You are on page 1of 20

Pedeset legendi o Svetom Savi izbor, sa predgovorom Vladimira Dorovida tampano izdanje

Izdava LIO, Gornji Milanovac, 1995. Za izdavaa: Slobodan Obradovid Urednik: Dragan Milovanovid Recenzent: Marko Pavlovid Elektronsko izdanje

Zoran Stefanovid (izvrni urednik), Nenad Petrovid (digitalizacija materijala), Milan Stojid i Mihailo Stefanovid (vebmastering). Objavljeno 28. januara 2000. godine. Izvrna produkcija: "Tehnologije, izdavatvo, agencija Janus" (Beograd) u saradnji sa "Projekat Rastko - Biblioteka srpske kulture na Internetu" SADRAJ Vladimir Dorovid: Sveti Sava u narodnom predanju

1.Kako se rodio Sveti Sava 2.Sveti Savo i Sveti Pavo 3.Sveti Sava brani hridansku vjeru 4.Sveti Sava, maka i rijeka Sava 5.Sveti Sava i Sveti Nikola 6.Sveti Sava i kiridija 7.Sveti Sava i udavae 8.Sveti Sava, mladid i starac 9.Sveti Sava razluuje pravdu 10.Sveti Sava milostivi i nemilostivi ljudi

11.Sveti Sava i slijepac 12.Sveti Sava u prosjacima 13.Sveti Sava kao lekar 14.Sveti Sava brodar 15.Sveti Sava i vlastelin 16.Crno jezero 17.Sveti Sava i grenik 18.Sveti Sava i dva suparnika 19.Sveti Sava i siromah 20.Sveti Sava i hala 21.Svetog Savu srela ljaka 22.Sveti Sava blagoslovio majku Svetog Vasilija 23.Sveti Sava i pravednik 24.Sveti Sava i pustinjak 25.Savine verige 26.Sveti Sava blagosilja vode 27.Odravaj post 28.Sveti Sava ui da se poste srijeda i petak 29.Sveti Sava i post 30.Sveti Sava prokleo ovjeka 31.Sveti Sava i majka 32.Sveti Sava i otac i mati s malim detetom 33.Sveti Sava i Sveti Toma 34.Sveti Sava i kiridije 35.Radi, pa de imati 36.Sveti Sava i ena tkalja 37.Sveti Sava i valja

38.Sveti Sava i seljaci 39.Sveti Sava kazuje ta valja, a ta ne valja raditi u petak 40.Sveti Sava i maja 41.Sveti Sava uio ljude da grade sir 42.Sveti Sava ui kako se pastrma sui 43.Sveti Sava gradi prozore 44.Sveti Sava i aci 45.Sveti Savo i avo 46.Otkud glavice u luka 47.Sveti Sava i avo u vodenici 48.Kako je postao uarski zanat 49.Sveti Sava greje zemlju 50.Sveti Sava blagoslovio vino

Vladimir Dorovid: Sveti Sava u narodnom predanju

...Kult Svetoga Save u staroj srpskoj dravi bio je vrlo veliki. Njegov otac, Stevan, poznatiji po kaluerskom imenu, Simeon Nemanja bio je osniva dinastije Nemanjida i kao takav predmet njenog posebnog pijateta. Sveti Sava je nastavljao njegova dela u sreivanju prilika u Srbiji; prvi srpski arhiepiskop i organizator narodne pravoslavne crkve; prvi predstavnik knjievnosti u Srbiji, osniva i pomaga nekoliko najvanijih manastira, kao Hilandara, ie, Studenice i moda Mileeva, koji su kroz ceo srednji vek glavni rasadnici srpske kulture; i Savin znaaj, prema tome, bio je viestruk I naglaavan od krugova, koji su vaili kao najverniji predstavnici naeg duhovnog ivota i najdosledniji u radu za nekoliko stoleda. Ved prenos njegovog tela iz Trnova u Mileevo, 1237., bio je akt, koji je davao povoda posebnoj glorifikaciji, a malo posle toga Sava je, kao pravi dinastijski, crkveni, pa najzad kao narodni svetitelj, postao predmet posebnih prikaza i pohvala. Ved sredinom H veka on dobija jedno s patosom i s mnogo retorske hagiografske vetine pisano itije, koje poetkom XIV veka nalazi jednog darovitog preraivaa i popularizatora. Teodosijevo itije Svetog Save ulo je u sve nae oblasti, i prelo je ak i u rusku knjievnost; od njega je danas doznato 19 srpskih i pet ruskih prepisa, i nekoliko prerada raznoga oblika. U kraljevskom krugu rake drave Simeon i Sava oglaavani su kao zatitnici celog naroda i zemlje i pominjani su vrlo esto u mnogim dravnim aktima. Taj kult su posle primili i vladari iz sporedne nemanjidke linije, kao bosansko-srpski kralj Tvrtko I, koji se ba u Mileevu, nad grobom Svetog Save,. dao krunisati za kralja; i posle Stepan Vukid, koji se proglasio

"hercegom od Svetog Save". U Mileevu je, nesumnjivo radi znaaja Svetog Save, bilo jedno vreme i sedite hercegovakog mitropolita. U XVI veku kult Svetoga Save uvao je i dobar deo muslimana, moda jo od svoje hridanske starine. Vie stranih putnika, koji su tih vremena svradali u Mileevo, belee kako "tuju mileevske kaluere i dijele im milostinju" (an eno, 1547.); kako kalueri ive od milostinje "to im ponajvie pruaju Turci, koji sveca osovito tuju i jako ga se boje" (Katarin Zeno, 1550.); ak se kazuje da Mileevu "vedu milostinju daju Turci i idovi, nego li Krdani" (Benedeto Ramberti, 1534); u Brankovidevom letopisu se pria kako je neki beg javio nadlenima u Turskoj, da "Turci veruju Svetom Savi i uzimaju znak krsta i pokrtavaju se". S toga je, veli, nareeno da se spali telo svetiteljevo, corpus prodigiis clarum! I Atanasije akon, u svom opisu pustoenja naih zemalja u XVII veku, navodi, da je Sveti Sava spaljen od Turaka to je jedan Turin bio na Savinom grobu izleen od besa. U jedom pismu iz 1597. piu srpski kalueri papi u Rim: "Kako su Turci otnesli Svetoga Savu iz Mileeva njima Bog ne pomaga, ubijaju (i)h krstjani sa svake strane". Jo i u XIX veku, saoptava A. Giljferding, dolazio je narod na mileevske razvaline i donosio bolesnike. Taj kult, kao to se vidi iz saoptenja u ovoj zbirci, traje uostalom jo i danas. Ima ak verovanja da je Sveti Sava jo i sad iv "ko sveti Araneo i sveti prorok Ilija" i da je tavie "i sad na zemlji, ali ga mi ne vidimo".

Veliko tovanje koje je Sveti Sava uivao u naem narodu, nije bilo ogranieno samo na pravoslavne i muslimane. Njemu je obradana panja i od naeg katolikog elementa, pa, tavie, i od njegovih crkvenih lica. Savin kult dobro je poznat Dubrovanima; pisci iz drugih mesta, katoliki svetenici, piu Savine biografije, kao Ivan Tomko Mrnavid, ili ga slave u pesmama, kao fra Andrija Kaid Mioid. Ovaj ak izrino kazuje:

Rad udesa kaluera Save Slovenske ga sve drave slave.

Vladimir Dorovid

Kako se rodio Sveti Sava

Za vreme zidanja Studenice dopadne se car Nemanji neka vrlo lepa devojka iz okoline i on zaeli da je dobije. Kad to saznadu kalueri, koji su se odnekuda takoe bili tu dok se manastir zidao, ree da ga sauvaju od greha. Odmah narue da doe carica, kau joj zato su je pozvali i u vee je podmetnu caru umesto one devojke. Car misledi da je to ona devojka provede s njom do zore. U zoru mu ona potrai zlatan prsten s prsta, da bi ga se imala po emu sedati, i on joj ga dade. Za tri godine gradedi manastir Nemanja nikako nije iao kudi, niti je viao carice. A ona devet meseci posle one nodi rodi muko dete. Kad uje Nemanja, da je carica rodila, porui joj da ga ne eka, jer de je, ako je zatee kod kude, za neverstvo pogubiti. Ali ga ona nije posluala, nego kad doe car kudi ona mu pokaza prsten i ispria sve, kako se bila dogovorila. Muko dete, koje se Nemanji tad nalo, bio je Sveti Sava.

