1.

UVOD

Na kraju Drugog svjetskog rata, meunarodna zajednica osnovala je mnotvo institucija za poticanje mira i ekonomskog napretka pomou politika suradnje. Jedna od najuspjenijih izmeu njih je Opi sporazum o tarifama i trgovini tzv. GATT, ija povelja govori o sve veim standardima ivljenja putem znatnog smanjivanja carina i drugih prepreka u razmjeni i uklanjanja diskriminacijskog tretmana meunarodne trgovine. GATT je usvojen u listopadu 1947. potpisivanjem protokola o privremenoj primjeni i tim se potpisom osam najveih zemalja obvezalo da e ga poeti primjenjivati od 1. sijenja 1948., a preostalih 15 zemalja trebalo je to uiniti poslije ratifikacije Sporazuma u nacionalnim parlamentima. Cilj GATT-a je rjeavanje problema kao to su bilateralizacija, carinske stope, te liberalizacija svjetske trgovine. Rad se sastoji od etiri glavna dijela. Prvi dio odnosi se na povijest GATT-a odnosno podrujima i zadaama istoimenog. Drugi dio se odnosi na norme, dok se trei bavi etirima rundama pregovora; Dillonova runda, Kennedyjeva runda, Tokio runda i Urugvajska runda koja je ujedno i najvanija. I zadnji dio odnosi se na razlike izmeu GATT-a i WTO-a.

Stranica | 1

2. POJAM GATT (General Agreement on Tariff and Trade/Opi sporazum o tarifama i trgovini) je i meunarodna organizacija i multilateralni ugovor iji je temeljni cilj smanjiti ili ukloniti carine i druge prepreke trgovini te liberalizirati svjetsku trgovinu. Utemeljen je 1948. godine. Sa sjeditem u enevi, GATT je forum za rjeavanje meunarodnih trgovinskih sporova odravanjem krugova pregovora. GATT kao sporazum regulira meunarodne trgovinske probleme kao to su kvantitativna ogranienja, antidampinke mjere, izjednaujue carine, carine (customs duties) i subvencije. GATT predstavlja forum za usklaivanje nesuglasica o vanjskotrgovinskoj politici pojedinih zemalja lanica. GATT su 1947. godine potpisale 23 zemlje, a broj lanica se kontinuirano poveavao. (http://proizvodno-strojarstvo.blogspot.com/2012/10/opci-sporazum-o-carinamai-trgovini-gatt.html - 28.03.2013.)

3. POVIJEST GATT-a Izmeu 1948. I 1962. odrano je pet rundi multilateralnih pregovora, sa svrhom smanjenja i stabiliziranja carina na osnovi uzajamnosti. Dillonov krug pregovora odran je izmeu 1960. i 1962. godine. esta runda, koja je zapoela 1967. i tijekom koje su postignuta znaajna smanjenja s obzirom na industrijske i poljoprivredne proizvode, poznata je kao Kennedyjev krug pregovora. Tijekom Tokijskog kruga pregovora, zavrenog 1970., pregovori su voeni o dodatnim smanjenjima carina, a postignut je uspjeh u uklanjanju ili snienju necarinskih prepreka kao to su ogranienja uvoznih koliina i birokratizirani uvozni postupak. Osma runda multilateralnih pregovora, poznata kao Urugvajski krug pregovora, poela je 1986. I zavrena je 1994. Tom posljednjom rundom uklonjene su mnoge necarinske prepreke i proirena je zatita intelektualnog vlasnitva. Urugvajskom rundom stvorena je takoer Svjetska trgovinska organizacija (WTO World Trade Organization), s ciljem osiguranja foruma za meunarodno kreiranje carinske i trgovinske politike. (http://www.mojbankar.hr/Kazalo/O/Op%C4%87i-sporazum-o-carinama-i-trgovini_-GATT 28.03.2013.)
Stranica | 2

GATT 1995. godine prerasta u WTO koji je proirio svoju nadlenost na reguliranje usluga Opi sporazum o trgovini uslugama (GATS) i intelektualno vlasnitvo Sporazum o trgovini vezanoj za intelektualno vlasnitvo (TRIPS).

