVI Krunoslav, Kalvarija hrvatskog naroda god. 1945., Hrvatski kalendar Hrvatskog katolikog glasnika i Danice za prostu godinu 1955. (Izdaju Hrvatski franjevci u SAD), god. XII (Chicago 1954.) DRAGANOVI Krunoslav, The biological extermination of Croats in Tito's Yugoslavia, u: The Croatian Nation in it's struggle for freedom and independence (Chicago 1955.) DRAGIEVI Boko, Ostali su uza me najvjerniji prijatelji, u: VUKOREP Stanislav, Preivjeli svjedoe (Zagreb 2005.) DRAGOJLOV Fedor, Der Krieg 1941. 1945. auf dem Gebiete des Unabhngigen States Kroatien, Allgemeine Schweizerische Militrzeitschrift, sv. 5.-7. (Frauenfeld svibanj srpanj 1956.) DRAGOJLOV Fedor, Rat od 1941. 1945. na podruju Nezavisne Drave Hrvatske, Hrvatska (Buenos Aires), god X., br. 18 (210) 24 (216), (1956.) DUBAJI Simo, Ne kajem se to sam ubio 30.000 Hrvata!, Globus (Zagreb), br. 217., 3. veljae 1995. DURAKOVI Asaf, Od Bleiburga do muslimanske nacije (Toronto 1975.) DUSPER Zvonimir, Odlazak u nepoznato, u: U Bleiburgu iskra, ur. Jozo Marevi (Zagreb 1993.) DUSPER Zvonimir, U vrtlogu Bleiburga (Rijeka 1993., 1996., 2001.) DUEVI Frane, 1945. put suza i nade (Krini put Jose Duevia iz Ljupa), Zadarska smotra, god XLVIII, br. 1-3, 1999. ILAS Milovan, Jo o pokoljima 1945., u: Bleiburg: uzroci i posljedice, ur. Vinko Nikoli (Zagreb 1998.) ILAS Milovan, Wartime (New York; London 1977.) UKI Svetomir, Iz ume u emigraciju, Dokumenti Srpske zastave (Asuncion, Paragvaj 1980.)

165

UKI Svetomir, Iz ume u emigraciju, Srpska zastava (Buenos Aires), br. 33.-38., 1954.1955. UKI Svetomir, Iz ume u emigraciju, u: Povlaenje 1945. Krivci i rtve, ur. Tomislav Sabljak i Ivo Smoljan (Zagreb 2000) EPSTEIN Julius, Operation Keelhaul: The Story of Forced Repatriations from 1944 to the Present (Greenwich 1973.) FARAGO Zvonko, LENAC-BRLEKOVI Rua, VERHAZ Zlatko i VRAGOLOVI Alojz, Gareniki rtvoslov (Garenica 1997.) FERENC Mitja, Kako do evidence prikritih grobi v Republiki Sloveniji?, Prispevki za novejo zgodovino, 1/XLIV (2004.) FERENC Mitja, O izsledkih evidentiranja prikritih grobi v RS, u: rtve vojne in revolucije, ur. Janvit Golob i dr. (Ljubljana 2005.) FERENC Mitja, Prikrita grobia druge svetovne vojne v Sloveniji, u: Kolo nasilja, ur. Monika Kokalj Koevar (Ljubljana 2004.) FERENC Mitja, Prikrito in oem zakrito (Prikrita grobia 60 let po koncu druge svetovne vojne) (Celje 2005.) FERENC Tone, Osvoboditev severovzhodne Slovenije in poslednji boj na Poljani, u: Spomeniki delavskega revolucionarnega gibanja in narodnoosloboditelnega boja na Slovenskem poseban otisak (Ljubljana 1985.) FERENC Tone, Sklepne operacije za osvoboditev Slovenije, u: Osvoboditev Slovenije 1945. (referati z znanstvenog posvetovanja v Ljubljani 22 in 23 decembra 1975.) (Ljubljana 1977.) FRANI-BERDEN Lojzka, Odhajali so s smrtjo v oeh, Zaveza (Ljubljana), god. XI, br. 1., oujak 2001. GABELICA Ivan, Pravna kvalifikacija zloina u Bleiburgu i na krinim putovima, u: 50 godina Bleiburga, ur. Jozo Marevi (Zagreb 1995.) GAJGER Vladimir, Osvrt na vaniju literaturu o Blajburgu 1945., Istorija 20. veka (Beograd), god. XXI, br 1., 2003. GEIGER Vladimir, Bleiburg i Krini put u historiografiji, publicistici i memoarskoj literaturi, u: Spomenica Bleiburg 1945. 1995., ur. Mirko Valenti (Zagreb 1995.) GEIGER Vladimir, Osvrt na istraivanja i odjeke problematike Bleiburga i krinog puta 1945. u Republici Hrvatskoj, Dijalog povjesniara istoriara, 8 (Zagreb 2004.) GEIGER Vladimir, Osvrt na vaniju literaturu o Bleiburgu 1945., asopis za suvremenu povijest, 35/2003., br. 1.

166

GLII Venceslav, Zloin i kazna, u: Drugi svjetski rat, Trea knjiga (Zagreb, Ljubljana, Beograd 1980.) GOLDSTEIN Ivo, Hrvatska povijest (Zagreb 2003.) Gospiki spomen zbornik, ur. Ranko imi (Gospi 1995.) GRABAREVI Martin, Calvary of a Croatian Freedom Fighter (Toronto 1994.) GRABAREVI Martin, Kalvarija hrvatskog borca (Kanada 1982.) GRABAREVI Martin, Kalvarija hrvatskog vojnika (Zagreb 1993.) GRAANIN Petar, Zavrna ofenziva Jugoslovenske armije za konano osloboenje zemlje, u: Za pobedu i slobodu Zavrne operacije za osloboenje Jugoslavije (uesnici govore), gl. ur. Ivo Matovi (Beograd 1986.) GRIL Janez, Bog je hotel imeti prie, u: AJDELA Ivo, Koevski Rog (Maribor 1990.) GRUBII Zvonimir, Povlaenje, u: Od Bleiburga do naih dana, ur. Jozo Marevi (Zagreb 1994.) GRUM Janez, Vlaki vozijo na Jesenice, Zaveza (Ljubljana), god. 3., br. 1, oujak 1993. GUGI Ivan, O pokolju hrvatskih zarobljenika kod Ljubljane i Koevskog roga, u: Bleiburg 1945. 1995., ur. Anelko Mijatovi (Zagreb 1995.) GVOZDI-FILJAK Zlata, LONAREVI Juraj, Srijemska kalvarija Hrvata (Zagreb 1995.) HAUPTFELD Hrvoje, Suza za Bleiburg, Narod (Zagreb), br. 27., 15. svibnja 1996. HAUPTFELD Hrvoje, Suza za Bleiburg, u: KOVAEVI Branimir, Suza za Bleiburg (Zagreb 2003.) HEIMOVI Josip, In Tito's Death Marches and Extermination Camps (New York 1962.) HEIMOVI Josip, In Tito's Death Marches. Testimony on the Massacres of the Croatian War Prisoners and Civilians after World War II. (Chicago 1961.) HEFER Stjepan, Izruivanje hrvatske vojske god. 1945. u svjetlu meunarodnog prava, Hrvatski kalendar (Chicago 1955.) HERCEG Stjepan, Samobor mali Bleiburg 1945. (Samobor 1996.) HNILICKA Karlo, Das Ende auf dem Balkan 1944/45. Die militrische Rumung Jugoslawiens durch die deutsche Wehrmacht-Studien und Dokumente zur Geschichte das Zweiten Weltkriegs, (Gttingen, Zrich, Frankfurt 1970.) HORY Ladislaus i BROSZAT Martin, Der Kroatische Ustascha-Staat 1941-1945 (Stuttgart 1964.) Hrvatska predstavka angloamerikoj vojnoj misiji 1945., Hrvatska revija, god. XXXIII., sv. 1(129) (Mnchen-Barcelona, oujak 1983.)

