Savjeti i strategija uenja Vjerovatno svi manje-vie mislimo da znamo ta je to ustvari uenje.

Meutim, mali broj ljudi zna ta sve moe da utie na sam proces uenja, te kako najefikasnije uiti. (pretpostavljamo da vam uenje i nije ba najomiljeniji dio ivota ali je itekako koristan). Zato emo se potruditi da vam sljedeim informacijama pokuamo otkriti kako uiti pravilno, efikasno i uz manje napora i stresa. Veliki broj faktora utie na uenje i pamenje (koje je usko vezano za uenje). Izdvojiemo najvanije na koje je potrebno obratiti posebnu panju: a). fizioloki faktori: zdravlje, umor, spol, ivotna dob, struktura nervnog sistema (od kojeg zavise individualne razlike u sposobnosti pamenja) .Ovdje vrijedi istai da se od svih ovih faktora najvie moe uticati na umor, i to tako da se promijeni tip aktivnosti koje se izvode i da se promijeni okolina. b). karakteristike gradiva: vrsta, koliina, poznavanje gradiva, smislenost - Vrsta gradiva, to ponajprije znai da li je preteno verbalna (pisana ili govorna) ili preteno motorika (uvjebavanje nekih vjetina), znatno odreuje kako e se i koliko dugo ona savladavati. Neko lake ui verbalno, a nekom vie odgovara motoriko gradivo. Isto to vrijedi za konkretno ili apstraktno gradivo. - Koliina gradiva odreuje koliinu uenja. Meutim, taj odnos nije jednostavan, jer ako, na primjer, za uenje pjesme od 20 stihova treba jedan sat, pjesmu od 40 stihova neemo moi nauiti za dva sata. - Ako je poznavanje gradiva vee, utjecat e povoljnije na brzinu uenja, i to se naziva pozitivnim transfernim djelovanjem. - Dok ne shvatimo bitnost nekog gradiva, esto nam se ini besmislenim. Vjet, kreativan pojedinac nastoji to prije osmisliti gradivo i povezati dijelove gradiva. U tome dobro slue razliite mnemotehnike tj. tehnike zapamivanja (najee se koristi rimovanje npr. "pije vodu kao vo, ne zna ta je H2 O") c). psiholoki faktori: motiviranost; aktivnost (koliina i vrsta); iskustvo; mentalna kondicija; dubina obrade gradiva; izbor strategija u uenju - Visoko i nisko motivisani pojednici razlikuju se tokom uenja u brzini itanja i shvatanja proitan oga. Nisko motivisani pojedinci bre zaboravljaju ono to su nauili, a ujedno im je slaba koncentracija na ono ta ue, a panja im " luta " na sve druge sadraje osim na uenje. Takoe je poznato da nisko motivisani pojedinci esto pogreno shvataju ono to ue (zbog slabe koncentracije na sadraj uenja) , pa im je i znanje ueg obima. Dakle, da bi kvalitetnije i bre uili, potrebno se dobro " nafurati " na uenje i rezultat e doi. - Koliina i vrsta aktivnosti su u vezi sa organizacijom uenja. Dvije glavne aktivnosti u procesu uenja su primanje i obrada informacija, i one se trebaju smjenjivati u optimalnom odnosu, a taj odnos zavisi od samog pojedinca (neko e itati dio po dio i tako upamivati, a neko e prvo proitati cjelinu, pa onda dio po dio upamivati). - Veina informacija koje se primaju u namjernom i sistematskom uenju, najprije prolazi kroz kratkorono pamenje, gdje se prerauje i zatim upuuje u dugorono pamenje (ono to ita prvo ide u kratkorono pamenje, a ako se to itanje istog materijala ponovi vie puta onda taj sadraj ide u dugorono pamenje). Osnovni je zahtjev da se obrauje onoliko informacija koliko neki pojedinac moe kratkorono upamtiti. Ako se u obradi informacija izgubio neki vaan dio, znai da je koliina obra ivanih informacija bila prevelika. - Obraivanje primljenih informacija moe biti razliito. Najbolji su rezultati zapamivanja ako se graa "prebacuje" u dugorono pamenje dvostruko, i slikovno i lingvistiki (npr. kombiniranjem proitanog materijala sa grafikonom koji objanjava proitano). - Iskustvo kao naviknutost na uenje direktno je vezano za mentalnu kondiciju. - Mentalna kondicija je stanje - posljedica dueg i sistematskog uenja.