4. TEMELJNE NORME GATT-A Univerzalna primjena trgovinskih ogranienja odnosno: 1) norma nediskriminiranja odnosi se na osnovnu obvezu GATT-a o nediskriminaciji u skladu s naelom najpovlatenije nacije (MFN most favored nation ) sa zahtjevom da se svaka povlastica koju jedna zemlja lanica GATT-a daje za neki proizvod proizveden ili namijenjen zemlji ne-lanici mora biti odmah odobren i za sline proizvode koji su proizvedeni ili namijenjeni za podruja svih drugih zemalja lanica. Unato vanosti norme, prihvaeno je mnogo izuzetaka. Tako su Velika Britanija i Francuska odbile napustiti postojee ugovorene prioritete, zbog ega su i SAD bile prisiljene pristati na trajne izu zetke. Drugi izuzetak dozvolio je diskriminaciju u obliku carinskih unija, zone slobodne trgovine i privremenih aranmana u periodu tranzicije. U povijesti GATT-a veliki izvor diskriminacije dolazio je od regionalnih trgovinskih sporazuma koji ukljuuju diskriminaciju kod koritenja trgovinskih ogranienja protiv nelanica regionalnih sporazuma. Nedvojbeno najvaniji regionalni sistem o kojem su lanice GATT-a morale voditi rauna je EEZ (EU). Uinjen je presedan: normi nediskriminiranja usprkos, regionalni trgovinski sporazumi nisu se prilagodili GATT-ovim pravilima, to e oslabiti multilateralni nadzor regionalnih planova. Veliki broj lanica GATT-a, od ezdesetih godina izraavaju otro protivljenje velikom broju preferencijalnih reima EEZ-a sa nedovoljno razvijenim zemljama premda je i velik broj ostalih lanica GATT-a imalo preferencijalne sklonosti ove ili one vrste. Sredinom ezdesetih postojanje djelotvornog politikog konsenzusa dovelo je ipak do ponovnog utvrivanja prvenstva nediskriminiranja u odnosu na razne druge preferencije. Razliite struje, koje su oslabile normu nediskriminiranja u GATT-u, nisu je ipak uspjele potpuno liiti utjecaja.

Stranica | 3

2) Liberalizacijska norma ili norma slobodne trgovine je esto smatrana sredinjom normom GATT-a, ali nakon rata nije imala prednost u odnosu na normu nediskriminacije. Premda se u preambuli Opeg sporazuma navodi smanjenje trgovinskih ogranienja ime se htjelo postii ekonomski rast i puna zaposlenost potpisnice su uvidjele da domaa stabilizacija i puna zaposlenost imaju prednost u odnosu na liberalizaciju. Podrka liberalizaciji u postratovskom razdoblju nije proirena, to se i odrazilo u prvom setu carinskih pregovora. Carinske konferencije odrane 1949. i 1951. rezultirale su malim carinskim smanjenjima, a etvrta konferencija (Geneva Round) poluila je slabe rezultate. Tek kasnih 60-tih prodire pozitivni stav prema slobodnoj trgovini premda su carinska smanjenja izmeu 1960. i 1962. (Dillon Round) bila skromna zbog ograniene amerike mogunosti da smanji carine. esta GATT-ova konferencija Kennedy Round, zapoela je ministarskim dogovorom o kljunim pitanjima u svibnju 1963., a trajala je do lipnja 1967. Ovu se konferenciju openito smatra najuspjenijim korakom u postizanju slobodnije trgovine. Razvijene zemlje, ne-lanice EEZ, posebno SAD, preferirale su multilateralnu primjenu carinskih smanjenja da bi se ublaila podjela trgovine uzrokovana EU integracijom. Nakon dugotrajnih pregovora oko naina provoenja linearnih carinskih smanjenja, te oko proizvoda koji e biti izuzeti, 16 industrijskih zemalja linearno je smanjilo carine za 40% za industrijske proizvode. Veliko carinsko smanjenje prihvaeno je od strane etiri najjaa sudionika : SAD, EEZ, Velike Britanije i Japana. One su dogovorile i vano, premda mnogo manje smanjenje carina za poljoprivredne proizvode u okviru 20%, ali je taj efekat bio mnogo manji zbog necarinskih prepreka u samom sektoru. Naime, novi protekcionizam se oslonio na razliite necarinske prepreke uvozu. Najbolji primjer toga je VER, koji ukljuuje esto trajne sporazume izmeu zemlje uvoznice i poduzea ili vlade u izvoznoj zemlji da smanji izvoz na propisanu razinu u nekom vremenskom periodu. Porast VER-ova i izvanzakonska ogranienja na izvoz iz zemalja u razvoju u razvijene zemlje, te propust da se ta praksa stavi pod GATT-ov sistem multilateralnog nadzora svjedoi o krhkosti liberalizacijske norme.

