PRVI SAT

Riječ arheologija dolazi od grč riječi arhe što znači star, početak i logos - govor, u
slobodnom prijevodu to bi značilo govor starine.
Definicija po Klaiću - Nauka koja proučava ??

Dijeli se na prapovijesnu arheologiju, antičku arheologiju i arheologiju srednjeg

vijeka. Ona djeluje od pojave čovjeka. O pojavi čovjeka postoje dvije teorije i to
evolucijeska i kreativizam. Evolucijska teorija Darwina govori o postepenom
razvoju vrsta tijekom dugog vremena. Kreativizam govori da je Bog sve vrste
stvorio odjednom, te da je Zemlja stara oko 5 000 godina, dok znanstvenici
govore o 4,5/5 milijardi godina.
U tom dugom periodu čovjek zauzima jedno jako kratko razdoblje. Naime on je
nastao prije oko 2 milijuna godina i to vrsta Australopitecini (prije 2 mil. godina),
Australopitekusi se dijele na mnogo podvrsta (egiptus, africanus, robustus,
afarensis, gahi (rođen u Čadu), boisei,...), ali zajedničko svima njima je to što su
to čovjekoliki majmuni i nisu govorili te ih ne smatramo ljudima.
Slijedeća karika u evoluciji je Homo habilis ili spretni čovjek. Neki znanstvenici
negiraju tezu da je on Homo (čovjek), već ga svrstavaju u Australopitekuse.
Njegov nastanak je od oko 2,5 milijuna godina - 2 milijuna godina. Pošto se ti
nalazi nalaze duboko pod zemljom mi ih datiramo po geološkim slojevima.
Njegovi ostaci su nađeni u Tanzaniji, Keniji i Etiopiji, te ta mjesta vežemo uz
područje na kojem je nastao. Kod homo odnosno čovjeka, drugo ime dolazi od
mjesta nalaska ili lokaliteta (eponimi lokaliteta). Najviše ostataka Homo habilisa
nađeno je u klancu Olodoway u Tanzaniji koji je u pleistocenu bio jezero. Oldoway
se počeo istraživati 30-ih godina 20. stoljeća. Taj čovjek bio je sposoban praviti
alat od kamena (ražnjaka, kremena i silfita - zbog toga što je pogodno). Pošto nije
mogao naći to kamenje u blizini obitavališta, odlazio je po to kamenje dalje i
donio ga, te ga obrađivao. Taj prvobitni alat bio je sjekač s kojim je drobio
plodove. To su bili dosta veliki kameni, ali vidljivi su znakovi obrade. Homo habilis
se počeo služiti mozgom iako je bio mali od oko 600-800 cm3. Bio je visok 120
cm.
Postoji nekoliko metoda utvrđivanja starosti, ali one su ograničene vremenom od
oko 70 000, te metode su C14 i kali-argon. Problem je taj što mi nalazimo samo
fragmente kostiju jer ako je tlo kiselo one propadaju. Od Homo habilisa postoje
brojne druge vrste od kojih su neke živjele paralelno jedna s drugom. Postoji još
Homo ergaster (prvi upotrebljava govor, te se postupno širi iz JI Afrike, jede
meso); Homo erectus (uspravni čovjek, zbog normadskog načina života zauzimaju
ogromna prostranstva i naseljavaju Indoneziju, Europu, Aziju - Pekinški čovjek,
točnu starost nemožemo odrediti jer se različito širi u druge prostore, ali uzimamo
800 000 godina, vrlo bitna stvar je poznavanje vatre što mu je dalo sigurnost i
toplinu);
Homo hajdelbergenis, otkriven je 1907. u Europi, ali je naseljavao i Aziju,
Englesku, Njemačku, Francusku i Španjolsku; Homo neandertalensis, ova vrsta je
specifična, pojavljuje se na Sredozemlju, ali i u sjevernim krajevima (Krapinski
pračovjek, otkrio ga je Dragutin Gorjanović Kramberger na Hušnjakovom brdu),
imao je jake i izražene kosti nad očima, veliko čelo i veliku zapreminu mozga,
pojavljuje se 250 000-35 000 godina pr.Kr., počeo je koristiti odjeću i upravo zbog
toga je mogao nastaniti sjevernije krajeve, obitavao je u pećinama, naziv je dobio
po mjestu pronalaska Neandertal kod Dusseldorfa u Njemačkoj, njegovo razdoblje
traje od starog do mladog paleolitika, prvi je čovjek koji je imao i duhovnu crtu u
sebi, a to vidimo iz običaja pokapanja mrtvih. Samim time dolazimo do teze da je
vjerovao u život poslije smrti. U spilji Laferasi uz mrtvace nađeni su tragovi peludi
pa se govori da je polagao cvijeće sa mrtvima, ali mi danas sumnjamo u to jer je
pelud mogla doći na razne načine tamo. Glavna prehrana mu je bio spiljski
medvjed (meso, krzno) pa je počeo štovati kult pećinskog medvjeda. U brojnim
spiljama nađene su lubanje medvjeda u nišama pa se pretpostavlja da su služile
u ceremonijalnoj inicijaciji mladog lovca, gdje bi on medvjedu izbijao zube.
Neandertalac je posebna vrsta koja nema veze sa sapiensom, ali to demantira
nalaz u jednoj pećini gdje je nađen ostatak koji ima osobine sapiensa i
neandertalca. U stvaranju Homo sapiensa najviše je sudjelovao Homo
hajdelbergenis. Sapiensi nastaju prije oko 35 000 godina u Africi, Europi i Aziji, on
nastaje u kasnom paleolitiku i razvija brojne kulture. Prvi počinje sa oslikavanjem i
to u dubini pećine u posebnim dvoranama koje nisu služile kao boravište već su
vjerojatno služile za obrede inicijacije. Te slikarije se nalaze u franko-kantabriskom
području (Lascaux, Altamira), ali i u Rusiji (Ural - Kapova pećina).
U srednjoj Europi se razvija sitna plastika odnosno figure od kosti, drveta i
kamena. Od raznih oblutaka prave se oblici, pa do vilendorfskih venera koje
vežemo uz kult plodnosti zbog toga što ti kipići nisu personalizirani (nema lica).
Slike u
franko-kantabriskom krugu proučavao je Andrej Guran i utvrdio je četiri stila:
jednostavan, naturalistički, realistični prikaz životinja i čovjek.