167

IVANOVI oko, Rad pozadine 3. armije u zavrnim operacijama, u: Za pobedu i slobodu Zavrne operacije za osloboenje Jugoslavije (uesnici govore), gl. ur. Ivo Matovi (Beograd 1986.) J. U., Svjedoanstvo iz traginih dana svibnja godine 1945., u: Bleiburg: uzroci i posljedice, ur. Vinko Nikoli (Zagreb 1998.) Jaka LEBER, U svezane i gole Hrvate pucali su ili ih zatukli motikama i sjekirama, Veernji list (Zagreb), 19. kolovoz 1999. JAMBROI Nikola, Stotinu dana smrti, Start (Zagreb), 7. srpnja 1990. JAMBROI Nikola, Stotinu dana smrti, u: VLAI Boris, VOJINOVI Aleksandar, Krini put (Zagreb 1991.) JAREB Jere, Sudbina posljednje hrvatske dravne vlade i hrvatskih ministara iz Drugog svjetskog rata (Prilog za studiju o hrvatskoj dravnoj vladi), Hrvatska revija, god. XXVIII., sv. 2 (110) (Mnchen-Barcelona lipanj 1978.) JAREB Jere, Pola stoljea hrvatske politike (Zagreb 1995.) JAREB Jerome i OMRANIN Ivo, The end of the Croatian Army at Bleiburg, Austria in May 1945 according to English Military Documents, Journal of Croatian Studies, Vol. XVIII-XIX (New York 1977.-1978.) JAREB Jerome i OMRANIN Ivo, Croatian Government's Memorandum to the Allied Headquarters Mediterranean, May 4, 1945., Journal of Croatian Studies, Vol. XXI (New York 1980.) JELAI Ivan pl., Predgovor, u: Od Bleiburga do naih dana, ur. Jozo Marevi (Zagreb 1994.) JELAI Ivan pl., Teko je mjeriti i vagati strahove, u: KOVAEVI Branimir, Suza za Bleiburg (Zagreb 2003.) JELAI Ivan pl., Neispunjena enja Kalvarija Hrvatske (prvi dio) (Zagreb Ottawa 2001.) JELI Tadija, U koloni smrti od Slovenije do Srbije, Drina (Madrid), god. IV., br., 1-2., 1954. JELI Jakov, Hrvatskim krvavim stazama 1945.g. od Celja do Teslia, u: Da se ne zaboravi (Drugi hrvatski rtvoslovni kongres, Vukovar 2001.) (Zagreb 2002.) JELI BUTI Fikreta, Snage kontrarevolucije u Hrvatskoj u 1945. godini, u: Osloboenje Hrvatske 1945. godine, gl. ur. Mira Kolar Dimitrijevi (Zagreb 1986.) JELI BUTI Fikreta, Ustae i Nezavisna Drava Hrvatska 1941. 1945 (Zagreb 1977., 1978.) John Corsellis in Slovenci, Zaveza (Ljubljana), god. V., br. 2., juni 1995. 168

JONI Vladan, Ratni zarobljenici. Meunarodnopravni status (Beograd 2002.) JUREVI Josip, Bleiburg: jugoslavenski poratni zloini nad Hrvatima (Zagreb 2005.) JUREVI Josip i KLEMENI Mladen, rtve rata, Hrvatski leksikon, II. sv. L-Z (Zagreb 1997.) JUREVI Josip, ESIH Bruna, VUKUI Boe, uvari bleiburke uspomene (Zagreb 2003., 2005.) JURI Ivan, Borbe i stradanja Hrvata kotara Metkovi 1918.-1945., u: Hrvatski rtvoslov (zbornik radova Prvog hrvatskog rtvoslovnog kongresa, Zagreb 19.-21. lipnja ), knj. II., ur. Zvonimir eparovi (Zagreb 1998.) JURI Ivan, Borbe i stradanja Hrvata kotara Metkovi 1918.-1945. (Metkovi 1997.) JURKOVI Boro, Verzija grofa Nikolaia Tolstoya, u: Otvoreni dossier: Bleiburg, ur. Mirko Gri (Zagreb 1990.) KAMBER Dragutin, Slom NDH. Kako sam ga ja proivio (Zagreb 1995.) KARAMAN Sreko, Desetog dana, Hrvatska revija, god. X., sv. 4 (40) (Buenos Aires prosinac 1960.) KARAPANDI Borivoje M., Jugoslovensko krvavo prolee 1945. Titovi Katini i Gulazi (Kleveland 1976., Beograd 1990.) KARAPANDI Borivoje M., Koevje Tito's bloodiest crime (Kleveland 1965., 1970.) KARAPANDI Borivoje M., Koevje Titov najkrvaviji zloin (Kleveland 1959.) KARAPANDI Borivoje M., Spomenica srpskih dobrovoljaca 1941. 1971. (Kleveland 1971.) KARAPANDI Borivoje M., The Bloodiest Yugoslav Spring 1945. Tito's Katyn and Gulags) (New York 1980.) KARAULA Marijan, rtve i muenici. Stradanja bosanskih franjevaca u Drugom svjetskom ratu i komunizmu (Sarajevo 1999.) KATALINI Kazimir, Broj bleiburkih rtava, u: 50 godina Bleiburga, ur. Jozo Marevi (Zagreb 1995.) KATALINI Kazimir, Hrvatske i srpske rtve 1941.-1945., Republika Hrvatska (Buenos Aires), god. XXXVIII, br. 160., 10. travnja 1988. KATALINI Kazimir, Hrvatsko-srpski sukob u svjetlu brojaka, Republika Hrvatska (Buenos Aires), god. XXXVI, br. 153., lipanj 1986. KATALINI Kazimir, Konac NDH, povlaenje, bleiburki pregovori, predaja, u: Bleiburg 1945.- 1995., ur. Anelko Mijatovi (Zagreb 1995.) KATALINI Kazimir, Argumenti: NDH, BiH, Bleiburg i genocid (Buenos Aires-Zagreb 1993.) 169

KATI Ilija, Ostali su visjeti na platanima, u: VUKOREP Stanislav, Preivjeli svjedoe (Zagreb 2005.) KEREI Josip, Od Bleiburga do Velesa, u: Od Bleiburga do naih dana, ur. Jozo Marevi (Zagreb 1994.) KISZLING Rudolf, Die Kroaten: Der Schicksalsweg eines Sdslawenvolkes (Graz-Kln 1956.) KLANJEK Zdravko, Pregled narodnoosvobodilne vojne 1941-1945 na Slovenskem (Ljubljana 1989.) KLEPEC Matja, Teharje so tlakovane z nao krvjo (Buenos Aires 1973.) KLEPEC Matja, Teharje poprskano naom krvlju, u: Otvoreni dossier: Bleiburg, gl. ur. Marko Gri (Zagreb 1990.) KNEZOVI Oton, Pokolj hrvatske vojske 1945. Dokumenti o zvjerstvima Srba nad Hrvatima (Chicago 1960) KOOVI Bogoljub, rtve drugog svetskog rata u Jugoslaviji (London 1985., Sarajevo 1990.) KOGEJ Pavel, Poboj mladoletnih domobrancev, Zaveza (Ljubljana), god. II., br. 3., rujan 1992. KOLIMBATOVI Drago, Moj Bleiburg (Zagreb 2003.) KOLMAN Ludvik, White paper Viktring tragedy (Tabor 1. lipanj 1970.) Konec druge svetovne vojne u Jugoslaviji, ur. Duan Biber (Ljubljana 1985.) KORDI Lucijan, U danima srdbe i gnjeva, u: Bleiburg: uzroci i posljedice, ur. Vinko Nikoli (Zagreb 1998.) KORDI Lucijan, Muenitvo Crkve u Hrvatskoj (Chicago 1988.) KORSKY Ivo, Bleiburg, Hrvatska revija, god. XV., sv. 1-2 (Buenos Aires 1965.) KOEVAC Tomislav, Posljednja bitka, Hrvatska revija, god 33. sv. 2 (Mnchen Barcelona 1983.) KOUTI Ivan, Odlazak neporaenih, u: U Bleiburgu iskra, ur. Jozo Marevi (Zagreb 1993.) KOUTI Ivan, Hrvatsko domobranstvo u Drugom svjetskom ratu, II. dio (Zagreb 1994.) KOVA Toma, Betrayal and forcible repatriation, u: The Slovenian Tragedy (for the 25th anniversary of betrayal of Vetrinje and Koevski Rog massacre) (Toronto 1. lipnja 1970.) KOVA Toma, V Rogu leimo pobiti (Buenos Aires 1968.) KOVAEVI Branimir, Bleiburg. Dogodilo se prije 50 godina, a kao da je bilo juer , Svjetlo (Karlovac), br. 1-2, rujan 1995., br. 3-4., prosinac 1995. 170

