1

AMAZONSKA PRAUMA Cijelo porjeje Amazone prostor velik gotovo kao Evropa nalazi se pod neprekidnom, divnom, okrutnom praumom. Iako se ini nevjerojatnim u dananje vrijeme radija i aeroplana, ipak se cijeli taj prostor do danas s malim izuzecima odupro napretku civilizacije i jo je gotovo isto tako tajanstven, divlji i neistraen kao to je bio prije sedamdeset godina, a mjestimice kao i za vrijeme prvih istraivaa prije etiristo godina. Na cijelom tom prostoru nema doslovno nijednog kilometra eljeznike pruge, a vezu s civilizacijom odrava samo dvadeset i nekoliko parobroda na Amazoni i na nekim njenim pritocima. Ve od Atlantskog oceana neprekidno nas prati uma. Zeleni je zid tako udesan, kao da je to neki nezemaljski prizor pomahnitalog kazalita. Palme, povijue, bambusi, epifiti, drvee ravno i grbavo, drvee koje raste vodoravno, grmlje vee od drvea, raznolinost oblika i boja, lie bijelo kao snijeg i crveno kao krv, svakih sto metara posve drukiji pogled, novo drvee, novo bilje i tako se ve tri tjedna protee pred nama danju i nou neumorno, neprekidno, amazonska prauma, najvii i najbujniji oblik praume na Zemlji. Amazonska prauma! Netko je rekao da ovjek koji posjeti praumu doivljava samo dva lijepa dana. To je prvi dan, kad omamljen njenom arobnom raskoi i snagom misli da ulazi u raj, i posljednji dan, kad gotovo lud bjei iz tog zelenog pakla u civilizaciju. Okrutna, vlana ega vlada neprekidno cijele godine, golemi prostori praume poplavljeni su devet mjeseci u godini; tisue nepoznatih stranih bolesti vrebaju u movarama: mravi i termiti koji prodiru sve to im je na putu; oblaci moskita i komaraca koji ucjepljuju otrov u krv; otrovnice zmije, ubojiti pauci, smrtonosno drvee. Zato je amazonska prauma proklet kraj za ovjeka, naroito za bijelca koji hoe da se tu stalno nastani. Naprotiv, ta je uma snivani raj za prirodoslovca koji, uavi u taj pakao, otkriva najdivnija udesa prirode: cvijee udnovatih boja, orhideje opojna mirisa, leptire arenije od ikojeg cvijeta, ko- librie manje i arenije od leptira, neke druge ptice udesnih oblika, ivotinje za koje se dralo da su izumrle u davna vremena itd. Prirodoslovca okruuje tu razularena, raspojasana, mahnita bujnost svih pojava ivota u prirodi. Bioloke zagonetke, koje drugdje treba naporno razotkrivati iz skrivenih oblika, tu na Amazoni lee kao na dlanu: valja ih samo sakupiti kao zrelo voe.

Danas je na svijetu malo toga ostalo to se jo moe otkriti, ali u amazonskoj praumi postoji neotkriven jo cijeli veliki svijet. U toj praumi jo uvijek ima tisue zagonetaka i tajni koje su dosad uzalud nastojali rijeiti i otkriti portvovni istraivai. Evropljanin koji nije vidio amazonsku praumu ima uope o njoj pogrean pojam. Dakle, kakva je ta uvena uma? Prije svega, razmjerno je svijetla. Razdioba zelenila je takva da visokog i sjeno- vitog drvea ima vrlo malo. Sunce moe obasjati nie slojeve i doprijeti do tla. Tu je dosta rijetko polumrak kao u naim bukovim umama, a ako ga i bude, tada je u praumi gotovo mrak. Ali to su izuzeci. Amazonsko drvee ima mnogo drveta, a razmjerno malo lia koje je tvrdo, svjetlucavo i neprozirno, pa slui kao dobra obrana od previe arkih sunevih zraka i od jakih kia. Golemo lie, kao u banane, nije znaajno za praumu. Banana je slikovit, ali umjetni ukras tropskih predjela u blizini ljudskog naselja. Neobina je i prividna nestaica cvijea. Kod nas se cvijee gomila u jedno godinje doba, u proljee, obino na jednom mjestu, po livadama, a u tropskoj praumi nema naroitog cvjetnog razdoblja. Biljke cvatu cijele godine, a cvijee se gubi u poplavi zelenila, veinom po kronjama drvea. U praumi zapravo rastu dvije ume: jedna na zemlji to je drvee i gusta

ikara grmlja, bambusa i ipraga, a druga uma raste iznad zemlje, po drveu i po grmlju to su biljke na biljkama ili, kako ih botaniari zovu, epifiti. Oni su zapravo najneobiniji dio praume: njihovo veliko mnotvo, udesan oblik i esto neopisivo lijep cvijet daju im neodoljiv ar. Meu njima arene orhideje pokrivaju katkada cijela debla: rastu iz granja kao arobne velike rozete i vise kao dugi areni uvojci niz debla. A povijue? ini se kao da je netko drvee praume povezao konopcima, sputao ga i opasao povijuama. Konopci se svijaju po tlu, penju se na debla, preskakuju s grane jednog drveta na granu drugog drveta, sputaju se na zemlju, gube se u gutari. Ne moe im se nai na poetak ni kraj. Girlande i vijenci vise sa stabala. Druge povijue steu stabla tako snanim klijetima da drvee nakon nekog vremena pogine u tom smrtonosnom zagrljaju, a na njihovu truplu buja povijua da se i sama kasnije pretvori ni u to. Amazonska prauma je zemlja povijua. Neke su od njih kao konci, druge krupne kao ovjeje tijelo. ovjek se na svakom koraku o njih spotakne i okrzne... eli li, smjeli ovjee, da se za svoju zbirku domogne nekoliko ptica koje se udnim glasom javljaju u dubini praume? Ponesi puku i no za sjeenje biljaka pa sijeci i ui. Pazi na drvo kojemu iz povrijeene kore cure kapi bijele smole! Ako ti jedna kap padne u oi, liit e te vida zauvijek. Palma pauba iri kao piramida svoje udnovato nadzemno korijenje, oboruano dugakim bodljikama. Ubod tog trnja izaziva bolne rane koje tjednima ne zacjeljuju. Iz neke biljke dopire miris koji izaziva naglu glavobolju i tjera na povraanje. Zaas prestaje neugodan miris i nestaje glavobolje. U blizini plau neka djeca. Pravi pravcati pla gladne deriadi koja narie. To se po svoj prilici javljaju abe. Izdaleka se uje kako se pribliava vlak. Obmana je tako savrena da razabiremo ak siktanje pare koja izlazi iz ventila. Ne zna tko proizvodi te glasove, i u udu eli da pogledom pronikne zelenu divljinu oko sebe. Najblia je eljeznica dvije tisue kilometara daleko. Od bure povaljano drvo lei na putu. Zakorai na drvo i propadne do pojasa u trule. Iz njega se pomole dugake stonoge, opasne i otrovne ivotinje. Odjednom nasrnu na stonoge orijaki mravi insule, veliki preko dva centimetra, i kraj tebe se zapodjene estoka bitka. Bjei jer se u estini borbe ti lankonoci mogu baciti i na tebe: od uboda stonoge e bolovati nekoliko tjedana, a od uboda mrava imat e sigurno pet dana vruicu.

Bjeei zapleo si se u bodljikavu gutaru i pada na zemlju. Valja prijei preko movarne crne vode. To je jedan od milijuna rukava Amazone, dugaak, ali irok tek nekoliko metara. Je li dubok, ne nalazi li se u njemu kakva otrovnica ili elektrina riba koja e te elektrizirati i izvri opasnosti da utone u kaljuu? Prelazi oprezno.. Nema nita od toga. Samo se nekoliko pijavica prilijepilo o izme. Strese ih i pogleda na pregaeni rukav. Koi se od groze. U crnoj, neprozirnoj vodi neto vri tajanstveno i kobno. Da nije neka neman nanjuila tvoj trag? Hvata se za najbliu granu i penje se na obalu. Jadnie, nisi se trebao hvatati grane! Na ruci su ti iskoili bolni mjehuri, a dok stigne kui, natei e ti ruka i svrbjet e te paklenski. Prauma je pakao ili raj, vreli kotao bujnosti i mahnitosti ivota. Tu se preko mjere prodire i raa. Izlazi iz praume smuen, izmoren prejakim dojmovima i doivljajima, potiten neprijateljskom tuinom. Ipak, na kraju zastaje oaran i zanesen otkriima, shvaa da je bilo vrijedno doi u ovaj kraj svijeta. RUA KRALJICA CVIJEA Vrtovi suvremena ovjeka puni su razliita cvijea. Tu su karanfili, mauhice, eboj, dragoljub, pelagonije, begonije, horten- zije, krizanteme, lijerovi, tulipani, gladiole, rue itd. Unato velikom broju ukrasnog cvijea rua se jo i danas ubraja u najljepe i najplemenitije. Ruu su uzgajali ve stari Grci. Toliko su je cijenili da je narod njezino porijeklo doveo u vezu s bogovima. Grka pria veli da je rua niknula na obali morskoj kad je tamo dola boica ljepote. Miris rue opjevali su ve najstariji pjesnici. Oni su je nazvali kraljicom cvijea. Stari su Rimljani jo vie cijenili ruu. Svaki je njihov ljetnikovac bio okruen stotinama grmova rua. Kad zimi nije bilo ruina cvijea, onda ga je bogati Rim dovozio brodovima ak iz Egipta. Rimljani su prvi izgradili staklene kuice u kojima su uzgajali rue u toku zime. Pisci toga vremena navode da u zimskim staklenim vrtovima ne cvate manje rua nego uz Nil. Rua je bila znak veselja, i nije bilo slave, a da se nije ona na njoj isticala. Vjerska, politika ili bilo koja druga sveanost nije se mogla obaviti bez cvijea, bez rua. Kad je Rimljanin iao na neku slavu, stavio bi na glavu vijenac od rua, a kosu namazao mirisnim ruinim uljem. Vjerovalo se da miris rue brani ovjeka od pijanstva. Budui da su vijenci rua bili nespretni i preteki za noenje, nizali su ruine latice na nit i tako ukraavali elo, ruke i vrat. Stolovi, s

kojih se jelo, bili su posuti ruama, a vrevi, iz kojih se pilo vino, bili su okieni ruinim vijencem. Podovi carske palae bili su za sveanosti puni ruinih latica po kojima su gosti hodali ili leali. Spominje se da je car Neron platio tonu zlata za rue koje su mu za jednu sveanu gozbu zimi dopremili iz Egipta.

Rimljani su ukraavali i ivotinje koje su prinosili bogovima za rtve. Ovjenavali su ruama i njih i kipove bogova i glave sveenika. Ruinim su vijencima kitili i nevjeste i vojskovoe. Mrtvace su mazali ruinim uljem, a cvijee su bacali i na lomau na kojoj su spaljivali mrtve. Rue su sadili na grobovima i njima ih kitili, kao to mi to i danas inimo. Jedan dan u godini (11. svibanj) bio je posveen ruama. Toga su dana Rimljani posjeivali grobove roaka i prijatelja, kitili ih vijencima, a spomenike mazali ruinim uljem. Iako poslije sloma Rimskoga Carstva rua nije bila vie nikad tako cijenjena, ipak je sve do danas zadrala prvenstvo meu ukrasnim cvijeem. A kome rua duguje to svoje prvenstvo? Tko je uinio da je ona postala onakva kakvu poznajemo iz gradskih cvje- tarnica i s vrtlarskih gredica? Svu svoju ljepotu dobila je ona od ljudskih ruku. Dok je rasla na slobodi po ivicama i umama imala je svega pet latica, kao i njezini roaci: jabuka, kruka i jagoda. Davno je tome kako su ljudi posijali sjeme divlje rue na

obraeno i zagnojeno tlo. Tu je biljka rasla bre, a pojavili su se iznenada i cvjetovi s veim brojem latica. Neki potomci ovih prvih vrtnih rua bili su jo ljepi. Na njima se jo vei broj pranika pretvorio u latice. One biljke koje u imale najbrojnije, najvee i najmiriljivije latice vrtlari su dalje razmnoavali. Tako su do danas uzgojene tisue razliitih odlika (sorta). One se toliko razlikuju ljepotom i mirisom cvijeta od svog skromnog divljeg pretka kao da ne potjeu od njega. Od blijedog cvijeta s pet latica vrtlari su uzgojili pune cvjetove prekrasnih boja i raznovrsnog mirisa. Tako su ljudske ruke od neugodne bodljikave divljake stvorile vrtnu ruu kraljicu cvijea. PRIA O KOZLACU Nevjerojatne nam se ine prie o zaaranim dvorovima koji vabe u sebe junake, prie o labirintima, o vjeticama i o sirenama. Mi ne razumijemo kako je ljudska mata mogla izmisliti dogaaje o dalekome gradu koji svojim sjajem privlai pustolovnog junaka; kad ovaj doe u blizinu, ne moe vie napolje, zaaran je i tekom e se mukom osloboditi. Ipak, slini dogaaji zbivaju se i u prirodi. Svuda vrve pustolovni junaci koji trae doivljaje. I tu ima zaaranih gradova. Vi ne vjerujete? Onda ujte moju priu o kozlacu. O naem obinom kozlacu koji cvate u proljee po vlanim ikarama i uz rubove uma. Vi ga poznajete, ima neugodan miris i udnovat oblik. Priat u vam pustolovine jedne muice ubrare, pa ete vidjeti da se stare prie o zaaranim gradovima jo i danas ponavljaju. Takav zaarani grad je kozlac, a pustolovni vitezovi su muice, kornjai i drugi kukci...

Na proljetnom suncu stajala je mala muica velikih mreastih oiju na

pokretnoj glavi; na prsima ispod prozorskih krila bila je pokrivena s nekoliko dlaica, a zadak joj se blijetio prelijevajui se metalnim sjajem, u svim bojama. Nije se divila plavome nebu ni prolistaloj umi. Cvijeu, to je provirivalo iz trave, nije poklanjala panje. Ta ona je danas prvi put ostavila svoju ahuricu, danas je prvi put progledala jer je kao liinka bila slijepa. Prvi put je osjetila slast letenja i zato se samo divila sama sebi. Osjeala je toplinu sunca. To joj je tako godilo. I ovo jako, jako svjetlo upravo ju je uzdizalo. Sve to je svijetlo, to ju je privlailo, a tamni su je predmeti odbijali. Ali ipak, kadgod bi proletio kraj nje koji kukac, poletjela bi za njim. Oh, kako joj je godilo da u slobodnom letu nae jo nekoga od svoga roda. I opet je mirno sjedila, a s prve dvije od svojih est nogu gladila je i ureivala svoju glavu. Ipak ju je neto uznemirivalo. Ni sama nije znala to je to. U utrobi se neto bunilo, tjeralo ju je na kretanje. Njezino sisalo samo se od sebe sputalo opominjui je da treba utaiti glad. Ali kako? Gdje? Ta ona je danas prvi put na svijetu. Dok je bila liinka, hranila se lako jer je ivjela u gnoju u izobilju hrane. Ali sada treba tu hranu potraiti. Najedanput osjeti da je zrak zasien nekim slatkim i opojnim mirisom. Isprva nije vjerovala sama sebi. I zaista, taj se miris irio sve vie i jae. Poletjela je svom snagom svojih krila u taj opojni zrak. Da, to je ono to nju privlai. Tako je zazujala od radosti da je zujanje uznjihalo sitne estice toploga zraka. Blie, blie, cilju, blie izvoru tog opojnog mirisa.

Presjek kozlacova cvata,gdje se mogu vidjeti svi njegovi dijelovi,a i nekoliko lukaca na dnu

Kozlac je stajao mirno na toplom suncu. Njegovo kao sulica iljasto lie sa smeim pjegama poudno je upijalo suneve zrake. Svoje cvjetove poredane na klipu pomno je zavio u veliki ovojni list. Tako se izvana nije vidjelo nita osim velikog smotanog ovojnog lista koji je pri dnu zatvarao duboki i prostrani kotao. Strio je dugaki nastavak klipa na kojem su pri ulazu u kotao izrasle zailjene tvorevine, koje ostavljaju samo male otvore kuda se moe unii u kotao. Naoko mirni kozlac bio je u punoj djelatnosti. Osobito njegov klip. Toplina je isijavala iz njega, a uz to su napolje izbijali mirisi opojni za mnoge kukce. Veselo zujei muica je doletjela do kozlaca. Obletjela ga je nekoliko puta da se uvjeri je li ba to izvor zamamnoga mirisa, Napokon je sjela na ovojni list. Pokuala je zabosti svoje sisalo. Bez uspjeha. Tada osjeti da miris dolazi odozdo. Polako pone silaziti, ali osjeti da joj je tlo pod nogama sklisko. Stane se pre- domiljati da li da poe tim skliskim putem ili ne. Nagon ju je tjerao, miris ju je vabio. Svlada svoj strah i oprezno poe jo nie. Ali odjedanput izgubi tlo pod nogama, oklizne se i padne. Pokuala je u padu poletjeti, ali prekasno. Nala se najedanput zatvorena sa svih strana u tamnom i uskom prostoru. U kotlu je sve vrvjelo od upalih kukia i muica. Guva je bila velika. Svi su osjeali da su na izvoru opojnog mirisa, i htjeli su nai hranu u koju e zabosti svoje sisalo. Ali hrane nije bilo. Njihovo je zujanje bilo nesnosno, zvualo je kao prigovor i uzbuna protiv prijevare i izgubljene slobode. Traili su izlaz napolje. Pokuavali su uspeti se. Ali klip je vrlo klizak, pa je svaki pokuaj uspinjanja uzaludan. Jedino mogu etati po dnu, a tu im se najvie i svia jer je to najsvjetliji dio tamnice. No ovdje ih ima ve toliko da se ne mogu zapravo ni micati, a svaki as upada jo po koji plaidrug. I opet su se uznemirili, stali su traiti izlaz, buili su i bunili su se. Njihovo je zujanje strahovito odjekivalo u kotlu, ali to nije nitko uo. Poslije uzaludnih pokuaja svi su se uhvaenici smirili izmoreni na dnu. Skupljali su snage u mirovanju oajno gledajui preda se. Nastojali su utaiti glad bar mirisom, ali to nije bilo mogue jer ih je miris upravo jo jae uzbuivao. Svi su osjeali enju za slobodom. Odjedanput se dogodilo neto to nitko nije oekivao. Zemlja se poela tresti. Zrak je odjekivao veselim mladenakim glasovima. Kozlac je i nadalje mirno proizvodio svoj miris ne slutei nita. Najednom ga je epala neka ruka, izvukla ga iz zemlje i nemilosrdno poela kidati. Uhvaeni u kotlu jo su se vie uplaili. Uinilo im se da je dolo ono najstranije, da je to posljednji as. U

strahovitom zujanju poeli su traiti spas. Ali odjednom je u kotlu sinulo jako svjetlo. Osjetili su da su na slobodi. Brzo su se razle- tjeli na sve strane da to bre ostave mjesto pogibelji. Tek neki ne- spretniji kornjai nisu mogli smjesta poletjeti. Najedanput su se nali u boici punoj papirnatih odrezaka, gdje su brzo zapali u vjeni san, san potpune zaboravi kakav kukcima prireuje octeni eter... Stari je profesor desnom rukom poravnao zlatne naoare na nosu, a u lijevoj ruci drao kozlac. Spremite boicu s octenim eterom, rekao je jednome aku, sad ete vidjeti udnovatu stvar. Nestani aci okupili su se oko njega, gurajui se. Ovo je na o b i n i k o z l a c, poeo je profesor svoje tumaenje. Naoko vrlo udnovata biljka. Na njoj se dodue odmah opaa da spada meu jednosupnice, ali je u naim krajevima dosta rijedak predstavnik velikoga reda koji je u tropskim krajevima predstavljen s mnogo porodica. U kozlaca ima vrlo mnogo zanimljivih pojava. Za vrijeme cvatnje disanje je tako ivahno da se klip u sredini jako zagrije. Osim toga, oblik njegova cvata zasluuje da se njime pozabavimo. Svakako je najzanimljiviji nain prenoenja peluda. Ako rastvorimo ovaj omotni list nastavio je profesor rastvarajui cvat, onda emo vidjeti... Ah, pogledajte koliko kukaca i muica ima unutra. aci su se zaudili. .Muice su se smjesta razletjele, a nespretniji kukci smirili su se u boci s octenim eterom. Vidite, ove je kukce i muice privabio kozlac svojim mirisom. Taj miris je nama neugodan, ali svi ti kukci, koji su bili unutra, trae svoju hranu u otpacima, na izmetinama i u gnoju. Za njih je taj miris ugodan, a razvija se u ovome klipu na kojemu su poredani cvjetovi muki i enski. Uh, kako smrdi, primjeivali su aci. Sasvim na dnu klipa nalaze se tukovi cvjetovi. Iznad njih je jedan red ekinjastih dlaka koje dijele donji dio kotla od gornjega. Gore su smjeteni praniki cvjetovi, a iznad njih su ponovo ekinjaste dlake koje zatvaraju cijeli kotao. Kad kozlac procvate, ne dozrijevaju istoga dana i praniki, i tukovi cvjetovi. Tukovi cvjetovi dozore najprije. I kad su zreli, a to je prvoga dana cvatnje, tada klip proizvodi u svom donjem dijelu ovaj neugodan miris. Gornji dio klipa slui samo kao ukras i vabilo. Ove ekinjaste dlake sigurno slue kao miolovka da kukci ne mogu utei, primijetio je jedan ak. Da, tako se donedavno mislilo, nastavio je predava tumaenje, dok nije

10

11

profesor Knoll tano istraio nain oplodnje kod kozlaca. Svoja istraivanja izvodio je na jednoj vrsti koja raste samo u naim krajevima u junoj Dalmaciji i u Hercegovini. To je c r n i k o z l a c . Tu je ustanovio da je itav ovojni list, pogotovu u svom donjem dijelu, tako graen da se kukac, koji god ovamo doe, mora okliznuti i pasti u kotao. Kako to kad muhe mogu hodati po staklu? upitao je netko iz grupe aka. Neki kukci imaju na svojim nogama pored panda jo posebne prianjaljke. Njima mogu hodati i po sasvim glatkoj povrini, npr. po staklenoj ploi, jer se privruju tako da istisnu zrak pa ih pritisak zraka dri uza zrakoprazan prostor. Veinom su to muhe. Drugi kukci imaju samo pande kojima se zabadaju kod hodanja. Povrina ovojnog lista i klipa i unutranjost kotla graena je od tako pruivih i sitnih stanica da ni jednome kukcu pande tu ne mogu pomoi. Ipak ni s pomou prianjaljke ne mogu hodati jer se na stijenama nalaze sitne kapljice ulja koje se mogu vidjeti tek mikroskopom. Ove kapljice ulja prihvate se muhama na prianjaljke, i tada je njihov aparat za hodanje pokvaren. Svaki kukac koji sjedne ili na ovojni list ili na klip mora se okliznuti i pasti u kotao. A iz njega se nikako ne moe popeti napolje jer je itava povrina klipa i kotla jednako glatka. Tako kukci plaaju svoju lakomost gubitkom slobode...

U tom ropstvu moraju ostati do drugoga dana. Preko noi se u cvatu dogode velike promjene. Klip postane prohodan, a praniki cvjetovi dozore. Vie klip ne izluuje miris i toplinu. Iz zrelih pranikih cvjetova prosipa se mnotvo polena (peluda) na dno kotla tako da su svi zarobljeni kukci posve uti od cvjetnoga praka. Sada mogu jedan po jedan izlaziti preko klipa napolje, prolazei preko zrelih pranikih cvjetova gdje se jo vie naprae. Kad su ovako prani kukci izletjeli, privabit e ih opet miris kozlaca koji su tek toga dana procvali. Oni e opet upasti u stupicu, ali e sa sobom donijeti polen na tukove cvjetove koji su prvi dan cvatnje zreli za primanje polena. Iz opraenih tukovih cvjetova razvijaju se kasnije crvene bobe. Sada ste vidjeli ovu zanimljivu biljku. Iako smo je rastvorili, ona e se dati spremiti za herbar. Drue profesore, u travi sam naao jednoga kukca, koji je to? To je zujak. Njega takoer privlai miris kozlaca jer i on trai hranu na izmetinama. Samo je prevelik da bi mogao uljesti u kozlaev kotao. Zato se obino zaustavi negdje u njegovoj blizini i naslauje se mirisom. ao mi ga je, ali u ga ipak staviti u bocu s eterom, rekao je jedan ak i bacio zujka u boicu. Dobro e nam doi za kolsku zbirku. ZAJEDNIKI IVOT SIMBIOZA Razliita iva bia mogu se kadto dopunjavati kao da su dijelovi jedne vie cjeline. Da, dogaa se i to da se takvi organizmi sjedine u jednu jedinstvenu cjelinu. Svatko poznaje liajeve, koji neki puta nadaleko prekrivaju kamenje, oskudno umsko tlo, a i drvee. Liajevi su zapravo dvostruka bia, nastala sjedinjavanjem nekih vrsta gljiva sa najjednostavnijim algama. Danas znamo da sluaj liajeva nije u prirodi jedinstven. Ne samo razliite biljke nego ak i ivotinje stopile su se s biljkama u organizme vieg reda. ivotne zajednice liajeva mogu nam dati mnoge podatke o pravilima takva zajednikog ivota; ona vrijede, uvijek u neto izmijenjenom obliku, i za sve ostale sline ivotne zajednice. ivotni savez izmeu gljiva i algi zasniva se na izmjeni hranjivih tvari. Zelena alga opskrbljuje gljivice eerom i krobom. Materijal za izgradnju te hrane dobiva alga, jednako kao i sve ostalo zeleno bilje, u prvome redu iz zraka. Gljivica opet daje algi vodu i rudne tvari. Taj zajedniki ivot osposobljuje obje biljke da izdre u uvjetima u kojima ne bi mogle izdrati ni same gljive ni same alge. Na upravo tajanstven nain svaki od tih sudionika u zajednici navodi drugoga, da zataji vlastitu prirodu i da se

12

13

prilagodi nainu ivota koji mu je prvotno bio posve stran. Ta stvaralaka snaga proizlazi zaudo od onog partnera koji je u mnogom pogledu znatno slabiji, od alge. Gljive su zapravo bia koja se klone svjetla. U zajednici s algama ire se, meutim, u susret svjetlu, te razvijaju po mogunosti to veu povrinu. Premda je alga posve uklopljena u pletivo gljive, koje sainjava kudikamo najvei dio liaja, ipak ona odreuje oblik te zajednice. U ivotnoj zajednici liaja imaju naime stanice algi da izvre zadau, koju zrnca klorofila ispunjavaju u listovima biljki na viem stupnju razvoja. Alge asimiliraju ugljini dioksid iz zraka, a tvari dobivene na taj nain (eer, krob) provode u zajedniki organizam. U tu svrhu trebaju to vie svjetla. Zato su se liajevi veoma razgranali i poprimili najrazliitije oblike. Premda alga u ivotnoj zajednici s gljivom odreuje oblik cijele zajednice, ipak po mnogim znacima moemo naslutiti da je alga zapravo zarobljenik gljive. Meutim, taj zarobljenik ne trpi nikakve oskudice. Mnoge od tih algi mogu ivjeti bez gljiva, ali su gljive koje izgrauju liajeve ovisne o algama. Mlade niti gljivica moraju, dakle, u pravom smislu rijei uhvatiti takve alge da bi mogle dalje ivjeti. Liajevi su razvili i druge sposobnosti kakve nemaju ni alge ni gljive, od kojih su liajevi sastavljeni. Takve gljive i alge ne mogu, svake za sebe, ivjeti bez vlage. Kad su sjedinjene u obliku liaja, postaju pioniri, koji kao prvi od svih ivih bia prodiru u kamene pustinje i u peinasta podruja planina. S njima poinje i ponovno naseljavanje onih prostora na Zemlji, to su ih prirodne katastrofe pretvorile u pustoi. Alga daje onda gljivi mogunost da se naseli na golom kamenju, jer je opskrbljuje hranjivim tvarima. Gljiva opet rastvara rude pomou sokova to ih izluuje, pa ih zajedno s vodom to je usie za vrijeme kie, dovodi algi, koja na takvim mjestima ne bi sama mogla doi do potrebnih rudnih tvari. Budui da se liajevi neprestano naseljuju u prostorima kojih se inae klone svi drugi organizmi, oni postepeno pripremaju tlo za ivot. Pod njihovim napadajima mrvi se povrina kamenja u pijesak, na kojem se mogu naseliti i druge jednostavne biljice malih zahtjeva. Oni i dalje nastavljaju svoje razarako djelo, pa se i sami pretvaraju u zemlju. Tako je taj ivotni savez izmeu siunih organizama iz biljnog svijeta postao vaan dogaaj u po- vijesti ivota. Na korijenju djeteline i drugih mahunarki nalaze se odebljanja, koja bi neupuen ovjek smatrao bolesnim izraslinama. No i ovdje se radi o skladnom zajednikom ivotu. U njene korijenove dlaice prodrle su bakterije i izazvale spomenute kvrice. Djetelina ili druga biljka domain ini sve to moe da

pomogne pri razmnoavanju uljeza, tj. bakterija. Zbog toga ti se uljezi u gomoljastim odebljanjima korijenja upravo tove stvarajui neobine oblike. Zato biljke mahunarke tove bakterije nametnike vlastitim sokovima? One to ine zato to te bakterije mogu vezati veliku koliinu duika iz zraka i upotrijebiti ga za izgradnju svojeg organizma. (U zraku ima 78% duika!) Pomou ivotne zajednice s tim bakterijama, koje uzimlju duik iz zraka, mahunarke raspolau s obilnim koliinama toga za ivot neophodnog elementa. Biljka- domain prua bakterijama eer i krob, a ove skupljaju za nju potreban duik. Kad su utovljene bakterije stvorile dosta duika, onda mahunarka guta i duik i sve pozajmljene tvari. Duikove su bakterije iz poetka bile nesumnjivo isti nametnici. Pa i danas se moe dogoditi da otete biljku ako ih ima previe. No mahunarke su se s vremenom prilagodile da razmnoavanje tih sustanara ogranie na onu mjeru koja je za njih korisna. Odnos izmeu tih dvaju partnera s vremenom se pomaknuo toliko da biljke gostoprimci oito imaju u tom odnosu prednost. Mahunarke moemo s pravom nazvati biljem koje jede bakterije. One mame svoj plijen, dobro ga hrane i konano ga prodiru. Ovdje se oito iz istog nametnikog ivota razvio zajedniki ivot simbioza, u kojoj je onaj partner koji je isprva bio iskoritavan postao dijelom koji odreuje i vlada ivotom zajednice. Tanki krajevi korijenja gotovo svega bjelogorinog i crnogorinog drvea redovito su opleteni gustom mreom gljiviinih niti. Te niti prodiru ak i u koru korijenja, pa iz njih siu hranu, jednako kao i bakterije u korijenju mahunarki. I to je, meutim, samo protuusluga za mnogo vee usluge. Pokazalo se, naime, da gljivi- ine niti dovode korijenju vodu, a s njom i rudne tvari. Te su niti preuzele, dakle, zadau najfinijih korijenovih dlaica. Njima je, tavie, uspjelo da tu slubu vre i mnogo bolje od tih dlaica. Posljedica je toga da korijenje vie uope ne proizvodi one najtanje dlaice i da njegovi vrhovi ostaju tupi i nerazgranati. U tom obliku korijenje ne bi moglo ni u najpovoljnijim okolnostima obavljati svoj posao. Umjesto toga postaju ti zakrljali vrhovi korijenja prihvatilita za spletove gljivica, koje na taj nain preuzimaju zadae biljnog organa korijena. Gljivice koje ive na korijenju vre jo jednu ulogu. Biljka ih, naime, iskoriuje i za to da zasiti svoju glad za duikom. Gljivice zapravo rastapaju duine tvari skupljene u leinama bilja i ivotinja, koje trunu u tlu, te ih dovode u korijenje drvea. Osim ovdje spomenutih ima u prirodi jo mnogo primjera zajednikog ivota. U ivotne zajednice udruuju se po dvije biljke ili dvije

14

15

ivotinje, a i biljke sa ivotinjama. Tako mogu razliite struje ivota, koje su bile jedne drugima daleke i strine, potei istim koritom. Struja cjelokupnoga ivota neprekidno se dijeli u nove rukave, a drugi se rukavi opet sjedinjuju. Na taj se nain gasi njihov odvojeni ivot. TO JE HETEROZIS Prije drugoga svjetskog rata samo je malen broj strunjaka znao odgovoriti na pitanje to je heterozis. Danas se meutim o heterozisu pie ne samo u naunim asopisima nego i dnevnim novinama. O njemu se govori ne samo u znanstvenim zavodima nego i na ulicama gradova i po selima. Heterozis je veliko otkrie biologije, velika tekovina nauke. U nekim je zemljama ve preporodio poljoprivredu. Za desetak godina usavreni e heterozis zauvijek ukloniti glad s naeg planeta.

Sasvim gore su klipovikukuruza dobiveni samoopraivanjem, u sredini su njegovi znatno plodniji potomci,a dolje je klip nastao krianjem tih potomaka

Evo kako je dolo do otkria heterozisa. Poetkom dvadesetog stoljea dva su amerika uenjaka pokusima ispitivala kakvo e sjeme dati kukuruz ako se

ono dobije samoopraivanjem. Radi toga su klipove sa enskim cvjetovima i muke metlice na vrhu stabljike obavili pergamentnim kesicama. Na taj su nain sprijeili da opraivanje izvri vjetar. Kad su pranici na metlici sazreli, a zreli se pelud skupio u kesiti, sasuli su ga na njuke tukova iste biljke. Sjeme koje je nastalo tim samoopraivanjem zasijali su idue godine. Biljke koje su iz njega izrasle bile su mnogo slabije od roditelja. Tim su pokusom potvrena davna iskustva biologa. Ustanovilo se da se samooplodnjom dobiva krljavo potomstvo, a ako se samooplodnja vri u toku vie pokoljenja, biljka se sasvim izrodi i ugine. Istraivai su nastavili s radom. Oni su dalje kriali dva krljava krianca dobivena od razliitih odlika (sorta) biljaka. Tada se pokazalo da takva dva izroena krianca daju potomstvo znatno bolje od vlastitog roditelja. I jo vie od toga. Ovi su krianci po snazi rasta i veliini klipova natkrilili i svoje praroditelje. Neki su bili rodniji od praroditelja za 3050%. Ova pojava da su potomci bolji od predaka nazvana je h e t e r o z i s (vidi sliku na str. 21). Otkrie je otvorilo nove putove poljoprivrednicima. Trebalo je samo jo pronai nain kako da se heterozis iskoristi u praksi. U tu svrhu vrena su mnoga krianja i ispitivanja razliitih odlika kukuruza. Trebalo je nai upravo onakve parove meu brojnim odlikama koje daju osobito bujni heterozis. Amerikim je uenjacima i to uspjelo. Za kratko je vrijeme nauka poklonila ovjeanstvu znatno rodnije odlike. Danas se u Sjedinjenim Dravama sije samo heterozis-kukuruz. Godinji viak prinosa iznosi oko dva milijuna vagona. Kad bi svaki vagon bio dug samo 5 metara taj bi se razgranjuje. Zbog toga heterozis moe rasti i na slabom tlu jer i iz njega izvue dovoljno hranjivih tvari. Iz svega to smo nabrojili vidi se da je heterozis-kukuruz prava blagodat za poljoprivrednike. Nauka nije stala kod tog velikog uspjeha. Uenjaci su pokuali uzgojiti heterozis i od drugih biljaka. To je s osobitim uspjehom uinjeno kod rajice, krumpira, patlidana i jo nekih biljaka. Osobito su povoljne prilike za dobivanje heterozisa kod onih biljaka koje moemo vegetativno razmnoavati. Takav je sluaj s krumpirom (koji razmnoavamo gomoljima), vinovom lozom i razliitim vokama (koje razmnoavamo cijepljenjem). Heterozis e posluiti i preporodu umarstva. Krianjima je ve dosada dobiveno heterotino drvee koje raste znatno bre i bujnije od praroditelja. Ono daje nekad i za 100% vie drveta nego obino drvee. U skoroj e budunosti u uzgajanim umama rasti samo heterotina stabla. Usput emo napomenuti da su biolozi zapoeli uzgajati i he- terotine

16

17

ivotinje. U Sjedinjenim Amerikim Dravama postoje ve heterotine kokosi, svinje, kunii i druge domae ivotinje odlinih osobina. I kod nas su vreni pokusi s uzgojem heterozisa. Ve je prije drugoga svjetskog rata zagrebaki profesor Tavar kriao domai kukuruz hrvaticu i jednu drugu domau odliku. Uspjeh je bio vrlo dobar jer je prihod bio vei za 22%. Sada se u novoosnovanim zavodima za unapreivanje poljoprivrede ispituje sjeme amerikih heterozisa. Nije meutim mnogo vjerojatno da e ono dati tako velike prinose kao u Americi. Mi emo morati od naih odlika krianjem uzgojiti heterozis koji e dobro uspijevati u naim krajevima, na naem zemljitu. Kad to uenjacima potpuno uspije, onda e se stostruko oduiti svome narodu koji uzdrava naune zavode irom nae domovine. NAA BITKA ZA PENICU U Jugoslaviji je u punom jeku borba za penicu. Ta je borba utoliko vanija to je penica najvrednija poljoprivredna biljka. Primjena penice je mnogostrana, jer se od nje dobiva ne samo najbolji kruh nego i tjestenine, kolai itd. Zbog toga penica postepeno, ali sigurno osvaja polja itavog svijeta i potiskuje ostala osnovna hraniva. Penica pripada u najstarije kulturne biljke. Uz nju su vezani i poeci poljoprivrede. Praroditelj je dananje penice jedna divlja trava. Kad bismo posijali sjeme te divlje trave od koje je nastala naa penica, uz najbolju obradu tla i na najboljoj zemlji dobili bismo po hektaru 200300 kg loeg zrnja. Nasuprot tome, od suvremenih visokorodnih odlika (sorata) penice dobivamo i pedeset puta vie. Za tu golemu razliku dugujemo zahvalnost nizu bezimenih odabiraa, koji su, to nesvjesno a to svjesno, usavravali penicu, a i stotinama naunih radnika. Odlike penice neprestano se usavravaju, a isto tako i obrada tla. Zbog toga prinosi penice rastu upravo vrtoglavom brzinom. Prije sto godina, kad je zapoela primjena rudnih gnojiva i stvaranje novih odlika, najvei su prinosi bili 2000 kg po hektaru, dok dananji najpovoljniji prinosi iznose pet puta vie. Zar to nije upravo udesni napredak? Ne vidi li se iz toga da suvremena biologija po svojim uspjesima nita ne zaostaje za tehnikom? Glavna osnova penine rodnosti je klas. to je klas vei i to ima vie zrna, to je penica rodnija. Velik rodan klas mora stajati na vrstoj i jakoj vlati i zato suvremene odlike imaju redovito nisku i vrstu slamu. to je vei i tei klas, to

slama mora biti jaa i nia jer bi teak rodan klas na dobro pognojenom zemljitu brzo slomio tanku slamicu starih primitivnih odlika i u prvoj oluji polegao i povaljao se po zemlji. Klas se sastoji od klasia koji ima vie cvjetia s po jednim zrnom. Nae stare zaostale odlike imale su najvie 2 zrna u klasiu, a one najbolje tek ponegdje i tree zrno. Starije oplemenjene odlike imale su ve 34 zrna, a nove visokorodne ak 45 zrna. Stanici za selekciju bilja u Brezovici uspjelo je da znatno povea broj zrna u klasiu, najprije od 45 na 67 zrna, a u posljednje vrijeme uzgojili su odlike koje imaju i po 8 zrna u klasiu. Time se, dakako, proizvodna mo penice jako poveala podvostruila, pa ak i potrostruila. Treba samo usporediti 2 sitna zrna stare domae i 67 krupnih zrna visokorodne penice da se shvate dostignua selekcije (odabiranja). Klas penice na klasnoj osi ima izmjenino poredane klasie. Naa stara zaostala penica imala je 1012 klasia. Starije oplemenjene odlike imale su ve oko 20 klasia,-a novije 2223 klasia. U naoj zemlji uzgojila se penica koja ima i preko 30 klasia u klasu, pa se sada prouava na poljima.