Sveti Savo i Sveti Pavo

Sveti Pavo bio je bradat, a avo se pretvori u devojku, oa mu rekne: "Obrij bradu, Pavle, pa du podi za te i poniknude ti zlatna brada." Kad Sveti Pavo pone brijati bradu pred njega je padala zlatna dlaka, a na bradi obrijanoj nicala je svaka dlaka kao pasija, maija, krmeda i svaka druga. A kad vide Sveti Pavle kakva dlaka nie na njegovoj bradi, on otale pobjegne u mranu zemlju sa polovicom neobrijane brade. Tamo u mranoj zemlji Sveti Pavle prokune onu zemlju, gdje ga je avo prevario, tako da se u toj zemlji ne moe nita mnoiti, ni ploditi. Onda Sveti Savo poe u mranu zemlju Svetom Pavlu, da skine kletvu sa te zemlje i da izmami blagoslov od njega. Sveti Savo, kad poe tamo, povede i ponese sobom: lua, pijetla, maku, i kobilu, koja je imala drijebe. drijebe svee na vratima mrane zemlje, kad se bude vradao, da kobila nae lake pravi put.

Kad je Sveti Savo doao u mranu zemlju, upitao je Svetog Pavla: "Moe li se ovde noditi?", a Pavle mu odgovori: "Moe se noditi, ali de te obladati mii i puhovi." A Sveti Pavo rekne: "Ti mene pusti, pa se ne boj za me." Sveti Pavle pusti Svetog Savu da nodi. Potom poalje svoje momke, da paze ta de biti sa njim, kad ga obladaju mii i pusi. Kad momci pogledaju, a Sveti Savo pustio dvije zvjerke, te jedna mie davi, druga pjeva a lu im svijetli. Kad kau Svetom Pavlu, kako je kod Svetog Save, on nije mogao vjerovati, nego sam ode. A kad vie to, blagoslovi onu zemlju, gde je sve to postalo, da se tamo sve mnoi i plodi.

Onda Sveti Savo, kad uje taj blagoslov, uzjae na kobilu, koja zna gdje je drijebe ostalo, te nae bjeati. Sveti Pavle sjeti se, da je to Sveti Savo izmamio blagoslov, te potee za njim u poderu. Poto se Sveti Savo pomoli Bogu, stvori se ostruga, te se Sveti Savo u nju zapetlja. Potom se opet Sveti Savo pomoli Bogu, te Bog pusti veliku vodu, koja se odonda prozove: "Sava voda". Tako ga Sveti Pavo ne moe dostignuti, ved Sveti Savo ode zdravo u svoju zemlju. Sveti Sava brani hridansku vjeru

Bio jedan ovjek pustinjak, po imenu Pavo koji je, ivedi dugo sam, izmislio drukiju vjeru no to je naa hridanska. Kad je dobro smislio, stane pozivati narod da prelazi u tu novu vjeru, kazujudi da ga je Bog zato namijenio i poslao i da je glavom Sveti Pavo. Narodu se dopane ta njegova vjera i ponu je svi primati. Kad je narod najvie prelazio u tu Pavinu vjeru, vidi Bog, da s narodom hridanskim nede biti dobro, pa poalje na zemlju Svetog Savu. Sveti Savo uzme u ruku sablju, stane na put i nije dao narodu, da ide do Pave, a i lijepo mu je govorio da se ne vara. Narod upozna sveca i poveruje mu, pa se vrati kudi. Kad je narod prestao idi Pavi, spremi se Sveti Savo na put. Ponese sa sobom maku, oroza i kruh. Pred nod doe u kudi Pavi i lijepo ga zamoli, da ga primi na konak. Pavo ree, da de imati gosta, pa da ga ne moe primiti. Sveti Savo pone ga lijepo moliti i po Bogu bratiti, da ne zna puta I da je umoran pa da mu da ge god da doe pod krov. Pavo, videdi pred sobom potena ovjeka, ree mu, da ima jednu sobu, ali da ima u njoj dosta mia, pa se boji zla.

Sveti Savo mu odgovori, da se mia ne boji. Sluge onda uvedu Svetog Savu u sobu i ostave ga. Kad u jedo doba nodi uje Pavo oroza, kako zapjeva. Kad ga je uo i tredi put, ustane Pavo probudi sluge i ree im: "Ja sam nodas sanjao, da su mii onoga siromaha svega pojeli, samo su mu kosti ostale; idite i zakopajte njegove kosti u groblje." Kad sluge otvorie vrata," za njima doe Pavo, pa zaviri u sobu, ali gle uda: vidi rpicu mia, maka pokraj njih spava, a oroz se popeo na krevet i djeva. Sveti Savo ree slugama iz budaka: "Dobro jutro!" Kad je Pavo ugledao to udo prie Svetom Savi, zamoli ga, da mu da maku i oroza, a on de mu dati koliko god zaite novaca. Sveti Savo mu ree: "Nemoj ti vie narod zvati u tu svoju vjeru, pa du ti dati." Pavo mu obeda poteno, a svetac mu dade onda i maku i oroza. I eto vidi, tako su do danas ostale dvije vjere: naa hridanska i nova Pavina kranjska. Sveti Sava, maka i rijeka Sava

Sveti Savo otiao je od kude jo kao dijete. Ostavivi oca i mater, krijudi ode u Svetu Goru i tu se pokalueri. Do nekoliko godina uje da mu je otac umro. Savo pomisli u sebi: "Vidi, ta bi; - otac mi umrije, a nije mi ostavio blagoslova". Lijepo se smisli da ode do svoje brade i porodice, da se vidi sa svima i da se pomoli Bogu na oevom grobu. Tako i uradi. Obie bradu i pokloni se oevu grobu. Oprostivi se s bradom, krenu u svijet da malo putuje u alosti. Tako putujudi, jedno vee, doe na konak u neku pustinju i tu zatee jo nekih musafira, meu kojima je bio i Sveti Jovan. Sveti Savo upita domadina: "Moe li se prenoditi?" Domadin mu odgovori: "Moe duhovnie, ja!" Sveti Savo sjedne umoran i poe razgovor o svemu i svaem. Mada je Sveti Savo poznao Svetog Jovana, ipak se ne kaza ko je, ni odakle je. Domadin spremi veeru. Ustanu, pomole se Bogu i veeraju. Poslije veere, domadin unese u kudu onoliko sanduka, koliko je imao musafira i pokaza svakom gdje de koji spavati. Sveti Savo upita domadina: "A, jer domadine ne prostire slamu? Bolje je!"