KOVAEVI Branimir, Suza za Bleiburg (Zagreb 2003.) KOVAI Mirko, U potrazi za istinom (Vukovar 2004.) KOZINA France, Temelji osvobojenja (Niagara Falls 1993.) KOUL Stjepan, Spomenica rtvama ljubavi Zagrebake nadbiskupije (Zagreb 1992.) KRAJAI Josip, Krini put zrakoplovaca, u: VLAI Boris, VOJINOVI Aleksandar, Krini put (Zagreb 1991.) KRIZMAN Bogdan, Paveli u bjekstvu (Zagreb 1986.) KRIZMAN Bogdan, Ustae i Trei Reich II (Zagreb 1986.) Kriev pot slovenskega domobranstva (Judenburg oko 1946.) Krini put, Hrvatski leksikon, I. sv. A-K, ur. Antun Vuji (Zagreb 1996.) Krini put, Hrvatski opi leksikon (Zagreb 1996.) Kronologija: Hrvatska, Europa, svijet, ur. Ivo Goldstein (Zagreb 2002.) KRPAN Stjepan, Hrvatski gubici u Drugom svjetskom ratu i porau na primjeru Slavonskog Kobaa, u: 50 godina Bleiburga, ur. Jozo Marevi (Zagreb 1995.) KRPAN Stjepan, Na Krinom putu (zapamenja jednog sudionika), u: Od Bleiburga do naih dana, ur. Jozo Marevi (Zagreb 1994.) KRPAN Vladimir, RIZMAUL Ivan, SALOPEK Davor, Petrinjski rtvoslov (Petrinja 1995.) KRUELJ eljko, Komunisti su 1945. iz osvete likvidirali 150.000 ljudi, Veernji list (Zagreb), 8. srpnja 1998. KULUNDI Zvonimir, Bleiburg kao tema za grandioznu knjievnu kompoziciju, u: 50 godina Bleiburga, ur. Jozo Marevi (Zagreb 1995.) KUMPF Slavica, Pod znakom krinog puta (Vukovar 1999.) KUMPF Slavica, Kako sam izbjegla strijeljanje, u: VLAI Boris, VOJINOVI Aleksandar, Krini put (Zagreb 1991.) La Tragedia de Bleiburg, ur. Ivo Bogdan (Buenos Aires 1963.) LABOVI urica - BASTA Milan, Partizani za pregovarakim stolom 1941 1945. (Zagreb 1986.) LALI Mihailo, Pramen tame (Beograd 1973; Beograd, Titograd 1983.) LAMPE John R., Yugoslavia as History. Twice there was a country (Cambridge 1996.) LANE J. Ann, Putting Britain Right with Tito: The Displaced Persons Question in AngloYugoslav Relations 1946-7, European History Quarterly, vol. 22 (London, Newbury Park and New Delhi 1992.) LASI Stanko, Autobiografski zapisi (Zagreb 2000.) LASI Vjekoslav Lujo, Pakao je poeo u Bleiburgu (Rijeka 1994., Dubrovnik Sarajevo 1996.) 171

LAUI Ante, Bleiburg tragina postaja hrvatskog naroda, u: 50 godina Bleiburga, ur. Jozo Marevi (Zagreb 1995.) LELJAK Roman, Teharje (Maribor 1990.) LELJAK Roman, Teharske ive rane (Ljubljana 1990.) LENGEL KRIZMAN Narcisa Osloboenje Zagreba, u: Osloboenje Hrvatske 1945. godine, gl. ur. Mira Kolar Dimitrijevi (Zagreb 1986.) LENGEL KRIZMAN Narcisa, Zagreb u NOB-u (Zagreb 1980.) LIPAK Vlado, Kao vuk samotnjak, u: VLAI Boris, VOJINOVI Aleksandar, Krini put (Zagreb 1991.) LIPAK Vlado, Kroz Sloveniju i Zagorje kao vuk samotnjak, Start (Zagreb), 23.lipnja 1990. Lord Aldington protiv grofa Tolstoya, Start (Zagreb), 20. sijenja 1990. LUBURI Vjekoslav, The End of The Croatian Army, u: Operation Slaughterhouse. Eyewitness Accounts of Postwar Massacres In Yugoslavia (ur. John Ivan Prcela i Stanko Guldescu) (Philadelphia 1970., Pittsburgh 1995.) LJERKI Ante, Od Ivan Planine do Bleiburga dokumenti o povlaenju hrvatske vojske 1945. godine, Drina (Madrid), br. 2, 1963. MAEK Janko, Kriev pot od Ljubljanske bolninice do Brezarjevega brezna, Zaveza (Ljubljana), god VIII., br. 4., 1998. MAEK Vladko, In the struggle for freedom (New York 1957.) MAEK Vladko, Memoari (Zagreb 2003.) MAEK-EILETZ Pavi, Tudi jaz sam la skozi Teharje, Zaveza (Ljubljana) god. IV., br. 2., lipanj 1994. MALBAA Petar, Dugopoljske rtve 1941.-1948., Hrvatska obzorja (Split), god. III., br. 3., rujan 1995. MALKOVI Josip, upa Gornje Prekrije u prolosti i sadanjosti (Zabok 2001.) MANDI Dominik, Popis hrvatskih katolikih sveenika ubijenih u razdoblju 1941.-1954., u: Bleiburg: uzroci i posljedice, ur. Vinko Nikoli (Zagreb 1998.) MANDI Dominik, Popis hrvatskih katolikih sveenika ubijenih u razdoblju 1941.-1954., Hrvatski kalendar Hrvatskog katolikog glasnika i Danice za prostu godinu 1955. , god. XII (Chicago 1954.) MAR T. J. H.., Mirno i hladnokrvno, u: S ovu stranu dobra i zla (Zagreb 1982.) MARINKO Mato, Hrvatska molitva i danas odjekuje, Narod (Zagreb), br. 93/94, 15. srpnja 2001. MARINKO Mato, Na putu smrti od Bleiburga do Bjelovara, Hrvatska revija, god. XLIV, sv. 1 (173), (Zagreb oujak 1994.)

172

MARINKO Mato, Svjedoanstvo o Bleiburgu i krinom putu, u:


zaviaja, ur. Davor Salopek, god. II., br. 2/1999.

Petrinjski zbornik za povijest i obnovu

MARINKO Mato, S ovu stranu dobra i zla (Zagreb 1982.) MARIJAN Davor, Ustake vojne postrojbe, neobjavljeni magistarski rad (Sveuilite u Zagrebu 2004.) MARUI Milan, rtve komunistikih zlodjela na sljemenskim stratitima: Bolnica Brestovac, Graani, Zagreb, svibanj 1945. (Zagreb 2002.) Matica mrtvih podatki o Slovencih pomorjenih po zloinski osvobodilni fronti 1941 1945., sv. 4 (Cleveland 1970.) MATKOVI Hrvoje, Povijest Jugoslavije (1918 1991). Hrvatski pogled (Zagreb 1998.) MATKOVI Hrvoje, Povijest NDH (Zagreb 1994.) MATKOVI Hrvoje, Povijest Nezavisne Drave Hrvatske (Zagreb 2002.) MATOLNIK Rudolf, Svjedok pokolja u Koevskom Rogu, Politiki zatvorenik (Zagreb), god. VIII., br. 81., prosinac 1998. MCADAMS Michael, Yalta and Bleiburg Tragedy, u: Od Bleiburga do naih dana, gl. ur. Jozo Marevi (Zagreb 1994.). Meunarodne konvencije o ratnom pravu i o sigurnosti, ur. Rade uki (Zagreb 1979.) MEHE Mirko, Preivjeli da svjedoe pola stoljea od Bleiburga (Toronto 1994.) MEHE Mirko, Preivjeli da svjedoe, u: Od Bleiburga do naih dana, ur. Jozo Marevi (Zagreb 1994.). METROVI Ivan, Uspomene na politike ljude i dogaaje (Buenos Aires 1961.) MIHALI Mihovil Mio, U iekivanju pravde, u: Od Bleiburga do naih dana, ur. Jozo Marevi (Zagreb 1994.) MIJATOVI Anelko BOGOVI Josip, Spomenica upa Drenik grada, Vaganca i Korenice (Zagreb 2000.) MIJATOVI Anelko, Izdan nalog za pokret prema Bleiburgu, Vjesnik Podlistak (Zagreb), 11/12. lipnja 21. srpnja 2005. MIJATOVI Anelko, Politiki i vojniki kraj NDH, asopis za suvremenu povijest, 23/1995., br. 3. MIKAEK uro, Naika spomenica 1941.-1945. (Naice 1997.) MITCHELL Ian, Britanci nisu htjeli da lord Aldington bude optuen za ratni zloin, Veernji list (Zagreb), 29., 30. i 31. svibnja 1998. MLAKAR Boris, Slovensko domobranstvo 1943.-1945. Ustanovitev, organizacija, idejno ozadje (Ljubljana 2003.)