d). organizacijski faktori: nain i metode uenja - Metoda uenja kazuje ui li se cjelina (globalno) ili dio po dio (fragmentarno), kao i ui li se distribuirano ili koncentrisano (redovno ili kampanjski). - to se tie naina uenja, istraivanja su pokazala da krai ili laki zadatak je bolje odmah uiti u cjelini, dok tee i kompleksnije zadatke treba uiti u dijelovima, koji se poslije sjedinjuju u cjelinu (fragmentarno , npr. uimo A, pa B,C;D... pa onda ABCD..). Postoji i varijanta tih metoda a ista se naziva progresivnom varijantom. Po toj varijanti se ui dio po dio, a novi se dio odmah povezuje sa prethodno nauenim ( A, B, AB, C, ABC, D, ABCD ...). Prema toj logici, lake zadatke pogodnije je uiti koncentrisano u vremenu (s malo kraih odmora), dok tee zadatke treba rasporediti (vie duih razmaka izmeu uenja). - Kod bilo kojeg metoda ili naina uenja vano je napomenuti da veliku ulogu u zapamivanju ima odmor izmeu perioda uenja, koji je potreban zbog to boljeg " uvrivanja " tragova pamenja materijala koji se uio. e). objektivni ili fiziki faktori: temperatura u prostoriji, vlanost zraka, koliina kisika, doba dana, mjesto uenja - Temperatura u prostoriji u kojoj se ui ne smije biti ni previsoka ni preniska. - Vlanost zraka, ako nije prikladna, izaziva tekoe u disanju, to se nepovoljno odraava na bilo koje uenje. - Koliina kisika izuzetno je vana pri uenju, stoga prostorije u kojima se ui treba redovito provjetravati. - Doba dana pogodno za uenje nije jednako kod svih ljudi. Istraivanja dnevnih ritmova pokazuju da se s tepen budnosti veoma razlikuje kod razliitih ljudi. Openito, ljudi se mogu podijeliti na jutarnje i veernje . - Mjesto uenja vezano je uz naviku mjesta, tj. naviku da se ui na istome mjestu. Ako prilike doputaju, treba na odreenom mjestu samo uiti, i uiti uvijek ili gotovo uvijek na tome mjestu.) f). posebni faktori pamenja: - vrsta gradiva - nain uenja (dubina obrade) - namjera zapamivanja - drugo uenje (koje moe da pomae transfer; ili oteava pomo kod uenja novog gradiva - interferencija) - stepen nauenosti - metoda uenja - stepen line angaovanosti u procesu uenja Individualni stil uenja - Individualni stil uenja ovisi o kognitivnom stilu i o navikama to se veu uz uenje. - Kognitivni stil jeste poseban, razmjerno dosljedan i trajan nain na koji pojedinac spoznaje okolinu i u njoj djeluje, tj. kognitivni stil je nain na koji pojedinac obrauje i upotrebljava informacije. Postoji vie skupina kognitivnih stilova prema kojima se ljudi razlikuju: - Vidni i sluni stil (neki lake pamte informacije koje proitaju, a drugi ako ih sluaju),

- Stil tenje pojednostavljivanja prispjelih informacija (ako nastojimo novu informaciju to prije uvrstiti u odreenu kategoriju, istei je pri tome, od svih nebitnih pojedinosti to nee utjecati povoljno na uspjeh u uenju), - Stil tolerantnosti prema dvosmislenim, nejasnim informacijama (tj. tolerantnost prema informacijama koje se ne slau s onima to ih imamo otprije. Npr., neki ele odmah sve razjasniti, zato odmah zaboravljaju sv e informacije koje se ne slau s prijanjim), - Stil promiljenosti ili impulzivnosti u rjeavanju problema (neko se bez posebnog razmiljanja odlui za prvo rjeenje koje mu se uini prikladnim, a neko prije svega, sistematski razmatra vie mogunosti), - Stil analitikog i intuitivnog naina spoznavanja stvarnosti i rjeavanja problema (neki e sistematski i postepeno rijeiti problem, a nekima e se rjeenje problema nametnuti iznenada), - Stil nezavisnosti od opaajnog polja (tj. koliko ovjek u procjeni nejasne situacije ovisi o vanjskim podraajima , tj. o onome to vidi, uje i sl.). Kognitivni stilovi sadre, osim spoznajnih, i emocionalne i motivacijske komponente, koje se karakteristino veu uz neke osobine linosti, kao to su inicijativnost, smjelost u traenju. Kod svakog pojedinca kognitivni stil se oblikuje na nasljednim osnovama i kasnijim iskustvima. Vana komponenta individualnog stila uenja su navike vremena, mjesta, ali i uobiajene strategije uenja. - Strategija je skup postupaka kojima se nastoje ostvariti ciljevi uenja. Strategija uenja je zapravo, prenos informacija iz kratkoronog pamenja u dugorono pamenje. Posebno su u uenju vane kognitivne strategije (ponavljanje, razrada, organiziranje gradiva i sl.), kao i metakognitivne strategije (planiranje, kontrola, mijenjanje strategija, regulacija napora). Metakognitivne strategije ukljuuju poznavanje vlastitih strategija i svjesno upravljanje njihovom upotrebom. Sposoban i prikladno motiviran uenik/student samostalno mijenja vlastite strategije uenja, i prilagoava ih postignutim rezultatima i zahtjevima materije koje treba da naui. Da bi se poboljali naini uenja, neophodno je poznavati naine koji su se openito pokazali najuspjenijima, i vano je znati analizirati svoje navike uenja kako bi se ustanovili njihovi glavni nedostaci. Slijedea pitanja e ti pomoi u pronalaenju slabih taki u tvojim navikama uenja. Na pitanja odgovaraj, zaokruivanjem rjece DA ili NE! Tvoji odgovori nee biti pravilni ili pogreni, nego e ti samo pokazati ima li prikladne ili manje prikladne navike uenja. Pitanja: Odgovor: 1. Ui li svaki dan bez izuzetaka? DA NE 2. Ometaju li te razliite vankolske aktivnosti (sport, itanje, gledanje filmova, igranje igrica na raunaru) u tome da ui dovoljno vremena? DA NE 3. Zna li predvidjeti koliko e vremena utroiti na uenje odreenog predmeta? DA NE 4. Mora li koji put prekinuti uenje kod kue zato to

