You are on page 1of 64

Posveujem ovo djelo svom ocu Riccardu koji mi je bio vodi na mukotrpnom putu kroz svijet slikarstva

Marcello Sartori roen je u Veneciji 1955. Umjetniki se oblikuje u radionici svojega oca Riccarda, poznatog vicentinskog figurativnog slikara, koji je u inozemstvu poznat kao portretist. Zahvaljujui dugom studiju, predanom radu i izvrsnim uiteljima, te uroenoj senzibilnosti i sposobnosti uoavanja najdojmljivijih pojedinosti, razrauje sve tradicionalne slikarske tehnike, te donosi novitete u podruju freskoslikarstva. Osim klasinih tehnika akvarela, rada s kazein skim i jajanim temperama, te pastela i ulja, koristi i tehniku "dobre freske Cenninoa Cenninija (njegovi su didaktiki panoi izloeni u Museo degli Afreschi, u Veroni). Pozna ujedno i stare minijaturistike tehnike oslikavanja pergamenta od janjee koe, kao i naine proizvodnje boja i tinta, te stil kojim su se gujim perom i tranom pisaljkom ispisivali rimski svitci u I. stoljeu, uncijala u V st., te gotica ili rotunda u XIV stoljeu. Autor je mnogih portreta, trompe-roeila i dekoracija eksterijera u vie talijanskih i inozemnih gradova. Sandro Pertini, Predsjednik Republike, odlikovao ga je srebrnom medaljom. ivi i radi u Pastrengu (Verona), via Sambuco 39, tel. i fax 045 6770146; e-mail: msartori@frida.it

Naslov izvornika
DIPINGEREIL PAESAGGIO IN PRACTICA Sva se prava pridravaju. Nijedan dio ove knjige nije doputeno umnaati, prenositi na bilo koji nain, elektronski, mehaniki, fotokopiranjem, presnimavanjem ili drukije, bez prethodnog pismenog odobrenja nositelja prava.

Copyright
Gribaudo, Cavallermaggiore Za Hrvatsko izdanje Leo commerce d.o.o., Rijeka, 2004 SLIKANJE KRAJOLIKA U PRAKSI Urednik: Leonardo Marui Prevela: Darija Garbin Lektura i korektura: Goran Lukenda

Nakladnik
LEO COMMERCE d.o.o.

Rijeka,Tina Ujevia 1 Tel. :051/625-910

Za nakladnika
Leonardo Marui

Priprema za tisak Publikum,


Zagreb
Rijeka 2004.

CIP - Katalogizacija u publikaciji SVEUILINA KNJINICA RIJEKA UDK 75.047 SARTORI, Marcello Slikanje krajolika u praksi / Marcello Sartori; <prijevod Darija Garbin>. - Rijeka : Leo-commerce, 2004. Prijevod djela: Dipingere ii paesaggio in practica. ISBN 953-218-071-0 101020094

UVOD

apoinjem pisati ovaj vodi kroz slikarsku praksu s glavnom namjerom da itateljima prene-

sem vlastiti entuzijazam za svijet slikarstva i da im odkrinem prozor u predivni svijet umjetnosti. elim se stoga obratiti prije svega onima koji se po prvi puta otiskuju u svijet slikanja krajolika, pokuat u ih ovim radom uvesti u ispravnu metodu te im saeto prenijeti - to nije lako - sve to me nauio moj otac Riccardo. Po mojem su miljenju umjetnici pozvani da objelodane svoja steena iskustva kako bi ih svi mogli batiniti; jer Teofil je jo u XI. stoljeu pisao: "Bog zna da nita nisam preutio, zadravi znanje samo za sebe". Nastojei primijeniti ovu misao na najbolji mogui nain, preuzet u jednu reenicu svojega oca: "Dobru se slikarsku tehniku treba izvesti na najjednostavniji i najracionalniji mogui nain, daleko od zbrke bilo kakve vrste''.Vjerujem da onome tko eli postati dobar pejzaist nisu neophodne iznimne sposobnosti, iako su ipak rijetki kadri dosei visoku razinu. No uvjeren sam da uz dobrog uitelja, upornost i rad mnogi mogu dosei izvjesnu kvalitetu i biti zadovoljni sa svojim djelima. 0 tome jedan od mojih najdraih uitelja, prof. Bellomi, pie: "Umjetnosti se prilazi ponizno, predano i s ljubavlju. Plodna je, naime, paleta onih koji od ovoga principa kreu. Moje me je iskustvo osim toga, dovelo do uvjerenja da se dobre slike ne temelje na tajanstvenim formulama ili posebnim bojama, ve na poznavanju materijala i kvalitentom ovladavanju koloristikom tehnikom. U to su, kako se moe zakljuiti prema njihovim biljekama, bili uvjereni iAlbercht Diirer (1471-1528), te dva

slikara

i povijesniara umjetnosti:

Cennino Cennini (1370-1440) koji je napisao Traktat o slikarstvu, i Giorgio Vasari (1511-1574), autor djela ivoti najizvrsnijih slikara, kipara i graditelja (Vita de' piu eccellenti pittori, scultori et architettori, naslov izdanja iz 1568). Razumljivo je da pred praznom bijelom povrinom moemo osjetiti izvjesnu bojazan, ali ta ista napetost poveava nam panju i titi nas od pogrjeki; stoga, kako rad bude sve vie napredovao, poetni e nemir ustupiti mjesto zadovoljstvu koje oputa i donosi uitak u procesu slikanja. Prije svega, nemojte dozvoliti da na vas utjeu trenutne slikarske struje, izbjegavajte apstrakciju i ne teite eksperimentiranju: s njim ete se biti u stanju nositi tek poto budete u izvjesnoj mjeri ovladali tehnikom ctea i kolorita. Uvijek radite na slici tako da imate pregled nad njenom cjelinom, i oznaite glavne obrisne linije prije nego prijeete na razvoj pojedinosti. ivimo u vrlo lijepoj zemlji, iznimno bogatoj povijesnim i umjetnikim nasljeem, izuzetnim linostima, predivnim starim gradovima i mjestima: dostajat e prijei par kilometara i zasigurno ete naii na krajolik koji e u vama podstai nove slikarske pobude i snane poticaje da napredujete u razvoju steene tehnike oslikavanja pejzaa.

MATERIJALI
SLIKARSKI STALAK

amjena slikarskog stalka je da dri u okomitom poloaju karton ili platno na kojega ete slikati. Kada je stalak sklopljen slian je prostranoj putnoj torbi i moe sadravati sav materijal potreban za slikanje. Ovo je tip stalka pogodnog za sve slikarske tehnike; veoma je stabilan i nalet vjetra za sigurno ga nee

oboriti. Kada slikam na otvorenom rijetko koristim uljene boje. Vie volim tempere zbog jednostavnosti njihove primjene, ili akvarel jer mu kistovi i boje zauzimaju vrlo malo prostora. U prirodi ne koristim esto slikarski stalak, zbog toga to uvijek lako pronaem uzdignutu povrinu na koju mogu sjesti i rasporediti slikarski pribor. U gradu sam, naprotiv, redovito prisiljen na njegovo koritenje; uvrstim posudu s vodom na tronoje; u lijevoj ruci drim paletu i spuvu, a u desnoj kist. Upravo kada je li jeva ruka zauzeta jasno se uoava vanost pokreta kojim se desnom otresa viak vode s kista. Slikarski stalak za akvarel mora zadovoljiti dvostruku zadau: omoguiti rad s papirom i u okomitom i u vodoravnom poloaju. Zapravo, ponekad voda treba kapati na papir put dolje, i tada je dobro da on stoji okomito, a u drugim je pak sluajevima bolje da bude u vodoravnom poloaju.

PODLOGA: PLATNO ILI PAPIR?

ijekom stoljea umjetnici su oslikali nepregledno mnotvo razliitih podloga. Postoje tako slike na buci, slonovai, pergamentu, eljezu, kositru, bakru, zlatu, mramoru, kriljevcu, alabastru, slaklu, papiru, svili itd. no, pamuno platno i drvene ploe - danas se pod tim smatraju ploe iverice -

podloge su koje se najee koriste. U najvie sluajeva krajolik se slika en p lein air, to jest na otvorenom, i izbor slikarske podloge uglavnom odreuje tehnika u kojoj e se raditi. Uzimam stoga slobodu da naznaim nekoliko praktinih savjeta koje mi je donijelo iskustvo: 1. Tehnika crtea: u ovom je sluaju potpuno slobodan izbor bilo vrste boje - olovka, naliv pero, pero zaobljenoga vrha, ugljen, kist od pusti, itd - bilo vrste papira - bijeli, obojeni, pak papir, karton, itd. 2. Tehnika vodenih boja ili vodenih olovaka: na tritu se mogu nai papiri ili kartoni

veih dimenzija, ili blokovi papira razliitih veliina. Kada su u blokovima, papiri su uvreni rubnim tankim uzdunim slojem ljepila; ostavljen je slobodan samo mali otvor u kojega se, po zavretku rada, umetne noi i odvoji list.Tako je list dobro uvren i ne moe se savijati kada je vlaan. Izbor izmeu hrapavog i glatkog papira ovisi o umjetnikovoj osobnosti i o njegovim trenutnim potrebama. Openito, glatki papir doputa dobru razradu detalja, dok je hrapavi podesan za brze, nabaene radove, poput onih u tehnici akvarela, u kojima boja ulazi u p odruja izmeu sitnih nabora papira, podajui tako slici osobit aspekt. Papiri za vodene boje podijeljeni su i prema svojoj teini, izraenoj u gramima po kvadratnom metru, a ona je naznaena na ovitku ili na sva kom pojedinom listu. Jedan je od izvrsnih papira, kojega vrlo esto koristim, na primjer, onaj koji tei 200 g/m2 i od samoga je pamuka. 3. Tehnika pastela ili drvenih bojica: za ovu tehniku koristite papir ili karton koji je ve