DRUGI SAT

Homo sapiens naseljava istočnu i središnju Europu (Češka, Rumunjska, Moravska

(Donja Vestonica), Hrvatska), zapadnu Europu (Francuska, Španjolska), zapadnu
Aziju, Afriku i istočne dijelove Azije, Australiju.
Prema Andreju Guranu postoji četiri stila u slikurstvu franko-kantabriskog kruga:
- stil I. 30 000-25 000 pr.Kr., graviranje i bojom premazane figure na pločama
vapnenca (glave i prednji dijelovi životinja) Les Ferosie i Ali Cellieri
- stil II. 25 000-19 000, to je razdoblje gravitijena i solitijena, a tada nastaju figure
Venera
- still III. 19 000-15 000, skulpture i graviranje, Lascaux
- stil IV. 15 000-10 000, najviši doseg slikarstva u franko-kantabriskom krugu,
životinjski likovi u prirodnim pozicijama (prikazana anatomija i pokreti).
Mediteranski krug obilježavaju gravure, a srednjoeuropski sitna plastika.
Vilendorfske venere su steatopigija (naglašeni ženski atributi) i depersonalizirani.
U srednjoj Europi postoji i minijaturna umjetnost graviranja oblutaka, a kasnije i
kosti, prikazuju životinje koje je čovjek lovio. Poznati lokalitet je i Lepinski Vir u
Srbiji gdje je nađena plastika u obliku riba (zbog Dunava i ribarstva). Prve
nastambe izvan pećina nastale su u Rusiji i Ukrajini.

