MISLI O PRIRODI I DRUŠTVU 4.

Nacije umiru, države nestaju.

* * *

Državništvo je ono mjesto gdje su kršćanstvo i islam u neminovnom sukobu jer islam ima
jasnu i nedvosmislenu odredbu kojom je dužnost raditi na uspostavi islamske Države. U tome
smislu je jednako i sa masonstvom kao jednom parareligijom jer je masonska dužnost rad na
masonskoj Državi predočenom mu hramom ili piramidom. Država kao građevina; Država
kao djelo graditelja.

* * *

Treba razumijeti kapitalizam da bi se moglo razumijeti matematičku neminovnost

promišljenog stvaranja europske nacije, da bi se razumjelo ovo promišljeno uništenje
naravnih nacija i stvaranje umjetne nad-nacije „Europljana“ kao nekada „Jugoslovena“. To se
odvija jednako neminovno kako po svojoj naravi kapitalizam bešćutno uništava Prirodu zbog
Profita.
Tko ima oči i voljan je njima gledati može vidjeti da su bioraznolikost i etnoraznolikost u
svojemu višem bitku potpuno istovjetni te stoga i ovisni jedno o drugome. Jedno ne može bez
drugoga. Bioraznolikost ne može postojati bez etnoraznolikosti – i obratno.
Ovim saznanjem se ruši svo sanjarenje o prosperitetu kojemu, navodno, jedino smeta Nacija.
Jednostavno, bioraznolikost traži etnoraznolikost. To, drugim riječima, doslovce znači da se
ne smije ukidati države, poništavati narode/nacije i stvarati globalnu nad-državu/super-državu
sa svojim novim nacionalnim identitetom jer se poništavanjem Nacija poremećuje i sama
Priroda.

* * *

Kapitalizmu nije potrebna Nacija jer, gledano čisto matematički, postojanje više od jedne
Nacije predstavlja nepotrebni trošak sustava. Postoji samo Tržište kao pasivni i Profit kao
aktivni element binarnog koda po kojemu se sve njime obuhvaćeno provjerava u Kapitalizmu.
Nema Boga kao vrhovnog zakonodavca, nego je sveodređujući jedino izračun Profita. Stoga,
iz jednostavnog razloga zadovoljenja Profita, pod kapitalizmom neminovno postoji trajni i
nezaustavljivi proces dedukcije nacija. Dedukcije do Jedan.
Oni koji spominju „demokraciju“ ili „demokratski proces“ u bilo kojem pozitivnom i
korektivnom smislu naspram Kapitalizma neka znaju da je kvantitativnost Kapitalizma
sukladna kvantitativnosti Demokracije tako da Kapitalizam preko Profita može terorizirati
Čovjeka jedino putem Demokracije kao terora mase nad jedinkom. Kapitalizam jedino preko
Demokracije može egzistirati kao tlačitelj ljudi iz nužnosti povećanja Profita.

* * *

1
Posjedovati roba jedino je dugoročno isplativo ako rob sebe na vidi kao roba, dok onaj tko ga
kao roba vidi ujedno ga i posjeduje makar i u najmanjem udjelu – misli se na knjiženje u vidu
dioničarstva.
Sve se svodi na to da je u stanje dobrovoljnog porobljavanja čovjeka moguće lakše dovesti
iskorijenjivanjem i presađivanjem na unaprijed pripremljeno mjesto. Nacija je jedan od
korijena koje se mora sasjeći zbog lakšeg kasnijeg porobljavanja i spremnosti na kapitulaciju
pred zakonima kapitalizma. Vremenom, Čovjek je predviđen kao determinirani dio stroja
jednog višeg uma čiji lik, čije svjetonazore možemo vidjeti u prošlim i aktualnim djelima
Kapitalizma. Umjetno proizvedena „Europska nacija“, nasilno nametnut europski identitet dio
je kapitalističkog djelovanja u sferi društveno-socijalnog inžinjeringa. Nije bitno koliko je
proces spor ili daleko od realizacije, on je determiniran i samo je pitanje vremena da se do
kraja realizira. Ili, ako se to želi spriječiti, da se odbaci Kapitalizam i krene njemu
alternativnim putem: kristocentričnošću. To je prava dilema i to su prava pitanja.

* * *

Oni koji vode Hrvatsku nisu ni blizu našim najboljim i najpametnijim ljudima. Ovi koji vode
ovaj narod definitivno nisu ono najbolje što narod ima i što može dati. Zašto je to onda ipak
tako?

* * *

Tko vjeruje, taj pobjeđuje. Tko je izgubio vjeru taj je izgubio životnu i svaku drugu borbu. To
je jednostavno jednostavno. Biti sekularnim znači priznati svoju nevjeru jer se odnos prema
življenju, odnos prema životu, ne izvodi iz stanja vjere nego iz stanja nevjere.
Zapad, ovakav sekularno bezvjernički kakav je, stoga može jedino izgubiti. Za pobjedu, za
opstanak, za preživljavanje, Zapad se mora vratiti svojim kršćanskim korijenima. Koliko su ti
korijeni jaki pokazuje to da i nakon višestoljetnog otcijepljenja od tih korijena života, Zapad i
dalje živi na račun snage, na račun životnosti koju je taj korijen Zapadu pružio. Budući da je
desekularizacija Zapada jedino riješenje za opstanak, Hrvatskoj – koja je sastavni dio Zapada
htio to netko ili ne – jedino što preostaje je da najprije sama desekularizira sebe, te potom silu
života kojoj se vratila pokaže susjedima, odnosno Zapadu u cijelosti. To znači biti
avangardnim, to znači ići neprokrčenim putem, ali to prvenstveno znači biti slobodnim, a ne
sluganskim narodom.