odrezan na eljenu veliinu; uvrstite ga zatim po duini na crtau das ku ljepljivom trakom za papir da dobije potrebnu vrstou. Osim bijele podloge mogu se koristiti i podloge drugih boja; za krajo lik posebice savjetujem sive i pastelno plave kartone. 4. Tehnike tempera i akrilnih boja: moete raditi na fino zrnatom papiru za vodene boje,

kartonima u boji ili na kartonu presvuenim platnom. 5. Tehnika uljenih boja: izaberite platno napeto u drvenom okviru s utorima ili kartone

presvuene platnom. Prije slikanja ne zaboravite dobro nategnuti platno tako da udarite par puta ekiem drvene ili plastine klinove u kutovima na poleini postolja. U glavnom, u prvo vrijeme ne koristite platno veih dimenzija od 30x40 cm ili 40x50 cm. Za pastel, tempere i ulje mogu se osim toga koristiti za tu svrhu nainjene daice za slikanje, ta kozvane daice srednje gustoe, koje su vrlo dobre jer se podloga od iverice s vremenom ne de formira

KISTOVI
ahvaljuju stalnim tehnolokim poboljanjima trenutno se na tritu mogu nai izvrsni kistovi od sintetike. Dobar kist treba biti nainjen od veoma elastinih ekinja koje se Imogu prirodno rairiti i potom se vratiti u poetni poloaj. Osim toga, u doticaju s terpentinom ili nekim drugim razrjeivaem ne smiju se deformirati. Od davnina su ve slikari postavili zahtjev za mekoom: to pokazuje i Cennino Cennini - u djelu Traktat o slikarstvu donosi podatak kako su umjetnici njegovog vremena za izradu vlastitih kistova koristili ekinje starih kistova liioca, jer su dlake trebale biti "tako izravnate da budu vrlo mekane". Najbolji kistovi su oni od krzna kune zlatice no, budui da su iznimno skupi, bolje je da ih kupite tek nakon dosta prakse i poto ste stekli dobru tehniku razinu. Ravni kistovi su vrlo korisni i savjetujem da ih nabavite u razliitim veliinama: koristit ete ih za ispunjavanje velikih prostora, pravilnih povrina, kao i za oslikavanje predmeta geome trijskih oblika. Okrugli kistovi koriste se za oslikavanje okoline prizora ili prostora gotovo usporednih s platnom, te kod "mrljastog" slikanja, tehnike rada s vrlo razvodnjenom bojom - taj je nain tipian za akvarel ili ulje, a nerijetko su ga koristili i mnogi slikari ranoga Novecenta. U paleti kistova korisno je imati i jednoga vrlo velikog, mekanog i ravnog, irine 3-5 cm, kojega ete koristiti samo za bojenje irokih ploha. Podsjeam da za ostvarenje kvalitenih djela nije toliko bitno posjedovati veliki broj kistova, koliko je vano znati ih pravilno koristiti. Kada se ne koriste, kistovi se nikada ne smiju odloiti naslonjeni na vrh jer im se tako ekinje deformiraju. Nakon uporabe kistove treba paljivo oprati terpentinom ako se slikalo uljem - ili blagim sapunom i mlakom vodom; nakon ega ih se mora isto tako paljivo osuiti i vratiti u prvobitni oblik, te odloiti u njihovu plastinu kutijicu. Vano je da poloaj u kom se dri kistove bude takav da preostala voda moe s njih ishlapjeti, te da im se ekinje ne deformiraju.

BOJE

oje ve spremne za uporabu u prodaji se mogu nai u malim posudicama ili u tubama. Najvanije su: kadmijeva uta, kadmijeva tamnouta, uti oker, naranasta, kadmijeva crvena, purpurno crvena, skrletno crvena, cinober, boja trave, smaragdno zelena, prirodna umbra, tamna umbra, modra,

svijetlo modra, ultramarin, kobaltno plava, ljubiasta, crna. U izboru boja treba se pridravati savijeta koji slijede: Najvie se koristi bijela boja, potrebna za posvjetljivanje tonaliteta, i zato je na paleti treba biti u veli koj koliini. Dijelovi s najvie svjetla tzv. svijetle toke, rade se bijelom bojom pomijeanom s malom koliinom svijetlo ute. Postoje razliite vrste bijele, no savjetujem vam titanovo bijelilo, jer dobro pokriva, i cinkovo bjelilo, jer je transparentno. Crna boja koju posebno savjetujem je bjelokosno crna. istu se crnu rijetko koristi, a kod njenoga mi jeanja s ostalim bojama trebamo biti vrlo paljivi. Savjetujem vam da je pomijeate s osnovnim boja ma. Crna sa intenzivno utom bojom daje ugodnu tamno zelenu. U paleti utih, boja koja ne smije izostati je sjajno uta (kadmijeva uta). Vrlo razrijeenu, u istom je stanju koristimo za tanke transparentne premaze, a korisna je i za oivljavanje svih ostalih boja: pomijeana s plavom na primjer, daje vrlo lijepe zelene. Kromova uta, oker uta, i prirodna Siena lijepe su boje koje je dobro uvijek imati na paleti. Takoer, treba raspolagati i lijepim tonom naranaste kojega se dobiva mijeanjem purpurno crvene i sjajno ute, iako je dobro imati i onu ve gotovu za iroke tople providne premaze. Kod crvenih boja savjetujem purpurno crvenu ili kadmijevo crvenu, crvenu zemlju i cinober. Skrletno crvena dobra je za tanke transparentne premaze, a esto se koristi i pomijeana s tamno plavom i tamnom umbrom umjesto crne. Vrlo je lijep i trasparentni grimiz. Na paleti smeih, savjetujem tamnu umbru, prirodnu umbru i uti oker. Kod nijansi plavih ne smije izostati ultramarin, kobaltno plava dobar za sjene - te modra i plava Kod zelenih savjetujem smaragdno zelenu i svijetlo zelenu, jer se ostale tonalitete dobija jednostavnim mijeanjem utih s plavima, ili sjajno ute s crnom. Zelena postaje ljepa kada je se pomijea s ostalim bojama, posebice utom. U prirodi postoje brojne varijante zelene: vrlo paljivo zato pripremajte ovu boju da biste dobili to je vei broj njenih nijansi i tonova. Takoer se i ljubiasta moe dobiti kombinacijom skrle tno crvene i modre, no zgodno ju je imati ve gotovu. Osim toga, ljubiasta koju se moe nai u prodaji ujedno je i najbolja.

KAKO RASPOREDITI BOJE NA PALETI

Svaki slikar ima


.vlastito 'miljenje kako valja rasporediti boje na paleti, a temeljeno na svojem iskustvu i navici. No ipak, govorei o ovoj temi koja izgleda dodue banalna ali u sutini ima veliku praktinu vrijednost, moe se dati nekoliko openitih i korisnih savjeta. Savjetujem vam da rasporedite boje na nain kojega vidite na ilustraciji (naravno osim u sluaju vodenih boja, koje se rasporeuju u zdjelicama). Uoit ete da je u sreditu bijela boja - esto se koristi i treba je imati vie, pa je zato dobro da bude postavljena iroko i blizu svih ostalih boja da bi je s njima mogli mijeati bez problema. Rasporeene u smjeru kazaljke na satu slijede: uta, naranasta, crvena, smea, zelena, plava, ljubiasta i crna koja je pomaknuta dalje od drugih da se sprijei njeno eventualno neeljno mijeanje s o stalim bojama. Na paleti se osim toga, treba potovati i podjela toplih i hladnih boja. U sluaju da vam treba vie raznih vrsta ute ili crvene, poredat ete ih slijedei kromatsku ljestvicu i idui od svjetlijih ka tamnijima: na primjer, svijetlo uta e zauzimati nie mjesto u odnosu na tamno utu, a boja trave bit e s lijeva sma - ragdno zelenoj itd. Nemojte prepuniti paletu raznoraznim bojama; rasporedite odmah sedam glavnih, a priekajte s dodavanjem ljubiaste i crne, jer se njih rijetko koristi; a kasnije ete postupno dodavati ostale boje koje e vam biti potrebne. Ne budite krti: ako na paletu stavite dovoljno boje, bit ete potaknuti da ih i na slici koristite u pravoj mjeri. Ne mijeajte tonalitete koji su blizu jedni drugima ve ostavite dovoljno slobodnoga prostora meu bojama da se ne bi mijeale. Za mjeavine bilo uljenih boja, bilo tempera, savjetujem koritenje eline slikarske lopatice koja mora biti dobro oiena da ne bi utjecala na boju koju pripremate.Taj dio pribora slui da odreene boje prenesemo na dio palete gdje emo ih pomijeati prije nego ih prenesemo na platno. Na primjer, da se dobije modra potrebne su bijela, ultramarin i malo purpurno crve-

ne; uzme se potrebna koliina pojedine boje i prenese na podruje izmeu bijele i plave, pa se onda pomijeaju. U sluaju da se ne postigne eljeni rezultat dodaje se jo boje i mijea dok se ne pronae traeno boja. Sad dobijenu boju moete uzeti ravnim kistom, onim kojim se boja nebo, te moete poeti s nanoenjem na podlogu. Palete koje se mogu nai na tritu raz liitih su oblika, te mogu biti od plastike ili lakiranoga drveta; takoer, variraju i u veliini, a va e izbor naravno, ovisiti o dimenzijama slike: to je vea, trebat e vie boja, to znai i ira paleta. Ja uglavnom koristim palete s udubljenjima samo kada slikam vodenim bojama u tubi jer se mogu lako oprati - akvarel je naime topiv u vodi i kada je suh - dok mi je za sve ostale tehnike draa paleta od lakiranog drveta jer se jednostavnije isti. istoa palete je neophodan uvjet: potpuno je nezamislivo zapoeti rad s paletom koja nije apsolutno ista jer bi boje s nje izgledale prljave. Uostalom, ako mislite da neete raditi dva ili tri dana, po svretku rada morate oistiti uljene boje: budui da su sastavljene od lanenoga ulja - vrlo vrstog vezivnog sredstva - teko je vjerovati da biste ih kasnije uspjeli odstraniti. Laneno je ulje jedan od sastojaka kojem ve stoljeima zahvaljuju svoju uspjenost slike uljenim bojama. Poznavali su ga jo stari Ri mljani, a pojedinci kao npr.Vitruvije iTeofil spominju ga u svojim traktatima o slikarstvu. a