Zaostala seljaka penica rijetko je imala vie od 20 do 30 zrna po klasu, a nae najnovije odlike imaju i preko 100 zrna. Dakako, za ovakvu penicu treba i posebna obrada tla, kojom e se dobro nahraniti i potpuno izgraditi ovoliki broj zrna. Svaki kraj, svako podruje zahtijeva svoju posebnu odliku (sortu) penice, naroitu obradu tla i obilato gnojenje da bi se dobili najvei prinosi. Osobito treba naglasiti da nije glavno postii trenutno rekordan prinos, nego stalne, sigurne, jeftine i vrijedne etve. To mogu dati samo domae, kod nas uzgojene odlike i naa agrotehnika (obraivanje polja strojevima). Njih moramo prvenstveno uzgajati, jer nam strane odlike i tue iskustvo mogu pomoi samo u poetku. Suvremena nauka prua nam velike mogunosti, i to treba iskoristiti.

18

19

Na tome rade sada mnoge poljoprivredne naune ustanove i imaju ve odline uspjehe. Nae su odlike (sorte) na naem tlu bolje od najboljih stranih i ve se razmnoavaju i siju na velikim povrinama. Zato s pravom vjerujemo da naskoro neemo vie uvoziti, nego izvoziti penicu. ZATO CVIJEE POSLIJE KIE JAE MIRIE Od najdavnijih vremena ovjek uiva u ljepoti cvijea. No on osobito cijeni upravo one biljke koje imaju miriljivo cvijee. Dobri promatrai su ve odavno primijetili da poslije kie cvijee jae mirie.

Kemiari su objasnili zato je tako. Cvijee mirie zbog toga to s njegovih latica hlape razliita miriljiva ulja. Kad padne kia, onda njezine kapljice prodru do hlapljiva ulja. Kinica se s njima pomijea. Nastala smjesa hlapi bre nego to je hlapilo samo ulje. (Uenjaci su naime otkrili da se smjesa dviju tekuina bre isparava nego svaka tekuina napose.) Kad poslije kie

grane sunce, onda miriljivo ulje u vjeniima cvjetova pomijeano s kinicom jae hlapi. Dakle, oko cvijeta ima vie miriljivih para pa zato cvijee poslije kie jae mirie. VRBA Postoji mnogo vrsta vrba. Neke od njih tako malo nalikuju jedna na drugu da ovjek posumnja pripadaju li istoj porodici. Ima ih vrlo niskih i jadnih koje puze po zemlji. Takve vrbe rastu po bregovima i u hladnim krajevima. Zimi ih potpuno pokrije snijeg, a ljeti se jedva svojim vrhovima izdiu iznad poljskog cvijea. Nalik su na ljude koji se kriju zato to su vrlo neugledni. Glupo je, meutim, da se netko stidi to je siuan, pa se ni ove patuljaste vrbe ne stide to su male. Znaju one da je slaba zemlja u kojoj rastu, i da od njih nikada nee postati pravo drvee. Kad bi uzrasle uvis kao npr. njihovi otmjeni roaci jablanovi, i one bi mnogo toga doivjele. Jest, jablanovi su njihovi roaci, najplemenitiji od svih vrba. 1 svjesni su toga, a to moe svatko i da uoi im ih pogleda kako se ponosno diu uvis. Bukva, hrast i breza pruaju smireno jednu granu na jednu stranu, a drugu granu na drugu stranu. Kod jablanova je sve drugaije. Tamo kao da je sve po zapovijedi: Sve grane ravno uvis i sve se pripijte uza stablo. I sve grane, od najdonje do najgornje, stre uvis i daju stablu uspravan i ponosan izgled. Da li je jo netko vidio kienije drvo od jablana? Stoji uspravan kao vojnik, visok kao toranj. Patuljasta vrba i jablan istog su roda. Prva je najobinija meu obinim, druga najponosnija meu ponosnim roacima. Osim njih postoje jo i druge vrbe. U nekih je lie s jedne strane srebrnasto, u drugih ono sjetno podrhtava i na najmanjem ljetnom povjetarcu, pa o tome pjesnici pjevaju u svojim pjesmama. Ima vrba kojima grane tuno vise sve do zemlje pa ih ljudi sade po grobljima. Neke vrbe imaju grane toliko ilave i vitke da se od njih pletu koare. A ima i takvih od kojih se mogu praviti pitaljke. Osim toga ima jo mnogo vrba o kojima se ne moe rei nita naroito. Vrba, o kojoj u vam priati, pripada ba ovoj vrsti, ali njezin je ivot bio neobian, pa je stoga vrijedno da se o njoj govori. Pria poinje onoga dana kad je strana oluja oborila jedan stasiti jablan u lijepom drvoredu koji je vodio u neko veliko gospodarstvo. Jablan se prelomio pri dnu, blizu samog korijena, a kad su radnici iskopali panj, ostala je rupa. U

20

21

rano proljee doao je umar sa sadnicom i usadio ju je u zemlju na istom mjestu gdje je rastao stari jablan. umar je mislio da je zasadio jablanovu mladicu. Meutim, u zabuni uzeo je obinu vrbu i ubrzo je cijela stvar izila na vidjelo. Kakva je ovo nakaza? ree umar. Treba je odmah iupati. Ama pusti je, neka raste, kad je ve tu, naredi vlasnik koji je toga dana bio dobro raspoloen. Hoemo li je trpjeti u svome drutvu? zapitae jablanovi iz cijeloga drvoreda.

Dugo su utali i savjetovali se o tom dogaaju, i jer nitko nije znao kako bi se rijeili vrbe, sloie se a je otrpe. Ipak je ona bila u nekom srodstvu s njima, iako ne ba po istoj lozi. Bar se potrudi pa se izvij uvis koliko god moe, dobaci jablan koji je rastao kraj nje. Dospjela si u otmjeno drutvo, zna li ti to? A tebi je mjesto pokraj bare u kakvom zaputenom drutvu, a ne u drvoredu ovakvog urednog gospodarstva. Ali kad je ve uinjena pogreka, treba da se bar koliko toliko prikrije. to se tie nas ostalih, mi emo jo vie narasti i nadajmo se da ljudi, kad budu prolazili, nee obraati panju na tebe. Uinit u sve to mogu! odgovori vrba. Godine su prolazile. Nizalo se proljee i ljeto, jesen i zima. Padala je kia, snijeg, sijalo je sunce, prohujala je oluja. Bilo je lijepih i runih dana. Cvijee je cvjetalo i venulo, drvee je listalo i gubilo lie kad mu je vrijeme dolazilo. Vrbova je sadnica rasla. Rasla je brzo kao to je to ve red u njezinoj porodici. Od nje postade itavo drvo s debelom i granatom kronjom. Ali je

ostala vrba. Nije se pretvorila ni u kakav jablan. Jablanovi u drvoredu nisu joj to mogli nikako oprostiti. Ona kvari itav drvored, bunio se najblii jablan. Kvari itav drvored... itav drvored..., umjeli su jablanovi. Jednog toplog ljetnog dana prolazio je tuda vlasnik. Ugrijan skide eir i stade rupiem brisati znoj s ela, pa sjedne pod vrbu u njen hlad.

Neka ti je hvala za ovu hladovinu, moja dobra vrbo, ree. Ovi prokleti jablanovi samo stre uvis i nemaju hlada ni koliko je moj dlan. ini mi se da bi ih trebalo posjei i zasaditi vrbe na njihovo mjesto. Toga dana bio je, eto, u takvu raspoloenju. Poslije arkih dana naioe kie i oluje. Putovi su se pretvorili u bare, i teko je bilo po njima voziti. Jedino se put kroz drvored i poslije najvee kie brzo osuio. Jablanovi nisu davali hlada, pa ga je sunce moglo brzo osuiti. Jablanovi nisu titili ni od vjetra, pa su se na vjetru lokve brzo suile. Naie u to vrijeme vlasnik sa svojom enom u kolima. Kad kola dospiju do mjesta gdje je rasla vrba, blato poprska svilenu haljinu ponosite vlasnice. Uh, viknu ona. Kakva je to prljavtina? zagrmi ljutito vlasnik. umar, koji je sjedio na boku pored koijaa, samo pokaza na vrbu. Ona tamo svemu je kriva, ree. Zabunom je posaena i sad smeta vjetru i suncu, pa je uvijek oko nje mnogo vode i onda kad je u ostalom dijelu drvoreda odavno suho. Strano, ree vlasnik. Ona kvari cijeli ovaj divni drvored. umaru, pobrinite se da joj se ve sutra skine itava njena kronja.

22

23

Toga dana bio je u takvu raspoloenju. Sutradan dooe ljudi i pilom podrezae vrbu u visini ovjeka. Preostade samo deblo, golo stablo. Na njemu ostade svega jo pet listia na maloj granici blizu zemlje. To je neuvena sramota, grdio je najblii jablan. Najbolje bi bilo da te ljudi sasvim odnesu da nam vie ne sramoti porodicu. Ti gadni uveli panju! Porodina sramota... sramota... sramota! umjelo je du drvoreda. Zaudo, ja se ne osjeam ni najmanje uvelom, ree vrba. A ne znam da sam bilo to uinila zbog ega bih se trebala stidjeti. Ja sam bila ovdje zasaena i sve sam uinila da izvrim svoj zadatak. Nisam mogla postati jablan, ali ipak pripadam toj porodici, a porodica ima sigurno i drugih osobina osim svog ponosa. Jo emo vidjeti to e biti sa mnom. I na proljee vrba je opet nosila na sebi mnogo krasnih dugih, zelenih, vitkih grana koje su strile uvis, dok je na njima lepralo svjee zeleno lie. Vrbi su jo nekoliko puta posjekli kronju. Ona se meutim uvijek oporavljala. Gore u vrhu kronje, usred vijenca zelenih granica. nalazila se rupa koja je nastala pri sjei stare kronje. Kad je pala kia, tu se nakupila voda, a vjetar i ptice donosile su sjemenke koje su proklijale. Izrastao je tu maslaak i ljubica, a zatim jagode, pa i ribiz. Na glavi vrbe nalazila se prava baa. Jagoda je imala velike cvjetove koji su sazrijevali u crvene teke plodove, a i ribiz je ve bio toliko narastao da je ponio plodove. Jednoga dana prolazio je tuda vlasnik sa sinom. umar, koji je bio s njima, dogura kamen kako bi se vlasnik mogao popeti i pogledati vrh vrbe.

Zaista, ovako neto nisam jo vidio, ree on. Tu se gore nalazi pravi vrt. ak

su tu gore i moje najmilije jagode. Ovo je najzanimljivije drvo na cijelom imanju. umaru, pobrinite se, da se gore stavi gvozdeni obru, a onda postavite i ogradu da vrbu zatitimo. Nastojat emo odrati staru vrbu to due u ivotu. A vrba je ostarjela i malo-pomalo trunula. Jednoga zimskog dana digla se tako velika oluja da su se ponosni jablanovi sagibali poput rakita. Vrba se prelomi sasvim pri dnu. Vjetar rasu na sve strane njezinu bujnu bau. Ribiz, jagode, maslaak i ljubice, sve se razasulo. S vrbom su i oni poli u smrt. Idueg proljea iskopae stari panj. Vlasnik naredi da se na tom mjestu ne smije posaditi nijedno drugo stablo. Koliko se god puta vozio, uvijek bi priao svojim gostima o udnoj staroj vrbi koja je na glavi imala itavu malu bau. Isto je to priala i divlja rua pticama koje priu o skromnoj vrbi raznijee po itavom svijetu. Visoki jablanovi stoje i danas u dugom drvoredu i ume ponosito, ali duboko uvrijeeni. KOMPASNE BILJKE Ve je i maloj djeci poznato da na sjevernoj strani umskih stabala rastu mahovina i liaji. To je znanje koristilo mnogom zalutalom putniku ili lovcu i spasilo ga od nezgoda, a katkad i od smrti.

Lijevo je prikazana biljka gledana s juga ili sa sjevera.Desno se vidi poloaj listova gledan s istoka ili zapada.Slika prikazuje nau kompasnu biljkudivlju loiku

No kako da sebi pomogne onaj koji se izgubio u kraju gdje nema stabala? Moe li se snai netko pri zastrtu nebu ako se nalazi na travnjaku bez ikakva drvea?

24

25

Ameriki su lovci primijetili u preriji neobinu biljku koja se u nauci zove Silfium. To je glavoika s naroitim poloajem listova. Listovi su na stabljici tako postavljeni da im je jedna strana okrenuta prema istoku, a druga prema zapadu. Zbog takva poloaja listova ini se kao da smo biljku stlaili u herbaru i ponovo je posadili u zemlju, i to tako da je cijela biljka svojim liem postavljena u pravcu od sjevera prema jugu. Taj poloaj zauzima i magnetska igla na kompasu. Zbog toga su ovu biljku i nazvali kompasnom biljkom (vidi si. na strani 31). Nou i za tmurnih dana Silfium je lovcima pokazivao strane svijeta na travnjacima bez drvea. Lovci su se njime pomagali da pronau cilj. Kad su uenjaci saznali za ovu zanimljivu biljku, prenijeli su je u evropske botanike vrtove. No tu nije pokazivala svoju neobinu osobinu. Listovi su joj rasli u razliitim smjerovima. Mnogi su tada pomislili da je vijest o kompasnim biljkama samo zgodno izmiljena pria. Pa ipak nije tako. O tome se moe svatko od nas lako uvjeriti. Naime i kod nas raste takva kompasna biljka. To je divlja loika. (Vidi sliku!)

U prirodi emo je lako nai jer je vrlo rasprostranjena. Naemo li je na suhu tlu, gdje nema drugoga vieg bilja ni hlada, plojke su njezinih listova poloene u smjeru sjever jug. Zbog toga se ini kao da smo je s istone i zapadne strane stisnuli. Naprotiv, ako je naemo meu viim biljkama, listovi su joj razliito poloeni. Iz ovoga se vidi da se kompasne biljke poloajem listova brane od prevelika isparivanja. Ako su na osami, onda im se listovi postave u smjeru kompasne igle. Tada ih pogaaju samo sunane zrake s istoka i zapada kad je njihova

snaga najmanja. U podne, za najvee ege, okrenuta je prema suncu uska strana listova i ono ih jedva ugrijava. Tako biljka ne gubi previe vode. Poloaj listova na kompasnim biljkama lijepo nam pokazuje kako se biljke prilagouju svojoj okolini.

NARODNI PARK U YOSEMITE DOLINI Amerika daje sjajan primjer cijelome svijetu kako se uvaju prirodne ljepote. Gdje god postoji kakav predjel koji se odlikuje romantikom ili bilo kakva znamenitost iz biljnog ili ivotinjskog carstva to se odmah proglaava narodnim parkom i postaje narodna svetinja. Nitko ne smije pod prijetnjom najveih globa oteivati biljke ili ubijati ivotinje... sve se uva da i daleka potomstva mogu uivati u tim krasotama.

Sjedinjene Amerike Drave imaju preko sto ovakvih parkova razasutih po cijelome svom teritoriju. Najpoznatiji su Yosemite National Park [Jousemiti nenel park] i Yellowstone park [Jeloustoun], Yosemite Park lei pet sati vonje autom od San Francisca [San Francisko], u istonoj Kaliforniji, a zaprema 1125 engleskih etvornih milja* Glavni je njegov dio glasovita, 13 kilometara dugaka Yosemite dolina koja se prostire na zapadnim padinama velikoga zaleenog granitnog gorja Sierra Nevade. To je dolina prepuna prirodnih ljepota. Visoka brda uzdiu se vertikalno prema nebu i okruuju dolinu, stvarajui predivne kanjone (sutjeske) kojima se provlai rijeka Merced [Mersed], skaui preko katarakta i bacajui se u velikim vodopadima u

26

27

dubinu. ubor slapova i valjanje vodenih masa preko kamenja izvode divnu simfoniju koju ovjek slua bez daha...

Ve na ulazu u ovaj krasni predjel vidi se da u njemu vlada savren red. Sve su ceste i staze oiene, isklesane su stepenice za penjanje, ograene rijetke biljke... Vozei se dubokom dolinom odjednom se naemo u slobodnom prostoru okruenom golemim brdima strmim kao Sjeverna stijena na Triglavu. Najvei je vrh E1 Capitan ([El Kapiten] 2800 m) koji se izdie uza samu cestu kao zid. Morali smo lei u kola da moemo bolje sagledati vrh. ovjek se ne moe oteti strepnji da e se vrh svaliti na njega, tako strmo visi... Vozei se dalje uli smo jo izdaleka mukli um koji je bivao sve jai dok nam pred oima ne zabljesnu veliki vodopad Yosemite. Ne bi se ni najhladniji stvor mogao oteti jakom uzbuenju gledajui gdje sa 470 metara visine padaju mase vode i stvaraju strahoviti huk. Niagarin vodopad djeluje masivnije, ali ovu visinu, s koje se baca Yosemite, ovjek ne moe sebi predstaviti dok ne vidi... Ovaj je vodopad devet puta vii od Niagarina... Stotinu metara unaokolo pada sitna kiica sa slapa. Kad smo htjeli jedan drugome neto rei, morali smo

pisati. Buka je bila nepodnoljiva, kao da smo u avionu. Jedva smo se otkinuli od ove nezaboravne slike i krenuli prema visokim jezerima kad nam se prestravljen pogled zaustavi na nekim crnim etvoronocima koji su nam preprijeili put... To su bili medvjedi kojih ovdje ima nekoliko stotina... Premda sam zr.ao da nee napasti ovjeka ako ih ne dira, ipak blizina divljih zvijeri ulijevala je neki osjeaj nesigurnosti... Pravilo dodue kae da medvjed nee gladan napasti na ovjeka, ali to ako ba jedan od njih postupi po onoj: izuzetak potvruje pravilo... Kad smo im se pribliili, jedan se medvjed vjerojatno aljivina prope na zadnje noge i udobno nasloni na blatobran naeg automobila... Evo izuzetka, pomislih i zaustavih dah. ofer se prvi snaao i poeo medvjedu dijeliti nae sendvie*... Zavedeni primjerom poesmo i mi bre bolje gostoljubivo nuditi nestanoj zvijeri sve do ega stigosmo: meso, kolae, narane, a jedan se prijatelj toliko zanio, dijelei milostinju, da mu je ponudio i konatu novarku... Na kraju smo se rijeili svoga gosta i s osjeanjem olakanja krenuli divnom cestom prema Grand Canonu [Gran kanjonu]. Trebalo bi pero jednoga Kiplinga da se opie divlja romantika koju prua Veliki kanjon u parku Yosemite. Hiljadu metara visoki bre- govi zatvaraju usku dolinu, kojom tee rijeka i vodi cesta... Kao da su neki divovi probijali kanale kroz neprohodno gorje. I tako se za cijeli sat vonje kanjonom neprestano mijenjaju slike... Ve su nas zaboljeli vratovi od gledanja u strme kose bregove... Na jednoj okuci pretra ispred nas stado srna... Otkasae sasvim polako ne pokazujui ni najmanjeg straha... Vidi se da ih nitko ne plai... Kazne su stroge. Za smrt jedne srne plati se tolika globa da bi se mogao kupiti dobar automobil. Da bismo imali cjelokupan pregled, popeli smo se na najvie mjesto s kojega se moe vidjeti cijela dolina Yosemite. Neopisiv je pogled na etiri do pet hiljada metara visoka brda Sierra Nevade... Sputanje bregova prema prodolicama i blistanje vodopada predstavljaju najljepe kulise to ih je priroda poklonila Americi... Moja misao lebdi prema mojoj domovini, gdje naa Plitvika jezera, iako u manjim razmjerima, obiluju slinim krasotama, i kad bi se uredila bar priblino kao ovaj park ovdje, ne bi za njim zaostajala. Drugi dan smo se odvezli na mjesto gdje raste najvee drvee svijeta. Od Glacier Pointa [Glesje Point] popeli smo se na 2000 m visoko u divnoj prirodi... Osjeao sam udnovato uzbuenje pribliavajui se kraju gdje u vidjeti ove divove. Ima ih tamo jo oko 400. Neka su stabla iroka u promjeru do 13 metara, a visoka blizu 80 m. Starost im procjenjuju na preko 4000 godina. To su mamutovci.

28

29

Iznad obinog drvea nadvile su se neobine visoke kronje kao da su htjele svojim golemim udovima obuhvatiti cijelu umu... Poustajali smo i nijemo uivali u nevienu prizoru... Za nekoliko minuta pribliili smo se samim stablima... Jako je to uzbuenje nalaziti se pred najstarijim ivim biima na svijetu... ivjeli su i nestajali narodi, cvale su i gubile su se cijele civilizacije, vodili su se krvavi ratovi, bilo je stranih unitavanja, i sve je to prohujalo, za neke se ve ni ne zna, a ovi su divovi sve nad- ivjeli, i danas im jo rastu i listaju grane, i tko zna koliko e jo ivjeti.

Pedesetini najveih dali su Amerikanci imena slavnih ljudi... Washington [Voington], La Fayette [La Fajet], Mark Twain [Mark Tven]... Svako je drvo ograeno bodljikavom icom, a nedaleko imaju posebni uvari kuu, odakle paze da ih tko ne oteti. Najvei je Grizzly Giant [Grizli Daient] 13 m u promjeru, a procjenjuju ga na preko 4000 godina starosti... Najvie slikano drvo je Wawona Tree [Vavona Tri]... Tako je iroko da su kroza nj proveli cestu kojom prolaze iroki automobili... Stablo unato tome ivi jer je jo dobar dio debla izvan ceste... To je jedini ivi tunel na svijetu. (Vidi sliku na 36. strani.)

Na tihom vjetriu treperili su njihovi listovi i izvodili tajanstvenu pjesmu vjekova... Cijela je planina odjekivala i sa strahom i potovanjem tiho pratila praiskonsku melodiju. Nekoliko orlova lebdjelo je u malim lukovima nad ovim prijestoljem kao da su i oni htjeli odati potovanje starcima svijeta.

MAMUTOVCI NAJSTARIJI STANOVNICI ZEMLJE

Najvei mamutovac bio je visok 142 metra. Pri dnu je imao opseg 36 metara. Stablo mu je u sredini bilo uplje. Kad je oboreno, u upljinu je mogao ujahati ovjek na konju, projahati 65 metara i bez sagibanja izai kroz otvOT koji je nastao od slomljene grane. Prve, najnie grane, koje se ravaju od velianstvenog stabla, bile su tako visoko da bi se ispod njih mogla nalaziti dvanaestorokatnica. Rauna se da je ovakav gorostas teio vie od 6000 tona. Samo za jedno drvo, da se natovari, trebalo bi 600 vagona. A ipak se taj kolos razvio iz sjemenke, manje od glave igice. U panju jednog slomljenog stabla neki je lovac izdubio stan od nekoliko soba u kojima je godinama vrlo udobno stanovao.

ZATO CVIJEE VENE

Ima biljaka kojima cvjetovi traju po nekoliko dana, ali ima i takvih kojima latice venu nakon nekoliko sati. Poznato je da su npr. cvjetovi kaktusa kratkog ivota. Nasuprot tome ima u prirodi biljaka s dugotrajnim cvjetovima. Vrtlari se upravo trude da uzgoje cvijee to ljepih oblika i boja, a koje bi se odlikovalo i veom trajnou. Zato ih naroito zanima zato neko cvijee bre, a drugo sporije vene. Naunim ispitivanjem je utvreno da cvjetovi venu zbog kemijskih promjena koje se zbivaju u laticama. U njima se razgrauju bjelanevine, tvari najvanije za ivot, a zatim se i stanice brzo raspadaju. Takvo se razgraivanje ne vri kod biljaka koje odbacuju latice, a da ove prije toga nisu posve povenule. Naa najpoznatija takva biljka je rua.

30

31

to je naprijed reeno vrijedi samo onda kad cvijee prirodno vene. Kod cvijea, koje smo stavili u vazu, uzroci su drugi. To cvijee vene obino zbog toga to su mu se dovodne cijevi za vodu zaepile bakterijama truljenja i si., pa se osui zbog nedostatka vode. POBJEDA TETNOGA Ve od najdavnijih vremena ljudi trae sredstva koja e im uljepati ivot i rastjerati brige. Najstariji grki povjesnik Herodot napisao je prije 2400 godina o stanovnicima uz rijeku Volgu ovo: esto se sastaju, zapale vatru, sjednu oko nje i bacaju u nju plodove neke biljke. Udiu li dim od baenog ploda, sve su vie pijani dok ne ponu plesati i pjevati. Ovaj opis, kako se ini, odnosi se na paljenje plodova omamljujue biljke indijske konoplje. To je jedan od najstarijih zapisa o drailima koja prenose ovjeka u carstvo sanjarenja. Svaki kraj imao je od pamtivijeka svoja omamljujua sredstva. U Sibiriji su se sluili otrovnim gljivama, na istoku opijumom i indijskom konopljom, u junoj Aziji betelom, u Americi kokainom i duhanom itd.

Od svih tih sredstava najraireniji je duhan. Ta se biljka uzgaja sada u svim zemljama gdje god moe uspijevati, a njezin se dim stalno vije u siromanim pozemljuicama kao i bogatakim palaama. Proizvodnja i potronja duhana u neprekidnom su porastu. U posljednjih dvadeset godina potrostruile su se. Tako je 1953. godine u svijetu ubrano 327 000 vagona duhanskog lia. Taj su silni duhan, preteno popuili puai sirom svijeta. Jedan dio je upotrijebljen za vakanje, a nekoliko tisua vagona posluilo je i za mrkanje, pa je naprosto iskihano iz nosova uivalaca. Gospodarska i drutvena vanost duhana danas je vrlo velika. Zato i jest zanimljivo sve ono to se zna o porijeklu, osobinama i upotrebi te biljke u toku stoljea. Kad je Kolumbo 1492. godine doao na ameriki otok Kubu, naao je Indijance kako pue smotano lie duhana, ba kao to to danas ine puai cigara. I drugi istraivai toga vremena opisuju da ameriki divljaci uvlae dim iz lula, a isputaju ga na usta i na nos, pa se time omamljuju. I u najstarijim grobovima naene su lule uz mrtvace. Puenje je, prema tome, prastari obiaj u tim krajevima. Ameriki Indijanci nisu ili ni u lov ni u rat bez duhana. Duhan se upotrebljavao kod vjerskih i pogrebnih sveanosti jednako kao i kod dravnikih poslova. Za domoroce je duhan bio sveta biljka koju su dobili

32

33

neposredno od samih bogova. Kad je neprijatelj pruio neprijatelju upaljenu lulu mira, to je znailo da e neprijateljstvo ieznuti kao to se izgubio dim iz lule pomirenja. No domoroci nisu duhansko lie samo puili nego su ga i vakali i mrkali. Tako su utaili glad i gasili eu na bojnim pohodima. Prve sjemenke duhana donio je u Evropu jedan panjolski istraiva. Francuski poslanik u Lisabonu N i c o t [Nikot] zasadio ih je, i one su se lijepo razvile. Po njemu je duhan dobio nauno ime Nicotiana. Pria se da je poslanikov kuhar oblogom od duhanskog lia izlijeio ranu na ruci. To je bilo dovoljno da Nicot povjeruje u ljekovitost duhana. Odmah je sjeme poslao u Pariz na kraljevski dvor. Francuska kraljica Katarina Medici [Medii] lijeila je otada duhanom svoga bolesnog supruga Franju II, i to je potaklo mnoge da duhan smatraju osobito ljekovitom biljkom. U jednom ljekarnikom djelu iz 1565. godine pie da duhan rastjeruje bol i umor, isti usta i glavu, ublauje zubobolju i podrigivanje, uva od kuge, rastjeruje ui, lijei kraste, otekline i rane, te dovodi san. Duhan je po svojoj ljekovitosti doao toliko na glas da su uenjaci sedamnaestog stojea uvelike raspravljali o tome da li je bolji hladan ili vru, vlaan ili suh. Preporuivali su ga kao sredstvo za otvaranje, lijek protiv bubrenih kamenaca, protiv vodene bolesti, crva, astme, padavice, glavobolje, bolesti plua i mozga, krvarenja itd. Neki su ak pisali da duhan poveava dobrotu i pamet ovjeka. Openito se smatralo da duhan lijei glavobolju, pa se zbog toga posvuda proirilo mrkanje duhana. Tako je ta nimalo ljekovita biljka u kratkom vremenu osvojila Stari svijet. Kad se upotreba duhana ve vrlo proirila po svim evropskim zemljama, dolo je do prvih zabrana puenja. Engleski kralj Jakob I strogo je zabranio puenje 1604. godine. Siromani svijet koji je uhvaen da pui ili da mre duhan dao je izbatinati, a plemie ostrii i bose protjerati iz Londona. Sam je kralj napisao i knjigu protiv puenja, vakanja i mrkanja, u kojoj kae da je taj obiaj oduran za oko, odvratan za nos, kodljiv za eludac, opasan za plua, da otupljuje mozak, da smrdljivi duhanski dim nalikuje posve na zaguljivu paru avolskoga pakla. Od duhana se ovjek opija i biva lud. Tko pui, taj se ne moe okaniti puenja, dakle je oaran. Ako u vas, graani, ima stida, napustite puenje.

I u drugim je zemljama zapoela hajka na puae. Ruski je car 1633. godine zabranio sadnju, prodaju i puenje duhana. Tko se ogrijeio o tu naredbu, razrezali su mu nos, odrezali usnicu, istukli ga knutom i prognali u Sibiriju. Turski sultan Murat IV najstroe je zabranio puenje. Da bi pokazao koliko je to ruan obiaj, naredio je da se jednom Turinu lula provue kroz nos. i da se takav vodi po ulicama. Vojnike koji su puili dao je naetvoro rasjei ili objesiti pa ih je izloio na cesti. U borbu protiv upotrebe duhana ule su i crkvene vlasti. Godine 1624. papa Inocent VIII udario je prokletstvom svakoga tko bude u crkvi mrkao duhan. Tu je zabranu ponovio 1690. njegov nasljednik, a skinuta je tek 1724. kad je na papinsku stolicu doao Benedikt XIII, veliki ljubitelj mrkanja. Unato svim zabranama i kaznama upotreba duhana sve se vie irila. Za mukarcima su se poele povoditi i ene. One su se osobito prihvatile mrkanja. Godine 1713. pie unuka ekoga kralja svojoj prijateljici: Gnusna je stvar s tim duhanom, i ja se nadam da ga vi ne uzimate. Vrlo me ljuti kad vidim ovdje sve enske kako dolaze s prljavim nosovima kao da su ih u blatu natrle i svoje prste zabadaju svakome mukarcu u burmuticu. To mi je tako odvratno da moram odmah povraati. Nita mi se na svijetu vie ne gadi od burmuta. Ljudi dobiju ruan nos, govore kroz nos i uasno smrde. Poznajem ljude koji su

34

35

najdivnije mirisali, a kad su stali mrkati za est su mjeseci smrdjeli kao jarevi. I kod nas je u Hrvatskoj bilo zabranjeno saenje te opasne i kodljive biljke. Zabrana je izdana 1689. godine. Ali te su se zabrane ljudi ba tako slabo drali kao i papine. To se vidi po tome to su vojnici u policijskoj slubi svakome koji je puio na ulici morali oteti lulu, a puai su pored toga bili kanjavani. Dakle, puilo se i na javnim mjestima. Budui da zabrane i kazne nisu pomagale, a dravne su uprave trebale novaca, preuzele su same prodaju duhana. Najprije su Englezi, za njima Portugalci, pa Mleani, a onda i drugi otkupljivali od sadilaca duhan i prodavali ga potroaima. Tako je duhan postao najvanije vrelo prihoda. Danas donosi milijarde svim dravnim upravama. A to danas zna nauka o duhanu? Znanstvenim je istraivanjima dokazano da duhan nije uope ljekovita biljka. Naprotiv je pronaeno da sadri nekoliko otrovnih tvari, a osobito nikotin. U nekim vrstama duhana ima nikotina i do 6%. To je izvanredno estok otrov. Dovoljno ga je uzeti svega 3060 miligrama da kod ovjeka izazove smrt. Toliko je nikotina u jednoj lakoj cigari ili u pet cigareta.

U Australiji se dogodilo da su konji popasli malo duhana pa ih je etvrtina oslijepila. Ako se otruje nikotinom, ovjek najprije osjea potitenost, a zatim klijenut nekih ivaca. Krvne se ile najprije stegnu a zatim proire. Od nikotina se suzuje zjenica, steu se crijeva, a izluuje se mnogo pljuvake i znoja. Nikotin izaziva proljev i katar dunika, tetno djeluje na srce, a ini se da pospjeuje ovapnjenje

ila. Na sreu puaa oko 80% nikotina ne izgori pri puenju pa mnogi od njih popue puno duhana bez trenutno vidljivih posljedica. Ipak, kad se prijee granica, doe do trovanja. Posljedice su neuredna probava, slabljenje vida i pamenja, nepravilan rad srca, bolesti organa za disanje, a nakon dugotrajnog obilnog puenja razliita ivana i duevna poremeenja. Radnici u tvornicama duhana trpe od slabokrvnosti, besanice i proljeva. To nije ni udo kad znamo da mlade ptice odmah uginu ako im se pred kljun metne vata natopljena nikotinom. U najnovije su vrijeme mnoge medicinske ustanove vrile ispitivanja kako puenje djeluje na zdravlje ovjeka. Na osnovi statistikih podataka sigurno je utvreno da puai mnogo ee obolijevaju od teke bolesti srca (angine pectoris) i od raka na pluima nego nepuai. Dakle dim cigarete ne sadri samo otrovne tvari nego pored toga izaziva jedno od najteih oboljenja rak. Nijedno sredstvo za uivanje nije se tako naglo proirilo kao duhan. Danas je on zarobio preko polovine ovjeanstva. rtve toga kralja naslade postale su i mnoge ene. Iako je mo navike dosad bila jaa od svih zabrana, kazni i razuma, nadajmo se da e nauna otkria u vezi s rakom mnoge spasiti od velikih izdataka, teke bolesti i muenike smrti. DA LI JE PRIRODA RASIPNICA Glasoviti vedski uenjak Linne [Line] je kazao: Tri muhe mogu gotovo jednako brzo pojesti konja kao i lav. U prvi as zvui to nevjerojatno. No uzmimo papir i olovku pa ponimo raunati. Za pet dana dat e svaka enka muha preko dvadeset tisua liinaka koje ljudi obino pogreno nazivaju crvima. Tri muhe imat e za pet dana 60 000 liinaka. Kad se te liinke prihvate posla, moda e zaista prije izjesti konja nego to bi to uinio lav. Muhe se zaista brzo razmnoavaju, ali nisu u tome ni izdaleka meu prvima. U ivotinjskom kao i u biljnom svijetu ima osobito plodnih vrsta. Navest emo dva primjera iz biljnoga svijeta koje opisuje ruski matematiar Pereljman: Zrela makova glavica (tobolac) puna je sitnih zrnaca. Iz svakog zrnca moe izrasti biljka, a jedna glavica maka sadri oko 3000 zrnaca. to iz toga proizlazi? Kad bi oko nae makove biljke bila dovoljno velika povrina prikladne zemlje, i kad bi se svako palo zrno razvilo, idueg bi ljeta na tome mjestu izraslo ve 3000 makovih glavica.

