SADRŽAJ

1.0 Virovitička grupa

1.1 Rasprostranjenost …………………………………………………………….2
1.2 Arheološka istraživanja …………………………………………………… ..2
1.3 Periodizacija virovitičke grupe ………………………………………………2
1.4 Pojave istovremene s virovitičkom grupom …………………………………3
1.5 Nalazišta virovitičke grupe u Hrvatskoj ……………………………………..4
1.6 Naselja virovitičke grupe …………………………………………………….5
2.0 Cerine VII
2.1 Položaj ……………………………………………………………………….6
2.2 Istraživanja …………………………………………………………………..6
2.3 Keramički materijal ………………………………………………………….7
2.4 Datiranje naselja Cerine VII …………………………………………………9
3.0 Oloris kod Donjeg Lakoša
3.1 Položaj ………………………………………………………………………10
3.2 Istraživanja ………………………………………………………………….10
3.3 Naselje ………………………………………………………………………11
3.4 Metalni nalazi ……………………………………………………………… 13
3.5 Keramički materijal …………………………………………………………13
3.5 Datiranje naselja Oloris ……………………………………………………..13
4.0 Zaključak …………………………………………………………………………...14
5.0 Literatura …………………………………………………………………………..15
6.0 Popis priloga ……………………………………………………………………….15

1
1.0 VIROVITIČKA GRUPA

1.1 Rasprostranjenost
Prostor Podravine pruža se uz središnji tok rijeke Drave i prostorno je usmjeren prema
mađarskoj Transdanubiji. Od Posavine je odijeljena planinama Bilogorom, Papukom,
Ravnom gorom i Krndijom. Tamo su u kasnom brončanom dobu obitavali pripadnici
takozvane virovitičke grupe. Ona je osim u Podravini bila rasprostranjena i na obroncima
Bilogore, u zagrebačkoj Posavini i u Sloveniji na prostoru između Drave i Mure. Virovitička
grupa predstavlja prvu (stariju) fazu kulture polja sa žarama.

1.2 Arheološka istraživanja

Definirala ju je Ksenija Vinski – Gasparini nakon istraživanja grobova u Sirovoj
Kataleni kraj Đurđevca 1966. godine i Ciglani u Virovitici 1967. godine. U Hrvatskoj na
naseljima virovitičke grupe radili su Z. Marković i I. Kulenović koji su sistematski istraživali
naselje na Cerinama VII. Na području Podravine radili su još i Majnarić – Pandžić, Ivančan,
Belaj, Sekelj, D. Ložnjak Dizdar, Tkalčec, Dizdar, Kovačević i drugi koji su terenskim
pregledima ustanovili položaje naselja virovitičke grupe na području Podravine. Na području
Slovenije njome se je najviše pozabavio Janez Dular koji je uz Irenu Šavel vodio istraživanja
u brončanodobnom naselju Oloris i na Rabelčjoj vasi kraj Ptuja.

1.3 Periodizacija virovitičke grupe

U samim počecima virovitičke grupe vidljivi su oblici koji se mogu pratiti iz
srednjoeuropske Kulture grobnih humka. Periodizacija i trajanje virovitičke grupe različito je
interpretirana od strane više arheologa. K. Vinski – Gasparini i J. Dular smještaju njene
početke u razdoblje Br C (kraj 14. stoljeća pr. Kr.), dok B. Teržan i D. Ložnjak – Dizdar
smatraju da je njen početak bio u Br B2 – C. Trajanje i kraj virovitičke grupe još je veći
kamen spoticanja za arheologe. Naime, u razdoblju Br D dolazi do prodora baierdorfsko –
velavičkih utjecaja koji se miješaju sa virovitičkim obilježjima. Dolazi do pitanja da li tu fazu
treba nazvati prema već prisutnim elementima ili novo pristiglim utjecajima. K. Vinski –
Gasparini zbog prodora novih utjecaja imenuje novu grupu Zagreb – Vrapče po nalazu groblja
Vrapče u Zagrebu. No, slovenski arheolog J. Dular, zbog virovitičkih karakteristika koje su
otprije prisutne na ovom području, smatra da grupa ne treba mijenjati ime, već da se označava
kao Virovitica II. „S obzirom na šire dokumentiranu kulturološku promjenu u Ha A1

