• Embed Doc
  • Readcast
  • Collections
  • CommentGo Back
Download
 
28
VJERA I KULTURA
Tr
ij
umf volje za dvosluženje
Marko Franciškovi
ć
Ne pomi
č 
i prastare me
đ 
e koju su postavili oci tvoji.
(Mudre izreke 22, 28)
“Nitko ne može služiti dvojici gospodara. Ili
ć
e jednoga mrziti,a drugoga ljubiti; ili
ć
e uz jednoga prianjati, a drugoga prezirati. Nemožete služiti Bogu i bogatstvu.“
(Matej 6, 24)Dana 5. studenog ove godine (2006.), kao gost emis
ij
e
Ne-djeljom u dva
na HTV1 hrvatskoj se javnosti predstavio Zoran Jankovi
ć
 , novoizabrani gradona
č
elnik Ljubljane, bivši direktor
 Mercatora
 , trgova
č
kog lanca sa sjedištem u Sloven
ij
i. Osnovnimotiv koji je doveo Zorana Jankovi
ć
a na HTV kao dominantnimed
ij
ski prostor nalazi se u nipošto neprisutnom presedanuda slovensko bira
č
ko t
ij
elo s visokim postotkom bira jednogneslovenca, tzv. “južnjaka“, na jednu tako zna
č
ajnu dužnostkakva je gradona
č
elni
č
ka. Navedenim
č
inom aklamativne po- bjede na izborima za gradona
č
elnika Ljubljane od lika i djelaZorana Jankovi
ć
a stvorio se svojevrsni fenomen daleko izvanslovenskih granica, a kojeg se preko kontroliranih med
ij
a od-mah po
č
elo eksploatirati u skladu s njihovom univerzalnomstrateg
ij
om kojoj je osnova u anacionalnom i bezbožnom svje-tonazoru. Ta eksploatac
ij
a se izvodi manje ili više suptilno– ovisno od med
ij
a do med
ij
a, gdje je svaki na djelu sa svo- jom zada
ć
om u formiranju javnog mišljenja. U slu
č
aju Zorana Jankovi
ć
a, kroz pobjedu na izborima de
nitivno potvr
đ
enogdruštveno-politi
č
kog fenomena, glavna intonac
ij
a u hrvat-skim med
ij
ima bila je u indirektnom naglašavanju hrvatskog“nazadnjaštva“zato jer je navodno potpuno nezamislivo da bise za gradona
č
elnika Zagreba ili neki drugi položaj od važ-nosti hrvatsko bira
č
ko t
ij
elo moglo izabrati nekoga tko imamakar i samo 50% srpske krvi, kao što je to slu
č
aj kod Zorana Jankovi
ć
a.Naime, Zoran Jankovi
ć
ro
đ
en je u Srb
ij
i od oca Srbina imajke Slovenke. U Srb
ij
i odrasta i potom kao školarac seli uSloven
ij
u gdje završava fakultet i po
č
inje se baviti poduzet-ništvom. Treba re
ć
i da se kao poduzetnik pokazao izuzetnosposobnim, a posebno se potvrdio kao direktor
 Mercatora
jer jeod jednog propalog poduze
ć
a uspio napraviti uspješnu i jakutvrtku koja se proširila po c
ij
elom prostoru bivše SFRJ. Poseb-no je vr
ij
edno u c
ij
elom poduhvatu vo
đ
enja
 Mercatora
to što se Jankovi
ć
pokazuje kao
č
ovjek koji usp
ij
eva izgraditi kvalite-tan odnos s radnicima i u uvjetima prisutnog okruženja uv
ij
ekpružiti makar i minimalno bolje uvjete rada od konkurentskih
rmi. Ova sposobnost da se ostvare dobri me
đ
uljudski odnosiu tvrtki, kombinirana s poslovnim uspjehom velikih razmje-ra, bila je glavna osnova izbornog uspjeha jer je kroz usmenupredaju kao najbolju marketinšku metodu formirana široka ilojalna bira
č
ka baza za budu
ć
i politi
č
ki usp
ij
eh.Po vlastitom izjašnjenju u TV nastupu Zoran Jankovi
ć
 sebe smatra jednako Slovencem i Srbinom i suštinski je on na-cionalno nede
