• Embed Doc
  • Copy Link
  • Readcast
  • Collections
  • CommentGo Back
Download
 
MISLI O PRIRODI I DRUŠTVU II.
Stanje u Hrvatskoj traži ne reformu, nego uspostavu hrvatskog pravopisa. Uspostavu zatošto nije moguće reformirati nešto čega nema kao nečega određenoga, a trenutno ne postoji konsenzus oko pravopisa i, kako stvari stoje, neće ga ni biti. Različite pravopisneškole drže se svojih opozitnih stavova i tako svi stoje ukopani na mjestu i timemogućnost prihvata jednog općeprihvaćenog pravopisa postaje praktički nemogućnom. Izrazloga ovakve situacije koja nije ništa drugo doli anarhija nije moguće drugo doli"prihvatiti igru" i u stanju kaosa na kolektivnoj razini urediti barem svoju razinu, svojkrug bez obzira koliko on uzak bio. Za legitimnost posve je dovoljno biti sam i predstavljati točku koja je istodobno i krug. To bi bila temeljna pravopisnasamodovoljnost koja je ne samo legitimna nego i na jedan način nužna u stanju trenutne pravopisne anarhije.Hrvatski pravopis koji se predlaže i sa kojim se ubuduće nastupa i koji će se razvijati posvojoj unutarnjoj logici odlikuje se po tome što pristupa pravopisnoj problematici na jedan posve drugačiji način. Ono što je predmet spora u različitim pravopisnim školama poput poznatog i medijski naglašenog razdora oko pisanja "neću" ili "ne ću" kao i sveostale slične nerazriješive polemike ovdje više nemaj tu dimenziju spornosti. Jednostavnose sve te sporne stvari proglašavaju jednakopravnim i prihvaćaju kao nešto legitimno iispravno. Tako je u istoj rečenici posve moguće na jednom mjestu napisati "neću", a nadrugom "ne ću". Sve ovisi o tome što pisac želi reći, sve ovisi o tome kako on smatrakojim se oblikom pisanja najbolje izražava njegova misao. To je zato što je misao složenai jedinstvena pa se prihvatom svih oblika pisanja (odvojeno, spojeno, korijenski,nekorijenski, itd.), tj. svih danas prisutnih pravopisnih škola u biti piscu daje većasposobnost, veća širina i dubina izražavanja.Ono na što se ovdje deklarirana pravopisna ideja odnosi i što bi trebalo biti opći standardkojeg sve te različite koncepcije pravopisa trebaju prihvatiti je problematika pisanjavelikih i malih slova. Točnije, radi se o tome da se napusti sadašnji standard u kojemudominiraju mala početna slova i da se prihvati standard u kojemu se povećavakvantitativna prisutnost velikih početnih slova. Konkretno, radi se o tome da se određeneimenice od višeg značenja kao i osobne zamjenice pišu velikim početnim slovom.O čemu se tu radi? Najbolje je pokušati objasniti sa zamjenicom "ja" koja prelazi u "Ja".Malo "j" piše se kao veliko "J". Iz razlog što je u engleskom jeziku "I" koji znači "Ja" pisan velikim slovom, Anglo-Saksonci kojima je engleski materinji jezik onda kada unajranijoj životnoj dobi uče pisati istodobno podsvjesno nauče kako je njihova osobnazamjenica velika najmanje koliko i ostala velika slova, a veća o većine ostalih – tj. malihslova. Za razliku od toga, kada malodobni Hrvati uče kako je piše "ja", odmah ih se preparira na to da budu mali u odnosu na druge, posebno kada se suoče sa pisanjem uengleskom jeziku gdje je upravo tu prisutna jedna veličina, dominacija. Time se, makar ina najsubliminalnijoj i najmanjoj mogućoj mjeri, u dubinama podsvjesti sugerira onometko govori i piše hrvatski da je manji pa time i predodređen da bude podložniji u odnosuna engleski kao jezik te time i na one koji njime po rođenju vladaju.Ovaj novi pravopis naziva se
 Hrvatskim državotvornim pravopisom
.Od sada pa na dalje piše se po ovom pravopisnom konceptu.1
 
* * * Nismo mi ti koji tražimo svoje Poslanje, nego poslanje traži nas. Mi možemo biti samooni koji bježe od svojeg poslanja, koji ne želimo isto prihvatiti jer poslanje je križ koji neželimo uzeti na sebe. Poslanje je volja Očeva, a ne volja naša. Poslanje treba prihvatiti jer križ treba prihvatiti.* * *Povodom prijedloga da učesnici Domovinskog rata idu po školama pričati svoje ratne priče ili nešto slično tome želim reći da ako se nešto treba reći školarcima u svojstvuonoga tko dolazi
"pričati ratne priče o Domovinskom ratu" 
, onda je to da im se moraizravno reći da nisu dovoljno odrasli da bi o tome išta slušali. Nisu dovoljno muškarci idovoljno žene da bi mogli primiti ono što se ima za reći; nisu dovoljno pripremljeni(društvo, Država ih nije pripremila; kulturno i medijsko trovanje ih je srozalo ispodnjihovog nivoa). Do ovakvoga zaključka, tj. da tako treba postupiti svatko tko je dovedenda nešto o Domovinskom ratu govori djeci, došao sam na osnovi vlastitogosnovnoškolskog iskustva kada su dolazili tada već ostarijeli borci tzv. NOB-a. Trebanapomenuti da je ondašnji jugo-režim imao puno afirmativniju pripremu za prihvatovakvih "predavanja", pa ipak nije uspio u svojim nakanama – time još više nema smislada se hrvatski osloboditeljski rat degradira u očima mladih. Posjet takve vrste i na ovajnačin je samo kontraproduktivan jer u očima djece degradira ono što se htjelo kaovrijedno predstaviti. S druge strane, kada se prema djeci nastupi sa stavom kako nisudovoljno vrijedni (u smislu odraslosti, zrelosti) da im se govori o ratu, da nisu u stanju probaviti rat i sve istine koje su vezane uz rat i ratovanje, onda se postiže maksimalanučinak iz inače loše postavljene situacije. Kod mladih se tako pobuđuje znatiželja, bunt, prkos – na svoj način će se potruditi doznati nešto o onome što se pred njima sakriva itako se ovom tzv. kontrapsihologijom mogu postići puno bolji rezultati.* * *Suze su jedini fiziološko-materijalni dokaz o posebnosti čovjeka. Suze su ona tjelesnarazlika između čovjeka i životinje zato što životinja ne može ispustiti suzu npr. slušajućiopernu ariju ili gledajući neko umjetničko djelo. To je svojstveno samo i jedino čovjekute zato je zbog naše ljudskosti dobro da nam ponekad makar samo i dođu suze na oči,neka i ne potekle dobro je da ih možemo osjetiti. Time osjećamo vlastitu ljudskost utjelesno-fiziološkoj formi.* * *Obitelj koja podrazumijeva da žena drži dom pod svojom kontrolom (svojim radom) uekonomskom smislu osigurava bolju produktivnost na sveopćoj razini. Muškarci kojirade, kada imaju ženu koja je žena i koja je na svoj ženski način potčinjena muškarcu (u biti ona vodi igru – samo muškarac to ne shvaća; ili shvaća, ali mu ne smeta), postiže seto da muškarci povećanjem svojih radno-kreativnih sposobnosti i svukupnom radnommotivacijom i više nego jednom nadoknađuju onaj udio u nedomestičnoj privredi koji je2
of 00

Leave a Comment

You must be to leave a comment.
Submit
Characters: ...
You must be to leave a comment.
Submit
Characters: ...