SVEUCILIŠTE U ZAGREBU

FILOZOFSKI FAKULTET
Odsjek za arheologiju
Ivana Lučića 3

Petra Nikšić

ŠKARIN SAMOGRAD

Seminarski rad

Zagreb, 2006.
Sadržaj

1. Uvod……………………………………………………………………………... 3
2. Stariji horizont cetinske kulture………………………………………………….. 4
3. Srednji horizont cetinske kulture………………………………………………… 5
4. Mlađi horizont cetinske kulture………………………………………………….. 6
5. Zaključak………………………………………………………………………… 7
6. Literatura…………………………………………………………………………. 7

2
1. Uvod

Cetinska kultura, pretežno ranobrončanodobna kultura čiji su ostaci najbrojniji u

dalmatinskom zaleđu te oko gornjeg toka rijeke Cetine, još je uvijek, kao i cijelo

područje njenog rasprostiranja, nedovoljno istražena. Ipak, 1950-ih godina započela su

sustavna istraživanja grobova u kamenim gomilama i prvih naseobina cetinske kulture.

(Čović, B., Marović, I. 1983., str. 191)

Škarin samograd, najbogatije istraženo naselje cetinske kulture, pećinski je lokalitet

u Miriloviću, zapadno od Unešića (srednjejadransko zaleđe), koji je iskopavao Ivan

Marović. Materijal s tog iskopavanja čuva se u Arheološkom muzeju u Splitu i nije bio
objavljivan. (Čović, Marović, 1983, str. 191) Prostrana pećina u blizini velikog polja u
kršu (Govedarica, 1989, str. 115, Sl. 14) mogla je primiti velik broj ljudi, ali i stoke. U
pećini su nađene brojne životinjske kosti koje nisu analizirane, ali vjerojatno upućuju
na činjenicu da su se nositelji cetinske kulture većinom bavili stočarstvom. Nema

izravnih dokaza da su stanovnici tog područja znali samostalno izrađivati brončane

predmete, a u drugim naseljima sloj cetinske kulture je mnogo tanji te se smatra da su
ona bila samo sezonska boravišta što ide u prilog teoriji o stočarstvu kao glavnoj grani
gospodarstva. (Čović, Marović, 1983, str. 216-218)
Za razliku od tih naselja, Škarin samograd pokazuje dugotrajniji boravak nositelja
cetinske kulture u toj pećini. U više horizonata nađeno je nekoliko jednostavnih
ognjišta bez posebne konstrukcije s debelim slojem pepela (Čović, Marović, 1983, str.
202), a u okviru stratigrafije od nekoliko metara, od starijeg neolitika nadalje, sloj
cetinske kulture debeo je 1,30 m i dijeli se na tri horizonta prema stratigrafskim
odnosima i tipologiji keramičkog materijala. Ta tri horizonta određuju i cijelu
periodizaciju cetinske kulture.

3
2. Stariji horizont cetinske kulture

Stariji horizont sloja cetinske kulture u Škarinom samogradu određuje 1. stupanj u

periodizaciji te kulture koji pripada kraju eneolitika i prijelazu u rano bromčano doba

što odgovara dijelu Reineckeova A1 stupnja. Prisutni su brojni kasnoeneolitički

elementi, ukrasi koji su tipični za jadranski tip ljubljanske kulture kao i oni na kojima se
vidi izravan utjecaj kulture zvonastih pehara. Gruba keramika jednaka je u kasnom
eneolitiku i ranom brončanom dobu, no u ovom horizontu pojavljuju se prvi tipično
cetinski oblici koji su ostavljeni neukrašeni ili se ukrašavaju jednostavnim grubim
ukrasima. (Čović, Marović, 1983, str. 196-197; T. XXVIII; Sl. 14: 1-5)

Gruba keramika 1. stupnja dijeli se na duboke terine slične loncima s kratkim,

izdvojenim vratom eneolitičkog oblika, lonce s visokim vratom i prstenastim ojačanjem

i lonce slične vrčevima s istaknutim ramenom i kratkim vratom s tunelastom ili manjom

trakastom ručkom. Ukrašena je utiskivanjem prsta u nizu, apliciranjem plastičnih traka,

a na nekoliko ulomaka primjećena je barbotinska tehnika. (Čović, Marović, 1983, str.
209-211, T. XXVIII: 3, 4, 6)
Finija keramika 1. stupnja pretežno se sastoji od terina i pehara. Terine su različitih

profila, a neke su imaju prstenasto ojačanje s vanjske strane usta. Pehari većinom imaju
ovalni trbuh i cilindrični vrat s iksoidnom trakastom ručkom (Čović, Marović, 1983, T.