Domadin mu odgovori: "Ama, duhovnie, ne zna koliko ovdje ima nekakve sitne ivine, pa kad unoda hode da izjedu ovjeka". Sveti Savo nasmija se i ree: "Znam ta je, to su mievi". Tako musafiri legoe u one sanduke, a Sveti Savo osta sjededi. Kad bi neko doba nodi, navalie mievi pa gmiu sa sviju strana. Sveti Savo pomoli se Bogu, skide rukavicu s ruke, baci je, a od nje se stvori maka. Skide i drugu pa baci, dok se od nje stvori i druga maka, pa obe navalie na mie. Udri, hvataj i davi, pa sve zabacuju na jednu kamaru. Tako do zore mnoge pohvataju i podave. Kad ustade domadin i musafiri, imaju ta i vidjeti! Zaudie se kad ue da Sveti Savo nije nikako spavao ved itavu nod sjedio. Jo vie se zaudie kad vidjee one dvije nepoznate zvjerke i kad ue da su one podavile svu onu veliku gomilu mieva. S toga upita Sveti Jovan Svetog Savu: "Duhovnie, kakve su ono zvjerke?" "Make", odgovori Sveti Savo. "Pa otkud one ovdje?" "Stvorio ih Bog, od mojih rukavica", veli Sveti Savo." Pa zar su one podavile onu ivinu?" "Jesu", veli, "one de svu tu ivinu za neko vrijeme koje pohvatati, koje rasplaiti, tako, da de se rijetko koja modi vidjeti!". Sveti Jovan pomilova make blagosiljajudi ih: "Da ste od Boga blagoslovene, i u svakoj kudici od koristi!" Poto svanu i sunce ogranu, Sveti Savo se oprosti sa musafirima, zahvali domadinu i krenu dalje. Sveti Jovan, razgovarajudi poslije sa musafirima i domadinom, ree, da onaj to je nodio nije niko drugi do Sveti Sava, poto je njemu dao Bog da moe velika udesa stvarati po zemlji. Kad to u domadin, zamoli Svetog Jovana, za koga je mislio da je kaluer, da ide s njim i da vrate Svetog Savu, pa da ga barem ugosti kao to valja. Sveti Jovan

poslua domadina i pohitaju da stignu Svetog Savu. Sveti Savo, kao svetac, znao je da ovi idu za njim i ta hode, ali se nije mogao vradati. Opet ao mu ih bjee ucvijeliti, pa smisli i pomoli se Bogu, da se kud god on proe provali duboka rijeka i da tee za njim da ga tako ona dvojica ne mognu stidi. Tako Sveti Savo, moledi se Bogu, prekrsti se i manu svojom takom, a voda odmah pojuri, i to bee prava rijeka. Kad to viee Sveti Jovan i domadin jo se vie zaudie. Stanu i pomole se Bogu, a Sveti Jovan ree: "Savo, Savo, blago tebi i tvojoj dui! Ti si veliki kod Boga, kad udesa stvara na zemlji! Dao Bog i ovaj se tvoj put zvao tvojim imenom." Tako se du cijelog Savina puta stvori rijeka koja se nazva Sava. Sveti Sava i Sveti Nikola

Jednom su putovali Sveti Savo i Sveti Nikola pa omrknu u nekom selu i zamole u jednoga zgodna ovjeka za konak. Bogata im ne dedne dati, a Sveti Savo uzme zlatan pehar i dade ga bogatau. Onda pou dalje da mole za konak u drugoga. Drugi koji je bio siromah pusti ih, te Sveti Savo i Sveti Nikola node u njega. Kad ujutru ustali da idu, dozove Sveti Savo siromaha i njegovo dijete, pa rekne ocu: "Ili to dijete baci u vodu, ili ubij ". Siromah se zaudi ta mu to svetac kae, pa ne dedne odmah posluati, jer mu bijae ao svoga jedinca. Sveti Savo onda ree: "Ja du ti ga sad baciti u vodu, ako nede ti". "Baci", rekne siromah, a Sveti Savo dijete za ruku, pa u vodu! Zaudi se i siromah i Sveti Nikola, pa viknue: "ta to uradi?" A Sveti Savo odgovori: "Moj dragi, kad de te ovo dijete pod starost i paliti i ariti, i krasti i robiti, biti, pa te i ubiti bolje je da ono sad umre". Siromah, kad to u, smiri se i uduta. Poslije toga Sveti Savo i Sveti. Nikola odu dalje. Putem upita Sveti Nikola Svetog Savu: "Ja to ti dade onome bogatau zlatan pehar, kad nas nije primio na konak?" Sveti Savo mu odgovori: "On de se napiti iz onoga pehara pa de se otrovati". Sveti Sava i kiridija

Iao Sveti Sava po zemlji sa momkom, pa sretne jednoga ovjeka, gde goni kola i volove. Zamoli ga, da prenese preko vode njega i momka no on ne htjedne. U tom sretne siromana ovjeka, gdje goni na konju tovar brana. Ree mu Sveti Savo da prenese njega i momka preko vode. Siromaak otovari brano i prenese ih obojicu. Poto pou dalje zapita momak Svetog Savu: "ta de Bog dati onome ovjeku, to gonjae kola i volove, pa nas ne de prenjeti preko vode?" Sveti Savo ree: "Pod kudom ima kruku, pa de zapeti kola i volovi za nju i izvadide pun dup dukata ispod nje; no zaludu ne moremu dua otidi u raj koliko more li konopac u iglu! " Pita ga momak opet: "ta de Bog dati onome sjeromaku, to otovari brano, pa nas prenese?" Sveti Savo mu ree: "Kod kude ima jedno muko dijete pa umrlo; ono de mu brano prispjeti muenicima, ama de dua onoga djeteta u raj! " Sveti Sava i udavae

U staro vreme, kad su kroz narod sveci ili udrui se Sveti Sava sa jednim svetiteljem. Oni su obilazili sela i gradove. Jednom dou u kudu veoma bogatu. U kudi bila je udavaa devojka dobra, predusretljiva, i svakom je bila gotova dobro da uini. Devojka je putnike rado primala na konak. ta je god imala najbolje, to im je za veeru dala. Umorne putnike noge oprala je i odmah im prostrela dueke. Kad je zora svanula, digla se devojka, spremila prekusak, zabrkala kafu i spremila vodu u

ljegenu da musafiri umiju lice. Kad su iz kude odlazili, rekne Sveti Sava devojci: "E, devojko, Bog ti crnu sredu dao!" Devojka se iznenadi. Ovaj svetac, drug Svetog Save, sav cepti od ljutine, samo ne moe pred devojkom nita da mu kae.

Dooe u jednu drugu kudu. Kucaju a niko im ne otvara. Sveci su ved hteli da pou, ali se doskora u tresak po oboru. Otvori im krmeljiva, pocepana i kaljava devojka. Devojka im nita ne ree. Oni dooe kod ognjita. Koliko je devojka lena bila, poe velikom kukom da dohvada za goste tronone stolice. "A de ti je majka, devojko?" pitao je Sveti Sava. "Otila je u ariju da kupi lua. ta vi hode moja majka?" nabusito govorae devojka. Videe sveci da nemaju ta ekati i digoe se da idu. Na vratima od obora okrenu se Sveti Sava devojci i ree: "E, devojko, Bog ti dao belu sredu!" I otidoe. Drugar Svetog Save toliko se naljutio, da vie nije hteo da ide sa njim. On mu je poeo da govori: "Ovo li ti je pravda to je narodu deli! Ovakvih pravednika dosada ko pamti? ta bi trebalo da onoj prvoj kae: Bog ti dao belu sredu, a ti crnu; a ovoj crnu, a ti ree belu. "ekaj jo malo da izaemo izvan sela, pa du ti kazati zato."