TEORIJA BOJA
X to je boja? Odgovor izgleda veoma sloen; zamislite da se, kada mu je netko bio postavio ovo pitan - W je, filozof Sokrat (469-399 prije Krista) silno rasrdio i ljutito odgovorio znatieljniku: "Kako se L/usuuje postavljati takva pitanja kojima eli zbuniti jadnoga starca ?". Isidor Seviljski, panjolski biskup (560-636 poslije Krista) u jednom od svojih djela pojanjava da rije boja (colore) potjee od rijei "toplina" ("calore"), ili od latinskog glagola colere to znai "tovati"; takoer, latinski glagol celare ("skrivati") ima, izgleda, isti korijen. Svjetlost je vid elektromagnetskog zraenja, a boja je utisak kojeg ona stvara u naem oku svojim razliitim nainima refleksije s povrina obojenih tijela. Predmeti nemaju boju, ve je apsorbiraju prema svojoj mogunosti apsorpcije ili refleksije svjetlosti. Crna apsorbira sve zrake svjetlosti i ne reflektira ih: to je nedostatak boje i simbol je nedostatka svjetla. Bijela naprotiv, reflektira sve ostale. Kako je poznato, primarne boje, koje se zovu i osnovne, su one ijim se mijeanjem mogu dobiti sve ostale boje.To su: uta, crvena i plava; no njima se u slikarskoj praksi pridodaju jo i bij ela i crna. Sekundarne boje zovu se one koje se dobijaju mijeanjem primarnih: drugim rijeima - naranasta, koja se dobija mijeanjem crvene i ute; ljubiasta - iz plave i crvene, te zelena - koja se dobija kombinacijom plave i ute. Tercijarne se boje dobijaju mijeanjem jedne primarne i jedne sekundarne boje. Ovisno o koliini jedne ili druge postiu se razliite gradacije. Treba napomenuti da se mijeanjem crvene, kadmijeve ute i ultramarina dobijaju naranaste, zelene i ljubiaste manje sjajne nego pigment kojega se nalazi u prirodi. Uostalom, naa percepcija boja ne ovisi samo o fizikom sastavu svjetlosnog zraenja kojeg reflektiraju predmeti. Kada je na primjer, neki predmet osvijetljen umjetnom svjetlou koja sadrava neki dominantno crveni eleme nt, sastav svjetlosti kojeg rasipa drugaiji je od onoga to ga rasipa kad je osvijetljen prirodnom sunevom svjetlou, koja sadri veu koliinu plave pa stoga i predmeti zadobijaju drugaiji vid.

KOMPLEMENTARNE BOJE
U teoriji boja su komplementarne one boje koje zdruene daju bijelu svjetlost. U slikarskoj praksi to se ne potvruje, jer njihovim mijeanjem nastaje prljavo siva; no ipak, bitno je poznavati kontrastni uinak kojega one mogu izazvati: na primjer, mogu nam biti korisne za stvaranje sjena, ili nam mogu posluiti da njima jae istaknemo neki predmet. Da saznate koje su boje komplementarne, dovoljno je pogledati sliku. Komplementarne boje su one koje su nasuprotne na Newtnovom kolu (krugu podijeljenom u obojene odsjeke, na nain da se svaka sekundarna boja nalazi izmeu dvije primarne od kojih je nastala). Dakle: - komplementarna crvenoj je zelena, koja je se

sastoji od ute 70% i plave 30%; - komplementarna utoj je ljubiasta, koja se sastoji od crvene 70% i plave 30%; - komplementarna plavoj je naranasta, koja se sastoji od ute 80% i crvene 20%.

KONTRASTNE BOJE
Postoji zakon koji kae da na svako boja utjee jedna ili vie njemu susjednih boja, zapravo da ga mi vi dimo tako drugaijim da je suprotan na kromatskoj ljestvici. Vjerujem da smo svi iskusili kako kad intenzivno gledamo nekoliko minuta crveni krug, a zatim bijeli papir, na tome papiru vidimo zeleni krug koji je crvenom komplementaran. Ne elim previe produbljivati ovu temu, no elio bih dodati da ako, na primjer, elite nainiti male monokromne ukrase na kompaktnoj podlozi, na kraju moete dobiti boju koju niste nanijel i. Razjasnit u: mali ukrasi crnom na crvenom polju zbog optikog efekta postaju zeleni, a na ljubiastome utozelenkasti.To se rijetko dogaa, no bolje je znati za ove mogue uinke, jer krenuti slikati ispoetka, a nakon ve dovrenoga posla, uistinu je mukotrpno. Navest u jo jedan primjer: ako slikamo sjenu nekog predmeta bojom koja tei komplementarnoj onoj na osvijetljenim plohama, slika e djelovati svjetlijom. Savjetujem vam da paljivo promotrite boje koje su se koristile u divizionizmu, slikarskom pokretu koji se razvio izmeu Ottocenta i Novecenta. Slikari koji su mu se priklonili slikali su redajui guste serije tokica iste boje. Na izvjesnoj udaljenosti promatraevo oko percipiralo je stapanje boja.

BOJA I TON
Izraz boja odnosi se na razliite valere, a ton na st upnjevanje.Tako na primjer, ako pomijeamo purpurno crvenu s malo plave ili zelene, dobit emo boje razliitih valera koji su druki ji od valera poetne crvene.Ako se naprotiv skrletno crvena razrijedi s vie ili manje vode, imat emo uvijek istu crvenu boju razliitih tonalite ta: dobit emo svjetliju ili tamniju crvenu razliitih stupnjeva.

TOPLE I HLADNE BOJE


Boje imaju emotivnu vrijednost i vre izvjestan utjecaj i na psiholokom planu (cromoterapia, terapija bojama). Dijele se na tople i hladne. u toplom dijelu spektra dominiraju boje na ljestvici od ute do crvene; uoljive su i uzbuujue, a svojstveno im je da pribliuju sliku. u hladnom dijelu spektra dominiraju boje na ljestvici od zelene do plave, a pridruuje im se i siva. Svojstveno im je da udaljuju predmete i slici daju prostornost; zapravo, to se predmeti vie udaljuju u prostoru, to e se njihova boja vie pribliavat i nekoj boji na rasponu tonova izmeu sivih i plavih, i ljubiastih. Da dobijemo tonalitete sive, ak niti ne moramo koristiti crnu; za pravo, kada bismo nasumce pomijeali razne boje, dobili bismo ui stinu jedinstvene tonove sive. Dobro bi bilo da uvijek imate neki komad kartona kao uzorak na kojemu ete sauvati najzanimljivije boje, one to vam se poseb no sviaju, a pronali ste ih zahvaljujui sluajnoj kombinaciji, kao na primjer: neku dobro pogoenu boja neba, boju koja podsjea na vodu rijeke, ili pak neku iznimno lijepu boju tankoga prozirnog premaza i si., jer ete ih tako moi lako ponoviti kad vam bu du ponovo zatrebale. Nae oko percipira vie tisua razliitih nijansi, i ponekad nam puki sluaj moe pomoi da ih pronaemo na paleti.

TRANSPARENTNE I POKRIVNEBOJE
Prema tome da li zrake svjetlosti prolaze kroz neku povrinu ili je zaobilaze, boju definiramo kao transparentom ili pokrivnu. Uopeno govorei, svjetle su boje pokrivnije, a tamne transparentnije. Lako se moe razumjeti ovo svojstvo ako se usporede jedan akvarel i jedna tempera; odmah se uoava transparentnost jedne i pokrivnost druge slike. Ponekad su nam, da bismo ve dovrenoj slici dali tople tonove, potrebni dodatni tanki transparentni premazi: ne samo u sluaju akvarela i tempere, ve i na slikama uljenim bojama. Talijanska rije za tanki jednolini premaz boje jest velatura, a ona potjee od glagola "velare", ije je znaenje 'prekriti velom, koprenom', u ovom se sluaju radi o kopreni boje. U praksi se u tankom sloju nanosi niz "koprena" boje sve dok se ne postigne eljen^ ton. Ne bojte se nanositi tanke premaze u komplementarnim bojama, ba naprotiv, to je neto to biste mogli isprobati! No ipak, postoje i pravila kojih biste se trebali pridravati kako bi va rad bio zadovoljavaju: boju za tanki providni premaz mora se prethodno pomijeati u posudici tako da bude homogena i jednolina; boja ne smije biti pregusta, ve vodenasta; boju se mora nanijeti na savreno suhu sliku; ne smije se pretjerati u broju slojeva, jer e u suprotnom krajnji uinak biti prljava boja.