XXVIII: 8). Fina keramika ima više različitih tipova ukrasa. Jednostavne udubljene
linije označavaju početak tipičnog cetinskog načina ukrašavanja keramike (Čović,

Marović, 1983, T. XXVIII: 5), a jedna dobro uglačana, kuglasta posuda sa zonalnim

cik-cak ukrasom početak ukrašavanja fino nazubljenim kotačićem (Čović, Marović,

1983, T. XXVIII: 7). Nađen je i jedan glineni poklopac s nizom žigosanih trokuta, koji
neki autori smatraju pintaderom (Govedarica, 1989, str. 120; T. XXV: 4), te ukrasi
jadranskog tipa ljubljanske kulture kao što su plastični nizovi cik-cak ornamenata ili
nizovi plastičnih ukrasa u obliku meandra odijeljeni tankom prugom. (Čović, Marović,
1983, str. 209-211)

4
 Od oruđa i oružja u starijem horizontu nađeno je nekoliko kremenih nožića (Čović,

Marović, 1983, T. XXVIII: 1), više ulomaka poluobrađene kosti i rožine, jedna lijepo

uglačana alatka od rožine koja ima oblik bodeža (Čović, Marović, 1983, T. XXVIII:
2), te uobičajene alatke u obliku nepravilne kugle ili prizme sa zaobljenim uglovima od

gabra ili nekog sličnog kamena. (Čović, Marović, 1983, str. 205)

3. Srednji horizont cetinske kulture

Srednji horizont sloja cetinske kulture u Škarinom samogradu najizraženiji je po

debljini i najbogatiji raznovrsnim keramičkim i ostalim nalazima, te određuje 2. stupanj

u periodizaciji te kulture, koji zauzima najveći dio ranog brončanog doba prema
Reineckeovim stupnjevima A1 i A2. Eneolitički elementi nestaju, a dominiraju tipični
elementi cetinske kulture. Pojavljuje se gruba keramika koja je po oblicima i ukrasima
karakteristična za jadransko-zapadnobalkansku regiju. Taj dugotrajni stupanj pokazuje
bogatstvo oblika i ukrasa keramike. (Čović, Marović, 1983, str. 197-198; T. XXIX:
1-11; Sl. 14: 6-10)
Gruba keramika pripada starijoj keramici, a od oblika treba izdvojiti grube posude s
prstenastim zadebljanjem na vanjskoj strani oboda, jajaste ili bikonično zaobljene lonce

s malim vratom ili bez njega i grube vrčeve s cilindričnim vratom i malim trakastim
drškama. Ta je keramika ukrašavana nizovima otisaka prstiju po obodu i jednako
obrađenim jednostrukim ili višestrukim plastičnim trakama (Čović, Marović, 1983, T.

XXIX: 1). Ručke na takvoj keramici su grube, trakaste, jezičaste, potkovičaste, a na

jednom trbušastom loncu pojavljuje se i koljeničasta ručka. (Čović, Marović, 1983, str.
211-213)
Među finom keramikom prevladavaju terine s proširenim obodom različite

profilacije, neukrašen ili ukrašene tipičnim cetinskim oranamentima, zatim specifične

cetinske terine sa stopom, klasični cetinski pehari (Čović, Marović, 1983, T. XXIX: 5,

7) i posude tipa Kotorac. Pronađen je i jajasti lonac s tri roščića na obodu iznad drške
(Čović, Marović, 1983, T. XXIX: 11). Površina posuda je sjajno uglačana, gotovo

5
polirana, a redovito se primjenjuje bijela inkrustacija. Od ostalih ukrase prisutan je
ljestvičasti motiv, te mali rožasti, zaobljeni ili sjekirasti produžeci na obodu iznad

drške. (Čović, Marović, 1983, str. 211-213)

Kod ostalih nalaza, oruđa i oružja, nema neke bitne razlike s obzirom na prethodni
stupanj, no smanjuje se broj kremenih nožića što možda upućuje na sve češće

korištenje brončanih sječiva. Pronađeni su brojni predmeti od kosti i rožine kao što su
"čekići" od jelenje rožine s otvorom za dršku, glačala od goveđih rebara te jedan dobro

izrađeni i uglačani bodež koji oblikom podsjeća na brončani trijangularni bodež.