TREĆI SAT
Nalaze dijelimo na pokretne i nepokretne. Postoji nekoliko vrsta istraživanja:
sustavno (1x1m), zaštitno (obilazak), sondno (probno).
Kada se nađe lokalitet on se registrira, ali u širokom gabaritu. Najviše nalaza ima
zbog izgradnji autocesta, vodovoda i to su zaštitna istraživanja. Sustavna
istraživanja su puno temeljitija.

Primjer 1: zaštitno istraživanje Popernjak općina Bošnjaci, Županja

- kvadratna mreža veličine 5x5 u dužini od 250 metara. Mreža slijedi smjer sjever
- jug. Vodoravno se pišu brojevi, a okomito slova. Bitno je upisati gdje je što
nađeno jer to kasnije treba. Ovo nalazište je iz kasnog brončanog doba (1200-
1250 god.pr.Kr.) i nalaz se satoji od naselja i nekropole.
Zemunice se javljaju u neolitiku, a traju sve do kasnog brončanog doba. Ti jamski
oblici nisu pravilnog oblika. Grobovi su paljevinskog tipa, a izvana su imali
oznaku. Nađena su 32 groba, a nekropola i naselje su iz istog doba.
Probna faza (1 m širine), to su paralelne i okomite rupe koje služe za ispitivanje.
Strategrafska jedinica II - u tom sloju nalaze se različiti predmeti, a jamski objekti
na prijelazu iz SJ II u SJ III (kada imamo poseban predmet onda mjerimo dubinu na
kojoj se on nalazi)
Strategrafska jedinica IV - zdravični sloj
Predpovijesni humus (mulj) - prijelazni sloj
Keramika iz naselja se razlikuje od grobne. Velike posude nisu mogle u cjelosti biti
očuvane zbog veličine, ali male posude nalazimo gotovo cijele.
Kućni maz - otisak od pruća jer su se kuće gradile od pruća koje se mazalo
blatom, u slučaju da je kuća izgorjela to blato bi se stvrdnulo i ostalo.
- keramika, kućni maz, ugljenizirano drvo, kamen (žrvanj (mlin) i drugi predmeti)
su nalazi koje najčešće nalazimo
Osim keramike, tu su i brončani predmeti (igle sa bikoničnom glavicom, prsten,
glijeta). Metalna zgura (troska, nečistoća) je dokaz da su te kuće bile radionice.
Mrtvace su spaljivali i vrući pepeo stavljali u žaru sa prilozima i zakopavali ih, ali
okrenute sa dnom prema gore. Grobovi su bili grupirani možda po obiteljima, ali
to nije moguće utvrditi. Karakteristika ove kulture Barica-Gredska je da je vrlo
malo predmeta u grobovima;
eksporpijacija - ispiranje sadržaja žare