36

37

Promotrimo sada to bi bilo dalje. Svaka od 3000 biljki donijela bi bar jednu glavicu (esto i nekoliko) koja bi sadravala 3000 zrna. Kad bi niknula, zrnca svake glavice dala bi 3000 novih biljki, i prema tome druge godine ve bismo imali bar 3000 x 3000 = 9 000 000 biljki. Lako je izraunati da bi tree godine broj potomaka naeg jednog maka ve dosegao 9 000 000 x 3000 = 27 000 000 000, etvrte godine 27 000 000 000 x 3000 = 81 000 000 000 000, pete godine maku bi ve postalo tijesno na Zemljinoj kugli jer bi broj biljki iznosio 81 000 000 000 000 x 3000 = 243 000 000 000 000 000, a povrina cijele plodne suhe zemlje, tj. kopna i otoka Zemljine kugle, iznosi samo 135 milijuna kvadratnih kilometara ili 135 000 000 000 000 kvadratnih metara, tj. priblino 2000 puta manje nego to bi izraslo primjeraka maka. Vidimo, dakle, kad bi sva zrnca maka izrasla, potomstvo jedne biljke ve bi za pet godina moglo potpuno prekriti svu suhu povrinu Zemljine kugle gustim bujnim rastinjem, po dvije tisue biljki na svakom kvadratnom metru. Kad bismo izveli slian raun i za bilo koju drugu biljku koja donosi manje sjemena od maka, doli bismo do istog rezultata, samo to njezino potomstvo ne bi pokrilo Zemlju za pet godina nego u neto duljem roku. Uzmimo npr. maslaak koji godinje daje oko 100 sjemenki. (U jednoj glavici maslaka bilo

je nabrojeno i do 200 sjemenki.) Kad bi sve one niknule, imali bismo u 1.godini 1 biljka u 2.godini ..100 biljki u 3.godini ..10 000 biljki u 4.godini .1 000 000 biljki u 5.godini .100 000 000 biljki u 6.godini 10 000 000 000 biljki u 7.godini 1 000 000 000 000 biljki u 8.godini 100 000 000 000 000 biljki u 9.godini ..10 000 000 000 000 000 biljki Eto, oko 70 puta vie nego to ima kvadratnih metara na cijelom kopnu. Prema tome bi devete godine kopno Zemljine kugle bilo pokrito maslacima, po 70 na svakom kvadratnom metru. Mogli bismo ovdje nabrajati mnogo arugih primjera. Pokuajte sami raunati koliko bi bilo bunika ako jedna biljka moe imati i deset tisua sjemenaka. Ili, koliko bi bilo treanja da iz svih kotica vae trenje svake godine niknu nove biljke. No za raune neete doskora imati dosta papira ako uzmete da jedna peurka ima bar milijun, a samo jedan list paprati nekoliko milijuna spora! Na prvi pogled se ini da je priroda rasipnica. enka bakalara izlee godinje oko 4 milijuna jaja, a stablo velikih umskih biljaka daje na stotine tisua sjemenaka. to se zbiva s njima? Golema mnoina mladunadi ugine, a mali broj sjemenki pada na prikladno tlo. Pa i oni koji odrastu imaju svoje neprijatelje. U borbi za svjetlo zasjenit e ih biljke koje rastu bre. U borbi za hranu izjest e ih biljoderi. Neke e sjemenke sagnjiti u vodi. Druge e propasti na golom kamenu. Neke e priguiti korov. Mnoge e pasti na neprikladno tlo. Od stotinu sjemenaka maslaka razvit e se samo nekoliko njih, a trajno se odrati najvjerojatnije samo jedna. Priroda dakle nije rasipnica! Ona je samo dobra majka koja velikom plodnou osigurava ivot svoje djece. to je vea opasnost za neku vrstu, to je vea i njezina plodnost. U borbi za opstanak iva su se bia prilagodila svojoj okolini i nainu ivota. Velika plodnost jedno je od mnogih takvih prilagoivanja.

38

39

BILJKE SU DALE PRVE DOBRE LIJEKOVE OVJEKU BEZ KININA NE BI BILO PANAMSKOG KANALA Medicina je zacijelo najstarija znanost. Njezino je porijeklo povezano s vraevima i sveenicima. Tadanji lijenici nosili su uvijek uza se svoju ljekarnicu. A kakvih je sve tu bilo lijekova! Popis ljekarija koje su propisivali egipatski lijenici pobuuje na povraanje. I sredovjene ljekarije nisu mnogo prijatnije. Biljke su bile jedina svijetla taka negdanjeg ljekarstva. Evropski su se lijenici sluili odiskona svim onim raslinstvom do kojeg se moglo doi. Upotrebljavali su kamilicu, lipin cvijet, metvicu, kadulju i mnoge druge trave. Zarana su se poele uvoziti biljke iz stranih zemalja. Ricinusovo ulje moglo se dodue proizvoditi iz domaih biljaka, ali se rabarbara uvozila iz Kine. Nakon otkria Amerike u Evropu su se uvozile i druge ljekovite biljke. Novi je svijet obdario Stari biljkama od kojih se prave ljekovite masti, pilule, oblozi i ajevi. Nijedna se od svih ljekarija ne moe takmiiti s korom drveta koja sadri otrov poznat pod imenom k i n i n . Negdje u dananjem Peruu raste drvo za koje su znali ve stari Inke upotrebljavajui njegovu koru u ljekovite svrhe. aj od kore ovog drveta moe izlijeiti ovjeka koga je uhvatila groznica. Kad su Inke opazili da je groznica jedina mo koja bi mogla svladati neeljene panjolske osvajae, pomno su krili dragocjenu koru kininovca. Gotovo stotinu godina nisu panjolci imali pojma o tom drvetu. Tek 1638. god., kad je grofica Chinchona, supruga panjolskog

potkralja, oboljela od groznice, pojavio se u gradu Limi neki vojnik koji je izjavio da bi mogao groficu izlijeiti. Po- sluali su ga, ali mu zapravo nisu vjerovali pa je svaki put morao sam okuati mjeavinu koju je davao bolesnici. Ova otopina nije ba bila slatka, ali je grofica ozdravila i stala hvaliti i slaviti lijek koji joj je vratio zdravlje. Poslala je koru kininovca u Evropu. U visokom drutvu nije se govorilo ni o em drugom nego o udotvornoj kori iz Amerike, a neki Englez, koji je nabavio veu zalihu, skupo ju je prodavao u Parizu. Kad je vedski botaniar Linne, koji je otkrio bezbrojne biljke, doao do kininovca, odluio je da ga tako prozove u ast grofice Chinchone koja je Evropu upoznala s ovom dragocjenom ljekarijom. Do sredine devetnaestog stoljea trgovali su kininovom korom iskljuivo panjolci. Tu su robu dobavljali u Junoj Americi isto tako kao i kauuk: Indijanci bi je donosili na obalu, a da stvar bude jednostavnija, posjekli bi itavo drvo. Tako se kininovac prorijedio, a Englezi i Francuzi uzalud su pokuali u svojim kolonijama uzgojiti ovo drvo. To je uspjelo tek Nizozemcima uz pomo botaniara Hasskarla. Iako njegovo ime nije openito poznato, ipak je taj ovjek izvrio veliko djelo. Njemu treba zahvaliti da su sve ljekarne svijeta dobile dosta kinina. Stanovnici sjeverne Evrope ne mogu zapravo ocijeniti tu injenicu, ali Italija, panjolska, Balkan, Kavkaz i itava juna Azija dobro znaju to to znai, a da i ne govorimo tropskim zemljama. Bez kinina ne bi bilo mogue sagraditi Panamski kanal, kopati bakar u Katangi, zasaditi plantae aja u Assamu, podii petrolejske tornjeve u Venezueli ili na Borneu, graditi eljeznice kroz dunglu.

Hasskarl je ve kao djeak snivao o dalekim zemljama i o pustolovinama. Ipak nije postao pomorac nego botaniar. Radio je u razliitim botanikim vrtovima, a napokon se njegov san ostvario. Nizozemska vlada htjela je uzgajati kininovac. Za svoj plan trebala je pomo strunog botaniara. Izbor je pao na Hasskarla.

40

41

Poput pustolova krenuo je u Peru. Snabdjeven krivotvorenim ispravama vrio je ondje industrijsku pijunau. Pri tome je stavio glavu na kocku, ali je uspio u svom pothvatu. Godine 1854. izvezao je 21 sanduk pun sadnica kininovca. Hasskarl je presadio kininovac na Javu. Odonda je Java poela opskrbljivati itav svijet kininom. Nizozemci su uzeli monopol kinina u svoje ruke. No ni druge zemlje nisu mirovale. Njemaki su kemiari pokuali proizvesti kinin u laboratoriju bez kininovca. Umjetnom kauuku, kamforu, octenoj kiselini, indigu, salitri itd. pridruio se tada umjetni kinin. On je dodue drugaije nazvan (afebrin, pla- smohin); ali djeluje protiv malarije kao i prirodni kinin. NETO IZ POVIJESTI VINOVE LOZE Uzgoj vinove loze zapoeo je vrlo davno. Ve u sojenicama iz kamenog doba naene su njezine sjemenke. Prema tome vinova loza uz itarice pripada u najstarije kulturne biljke. Prvi pisani podaci o vinovoj lozi nalaze se u babilonskim zakonima koji su stari gotovo etiri tisue godina. Ve su u to vrijeme ljudi trgovali vinom. To je bilo omiljelo pie Asiraca, Babilonaca, Egipana i svih drugih starih naroda. Plodovi vinove loze cijenili su se iznad svih drugih. Ba su zbog toga ljudi starog vijeka vjerovali da loza nije prirodni dar niti da ju je ovjek oplemenio. Narodne prie opisuju da su je sami bogovi poklonili ovjeanstvu. Egipani, Grci i Rimljani klanjali su se bogu vina. Grci su u vinovoj lozi vidjeli najveu svetinju. Od svih bogova najdrai im je bio bog vina i zemaljske plodnosti Dioniz. Kudgod doe Dioniz, nastupa radost. U svim je legendama Dioniz usreitelj ljudi, zbliava ih i sprijateljuje. Prema narodnim priama uz Dioniza se ak i divlje zvijeri lavovi i tigrovi vladaju kao krotka janjad. Grki su i rimski pisci opjevali vinovu lozu u tisuama pjesama. Vino je podsticalo njihovu matu i podizalo raspoloenje. Nije bilo veselja ni slave bez vina. Berba groa bila je najvea svetkovina. Kad je Julije Cezar htio osobito obradovati puk, onda mu je podijelio 44 tisue baava vina. Teko je sigurno rei u kojem su kraju ljudi najprije oplemenili vinovu lozu. Vjerojatno je to bilo tamo gdje i danas ima divlje loze koja daje dosta dobro groe. U podruju Prednje Azije ima takvih loza. Tu je vjerojatno i pradomovina dananjih plemenitih odlika.

Oplemenjena loza bila je dugo vrijeme samo voka koja donosi sladak plod. Trebalo je mnogo vremena dok ljudi nisu poeli cijediti iz groa sok koji su stavljali u mjeine ili u glinene posude da tamo provri.

Iz podruja Male Azije uzgoj vinove loze rasprostranili su trgovci Feniani. Raznosili su i prodavali vino i oplemenjenu vinovu lozu na Cipar, Kretu i u Grku. Grci su uzgoj loze prenijeli najprije na Siciliju, a zatim u junu Italiju. Odatle je loza prenesena u sve pokrajine Rimskog Carstva. Kad su Rimljani nauili izraivati drvene bave, vino se moglo lako prenositi i na vee udaljenosti. Dotada su Rimljani, kao i Grci, drali vino u konatim mjehovima i u zemljanim posudama koje bi iznutra premazali smolom. Vino je od toga dobilo naroiti miris koji bi dananjim potroaima bio odvratan. Unato tome to tadanja vina nisu bila ni izdaleka tako dobra kao dananja, berba je svake godine bila openarodna svetkovina. Od rujna do studenog orila se radosna pjesma uz konate mjehove u kojima je vrio slatki groani sok i pretvarao se u vino. Na pijankama i na gozbama ljudi su se kitili vijencima i drali su zdravice. Vijenci su tako postali oznake za gostionice. Uz zdravice Dionizu, Zeusu i drugim bogovima ispijali su se mnogi vrevi vina dok se od prekomjernog pia ne bi veselost pretvorila u svaljivost, razigranost i ivost u umor, ludost i razuzdanost. Kad su u Galiji (dananjoj Francuskoj) zasaeni mnogi vinogradi i unaprijeeno vinogradarstvo, Rimljani su malo prodavali svoga vina. Zato su zabranjivali saenje vinove loze. Rimski car Domicijan dao je silom iskriti polovicu vinograda. Uspjeh je bio slab, i car Prob ukinuo je zabranu. On je ujedno zasadio prve vinograde u Hrvatskoj, i to u Srijemu. Prob je vinovu lozu

42

43

dao donijeti iz Grke, i loza je odlino uspijevala. O tome svjedoe pjesme rimskog pjesnika Klaudija koji u svojim pjesmama hvali vinovom lozom nakieni Srijem. Poslije raspada Rimskog Carstva i u toku velikih seoba naroda opustoena su obraena polja i stradali su mnogi vinogradi. Meutim, vlasti su razliitim odredbama ouvale vinogradarstvo. Kod nas je npr. kralj Tomislav izdao propis o uzgoju i uvanju vinograda. Za kneza Domagoja plaao se porez u vinu. Pa i Mleani su naem Domagoju u vinu plaali danak da mogu ploviti naim Jadranom. Iz toga se vidi da je vino bilo na visokoj cijeni, a vinogradarstvo vana grana privrede.Iz Evrope su Francuzi lozu prenijeli u junu Afriku i u Australiju. U Americi su rasle neke vrste loze. Tako je ovo plemenito voe ve u devetnaestom stoljeu raslo u toplim krajevima svih pet kontinenata. Ljudi dvadesetog stoljea znaju kako je opasno uivanje alkoholnih pia. Zbog toga se groe danas sve vie iskoritava kao izvanredno hranjivo voe. Sadri 1426% eera i velike koliine vitamina. Ako se u slatkome groanom soku obustavi vrenje, onda taj dobro spremljeni slatki mot moe sluiti cijele godine kao izvrsno i zdravo pie. Ne treba zaboraviti da u ai slatkog mota ima toliko hranjivosti i vitamina kao u pet jabuka! Suvremeni i napredni vinogradari uzgajaju sve vie stolne vrste groa za jelo, proizvode vone sokove i suho groe, a sve manje misle na vino. Na taj se nain uva zdraylje i osigurava sretnija budunost iduim pokoljenjima.

CVIJEE U DOMU Svaki ovjek voli prirodu i uiva u njezinu zelenilu i cvijeu. Pogotovu u gradu, daleko od prirode, meu pustim zidovima, veseli nas i mala biljka koju

uzgajamo na svom prozoru i promatramo kako se razvija, kako raste i cvjeta. Ljubav prema cvijeu vrlo je razvijena u mnogim krajevima nae domovine, pa esto moemo vidjeti na malim prozorima naih seljakih kuica po koji cvijet u loncu eravac, netik, fuksiju, miomirisni karanfil ili rumarin. Ta ljubav prema cvijeu pokazuje plemenit osjeaj nae seljake ene i djevojke i smisao za ljepotu. U suvremenom domu sobno bilje ima vanu ukrasnu zadau. Mi danas nastojimo svoj stan urediti to jednostavnije, a istovremeno lijepo i udobno. U suvremeno ureenu sobu s velikim glatkim plohama namjetaja ukrasno bilje unosi ivahnu promjenu svojim prirodnim oblicima. Ovee stablo gumijevca (fikusa) ili filodendrona ini udoban kutak kraj prozora jo prijatnijim i mami nas da se ondje ugodno smjestimo s kakvom zanimljivom knjigom u ruci. Kako obini zemljani cvjetni lonci nisu ba nikakav ukras, stavit emo radije biljku s njezinim loncem u neto veu ukrasnu posudu od pocakljene gline, kakve danas umjetni obrt izrauje u razliitim oblicima, bojama i veliinama. Ima ukrasnih posuda i od kovine (pa i pletenih od lika), a svrha im je da prikriju obian glineni lonac koji je inae biljci prijeko potreban da bi dobro uspijevala. Manju biljku moemo u takvoj posudi postaviti i na pisai stol, na policu za knjige ili na koji drugi komad pokustva, a ne moramo se bojati da bi vlaga mogla prodrijeti kroz pocakljeni vanjski lonac i otetiti ulatenu povrinu. Pri zalijevanju maknut emo, dakako, biljku s pokustva; jo emo bolje uiniti ako je izvadimo iz ukrasne posude i prenesemo u koju nusprostoriju gdje emo je zaliti i priekati dok ne upije potrebnu vodu. Lonarski obrt izrauje u novije vrijeme posebnu vrstu posuda koje se mogu na prikladnu mjestu objesiti na zid. Kakva zgodna biljka padaica, kao arenolista podorka, karvica ili asparagus, zasaena u takvu posudu, lijepo e svojim dugim vrijeama i vitkim granicama ukrasiti golu plohu stijene. Kad biljku smjetamo u sobu, moramo uvijek paziti na to da dobije dovoljno svjetla. Svjetlo je jedan od najvanijih uvjeta da biljka uspijeva u sobi. Izuzevi suvremene stanove s velikim prozorima, ostali stanovi imaju redovno premalo Svjetla. Zato treba biljke smjetati to blie prozorima. Najpovoljniji je poloaj za sobne biljke na prozoru i na prozornici izmeu dvostrukih prozora. Ipak se tu za jake zime biljke mogu smrznuti. Osim toga je prostor izmeu prozora pretijesan za neto vee biljke, a neprilika je i sa zraenjem sobe. Meu prozorima moemo gajiti samo manje biljke kao tustike i kaktuse koji nemaju velike zahtjeve. Pri uzgajanju cvijea u sobi moramo dobro paziti na to kakvu toplinu

44

45

zahtijeva pojedina biljka. To je osobito vano zimi kad je zrak u loenoj sobi (18 do 20C) za veinu biljaka odvie suh, a za mnoge osim toga i pretopao. Mnoge vrste uspijevaju najbolje na umjerenoj toploti od 12C, npr. aspidistra, asparagus, utosljez, gumijevac, sobna ciklama, sobni jaglac, reks-begonija, mnoge palme. Napokon lovorika i mra, limun i narana, oleander i rumarin najbolje prezime u svijetloj hladnoj neloenoj sobi (5 do 8C). Prema toploti sobe ravna se i zalijevanje. to je soba hladnija, rjee zalijevamo, obino samo jedanput u tjednu ili dapae svakih deset do etrnaest dana. U toploj sobi treba biljke ee zalijevati, i to prema zahtjevima pojedine vrste, po dvaput u tjednu, neke i ee. Od vremena do vremena treba biljkama oprati lie mlakom vodom, a osobito to vrijedi za biljke u toploj sobi.

Napokon jo jedan savjet: ne pretrpavajmo sobe i prozore biljkama! Bolje je imati samo nekoliko dobro njegovanih i lijepo razvijenih biljaka koje svojom bujnom i zdravom pojavom ukraavaju na dom nego mnotvo biljaka koje ne dospijevamo valjano njegovati. U DVJESTA I PEDESET GODINA DVIJE TISUE ODLIKA SAMO JEDNE BILJKE Prije dvjesta i pedeset godina rasla je u Junoj Americi divlja biljka rajica. Tada su je uzgajatelji prenijeli u vrt. Pobrinuli su se za nju i zasadili je na obraenu tlu. Tu su je gnojili, okapali i istili je od korova. Rasla je sve bujnija, a plodovi su joj bivali sve vei i vei. Danas ta kulturna biljka raste u svim toplim krajevima, ali je uzgajaju i u polarnim oblastima u staklenicima

Islanda i u drugim zemljama. Brigom uzgajatelja plodovi su rajice dobili razliite oblike, nove boje, drugaiji okus i sastav. Rauna se da su vrtlari u dva i po stoljea proizveli oko dvije tisue odlika (sorta) rajice. Ne moe li se dakle s pravom rei da suvremeni ovjek upravlja ivotom na Zemlji, da je pobijedio prirodu?

NEKOLIKO ZANIMLJIVOSTI IZ BILJNOG SVIJETA

U kapljici grodanog mota moe biti oko 25 milijuna kvaevih gljivica. Svake se minute u svijetu prosjeno popije 25 000 litara vina, isto toliko piva i milijun alica kave. U jednoj minuti popui se I 270 000 kg duhana, a pojede 1 600 000 kg eera. Proizveden je papir od vlakanaca koja su nastala kao proizvod plijesni. EERA, EERA

Zamislite to bi se dogodilo da jednoga dana u svijetu posve nestane eera. Danci ga troe svaki dan oko 16 dekagrama po stanovniku, Amerikanci i Britanci oko 14 dekagrama, a i Nizozemci, Francuzi, Nijemci i drugi narodi takoer vole slatko... Domaice bi se nale u velikoj neprilici to da kuhaju i kako da spreme hranu bez eera. eer spada danas u najomiljeniju hranu. Pijemo ga u kavi, aju, kakau i u

46

47

razliitim vonim sokovima, jedemo u pekmezima, demovima i u kolaima. Suvremenom je ovjeku eer zaista zasladio ivot. Kad danas griskamo bombone, i ne pada nam na pamet da su se slatkiima od eera u Evropi jo u sedamnaestom stoljeu sladili samo crkveni dostojanstvenici i visoko plemstvo. Ni imuno graanstvo, ni seosko stanovnitvo nije upotrebljavalo eer; oni su jela zaslaivali samo medom. Ta prva evropska tvornica eera proradila je tek 1801. godine! Evropljani su dugo vremena samo znali za eer, a nisu ga okusili.

Ve u starome vijeku stigle su u Evropu vijesti o tome da u Aziji raste neka trska iz koje se dobiva sok slai od meda. No prola su mnoga stoljea prije nego to je eer donesen u Evropu. eerna trska, od koje se najprije dobivao eer, poznata je u Aziji od najstarijih vremena kao kulturna biljka. Kad su vojnici Aleksandra Velikoga prodrli u Indiju, nali su polja zasaena eernom trskom. No Indijci su je ve mnogo prije uzgajali. Najstarija indijska pjesma spominje eernu trsku i poslastice koje se od nje prireuju. Indijci, kao i drugi azijski narodi, griskali su i sisali slatku trskinu stabljiku, ali nisu znali prirediti eer. Prvi su to uinili Kinezi. Oni su proizveli eer. Nekome od njih dosadilo

je vakanje trske pa je zdrobio i iscijedio sok. Drugima je uspjelo da iz toga soka odstrane neke neugodne sastojine, a za stotine godina je napokou polo za rukom da se iz trskina soka izlui slatki bijeli prah koji danas zovemo eer.

U zapadnim dijelovima Azije Arapi su prvi'znali prireivati eer. Oni su ga poeli i razvoziti i prodavati. Kako je cijena eeru bila visoka, saenje trske se isplatilo. Arapi su je prenijeli u Siriju, a zatim na Cipar, Kretu, Siciliju i u panjolsku. U devetom i u desetom stoljeu glavno je trite za eer bilo u Aleksandriji. Odatle su Mleani razvozili eer u evropske luke. Budui da je taj eer bio vrlo skup, jeli su ga samo bogati plemii. Pa i oni su ga uzimali najvie uz neugodne lijekove, a manje su ga jeli kao poslaticu. Za vrijeme kriarskih ratova doli su kriari 1173. godine u Siriju. Tu su naili na velika polja zasijana trskom. Kriari su i opisali da Sirijci dobivaju eer na taj nain to trsku tuku u stupama, a zatim je cijede u preama. Dobiveni sok stavljaju na vatru i griju sve dotle dok se voda sasvim ispari, a eer izlui. Kriari su se navikli na eer pa su poslije povratka potakli saenje

48

49

trske. Kratko vrijeme zatim Mleani nisu razvozili i prodavali samo azijski i egipatski eer nego onaj koji je dobiven na Siciliji, Malti i u panjolskoj. Uzgoj trske u tim krajevima prestao je tek onda kad je ona prenesena u Ameriku. Kad je Kolumbo poao drugi put u Novi Svijet, ponio je sa sobom eernu trsku. Na otoku St. Domingu ona je tako dobro uspijevala da je nakon etrdeset godina sagraeno preko trideset eerana koje su dugo vrijeme snabdijevale eerom daleku Evropu. Sa St. Dominga prenijeli su trsku na otok Kubu gdje je doivjela nezapamen procvat. Plantae trske na Kubi davale su prije drugoga svjetskog rata 2 617 600 vagona eera godinje. Trska je nastavila svoj pobjedonosni put po svijetu. Prenijeli su je u Meksiko i u Brazil, a potom u sve krajeve gdje moe dobro uspijevati. Potronja eera rasla je u Evropi sve vie, a doprema iz dalekih zemalja bila je vrlo skupa. To je navelo njemakog kemiara Margraffa da pokua nai drugi izvor eera. Trebalo je nai biljku koja moe s uspjehom rasti u hladnoj Evropi. Margraff je ispitivao sastav razliitih biljaka i utvrdio da eerna blitva (repa) ima u svome korijenu sasvim isti eer koji se dobiva od eerne trske. Njegovo je otkrie tek za pedeset godina iskoristio njemaki kemiar Achard [Ahard]. On je 1799. god. zamolio kralja Vilima III da mu drava pokloni veliko dobro za uzgoj eerne blitve. Kralj se oduevio Achardovom namjerom i dodijelio mu je dravno dobro za uzgoj blitve. Achard je tada poeo uzgajati blitvu. Ve prve godine dobio je preko trinaest tisua kilograma blitve iz koje je izluio oko 800 kg vrlo dobrog eera. Budui da je pokus uspio, Achard dobiva novac i kupuje veliki posjed za uzgoj blitve. Na njemu je 1801. god. podigao i prvu tvornicu eera u Evropi. Srea bijae kratkotrajna. Nastao je rat pa je tvornica izgorjela. Podignuta je dodue nova, ali ona nije postizavala velike uspjehe jer je blitva u ono vrijeme sadravala malu koliinu eera. Daljem uzgoju blitve pomogle su politike prilike u Evropi. Na poetku devetnaestog stoljea Francuska je pod Napoleonom bila najsnanija evropska zemlja. To je vrijedilo samo za kopno. Velika Britanija bila je gospodar mora. Njezino je brodovlje prenosilo preko mora i oceana sve to se moglo prodati. Iz Amerike su Englezi prevozili eer. Da bi im oduzeo zaradu i sprijeio trgovinu, Napoleon je zatvorio evropske luke pod svojom vlau. Tako je prestala i doprema eera. Nastala je nestaica, i cijene su mu naglo porasle. Tada 1811. god. Napoleon izdaje naredbu da se u Francuskoj zapone sadnjom blitve na veliko. Istovremeno su pre- udeene

tvornice za rafiniranje (ienje) amerikog eera u kole za izobrazbu strunjaka koji e se baviti uzgojem blitve i dobivanjem eera iz te evropske biljke. Blitva je zasijana na sto tisua hektara zemljita, a podijeljeno je odmah pet stotina doputenja za gradnu tvornica. Tvorniari su bili osloboeni poreza a i sama je drava gradila etiri tvornice. U poetku je blitvin eer bio slabiji od eera iz trske. No postepenim usavravanjem strojeva i oplemenjivanjem blitve posve ga je dostigao. Blitvin eer imao je meutim veliku prednost. Bio je mnogo jeftiniji. im se ostvario taj Margraffov i Achardov san, industrija blitvina eera zapoela je naglo napredovati. Mnoge su evropske zemlje izgradile nove tvornice. Proizvodnja je tako rasla da je 1914. god. proizvedeno samo deset posto manje blitvina eera. No prvi je svjetski rat umanjio proizvodnju blitve. Trska ju je pretekla. Godine 1952. proizvedeno je etiri puta vie eera iz trske nego iz blitve. U utakmici, koja se vodi oko stotinu godina, ini se da je trska odnijela konanu pobjedu. eer je izvanredno zdrava, hranjiva i lako probavljiva hrana. Osim toga najvei broj ljudi vrlo rado jede zaslaena jela. Tko god jednom okusi eer, zavoli ga. Zbog toga potranja za eerom stalno raste. Uz tvornice eera podignute su nove grane tvornike radinosti: industrija ukuhanog voa, pekmeza, elea, bombona, keksa, dema, vonih sokova itd. Zbog velike potranje proizvodnja je eera dostigla nevjerojatne koliine. Tako je 1952. god. u cijelom svijetu proizveden 351 milijun tona eera. Da natovarimo u vagone sav taj eer, trebao bi nam vlak koji bi na ekvatoru gotovo est puta opasao Zemlju. Velika je nepravda to eer ne uivaju podjednako svi narodi. Dok Danci prosjeno potroe 60 kg godinje po stanovniku, Kinezi ga pojedu samo 2 kg. Proizvodnja eera je gotovo usavrena. Kad budu odnosi meu ljudima tako napredovali kao to je industrija eera, onda nee djeca nijednog naroda uzalud eznuti za slatkiima. CRNOGORINA I BJELOGORINA UMA Crnogorina je uma crna i tuna, kako joj to i samo ime kae. Lice joj je sveano i ozbiljno. Stablo se do stabla gusto stisnulo i kao svijea ravno uvis uspravilo.. U visini splele su se grane u krov u kome su se zdruile sitne granice i tanki igliasti listovi. Vjetar, koji se probija kroz milijune tankih iglica, ne uti nego nekako muklo svira. Pod tamnim svodom crnogorine ume ne zeleni se grmlje. Zemlja je posuta uvelim utim iglicama, a samo

50

51

mjestimice pokrile su je mahovine i liajevi izmeu kojih se die po koja sitnatrava ili druga zeljasta biljka koja raste najradije u hladu. U toj umi nema nita to bi putniku zakrilo put. Mekani sag, po kome stupa, i mirisni zrak mame ovjeka da to dalje prodre u umsku tminu. Crnogorina je uma uglavnom jednolina. Nju tvori najee samo nekoliko vrsta etinjaa: smreka, jela, bor, ari i omorika. Kad je gledamo, ini nam se kao da sluamo neku blagu turobnu pjesmu. Kad stupimo iz crnogorine ume u bjelogorinu, obuzme nas posve drugo osjeanje. Mrtvi i ukoeni oblici zamijenili su se ovdje s drveem vesela ivota. Kronje su iroke, pa zato stabla nisu tako stisnuta kao u crnogorice. Zbog toga ima na tlu dovoljno prostora da na njemu raste bujno grmlje i razliite zeljaste biljke. Obilje prekrasnog umskog cvijea razveseljuje nam oko. I vjetar u toj umi umi umiljatije jer iroko lie trepee. U listopadnoj umi nema jednolinosti to smo je vidjeli u crnogorinoj. Na svakom koraku susreemo novu lijepu sliku. Drvee se okuplja svaki as u drugaije skupine, a goleme grane savijaju se u nove udnovate oblike.

Crnogorina uma ima i zimi ozbiljno lice kao i ljeti. Naprotiv, listopadna se uma zaodjene u novo ruho im se lastavice presele na jug. Dva puta mijenja svoju odjeu. Ljeti se prelijeva sad svjetlijim, sad tamnijim zelenilom, a u jesen najivljim bojama. Mjesto zelenila pojavilo se na jednom stablu prekrasno utilo, a na drugom crvenilo. Pri zapadu sunca uma pliva kao u zlatu, a iz toga

utila uzdiu se stabla obasjana rumenilom kao da su u plamenu Nakon nekoliko hladnih noi ljepota jesenske ume iezne. Ostaje samo pusto granje, prava slika smrti. Kad golo granje prekrije ledeno inje, teko je ovjeku vjerovati da tu tinjaju iskre skrivena ivota koji e se u proljee opet prikazati u novom, krasnom ruhu.

UMA ESTOROKATNICA Lutajui umom svaki as prelazite nevidljive zidove. A kad se penjete po drveu, probijate glavom nevidljive stropove. itava uma razdijeljena je poput zoolokog vrta na nevidljive odjele i pregrade, na pregratke i na prijekleti. Istina, etajui umom opaate da se ona mijenja: da borovu umu zamjenjuje omorikova, da su omorike sad vie sad nie, da na jednom mjestu pod nogama uti mahovina, na drugom raste visoka trava, a na treem opet mahovina, ali druge vrste. Za izletnike sve je to uma. No upitajte umara, pa e vam rei da to nije jedna uma nego da su to etiri ume. U vlanoj nizini je dugomahovinska omorikova uma s debelom mahovinskom prevlakom poput meke perine. Dalje je, na pjeskovitom obronku, omorikova zelenomahovinasta uma u kojoj je tako mnogo borovnica brusnica i crnih borovnica. Jo vie, na pjeskovitim breuljcima nalazi se bjelomahovinasta crnogorina uma. A ondje gdje je opet vlanije prosulja. Nismo ni opazili, a proli smo kroz tri zida koja dijele etiri razliita umska svjetia, etiri razliite prijekleti. A u svakoj prijekleti su posebni zarobljenici. Kad bi u umi, kao u zoolokom vrtu, yisjele daice s imenima ivotinja, vidjeli biste na rubu omorikove ume na drveu daice s ovakvim napisima: krstokljun omorika, zimovka, sjenica, djetao troprsti, kralji, vjeverica, umski mi.

52

53

Na rubu bjelomahovinaste crnogorine ume proitali biste posve druge nazive. Ondje biste nali kozodoja, svraka, velikoga arenog djetla, muharicu, drozda bravenjaka, kraljia... U brezovoj umi nali bismo opet posebne zarobljenike koje ne nalazimo ni u omorikovoj ni u borovoj umi. Eto, na primjer, tetrijeb ruovac ili brezovac. Adresa te ptice je u njenu imenu. Po imenu se poznaje da tetrijeb brezovac moe ivjeti samo u brezovoj, u bjelogorinoj umi.

Svaka uma takva je krletka. Ta se krletka opet dijeli na krletke i krleice. Uzmimo da je svaka uma kao visoka zgrada razdijeljena na katove. Ima uma dvokatnih, trokatnih, pa i estorokatnih. Borova uma ima dva, a katkada i tri kata. U prvom katu raste mahovina ili trava. U drugom katu raste grmlje. U treem raste bor. Hrastova uma ima itavih est katova. Gornji, esti kat, die se u nebo vrcima hrastova, jasena, lipa i klenova. Njihove kudrave kronje stvaraju nad umom krov: ljeti zelen, u jesen aren, raznobojan.Nie hrastovima do pojasa seu vrci oskorue jarebike, divlje jabuke i kruke. To je peti kat. Jo nie, u etvrtom katu, ispreplelo se granama i liem grmlje lijeska,

glog, svibovina. Pod grmljem rastu trave i cvijee. Ali i ono se smjestilo u nekoliko katova. Iznad sviju diu se zvonii. To je trei umski kat. U drugom katu cvate meu paprati urica i urodica. U prvom katu stanuju ljubice i jagode. U prizemlju, po samoj zemlji, stere se lisnata mahovina. Ispod prizemlja, pod zemljom, nalazi se jo i podrum kamo prodire korijenje umskih trava i umskog drvea. U svakom katu su posebni stanari ivotinje i ptice. Negdje u estom katu, usred granja, ivi u svom gnijezdu jastreb. Neto nie naselio se u duplji djetao. U etvrtom katu u grmlju ive najobiniji stanovnici koji umu ispunjavaju zvidanjem i pjesmom. To su slavuji, sjenice, strijei palii i crveno- repke kovaice. Po zemlji lutaju stanovnici prizemlja ljuke. Pod zemljom, u podrumu, ruju svoje hodnike i sobice umski mievi. Stanovi su u toj golemoj zgradi najraznovrsniji. U gornjim katovima je toplo, suho i svjetlo, u niima tamno, vlano i hladno. Ima u kui hladnih stanova u kojima se moe ivjeti samo ljeti; ima i toplih u kojima se moe ivjeti itave godine. Rupa, izrovana u zemlji, zimski je stan. Izmjerena je temperatura rupe zimi u dubini od podrug metra. Na smrzavici od osamnaest stupnjeva ispod nitice u rupi je bilo osam stupnjeva iznad nitice bez umjetnog grijanja! U duplji je mnogo hladnije. Zimi se u njoj smrzava. Zato je ljeti prava blagodat, osobito za sove i imie koji nou izlijeu na noni rad, a danju drijemaju u kutu podalje od sunca. Ljudi esto mijenjaju stanove prelazei iz kue u kuu, iz kata u kat. U umi ne moe stanovnik jednoga kata izmijeniti stan sa stanovnicima drugoga kata. U umi ne ive stanovnici nego zarobljenici, to nisu stanovi nego krletke. ljuka, koja stalno ivi u prizemlju, ne moe promijeniti svoje vlane i mrane prostorije sa suhim i sunanim potkrovljem. A stanovnik potkrovlja jastreb ne bi mogao ivjeti u prizemlju kad bi mu i dola u glavu takva luda namisao. U emu je stvar? Kakvi su to nevidljivi zidovi i stropovi koji dijele umu na krletke i krleice? Koji je razlog da ivotinje i ptice, koje ive u slobodi, nisu slobodne? to vee krstokljuna omorikaa u omorikovoj, krstokljuna borikaa u borovoj umi, ljuku u prizemlju, a djetla ili jastreba pod samim krovom?

54

55

U GOSTIMA KOD KRSTOKLJUNA OMORIKAA Hajdemo u goste krstokljunu omorikau i pogledajmo kako ivi i to radi. Najbolje e biti zateemo li ga pri doruku ili pri objedu. Uostalom, teko je rei kad krstokljun svrava doruak, a kada poinje s objedom. On troi na jelo mnogo vie vremena nego bilo tko od nas.

Pri objedu se ne slui ni noem ni viljukom. Njegov stolni pribor sainjavaju klijeta kojima vrlo spretno otvara omorikove ike vadei iz njih sjemenke. Krstokljun se nikad ne rastaje od svoga stolnog pribora pa ni onda kad spava s jednostavnoga razloga to mu njegov kljun slui kao stolni pribor. A kljun mu je isto tako prilagoen za omorikove eere (iarice) kao to su klijeta za krhanje oraha udeena za orahe ili otpua za vaenje epova. Razlika je jedino u tome to je klijeta za razbijanje oraha izradio ovjek, a krstokljun se sam u toku tisua godina prilagodio omorikovoj umi da iz omorikovih eera vadi sjemenke. Tako se on prilagodio da sada omorika treba krstokljuna kao i on omoriku. Razbacajui, dok jede, iz eera izvaene sjemenke, sije ih unaokolo i stvara zalihe za budue krstokljune. To je uzrok stalnom savezu izmeu krstokljuna i omorike. Krstokljun omorika ne bi, tavie, mogao zamijeniti obitavalite ni sa svojim najbliim roakom borovim krstokljunom jer kljun omorikaa, koji slui za otvaranje omorikovih eera, nije dosta jak da otvara tvrde borove eere. Ljutenje sjemenki borovih eera naroito je svojstvo borova krstokljuna. To i dri borova krstokljuna u borovoj, a krstokljuna omorikaa u

omorikovoj umi.

Nije postao krstokljun omorika zarobljenikom i saveznikom omorikove ume iz obijesti nego iz nude. On nije slobodan, ali nije ni gladan. eera ima u omorikovoj umi koliko eli i zimi i ljeti. Krstokljun ni zimi ne naputa svoje omorike. I zimi se hrani njezinim eerima. UMSKI ZAROBLJENICI Kad bismo se poblie upoznali s ostalim umskim zarobljenicima, uvidjeli bismo da je svaki od njih vezan za svoju umu i za svoj kat lancem koji se ne da lako raskinuti. ljuka, na primjer, ivi zbog toga u prizemlju jer se njezino jelo nalazi u podrumu. Njezin dugi kljun prilagoen je za vaenje crvi ispod zemlje. Na stablu ljuka nema to da radi. Zbog toga je i neemo nikada nai na vrhu drveta. A djetao opet nema to da trai na zemlji. itave dane vrti se oko stabla omorike ili breze. to kuca, to trai na kori ili pod korom stabla? Zderemo li s prve omorike, na koju naiemo, koru, vidjet emo pod njom vijugave hodnike. Njih je progrizao stalni stanovnik potkornjak omorikov. Svaki hodnik svrava kolijevkom, i u toj se kolijevci potkornjakova liinka pretvara u kukuljicu, a onda u kukca. Potkornjak se prilagodio omorici. A djetao se prilagodio potkornjaku. Djetao ima tako dug i gibak jezik da njime bez muke vadi potkornjakove liinke iz najudaljenijih i najtamnijih hodnika i zakutaka.

