• Embed Doc
  • Readcast
  • Collections
  • CommentGo Back
Download
 
Upravljanje
232. Smisao upravljanja
Sve što je organizovano, što je živo, mora da poseduje neki nivoorganizovanosti – reda. Svaki organizovan sistem trpi delovanje entropije,opšte tendencije ka dezorganizaciji. Svetom uglavnom dominira nered, haos.Najveći deo svoga života svaki čovek i socijetalne zajednice provode unastojanju da uspostave u postojećem haosu red i organizaciju. Razvojcivilizacije se ogleda kroz uspone i padove uspostavljene organizovanosti,institucija i reda.
Da bi se red što duže održao uprkos delovanju entropije sistem mora dakoristi negentropiju, tendenciju koja ima za cilj da uspori ili umanjidelovanje entropije. Nastojanje da se sistem odupre raspadanju,dezorganizaciji i entropiji predstavlja rad.
Koncept negativne povratne sprege kao upravljačkog mehanizma zamenio je princip pozitivne povratne sprege, tj. umesto održanja stabilnosti ciljpostaju promene u socijetetu. Vrednosni aspekti nekog sistema su zamenjnisa efikasnošću i rezultatima funkcionisanja sistema. Odustaje se od teorijekonstantnog evolutivnog napretka, a pod uticajem postmoderne, sve manjesu važne „velike priče“, a sve bitnije „male“.
212. Rad i opstanak sistema
Sve što je organizovano, što je živo, mora da poseduje neki nivoorganizovanosti – reda. Red je neophodan da bi mogao da se obavi neki rad.Međutim, svaki organizovan sistem trpi delovanje entropije, opšte tendencijeka dezorganizaciji.
Da bi sistemi opstali, a to uključuje ljude i njihova društva, mora dapostoje organizacije, sistemi sposobni da obavljaju neki rad. Rad je svakaaktivnost koja omogućava da sistem opsaje, da egzistira u vremenu iprostoru.
Ljudski rad se ispoljava u nastojanju da se stvori organizacija, da seu prirodi prepoznaju delovi struktura koje mogu biti upotrebljene kaoizvori negentropije, da se pronađe ili stvori organizacija koja će moćida realizuje određen proces, da se zadovolje određene ljudske potrebe,da se obavi neki dati rad.
Za rad je neophodno trošenje energije. Trošenje energije doprinosiočuvanju sistema ali sa druge strane omogućava realizaciju entropije.Cela dinamika egzistencije se realizuje u stalnom nastojanju entropijeda poveća nered, a koncenrisane energije, materije i informacija da tajnered suzbije ili bar umanji brzinu njegovog širenja.
Smatra se da se entropija može savladati ukoliko čovek uspe daovlada svim potrebnim aspektima znanja. Haos je posledicanedovoljno savladanog znanja o prirodi stvari.
55. Haos i red
Nastojanja da se iznadju načini da se postignu unapred odredjeniciljevi, da se smisao života i rada odredi kao nastojanje da se realizujuneki unapred zamišljeni, poželjni dogadjaji, karakteristika je ljudskih inaučnih napora do samog kraja prethodnog milenijuma. Celina smislačovekovog života jeste postizanje i realizacija u realnom vremenu iprostoru (u sadašnjosti) postavljenih ciljeva.
Haos, nered, dezorganizacija je u osnovi svakog reda. Samo iz haosamože da nastane red. Haos, kao uslov iz koga nastaje red se ne ukidapotpuno i nepovratno uspostavljanjem reda, već je to privremenostanje. Uspostavljeni red, pre svega zbog delovanja entropije, kad tadse pretvara u nered.
Red i haos su uzajamno vezani, medjutim ta veza nije stalna. Kaošto je red izvor nekog haosa, tako je i haos izvor nekog reda.Upravljanje je stoga korišćenje haosa da se uspostavi red, a neponištavanje tog haosa.
 