niran i n
ij
e u stanju odrediti svoj nacionalniidentitet. U biti, ovakvim se izjašnjavanjem, makar i prešutnoili nesvjesno, daje de
nic
ij
a jugoslavenštine kao nacionalneodrednice (tj. onoga što supstituira izgubljeni, nede
nira-ni nacionalni identitet) budu
ć
i je jugoslavenstvo ideja da senarodi Slovenaca, Hrvata i Srba odreknu svoje posebnosti iprihvate jednu sveobjedinjuju
ć
u. Ili, jer su se vremena ipakprom
ij
enila i jugo pre
ks nosi previše negativne prtljage, sadase sve elegantno uklapa u nadnacionalno-globalizac
ij
ski kon-tekst europejštine. Da li svjesno ili podsvjesno, ali
č
injenica je da se kroz
 Mercator
kao šire
ć
i trgova
č
ki lanac
1
na osnoviekonomske pres
ij
e preko trgovine kao visokopro
tne i viso-koutjecajne gospodarske djelatnosti ponovno restaurira ideja jugoslavenskog integralizma, ali pod raznim eufemisti
č
kimnazivljem
2
i pod “blagoslovom“EU-a kao jednog neupitnogglasa istine i pravde, tj. EU-a kao jedne nadnaravno percipira-ne instituc
ij
e u sklopu hrvatske novodobne idolatr
ij
e.Uop
ć
e, danas je ta europejština unutar sebe objedinila svepr
ij
ašnje hrvatske politi
č
ke nastranosti jer pod istu kapu po-kriva nekadašnje zagovaratelje pot
č
injavanja Be
č
u (austro
li),Pešti (ma
đ
aroni), Beogradu (jugoslaveni), Rimu (iredentisti)i tko zna kome sve ne. Pov
ij
esno iskustvo, a još više današ-nja stvarnost, sugeriraju zaklju
č
ak da da smo eventualnograni
č
ili s ljudožderima s paci
č
kih otoka vjerovatno bi serazvila politi
č
ka struja pod nazivom
kanibalisto
 fi
li
koja bi ses dubokim uvjerenjem da je to u interesu Hrvata zalagala dase integriramo s njima (ljudožderskim plemenima) na na
č
inda im se ponudimo kao kvalitetan obrok.
3
Tako
đ
er, kako seove “euroatlantske integrac
ij
e“sada odv
ij
aju, i ti ljudožderi binas na svoj na
č
in ponižavali govore
ć
i kako smo neukusni i nežele nas staviti na svoj jelovnik dok se još malo ne udebljamo,namažemo uljima, zasolimo, izmariniramo onako kako nji-ma konvenira, a “hrvatski politi
č
ari/državnici“(pojam koji jepostao proturje
č
 jem samim za sebe) svim bi se silama upiralidokazati da smo vr
ij
edni toga da nas se konzumira kao obrokte radili sve ono što im se od ljudoždera odredi. Sve samoda se bude podloženim ne
č
emu što se smatra vrhunaravnimdobrom: bilo ukusu hipotetskih ljudožderskih plemena ili in-teresima stvarnih europejskih (“euroatlantskih“)
č
inovnika.Naravno da je ovaj primjer rada Zorana Jankovi
ć
a i
 Mer-catora
samo jedan kamen
č
i
ć
u ukupnom mozaiku suptilne re-integrac
ij
e prostora bivše SFRJ pomo
ć
u ekonomskih polugadruštveno-soc
ij
alnog inžinjeringa. Stoga ne treba ovo razma-tranje o Zoranu Jankovi
ć
u i Mercatoru shvatiti kao upiranjemprsta na nekakvog iznimnog krivca za naše nevolje i porazno(opasno po opstanak) stanje u kojemu se kao nac
ij
a nalazimo.To niti najmanje, jer u ovom slu
č
aju Jankovi
ć
-Mercatora samo je (i to posve legitimno s njihove strane) iskorišteno ono štoim se ponudilo i što je globalizatorski obrazac dominac