56

57

To je ve trostruki lanac: omorika njezin. potkornjak djetao. Nauenjaci nazivaju takve lance hranidbenim lancima. Svi umski zarobljenici vezani su meu sobom hranidbenim lancima. Uzmimo na primjer umsku kunu. Zato je ona umska? Zato to lovi umsku ivotinjicu vjevericu. A zato ivi vjeverica u umi?

Zato to samo u umi moe sebi nai hranu. Jednom su nauenjaci otvorili nekoliko eludaca vjeverica koje su bile ubijene u lovu. Uinili su to da tano vide njezin jelovnik koji je bio ovakav: gljive i omorikove sjemenke.Prema tome dobiva se lanac: kuna vjeverica gljive omorikove sjemenke. Ali taj se lanac moe i produiti. Znamo zato u umi ive kune i vjeverice. Ali zato rastu gljive u umi? Svaki je od nas brao gljive. Ali nije se svatko pitao: Zato gljive rastu u umi, a ne u polju ili, recimo, na morskom alu. Gljive su takoer prisiljene da rastu u umi jer ih uma hrani. Gljive ive na pripremljenom tlu hrane se onim to su sabrale biljke. umsko tlo zasieno je trulim ostacima trava, lia i mahovine. Tim ostacima se gljive i hrane. Zbog toga okolina, gdje rastu gljive, zaudara na gnjile i na trule. Iz svih tih karika nastaje lanac: kuna vjeverica gljive trule biljke. Kuna ne jede gljive, a ipak je vezana s njima jednim hranidbenim lancem. Hranidbeni lanac je onaj lanac kojim suneva energija s jednoga bia prelazi na drugo, kojim se prenose tvari sabrane, pohvatane biljkama. No umske zarobljenike ne dre u umi samo hranidbeni lanci. Ima i drugih lanaca.

Kalifornijskoga djetla veu uz umu dva lanca: jedan vodi hrastu koji ga obilno snabdijeva irom. Drugi vodi utom boru. Djetao ne jede borove eere. On treba bor za neto drugo. Slui mu za smonicu. U svakoj udubini na borovu stablu pohranjuje djetao ir za crne dane, za zalihu.

ODIJELA OD MLIJEKA I OD KIKIRIKIJA Jo u poetku dvadesetog stoljea ljudi su se odijevali u tkanine koje su dobivali od pamuka, lana, vune, svile, konoplje i jute. No nauka je napredovala. Biolozi su pronali nove biljke. Kemiari su ispitali njihov sastav. Tada je trebalo uiniti samo jedan korak i stvar predati tehniarima da od prikladnih sirovina naine vlakna, a od ovih satkaju nove tkanine.

Tako su talijanski kemiari od bjelanevine, koja se nalazi u mlijeku (zove se kazein), dobili vlakna slina vuni. Poslije njih su britanski i ameriki uenjaci usavrili njihov postupak i takoer od mlijeka satkali haljine. Poslije prvih uspjeha poeli su uenjaci ispitivati sjemenke biljaka koje u sebi sadre bjelanevine. Tako je jedan britanski istraiva prouavao bjelanevine iz konopljina sjemena. Polo mu je za rukom da dobije kao smola

58

59

gustu masu koju je zatim istiskivanjem kroz sita pretvarao u vlakanca. Vlakanca su bila po osobinama vrlo nalik na vunu.

Oraac. Ispod zemlje vide se plodovi

Nakon tih uspjeha poeli su ispitivati sjemenke oraca kikirikija. Njegove sjemenke sadre 28% bjelanevina, 50% ulja i oko 11% drugih hranjivih tvari. Kod prerade sjemenaka najprije se iz njih vadi ulje koje slui za jelo i za proizvodnju biljnog maslaca margarina. Vlakno se dobiva od lunate otopine oraeve bjelanevine. Nju potiskuju kroz posve sitne rupice sita u otopinu soli, solne kiseline i formalina. U toj se otopini masa odmah skruti i pretvori u vlakna. Od tone oraca dobiva se oko 500 kg ulja, 100 kg hrane za stoku i 250 kg vlakna. Vlakno dobiveno od kikirikija ukaste je boje, kovravo i elastino (pruivo). Pronalazai su mu dali ime ardil. Tkanine koje sadre 50% vune i 50% ardila imaju iste osobine kao i tkanine koje su satkane samo od vune, a osim toga nekoliko prednosti. Sukna od vune i ardila ne izgrizu moljci, a to je najvanije mnogo su jeftinija. Kao to se vidi, upotreba oraevih sjemenki je vrlo raznovrsna. Kikiriki nije vie samo zdravo i hranjivo voe nego i vana tekstilna biljka. Svjetska proizvodnja oraca iznosila je 1952. godine 950 000 vagona, ali stalno i dalje raste. Oraac se sadi sve vie i kod nas, i to u naim junim krajevima.

Ta je biljka porijeklom iz tropske Amerike. Cvjetovi su joj ukastocrveni, a ve se na prvi pogled vidi da su leptirasta oblika. Prema tome oraac pripada u istu porodicu s grahom i grakom. Oraac je neobino zanimljiva biljka. Odmah poslije cvatnje dno plodnice cvijeta produi se u dugi drak koji se svine prema zemlji. Zatim drak raste i dalje i ugura u zemlju mladi plod. Tek ovdje plodovi posve dozore. Plod je duguljasta hrapava mahuna u kojoj se nalazi jedna do etiri sjemenke. Zrele mahune prodaju se u trgovinama sirove ili peene. Kao to smo vidjeli, ta zanimljiva biljka sama sadi svoje sjemenke, a njima ne samo hrani nego i odijeva milijune ljudi. RAT UMSKIH NARODA umski narodi vjeno ratuju jedni protiv drugih. Poslali smo naroite dopisnike na mjesta vojnih dogaaja. Nai izaslanici su prije svega doli u zemlju smrekova naroda u zemlju stogodinjih divova. Svaki njihov ratnik je visok kao tri brzojavna stupa postavljena jedan na drugi. Mrana je to zemlja. Stari ratnici stoje uspravljeni, sumorno ute. Njihova stabla su gola od zemlje do vrha; samo gdjegdje vire iz njih vorasti suharci. Visoko nad zemljom divovi su isprepleli svoje grane. Suneve zrake ne mogu se probiti kroz taj debeli veo. Ispod njega je zaguljivo i mrano. Mirie na vlagu, trule i plijesan. Tamo vene svaka mlada zelena biljka koja sluajno iznikne. Samo su liaji i mahovine zadovoljni svojim biljnim ivotarenjem u toj mranoj zemlji. Kad nema vjetra, u zemlji smrekova naroda vlada mrtva tiina. A kad pone puhati vjetar, jaki uspravljeni gorostasi Ijutito zaume ljuljajui svoje etinjaste kronje. Veliki smrekov narod je najvii, najjai i najbrojniji u staroj umi. Iz zemlje smrekova naroda nai su izaslanici stigli u zemlju brezova i jasikova naroda. Zelenokudrave breze s bijelim stablima i jasike sa srebrnim stablima pozdravie ih ljupkim utanjem. Mnotvo ptica pjevalo je u njihovu liu. Sunce se probijalo kroz lie kronji, tamo je zrak bio proaran i kroza nj su neprekidno protravale suneve zrake pa su kao neki zeii, zmijice, loptice, polumjeseci, zvjezdice titrale na glatkim stablima. Po zemlji se irio narod umskih zeljastih biljaka nita rasta i, vidjelo se jasno, osjeao se kao kod kue pod zelenim atorom svojih domaina. Mievi, jeevi i zeevi istravali su ispod

60

61

nogu naih izaslanika. Velika se graja dizala u ovoj veseloj zemlji kad bi popuhnuo vjetar. Ali i kad nije bilo daka, nikad nije bila potpuna tiina, ni danju ni nou nije prestajao um, apat i utanje drhtava lia jasike. Ova je uma graniila s rijekom iza koje se prostirala istina prostrana krevina. Iza te istine opet se dizao kao mraan zid smrekov narod divovskoga rasta.

Nae je urednitvo znalo da ta krevina nee vie postojati im se snijeg u umi otopi i da e se pretvoriti u bojno polje. im se oslobodi neka nova zemlja u blizini, svaki narod uri da je to prije zauzme. I evo to su vidjeli nai izaslanici kad su preli rijeku i nastanili se u atoru na krevini. Jednom se u toplo sunano jutro iz zemlje smrekova naroda ulo kao neko puano arkanje. inilo se da je umski narod ve otpoeo napad; slao je svoju zranu flotu da zauzme zemlju koja se tek oslobodila. Sunce je zagrijalo velike smrekove eere i nastao je prasak. eeri su praskali jedan za drugim. Svaki put se pri tom uo pucanj kao iz malog djejeg pitolja. vrste ljuskice eera odmah bi se odvajale. eeri su se otvarali i iz njihovih njedara, kao iz tajnog vojnog skladita, izlijetale su sitne jedrilice smrekovo sjeme. Njih bi dohvatio vjetar i kovitlajui ih, as sputajui, as diui, nosio ih zrakom. Na svakoj smreki bilo je stotinu eera. U svakom eeru krilo se stotinu jedrilica sjemenki. Nepregledno ih se mnotvo vrzlo po zraku i sputalo na krevinu.

Meutim, smrekovo je sjeme teko i ima samo jedno krilo. Slab vjetar nije ga mogao nositi daleko, i sjeme je padalo na zemlju ne doletjevi ni do polovine iroke krevine. Tek za nekoliko dana kad je poeo puhati jak vjetar uspjele su smrekove jedrilice zauzeti cijelu slobodnu zemlju. Nai su dopisnici uvjereni da je smrekov narod konano zauzeo novu zemlju, drugi umski narodi su zakasnili. ini se da nee biti rata. Prooe tople kie, i jednog divnog jutra krevina ozeleni. Ali tko je izvirio iz zemlje na svjetlost? To uope nisu bile mlade smreke. Njih je preteklo bujno pleme umskog korova koje su tu nalo tko zna otkud. Pleme umskog korova raslo je brzo i gusto. Iako su mlade smreke poele slono rasti iz zemlje, ipak su ve zakasnile: krevinu je ve bilo zauzelo pleme umskog korova. Tu je i poeo prvi okraj. Male su se smreke jedva probijale kroz gustu gomilu korova svojim vrhovima otrim kao koplja. Otro pleme korova bacilo se svim svojim malim snagama na sitno drvee. Bitka se pootravala i na zemlji i pod zemljom. Kao bijesne krtice otporni korijeni korova i mladog drvea rili su zemlju. Prepletali su se i previjali, pritiskivali i gnjeili jedni druge u borbi za hranjivom podzemnom vodom punom soli. I mnotvo malih smreka nije tako nikad ni ugledalo sunevu svjetlost: propale su, pod zemljom ih je uguilo sitno korijenje korova, vitko i jako kao tanka ica. A one koje su uspjele da se probiju iznad zemlje nale su se u zaguljivu zagrljaju stabljika korova. Korov se hvatao za snana stabla smreka. Smreke su se trudile da se probiju navie razmiui otrim vrhovima savitljiv splet malih stabljika korova. Korov im nije doputao da izbiju na sunce. Tek su se gdjegdje pojedine smreice uspjele uzdignuti iznad snanog plemena korova. U jeku bitke na krevini preko rijeke tek to su poele cvjetati breze. Ali jasike su ve bile spremne za napad: da ponu let preko rijeke. Njihove su se rese rairile. Iz svake izletjee stotine siunih jednonogih padobranaca sjemenki s bijelom kiankom padobrankom iznad glave. Vjetar ih veselo dohvati za kianke, okrene ih u zraku lake nego paperje i kao bijeli oblak odnese ih preko rijeke. Spusti ih i

62

63

rasu iroko po cijeloj krevini do same granice smrekova naroda. Jednonogi padobranci spustie se kao snijeg na glavu smreica i korova. Ve prva kia ih je isprala i utisnula u zemlju. Kao da ih nije ni bilo. Tekao je dan za danom. Bitka se na krevini nastavljala. Ali ve se vidjelo da se pleme korova ne moe boriti protiv smreica. Korov je zapeo svom svojom malom snagom da se probije, ali je brzo zakrljao. A smreke su i dalje rasle. Tada nastadoe teki dani za pleme korova. Mlade smreke rairie nad njihovim glavama svoje iroke mrke grane i oduzee mu svjetlost. Pleme korova brzo je malaksalo u hladovini i nemono lijegalo na zemlju. Meutim, iz zemlje se dizala druga vojska mlade jasike. Izlazile su na svjetlost dana u grupicama, plaljivo se pripijale jedna uz drugu i drhtale od glave do pete. I one su zakasnile, pa vie nisu bile kadre da se bore protiv smreka. Smreke su pruile nad njima svoje mrke grane, jasike su zaostajale, brzo gubile snagu u hladovini i venule. Jasike su narod koji mnogo voli svjetlost. Uope ne mogu ivjeti bez sunca. Smreke su pobijedile. Onda se na krevinu spusti nov neprijatelj na dvokrilnim padobranima pa isto tako odmah nestade pod zemljom. To je bilo sitno sjemenje breze. Kao od ale preletjelo je rijeku i rasijalo se po cijeloj krevini. Mladim se brezicama desilo isto to i korovu i jasikama: uguile su ih smreke. Sada pljakai nisu imali vie neprijatelja na krevini. Nai su dopisnici podigli svoj ator i preli na drugu krevinu gdje sjea nije bila obavljena prole, ve pretprole godine. Tamo su svojim roenim oima vidjeli to se desilo pljakaima u drugoj godini rata. Narod smreke je vrlo jak, ali ima dvije slabosti. Prva je u tome to smreke svoje korijenje putaju u zemlju, istina, iroko, ali ne duboko. U jesen se na velikoj prostranoj krevini razbjenjee jaki vjetrovi. Mnogo je mladih smreka iupala i oborila bura. Druga slabost naroda smreka je u tome to se boji hladnoe dok je jo mlad i nejak. Sve pupoljke mladih smreka ubio je mraz, a jo slabe granice sasjekao je ledeni vjetar. I sada, pred dolazak novog proljea, gotovo u cijeloj ve zauzetoj zemlji nije bilo nijedne smreke. Sjemenje smreka ne raa se svake godine. Stoga se desilo da je narod

smreke, postigavi u poetku brzu, ali nesigurnu pobjedu, morao izai iz borbena reda. A bujno pleme korova, im se pojavilo s novim proljeem iz zemlje, odmah se opet upustilo u borbu. Sad se moralo tui s jasi- kama i s brezama. Ali mlade su jasike i breze rastui skidale sa sebe tanka i vitka tijela trava. Samo su iskoristile susjedstvo korova. Mrtva lanjska trava pokrivala je zemlju debelim sagom, zaklanjala je i davala toplotu. A novi korov pokrivao je njeno, tek proklijalo drvee iz zemlje i titio ga od opasne slane. Korov niska rasta nije se mogao takmiiti u rastenju s mladim jasikama i brezama koje rastu brzo. Zaostao je. A im je zaostao nije mu bilo spasa. Svako mlado drvo, uzdigavi se iznad trave, odmah bi prualo iznad nje svoje grane. Ne smeta to jasika i breza nemaju guste i tamne ekinje kao smreke. Zato imaju lie koje daje veliku sjenu. Pleme korova moglo bi izdrati kad bi drvee bilo rijetko. Ali mlade breze i jasike dizale su se u gustoj gomili preko cijele krevine. Slono su ratovale, pruale su jedna drugoj svoje grane kao ruke i zbijale redove. Tu je ve svuda bila gusta sjena. Ispod nje je bez sunca umiralo pleme korova. I uskoro su nai dopisnici utvrdili da je druga godina rata zavrena punom pobjedom breza i jasika. Onda su nai dopisnici preli na treu krevinu. Trea krevina je bilo mjesto gdje je uma bila posjeena prije deset godina. I ta je krevina bila jo pod vlau jasikova i brezova naroda. Pojedinci nisu putali nikoga u svoju zemlju. Svakog je proljea pokuavalo pleme korova izai iz zemlje, ali se brzo guilo ispod gusta lisnata atora. Svake dvije-tri godine raalo je smrekovo sjeme, i smrekov je narod slao nove padobrance na krevinu. Ali sjeme nije uspijevalo da proklija: mlade breze i jasike uguile su ga. Mlado je drvee raslo vrlo brzo. Dizalo se iznad krevine u gustoj gomili, bilo mu je tijesno. I poelo je ratovati meu sobom. Svako je drvce htjelo zauzeti to vie prostora pod zemljom i nad zemljom. Svako se drvce rastui irilo i pritiskivalo je, guralo susjede. Na krevini je nastala guva, guenje. Jako drvee prestizalo je slabije, a ima i otpornije korijenje i due grane. Podigne se jako drvo, prui granu-ruku iznad glave svojih susjeda, i oni pokleknu pod njegovom rukom. A ako pokleknu, nek se oproste sa suncem. Jaki je brat lakom. Gle, ve su pruili jedan drugom ruke iznad glave slabijih. Uhvatili su se za ruke, zbili redove, pokrili su kao atorom zaostale

64

65

susjede. U ovoj borbi jakih i slabih ne gleda se mnogo na to tko je svoj, tko tuinac. Jaki rod je lakom: jaka breza jakoj jasici, jaka jasika jakoj jasici, breza brezi. I sve zajedno gue slabe. Uguile su ih, i nikoga se vie ne boje pobjednici. U gustoj sjeni poumiralo je posljednje slabo drvee. Nisko pleme korova izalo je najzad iz zemlje. Ali nije vie bilo opasno za visoko drvee: neka se koprca pod njegovim nogama, neka ih grije. I sam narataj pobjednika njihovo sjeme pada u taj tamni i vlani podrum, gui se i propada. A smrekov je narod strpljivo slao svake dvije-tri godine svoju zranu flotu na obraslu krevinu. Pobjednici nisu ak ni obraali panju na tu sitnicu. Ba ih briga: neka se i oni koprcaju tamo, u podrumu. Napokon se male smreke pojavie iz zemlje. Teak je bio njihov ivot u mraku i u vlazi, ali je ipak bilo dovoljno suneve svjetlosti da nekako rastu. Rasle su tanke, boleljive. No zato ih tu nije uznemirivao vjetar. Nije ih upao iz zemlje. ak i za vrijeme jake oluje, kad su breze i jasike cvilile i savijale se, u podrumu ispod njih bilo je tiho. Hrane je bilo takoer dovoljno, i bilo je toplo. Tu su male smreke bile dobro zatiene od opasne proljetne slane i jakih zimskih mrazova, a ne kao na goloj krevini. U jesen je opalo lie breze i jasike, trunulo na zemlji i stvaralo toplinu. Toplinu je stvaralo i pleme korova. Trebalo je samo strpljivo podnositi vjeitu pomrinu podruma. Mlade smreke ne vole svjetlost kao mlade breze i jasike; one su se muile i rasle. Naim dopisnicima bjee ih ao gledati pa prijeoe na etvrtu krevinu. Evo to su saznali nai dopisnici na etvrtoj krevini gdje je uma bila posjeena prije trideset godina. Kad su sve zakrljale breze i jasike uginule od ruku svojih jakih sestara, u donjem katu ume ostale su ivjeti samo smreke. Dok su one polako rasle u sjeni, velike i jake breze i jasike i dalje su se gostile i tukle na katu. Ponavljala se stara pria: kad bi koja od njih izrasla iznad susjeda, pobijedila bi i nemilosrdno unitavala pobijeene. Pobijeene su se guile i padale. Onda bi kroz otvor u atoru kao pljusak prodirala u podrum suneva svjetlost ravno na glave mladih smreka. Smreke su pobolijevale od svjetlosti i propadale. Trebalo je proi dosta vremena da se naviknu na bujice svjetlosti. Polako su se oporavljale i mijenjale

iglice. I onda su poele brzo rasti da njihovi neprijatelji nisu stizali zakrpiti nad njima probueni ator. Te sretne smreke prve su izbile na visinu breza i jasika. Poslije njih su i druge jake smreke provukle svoje vrhove, otre kao koplje, kroz gornji kat. Tek sad se pokazalo kakve su strane neprijatelje ostavili da ive u svom podrumu nemarni pobjednici, jasike i breze. Nai su dopisnici vidjeli svojim oima stranu bitku prsa o prsa izmeu neprijatelja.

Podigao se jak nejednak jesenski vjetar. Vrlo je uznemirio sve umske narode koji su se tu skupili. I lisnato je drvee navalilo na smreke. ibalo je i tuklo svoje neprijatelje rukama-granama. ak i plaljive jasike, koje uvijek trepere i apuu glupo maui granama, nastojale su se uhvatiti ukotac s mranim smrekama da im polome grane. Ali jasika je slab borac. Nije vitka, i grane su joj lomljive. Za jake smreke one nisu strane. Drugo je neto breza. Taj je narod kran, jak, vitak. Njegove otporne elastine grane-ruke pokreu se ak i od daka. A kad se ve breza pone njihati, neka se uva sve ivo oko nje. Njezin je zagrljaj straan. Breze su se uhvatile ukotac sa smrekama. Svojim vitkim granama ibale su smreke i sjekle njihove etine. Gdje breza uhvati granu smreke, tamo otpadaju etine.

66

67

Kako e se zavriti rat izmeu razjarenih umskih naroda, nai dopisnici nisu mogli saznati na tome mjestu; da bi vidjeli kraj, trebalo bi da ovdje ive mnogo godina. Zbog toga su otili da potrae takvo mjesto u umi gdje su zavrene sve borbe izmeu umskih naroda. Nai su dopisnici pronali mjesto gdje je rat izmeu umskih naroda bio zavren. To je bio onaj dio smrekove ume u koji su nai izaslanici stigli na poetku svoga putovanja Evo, to su oni saznali o zavretku toga stranog rata. U borbama prsa o prsa protiv breza i jasika nastradale su mnoge smreke. Pa ipak su one pobjeivale. Bile su mlae od neprijatelja, a i vijek jasike i breze krai je od vijeka smreke. Ostarjele jasike i breze nisu vie mogle rasti tako brzo kao njihovi neprijatelji. Smreke su ih pristizale, pruale iznad njihove glave svoje strane upave grane, i lisnato, drvee, koje voli svjetlost, poinjalo je krljati. A smreke su neprestano rasle i rasle, i sjena ispod njih postajala je sve gua, podrum ispod njih sve dublji i mraniji. Tamo su pobijeene ekali liajevi, mahovina, kukci-potkornjaci i drvotoci. Tamo je pobijeene ekala polagana smrt. Prolazile su godine. Prolo je sto godina otkad su ljudi posjekli staru mranu smrekovu umu. Sto godina je trajao rat za osloboenu zemlju. I sad na istom mjestu stoji ista onakva stara, sumorna smrekova uma. Ptice u njoj ne pjevaju, ne seli se zvjerad, i svaka zelena biljica koja je sluajno dospjela onamo, vene i brzo umire u mranoj zemlji smrekova naroda. Dolazi zima redovno godinje primirje u ratu umskih naroda. Drvee spava. Spava tvre od medvjeda u jazbini. Spava kao da nije ivo. U njegovim se ilama prestao kretati sok, drvee se ne hrani, ne raste, samo sanjivo die. Sluajte mrtva tiina. Pogledajte oko sebe to je bojite, posijano mrtvim tijelima boraca. Njihova e tjelesa posluiti najprije kao hrana za nie biljke gljive, a zatim za korov, grmlje i napokon za nova ponosna stabla visoka i etrdeset metara. Nai su dopisnici saznali da e zimus ta mrana smrekova uma biti unitena: tu je prema planu odreena sjea. Idue godine bit e nova krevina. I opet e na njoj poeti rat umskih naroda. Ali sad neemo mi dopustiti da pobijede smreke. Umijeat emo se u taj

strani vjeni rat, preselit emo na krevinu nove, tamo jo neviene umske narode. Zasadit emo biljke koje su nam potrebne, pratit emo njihov razvoj i, kad ustreba, napravit emo na krovu prozore za jaku sunevu svjetlost. I uvijek e tu ptice pjevati svoje vesele pjesme. JESENJE BOJENJE LIA Posljednji su dani kolovoza. Jo je uvijek vrue i sparno. No evo mjeseca rujna. Dva je dana lijevala obilata kia. Uvee se razvedrilo. Zahladnjelo je. Ujutro je prvi put bila magla kad se digosmo. Prolo je nekoliko hladnih noi. Bio je praznik, i mi smo ietali u umu u kojoj smo bili prije desetak dana. No koliko li promjena! Ve iz daljine vidimo da se uma prelijeva u razliitim bojama. Tamno i sono zelenilo izblijedjelo je, a mnogi su listovi poutjeli ili pocrvenjeli. Neki su ve klonuli, otkinuli se i otpali. Ispod ogoljelih kroanja satkao se od njih arolik utav sag. Stigla je jesen.

Svaki se ljubitelj prirodnih ljepota u to vrijeme zapita: Kakve su se promjene dogodile u liu? Zato najprije mijenja boje i uskoro zatim otpada? Mnogobrojni su istraivai pronali odgovor na to pitanje. Mi danas znamo to uzrokuje promjene u boji i to se sve zbiva u stanicama listova prije nego to se zauvijek odvoje od materinskog stabla. Ispitan je sastav listova u kemijskim radionicama i njihova graa mikroskopom, pa je tajna rijeena. Poznato je da je u toku proljea i ljeta list najvaniji organ biljaka. U njemu se od neivih tvari vode i ugljinog dioksida stvara

68

69

iva tvar krob. To je tzv. asimilacija ugljinoga dioksida. U asimilaciji djelotvorno sudjeluju zelena tjeleca klorofilna zrnca. Samo u prisutnosti klorofila moe se stvarati krob. krob i druge hranjive tvari ne ostaju trajno u listu nego se preko noi preobraavaju. Tako se krob pretvara u eer i lisnim ilama odlazi u granice, grane, plodove, deblo i u korijenje biljke. Stvaranje i pretvaranje hrane tee bez smetnji dok su listovi mladi. No to se vie pribliava jesen, a listovi postaju stariji, hrana se u njima sve polaganije stvara, a sve bre razgrauje. Prvi hladni jesenji dani jo vie uspore stvaranje hrane. Meutim, njezino odvoenje tee nesmanjenom brzinom dalje. Mogli bismo slikovito rei da listovi u jesen nalikuju na tvornicu koja postepeno smanjuje proizvodnju. Budui da se njezini proizvodi i nadalje razailju potroaima, skladita se naglo prazne. Time se mijenja kemijski sastav listova. U njima sasvim nestane kroba i eera. I druge se korisne tvari otpremaju iz listova. Biljka ih smjeta u ostale organe. Kad u listu gotovo vie nema eera, poinje se stvarati biljno mastilo antocijanin koji je najee crvene boje, ali moe biti ljubiast ili modar. Od sastava sokova u listu zavisi koja e boja prevladavati. Kako pojedini dijelovi istoga lista nisu jednako kiseli, nisu ni jednako obojeni. Zbog toga dolazi do poznatog prelijevanja boja na istom listu. Ovako mijenjanje boja listova ne vri se kod svih biljaka. uta boja lia nastaje na drugi nain. Da bismo to shvatili, treba neto rei o lisnom zelenilu klorofilu. Zelena boja klorofila sastoji se od dvije tvari: zelene i ute. Ljeti prevladava zelena boja. Tada su i listovi zeleni. Kad u jesen nastupi hladno vrijeme, klorofilna zrnca gube svoj oblik, a klorofil se raspada. Zelena

bojena tvar odlazi i povlai se u trajnije biljne organe, a uta, koja je otpornija prema hladnoi, ostaje i dalje u listu pa mu daje znaajnu utu boju.

Na promjene u sastavu lista i na koliinu eera djeluju prilike u okolini biljke. Lie naih uma nije svake godine u jednakoj mjeri areno. Ima lijepih i manje lijepih jeseni. Odavno se zna da je arenilo umskog drvea najljepe onda kad je jesen lijepa, tj. dani vedri i sunani, a noi hladne. Naprotiv, za kiovite i tmurne jeseni, bez sunca, nema lijepih jesenskih boja. Prema tome se vidi da na bojenje lia utjee koliina i sastav tvari koje su u njemu, toplina uzduha, mnoina vlage i sunana svjetlost. RUDNIK GLJIVA U KOTSKOJ Svatko se od nas mnogo puta uvjerio da gljive rastu i po mranim podrumima i spiljama. Za svoj opstanak njima ne treba suneva svjetlost jer ive od gotovih ivih tvari. Ne moraju, kao penica ili jabuka, same stvarati hranu. Uzgajai gljiva znaju to iz iskustva pa u toplim podrumima i u toku zime uzgajaju peurke, vrganje i druge gljive. No najneobinije uzgajalite gljiva nalazi se u blizini grada Glasgowa [Glasgou] u kotskoj. Poduzetni kot Pinkerton iskoristio je pet naputenih rudnika i pretvorio ih u podzemne vrtove za uzgoj gljiva. Oko dvadeset metara ispod zemlje nalazi se ovdje uzgajalite gljiva na tri hektara plodne zemlje. S njih ubire Pinkerton svaki dan oko stotinu kilograma gljiva. Budui da mu posao ide izvanredno dobro namjerava proiriti svoja podzemna polja na 45 hektara rudnikog

70

71

zemljita.

Radnica s elektrinom svjetiljkom na glavi obilazi tamnim rovom rudnika i bere gljive

Gljive ovdje rastu u potpunoj tami, jame su samo na raskrima osvijetljene slabim elektrinim aruljama. Radnice koje gnoje zemljite, zalijevaju, beru i otpremaju gljive, nose na glavi kape sa svjetiljkama. Tako mogu bez spoticanja prolaziti izmeu pravilnih redova u kojima su posijane gljive, i to od jednog rudarskog hodnika do drugog, iz jedne jame u drugu. Gljive se uzgajaju na stajskom gnoju, pa kako u njemu ima mnogo bakterija, Pinkerton upotrebljava posebne komore u kojima s pomou vrue voene pare ubija tetne mikrobe u gnoju, a takoer i u zemljitu na kojem uzgaja gljive. Prema tome su gljive iz podzemnih Pinkertonovih vrtova sterilizirane, tj. liene opasnih bakterija. To im svakako mnogo poveava cijenu na tritu. Rudnik gljiva radi cijele godine, pa i za vrijeme zime. Tada se u suhe rudarske jame usisava zrak ugrijan do 18C. U takvim uvjetima gljive uspijevaju izvanredno dobro. Eto, kako je poduzetni kot naputeni rudnik najprije pretvorio u najmodernije uzgajalite gljiva, a zatim u rudnik zlata za sebe. Nedavno je i kod nas osnovano uzgajalite gljiva pod zemljom. Ono se nalazi u spilji kraj Portoroa u Istri. Gljive se uglavnom izvoze u inozemstvo.

LIJEK IZ PLIJESNI SPASA VA LJUDSKE IVOTE Bilo je to 1928. godine. Istraiva bakterija Alexander Fleming doao je kao i obino u svoju radnu sobu. Kad je uao, najprije je pregledao plitke staklene alice u kojima je uzgajao bakterije. Nekoliko je po- sudica brzo odloio, jer su se bakterije, uzgajane na hranilitu, razvijale upravo kao i ranije. Tada je uzeo novu posudicu. U njoj je primijetio neto osobito. U jednom dijelu hranilita razvila se neka zelenkasta plijesan. To ga je vrlo naljutilo. Kako je mogla ovamo prodrijeti ta plijesan kad sam kao i uvijek pazio da hranilite i alica budu isti. Da nije netko otvorio posudicu i usput ubacio i spore (truske) plijesni? Iako uzbuen, Fleming se nije digao od stola niti je pozvao poslugu da je izgrdi. Upravo obrnuto. Sve je paljivije promatrao ba ono mjesto gdje je bila plijesan. Na hranilitu su se vidjele gomilice bakterija koje izazivaju gnojenje rana. Svuda su se te bakterije dobro razmnoile, osim u blizini plijesni. Tu kao da je neko pusto podruje. Nije bilo bakterija. to to znai? To se ne moe drugaije objasniti nego tako da plijesan izluuje neku tvar koja unitava bakterije zbog kojih se gnoje rane zakljuio je Fleming. Taj je zakljuak trebalo provjeriti pokusom. Radi toga je najprije presadio plijesan u hranilite s tekuom hranom. Uskoro je ta tekuina poutjela od izluine plijesni. Sada je u nju stavljao razliite bakterije koje uzrokuju upalu plua, gnojenje, difteriju itd. I ovoga puta se uti proizvod plijesni pokazao udesno djelotvoran. Bakterije, koje bi se inae u hranilitu razmnoavale velikom brzinom, zastale bi u svom razvoju. Pa i onda kad je ovu utu tekuu podlogu razblaio preko 500 puta, bakterije su mirovale. Dakle plijesan Penicillium (tako se nauno zove) izluuje neku tvar koja zaustavlja razmnoavanje bakterija. Tu je tvar prozvao Fleming po plijesni penicilin.

72

73

Alexander Fleming otkriva penicilina

Ovaj zasluni uenjak ispitao je djelovanje penicilina na ivotinjama i utvrdio da je nekodljiv i da bi se mogao upotrebljavati kao odlian lijek protiv nekih bolesti. Ali prije toga morao bi se iz otopine izluiti isti penicilin. U dogovoru i u suradnji s Flemingom to su i pokuali neki kemiari. Ustanovili su da je penicilin vrlo zamreno graen spoj i da se vrlo brzo raspada. Zbog toga je nakon mnogih neuspjeha naputen rad na njegovu dobivanju.Deset godina nakon otkria penicilina dolazi do najvee nesree u povijesti ovjeanstva. Njemaka je zapoela drugi svjetski rat. Na bojitima i u bolnicama Evrope umirale su tisue ljudi. Jedne su ubile bakterije koje truju krv, drugi su izdahnuli od upale plua ili neke druge bolesti koja bi se moda mogla izlijeiti penicilinom. Razmiljajui o strahotama rata, profesor Oxfordskog sveuilita Florey [Flori] sjeti se Flemingova otkria i sa svojim suradnicima ponovo zapone rad na dobivanju i ienju penicilina. Nakon ustrajnog rada dobivena je najprije njegova gusta otopina. To je bio golem korak naprijed. No veselje nije bilo dugotrajno. Naime, pokazalo se da ve poslije nekoliko dana ova otopina gubi djelotvornost. Trebalo je dobiti suhi penicilin koji bi bio postojan i ne bi se kvario. Napokon, jednog je dana cijela skupina biologa i kemiara slavila svoj veliki uspjeh. Iz izluina plijesni dobiven je penicilin u prahu koji se mjesecima nije kvario. Tek se tada pristupilo ispitivanju praka u koji su se polagale velike nade. Pokusi, koji su vreni penicilinom, pokazali su njegovu upravo udesnu

aktivnost. Dovoljan je u 50 milijuna dijelova vode samo jedan dio penicilina da bi u toj otopini prestalo razmnoavanje mnogih vrsta bakterija. U laboratoriju je ustanovljeno da penicilin koi u razvoju bakterije koje uzrokuju upalu plua, sifilis, trovanje krvi, bedrenicu, upalu sranih zalisaka i jo neke druge. Pokusi su sve dotad vreni samo na uzgajalitima bakterija i na ivotinjama. Trebalo je uiniti posljednji i odluan korak. Umjesto na mievima ili na kuniima valjalo je nov lijek prvi put iskuati na ljudima. Dva danas slavna istraivaa Abraham i Chaine [ein] potroili su vie od deset litara dragocjene tekuine u koju je plijesan izluila ljekovitu tvar da bi dobili samo nekoliko grama suhog utog praka. Paljivo su ga spremili i poli u bolnicu. Tu su leala etiri bolesnika. Trovanje krvi iscrpio je visokim temperaturama svu snagu njihova tijela. Znalo se da im vie nema pomoi. Jo jedan sat, najvie dva, i oni e izdahnuti u bunilu. Hoe li se u ljudskom tijelu pokazati onako udesno djelotvoran kao u mievima, kao u boci za pokuse? Hoe li i ovdje odjednom zaustaviti razmnoavanje bakterija koje truju krv i tako omoguiti bijelim krvnim tjelecima da ih redom unite? Mogu li se spasiti ivoti ovih ljudi iako im je srce ve tako smalaksalo da su tako rei na izdisaju? Hoe li poslije toga prvog lijeenja ovaj praak zapoeti svoj pobjedonosni put po svim kontinentima, zemljama i bolnicama svijeta? Hoe li dananji dan ui u povijest medicine kao dan velike pobjede nauke nad mnogim bolestima, ili, ili...? Takva i slina pitanja vrvjela su u glavama Abrahama i Chaina, dok su prireivali otopinu penicilina i spremali se da etvorici umiruih bolesnika dadu prve injekcije. Neizvjesnost je bila na sreu kratkotrajna. Tjeskobu je zamijenila velika nada. Bolesnici su se osjeali bolje ve kratko vrijeme poslije prve injekcije. Kad su ubrzo primili jo nekoliko injekcija, stanje im se sve vie popravljalo. Temperatura se pribliavala normali i zaustavila se izmeu 36 i 37C. Nauka se nalazila pred novom pobjedom, a uenjaci pred trijumfom. Velika oekivanja su se ispunila. Bolesnici su se osjeali sve bolje. Ve se mislilo da su posve ozdravili. Sve lijenike bolnice i sve njezine bolesnike zahvatio je zanos oduevljenja. To je bio krajnji as jer je ve dana posljednja injekcija. Sva zaliha, a ona je iznosila svega nekoliko grama, potroena je. Penicilina nije vie bilo. Trojica bolesnika osjeala su se i dalje dobro premda nisu vie primali injekcije. etvrtome se stanje ponovo pogoralo, i bolest se razmahala punom snagom. Iako su se i kod njega pojavili znaci ozdravljenja, on je zbog nedostatka lijeka ipak umro.

