koje trajaše blizu jedan
č
as, Kajmak
č
alan, taj gordi planinski titan 'Borisov grad', kako gazvahu Bugari, beše u našim rukama...“Tog dana, napadaju
ć
i, Drinska divizija izbila je na severnu padinu Kajmak
č
alana i ovladala
č
itavim masivom. Me
ñ
utim, zbog magle i teške orijentacije, nije preduzeto gonjenje, što jeBugarima omogu
ć
ilo da se i dalje zadrže na krilnim položajima visa Ko
č
obej i na Sivoj steni.Zbog toga je komandant Drinske divizije preduzeo naredni napad 1. oktobra, u dve kolone. Ulevoj koloni, zajedno sa 6. pukom i 2. bataljonom 4. puka nalazio se i Dobrovolja
č
ki odred.Te snage napadale su na položaj Siva stena, s ciljem da njime ovladaju.
(Nastavi
ć
e se)
Pozdrav palim drugovima
POLOŽAJ Siva stena, odvojen samo jednim prevojem od glavnog grebena Kajmak
č
alana,predstavljao je odranije
č
vrsto utvr
ñ
eni položaj Bugara, sa više redova bodljikavih žica. Poslepodilaženja položaju, Dobrovolja
č
ki odred ga je napao svom žestinom. Me
ñ
utim, uslovi zanapad bili su izuzetno teški - gusta magla i slaba vidljivost, a nije se poznavala ni ja
č
inaprotivnika. Sve je to dodatno otežavalo izvršenje zadatka.Juriš je otpo
č
eo 2. oktobra posle 17
č
asova, i evo kako ga opisuje ve
ć
ranije pomenutiu
č
esnik: „U momentu kada se kroz gustu maglu po
č
eše nazirati bodljikave žice, prosu seformalan grad od puš
č
anih i mitraljeskih zrna na viteškog napada
č
a. Pade prva lesa,iskrvavljenih dobrovolja
č
kih telesa, ali to ne mogade zbuniti pobednike sa Kajmak
č
alana.Gaze
ć
i preko leševa palih drugova,
č
etnici se svom silinom sru
č
iše na bodljikave žice i po
č
ešeih kidati golim rukama. Prasak mnogobrojnih bombi, koje protivnik sru
č
i na glavu kuražnognapada
č
a, napravi pravu pustoš u redovima odreda.OKITIŠE se prvi redovi žica mu
č
eni
č
kim leševima najglasovitijih junaka odreda. Nodobrovoljci, podsticani li
č
nim primerom svojih starešina i dalje besno navaljuju, razdiru
ć
isvoje grudi na iskrvavljenim žicama... Obostrane bombe i dalje vrše svoj krvavi posao. I daljese prosipa olovni grad puš
č
anih zrna na dobrovoljce. Raskrvavljenu zemlju sve više bojinjihova vrela krv, mada je ve
ć
jasno da nema nikakvog izgleda na uspeh. Posle krvavogkomešanja od nekih pola
č
asa, lagano, kao lopov, spušta se no
ć
na sure hridinekajmak
č
alanskog masiva i prekida dalje krvoproli
ć
e.“Napad je bio neuspešan, i gubici odreda bili su veliki: oko 180 mrtvih i 250 ranjenih, od kojih11 oficira. Tre
ć
ina odreda je bila van stroja. Bilo ih je više koji su pogo
ñ
eni u momentu kadasu se prihvatili žica, tako i ostali stegnuvši
č
vrsto svojim mrtva
č
kim rukama pokidane žice.Na poslednjem redu žica preko kojih se odmah ulazi u bugarske rovove, ležao je leškomandira 1.
č
ete 2. bataljona, poru
č
nika Vojislava Otaševi
ć
a, a nešto dalje od njega leškomandira 1.
č
ete 1. bataljona, kapetana Dobrice Tankosi
ć
a, obojice rodom iz Šumadije.Svuda oko leševa razbacana je krvava oprema, što je sve zajedno predstavljalo najstrašnijusliku ratni
č
ke pustoši.U toku no
ć
i, zbog pretrpljenih gubitaka, neprijatelj je bio prinu
ñ
en da se povu
č
e sa položajaSiva stena i Starkov grob i da posedne nove, na levoj obali Crne reke. Time su i borbe odredana Kajmak
č
alanu bile završene.DA BI SE odužio senima palih svojih drugova vojvoda Vuk je pored njihovih mrtvih telaproveo odred paradnim maršem, i uz zvuke truba izvršio poslednji pozdrav.„Uznemiren oštrim zvucima truba i jasnim komandama, jedan teški ranjenik, za kojeg semislilo da je mrtav, osvestio se za momenat, trgao se, s mukom podigao umornu glavu iuplašeno pogledao oko sebe. Videvši Vuka na
č
elu odreda, zbunio se za trenutak, ali seodmah zatim pribrao i pokušao da svoju iznemoglu ruku podigne radi pozdrava, no nijemogao. Srušio se ponovo i kad su mu pritr
č
ali dvojica, koji su mu bili najbliži, da ga prihvate,bio je ve
ć
u mrtva
č
kom ropcu.Strogi i uvek hladnokrvni vojvoda Vuk, bio je ovim prizorom toliko dirnut, da nije mogao da
Leave a Comment