173

MORAA Milutin, Operacije Prve i Tree armije u zavrnoj ofenzivi osloboenja Jugoslavije, u: Za pobedu i slobodu Zavrne operacije za osloboenje Jugoslavije (uesnici govore), gl. ur. Ivo Matovi (Beograd 1986.) MRNJEC Stjepan, Panj iz kojeg su izrasle brojne zdrave grane, Narod (Zagreb), br. 73., 15. listopada 1999. MRNJEC Stjepan, Panj iz kojeg su izrasle brojne zdrave grane, u: KOVAEVI Branimir, Suza za Bleiburg (Zagreb 2003.) MRNJEC Stjepan, Upoznajmo nau prolost. Prilog za povijest. Opina Staro Petrovo Selo 1941. 1997. (Staro Petrovo Selo 1997.) MULANOVI Nikola, Nas su ubijali komunisti!, u: Bleiburg: uzroci i posljedice, ur. Vinko Nikoli (Zagreb 1998.) Na bojo pot, u: Zgodbe muenitva Slovencev (Buenos Aires 1949.) Na Prekretnici, sv. 7., ur. Jure Petrievi (Brugg 1986.) NA Kosta, Kako smo pripremali i vodili ofanzivu, u: Za pobedu i slobodu Zavrne operacije za osloboenje Jugoslavije (uesnici govore), gl. ur. Ivo Matovi (Beograd 1986.) NA Kosta, Rat je zavren 15. maja u 16.00!, Borba (Beograd), 10. lipanj 1985. NA Kosta, Pobeda (Zagreb 1980.) NIKOLI Vinko, Bleiburg, Hrvatski leksikon, I. sv. A-K, ur. Ante Vuji (Zagreb 1996.) NIKOLI Vinko, Poslije pola stoljea Bleiburg je povijest, u: Spomenica Bleiburg 1945. 1995., ur. Mirko Valenti (Zagreb 1995.) NIKOLI Vinko, Pred vratima domovine: susret s hrvatskom emigracijom 1965: dojmovi i razgovori (Buenos Aires, Paris, Mnchen 1966.-1967., Zagreb 1995.) NIKOLI Vinko, Tragedija se dogodila u svibnju. Jedna (prva) godina egzila u dnevniku ratnog zarobljenika broj 324.664, knjiga prva (Barcelona-Mnchen 1984.-1985., Zagreb 1995.) NOVAK Stanko, U dolini Sv. Janeza kod pitalia masovna je grobnica veliine dvaju dananjih Maribora, Veernji list (Zagreb), 6. kolovoz 1999. O'SULLIVAN Bernard, Izvrio sam zapovijed: odveo sam 900 Hrvata u smrt, Veernji list (Zagreb), 27. veljae 1998. OBRDALJ Tomislav, Kolona duga vie od 70 kilometara, u: Bleiburg 1945. 1995., ur. Anelko Mijatovi (Zagreb 1995.) OBRDALJ Tomislav, Jedan ivot od Bleiburga do danas (Mostar 1999.) Oevidac klanja i pokolja, Nova Hrvatska (London), br. 9, 1975.

174

Od Bleiburga do naih dana (Zbornik radova o Bleiburgu i krinom putu s drugog meunarodnog znanstvenog simpozija u Zagrebu 14. i 15. svibnja 1994.), ur. Jozo Marevi (Zagreb 1994.) Odnosi Jugoslavije i Rusije (SSSR) 1941 1945. Dokumenti i materijali , ur. Stanislav Stojanovi i dr. (Beograd 1996.) OMRANIN Ivo, Dramatis personae and finis of The Independent State of Croatia in American and British Documents (Bryn Mawr 1983.) OMRANIN Ivo, Holocaust of Croatians (Washington 1986.) OMRANIN Ivo, Martires da la fe (Buenos Aires 1961.) OMRANIN Ivo, Martyrologe Croate. Prtres et Religieux assassines en haine de la Foi de 1940 1951 (Paris 1962.) Operation Slaughterhouse. Eyewitness Accounts of Postwar Massacres In Yugoslavia , ur. John Ivan Prcela i Stanko Guldescu (Philadelphia 1970., Pittsburgh 1995.) Osim Teznog kanjon pitali kod Slovenskih Konjica najvea je grobnica Hrvata u Sloveniji, Veernji list (Zagreb), 29. srpanj 1999. Oslobodilaki rat naroda Jugoslavije 1941. 1945. (Od Drugog zasjedanja AVNOJ-a do konane pobede), gl. ur. Velimir Terzi (Beograd 1965.) Osloboenje Hrvatske 1945. godine, gl. ur. Mira Kolar Dimitrijevi (Zagreb 1986.) Osvoboditev Slovenije 1945. (referati z znanstvenog posvetovanja v Ljubljani 22 in 23 decembra 1975.) (Ljubljana 1977.) Otvoreni dossier: Bleiburg, ur. Mirko Gri (Zagreb 1990.) Palme muenitva: ubiti in pomorjeni slovenski duhovniki, redovniki in bogoslovci in nekateri verni laiki (Celje 1994.) PAPIK Josip, Moji doivljaji one tragine godine, u: Bleiburg: uzroci i posljedice, ur. Vinko Nikoli (Zagreb 1998.) Partizanska i komunistika represija i zloini u Hrvatskoj 1944. 1946. Dokumenti , prir. Zdravko Dizdar, Vladimir Geiger, Milan Poji i Mate Rupi (Slavonski Brod 2005.) Partizanska igra rogenrol, Duga (Beograd), br. 424., 26. svibnja 8. lipnja 1990. PAVELI Nikola, Tragom krvi i uasa, u: Bleiburg: uzroci i posljedice, ur. Vinko Nikoli (Zagreb 1998.) PAVII Luka, Kronika stradanja Hrvata june Like (Zagreb 1996.) PAVLIEVI Dragutin, Povijest Hrvatska (Tree, dopunjeno izdanje) (Zagreb 2002.) PAVLIEVI Dragutin, Povijest Hrvatske (Drugo, izmijenjeno i proireno izdanje) (Zagreb 2000.) PAVLIEVI Dragutin, Povijest Hrvatske (Zagreb 1994.) 175