Kad su bili u jednom polju sami, sedoe da se odmore. Sveti Savo pone da mu govori: "Da sam kazao onoj dobroj: "Bog ti dao belu sredu," a ona onako dobra i ljubazna, oni bi se dvoje osilili, pa ne bi na nebo ni na Boga pogledali. Kandilo u njihovoj kudi ne bi se nikada upalilo, a sirotinja nikada ne bi se do vrata smela pribliiti. Ceo svet bi im er video. A ovako: ona dobra, a on zao, pa zlo i dobro snoside se. A onoj drugoj da joj se zli drug dade, a ona onako crna i jadna, onda bi bilo crno bez beloga. Ovako de zlo i dobro da se podnose. Tako treba; nigde dva dobra, nigde dva zla..." Sveti Sava, mladid i starac

Iao Sveti Sava sa akom i sretnu jednog vrlo lijepog momka. "Pomoz Bog, oe!" "Bog ti pomogao, mome!" Kad proe momak ree Sveti Sava: "Bog mu bre duu primio!" Idudi dalje sretnu jednog djeda. "Pomoz Bog, djede!" "Bog ti pomogao, duhovnie!" Kad prooe mimo djeda redide Sveti Sava: "Da Bog da, ovaj djed ivio jo dvadeset godina!" Tome se ak udio, pa de zapitati Svetog Savu: "to ti ree onome momku, da mu Bog duu bre primi, a onome djedu da jo ivi dvadeset godina?" Na to de mu Sveti Sava: "Bogme, onaj momak nije nita grean, a onaj djed ima dosta grijeha, pa bi se mogao oprostiti." Sveti Sava razluuje pravdu

Bio jedan ovek puka sirotinja. Tako jedanput ga nadera glad, te uzajmi od jednog seljaka torbicu kukuruza i poe u mlin da ih samelje i djecu zadrami, da ne skaplju od gladi. Kad doe u mlin, ali jedan zasuo prije njega penicu i melje, te ga ne htjedne proputati, da ono malo kukuruza samelje, nego morade priekati dok on samelje svoju penicu. Poto se penica samelje, ode onaj ovek spremati konja, da nosi penicu kudi. U tom se samelju i kukuruzi onoga siromaka. Siromaak zamoli onoga ovjeka, da metne i njegovu torbicu na konja do kude. ovjek uzme torbicu, te je metne na

konja i tako obojica pou kudi. Kad siromaak bude na domak svojoj kudi, zaite od njega svoju torbu, ali se onaj na njega izbei govoredi: "Haa, ti meni nijesi nita dao". U tom se trenu stvori Sveti Sava, pa prekrsti takom onoga bezdunika, te se na mjestu skameni. Onda Sveti Sava ree onome siromaku, da uzme konja za ular, pa da vodi kudi i konja i penicu. Sveti Sava milostivi i nemilostivi ljudi

Sveti Savo putujudi kao prosjak od sela do sela doe u jedno selo, a ljudi ga opazie, te djecu podgovorie da natudkaju vake na nj govoredi im: "Eto jednoga prosjaka! Natudkajte vake, i ovako nam prosjaci dodijae!" To uje Sveti Savo, te ne htjede u njih ni da ide, ved okrenu drugijem putem i ode u drugo oblinje selo. U tom selu svako mu odmah dade, to je kadar bio. Onda svetac stane tijem seljacima priati, kako su nemilostivi ljudi u onom selu; te de na polasku redi: "Bog blagoslovio vae koeve, u kojijem vam je ito, a oni ne imali ta samljeti!" I zaista, poslije toga u onijeh koji su mu dali bijahu puni koevi; a oni to su bili podgovarali djecu da natudkaju vake, ne imaahu ta samljeti. Sveti Sava i slijepac

Sveti Savo prolazedi kroz nekakvu umu blizu jednog sela opazi kravu i za njom tele. Idudi dalje, svetac stie u kudu jedne udovice, koja je imala stara slijepa svekra. Od tekog putovanja Sveti Sava bijae jako umoran, te sjede i poe sa starcem razgovarati. Slijepac ga zapita: "Da mi poem nijesi vidio kraj puta kravu?" Svetac odgovori, da je nedaleko u umi vidio nekakvu kravu s teletom. Slijepac odmah naredi nevjesti, da ide i vidi da to nije njihova krava, koja se izgubila prije tri dana. Domalo ena se vrati gonedi kravu s teletom. Slijepac joj onda zapovjedi da to ruku zgotovi, a dok je ona kuhala on se jednako sa svecem razgovarao. Poslije ruka Sveti Sava poe da ide. Slijepac onda naredi nevjesti: "Polij ovom siromahu komad hljeba i jednu aku sira, jer ne znam ge ga moe konak zatedi." ena uini kao to joj svekar zapovijedi. Pri odlasku Sveti Sava ree slijepcu: "Kad si tako dobar, Bog ti oinji vid opet otvorio! " I im je svetac otiao, slijepac je odmah progledao. Sveti Sava u prosjacima

Preobue se Sveti Sava u prosjako odijelo pa poe po svijetu da okua ljude. Tako doe jednom prosjaku, koji nije imao nige nita, pod dragim Bogom, nego je bio sav u ivoj rani, ge su se bili i crvi zakotili. Kad ga Sveti Savo zamoli da mu to udijeli, prosjak mu ree: "Ja ti nemam nita dati do ovih crva", pa se mai rukom, te izvadi iz rane punu aku crva i dade prosjaku Savi, jer je znao da ne valja prosjaka odbiti. Sveti Sava primi crve, koji se u njegovoj ruci pretvorie u ute dukate. On ih vrati bolesnome prosjaku, pa se za nj pomoli Bogu i spase ga muke i nevolje. Sveti Sava kao lekar

Putujudi po zemlji Sveti Sava svrati u jednu kudu da prenodi. Domadin, neki dobar ovek, lepo ga primi. Od ukudana imao je samo enu, koja je bila veoma zla. Ona, po nesredi, nije bila kod kude, kad je njen mu primio Svetog Savu na konak, nego je dola malo posle i poela da vie na mua, to je primio neznanog putnika. Kad je mu od nje zatraio veeru za gosta, ona ree: "Kamen mu za veeru". Mu se digne i posle dueg preturanja nae samo jedno jaje, koje u vrudem pepelu ispee i prui gostu. Posle tako malene veere mu zatrai od ene postelju za gosta, nato mu ona naprasito odgovori: "Kamen mu postelja."Kad je mu molio, da mu da bar jastuk pod glavu, poto mu ne da postelju, ona mu kao i pre, odgovori: "Kamen mu pod glavu. " Gostoljubivi domadin zamoli gosta, da se na njega ne ljuti, to ne moe od ene da ga ugosti onako, kako bi trebalo. Ni domadin ni ena nisu znali ko je taj njihov gost.

Posle veere Sveti Sava legne na kamene ploe pored vatre i nemajudi nita drugo da metne pod glavu, uzme kamen. Za ljubav gosta i domadin legne do njega, a ena se sama isprui na postelju malo dalje od njih. U nek doba nodi eni se razvije pupak, pa da umre od bolova. Tada joj se otvore oi i ona u putniku pozna Svetog Savu. Ne mogudi vie da podnese muke i bolove, ona pone moliti Svetog Savu, da se smiluje na dobrotu i gostoljublje njenog mua i da je isceli. Sveti Sava se smiluje i ona ozdravi.

I danas, kad se kome razvije pupak, onda neka starija ena metne srednji prst desne ruke na pupak bolesnika, malo pritisne i pone polako da obilazi bolesnika, da zavija pupak, pri emu izgovara ove rei kao neku molitvu: "Sveti Savo, zavi pupak! Ne porad zle ene, nego pored dobra oveka. Kamena veera, kamena postelja, kamen pod glavu!" To se tri puta ponovi, a pre toga postavi se jaje u vatru, da se ispee i da se bolesniku da ga pojede. Posle tog narod veruje, da bolesniku mora biti lake. Sveti Sava brodar

Sveti Sava znao je sve zanate, ali mu je bio najmiliji brodarski. On je izabrao taj zanat, to je i sam Hristos bio brodar, koji je i Svetog Nikolu nauio tome zanatu. Ali njih sva trojica razlino su vladali svojim zanatom. Tako je Hristos na svojim laama prevozio svijet sjednog kraja na drugi, Sveti Nikola spasavao je ljude na laama, a Sveti Savo topio je grene ljude sa svojih laa, pa ih je stoga namjetao na onim mjestima gde su iveli veliki grenici. Kad god bi Sveti Sava poao s laom na more, udarila bi strana bura, koja bi potopila i lau i sve putnike u njoj. Tako je Sveti Sava trijebio grenike sa zemlje. Sveti Sava i vlastelin

Sveti Savo putujudi po svijetu doe pred jednu crkvu, te stane od ovjeka do ovjeka u ime boje moliti, da mu to udijele. Koji ljudi bijahu poboni, davahu mu. Svetac doe tako pred jednog vlastelina, te i njega stane moliti, da. mu to udijeli. Vlastelin bijae nevaljala srca, te de mu redi: "Vuci se odavde, ne dadu mi se taki s mirom ni Bogu moliti. Ako ti to fali, kudi mi doi!"

