• Embed Doc
  • Copy Link
  • Readcast
  • Collections
  • CommentGo Back
Download
 
CHRISTIANE F.BIBLIOTEKA LORA   MI DJECA S KOLODVORA ZOO Na osnovi magnetofonskih zapisa napisali Kai Hermann i Horst Rieck LORA/KOPRIVNICA CIP - Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i sveučilišna biblioteka, ZagrebUDK 830-34 862HERMANN, Kai Mi, djeca s kolodvora Zoo, na osnovi magnetofonskih zapisa [razgovori sChristianom F.] napisali Kai Hermann i Horst Rieck ; [prevela Mirjana Buljanj,Koprivnica : Lora, 1995. - 328 str. ; 20 cm Izv. naslov originala: Wir Kinder vom Bahnhof Zoo ISBN 953 96264-4-7 1. Rieck,Horst 960108042 Naslov izvornikaChristiane F. WIR KINDER VOM BAHNHOF ZOO1979 Stern-Magazin im Verlag Gruner& Jahr AG & Co., HamburgUZ OVU KNJIGUChristiane E, tada petnaestgodišnju djevojku, upoznali smo 1978. u Berlinu, gdjese pojavila kao svjedok u jednom procesu. Dogovorili smo se s njom za razgovorkojim smo htjeli dopuniti naše istraživanje o položaju mladeži. Za razgovor smo predvidjeli dva sata koja su se, međutim, otegla na dva mjeseca. Uskoro se našauloga ispitivača pretvorila u ulogu slušača. Ova je knjiga nastala na osnovizapisa tog razgovora na magnetofonskoj vrpci. Mislimo da Christianina priča višegovori o stanju velikog dijela mladeži nego što bi nam otkrio izvještajnajpomnijeg istraživanja. Christiane F. željela je da ova knjiga izađe, jer kao većina Gkserd osjeća potrebu da se slomi stidljiva šutnja o sverasprostranjenijoj ovisnosti o drogama među djecom što dorastaju. Svi preživjeliiz njene fikserske klape i njihovi roditelji podržali su ovaj pothvat. Bili suspremni da punim imenima i prezimenima potkrijepe dokumentarni značaj knjige. Mismo, međutim, iz obzira prema obiteljima naveli samo imena. Izjavom Christianine majke i osoba s kojima je dolazila u dodir željeli smo otkriti i druga gledištakoja će pridonijeti analizi problema heroinske ovisnosti.Kai Hermann i Hćrst Rieck1 Ovisnik koji ubrizgava drogu (napomena prev.).11"slobodu roditelja", dok pledoajei za djecu, koja na žalost mogu vrlo slaboštititi svoje interese, zvuče nasuprot tome vrlo plaho. Upravo i iz tog razloga veoma je važno što su Kai Hermann i Horst Rieck iznijeli - tek ako se pogođenojdjeci pomogne da se izraze, ona će u vlastito ime i u ime mnogih drugih postićida se počne jasnije gledati na položaj djece u našem društvu.U svakom slučaju, nije riječ samo o boljoj informaciji, već i o odvažnijojspremnosti većine da jasnije sagleda to žalosno stanje, za što je potrebno priznati i veliku vlastitu krivicu. Naime, u izvjesnom je smislu problem narkomanije samo jedan osobito izraziti simptom koji pokazuje kako smo mistariji tek nedostatno u položaju da generaciju koja dozrijeva uvjerimo u mogućnost smislenijeg Ijud-skijeg sadržaja u društvu što ga mi predstavljamo.Jer djeca ne bježe iz čistog mira u narkomanska sastajališta ili u sumnjive mladenačke sekte, već u tim subkulturama traže društveno potvrđivanje i potporukoje im je generacija roditelja - svejedno da li protiv volje ili nesvjesno -
 
