• Embed Doc
  • Copy Link
  • Readcast
  • Collections
  • CommentGo Back
Download
 
HAAŠKI ŽRTVENIK 
Postojanje žrtvenika traži žrtve koje će dati smisao tom postojanju, jer nikakve koristi nemaod žrtvenika koji nije u upotrebi, na kojem se ne odigrava sam proces žrtvovanja. Stoga, kada netkoizgradi, stvori, neki žrtvenik dati će sve od sebe da ga stavi u njegovu namjenu. Već se unaprijedodređuju i žrtve i način žrtvovanja. To je primarno određenje. Tek nakon toga se pristupa izgradnjižrtvenika koji će udovoljiti postavljenim zahtijevima. Kada je žrtvenik izgrađen, kada je ostvaren,onda on djeluje u povratnom smjeru i samom svojom konstrukcijom zahtijeva održavanje iispunjavanje zadane namjere. Ideja je tražila određenu formu, a ta forma onda traži natragostvarivanje te iste ideje.Stvara se snažna transcedentalna veza između duhovnog i materijalnog (svjetovnog). Vezakoja daje jednu potpuno iracionalnu volju da se sa izuzetnom predanošću posveti traženju i hvatanjužrtve. Veza koja se hrani kvalitetom i kvantitetom žrtve te traži da iste budu što je moguće bolje iveće. Ta veza daje snagu, daje moć, ali kako "prehranjivanje" te moći traži uvijek sve više i više tesvoje hrane kroz žrtvovanja, tako se naposlijetku sve izjede te moć gasne, snaga opada, a razlog jetaj da se organizam (odn. neka cjelina) na koncu sam sebe pojeo.Povijest je prepuna primjera upravo takvog uzdizanja moći i samosagorijevanja, unutarnjegurušavanja, upravo onda kada moć po obimu izgleda najvećom. Upravo zato što je toliko velikazahtijeva višestruko veću (po eksponencijalnoj krivulji odnosa između veličine moći i potrebnehrane/goriva) količinu potrebite energije. Od Egipta, grčkih državica, Perzije, Rima, pa sve do Inka,Maja*
*[Jednostavno su se bez ikakvog znanog razloga kao država i kultura ugasili, doslovce ih je progutala prašuma, a danas povijesničari, arheolozi, znanstvenici to pokušavaju obrazložiti svim
 
mogućim postavkama od kojih niti jedna ne objašnjava suštinu propasti. Bave se samo posljedicama gubitka životne moći.]
i Azteka. Gorivo koje ih iznutra pogonilo, ono što je činilo njihovu žrtvu,žrtvenik i žrtvovanje razlikovalo se među njima po svojoj vanjskoj formi, po izgledu, po načinu kako je bilo uobličeno i izvedeno. Suština je svugdje bila ista, radilo se (radi se također i danas) o nekomobliku idolopoklonstva, poganstva, u kojemu se dešava, svjesno se izvodi, grijeh koji vapi do neba.*
*[Grijeh koji vapi do neba je: hotimično ubojstvo, sodomija i protuprirodni blud, tlačenje ubogih i
 