Poslije svete slube vlastelin uzjae na konja, te sa slugama ode kudi. Svetac uzastopce poe za njim. Kad doe vlastelinovoj kudi, opet stane moliti da mu to udijeli. Vlastelin razjaren zgrabi batinu da sveca udari, ali Bog naredi, te mu se ruka zgri i u njoj batina ostade. Svetac videdi ta vlastelin hode, poe ne obazirudi se, a vlastelin za njim poalje svoje sluge, da ga mole da se vrati, obedavajudi mu nebrojeno blago. Svetac se vrati u dvor vlastelinu. Vlastelin kleknu pred njega govoredi: "Oprosti mi ugodnie boji, to sam te uvrijedio, i moli se Bogu, da mi se ruka ispravi, dadu ti nebrojeno blago!" Svetac mu ree: "Ja ti blaga ne elim, a ako de prema sirotinji od sada biti dobar, ruka de se tvoja ispraviti." Vlastelin se od srca pokaja i obeda, da de oholu svoju narav promjeniti i za sirotinju biti bolji. im je to izgovorio, Bog naredi, te mu se ruka ispravi. Od to doba vlastelin je za sirotinju bio dobar i u tome se grijehu popravio. Crno jezero

Putujudi Sveti Savo po Jezerima doe u neki manastir na konak. Tu bili neki kalueri, koji su zavideli Savi to je tovan u narodu, pa se zdogovore da mu poture jednog pijevca u torbu, samo da bi mu nanjeli pakosti.

Kad ujutru poe Sveti Savo dalje, oni ga zaustave i ponu vikati, da im je ukrao pjevca. Sveti Savo stane im govoriti: "Za Boga, brado, kako bih ja to uinio! " A oni uput, pa u torbu: " A da ta ti je ovo?" Sveti Savo kad vie, dosjeti se, ta su kalueri deli, pa mahnu svojom takom i ree: "Da Bog da se sad sve ovo u Sodom pretvorilo!" Toga asa Bog naredi, nestade i kaluera, i manastira, i svega to je ondje bilo, no se stvori jedno crno jezero. I to je jezero uvijek jednako, niti mu voda pridolazi, niti otjee; a niko ne smije u njega zagaziti. Sveti Sava i grenik

Bio jedan jako zlogovoran i nebesan ojek, bogopsovac, te jedne nodi o Svetom Savi, kad je najveda cia zima bila, dou avoli, Bog budi s nama, po nj. Zamotaju ga u ponjavu, s kojom se pokrio, iznesu ga na badu pa njime fiju u najdublji vir u Korani. Dape ga dva meu se, jedan za ruke, drugi za noge, pa sve nekoliko puta zaburi ga u vodu, a onda opet izvadi. U polje doao najstariji vrag. Namjesti veliki usijani nakovanj kraj vode. Zamahnuvi nad nakovnjem tekijem gvozdenijem batom centenjakom, zapovijedi onima, to ga muraju, da mu ga donesu. Istom, to su ga donijeli i da de njime na nakovanj, ali najednom sinu sve oko njih, isto im se oi zabljetie. Dok se samo okom hitie i obazrijee, ugledae od zlata ojeka, u samu zlatnome odijelu, sa zlatnijem krstom u ruci koji se sjaje kao sunce arko. To je bio Sveti Sava. On samo malo zlatni krst uzdignu i prema njima manu, a avoli dreknue i od ovjeka na stranu skoie. Sveti Sava ree: "Nemojte ga vie! A ti grenie znaj, da se Svetom Savi raalilo na tvoju sitnu djeicu i kukavnu enu, pa te za ovaj put izmolio u Milostivoga Boga. Zato se pokaj i okani svake nebesije, pa i same pomisli na zao govor. Inae de ovi opet dodi po tebe i zasluena kazna nede ti se vie modi oprostiti." im je to Sveti Sava izustio, nestane ga, a njime i onog sjaja i blijeska. U isti mah i avoli poskakae u vir koranski i nestade ih.

ojek se prekrsti, vjerno pomili svemogudem Bogu i Svetom Savi, zahvaljujudi iskreno na velikoj milosti i daru njihovu. Pokaja se za teke pregrije svoje. Ode kudi, pa ved kanje nikad nije grijeio, nit je tjerao griote. Sveti Sava i dva suparnika

Zauzeo seljak seljaku komad zemlje, a otedeni doao Svetom Savi na albu. Kad je Sveti Sava uo i razumeo albu, pozov otmiara i posavetuje ga, da na lep nain vrati zauzetu zemlju svome susedu i da se pomire, pa da ive kao roena brada. Kad ovaj nikako nije hteo na to da pristane, onda ga Sveti Sava odvede u jedan plodni kraj zemlje, pa mu rekne: "Kad hode da ima to vie zemlje, onda evo ti; idi, i koliko god bude danas opkolio zemlje u ovom pustom plodnom kraju, toliko de tvoje biti; samo pazi dobro, da mi u sunani zahod bude tano na ovome mestu, odakle polazi, inae na tebi glave nede biti."

I zape otima i grabljivac. Zape da tri oko lepog imanja, iz petnjih ila. Te hajde da opkoli i ovu lepu livadu, pa i ovaj veliki gaj, pa i ovaj vodnjak, pa i onaj vinograd, pa ovu njivu, pa onaj panjak, pa ovo pa ono... I tako je siromah, bez due, trao gladan i edan, bez odmora, vas dugi letnji dan. Sunce je ved poelo za brda da zapada, a on je, bednik, jo opkoljivao travokosne makve i guste jelake. A kad je ved bio blizu mesta, odakle je poao, sunce je ved bilo zalo. Od velikog umora, on je pao i izdahnuo, ne doavi do belege odakle je potrao. Sveti Sava i siromah

Naie Sveti Savo pokraj jedne sirotinjske kude taman na Bood. Tamo kuknjava, jer se eljad, sa sitnom djeicom, nije imala im omrsiti. Sveti Savo dade onda domadinu punu dasu masla. Obraduje se siromah i zafali, a ena uze maslo, prikupi korica i spremi poparu. Siromah je troio maslo godinu dana, a nikad mu nije nestajalo. Tek kad se pofalio jednom prijatelju, poe maslo da izezava, a da se nije falio, Bog zna dokle bi mu trajalo ono maslo. Sveti Sava i hala

Pravedna sudba za neke grehe kazni Svetog Simeuna te ue u nj hala prodrljiva. Od toga doba obian ruak Svetom Simeunu bejae peen vo i u volu ovan, i u ovnu koko, a u kokoici jaje i od svega toga iza njegovoga ruka ne ostajae nita. Jedan put doe Sveti Simeun u Hilandar, pa u dugom razgovoru sa Svetim Savom ogladni i stane hitati da ide da rua, ali ga Sveti Savo vetim razgovorom zadri, dok hala u njemu sasvim ne ogladni i mnogo ga umori, Onda mu Sveti Sava prui poskuricu, a iz Svetog Simeuna zinu hala i obvinu poskuricu. Sveti Sava dokopa tad halu rukama za vrat, izvue je iz njega i baci u more. I od tada ne mogae Sveti Simeun ni celu kokoku da pojede. Svetog Savu srela ljaka

Kad je Sveti Sava stupio u jerusalimsku crkvu na vrata, srela ga je ljaka sama, a niko je nije nosio niti drao, te pred njega stala. Sveti Savo se zaudi, Pa zapita svetenike, koji su u crkvi bili: "ta znai ovo?" Oni mu odgovore: "Prije nekoliko vremena ivio je ovdje jedan vladika, kome je bilo ime Sava. Kada je bio pri poslednjem asu svoga ivota, kazao je: "Ovu ljaku ostavite u crkvu. Iz dalekih zemalja dodi de svetenik istoga ina, kog sam i ja. Ime de mu biti Savo. Kad on stupi u ovu crkvu sama de ova ljaka njemu podi". Sveti Savo uzme tad ljaku i donio je sa sobom iz Jerusalima u Srbiju. Sveti Sava blagoslovio majku Svetog Vasilija