uskratila. Postalo je uobičajeno da se na djecu i njihove probleme uopće neobraća pozornost i da ih se ne pokušava saslušati. Umjesto toga roditelji sve više opterećuju djecu vlastitim nesavladanim konfliktima koje ona moraju s njimasnositi ili čak vrlo često rješavati umjesto roditelja. Kod Christiane se, na primjer, može posve točno psihološki pratiti kako podsvjesno preuzima majčine iočeve resentimente i njihove neostvarene snove - da bi konačno pod tim  preopterećenjem na jedan drugačiji način, od onoga njenih roditelja, i sama promašila. Iz osnove je pogrešno tvrditi da su se djeca našla u bezizlaznojizolaciji tek pošto su izronila na "sceni".1 Izolacija je postojala i ranije. Udjece, dakle, nije već na početku postojala neka mirna nespremnost zakomunikaciju, već upravo obratno, naišli su na bolni nedostatak čvrste povezanosti s onima na čiju su zaštitu i podršku bili upućeni. No, bilo bi prejednostavno kada bismo optuživali osobno samo jednu majku ilijednog oca. Preko roditelja djeluju, kao štetni uzročnici, mnogi dalekosežnijiutjecaji iz šire društvene sredine. Kao1 U ovisničkom žargonu sastajalište fiksera (napomena prev.).16što Christiane s rijetkom izrazitošću opisuje, zlokobno je i planiranje gradakoje sistematski programira propast komunikacija među ljudima. Betonske pustinje mnogih suvremenih "sanacijskih područja" gomilaju ljude u potpuno umjetni hladniokoliš nalik na stroj koji katastrofalno zaoštrava sve konflikte što ih većinaobitelji donosi sa sobom. Gropiusstadt2 samo je jedan primjer mnogih novihnaselja što su građena po tehnički funkcionalnim principima, ali mimoemocionalnih ljudskih potreba, pa su postala rasadnici psihičkih bolesti izapuštenosti i ne bez razloga ili slučajno žarišta dječje narkomanije ialkoholizma. Tu još treba pribrojiti činilac ne-strukturiranog masovnog pogona uškolama, čija je značajka anonimnost, izdvojenost i brutalno bezobzirnonatjecanje.Da zato impulzivna djeca, koja se ne mogu bezvoljno i tupo pokoriti, potajno bježe u sanjarski, preobraženi svijet, a u obiteljskim i školskim obredimasudjeluju još samo krajnje formalno, past će jedva kome u oči. Veoma jekarakteristično koliko je dugo Christiane neprimjetno mogla voditi dvostrukiživot i varati tobožnjom prilagodbom one koji su u to doba još imali velike mogućnosti da je energičnim i spremnim pristupom sačuvaju od potpune propasti.Ima jedna točka koja ukazuje na praktičnu pouku što je treba izvući iz ovogtjeskobnog izvještaja:Gotovo uvijek proces propadanja teče postupno i polako i daje dovoljno uporišnihtočaka roditeljima i nastavnicima da se spremni uključe u pomoć. U svakom slučaju, uvijek se može primijetiti kada djeca nisu više "posve tu", već uobiteljskom životu sudjeluju samo izvana i kao automati. Kada izgledaju pomalo"strana" onima koji su prije bili uvjereni da naslućuju što se događa u dječjojnutrini. Zatim, sve ovisi o tome da li su roditelji, nastavnici i odgojiteljispremni'da povlačenje djece u se prepoznaju kao nešto opasno ili.A' više vole previdjeti njihovo parcijalno udaljavanje, jer je ugodnije ne upoznati se s takoteškim problemima.2 Suvremeno naselje Berlina ostvareno po zamislima najvećeg njemačkog arhitektanašeg vremena Gropiusa (napomena prev.).17 si >>sjcDruga točka tiče se mogućnosti brže i temeljitije terapije u vrlonajranijem stadiju. Ako se roditelji, savjetnici ili terapeuti, po mo-Up.gućnosti i nastavnici, što tješnje povezu i razrade zajednički kon-Ho:zekventni koncept skrbi, liječenje će u obliku "obiteljske terapije" u
 
