DEKLERACIJE O LJUDSKIM PRAVIMA U ISLAMU
UVOD
Dvadeseto stoljeće proteklog milenijuma, najkrvavije stoljeće u povijesti svijeta, s dvasvjetska rata i nizom lokalnih sukoba koji su odnijeli desetine miliona ljudskih života, možemo, saspekta dekleracija, povelja, rezolucija i konvencija proklamovanih na raznim nivoima, nazvatistoljeće ljudskih prava. Naime, tek se polovinom dvadesetog soljeća u međunarodnom pravu prvi put pojavljuju povelje o zaštiti ljudskih prava. Zbog činjenice da su napredne i razvijene zemljezapada, koje su zapravo najviše kršile temeljna ljudska prava, inicirale donošenje tih rezolucija,ustalilo se opće mišljenje da su samo te zemlje i njihove demokracije istinski baštinici i zaštitniciljudskih prava. Države koje nisu pripadale zapadnoj civilizaciji isključivane su iz svih ozbiljnijihrasprava o ljudskim pravima. Takav slučaj je i sa islamskim zemljama.Paradoksalno je da se, u isto vrijeme dok se u Ujedinjenim nacijama donose raznedeklaracije i povelje o pravima čovjeka, islamske zemlje bore za svoju nezavisnost od kolonijalnogugnjetavanja istih država koje se na zapadu ponose svojom slobodom, demokracijom i poštivanjemljudskih prava.
Razumljivo je stoga zašto islamski učenjaci i pravnici nisu bili skloni zapadnojdemokratiji, niti su u to vrijeme mogli raspravljati o poštivanju ljudskih prava na način kako je toučinjeno na Zapadu.U današenje vrijeme, posebno nakon 11. septembra 2001. godine i tragičnih događaja u New Yorku, zapadni teoretičari tvrde da su islam, s jedne strane, i demokratija i ljudska prava, sdruge, inkompatibilni; da je islam nehumana religija; da je žena u islamu sputana i da su njena prava pogažena i ukinuta; da je islam religija rata i džihada, te da je kao takav islam nesposoban zasaradnju, mir i napredak. Međutim takve tvrdnje su neosnovane zbog toga što je islamskicivilizacijski genij oslanjajući se na sveti tekst Kur'ana i odredbe časnog Poslanika, kroz svoju burnu povijest čuvao temeljna ljudska prava bez obzira na državno uređenje. Osmanska imperijačuvala je prava svojih podanika i osiguravala njihovu provedbu.
1
Islamske države sticale su svoju nezavisnost sljedećim redom: Egipat, 1922. godine, Irak i Saidijska Arabija 1932.godine, Indonezija 1945. godine, Sirija i Liban 1946. godine, Pakistan 1947. godine, Sudan, Tunus i Maroko 1956.godine, Melezija 1957. godine, Nigerija, Kuvajt i Somalija 1960. godine, te Alžir 1962. godine. Šire pogledati uGrupa autora (2004),
Atlas islamskog svijeta
, Udruženje Ilmijje IZ u BiH, Sarajevo.
2
Vidi Bulaç, Ali (1995)
Islam i demokracija – teokracija i totalitarizam
, Ljiljan, str. 17., Sarajevo.1
dokumente za zaštitu ljudskih prava od kojih neki sežu čak do vremena Poslanika islama. Tidokumenti su:
•
Medinski ustav
ili
Medinska povelja
koju je sa stanovnicima Medine, grada države,632. godine sastavio Muhammed, a.s., Božiji poslanik;
•
Opća povelja o ljudskim pravima u islamu
objavljena u Parizu 19. septembra 1981.godine na sastanku UNESCO-a;
•
Kairska dekleracija o ljudskim pravima u islamu
usvojena 5. augusta 1990. godine uKairu na sastanku ministara vanjskih poslova Organizacije islamske konferencije;
•
Arapska povelja o ljudskim pravima
usvojena u Vijeću Arapske lige 15. septembra1994. godine.Analiza nevedenih dokumenata na osnovu relevantne litarature jasno će pokazati spojivostislama i ljudskih prava čije poštivanje je jedan od načina poštivanja Boga Koji ta prava premaislamskom učenju uspostavlja, a njihovo kršenje predstavlja grijeh. No, prije nego što pređemo na razradu islamskih dekleracija o ljudskim pravima i njihovomdoprinosu stvaranju standarda koji su postali sastavni dijelovi Ustava islamskih država, ukratkoćemo se upoznati s definsanjem pojma „ljudska prava“ i njegovim povijesnim razvojem unutar zapadne civilizacije kako bismo mogli komparirati razvoj koncepta ljudskih prava u islamu i nazapadu.