PAVLINA Dragutin, Sjeanja i zapisi. Da se ne zaboravi (Zagreb 2003.) PELIKAN Dragutin, Jedna sudbina i tisue (Slatina 2001.) PELIKAN Dragutin, Slatina u vjetrovima povijesti (Slatina 1997.) PERINLI arko, Krvava zvijezda partizanska, u: STOJAN Milo, Bleiburg i krini put zloin bez kazne (Livno-Zagreb 2004.) PERI Ivo, Hrvatska u vrijeme Drugoga svjetskoga rata, u: Spomenica. Bleiburg 1945. 1995., ur. Mirko Valenti (Zagreb 1995.) PERI Ivo, Hrvatski Katyn, Slobodna Dalmacija (Split), 15. svibnja 1995. PERI Ivo, Povratak u smrt, Slobodna Dalmacija (Split), 14. svibnja 1995. PERI Ivo, Slom Nezavisne Drave Hrvatske u proljee 1945. godine, Vjesnik HAZU, 1995., br. 4-5. PERI Ivo, Povijest Hrvata (Zagreb 1997.) PERI Miljenko, 1945. 1995. Bleiburg. Svjedoanstvo (Zagreb 1995.) PERUINA Ilija, Postupak Engleza s Hrvatima pri izruenju i u logorima, Hrvatska revija, 1-2 (41-42) (Buenos Aires 1961.) PERUINA Ilija, Uspomene iz nae tragedije godine 1945., Hrvatska revija, god. XXXII., br.1(125) (Mnchen-Barcelona 1982.) PEELJ Branko M., S Predsjednikom Maekom u emigraciju, Hrvatska revija, god. XX., sv. 4. (Mnchen prosinac 1970.) PETRIEVI Jure, Razmatranja u povodu 40. godinjice hrvatske narodne tragedije kod Bleiburga, u: Na prekretnici, sv. 7, ur. Jure Petrievi (Brugg 1986.) PETRIEVI Jure, General Stjepan K. Perii. O likvidaciji hrvatske vojske 1945., Hrvatska revija, god. XXI., br. 1 (81) (Mnchen 1971.) Petrinjski zbornik za povijest i obnovu zaviaja, ur. Davor Salopek, god. II., br. 2/1999. PETROVI Boko, Meunarodne konvencije o ratnom pravu, Drugo, preraeno i dopunjeno izdanje (Zagreb 1992.) PITAMITZ Antonio, Una tragedia sconosciuta dell' ultima guerra Lo sterminio dei croati, Storia Illustrata (br. 319., 320., Milano lipanj srpanj 1984.) POLJAK Josip, Srijemsko mitrovaki tifusari, Politiki zatvorenik (Zagreb), god. V., br. 41., lipanj 1995., god. VI. - br. 48., oujak 1996. POLJIANIN Jure, Jedan dnevnik o bleiburkoj tragediji, Hrvatska revija, god. XXXIII., br. 3 (Mnchen-Barcelona 1983.) POPOVI Jovo, Drue Tito, rat je zavren 15. maja 16,00 na Dravi. (Zagreb 1985., Beograd 1986.) POPOVI Koa, Beleke uz ratovanje (Dnevnik, Beleke, Dokumenti) (Beograd 1988.) 176

Poroilo gorenjskega fanta, ki se je z bojo pomojo reil gotove smrti, u: Taborini arhiv pria (Buenos Aires 1974.) Povlaenje 1945. Krivci i rtve, ur. Tomislav Sabljak i Ivo Smoljan (Zagreb 2000) PRCELA John Ivan, IVI Draen, Hrvatski holokaust dokumenti i svjedoanstva o poratnim pokoljima u Jugoslaviji (Zagreb 2001., 2005.) Pria, Zaveza (Ljubljana), god. X., br. 3., rujan 2000. PRLI Ante, Za ime svoje domovine, u: KOVAEVI Branimir, Suza za Bleiburg (Zagreb 2003.) PRLI Vinko, Nametnuta utnja. rtve rata iz Proloca, Proloac, list upe Sv. Mihovila, god. IX, br. 3(25) (Proloac Boi 1990.) prof. Dolores Bracanov: na povlaenju s dravnim poglavarom, Politiki zatvorenik (Zagreb), god. VII., br. 62., svibanj 1997. PRPI George J., Izvori na engleskom jeziku o traginoj 1945. i njenim posljedicama, u: Bleiburg: uzroci i posljedice, ur. Vinko Nikoli (Zagreb 1998.) PRPI George J., Tragedies and Migrations in Croatian History (Toronto 1973.) PUST Ingomar, Titostern ber Krnten 1942.-1945. Totgeschweigene Tragdien (Klagenfurt 1984.) PUKA Zvonimir, Od Maribora do Ovare, sudbina ranjenika Oruanih snaga Nezavisne Drave Hrvatske u Mariboru svibnja 1945. (Zagreb 2002.) RAI Franjo, I Bog je tada zaplakao, u: KOVAEVI Branimir, Suza za Bleiburg (Zagreb 2003.) RADICA Bogdan, Hrvatska 1945 (Mnchen-Barcelona 1974.) RADICA Bogdan, Veliki strah: Zagreb 1945, Hrvatska revija, god. V., sv. 4(20) (Buenos Aires prosinac 1955.) RADICA Joko, Sve nae Dakse (Dubrovnik 2003.) RAKO Milan, Od Trsta do Celovca zarobljavanje ustake vlade, u: Za pobedu i slobodu Zavrne operacije za osloboenje Jugoslavije (uesnici govore), gl. ur. Ivo Matovi (Beograd 1986.) Razgovor s grofom Tolstojem, Nova Hrvatska (London), br. 10., 22. listopada 1983. RIBII Mitija, Traganja Mitije Ribiia 6 Poelo je s 'fojbama', Slobodna Dalmacija (Split), 27. lipnja 1994. ROJNICA Ivo, Susreti i doivljaji. Razdoblje od 1938. do 1975. u mojim sjeanjima , knj. 1. (Mnchen 1969., Zagreb 1994.) RUKAVINA Joso, Sjeanje na 1945., u: Od Bleiburga do naih dana, ur. Jozo Marevi (Zagreb 1994.) 177

RUPI Mate i DIZDAR Zdravko, Izjave zarobljenih i izruenih dunosnika NDH i drugih pojedinaca o povlaenju hrvatske vojske i civila prema Austriji Graa OZNE za Hrvatsku, u: Spomenica Bleiburg 1945. 1995., ur. Mirko Valenti (Zagreb 1995.) RUPI Mate i DIZDAR Zdravko, Krini put, logori, gubilita, u: Spomenica Bleiburg 1945. 1995., ur. Mirko Valenti (Zagreb 1995.) SAGRAK Darko, Zagreb 1941. 1945. (Zagreb 1995.) Saoptenje Ministarstva unutranjih poslova FNRJ, Borba (Beograd), 8. veljae 1949. SAVI Sreta ATANACKOVI arko, Trea armija (Novi Sad 1981.) SAVI Sreta, 51. Vojvoanska divizija (Beograd 1974.) SCHMIDT RICHENBERG Erich, Der Endkampf auf dem Balkan, Die Operationen der Heeresgruppe E von Griechenland bis zu den Alpen (Heidelberg 1955.) SCHRAML Franz, Hrvatsko ratite. Njemako-hrvatske legijske divizije 369.,373.,392. pje. div.(hrv.)-njihove izobrazbene i doknadne izobrazbene postrojbe (Zaprei 1993.) SCHRAML Franz, Kriegsschauplatz Kroatien. Die deutsch-kroatischen Legions-Divisionen 369., 373., 392. Inf.-Div. (kroat.)- ihre Ausbildungs und Ersatzformationen (Neckargemuend 1962.) SKERTIC Stephen W., The Bleiburg Maribor tragedy Croatian golgotha (Cleveland 1960.) SKERTIC Stephen W., The Bleiburg Tragedy: Croatian Golgotha, The Congressional Record (Washington, D. C. June 2, 1960.) SLIPAC Stjepan, Moj krini put, u: Bleiburg 1945 1995., ur. Anelko Mijatovi (Zagreb 1995.) SLIPAC Stjepan, Svjedok. Moj krini put (Novi Travnik 1996., 1999.) Slovenija 1941-1948-1952. Tudi mi smo umrli za domovino. Zamolani grobovi in njihove rtve, ur. Franc Perme, Anton itnik i dr. (Ljubljana- Grosuplje 1998., 2000.) Slubeni list Demokratske federativne Jugoslavije, god I, br. 56., Beograd, 5. kolovoza 1945. SOBOLEVSKI Mihael, Izmeu Jasenovca i Bleiburga, Erasmus (Zagreb 1993./1994.) SOBOLEVSKI Mihael, Preuena istina rtve rata na podruju bive Jugoslavije 1941.1945. prema popisu iz 1964. godine, asopis za suvremenu povijest , 25/1993., br. 23. SOBOLEVSKI Mihael, Prilog metodologiji istraivanja stvarnih ljudskih gubitaka Hrvatske u tijeku drugoga svjetskoga rata, asopis za suvremenu povijest 24/1992., br. 1. SPEHNJAK Katarina, 'Ratni zloinci' kao predmet spora britanske i jugoslavenske vlade 1945. 1948., Zbornik u ast Hrvoja Matkovia (Zagreb 2005.) 178

