VJERA I KULTURA
Za Boga i Hrvatsku: 
kristocentrično-kroatocentrična deklaracija
Marko Francišković
Proklet bio tko nemarno obavlja poslove Jahvine! Proklet bio tko
krvlju mač svoj ne omasti!
(Jeremija 48, 10)
“Ne mislite da sam došao mir donijeti na zemlju. Ne, nisam
došao donijeti mir, nego mač.”
(Matej 10, 34)
Ljubljena braćo i sestre, svim srcem i svom dušom molim
sve one kojima je stalo do hrvatskog naroda i hrvatske države,
molim sve one koji su u svojoj nutrini pozvani biti aktivnim
pokretačima hrvatske nacije prema svome vrhunaravnom
smislu i prema svome poslanju da se napokon shvati sva dra-
matičnost sadašnjeg povijesnog trenutka.
Molim da se uvidi da su Hrvatska država i hrvatski narod
životno ugroženi, da nam je dovedena u pitanje elementarna
opstojnost i da nema više vremena za odgađanje silovitog dje-
lovanja na promjeni ovog pogubnoga stanja.
Stoga molim i pozivam svakoga da učini sve u svojim ljud-
skim mogućnostima kako bi se nacija osvjestila, probudila i
istrgnula iz stanja rezigniranosti; iz ovog stanja uspavanosti
u koju je dovedena smišljenom protubožjom i protunacio-
nalnom politikom. Zbilja
koju živimo ne dopušta
ništa manje nego potpunu
predanost i bezuvjetnu
požrtvovnost, a sve što je
ispod te razine predstav-
lja kukavičluk i izdaju
kako pred Bogom u vječ-
nosti, tako i pred svojim
narodom u povijesti.
Zbilja koju živimo poziva
na svenarodno pomirenje i
jedinstvo jer samo u miru,
ljubavi i slozi možemo se
oduprijeti ovome zlu koje
se okomilo na nas kao na-
ciju, kao i na našu državu.
Zbilja koju živimo traži
nacionalnu inteligenciju i
ratničku elitu, a koja je ui-
stinu dostojna tog naziva,
da konačno nadiđe svoje
slabosti u vidu međusob-
ne nepovezanosti, ras-
cjepkanosti, samobitnosti
i neodlučnosti te tako
konačno iziđe iz stanja
Felix Gouin, predsjednik
Nacionalnog vijeća, objav-
ljuje u Domu da je general
de Gaulle odlučio napustiti
vlast. U tišini, nitko nije
protestirao.
26
društvene marginaliziranosti i primjereno odradi svoju duž-
nost koju ima po svojim poklonjenim talentima.
Po razini pogubnosti u kojoj se kao država i nacija sada
nalazimo stanje je višestruko teže i opasnije nego na početku
devedesetih godina prošlog stoljeća kada je opasnost bila svi-
ma očigledna, a na kraju izražena i kroz klasičnu vojnu agre-
siju kojim smo doslovno bili natjerani na borbu za opstanak.
Trenutna veća opasnost po državu i naciju proizlazi iz toga
što širokim narodnim masama nije vidljivo i nije posve jasno
što se uistinu događa zbog skrivene naravi ove aktualne de-
konstrukcije države i društva, a dominirajuća vlastodržačka
i gospodarska klika koja sačinjava sadašnji režim ili ne zna,
ili ne želi uraditi ono što je nužno da bi izvela svoj narod na
put slobode i opstanka. Suptilno i neočigledno djelovanje kul-
turne, medijske i političko-ekonomske sile, a sve skupa izve-
deno na osnovi antikristovske duhovnosti koja neumoljivo
radi protiv Boga i čovjeka, dominirajući je oblik trenutačne
agresije na Hrvatsku i Hrvate. Jedne nadasve intenzivne agre-
sije usmjerene na uništenje temeljnih društvenih vrijednosti:
čovjeka, obitelji, domovine i vjere otaca. Agresije kojom se sustav-
no i permanentno rastače Hrvatska kao država i porobljavaju
Hrvati kao narod, a intenzivno i sustavno počevši s tom bez-
božnom i neljudskom strategijom suptilnog uništenja od raz-
doblja nakon Oluje kao naše konačne pobjede nad klasičnim
vojnim osvajačem. Da bi naše stanje bilo još gorim i situacija
još pogubnija hrvatska otuđena klika, ta skupina Judinih si-
nova koje treba žaliti zbog stanja njihovog duha i moliti se
za njihovo obraćenje, stavila se potpuno u funkciju služenja
stranim centrima moći koji planski provode bezbožni i protu-
ljudski globalizam i kojima je krajnji cilj u apsolutnoj svjetskoj
dominaciji nad cijelim čovječanstvom. I to sve do razine pri-
svajanja božanskog statusa i pokoravanja svega čovječanstva,
te se pokrenuti proces neće zaustaviti sve dok urotnici protiv
Boga i čovjeka ne ostvare taj cilj koji su sebi zacrtali i koji im je
od oca laži obećan.
Stoga, sada smo u situaciji da kao što smo prije imali pri-
vilegij biti suvremenicima i participatorima stvaranja hrvat-
ske države, sada imamo taj privilegij da državu rođenu na krvi
mučenika usmjerimo na put istine, slobode i pravde. Ali, razlika
je u tome što se sada borba umjesto na klasičnoj vojnoj bojiš-
nici odvija na bojnom polju vrednota, tj. u zoni apstrakcije ili
virtualiteta, izraženog prvenstveno u vidu sprege moći nov-
ca i informacija. Samo tako da shvatimo da smo sada i dalje
u ratu, ali ratu koji se vodi drugim sredstvima i na drugom
frontu od onoga prethodnog i da se moramo braniti što bo-
lje možemo i umijemo, moguće je ostvariti stvarni progres u
svim područjima ljudskog života, kako pojedinca tako i nacije.