1. Ljudska prava, pojam, podjela i historijska geneza
Osnovna ljudska prava urođena su i jednaka za svakog čovjeka ili ženu bez razlike nanjihovu rasu, spol, boju kože, nacionalnost, religiju ili jezik. Ona nisu vezana za neko posebnodržavno uređenje, niti ih bilo kakvo državno uređenje može ukinuti jer su ona starija od državekoja bi ih trebala štititi i osiguravati uvjete za njihovo uživanje. To znači da, recimo, pravo na životnekome pripada zato što je ljudsko biće, a ne zato što je državljanin neke države ili pripadnik nekereligije, nacije ili pola. Ljudskim pravima ograničava se moć države, a sama ljudska pravaograničena su poštivanjem prava drugih.Sva ljudska prava su
univerzalna, neotuđiva, neponištiva
,
nedjeljiv
a
i
međuzavisna
.a)Ona su
univerzalna
jer se odnose ne sve ljude bez obzira na njihove razlike po spolu, boji kože,rasi, nacionalnosti, vjerskom ubjeđenju ili jeziku. Sve povelje koje razrađuju kataloge ljudskih
2
prava bez obzira da li su usvojene na Generalnoj skupština UN-a ili u Vijeću Arapske lige počinju podsjećanjem na univerzalnost ljudskog roda: “
Svi ljudi su
…”
“
Ljudi jesu
…”
“
Sviljudi imaju pravo
…”
neotuđiva
i nerazdvojiva od pojedinca. Nisu stvar zasluge ili nagrade i nemogu se pokloniti niti oduzeti.c)Ona su
neponištiva
i nikakav kralj, skupština ili vlada ne mogu ih suspendirati niti dokinuti.d)Ljudska prava su
nedjeljiva
i
međusobno zavisna
tako da se jedna grupa prava ne može postizati na račun druge grupe.
Osnovna načela ljudskih prava proklamovana svim poveljama su sloboda i jednakost. Sloboda je osnovno, prirodno i urođeno pravo svakog čovjeka. Sva ljudska bića rađaju se slobodna inikome nije dozvoljeno da bespravno liši slobode ili porobljava drugog čovjeka. “
Sloboda ljudi je sveta…
”
Sva ljudska bića rađaju se slobodna…
”
“
Svi ljudi su po prirodi slobodni…
”
Jednakost
podrazumjeva jednakost spolova, jednakost pred sudom, u mogućnostima i pravima bezsegregacije, rasne diskriminacije i spolnog omalovažavanja. “
Sva ljudska bića rađaju se slobodnai jednaka u dostojanstvu i pravima.
”
“Svi ljudi imaju jednako pravo…
”
“
Svi pojedinci su jednaki pred zakonom bez razlike između vladara i pojedinca.
”
Uvidom u međunarodne dokumente kojima se garantuju i štite ljudska prava dobijamo listuapsolutnih prava u koja spadaju: pravo na život, zabrana mučenja, nečovječnog i ponižavajućeg postupanja, zabrana ropstva i ropskog položaja, zabrana ponovnog suđenja već osuđenih ili
3
URL:http://dadalos.org/kr/Menschenrechte/Grundkurs-MR2/Dokumente/dokument2.htm
Virginia Bill of Rights
(1776.) član 1.
4
Skok, Dobriša (1990)
Ljudska prava – osnovni međunarodni dokumenti
, Izvod iz
Dekleracije o pravima čovjeka i građanina
(1789), čl. 1., Školske novine, str. 14., Zagreb.
5
Povelja o ljudskim pravima
(1994), član 1., VijećeArapske lige.
6
Rudić, Marija (2001)
Ljudska prava – priručnik za nastavnike
, Beogradski centar za ljudska prava, str. 7. vidiURL:http://www.bgcentar.org.yu.
7
Opća povelja o ljuskim pravima u islamu
(1981), član 2.
8
Skok, Dobriša (1990)
Ljudska prava – osnovni međunarodni dokumenti
, Izvod iz
Opće dekleracije o ljudskim pravima
(1948), član 1, Školske novine, str. 14., Zagreb.
9
URL:http://dadalos.org/kr/Menschenrechte/Grundkurs-MR2/Dokumente/dokument2.htm
Virginia Bill of Rights
(1776) član 1.
10
Skok, Dobriša (1990)
Ljudska prava – osnovni međunarodni dokumenti
, Izvod iz
Opće dekleracije o ljudskim pravima
(1948), član 1, Školske novine, str. 14., Zagreb.
11
URL:http://dadalos.org/kr/Menschenrechte/Grundkurs-MR2/Dokumente/dokument2.htm
Virginia Bill of Rights
(1776), član 16.
12
Karić, Enes (1996)
Ljudska prava u kontekstu islamsko- zapadne debate
,
Kairska dekleracija o ljudskim pravima
,član 19., Pravni centar, str. 281., Sarajevo.3
Search History:
Result 00 of 00
00 results for result for
p.
Dekleracije o Ljudskim Pravima u Islamu - Elvir Duranović
Tekst govori o građanskim dokumentima kojima se štite ljudska prava u islamsko/arapskom svijetu.
4.2K
Reads
12
Readcasts
4
Embed Views
Recommended
More From This User
Notes
Load more
