Rukovođenje i upravljanje nisu sinonimi.Upravljanje je kontinuirana djelatnost u svimfazama:planiranja, usmjeravanja, kontrole i ocjenjivanja, ali i utvrđivanja politike i ciljeva .
Širipojam od rukovođenja.UPRAVNE ORGANIZACIJE
o provođenju donešene odluke koju treba ostvariti, pa se javlja i peta faza ili FUNKCIJA POLITIČKOG USKLAĐIVANJA INTERESA, koja ima dva aspekta:
•
ostvarivanje interesa i
•
rješavanje njihove divergencije.
Rukovođenje i upravljanje provode različiti organi.
RUKOVOĐENJE
je funkcija
UPRAVLJANJA
, njegova operacionalizacija.Proučavanje rukovođenja i upravljanja
staro je oko 7000 god. i datira od Samarićana, Egipćana,Jevreja, Kineza, Grka i Rimljana. Od 18. st. počinje naučna valorizacija RUKOVOĐENJA, a u 20.st. prvi naučni radovi (Frederik Tejlor 1911. i Henri Fajol 1916.g.) Nakon 2. svjetskog rata dolazi donaglog razvoja TEORIJE RUKOVOĐE-NJA, metodama operacionih istraživanja,kibernetike,sociologije i njenih naučnih disciplina: socijalnog rada, industrijske sociologije i dr .
TEORIJE I PERIODIZACIJA
•
KLASIČNA TEORIJA RUKOVOĐENJA
(1900.-1930.) Frederik Tejlor, 1911.g. objaviorad „Sistem upravljanja pomoću inicijative i stimulacije“ sa glavnom porukom da je zaupravljanje ključna sposobnost i inicijativa. Klasična teorija rukovođenja i upravljanja serazvila u tri pravca:
•
Naučni menadžment – upravljanje ( Frederik Tejlor SAD ),
•
Administrativna teorija upravljanja ( Henri Fajol Evropa ),
•
Model birokratske organizacije.
•
NEOKLASIČNA TEORIJA RUKOVOĐENJA
(1931.-1950.) zasnovana naPARTICIPATIVNOM sistemu formalne i stvarne participacije
•
SAVREMENA TEORIJA RUKOVOĐENJA
ima više pravaca:
•
pravac rukovodnih procesa-operacionih škola
•
empirijski ili menadžerski pravac,
•
sistemski ili kvantitativni pravac,
•
kibernetski pravac rukovođenja,
•
pravac teorije odlučivanja
Naučna organizacija teorije rukovođenja je zasnovana na 14 principa administracije:
3
Leave a Comment