3) Norma recipronosti dugo se smatrala GATT-ovo sredinjom normom. Imala je veliki utjecaj na pravila o trgovinskim ogranienjima i na samo tumaenje pravila. Namjera je da svaka zemlja koja ima koristi od smanjenih trgovinskih prepreka druge zemlje, mora uiniti to isto, najbolje u istom stupnju. Od pojave pregovora o linearnom snienju carina i kodeksa o
Stranica | 4

NTB (necarinska ogranienja) u 60-tim, norme je bilo sve tee operacionalizirati: sa simbolinim naputanjem traene recipronosti za zemlje u razvoju 1965. godine, GSP -om (opa shema preferencijala) 1979. i klauzulom ovlatenja (enabling), norma recipronosti je oslabila. Posljedica norme recipronosti je osiguranje da pravila utvrena GATT-ovim rundama odraavaju interese najveih trgovinskih nacija ( u paru s proceduralnom normom glavnih interesa ). Naime, da bi drava imala utjecaj na smanjenje prepreka mora imati veliko domae trite i visok nivo trgovine sa zemljama ije prepreke eli sniziti. Kako industrijalizirane zemlje imaju najvea domaa trita i jedna drugoj su najvei trgovinski partneri, one i imaju najjai utjecaj na oblikovanje GATT-ovih pravila u svrhu ouvanja vlastitih trgovinskih ciljeva. Na kraju, recipronost ima utjecaja i na provoenje pravila jer kod rjeavanja sporova usmjerenje je na ograniavanju sporova prije no na utvrivanju da li je dolo do krenja pravila i odreivanju kazne. Kako je glavna svrha rjeavanja sporova u GATT-u zadravanje ili uvanje prednosti, ravnotee u uvjetima trgovine, najpogodnija norma za postizanje takvog razumnog prilagoavanja interesa je norma recipronosti.

4) Normom zatite u Opem sporazumu mnoga su podruja stalno izuzeta iz odredbi GATT-a carinske unije i podruja slobodne trgovine, poljoprivreda, ribarstvo, izvozne subvencije za primarne proizvode (naziv primarna proizvodnja oznaava proizvodnju ili uzgoj primarnih proizvoda ukljuujui etvu, munju i uzgoj ivotinja na farmi prije klanja. Takoer ukljuuje lov i ribolov te sakupljanje samoniklih plodova i biljaka), te radnje koje se odnose na nacionalnu sigurnost, zdravlje ili javni moral. lanice GATT-a esto su izvanredne okolnosti tumaile na vrlo fleksibilan i nejasan nain. Odobrena su mnoga trajna oslobaanja od obveza, posebno u poljoprivrednoj politici. Nepredvieni trendovi i dogaaji poveali su veliinu rupa u GATT-ovim zatitnim pravilima, kao i u esto labavoj primjeni odredaba o zatiti. Meutim, vanija je tendencija izbjegavanja multilateralnog nadzora poduzimanjem akcija izvan okvira ovoga reima.