uskraćivanje zaslužene plaće.]
Pogansko žrtvovanje današnjice sa svojim grijehom koji vapi do neba na Zapadu je danashotimično masovno ubijanje nerođene djece, tzv. abortus. Svi elementi ritualnog žrtvovanja tu su prisutni, samo su prilagođeni čovjeku današnjice, čovjeku postmoderne, ma što god to bilo (osobnodržim čovjeka postmoderne za duhovnu nakazu).Prvi element je idol, lažno božanstvo kojemu se žrtvuje, a to je ljudska oholost, sebičnost,samozaljubljenost u vlastito Ja. Jedna želja za udovoljenje isključivo vlastitim željama i ugodama.Kako je u mentalitet današnjih ljudi postmoderne kroz kulturu usađeno uvjerenje da novi životugrožava naš život i da odgovornost i obaveze koje uz taj novi život dolaze smetaju, uskraćuju,zakidaju vlastiti komoditet, onda se za račun toga istoga uznesenja vlastitog Ja na piedestal božanstva tome božanstvu prinosi potrebita žrtva. Sve kako bi to umišljeno božanstvo zapadnjaka uliku vlastitiog Ja bilo udovoljeno. Barem za taj trenutak jer se ubrzo traži još i još žrtvovanja uraznim oblicima, dok sve ne poprimi megalomanske razmjere. Dokle je to dovelo zapadnucivilizaciju možemo vidjeti, pod uvjetom da želimo vidjeti i da se ne drže "oči širom zatvorene" predistinom. Imamo sveopće uništenje i zagađenje životnog prostora koje se nezaustavljivo širi upravo po prije spominjanoj eksponencijalnoj krivulji odnosa moći i energije. Imamo masovno čedomorstvoglobalnih razmjera u usporedbi sa kojim holokausti i gulazi izgledaju poput humanitarnih akcija.1
 
Drugi element je žrtvenik, a to je danas društvena institucija koja se hipokritski sakriva podimenom zdravstva. Žrtvenik se nalazi u bolničkim zgradama – bolnicama,* *
 
[Već sam naziv"bolnica" nekom providnošću jezika razobličuje tu ustanovu. Otkriva je kao mjesto nesreće, boli.]
uoperacijskoj sali, na operacijskom stolu koji je za namjenu pobačaja posebnog oblika. Sve jeokruženo fascinantnim tehničkim napravama i instrumentima o kojima se donedavno nije moglo niti pretpostavljati da će postojati. Na djelu je jedna sveopća simfonija znanstvenog trijumfa ljudskogroda: električna energija, informatika, optika, ultrazvuk, x-zrake, magnetna rezonanca, precizni ivisokokvalitetni alati, arhitektura prostora, graditeljstvo, komunikacije, itd.Kao kruna cijelog oltara dolazi njegov glavni opslužitelj u liku liječnika ("doktora") kaovelikog svećenika žrtvenika i njegovih pomoćnika sa nižim stupnjevima inicijacije (asistenti,medicinske sestre, pomoćno osoblje). Svi su odjeveni u svoje pripadajuće kostime. Bolje rečenozakrabuljeni u njih, sa maskama, kapama, rukavicama i odijelima – upravo kao što kod žrtvovanjakostimiralo kroz povijest. Naravno, sve se može opravdati racionalizacijom govoreći kako sve imasvoje znanstvene razloge za postojanje, ali upravo to hvatanje za znanost kao dokaza ispravnosti potvrđuje da se unutar civilizacije radi o kultu obožavanja vlastitog Ja. Jer znanost je čovjeku postaladokaz da je njemu (čovjeku) sve moguće i sve dopušteno.* *