* * *

Veličina veleposlanstva SAD u Bagdadu puno govori o tome kakvi su dugoročni planovi, što
se želi postići – i to ne samo na lokalnom prostoru Iraka, nego i u svijetu općenito.
Svijet projiciran za budućnost je podijeljen u dvije zone: jedna je zelena (zona veleposlanstva)
gdje vrijede jedni zakoni, a ono što je van predstavlja prostor van svakog zakona osim zakona
apsolutnog nasilja, okrutnosti i bešćutnosti. Svijet koji neće biti unutar tzv. „zelene zone“
ulazi u ratnu zonu pod upravom vojske i njenih ratnih operacija. Tu je i strateški smisao
raketnog štita jer njime se želi od Zapada napraviti tu od ratnih operacija donekle sigurnu
„zelenu zonu“, a kako bi se izvan tog „kišobrana“ slobodno mogla proicirati sva raspoloživa
sila.

* * *

2
Zanimljivo je kako je praktički sve i najmanje povezano s nacizmom pretvoreno u potpuni
tabu, a jedna tako egzaktna stvar kakva je nacističko uvođenje obreda paljenja olimpijske
baklje u ruševinama grčkog poganskog hrama, nošenja iste i paljenje velikog plamenika
(olimpijske igre 1936. god. u Berlinu) ostalno netaknutim i nespornim u političko-
ideološkome smislu i dan danas.
Nacisti, kao okultisti par exelance, izvode obred kojim pronose svoj duh smrti u plamenu,
potpune smrti u velikom plamenu (holokaust: obredno paljenje pred idolom koje znači
potpuno sagorijevanje zapaljene žrtve, potpuna predanost, potpuno stapanje sa
idolom/bogom), a sile navodno oponentne nacizmu objeručke nastavljaju taj obred. Očigledno
je taj ritual od velike važnosti za proces dobivanja reda iz kaosa kada je nastavljen u praktički
istoj formi. Olimpijska baklja je pronositelj duha bratoubilačkog rata, ona je pod etiketom
mira podmetnuta smrt u plamenu. Prava diabolika: nositi duh rata pod etiketom mira. Treba se
samo prisjetiti odakle je došla: iz prostora gdje je rat bivao ne zaustavljen, nego prenesen u
drugu i zavodljiviju formu, a sve kako se čovjek ne bi zasitio pravoga rata i kako bi ga lakše
ponovno prihvatio i kako bi lakše odbacio mir.
Sve je to oko olimpijade i nošenja olimpijske baklje, dakle, laž. Svugdje se vide tragovi Oca
laži i ubojice čovjeka od početka. Kakav olimpijski mir? Tko se dao prevariti tom
izmišljotinom? Kakav je mir došao svijetu od 1936. g. otkad je baklja prvi put zapaljena; kada
je plamen rata zapaljen? Kako Izrael, cioniste i pripadnu kliku ne smeta nacistička
ceremonija, a iznimno ih smeta npr. podignuta ruka na rimski pozdrav ili neke druge radnje ili
simboli? To je zato jer je plamen preuzet i koristi se od strane onih koji su ga 36' istinski i
potpalili – oni koji ratovima i krvlju profitiraju.

* * *

„Bojno polje Balkan“: tko kontrolira Balkan kontrolira Europu. Tko kontrolira Bosnu i
Hercegovinu kontrolira Balkan, a Država Hrvatska kao dvama rukama obuhvaća Bosnu i
Hercegovinu. Stoga, preko Hrvatske i Hrvata ovisi sve ostalo. Jesmo li svjesni ove stvarnosti i
vlastitog potencijala?

* * *

Prostitucija i sve priče oko legalizacije prostitucije. Ako je Država sljeditelj obiteljskog jezgra
kao svoje osnovne, nema načina da se opravda zakonita prostitucija. Ako je Država na svoj
način idući stupanj Obitelji, onda je legalizacija prostitucije isto kao da svoje majke, kćeri,
sestre ili žene prostituiramo i to smatramo nečim normalnim.

* * *

Evo jednog primjera kako uistinu funkcionira demokracija.

Većina valjda zna za TV franšizu "Hrvatski idol" (od "American Idol" osnove) gdje se
demokratski, glasanjem gledatelja, bira pobjednik u pjevačkom umijeću.
Ono što je ovdje dobro za pojašnjenje i ove naše opće poznate političke demokracije je to što
ono što je ponuđeno javnosti za odabir putem glasanja najprije selektirano od strane jedne
povlaštene skupine ljudi.
Tu skupinu, ili žiri, ili kako se već nazivalo to društvo za stolom, isto nije "palo s neba" nego
su ih na ta mjesta postavili producenti i urednici emisije "Hrvatski idol".
A te producente i urednike opet na svoj način biraju oni koji imaju vlasničku dominaciju u
korporativnom tijelu (TV, novine, mediji općenito) na kojemu se cijeli show odvija, a njima je
najosnovniji interes Profit i samo Profit.

3
Dakle, iako izgleda da je pobjednik odlučen isključivo od strane "glasačkog tijela", prethodni
stupnjevi (pred)selekcije su se pobrinuli da bude zadovoljen prvenstveno kapital-interes koji
sve skupa podržava i financira.
Upravo tako funkcionira i ova zapadnjačka demokracija liberalnog kapitalizma koju i
Hrvatska nekritički kopira. Oni kandidati koje monopolističke strukture nametnu
(predselekcija) kao ponuđeno meso izgladnjelim masama, unaprijed su selektirani tako da ne
naškode interesu Kapitala.
Pa sad, ljudi dragi, birajte i uživajte u demokratskoj iluziji.