2
vremenu, koja je vidljiva u kraju života triju grupa na prostoru sjeverne Hrvatske (Grupa
Virovitica, grupa Barice – Gređani i Belegiš II kultura)i jasnoj promjeni sastava i broja ostava
te u pojavi velikih grobalja, što će biti karakteristična za mlađu fazu kasnog brončanog doba,
stariju fazu kulture polja sa žarama u Podravini trebalo nazvati virovitičkom grupom (faze
Virovitica I i II prema Dularu), dok bi se mlađi elementi od iščezavanja virovitičke grupe
trebali nazvati grupom Zagreb koja bi označavala već vrijeme srednje faze kulture polja sa
žarama.“1. N. Majnarić – Pandžić je nakon istraživanja u Drljanovcu ustanovila tri faze te
nekropole – prvu u kojoj su elementi virovitičke grupe, drugu u kojoj se isprepliću elementi
virovitičke i zagrebačke grupe i treću u kojoj su elementi isključivo zagrebačke grupe.

1.4 Pojave istovremene sa virovitičkom grupom

U razdoblju starije faze kulture polja sa žarama u Hrvatskoj su istovremeno živjele
grupa Virovitica, grupa Barice – Gređani i Belegiš II kultura. Grupa Barice – Gređani je kao i
virovitička grupa pripadala kulturi polja sa žarama i prostirala se na području Posavine, od
Okučana prema istoku. Premda je imala zajedničke značajke sa virovitičkom grupom, kao što
su keramički oblici, metalni predmeti, kraj u Ha A1 razdoblju, razlikovala se od nje svojim
pogrebnim ritualom. U virovitičkoj grupi kosti pokojnika polagane su u posudu – žaru, a u
grupi Barice – Gređani kosti pokojnika su se polagale na dno grobne rake i prekrivale
posudom čije je dno bilo okrenuto prema gore. Na prostoru Požeške kotline došlo je do
ispreplitanja obiju grupa. Naime, to potvrđuju nalazišta grupe Virovitica i grupe Barice –
Gređani na tom prostoru. Time se dokazuje postojanje komunikacije između Podravine i
Posavine preko gorskih usjeka Papuka. Istočno od grupe Virovitica i Barice – Gređani nalazi
se još jedna istovremena pojava, Belegiš II kultura. Istočna granica virovitičke grupe i kulture
Belegiš II najvjerojatnije se nalazila zapadno od Osijeka, a prema jugu se vjerojatno prostirala
do zapadnih obronaka đakovačko – vinkovačkog ravnjaka što saznajemo preko nalazišta
kulture Belegiš II na tom prostoru. Kontakti tih dviju pojava vjerojatno su se odvijali rijekom
Dravom zbog čega su nalazištu Sarvaš na kojem su obitavali pripadnici Belegiš II kulture
pronađene zdjele koje su karakteristične za kulturu polja sa žarama kojoj pripada virovitička
grupa.

1
Ložnjak Dizdar D., Naseljenost Podravine u starijoj fazi kulture polja sa žarama, Prilozi Instituta za arheologiju
u Zgrebu, vol. 22(2005.), Zagreb 20005, 25 – 58.

3
1.5 Nalazišta virovitičke grupe u Hrvatskoj
Groblja virovitičke grupe pronađena su u već spomenutim Sirovoj Kataleni i na
Ciglani te još u Špišić Bukovici na položaju Mali Zagreb, u Gaćistu kod Suhopolja u blizini
kojeg su zabilježeni i ulomci keramike koji mogu svjedočiti o istodobnom naselju, u
Drljanovcu blizu Sirove Katalene, u Voćinu, i u Moravču kraj Sesveta. Na području
Varaždinske županije, Međimurja te u Prigorju kraj Sesveta također su otkriveni nalazi
virovitičke grupe. Pri iskopu temelja kuće u Lepoglavi otkriven je grob virovitičke grupe. Od
ostava, virovitičkoj grupi pripada samo Peklenica.

Prilog 1. rasprostranjenost naselja i groblja u starijoj fazi kasnog brončanog doba u sjevernoj Hrvatskoj

1.6 Naselja virovitičke grupe

Cerine VII kod Koprivnice i Oloris kod Donjeg Lakoša u Sloveniji naselja su
virovitičke grupe čija su istraživanja najviše pridonijela u spoznaji strukture naselja u starijoj
fazi kulture polja sa žarama i stoga ću ih kasnije zasebno razraditi. Prvo ću se osvrnuti na
terenski pregledom uočena i još ne u potpunosti istražena naselja.
Terenskim pregledom i pokusnim istraživanjima otkriveno je nekoliko istodobnih naselja u
srednjoj Podravini. Sjeverno od Suhopolja, na rubu uzvišene grede koju tvori mendar starog
korita Drave, uočena su dva naselja, Lipovac – Obrež i Zvonimirovo. U Lipovcu koji je 2 km.
udaljen od Zvonimirova je pregledom uočeno naselje koje prema površinskim nalazima
keramičkih oblika ukazuje na vrijeme starije faze kulture polja sa žarama. Nalazi su bili lonci

