Erich Fromm - Dogma o Kristu

Embed Doc
Copy Link
Readcast
Collections

CommentGo Back

Download

Erich FrommDogma o Kristu Bit

ć

ete kao BogSadržajDOGMA O KRISTUI Metodologija i priroda problema 9II Socijalno-psihološka funkcija religije 16III Rano krš

ć

anstvo i njegova ideja Isusa 25IV Transformiranje krš

ć

anstva i homousijskadogma 49V Razvoj dogme do Nikejskog sabora 67VI Jedan drugi pokušaj interpretacije 76VII Zaklju

č

ak 82BIT

Ć

ETE KAO BOGPredgovor 87I Uvod 89II Pojam Boga 100III Pojam

č

ovjeka 137IV Pojam povijesti 155V Pojam grijeha i pokajanja 209VI Put: Halaha 224VII Psalmi 241VIII Epilog 259IX Dodatak: Psalam 22 i Muka 263Dogma o KristuMetodologija i priroda problema

Jedno od bitnih ostvarenja psihoanalize je u tome što je uki¬ nula lažnorazlikovanje izme

đ

u socijalne i individualne psiho¬ logije. S jedne strane,Freud je naglašavao da ne postoji indi¬ vidualna psihologija

č

ovjekaizoliranog od njegove društvene sredine jer izolirani

č

ovjek ne postoji.Freud nije poznavao

homo psychologicusa,

nikakvog psihološkogRobinsona Crusoa, kao što je

homo oeconomicus

u klasi

č

noj ekonomskojteo¬ riji. Naprotiv, jedno od Freudovih najvažnijih otkri

ć

a bilo jerazumijevanje psihološkog razvoja najranijih društvenih odno¬ sapojedinca — onih sa roditeljima, bra

ć

om i sestrama.»Istina je«, pisao je Freud »da se individualna psihologija bavi

č

ovjekompojedincem i da istražuje puteve pomo

ć

u ko¬ jih on nastoji prona

ć

izadovoljenje za svoje nagonske porive; ali samo rijetko i pod izuzetnimokolnostima individualna psihologija može zanemariti odnose togpojedinca prema dru¬ gima. U mentalnom životu pojedinca redovito postojinetko drugi kao uzor, kao objekt, kao pomaga

č

, kao protivnik; i ta¬ ko odsamog po

č

etka individualna psihologija, u tom prošire¬ nom ali potpunoopravdanom zna

č

enju tih rije

č

i, istovreme¬ no je i socijalna psihologija.«

1

S druge strane, Freud je radikalno prekinuo s iluzijom soci¬ jalnepsihologije

č

iji je predmet »grupa«. Za njega ni »dru¬ štveni nagon« nijepredmet psihologije ništa više od izoliranog

č

ovjeka jer »društveni nagon«nije »primarni i elementarni« nagon; on zapravo vidi »po

č

etak psihi

č

kogformiranja u užem krugu, kao što je porodica«.On je pokazao da se psihološki fenomeni koji djeluju u grupi mogurazumjeti pomo

ć

u psihi

č

kih mehanizama koji dje¬ luju u pojedincu, a ne naosnovu »duha grupe« kao takve.

2

Pokazuje se da je razlika izme

đ

uindividualne i socijalne psihologije kvantitativna a ne kvalitativna.Individualna psiho¬ logija uzima u obzir sve što je utjecalo na sudbinupojedinca i na taj na

č

in dolazi do najcjelovitije slike o njegovoj psihi

č

¬ kojstukturi. Sto više proširujemo sferu psihološkog istraži¬ vanja — to jest,što je ve

ć

i broj ljudi

č

ije zajedni

č

ke crte omo¬ gu

ć

uju da ih se grupira — toviše moramo smanjiti opseg ispi¬ tivanja totalne psihi

č

ke strukturepojedinih

č

lanova grupe.Stoga, što je ve

ć

i broj predmeta istraživanja u socijalnoj psihologiji to je užiuvid u totalnu psihi