ČETVRTI SAT

POVIJEST RAZVOJA ARHEOLOGIJE - METODOLOGIJA

Prvo istraživanje počinje babilonski kralj Nabonid (555.-539. pr.Kr.) i sprema
nađene artefakte u jednu vrstu tadašnjeg muzeja. Tukidid počinje sa
istraživanjem Egejske oblasti. Od 14.-17.st. počinje jače zanimanje za razne
artefakte, a to prikupljanje vrši aristokracija, posebice antičkih predmeta zbog
njihove očuvanosti. U 18.st. dolazi do iskopavanja Pompeja. 1795. istraživanja u
Južnoj Americi (indijanska povijest).
U 19.st. arheologija postaje znanstvena disciplina. Jean Bušet de Pert prvi
utvrđuje da je svijet stariji od Biblije po raznim nalazima uz riječne obale. On je
preteča Darwina.
Tomsen je razvio trodemni sistem - 3 perioda: kameno (starije i mlađe), brončano
i željezno doba. Ta podjela vrijedi za Europu. Eduard Tylor - razdijelio prapovijest
na više dijelova; 3 faze: divljaštvo, barbarizam i civilizacija.
Henri Rolson: otkrio način dešifriranja klinastog pisma
Stevens i Caterwood na Jukatanu nalaze gradove Maja.
Literatura kojom su bili vođeni: Biblija, Ilijada i Odiseja
H. Schlieman nalazi Troju i govori da se gradovi najčešće nalaze na brežuljku.
Lord Kanin - vrši opsežna iskopavanja Mohendžo Dara
Do 1960. je klasifikacijski period => kronologija
Kronologija se radi usporedbom nalaza sa kronologijom lijudi koja nam je
poznata.
Howard Carter - otkrio Tut-ankh-Amonov grob
50-ih godina ekološka arheologija => sam okoliš; utječe na pojavu zajednica
1960 - prekretnica u razvoju arheologije uzrokovana nezadovoljstvom zbog
zaključaka istraživanja (datiranja i objašnjavanja pojavi)
Luis Binford prvi predvodi novu arheologiju (sociološki i kulturni aspekt). Oni ne
proučavaju utjecaj jedne kulture na drugu, okreću se znanstvenom pristupu.
1949. Alidi našao C14 metodu
Kada se na lokalitetu nađe predmet on se odmah pere, suši, radi signatura i ljepi
se.
Flotiranje - ispiranje; na kraju taj predmet ide do skladišta ili na rekonstrukciju.
Mi pored fotografije pretendiramo i crtež zbog toga što se tamo bolje vide crte
itd.
Po frakturi fragmenta mi možemo reći dali je jedan fragment dio jedne ili druge
posude. Fraktura: zrnca pijeska, pljeve (slojevi); dijelovi posude: vrat, rame,
trbuh, rub i donji dio.

Primjer 2: Zaštitno istraživanje, lokalitet Dubovo kod Županje

Horizontalna strategrafija, širenje mjesta na druga područja. Avionske snimke
daju jednu jako dobru sliku nalaza. Na slici gdje vidimo mrlje tamo se nalaze
jamski objekti. Sonde daju uvid u samo nalazište. Sonda 1 je dala dosta, a 2 nije.
Nalaz - lokalitet je iz brončanog doba; nađeni su mikrolitički alati, Licinska kultura
(trakasti ukrasi na keramici).

PETI SAT

Zadatak arheologije: periodizacija, metode i istraživanja.

Arheologija je povezana s povješću i etnologijom.
Nazivi za arheologiju: prapovijesna, predpovijesna i predhistoriska arheologija.
Neki arheolozi:
- Nabunid - istraživao za kćer drevni humak u Agadu pored Babilona
- Tukidid - 5.st.pr.Kr. u "Povijesti peloponeskih ratova" govori o Delu gdje su otkrili
mačeve koji su stariji
- Plinej stariji - kerainije su glatko, izduljeno kamenje
- Sveta Helena, majka Konstantina, je tražila lokalitete u Svetoj zemlji
Ljudi su se pitali za svoju vlastitu prošlost o svom postanku. Mi to proučavamo
zbog naše želje za otkrivanjem.
Arheolozi u Grčkoj su bili glumci, a današnje značenje je uveo Jacques Spon u 17.
stoljeću. Temeljni cilj je otkrivanje i tumačenje ljudske prošlosti. Razlika između
povijesti i arheologije je to što se povijest zasniva na pisanim dokumentima.
Antička i srednjovjekovna arheologija je komplementarna povijesti. Arheologija se
zasniva na materijalnim ostacima. Arheologija se može dijeliti na nekoliko
dijelova. Danas je aktualna američka antropologija gdje se smatra da arheologiju
čine antropologija i etnologija. Etnologija je slična kulturnoj i socijalnoj arheologiji.
U kulturnu arheologiju spada i lingvistika.

ŠESTI SAT

Pretpostavka je da su prvi alati bili od drveta i kostiju tzv.