ij
e ka-pital-interesa koji na sukladan na
č
in radi po c
ij
elom sv
ij
etu.Tko prihva
ć
a kapitalizam mora prihvatiti i njegove principepo kojima djeluje i po kojima se stvari odigravaju jer to ina
č
ene bi bio kapitalizam ve
ć
nešto drugo. Ljudi i organizac
ij
e kojiu tome i takvome kapitalizmu pokazuju najbolje sposobnostiu smislu ostvarivanja pro
ta samo koriste ponu
đ
ene im para-metre djelovanja te od njih ne treba o
č
ekivati drugo jer je takonešto naivnost u rangu naivnosti Hrvata iz jugoslavenskogodbora koji su od Paši
ć
a o
č
ekivali zaštitu hrvatskih nacional-nih interesa. Iako i oni koji aktivno djeluju u kapitalizmu ima- ju svoju dimenz
ij
u odgovornosti, ipak je najve
ć
a odgovornost
1 Naravno, ne samo Mercator, nego tako
đ
er i kroz sve ostale trgova
č
ke mono-poliste od Kau
anda, Inter-Spara, Bille pa do “hrvatskog“Konzuma koji se podpokroviteljstvom bankarskih magnata udružuje sa srpskim Delta M trgova
č
kimlancem. Svim trgova
č
kim lancima zajedni
č
ka stvar je globalni kapital kao onošto je pod kontrolom
nanc
ij
ske internacionale.2 Tzv. “Sporazum o stabilizac
ij
i i pridruživanju“, CEFTA i sli
č
ne protunarodne/antihrvatske izmišljotine.3 U skladu s prisutnom frazeolog
ij
om one koji bi bili protivni kanibalizmu eti-ketiralo bi ih se negativno “kanibaloskepticima“, a zagovornike a
rmiralo kroznazivanje istih “kanibalooptimistima“.
 
29
VJERA I KULTURA
na onome tko sam prihvati ovakva pravila igre, odnosno nadržavi, ljudima koji vode državu, oni koji bi trebali biti dr-žavnici. Ne može se prigrliti odre
đ
eni vr
ij
ednosni sustav, aonda se potom plakati i tužakati kako mu se ne svi
đ
a ono štose doga
đ
a na osnovu tih istih vr
ij
ednosti. Poanta je da se unama samima nalazi problem, a ne negdje van nas, negdje uokruženju. Vanjske negativnosti, kojih svakako ima, samo suodraz naše vlastite opred
ij
eljenosti i zato za promjenu vanj-skih remetila
č
kih
č
initelja potrebno je najpr
ij
e izmjeniti sebe.Ili, kako se kaže, sa samim sobom ras
č
istiti ra
č
une, znati što seho
ć
e posti
ć
i, znati gdje se ho
ć
e do
ć
i.Tako
đ
er, prenemaganje i zgrožavanje nad hrvatskom“nazadnoš
ć
u“i “nacionalisti
č
kom isklju
č
ivosti“bila je svepri-sutna intonac
ij
a u svim dominantnim med
ij
ima kada se odstrane tzv. “politi
č
kih analiti
č
ara“komentiralo rezultate izbo-ra za gradona
č
elnika Ljubljane. Posebno se ovo prenemaganjenad hrvatskom nazadnoš
ć
u i realno i simboli
č
ki izrazila naHTV-u, u jednoj emis
ij
i u kojoj “tri vrhunska hrvatska intelek-tualca raspravljaju aktualne doga
đ
aje“– kako se ta emis
ij
a sa-moreklamira. Tu je bilo naglašeno zgrožavanje nad hrvatskimstanjem u kojem, prema ve
ć
ini od te intelektualne elite (dvo- jica zdušno zastupaju, tre
ć
i kilavo oponira), n
ij
e zamislivo daneki ne-Hrvat bude izabran od Hrvata na neku dužnost. Ta-kvim apriornim stavovima se od nac
ij
e na jedan podli, izrazitonekorektan na
č
in stvara nac
ij
a-slu
č
aj; nac
ij
a koja traži “izlje
č
e-nje“, a kao terap
