27
VJERA I KULTURA
Misli o prirodi i društvu III
Marko Franciškovi
ć
Med
ij
ska manipulac
ij
a – primarno preko TV-a – prisutna je, na djelu je konstantna fragmentac
ij
a i izolac
ij
a
č
ovjeka-pojedinca od njegove društvene usmjerenosti (odvra
ć
enostod ljudi, od bližnjih) usmjeravanjem preokupac
ij
e osobnimmater
ij
alnim bivanjem (prvenstveno izraženo
fi
nanc
ij
skimmeta-jezikom). Izmanipulirani
č
ovjek se brine samo o svojem bivstvovanju, otu
đ
uje se, egoisti
č
no gleda samo svoje interese(odnosno ”interese”). Pojam žrtvovanja sebe za bližnjeg po-staje nepojmljiv. Posljedica je ta da ljudi (posebno izraženo uSAD-u) ne znaju i niti ih ne zanimaju drugi ljudi – vlada pot-puno neznanje o sv
ij
etu u kojemu se prebiva. Bitni su samooni sami i sve se mora podrediti njihovoj egocentri
č
nosti. Akozbog vlastitog komoditeta treba nekoga negdje ubiti i oplja
č
-kati onda se to uop
ć
e ne dovodi u pitanje kao nešto moralnonedopustivo. Za zadovoljenje sebe sve je dozvoljeno jer svat-ko se smatra jednim malim božanstvom kojemu se sve moraprilagoditi i pot
č
initi.***Što je novac? Koja je de
fi
nic
ij
a novca? Standardna aka-demska kaže kako je novac ”sredstvo razmjene”, no to n
ij
eispravno. Štoviše, to je u najmanju ruku nedore
č
eno, jer ”sred-stvo razmjene” mogu biti i kroz pov
ij
est su bile stvari poputškoljki, bisera, zubi životinja, duhan i svakakve ostale dosjetkekoje su ljudi koristili u svrhu posrednika u razmjeni dobara.Samo je novac koji je ”broj + ime” ono što je novac u pra-vome smislu r
ij
e
č
i. Da li su ti brojevi i ta imena zapisana na bakru, srebru, zlatu, željezu, glini ili papiru sasvim je svejed-no u smislu da je to novac po de
fi
nic
ij
i ”broj + ime”. Naravno,n
ij
e svejedno u smislu ekonomskog u
č
inka jer pisati na npr.zlatu je nemjerljivo skuplje i neracionaln
ij
e nego pisati na pa-piru i zato je papirni novac nadvladao, ali zbog istog razloganestati
ć
e i on te
ć
e ga u potpunosti zam
ij
eniti virtualni novaciz informati
č
kog hiperprostora.Novac = broj + ime. Imenom se nešto odre
đ
uje, ali isto-vremeno i pot
č
injava (kao npr. u egzorcizmu, jer se najpr
ij
etraži ime zloduha da bi ga se potom izgnalo). Ime je odrednica– posjedovanje imena zna
č
i vlast. U državništvu ime je suve-renitet. Broj je tu sekundaran i samo služi prikladnoj kvanti
fi
-kac
ij
i pripadnog imena.Tako
đ
er, broj je matematika, ime je pov
ij
est te se samo sin-tezom tih dv
ij
u grana može ispravno govoriti o ekonom
ij
i kaoznanosti.***Kako se misle
ć
i
č
ovjek treba odnositi prema ovom novomna
č
inu pla
ć
anja na sveu
č
ilištima koje je preuzeto po tzv. ”bo-lonji”? Kako to spoznati u kontekstu državništva i kako topravilno postaviti u skladu s istinskim nacionalnim i držav-nim interesima?Sada je na djelu negativna
fi
nanc
ij
ska stimulac
ij
a jer se ne-kakvom rang listom
kažnjavaju oni niže rangirani zakidanjem
fi
-nanc
ij
ske potpore
. Treba potpuno okrenuti stvar, i iz negativno-sti pr
ij
e
ć
i u a
fi
rmativnost te nov
č
ano stimulirati one studente,one mlade ljude koji su najnapredn
ij
i, koji svojom darovitoš
ć
uiska
č
u iz mase. To su talentom bogati pojedinci koji ionakosvoja sredstva ve
ć
inom (uv
ij
ek ima iznimaka, naravno) ulažuu same sebe, u svoje obrazovanje, u ono što vole i što ih zani-ma – u svakom slu
č
aju tako rade oni uistinu najbolji. Jednome Tesli se moglo dati novaca i novaca u vr
ij
eme nje-govog studiranja i on bi ga najbolje znao investirati prema vla-stitim spoznajama bez bojazni da bi ga uludo potrošio. Druga je stvar što bi ono na što bi on trošio novac u tome momentu bilo nedoku
č
ivo ostalima, ali o tome se i radi – da se omogu
ć
iiskorak u novo, izvan okvira mediokritetstva koje obuzimasvaku instituc
ij
u.Sadašnji sustav funkcionira na principu ohole i samoza-vedene prethodne garniture koja misli da u novim narašta- jima nema nikoga tko ve
ć
u tako mladoj dobi sve njih skupanadmašuje po svojoj spoznaji. To je trajni i ner
ij
ešeni problemovog sustava obrazovanja kakav je sada na djelu i upravo sesve ovo poništava kroz direktno
fi
nanciranje velikim sredstvi-ma one vrhunske mlade snage koje se pokažu vr
ij
ednima. To je na
č
in kojim se podiže nacionalna znanstvena i tehnološkasposobnost i to takvim tempom da se vrlo brzo i dostiže i pre-stiže globalno okruženje pa stoga nema osnove ikakv strah odtoga da se politikom istinske suverenosti, politikom neotu
đ
i-ve slobode, društvo usmjeruje u zaostalost. Za sve ima r
ij
eše-nja, samo se treba potruditi zakucati na vrata spoznaje.***
Duško Maleševi
ć
(1935.-2008.):
Autoportret
, ulje na platnu.
Leave a Comment