TEHNIKA CRTEA

N
vlastiti.

e mogu vam zacijelo garantirati da ete slijedei moje upute postati dobri crtai, no elio bih da usvojite spoznaju da slikanje krajolika nije neki

teak zahtjev koji nadilazi vae sposobnosti. Neki nacrt, skica u ivo, slika - oni su poput stranoga jezika kojega samo upornom vjebom moemo nauiti kao da je na U prvom je redu potrebno izvjebati ruku da potez postane siguran, a potom se treba pozabaviti perspektivom i proporcijama sastavnica krajolika; tako e se ko rak po korak, u vama spontano poeti raati umjetnika svijest koju nijedan uitelj nije kadar pobu- diti.Tko vas moe poduiti tome koji je va stil ili kakva je vaa slikarska osobnost? Tko je poduio Giotta da promijeni dotadanje slikarske tehnike? Emocije koje slikarstvo moe izazvati mogu se dati iskusiti, ali ne i poduiti, jer se otkrivaju i oblikuju postupno, usporedno s napredovanjem u svijetu umjetnosti. Kako biste usvojili tehniku slikanja krajolika u ivo, potrebno je da prethodno nauite paljivo promatrati ono to vas okruuje, i zato uvijek kada se naete u prirodi, bez obzira da li trenutno slikate ili ne, postavite sebi ovakva pitanja: kada bih elio naslikati ovaj krajolik, kako bih to uradio? to bih stavio u prvi plan? Koliko bih mjesta dao nebu? Da li bih obzor fiksirao na sredini platna? Koje pojedinosti trebam zabiljeiti? Koje zanemariti? Gdje je nedogled?

LINEARNA PERSPEKTIVA

ije "perspektiva" potjee od latinskoga glagola perspicere, ije je znaenje "jasno vidjeti". Naslikati neki pejza zapravo znai prikazati na ravnoj povrini - dakle u dvije dimenzije - jedan trodimenzionalni prostor. Da bi se postigao ovaj uinak, vano je razumjeti smjer pravaca per spektive, a oni se temelje na preciznim zakonima ijom se primjenom odreuje veliina predmeta na temelju njihove udalje- nosti od oita. Stari su majstori primjenjivali jednu veoma jednostavnu metodu: stavljali bi iznad slika figure ili predmete da vide koji se od njih nalaze sprijeda, a koji su straga u prostoru. U srednjem su vijeku likovi manjih dimenzija uglavnom smjeteni dalje u prostoru; no njima se ponekad prikazuju i manje vane osobe. Zakon perspektive znanstveno je razradio Filippo Bruneleschi (1377-1446), u prvoj polovici 1400. Prije nego ponete slikati u ivo, trebali biste nauiti koje su vrste i smjerovi pravaca kojima se stvara privid prostorne dubine. Obzor je zamiljena linija na kojoj pravci se nalazi toka nedogleda 0. Iz nje proizlaze svi koji stvaraju privid prostorne dubine, i uz njenu se pomo moe koncipirati itava slika (vidi str. 24).

PROPORCIJE
Proporciju moemo definirati kao meusobni odnos veliina razliitih predmeta. Da na
jednostavan nain bez mjernih instrumenata izmjerimo veliinu nekog predmeta treba nam neki manji predmet, ili jedna manja sastavnica veega koja e nam posluiti kao mjerna jedinica, pa emo tako procijeniti koliko puta je manji predmet sadran u veem. Na primjer, visina ljudskoga tijela je u prosjeku osam puta vea od glave; visina kue moe biti tri ili etiri puta vea od visine vrata. Ako slikate na otvorenom, u prvo vrijeme moete koristiti kist na sljedei nain: ako slikate kuu, pogledajte vrata; ispruite ruku drei kist itavom akom i u okomitom poloaju, pa pustite da vam njegov drak sklizne izmeu palca i kaiprsta, sve dok se dio kista koji izviruje iznad ruke ne izjednai s visinom vrata. Sada nam je visina vrata mjerilo, model za usporedbu. Drei ovu mjeru kao po- veznicu, moi ete u ispravnim proporcijama naslikati itavu kuu sa svim njenim elementima: pola gano podiite ispruenu ruku, tako da moete izbrojiti koliko puta treba prenijeti taj dio kista da doete do krova. Kua moe biti etiri puta via od vrata, prozori pola ili tri etvrtine visine vrata i tako dalje,

izmjerite na ovaj nain sve predmete prizora kojega ete naslikati. Probajte odmah vjebati vodenim bojama prema crteu na ovoj stranici, pa u mislima i bez koritenja ravnala, postavite sebi ova pitanja: to u uzeti kao mjerilo? Koliko je puta irina vrata prisutna u irini kule? Da li je visina dimnjaka jednaka visini polukrunog prozora ispod lijeba? Ovom ete jednostavnom vjebom uoiti kolika je vanost privikavanja oka na proporcije, kao i vanost stalne vjebe na bilo kojem mjestu.

TOKE NEDOGLEDA

ovom je trenutku vano odgovoriti na pitanje koje ete zacijelo spontano sebi postaviti kada se budete nali

pred nekim lijepim pejzanim motivom: kako se odreuje toka nedogleda? Da na vrlo jednostavan i praktian nain doete do odgovora na ovo pitanje, zamislite da sjedite na livadi i da pred sobom vidite jednu kuu. Pogledajte primjer na lijevoj strani: pretpostavite da je kvadar kua. Da pronaete toku nedogleda, posluite se kistom. Obuhvatite ga itavom akom, ispruite ruku; i za - kreite je sve dok jedan kraj kista ne dodirne gornji desni kut kue. Kist sada predstavlja jedan pravac. Ponovite postupak zakreui kist od dolje prema gore.Toka u kojoj se dvije okosnice sijeku je toka nedogleda O. Upravo tuda, ravninom na kojoj se nalazi ova toka, prolazit e linija obzora, a ona e biti vaa polazina osnova pri koncipiranju slike.

U opisanom primjeru toka nedogleda nalazi se unutar same slike, no u mnogim e sluajevima biti i iz van nje.Tada e vam biti potrebne neke uporine toke izvan slike, koje e vam pomoi pri njenoj koncepciji. Ovisno o poloaju predmeta, moemo imati i vie od jedne toke nedogle da.Na skici dolje nie, dvije su toke, obje smjetene na liniji obzora koja lei iznad samoga predmeta, to stvara dojam d a se mi nalazimo iznad njega. Za uvjebavanje koritenja pravaca prostorne dubine, predlaem vam da napravite vjebu "ograde" - koju donosim na iduoj stranici - primjenjujui ovaj postupak gotovo se uvijek dobijaju vrlo efektne slike.

OBZOR I PLANOVI PROSTORNE DUBINE

itajui prethodne stranice nauili ste da se obzor odreuje pravcima prostorne dubine; no u pej - zanom slikarstvu

morat ete utvrditi na kojoj visini smjestiti liniju obzora. Ovo je veoma vaan ^t_>tranutak, jer e ovisno o izboru njegova poloaja vaa slika poprimiti razliite karakteristike; primjerice, ako obzor postavite veoma nisko, vie ete naglasiti nebo (pogledajte primjer na dnu ove stranice). Svaki e od vas odluiti to napraviti, no vano je da se ne okamenite u pomisli da obzor treba biti uvijek i samo na polovici stranice, ak i ako u veini sluajeva prostor neba zauzima malo manje od polovice slike. Isprobajte takoer i razliita oita. Da steknete uvid u razliite ishode, ponekad je dostatno izraditi jednostavnu skicu olovkom ili kistom od pusti na obinom papiru. Sa samo nekoliko ja snih linija dobit ete naelnu ideju kako trebate koncipirati rad (vidi crtee na iduoj stranici).

Razraujui pojam prostome dubine, zamislimo da je prostor sastavljen od niza sl ojevito poredanih planova, te da su u njima smjeteni razliiti predmeti; ovisno o tome u kojem se planu nalaze, dotine emo predmete drugaije naslikati. Ponekad ak i u svakodnevnoj jezinoj praksi, govorei o nekom pojedincu kaemo da se nalazi u prvom ili drugom planu ime istiemo veu ili manju ulogu koju igra! Beskonano je mnogo planova koji tvore prostor. No, u cilju pojednostavljenja njihova prikaza, zamislimo ih ne manje od etiri etiri.To e nam takoer pomoi da izbjegnemo pogrjeke u prikazu. U prvom planu mogu se razraditi detalji, te se mogu donijeti najsnanije i kontrastne boje. to se pred met bude sve vie povlaio u stranje planove postajat e sve maglovitiji, konture e mu se promijeniti, detalji se vie nee vidjeti, kontrast svjetla e se smanjiti, a promijenit e se i same boje: ne sa mo u tonu ve i u valeru. Svaki plan stoga doputa postupan prijelaz k iduem, na nain da se sve vie smanjuju jasnoa poteza i boja to se predmet vie udaljuje u prostoru. Slikom koju donosim na sredini ovih stranica elim pokazati kako je mogue slikati i bez prostornih pravaca; posebno ona slika koja je izgraena na vodoravnim linijama, bilo da su to linije ograde ili pak vodoravna linija razgranienja livade i ume, prua promatrau osjeaj blagoga spokoja.