4
zaobljenog tijela i ravnog ruba, zdjele uvučenog ruba, zdjele S – profiliranog tijela i
izvučenog ruba, trakaste i (ili) tunelaste ručke, ulomci ukrašeni plastičnom trakom s otiscima
prstiju… Tamo je također pronađena brončana tordirana žica koja je bila dio fibule oblika
violinastog gudala koje su bile brojne u mlađoj fazi kulture polja sa žarama u sjevernoj
Hrvatskoj. Za vrijeme pokusnog istraživanja ranosrednjovjekvnog i latenskog naselja u
Zvonimirovu otkrivene su jame sa kasnobrončanom keramikom koja se može pripisati kulturi
polja sa žarama. Od keramičkih nalaza mogu se izdvojiti oblici virovitičke grupe ukrašeni
buklima, zdjele uvučenog ruba, ulomci funkcionalno – dekorativnih dodataka te ulomci
ukrašeni kosim urezivanjem , dok se među metalnim nalazima izdvaja brončana ile s motivom
jelove grančice koja je datirana u Ha A vrijeme (Sekelj, Ivančan, Belaj). Na području općine
Suhopolje su terenskim pregledom (Ložnjak Dizdar, Tkalčec, 2002.) uočena dva izrazito
nizinska naselja otvorenog tipa. Na jednom od tih naselja pokraj potoka Dabrovice na
položaju Beljevina otkriveni keramički nalazi: lonci zaobljenog tijela i izvučenog ruba, zdjele
uvučenog ruba, zdjele S – profiliranog tijela ukrašene prstenastim izbočenjima. To su naselje
pripisali starijoj fazi kulture polja sa žarama, grupi Virovitica, što potkrepljuje i nalaz
brončanog, plamenastog koplja s urezanim motivom jelove grančice na tuljcu (T1: 1) kakvo je
pronađeno i u ostavi Otok – Privlaka i smješteno u Ha A razdoblje (Virovitica II po Dularu ili
grupa Zagreb po Vinski – Gasparini). Drugo terenski pregledano naselje kod Suhopolja se
nalazi na položaju Lajkovina (Ložnjak Dizdar, Tkalčec, 2001.). U keramičkim ulomcima ima
onih sa obilježjima grupe Virovitica, ulomci ukrašeni plastičnim rebrima i buklima, te grupe
Virovitica II tj.grupe Zagreb, zdjele uvučenog ruba, ukrašene vodoravnim ili kosim
fazetiranjem. Na širem području Virovitice naselja virovitičke grupe otkrivene su još kod
položaja Gradina, Kapan – Dubrava, Orešac – Brana, Orešac – Luka, Virovitica – Antunovac
(Minichreiter, 1976.). Kod grada Slatine je tijekom terenskog pregleda (Tkalčec, Dizdar,
Kovačević, 2003.) nađena keramika starije faze kulture polja sa žarama, ulomci zdjela S –
profiliranog tijela s izvučenim rubom i jezičnim završecima, ukrasom koji je karakterističan
za virovitičku grupu. Na slatinskom području uočena su još neka kasnobrončana naselja:
Slatina – Krivaja, Slatina – Bobovište, Slatina – Veliko polje – Trnovača, te Slatina – Turbina,
Medinci – Jablanik 1 i Medinci – Jablanik 3 (Tkalčec, Dizdar, Kovačević, 2003.) koji zbog
općih značajki materijala nisu mogli biti uže datirani. Opisani položaji naselja iz starije faze
kulture polja sa žarama smješteni su uz potok (Suhopolje – Bjeljevina, Lajkovina, Medinci) ili
na povišenoj gredi nedaleko potoka(Lipovac – Obraž, Zvonimirovo)i pripadaju nizinskom
tipu naselja kakva su i već spomenuti Oloris kod Donjeg Lakoša, te Rabelčja vas kod Ptuja.

5
2.0 CERINE VII

2.1 Položaj
Jedino istraživano naselje virovitičke grupe na prostoru sjeverne Hrvatske je nalazište
Cerine VII kod Koprivnice. Nalazišta na Cerinama otkrivena 1982. godine nalaze se u
sjevernom predgrađu Koprivnice. Ima ih više pa su ih označili brojevima od I do VII. Cerine
VII su naselje otvorenog tipa smješteno na blagom povišenju u izrazito ravničarskom kraju, a
površinski nalazi su se rasprostirali na području jednog hektra.

