• Embed Doc
  • Readcast
  • Collections
  • CommentGo Back
Download
 
Predgovor
Bert Hellinger je pokrenuo i uzburkao moje misli i taknuomi dušu. Bila sam zbunjena, šokirana, ali istovremeno iradoznala. Mnogo toga mi se u njegovim idejama na prvipogled činilo nevjerojatnim, ali i nevjerojatno poznatim.Rečenice koje sam čula na njegovom seminaru, po-
put:
Majčinstvo je nešto veliko, Poštujte oca i majku! 
i druge
- zvučale su mi jako katolički!
Ne borite se protiv roditelja,
nego ih prihvatite onakve kakvi jesu! -
ali ja sam upravo
zbog njih toliko nesretna, toliko nepravde su mi nanijeli,
toliko suza i patnji.
Žena treba slijediti muškarca! 
I zar ti takvog psihoterapeuta smatraš dobrim?Baš tako! Jednostavno, očarana sam njegovim tera-peutskim radom. Tri dana sam ga promatrala kako radis teško bolesnim ljudima pred preko 400 promatrača. Uprvo vrijeme sam se osjećala kao u kazalištu, gdje je sve bilo napeto, dirljivo i jako realistično. Malo po malo iskoro neprimjetno, naizgled nezainteresirani promatračipostaju glavni akteri drame koja se zove
vlastita obitelj.
Isto tako neočekivano čovjek se nade usred vlastitepriče, usred vlastitog života, a dotada naizgled sporednii beznačajni događaji, odjednom dobivaju pravo znače-
nje.
Ah, da, da, točno, sada se sjećam; imam još i jednu polu-
 sestru...! 
I odjednom, teku suze, same od sebe, a ja neo-čekivano postajem svjedokom jake emotivne veze kćerikoja stoji u dubokom naklonu pred svojom majkom, s
 
puno ljubavi, poštovanja i zahvalnosti. Do vraga! Što seovo događa sa mnom!? što se više bliži kraj dana, osje-ćam se sve iscrpljenijom. Tko zna zašto!? Pa ja sam sveovo samo promatrala, bila sam samo neutralni promatrač.Kako je moguće da te smjerne i pobožne riječi odjed-nom dobiju smisao u terapeutskom radu, i ne samo smi-sao već i tako djelotvornu moć? Poniznost pred rodite-ljima, očev blagoslov, tako arhaične riječi kao dobrota,sudbina, milost... Što je tu istinsko, kad on ispriku nazi- va neumjesnom, a praštanje oholim?Što je to čime se rukovodi mišljenje ovog čovjeka nje-govom terapeutskom radu i kako mu uopće polazi zarukom da tako precizno i nepogrešivo upre prst upravona mjesta slabosti našeg općeprihvaćenog mišljenja. Ikako je, uopće, moguće prihvatiti njegove stavove mimosvih konvencija i ustaljenog,
normalnog 
mišljenja, kao naprimjer:- pri incestu (nad čim se svaki »normalan« čovjek zg-rozi i pri samoj pomisli!?) vidi ljubav,- krivicu u nacističkom kontekstu smatra neizbježnom?(oni su to ipak morali znati i morali su se boriti!?),- ogorčenost i ljutnju vidi kao osnovne pokretačenasilja (pa valjda se protiv nepravde mora boriti!?),- usprkos svim pokretima emancipacije, on stavlja uprvi plan muškarca i poštivanje muškog (zar je to uopćemoguće, imajući u vidu toliki prezir muškaraca premaženskom rodu!?),- uvida krivicu usvojitelja prema usvojenom djetetu(zar usvajanje nije veliko djelo!?),- ukazuje na drskost djece, koja bi željela sve znati(djeca valjda imaju pravo znati što su njihovi roditeljinapravili!?),
of 00

Leave a Comment

You must be to leave a comment.
Submit
Characters: ...
You must be to leave a comment.
Submit
Characters: ...