Poao Sveti Savo kroz Popovo i nae jednu evojku, e zahide vodu iz gustijerne. On de u nje zaiskati vode da se napije. evojka, im joj je Sveti Savo vode zaiskao, ispere sud kojim je vodu vadila, te mu dade da pije. Poto se Sveti Savo napio vode, ree evojci: "Od tebe izalo isto i preisto tijelo na ovaj svijet." Kasnije je ta evojka postala majka Svetog Vasilija Ostrokog. Sveti Sava i pravednik

Bio tako jedan ovjek, koji je bio jako poboan i isto se svetaki drao. Samo se nigda nije ispovijedao. Uprav uoi dana, kad de umrijeti, javi mu se u snu Sveti Sava i ree: "Dobri ovjee, ti si dobar, poboan i pravedan, ali si samo na najvedu jednu hridansku dunost zaboravio nijesi se ispovjedao, pa zato si i samog gospoda Boga uvrijedio. S toga, da nam dui milostivi i svemogudi Bog dade rajsko naselje u dici i slavi nebeskoj, valja nam se, pored ostalijeh bogougodnijeh djela, redovno ispovijedati; jer iako si pravedan, nijesi jo onakav pravednik, kao onaj koji se ispovijeda i prieduje. Svako eljade treba zanavljati i snaiti tijelo i duu svoju s preistom krvi i tijelom Hristovijem." Poslije tog sna ovjek se probudi, drhdudi kao iba, i kajudi se to se nije ispovijedao. Sjutra dan, kad je umro, pojagmi se aneo i vrag za duu njegovu. Pa, zbilja, iako je pravedan bio, ipak na kantaru Svetog Aranela pretegne na avolsku stranu zato, to se nije ispovijedao. Sveti Sava i pustinjak

Putovao Sveti Sava laom po vodi. Doavi pod neku obalu opazi oveka, pustinjaka, gde preskae preko jame, pa kad preskoi na jednu stranu rekne: "Ovo Bogu", a kada se povrati natrag rekne: "Ovo meni", pa sve tako. udedi se Sveti Sava njegovom poslu, zapitade, ga, ta to radi, nato mu ovaj odgovori, da se moli Bogu. Tu ga Sveti Sava poui, kako se Bogu treba moliti, a ne kako on to ini, i naui ga "Oe na". Sveti Sava onda sjede na lau i ode dalje. im je Sveti Sava otiao, pustinjak zaboravi molitvu, te stade trati po vodi za Svetim Savom i vikati: neka ga jo jedan put poui molitvi, jer je zaboravio. Sveti Sava, videdi da pustinjak ide po vodi kao po suhu, odgovori mu: "Kad tebe dri voda s tom molitvom, tebi bolja i ne treba. S toga se moli kao i dosad! " Savine verige

Kad su prenijeli divot Svetoga Save u manastir Milicu, narod je dolazio sa sviju strana da celiva divot i dariva ga. Ko god je to inio pola mu je svaka sreda i napredak u svemu i svaemu. Tako doe ijedan siromaak manastiru, pa ne imajudi ime darivati divot, skine sa sebe svoje dronjave haljine i zamota u njih jedne aave verige koje je ponio iz svoje kolibe, pa to priloi na divot Svetog Save. Kad poslije njega dou u manastir bogatai, banovi i kneevi, zaudie se kad vide siromakov dar. Jedan od njih srdito ree, da razmotaju te dronjke i vide ta je u njima. Kad viee ta je, odmah narede da se i dronjci i verige izbace pred manastir. im su to uinili, a divot svetiteljev zatrepti i svijede se po crkvi sve potrnu. Sjeti se narod ta je, pa bre bolje unesu one dronjke i u njima verige i metnu ih na staro mjesto. Poto se svri sluba, narod povrvi iz crkve, ali nuto uda: niko ne more da izae! Najposlije progovori neto iz kubeta: "Niko nede izidi dok se ne cjeluju i ne daruju verige Svetoga Save!" Narod poleti divotu i moledi se Bogu i Svetome Savi pobono pristupi, cjeluje verige i dariva ih. im su to uinili, mogli su izidi iz crkve. To se rau svuda, i od tada ostane da se svetkuju verige Svetoga Save. Sveti Sava blagosilja vode

Jedan put, uz asni post, nestade svijetu posne hrane, pa upitaju Svetoga Savu: "Duhovnie, bi li mogli to mrsno zaloiti, jer nam je nestalo posne hrane, a mrsa dosta na svaki kraj?" Sveti Sava odgovori: da je grehota mrsiti iz asni post, jer je i sam Hristos postio ovaj post. A narod de na to: "Znamo i mi, dragi oe, da je grehota mrsiti, ali je ljuta nevolja, jer nemamo ta jesti". Sveti Sava pomoli se Bogu i prekrsti vodu tri puta svojom ljakom onda zapovjedi narodu da ne zagazi u vodu i nahvata ribe. Gladna svjetina povrvi od uda u vodu i iznese bukadar ribe, koje dotle niti je bilo, niti je ko vidio. Sveti Sava naui ih, da ribu ispore, operu, pa onda peku. I tako svjetina dobi novu vrstu hrane, najede se, a posta ne pogazi. Od tada je voda blagoslovena i u njoj oivela riba. Odravaj post

Bila negdje velika srpska porodica, koja je sve postove u godini postila, kako spada i treba. Samo joj se gospodar neto durn'o i zapustio, te nije htio postiti ne samo srijede, petka i zavjetnijeh postova, ved ni vedijeh postova, pa ni asnoga. Tako je trajalo dugo vremena i on je u svaemu sve nesretniji bivao. Najzad u snu izie preda nj ovjek sav u svili i u suhu zlatu, pa mu ree: "Ti, grenie teki, to nede da posti svojijeh postova dalje nede. Ja sam evo glavom Sveti Sava, koga tvoja kuda, osim tebe samo, slavi i velia postom i molitvom, pa sam ti u tri puta ved spasao ivot, a sad ti vie ne mogu pomodi, jer Gospod Bog ne moe ti vie milostiv biti i dalje podnositi tako teko bezakonje". Iza toga sveca nestane, a ovjek od straha skoi i probudi se i namah ispria svojijem ukudanima to je usnio. Ujutro rano izie, da se po obiaju, umije pred kudom, a grom iz vedra neba, pa u vrh glave, te na mjestu ostade mrtav. Sveti Sava ui da se poste srijeda i petak

Idudi Sveti Sava putem poe do jedne kude, gdje se u petak pee janje. Sveti Sava iskara ukudane govoredi: "Zar u petak mrsite, pa opet hodete boje pomilovanje?" Domadin mu odgovori: "Pa to da ne mrsimo, danas nije nikakav post"! Sveti Sava odgovori: "Treba da posti svaku srijedu i petak.