PERSPEKTIVA S TRI TOKE


azmotrimo sada perspektivu s tri toke, koja i nije ne ba esta u slikarstvu ali je neizostavno I 1 efektna. Pogledajte primjer kojega vam predlaem: za ispravnu izradu ovoga crtea potrebne su nam jo tri toke nedogleda. Netko e od vas kazati da je dovoljno doi na lice mjesta i uivo precrtati linije kakve jesu, ili preslikati smjernice s neke razglednice bez suvinih kompliciranja. Na takvu bih primjedbu odgovorio da puko precrtavanje nije dovoljno, jer za izradu dobroga crtea treba prethodno temeljito shvatiti logiku za- krivljenja pravaca, tj. zato se i kako zakrivljuju, te koje je pravilo uz iju primjenu moemo reproducirati crte poput ovoga? U trenutku kada budete usvojili ovo geometrijsko naelo, osim to ete napraviti lijepu sliku, moi ete se i zabaviti mijenjajui smjer pravaca: na primjer, zakrivljuui ih u veoj ili manjoj mjeri, odnosno,

sputajui ili podiui nedogled, pa ete tako dobiti razliite percepcije prostorne dubine, itd. esto neete trebati precizno poput fotografskoga aparata reproducirati prizor kojeg vidite, ali ete pritom moi posredovati na samo vama svosjtven nain, slijedei va vlastiti osjeaj. Na kraju, umjetnik je slobodan izraavati se kako eli potujui pri tome samo ona ogranienja koje mu postavlja njegova vlastita potraga za lijepim. Za stvaranje perspektive s tri toke trebamo odrediti dvije toke na obzoru: 0 i On, te toku Oi na vertikali, koja e u ovom sluaju biti okomita na liniju obzora. Oigledno, u studiji crkve koju donosim, toka Oi nalazi se znatno iznad papira. Probajte i kod ovoga primjera precrtati crte unosei neke varijacije: primjerice - spustite ili podignite toku Oi, ili je pomaknite malo ulijevo ili udesno. Pogledajte koji e sve razliiti oblici nastajati. Pri prvim promjenama pravaca koristite ravnalo, kasnije ete morati stei naviku rada iskljuivo slobodnom rukom - vrlo brzim potezima koji omoguuju povlaenje ravnih linija.

se

na

KOLORITNA PERSPEKTIVA

dvodimenzioinalnoj prikae plohi uspjeno trodimenzionalni

predmet, nee nam biti dovoljna sama perspektiva koju emo stvoriti crteom. Nuno je naime stvoriti privid prostorne dubine i primjenom boja. U stvarnosti, atmosferski elementi u znatnoj mjeri doprinose promjeni izgleda predmeta: zrak koji nije potpuno ist, uslijed vlage, atmosferske zagaenja, praine utjee i na

razliitu percepciju boja, koja ovisi o udaljenosti na kojoj se promatrani predmet nalazi: zrake svjetlosti reflektirane iz daljine, trebaju naime proi dug put do naeg oka. Zbog toga se mijenja ne samo tonalitet, ve i sama boja predmeta smjetenih na veoj udaljenosti. Jer, to su predmeti udaljeniji, smanjuje se nihov tonalni intenzitet, postaju zraniji i provid- niji, a boja im se pribliava plavkastosivoj.Vlanost zraka znatno e poveati ovu promjenu percepcije. Interesantan je primjer magle: ona ponitava djelovanje boja sve do toke potpunog stapanja je obavijen. promatranog Paljivom boja slikari privid predmeta s ozrajem kojim primjenom poveavaju slikama. U elji da to bolje razjasnim perspektivu boja i to-

prostorne dubine na svojim

nova, prikazao sam isti motiv jednom u crno bijeloj tehnici (ugljenom na prethodno obojenom platnu), a drugi put uljenim bojama. Postavio sam sliku tako da dobijem tri plana prostorne dubine: u prvome su zemlja i maslina, u drugome je bazilika, a u treem i posljednjem, nalaze se breuljci. Namjerno sam na glasio smjer pruanja perspektive uzoranim poljem, jer sam time elio predoiti razliku izmeu prvoga i drugog plana.

UZBRDICE I NIZBRDICE
a pr imjerima koji slijede donosim prilino jednostavna rjeenja problemskoga zadatka kojega pred nas moe postaviti odreeni prizor. Na skicama koje vam predlaem za vjebu namjerno sam naglasio perspektivu uzbrdice i nizbrdice zato to je moja namjera pri tom manje bila napraviti lijepi crte, a vie jasno vam predoiti spomenutu slikarsku problematiku. Uoite dvije toke nedogleda na prvoj skici. Jedna je od njih smjetena iznad linije obzora, i oznaena je kao O1: iz nje polaze pravci ulice. Ostali elementi na slici slijede druge konstrukcijske pravce koji polaze iz toke O smjetene na obzoru u skladu s onim to je prethodno reeno. Na drugoj je skici toka O1 smjetena iznad linije obzora. I u ovom sluaju iz nje polaze pravci ulice, dok se pravci kua ravnaju prema toki smjetenoj na liniji obzora. Stoga, kada budete odredili poloaj obzora lako ete pronai preostale pravce neophodne za logiku koncepciju crtea. Za temeljito usvajanje ove tehnike nije vam dovoljno puko itanje navedenih objanjenja, ve vam je potrebna vjeba reprodukcije primjera koje donosim. U poetku moete koristiti ravnalo. Kasnije nastojte unijeti stanovite promjene.

SLIKARSKA TEHNIKA
TEMELJNI OBLICI

vaki pojedini objekt u prostoru koji nas okruuje moe se svesti na neko geometrijsko tijelo, u naj - vie

sluajeva kompleksno. Kako bismo objekte to jednostavnije prikazali, trebamo ih nastojati to vie pojednostaviti svodei ih na osnovna geometrijska tijela: kvadar, kuglu, valjak i stoac. Ima sluajeva kada nas crte ne zadovoljava u potpunosti, a nikako ne moemo pronai gdje se nalazi grjeka: tada vjerojatno razlog lei upravo u kompleksnim oblicima i u mnogim detaljima koji d oprinose da se temeljni oblik izgubi iz vida. Zato stvorite naviku uoavanja temeljnih oblika, koje ete potom reproducirati pojednostavljenim linijama. Moi ete proslijediti na dotjerivanje i razradu detalja slike tek poto ste je u cijelosti koncipirali, i sigurni ste da ste to uradili dobro. Stoga, zaponite crte naznaujui samo temeljne oblike.

Ako budete radili sluei se geometrijskim oblicima, neete samo olakati sebi crtr i konstrukciju perspektive, ve i primjenu boja. Kod uenja odabira pravih tonova vrlo e vam koristiti slikanje okruglih povrina, jer ete dok ih budete reproducirali trebati prijei s nekog njihovog svjetlijeg dijela na tamniji, prolazei pri tom kroz itavu seriju razliitih tonaliteta. Pogledajte primjer na ovoj stranici. Skica grma u olovci, napravljena je brzim potezima i ve se uoava postepeni prijelaz od svjetloga ka tamnome. Izvedba ovakvih prijelaza boja moe izgledati prilino zahtjevan zadatak, koji postaje jednostavan kada se grm usporedi s geometrijskim tijelom kuglaste ili ovalne povrine. Uoite kako sam na ovim primjerima obojao najprije volumen, takozvanu "masu", naglasivi kontraste svjetla i tame. Koritene su uljene boje (boja trave, sa utim okerom i titanovim bjelilom): pomijeane su na paleti, a potom ravnim kistom nanesene na platno. Boja zemlje je oker i prije nego je nanesemo, trebamo oistiti kist od prethodno koritene zelene. U posljednjoj sam fazi naglasio kontrast izmeu svjetla i tame i izvukao pojedinosti, a one su u ovom sluaju mrlje boje naneene malim kistom tankoga vrha: tako sam stvorio privid lia i trave.

Kad se budete osjetili sigurnijima i spremnima da se upustite u prikaz sloenijih i zahtjevnijih predmeta, kao to je primjerice neki seoski prizor, neete vie morati sve savreno precizno nacrtati ugljenom ili olovkom: savjetujem vam da u tom trenutku odmah zaponete raditi kistom. U tom sluaju boja koju ete koristiti (tempera, ulje ili akrilik) mora biti vrlo razvodnjena. U zdjelici ili na paleti pomjeajte boju s koliinom razrjeivaa potrebnom da se dobije eljena gustoa namaza. Vano je da uvijek radite slobodnom rukom, bez uporabe ravnala jer ete tako moi iz vesti i poneku varijaciju, primjerice: moi ire ete polje nacrtati ili vii grm nego to je u bez prirodi, da

unaprijed odredite konani izgled slike. Na polaznoj skici naznaite samo glavne linije jer e vam one dati smjernice za dobro izvoenje rada. Poto ste u glavnim linijama skicirali crte, i prije nego krenete u razradu pojedinosti, nainite stanku i kritiki pogledajte linije koje ste oznaili. Provjerite jesu li ispravne proporcije, perspektiva i planovi prostorne dubine.