Taj stvarni progres uključuje sve od duhovne obnove, kultur-
nog oplemenjivanja i znanstveno-obrazovnog razvoja, pa sve
do, između ostalog, i na danas toliko istaknutom i željenom
materijalnom blagostanju.
***
Samo kroz istinu dolazi se do slobode, a po slobodi dolaze
i sva ostala blaga. Bez konzumacije Bogom dane nam slobode niti
čovjek kao jednika, niti narod kao kolektiv, nisu u stanju ispu-
niti svoje poslanje; nisu u stanju prikladno upotrijebiti svoje
 VJERA I KULTURA
darovane im talente. Narod koji se ne žrtvuje za svoju slobo-
du kao i slobodu drugih nije dobar i vrijedni sluga Gospodinov,
nego je narod koji zaslužuje biti označen kao beskorisni sluga
koji se izbacuje u tamu gdje je plač i škrgut zubi.
Sve nas po pitanju slobode i vrijednosti koju ona po sebi
nosi, kao i naša nacionalna povijest neumoljivo uče da pro-
slavljeni hrvatski grad-država Dubrovnik nije bio slobodan
zato što je bio bogat, nego je bio bogat zato što je bio slobodan.
Isto vrijedi danas jednako kao i onda, a možda čak i više, ali
sigurno nikako manje, jer je sada sloboda ugrožena kao nika-
da prije. Jednako kako je danas kršćanstvo kroz sekularizam
sustavno izbačeno iz smisla modernog zapadnjačkog čovjeka
kao i društva općenito.
Kada se radi o državi, onda je pitanje slobode – pitanje
državnog suvereniteta, te kakvo je stanje suverenosti neke
države, takva je istinska sloboda jednako društva, kao i sva-
kog pojedinca koji to društvo sačinjava. Upravo stoga što je
nacija prirodna obrana od ugroze osobnih sloboda, još je više
od osobne ugrožena nacionalna sloboda i na sve se načine
osporava i poništava državni suverenitet kako bi se potom
moglo porobiti planski izolirane ljudske jedinke ostavljene
same sebi i odvojene od drugih ljudskih bića. Bez bližnjih da
im pomognu ljudi su lakše pokoreni i na koncu su prisiljeni
pokleknuti pred nekim oblikom primjenjene sile. Međuljud-
ska solidarnost i spremnost za pomoć bližnjemu u nevolji je
jedna od nenadoknadivih vrijednosti nacionalnog identiteta
i posljedičnog državnog suvereniteta. Ovo nikako da shvate
utopijski anacionalisti, nadnacionalisti ili internacionalisti koji
se bilo iz zlobe ili iz neznanja odriču nacionalnog osjećaja, te
istog percipiraju kao nešto što je uzrok, a ne kao rješenje ove
svjetske poremećenosti i ugroženosti čovjekove slobode. Neka
bude savršeno jasno da ne može biti slobodnog pojedinca bez
postojanja slobodnih nacija i na toj osnovi se mora spoznati
pripadajuća država sa svojim suverenitetom. To proizlazi iz
razloga što strujanje slobode, a sloboda je trajno dinamička i
izvire iz Stvoritelja, na osobnoj razini dolazi odozgora i slobo-
da koja se prima prolazi najprije kroz narodnosno-nacionalnu
razinu koja je ono što je na vertikali vrijednosti u većoj suklad-
nosti prema nebeskom poretku. Kraljevstvo Božje ostvaruje
se hijerarhijski najprije kroz zasebna nacionalna djelovanja, a
potom kroz izraze različitih osobnih djelovanja, ali uvijek naj-
prije obuhvaćenih i zaštićenih određenom nacionalnom odrednicom.
Uostalom, da narodi nemaju svoj vrhunaravni smisao ne bi
bilo niti Židova kao izabranog naroda, i ne bi se Bog čovječan-
stvu objavljivao najprije preko naroda, a potom pripadnikom
tog istog naroda.
U tom smislu, kao što je Crkva ovdje da posreduje primar-
no u duhovnom odnosu čovjeka s Bogom, država kao izraz
nacionalnog razuma ili razuma nacije posreduje u svjetov-
nom odnosu čovjeka s Bogom. Pri tome se podrazumijeva da
je ono državno-svjetovno podređeno crkvenom-duhovnom u
smislu davanja vrijednosnih parametara od strane Crkve pre-
ma državi. To je ona, za opstanak i pobjedu nad silama glo-
balizma i svega pripadajućeg zla neophodna ideja teokracije.
Teokracija je puno iskorištenje postojanja nacije putem države kao
nečega što ima svoju vrhunaravnu ulogu, a ne da se samo-
dostatnim nacionalizmom ostane u pozemljarskoj dijalektici
koja sigurno vodi u propast bez obzira na svu svoju teoretsku
privlačnost ili obećanja koja istu prate. Propada nacija i njena
država koja sebe vidi kao smisao, jednako kao što propada
čovjek koji samo sebe vidi kao smisao svojeg postojanja.
Također, svaki je narod jedinstven i svaki je teritorij na ko-
jem neki narod obitava jednako tako jedinstven, pa su i kon-
kretna djelovanja za svaku naciju i državu uvijek specifična
u različitim detaljima, ali ono što je svim narodima zajednič-
ko je neotuđivost slobode na koju imaju bogom dano pravo.
27
Na balkonu hotela Strasbourg, de Gaulle 7. travnja 1947. objavlju-
je stvaranje R.P.F.-a.
Odnosno, univerzalna je neotuđivost i nedjeljivost državnog
suvereniteta koji predstavlja izraz nacionalne slobode na gra-
nicama definiranom teritoriju.