Srijedu u spomen, kad su Isusa izdali, a petak u spomen smrti i raspeda Isusova." Od tada se svukud po pravom hridanluku posti srijeda i petak. Sveti Sava i post

Dok je Sveti Sava bio manastirski ak tue ga stareini, da je uz asni post srkao mleko, i stareina poe da ga progoni. To Savi dodija, uze tap, doe do nekog groblja, udari tapom po grobu i ree: "Pomoz Bog, mrtvi!" "Bog ti pomogao Savo!" odgovori mrtvi. "ta se dri za greno na onome svetu?" upita Sava. "Ubilac, upaljenik i pokuenik", odgovori mrtvi. "A za jelo?" "U jelu nema greha!" Tad Savo poe napred i u polju susretne obane, gde pasu ovce. Stigne do jedne bremenite obanice devojke i nazva: "Pomoz Bog u devojki dete"! "Bog ti pomogao uitelju Savo", javi se iz devojke dete. "A ko je tvoj otac? " "Onaj to tebe progoni", odgovori dete. To ue i ostali obani, a to dou i stareina Savin. Od tada ostavi on Savu na miru. Sveti Sava prokleo ovjeka

Uhvati Sveti Savo jagnje, pa ga hitne preko crkve. Dok je ono padalo, ovca se ne bee ni s mesta maknula. Poto jagnje pade na zemlju na noge, Sveti Savo ga blagoslovi, da prohoda odmah, im se ojagnji. Tako je bacao i ostale ivotinje; pa koja je dole pala na noge, tu je blagoslovio, da odmah poe, a koja nije, tuje osudio da prohoda tek posle due vremena iza roenja. Kad je svrio sa svima, doe red na oveka. Ali kad uze dete od ene, ona de mu: "ek, Boga ti, da se ne ubije! " pa otra na drugu stranu crkve, te doeka dete u krilo. Sveti Sava se veoma naljuti na to, pa joj ree: "Noside ga tako u krilu najmanje godinu dana". S toga dete ne moe prohodati pre godine. Sveti Sava i majka

Umrlo majci dete jedine, a ona, sirota, ula za Svetog Savu, pa ga donela njemu, da ga oivi. "Oivedu ti dete", rekne Sveti Sava ucveljenoj majci "Ako mi u svetu nae ma i jednu kudu, u kojoj niko nikada nije umro". Zalud je nesredna majka za dugo i dugo, traila takvu kudu; nije mogla da je nae. Najposle se vrati i kae Svetom Savi. A Sveti Sava njoj: "Sad si videla, da nisi samo ti nesredna na ovome svetu, jer nema toga koji se rodi, a da nede umreti. Bog daje, Bog i uzima." Sveti Sava i otac i mati s malim detetom

Doneli otac i mati malo, novoroeno dete u crkvu, Svetom Savi, i zamolili ga, da dete blagoslovi, i da mu da sredu. "Ja du ga blagosloviti, kao to je i Isus decu blagoslovio, ali mu sredu ne mogu dati samo vi, roditelji njegovi, ako ga zarana nauite: da radi, da tedi, da ne lae, da ne krade, da slua, da je pobono, da potuje starije, da je u svaemu umereno; a naroito ako ga budete upitali da dobro uva svoje zdravlje. "

Roditelji su uinili, to im je svetac kazao, pa je od njihovog malog deteta postao je dobar, raden, poten, i poboan ovek. To se posle ulo na daleko, pa je sa sviju strana dolazio silan svet i dovodio malu decu Svetom Savi, te da ih blagoslovio i da im da sredu. A Sveti Sava svima je odgovarao kao i onima prvima. Sveti Sava i Sveti Toma

Sveti Toma je bio drvodelja. Iao je u pealbu i zaradio pun dak para. Na putu ga sreo Sveti Sava, pa ga upitao: "ta to nosi, Tomo?" -"Iver nosim, gospodine," odgovori Sveti Toma. "Deljao sam u jednom selu, pa sad nosim decu da ogrejem". "Kad ti je to iver onda i od sada i do veka neka ti bude samo iver i nita drugo," rekne Sveti Sava, a Tomin novac se odmah pretvori u iver. Od toga doba ne mogu zanatlije da sauvaju pare, jer ih je prokleo Sveti Sava. Sveti Sava i kiridije

Putovao Sveti Sava po Hercegovini i u putu naie na kiridije, koje su se vradale iz Dubrovnika. Kako su kiridije bile bez novaca, to odlue, da se jedan izmeu njih napravi mrtav, a ostali da zamole Svetog Savu da ga, po veri, opeva i da im uz to podaruje i malo novaca za sahranu. Uine tako, im je svetitelj doao meu njih. Sveti Sava ga opeva da im neto novaca i produi put. Kad je svetac malo izmakao, kiridije ponu buditi umrtvljenog druga: "Ustani, bre! Digni se, bre!" "Evo ostavi nam svetitelj novaca, imademo i da jedemo i da pijemo". Ali se onaj na sve te pozive ne odazivlje, niti mrda. Kad su ga drugovi posle bolje pregledali, imali su ta i videti: njihov drug bio je zaista mrtav. "A da velju ja vama", redi de jedan, "da vi sa svecem ne terate, alu. Svetac se ne da prevariti; on sve zna i vidi." Radi, pa de imati

Sveti Sava putujudi doe u jedo selo, gde je, po svome obiaju, pouavao narod. Pa de tako u razgovoru redi: "Vala, ove godine bide velika nerodica, rodide, ama de grad sve satrti." I Sveti Sava ode dalje. Sad neki seljaci stanu razmiljati u sebi: "Kad nam svetitelj ree, da de biti nerodica, nedemo nita ni sijati. A i zato bi sijali i muili se, kad nedemo nikakve vajde vieti, a ono sjemena nek nam se bar u nevolji nae." A drugi de opet: "Boja je volja! Pa i ako bude nerodice, Bog je tako naredio. Mi demo zasijati k'a i dosle, pa to Bog da". I zaista te godine pade veliki grad i satra mnoge usjeve. Oni, koji su bili zasijali k'a i dosle, bogme, grad satr'o veliki dio, ali ovdje malo, ondje malo, ele, oni saberu toliko, da se mogu prehraniti dok stasa novi rod. A onima, to nijesu nita zasijali, teklo neto stare hrane, al' ne doteklo; te tako ostae bez igdje ita.

U tom naie Sveti Sava, pa kad saznade ta su ovi uradili, redide im: "Ama brado, ako sam vam kazao, da de biti grada, nijesam vam kazao da ne radite, jer je opet sve u bojoj ruci. Radi, pa de imati!" Sveti Sava i ena tkalja

Neka ena namestila bila razboj u kudi da tka. Kuda je bila mrana i niska, te joj svetlost niotkuda nije dolazila. Da bi joj se videlo, ona je metnula kraj razboja tri velika draga kamena. Doe Sveti Sava, pa je upita: "ta to ini?" "Eto tkam prou ova tri kamena", odgovori mu ona. "A ta bi ti meni dala, da ti ja nabavim lepu svetlost od ta tri kamena?" upita je Sveti Sava. "Dala bih ti, vala, Bog i dua, ova sva tri kamena i jo punu mernicu suvih zlatnika koje mi je deda u naslee ostavio", odgovori mu ena. Sveti Sava onda provali povedu rupu na spoljanjem duvaru, sprodu razboja, i svetlost namah ue u kudu, i osvetli je celu. "Pa to sam i sama mogla uiniti, ali de sad tu da ulazi vetar, zima, kokoke i make", rekne ena. "A ti zato ovde razapni, izmeu etiri zailjena drveta, jagnjedu kou, bez vune, ili pare platna", rekne joj Sveti Sava, ena zahvali Svetom Savi na velikoj dobroti i odmah mu da obedani poklon. On ga razdeli meu siromahe na koje je prvo u putu naiao, jer je znao, da ko god sirotinji deli, taj Bogu uzajmljuje. Sveti Sava i valja

Sa prosjakim tapom i torbom o vratu doe Sveti Sava u jednu kudu i tu zatee jednu enu e ije od sebe. Sveti Savo joj ree: "Ne ij od sebe, ved sebi, pa de ti radnja lake idi!" Ona ga poslua, te pone sebi iti, pa joj je radnja hitrije ila. U tom doe njezina kona, te kad vie da sebi ije, zapita je: " Od koga si to nauila? " -"Ovaj prosjak, bog mu pomog'o, kaza mi". Onda Sveti Savo blagoslovi av govoredi: "Neka vam je ta radnja blagoslovena, te to uradili, vielo vam se! " Sveti Sava i seljaci