Spomenica Bleiburg 1945. 1995., ur. Mirko Valenti (Zagreb 1995.) Spomeniki delavskega revolucionarnega gibanja in narodnoosloboditelnega boja na Slovenskem poseban otisak (Ljubljana 1985.) SPRINGER Zvonko, Moj krini put (Vinkovci 1999.) STANOVNIK Justin, Mnoina morija mladoletnih domobrancev na Teharjah, Zaveza (Ljubljana), god. XII., br., 3., rujan 2002. STANOVNIK Justin, Teharska nedjelja, Zaveza (Ljubljana), god. II., br. 3., rujan 1992. STEEB Vuk, Bleiburka tragedija, u: Od Bleiburga do naih dana, ur. Jozo Marevi (Zagreb 1994.) STIPETI Zorica, O Titu u povijesti i posebno u hrvatskoj povijesti, Hrvatska ljevica (Zagreb), br. 1., 31. sijenja 2004. STOJAN Milo, Bleiburg i krini put zloin bez kazne (Livno-Zagreb 2004.) STOJANOVI Franc, Moj krini put, u: Od Bleiburga do naih dana, ur. Jozo Marevi (Zagreb 1994.) STRII Ivan, rtvoslov slunjskoga kotara (Hrvatske vojne i civilne rtve Drugoga svjetskog rata i poraa) (Slunj-Zagreb 2005.) STRLE Franci, Burni dogodki ob zajetju Lhrja (Velenje 1980.) STRLE Franci, Veliki finale na Korokem (Ljubljana 1976., 1977.) SUBOTI Vukain, Uee Tree armije u zavrnim operacijama, u: Za pobedu i slobodu Zavrne operacije za osloboenje Jugoslavije (uesnici govore) , gl. ur. Ivo Matovi (Beograd 1986.) Svibanj 1945. u britanskim dokumentima, Politiki zatvorenik (Zagreb), 81/VIII (studeni, 1998.) 90/IX (rujan, 1999.) Svjedoci jednog vremena, gl. ur. Milan Sremevi (Zagreb 2002.) AKI Dinko, S Poglavnikom u Alpama (Split 2001.). ARAVANJA Mato, Kako su nas desetkovali, Republika Hrvatska (Buenos Aires), br. 109., 10. travnja 1977. ARAVANJA Mato, Kako su nas desetkovali, u: Bleiburg: uzroci i posljedice, ur. Vinko Nikoli (Zagreb 1998.) ARI Tatjana, Bleiburke rtve na stranicama Hrvatske revije, asopis za suvremenu povijest, 36/2004., br. 2. EPAROVI Zvonimir, Poklonimo se rtvama Bleiburga, u: 50 godina Bleiburga, ur. Jozo Marevi (Zagreb 1995.) IMI Ranko, Hrvatske rtve, u: Gospiki spomen zbornik, ur. Ranko imi (Gospi 1995.) 179

IMUNDI Mate, Hrvatski smrtni put (Split 2001.) KLOPAN Vladimir, Povlaenje hrvatskih oruanih snaga u svibnju 1945., u: Od Bleiburga do naih dana, ur. Jozo Marevi (Zagreb 1994.) TERBENC Janko, Janko terbenc skok s vlaka smrti, u: I. AJDELA, Koevski Rog (Maribor 1990.). Taborini arhiv pria (Buenos Aires 1974.) TANNER Marcus, Croatia: a Nation Forged in War (New Haven and London 1997.) TANNER Marcus, Hrvatska drava stvorena u ratu (Zagreb 1999.) The Irish Brigade in Italy and Austria March to July 1945., The Faugha Ballagh. The Regimental Gazette of the Royal Irish Fusiliers (London), Vol. XXXVII, NO. 161, 1946. The Slovenian Tragedy (Toronto 1970.) TOLSTOJ Nikolai, KLEPEC Matja, KOVA Toma, Trilogija o poboju vojnih beguncev iz leta 1945. Vetrinj Teharje Rog (Maribor 1991.). TOLSTOJ Nikolaj, Ministar i pokolji. Bleiburg i Koevski Rog 1945. (Zagreb 1991.) TOLSTOY Nikolai, Blajburki pokolj, u: Bleiburg 1945. 1995., ur. Anelko Mijatovi (Zagreb 1995.) TOLSTOY Nikolai, Povijest pred sudom, Start (Zagreb), 6. sijeanj 1990. TOLSTOY Nikolai, The Klagenfurt Conspiracy. War Crimes & Diplomatic Secrets, Encounter, LX/5, (London 1983.) TOLSTOY Nikolai, Verzija grofa Nikolaia Tolstoya, u: Otvoreni dossier: Bleiburg, ur. Mirko Gri (Zagreb 1990.) TOLSTOY Nikolai, Celoveka zarota. Vojni zloini in diplomatske tajnosti (Celovec 1986.) TOLSTOY Nikolai, The Minister and the Massacres (London 1986.) TOLSTOY Nikolai, Victims of Yalta (London 1977., 1986.) TOMASEVICH Jozo, War and Revolution in Yugoslavia, 1941 1945. Occupation and collaboration (Stanford 2001.) TOVILO Mate, Krini put Hrvatske (Toronto 1964.). Traganja Mitje Ribiia 7 Titova odluka: smrt, Slobodna Dalmacija (Split), 28. lipanj 1994. Tri dokumenta o Bleiburgu sve kau i trae istragu Nova Hrvatska (izdanje za domovinu) (London), br. 9., 6.-20. svibnja 1984. Tri dokumenta o Bleiburgu sve kau i trae istragu u Nova Hrvatska (London), br. 9.,1984. TRUHLI Dragan, Ako pamti ovjee, uspravi se!, u: U Bleiburgu iskra, ur. Jozo Marevi (Zagreb 1993.) 180

TRUHLI Dragan, Do Bleiburga i natrag, u: VLAI Boris, VOJINOVI Aleksandar, Krini put (Zagreb 1991.) TRUHLI Dragan, Masovna grobnica ispod vodovoda, Nedjeljni jutarnji list (podlistak Panorama) (Zagreb), 14. rujna 2003. TUMAN Franjo, Bespua povijesne zbiljnosti rasprava o povijesti i filozofiji zlosilja (Zagreb 1989.) TURI Gordana, U temelju kamen. Spomenica rtvama idealu hrvatske drave. Imotska krajina (od 1941. do 1990.), I. knjiga (Zagreb 2000.) TURKOVI Josip, I ja sam preivio hrvatski krini put, u: Bleiburg: uzroci i posljedice, ur. Vinko Nikoli (Zagreb 1998.) U Bleiburgu iskra (Zbornik radova o Bleiburgu i krinom putu s prvog meunarodnog znanstvenog simpozija u Bleiburgu 15. i 16. svibnja 1993.), ur. Jozo Marevi (Zagreb 1993.) UFERER Hermann, Krigsgefangen unter Titos Stern (Heusenstamm 1975.) Upriet emo sve sile i snage, Hrvatski narod (Zagreb), god. VII., br. 1326., 6. svibnja 1945. Uel sem smrti, u: Zgodbe Muenitva Slovencev (Buenos Aires 1949.) Uli so smrti. Poroila treh reencev iz mnoinega groba v Koevskem Rogu (Celovec, Ljubljana, Dunaj 1998.) VEGAR Ante, Vinko je ostao na krinom putu, u: VUKOREP Stanislav, Preivjeli svjedoe (Zagreb 2005.) VELAGI Savo, Zavrne operacije za osloboenje Bilo-gore, Bjelovarski zbornik '90, ur. Stjepan Blaekovi (Bjelovar 1990.) Verzija grofa Nikolaia Tolstoya, prir. Boro Jurkovi, u: Otvoreni dossier: Bleiburg, ur. Mirko Gri (Zagreb 1990.) Vetrinjska tragedija. V spomin nesmrtnim junakom, izdanim u Vetrinju od 27. 31. maja 1945. in pomorjenim za velike ideje svobode (Cleveland 1960., Ljubljana 1991.) Vetrinjsko polje (Celovec 1952.) VISKOVI Josip, Sjeanje na robiju (Zagreb 1994.) VLAHOVI Stania R., Zbornik dokumenata iz britanske arhive. Anglo Jugoslavenski odnosi 1941. - 1948. (Birmingham 1985.) VLAI Boris, VOJINOVI Aleksandar, Krini put (Zagreb 1991.) VODUEK STARI Jera, Prevzem oblasti po vojni in vloga Ozne obraun, u: Slovenija v letu 1945 (Zbornik referatov), ur. Ale Gabri (Ljubljana 1996.) VODUEK STARI Jera, Prevzem oblasti 1944 1946 (Ljubljana 1992.)