Odricanje od suvereniteta, a suverenitet označuje nacio-
nalnu slobodu, je suština neprirodne EU tvorevine kao i cije-
log procesa tzv. euro-atlantskih integracija koji su, ovakvi kakvi
jesu, isključivo u funkciji ostvarivanja kapital-interesa. Odri-
canje od suverenosti u bilo kojoj formi za hrvatski narod bi
predstavljalo poništenje države i nacionalno samoubojstvo pa
stoga to nije prihvatljivo te mora biti pod svaku cijenu sprije-
čeno. Svatko tko iz bilo kojih motiva navija za Hrvatsku unu-
tar EU-a ili NATO saveza usmjerava naciju i državu u sigurnu
smrt. Zato na hrvatskoj kulturnoj, medijskoj i političko-eko-
nomskoj sceni ne može biti nikakvog kompromisa s pitanjem
EU ili NATO integracija ukoliko se istovremeno želi biti drža-
votvornim.
Istodobno, mora se znati da su EU ili te euro-atlantske inte-
gracije samo sastavni dio šire globalizacijske slike i divinizaci-
je kapitala pa su sukladno tome i jednako nerazumne opcije.
To je zato jer je u globalizmu koji se pokreće liberalizmom i
kapitalizmom ljudski život i integritet čovjeka postao vrijed-
nost koja se stalno i sustavno obezvređuje i to je jedna od ne-
ospornih karakteristika globalizma. Stoga, ako je to tako, tko
imalo razuman i željan nacionalnog prosperiteta, može pri-
hvatiti globalizam? Sve radnje koje se na bilo koji način zalažu
za nekakvo pomirenje s globalizmom ili nekim drugim glo-
balističkim posljedicama poput EU-a ili NATO-a nerazumne
su i nacionalno pogibeljne te na kraju porobljuju i narode i
čovjeka. Na nikakav način nije moguće pristati na porobljenje
jer sloboda je dar Ljubavi, pa se iz stanja u kojem je čovjek i
društvo lišeno slobode dalje dolazi u stanje lišavanja ljubavi.
Odnosno, ide se u stanje mržnje i smrti, ide se u stanje ulaska
u objektivizirano i osamostaljeno zlo koje se potom neizbjež-
no manifestira i u našoj životnoj zbilji.
***
U navedenoj neophodnosti istine i slobode za sveukupni
nacionalni boljitak danas svoje posebno mjesto ima Vukovar
kao žrtva, i Vukovar kao posljednja neoskvrnjena vrijednost iz
prethodnog vremena borbe za nezavisnu Hrvatsku. Na virtu-
alnom bojištu vrijednosti na kojem se sada vodi rat Vukovar
je jedini nepokoreni prostor koji je hrvatskom narodu preo-
stao. Sve ostale vrijednosti naše borbe za slobodu su devasti-
rane i u stanju okupiranosti, jednako kako je do 95’ u stanju
okupacije bila jedna trećina Hrvatske. Tada se sa slobodnog
teritorija najprije planiralo, a zatim i išlo u oslobađanje okupi-
ranog hrvatskog prostora. Nažalost, poraženim i potisnutim
 VJERA I KULTURA
neprijateljskim snagama uspjelo je promijeniti oblik agresije
i nastupiti na virtualnom ratištu vrijednosti, te izvesti protu-
napad i na kraju nas pokoriti prostorno-količinski čak i više
nego 91’ godine.
Taj neprijateljski protunapad nije uspio jedino u uništenju
Vukovara kao najveće vrijednosti Domovinskog rata prisut-
ne u percepciji hrvatskog naroda. Jedne vrijednosti prisutne
doslovce kao svetinje i stoga je Vukovar sada onaj slobodni
teritorij iz kojeg se mora krenuti u novu oslobodilačku akci-
ju. Jednako kao i prije, najprije to oslobođenje treba planirati,
pripremiti i tek na kraju izvesti jer nedopustivo je i pogubno
takve stvari izvoditi stihijski i neorganizirano – uostalom, kao
i u svakoj ratnoj operaciji.
U tome smislu Vukovar danas ima svoju razinu odgovor-
nosti prema Hrvatskoj jednako kako je i prije slobodna Hr-
vatska imala odgovornost prema svim svojim okupiranim
područjima. Dakle, sada je situacija izokrenuta i sada se cijela
stvar kreće u obrnutom smjeru: prije je Zagreb bio dužan svim
svojim mogućnostima osloboditi okupirani Vukovar, a sada je
Vukovar svim svojim mogućnostima dužan osloboditi okupirani Za-
greb. Da bi ovo bilo moguće potrebno je ostvariti jednu temelj-
nu jedinstvenost unutar postojećih državotvornih snaga, a za
to ostvariti potrebno je da se te državotvorne snage najprije
među sobom pomire. Pomirenje je moguće samo kroz oprašta-
nje, a kada smo kod pojma opraštanja onda se dolazi do kr-
šćanstva u njegovoj suštini i tako je svako pomirenje u Hrvata
nemoguće bez prihvata Spasiteljevog nauka. Ipak, za željeno
i nužno nacionalno pomirenje državotvornih snaga potreban
je jedan početni impuls koji će sve to pokrenuti, a taj bi impuls
trebao doći iz Vukovara na način da se svima za primjer i uzor
najprije preživjeli vukovarski branitelji pomire među sobom i opro-
ste si sve ono što jedni drugima zamjeraju. Ako ništa drugo, neka
ih spoznaja o tome da su svi skupa, i oni i njihovo potomstvo,
i dalje jednako mrski, jednako neprijatelji i jednako određeni
za odstrijel od prisutnih protubožjih i protuhrvatskih snaga.