2.2 Istraživanja

6
 Arheolog – amater Ivica Zvijerac prvi je uočio naselje. Istraživanja su započeta 1994.
godine pod vodstvom Z. Markovića kada je istražena površina od 75 km². Iskopane su dvije
sonde. U sondi na njivi iznad kanala nađen je dio čvrsto nabijenog materijala koji je potjecao
od urušene krovne i zidne konstrukcije nekog objekta (moguće je da su bila i dva) koji ja
imao ulaz s južne strane. Među materijalom je pronađeno dosta kućnog maza s tragovima
pruća, kolaca i greda, te nešto kamena i keramike. U sloju poremećenom poljodjelskim
radovima pronađeni su materijali iz željeznog doba, a u očuvanom sloju materijali koji
pripadaju starijoj fazi kulture polja sa žarama. Budući da su raniji nalazi pronađeni u južnom
nagibnom dijelu kanala, sondu su proširili i na taj način otkrili dvije jame s 2 m širokim
pregradnim dijelom između njih. U istočnoj jami izdvojeno se ocrtavalo dublje ukopano
ognjište ili peć, nabijeno kućnim mazom, kamenom i mnoštvom keramičkog materijala i sa
nalazom dijelova prijenosnog keramičkog ognjišta s ulomkom jednodijelnog kalupa za
lijevanje nekog sitnog brončanog predmeta. Kao dokaz metalurške aktivnosti na Cerinama
VII mogu se povezati i dio keramičke puhaljke te komad šljake od taljenja. Na južnom dijelu
zarušene krovne konstrukcije pronađeni su zaravnjeni i rebrasto ornamentirani dijelovi zabata
ili vrata.
Istraživanja 2001. godine nastavlja I. Kulenović koji otvara tri sonde koje su dale negativne
rezultate, no tada je ustanovljeno da su Cerine VII jednoslojno naselje i da osnovnu
stratigrafiju čine tri sloja. Prva stratigrafska jedinica je humusni sloj poremećen poljodjelskim
radovima, druga humusni sloj hodne površine naselja, a treća zdravica. Godine 2002. su pod
vodstvom istog arheologa otvorene tri sonde. Sonda 3 dala je negativne rezultate, a u sondama
1 i 2, koje su bile jedna do druge, utvrđeno je devet stratigrafskih jedinica od kojih su
stratigrafske jedinice 2, 4 i 6 označuju jamske objekte. Zapune sondi bile su sličnog sadržaja,
ostaci kućnog ljepa i keramičkih posuda. Kućni se ljep mogao podijeliti u dvije vrste. Prva
vrsta koja je potjecala od srušenih kuća, te druga vrsta koju čine pravilni komadi ljepa
debljine oko 10 cm i blago zakrivljeni za koje se pretpostavlja da su ostaci keramičke ili
krušne peći jer nisu nađeni ostaci šljake. Ostaci ovakvog ljepa pronađeni su u svim navedenim
jamama pa se smatra da su jame korištene u istom periodu. U te je jame odložen otpad koji je
nastao uništenjem peći.

7
2.3 Keramički materijal
Keramički materijal s nalazišta Cerina VII je slabo očuvan i veoma fragmentiran. Iz
tog je razloga I. Kulenović keramički materijal klasificirao prema dijelovima posuda - rub,
dno ručke i ukras. Kao ishodište za klasifikaciju keramičkog materijala sa Cerina VII
Kulenović je preuzeo tipologiju J. Dulara za keramički materijal sa Olorisa. Materijal je
podijelio na četiri osnovna tipa – lonci, zdjele, šalice i vrčevi. Svaki tip ima svoje podtipove i
označen je slovom i brojem podtipa.

LONCI
L1 – posude veće zapremnine sa ravnim ili blago izvijenim vratom, neki su ukrašeni
ravnom plastičnom trakom ili štipanom plastičnom trakom. Česte su u brončanodobnim
naseljima, pronađene su u Rabelčjoj vasi, no na nalazištima grupe Barice – Gređani ih nema.
Nemoguće ih je izdvojiti kao svojinu nekog užeg vremenskog razdoblja.
L2 – posude s izvijenim vratom i izvijenim i zaravnjenim obodom koji na zaravnjenoj
površini oboda ponekad imaju plastičan ukras. Ovaj je oblik čest u virovitičkoj grupi, a grupa
Barice – Gređani ga ne poznaje.Dular ga veže uz Br D – Ha A1 razdoblje.
L3 – posude sa zaobljenim trbuhom koji lagano prelazi u ispijen vrat ispod kojeg može
biti trakasta drška. Mogu biti ukrašene štipanom trakom. Ovaj se oblik ne može kronološki
datirati jer ima dugi vijek trajanja.
L4 – posude manjih dimenzija s cilindričnim vratom i zaravnjenim obodom
L5 – posude manjih dimenzija s izvijenim obodom