izraranijoj fazi u kojoj još nema tjelesne ovisnosti itekako imati izgleda, počTerapija je pogotovo potrebna, iako je mnogo teža, ako se radi ofiksanju tvrdim drogama. Upravo je neodgovorno i tužno do kojeOd\je mjere zapostavljeno stvaranje odgovarajućih terapij'skih moguć-štonosti. Strategija "narkomanskog zatvora" koja se zasniva samo naje 5zatvaranju i nadziranju (što se danas događa masovno), a kojukojpropagira izvjesna politička strana, samo je potpuno i cinično na-gerpuštanje mladih ljudi. Usprkos svim terapeutskim problemima, zasluljudsko društvo nema neke druge alternative do mobilizacije svih bjeraspoloživih razumnih sredstava za liječenje protiv droga. Danas sena(već mnogo zna kako se može ojačati motivacija pogođenih, kako se poone koji su pogođeni može ojačati te kako se motivirane, u tokuilidugotrajnog liječenja u određenim modelima terapeutskih stam-njibenih zajednica ili domova, može izvući čak i iz najočajnijeg stanja, vaU većini slučajeva radi se, naravno, o tome da se mlade ljude,titipošto im je gotovo u potpunosti uništena nutrina, podupire i pratičau pokušaju pune unutrašnje obnove. To je zadaća koja traži pnizvanredno mnogo. To je također zadaća koju je vrlo teško ispuniti pr<u svijetu punom egoizma i bezobzirnosti, koji na primjer traži i- (izrabljuje dječje žrtve za već uhodano tržište dječje prostitucije,ocOčito je da se taj problem ne može riješiti samo povećanjem tvibroja terapeuta i ustanova za liječenje. Sve dok se određene po-izijave, kao što je dječja prostitucija - na koju Christiane otvorenonijukazuje - budu tolerirale kao uobičajene, terapija će ostati u bez-kajnadnoj suprotnosti s otvoreno i tajno priznatim interesima onih ppkoji seksualno konzumiranje djece-narkomana drže sastavnim dijelom svoje građanske slobode. Za djecu kao što je Christiane istijejse građani javljaju kao pripadnici prilagođene strane društva koji biroih čas htjeli liječiti kao ljudska bića, čas opet tlačiti i iskorištavatikao robu. No, upravo je ta suprotnost opća značajka našeg socio-kulturološkog shvaćanja. To nam djevojčica Christiane reflektira sjednog područja odakle možemo kompetentnije i jasnije otkriti što je u dubininašeg društva, koje svakodnevno proglašavamo tako čudesno intaktnim, nego izseminara nekih visokorenomiranih istraživačkih instituta. To je dakle pravirazlog zašto je tako teško i zašto bi moralo biti teško podnijeti tu jedinstvenuknjigu.Horst Eberhard Richter• n41819 OPTUŽNICA PRESUDA  Izvodi iz optužnice koju je državni tužilac podigao u Zemaljskom sudu u Berlinu27. srpnja 1977.Učenica Christiane Vera F. optužena je da je kao malodobnica, pošto je u Berlinu20. svibnja 1976. godine postala zrela u pogledu odgovornosti, nastavila s predumišljajem uživati tvari odnosno pripravke koje padaju pod odredbe Zakona oopojnim sredstvima, a da za to nije dobila potrebno odobrenje Saveznog ureda zazdravstvo. Okrivljena je od veljače 1976. potrošač heroina koji je ubrizgavalaisprva povremeno, a zatim svakodnevno. Ona je od 20. svibnja 1976. postala pravno odgovorna.Prilikom dviju kontrola, 1. i 13. travnja 1978, optužena se zatekla u predvorjukolodvora Zoo i kolodvora Kurfiirstendamm podzemne željeznice. U nje je
of 00

Leave a Comment

You must be to leave a comment.
Submit
Characters: ...
You must be to leave a comment.
Submit
Characters: ...