181

VODUEK STARI Jerca, Kako se istila Jugoslavija, Gordogan (Zagreb) god. II (XXI), br. 4-5., ljeto-jesen 2004. VOJINOVI Aleksandar, Tragini finale rata, Start (Zagreb), 17. veljae 1990. VOJINOVI Aleksandar, Tragini finale rata, u: Otvoreni dossier: Bleiburg, ur. Mirko Gri (Zagreb 1990.) VOJINOVI Aleksandar, Zloin je bjeao na zapad (Zagreb 1987.) Vojna enciklopedija, sv. 9., ur. Nikola Gaevi (Beograd 1975.), natuknica Svetski rat, Drugi, Stjepan Kerein. VLKL Ekkehard, Abrechnungsfuror in Kroatien, u: Politische Sauberung in Europa, ur. Klaus-Dietmar Henke i Hans Woller (Mnchen 1991.) VRANI Vjekoslav, Hrvatske oruane snage i njemaka vojna zapovijed, u: Hrvatska zauvijek prilozi hrvatskoj dravotvornoj misli. Hrvatska revija u egzilu 1951.-1990. Izbor radova I-V (Zagreb 1996.) VRANI Vjekoslav, Na povlaenju s hrvatskom vojskom, Drina (Madrid), br. 3-4, travanj 1953. VRANI Vjekoslav, Na povlaenju s hrvatskom vojskom, Hrvatska (Buenos Aires), 10. travnja 1953. VRANI Vjekoslav, Postrojenje i brojano stanje Hrvatskih oruanih snaga u godinama 1941. 1945., Godinjak Hrvatskog Domobrana (Buenos Aires 1953.) VRANI Vjekoslav, U slubi domovine, u: Povlaenje 1945. Krivci i rtve, ur. Tomislav Sabljak i Ivo Smoljan (Zagreb 2000) VRANI Vjekoslav, Branili smo dravu (uspomene, osvrti, doivljaji) (Mnchen Barcelona 1985.) VRANI Vjekoslav, S bielom zastavom preko Alpa (u misiji Hrvatske dravne vlade za predaju hrvatskih oruanih snaga) (Buenos Aires 1953.) VRANI Vjekoslav, U slubi domovine (Buenos Aires 1977.) VRANI Vjekoslav, U slubi domovine (S bielom zastavom preko Alpa, Dvanaest mjeseci bodljikave ice, Sastav Hrvatskih oruanih snaga) (Buenos Aires 1977.) VUK Ivan, STOJAKOVI Ivan, BRDARI Zvonimir, Tri ratne minijature 1941. 1945. (Naice 1998.) VUKOJA Boo, Hrvat ive vatre: krini put hrvatskog sveenika i njegova naroda, (Crnac 1994., 1999.) VUKOREP Stanislav, Preivjeli svjedoe (Zagreb 2005.)

182

VUKI Tomo, Pogled na stradanja Hrvata i katolike crkve u Hercegovini za vrijeme Drugoga svjetskog rata, Hrvatska misao (Sarajevo), god. IX., br. 34/25., sijeanjoujak 2005. WALZL August, Krnten 1945. Von NS- Regime zur Besatsungscherrschaft im Alpen Adria Raum (Klagenfurt 1985.) Za Bleiburg nije odgovorna Churchillova vlada, Nova Hrvatska, (London), br. 10., 22. listopad 1983. Za pobedu i slobodu Zavrne operacije za osloboenje Jugoslavije (uesnici govore), gl. ur. Ivo Matovi (Beograd 1986.) ZAJEC Milan, Iz groba je ustao i hoda meu nama, Amerika domovina, 3.-13. oujak 1975. ZAJEC Milan, Iz groba je ustao i hoda meu nama, Iskra (Mnchen), br. 578., 15. svibnja 1975., br. 580., 15. lipnja 1975. ZAJEC Milan, Koevski Rog. Brezno, Zaveza (Ljubljana), god. VI., br. 2., lipanj 1996. ZAJEC Milan, U jami nas je ostalo osamnaest ivih, u: Bleiburg 1945. 1995., ur. Anelko Mijatovi (Zagreb 1995.) ZANI-NARDINI Jasna, Intervju s grofom Nikolaiem Tolstoyem, u: Otvoreni dossier Bleiburg, ur. Mirko Gri (Zagreb 1990.) ZAVADLAV Zdenko, Nareeno nam je da ubijamo, Nedjeljni jutarnji list (podlistak Panorama) (Zagreb), 25. svibnja 2003. ZAVADLAV Zdenko, Iz dnevnikih zapiskov mariborskega oznovca (Izbrani listi) 1. del: Leto 1945. (Maribor 1990.) ZAVADLAV Zdenko, Partizani, obvealci, jetniki. Iz dosjeja Zavadlav 1944-1994 (Ljubljana 1996.) Zavrne operacije za osloboenje Jugoslavije 1944. 1945. (Beograd 1957.) Zbornik dokumenata i podataka o narodnooslobodilakom ratu jugoslavenskih naroda, tom II, knjiga 15 (Beograd 1962.) Zbornik dokumenata i podataka o narodnooslobodilakom ratu jugoslavenskih naroda , tom V, knjiga 34 (Beograd 1966.) Zbornik dokumenata i podataka o narodnooslobodilakom ratu jugoslavenskih naroda , tom V, knjiga 36 (Beograd 1986.) Zbornik dokumenata i podataka o narodnooslobodilakom ratu jugoslavenskih naroda , tom V, knjiga 39 (Beograd 1979.) Zbornik dokumenata i podataka o narodnooslobodilakom ratu jugoslavenskih naroda , tom XI, knjiga 1-4 (Beograd 1971.-1975.) 183

Zbornik dokumenata i podataka o narodnooslobodilakom ratu jugoslavenskih naroda , tom XII, knjiga 1-4 (Beograd 1973.-1979.) ZDEAR Janez, Spomini na teke dni (Ljubljana 1990.) ZEEVI Vitomir, Zovik na krinom putu-preuena zovika istina (Zovik 2002.) Zgodbe muenitva Slovencev (Buenos Aires 1949.) ZORI Zvonimir, Dravogradski most srijeda, 16. svibnja 1945. god. u svitanje dana, u: 50 godina Bleiburga, ur. Jozo Marevi (Zagreb 1995.) ZORI Zvonimir, Put u grotlo pakla, u: Od Bleiburga do naih dana, ur. Jozo Marevi (Zagreb 1994.) ZOVKO Jure, Krini put i dvadeset godina robije (Zagreb 1997.) AJDELA Ivo, Koevski Rog (Maribor 1990.) ANKO Duan, Bijeg iz Zagreba, Cetinska vrila (Sinj), god. 4., br. 1(7), kolovoz 1996. ANKO elimir, OLI Nikola, Jazovka (Zagreb 1990.) ERJAVI Vladimir, Argumenti bez osnove, asopis za suvremenu povijest, 25/1993., br. 2-3. ERJAVI Vladimir, Demografija o Bleiburgu, u: Otvoreni dossier: Bleiburg, ur. Marko Gri (Zagreb 1990., drugo, proireno izdanje) ERJAVI Vladimir, Demografski i ratni gubici Hrvatske u Drugom svjetskom ratu i porau, asopis za suvremenu povijest, 27/1995., br. 3. ERJAVI Vladimir, Demografski i ratni gubici Hrvatske u Drugom svjetskom ratu i porau, Vjesnik HAZU, god IV., 4-5/1995. ERJAVI Vladimir, Demografski i ratni gubici Hrvatske u drugom svjetskom ratu i porau, u: 50 godina Bleiburga, ur. Jozo Marevi (Zagreb 1995.) ERJAVI Vladimir, Demografski i ratni gubici Hrvatske u drugom svjetskom ratu i porau, u: Bleiburg 1945.-1995., ur. Anelko Mijatovi (Zagreb 1995.) ERJAVI Vladimir, Manipulacije rtvama drugoga svjetskog rata 1941.-1945., asopis za suvremenu povijest, 24/1992., br. 3. ERJAVI Vladimir, Osvrt na napis Mihaela Sobolevskog o popisu rtava rata 'Preuena istina rtve rata na podruju bive Jugoslavije 1941.-1945. prema popisu iz 1964. godine', asopis za suvremenu povijest, 26/1994., br. 1. ERJAVI Vladimir, rtve oko Bleiburga i na krinom putu, u: Od Bleiburga do naih dana, ur. Jozo Marevi (Zagreb 1994.) ERJAVI Vladimir, rtve oko Bleiburga i na krinom putu, u: U Bleiburgu iskra, ur. Jozo Marevi (Zagreb 1993.)