ZDJELE
Z1 – duboke posude veće zapremnine s naglašenim bikonitetom i izvijenim vratom
Z2 – posude sa zaobljenim tijelom i zadebljenim obodom u obliku slova T. Nema ih u
grupi Barice – Gređani ni u susjednim grupama kulture pola sa žarama, no nađena su u
Olorisu i Rabelčjoj vasi u sklopu virovitičke grupe.

Z3 –izrazito plitke posude s uvučenim rubom koji može biti ukrašen fazetiranjem koji
je karakterističan za mlađu fazu kulture pola sa žarama
Z4 – posude sa zaobljenim trbuhom koji je ukrašen fazetiranjem, naglašenim
vratom i blago izvijenim obodom. Zbog ukrašavanja fazetiranjem veže se uz Ha A.

8
ŠALICE
Š1 – posude sa trakastom ručkom na zaobljenom trbuhu koji je ukrašen fazetianjem,
datira se u vrijeme Br D – Ha A1
Š2 – posude na nozi koje imaju bikonični profil, izvijen vrat, a ispod oboda se može
nalaziti trakasta ručka
Š3 – posude manje zapremnine sa zaobljenim trbuhom i izvijenim vratom kod kojih
trakasta ručka spaja trbuh s vrtom. Taj se oblik javlja još od kulture grobnih humaka.
Š4 posude sa bikoničnim profilom, blago izvijenim vratom i trakastom ručkom koja
spaja trbuh i obod, a ručka obično nadvisuje vrat, datira se u Br D – Ha A1 razdoblje i mlađu
fazu kulture polja sa žarama
Š5 – posude sa zaobljenim trbuhom ukrašenim kosim kaneliranjem, sa cilindričnim i
izvijenim vratom, datira se u Br D – Ha A1 razdoblje

VRČEVI
V1 – posude sa uskim grlom i izvijenim obodom ispod kojeg se nalazi trakasta ručka,
takav se oblik ne javlja često u virovitičkoj grupi, no nalazimo ga u Olorisu

RUČKE
Na Cerinama VII pronađene su ručke u dva oblika: trakaste – u različitim veličinama i na
raznim oblicima posuda, te pune jezičaste – na većim loncima.

UKRAŠAVANJE
Keramika na Cerinama VII ima malo ukrasa, najviše je onih apliciranih u obliku
običnih plastičnih traka, plstičnih traka s utiskivanjem i bukla. U manjem se broju pojavljuju
urezivanje, fazetiranje, kaneliranje i utiskivanje. Jedna keramička posuda ukrašena je na taj
način da se ispod reda horizontalno urezanih linija nalazi bukl okružen koncentričnim
urezanim krugovima. Taj tip ukrasa potječe još iz Br B razdoblja kulture grobnih humaka i
proteže se do vremena Ha A. U naselju Gelsesziget iz Br C vremena pronađen je ovaj isti
ukras gotovo identično izveden na drugim nalazištima virovitičke grupe zasad nisu pronađeni.
Fazetiranje je relativno često kod keramike sa Cerina VII. Ono se nalazi na trbuhu i po rubu
posude. Veže se za mlađa razdoblja kulture polja sa žarama. Manje je prisutan u virovitičkoj
grupi, no ima ga na Olorisu.

9
Kaneliranje se na Cerinama VII izvodi po trbuhu posude i rjeđe se javlja od fazetiranja. Koso
kaneliranje jedno je od glavnih obilježja prijelaznog perioda Br D – Ha A 1 i nastavlja se u
mlađu fazu kulture polja sa žarama. U starijoj fazi kulture polja sa žarama ono se izvodi po
tijelu posude, a u mlađoj fazi po rubovima posude. U virovitičkoj grupi se izvodi po tijelu
posude, što potvrđuju nalazi iz Olorisa, Rabelčje vasi i Malog Zagreba kod Špišić Bukovice.
Utiskivanjem prsta na keramičkim posudama na Cerinama VII ukrašeni su rubovi posuda.

DNA
Na Cerinama VII pronađene su posude s ravnim dnom, no kod jednog primjerka
imamo omphalos dno.