Stoga, neka svehrvatsko državotvorno pomirenje bude po-
krenuto pomirenjem preživjelih vukovarskih heroja, ali neka
istovremeno i ova ovdje obrazložena nužnost za pokretačkim
Dne 24. travnja 1947. u Kući otpora u Parizu, de Gaulle je defini-
rao program R.P.F.-a. Mnoštvo žurnalista čeka izlazak generalov.
28
impulsom bude istodobno i jedna velika odgovornost koju
kao ljudi svi skupa imaju.
Uopće, kao jedna dodatna potvrda za cijelu ovu priču o
posebnosti Vukovara za daljnji opstanak Hrvatske i Hrvata,
bitno je spoznati da Vukovar nije iznimka hrvatske povijesti
u vojničkom smislu, on je iznimka u političkom smislu. To je
stoga što nam je vukovarska žrtva konačno dala ovu državu koju
sada imamo. Zato iz pijeteta prema toj ultimativnoj žrtvi nije
dopustivo ostati ravnodušnim i neaktivnim prema stanju u
kojemu se nalazi i smjeru prema kojemu se kreće država Hr-
vatska. Svi koji smo po Providnosti preživjeli i trenutno smo
još živi pod kapom nebeskom imamo svoju svetu obavezu
prema pokojnima tako da ne obezvrijedimo njih kao žrtve
prinesene za našu slobodu kao i za slobodu sveg našeg po-
tomstva, a država je tu ono nužno sredstvo u svrsi te slobode.
Ukoliko je država Hrvatska na putu svoje potpune negacije
onda je neprenosiva obaveza svakoga tko Hrvatsku voli da
kroz negaciju te negacije učiniti sve da država Hrvatska opsta-
ne te da bude u službi najprije Bogu, a potom i cjelokupnom
hrvatskom narodu.
Zato opetovano molim i urgiram da se napokon uvidi da
još jedino najoštrije, nekompromisne i dosljedne mjere mogu
okrenuti situaciju u korist opstanka hrvatske države i hrvat-
skog naroda u cjelini. Nema smisla prešućivati i nije dopušte-
no zatvarati oči pred činjenicama s kojima smo suočeni te iz
kojih proizlazi spoznaja kako je ugrožena jednako i duhovna
i materijalno-biološka osnova hrvatskog naroda. Ovo stanje
nije slučajnost nego dio promišljenog plana kojim se slabe dr-
žave i narodi, pa se tako samo jednim snažnim i principjel-
nom zahvatom ovo stanje može izmjeniti te postići potrebnu
životvornu produkciju. Koliko god stanje bilo alarmantno,
ono nipošto nije nepromjenjivo i nema mjesta za beznađe i
apatiju nego se može i mora krenuti putem vjere i nade u bo-
ljitak i blagostanje.
Iz svega skupa proizašao bi konačni zaključak da nema ra-
zloga za predaju, posustajanje i odustajanje od države Hrvat-
ske jer je neupitno da današnja nacionalna produkcija može u
svim društvenim segmentima opskrbiti hrvatski narod onime
što on potrebuje od kulture do ekonomije, tj. od riječi do kruha,
ali samo ako cijela nacija stoji jedinstveno i organizirano iza
toga. Da bi se to postiglo svjesna i odgovorna nacionalna elita
u vidu državotvorne inteligencije i neumornih ratnika mora
napokon shvatiti svu ozbiljnost situacije te na tome temelju
dalje primjereno djelovati.
***
Trajna motivacija za djelovanje morala bi biti težnja za va-
lorizacijom svih hrvatskih žrtava kroz povijest, žrtava koje su
prinesene za slobodu domovine u smislu da se one ne smiju
obezvrijediti našim propustom. Ne smije se dopustiti da Hr-
vatska koju sada imamo propadne i nestane jer time se direk-
tno vrijeđaju oni koji su uložili svoje živote u domovinu i to
ne smije dopustiti nitko tko se smatra poštenim čovjekom jer
nestanak države Hrvatske mora se smatrati izdajom najviših ideala.
Zato je poslanje ove generacije koja je vlastitom borbom
i nebeskom milošću izborila hrvatsku državu u tome da se
izvuče iz ovoga stanja šutnje, latentnog kukavičluka i osobne
izdaje najljepših nacionalnih ideala i krene u svoje povijesno
ostvarenje u skladu s voljom Božjom. Imamo odgovornost
koju ne možemo i ne smijemo ignorirati ili delegirati i po toj
odgovornosti budimo svi potaknuti na aktivno djelovanje ko-
jim se nećemo stidjeti niti na ovome svijetu pred svojim po-
tomstvom, ali niti na nebeskom sudu kada dođe vrijeme za
polaganje računa.
Za nas Hrvate ono najbitnije je shvatiti kako je sada po-
sljednji trenutak da se od strane svakoga tko ima mogućnost
 VJERA I KULTURA
djelovanja preuzme osobna odgovornost i da se hrabro učini
ono što je pravo po savjesti. Točnije, ono što je pravo po savje-
sti svih onih kojima je Svevišnji dao blagoslov života sačuvav-
ši ih u borbi za hrvatsku nezavisnost. Tako blagoslovljeni s
neba istovremeno imamo i poslanje poduzeti sve da ne budu
isprazne žrtve onih koji su iz razloga što su bili vredniji od nas
najprije pozvani na nebo. To je poslanje koje sve iz generacije
boraca za Hrvatsku zove na djelo i zvati će ih sve dok su živi.
Nikome savjest ne može ostati mirnom dok se za domovinu
ne učini sve ono što se mora učiniti kako bi se do kraja izborilo
za pravdu i istinu, za slobodu i život, odnosno za Ljubav koja
sve to objedinjuje svojom čovjeku nesagledivom veličinom.
***
Borba za opstojnost domovine i naroda je obaveza od koje
nema bijega i to je zbog svoje važnosti višestruko naglašeno.