ij
a nudi se kult demokrac
ij
e sa svojim aposto-lima i nepogrešivim tuma
č
ima “vjerskih istina“demokrac
ij
eiz EU-a, SAD-a, ali i takvih paradržavnih instituc
ij
a kakva je Centar Simon Wiesenthal i druge njoj sli
č
ne (HHO, HRW,AI, TI, ADL, itd.). Naravno da je istina potpuno druga
čij
a odovoga što je sada na djelu, jer ako netko ima kroz pov
ij
est do-kazanu otvorenost prema drugim narodima (odnosno poje-dincima iz tih drugih naroda) onda su to Hrvati. I to ner
ij
etkona svoju vlastitu štetu, iako ima i potpuno suprotnih primjerakada su se etni
č
ki Hrvati pokazali daleko pogubn
ij
ima od ne-Hrvata za hrvatsku državotvornu ideju. Jedan vrlo pou
č
an primjer je onaj austr
ij
skog feldmaršalaSvetozara Borojevi
ć
a (ro
đ
en 1856.g. u Umeti
ć
u pokraj Kostaj-nice), nazvanog Lavom sa So
č
e zbog svojih vojnih poduhvatana frontu prema Tal
ij
anima u I. svjetskom ratu. Zapovjednik je grupe arm
ij
a na so
č
anskom bojištu gdje se nadmo
ć
n
ij
imTal
ij
anima suprostavio uspješnom taktikom
č
vrste obrane s
č
estim i snažnim protuudarima. Potkraj rata Svetozar Boro- jevi
ć
ustrajno zagovara o
č
uvanje hrvatske državnosti ali nenailazi na ikakvo razum
ij
evanje od strane ondašnje “politi
č
keelite“u Hrvata. Primjer Borojevi
ć
a je u tome što je on jedanod onih koji su ne-hrvatskog por
ij
ekla, a svojim djelima su bili na ve
ć
u korist hrvatskome narodu od zabludjelih Hrva-ta po krvi. To
č
n
ij
e, radi se Frani Supilu koji je odbio ponuduBorojevi
ć
a da krajem rata Hrvati organiziraju svoju vlastituvojsku, a to ujedno zna
č
i i svoju suverenu državu s vojskomkao osnovnim instrumentom o
č
uvanja državnog suverenite-ta. Supilo ga je ljubazno odbio, s izgovorom da su se
“dogovo-rili sa Srbima“
. Kako je taj dogovor završio dobro je poznato, aSupilo je na kraju, kada je vidio što je u
č
inio, završio u ludnicii tamo preminuo. Barem je imao razuma i savjesti da uvidisvoju odgovornost (makar ga to koštalo upravo tog razuma),što nikako nema aktualna hrvatska upravlja
č
ka struktura. Onisu i bez razuma i bez savjesti koja bi ih spr
ij
e
č
ila da produ- bljuju hrvatsku destrukc
ij
u niti kada je to tako o
č
ito kao što jeto sada. Tako
đ
er, n
ij
e se Borojevi
ć
sudario sa izvornom hrvat-skom glupoš
ć
u samo kod Supila, ve
ć
i onda kad ga je rektorFran Barac pokušao pridobiti za ideje
 jugoslavenskog odbora
 ,otvoreno je rekao da
ć
e pokrenuti svojih 100.000 vojnika samoako se poništi Londonski ugovor i prizna c
ij
eli hrvatski etni
č
-ki teritor
ij
 
“jer kakav bi nam život bio ako nas Tal
ij 
ani lišenajljepših krajeva“ 
.
4
Zato, da danas postoji pandan Svetozaru Borojevi
ć
u, jed-nom pravoslavcu od pravoslavnih roditelja, ali koji je dokaza-no zastupao hrvatske nacionalne interese, sigurno je da bi biood hrvatskog naroda prepoznat i svaki hrvatski domoljub bi bez problema izabrao jednog Borojevi
ć
a nasuprot bilo koga izove današnje hrvatske zabludjele politi
č
ke strukture koja idesigurnim stopama Supila i njegovog društva iz
 jugoslavenskogodbora
.