č

ku strukturu svakog pojedinca unutar grupe koja seprou

č

ava. Ako se to ne shvati, lako

ć

e nastati nesporazumi u procjenirezultata takvih istra¬ živanja. O

č

ekuje se da

ć

emo

č

uti nešto o psihi

č

kojstrukturi svakog pojedinog

č

lana grupe, ali socijalno-psihološko istraži¬vanje može prou

č

avati samo karakternu matricu koja je zajed¬ ni

č

ka svim

č

lanovima date grupe i ne uzima u obzir totalnu karakternu strukturu jedinke. Totalna struktura takve je¬ dinke ne može nikada biti zadataksocijalne psihologije te ju je mogu

ć

e odrediti samo ako raspolažemo

opširnim zna¬ njem o razvoju pojedinca. Ako se, na primjer, u nekom socijalno-psihološkom istraživanju tvrdi da stav grupe prema liku oca varira odagresivno-neprijateljskog do pasivno-pokornog, ta tvrdnja zna

č

i neštodrugo od iste izjave koja se daje o poje¬ dincu u individualno-psihološkomistraživanju. U ovom dru¬ gom slu

č

aju ona zna

č

i da ta promjena vrijedi zatotalan stav pojedinca, dok u prvom slu

č

aju ona zna

č

i da ta promjenapredstavlja prosje

č

nu karakteristiku koja je zajedni

č

ka svim

č

lanovimagrupe i koja nužno ne igra glavnu ulogu u karakter¬ noj strukturi svakogpojedinca. Dakle, vrijednost socijalno--psihološkog istraživanja ne možebiti u tome što iz takvog is¬ traživanja stje

č

emo potpun uvid u psihi

č

keosobitosti pojedi-.nih

č

lanova, ve

ć

samo u

č

injenici što možemo utvrditi one zajedni

č

kepsihi

č

ke tendencije koje igraju odlu

č

uju

ć

u ulogu u njihovom društvenomrazvoju.Prevladavanje teoretske suprotnosti izme

đ

u individualne i socijalnepsihologije psihoanalizom vodi do zaklju

č

ka da me¬ toda socijalno-psihološkog istraživanja može biti, u suštini, ista kao i metoda kojupsihoanaliza primjenjuje u istraživa¬ nju psihe pojedinca. Stoga

ć

e bitiuputno da ukratko razmo¬ trimo bitne crte te metode jer je ona od zna

č

ajau ovoj stu¬ diji.Freud polazi od stajališta da u uzrocima koji stvaraju neu¬ roze — a to istotvrdi za nagonsku strukturu zdravih ljudi — naslije

đ

ena seksualnakonstitucija i iskustvo doživljaja

č

ine dopunske nizove:»Na jednom kraju niza nalaze se oni krajnji slu

č

ajevi za ko¬ je s uvjerenjemmožete re

ć

i: Ti bi ljudi, uslijed njihovog ne¬ pravilnog razvitka libida,oboljeli u svakom slu

č

aju, ma šta da se dogodilo, ma šta da su doživjeli,ma kako da im je život bio povoljan. Na drugom su kraju slu

č

ajevi kojiname

ć

u su¬ protan zaklju

č

ak: Oni bi zacijelo izbjegli bolest da im život nale

đ

a nije stavio takav i takav teret. U srednjim slu

č

ajevima u nizu, ve

ć

i ilimanji dio faktora sklonosti (seksualna konsti¬ tucija) kombinira se samanje ili više štetnim prisilama života.Njihova seksualna konstitucija ne bi im prouzrokovala neu¬ rozu da nisuimali takve i takve doživljaje, a životne promjene ne bi na njih djelovaletraumati

č

no da je libido bio druk

č

ije sa

č

injen«.

3

Za psihoanalizu je konstitucionalni element u psihi

č

koj stru¬ kturi zdrave ilibolesne osobe faktor koji se mora promatrati u psihološkom istraživanjupojedinca, ali on ostaje nedoku

č

iv. Ono

č

ime se psihoanaliza bavi jestdoživljaj; istraživanje nje¬ govog utjecaja na emocionalni razvitak je njenaprimarna svrha. U psihoanalizi je poznato, naravno, da je emocionalnirazvoj pojedinca odre

đ

en manje-više njegovom konstitucijom;

of 00

Leave a Comment