184

ERJAVI Vladimir, Gubici stanovnitva Jugoslavije u drugom svjetskom ratu (Zagreb 1989.) ERJAVI Vladimir, Jugoslavija manipulacije rtvama drugog svjetskog rata (Zagreb 1993.) ERJAVI Vladimir, Opsesije i megalomanije oko Jasenovca i Bleiburga (Zagreb 1992.) IGROVI Mladen, Iz nezaboravnih dana, u: Bleiburg: uzroci i posljedice, ur. Vinko Nikoli (Zagreb 1998.) rtve Drugog svjetskog rata 1941.-1945., poraa i Domovinskog rata na prostoru meurijeja Korane i Mrenice, ur. Juraj tefanac (Belaj 2002.) rtve zlatarskog kraja u temeljima hrvatske slobode (Zlatar 2000.)

185

SAETAK
U drugoj polovici 1944. godine politike i ratne prilike obiljeene su opim napredovanjem Saveznikih jedinica, koje su pratile I., II., III. i IV. JA. Raspad njemakog bojita u Grkoj primorao je skupinu armija E na povlaenje, preko Balkana (i NDH), prema zapadu. S vojskom Treeg Reicha, povlaile su se i Hrvatske oruane snage (HOS), te dio civila. Drugi svjetski rat slubeno je zavren 9. svibnja 1945., no pitanje geopolitikih odnosa i dominacije na ovim prostorima (posebice onima koji su pripadali poraenoj strani), kao i pitanje pravednog odnosa prema pripadnicima poraenih snaga, ostali su otvoreno pitanje i velika obaveza ratnih pobjednika. Pismeni dogovori, kojima se trebalo regulirati postojee stanje, potpisani su na konferencijama, odranim i prije zavretka ratnih operacija. U taj kontekst nuno je smjestiti dogaaje s kraja i neposredno nakon zavretka Drugoga svjetskog rata, koji su danas poznati pod nazivom Bleiburka tragedija. Ovaj naziv obuhvaa: opkoljavanje i zarobljavanje postrojbi Treeg Reicha, vojske NDH i dijela civila, na prostoru Celje Slovenjgradec Dravograd Bleiburg, izruivanje zarobljenika iz logora Viktring (Vetrinje) kraj Klagenfurta, te dogaaje koji su uslijedili du krinog puta tj. na marevima smrti. Ovo, iako vremenski kratko razdoblje, predstavlja jednu od emotivnijih tema hrvatske, slovenske, bonjake, srpske i crnogorske historiografije. Spomenuti dogaaji dugi niz godina opisivani su tek s pobjednike strane, dok u osnovi vrijedni napori hrvatske, slovenske i srpske emigracije, donose uglavnom iskaze svjedoka, koji su esto nabijeni emocijama i onemoguuju sveobuhvatno sagledavanje ove problematike. Krajem prolog stoljea, tema Bleiburga i krinog puta postaje sve prisutnija, javlja se veliki broj naslova, feljtona, napisa i lanaka objavljenih u razliitim asopisima, novinama i dnevnom tisku. Neki od njih predstavljaju vrijedan doprinos, no veina produkcije predstavlja memoarsku publicistiku i prigodniarsku literaturu. Radi toga prilino je teko rekonstruirati prolu stvarnost, ostavljajui pritom prostora za razliite ideoloke manipulacije. Cjelokupni problem sadri dvije razine, od kojih prva predstavlja politiku komponentu, a druga ne manje vaan moralni segment odgovornosti za poinjene zloine. Za konani cilj postavlja se tono utvrivanje broja stradalnika i rtava bleiburkih i poslijebleiburkih dogaaja, do kojih nije mogue doi na osnovi improvizacija, ve iskljuivo uz pomo stvarnih pokazatelja uvrtenih u interdisciplinarnu analizu. Ovaj pregled nastoji podatke iz postojee literature, uklopiti u manje-vie poznatu kronologiju, te sistematizirati i evaluirati njihov doprinos u smislu ocjene znanstvenosti i relevantnosti podataka koje donose. Analiza ukupne produkcije o Bleiburgu i krinom putu nudi osnovu za daljnja istraivanja, otvara neka nova pitanja i sugerira mogue odgovore. Budua istraivanja, potkrijepljena dokumentima i arhivskom graom ponuditi e, vjerujem, cjelovit, znanstveni pregled dogaaja iz svibnja 1945. godine. 186

KLJUNE RIJEI: Bleiburg, krini put, Drugi svjetski rat, zloin, logori, likvidacije, rtve

SUMMARY
General progression of Allied forces, supported by troops of Yugoslav army, marked all political and war circumstances in the second half of 1944. Downfall of German front in Greece compelled all troops of the Third Reich to retreat towards the West (Carinthia), across the Balkan and territory of Independent State of Croatia. Army of the Third Reich was accompanied by Croatian troops and civilians. Second World War officially ended on 9. May 1945, but the question of geopolitical domination, particularly in areas which belonged to defeated party, remained unresolved. Humanitarian treatment of the defeated personnel was, also, one of the biggest responsibilities war winners had to handle. In this context we have to place the events that occurred during the last days of Second World War, today commonly known under the name of Bleiburg tragedy. It represents the attempt of Yugoslav army to encircle and capture German and Croatian troops withdrawing through Slovenia toward Austria. Furthermore, this includes British troops handing over a large number of Croatian soldiers and civilians, together with members of Slovenian, Serb and Montenegrin anticommunist forces from Allied concentration camps to Yugoslav army. After the repatriation, sufferings of prisoners began. Many of them were executed in Slovenia, other were forced to march to prison camps in various parts of Yugoslavia. Quite a long time these events were concealed and Yugoslav socialist historiography gave us only the winners view. On the other hand, work of Croat, Serb, Slovenian political exiles offer many statements which are often very emotional, offering contradictory information. In the last fifteen years a huge amount of literature, studies and articles covering the Bleiburg events was published. Most of them are memoirs, which are not always very objective. Because of that, it is very hard to re-establish what really happened in May 1945. At the end, it is important to determine exact number of victims and war casualties of the Bleiburg events. This study aims to incorporate facts from existing literature into the chronology of the last days of the World War II. Moreover, intention of this work was to elaborate and systemize these facts regarding their scientific value. This analysis disclosed some new questions concerning the issue and suggested some paths and possible interpretations. In this way it seems this study has provided a solid base for the future research, which should be founded on the sources presently still hidden in the dark corners of archives. KEY WORDS: Bleiburg, World War II, Crime, Extermination Camps, Execution, Victims

187

IVOTOPIS
Roena sam 1. oujka 1978. godine u Rijeci. Osnovnu i srednju kolu (gimnaziju) zavrila sam u Zagrebu. Jednopredmetni studij povijesti na Filozofskom fakultetu Sveuilita u Zagrebu upisala sam 1996. godine. Diplomirala sam 2001. godine, te stekla zvanje diplomirane povjesniarke i profesorice povijesti. Od 2002. godine zaposlena sam u Hrvatskom institutu za povijest, na projektu Ljudski gubici Hrvatske u Drugom svjetskom ratu i porau.

188

SADRAJ

UVOD.........................................................................................................................................1 PREGLED VANIJIH historiografskih, publicistikih i memoarskih NASLOVA O BLEIBURGU I KRINOM PUTU.........................................................................................3 POVLAENJE ORUANIH SNAGA NDH I CIVILA U SVIBNJU 1945. ............................9 PREGOVORI NA BLEIBURGU 14. I 15. SVIBNJA 1945. .................................................42 IZRUENJE ORUANIH SNAGA NDH I CIVILA U SVIBNJU 1945. ..............................56 KRINI PUT.........................................................................................................................90 BROJ STRADALIH NA BLEIBURGU I KRINOM PUTU............................................145 ZAKLJUAK.........................................................................................................................156 POPIS koritenih objavljenih izvora i LITERATURE...........................................................160 SAETAK..............................................................................................................................186 Summary.................................................................................................................................187 IVOTOPIS............................................................................................................................188

189

You might also like