Imali su neki seljaci mnogo orasi, pa kad su ga obrali oni su ga kaili sas vile na tavan. Takoj su se muili dugo vreme da nisu mogli ni jedan da ukaiv. Sveti Sava je tuj proija i videja kude gi kaiv sas vile na tavan. Oni su ga pitali: "Pa kako demo drugaije da gi kaimo?" On gi je kazaja da uznev vrede pa da gi napuniv sas orasi i da gi kaiv na tavan. Seljaci su takoj napravili. Opet je proija Sveti Sava i pitaja: "Koj ve je takoj nauija da radite?" Oni su kazali da je proija neki boji ovek i kazaja gi da takoj radiv. On gi je blagoslovija i otiija. Sveti Sava kazuje ta valja, a ta ne valja raditi u petak

Putovao jednog petka Sveti Sava. Idudi tako, umoran, navrati se jednu kudu, te de zamoliti malo vode. Domadica de mu nato odgovoriti, da malo prieka. "Peem ljebac danas pa priekaj malo, sad de lepinja biti gotova!" I domalo ona izvadi vrudu lepinju i dade Svetom Savi, koje se malo okrijepi. Kad se u drugom selu od hoda umorio, ue u neku kudu, te zamoli vode. Domadica je ba toga dana prala rublje, te zagrabi tikvom one prljave sapunice i dade Svetom Savi. Ovaj popi nita ne govoredi, ali je svaku onu enu prokleo, koje god u petak pere rublje,..a blagoslovio onu koja mijesi i pee ljeb. Sveti Sava i maja

Hodao Sveti Sava po svijetu, pa e ga zatekne mrak tu svrati i konai, pa sutri dan Bog i put. Tako jedno vee doe u jednu seosku kudu i zatee maju e uzavrije mlijeko. Sveti Savo je zapita: "Ali voli to navri, ali to namuze?" -"Bogme volim to namuzem," odgovori maja. A Sveti Savo prekrsti i ree: "Tako neka i bude!" Zato se mlijeko, kad uzavri, vrada opet na staru mjeru; a da je rekla da voli to navri, bilo bi ga koliko god se digne u sudu. Sveti Sava uio ljude da grade sir

Donde, dokle je Sveti Sava dolazio, ljudi umeju da grade sir na velije, jer ih je on tome nauio. A gde nije dospeo, sir se troi. Sveti Sava ui kako se pastrma sui

Idudi po svijetu doe Sveti Sava do neke kude, u kojoj u na tavanu veliku galamu, Zapita jedno eljade: "ta to rade na tavanu, ljudi?" "Evo ima cijelo jutro diemo pastrmu na tavan, pa nikako ne moemo da ga umirimo, vo se gica i ne da se objesiti." Sveti Savo pomoli se Bogu, ode na tavan i kaza im, da se vo skine dolje, zakolje i iskasapi, pa tek onda da se vjea i da se sui. Sveti Sava gradi prozore

Poe jednom Sveti Sava da ui narod pobonosti i vjeri. Idudi po svijetu naie na ljude gdje sa etiri vola unose svjetlost u kudu. On ih zapita: "ta radite to brado?"- "Evo nainismo ima tri dana kudu, pa nikako se u sobama ne vidi".- "Tri dana sa ova etiri vola unosimo svjetlost, pa svejednako. Do pred vrata se vidi, a kad u kudu mrak". Sveti Sava se pomoli Bogu te im ree: "E, ljudi boji, treba nainiti prozore, evo ovako." Pa im onda naini prozore, a oni mu se mnogo zahvale. Sveti Sava i aci

Sveti Sava bio je i uitelj. Jednom njegovom aku, jedan put, nestane zastrug meda. Da bi pronaao kradljivca Sveti Sava uzvikne glasno svojim acima: "Ko je ukrao med pade mu danas pela na kapu". Kad su aci posle izali na ruak, onaj to je ukrao ;bio med neprestano je pazio da mu pela ne padne na kapu, i tako je u krai uhvaden. Sveti Savo i avo

Sastanu se Sveti Savo i avo, dok de ti avo upitati Svetog Savu: "ta radi Bog?" Sveti Savo odgovori: "Dri zlatnu jabuku u ruci, pa nekome je dava, a nekom je uzima!" Opet de avo: "Moe li ovaj svijet prodi kroz orah?" Sveti Savo ree: "Kad Bog hode, moe ovaj svijet prodi i kroz iglene ui!" Otkud glavice u luka

Jedared putovao Sveti Sava, pa kako je bio mnogo gladan ugleda jedan struk luka i mai se da ga otkine. Ali tek to je on pruio ruku, skoi odnekuda avo i otkine struk sve do zemlje. Bog na to naredi, da onaj ostatak u zemlji zadeblja, te ga Sveti Sava izvadi i stane jesti; i otada, po bojem blagoslovu, koren luka ima vedu vrednost od struka. Sveti Sava i avo u vodenici

Gledao Sveti Sava kako se ljudi mue i zlopate tucajudi ito u stupi ili meljudi ga na vrnju, pa se saali i odlui, da izmisli kakvu bolju i laku spravu. Dugo mislio, pa na jedno smislio i to kako da naravi vodenicu, koju ostavi da melje na reci. Nu nije mogao da izmisli eketalo i ko, ved su ljudi za dugo rukama sipali ito iz vreda u rupu od kamena. To je bilo dosta nezgodno, dangubno, pa i opasno; jer je, tako, kamen zakainjao pomeljare, te ih mrckario. Jednom doe avo u vodenicu Svetom Savi, i videdi kako je to nezgodno sipati ito, rukama iz vreda u rupu od kamena, pokae Svetom Savi kako de da napravi ko i eketalo, ali pod pogodbom, da mu Sveti Sava za to da jedan dan u godini da bude njegov u vodenici. Sveti Sava mu odredi Badnji Dan; te za to toga dana retko koji vodeniar uva vodenicu, niti de do toga dana u njoj mleti, jer se veruje, da bi i vodeniar i pomeljari tada zlo proli. Kako je postao uarski zanat

Jo kad se Bog terao s avolom, priskoio Bogu u pomod Sveti Sava. Namajudi od ega drugog, Sveti Sava usukao je ue od peska, i njime je Bog savladao avola. Tada se jo nije znalo za konopac, i tek ga onda Bog zdao da pomogne ljudima protivu avola, ako bi se ovaj jo koji put javio. Ko je onda poao za Svetim Savom postao je uar. Sveti Sava greje zemlju

Oko praznika Svetog Save dua dan, sunce greje toplije i zemlja se zagrejava s toga, to je Sveti Sava zabo u zemlju raaren raanj. Sveti Sava blagoslovio vino

U ono vrijeme, kad je Sveti Savo po zemlji hodao, uputi se deset nadniara da beru vinograd. Kad dou u vinograd redide starjeina: "E, dobri ljudi, jesmo li svi na okupu?" Onda pone brojati jednog po jednog, a sebe ne ubroji; I drugi su brojali isto tako, pa opet uvijek devet pa devet. Ne. znajudi ta de, pou putem da pitaju koga za izgubljenog druga. Po sredi sretu Svetog Savu. "Za Boga, svetenie, jeda nam jednoga druga? Polo nas je u borbu deset, a sad nas samo devet". Sveti Savo im ree, da ih ima deset, ali oni ne mogu da vjeruju. On im onda ree, da poskidaju kape i da ih prebroje. Kad nadniari to uine uvjerie se, da ih je deset. Zahvalie onda svetitelju od srca, a on njima ree: "Da ste blagosloveni vi i va rad! Od lozova roda srebro se pretvorilo! Vinska se aa krstom ponosila! e se vino pilo krst se ne zaboravio! "

SIP- Katalogizacija u publikaciji Narodna biblioteka Srbije, Beograd 886. 1./2-34:398 PEDESET legendi 50 legendi o Svetom Savi: izbor / (urednik Dragan Milovanovid) Gornji Milanovac: LIO, 1995 (Gornji Milanovac : NIBA).-69 str: 18 cm Tira 2000. Str. 5-7: Sveti Sava u narodnom predanju / Vladimir Dorovid. 1. Milovanovid, Dragan ID=4113742O

You might also like