Negdje postoji zemlja. Ne pitajte gdje! U suncu imagli, u zagrljajuvjetrova. Kraj mora, ispod zv'jezda
—
na
ć
i je nikone
ć
e.
U ZABORAVLJENOJ ZEMLJI
Zaboravljena Zemlja!Pretpostavljam da
ć
e vaše prvo pitanje biti:— A gdje se nalazi ta zemlja i kakva je?Ali ja vam ne
ć
u mo
ć
i odgovoriti sasvim ta
č
no jer ne znam sveo njoj. Znam samo da se prostirala na sjeveru, uz more, da su jevjetrovi
č
esto obilazili, talasi umivali, da su se na vrhovimanjenih planina odmarali oblaci, a na kamenim obalama bijeligalebovi. U no
ć
ima punog mjeseca pjevale su na pu
č
ini ribe kojesu izlazile iz nepoznatih dubina, iz carstva u koje ljudsko oko nijenikad zavirilo. Pjevale su do zore i onda odlazile, umorne i vesele,da sa
č
ekaju drugu mjese
č
evu no
ć
. A dok su ribe odlazile, podizalisu se sa hridina probu
đ
eni galebovi i polijetali na istok dapozdrave sunce. Dugo, dugo su nad morem odjekivali njihovikrici.Znam još nešto: da su la
đ
e oprezno zaobilazile obaleZaboravljene Zemlje. Zbog vjetrova, sigurno, koji su se naglodizali, uzburkavali vodu i slali na morsko dno sve što im se našlona putu. Zbog pri
č
a o brodovima koji se nisu vratili, o mornarimakoji su zavedeni pjesmom riba otišli u morske dubine i ostalitamo.