OSTEROODONTOKERAFISKA kultura. Ta pretpostavka je dosta kritizirana pa drugi
kažu da su se zajedno upotrebljavali kamen, kost i drvo. Kamen je zasigurno prvi
alat kojeg je oblikovala ljudska ruka i on obilježava sam početak čovječanstva.
Prvi dijalog čovjeka i kamena bio je u Africi. Prve alatke je napravio Homo habilis
prije 2 milijuna godina. Kasnije (1,6 mil.god.) pojavljuje se alat u drugim
dijelovima svijeta, a nosilac je bio Homo erectus. Prije 300 000 godina Homo
sapiens neanderthalensis stvara prvi specijalizirani alat. On kamenom obilježava
grob i tu vidimo jednu duhovnu crtu. Homo sapiens (35 000, 40 000) pravi korak
dalje i tada kamen čini umjetnost, sitnu plastiku => prvi začetak likovne misli.
U mezolitiku (10 000-7 000) dolazi do mikronizacije kamenih alata i
pripitomljavanja životinja. U akeramičkom (bez keramike) neolitiku dolazi do
sjedilačkog načina života i počinje zemljoradnja. U to doba se grade megalicki
spomenici u Engleskoj i Francuskoj. 3 000 god.pr.Kr. završava se proces
konceptualizacije kamena. Oldowayska kultura Homo habilisa je obilježena
cjepačima kojim je drobio kosti i usitnjavao, omekšavao meso.
- Žan Bušet de Pert - dokazuje (kod abvilijevske kulture) da je Zemlja starija od 5
000 godina
Kamen je najstarija sirovina, ali na osnovi istraživanja zajednica u Amazoni neki
znanstvenici su zaključili da je kamenom dobu prethodilo drveno, ali je ta tvrdnja
brzo osporena, pa se danas zna da je kamen prvi materijal koji se je koristio.
Drugi govore da je najstarije oruđe napravljeno od kosti, zuba i rogova. 1960.-64.
u Oldowayu su nađena 4 nalaza koja nam daju dobar uvid u oružje. U 1. položaju
je Homo habilisovo oruđe od kvarca i bazalta.
Homo habilis je na tom mjestu radio kamene građevine i brojna oruđa.
Kamene alate su pronašli u JI Africi (Omo, Hadan). On je vodio brigu o kvaliteti
kamene sirovine. Uz nalazišta su nađeni i neobrađeni kameni (sirovine).
Odbijanjem dijelova stvoreni su sjekači, ali su koristili i odbitke kao sekundarni
alat. Ti alati su najvažniji izumi u našoj civilizaciji, oni su početak stvaranja
ljudskog svijeta i kulture.
Da bi dobili sjekač zajednica je morala zajednički djelovati. On je koristio tvrdi
kamen opsidijan, ražnjak, kvarc. Prilikom oblikovanja vodili su brigu o formi jer su
jedan dio kamena ostavili u izvornom obliku jer je kamen imao magično svojstvo
čovjeku. Pa je pojedine kamene dovodio u vezu sa magijskom moći. Teško je
pretpostaviti da su australopitecini mogli obrađivati kamenje, oni su možda
koristili kamen.
Misli se da je Homo habilis svoje obrađivanje kamena vezao uz tradiciju.