(Čović, Marović, 1983, str. 206)

4. Mlađi horizont cetinske kulture

Mlađi horizont sloja cetinske kulture u Škarinom samogradu mnogo je tanji od

prethodnog sloja. Prisutstvo tipičnih oblika cetinske keramike naglo se smanjuje,

posebno ukrašenih, a sve brojniji su oblici i ukrasi kultura s područja Hercegovine i

središnje Bosne. Ne može se sa sigurnošću govoriti o kulturnom sloju koji se nalazi

iznad cetinskog pa je teško odrediti duljinu trajanja zadnjeg, odnosno 3. stupnja cetinske
kulture koji određuje mlađi horizont. Taj je stupanj vjerojatno prisutan tijekom prijelaza

iz ranog u srednje brončano doba, odnosno tijekom kraja A2 stupnja i B1 stupnja po

Reineckeu. (Čović, Marović, 1983, str. 198-200; T. XXIX: 12-17; Sl. 14: 11)
Gruba keramika je jednaka onoj iz prethodnog stupnja, a kod fine keramike nestaju
posude tipa Kotorac i klasične terine i pehari. Terine prelaze u zdjele i plitice s
proširenjem oboda na unutarnjoj strani posude širokim do 5 cm. Javljaju se i
jednostavni, srednje glačani pehari s kratkim vratom i polukružnim, rožastim ili većim
sjekirastim produžecima na obodu iznad trakaste drške (Čović, Marović, 1983, T.

XXIX: 13, 16). Bikonični ili trbušasti pehari i šalice, fino glačane površine, po
profilaciji su drugačiji od klasičnih cetinskih pehara i šalica. Veći dio klasičnih

cetinskih ukrasa se gubi, a prevladava ljestvičasti motiv, urezane, poprečno šrafirane

6
trake (Čović, Marović, 1983, T. XXIX: 15). Ponekad su trake ispunjene nizom sitnih
uboda ili crtica, a dvostruke i trostruke trake kosim zarezima, što se povezuje s motivom
riblje kosti (Čović, Marović, 1983, T. XXIX: 14). Još neki od ukrasa su viseći, koso

šrafirani trokuti, a prisutna je i dobro uglačana, kanelirana keramika (Čović, Marović,

1983, T. XXIX: 17), ponekad s okruglim, odnosno izduženim ispupčenjima. (Čović,

Marović, 1983, str. 214-215)

U mlađem horizontu nisu nađeni drugi predmeti osim keramike, a oruđa i oružja

nema ili zbog premale debljine sloja ili slučajno nedostaju. (Čović, Marović, 1983, str.
207)

5. Zaključak

Lokalitet Škarin samograd iznimno je bitan zbog dugotrajne naseljenosti ondje i

bogatstva keramičkog materijala što je omogućilo stvaranje unutarnje periodizacije i

relativne kronologije te kulture. Zbog stratigrafskih odnosa i obilja keramike stručnjaci

su mogli izdvojiti tri stupnja koje ne vrijede samo za taj lokalitet, već i za cijelu

cetinsku kulturu. Iako cijelo područje nije značajnije istraženo, sloj cetinske kulture u

pećini Škarin samograd pokazuje povezanost s razdobljima i kulturama prije i poslije

nje.

7
6. Literatura

Čović, B., Marović, I. 1983. Cetinska kultura. U: Praistorija jugoslavenskih zemalja,

vol. IV (ur. M. Vukić), str. 191-231. Sarajevo: Svjetlost, OOUR izdavačka djelatnost i
Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine
Govedarica, B. 1989. Rano bronzano doba na području istočnog Jadrana. Sarajevo:
Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine