Welcome to Scribd, the world's digital library. Read, publish, and share books and documents. See more
Download
Standard view
Full view
of .
Look up keyword
Like this
1Activity
0 of .
Results for:
No results containing your search query
P. 1
Volt Vitmen - Vlati trave

Volt Vitmen - Vlati trave

Ratings: (0)|Views: 43 |Likes:
Published by Sofija Đorđević
opsta 3
opsta 3

More info:

Published by: Sofija Đorđević on Sep 19, 2013
Copyright:Attribution Non-commercial

Availability:

Read on Scribd mobile: iPhone, iPad and Android.
download as PDF, TXT or read online from Scribd
See more
See less

01/27/2014

pdf

text

original

 
Walt WhitmanVLATI TRAVE
 Preveli Tin Ujević i Ivan V. Lalić
SVEOBUHVATNE "VLATI TRAVE"
 Kad su čuvenog engleskog logičara i filozofa Alfreda Norta Vatheda(Alfred North Whitehead) upitali da li postoji nešto originalno i specifičnoameričko on je odgovorio samo jednom rječju:
"Vitmen".
 No to se dogodilotrideset godina nakon pjesnikove smrti, a i originalnost nije osobina koja jeikada bila poricana u ovom slučaju. Ono što je poeziji Volta Vitmena (Walt Whitman, 1819-1892) nedostajalo, po mišljenju nekih od kritičara njegove zbirke
Vlati trave (Leaves oj Grass,
1855), bile su primjese umjetnosti. Tako,na primjer, jedan londonski časopis te iste godine tvrdi da je
"Volt Vitmenisto toliko upoznat s umjetnošću koliko svinja s matematikom."
1[1]
 
Šta je,dakle, sadržavala prva Vitmenova zbirka od dvanaest pjesama, koja nakoricama nije čak imala ni ime autora već samo njegovu sliku, da izazoveovakvu ocjenu? Šta je omogućilo da se nešto što je smatrano bizarnim,barbarskim i neukim pretvori, po gotovo opštem mišljenju, u jedan od najviših uzleta američke poezije? Iako je zbirka
Vlati trave
doživjela od Vitmenove smrti osam izdanja krozkoje je rasla, proširivala se i mijenjala, osnovne osobine poezije, što se tiče forme kao i sadržaja, ostajale su iste i podjednako neobične, posebno zadevetnaesto stoljeće. Vitmen, naime, uvodi u poeziju slobodni stih koji ne sadrži ni rimu, ni fiksiran metar ni druga uobičajena versifikacijska sredstva. Ona su zamijenjena kolokvijalnim tomom i stihovima nepravilne
1
 [1]
Critic, London, 1855. Navedeno u Walt Whitman, Penguin Cntical Anthology, ed. by Fransis Murphy, Penguin,. 1969, p. 59.
 
dužine, otvorenom formom koja pjesnički ritam dobija iz nešematizovane smjene naglašenih i nenaglašenih slogova, Vitmenov slobodni stih, iako neoriginalan, jer se pojavljuje na engleskom jeziku već početkom 17. stoljeća u prevodu Biblije, jeste krajnje ostvarenje romantičarske zamisli organske forme, oblika koji treba da potiče iz samog djela i da
izražava
njegovu posebnost.Sadržaj ili poruke Vitmenovih najkarakterističnijih pjesama takođe su u svojoj suštini romantičarske ili, govoreći u američkim okvirima,trascendentalističke, no ideje romantizma ili transcendentalizma u njegovoj poeziji su dovedene do svojih krajnjih mogućnosti. Junak tipičnog romantičarskog spjeva kao što je, recimo, Bajronov (Byron)
Čajld Harold(Childe Harold)
ili Šelijev (Shelley)
Oslobođeni Prometej (PrometheusUnbound)
 jeste čovjek koji, iako podsjeća na autora, ipak nosi masku nekedruge istorijske ili izmišljene ličnosti i prema tome i ne progovara glasom pjesnika. Vitmen, međutim, nema obzira prema pjesničkim konvencijama, pa zato i može da prvu strofu svoje najčuvenije "Pjesme o samom sebi" ("Song of Myself") započne ovako: Ja svetkujem samog sebe i pjevam samog sebe,a što ja sebi dopuštam morate i vi sebi dopustiti,da bi se u dvadesetčetvrtoj strofi predstavio u natprirodnoj veličini:Walt Whitman, taj kozmos, sin Manhattana,nemirnjak, mesan, čulan, izjelac, ispilac i porodilac,nisam sentimentalan, ne stojim povrh ljudi i žena ni postrance od njihi nisam više skroman nego neskroman. Ko god ponižava drugog ponižava mene,a što god se učini ili kaže, vraća se konačno k meni. Kao što prethodni stihovi pokazuju, Vitmen na sebe uzima božanskeobaveze; on je neka vrsta Brame, svestvoritelja i vrhovnog presuditelja u svemiru, ali se taj stav krajnjeg romantičarskog egoizma i arogancije unjegovoj poeziji paradoksalno spaja s tipično amerkim osjećanjemdemokratije i jednakosti. Jer, za Vitmena, kao što on to ističe u predgovoru prvom izdanju
Vlati trave,
"Sjedinjene države same po sebi su u biti najveća pjesma". S jedne strane ovo ne začuđuje kod pjesnika koji je "slučajno" objavio svoju prvu zbirku pjesama na američki Dan nezavisnosti, 4. juli, ikoji je imao trojicu bre sa imenima orVašington, (GeorgeWashington), Tomas eferson (Thomas Jefferson), i Endru ekson(Andrew Jackson). Ali s druge strane Vitmenov stav kao da potvrđuje riječi
 
 Džona Loka (John Locke) da je na početku čitav svijet bio Amerika. Za Vit-mena, naime, koliko god se upinjao da predstavi svoju poeziju realističnom, Amerika je bila mitska, zamišljena zemlja, slika njegovog idealnog svijeta ane onog koji ga je okruživao. Isto tako, ističući demokratiju i potpunu jedna-kost među svim ljudima, Vitmenova poezija se ne obraća samo Amerikancima već svim ljudima, cijelom svijetu. Ideje u Vitmenovoj poeziji potiču, moglo bi se reći neposredno, iz Emersonovih (Emerson) ogleda
Priroda (Nature)
i "Američki učenjak" ("The America Scholar"). No standardne romantičarsko-trantscendentalističke postavke o prirodi kao izvoru nadahnuća, čovjekovoj božanskoj prirodi injegovim neograničenim mogućnostima zve potpuno drukčije uVitmenovoj pjesničkoj obradi. Ipak, Emersonu nije bilo teško da osjeti srodnost sa ovom neobičnom poezijom. Kad mu je Vitmen poslao, kaonajuglednijem američkom misliocu i književnom arbitru, prvo izdanje
Vlatitrave,
 Emerson je uzvratio sljedećim pismom:"Nisam slijep pred vrijednošću čudesnog poklona
Vlati trave.
 Mislim da je to najneobičniji iskaz duha i mudrosti do sada nastao u Americi. ... Tunalazim neuporedive stvari rečene neuporedivo dobro, kako i treba. Nalazim hrabrost obrade koja nas toliko oduševljava i koju samo moženadahnuti velika snaga zapažanja. Pozdravljam Vas na početku velikekarijere..."  Iako je Emersonovo oduševljenje ponešto splasnulo nakon što je Vitmennjegovo privatno pismo širokim samoreklamerskim gestom objavio unovinama ne pitajući autora – do te mjere da njegova antologija američke poezije iz 1873. ne sadrži ni jednu Vitmenovu pjesmu njegov uticaj jenesumnjiv. To je i razlog zbog koga se Vitmenova poezija, prema Emersonovom receptu, najsnažnije oslanja na vlastito viđenje prirode i kao pjesničkog predmeta i kao nadahnuća. Za Vitmena "prava" priroda je, svakako, samo divljina. Baštenski,kultivirani ambijent može se vezati jedino za evropsko iskustvo: Ameriku, ilibarem značajan dio američkog iskustva, po mišljenju američkih književnika sredinom 19. stoljeća, moguće je jedino predstaviti kao djevičanskuteritoriju na koju još nije kročila ljudska noga. Tako Vitmen, recimo, udesetoj strofi "Pjesme o samom sebi" predstavlja sebe kao arhetipskuameričku ličnost: samopouzdanog, samozadovoljnog i krajnje nezavisnog lovca u divljini:Sam, daleko u planinskoj pustoši lovim lov,lutam i čudim se vlastitoj lakoći i veselju,tek kasno popodne tražim sigurno mjesto za noćenje, palim vatru i pečem tek ubijenu divljač,

You're Reading a Free Preview

Download
scribd
/*********** DO NOT ALTER ANYTHING BELOW THIS LINE ! ************/ var s_code=s.t();if(s_code)document.write(s_code)//-->