74

75

Premda je ta smrt bacila sjenu na blistav uspjeh otkrivaa penicilina, ona je ipak dala iv poticaj da se neumorno radi dalje. Ta nisu li tisue branilaca slobode ovjeanstva upravo svakog asa umirale na bojitima od trovanja krvi? Nisu li hiljade ena, majki i djece tih branilaca obolijevale i umirale u pozadini, po svim bolnicama svijeta? Sada vie nije bilo sumnje. Nakon prvih upravo udesnih uspjeha bilo je jasno da je otkriven izvanredno djelotvoran lijek. Treba nam samo dosta penicilina pa emo istrijebiti uzronike mnogih smrtonosnih oboljenja, govorili su otkrivai utog praka. Dajte nam penicilina, traili su lijenici Engleske. Penicilina! molili su umirui bolesnici u Velikoj Britaniji. Spasite nae ivote penicilinom, govorili su ranjenici na bojitu.

Gore:tri kualice s hranjivim tvarima za uzgoj bakterija. Dolje:staklena alica s hranilitem na kome se pojavila plijesan.

Grupa uenjaka na elu s profesorom Floreyom izradila je planove za izgradnju tvornice penicilina. Meutim ba u to vrijeme Velika je Britanija ostala sama u borbi za slobodu Evrope i ovjeanstva. (To je bilo 1940. godine.) Njezini su saveznici bili redom pregaeni i pokoreni. Da bi i nju slomio, neprijatelj je zapoeo teka bombardiranja Londona i drugih britanskih gradova. Svakoga dana ginule su tisue graana, a desetine hiljada bile su ranjene, osakaene, ili ive zakopane pod ruevinama vlastitog doma. Istina, trebalo je spasavati ljudske ivote, ali sada je bilo u opasnosti neto to je jo vrednije od toga. Trebalo je izdrati i spasiti slobodu ovjeanstva. U takvim se prilikama nije moglo ni pomisliti na gradnju tvornice. Zbog toga profesor Florey odlazi u Ameriku i ondje organizira izgradnju prve tvornice penicilina. Iz te je tvornice 1943. godine zapoeo pobjedonosni put toga lijeka kome dotad nije bilo premca. Najprije su njime lijeili samo bolesne borce na bojitima i u vojnim bolnicama. Tek nakon svretka rata penicilin spasava

ivote svima kojima je potreban. im se proulo za velike uspjehe lijeenja, svaki je bolesnik elio penicilin. Neupueni su vjerovali da lijei sve bolesti. Pokusima je, meutim, utvreno da penicilin spreava razmnoavanje samo onih bakterija koje se s anilinskim bojama bojadiu plavo. Na bakterije tifusa, hripavca, kolere, grie i na mnoge druge penicilin ne djeluje pa se zato ove bolesti ne mogu njime lijeiti. Penicilin nije dodue lijek za sve, ali se samo jednom njegovom injekcijom moe bezbolno izlijeiti bolest gonoreja koja se prije morala mjesecima bolno lijeiti. Od trovanja krvi, od upale plua, upale mozgovne opne, bedrenice, angine, difterije, sifilisa umrlo bi od 1943. god. do danas vie milijuna ljudi da nije otkriven penicilin. Stotine tisua drugih izlijeeno je od gnojnih irova, od upale srednjeg uha, razliitih gnojnih oboljenja itd. Ljudi obino misle da penicilin zato brzo lijei jer smjesta unitava bakterije. Penicilin, meutim, ne ubija bakterije nego samo spreava njihovo razmnoavanje, jer se u njegovoj prisutnosti ne mogu dalje dijeliti. Ako to potraje nekoliko dana, onda bijela krvna tjeleca bolesnika unite bakterije, i bolesnik ozdravi. Takve tvari koje izluuju neki mikrobi (sitna iva bia), a koje spreavaju razmnoavanje drugih mikroba, zovemo antibiotici. Penicilin je prvi antibiotik koji je upotrijebljen u borbi protiv bolesti. Pronalaskom penicilina otvoren je put u iroko nauno podruje na kom su ve naeni novi lijekovi, a postoje opravdane nade da e biti otkriveni jo mnogi drugi. Otkrie penicilina izazvalo je upravo golemu utakmicu u traenju novih antibiotika. Istraivai su naroito nastojali da nau takve antibiotike koji djeluju na bakterije na koje ne djeluje penicilin. Ve je 1944. god. prof. Waksman dobio streptomicin. Njime se uspjeno zaustavljaju oboljenja od tuberkuloze. Istraiva Burckholder izluio je iz jedne gljivice iz tla kloromicetin. Taj antibiotik uspjeno lijei pjegavac, paratifus, malteku groznicu itd. U srpnju 1948. god. biolog Duggar [Dagr] dobio je iz jedne plijesni aureomicin. Ve u 1949. god. njime su lijeene neke bolesti plua, oiju itd. Svake godine pronalaze uenjaci nove antibiotike. Danas ih ve ima nekoliko desetaka. Flemingovo otkrie penicilina otvorilo je nesluene mogunosti u medicini. Suvremena nauka iskoriuje zasad samo nekoliko antibiotika pa ipak je i ovima u desetak godina spasila milijune ljudskih ivota. Istraivaki rad razmahao se na tom podruju u golemim razmjerima tako da ovjek sve vie stee obru oko razliitih bolesti koje napadaju njegovo zdravlje i ugroavaju ivot. Postoje opravdane nade da emo najvei dio bolesti naskoro

76

77

svladati i tako ovjeanstvo osloboditi tekih bolova i prerane smrti. Nauka e tako poljepati ivot i produiti vijek ovjeka to je jedan od njezinih glavnih ciljeva. ZATO LISTOPADNO DRVEE ZIMI ODBACUJE LIE Listopadno drvee i grmlje odbacuje lie u jesen. Biljke se na taj nain brane od suenja. Snani bi vjetrovi i preko zime s listova odnijeli mnogo vodene pare. Budui da je zemlja smrznuta, korijen ne bi mogao nadoknaditi gubitak vode i biljka, bi se osuila. Prema tome odbacivanje lia titi biljke od smrti koja bi ih stigla od ei.

Da je to istina vidi se najbolje po biljkama koje ive i u hladnim i u toplim krajevima. Tako npr. crnogorini ari raste u Alpama na velikim visinama. Na planinama gdje hladnoa nastupi prije, otpada mu lie mjesec dana ranije nego ariima koji rastu u toplijim dolinama. Platana gubi kod nas lie potkraj listopada, a u toplim krajevima Grke ostaju neke jedinke zelene cijele zime. Kod nas jorgovan ogoli u jesen, a na obalama Crnog mora u georgijskoj luci Potiju trajno je okien liem. Breskva kod nas odbacuje lie svake jeseni. Naprotiv breskve koje rastu u vruim afrikim oazama zadre lie cijele zime. Kad u proljee cvatu afrike breskve, onda im se cvjetovi ne razvijaju na goloj stabljici kao kod nas nego meu prologodinjim liem. Iz ovih se primjera vidi da su se listopadne biljke prilagodile vremenskim promjenama. Kad nastupi suha zima, biljke odbace lie i tako se brane od suenja. PUTUJUI LIAJ MANA S NEBA U naim primorskim krajevima rastu neke grmolike vrste liaja. Ti su liaji prirasli za golo kamenje gdje zbog sue i pripeke ne mogu ivjeti nikakve druge

biljke. Otkinemo li ih od podloge i ostavimo tako, oni e i due vrijeme izdrati bez veze sa zemljom. Ovako ih esto otkidaju jaki vjetrovi i odnose u kotlinasta udu- bljenja naega kra. Tu ih se katkad nakupe itave hrpe.

Ipak su ti nai liaji samo sluajni i izuzetni putnici. U nauci je mnogo poznatiji putujui liaj koji raste u zemljama istonog dijela Sredozemnog mora: u Izraelu, Siriji, Egiptu itd. Tu ivi u velikim nakupinama na stijenama i na zemlji. Kad padne kia, vrlo se bujno razvija. Steljka mu ima grozdast oblik, a slabo je pristala uz tlo. U doba sue vjetar otkida cijele steljke ili njihove dijelove i prenosi ih na velike udaljenosti. Krupne nakupine grozdasta oblika raspadaju se putem na sve manje dijelove dok ne budu male kao penino zrno. Gdjegdje vjetar nanese i do 20 cm debele naslage tog zrnja. Narodima tamonjih krajeva ve je odavna poznato da je taj liaj dobar za jelo. Pa jo i danas ga mijeaju s branom i od te smjese mijese kruh. Zbog toga je u nauci dobio ime jestiva Lecanora, a obino ga zovu i mana-liaj. Poslije jakih kia bujice otkidaju i odnose velike koliine manaliaja u kotline niih krajeva. U takvim se kotlinama liaji osue i tvore debele naslage. Neupuenu se svijetu inilo kao da je ta hrana pala s kiom s neba. Tako je dolo do razliitog praznovjerja. To je ona mana o kojoj govori Biblija. Mana je prema biblijskoj prii spasila Izraelce od gladi. I danas katkad nahrani siromani narod pustinjskih krajeva. Meutim, nauka je objasnila da se ne radi o nebeskoj kii nego o zemaljskim liajima koje je nanijela voda.

78

79

ISLANDSKI LIAJ ITARICA DALEKOG SJEVERA Nai se voari s pravom ljute na liaje. esto im obrastu koru voaka. Tada se u njima zadravaju razliite tetoinje, a vlaga, koja se tu skuplja, olakava truljenje i raspadanje.

Ima, meutim, vrlo korisnih liajeva od kojih neki ive i u naim krajevima. Kod nas po planinama raste islandski liaj. Njega narod skuplja i upotrebljava kao lijek. I nauno se ljekarstvo takoer slui njime. U sjevernim krajevima islandski liaj ima mnogo veu vanost. Tamo slui kao krma za domae i za divlje ivotinje. Kao to se kod nas skuplja i sui sijeno, narodi hladnoga Sjevera sabiru liaje i spremaju ih za zimu. Islandskim se liajem hrane goveda, konji, ovce i svinje. Osim toga mnogo ga jedu i ljudi. U skandinavskim zemljama i na Islandu mijeaju ga s branom itarica i s krumpirom. Od te smjese mijese kruh, dobivaju kau, salatu i hladetinu. Kuhaju ga i u mlijeku i tako dobivaju juhu. Upravo je nevjerojatno kako se od tog liaja dadu prirediti ne samo hranjiva nego i vrlo razliita i ukusna jela. Kad kuhanjem i ispiranjem odstrane iz liaja gorke tvari, onda sluzavi hladetinasti ostatak izmijean sa eerom, limunom ili okoladom daje poslastice koje oduevljavaju i razmaene sladokusce. Dodamo li jo i da se u islandskom liaju nalazi tri puta vie kroba nego u krumpiru, onda moemo s pravom rei da je taj liaj penica i ria dalekog Sjevera. Kako je u naim viim planinama islandski liaj vrlo rasprostranjena biljka, teta je da ga dosad nismo iskoritavali za hranu nego samo u ljekarstvu. U umama planinskog bora propadaju zasad svake godine velike koliine hranjivih tvari koje bi

se mogle lako iskoristiti. MOE LI TUTANKAMENOVA PENICA PROKLIJATI Ponekad se u novinama moe proitati kako je prigodom otvaranja grobnica egipatskih kraljeva pronaeno sjemenje koje je zatim zasaeno i proklijalo. Ljudi eljni uzbudljivih vijesti itaju to, poneki i vjeruju. Meutim svaki strunjak koji se bavi poljoprivredom zna iz prakse da sjemenje svih biljaka s vremenom gubi sposobnost klijanja. to je sjeme starije, sve je manji postotak zrna koje e normalno isklijati. Zanimljivo je da je trajanje klijavosti vrlo razliito kod razliitih biljaka. Tako npr. sjeme vrbe, topole, brijesta i nekih javora izgubi klijavost ve za nekoliko dana. Sjeme jema i penice jo e nakon deset godina proklijati u 7090% sluajeva. Od povra najdue sauvaju klijavost krastavci, bue i mahune, tj. osam godina. Sjeme perina uva klijavost samo godinu dana, sjeme luka tri godine, mrkve i graka etiri godine, rotkvice, salate i pinata etiri do pet godina, a rajice est godina. Dobro spremljeno sjeme moe proklijati i nakon tih rokova, ali u vrlo malom postotku. Jedan je francuski istraiva prouio pet stotina razliitih vrsta sjemenja staroga od 25135 godina i dobio ove podatke: Sjemenje biljaka iz porodica lepirnjaa, sljezova i usnaa zadri vrlo dugo klijavost. Npr. sjemenka djeteline stara 68 godina jo moe proklijati. Ispitivanjem je utvreno da se klijavost u nekih lepirnjaa moe odrati i do dvjesta godina. Ipak, to su velike rijetkosti i samo izuzeci.

80

81

Kad u novinama proitate da je tri tisue godina star graak pronaen u grobnici Tutankamona proklijao i donio plod, onda znajte da je to samo novinarska pria. Meutim, moe se zaista dogoditi da mumijsko sjeme, iz spomenute grobnice i proklija ako je tamo stavljeno prije nekoliko godina i skupo prodano turistima kao Tutankamonovo. SUNCE IZVOR IVOTA Sigurno ste bar ponekad stajali pored eljeznike pruge kojom je jurio vlak. Tada vam je palo na pamet pitanje tko pokree zahuktalu lokomotivu. Na to se pitanje odmah nadovezalo mnogo drugih: tko pokree parobrod, auto, tramvaj ili avion. Vjerojatno ste svaki put dali drugi odgovor na postavljena pitanja. Lokomotivu ili parobrod, odgovorili ste, tjera snaga vodene pare, tramvaj pokree elektrina snaga, a auto i avion kreu se jer u njima sagorijeva nafta i benzin. Takvim bi se odgovorima zadovoljila veina ljudi. No da li su ti odgovori sasvim tani i potpuni? Ne, nisu. Odgovor koji bi mogao zadovoljiti malo otrije prosuivanje morao bi glasiti posve drugaije. to je najzanimljivije, na sva navedena pitanja moe se dati jedinstven odgovor, i to mnogo tanije nego to su ovi pojedinani. Taj odgovor glasi: lokomotivu, parobrod, tramvaj, auto, avion, kao i strojeve po svim tvornicama pokree zapravo snaga Sunca. To je u prvi as dosta teko vjerovati, ali je ipak istina. Sunce ne pokree samo sve strojeve na Zemlji nego se upravo moe rei da se na Zemlji gotovo nita ne kree ako tome pokretanju ne daje snagu Sunce. Izuzetak su potresi, vulkani i strojevi koji se pokreu na atomski pogon. Sve drugo to se oko nas kree, leti, raste, osjea i pokazuje znakove ivota ini to s pomou Suneve snage. Kad iz sjemenke klija nova penica, kad se rascvjetavaju pupovi jabuke i rastu njezini plodovi, kad iz dimnjaka naih pei suklja dim, kad leti lasta, pjeva slavuj, kad netko svira ili slua muziko djelo, ili ita ove retke, tada se za svaku od ovih radnji troi energija. To je Suneva energija. to je najudnije, to je snaga Sunca koja je kao Suneve zrake padala na Zemlju moda prije stotine tisua, a nekad i prije mnogo milijuna godina.

Ruski uenjak Kliment Timirjazev jo je na poetku dvadesetog stoljea pokusima utvrdio da sav ivot na Zemlji zavisi od zelenih biljaka, odnosno od asimilacije plina ugljinog dioksida to je ove biljke vre. Svim ivim biima treba hrana u obliku sloenih kemijskih spojeva. Jedino se zelene biljke zadovoljavaju plinom ugljinim dioksidom i vodom. Od toga same proizvode svu potrebnu hranu za sebe, a onda i za sve ivo na Zemlji. ive biljne stanice s lisnim zelenilom proizvode krob iz soda-vode (vode i ugljinog dioksida) s pomou Suneva svjetla. Ta se prijetvorba naziva asimilacija ugljinog dioksida. Ugljini dioksid je plin koji se nalazi u velikoj koliini u mineralnoj vodi. Odatle izlazi u sitnim mjehuriima kad vodu natoimo u au. Pivo i mot se u vrenju pjene isto tako od ugljinog dioksida. Biljka prima ugljini dioksid iz zraka. Iz zemlje crpe vodu. Od te vode i od ugljinog dioksida nastaje krob s pomou Suneva svjetla. krob je po sastavu vrlo slian bijelom branu, nu- lerici. Prema tome mogli bismo rei da zelene biljke iz soda-vode proizvode nulericu, a pri tom izluuju kisik. krob koji je nastao asimilacijom pretvara se nakon toga u eer i u druge hranjive tvari s pomou kojih biljka raste, donosi plodove, sjemenke itd. Kisik koji nastaje pri asimilaciji slui za disanje svih ivih bia. Sve bi ivotinje, kao i mi, izginule da se asimilacijom u zraku ne odrava stalna koliina kisika (21%). I zelene biljke brzo bi prestale asimilirati da im ivotinje disanjem ne proizvode ugljini dioksid. Dakle, jedne bez drugih ne bi mogle ivjeti. Biljke uzgajane u tami poslije kratkog vremena poblijede, zakrljaju i uvenu, i to zbog toga to bez Suneve svjetlosti biljka ne moe pretvarati hranu.

82

83

Za pretvaranje vode i ugljinoga dioksida u krob potrebna je energija. Nju biljka dobiva od Sunevih zraka, upija je i nagomilava kao krob, eer, celulozu, ulje, mast itd. Zato se lie biljaka okree prema Suncu. Hrana proizvedena u biljci predstavlja zapravo nagomilanu Sunevu energiju koju mi iskoriujemo na razliite naine. Za sva kretanja i rad koji vrimo potrebna nam je energija koju dobivamo sagorijevanjem hrane u nama. Hrana gori u nama (tj. spaja se s kisikom), a pri tom se opet oslobaa ona snaga koju je Sunce dalo pri njezinu nastajanju, tj. pri asimilaciji. Dakle, biljke asimilacijom sakupljaju energiju Sunca, a mi je disanjem oslobaamo i troimo. Tako energija Sunca prelazi u sva iva bia i pokree sve ivo na Zemlji. Fosilni ugljen, tj. onaj ugljen koji vadimo iz Zemlje kao i sve to je nastalo od biljaka, nastao je takoer asimilacijom uz sudjelovanje Sunevih zraka. Kad loimo stroj lokomotive trbovljanskim ugljenom, onda vlak zapravo vuku Suneve zrake koje su padale na Zemlju otprilike prije ezdeset milijuna godina. Isto tako sve automobile na svim cestama svijeta, kao i sve avione koji lete zranim oceanom, pokree Sunce. Nafta (odnosno njezin proizvod benzin), koja je nastala od uginulih ivotinja, puna je Suneve energije koja je prije stotine milijuna godina sa Sunevim zrakama pala na Zemlju i asimilacijom prela u krob, zatim u ivotinjsku mast, a poslije smrti ivotinja pretvorila se u naftu, petrolej itd. Sunce je izvor i pokreta ivota na Zemlji! Evo kako o tome krasno pie otkriva asimilacije Timirjazev: Nekada je negdje na Zemlju pala zraka Sunca. Nije pala na neplodno tlo nego na zelenu biljku-penicu ili, jo bolje reeno, na zrnce lisnog zelenila. Kad se zraka s njim sukobila, ugasila se i prestala je biti svjetlou, ali nije nestala. Utroila se samo na unutranji rad, raskinula je vezu izmeu estica ugljika i kisika koji sastavljaju ugljini dioksid. Osloboeni ugljik spojio se s vodom i stvorio se krob. krob se pretvorio u eer koji se lako rastvara i poslije dugog lutanja u biljci napokon se staloio u zrnu penice kao krob. U jednom ili u drugom obliku Suneva zraka ula je u sastav kruha kojim se hranimo. Pretvorila se u nae miie, u nae ivce. I evo, hrana nastala u biljci spaja se u naem tijelu s kisikom koji raznosi krv po svim dijelovima tijela. Pri tome Suneva zraka, koja se u hrani dosada samo pritajila u stanju kemijske napetosti, ponovo poprima oblik osloboene energije. Ova nas Suneva zraka grije i pokree. U ovom trenutku ona titra u naem mozgu. Dakle, hrana slui kao izvor snage u naem tijelu samo zato to nije nita drugo nego uuvane Suneve zrake.

BILJKE I SUA Prva su iva bia nastala u vodi. Njihovi potomci dananje biljke i ivotinje ne mogu ivjeti bez vode. Nema ivota tamo gdje nema bar malo vode. Iako je sua vjesnik smrti, ipak ima mnogo vrsta biljaka koje su se graom svoga tijela prilagodile nestaici vode. Zbog toga nema takve pustinje u kojoj ne bi bilo ba nikakvih znakova ivota.

Prilagoivanje tekim prilikama u pustinji ponekad je posve preobrazilo izgled biljaka. Neki su se njihovi organi toliko izmijenili da ih je gotovo nemogue prepoznati. Ta tko bi na primjer i pomislio da su bodlje na kaktusu zapravo izmijenjeni listovi? Te su se pustinjske biljke izvanredno dobro prilagodile suhom tlu. Stabljika je na sebe preuzela zadau lista, pa stvara asimilira hranu. Osim toga pretvorila se u spremite vode. Kad padne kia, kaktus iz vlanog tla crpe vodu i napuni njome vodeno stanije koje se nalazi u unutranjosti stabljike. Opne tih vodenih stanica sadre neku sluzavu tvar koja teko isputa vodu. Te vode bude u malo veem kaktusu toliko da edni putnici

84

85

izdubu noem stabljiku, pa kad se u udubljenju skupi voda, napiju se. Ali kaktusima nije prijetila smrt samo od sue. Kao i druge pustinjske biljke imali su jo opasnijeg neprijatelja. To su bili razliiti biljoderi. U tekoj borbi protiv pustinjske ege i ivotinja mogle su se odrati samo one biljke koje su sauvale dovoljno vode i koje nitko nije popasao, obrstio ili oglodao. Kaktusi su upravo takvi sretnici. U borbi za opstanak njihovi su se listovi sasvim smanjili i uope ne isputaju vodu. Osim toga, a to je bilo isto tako vano, smanjeni listovi dobili su oblik bodlji koje tite biljku od biljodera. Eto, zato i danas u pustinjama nalazimo prave ume kaktusa. Na velikim prostorima oni su jedini vjesnici biljnog ivota.

U suhim afrikim savanama ivi baobab. Ima vrlo debelo stablo, ak i deset metara u opsegu. Za vrijeme sue baobab odbacuje lie, ali se sasvim ne osui. Njegova su debela stabla zapravo golemo spremite za vodu. Dakle, baobab je odlino prilagoen uvjetima ivota u suhoj okolini. U pustinjskim krajevima Srednje Azije ivi biljka saksaul. Gdjegdje nalazimo prave ume saksaula (vidi si. na str. 100). Kolike li razlike izmeu naih i tih uma! U njima nema sjene za odmor. Vrele suneve zrake ne zaustavljaju se na liu i na kronjama saksaula. Njegove drvenaste grane ne zavravaju liem nego sitnim zelenim prutiima koji stre uvis poput brezove metle. Svaki je pruti obavijen sonim zelenim prstenom koji je nastao od dva lista. Listovi su meusobno srasli i obavili granice. Preobrazili su se u tuljce

koji obavijaju grane. Na taj im je nain vrlo smanjena povrina pa zbog toga isputaju manje dragocjene vode. Osim toga Suneve ih zrake ne obasjavaju neposredno nego vie klize mimo njih pa je i time smanjeno isparivanje. U mjesecu srpnju, kad se toplomjer u sjeni digne iznad etrdeset stupnjeva, saksaul ivi i dalje jer je graom tijela odlino prilagoen pustinjskoj egi i sui.

Baobab je afrika biljka koja moe imati opseg stabla i 30 metara

U pustinjama Srednje Azije ivi lepirnjaa koju zovu devina trava. I za najvrueg ljeta ova je biljka svjea i zelena. Njezino korijenje prodire duboko u zemlju gdje se nalazi podzemna voda. Tamo gdje ona raste, sigurno emo u dubini od nekoliko metara naii na vodu. Dok mnoge ivotinje zapadaju u ljetni san ili lee nepokretne u rupama, devina trava lako podnosi i najveu egu jer se hladi isparivanjem vode iz svoga lia. I kod nas ima krajeva (primorje) gdje nekoliko tjedana uzastopce sija sunce, a nema kie. U takvim prilikama mogu rasti samo one biljke koje na neki nain osiguravaju dovoljnu koliinu vode, a to postiu razliitim prilagoivanjem. Zbog toga biljke koje ive na suhom tlu imaju smanjenu povrinu lista i debele opne preko njih. U nekih su biljaka listovi dlakavi. Dlake smanjuju isparivanje kod kua, smilja i pelina. Katkad su listovi osobito glatki i prekriveni voskom pa tako odraavaju suneve zrake. Osim toga i pui na listu mogu biti vrlo udubljene pa je onda izluivanje vode preko njih usporeno. Ima opet takvih

86

87

biljaka kojima lie za ege otpada ili se savija pa tada isputa manje vode, a i takvih kojima korijen prodire vrlo duboko u zemlju gdje uvijek ima poneto vode. Sva ta i mnoga druga prilagoivanja nastala su u borbi za vodu bez koje ne moe ivjeti nijedna biljka, nijedno ivo bie na Zemlji. IVI LJEBOVI OKOLINA STVARA I PREOBRAAVA BILJNE ORGANE Kad nas zatekne nagla jaka kia, obino se sklanjamo pod kronje drvea. Pod njima ostaje zemlja gotovo posve suha iako je dosta kiilo. No pogledamo li kako je uz rub kronje, lako emo ustanoviti da je upravo tamo palo najvie vode. Tu je zemlja jo mokrija nego na otvorenom gdje uope nije bila zatiena.

Ako paljivo pogledate raspored listova na granama lipe, divljeg kestena, kruke, jabuke ili javora, otkrit ete da su im listovi tako poloeni da odvode kapljice kie prema vanjskom dijelu kronje. Voda, to je pala na list visoko gore, kotrlja se niz plojku i s njezina vrha padne na idui list. I ovaj je nagnut, pa e i on kapljice odvesti dalje od debla. I tako sve dotle dok kapljica preko listova, kao preko nekih stepenica, ne doe do ruba kronje, a zatim padne na zemlju.

Ako raskopamo zemlju tamo gdje je najvlanija poslije kie, vidjet emo da se upravo ovdje na korijenju nalazi najvie korijenovih dlaica. Korijen se lipe iako razgranao da su mu mladi dijelovi s dlaicama upravo ispod kronjina ruba. Tu ima uvijek najvie vlage jer oblik kronje i raspored listova tvore ljebove kojima se voda slijeva na onaj dio korijenja koji ga moe usisati. I kod nekih je zeljastih biljaka lie tako rasporeeno i poloeno da privodi kinicu do korijena. Na slici, koja je na str. 101, vidimo dvije takve biljke. Lijevo je kaladija, a desno rabarbara. Kaladijino je korijenje gotovo vodoravno raz- granato. Njezini su listovi poloeni kao u lipe. S koso poloenih plojki kaplje voda ustranu, tj. upravo na korijenove dlaice koje je upijaju. Kod rabarbare je obrnuto. Njezino je lie vrhom okrenuto gore. Kia, koja padne na plojku, curi niz nju prema peteljci, izdubenoj poput lijeba. Tim ivim lijebom tee voda na vretenast korijen koji raste sasvim uspravno. Tik uz njega nalazi se i pobono korijenje koje zapravo svojim korijenovim dlaicama usisava vodu. Na ovoj se stranici nalazi slika koja prikazuje kako listovi divizme dovode kinicu do pobonog korijenja biljke. Svi nam ti primjeri jasno pokazuju da se organi biljaka prilagouju uvjetima ivota. To je prilagoivanje stvorilo naroite oblike listova, kronje i korijena. Graa i oblik biljaka u tijesnoj su vezi s okolinom u kojoj ive. Okolina stvara i preobraava biljne organe. Cijela je priroda puna primjera prilagoenosti. U stalnoj borbi za vodu, svjetlo i zrak odrale su se one biljne vrste koje su bile bolje prilagoene uvjetima ivota. BILJKE MESODERKE STARE PRIE O UDESNIM BILJKAMA U davno doba, kad Evropljani jo nisu dobro poznavali druge kontinente, za dugih zimskih veeri mnogi su putnici priali prie i bajke o nepoznatim narodima, ivotinjama i biljkama koje ive negdje daleko u praumskim podrujima nepoznatih zemalja. Poduzetni i hrabri mornari i svjetski putnici koji su se vraali iz tih dalekih zemalja donosili su nakon svojih dugih putovanja vijesti o udesnim i stranim opasnostima koje su na njih vrebale dok su se probijali afrikim praumama ili kamenitim pustinjama Sredinje Azije. Ljudi su se udili pripovijestima Marka Pola koji im je tumaio da je tamo daleko u krajevima gdje Sunce izlazi otkrio velike i bogate gradove s dvorovima u kojima stoluju vladari uta lica. udili su se i

88

89

doivljajima putnika koji su priali o stranim pjeanim olujama, o divljim zvijerima to su se nou uljale oko njihovih logora, ili o garavim, ilavim malim divljacima obojena lica koji su pred svojim kolibama pekli ljudsko meso. Mnogo je u takvim pripovijestima bilo istinskih doivljaja, no mnogo je toga bilo uveliano ili izmiljeno. U to doba, a moda jo i prije, rairile su se svijetom prie da u dalekim zemljama rastu udne i opasne biljke koje svojim granama hvataju sve ivo to se nalazi u njihovoj blizini. Govorilo se da u mranim i vlanim praumama ima biljaka koje omamljuju osamljene i zalutale ljude, da ih onda uhvate u smrtonosan zagrljaj o ispijaju kao to pauk ispija malu muicu koja se zaplela u njegovu mreu. Ljudi su s uenjem i sa strahom sluali ovakve vijesti ne znajui zapravo da li da to vjeruju ili ne. Sredovjene bajke o biljkama mesoderkama i o njihovim zlodjelima bile su doista nevjerojatne i iskiene. No donekle moramo ipak i njima dati pravo jer je ak i znanost ustanovila da takve biljke zaista postoje. Ne hvataju one dodue velike umske ivotinje ili ak i ljude nego se zadovoljavaju muicama, mravima, leptirima i drugim slinim ivotinjama. Zanimljivo je da takve biljke ne rastu samo u tropskim i drugim dalekim krajevima nego ih moemo nai i u naoj domovini. HVATANJE IVOTINJICA NA LJEPAK

Rosika je uhvatila muhu i sada sluznim glavicama poklapa rtvu

Na vlanoj i movarnoj zemlji, na cretovima i tresetitima gdje voda stalno podvire, raste mala, njena i, naoko, bezazlena biljka rosika. Biljica je to koja ne naraste vea od desetak centimetara. Pri dnu stabljike ima uokrug poredane male listove lopatasta oblika. Kad sunce upre u ovakav list rosike, ini nam se kao da su na njemu doista mnogobrojne sitne kapljice rose. No ako paljivo gledamo, opazit emo da to nije rosa nego da su na povrini lista izrasle mnogobrojne jake dlake koje na vrcima imaju glavice, a te izluuju neku gustu bisernu tvar to blista na suncu. Sitna muica, privuena blistanjem ovih glavica, zaleti se na list i tada se dogodi neto neoekivano i udnovato. Muica se prilijepi za sluz na glavicama nekih dlaka, i dok se jo grevito i nemirno trza na njima, ponu se slobodne dlake oko nje savijati poput bezbrojnih prstiju i svojim sluznim glavicama poklapaju nesretnu muicu. Tako se ivotinjica za kratko vrijeme nae uhvaena i sa svih strana zalijepljena pa postane plijen ove neobine biljke. Tek to se to zbilo, ponu brojne lijezde na listu izluivati sok koji djeluje slino kao probavni sok u naem elucu, i probave mekane dijelove muice kao to mi probavljamo meso ili varivo. Probavljeno tijelo muice upije list u sebe, i oito je da se biljka doista hrani na taj nain. Tek nakon nekoliko dana savijene se dlake opet pomalo usprave, a na listu vidimo neprobavljene ostatke muiceRosiku moemo uzgajati i u sobi ili u stakleniku pa emo je tako moi jo bolje promatrati. Ako na njene listove stavimo npr. sitne komadie mesa ili jajeta, biljka e ih tako probaviti da od njih nee ostati upravo nita. Poznati prirodoslovac Darwin prouavao je mnogo ovu biljku pa kae da je na pojedinim primjercima naao mnoge listove, pa ak i sve listove pune uhvaenih kukaca. Spominje nadalje sluajeve gdje se na list prilijepio mali leptir, a jednom ak i vilinski konjic. Razliite vrste rosike, kojih ima preko osamdeset, rairene su na tresetima i movarnim tlima gotovo po itavom svijetu. Kod nas se ta biljka moe nai u Hrvatskom zagorju i Primorju. PLIJEN U BILJNIM KLOPKAMA Osobito snano i ivo hvata muhe i muice mesoderka biljka dioneja koja raste u Americi. Na kraju listova dioneja ima posebne lopataste klopke koje se otvaraju i zatvaraju kao kad preklapamo knjigu. Na rubovima tih klopki nalaze se jake ekinje, a iz sredine obadviju lopatastih polovica stre gore okrenute po tri jake i duge bodlje koje su na vrcima vrlo osjetljive. Kad muha doleti, privuena sjajnom, crveno obojenom povrinom lista, sluajno se dotakne i

90

91

vrka koje bodlje. U tren oka zaklopi se list poput knjige, a ekinje lijeve i desne lopatice prehvate jedne izmeu drugih kao prsti vrsto sklopljenih ruku. Muha je na taj nain uhvaena i ne moe vie izai. Ova biljka uhvati dakle muhu naglo i na osobit nain, slino kao kad je mi rukom uhvatimo, dok rosika i tustika hvataju kao prave muholovke ljepkom. Kao kod rosike tako i ovdje navru na uhvaeni plijen probavni sokovi, pa biljka ivotinju doskora probavi i upije.Zaista ne bi nitko rekao, da se ispod lijepih bijelih ili plavih cvjetova rosike i dioneje skrivaju tako opasne stupice za sitna iva bia.

Amerika dioneja hvata kukce listovima koji su se preobrazili u loptaste klopke

Dosada spomenuti razbojnici biljnoga svijeta ive na kopnu premda rosika i tustika vole vlana i movarna tla. Njihov se plijen sastoji poglavito od muica i od ostalih krilatih kukaca. No ima i takvih mesodernih biljaka koje ive u vodi i ne love kao muho- lovke na lijepak nego imaju posebne naprave koje su osobito podesne za lov u vodi. Takve naprave sline su esto vreicama ili mjehurima u koje mogu zalutati sitne vodene ivotinjice pa onda iz njih vie ne mogu izai napolje. Vodena biljka mjeinka ili utrikularija hvata vodene raie u mjehurie. Prepoznat emo je po razgranatom liu na kome ne moemo zamijetiti ire povrine. Meu granicama ovih neobinih rascjepkanih listova privreni su mali mjehuri. Svaki mjehur ima na sebi otvor zatvoren posebnim poklopcem

koji se vrlo lako otvara, ali samo unutra. Nad poklopcem ima nekoliko dlaica koje trepere kad se voda giba, i na taj nain primamljuje raie i vodenbuhe. Raii koji unaokolo plivaju dospiju u blizinu poklopca, nagrnu na njega i lakim ga pritiskom otvore te uu u mjehur, ali izai vie ne mogu jer se poklopac iznutra ne moe otvoriti. I njih dakle eka jadan svretak kao i zarobljenike drugih mesodernih biljaka. LIJEVCI U KOJIMA SE KUKCI UTAPLJAJU Osobito su opasne i od svih najprodrljivije biljke koje hvataju plijen s pomou posebnih vreva ili lijevaka. ive u Americi i u tropskim krajevima, a u Evropi ih nema. Takva je udnovata biljka npr. nepentes. Na listovima ove biljke peteljke su proirene i predstavljaju u stvari ono to mi obino nazivamo listom, a sama je plojka lista pretvorena u krasan aren, do pola metra visok pehar s poklopcem koji stoji neto iznad pehara kao neke vrste kiobran, a slui za to da kia ne pada u pehar. Svaki je ovakav pehar do polovice ispunjen prozirnom tekuinom koja djeluje kao probavni sok, a gore, na osobito lijepo obojenom otvoru pehara, nai emo mnogo lijezda koje izluuju neki slatki sok. Brojni kukci, a meu njima i vei leptiri, primamljeni arenilom dolijeu vrlo rado na otvor ovog pehara da se napiju slatkog soka, no to je obino njihova posljednja gozba. Odmah ispod ruba otvora, na nutarnjoj strani, povrina je pehara neobino skliska pa se ivotinjica koja se neto previe nagne ili pokua samo malo dublje ui u unutranjost odmah poklizne i padne u probavnu tekuinu. Vei i otporniji kukci ne uginu odmah u toj tekuini, ali svi su njihovi pokuaji da se izvuku napolje bezuspjeni jer je u itavoj gornjoj polovini pehara povrina glatka poput stakla. Kad bi im i uspjelo da se popnu do ruba, ne bi mogli prijei preko njega jer se na rubu nalaze mnogobrojni otri iljci ili ekinje koje stre unutra i prijee izlaz svakome kukcu. Treba da se kukac koji je pao u tekuinu utopi, pa da ga sok rastvori. Zanimljivo je da u lijevku nesmetano ive neki kukci koji inae ive ili se razvijaju u vodi. Ne samo to nego se oni i hrane ostacima onih kukaca to ih je sok rastvorio.

92

93

U tropske biljke nepentesa plojke listova su se preobrazile u vr s poklopcem u koji se hvatajukukci

Sline naprave kao nepentes imaju i neke biljke koje rastu po amerikim movarama. Te biljke imaju velike ljevkaste vreve i hvataju plijen slino kao nepentes. Vrevi su jedne biljke visoki do jednog metra, a u njih se osobito esto hvataju noni leptiri. Pripovijeda se da u mesodernim biljkama s ovakvim napravama mogu zaglaviti i manje ptice, osobito sitni kolibrii.Osim spomenutih poznajemo danas jo mnogo vrsta mesodernih biljaka, no sve su sline bilo kojoj od ovih opisanih. Kako vidimo, ima u starim bajkama i pripovijestima istraivaa i mornara i neto istine jer ve i u naim krajevima moemo doista upoznati biljke mesoderke. Razumije se, meutim, da ove biljke nisu opasne nijednoj veoj ivotinji, a kamoli ovjeku pa ih moemo mirno sabirati i prouavati kao i svako drugo bilje. ZATO STABLA PUCAJU OD ZIME E moj braco, to je bila zima! Stabla su pucala kao da gruvaju topovi. Tako obino priaju umski radnici i vojnici koji za velikih hladnoa borave u umi. A zato i zbog ega pucaju stabla drvea?