SEDMI SAT

Bazalt, kvarc - vrste kamena

Gdje nalazimo oruđe tu je i čovjek, a prvo oruđe je nađeno u dolini Oldoway u
Tanzaniji.
Istraživanja počinju na temeljima Žan Bušet de Perta. Istočna Afrika predstavlja
mjesto nastanka. Homo habilis je uzeo oblutak i obradio ga je s jedne strane, a
drugi dio ostavio u iskonskom stanju => jedna vrsta ljubavi prema kamenu
To je kultura oblutaka koja kronološki spada u stariji paleolitik i veže se za Homo
habilisa.
Za Australopithecuse se nezna dali su radili alat, ali ljudi pretpostavljaju da nisu.
Homo erectus (1,6-300 000) se pojavljuje u drugim dijelovima svijeta i ostavio je
trag za sobom. U Oldowayu je nađeno njegovo oruđe, a najkarakterističniji je
ručni klin koji je dominantna vrsta. Taj klin je pažljivo okresivan i to s dvije strane.
Homo erectus počinje detaljnije i ljepše izrađivati (objekti sa simetrijom), a pojava
oruđa je revolucija u tehnici. Osim u Oldowayu nađeno je i u Keniji, Tanzaniji, oko
Casablance u Kubi Fori, Helakuilteni, ...
Na osnovu datacije u različitim područjima otkriveno je da je on nastao u Africi i
dalje se proširio (pomoću ostataka materijalne kulture utvrđena su kretanja).
Dijalog između čovjeka i kamena vodio se na različitim mjestima, što je uzrok
pojava različitih tehnika.
Homo erectus je kamen obrađivao u kućnom ambijentu, a po njega je išao do 10
kilometara. Išao je tražiti bolju i tvrđu sirovinu. Ručni klin je služio za rezanje
mesa, kopanje lukovica, ... Osim njega pojavljuju se i strugalice od oblutaka. U
Aziji je ručni klin gotovo nepoznat i tamo su izrađivani od oblutaka. Na zapadu je
ašelenska kultura, a na istoku su drugačije vrste
oruđa - okresani oblutci.
PERKUTER - kameni udarac, a kasnije postoji meki perkuter tj. od rogova, kosti za
izradu retuša (oštrica od kamena).
Kasnije i odbitci imaju retuš.
Također postoje i veliki klinovi na kojima nema tragova upotrebe => sakralizacija
kamena u religiozne svrhe ili je služio za ceremonije čovjeka. Ali u deponijima u
kojim su nađeni ti golemi (40 cm) kameni alati, govore o magijskim
ceremonijama. Kameni alat je vezan uz vatru jer je čovjek vidio da pri
obrađivanju alata frcaju iskre i zbog toga kamen veže uz vatru. Kamen je čuvar
topline, a vatra je medij koji je sakupljao ljude i stvorio komunikaciju. Otkriva
druge vrste kamena koje mu služe za ukras. Stvoreno je nekoliko regionalnih
kultura.
Homo sapiens se pojavljuje prije 300 000/200 000 godina.