5
Jedini bi problem bio u tome da se Borojevi
ć
(Boro- jevi
ć
kao jedna metafora, naravno) ili bilo tko drugi, Hrvatili ne-Hrvat svejedno, prob
ij
e kroz med
ij
sku blokadu i usp
ij
esvoje državotvorne stavove prezentirati hrvatskome narodu barem jednakopravno politi
č
kim oponentima koji sada ima- ju prakti
č
ki apsolutni monopol. Prema tome, samo na ovomepada svaka tvrdnja da Hrvati imaju u sebi ugra
đ
enu nekakvunesnošljivost prema ne-Hrvatima, no problem je u tome štonas ovi “naši“, tj. etni
č
ki Hrvati, najviše unaza
đ
uju svojom bilo naivnom, bilo slugansko-izdajni
č
kom politikom. Zato,n
ij
e problem Hrvatske u etni
č
koj slici eventualnih politi
č
kihmislilaca ili politi
č
kih lidera (državnika) koji bi mogli biti iza- brani, nego je problem u sadržaju onoga što politi
č
ki lideri ioni koji to pretendiraju biti nude hrvatskome narodu. Ukoli-ko je sadržaj istinski državotvoran, kakav je bio sadržaj jed-nog Borojevi
ć
a, onda nema problema po pitanju etni
č
kog ilivjerskog por
ij
ekla, a ukoliko je protunarodni, nedržavotvorni,kako je sada slu
č
aj s npr. predsjednicima države, vlade, par-lamenta, politi
č
kih stranaka itd., onda njihova etni
č
ka pravo-valjanost ne vr
ij
edi pišljiva boba. Naprotiv, hrvatsko por
ij
eklonacionalnih izdajnika i prodanih duša predstavlja nacionalnusramotu jer pokazuje kako unutar vlastitog nacionalnog bi
ć
apostoji velika koli
č
ina bolesnog tkiva; pokazuje da je nacio-nalno t
ij
elo podloženo jednoj opakoj bolesti koja ne dopušta
Pod ovom slikom u biltenu
Il Dalmata
 
č 
itamo: “Utemeljen je noviorganizam koji koordinira aktivnosti reg
ij
a dv
ij
u obala Jadranskogmora, ujedinjenih jednom jedinom kulturnom, umjetni
č 
kom i povi- jesnom matricom trgova
č 
kih, turisti
č 
kih i ekonomskih odnosa.”
4 Po ovoj spoznaji o nerazdvojivosti mora, otoka i obale od Hrvatske kao drža-ve pokazuje se kontinentalac Borojevi
ć
daleko iznad mnogih tzv. politi
č
ara, oddanašnjih EU poslušnika koji prepuštaju Jadran Ital
ij
i, a tako
đ
er i iznad jednogAnte Paveli
ć
a koji je išao raditi hrvatsku državu depriviranu svojih pov
ij
esnihi etni
č
kih temelja i n
ij
e mogao proizvesti ništa drugo nego krvavu podjelu Hr-vata.5 Jugoslavenski odbor danas se može prepoznati kao uskrsnula ideja u nefor-malno ustanovljenom europskom odboru – tj. aklamativnom jedinstvu svihparlamentarnih i ve
ć
ine neparlamentarnih politi
č
kih stranaka oko odnosa pre-ma pitanju tzv. “euroatlantskih integrac
ij
a“.