Svima nam je poznato da se od hladnoe tijela steu. Tako biva i sa stablima. Ako se zrak hladi, onda se i stabla hlade i steu. Kad je hlaenje vrlo naglo, onda se povrina stabla brzo hladi i stee, a sredinji dijelovi sporije. Ako temperatura raste, onda je obrnuto. Vanjski se slojevi bre griju i rasteu, a unutranji sporije. Dakle uvijek postoji razlika izmeu temperature na povrini temperature u sreditu stabla. Razlika je to vea to je stablo deblje i to se temperatura zraka bre snizuje ili povisuje. Prema tome, u toku dana (a osobito ako je sunan) povrina stabla je toplija nego sredina stabla. Uvee, kad naglo pada temperatura zraka, sredinji je dio stabla topliji nego vanjski. Nastupi li nakon sunanog zimskog dana naglo hlaenje zraka (npr. do 35C), povrina stabla stezat e se vrlo brzo, a unutranji dio stabla zadrat e prijanji obujam. Tako e kora i vanjski slojevi stabla postati pretijesni za sredinji dio. Vanjski e se dio stabla raspucati. to je vea razlika u temperaturi, bit e vee djelovanje, to jest nastat e dublja pukotina i ut e se snaniji prasak. Ponekad stablo pukne sve do sredine, a drugi put prsne samo kora. Primijeeno je da osobito esto pucaju stabla divljeg kestena, hrasta, topole i trenje. IVOT U GRUDI ZEMLJE Zanimljivo je da sve ivo na Zemlji crpe svoju hranu iz grude zemlje. To je arobni, prirodni krug koji traje ve milijune godina. Kamen se rastvara u vodi, a korijenje bilja hrani se otopinom kamenja, raste i buja. Mnoge ivotinje, a i sam ovjek, hrane se biljkama i njihovim plodovima, ive, rastu i razmnoavaju se da napokon uginu, polako istrunu i rastvarajui se postanu opet djeli zemlje. I ovjek od prvih svojih poetaka, kad se probijao praumom i ivio u peinama,

94

95

pa sve do dana dananjega posveuje grudi zemlje veliku panju, njeguje ju, obrauje, bori se za nju i spreman je i svoj ivot za nju rtvovati. Ta gruda zemlje vezala je ovjeka, primorala ga je da napusti nomadski nain ivota, da sagradi kuu, naseobinu, grad i da tako napokon stvori i svoju narodnu zajednicu, domovinu. to je zapravo ta dragocjena gruda zemlje? S gledita samoga kemijskog sastava gotovo je nemogue odrediti to je gruda zemlje jer tvar zemlje sainjava smjesa mnogih spojeva, smjesa ive i mrtve organske tvari, razliitih kiselina itd. Ovi vrlo sitno razdrobljeni dijelovi mrtvih tijela pomijeani su s bezbrojnim sitnim ivim stvorenjima, crvima, kukiima, liinkama i jajacima, jednostaninim svijetom sitnih biljaka, bakterija, resina i praivotinja. Vidimo, dakle, da u grudi zemlje postoji ivi i mrtvi organski svijet u sklopu mrtvoga rudnog carstva.

Gospodarska vrijednost oranice zavisi od mnoine i razmjera koliine ivih i neivih, biljnih, ivotinjskih i rudnih sastavina. Tu se nalazi velika koliina kristalia, razliitih ruda, kremena, tinjca, lapora, vapnenca, zatim ljunka i otpadaka biljnih i ivotinjskih tijela. Skup mrtve organske tvari u tlu naziva se u nauci o tlu humus. Promotrimo

malo poblie stvaranje tog humusa koji je toliko vaan. Svi smo vidjeli da u kasnoj jeseni lie mnogih stabala pada na zemlju. U gradovima se lie kupi i odnosi da ulice budu iste, ali u slobodnoj prirodi lie padne ispod same biljke, a kad nastanu prvi mrazovi, i kad bijeli snjeni plat pokrije zemlju, lie esto bude sklonite kakvom kukiu koji prezimi pod njegovim toplim pokrivaem. Ako odgrnemo malko gornji sloj naslaga toga otpalog lia, pruit e se pred naim oima jedan novi svijet. Kolona do kolone malih gljivica raznolikih boja smjestila se na trulom liu, a izmeu lia, peteljaka i sitnih granica ispreplela se vlakanca tih gljivica (tzv. hife) koje su protkane poput pauine vezama arenih boja svilena i srebrnasta sjaja. Hife spajaju i veu dijelove uvelog lia i stabljika. Tek paljivo oko uenjaka uz pomo mikroskopa ili poveala moe se snai u tom mnotvu sitnih ivih bia. Sva ta iva bia vrve i rade, rastvaraju i rascjepljuju ove nekada ive i arene cvjetove i listove. Izmeu gljivica i njihovih hifa ustrali su se mali mravi, uzvrpoljili crvii i glistice. Sve je zaposleno na preraivanju otpalih listova, uginulih dijelova ivotinja i uvelih biljaka. Dakako, da im se sav taj rad i nagrauje. Pri rastvaranju nae se i za njih slatke hrane, malo kroba i eerne tvari. Na kraju ostane samo neto od onih ruda, koje se nalaze u liu i u biljici ili u tijelu ivotinjica. To odmah upija korijenje viih biljaka, i tako se one hrane. Ova sitna iva bia, a s njima zajedno i crvi, kukii, pa i vee ivotinje kao krtice, hrci, abe, mievi itd. neprestano se miu u tlu i svojim gibanjem mijeaju zemlju, odvajaju grudicu od grudice pa tlo postaje upljikavo, a zrak i kapljice kie tada lake prodiru u unutranjost zemlje. Tako se gujavice hrane organskim tvarima, usitnjavaju ih i prenose s povrine u zemlju. Gutajui ih provlae se kroz zemlju i ostavljaju neprobavljene tvari za sobom u zemlji ili na povrini zemlje. Prema Darvvinu proe u Engleskoj kroz probavilo gujavica svake godine 10 tona zemlje na svakih 40,5 ara. Kako je gujavica u mnogo vrsta proirena po itavoj Zemlji, ona u svim krajevima pomae stvaranju humusa. Opisat emo samo jedan dogaaj koji e slikovito predoiti to se sve zbiva s tjelesima ivotinja nakon njihove smrti. ivahna i vesela ptica eva, koja je u ranim proljetnim satima letjela zrakom i razveseljavala pjesmom ljude i prirodu oko sebe, pala je jednog jutra na zemlju. Krila se vie nisu pokretala, noge su je izdale, a malo srce prestalo je kucati. Nekoliko sati leala je tako na zemlji uz potok mrtva i sama. Jedino su muhe oblijetale oko njena tijela, ali se nitko nije usudio da je dotakne. Za to vrijeme poelo je njezino rastvaranje iznutra. Velika koliina bakterija, koje su dotada, rekli bismo, ivotarile u probavilu ive ptice,

96

97

naglo se poe razmnoavati. Bakterije ulaze u sve dijelove tijela. Razvija se bujan ivot, sve vrvi od velike mnoine tih sitnih organizama koji prvi poinju rastvarati bjelanevine i druge spojeve u sve jednostavnije spojeve. Nakon nekoliko sati ve su prve muhe zlatare poele etati po tijelu mrtve eve, pregledavale su ga i pomalo ga doticale svojim ticalima. inilo se kao da se svi ti mali razbojnici najprije hoe uvjeriti da li je sirotica uistinu mrtva. A kad su napokon vidjeli da se eva vie ne mie nastao je juri. Najprije su dole muice, onda muhe zlatarke. Nakon njih dooe razliiti kukci i zajedno s muhama zapoee rastvarati le. Kukci, tzv. leinari, dooe meu posljednjima kad se u tijelu ve poeo stvarati amonijak. Ti kukci-grobari polako nastavljaju rastvaranje eve, a dovrit e ga bakterije koje su to i zapoele. Ostala je tek rudna tvar koja se polako na kii rastvara, a zemlja je pomalo upije i tako se pomijea s grudom da postane i ona dio humusa. Iz ovoga vidimo da ivot u grudi zemlje nije jednolian, da se u maloj grudici zbivaju dogaaji od bitne vanosti za same biljke, a ujedno i za sve ivo na Zemlji jer sve ivo prima posredno ili neposredno hranu za svoj opstanak iz grude zemlje. KAKO JE KAVA OSVOJILA SVIJET Lijenik Rauwolf boravio je na Istoku, i kad se vratio (1582) napisao je knjigu. U njoj navodi da je vidio Turke koji bez gaenja piju neko pie crno poput tinte, a vrue toliko da se jedva moe podnijeti. Za Evropljane je to bila prva vijest o novom piu kavi. Rauvvolf jo ne spominje njezina imena jer joj ne pridaje naroite vanosti. Nije ni slutio da e kava postati svjetsko pie i jedna od najvanijih kulturnih biljaka. O otkriu kave postoje razliite prie. Prema jednoj od njih neki je arapski pastir primijetio da su mu koze osobito ivahne i vesele stigle s pae. Da bi saznao koji je tome uzrok, idueg ih je dana paljivo pratio. Ustanovio je da koze brste lie, cvjetove i plodove s nekog grma, a nakon toga veselo skakuu. I sam je tada okusio plodove te biljke i osjetio da ga obuzima dobro raspoloenje i veselost. Njegovo su iskustvo provjerili drugi pastiri, i tako je zapoelo prenje i pijenje kave.

Druga pria govori da su kavu otkrile koze etiopskih monaha i to na isti nain kao to kazuje arapska pria. Druga je pria bar u neemu tanija jer pretpostavlja da je pradomovina kave u Etiopiji to su i uenjaci utvrdili. Jo i danas raste u junim krajevima Etiopije divlja kava, a odavle je zapoela svoj uspjean put oko svijeta. Kavu, naravno, nisu otkrile koze. To je samo zgodna legenda. Kavu je otkrio neki nepoznati domorodac. Primitivan ovjek, ba kao i djeca, tura svata u usta. Kad je griskao lie ili plodove kave, morao je osjetiti djelovanje kofeina koji se tu nalazio. Od njega je umoran ivnuo i postao bolje raspoloen. To je bilo dovojno da upamti, a poslije i da njeguje tu dragocjenu biljku. Iz Etiopije kava je najprije prenesena u Arabiju. U novoj je domovini vrlo dobro uspijevala i brzo se proirila. Mnogobrojni hodoasnici koji su dolazili u Meku upoznali su se ondje s tim izvanrednim piem i prenijeli ga i u druge zemlje Istoka. Tako je iz Arabije kava ponovo prela u Afriku, i to u Egipat. U poetku esnaestog stoljea bilo je u Kairu ve nekoliko kua u kojima se kuhala i posluivala kava. To su bile prve kavane u svijetu. Kako su i sveenici postali veliki ljubitelji kave, kuhali su je i u samim damijama. U kavanama, kojih je bilo svakoga dana sve vie, skupljali su se besposliari, svirai, arobnjaci, pjesnici itd. Sredinom esnaestoga stoljea prenesoe kavu iz Sirije u Carigrad. Tu su otvorene dvije luksuzne kavane u kojima se sastajalo najotmjenije drutvo. To su bile prve kavane na evropskom tlu. U njima se ili ozbiljno raspravljalo ili askalo i ogovaralo kao to to biva i danas. Kad su kavu mnogi poeli piti, pojavili su se i njezini prvi neprijatelji. Sveenici su se tuili da vjernici radije idu u kavane nego u damije. Nato je muftija izjavio da Koran brani uivanje kave. Tada sultan dade zatvoriti sve kavane. No zabrana nije dugo ostala na snazi. Drugi je muftija bio ljubitelj kave pa ju je Koran sada opet doputao. Jo je jednom veliki vezir ponovo dao

98

99

zatvoriti sve carigradske kavane, ali bez ikakva uspjeha. Ljudi su toliko zavoljeli to pie da im je ono postalo drae od svih uitaka.Kava je muslimanima zamijenila vino. Turski i arapski pjesnici pjevali su pjesme kavi kao to su evropski pjesnici pjevali vinovoj lozi. Zanimljivo je napomenuti da su Nizozemci svojim brodovima prenosili kavu iz Arabije u Indiju, a nisu je donijeli u svoju zemlju. Za Evropljane je kava jo uvijek bila neobino pie. Jo u drugoj polovini sedamnaestog stoljea pie jedan nizozemski trgovac: Kava je neka vrsta graha koji raste po breuljcima oko Moke. Turci i Indijci piju ga prekomjerno. Taj grah spale u vatri da bude crn kao ugljen, a zatim ga istucaju i kuhaju, pa od toga piju vruu vodu dok jo vri i pee.

Pobjedonosni put kave iz Etijopije u zemlje Bliskog istoka, a zatim u Europu i na ostale kontinente

Prva kavana u zapadnoj Evropi otvorena je 1657. god. u Londonu. Otvorio ju je trgovac koji je donio kavu s Istoka. Ve pet godina nakon toga kava je postala vrlo omiljelo pie. Kako su se uz nju vodili i politiki razgovori, kralj Karlo II dao je zatvoriti sve kavane jer sumnjivi ljudi dre kavane, a svijet u njima kraljevsku vladu ogovara i time buni narod. No bilo je prekasno. Kavopija je bilo ve toliko mnogo da je kralj za nekoliko dana morao ukinuti zabranu.

U Francusku je donio kavu turski poslanik na dvoru Ljudevita XIV. Na kavu se navikao dvor i pariko plemstvo. Naskoro (1672) otvorena je prva kavana. U nju su svraali ne samo plemii nego i uenjaci i pjesnici koji su tu itali svoje radove. Kavane su tako postale vana sredita drutvenog ivota. Kad su Turci bez uspjeha opsjedali Be, Poljak Kolschitzky [Kolicki] oteo im je veliku mnoinu kave. Zatraio je i dobio doputenje da u Beu otvori prvu kavanu. To je bilo 1683. godine. Uivanje kave sve se vie irilo. Kava pomalo postaje svjetsko pie. Kad nisu ni prijetnje ni kazne mogle zaustaviti pobjedonosni put kave, dravne su vlasti udarile na nju visoke carine i poreze. Osim toga kavu su napadali i lijenici. Tvrdili su da je kava nesumnjivi otrov koji polagano i neopazice ubija ovjeka. Uivaoci kave nisu se dali pokolebati. Kava je nalazila sve vie potovalaca. Naroito su joj proirili slavu brojni knjievnici. Tako je npr. glasoviti talijanski knjievnik Goldoni napisao komediju Kava, a ruski pisac basni Krilov komediju Kavanica. Da bi pokusom utvrdio da li je kava otrovna, vedski je kralj Gustav odredio da dva blizanca, osuena na smrt zbog umorstva, moraju svaki dan popiti veliki obrok kave odnosno aja. Posebna lijenika komisija svakog ih je dana pregledavala i podnosila izvjetaj kralju. Osuenici su pili kavu odnosno aj i ivjeli dalje zdravi, a lanovi komisije redom su umirali. Napokon je umro prvi od blizanaca, i to onaj koji je pio aj. Doivio je 83 godine. Brat mu je pio kavu jo pet godina poslije njegove smrti.

A da li je kava otrovna? U njoj se zaista nalazi otrov kofein. Damo li kuniu samo pola grama kofeina, uginut e u roku od dva sata. Kad bi ovjek uzeo

100

101

toliko kofeina, dobio bi naglo lupanje srca, drhtavicu i pao bi u stanje slino pijanstvu. No u kavi ima kofeina svega oko 11,5%. U tako malim koliinama, koje se popiju u crnoj kavi, kofein ne djeluje tetno iako se neki ljudi slabih ivaca loe osjeaju im popiju kavu. Danas lijenici preporuuju jaku crnu kavu kao lijek protiv nekih bolesti srca, migrene i trovanja nikotinom. Kava takoer djeluje vrlo dobro na iscrpene i umorne. Prema tome kava nije samo oivljujue pie izvanredna mirisa nego i lijek. Zbog toga nije udo da se svakog dana poveava broj njezinih uivalaca. Da nije vrlo skupa, pili bi je jo vie. No i ovako se s pravom moe rei da je kava osvojila svijet. BILJKE KRATKOG I DUGOG DANA Dva su amerika uenjaka prenijela sjeme jedne odlike duhana s amerikog juga i zasadili ga na sjeveru. U novoj postojbini duhan je bujno rastao i dosegao visinu od dva metra. No nije cvao i nije donosio ploda. Amerikanci Garner i Allard prouili su tu pojavu i objasnili je.

Lijevo:stabljika austrijskog kukuruza izrasla u Australiji Desno:isti kukuruz izrastao kod nas do visine od 4 metra, ali bez plodova

Duhan je na jugu ivio u podruju gdje dan ljeti traje oko 10 do 12 sati. Kad su ga prenijeli na sjever, doao je u nove prilike. Tu je dan trajao preko 15 sati.

Dok je na jugu biljka asimilirala oko deset sati, na sjeveru, gdje je dan mnogo dulji, proizvodila je hranu petnaest i vie sati. Zbog toga je u njoj dolo do poremeaja. Juna odlika duhana rasla je mnogo pokoljenja u kraju gdje je dan razmjerno kratak.Sve su se radnje u tijelu te biljke prilagodile na radni dan od 12 sati i na odmor od 12 sati. Prenesemo li takvu biljku na sjever, ta biljka asimilira (radi) mnogo dulje, a odmara se mnogo krae. Tako nastaje nesklad u radu razliitih biljnih organa. Poremeaj se vidi u tome to biljka bujno raste, ali ne cvate i ne donosi ploda. U toku svoga ivota jednogodinje biljke prolaze kroz nekoliko stupnjeva razvoja. Najprije rastu brzo, a zatim sve sporije i tada cvatu i donose plod. Poslije cvatnje i oplodnje gotovo se sva hrana troi na izgradnju plodova. Kad biljku preselimo i prisilimo da dueasimilira, onda ona suviak hrane iskoriuje samo na bujni rast, a dok bujno raste, ne cvate i ne donosi plodove. Na nove uvjete ivota biljka se mora priviknuti, a to traje mnogo, mnogo vremena. Na uenjak Kori zasijao je kod nas sjeme nekog australskog kukuruza. Biljke su se izvanredno dobro razvijale i neprestano rasle. Na kraju su izrasle ak i etiri metra (slika na str. 117). No nisu cvale. I tome je bio isti uzrok kao i kod duhana. Kukuruz je rastao u Australiji gdje je dan krai nego kod nas. Prilagodio se kratkom danu. Kukuruz je biljka kratkog dana. Jedan je ruski uenjak utvrdio da su mnoge vrste biljaka koje rastu u Sovjetskom Savezu takoer prilagoene ili kratkom ili dugom danu. On je ustanovio da je proso biljka kratkog dana i da daleko na sjeveru ne donosi ploda jer je dan tamo ljeti veoma dug. Nasuprot tome goruica je biljka dugog dana i kad su je prenijeli na jug, nije se normalno razvijala. Biljke mogu dakle dovriti sve stupnjeve razvoja svoga ivota samo onda kad se nalaze u prilikama na koje su se kroz stotine pokoljenja prilagodili njihovi prei. U svijetu i kod nas iskoriuju se biljke kratkog dana u podrujima dugoga dana. Tako npr. kod nas poljoprivrednici uvoze i siju sjeme turske konoplje. Ta je konoplja u Turskoj biljka kratkog dana. Kod nas je ljetni dan malo dulji, pa konoplja bujnije raste i neto kasnije cvate. Tako daje velike i snane stabljike to je upravo cilj uzgajaa. Podruja dugog dana mogu izvanredno uspjeno iskoristiti krmno bilje koje je prije raslo na jugu. Trave i druge vrste krme rastu samo do cvatnje. Od krmnog bilja obino nam ne treba sjeme nego samo snane stabljike i listovi. Zasijemo li sjemenje iz podruja kratkog dana u zemljama dugog dana, bilje e rasti bujno i dat e velike mnoine krme.

102

103

To je jedan od mnogih naina kako napredni poljoprivrednici uspjeno iskoriuju nauna otkria i poveavaju svoje prinose. KAKAO JE PIE ZA VELIKE I MALE Kad su panjolci u Meksiku nali kakao, odmah su se zanimali za ovaj dragocjeni plod. Njihov voa Cortez [Kortez] ocijenio ga je s vojnikog gledita. U svom pismu caru Karlu naglaava da alica ovoga neobinog pia daje vojniku dovoljno snage da itav dan marira. Meksikanci su kuhali kakao s vodom, a zaslaivali su ga me dom ili slatkim javorovim sokom. Siromaan puk dodavao je kukuruznog brana (da bi kakao bio hranjiviji) i crvenog papra! Ovo se pie zvalo chokolatl [okolatl] to znai kakaova voda. Ta se voda vrlo cijenila, a kakaovo zrnje je sluilo kao novac. Njime su se plaali i porezi. Grad Tobago davao je caru Montezumi godinje 160 milijuna kakaovih zrna. panjolski povjesnici onoga vremena tvrde da su Montezumi svakoga dana kuhali 50 alica okolade (valjda za njega i za njegovu porodicu) i 2000 alica za dvorjanstvo. Poetkom esnaestog stoljea poslali su panjolci kakao u svoju domovinu gdje ga isprva nisu mnogo cijenili. Najvie su se protiv ove novotarije bunili sveenici. No kad su panjolci pripremali vru kakao i dodali mu eera, nije ni Sveta inkvizicija mogla sprijeiti irenje okolatla u Evropi. Iz panjolske je stigao u Francusku kao dar francuskom kralju, a zatim se pojavio na austrijskom dvoru kamo ga je uvela Marija Terezija. okolada, koja je tako prijala austrijskoj carici, nije onakva kakvu mi danas pijemo. Isprva se kakao kuhao od prenog zrnja, pa je tako nastala vrlo masna i gusta masa . Da bi ublaili gorinu okolade, prvi su tvorniari mijeali kakao sa krobom pravei tako prve ploice okolade. U toj okoladi bilo je jo vrlo mnogo masti, a imala je malo mirisa. Tek poetkom devetnaestog stoljea izumio je Nizozemac Van Houten nain kako e kakau oduzeti maslac, a da se ouva miriljivi teobromin koji je najdragocjeniji dio kakaovca. Teobromin ugodno uzbuuje ovjeka i vraa mu snagu, a nalik je na tein (u aju) i kofein (u kavi). Van Houten je prvi proizveo kakao u d ananjem obliku, tj. u obliku praka koji se topi u vodi ne" ostavljajui taloga. Tada su poeli kuhati i pripremati okoladu od toga praka: dodavali su eera,

a poslije i mlijeka. ZATO PSI I MAKE JEDU TRAVU

Tko god dri pse i make, sigurno je primijetio da koji put deru neke odreene vrste trave. Neupueni narod i mnogi lovci dre da psi jedu travu upravo onda kad se oekuje promjena vremena. Meutim, razlozi su drugi. Savjesni su promatrai opazili da psi redovito povraaju poto su pasli travu. S travom izbace i gustu sluz iz eluca. Prema tome trava im slui kao drailo za izbacivanje. S pomou trave rjeavaju se nekih otrovnih tvari i ozdrave.

104

105

Osobito je zanimljivo da psi (kao i make) biraju odreene biljne vrste. Na neki nain osjete (najvjerojatnije njuhom) da upravo te vrste imaju ljekovito djelovanje za njihov eludac. AJ KINESKO NARODNO PIE Jedan kineski pisac napisao je o aju ovu pohvalu: aj je najvrednija biljka na svijetu. Pij aj i tvoj e duh biti iv i bistar. aj izgoni iz ovjeka svaku neistou, rastjeruje san, uva i lijei od glavobolje pa ga zbog toga cijeni cijeli svijet. aj je kinesko narodno pie. Kinezi ga piju c ijeli dan i sa svakim jelom. aj im slui za gaenje ei. U movarnim nizinskim krajevima voda je puna zaraznih klica, i tu je aj izvanredan nadomjestak za vodu. to je Francuzu vino ili Turinu kava, to je Kinezu aj. Svakog dragog gosta ponudit e ajem. Dobro odgojeni Kinez mora znati skuhati fini aj. U Kini se aj ne prodaje samo po hotelima i po gostionicama nego i na ulicama kao kod nas peeni kesteni ili u Maarskoj kuhani klipovi kukuruza .

O porijeklu aja kae jedna japanska pria ovo: U Kinu je doao iz Indije neki sveenik koji je propovijedao budizam. Kad se nou dugo molio, sklapale su mu se oi i spopadao ga je san. Sveenik se razljuti zbog svoje slabosti i za kaznu odsijee sebi one vjee s trepavicama i baci ih na zemlju. Iz njih izraste grm. Kad je sveenik okusio lie toga grma,

osjetio se svje i preporoen. Prola ga je pospanost, a duh mu se sasvim razbistrio. O tom je otkriu obavijestio svoje uenike, pa je novo pie ubrzo nailo na mnogo pristalica. Od Kineza su preuzeli aj ostali azijski narodi. Zanimljivo je da samo Japanci poput Kineza piju aj bez ikakvih dodataka. Mongoli ga mijeaju s mirodijama i s maslacem. Englezi mu dodaju eer, mlijeko ili skorup. Mi ga obino p ijemo s rakijom, rumom ili limunom, a uvijek mo dodajemo eera. I tu vrijedi poslovica da svatko sprema jelo i pie po svom ukusu. aj su u Evropi najprije proirili Nizozemci, a zatim Englezi. Iz Azije su ga najprije dopremali brodovima. Kad se proirilo miljenje da morski zrak kvari aj, donosili su ga u Evropu karavanama preko Rusije. Zbog toga ga jo i danas nazivamo ruskim ajem. Razvrstavanje i mijeanje aja veliko je i teko umijee. Samo vjetim mijeanjem razliitih vrsta dobiva aj pravi miris. Strunjak, koji to radi, mora imati neobino razvijen okus i njuh. Ima ljudi koji e na osnovi jednoga gutljaja aja tano kazati koje je vrste, odakle potjee, i kolika mu je cijena. Drugi e samo pomiri - sati i ustanovit e to isto. Ovakvi su st runjaci dobivali nekad od velikih ruskih tvrtki basnoslovne plae. Poetkom prolog stoljea stali su Englezi osnivati ajne plantae najprije u Asanu, zatim u Bengaliji, a Holanani su sadili aj na Javi. Holanani su u Kini provodili upravo pravu pra vcatu pijunau da bi se domogli potrebnih mladica i nauili kako se uzgaja aj. Ve prije sto godina Java je proizvodila oko milijun kilograma aja godinje. Do tog vremena bilo je uzgajanje aja dravni mono pol, ali je tada monopol ukinut. Na Ceylonu je poelo sistematsko uzgajanje aja pred osamdeset godina, nakon to su unitene plantae kave. Nemilosrdno su krene divne ume da bi se napravilo mjesta kulturama aja. Kineski monopol aja, protiv kojeg su se nekad borili Englezi i Holanani, odavno vie ne postoji. Iako kineska etva iznosi isto toliko koliko ukupna etva aja svih ostalih zemalja, Kina ga malo izvozi. Kinezi ga potroe sami. Indija i Ceylon izvoze sami preko 60% svega aja. (Semjonov). KRATKA POVIJEST NAJVANIJE ROBE NA SVIJETU Za vrijeme kolskog sata uenici se slue gumom za brisanje. Za vrijeme

106

107

odmora zabavljaju se gumenom loptom. Brisaljka i lopta od gume imaju svoju povijest. Prva vijest o gumi stigla je u Evropu kad su uenjaci misionari poetkom esnaestog stoljea stali javljati da Indijanci posjeduju neke udne lopte koje skau kad udare o zemlju.

No nitko se nije obazirao na takvu sitnicu. Tek je u osamnaestom stoljeu jedan francuski uenjak opisao da Indijanci prave tu tvar od nekog posebnog drveta: zareu koru i hvataju sok koji se cijedi iz zareza, a nalik je na mlijeko. Kad se taj sok zgrua, Indijanci ga osue i mijese. Tako dobivaju pruivu masu od koje izrauju izvrsne boce koje se ne mogu razbiti. Osim toga iju i nepropusne cipele koje im odlino slue u movarnim praumama. Indijanci zovu taj materijal kauuk. Mislio bi ovjek da e Evropljani taj novi materijal objeruke prihvatiti. No to se nije dogodilo. A zato bi i prihvatili? Djeca su imala dosta igraaka pa to e im gumene lopte. Tko nije imao dosta novaca da kupi grku spuvu, otirao bi se otiraem od lika. Potanske koije nisu imale gumenih obrua, a skorotee su nosile brzojavke pjeke pa su imali vremena jo i da putem svrate u krmu. A podzemnih i podvodnih kabela nije onda bilo.

Samo botaniari i kemiari zanimali sti se za kauuk. Jedan od njih, Englez Priestly [Prili], sluajno je pri tom otkrio da tragove olovke na papiru moemo izbrisati gumom.

To se dogodilo 1770. godine. Te je godine kauuk postao trgovaka roba. Pola stoljea kasnije jedan je Englez stekao slavu time to je sluajno otopinom kauuka zaprljao odijelo. Tom se zgodom uvjerio da je tkanina postala nepromoiva. Englezi su odavno trgovali tkaninama. A kako kod njih esto pada kia, jasno je to se dalje zbilo. Spretni je trgovac obukao engleske gospoe i gospodu u nepromoive ogrtae. Zaudo, nitko se nije bunio to su ti ogrtai bili zimi tvrdi poput limenih kablica, a ljeti su se isparivali i smrdjeli kao pripaljena guma. No najgore je bilo to da su postali i ljepivi. Kad bi gospodin uzeo damu ispod ruke, ne bi se mogli vie rastaviti. Tada se pojavio nekit Amerianin koji je odstranio sve te nedostatke kauuka. Pojaao je pruivost, odstranio ljepljivost, i kauuk se nije vie ni stezao ni talio.

Sve je to izmudrio Charles Goodyear [arlz Gudjir], dosjetljiv i pametan ovjek, ali lo trgovac. Njegova je radionica bila u kuhinji, a sastojala se od jednog tednjaka. Na njemu je Goodyear pravio pokuse. Proizveo je bezbrojne preparate i izradio svakojake predmete od gume. Nosio je gumenu kapu, gumeni ogrta i gumeno odijelo. U depu je uvijek imao gumenu novarku u kojoj nikada nije bilo ni prebite pare. Jedanput se na njegovu kuhinjskom stolu nalazila papirnata vreica sa sumpornim prakom. Razgovarajui s prijateljem, Goodyear je tavio na tednjak lonac s otopinom kauuka. Ne mislei mnogo primijeao je u tu otopinu malo sumpora. Tako je rijeio zadau svoga ivota. Otkrio je kako se sirovi kauuk pretvara u pruivu i otpornu gumu. (Struno se to zove

108

109

vulkanizacija.) Za svoje otkrie Goodyear je dobio najvie francusko odlikovanje, a 1858. god. izdao je knjigu koja je bila tiskana na kauuky i uvezana u gumu. U njoj nabraja pet stotina razliitih upotreba gume. Da je ivio samo pedeset godina due, broj bi se poveao valjda i preko tisue jer... Guma prati suvremenog ovjeka od kolijevke do groba. Dojenad pije mlijeko kroz gumenu dudu. Ljudi se peru gumenim spuvama. Djeca se voze na trokolicama s gumenim obruima. Bicikli, motocikli, automobili i traktori dobili su gumene potkove, a ljudi gumene pete na cipelama. I u svome zvanju ljudi neprestano nailaze na gumu. Kirurg oblai gumene rukavice, ljekarnik stavlja gumene epove na svoje boice. Ronilac oblai gumeno odijelo, a kemiar spaja svoje posude gumenim cjevicama. Englez ne moe ivjeti bez gumene kine kabanice, Rus bez gumenih kaljaa, a Amerikanac bez gumene kese za duhan. Pa kad je ispuio lulu, vae gumu, a da ne bi pojeo svoju duhan-kesu, kupuje gumu za vakanje. Prodajom ove poslastice sagradio je neki tvorniar u New Yorku neboder koji je do godine 1931. bio najvei u Sjedinjenim Amerikim Dravama. A kad doe ovjeku vrijeme da ostari, nataknut e na tap gumeni nastavak, grijat e se gumenim termoforom, a moda e mu posluiti i mekani obru od gume kako bi udobnije sjedio. Nije dakle mnogo pogrijeio jedan tvorniar kad je na nekom skupu sveano kliknuo: Guma je najvanija roba na svijetu. Samo je malo nategnuo pravu i ivu istinu, a to nije udo ako pomislimo da se taj ovjek svoga itavog vijeka bavio gumom. TRAGEDIJA KAUUKA Kad je Ford proizveo prvi automobil, stanovnici brazilske praume ivjeli su polugoli, jeli su sirovu ribu iz rijeke i jedva su znali to se dogaa na svijetu. Kad je Ford sagradio svoj tisui automobil, poeli su nasijecati kauukovo drvee. Kad je Ford sagradio pola milijuna automobila, kauero (sakuplja kauukova soka) opijao se francuskim ampanjcem i puio havanske cigare. Poslije razliitih groznica zlata i dijamanata ovjeanstvo je uhvatila i groznica kauuka. Na Amazonu stadoe sa svih strana padati milijuni dolara, funti i franaka. Poeli su padati tako brzo i u tolikoj mnoini da kauero doista nije znao kamo bi s njima. Kauuk se troio na vino, na otrige, na velianstvene palae, na spomenike, na kole itd. Kao gljive rasli su gradovi na

rijekama, a kauuku je cijena stalno rasla potkraj devetnaestoga stoljea. Brzo se obogatila zemlja velika kao Evropa. A onda odjedanput...

Neki je skromni engleski botaniar vrio pokuse s uzgojem kauukovca na otoku Ceylonu. Pokus je iznad oekivanja uspio. Interes Velike Britanije je traio da se Brazilu otme iz ruku monopol u uzgoju kauukovca. Zbog toga na Ceylonu i u Africi nastadoe velike plantae kauukovca. Brazilski kauero nije imao ni pojma o tome to se zapravo zbiva. I nadalje je nasijecao kauukovo drvee i dopremao kauuk u gradove gdje je bio navikao da mu robu grabe iz ruku i da plaaju najviu cijenu. Proao je prvi svjetski rat. Cijena kauuka padala je postepeno, ali stalno. Kauero to nije razumio i udio se. Kad je to dulje potrajalo, razabrao je da valja stegnuti remen. Vie se nije isplatilo dopremati robu u grad. Nitko vie nije kupovao kauuk. Opustjee i zamuknue u praumi staze i puteljci. Pokrila ih gutara kao to se sakrivaju mrski tragovi. Utihnue vesla na vodenim putovima. Krupna divlja, protjerana iz ume, vratila se na svoje stare leaje. U Amazoni su se ponovo poeli nou kupati tapiri, a nad njenim se obalama sve ee orio jaguarov urlik. Tako su umjetno otvorene plantae kauukovca u Africi, Aziji i u drugim tropskim krajevima oduzele gotovo svaku privrednu vanost stablima koja su izrasla po brazilskoj praumi.

110

111

^ ^

^ ^ ^

PRADOMOVINA KULTURNIH BILJAKA Iz Sredinje Azije i zapadne Kine potjeu: goli jeam, proso, heljda, soja, dud, breskva, mandarina i razno voe. Iz Indije i Malaje potjeu: ria, eerna trska, banana, kokos, razliiti zaini. Iz Srednjoazijskog gorja: penica, ra, zob, mak, graak, sezam, pamuk sitni, dinja, lea, bob. U gorju Prednje Azije domovina je: razliitih vrsta penice, lucerne, grahorice, vinove loze, kruke, jabuke, badema, trenje, vinje, ljive, kajsije, dunje, graha, smokve. U sredozemnom podruju Evrope domovina je: hmelja, blitve, cikle, masline, rogaa, luka, salate. Iz Etiopije potjeu kava, neke odlike penice i jema kao i lan za jelo. Amerika je pradomovina kukuruza, kakaa, duhana, paprike, krupnog pamuka, krumpira i rajice.

BAKTERIJE - UBOJICE I DOBROINITELJI LJUDI ovjeanstvo oduvijek pati od zaraznih bolesti. U etrnaestom stoljeu u tri je godine umrlo u Evropi dvadeset i pet milijuna ljudi od kuge. Kuga je pokosila svakog etvrtog ovjeka! U Carigradu je umiralo preko deset tisua ljudi svaki dan. Nije bilo dosta kopaa grobova pa bi mrtvace natovarili na lae i otisnuli ih na more. Ljudi su naputali svoje domove, bjeali su iz gradova, da se spasu od nevidljiva neprijatelja. Uas je zahvatio cijelo stanovnitvo. itava su sela i gradovi opustjeli. I kolera je pokosila Evropu. Samo u Rusiji je 1848. godine umrlo 700 000 ljudi. Kolera jo i danas caruje u Indiji gdje se uz svetu rijeku Ganges svake godine gasi mnogo tisua ljudskih ivota. Kugu, koleru, tuberkulozu, tifus, griu, difteriju, tetanus i mnoge druge bolesti uzrokuju siune biljke bakterije. To su strane ubojice ljudi. Bakterije su se prilagodile najrazliitijim okolinama. One borave gotovo u svim uvjetima ivota. Na milijune ih ivi u naim ustima. Milijarde i bilijuni njih nalaze se u naem probavilu. Ima ih u besplodnim pustinjama kao i na najviim planinama. Pune su ih rijeke, potoci, bare i mora. Nema mjesta na Zemlji u kojem one ne obitavaju. Ima ih i u polarnim ledenim predjelima kao i u tropskoj praumi.

Kad je 1818. godine jedan engleski brod plovio du Grenlanda, pomorci su primijetili da je snijeg na nekim mjestima crven. Mornari su mislili da je to krvavi snijeg i htjeli su se vratiti kuama. Tu su boju izazvale bakterije crvene boje.