OSMI SAT

Danas nije jasno dali je Levalaoška kultura Homo erectusova ili Homo sapiensova
tvorevina pa se datira između 350 000 i 300 000; ta kultura je nađena na puno
mjesta, ali usprkos morfološkoj razlici oni su alati arhajičnog sapiensa, pa uz
njega vežemo ovu kulturu.
Teški ručni klinovi se postupno preobražavaju u mali klin, odnosno šiljak, a
strugalice postaju manje. Neandertalac je prešao na sve obale Mediterana, ali i
na sjeverne dijelove Europe, a uz njega vežemo činjenicu trajnog korištenja
staništa.
Druga vrsta revolucije dogodila se kada je čovjek počeo shvaćati smrt i počeo
vjerovati u zagrobni život.
Neandertalac je išao dublje u pećine, iako je živio na početku pećine i iz te dubine
donosio određene predmete. Za njega je karakteristična oker boja = bojao neke
dijelove tijela u kulturne i religiozne svrhe. Promatranje kamena kod arhaičnog
sapiensa moramo imati na umu dvije dimenzije. Kamen se upotrebljavao za
tehničke, ali i za duhovne svrhe. U njegovo doba nastaje nekoliko vrsta alata, ali
vodi brigu o sirovini. Neandertalac je lavazijensku kulturu zamijenio
musterienskom. Koristio je jednu jezgru i stvarao više odbitaka. Time je postigao
oštar periferni dio u obliku diska.
120 000 - 35 000 naglo se proširila sakralna simbolika kamena (manganov oksid,
pirit, hematit) i oni se koriste u ritualne svrhe odnosno ukrašavaju se grobovi. On
je stvarao i svetišta, prekrio bi ljudsku lubanju kamenjem u obliku vijenca. Homo
sapiens sapiens je potisnuo neandertalca u nenaseljena područja gdje on izumire.
Neki misle da je neandertalac latentni rukavac ljudske filogenije.
150 000 god. Homo sapiens sapiens; njegova superiornost je u mozgu koji vodi
do njegova razvoja. 4 kulturno kronološka razdoblja: paleolitik, mezolitik, neolitik i
razdoblje povijesti, kamen se upotrebljavao do brončanog doba za alat, ali on se
upotrebljava do danas.
Od 3 000 - danas možemo gledati na kamen sa strane materijala za izradu i
umjetnost.
Homo sapiens koristi minerale iz primarnih ležišta (kopa iz rudnika), a ne iz
sekundarnih. Kada je sirovina u primarnom ležištu velika onda je on razlomi radi
lakšeg prijevoza, a koristi se i opsidijanom i razmjenom (S Mađaraska i
Transilvanija). Zbog kvalitetnije obrade usavršava se tehnika klesanja pa u
musterienskom alatu je radna površina 2 m, a kod alata Homo sapiensa sapiensa
je do 20 m. On pravi i specijalizirani alat pa nastaje puno vrsta i kultura:
Orinasien (30 000 - 25 000)
Gravettien (25 000 - 18 000)
Solitren(18 000 - 15 000)
Magdalien (15 000 - 10 000)
Najljepši šiljci su solitrenski, a u magdalienu nastaje više alata, a dolazi do
mikrolitizacije. Prije 30 000 nastaje skulptura u kamenu, koji je vjerojatno imao
religioznu svrhu.
Pećinsko slikarstvo => sakralizacija kamena
Oker boja (crvena i žuta) simbolizira krv. Mezolitik - jedan dio čovječanstva ostao
je vjeran kamenu, a drugi se opredjeljuje za keramiku. Za to doba vežemo kulturu
oblutaka odnosno stavljanje oblutaka u religioznu svrhu i do mikrolitizacije, pa
onda tako mali alati su bili vezani uz druge materijale drvo, kost.
Za to vrijeme karakterističan noktasti alat. Obožavanje oblutaka je bio običaj na
mediteranu gdje su bili bojani i ukrašavani gravurom. Ti kameni su bili poslagani
oko ognjišta i u to doba dolazi do sahranjivanja unutar kuće (Lepinski vir,
Đerdapska klisura, Srbija).
Ti kameni vjerojatno su vezani odnosno karakteristični za ribolovačka i lovačko-
sakupljačka društva. U tom periodu on pripitomljava životinje i tada ljudi vezuju
svoja božanstva uz onu granu privrede od koje su živjeli. Zbog klimatskih
promjena dolazi do raspada društva, odnosno klima stvara pojedinstvo za daljnje
življenje. Inovacija su sjedilački način života ljudi, a oni su vezani uz rijeke, mora
ili zemlju. Dolazi do graviranja i ukrašavanja kosti. Interpretacija obožavanja
oblutaka su da su to bili prvo jaje ili pogrebni svijet. Najznačajnije mjesto
mezolitika je Lepinski vir. To su mala naselja, a tamo su nađeni obluci ugravirani
sa likovima i drugim alatima. Lepinski vir je bio sakralni centar cijelog Podunavlja
(50 svetišta, oltari, nekoliko skulptura od velikih oblutaka). Ispod praga su nađeni
ostaci male djece. Sva svetišta imaju smjer I-Z, a grobovi su položeni S-J - zbog
izlaska sunca. Apstraktne figure su bojane, ali se mogu razlučiti u muška i ženska
- to je ciklus oplodnje. Oni svašta prikazuju, ali njihova veza je uz ognjište i to je
bio kult domaćeg ognjišta, a ne ribolikog božanstva. Ognjište okuplja žive i mrtve.

DEVETI SAT

Izduženi su u orinasienu. (po nalazištu Orinjak)