2.4 Datiranje naselja Cerine VII

Za razliku od tipološko – kronološko homogenog arheološkog materijala sa grobalja
virovitičke grupe koji se isključivo može povezati sa mlađom Kulturom grobnih humaka
Transdanubije, na Cerinama VII (također i Olorisu i Rabelčjoj vasi) se miješaju stariji
elementi povezani sa mlađom Kulturom grobnih humaka (posude na nozi, različiti oblici
šalica s ručkama koje ne prelaze obod, zdjele s izrazito izvijenim obodom)i mlađi elementi
povezani sa prijelaznim razdobljem Br D – Ha A1 (ukrašavanje kaneliranjem i fazetiranjem,
šalice s visokim ručkama koje nadvisuju obod, zdjele uvučenog ruba koje po obodu mogu biti
ukrašene kaneliranjem ili fazetiranjem) (Kulenović, 2004.). Na Cerinama VII keramičke
oblike s obilježjima starijeg i mlađeg razdoblja nalazimo zajedno u zatvorenim cijelinama te
ih nije moguće stratigrafski razdvajati. I. Kulenović smatra da Cerine VII ( a i Oloris i
Rabelčju vas) treba datirati prema materijalu koji se u tom nizu pojavljuje posljednji tj. da
Cerine VII nemaju raspon trajanja od Br C do Ha A nego ih treba datirati u jedno vremensko
razdoblje na osnovu obilježja mlađeg arheološkog materijala. Njegovo je mišljenje da se taj
arheološki materijal najbolje može povezati sa prijelaznim razdobljem Br D – Ha A1. Moram
napomenuti da se Kulenović zbog zatvorenost cjelina na Cerinama VII, a također i Olorisu i
Rabelčjoj vasi, slaže sa J. Dularom o tome da razdoblje Br D - Ha A1 treba imenovati grupa
Virovitica II.

3.0 OLORIS KOD DONJEG LAKOŠA

10
3.1 Položaj
Brončanodobno naselje Oloris leži u nizinskom predjelu pored podnožja Lendavskog
gorja. Prije su se na tom području nalazili pašnjaci i močvare s velikim šumama, no danas je
zbog aglomeracijskih djelovanja područje promijenjeno u velika i ravna polja. Dugim i uskim
njivama na tom području domaće stanovništvo je dalo ime Oloris. Ime se prenosi iz generacije
u generaciju i ne zna mu se izvor i značenje. Oloriška polja imaju oblik trokuta, koji od
sjevera prema jugu mjeri 280 m, od zapada prema istoku 250 m, a u donjem se dijelu sužuje
na 80 m širine. Najniža točka Olorisa nalazila se je na njegovom rubu i iznosila je 160,3 m.
Prema sredini se teren neprimjetno diže na dva mjesta koja dosežu visinu od 161,6 m odnosno
61,7 m. Upravo je na tim uzdignutim mjestima najveća koncentracija površinskih nalaza pa se
iz tog zaključuje da je to bilo središte nekadašnjeg naselja.

3.2 Istraživanja
Nalazi na Olorisu su otkriveni tijekom oranja na uzdignutim dijelovima Olorisa kad su
pronađeni fragmenti posuda i kućnog ljepa. U proljeće 1975. teren su pregledali djelatnici
Zavoda za očuvanje prirodne i kulturne baštine iz Maribora, Pokrajinskog muzeja iz Murske
Sobote i Muzeja – galerije iz Lendave i odlučili započeti sondiranja terena. Sondiranja su
trajala od 25. 9 do 10. 10 1975. godine, a u njima su sudjelovali arheologinja Mira Strmčnik
– Gulič i Irena Šavel., te voditelj muzeja u Lendavi Ferenc Kiraly. Bilo je iskopano osam
manjih sondi, koje su pokazale da je kulturni sloj debeo 50 cm i da počinje tik pod površinom.
Osim brončanodobih nalaza pronađeni su i oni iz razdoblja između 12. i 14. stoljeća. Godine
1977. obavljena su veća sondiranja na Olorisu, čiji je izvođač bio Pokrajinski muzej iz
Murske Sobote, a pri iskopavanju su sudjelovali arheologinja Irena Šavel i Franc Kramar.
Iskopane su tri sonde (sonda 1, 2 i 3) u kojima je ustanovljena slična stratigrafija – površinu je
prekrivala soj tamnocrvene oranice koji je 20 cm debeo, zatim slijedi sloj crvene zemlje debeo
25 cm u kojem su nađeni fragmenti posuda i kućni ljep. Na dubini između 40 – 50 cm
pojavljuje se žutocrvena ilovača koja ja sterilna. U njoj su na površini bili dobro vidljivi obrisi
rupa za kolce nekadašnjih kuća. Taj je materijal bio datiran u kraj srednjeg brončanog doba.
Iskopavanja su preuzeli Pokrajinski muzej iz Murske Sobote i Institut za arheologiju ZRC
SAZU IZ Ljubljane, koji su pet godina sistematski istraživali unutrašnjost naselja, obodni
jarak i nalazišta u blizini Olorisa. Godine 1981. istraživali su južni dio Olorisa, a 1982. godine
unutrašnjost naselja, kada u ustanovili i naseljenost izvan Olorisa na Kapitan dombu ,
sjeverno od Olorisa koji je bio naseljen u bakrenom i rimskom dobu. Godine 1983. nastavili