46. Entropija i negentropija
Svaki sistem koji je organizovan trpi delovanje entropije, opšte tendencijeka dezorganizaciji. Dezorganizacija neumitno dovodi do raspadanja i smrtisistema. Zbog entropije nijedan sistem nije večan, već stalno teži haosu.
Da bi se red što duže održao uprkos delovanju entropije sistem mora dakoristi negentropiju, odnosno negativnu entropiju. Negentropija jetendencija koja treba da uspori ili umanji delovanje entropije. Delovanjeentropije i negentropije su uslov za funkcionisanje sistema.
45. Entropija i ljudski rad
Dinamika ljudske egzistencije se ogleda u stalnom nastojanju entropije dapoveća nered, a koncentrisane energije, materije i informacija da taj neredsuzbije ili barem smanji brzinu njegovog širenja.
Ljudska delatnost, ljudski rad, ljudsko stvaralaštvo se ispoljava unastojanju:1.da se u prirodi prepoznaju delovi struktura koje mogu biti upotrebljenekao izvori negentropije
2.
da se pronadje ili stvori organizacija koja će omogućiti da se ostvaruje,realizuje odredjen proces, da se zadovolje odredjene ljudske potrebe, dase obavi neki rad.
Čovek doprinosi stvaranju reda, ali i nereda. Može li se nadvladatitendencija ka razgrađivanju ukoliko čovek bude uspeo da ovlada svimaspektima potrebnog znanja? Da li se iz haosa stvara red? Da li su stvorenired i organizacija večni? Harmonija i ravnoteža.
220. Red kao poželjna stvarnost
Greši se kada se pod upravljanjem podrazumeva proces koji jeizmeđu sadašnjeg i budućeg. Pri uspostavljanju tog odnosa, zaboravljase da je buduće samo pretpostavka koja se “konstruiše” i realizuje usadašnjosti. Takođe, ne smemo zaboraviti ni prošlo – jer je sadašnjezapravo „prošlo“ i „buduće“ emanirano u sadašnjem momentu u komese stvari dešavaju.
U
prošlosti
stvari su se desile – danas možemo samo da nagadjamona osnovu onoga što nam je ostalo iz prošlosti kako je to bilo. U
budućnosti
stvari će se tek desiti – oni koji upravljaju mogu imatiželje i pretpostavke o budućem ali se budućnost ne može odrediti.
Upravljanje nije uspostavljanje odnosa izmedju sadašnjeg i nekogbudućeg , već je postavljanje medjusobnog odnosa pojava usadašnjosti. Upravljanje nije i ništa drugo do uporivanja usadašnjosti dva sloja realnosti.
Budućnost samo predstavlja neki daleki horizont kome težimo a dokojeg nikad ne stižemo. Vizija budućnosti nam služi kao mera stvari,kao orijentir, kao želja koja se isključivo realizuje u sadašnjosti.
112. Kopernikanski obrt u shvatanju upravljanja
 Tokom razvoja čovečanstva dominirala su dva paradigmatskapristupa razvoju socijeteta vezana za smisao i svrhu života i zaupravljanje društvom. Ovi različiti pristupi ogledali su se i krozkoncepciju vremena, tj. kroz različite ciljeve upravljanja socijetetom ato su harmonizacija i ravnoteža:
1.
Ciklični pristup 
- ciklično shvatanje razvoja. On postulira da sesve društvene pojave ciklično kreću prateći u stvari sliku koju dajepriroda promenom svojih godišnjih doba. Ciklično kretanje sepovezivalo sa rođenjem, rastom i smrću svakog čoveka. Sve onošto su ljudi videli ih je vezivalo za ciklično kretanje.
 
2.
Evolutivni pristup 
- shvatanje da je razvoj ljudskog socijeteta istinapostepen ali stalan i da je uvek usmeren ka napretku, višoj fazi razvoja.Ovaj pristup ima osnove u vizijama čoveka o svom napretku i u ideji dase „nije živelo uzalud“.
3.
Pristup haosa i red
-
 
početkom novog milenijuma nastaje trećaparadigma koja se odnosi na shvatanje da odnosi haosa i reda leže uosnovu socijetalnog stanja, što znači da se stanje haosa ne pojavljujesamo kao nepoželjna tendencija već da je i ono deo nastajanja reda.
57. Harmonija u socijetetu
Najuspešnija i najdugotrajnija društva u istoriji čovečanstva su matricusocijetalne reprodukcije zasnivale na konceptu harmonije. Harmonija počivana organskoj matrici socijetalne reprodukcije. Ona polazi od toga da suciljevi društva mir, ravnopravnost, spori rast, a sve se to iskazuje krozharmonične društvene odnose među ljudima, socijalnim grupama iinstitucijama društva.
Cilj upravljanja je održavanje postojećeg stanja i njegovo sporo menjanje iprilagođavanje eventualnim novonastalim potrebama.
Odnos prema nauci ovakvo društvo ne negira naučna saznanja itehnološke inovacije, ali se njima odnosi sa stanovišta koliko doprinosestabilnosti društva i njegovom miru, a ne sa stanovišta promena koje moguda izazovu. Nauka se koristi za jačanje elemenata matrice socijetalnereprodukcije.
Harmonija - ne favorizuju se individualizam, konkurencija i sukobi ni namakro ni na mikro nivou. Pristojnost, blagost i poštovanje zasnovano natradiciji se favorizuje.
Borba protiv dezorganizacije je briga celine društva, smatra se da je onaposledica ljudskog nemara i neetičkog delanja. Harmonija je rezultatkolektivnog čina svih članova društva, svakog u svom domenu života i rada.Ne upravlja se na osnovu unapred određenih ciljeva, niti na osnovudelatnosti pojedinih ljudi ili grupa ljudi. Entropija ne postoji ni kaokoncept.
Ovakav model organizovanja je bio poznat u velikim civilizacijama uStaroj Grčkoj, Kini i Indiji. Danas je to ideal privatnog i porodičnogživota.
34. Dinamička ravnoteža
Ravnoteža je dinamička pojava koja podrazumeva da delovanjerazličitih sila medjusobnim dejstvom i uravnoteženjem dovode doprivremene ravnoteže.
Kretanje, promene, dinamičnost odnosa, nepredvidivost su osnovaovog pristupa. Svaki socijetet je nestabilan i podložan entropiji.Organizovanost koja se uvek iskazuje kroz dinamička stanja može daopstaje samo ukoliko dolazi do stalnog uravnotežavanja svih sila kojedeluju, kako onih koje ojačavaju organizovanost tako i onih koje jeslabe.
70. Inicijalni uslovi
Opšte je mesto da se budućnost određuje prošlošću, da onaj koji znaprošlost može da odredi kakva će biti budućnost. To je netačno jer nepostoji mogućnost određivanja inicijalnih uslova. Teorije upravljanjasu dugo počivale na istraživanju prošlosti, što je poduprto stavomenciklopedista da na jednom mestu treba okupiti svo znanje jer će setako moći predviđati budućnost.
Budućnost ne može da se projektuje na osnovu prošlosti jer seprlost ne može opisati na dovoljno precizan način. Da bi sebudućnost mogla odrediti sa dovoljno velikom verovatnoćomrealizacije, neophodno je odrediti na tačan, precizan i potpun načininicijalne uslove od kojih se polazi.
of 00

Leave a Comment

You must be to leave a comment.
Submit
Characters: ...
You must be to leave a comment.
Submit
Characters: ...