 
30
VJERA I KULTURA
normalan razvoj. Ili, kako još Matoš re
č
e:
“Hrvatska ve
ć
vidjedosta raznih
č 
uda, Al ne na
đ 
e štrika za toliko Juda.“
***Ipak, sve ovo n
ij
e bilo ono što je motiviralo pisanje o gosto-vanju Zorana Jankovi
ć
a na HTV-u ve
ć
predstavlja jedan uvodu osnovnu poruku koju se ovdje želi naglasiti. Bitno je ono što je doti
č
ni u tome svom nastupu izrekao po odre
đ
enim pitanji-ma i kako je svojim odgovorima dao odli
č
nu priliku da se de-kodira suština zabluda globalizma i modernog zapadnja
č
kog/kapitalisti
č
ko-demokratskog mentaliteta. Svojim odgovorimaZoran Jankovi
ć
je dao uvid u mentalni sklop onog najboljeg(najboljeg po svojim vr
ij
ednosnim parametrima, prvenstvenopro
tu) što kapitalizam i demokrac
ij
a imaju za ponuditi, dajeuvid u misli onih koji su kao lideri glavni unutarnji pokre-ta
č
i kapitalizma. Tako
đ
er je posredno pokazao svu prazninuonoga koji je bio na suprotnoj strani televiz
ij
skog razgovora ikoji se gradi novinarskom veli
č
inom, a samo pokazuje velikoneznanje elementarnih stvari, jer n
ij
e bio sposoban uo
č
iti i da-lje suvislim pitanjima razraditi upravo one najupe
č
atljiv
ij
e inajzanimljiv
ij
e teze i misli svojeg gosta.Evo o
č
emu se radi. Zoran Jankovi
ć
kao bivši direktorMercatora na pitanje o odnosu prema globalizac
ij
i govori daona (globalizac
ij
a), ukoliko nastavi dalje ovako kako se razvi- ja, na kraju donosi propast jer
ć
e na kraju procesa za svaku branšu postojati jedna svjetska
rma. Zoran Jankovi
ć
nada-sve to
č
no uvi
đ
a ovu ekonomsku zakonitost koju u sebi sadržiglobalizac
ij
a ovakva kakva je. I to n
ij
e mala stvar, jer on toispravno uvi
đ
a i posve otvoreno govori, a c
ij
eli niz tzv. eko-nomskih stru
č
njaka koji se med
ij
ski i institucionalno name
ć
utako nešto prakti
č
ki nikada ne spominju kada lamentiraju oglobalizac
ij
i, pa po tome zna
č
i da to ili ne uvi
đ
aju, ili tomene pridaju zna
č
enje, ali u svakom slu
č
aju time pokazuju svojeelementarno neznanje u uo
č
avanju suštine globalizac
ij
e.Dakle, Zoran Jankovi
ć
ve
ć
ovdje iskazuje dvostruko ve
ć
uupu
ć
enost u pitanja globalizac
ij
e: 1) iznosi
č
injenicu da nakraju donosi propast i 2) sam kraj je izražen kroz uspostavu jedne svjetske
rme; jedne svjetske korporac
ij
e.
6
Prema tome, n
ij
e ovdje problemati
č
an Jankovi
ć
ev odnosprema d
ij
agnozi globalizac
ij
e, nego prema onome što on nudikao rješenje ove ispravno spoznate globalizac
ij
ske pogubnostipo
č
ovje
č
anstvo. Jer Zoran Jankovi
ć
kao rješenje nudi da se,citirano,
“u principu, izvrši jedna regionalizac
ij
a, da se zadrži dobitu toj reg
ij
i“
i da se na taj na
č
in
“održi otpor prema najmo
ć
n
ij
ima nasv
ij
etu“
.