11
su sa istraživanjem u središnjem dijelu naselja, a sondirali su i rubni dio naselja. Godine 1984.
je na sjevernoj uzvisini otkriven tloris dviju kuća između kojih je bio 1 m dubok jarak. Projekt
je završen 1985. godine kad je sondiran rub naselja, a i dio prostora izvan naselja koji nje dao
pozitivne rezultate. Svih pet godina na projektu su radili Janez Dular i Irena Šavel, za crtanje
nalaza brinula se Andreja Dolenc koju je zadnju godinu zamijenila Sneža Tecco Hvala.

3.3 Naselje
Naselje je bilo izgrađeno na nešto povišenom zemljištu i sa svih strana okruženo
jarkom u kojem se do nedavno zadržavala voda tijekom cijele godine. Na sjeveru je naselje
graničilo sa potokom Črnecom čiji se je tok promijenio zbog poljoprivrednih radova. Tijekom
probnih iskopavanja u sondi 1 arheolozi su naišli na ostatke drva i ustanovili da je naselje
okruživala drvene ograda od kolaca.

prilog 2. ostaci drvene ograde prilog 3. ostaci peći

U središnjem dijelu Olorisa otkriveni su dijelovi kuća i rupe za vertikalne grede koje su
podupirale krov i dijelove uništenih zidova. Kuće su bile drvene, građene od stupova između
kojih je bilo isprepleteno šiblje. Zidovi su bili premazani glinom. Ne zna se izgled krova, no
jer su rupe od greda bile u središtu kuća smatra se sa da je krov bio na dvije vode. Kuće na
južnom uzvišenju Olorisa bile su bliže jedna drugoj i prolazi između njih bili su uži.
Naseobine su bile neplanirano nagomilane oko dvorišnog prostora gdje su bili pronađeni
ostaci peći i gdje se odvijao život naselja.

12
Uglovi naseobina bili su usmjereni prema sjeveru. Smatra se da je to zbog vjetra koji je za
ružnog vremena puhao sa sjevera , no to su samo nagađanja. Još je jedan zanimljiv nalaz
pronađen na Olorisu – donji dio bunara za pitku vodu.

Prilog 4: ostaci donjeg dijela bunara

To je drveni spremnik koji je bio izrađen od rezanih hrastovih dasaka debelih 2 – 3 cm koje su
bile spojene pomoću utora. Cijela je struktura bila ukopana u rub jarka na sjevernom rubu
naselja gdje je prije tekao potok Crnec. Na dnu spremnika pronađena je posuda za grabljenje
vode i fragmenti keramičkih posuda. Takvi bunari nisu bili rijetkost u srednjoj Europi no
dokaz je da su stanovnici Olorisa znali za važnost pitke vode u blizini naselja.

3.4 Metalni nalazi

Metalnih nalaza na Olorisu bilo je malo, a većinu njih se nije mogla datirati. Trebaju
se spomenuti tri igle od kojih su dvije fragmentirane, narukvicu iz sonde 4 te fragment
brončanog bodeža.

3.5 Keramički materijal

J. Dular je razvrstao keramike nalaze na lonce, zdjele, vrčevi, šalice, ručke i
ornamente. Lonce dijeli na L1 – L13, zdjele Z1 – Z10, vrčeve V1 – V2, šalice Š1 – Š4. Ručke
je podijelio na tri skupine: trakaste, valjkaste i tunelaste.

UKRAŠAVANJE
Keramičko posuđe sa Olorisa bilo je slabo ukrašeno. Najčešće su korišteni aplicirani
ukrasi: nalijepljene plastične trake koje mogu biti ili glatke ili ukrašene otiscima prstiju ili

13
poprečno rezane oštrim oruđem. Korišteni su i urezani i utisnuti ukrasi kao i kaneliranje i
fazetiranje.

Keramički nalazi slični su onima iz Cerina VII pa se nisam upustila u detaljnije razrađivanje
oblika posuda i ukrašavanja keramike.