[Može se i ustvrditi da je znanost  postala znanstveni dokaz sama (po) sebi. Znanost se tako potpuno samoostvarila, a kako je to ondadokaz (znanstveni!) da je to moguće onda po logici stvari i čovjek ima postići svoje potpuno samoostvarenje. Znanost kao ljudska tvorevina kojom se čovjek ponosi postaje jedna izvidnica koja ga vodi prema željnom cilju – potpunom pobožavstvenju.]
Čovjek samo treba "znati", treba jesti ploda sa stabla spoznaje i čovjek postaje poput Boga.Znanost je postala očitovanje mogućnosti čovjekovog ovladavanja univerzumom i uzdizanjučovjeka na razinu Boga. Znanost omogućuje preobrazbu čovjeka u nadčovjeka, u novo biće novogadoba ili Novoga svjetskog poretka. Znanost samu sebe ostvaruje takvom ulogom stvaraocanadčovjeka i sretna je zbog tog svojeg uspjeha. Time je jasno zašto je Nietzsche pisao o "radosnojznanosti" jer je uvidio njezino mjesto u protubožijoj pobuni. A. Crowley, deklarirani sotonistvisokog stupnja, zato i stavlja znak jednakosti između znanosti i magije jer su postupci u obimasuštinski isti, a razlikuje ih samo površinski izgled. Magija se obraća đavlu i njegovim demonima,dok je znanost potpuno neduhovna, čisto ateistička. Magija radi protiv, a znanost radi bez Boga.Krajnji rezultat obe djelatnosti je isti, samo je put malo drugačiji. Za znanost Bog je mrtav i onadjeluje po toj postavci. Sve se to, naravno, odnosi na znanost i znanstvenike koji ne priznajuKristovo božanstvo i Crkveno poslanje, a takvi su u velikoj većini. Ta većina i određuje znanost te naneki način izopćuju iz svojega znanstvenog društva one znanstvenike koji su kršćanski vjernici i kojisvjedoče svoju vjeru i u svojem znanstvenom radu. Takvi se ne smatraju ozbiljnim znanstvenicima iotežan im je rad, napredak i afirmacija u institucijama svijeta znanosti.Zna se tko stoji iza svih tih zabluda (prijevara, obmana, zavođenja, laži, smrti), a opet, i daljese ustrajava na istoj. Ili se ustrajava ili se pasivno prihvaća u mlakosti karaktera. Bez volje zarazobličavanjem i odbacivanjem svega toga zla, a nečinjenje, propust, u istoj je ravni kao i samodjelo. To znamo iz ispovjedi grijeha na Sv. misi kada se jasno nabraja:
"... mišlju, riječju, djelom i propustom" 
.I, na koncu, zadnji, treći element ritualnog žrtvovanja je sam predmet koji se žrtvuje. To je uovom slučaju nerođeno dijete jer ništa drugo niti ne može biti prineseno upravo zbog prije izneseneveze između ideje i forme, žrtvovanja i žrtvenika. U ideju žrtvovanja vlastitom obogotvorenju naizgrađenom žrtveniku u formi operacijske sale može biti prineseno jedino nerođeno dijete unutar majčine utrobe. Veliki svećenik koji upravlja žrtvenikom ne prihvaća ništa drugo osim toga. Može lise zamisliti da netko dovede npr. kokoš, janje ili, još bolje, bika. Taj bi bio trenutno odstranjen sasvetišta, progonjen i osuđen od cijelog pripadajućeg sustava (sigurnosnog, sudsko-pravosudnog,medijskog). Vrlo bi vjerovatno bio podvrgnut krajnjem stupnju društvenog izopćenja i poniženja.2
 