Zbog toga je stvaranje Hrvatske knjige opstanka – studije o držav-
ništvu bila isto tako jedna nužnost u smislu da je neozbiljan
svatko onaj koji ide u područje državništva kao svjetovnog
smisla političke angažiranosti, a da nije prethodno sastavio
jedan cjeloviti i sveobuhvatni plan djelovanja koji se aktivira
onoga trena kada dospije u poziciju da odlučuje tako da nema
praznog hoda i lutanja u razdoblju nakon promjene vladaju-
ćeg režima. Ukoliko se ne pristupa na ovaj način onda se sve
svodi samo na trošenje u borbi za vlast, a ne u borbi za opće
dobro jer priroda državništva ne dopušta improvizacije nego
zahtijeva smisleno djelovanje. Diletanskim i nakaradnim time
ispada svaka pretenzija na obaranje i potom preuzimanje vla-
sti u državi od strane bilo koga bez ponude vlastite alternative
aktualnom režimu, jer to onda znači da se samo iz vlastitog
samoljublja ide u stvaranje sukoba koje nema smisla jednako
kako nema ponuđenog alternativnog plana. Onaj tko preten-
dira baviti se državništvom, a ta pretenzija onda podrazumi-
jeva i htijenje za promjenom državne vlasti jer prava motiva-
cija može doći samo iz potrebe za odstranjenjem tiranije (ako
nema tiranije nema prave potrebe za promjenom vlasti), mo-
rao bi najprije napraviti detaljnu i sveobuhvatnu studiju o dr-
žavništvu kojom pokazuje i dokazuje kako najprije ima osno-
ve za traženjem promjene vlasti, a potom da ima osnove za
vlastitim djelovanjem na području državništva. Ništa manje
od toga nije prihvatljivo i predstavlja samo nepotrebno uno-
šenje nemira i podjela u narodno biće, a koje je u hrvatskom
slučaju ionako previše prisutno. Osim nemira u Hrvatskoj je
prisutno i beznađe koje je jednako tako promišljeno posijano i
podgrijavano upravo kako bi se narod što više umrtvilo i po-
tom lakše porobilo. Stoga današnjoj Hrvatskoj nužno trebaju
hrabri proroci – politički, vjerski, kulturni i idejni – jer su po-
trebe goleme: ozdravljenje, osnaženje, otrežnjenje i izlazak iz
kolektivnog klonuća. Treba znati da je trenutno političko be-
znađe u opreci s porukom kršćanske nade te se kroz primarno
pouzdanje u Gospodina jedino može nadvladati općeprisutnu
društvenu depresiju koja koči stvaralaštvo i vodi u poraz.
Kako bi hrvatski preobražaj trebao konkretno izgledati
opširno je dano na stranicama Hrvatske knjige opstanka – studije
o državništvu i to je ono što se u okviru ograničenih ljudskih
sposobnosti jedne bijedne jedinke proizišle iz hrvatske naci-
je uspjelo najbolje osmisliti. Ono što je apsolutno sigurno je
da to što je u knjizi prezentirano nije savršeno i da se uvijek
može bolje. Naprotiv, daleko je od savršenosti i prepuno je
nedostataka, ali ako netko ima, ili ako netko zna izložiti bo-
lju cjelovitost koja bi bolje i/ili određenije pomogla riješenju
hrvatskog nacionalnog poslanja i problema opstanka države
i nacije, neka to onda i prezentira Hrvatima, pa neka se onda
javno vidi što tko ima za ponuditi svojim bližnjima. Pri tome
je jedini preduvijet usaglastiti se u tome da su država i nacija
u kritičnom stanju po pitanju opstanka i da se želi opstanak te
29
Integralni tekst kojim je de Gaulle objavio stvaranje R.P.F.-a poja-
vio se u novinama 25. travnja.
iste države i nacije.
Naime, Hrvatska je danas u stanju sukladnom stanju jed-
nog torpediranog i istovremeno sabotiranog broda pa se i rad
na opstanku Hrvatske ne može izvesti drugačije nego u uvje-
tima izvanrednog stanja kojim se mobilizira cijela nacija i svi
prisutni potencijali. Jednako kako se i spašavanje broda koji
tone i gori u plamenu, broda na kojemu se nalaze ranjeni lju-
di, gdje su ugrožena prisutna djeca i žene, može izvesti samo
ako se poduzmu stroge i odlučne mjere i uključe sve raspolo-
žive snage. Brodska havarija ne dopušta luksuz besmislenih
rasprava i nadglasavanja o tome što da se uradi nego zahtijeva
da se sanacija izvodi odmah i bez odgađanja jer kada brod po-
tone više nema smisla nikakvo debatiranje i nadmudrivanje.
Također, situacija traži da se radi stručno i prema određenim
planovima, pa tako posjedovanje stručnog znanja i poznava-
nje plana za slučaj nesreće predstavlja ono što je prioritetno
za spas broda. Neće valjda potpuna neznalica i nesposobnja-
ković biti onaj tko organizira i vodi popravak broda ili ostale
potrebe ugroženog ljudstva? Ista je stvar i s našom državom i
stanje je takvo da se nema što dalje čekati jer voda nadire i po-
žar se širi, ljudi su u velikim nevoljama i tegobama te ukoliko
se želi očuvati Hrvatsku i zaštititi ljude od posljedica propasti
naše mlade države mora se hrabro ići u područje djelovanja.