7
 
Č
ak i ovdje se vidi kako Jankovi
ć
to
č
no uvi
đ
a sušti-nu problema jer se gubitak dobiti izvan podru
č
 ja proizvodnjenavodi kao glavni motiv za regionalizac
ij
u, a koja bi trebala biti r
ij
ešenje problema nestanka dobiti. Odnosno, radi se omalobrojnim pojedincima iz onoga što se naziva
nanc
ij
skominternacionalom – to su oni danas najmo
ć
n
ij
i na sv
ij
etu pod-loženom kapital-interesu, oni koji svojom pozic
ij
om
nanc
ij
-skog monopola upravljaju c
ij
elim procesom i sebi prisvajajusvu dobit koju mogu izvu
ć
i od mjesta proizvodnje i na tajna
č
in otu
đ
iti višak vr
ij
ednosti od stvaratelja tih viškova. Po-sljedica je osiromašivanje c
ij
elog sv
ij
eta i enormno boga
ć
enje jedne izolirane i od
č
ovjeka i Boga potpuno otu
đ
ene manjine.Ipak, usprkos sve svoje pronicljivosti i korištenja zdravograzuma kod spoznavanja globalizac
ij
e, Jankovi
ć
u se u prvojre
č
enici kojom daje svoj odgovor na neprihvatljivost globali-zac
ij
e odmah iskazala teška zabluda koja ga, makar i nesvje-sno, svrstava na istu stranu na kojoj je i globalizac
ij
a protivkoje želi ponuditi r
ij
ešenje. Tako
đ
er, ovaj ispravan uvid kodponude r
ij
ešenja je jedan speci
č
ni paradoks, jer je istovreme-no i bitak njegove teške zablude. Stvar je u tome da se tražiizvršenje jedne regionalizac
ij
e, tj. da se uspostave reg
ij
e koje bi bile podru
č
 ja izvan kojih dobit ne bi mogla biti izvla
č
enau skladu s interesima onih koji nisu u podudarnosti s timistim interesima nego imaju svoje zasebne interese; interesekoji su u neminovnom sukobu s interesima reg
ij
e. Paradoksse nalazi u tome što je regionalizac
ij
a potpuno ispravan pri-stup na na
č
in da Jankovi
ć
evu koncepc
ij
u regionalizac
ij
e kaoodgovora globalizac
ij
i treba shvatiti kao zaht
ij
ev za usposta-vom granica, za utvr
đ
ivanje me
đ
a koje odre
đ
uju zatvorenostodre
đ
enog sustava i odvajaju (štite) od nepoželjnjih i štetnihupliva sa strane. Što je drugo njegovo regionaliziranje negopovla
č
enje granica izme
đ
u razli
č
itih podru
č
 ja; podru
č
 ja me-
đ
usobno razli
č
itih i nepomirljivo interesno od
ij
eljenih zbognajrazli
č
it
ij
ih razloga. Regionalizac
ij
a, ovako ponu
đ
ena odstrane Jankovi
ć
a, je stvaranje razli
č
itih suvereniteta sa svimsvojim zakonitostima – onako odre
đ
enih kako je potrebnoda bi se podru
č
 je ekonomski održalo i omogu
ć
ilo pravi
č
n
ij
uraspodjelu bogatstva ljudima unutar toga podru
č
 ja. Regiona-lizac
ij
a je u biti drugo ime za stvaranje podru
č
 ja jedinstvenogsuvereniteta, odnosno, drugo ime za državu sa svim svojimprerogativima.Drugim r
ij
e
č
ima, regionalizac
ij
om se ne
čij
om proizvolj-nom procjenom rede
niraju postoje
ć
e me
đ
udržavne granice,granice koje su mahom granice me
đ
u razli
č
itim narodima, iuspostavljaju se neke nove granice i neka nova država, a su-
6 Istina, ovdje je malo pogr
ij
ešio u smislu da ne
ć
e postojati jedna svjetska
rmaza svaku branšu, kako je rekao, ve
ć
 
ć
e jedna svjetska
rma imati pod sobomrazli
č
ite odjele za pojedine branše ili sektore djelatnosti. Ipak, suštinski se neradi o nekoj ve
ć
oj pogrešci i ne m
ij
enja na stvari ispravnu percepc
ij
u kraja glo- balizac
ij
skog procesa.7 Kao jednu svoju na
č
elnu ideju navodi da bi bilo dobro da se zemlje jugoi-sto
č
ne Europe zajedno s Ukrajinom formiraju kao jedna takva reg
ij
a koja bi sesuprostavila globalizac
ij
skom zlu.
David Ben-Gurion, koji
ć
e postati prvim izraelskim prem
ij
erom:kao student prava, završavaju
ć
i drugu godinu na Sveu
č 
ilištuIstanbula, 1914.
of 00

Leave a Comment

You must be to leave a comment.
Submit
Characters: ...
You must be to leave a comment.
Submit
Characters: ...