Znanstveno bi se ustvrdilo da je poremećen, neuračunljiv, opasan i da isto tako treba biti iznanstveno ispravljen. Kult ne trpi ono što smatra svetogrđem, a ukoliko ima moć u potpunosti jekoristi za zatiranje onoga koji radi to svetogrđe ili na bilo koji drugi način ugrožava kult.Pobačaj (abortus) i bolnica/operacijska dvorana traže i primaju isključivo žrtvu nerođenogdjeteta, a sve drugo se po sili veze između duha i materije ne uklapa u zadani obrazac. Jednostavnone zadovoljava u hranjenju te sile i neopozivo se odbacuje. Samo je hotimično ubojstvo nerođenog po ukusu zvijeri koja se time hrani te tako dobiva snagu i moć.Zapadnoj civilizaciji to je stanje normale, čak štoviše, jedne nužde o kojoj ona sama kaotakva kakva je danas ovisi. Jer kada bi se nekim čudom prekinulo sa institucionaliziranim obrednimčedomorstvima cijeli bi se lik civilizacije promijenio i to bi bilo nešto sasvim drugo, nešto novo inešto dobro.Sada je normalno ubijati nerođene upravo isto kao što je bilo kod npr. Azteka u njihovojkulturi normalno masovno žrtvovanje odraslih ljudi na njihovim hramovima da bi se udobrovoljilo božanstvo pernate zmije (Quetzalcoatl) i da bi Sunce nastavilo izlaziti i davati život i prosperitetštovateljima toga kulta. U velikim svečanostima znalo se vađenjem srca žrtvovati i do 10.000 ljudi.Doslovce su tekli potoci krvi niz piramide i kroz kanale. Ljudi Zapada se danas zgražaju i čude kadačuju o takvim događajima iz povijesti, ali za sasvim normalno uzimaju svoje kultne obrede i njihovežrtve. Vide trun u oku drugih, a balvan u svojim očima ne primjećuju.Sam čin žrtvovanja ima svoj unutarnji smisao. To je traženje smilovanja, pomoći,udobrovoljavanja onoga kome se nešto žrtvuje. Dakle, slab i nemoćan uvijek žrtvuje jakome imoćnome i samim činom žrtvovanja priznaje moćnika i podčinjava mu se. Kako je poganskožrtvovanje u stvari žrtvovanje đavlu i njegovim raznim manifestacijama tako i žrtva koja se traži da bi se zadovoljilo to lažno božanstvo treba težiti prema suprotnosti istoga, a najveća suprotnost uduhu prema Zlome je čovjek najbliži nekadašnjoj iskonskoj nevinosti. Točnije, radi se o malodobnojdjeci oba spola i to što manjeg uzrasta to bolje. U malo odraslijoj dobi dječaci već gube svojunevinost kroz razvitak tjelesnosti i stoga je potražnja bila usmjerena prema mladim djevicama jer njihovo djevičansto je dokaz određene razine sačuvanosti te iskonske nevinosti. Kao takovo(djevičanstvo) zadovoljava uvjetu oprečnosti prema Zlomu i griješnosti te se zato žrtvovanje djevicatoliko spominje i cijeni kroz cijelu pogansku povijest.Posmatrajući odnose na taj način može postati jasno kako je teško obmanuta i zabludjela ovazapadna civilizacija koja je postigla uređenje u kojem se masovno ubijaju nerođena djeca, dakle,upravo oni najneviniji. Više od toga Sotona nije mogao od ljudi tražiti kao žrtvu koja će ga povrijednosti zadovoljiti pa se sada zahtijeva samo što veći broj takvih žrtava. Kvalitet žrtve je namaksimumu i moguće je samo povećavati kvantitet. To što je sve izvedeno u jednom suptilnom i prikrivenom obliku tako da ljudi nisu svjesni što se u biti odigrava u svijetu u kojemu žive ništa nemijenja na stvari i na odgovornosti pred Bogom koja iz toga proizlazi.Čitajući sveto pismo može se vidjeti cijeli razvojni put žrtvovanja i, što je još važnije, razlikuu djelovanju Boga prema čovjeku u odnosu na djelovanje Sotone prema čovjeku te tako naučitiizbjegavati đavolske zamke.Bog je od Abrahama tražio da žrtvuje svojeg sina Izaka. Uza svu unutarnju muku zbog togzahtijeva Abraham je odlučio izvršiti ono što je Bog od njega tražio. Upravo to ispoljavanje odlučnevolje da se sprovede traženo bilo je dovoljno da se zaustavi samo izvršenje žtrvovanja jer Bog nije potrebit takvih žrtava. Važno je bilo vidjeti jaku volju i pokornost Abrahama Božijoj Providnosti.Ustanoviti volju čvrstom tako da i potomstvo naslijedi tu istu čvrstu volju Abrahamom usklađenu saProvidnošću. Iskaz te jake volje se na jedan poseban način na kraju ispoljava i na samom činuosuđivanja i razapinjanja Isusa. Volja je u Židova i dalje jaka, ali je kroz zastranjenje krivousmjerena. To spada u jedan veliki misterij kako je ta jaka volja u židovskom narodu bilaupotrebljena za odbacivanje Spasitelja koji se vrlo neposredno i jasno objavio i potvrdio svim3
of 00

Leave a Comment

You must be to leave a comment.
Submit
Characters: ...
You must be to leave a comment.
Submit
Characters: ...