3.6 Datiranje naselja Oloris

Dular je za Oloris praćenjem pojedinih oblika i njihove povezanosti te kako se

pojavljuju po pojedinim stratigrafskim jedinicama te je ustvrdio da je nemoguće stratigrafski
lučiti pojedine, vremenski odvojene horizonte, odnosno smatra da bi se grupu Zagreb –
Vrapče trebalo nazivati grupa Virovitica II. On se pri analizi materijala sa Olorisa, osim na
nalaze iz Hrvatske, oslonio i na one iz Mađarske, Slovačke, Moravske gdje se na grobljima
pojavljuju slični oblici keramike. On stavlja početke Olorisa u kraj srednjeg brončanog doba,
a kraj u razdoblje Br D – Ha A1. Analiza keramičkog materijala sa Olorisa je pokazala da on
ima najveće sličnosti sa arheološkim materijalom zapadne Transdanubije, sjeverozapadne
Hrvatske i sjeverne Bosne, i to sa nalazištima (najčešće grobljima) koja pripadaju starijoj fazi
kulture polja sa žarama. No sa tim sličnostima postoje i razlike pa se o tom prostoru ne može
govoriti kao jedinstvenom kulturnom prostoru. Poznate keramičke oblike iz Olorisa
susrećemo u virovitičkoj grupi, ali i u naseljima i grobljima na Malom Balatonu. Dular stoga
smatra da je smještanje Olorisa u virovitičku grupu samo trenutačno rješenje, dok se ne
objave nalazišta sa Malog Balatona. No, istraživanja na Cerinama VII (koja su se djelomice
odvijala i nakon pisanja knjige J. Dulara «Oloris») gdje je utvrđeno da Cerine VII i Oloris
imaju mnogo zajedničkih karakteristika dokazuju da Oloris pripada virovitičkoj grupi.

4.0 ZAKLJUČAK

Sistematski istražena naselja na Cerinama VII kod Koprivnice i na Olorisu kraj

Donjeg Lakoša traju od srednjeg brončanog doba po sve do razdoblja Br D – Ha A1. Kod njih
je nemoguće stratigrafski odvajati arheološki materijal. Na Olorisu to je prikazano serijacijom
materijala, a na Cerinama VII sav je arheološki materijal pronađenim u zatvorenim cjelinama

14
pa to odobrava nazivanje razdoblja Br D – Ha A grupom Virovitica II. Daljnjim će se
istraživanjima naselja ta teorija dokazati ili opovrgnuti.

5.0 LITERATURA

1. Dular J., Naselja, u: Bronasta doba na Slovenskem, Narodni muzej Ljubljana,

Ljubljana 1987.
2. Dular, J – Šavel I. – Tecco Hvala S., Bronastodobno naselje Oloris pri Dolnjem
Lakošu, Opera Instituti Archaeologici Sloveniae 5, Ljubljana 2002.

15
 3. Kulenović I, Arheološka istraživanja na naselju Cerine VII kod Koprivnice, Podravski
zbornik 2004., 315 – 328.
4. Marković Z., Cerine – Arheološka istraživanja, katalog izložbe, Koprivnica 1994.
5. Ložnjak Dizdar D., Naseljenost Podravine u starijoj fazi kulture polja sa žarama,
Prilozi Instituta za arheologiju u Zagrebu vol. 22(2005), 25 – 58.

6.0 POPIS PRILOGA

Prilog 1. rasprostranjenost naselja i groblja u starijoj fazi kasnog brončanog doba u sjevernoj
Hrvatskoj - Ložnjak Dizdar D., Naseljenost Podravine u starijoj fazi kulture polja sa žarama,
Prilozi Instituta za arheologiju u Zagrebu vol. 22(2005)

Prilog 2. ostaci drvene ograde - Dular, J – Šavel I. – Tecco Hvala S., Bronastodobno naselje
Oloris pri Dolnjem Lakošu, Opera Instituti Archaeologici Sloveniae 5, Ljubljana 2002.

Prilog 3. ostaci peći - Dular, J – Šavel I. – Tecco Hvala S., Bronastodobno naselje Oloris pri
Dolnjem Lakošu, Opera Instituti Archaeologici Sloveniae 5, Ljubljana 2002.

Prilog 4. ostaci donjeg dijela bunara Dular, J – Šavel I. – Tecco Hvala S., Bronastodobno
naselje Oloris pri Dolnjem Lakošu, Opera Instituti Archaeologici Sloveniae 5, Ljubljana 2002.

16
17
18
19