5) Norma razvoja obvezuje razvijene zemlje na poseban postupak u trgovini sa zemljama u razvoju, a od sredine 50-tih do sredine 60-tih, dobivala je na vanosti zbog poveanja broja lanica GATT-a iz treeg svijeta i poveane politike osjetljivosti zapadnih zemalja za
Stranica | 5

njihove potrebe. Napor da se ojaa znaaj ove norme najbolje se oitava u mogunosti nedovoljno razvijenih zemalja da odstupe od odreenih pravila koje se odnose na uvoz i na uvjete pod kojima njihov izvoz ima pristup tritima razvijenih zemalja. U skladu s GSP svaka industrijska zemlja je utvrdila povlatene carine za odreene vrste uvoza iz nedovoljno razvijenih zemalja ( LDC ) premda su efekti bili ogranieni. Nakon zakljuaka Tokyo Rounda, ugovorne strane su prihvatile diferencijalni i povoljniji tretman zemalja u razvoju. Ta odluka je ozakonila i GSP i trgovinske preferencije meu LDC, i tako osujetila potrebu za daljnjim odstupanjima od prava za te programe. Ona je LDC dala i veu slobodu koritenja trgovinskih barijera u razvojne svrhe. (Brki, Skripta - GATT, WTO i (de) regulacija trita financijskih usluga,p.1)

5. RUNDE PREGOVORA Za 47 godina, koliko je postojao GATT, njegov osnovni tekst je ostajao uglavnom isti, uz dodavanje novih sporazuma u cilju daljeg sniavanja carina, to je injeno kroz serije multilaterarnih trgovinskih pregovora nazvanih trgovinske runde. Naziv ,,runde aludira na svu teinu i boksersku otrinu pregovora. Svaka runda je predstavljala korak vie u procesu ostvarivanja trgovinske liberalizacije. Prednost pregovaranja u okviru rundi, bez obzira na njihovo dugogodinje trajanje, nalazi se u sveobuhvatnom paket-pristupu trgovinskim pregovorima. Prednost ovakvog pregovaranja postoji i za zemlje u razvoju, kojima se tako poveava mogunost utjecaja, to je neusporedivo bolje u odnosu na njihovo bilateralno pregovaranje sa vodeim trgovinskim silama u svetu. Odrano je ukupno 8 rundi pregovora. (Kozlovaki, Skripta Opi sporazumi o tarifama i trgovini,p.8)

5.1. Dillonova runda Dillonova runda (1960-1961) je ostala upamena kao runda na kojoj je ostvaren mali uinak u pogledu carinskih koncesija, ali i kao prva runda pregovora nakon koje je bilo oigledno da e stvaranje Europske ekonomske zajednice, a jo vie Zajednike poljoprivredne politike
Stranica | 6

omoguiti jo izraenije poveavanje carina i trgovinskih barijera u sektoru osjetljivih proizvoda meu kojima poljoprivredni proizvodi zauzimaju dominantno mjesto. (Kozlovaki, Skripta Opi sporazumi o tarifama i trgovini,p.8)

5.2.Kennedyjeva runda Prva runda koja je donekle promijenila takav pristup bila je Kennedyjeva runda (1964-1967). Pored pitanja carina voeni su pregovori i u pogledu antidampinke politike. Pregovori su dali rezultate u pogledu sniavanja carina za industrijske proizvode za 35% ali su zato pregovori po principu proizvod po proizvod za poljoprivredne proizvode bili manje uspjeni. Ovo je prva runda koja je pored carina dala znaaj i sve zastupljenijim necarinskim barijerama trgovini, kao i antidampinkim mjerama, a kao rezultat toga, dolo je do sklapanja Antidampinkog sporazuma. (Kozlovaki, Skripta Opi sporazumi o tarifama i trgovini,p.8)

5.3. Tokio runda Tokio runda (1973-1979) u kojoj su sudjelovale 103 drave, nastavila je daljnju liberalizaciju trgovine. Predstavljala je ujedno ozbiljniji pokuaj reforme trgovinskog sistema i uklanjanja necarinskih prepreka. Runda je razultirala smanjenjem carina za treinu, do razine od 4,7% u prosjeku. Carinska snienja, rasporeena na razdoblje od osam godina unijela su novi element "harmonizacije", odnosno proporcionalno veeg snienja u odnosu na vee carine. Rezultat ove runde je i GATT-ov Kodeks ponaanja u meunarodnoj razmjeni, ija je svrha, izmeu ostalog, bila ukidanje prakse ograniavanja spoljne trgovine necarinskim barijerama,to e kasnije postati jedan od osnovnih ciljeva Svjetske trgovinske organizacije. Takoer, Kodeks je predviao i jednak tretman domaih i stranih proizvoaa u spoljnotrgovinskoj razmjeni. Kako nisu bili prihvaeni od svih drava, neki od ovih sporazuma i nakon idue runde zadrali su obiljeje dobrovoljnih vielateralnih sporazuma. (Kozlovaki, Skripta Opi sporazumi o tarifama i trgovini,p.9)