Postoje bakterije koje stvaraju crne, ute, zelene, bijele kolonije. Krvave bakterije ne rastu samo na snijegu. U vlanim crkvama esto se na hostijama razviju bakterije. U srednjem vijeku praznovjerni je svijet ovo tumaio kao boju srdbu koja trai rtve. Tako su zbog krvavih hostija bili okrivljeni idovi. Godine 1329. u Njemakoj je zbog toga spaljeno preko deset tisua idova. (Butorac). Ljudsko neznanje i praznovjerje tako je trailo i kosilo svoje rtve. Bakterije su bile posredni krivci nepotrebnih patnji. Pa ipak mi zaboravljamo da su nam neke bakterije pravi dobroinitelji i suradnici. S pomou bakterija kiselimo mlijeko. Pri muzenju bakterije padnu iz zraka u mlijeko i tu se razmnoavaju. Zapravo pretvaraju eer u mlijenu kiselinu, a od toga se mlijeko ukiseli. S pomou bakterija kiselimo kupus i dobivamo ocat. U novije vrijeme ljudi ih iskoriuju za pripremanje dobre stone hrane silae. Stoka naprednog gospodara ne mora vie jesti tvrdu suhu slamu ili samo sijeno. Gospodar sprema za zimu pokoenu i to nesuenu krmu. Da mu ne bi sagnjila, stavlja je u silose u kojima nema dovoljno zraka za razvoj bakterija truljenja. Meutim u tim se prilikama dobro razvijaju bakterije koje uzrokuju vrenje eera. Te bakterije pretvaraju eer trava i drugih biljaka u mlijenu

112

113

kiselinu koja ih uva od kvarenja. Stona hrana postaje vrenjem ukusno kisela. Zbog toga je stoka vrlo rado jede. Sve napredne poljoprivredne zemlje grade silose i u njima spremaju zeleni kukuruz, stoni kupus, lie blitve, suncokret u doba cvjetanja, krumpir i druge gomoljaste biljke. Uenjaci su s pomou mikroskopa otkrili bakterije i upoznali njihov nain ivota. To je bilo od neprocjenjive koristi za ovjeanstvo jer nauka moe danas unititi tetne bakterije, a druge staviti u slubu ljudi. Otkrie toga nevidljiva svijeta omoguilo nam je da savladamo bolesti, otklonimo smrt, poljepamo ivot i da mnogo dulje od svojih predaka uivamo ivotne radosti i sudjelujemo u napretku svoga vremena. SNOVI I LEGENDE OSTVARUJU SE I U BIOLOGIJI Mi smo danas svjedoci uda na razliitim podrujima nauke i tehnike. Nai pradjedovi smatrali bi prije 150 godina luakom onoga tko bi ozbiljno tvrdio da e jednoga dana ljudi iz Zagreba razgovarati sa znancima u Koprivnici, Beogradu, Parizu ili ak u Americi. Pa ipak se ljudi ve vrlo dugo slue telefonom. Zar nisu suvremenici smatrali glasovitog Leonarda da Vincija [Vinija] ludom jer je gradio planove za letenje i vjerovao da e ljudi jednom letjeti zrakom. Danas, meutim, avijatiari lete nadzvunom brzinom, tj. bre od 333 metra u sekundi. Lete tako brzo da ujete zvuk njihova motora tek onda kad je ve proletio iznad vas. Nevjerojatno, ali istinito! A to da kaemo o radiju i o televizijskim aparatima. Ne bi li se ovjek koji je umro prije pedeset godina danas prosto snebio od uda kad biste mu mogli rei da u Zagrebu sluate i gledate koncert Zagrebakih solista koji se istovremeno izvodi u zgradi Ujedinjenih naroda u New Yorku? Zar i nama, koji smo suvremenici i svjedoci svemirskih letova sovjetskih i amerikih kozmonauta, ne zvui nevjerojatno, da se ovjek otisnuo u svemir i sretno vratio na Zemlju? Nauka i tehnika su u posljednjih pedeset godina toliko napredovale da bismo mogli nanizati jo mnogo uda za one koji ih nisu doivjeli. I u podruju biologije postignuti su takvi uspjesi koje bi nai djedovi smatrali udima. ovjeku je polo za rukom da deset i vie puta povea prinose s polja. Poveao je plodove biljaka i dvadeset puta. Od kokoi koja je nosila 25 jaja na godinu uzgojio je pasmine koje daju vie od 300 jaja na godinu. Od divlje guske teke 3 kg uzgojena je domaa od 12 kg... U najnovije vrijeme uspjeli su botaniari u neemu, to je bio samo san

prolih pokoljenja. Stare su legende pune snova o takvim biljkama koje u toku jedne noi posve izrastu i donesu plodove. ovjek udotvorac po svojoj elji upravlja rastom biljaka. Neto od toga ostvarili su biolozi dananjice.

Uenjaci su ustanovili da je najbri rast biljke tamo gdje pritjee vie hranjivih tvari. Prema tome, neto upravlja veim ili manjim pritjecajem hranjivih tvari. Istraiva Bottomly utvrdio je 1920. god. da postoje tvariupravljai, tvari rastenja. Njih je prozvao auksini. (Auksanein grki znai rasti.) Auksina ima osobito u mladim klicama i u vrcima biljnih organa. Ako se ti vrci odreu, rast se zaustavi, a opet se nastavlja ako se auksin makar i umjetno stavi na vrhove. Istraiva Kogl uspio je 1934. godine izluiti auksin iz kukuruznih klica. Auksini se proizvode u tvornicama i slue kao sredstvo za ubrzanje rasta biljaka, a osobito njihova korijenja. Uzgajai junog voa davno su primijetili da narane, limuni, mandarine i masline pri rasaivanju putaju korijenje polako i sporo. Poprskaju li se mladice tih biljaka umjetnim aksinom, stvaraju vrlo gustu mreu korijenja ve nakon pet do deset dana. Kad su na jednom dobru rastopinom auksina poprskali dbunove rajice, dobili su tri puta vei prinos nego od neprskanih biljaka. Ne samo da je prinos bio vei nego je u plodovima bilo vie eera i drugih hranjivih tvari. Auksinima prskaju kronje voaka. Pod utjecajem tih tvari rastenja plodovi ne opadaju prerano, bolje izrastu i sasvim sazru. Zanimljivo je da auksini pospjeuju rast u vrlo razrijeenim otopinama. im je gustoa otopine prevelika, djeluje obrnuto i koi rast. Prema tome ovjek je uspio otkriti tvari koje pospjeuju rast biljaka, sazrijevanje i popravljanje plodova. Dakle, nije

114

115

daleko dan i naa e polja, vonjaci i vrtovi davati berbu o kojoj su nai preci samo sanjali. Tada e se ostvariti snovi i legende ovjeanstva. Nauka e odstraniti glad i bijedu iz ljudskog drutva. MIURIN NAJVEI VOAR SVIH VREMENA

U nizu velikih ljudi koje je ruski narod dao ovjeanstvu ime Ivana Vladimirovia Miurina zauzima jedno od najasnijih mjesta. Danas gotovo nema obrazovana ovjeka kome nije poznato ime ovog glasovitog voara, koji je preobrazio mnogo bilje, pobjednika prirode i najveeg stvaraoca novih voaka. Njegov rad na preobrazbi biljaka imao je toliko uspjeha da ga s pravom smatraju ocem novog, naprednog i suvremenog voarstva. Miurin je u toku svog ezdesetogodinjeg plodonosnog rada uspio uzgojiti vie stotina novih odlika (sorta) biljaka koje mogu rasti i u vrlo studenim krajevima, na neplodnu tlu, a usprkos svemu tome daju dobar plod. Krianjima koje je vrio, odabiranjem i drugim nainima uzgoja dobio je trista novih odlika biljaka.No veliina Miurina nije samo u tim njegovim uspjesima. Jo je vie zasluan zbog toga to je pronaao nekoliko novih metoda (naina) kako se uzgajaju biljke. Tako je omogueno da stotine njegovih uenika i tisue uenjaka drugih zemalja nastave tamo gdje je smrt prekinula rad najveeg voara svih naroda i svih vremena. Jedna je od najvrednijih osobina Miurina to je uvijek nastojao da prirodu to vie podredi svjesnoj volji ovjeka. Po cijelom su svijetu poznata dva njegova ivotna gesla: Mi ne smijemo ekati milosti od prirode; uzimati od nje to je na zadatak. ovjek moe i mora stvarati nove oblike bilja bolje

nego sama priroda.

Lijevo:amerika jabukabelfer,desno sibirska kitajka. U sredini krianacbelfer-kitajkacima dobra svojstva oba pretka

Miurin se rodio 1855. godine. U Rjazanu je iao u gimnaziju. Iz gimnazije je bio iskljuen jer zbog bolesti uha nije skinuo kapu kad je pozdravljao direktora kole. Jo u najranijoj mladosti pokazivao je veliku ljubav prema prirodi i slobodno vrijeme najradije je provodio u vrtu, na livadi ili u umi. Siromana plemika porodica, iz koje je ponikao, imala je samo mali vrt u kojem je Miu- rin ve kao djeak uzgajao cvijee i hranio ptice. Otkada se sjeam pie on uvijek sam se elio baviti uzgojem biljaka. Ta je elja bila tako snana da gotovo nisam primjeivao mnoge druge pojedinosti ivota.

Ve u sedamnaestoj godini ivota radio je zbog siromatva u eljezniarskoj slubi gdje je vrio dunost nadziratelja signalnih aparata. S dvadeset godina

116

117

uzeo je u najam neobraeno gradsko imanje na kojem je zapoeo uzgoj voaka, a uz to je otvorio i urarsku radionicu u Kozlovu jer je valjalo zaraditi novac, koji je trebao za nabavu pribora, za najam i obradu zemlje, za sjemenje i sadnice. Miurin je u kratko vrijeme svog rada postigao ve neke vrijedne uspjehe i ohrabren njima, a pritisnut siromatvom, zamolio je tadanju carsku upravu da njegov rasadnik pretvore u dravnu voarsku kolu. Dvije godine nije bilo odgovora. Kad je odgovor ipak stigao, bio je nepovoljan. Carsko ministarstvo poljoprivrede nije smatralo da je Rusiji potrebna voarska kola, a ni rasadnici, ni Miurinove voke. U to doba znalo se za Miurina i za njegove uspjehe ak i u Americi. Amerikanci su mu ponudili da doe onamo i da kod njih nastavi s radom. Poseban brod trebao je da u Ameriku prenese uenjaka i sve njegove pokusne biljke. Unato lijepim ponudama i sjajnim uvjetima koje su mu Amerikanci nudili Miurin ih je odbio i dalje je nastavio rad u svojoj domovini i meu svojim narodom. Novanim neprilikama prikljuile su se nove. Uzrok su im bile carska i crkvena vlast. Miurin ih ovako opisuje: U toku svoje dugogodinje djelatnosti na poboljanju voarstva za vrijeme carizma nisam dobio nikakvu plau, a jo manje potporu ili dravnu pomo. Radio sam kako sam mogao, svojim sredstvima koja sam dobivao linim radom. Stalno sam se borio sa siromatvom i podnosio sve mogue nestaice utei. Oktobarsku revoluciju doekao sam kao neto nuno. Odmah 1918. preao sam u slubu Komesarijata za poljoprivredu, a godinu dana kasnije moj je rasadnik uz moju iskrenu suglasnost proglaen dravnim vlasnitvom. Zbog mojih uspjeha u radu dravna je vlast ustanovila nekoliko naunih ustanova i zavoda, meu njima i rasadnik na povrini od 5000 hektara koji je kao i grad Kozlov dobio moje ime. Do veljae 1935. god. Miurin se osjeao sasvim zdrav i rukovodio je svim radovima u svom rasadniku. Pod njegovim su vodstvom radili novi nauni zavodi u kojima je stalno rastao broj njegovih uenika i suradnika. I kad je sve bilo spremno za proljetne radove, sijedi se osamdesetogodinji Miurin razbolio. Kratko vrijeme nakon toga specijalisti upueni iz Moskve utvrdili su da veliki preobrazitelj bilja, nedostian uenjak i rodoljub, boluje od raka na elucu. Sedmog lipnja 1935. Miurin je umro ostavivi iza sebe batinu od neprocjenive vrijednosti. Pokopan je na trgu grada koji sada nosi njegovo ime. Danas u Miurinsku postoje Akademija za voarstvo, Voarski institut, Genetiki laboratorij i vonjaci koji zapremaju 16 tisua hektara. U rasadnicima Miurinska proizvodi se godinje 50 tisua komada novih odlika voaka i sto

milijuna podloga za sadnju. Osim toga irom cijelog Sovjetskog Saveza, od Crnog do Ledenog mora, i od Baltika do Tihog oceana rade tisue voara da bi stvorile nove, bolje, ljepe, rodnije i otpornije biljke. Postoje deseci naunih zavoda, stotine pokusnih stanica i rasadnika u kojima uenjaci i voaripraktiari iskoriuju Miurinove metode rada. Djelo Ivana Vladimirovia nije nestalo njegovom smru nego ivi i razvija se dalje, postalo je svojina svih naroda. Zato je, kao i Miurinovo ime, besmrtno.

Krianac izmeu sibirskog gloga i oskorue

U elji da svojoj domovini daruje nove voke, Miurin je sebi postavio ove ciljeve: 1. proiriti granicu gajenja voaka blie sjeveru, a vinovu lozu, kajsije i breskve prenijeti u srednju i sjevernu oblast Rusije; 2. pretvoriti neke divlje i otporne biljke u korisne; 3. stvoriti nove odlike biljaka. Da bi postigao postavljene ciljeve, sluio se razliitim nainom uzgoja. Prije svega pokuao je strane i domae june voke prilagoditi uvjetima surove klime u Kozlovu. Cijepio je strane odlike na domae podloge nadajui se da e pod utjecajem podloge postati otporne. Nekoliko godina nove su se odlike lijepo drale, ali ih je jedna otra zima sve unitila. Uinio sam veliku pogreku pie Miurin, i izgubio u svom radu deset godina dok se nisam uvjerio da se nikakva vrsta inozemskog porijekla ne moe prilagoditi novoj klimi prenoenjem biljaka, granica ili cijepljenjem ako nije ve u svojoj postojbini imala sposobnost da izdri veliku hlanou. Svaka se biljka moe prilagoditi novoj okolini samo dok je vrlo mlada, u vrijeme klijanja i prvog rasta. im je stekao prva dragocjena iskustva, Miurin, je poao novim putovima. Za pokuse je birao biljke koje su odrasle u najteim prilikama. Da bi jo vie

118

119

poveao njihovu otpornost, uzgajao je podloge iz sjemenaka. Tako su se biljke ve na prvom stupnju razvoja prilagoivale novoj okolini. Da bi dobio kajsiju otpornu hladnoi, odabirao je najprikladnije primjerke izmeu onih koji su doprli najdalje na sjever. Nakon toga je provodio odabiranje u nekoliko pokoljenja. Da bi uzgojio lako prilagodljive kriance, umjetno je opraivao mjesne otporne i njene strane odlike. Imao je veza s voarima irom svijeta i dobivao je sjemenke i kaleme iz dalekih zemalja. Njih je meusobno kriao. Na taj je nain Miurin dobio jednu od svojih najpoznatijih jabuka. Kriao je sibirsku kitajku otpornu prema mrazu i bolestima s amerikom odlikom odlinog okusa utom belfler (belle-fleur) jabukom. Uspjeh je bio izvanredan. Mati belfler i otac kitajka dali su novu vrlo otpornu odliku belfler-kitajku (slika na str. 135 gore). Na isti je nain krianjem divlje azijske kruke i francuske bereroajal (beurre-royal) dobio novu odliku kruke koja je izvanredno rodna i otporna prema mrazovima. To je zimski bere (beurre) (slika na str. 135. dolje). Krianjem divlje azijske i amerike konkord (concord) loze dobio je prvorazrednu otpornu vrstu stolnog groa. Miurin nije kriao samo pripadnike iste vrste biljaka. Poeo je i meusobno oploivanje razliitih vrsta. Tako je kriao jabuku i kruku, ogrozd i ribiz, ljivu i crni trn, kupinu i malinu, vinju i trenju, itd. Krianjem vinje i japanske srezme dobio je novu voku koja ima grozdast plod poput sremze, a koji je po teku nalik vinji. Od oskorue i od sibirskog gloga dobio je novu voku dalekog sjevera koja je prikazana na str. 136. U elji da omogui i u sjevernim krajevima Rusije uzgajanje bresaka, Miurin se posluio svojom posebnom metodom. U srednjoj i sjevernoj Rusiji traio je otpornog srodnika breskve s kojim bi se mogla kriati breskva i tako dobiti otporna odlika bresaka koja bi uspijevala i u hladnim krajevima. Naao je da je jedino divlji badem bobovnik od svih breskvinih bliih roaka toliko otporan na zimu da se moe iskoristiti za krianje. Meutim, taj se badem nije mogao kriati s breskvom. Da to krianje postigne, Miurin se posluio metodom posrednika. Kriao je ruski badem bobovnik s mongolskim. Njihov se krianac posrednik mogao kriati s breskvom. Krianjem s jednom amerikom breskvom posrednik je dao novu odliku breskve koja moe podnijeti hladnou od 46C, a vrlo je plodna. Tako je stvorena mogunost da se gajenje bresaka proiri i daleko na sjever. Miurin je otkrio nekoliko novih naina krianja i u tome je uspio vie nego

ijedan uzgaja prije njega. Meutim, njemu nije bio cilj da dobije samo to vie krianaca. Mnogo vie je davao vanosti na to da preko razliitih naina krianja pronae kako da se uzgoje plastini krianci, tj. takvi koji e se lako preobraziti u eljenom smjeru. Kad je htio da svojstva nekog roditelja prevladaju, onda je kriancu dopremio i zemlju iz onoga kraja u kome je njegov roditelj rastao. Pored svega stalno se sluio i odabiranjem. Za sjetvu je upotrebljavao krupne sjemenke, a poslije toga je odabirao snanije klice i one biljke koje su pokazivale neka dobra svojstva: brzo dozrijevanje, otpornost prema zimi, veliinu, okus i ljepotu ploda itd. Za ezdeset godina rada Miurin je uzgojio preko trista novih odlika voaka: 62 nove odlike jabuka, 40 odlika ribiza, 26 vianja, 14 ljiva, 14 kruaka, 9 kajsija, 9 maslina, 24 vinove loze, 3 trenje i mnogo drugih. Osim toga uzgojio je i nove odlike (sorte) rie, duhana, lubenica, dinja, krastavaca, luka, cvijea, itd. Njegove su kajsije izvanredno izdrljive na hladnoi, pa ima i takvih odlika kojima drvo izdri 50C, a mraz im ne moe ofuriti cvjetove. Jedna odlika groa osobito je rodna, a izdri hladnou do 40C. Osim toga osobito je otporna prema filokseri, brzo dozrijeva, a donosi po okotu i do pet kilograma groa. Njegova jabuka reneta (Reinette) udo ljepote nadmauje sve jabuke na svijetu: izdrljiva je na hladnoi, otporna prema bolestima, raste na svakom zemljitu, raa svake godine, plodovi su joj krupni i izvanredno lijepi; dozrijeva u listopadu, a moe se ouvati u zdravom stanju do oujka. Miurin je uzgojio novo voe aktinidiju s pomou jedne divlje biljke koja raste u Kini. Od aktinidije se pravi pekmez i vino. Ona ima u sebi pet puta vie vitamina nego limun, a podnosi hladnou od 45C. Miurin je dalje uzgojio ribiz velik kao trenja, goleme plodove kruaka, narani, bresaka, maline sedam centimetara duge, jagode kao dbunove (da sprijei njihovo truljenje zbog dodira s vlanom zemljom) itd. Da spasi voke od glodavaca, uzgojio je voke gorke kore koju zeevi nee glodati. Zaista se moe s pravom rei da je Miurin otac suvremenog voarstva i najvei voar svih naroda i svih vremena. BOR BA OTROVIMA IZMEU BILJAKA Ve je 1832. god. jedan francuski botaniar ustanovio da mljeika spreava razvitak lana, a osjak izaziva krljanje zobi. Odonda pa do danas naen je velik broj biljaka koje se meusobno ne podnose. Tako se npr. zna da e se rotkvica i pinat vrlo slabo razvijati ako ih zasadimo u istu posudu. Ljubica

120

121

svojim prisustvom tetno djeluje na klijanje, rast i razvoj penice, a grah zaustavlja rast lana i penice, itd.

U vezi s tim uenjaci su vrili ispitivanja i utvrdili da neke biljke izluuju otrovne tvari koje osobito tetno djeluju na neke druge biljke. Ovo izluivanje otrova vri se preko korijenja. Evo kako je to ustanovljeno. Na nekom su zemljitu posijali travu vlasulju crvenu. Poslije toga posijali su repu. Primijetili su da je repa slabo isklijala i polako se razvijala. Naprotiv, isto je sjeme na drugom zemljitu normalno niklo i vrlo dobro uspijevalo. Prema tome, pretpostavlja se da su od preorane vlasulje ostale u zemljitu neke tvari koje spreavaju razvoj repe. Kemiari su ispitali sastav tla na kome je rasla vlasulja, i ustanovili da se u njemu nalaze neke tvari koje je vlasulja izluila. Kad su stavili te tvari u najplodniju zemlju i tu zasadili repu, ona ipak nije dobro uspijevala. Tako je bilo dokazano da korijenje crvene vlasulje izluuje otrove koji tetno djeluju na repu. I meu niim biljkama ima takvih meusobnih trovateljica. Neke plijesni sasvim obustavljaju razmnoavanje bakterija. To je ve odavno bilo poznato, ali se tek u drugom svjetskom ratu poelo iskoriivati. Odonda se iz plijesni dobivaju otrovne tvari koje plijesni izluuju, a upotrebljavaju se kao lijek. To su danas glasoviti lijekovi: penicilin, streptomicin, kloromicetin, ambramicin itd. Osobito je zanimljivo da se ponekad oteuju otrovima i jedinke iste vrste. Tako je npr. ustanovljeno da je na nekim poljima penica vrlo slabo rodila. Nije pomagalo ni obilato gnojenje kao ni druge mjere. Kad su kemiari iz toga tla izluili neke tvari, pa dobivenom tekuinom polili drugo tlo, penica je i ovdje slabo uspijevala. Ista je pojava ustanovljena i na tlu na kome su rasli limuni i narane.

Limuni su spreavali razvoj limuna, a narane razvoj narani. Kako uenjaci objanjavaju ove pojave?

Gotovo sva zemlja obratena je biljnim pokrovom. Tlo je sasvim isprepleteno korijenjem biljaka. Izmeu njih vodi se borba za vodu i za rudne tvari ispod zemlje, a za sunce iznad zemlje. U toj su borbi bolje uspijevale one biljke koje su pustile due korijenje, koje su bre rasle, donosile vie sjemenaka, razmnoavale se izdancima, itd. Tu i tamo nastale su u borbi i takve biljke koje su iz korijenja izluivale otrovne tvari za svoje suparnice. Takve su biljke imale prednost pred ostalima. Osvajale su vie zemljita. U borbi za opstanak dobile su novu korisnu osobinu, koja im je osigurala ivot. I biljke iste vrste bore se za vodu, zrak i sunce. Zbog toga je dolo i meu njima do trovanja, kao to je utvreno kod nekih vrsta penice, narani i limuna. Dakle, borba za opstanak vodi se izmeu razliitih vrsta, a takoer izmeu pripadnika iste vrste KAKO UENJACI RENDGENOM STVARAJU NOVE BILJKE Nai su vrtovi, vonjaci i polja puni razliitih kulturnih biljaka. Bez njih ne bismo mogli ivjeti. U toku tisua godina mnogobrojni su uzgajai odabiranjem, cijepljenjem i krianjem uzgojili biljni svijet koji danas hrani, odijeva i lijei ovjeanstvo. Meutim, ljudi dananjice nisu zadovoljni s onim to im daju kulturne biljke. Oni ele itarice plodnije i otpornije prema bolestima. Vlakna pamuka nisu im dosta

122

123

duga, voe nije dovoljno slatko, krupno ili lijepo, nema dosta vitamina ili brzo trune. Povre je previe osjetljivo na hladnou, cvijee ima premalo latica, ne mirie dovoljno i ne dri se dugo, itd.

Ljudske su ruke u toku tisua godina odabiranjem stvorile nove,bolje i rodnije vrste kulturnih biljaka

Kako je rastao broj novih biljaka, tako su se usporedno poveavali zahtjevi i elje uzgajaa koji neprestano trae bolje, rodnije, ukusnije, otpornije, ljepe... A priroda je tako krta! Potomci divljih i kulturnih biljaka gotovo uvijek su jednaki kao i njihovi roditelji. Izmeu jednakih ne moe se nita novo odabrati, a onda novo dobiti. Na sreu ni u prirodi kao ni u vrtu ovjeka, nikad svi potomci nisu sasvim jednaki kao i njihovi roditelji. Bar u neemu i bar u maloj mjeri razlikuju se od predaka. Meu mnogim tisuama nae se poneka jedinka koja upravo odgovara naim potrebama i eljama. Ako ju je dobar promatra naao, tada vjeti uzgaja iskoritava traene osobine, pa odabiranjem i krianjem dobiva novu odliku. U prirodi se vrlo teko nau takve promjene koje zadovoljavaju nae elje. Priroda mijenja iva bia vrlo, vrlo polako. Pa i kada ih promijeni, promjene su obino male. Priroda je spora, a ovjeku se uri. Suvremeni ovjek eli brze, mnoge i snane promjene. A eli i vie od toga: hoe da ih sam stvara. Uenjaci su ustanovili da se u jezgri spolnih stanica nalaze tvari kojima se prenose osobine s roditelja na potomke. Prema tome hoemo li dobiti novo drugaije potomstvo, moramo nekako izmijeniti te nosioce nasljedstva. Posljednjih tridesetak godina otkriveno je vie razliitih sredstava koje

mijenjaju nasljedne tvari i daju nove odlike biljaka ili nove rase ivotinja. Meu tim sredstvima osobito su djelotvorne rendgenske zrake. Osvjetljavamo li stanice za razmnoavanje rendgenskim zrakama, meu potomcima se javlja vrlo velik postotak nasljednih promjena. Dok se u prirodi meu stotinama tisua nae po jedna nasljedna promjena, iz sjemenaka, koje su rendgenizirane, ponekad je i svaka trea izmijenjena. To je upravo ono to ele uzgajai. Njima treba mnogo raznovrsnih biljaka da izmeu njih mogu odabrati onakve kakve ele. Meu dobivenim promjenama veina je nepovoljna, ali na svu sreu ima dosta i takvih koje mogu posluiti za popravljanje starih i za stvaranje novih odlika. U prirodi bi trebalo pretraiti milijune biljaka da se nae koja promjena. U vrtu, meu rendgeniziranim biljkama, izmeu nekoliko tisua nae se mnogo takvih koje nam odgovaraju. Evo zbog ega postoje danas u svijetu mnogi nauni zavodi u kojima se biljke podvrgavaju rendgenskom zraenju da se od njih dobije izmijenjeno potomstvo. U posljednje vrijeme slue se uenjaci i drugim vrstama zraka i tako preobraavaju biljke. Ve dosad je uenjacima na taj nain polo za rukom da dobiju mnogo novih odlika biljaka. Poljoprivrednici nekih gospodarski naprednih zemalja siju ve na velikim povrinama mnogo bolje kulturne biljke nego to smo ih poznavali prije dvadeset godina. Samo u dva desetljea postignuti su veliki uspjesi. Postoje opravdane nade da emo s pomou naunih otkria i dalje mijenjati i poboljavati stare odlike i stvarati mnogo bolje nove sorte i vrste biljaka. DA SU UMSKE JAGODE TAKO KRUPNE KAO VRTNE

124

125

U glavi vrtlara ve su se davno morale roditi ovakve misli: umske jagode imaju izvanredno lijep miris. Vrlo su slatke, a i okus im je odlian. No vrlo su sitne. Naprotiv, vrtne jagode imaju i trideset puta krupniji plod, a ipak se ne mogu po teku, slatkoi i okusu usporediti sa umskima. Eh, da mi uspije kriati umsku i vrtnu jagodu, pa da u novome kriancu dobijem samo dobre osobine oba roditelja! Tako bi se ispunio jedan od snova mnogih uzgajaa biljaka... Pokus je uinjen. U prvi as inilo se da je uspio. Krianci su lijepo rasli. Kad je trebalo da procvjetaju i da daju plod, vidjelo se da su neplodni. (Sluaj je bio isti kao i kod krianaca konja i magarca. Mula i mazga takoer nisu plodne.) Zbog neplodnosti krianaca pokusi su obustavljeni.

Po razliitim naunim zavodima rade tisue uenjaka. Neki su od njih otkrili da se nasljednje tvari u sjemenkama umske jagode mogu promijeniti. To su uinili na taj nain da su ih stavili nekoliko dana u rastopinu otrovne tvari koja se dobiva iz biljke mrazovca. Otrov se zove kolhicin. S pomou njega ostvaren je san vrtlara uzgojene su prve krupne vrtne jagode odlina mirisa i okusa. LUTHER BURBANK AMERIKI PREOBRAZITELJ BILJA U toku pedesetgodinjeg rada Luther Burbank [. Berbenk] je uzgojio preko tisuu novih odlika biljaka. Po tome je najuspjeniji uzgaja svih vremena. Svojim nesebinim i plodnim radom stekao je svjetsku slavu i zahvalnost svega

kulturnog svijeta. O njegovu ivotu i radu napisani su mnogobrojni lanci i mnoge knjige. Zaista je vrijedno promotriti njegov ivotni put i upoznati se s njegovim uspjesima. Burbank se rodio u siromanoj seljakoj porodici. U rodnom mjestu svrio je osnovnu i neke vrste srednju kolu u kojoj se obuka vrila samo preko zime. Ve kao dijete pie on, zavolio sam cvijee, kako su mi majka i sestre kasnije pripovijedale. Ne smatram da sam bio udo od djeteta koje bi u kolijevci bilo neki prirodoslovac, ali kau da sam se smirio kad bi mi u ruke dali cvijet. Mladi je Burbank, zbog siromatva roditelja, morao samostalno zaraivati, pa je radio u tvornici kao radnik. I ovdje je pokazao svoju darovitost usavrivi stroj na kome je radio. Sigurno bi i u tehnici imao uspjeha da je ostao u tvornici. No po neobino velikim i brojnim uspjesima koje je postigao kao uzgaja bilja vidi se da je u njemu tinjala iskra roenog prirodoslovca. Razumljivo je zato to je Burbank, im mu se pruila prilika, preselio svoju djelatnost iz tvornice u prirodu. Kad sam poeo raditi, nisam imao nikakve spreme. Sve to sam imao bio je komadi zemlje, motika i par hlaa. Nisam dapae dobio ni neko sustavno obrazovanje. Prva mu je briga bila da proiri zemljite na kojem je radio. Zato je trebalo novaca. Da doe do njih, morao je postii neki uspjeh. Zbog toga Burbank odlui uzgojiti dobru novu odliku krumpira. Sve vrste koje su se uzgajale u njegovu kraju imale su veinom male gomolje i nisu se dobro odravale preko zime. Burbank se dao na posao i uspio.

126

127

Pokuao sam krianjem, ali sam malo postigao. Tada sam iz mnotva gomolja odabrao dva primjerka koji su bili osobito veliki i od njih sam dobio berbenk-krumpir. Po njemu sam postao poznat. Donio mi je ime, a i neto novaca. Tada sam se preselio u Kaliforniju. Kalifornija je osobito zgodna za uzgajae biljaka. Zbog povoljnih klimatskih prilika tamo dozrijevaju dvije berbe u godini dana. Tako da se dva puta bre mogu vriti pokusi i utvrditi uspjesi. Burbank je u mjestu Santa Rosa kupio zemljite i na njemu zapoeo s radom. Mnoge je pustolovne duhove u Kaliforniju dovela tenja za otkriem zlata, a Burbank je radio kao tesar i kopa zemlje da svoj mali rasadnik od pola hektara proiri i osposobi za preobraavanje biljaka. Kad je za nekog poduzetnika u roku od devet mjeseci proizveo vie od 20 000 stabala ljiva, pronio se nadaleko glas o njemu. Prozvali su ga udotvorcem biljaka, arobnjakom odabiranja, genijalnim vrtlarom itd. Njegove su odline sadnice bile na dobroj cijeni, a rasadnik se proirio na povrinu od pet hektara. Sa svih strana poele su stizati narudbe i radoznali posjetioci. Dolazili su ne samo iz svih krajeva Sjedinjenih Drava nego dapae i iz daleke Evrope. Svi su bili oduevljeni njegovim rasadnikom. U tom vrtu iz bajki rasle su rue svih boja, lijerovi s dvostrukim cvjetovima do 30 centimetara u promjeru, ljive bez kotica, kaktusi bez bodlji, niski suncokreti s oborenim glavama, neobino ukrasno grmlje, krianci razliitih voaka itd. Glasoviti nizozemski botaniar De Vries putovao je tri puta u Ameriku da bi se upoznao s najuspjenijim uzgajateljem biljaka i njegovim nainom rada. On pie: Zoran promjer o tome kako radi Burbank vidi se iz naina kojim on dobiva novu odliku s boljim osobinama. Proizveo je etrdeset tisua krianaca kupine i maline i ekao je njihove plodove. Iz golemog broja dobivenih plodova izabrao je samo jedan vjerujui da je taj najbolji. Danas je poznat pod imenom Phenomenal. Sve je ostale iupao i spalio. Od tog skupog pokusa nije nita ostalo osim matine biljke nove odlike. Plodovi Phenomenala dugi su preko 7 cm! Sam Burbank ovako opisuje svoj nain rada: Kad uzgaja konja, goveda, svinja ili ovaca eli dobiti novu rasu, nastoji stvoriti jednu ili dvije nove osobine. Uzgaja konja eli, recimo, snanog i brzog ili paradnog konja ponosna dranja. Uzgaja goveda eli, recimo, kravu koja daje mnogo mlijeka ili koja daje mnogo mesa. Ja, meutim, teim da kod svih svojih biljaka dobijem lijep oblik i veliinu, snani i ravnomjerni razvoj listova i grana, izdrljivost i otpornost prema vremenu, bez obzira koja je to biljka.

K tome dolaze sada jo i moje naroite elje: moda elim biljku koja bujno cvate ili biljku s malim cvjetovima; moja nastojanja mogu ii za dobivanjem miriljivih cvjetova ili jarkih boja; moda elim plod s tankom ljuskom koji se lako kuha, ili plod koji se dugo uva i lako otprema. elje i potrebe koje mi se nameu u radu gotovo su bezgranine. Od nekoliko biljaka elim brinim uzgojem dobiti samo jedno obiljeje, a iz druge itavo tuce. Iz toga se vidi da moram stalno odabirati i opet odabirati. Dakle glavno sredstvo kojim se Burbank sluio bilo je odabiranje onih jedinki koje su odgovarale postavljenu cilju. Ostale je unitavao. U tom svom radu oslanjao se na svoja savrena osjetila. Otar vid, izvanredan okus i vrlo osjetljiv njuh tako su mu dobro sluili da uope nije pravio pogreke. Ipak se Burbank nije sloio samo odabiranjem nego je takoer meusobno opraivao razliite biljke, tj. vrio je krianja. Krianjem se poveava raznovrsnost potomaka, i tako ima mnogo vie prilike za odabiranje. Za pedeset godina neumornog rada Burbank je stvorio preko 1200 novih oblika biljaka. Dakle, doivio je preko 1200 pobjeda nad prirodom. Sve te pobjede nisu jednake vrijednosti ni za njega ni za nauku. Neke su od njih takve da su izazvale najvee priznanje i divljenje i strunjaka i nestrunjaka. Njih emo zbog toga i ovdje prikazati.

Najuveniji je Burbankov uspjeh njegova ljiva bez kotice. Kotunjavo voe ima tvrdu koticu koju valja ili izbaciti ili (kao kod breskve durancije)

128

129

voe oprezno jesti da ne slomimo koji zub. Da bi uzgojio ljivu bez kotice, Burbank je najprije kriao otprilike pedeset razliitih odlika ljiva. Tada je saznao da u Francuskoj raste divlja ljiva koja ima koticu samo s jedne strane sjemenke. Naruio je plemke te ljive, cijepio ih je na svoje odlike i nestrpljivo oekivao kad e procvjetati. Cvjetove dobivenog krianca umjetno je opraivao s razliitim odlikama pitome ljive. Dobivene sjemenke sijao je i dobio biljku krupnih plodova koji su imali samo mali dio kotice. Izmeu ovih daljnjim je odabiranjem vrio izbor onih primjeraka koji su se odlikovali krupnim plodovima, a imali su manji dio kotice. Poslije etrnaest godina strpljiva rada Burbank je imao dvije biljke koje su mnogo obeavale. Kad su mi ove biljke donijele plod pie on, bio sam ushien jer sam se osvjedoio da su se moja domiljanja ostvarila. Plodovi 0 kojima je rije bili su gotovo sasvim bez kotica i samo paljivim istraivanjem mogli su se otkriti njihovi neznatni ostaci. Uz to je plod imao prijatan okus, pa je bio jednako vrijedan kao plemenita ljiva. Osim toga, kako se esto dogaa s kriancima kojima je jedan roditelj divlji, nova je biljka bila vrlo rodna. Kaktus bez bodlji drugi je izvanredan uspjeh ovog uenjaka. Burbank je na temelju iskustva doao do spoznaje da se tee mijenjaju one osobine koje dulje postoje u nekoj vrsti. Ba zbog toga je teko bilo uzgojiti ljivu bez kotica. Kotica ljive postoji ve tisue godina. Zaista je vana, gotovo najvaniji dio ljive, a ovjek bi je htio odstraniti za dva do tri mjeseca. I bodlje na kaktusu rastu ve mnogo hiljada godina. Bodlje su kaktusima osigurale ivot u borbi za opstanak. Biljoderi pustinjskih krajeva ve bi davno istrijebili ove biljke da nisu zatiene otrim bodljama koje su nastale preobraajem listova. Mnogo godina prolazile su kroz Burbankove ruke tisue biljki 1 izbole ga esto do krvi. Dugogodinji i naroito naporan, upravo krvav rad doveo je napokon do uspjeha. Novi kaktus bez bodlji, koji moe rasti i u pustinjskim krajevima, postao je dragocjena krmna biljka. No Burbankov kaktus ima jo jednu sjajnu osobinu. Njegovi plodovi imaju veliku hranjivu vrijednost i vrlo su teni. Po mirisu i okusu nalikuju na narane (vidi sliku na str. 147). S gledita biologije osobito je zanimljivo nastojanje Burbanka da uzgoji orah bez ljuske. Dugotrajnim odabiranjem dobio je takve orahe kojima je ljuska bila tanka kao papir. No tada se pokazalo zato je u prirodi nastala ljuska, zato je debela i emu slui. Burbankove orahe s tankom ljuskom napadale su ptice

im su im se raspucali gorki zeleni ovoji i lako su ih prokljuvale i unitavale. Tada mu nije nita drugo preostalo nego da odabiranje vri u protivnom smjeru i da se zaustavi tek onda kad ljuska bude dovoljno debela da je ptice ne mogu lako prokljuvati, a toliko tanka da je lakim pritiskom ruke moe probiti. Poslije oraha uzgojio je Burbank i ljenik tanke lupine. Pedeset godina nizao se uspjeh za uspjehom. Voar arobnjak uzgojio je mnogo novih odlika ljiva, jabuka, kajsija, bresaka, kruaka, dunja, oraha, kestena, malina i kupina. Osim toga mnoge odlike (sorte) povra, itarica i osobito cvijea. Krianjem kajsije i ljive stvorio je novu vrstu biljaka kojoj je dao ime plumcot [plamkot] (od engl. plum = ljiva i apricot = kajsija). Krianjem kalifornijskog i perzijskog oraha dobio je takve kriance kojima stablo raste naroito brzo. Stabljike tih biljaka slue u industrijske svrhe. Od njih se. dobivaju prvorazredni furniri za pokustvo. U osobito poznate uspjehe Burbankove ubrajaju se jo niski suncokreti sputene glavice (da ptice ne mogu do sjemenki), patuljasti kesteni, dunje s mirisom na ananas, georgine s mirisom na magnolije, kupine bijelih krupnih plodova, ljiljani s dvostrukim cvjetovima, kukuruz razliitih boja, krianci sorga i kukuruza, luk miriljivih cvjetova itd. U njegovu je rasadniku bilo istovremeno oko pola milijuna lijerova! Sav je rad ovog zaslunog i skromnog ovjeka bio usmjeren samo tom cilju da ovjeanstvu dade to vie takvih biljaka koje e mu ivot olakati i uljepati. Zbog toga je sve svoje prihode upotrebljavao samo za usavravanje ve stvorenih odlika i za stvaranje novih biljaka. Zbog njegova nesebina rada budua e se pokoljenja zahvalno sjeati velikoga preobrazitelja biljaka Luthera Burbanka. OD DIVLJE GOMOLJIKE DO NAJVANIJEG POVRA SVIJETA Od mnogih darova koje je Novi svijet Amerika poklonio Starome krumpir pripada u najvrednije. Uzgoj krumpira u Evropi pripada u najvanije dogaaje u njezinu gospodarskom ivotu. Postao je svakidanja hrana nebrojenih milijuna ljudi. Danas je gotovo nemogue zamisliti jelovnik Evropljanina u kome se ne bi pojavio krumpir bar u nekom obliku. Osim toga krumpir je vana industrijska biljka jer iz njega dobivamo krob, alkohol i eer. Njime se hrani i tovi stoka, dakle proizvodi meso, mlijeko, maslac i sir.