nema pri ruci razliita sredstva? (raunar, knjige...) DA NE 5. Moe li se skoncentrisati na uenje, uprkos tome to su u istoj prostoriji i drugi ljudi? DA NE 6. Trudi li se da tvoje biljeke budu pregledne (podcrtavanje, biljeenje po takama)? DA NE 7. Preskae li obino tabele, grafikone, kad ui iz udbenika? DA NE 8. Zna li izdvojiti glavnu misao iz proitanog teksta? DA NE 9. Ponovi li, tokom uenja, grau koju si proitao samostalno vie puta? DA NE 10. Ponavlja li najvanije stvari iz stare grae iako iz predmeta nema slabu ocjenu? DA NE 11. Ponavlja li, najee, grau doslovno, kao to je zapisana u svesci ili knjizi? DA NE 12. Poredi li tokom uenja nekog predmeta, barem povremeno, novo gradivo sa onim to zna iz drugih predmeta? DA NE 13. Pokuava li na neki nain odrediti (npr. potraziti u rjeniku) znaenje nepoznatih rijei koje susree tokom uenja? DA NE 14. Moe li se pri uenju, veinom, lako koncentrisati? DA NE 15. Treba li ti mnogo vremena od trenutka kada kod kue sjedne uiti do trenutka kada zaista pone uiti? DA NE 16. Razmilja li esto tokom uenja o svojim linim problemima i tekoama? DA NE 17. Poinje li uiti samo kada osjea da si za to posebno Raspoloen? DA NE 18. Odgovara li u sebi tokom ispitivanja u koli, na pitanja koja su postavljena nekom drugom? DA NE 19. Pokuava li ve tokom predavanja u koli zapamtiti to vie grae? DA NE

20. Kad te u koli ispituju, dogaa li se esto da zbog treme ne moe pokazati sve to zna? DA NE Svoje odgovore analiziraj i procjeni po ovome kljuu: odgovor DA je prikladniji na 1, 3, 5, 6, 8, 9, 10, 12, 13, 14, 18, i 19. pitanje!. Znai ukoliko je va odgovor na neko od naznaenih pitanja NE, razmislite malo o tome i sagledajte koliko je to znaajno u vaem sluaju. Da bi vam to olakali navodimo dva mogua pitanja: * Koji su uzroci glavnih nedostataka to si ih ustanovio? * Koje e od njih pokuati uskoro odstraniti i kako? PRAVILA SAMOSTALNOG UENJA 1. Odluiti da e se uiti 2. Odrediti cilj uenja, tj. nain upotrebe informacija koje e se stei. O tome ovisi i nain uenja: a). ako je dovoljno PREPOZNATI neku informaciju, uvjebavati emo se u prepoznavanju, ali u razliitim smislenim cjelinama; b). ako treba informacije REPRODUCIRATI (ponoviti) doslovno, ponavljati emo je bez bitnije transformacije , a ako elimo reproducirati smisao, pazit emo u transformaciji da se smisao sauva; c). ako informaciju treba iskoristiti u RJEAVANJU problema, uvjebavati emo rjeavanje vie razliitih problema, nikako ne problema samo jednog tipa. 3. Orjentisati se u gradivu, uoiti njegovu cjelinu 4. Uiti sa olovkom u ruci 5. Izbjegavati gomilanje gradiva 6. U obradi informacija izabrati nivo aktivnosti prema ciljevima uenja: - traenje iste informacije na drugim mjestima u tekstu ili u drugim tekstovima - reproduciranje onoga to pie u udbeniku - podcrtavanje vanijih dijelova teksta - izraivanje skica, pregleda, prikaza i sl. - uporeivanje podataka o istoj temi u razliitim izvorima informacija - primjena znanja u praksi, rjeavanje problema. 7. Samostalno programirati tekst: a). podcrtavati u tesktu b). praviti biljeke u uglu c). praviti vlastite skice i sl. d). postavljati sebi pitanja na osnovi b) i c)

e). odgovarati na pitanja usmeno (u sebi), dobro razmisliti o odgovoru i uporediti sa a) f). tek kada smo dovoljno sigurni da je odgovor taan, zapisati ga u obliku to slinijem onome u kojem e se primijeniti, prei na nove informacije g). kada se smisao pitanja i odgovora ne slau, obavezno nai uzrok, zatim uiniti kao pod f) h). povremeno, nakon veih cjelina i obavezno na kraju ponoviti sva vlastita pitanja i sve vlastite odgovore na njih. i). bez pitanja reproducirati sve odgovore istim redom j). zakljuiti uenje tek kada smo dovoljno sigurni u svoje znanje.