S onima koji pored očiju koje imaju to ne uviđaju, a po-
sebno s onima kojih nije uopće briga za državu i naciju te
ukidanje država i nestanak nacija vide kao progres prema
“svjetlijoj budućnosti” nema se uopće šta raspravljati. Nema
većega gubitka dragocjenog vremena i uzaludnijeg trošenja
snage od polemiziranja s tima i takvima. Niti riječi, niti minu-
te, niti pomaka malim prstom nisu vrijedni ti slijepci s očima,
gluhi s ušima i bešćutnici s kucajućim srcem. Samo su smetnja
poput lešine na cesti i što ih se prije zaobiđe i nastavi ići dalje
svojim putem, to bolje. Ono što se onda, kada ih se jednom
mimoiđe, treba raditi je imati ljubav prema njima kao ljudima
i molitvom se zauzimati za njihovo prosvijetljenje, obraćenje
i spasenje jer svi su uvijek pozvani i dobrodošli te nikada za
nikoga nije kasno.
S druge strane, ukoliko se nema ništa za ponuditi što bi
dalo cjelovitije riješenje nacionalnog i državnog opstanka,
neka se ovo što je ponuđeno ne ruši iz puke zlobe, nego neka
se prihvati ono što se ima, potčini tome i tako konstruktiv-
no uključi u istinsku izgradnju Hrvatske. Jer od lošega plana
jedino je gore ne imanje bilo kakvoga plana. A sve do sada
nije bilo niti jednoga cjelovito koncipiranoga plana kojim bi
se dala konkretna vizija opstanka hrvatske države i nacije. Sve
je u najboljem slučaju uska partikularnost sa šupljim frazama
na mjestima gdje bi se trebala nalaziti poveznica sa cjelovitošću.
Cjelovitost je nužna jer bez nje nema govora o promišljanju
općega dobra nego samo o istrgnutim cjelinama, a koje onda
tako nepovezane rade jedna protiv druge. To trvenje razlomljenih
 VJERA I KULTURA
De Gaulle tijekom konferencije za štampu u kući otpora. Desno od
njega André Malraux.
dijelova, državništvo bez jednoga cjelovitoga plana, dovodi
do posljedica koje sada gledamo i gdje svatko vuče na svoju
stranu i optužuje drugoga da mu stvara probleme ne uviđaju-
ći da je problem u njemu jednako kao i drugome. Samo kada
postoji barem nekakva cjelovitost koja ne ide prema bilo či-
jem uskom interesu nego je primarni interes određen po prvoj
Božjoj zapovijedi, a sve se dalje izvodi iz toga ishodišta, mo-
guće je govoriti o postojanju nacionalnog ili državnog plana
kojim se daje vizija za djelotvorno državničko djelovanje. U
Hrvatskoj je stanje porazno upravo stoga što nije postojalo ni-
šta što bi bilo i približno pojmu cjelovitosti. Nije bilo koncepcije
države kao nečega što bi obuhvaćalo sve aspekte države i sve-
ukupnost hrvatskih nacionalnih interesa koji nadilaze i same
uske državne interese.
U hrvatskom društvu kontinuirano jačaju stranačke sva-
đe i uvjerenja da se samim političkim promjenama izvanjski
različitim, ali iznutra suštinski istoznačnim, mogu riješiti sve
goruće teškoće. Pri tome te otuđene partitokratske strukture,
u svojoj zauzetosti međusobnom borbom za vlast, ne primje-
ćuju kako baš socijalna pitanja dramatično kucaju na vrata
siromašnih i nezaposlenih, prijeteći općim rasulom i razgrad-
njom društvena poretka. Hrvatska sve ubrzanije ulazi u ozrač-
je zemalja tzv. trećeg svijeta (poglavito latinskoameričkih i
afričkih) gdje vladaju stalne gospodarske krize, općeprisutna
korupcija, brutalni kriminal i nezaustavljivi ulični neredi. Dok
se naši dominirajući politički aktivisti besplodno bave lijevim
ili desnim neprijateljima iz bliže ili dalje prošlosti, jedva da
mogu vidjeti kako narod postupno propada i kako se država
dekonstruira u svim svojim segmentima.
Na osnovu izlaska iz tiska knjige Hrvatska knjiga opstanka
– studija o državništvu kao i planiranim izlaganjima na promo-
cijama, ali i bilo kojim drugim oblikom medijskog nastupanja,
želi se spriječiti bilo kakve izlike u budućnosti da se nije znalo
ili da se nije bilo upozoreno o čemu se sada ovdje radi. Svim
svojim bijednim ljudskim silama, ali s vjerom u Božju pomoć
ukoliko je u skladu s Njegovom voljom, kroz medij pisane i
izgovorene riječi pozivam na potrebu da se pod svaku cijenu
kroz autoritet države sa svojim zakonskim ovlastima radi na
provedbi željenog cilja – opstanku hrvatske nacije i hrvatske
države. Državni suverenitet preko ovlasti donošenja zakona je
onaj čimbenik koji daje legitimitet uporabi mača kao doslov-
noj i simboličkoj personifikaciji sile čovjeka prema čovjeku te
koristeći suverenitet u skladu s moralnim i etičkim standardima
izraženim crkvenim naukom imamo svu slobodu djelovanja u
skladu s nacionalnim interesima. Ne samo da imamo slobo-
du djelovanja, nego imamo i obavezu djelovanja, a ukoliko
tu obavezu izbjegavamo činimo grijeh propusta i time sebe
nepovratno otuđujemo od Stvoritelja.