Nastavite rad tek poslije paljive analize uinjenoga. Ne potjcjenjujte ovu stanku za razmiljanje, jer biste se u protivnom mogli nai pred gotovim radom u pogrenoj perspektivi, a to zacijelo ne bi bio ugodan osjeaj. Prije svega, pogledajte objekte s bridovima - kuu, zid, neki paviljon, itd. - i zamislite ih kao da su jednostavni paralelopipedi.To e vam pomoi ne samo kod konstrukcije perspektive, ve e oku olakati uoavanje pravih proporcija. Crte na prethodnoj stranici izgleda djeji; tu se zapravo radi o shematizaciji jednog oblika i nekoliko temeljnih linija koje moramo povui da zaponemo rad. Iz didaktikih razloga uvek se crta izvuena linija, a u praksi se radi vrlo tanka i laganim potezima olovke, tako da se jedva vide.Ako su tako izvuene, moi e ih se po elji korigirati, a ako ih se izbrie, nee omesti izvoenje rada. Boje na slici rasporedit ete na nain kojega sam prethodno opisao. Treba primijetiti da se bez detalja mnogo bolje vidi da li je boja sjene ona eljena. Pojedine se objekte moe naslikati kistom i suhom ili vlanom bojom - prema vaem izboru. Savjet kojeg vam pri tome mogu dati je sljedei: boja nanesena na suhu povrinu ostavlja jasan rub, dok joj je on na mokroj podlozi maglovit i nepravilan.

KONTRAST SVJETLA I TAME


to je kontrast svjetla i tame? To je igra svjetla i tame kojom se doarava privid reljef nosti, a slici se ujedno podaje posebno ozraje. Zamislite da je sunce zastrto oblacima: u tome je sluaju osvjetljen je podjednako na svim dijelovima, sjene su tek naznaene, i sav krajolik poprima harmonian ugoaj. No, kada je sunce jarko, a zrak ist, izraen je kontrast izmeu svjetla i tame; tople boje na osunanim povrinama snano se istiu svojim intenzitetom i jasno odskau od onih hladnih na dijelovima u sjeni. Uoite razliitost uinaka tehnika koritenih u dvama primjerima koje donosim: na ovoj je stranici jedna meka i maglovita tempera na kojoj dominiraju sive boje, dok je na iduoj stranici jedan energini akvarel brzo i odluno izveden nabaenim mrljama boja u snanim kontrastima. Ne propustite primijetiti i da je akvarel vrlo pogodna tehnika za brze radove, dok je tempera, zbog svoje zagasite prirode, posebice pogodna za vedute jezera. Iskustvo me nauilo da je poznavanje razliitih slikarskih tehnika sredstvo, a ne cilj: umjetnik se slui odreenom tehnikom kako bi izrazio ono o emu razmilja, to osjea i proivljava. Vano je da na slikama uhvatite igru svjetla i tame, te njihove meusobne odnose; pri tome je bitno da stvorena cjelina bude harmonina. Kod izrade kontrasta svjetla i tame u slikarstvu, treba voditi rauna o pet varijabli, a to su: najsvjetlije toke, boja tijela, poluboje, sjene i odrazi: njihovi e meuodnosi odrediti ozraje slike. Osim toga,

bitno je u svakoj fazi rada razmisliti o kontrastu svjetla i tame - ve od same skice - pa provjeravati njegov intenzitet u razliitim prostornim planovima. Jednostavno reeno, trebat ete provjeriti da se u planu koji je najudaljeniji od promatraa, kontrast svjetla i tame jedva nazire, a kako se sve vie budete pribliavali prvom, odnos svjetla i tame trebat ete pojaava ti; zato svijetlo - tamni kontrast u drugom planu mora biti izraeniji nego u treem, i tako dalje. Naime, ne moemo naslikati stablo u drugom planu s odnosima svjetla i tame kao na grani u prvom planu. Evo i jednog kurioziteta: Leonardo da Vinci (1452-1519) u svom traktatu o slikarstvu tumai vanost kontrasta svjetla i tame i navodi nain na kojega mu on pristupa. Leonardova tehnika uglavnom se temeljila na ujednaenom nanosu boje polovinog tona: na poetku je nanosio poluboje, a tek je u zavrnim fazama rad bojao svjetlije i tamnije dijelove slike. I on kae: "Slikari, da da oslikaju reljefne predmete, trebaju obojiti povrinu papira bojom polovine zata mnjenosti, a onda dati tamnije sjene, pa na kraju glavna svjetla...".

KOJI MOTIV?
ada se nalazimo u prirodi i elimo reproducirati neku lijepu panoramu ili vedutu sami sebi postavljamo razna pitanja: bi li bilo lijepo unijeti u crte i onaj puteljak? Ili: hou li naslikati sve to ili samo dio? Koji je kut najbolji? Ovakvim pitanjima kao da nema kraja! Prije nego prionete na slikanje, korisno je postaviti sebi pitanja ovakve vrste, jer e vam odgovori na njih omoguiti da odmah procijenite kako skicirati predmet, odakle zapoeti crte, i na kojem ga mjestu zavriti. Prije dosta vremena uvijek sam sa sobom nosio okvir dijapozitiva bez folije ko- ji mi je trebao posluiti da lake naem pravi kadar, ali kada bi mi trebao ni- kako ga nisam mogao nai; tada sam preao na jednostavniji sistem spojim kaiprst i palac u krug, i onda kroz taj otvor gledam pejza, pribl iujui ili udaljujui ruku od oka. Ovako promatram objekte scene, i ne odvlae mi panju oni izvan nje te mogu odrediti hou li naslikati cijelu kuu ili samo neki njen dio, u kojoj e toki biti najbolje da ubacim puteljak, itd. Uostalom, ovaj mi nain promatranja omoguuje da provjerim je li motiv kojeg u naslikati uravnoteen i harmonian. Ukratko, tako provjeravam jesam li zadovoljan kadrom. Prije nego zaponete skiciranje, napravite jo jednu vjebu: pogledajte prizor kroz polusputene kapke: vidjet ete samo svjetle i tamne mase.Taj e vam trik sigurno koristiti kad budete slikali taj pejza.

OSNOVNI POJMOVI SLIKARSTVA


Jt. godna kombinacija boja ini sliku skladnom. Kako se moe postii taj sklad? ini mi se da je da- ' nas pojam lijepoga manje openit i vie subjektivan nego to je to bio nekada, i u tom se smislu ' sjeam da sam jednom bio predloio svojim uenicima da stave na papir nekoliko boja, ne izravno iz tube, ve su ih prethodno trebali pomijeati na paleti tako da dobiju harmoninu cjelinu. Njihova su tumaenja bila veoma razliita. Kada bih povezao svaki papir s njegovim tvorcem, izgledalo mi je kao da izbor boja na njemu odraava njegovu misao i osobnost. Neu se uputati u avanturu raspredanja o

lijepome i runome, no pozivam vas da pogledate to su veliki uitelji u prolosti smatrali "lijepim" .Ako se potom netko od vas, prihvaajui naelo kranje poniznosti i upornosti, odlui nastaniti u svijetu slikarstva, otvorit e mu se pogled na prekrasne vidike jer svijest o bojama pojaava uitak u ivljenju i promatranju prirode. Harmonija je takoer stvaranje privida pokreta; na primjer, nebo oslikano ujednaenom bojom stvara privid statinosti i hladnoe. Problem se nee spontano sam rijeiti im jednostavno dodamo oblaie: naprotiv, trebamo stupnjevati tonove plave: tako da nikada ne koristimo istu boju kakva izlazi iz tube ili limenke, ve boju koju smo prethodno ohladili ili stoplili, voeni potrebama harmonije koju elimo postii. Sklad se postie i dobrim poznavanjem slikarske tehnike, a nju se stjee samo predanim radom. Upravo je zato Leonardo da Vinci u traktatu o slikarstvu napisao: "Slika ostavljena sama sebi preputa se neostvarivim snovima; potrebno je izuavati znanost ili prije umjetnosti ili u isto doba, da se naui unutar kojih se granica treba zadrati".

IMPASTO

je tehnika slikanja gustom bojom koju se nanosi u debelom, pastoznom sloju. Moemo ga samostalno
coristiti :oaka r

kada elimo postii reljefno djelovanje s nekih dijelova slike, kao n a primjer, s najintenzivnijeg svjetla, ili s osvijetljenih dijelova, ili kada elimo potpuno prekriti podruje koje ispod tog sloja lei. Ova je tehnika takoer vrlo korisna i za isticanje toaka najveeg sjaja. Na primjer: ako elite naslikati odraz sunca na

ogradi, probajte zahvatiti boju samo uzdunim rubom slikarske lopatice, pa je onda rasporedite po slici u tankim tragovima. Boja e biti reljefna, te e, zahvaljujui laku - posebice laku Dammar ili Dammara, vrsti prirodne smole - stvoriti doarati svjetlost i kretanje. Osim toga, i za cjelokupnu izradbu slike moemo koristiti iskljuivo slikarsku lopaticu. Pogledajte ovu sliku sa strane: koritene su uljene boje i samo slikarska lopatica, bez primjene kista bilo koje vrste. U ovom vam sluaju ne bih savjetovao slikanje na platnu: bolje je izabrati neku vrstu podlogu kao npr. vieslojnu drvenu ploicu debljine 8 mm, prethodno podloenu cementi- tom - premazom napravljenim na bazi lanenog ulja, supstance topive u terpentinu. vrsta podloga dobro podnosi pritisak slikarske lopatice i ne deformira se.