Stranica | 7

5.4.Urugvajska runda Na Ministarskom sastanku lanica GATT-a odranom u Punta del Este (Urugvaj), rujna 1986. otpoela je osma runda multilateralnih trgovinskih pregovora. Zavrni dokument Urugvajskog kruga parafiran je 15. prosinca 1993. u enevi, potpisan u svibnju 1994. godine u Marakeu a stupio na snagu 1. sijenja 1995. godine. Ciljevi deklaracije iz Punta del Este vidljivi su prije svega u tome to novi sporazum GATT-a iz 1994. godine zamjenjuje sporazum iz 1947. godine, a dopunjuje se novim sporazumom o trgovini i uslugama, GATS ( General Agreement on Trade in Services ). Dogovoreno je i osnivanje nove trgovinske organizacije, WTO ( World Trade Organization ) to predstavlja stvaranje tree strane institucionalnog i pravnog trokuta , pored postojee dvije, koje ine Meunarodni monetarni fond i Meunarodna banka za obnovu i razvoj, u kojem e se sankcionirati i provoditi pravila ponaanja zemalja u meunarodnoj trgovinskoj, financijskoj i monetarnoj politici. Evidentno je kako to predstavlja i stvaranje nadnacionalne pravno obvezujue institucije u podruju trgovinske politike. Sporazumom o osnivanju Svjetske trgovinske organizacije ova organizacija je dobila atribut pravne osobe i predstavlja institucionalni okvir koji obuhvaa GATT tako da su njegova pravila izmijenjena i dopunjena kroz pregovore Urugvajske runde (tzv. GATT 1994.), sve sporazume i aranmane zakljuene pod njegovim okriljem kao i ukupne rezultate pregovora Urugvajske runde (svi ovi sporazumi su sadrani u Aneksima 1,2,3, i 4 uz sporazum o osnivanju WTO). U Preambuli Sporazuma o osnivanju WTO ponovno se istiu ciljevi GATT-a kao to su poveanje ivotnog standarda i dohotka, osiguranje pune zaposlenosti, proirenje proizvodnje i trgovine, i optimalno koritenje svjetskih resursa, proirujui to i na podruje usluga posebno istiui ideju o odrivom razvoju uz optimalno koritenje svjetskih resursa i potrebe ouvanja i zatite ovjekove okoline koji je suglasan s razliitim nivoima nacionalnog gospodarskog razvoja. Posebno se istiu napori da se nedovoljno razvijenim zemljama osigura bolje uee u rastu svjetske trgovine. Originalna lanica osniva WTO je svaka ona zemlja koja je lanica originalnog GATT -a (GATT iz 1947. ) i koja je uestvovala u pregovorima Urugvajske runde. Sve druge z emlje, koje do 1. sijenja 1995. godine nisu bile lanice GATT-a iz 1947. godine kao i one koje su imale taj status a nisu uestvovale u pregovorima Urugvajske runde, mogle su pristupiti
Stranica | 8