Ono što to djelovanje samo po sebi nalaže je da se svim
silama postigne promjena režima koji svojim radom čini zlo-
čin i sustavno tiranizira hrvatski narod. Režim koji je sada na
30
djelu je zločinački i tiranijski pa ga se mora izmjeniti po osno-
vi ljubavi prema svojim bližnjima i spremnosti za potpunu
požrtvovnost koja može doći samo ako je ljubav vjerodostojna
i iskrena. Ta ljubav je ono što pokreće prema tome da, ukoliko
se stvarno ljubi, ide tako daleko da se ne zastaje pred moćnici-
ma i zlikovcima ovoga svijeta te ih se u svojim sposobnostima
svakoga pojedinog uklanja iz stanja gdje su oni u mogućnosti
činiti zlo našoj braći i sestrama. Istinu ovih riječi možemo pro-
vjeriti tako da spoznamo da Spasitelj nije s učenicima išao u
izolaciju i samozadovoljstvo kroz međusobno prijateljevanje i
ljubljenje, nego se činilo upravo suprotno – išlo se u doslovno
sučeljavanje za dobro ljudi s onima koji su bili na pozicijama
sa kojih su širili laž i svako drugo zlo među židovskim naro-
dom. Isus Krist upravo u tome smislu nužnosti za djelovanje
među pukom nije prihvatio Petrov poziv da se na mjestu pre-
obraženja podignu sjenice i da se tu ostane upravo zato što je
to bilo nešto što je u ljudskim očima bilo dobro u smislu vlasti-
te ugode i osobnog mira. Ljubav prema bližnjemu prevladava
privatni komoditet i žrtvuje ga na zbog drugih ljudskih bića i
to predstavlja istinsko darivanje sebe na koje smo pozvani.
U tom smislu sam temeljito preispitao vlastitu savjest i
stvaranjem Hrvatske knjige opstanka – studije o državništvu ispu-
nio sam temeljni zahtijev kod svakog htijenja za promjenom
vladajućeg tiranijskog režima: ponuđene su prikladne alter-
nativne mjere koje imaju pomoći naciji i njenoj državi tako
da se promjenama ne stvara još veće zlo. Te mjere su nadasve
sveobuhvatne, cjelovite, i to upravo stoga da se izokrene sa-
dašnji princip sebičnog partikularizma u princip sebedariva-
juće općenitosti.
Navedene mjere su međusobno usklađene po jedino
mogućem univerzalnom mjerilu koji je dan cijelome svijetu:
Isusu Kristu. Bez jedinstveno prihvaćene mjerne jedinice nije
moguće ići graditi niti jednu jednostavnu kuću, a što je neka
građevina složenija to je mjerna jednica višestruko potrebni-
ja ukoliko se želi izgrađivati stabilne i sigurne objekte. Ići u
izgradnju nekog društvenog poretka bez prethodno univer-
zalno prihvaćenog moralnog standarda, bez jedne moral-
no-etičke norme, je višestruko neostvarivije iz razloga što je
ta izgradnja daleko složenija nego bilo koja građevinarska
operacija. Time se došlo do načela nužnosti kristocentrizma
kao onog apsolutnog načela po kojemu se podešava načelo
kroatocentričnosti. Ili, da sve bude jednostavnije rečeno: hrvat-
ski nacionalizam je sredstvo, Bog je cilj. Kroatocentričnost je
samo jedno providosno sredstvo dano čovječanstvu zato da
se postigne cilj kristocentrizma. Tako se osiguravamo od toga
da makar i nesvjesno ne činimo sustavni zločin ili nepravdu
protiv drugog čovjeka jer Svevišnji je onaj koji nas sve skupa
dovodi u najbolji sklad. Ukoliko se društvo želi uskladiti po
makar i najpametnijim ljudskim principima to uvijek dovodi
do katastrofe, ali ako se namjesto ljudskog postavi božanski
princip za usklađivanje onda idemo prema spasenju. Ili, u
ovoj konkretnoj problematici države i državništva, prema op-
stanku hrvatske nacije i hrvatske države.
Tu je ujedno i suštinska razlika između ove trenutne po-
litike i ekonomije koje su izvedene čisto ljudski (tj. sekulari-
zirano, a što daje kapitalističku ekonomiju) i koje sada do-
miniraju, od politike i ekonomije koje se izvode od Boga (tj.
teokratski što onda daje kristocentričnu ekonomiju), a koje se
predloženim mjerama imaju ostvariti. Ova prva naziva se i
potrošačkom ekonomijom, što pokazuje da uzima više nego
što daje (to je entropija; to je princip smrti i mržnje), dok bi se
ova druga mogla slobodno nazvati stvaralačkom ekonomijom jer
nadodaje na ono što se već ima (to je kreacija, princip života
i ljubavi).
Ovime je istodobno ispunjen i neizbježni moralni impe-
rativ izbjegavanja pada u grijeh bune kada se otvoreno poziva
 VJERA I KULTURA
na nužnost promjene vladajućeg tiranijskog režima. Naime,
budući da tiranska vladavina nije pravedna jer nije upravlje-
na prema zajedničkom dobru nego prema privatnom dobru
individua koji tvore određeni režim, tako i aktivno djelovanje
protiv tiranske vladavine nema karakteristiku bune nego sve-
te dužnosti prema svojim bližnjima. Rušenje takve vladavi-
ne nema značaj bune osim onda kada se tako nekontrolirano
ruši tiranska vladavina da mnoštvo podanika veću štetu trpi
iz nastalog rušenja nego što bi od nastavka tiranske vladavi-
ne, a Hrvatska knjiga opstanka – studija o državništvu svojim su-
stavnim planiranjem kojim se precizno zna što se želi postići
ispunjava ovu nadasve nepohodnu potrebu za izbjegavanjem
nekontroliranog rušenja određene vlasti.
Jednako tako, veći je bunitelj onaj tiranin koji u narodu
koji mu je podložan raspiruje neslogu i bunu kako bi mogao
sigurnije vladati. To je nešto nadasve tiranski jer je upravljeno
prema vlastitom dobru otuđenih struktura iz vladajućeg reži-
ma, a sve na štetu naroda kojim se vlada.