JEDNA ZANIMLJIVA TEHNIKA: GVA

panja u vodi razliitih vrsta zemlje i bojinih supstanci, i njihovoga narednoga mijeanja s nekom vrsti ljepila.Tako dobijena boja u prolosti se koristila za crtanje, pisanje i bojenje, a slikari su je, primijenjenu na jedan vrlo jednostavan i redovito efektan nain, koristili na svojim skicama za stvaranje kontrasta izmeu svjetla i tame. Tu ili razvodnjena boja nanosila bi se tako na guje pero, odrezano za tu namjenu, kojim bi se nainila skica, a potom bi se u nastavku kistom i istom bojom ispunjavali dijelovi u sjeni i slikale tamne mase. Na ovaj je nain umjetnik brzo mogao prouiti odnose svjetla i sjena i tako bi se pripremio za slikanje temperom, uljenim bojama, ili za rad na freski. Pojam gva doslovno znai "velika koliina vode". Na francuskom, izraz gouache, prvi je puta bio koriten u XVI stoljeu. Ovu se tehniku, kojom su umjetnici izvorno slikali akvarele, u nastavku uinilo jo boljom dodavanjem iste bijele boje na osvijetljenim dijelovima. Vano je da upoznamo paletu starih boja da bi se mogli i danas njima sluiti (vidi uzorke boja na ovoj stranici). Rije je o prirodnim bo jama kojima se na slikama koje izlaze iz kanona klasine figurativne umjetnosti mogu stvoriti vrlo lijepi efekti. Kada stvaramo suvremena slikarska djela, i sluimo se pri tom tehnikama starih majstora stvaramo tako vezu s batinom od koje se umjetnik nikada ne bi smio odvojiti. Po mojem je miljenju umjetnost pojam koji nadilazi vrijeme i modu. No, ako umjetnik ne posjeduje razvijenu svijest o nasljeu i slikarskim tehnikama koritenima u prolosti, kao drvo bez korijenja, on je nesposoban za daljnji rast. Otvorio sam prozor na ovu tehniku, preteu akvarela, i uvjeren sam da ona ima budunost

o je u davninini postojala praksa rasta-

upravo zahvaljujui svojoj jednostavnosti, neposrednosti, trasparentnosti i mekim rasplinutim obrisima koji se njome dobijaju. Kako bi se uspjeno upoznali s ovom tehnikom, korisno je da ponete vjebati s monokrom- nim motivima, odnosno motivima izvedenim u samo jednoj boji. Savjetujem vam da radite sa smeom bojom koju ete dobiti na sljedei nain: malu koliinu vode zagrijte do vrenja, dodajte joj liicu kave, pa pustite da- polovica tekuine ispari; dobijenu otopinu zatim ostavite da se ohladi. Idui dan filtrirajte tekuinu, pa filtrat koristite za rad tehnikom gvaa. to vie vode ispari, to ete dobiti tamniju smeu. Kod rada u gvau koristite okrugli kist tankoga vrha, upijajui papir, au vode, tanjuri za razrjeivanje boje i fino grundirani papir za akvarel. Za provjeru tonskog intenziteta boje koju ste priredili, te da lake procijenite kako ete je nanijeti, prije poetka rada na samoj slici nainite nekoliko probnih po teza na papiru za akvarel kojega ete drati pored tanjuria. Ako vam boja bude izgledala ona prava, moete zapoeti rad. Crte mora biti jednostavan i izgraen sa mo najnunijim linijama. Ovlaite papir tako da preko njega prijeete vlanom spuvom i prionite na rad, kreui od najsvjetlijih tonaliteta. Mokri se papir moe blago ondulirati, no kada se osui vratit e se u poetno stanje. U nastavku, prelazite postupno na tamnije tonalitete koristei uvijek isti kist. Kasnije, ako budete smatrali da je to potrebno, jo ete dodatno poveati kontrast. Na kraju malim dodirima tankog okruglog kista broj 0, i intenzivnijom bojom, poveajte razlike u osvjetljenju.

1 VJEBE

rije nego razbijete okvire umjetnikih pravila i upustite se u slikarske avanture, trebat ete dobro ovladati tehnikom. Da to postignete ponite raditi

na vjebama preslikavanja: jer ete tek po veoj koliini napravljenih kopija, svijet koji vas okruuje moi promatrati drugaijim oima. Naime, i jedan potpuno obian predmet vie pobuuje nau matu ako ga pogledamo iz kuta drugaijega od uobiajenog. Na primjer: moemo usredotoiti panju na samo jedan dio slike, ili locirati nedogled u nekoj toci izvan njenih okvira. Za sada se zadovoljite uenjem kroz kontinuirani rad. Posebno obratite panju na odnose izmeu svjetla i tame. Upamtite da je svjetlost temeljna sastavnica svih slikarskih kompozicija, a pogotovo pejzaa: nije samo dovoljno da neki predmet bude osvijetljen - treba biti osvjetljen na ispravan nain. Moja je nakana pomoi vam otvoriti jedna od onih vrata koja vode dobrom poznavanju ove tehnike, te vam ujedno predati kljueve kojima ete sami otvoriti i sva ona druga koja za ovima budu uslijedila.

KAKO MISLITI NEBO

pjjb. -.jednom pejzau nebo, bez sumnje,

ft

igra izuzetno vanu ulogu. Ono je iJlM toliko bitno, da se ga uvijek prvoga slika. Za temeljitu knjiga. No, shvaajui ovaj tekst kao uvod u spomenutu problematiku, elio bih vas osposobiti vas za razumijevanje sloenog svijeta umjetnosti, te vam otvoriti vrata koja vode u svijet slikarstva, i potaknuti vas ujedno da svijet koji nas okruuje pogledate drugaijim oima. Za postizanje dobrog rezultata potrebno je mnogo vjebe i jednako toliko prakse, jer ete tako moi u potpunosti upoznati, na primjer mijeanje boja, njihovu gustou, raspored, itd. Razumijem da ponekad pisana rije nije dovoljna da se neki pojem u potpunosti shvati: bolje bi bilo promatrati nekoga slikara dok radi, gledati kako mijea boje, kako i koliko ih razrjeuje, itd. Ako budete u prilici pribliiti se nekom slikaru dok slika, zaustavite se i dobro pogledajte to radi, pazei pritom da ga ne ometate u poslu, jer sve ono to biste eljeli pitati u svezi tehnike rada moete nai u udbenicima, a ostalo je osjeaj. analizu tehniko-slikarskoga aspekta neba, ne bi bila dovoljna samo jedna

'

Mislim da je sada dobar trenutak da pogledamo nekoliko slika. Uoite boju oblaka na prvoj slici: siva je dana s tragom crne i plave pomijeanih s cinkovim bjelilom. Efekt svjetlosti koja prolazi kroz granje stabala na drugoj slici napravljen je slikarskom lopaticom, nakon to su stabla ve bila naslikana. Moe se poveati kontrast i pokret slike umetanjem jedne vrlo svijetle povrine izmeu plavetnila neba i intenizvne modrine mora. Kontrast se znaajno poveava ako sliku podijelimo na obzoru na gornji dio oslikan hladnim bojama, i donji oslikan toplima, kao na posljednjoj slici. Kao to moete uoiti na ovim skicama, mase i oblici oblaka mogu utjecati na sliku kao i na njenog promatraa: modeliranjem cirusa stvorio se privid gibanja, dok vodoravni poloaj oblaka sugerira spokoj.

NEBO
ovoj vjebi moete koristiti guste boje kao to su na primjer tempera ili ulje. Platno je prethodno jednolino premazano bojom dobivenom mijeanjem bijele, male koliine kadmijeve crvene. Oblake nije potrebno crtati olovkom, ve ih je dovoljno izravno skicirati kistom s dosta bijele boje. Ponekad boja koja izlazi iz tube nije ba mekana: zato ju je potrebno prethodno razrijediti na paleti dodavanjem male koliine razrjeivaa, ako slikate uljenim bojama, odnosno male koliine vode u sluaju tempere. Nauite da ne mijeate boju na paleti uvijek i samo kistom, ve se ponite privikavati i na uporabu male slikarske lopatice. Poto budete skicirali oblake na paleti, napravite plavu od cinkovog bjelila i ultramarina, pa naslikajte nebo. Savjetujem da uvijek ponete od viih dijelova. ute i purpurno

Nastavite da

rad

izmjenjujui mekane i

prijelaze plave i bijele na nain dobijete prozrane oblake. Boja na podruju izmeu bjeline oblaka i plavetnila neba mora biti vrlo blaga i zato je osim postizanja efekta zamagljenog pretapanja nijansi, to ga se kistom izvodi na platnu, nebu potrebno do dati i jednu meunijansu, koju emo prethodno nai na paleti mijeajui bijelu i plavu u razliit im omjerima. Na nekim ete mjestima ovoj boji dodati i daak skrletno crvene koja e poveati volumen oblaka. Nastavite s radom izmjenjujui plava i bijela podruja. Imajte na umu osnovno pravilo da podruje plave iznad uvijek mora biti u tamnijoj nijansi od onoga ispod. Promotrite razliku kontrasta izmeu dvaju podruja, te uoite kako upravo ona doprinosi stvaranju privida gibanja. Savjetujem da potpuno dovrite nebo prije nego prijeete na razradu ostalih pojedinosti slike.

S prusko plavom pomijeanom s ultra- marinom i skrletno crvenom naslikajte udaljene breuljke. Boja treba biti nabaena brzo i ne mora biti prozrana kao ona neba. ak e i ova razlika u nainu nanoenja boje stvoriti dojam pokreta. Boja trave, smaragdno zelena i kadmijeva uta boje su koritene u pojasu u prvome planu. Pogledajte kako uta boja stvara snaan privid reljefnosti.