130

131

Od najvee je vanosti upravo to to se krumpir moe uzgajati i tamo gdje ne raste ria, kukuruz ili penica, a krumpir sadri veliku koliinu kroba koji je glavna hranjiva tvar u tim itaricama. I jo neto! Na jednom hektaru zemljita u Evropi izraslo je 1952. godine prosjeno 1550 kg penice. Iste je godine na istoj povrini ubrano prosjeno 13 700 kg krumpirovih gomolja. Dakle, krumpir je dao gotovo devet puta vee prinose nego penica. Odbijemo li veliku koliinu vode to je sadri krumpir, ustanovit emo da je ipak u njegovu liu stvoreno oko tri puta vie kroba nego u liu penice. Dakle, krumpir daje te hranjive tvari s iste povrine tri puta vie nego najvie cijenjena itarica penica. No ovdje treba osobito naglasiti da su tu usporeeni prosjeni, a ne najvei prinosi. U Belgiji je npr. 1952. god. ubrano prosjeno preko 30 000 kg krumpira, tj. tri vagona od deset tona na jednome hektaru! Uz takve prinose krumpir potpuno zasluuje ime hranitelja Staroga svijeta.

Krumpir se u Europi najprije uzgajao u loncima kao ukrasna biljka

Prije vie milijuna godina krumpir je rastao negdje u planinskim krajevima June Amerike. Bila je to sitna i neugledna biljka. U borbi za opstanak, u kojoj se nalaze sva iva bia u prirodi, odrao se i u tekim uvjetima ivota. ini se da mu je to upravo zato uspjelo, to se dobro brinuo za svoje potomstvo. Divlji se predak krumpira nije razmnoavao samo sjemenkama. Na mnogo-

brojnim izdancima ispod zemlje izrasle su u njega sitne kvrice s klicama novih biljaka. To su podzemne stabljike gomolji. Mnogi su cvjetovi stradali, sjemenke su propale, ali su se ispod zemlje, zatieni od zime i od ege, sauvali pupoljci na gomoljima. Idueg je proljea iz njih niknula nova nadzemna stabljika s listovima i cvjetovima. Tako se dvostrukim nainom razmnoavanja krumpir prilagodio tekim uvjetima ivota u planinama i odrao se dok se na Zemlji nisu razvili i ljudi. Ameriki domoroci iskopavali su gomolje krumpira i njima se hranili. Poeli su ga i sami saditi. Kad su evropski osvajai stigli u Junu Ameriku, uzgajanje krumpira bilo je tamo dosta razvijeno. Meutim, gomolji toga krumpira bili su vrlo sitni, a ni okus im nije bio naroit. U Evropu je krumpir donesen najprije u panjolsku oko 1500. god. U poetku je uzgajan kao ukrasna i ljekovita biljka. Dva puna stoljea krumpir je rastao samo u perivojima bogataa i u vrtovima ljekarnika. Prolo je dvjesta godina dok ga nisu poeli upotrebljavati za hranu. To su najprije uinili Irci, a zatim Nijemci. Saenje krumpira poelo se u Njemakoj tek onda iriti kad su u toku tridesetogodinjeg rata nastupile teke godine gladi. (Samo u leziji umrlo je 1770. god. preko sto tisua ljudi od gladi.) Tako je glad postala glavni razlog to su poeli saditi krumpir. U toku rata zarobili su Prusi francuskog ljekarnika Parmen- tiera [Parmantje] koji je u zarobljenitvu nauio jesti krumpir. Kad se vratio u Francusku, preporuivao je saenje krumpira. Francuski kralj Ljudevit XVI dao je Parmentieru pedeset jutara zemljita za sadnju krumpira s namjerom da potakne i seljake na saenje. Kralj i kraljica dolazili su na dvorske zabave okieni krumpirovim cvijetom. Plemstvo je od njih primilo taj obiaj. Sam Parmentier prodavao je najprije vrlo jeftino krumpir. Kad ga je malo ljudi kupovalo, poeo ga je dijeliti badava. Tada je zanimanje za nj posve prestalo. Kad nisu pomogla nagovaranja, preporuke i pokloni, Parmentier se posluio varkom. Objavljena je naredba da e svatko tko ukrade krumpir s Parmentierovih polja biti strogo kanjen. Po danu je postavljena i straa oko krumpirita. Kad se straa nou povukla, radoznali seljaci iz okoline pobrali su krumpir, a zatim su ga i sami sadili. Varka je iznad oekivanja uspjela. Kad je osim toga bilo jo nekoliko nerodnih godina, saenje krumpira se naglo proirilo. to je jo vanije, meu sadiocima je dolo do natjecanja tko e od njih uzgojiti bolje odlike (sorte). Francuzi su u tome imali mnogo uspjeha. Sve krupniji i sve teniji gomolji bili su otada najbolji propagatori krumpira.

132

133

U Hrvatsku su krumpir donijeli vojnici koji su se vratili iz Njemake i eke. Bilo je to 1780. godine. Ni kod nas nije krumpir naiao na bolji prijem nego u ostaloj Evropi. Vojnike su vlasti u poetku morale prisiljavati seljake na sadnju jer su tu stonu hranu ugledni ljudi jeli samo kriomice da im se svijet ne ruga. Tada je poslije 1812. zaredalo pet nerodnih godina. Nerodica je izazvala glad, pa su i nai seljaci poeli saditi krumpir. Suvremenu je ovjeku zaista teko shvatiti zato se krumpir tako polako uveo u evropsku poljoprivredu. Zato su morala proi dva stoljea prije nego to su ga Evropljani poeli saditi u veoj mjeri? Zato su ga tek u devetnaestom stoljeu sijali na velikim povrinama? To nam je utoliko tee razumjeti ako se sjetimo da se sada svake godine proizvede u cijelom svijetu oko dvjesta milijuna tona krumpira. Kad bismo tu jednogodinju proizvodnju natovarili u vagone od deset tona, onda bi za to trebalo pet vlakova koji bi na ekvatoru opasali cijelu Zemlju.

Kao to smo vidjeli, nerodne su godine i glad dali najvaniji poticaj za sadnju krumpira. Glad je zapravo dao samo snaan povod za uzgoj te biljke. Uzgajanje krumpira preuzelo je maha tek onda kad je uzgajaima polo za rukom da dobiju dobre odlike. Krumpir, kakav mi poznajemo, bitno se i vrlo

razlikuje od krumpira koji i danas sade indijanska plemena u Andama. Prema tome su i prvi gomolji koji su izrasli u Evropi bili sitni i slabe kakvoe. Nije dakle udo da su Evropljani krumpir u prvo vrijeme sadili samo za ukras ili kao ljekovitu biljku. Kad je nova biljka dola u gospodarski naprednije krajeve, i kad su je ovdje poeli oplemenjivati vjetiji uzgajai, njezina je vanost naglo rasla. U Americi je izvreno otkrie i pripitomljavanje krumpira. U Evropi su vjeti uzgajai odabiranjem i krianjem razliitih odlika preobrazili divlju gomoljiku i pretvorili je u hraniteljicu ovjeanstva. Unato tome to je divlji krumpir davao loe gomolje, domoroci su ih jeli. Kad su ga sami sadili, kakvoa mu se popravila, ali je jo uvijek bio tako lo da ga Evropljani u poetku nisu nimalo cijenili. Tek onda kad su uzgajai odabiranjem odstranili neke loe njegove osobine, a razvili dobre, sadnja se krumpira poela sve vie iriti. Tako je porastao i broj njegovih uzgajaa. Posljednjih stotinu godina stvorili su preko tisuu razliitih odlika. Od divljeg andskog krumpira uzgajai su dobili, tako rei posve novu biljku. Dananji krumpir djelo je ovjejeg uma i ljudskih ruku. Na uzgoju krumpira pokazala se u punoj mjeri stvaralaka snaga ovjeka. Dugotrajan rad i ustrajnost pobijedili su prirodu. Vjetim vrtlarima uspjelo je krianjem posve preobraziti neuglednu i jedva korisnu biljku u najvanije povre. Od sitnih i nepravilnih gomolja dobiveni su krupni i pravilni. Tvrda kora postala je sasvim tanka koica. Duboko smjetene klice (oka) zamijenjene su sasvim plitkima da se gomolj lake moe istiti. Dugi su izdanci skraeni, pa su gomolji skupljeni sasvim uz stabljiku. Kad su bili razdaleko, mogli su se vaditi samo runom radnom snagom, a i tada ih je dosta ostajalo u zemlji. Okupljeni uz stabljiku, mogu se vaditi strojevima to je mnogo bre i jeftinije. Od gorkastih gomolja uzgajai su dobili vrlo ukusne. Od nerodnih stvoreni su nekoliko puta rodniji potomci. Pa i to nije sve. Otkako je krumpir postao jedno od najboljih povra, uzgojene su odlike koje dozrijevaju vrlo rano, usred ljeta, ili kasno. Uenjaci su istraili sastav gomolja i odabiranjem dobili odlike (sorte) s mnogo kroba iz kojih se u tvornicama dobiva alkohol i eer. Za jelo su dobivene odlike s mnogo bjelanevine, pa je tako poveana njihova hranjiva vrijednost. Stvorene su odlike za salatu koje kuhane ostaju tvrde, a i takve koje se lako raskuhaju i slue za pire (puree). Varate se ako mislite da se ovjek dananjice zadovoljio s tisuu razliitih odlika krumpira! Naune ekspedicije otile su u njegovu pradomovinu da nau meu tamonjim vrstama i takve koje moda imaju neku dobru osobinu. Ta bi se

134

135

onda mogla krianjem prenijeti na uzgajane odlike. Istraivai nisu ili badava. Pronali su odlike koje se osobito odupiru bolestima, koje lako podnose zimu, imaju drugi sastav gomolja, dugo vrijeme mirovanja i klijanja itd. Svi ti novi oblici upotrijebit e se za krianje i za oplemenjivanje pa e jo vie podii vrijednost krumpira. Otprilike za pedeset godina dananje e se odlike smatrati slabima jer e nove imati jo bolja svojstva. Stvaralaki rad ovjeka nastavit e se u budunosti sve brim tempom. Kao i dosad, uzgajai e naii na mnoge zapreke, ali je sigurno da e njihovi plemeniti napori biti okrunjeni uspjehom. Tada e povijest o uzgoju krumpira postati velianstvena himna ovjejem radu i njegovoj stvaralakoj moi. To e biti jedna od mnogih pobjeda ljudskoga uma nad prirodom. IZMEU DOBRA I ZLA Ve vie od est tisua godina ljudi uzgajaju mak. Njegove su se cvjetne glavice njihale i u vrtovima starih Egipana, a dobro su ga poznavali Grci i drugi narodi. Egipani su makom umirivali nemirnu djecu, uspavljivali ih i ublaavali boli. Na rimskom novcu nalaze se otisci maka jer je mak i za Rimljane bio izvor sna i zaboravi. Dakle, poznavanje opojnog djelovanja maka prastarog je datuma. Vjerojatno su ljudi sluajno, iz radoznalosti, okusili sok to je procurio iz ozlijeene zelene makove glavice. Taj mlijeni sok ima omamljujue i opojno djelovanje. Kad se na zraku stvrdne, zovemo ga opij.

U opiju se nalazi nekoliko razliitih otrovnih tvari. Dvije su najvanije:

morfin i kodein. Kodein se upotrebljava kao izvrstan lijek protiv kalja. Morfin, koji se dobiva iz opija, daje se sam ili se kombinira s drugim lijekovima, a ubraja se u najrairenije i najvanije lijekove u suvremenoj medicini. Bez morfina ne bih htio biti lijenik, izjavio je jedan glasoviti profesor medicinskog fakulteta u Beu. Mak je, prema tome, osobito vana ljekovita biljka. Pa ipak mak nije donio ovjeanstvu samo dobro. U tenji da nau olakanje za svoje bolove i patnje posegnuli su mnogi ljudi za opijem kao sredstvom zaboravi. Teki uvjeti ivota, koji su vladali u mnogim azijskim zemljama, naveli su milijune bijednika da jedu ili pue opij. Kad se siromani Kinez osjetio preslab da izmijeni teke uvjete ivota i da odstrani patnje, onda je pokuao da ih bar ublai, stia i potisne. Opij mu je sluio zato da trenutno odstrani umor, glad, bolove i sva zla kojima ga je ivot bio. Opij ga je prenosio u stanje u kome je i on uspijevao, pobjeivao, doivljavao asove zanosa i sree. Tako je bilo bar u poetku. A tko da misli na kraj kad mu je ivot ionako pun oajanja i strave? Uivalac opija morfinist prolazi vie razliitih stanja. U poetku se ovjek osjea preporoen, lak i sretan. Uope ne osjea nikakvih briga ni ivotnih tegoba. U tome se stanju nalazi 68 sati. Evo kako jedan lijenik opisuje djelovanje opija: im sam uzeo dovoljnu koliinu, osjetio sam neko blaenstvo. Sva su mi osjetila oivjela, a snaga mi se poveala. Sve to sam motrio kao da je raslo. Bdio sam, ali sam ipak krasno sanjao. Iz kavane, u kojoj sam uzeo opij, poao sam kui. Pri svakom sam se koraku bojao da u uiniti neku ludoriju. Dok sam hodao, jedva sam osjeao tlo ispod sebe. inilo mi se da me neka nevidljiva ruka nosi ulicom, da mi se krv pretvorila u neku elektrinu tekuinu, pa da mi je zato tijelo lake od zraka. im sam doao kui legao sam. Cijelu sam no sanjao najljepe snove. No ujutro evo nevolje. Bio sam blijed kao krpa, a glava me uasno boljela. Duh mi je omlitavio, a tijelo tako oslabilo da sam morao nekoliko dana ostati u postelji. Ljudi koji dulje vrijeme uzimaju opij lie se zaas svih briga. Meutim, ostaje im zauvijek jedna: kako da ga se opet dokopaju. Posve otupe i postanu sasvim neosjetljivi i za svoje najsvetije obaveze. Ne brinu se za porodicu, naputaju enu i djecu. Kad mor- finist nema novaca da nabavi morfij, slui se laima, krade, prodaje najdrae uspomene i upotrebljava sva sredstva da pribavi kodljiv otrov. Postao je potpuno rob opojne strasti. Morfij je sasvim slomio njegovu volju i poslije kratkotrajnih trenutaka sree morfinist pada u teku

136

137

duevnu klonulost koja je sva proeta nepodnoljivom patnjom. Izgubi apetit, naglo mravi i postane ivi kostur. Oduavanje od morfija traje dugo i teak je zadatak. Otrov je slomio volju bolesnika koji se bez tue pomoi ne moe vie spasiti. Tek pod najstroim nadzorom lijenika moe se sputati nepodnoljiva e za otrovom. Engleski pjesnik Coleridge [Koulrid] koji se najprije lijeio opijem postao je morfinist. U punoj je mjeri osjeao svoju golemu nesreu i ovako ju je opisao: Za mene vie nema nade. Najbolje bi bilo kad bi me smjestili u kakvu bolnicu jer je moja bolest neko ludilo koja se od obinog ludila samo po tome razlikuje to sam izgubio i snagu i volju, a ne razum. Vi me molite da se sam pridignem. Poite i recite ovjeku koji ne moe rukama micati da e ozdraviti ako udari rukom o ruku. Zamislite jadno, kukavno, propalo tijelo koje ve mnogo godina trai da zaboravi muke, ali se one iznova javljaju jer se ne moe otresti strasti koje ih stvaraju. Zamislite najveu nevolju, slabost i izgubljenu nadu pa ete onda bar donekle razumjeti moje stanje. Morfij kao opojno sredstvo straan je neprijatelj ovjeka. Morfij kao lijek prava je blagodat i srea. Teki bolovi od kojih ljudi trpe poslije operacija ublaavaju se injekcijama morfija. Napadi unih i bubrenih kamenaca strahovito su bolni. Morfij ih stiava. Utiava i bolove od reumatizma, suenja hrptenjae ili iijasa, umiruje i mnoge bolesnike koji boluju i umiru od raka ili od drugih bolesti. Suvremena medicina slui se jo nekim opojnim tvarima biljnoga porijekla. Malo je ljudi koji ne znaju za kokain. Kad su vam vadili zub ili vrili neku drugu manju operaciju, dobili ste injekciju koja je sadravala kokain. Kokain je lijeniku omoguio nesmetan rad, a vi ste bez boli podnijeli upanje zuba. Kokain se dobiva iz lia koka biljke koja raste u Junoj Americi. Kad su panjolski osvajai doli u podruje dananje drave Peru, nali su velike nasade koke. Brzo su zamijetili da Indijanci za vrijeme odmora vau lie te biljke. To lie je bilo u tolikoj cijeni da je sluilo u prometu kao novac. Domoroci su koku smatrali svetom biljkom. Prilikom vjerskih sveanosti sveenici su bogovima prinosili rtve palei lie koke, a istovremeno su je vakali i sveenici i vjernici. Svi su vjerovali da ta boanska biljka gladnoga zasiuje, iznemogloga i umornoga okrepljuje, a nesretnika liava briga i oslobaa nevolja. panjolci su u poetku zabranili vakanje koke. Kraljevski je ukaz objavio da je koka avolski dar i da Indijance zavodi na praznovjerje. Strani su osvajai poeli sjei i kriti nasade koke. Indijanci su je ipak i dalje vakali, samo kriomice. Tada su panjolski izrabljivai primijetili da uz slabu hranu, a bez

koke, Indijanci ne mogu podnositi teke poslove. To ih je ponukalo da opet dopuste saenje i vakanje koke. Da bi to bolje iskoristili radnike po rudnicima, davali su im u toku rada po tri odmora za vakanje koke. Nakon toga su radnici utjeeni i osvjeeni krenuli na posao. Evo to pie jedan promatra: Indijanac Hatau sluio je kod mene kao rudar. Pet dana i noi je teko kopao, a nije ni okusio jela. Svake je noi spavao samo dva sata. No svaka dva sata provakao je aku kokina lia. Bio sam stalno uza nj i neprestano sam ga promatrao. Kad je svrio posao, za koji sam ga najmio, pratio me 23 sata hoda. Put je vodio visoko preko planina. Premda nije usput jeo, nije ni korak zaostajao za mojom mulom. Zadovoljavao se samo kratkim odmorom da u miru provae koku. Isti pisac navodi svoja iskustva i kae: Kad sam boravio na visini od 14 tisua stopa iznad mora, uvijek bih prije polaska u lov popio jak aj od kokina lia. To mi je pomoglo da sam se cijeli dan mogao verati po strminama i progoniti divlja. Pri tom sam upravo tako lako disao kao da sam se kretao po ravnici. To me je pie upravo zasitilo. Gladi nisam dulje vrijeme osjeao. Iz ovoga se vidi da kokain koke djeluje slino kao i morfin maka. Kao lijekovi su od neprocjenjive koristi. Postoji meutim opasnost da se bolesnici na njih naviknu i tada postanu rtve morfinizma i kokainizma. U dvadesetom je stoljeu u bogatakim porodicama na Zapadu vrlo porastao broj morfinista i kokainista. Samo u Sjedinjenim Dravama bilo ih je 1956. godine preko 50 tisua. Budui da je javna prodaja opojnih sredstava zabranjena, krijumare ih. U tenji za visokim zaradama krijumari prenose brodovima i avionima morfij, kokain, heroin i druge otrove koji unesreuju pojedince, razaraju porodice i pune ludnice. Mak i koka nisu jedine biljke s omamljujuim sredstvima. Tako rei svaki je kontinent naao izvor za opijanje u drugoj biljci. Stanovnici Male Azije skupljaju smolu koju za cvatnje izluuju grane i lie indijske konoplje. Taj se otrov zove hai. Osnivai nekih vjerskih sekti sluili su se haiem da bi pali u zanos i tako dobili to vie pristaa. Afriki domoroci kad se iscrpu radom jedu kola-orah. Plod kola-oraha slian je kakaovu plodu. I on sadri omamljujuu tvar kolanin. Kola-oraii izazivaju kod ovjeka ivahnost, zadovoljstvo i ugodne osjeaje, a odstranjuju umor, i sanjivost. Onaj tko uzima kola-preparate moe bez spavanja, podnijeti naporan rad dva do tri dana. Kola utauju eu i glad. Crnci mogu u tropskoj egi prijei 80 km na dan nosei teret od 40 kg samo ako imaju kola-orahe. Za vrijeme drugog svjetskog rata saveznike vojske, a po-

138

139

sebno avijatiari i posade podmornica, uzimali su kolu da bi mogli podnijeti velike napore. Kola-orah upotrebljava se na razliite naine: u svjeem stanju, u prakovima, u alkoholnim piima, sirupima, pilulama itd. Lijenika istraivanja pokazala su da uzimanje kola-preparata ne djeluje tetno na organizam ako se troe u razumnoj mjeri. Kako vre vrlo povoljan utjecaj na ovjeka, nije udo da se njihova upotreba proirila i da se jo dalje iri. U Sjedinjenim Amerikim Dravama i u zemljama zapadne Evrope nema raskra, nema stanica ni aerodroma gdje se ne bi nalazili golemi plakati s naslovima: Pijte koka kolu! Potronja kola-oraha stalno i naglo raste pa se to drvo danas uzgaja na velikim plantaama ne samo u Africi nego i u toplim krajevima Amerike i Azije. U prirodi postoje tisue otrovnih biljaka. Neke su od njih i ljekovite. To su ljudi saznali iz iskustva. Prva znanja o tome iskoriivali su (a meu zaostalim narodima i danas iskoriuju) vraevi i sveenici. Kad je nauka dovoljno napredovala, zapoelo se sustavno prouavanje biljaka i njihovih proizvoda. Jo i danas se vre znanstvena ispitivanja mnogih biljaka i vade se iz njih ljekovite tvari. Lijenici dobivaju gotovo svakog dana od ispitivaa biljaka poneki novi lijek. Suradnja uenjaka cijeloga svijeta ne samo da proiruje nae znanje o biljkama nego takoer otrove koji su nastali u prirodi pretvara u spasonosne lijekove pa time spreava oboljenja, lijei bolesti i donosi ovjeanstvu sreu. BILJKA HOBOTNICA U AFRIKOJ PUSTINJI Ljeti 1860. godine stiglo je u London otprilike ovakvo pismo: Kad smo danas prolazili pustinjom Kalahari, pruila mi se iznenada izvanredna slika. Na pijesku sam opazio biljku sasvim neobina oblika. Sjahao sam i kleknuo na pijesak da je vidim izbliza. U prvi je as nisam ni dirnuo. Bojao sam se da e me dodir probuditi iz carstva snova, da u se uvjeriti kako samo sanjam.

Ali ipak bila je to java. Preda mnom su se pruali gotovo tri metra dugi listovi. Kad sam bolje pogledao, vidio sam da ta biljka ima samo dva velika zelena lista koji su rasperjani na mnogo dijelova. Lee smotani po tlu kao kraci neke velike hobotnice. Zaao sam meu te krakove. U sredini, odakle su se pruali, nalazilo se stablo. To je drvenasti grmi koji vas na prvi pogled podsjea na golemi cvat suncokreta. Na stabljici su se nalazili i plodovi. Kad sam ih paljivo promotrio, moje je iznenaenje postalo jo vee. Plodovi su bili nalik na eere jele. Iz toga sam zakljuio da je ta biljka u srodstvu s naim etinjaama i da zajedno s njima pripada u golosjemenjae. Uroenici zovu ovu udesnu biljku ntumbo i tvrde da ivi i do sto godina, a cijelo vrijeme ima u svemu dva lista. Znam da ta biljka nije dosad opisana i mislim da bismo joj mogli dati ime tumboa.

Pisac pisma je bio Fridrik Velvi, otkriva udesne pustinjske biljke. Za nas

140

141

je od osobitog interesa ne samo njegovo otkrie nego i on sam. Velvi je rodom Slovenac. U Beu je studirao medicinu, ali se vie zanimao za botaniku. Kad je zavrio studij, otputovao je u Portugal. Tamo je u Lisabonu zbog velikog znanja imenovan upraviteljem botanikog vrta. Kad je portugalska vlada poslala ekspediciju da istrai biljni svijet u njezinoj koloniji Angoli, na elu ekspedicije nalazio se Velvi. Boravio je vie godina u Africi, a zatim u Londonu i u Lisabonu. Posljednjih deset godina ivota proveo je na radu u Londonu gdje je umro 1872. godine. Na njegovu je nadgrobnom spomeniku isklesana slika biljke koju je otkrio u dalekoj Africi, a koja je po njemu prozvana Welwitschia [Velviia] mirabilis* Kasnija su istraivanja pokazala da velviija ima neke osobine golosjemenjaa, ali i kritosjemenjaa. Prema tome je prelazni oblik izmeu golosjemenjaa i kritosjemenjaa. Naime, njezini sjemeni zameci nisu posve otvoreni na plodnim listovima nego su njima donekle obavijeni. Dakle, graa njezina cvijeta pokazuje da su se krito- sjemenjae razvile iz golosjemenjaa. U tome je osobita vanost ove neobine pustinjske biljke i Velvieva otkria. *Mirabilis znai na latinskom divna, udesna VELIKA LJEKOVITOST ENJAKA U starom Egiptu smatrali su enjak (bijeli luk) svetom biljkom. Ve tada je sluio za hranu, ali je na visokoj cijeni bio upravo zato to se vjerovalo da je osobito ljekovit. idovi, Grci i Rimljani upotrebljavali su enjak takoer za hranu i kao zain. I na narod vrlo cijeni ljekovitost enjaka i vjeruje da spreava i lijei mnoge bolesti: jaa ovjeka, pospjeuje probavu, isti krv i crijeva, tjera crve, pospjeuje tek, umiruje i ublauje greve, smanjuje krvni tlak itd.

Suvremeni uenjaci prouili su sastav i ispitali ljekovitost enjaka. Utvrdili su da se taj luk moe preporuiti kod grie, crijevnih katara, za obranu od zaraznih bolesti, za umirenje i za ienje crijeva. ini se da enjak odstranjuje iz crijeva tetne bakterije, a pomae u razvoju za probavu potrebne mikrobe. U enjaku se nalazi tvar zvana aliin koja spreava neke bakterije u razvoju, slino kao i glasoviti lijek penicilin. Smatra se da enjak osobito povoljno djeluje na rad probavnih organa duevnih radnika koji se malo kreu.

PAMUK ODIJEVA OVJEANSTVO Danas je pamuk najvaniji od svih biljaka koje daju predivo. Pamukom je zasijano oko 27 milijuna hektara zemljita. Milijuni ljudi uzgajaju ga po svim kontinentima osim na Arktiku i na Antarktiku. Cijele flote trgovakih brodova prevoze pamuno vlakno po svim morima i oceanima.

142

143

Stotine tisua vagona razvoze bale pamuka od proizvoaa do preraivaa. Stotine milijuna tvornikih preslica vrte se danju i nou, a tkalaki strojevi izbacuju milijarde metara razliitih pamunih tkanina. Milijuni ljudi zaposleni su u tvornicama tekstila. Mala sela, u kojima su izgraene tvornice pamune industrije, prerasla su u gradove, a gradii su postali milijunski velegradovi. Danas gotovo i nema ovjeka koji ne nosi na sebi bar komadi pamune tkanine. Pamuk zaista odijeva ovjeanstvo. Njegova je dakle vanost upravo golema. Ljudi iskoriuju pamuk ve vie od 2500 godina, ali veu gospodarsku vanost dobio je tek onda kad je bio prenesen u Evropu. Pamuk je zapoeo svoj pobjedonosni put u Indiji. Odatle je prenesen do obala Sredozemnoga mora. U Evropu su ga prenijeli Arapi, i to najprije u panjolsku i Italiju. Na Balkanski poluotok i u nae krajeve donijeli su ga Turci. Kad je Kolumbo doao u Ameriku, uroenici su mu predali na dar pamuk koji je rastao kod njih. Stanovnici Meksika Azteki uzgajali su pamukovac, istkali su od pamuka tkanine i bojili su ih. panjolski se doseljenici nisu nimalo brinuli oko uzgoja pamuka pa je ve nakon nekoliko desetljea njihova gospodarenja gajenje pamuka gotovo sasvim prestalo.

Tek u osamnaestom stoljeu razmahala se proizvodnja pamuka u svijetu, a osobito u Americi. To je bilo u vezi s napretkom tehnike i s pronalaskom strojeva. Dotada se pamuk ne samo brao rukom nego su se rukama odvajale i sjemenke od vlakanaca. Otkako je pronaen stroj koji odvaja sjemenke pamukovca od vlakanaca to slue za predivo, proizvodnja pamuka naglo je porasla. Kad su zatim u Engleskoj proradili i tkalaki strojevi, potranja za pamunim vlaknima bila je tolika da je proizvodnja u roku od pet godina porasla dvjesta puta. Prvi tkalaki stroj imao je samo osam vretena. Malo zatim ga je izumitelj usavrio tako da je jedan radnik mogao posluivati 120 vretena. Zbog toga su proizvodni trokovi pali, pa je i cijena pamunih tkanina vrlo sniena. Sada se njima moglo odijevati i siromanije stanovnitvo. Rad prvih izumitelja nastavili su novi. Pronali su strojeve na parni pogon, izumili su novi nain ienja, bojenja i tkanja. Proizvodnja je bila sve jeftinija, pa je potronja sve vie rasla. Potranja za pamunim vlaknima rasla je usporedo s time. Uzgoj pamuka irio se sve vie. Plodovi pamukovca dozrijevaju postepeno, i obino se moraju izvriti tri berbe. Berba se nije mogla obavljati strojevima nego rukama jer stroj ne moe razlikovati zrele plodove od nezrelih. Na plantaama pamuka trebalo je sve vie radnika. Njih su silom dovodili iz drugih kontinenata, a osobito iz Afrike. Arapi i Turci organizirali su prave hajke i hvatali crno stanovnitvo afrikih pokrajina. Naselja su im razarali, a one koji su se odupirali nemilosrdno su ubijali. Uhvaene crnce preuzimali su Portugalci i panjolci i prevozili u Novi svijet. Budui da je prodaja zarobljenih bijednika donosila velike prihode, toga su se sramotnog posla prihvatili i pomorci drugih zemalja. Englezi, Francuzi i

144

145

Holanani proirili su dalje trgovinu robljem i tako svoje zemlje okaljali jednom od najveih sramota ovjeanstva. S crncima u Americi i u drugim zemljama postupali su gore nego sa stokom. Posjednici plantaa izrabljivali su ih do krajnje mjere i iscrpljivali radom. Nitko nije smio crnca nauiti itati ili pisati. Njih je trebalo dresirati samo za odreeni posao, npr. za rad na plantai pamuka. Kad je neko zemljite bilo iscrpeno zbog stalnog uzgoja iste biljke, onda bi vlasnik selio dalje. Sa sobom bi poveo i svoje crne robove ili bi ih preprodao drugom izrabljivau. Crni je ovjek postao pokretnom svojinom bijeloga. Obraivao mu je plantae pamukovca, eerne trske i duhana. Zgrtao je golema bogatstva u rukama bijelaca, a ipak je njegov ivot bio samo patnja puna ponienja, gorine i suza. Jo i danas, dvjesta godina odonda, Crnci Sjedinjenih Drava nemaju ista prava kao njihovi bijeli sunarodnjaci. Crna povijest bijelog pamuka pie se tako ve stoljeima. Na sramotu ovjeanstva jo nije sasvim dovrena iako smo ve dobro zakoraili u atomsko doba. MORSKE ALGE INDUSTRIJSKE BILJKE Sjeverno more obiluje velikim mnotvom morskih alga. Zbog toga se u tom podruju zadravaju i love velike mnoine riba. Oko Orkneyskih [Orkniskih] otoka i uz obale sjeverne kotske ima morskih alga u velikim koliinama. Ve dosada su ove alge sluile za dobivanje tzv. algine kiseline. Ta je kiselina izvanredno vrijedna tvornika sirovina. Od nje se prave lake vunene tkanine, razliiti plastini materijali, proziran papir, topljivi konac za ivanje rana pri operaciji, ljekarnike kapsule, cement za zubarsku upotrebu, a stavlja se i u sladoled i u pivo. Iz ovoga se vidi da je potranja za alginom kiselinom sve vea. Ve danas postoje brojne tvornice koje ju prerauju. U novije vrijeme vre se opsena ispitivanja kojima e se utvrditi rasprostranjenost i gustoa algi u pojedinim dijelovima Sjevernog mora. Osim toga istrauje se i njihova vrijednost. Dosad je ustanovljeno da se svake godine moe dobiti oko tisuu vagona algi koje sadre alginu kiselinu. Na osnovi toga sastavljeni su planovi da se osnuje industrija za preradu morskih algi. Tvornice e tako dobiti odlinu sirovinu (kiselinu), a ostatak e se preraditi za hranu ovcama, svinjama i ivadi.

BILJNI GOROSTASI Najvei broj biljnih vrsta ivi kratko vrijeme. U proljee niknu, malo porastu, procvatu i donesu plod, pa onda uginu. Za kratka ivota ne stignu mnogo porasti. To su patuljci u biljnom carstvu. Osim njih u prirodi rastu i takve biljke koje doive starost od nekoliko stotina, a neke i od vie tisua godina. Budui da cijelo vrijeme ivota rastu, mogu dosei veliku visinu. Njihova su krupna stabla izrasla i preko stotinu metara visoko i stoje tako ve stotine ili tisue godina. To su najljepi ivi spomenici iz daleke prolosti. Najvii crnogorini divovi ive u Americi. Tamo su pronaeni neki borovi, visoki preko devedeset metara. No i ti divovi nisu dorasli najviim mamutovcima koji mogu biti i 140 m visoki. I meu hrastovima ima pravih divova. Jedan od takvih ivi kod nas u Bosni, dva sata juno od Travnika. Taj je hrast visok oko 36 metara, a opseg mu je pri dnu 21 m. Dri se da ima oko dvije tisue godina. Stablo mu je iznutra uplje. upljina je tako velika da je u nju stalo 66 uenika kad su tamo bili na izletu. Meu najvea evropska stabla ubraja se pitomi kesten. Kod Orahovice je 1925. god. posjeeno stablo koje je u promjeru imalo preko 3 metra. To je stablo dalo 17 hvati drva. No to je pravi patuljak prema glasovitome kestenu koji raste na Siciliji, a zovu ga kesten stotinu konja. Ime je dobio zbog toga to se vjerovalo da se u njegovoj sjeni moe istovremeno odmarati stotinu konja. Evo kako ga jedan oevidac opisuje:

146

147

To glasovito drvo gorostasna promjera iznutra je uplje. Dri se tako rei samo na svojoj kori. upljina stabla tako je velika da su tamonji ljudi od nje nainili kuu i tamo postavili pe u kojoj sue kestene, orahe, bademe i druge plodove. Drvo sam mjerio najveom tanou i utvrdio da ima u opsegu 48 metara. Ovaj kesten zaista pripada u najkrupnija stabla na svijetu. Meutim, sastavljen je od pet sratenih stabala koja su izrasla iz jednoga panja. Veliina toga orijaa ivo se doima svakoga pa ga ve pisci staroga vijeka spominju u pjesmama posveenim prirodi. I na kraju spomenut emo najvie biljke na Zemlji. To su australski eukaliptusi koji svojim rastom natkriljuju i same ma- mutovce. Neki su izrasli vie od 150 metara! Najnie grane izbijaju iz debla 100 metara nad zemljom. Eukaliptus od 160 metara vii je za 14 metara od Keopsove piramide i 55 metara od zagrebake katedrale. Stabljike eukaliptusa rastu vrlo brzo. U toku jedne godine mogu porasti 2 3 metra. Ova se njihova dobra osobina iskoritava u umarstvu. Vrste eukaliptusa koje rastu u movarnim krajevima iscrpu svojim korijenjem velike koliine vode pa isuuju movare. Osim toga komari ne podnose miris njihova lia pa tamo gdje su ume eukaliptusa nema malarije. Nai su pomorci donijeli i zasadili kod nas sjemenke tih divova. Na poluotoku Peljecu uspjeno rastu mladi eukaliptusi. Kad dosegnu visinu od 150 metara, imat e budua pokoljenja prilike da se dive najviim gorostasima u biljnom svijetu.

kraj

148