U našem konkretnom hrvatskom slučaju radi se ponaj-
više o tiraniji protubožjeg, protuljudskog i protunarodnog
kumira kapitala kao jednim bezbožnim društveno-političkim
sustavom. Jednog silom nametnutog božanstva novca kao bo-
žanstva modernog doba i svim pogubnim posljedicama koje
iz jednog takvog idolopoklonstva proizlaze. Pogotovo stoga
što je to idolopoklonstvo osustavljeno uzurpacijom državnog
suvereniteta pa se na osnovu nasljedovanja Spasitelja mora
poništiti ta, nametanjem novca kao apsolutne vrijednosti i
jedinog mjerila, uspostavljena sustavna blokada Boga u odnosu
prema čovjeku.
Isus sigurno ne
može biti nasilnik i
buntovnik kada uzima
bič u ruke i tjera mje-
njače novca i trgovce
koji su sebe postavili
ispred Hrama, tj. time
su oni sebe postavili
ispred Boga. Njegova
je dužnost kao Sina od
Oca bila da tu barije-
ru svojom ljudskom
silom ukloni kako bi
židovski puk mogao
nesmetano i slobodno
doći do Boga i On je tu
dužnost obavio. Danas
je dužnost onoga tko
želi nasljedovati Spasi-
telja da kapital-intere-
sni društveno-politički
sustav kao moderno
lažno božanstvo i kao
prepreku koja se ljudi-
ma nametnula ispred
Boga svim svojim ljud-
skim mogućnostima
jednako odlučno protjera
iz društvene zbilje.
Pred grobom Georgesa
Clemencaua po prvi
puta je general de Gaulle
napao forme Republike
kojoj je sâm pomogao da
izroni.
31
Za ovdje iznesenu tvrdnju da Hrvatsku sada tiranizira ka-
pital-interesni globalizam, a aktualna hrvatska vlastodržačka
klika samo je sluga i izvršitelj tog interesa, postoji i neoborivi
empirijski dokaz. Radi se o krivulji eksponencijalnog rasta za-
duženosti Hrvatske na tzv. “međunarodnom tržištu kapitala”,
a kojom se matematičkom neumoljivošću pokazuje i dokazuje
kako našoj državi prijeti financijski krah i dolazak u stanje pot-
pune nemoći. Krivulja zaduženosti i sama razina zaduženosti
prijeti gubitku svakog materijalnog blaga naslijeđenog od na-
ših očeva i djedova te prelazak istog u ruke nadnacionalnih
globalnih institucija.
Na razini ove naše hrvatske zbilje, Isusovo protjerivanje
mjenjača i trgovaca bilo bi sukladno dužnosti koju kao sino-
vi svoga naroda imamo te sukladno tome preuzimanju držav-
nog suvereniteta i potom obaveznoj nacionalizaciji banaka kao i sve
ostale lažima i krađama otuđene narodne imovine. Nacionalizacija
bankarskog sektora koja se mora izvršiti ukoliko se išta želi
napraviti može se također staviti u kontekst pitanja o porezu
gdje je kazano da se caru dade carevo i Bogu Božje. Priklad-
no nadopunjeno i modernizirano pitanje o porezu, sada bi se
moglo reći da se hrvatskoj dade hrvatsko, a Bogu Božje. Da-
kle, Bog je nepromjenjiva konstanta, a vlast je mjena povijesti.
Trenutno se u nas radi upravo najgore moguće jer se hrvatsko
daje i protuhrvatskim i protubožjim strukturama pa nema ra-
zloga da se to ne izmjeni nego su prisutni svi rezoni da se to
uradi.
Može to netko proglasiti nasiljem prema bankarima, tzv.
“poduzetnicima” ili tzv. “investitorima”, ali to je doslovna
nužnost koju treba odlučno izvršiti jer se te protubožje strukture
neće same od sebe promijeniti ili mirno ukloniti sa mjesta na koji-
ma se nalaze. Jednako kako mjenjači novca i trgovci nikada ne
bi dobrovoljno odstupili sa svojih profitabilnih pozicija ispred
Hrama Jahvinog, nego su odstupili samo pod udarcima biča
i Isusovog tjelesnog nasrtanja na njih. Zbog posebne prirode
novca i trgovine te njihovog posljedičnog izuzetno snažnog
utjecaja na ljude i cijelu društvenu strukturu dogodilo se to da
je jedini čin tjelesnog nasilja koje Isus čini drugom ljudskom
biću taj znameniti događaj ispred Hrama o kojemu znamo
podsredstvom Evanđelja.
Uopće, kao vjernici imamo dužnost prepoznati Krista u
svojim bližnjima: rubnima, poniženima, izrabljivanima, male-
nima, umornima, gladnima, prevarenima, beznadnim i odba-
čenima. Ključni su problemi, dakle, u društvu, kulturi, politici
i gospodarstvu te se tu treba i najprije angažirati kao čovjek
koji ljubi. Priznati je Boga lako, pomoći čovjeku (narodu) u
nevolji mnogo je teže i zahtijevnije, a baš je zbog ovoga došao
Isus Krist, dok su vjeru u Boga sve religije od pamtivijeka jed-
nako propovijedale i prinosile mu žrtve. Došlo je vrijeme da
se o tome počne vikati s krovova, a ne treba sumnjati da će
uskoro i kamenje progovoriti ukoliko se nastavi sa ovom hr-
vatskom šutnjom – tim poznatim zloduhom koji je obuzeo hr-
vatski narod i koji se može istjerati samo postom i molitvom.
Sada samo o nama, nepopravljivim zaljubljenicima u Boga i
Hrvatsku, ovisi hoćemo li se izboriti za priznanje toga htijenja
za istinu, slobodu i pravdu. Toga htijenja kako našeg naroda,
tako još i više našega Gospodina.
Hrvatska, ili će biti Isusova i Marijina, Hrvatska ili će biti
kršćanska, ili Hrvatske neće biti.
Bože, smiluj nam se i usliši naše molitve, ali neka bude
volja Tvoja, a ne naša.