lanstvu WTO samo u skladu sa lankom XII Sporazuma o osnivanju WTO i pod uvjetima koji se budu dogovorili izmeu nje i WTO. Kada se radi o najmanje razvijenim zemljama, koje su kao takve priznate od strane UN, obvezne su prihvatiti samo one odredbe i koncesije koje su konzistentne s njihovim individualnim razvojem. lanice GATT-a iz 1947. godine, koje su uestvovale u pregovorima Urugvajske runde i ije su liste carinskih koncesija kao i koncesija u podruju pregovora o uslugama bile ukljuene u trenutku potpisivanja Zavrnog akta, 15.travnja 1994. u Marakeu, od 1. sijenja 1995. su postale originalne lanice WTO. Zemlje iji je postupak pristupanja GATT-u iz 1947. bio u tijeku, i koji nije zavren do trenutka stupanja na snagu WTO, ili koje su iskazale elju da se njihov postupak pristupanja GATT-u iz 1947. kombinira sa njihovim procesom pristupanja WTO, mogle su zahtijevati od Pripremnog komiteta za organiziranje stupanja na snagu WTO da takav postupak zapone prije nego WTO stupi na snagu (20 zemalja, izmeu ostalih i Hrvatska). Zemlje koje su pristupile GATT-u nakon 15. travnja 1994. i prije stupanja na snagu WTO, mogle su podnijeti svoje liste koncesija radi odobrenja i usvajanja od strane Pripremnog komiteta. Na koncu, zemlje koje nisu lanice GATT-a iz 1947. godine ili one koje su imale taj status a ije liste koncesija nisu bile spremne danom stupanja na snagu WTO, ili nisu uestvovale u pregovorima Urugvajske runde, mogle su pristupiti WTO iskljuivo u suglasnosti s uvjetima koji se dogovaraju izmeu nje i WTO. U Sporazumu o osnivanju WTO nedvosmisleno je definirano da su GATT iz 1994. i GATT iz 1947. godine pravno dva potpuno razliita sporazum. Naime, GATT iz 1994. je jedan od integralnih sporazuma ije administriranje vri WTO (i koji je sadran u Aneksu 1 uz Sporazum o osnivanju WTO). U njemu je sadran tekst GATT-a iz 1947., pravni instrumenti GATT-a iz 1947., niz Dogovora kojima je tijekom sukcesivnih rundi multilateralnih trgovinskih pregovora vrena izmjena i/ili dopuna originalnih lanova GATT-a iz 1947. godine, kao i Marakeki protokol koji sadri liste odobrenih koncesija u sektoru robne trgovine. Stupanjem na snagu Sporazuma o osnivanju WTO 1. sijenja 1995. godine, GATT iz 1947. i WTO su uli u period paralelnog postojanja kao razliite organizacije ije se lanstvo preklapalo. Duina trajanja takvog perioda je utvrena 8. prosinca 1994. kada je odran
Stranica | 9

specijalni sastanak Pripremnog komiteta za stupanje na snagu WTO i strana ugovornica GATT-a i usvojena je odluka o Prijelaznom koegzistiranju GATT-a iz 1947 i Sporazuma o WTO . Pravni instrumenti putem kojih strane ugovornice GATT-a iz 1947. primjenjuju GATT iz 1947. prestaju se primjenjivati godinu dana nakon stupanja na snagu Sporazuma o WTO. U sluaju nepredvienih uvjeta, strane ugovornice mogu odluiti odloiti datum okonanja, ali ne due od jedne godine. Istekom ovoga roka, prestaje i period privremene primjene GATT-a iz 1947. godine. Stupanjem na snagu WTO nacionalne trgovinske politike podvrgnute su puno rigoroznijoj disciplini i pravilima nego do sada. Primarni je zaokret u podruju zatitne politike i stvaranjem prostora za bre ukidanje svih instrumenata trgovinskog protekcionizma u obliku necarinskih mjera. To praktino znai da se legitimna zatita domae proizvodnje moe osigurati samo carinama, a ne administrativnim ograniavanjem uvoza ili fiskalnim mjerama kojima se vri diskriminacija uvezenih proizvoda. Nadalje, drastino je smanjena mogunost koritenja restrikcija uvoza zbog zatite platne bilance, kako u duini trajanja tako i po obujmu i vrsti mjera. Zabranjeno je i subvencioniranje izvoza industrijskih proizvoda i strogo se ograniavaju uvjeti u kojima je dozvoljena primjena indirektnih subvencija. Predviena je i postupna liberalizacija trgovine poljoprivrednim proizvodima kao i posebna pravila o koritenju mjera trgovinske politike u ovom sektoru. Usvojena su pravila koja trebaju doprinijeti veoj harmonizaciji u primjeni standarda, pravila o kvaliteti, o sanitarnoj i fitosanitarnoj zatiti. Ograniavaju se i oni uvjeti koje vlade propisuju za ulaganja stranog kapitala, a koja imaju restriktivni efekt na trgovinu drugih zemalja. Uvedeni su i visoki standardi zatite prava intelektualnog vlasnitva kao i pravila koja reguliraju trgovinu uslugama. Postupno e se provesti i liberalizacija trgovine tekstilom i odjeom sa svrhom da se nakon deset godina postigne njeno potpuno podvrgavanje opim pravilima GATT-a iz 1994.godine. Osnivanje WTO e kako sa gospodarskog tako i pravnog aspekta imati znaajne implikacije na multilateralni sistem u cjelini. WTO ima puno vre pravno utemeljenje nego GATT i postavljena je u istu pravnu ravan s MMF i Meunarodnom bankom za obnovu i razvoj ime je postignuta daleko egzaktnija i pravno obvezujua procedura u odnosu na GATT iz 1947. godine. Sustav nadzora nad trgovinskim politikama ja znatno poboljan uspostavom mehanizama njihovog periodinog ispitivanja i godinjeg izvjeivanja o razvoju svjetske trgovine. Tu je i sustav regularnih ministarskih sastanaka sa eljom da se povea efikasnost organizacije kao i poboljanje pravila i procedura notifikacije mjera trgovinske politike. Na
Stranica | 10