TRG

vaj sam akvarel naslikao na licu mjesta, a potom u atelieru i sve ostale primjere. Kada radim na | otvorenom nosim mapu papira Fabriano od 300 g/m2, i s listovima veliine 36x50 cm. Ponekad elim smanjiti podruje slikanja kako bih dobio sliku manjih dimenzija.To se postie tako da se ivice slike obrube ljepljivom trakom za papir i potom se slika unutar omeenog prostora. Gotov akvarel imat e tako li jepi bijeli okvir na kojeg e se smjestiti naslov i potpis.

Izvucite sliku samo glavnim linijama, a potom dajte prve premaze nanosei ravnim kistom vrlo razvodnjene boje: oker utu, prirodnu umbru i naranastu. Priekajte da se sve osui, a onda nanesite ultramarin, crnu, i tamno ljubiastu na podruja u sjeni. Nemojte jednolino rasporediti boju na slici: krajnji rezultat ne treba biti previe ploan. Uvijek nastoj- te postii varijacije u nijansama, jer se tako stvara privid gibanja. Ponite s nijansama u sjeni, i u radu koristite mrlje neodreenih boja - da ne biste oteali drugi plan kompozicije; skicirajte likove i boje stolnjaka.

Nastavite rad poveavajui kontrast izmeu svjetla i tame te izraujui pojedinosti slike. Golubovi su oblikovani brzim potezima i istom bojom kojom su naslikane sjene. Poneki daak iste crvene ini sliku zanimljivijom i ivljom. Tanke su linije izvedene okruglim malim kistom tankog vrha. Osuite pojedine kapljice boje tako da dobiju drugaiji tonalitet. Osim toga, jo jedan drugaiji slikarski efekt moete dobiti na nain da ete pustiti par kapi iste vode da slobodno padne na vlanu boju: tako e nastati svjetlije mrlje.Trebate stalno provjeravati razliite tonalitete sjena, i pritom paziti da ih ne oteate preko mjere.

ARENA U VERONI
va je vjeba izvedena u tehnici akvarela na papiru Fabriano od 50% pamuka, teine 300 g/m2, iz bloka veliine 50x36 cm. U elji da vam pokaem jedan drugaiji nain da se zapone rad na ne kom akvarelu, predlaem vam da kod crtanja koristite plavu vodenu olovku. Osobitost pigmenta od kojeg su sastavljene vodene olovke jest njihovo rastapanje u doticaju s vodom; zahvaljujui tom svojstvu one se pretvaraju u akvarel.

Ponite bojenje kamenja kistom umoenim u razvodnjeni oker.Tijekom rada plavi e se pigment, kojim ste izvukli skicu, rastopiti.

Bojom koritenom za kamenje radite na povrini itave graevine poveavajui joj postupno inten zitet. Koritene boje su oker i cinober. Sadaje trenutak da slobodnim i odlunim potezima nanesete tamnije nijanse kojima ete naslikati sjene.

Drei stalno skicu kao predloak, pojaajte vanije dijelove snanijim tonovima. Va umjetniki senzibi litet rei e vam do koje mjere slika treba biti jasna. Ako elite dobiti snaniju sliku, trebat ete pojaati sjene i poteze na bridovima malim kistom tankoga vrha. Nemojte koristiti crnu boju koja bi samo oteala sliku, ve mjeavinu plave, tamnu umbru i crvenu.

VODA I NJENI ODRAZI


Ve sam govorio o koritenju slikarske lopatice, a na ovoj sli-, ci vidite jo jedan primjer njene primjene. Ravni kist A koriten je postranino za nebo i za pijesak, a rezano za more. Slikarskom lopaticom na kraju je naneena vrlo gusta bijela boja (kakva izlazi iz tube) ime je modeliran volumen pjene valova. Koristio sam uljene boje na platnu veliine 35x45 cm.

Na ovom je akvarelu dimenzija 31x13 cm zanimljivo primijetiti kako nijanse mora mogu varirati od zelene do plave i obratno. Nebo i more naslikani su ravnim kistom irokim otprilike 1 cm, a valovi u prvom planu i ostali detalji okruglim kistom tankoga vrha broj 1. Naliv pero i smei tu posluili su mi za zavrnu doradu. Slika dolje - veliine 35x45 cm - izgleda plonija od prethodnih, no cilj mi je bio pokazati vam razliite naine na koje se moe naslikati voda. Upotrebljena je vrlo razri jeena akrilna boja nanesena uobiajenim ravnim kistom, koritenim i rezano.

Snano me privlai odraz boja na vodi, jer se on mijenja ovisno o vremenu i o vrsti osvjetljenja; no posebno je zahtjevno prenijeti na platno osjeaj kojega se ima kada se ovaj prizor promatra u prirodi. Prva tekoa s kojom se u ovom sluaju susreemo, jest prenijeti odraze vode koja je u neprekidnom pokretu. Netko e predloiti: "Precrtajmo ih s neke fotografije!" No puko precrtavanje nije dovoljno, zato to je potrebno shvatiti njeno unutarnje gibanje - a do njega se dolazi promatrajui vodu dok miruje.

Laganijim tonovima prenesite na sliku sve boje koje se odraavaju na vodi. U nastavku e ravne linije i nanosi boja postati zakrivljeniji i nepravilniji. U zavrnoj fazi rada nanijet ete vie tankih namaza plave razliitih nijansi.

SEOSKI VIDICI

Polje makova klasina je tema koju su obraivali svi slikari. Mrlje crvene boje na utom polju redovito izazivaju posebne osjeaje. Ovo je ulje na platnu ve liine 40x50 cm, i plod je slobodne fantazije kojom sam htio dati oduka mati i eksperimentu. Na ovoj sam slici zapravo, u daljini htio dati more jer me zanimalo kako se slau ljubiasta boja lavande s crvenom makova. Krajnji rezultat kompozicije mi se ba i ne svia, ali sam vam bez obzira na to elio pokazati sliku da i vi osjetite poticaj da na slian nain probate povezati neuobiajene boje, nadam se uspjenije od mene.

I ova je slika nastala u tehnici ulja na platnu veliine 40x50 cm, a nadovezuje se na jedan moj raniji crte koji mi se zbog palme pored bijele vile i razliitih tonova zelene livade posebno svia. Pogledajte kako ovdje boja breuljka u pozadini naginje stapanju s bojom neba.

Slika koju donosim na ovoj stranici je ulje na drvu veliine 40x50 cm i zapravo je jedna studija. Radio sam samo okruglim kistom za akvarel kojeg sam drao gotovo okomito u odnosu na povrinu drvene ploe. Uljene boje vrlo su razrijeene; u ovom sluaju u razrjeivau treba smanjiti koliinu laka Damar. Uoite kako je itava slika izvedena mrljasto: to je posebno vidljivo na nebu. Mrlje se meusobno preslojavaju bez nijansiranih prijelaza: stapanje ili nijansirani prijelaz kromatskog elementa dobijen je samo koritenjem razliitih vrsta boja i tonaliteta.

Slika je nastala u jednom kampu u rimskoj etvrti EUR. Kamp danas vie ne postoji, a podloga na kojoj je izvedena slika je komad atorskoga platna.Temeljna boja s cementitom na nepropusnom je platnu dala "skliskost" uljenim bojama. Ovaj efekt omoguio je stvaranje svjetlijih podruja uklanjanjem povrinske boje. Mnogi su detalji nainjeni odstranjivanjem boje drkom kista. Na kraju sam dodao pokoji reljefni potez bijelom i svijetlo utom na svjetlim dijelovima slike.

Prema mojem miljenju breze su za slikare najzanimljivija stabla, jer pored vitkosti, njihova bijela kora svojim jasnim odvajanjem od podl oge stvara vrlo lijepi kontrastni efekt. Zanimljivo je uoiti razliite tehnike izvedbe. U ovom akvarelu, veliine 30x50 cm, lie je nainjeno mrljama boje. Na slici uljenim bojama, prikazanoj na iduoj stranici, slikarskom je lopaticom izraeno lie, te su

ujedno oblikovani i osvijetljeni dijelovi prizora.

Slikanje krajolika moe biti veoma oputajua aktivnost: boravak u srcu prirode, promatranje boja okolia i njegovih nijansiranih promjena koje nastaju s promjenama u intenzite tu svjetlosti kojom je obasjan, kao i izraavanje vlastitih osjeaja na platnu, daje pojedincu veliko zadovoljstvo. Autor opisuje najpogodnije materijale, tehnike i boje, te analizira razliite vrste krajolika, donosei ujedno vrijedne tehnike osvrte i praktine savjete.

SADRAJ
4 Uvod 6 6 7 8 10 12 14 14 15 16 16 17 20 22 23 24 26 28 30 32 34 34 38 40 42 43 44 46 48 50 52 54 56 60 Materijali Slikarski stalak Podloga: Platno ili papir? Kistovi Boje Kako rasporediti boje na paleti

Teorija boja
Komplementarne boje Kontrastne boje Boja i ton Hladne i tople boje Transparentne i pokrivne boje

Tehnika crtea
Linearna perspektiva Proporcije Toke nedogleda Obzor i planovi prostorne dubine Perspektiva s tri toke Koloritna perspektiva Uzbrdice i nizbrdice

Slikarska tehnika
Temeljni oblici Kontrast svjetla i tame Koji motiv? Osnovni pojmovi slikarstva Impasto Jedna zanimljiva tehnika: gva

Vjebe
Kako misliti nebo Nebo Trg Arena u Veroni Voda i njeni odrazi Seoski vidici

You might also like