koncu, uspostava suradnje WTO s MMF-om i Meunarodnom bankom za obnovu i razvoj treba poboljati koordinacije vanjskotrgovinskih, financijskih i monetarnih politika. (Brki, Skripta - GATT, WTO i (de) regulacija trita financijskih usluga,p.4)

6. RAZLIKE IZMEU GATT-A I WTO-A WTO je organizacija s jasno odreenom ciljevima, naelima, strukturom i izvorima financiranja, a GATT je bio samo skup, u biti privremenih, pravila s provizornom organizacijskom strukturom,

WTO regulira trgovinu robama, uslugama i trgovinu povezanu s pravima intelektualnog vlasnitva9, a GATT je sadravao samo pravila za trgovinu robama,

Rjeavanje sporova izmeu lanica u WTO precizno je definirano, institucionalizirano i brzo, a osiguran je i mehanizam za izvrenje donesenih odluka. GATT nije imao tako precizne i razraene mehanizme, pa je uvijek prijetila mogunost da gubitnika strana, posebno ako se radilo o monoj lanici, jednostavno ne prizna presudu i odbije njezino izvrenja, tvrdei kako odluka nije zasnovana na tekstu Sporazuma. (Mati, Od GATT do WTO,p.697)

Stranica | 11

7. ZAKLJUAK

Neuspjeh ITO-a (International Trade Organization) rezultirao je pristupanjem 23 drave Opem sporazumu o carinama i trgovini (GATT) 1948. godine u enevi. GATT-om je pokrenuta postupna trgovinska liberalizaciju i uklanjanje protekcionistikih mjera u trgovini robom. Sve do 1994. godine, tijekom 47 godina i kroz etiri runde pregovora (Dillon runda, Kennedy runda, Tokyo runda i Urugvajska runda) GATT-om je stvaran multilateralni trgovinski sustav, koji je 1995. godine prerastao u Svjetsku trgovinsku organizaciju (WTO). Formalno utemeljenje Svjetske trgovinske organizacije (WTO) proizlazi iz Urugvajske runde koja je uspjeno okonana Ministarskom konferencijom u Marakeu (Maroko) 1994. godine. Deklaracijom iz Marakea od 15. travnja 1994. godine utemeljena je WTO kao meunarodna organizacija koja je u svoju strukturu ugradila dotadanji Opi sporazum o carinama i trgovini (GATT), ali je svoju nadlenost proirila na dva druga nova podruja trgovinu uslugama (GATS) i intelektualno vlasnitvo (TRIPS).

Stranica | 12

LITERATURA

1. OSTALI IZVORI Brki, L., Skripta - GATT, WTO i (de) regulacija trita financijskih usluga Kozlovaki, N., Skripta Opi sporazumi o tarifama i trgovini Mati, B., Ekonomski pregled, Od GATT do WTO, 2001.

2. INTERNETSKE STRANICE http://proizvodno-strojarstvo.blogspot.com/2012/10/opci-sporazum-o-carinama-itrgovini-gatt.html http://www.moj-bankar.hr/Kazalo/O/Op%C4%87i-sporazum-o-carinama-i-trgovini_GATT

Stranica | 13