corry

FUTURA 001

SADRAJ UVODNIK...................................................2 FRED SABERHAGEN: MIROTVORAC..................................3 JOHN SHIRLEY: AMAN..........................................1 ..............................10 GEORGE R.R. MARTIN: ...........35 PUT KRIA I ZMAJA...................... ARTHUR C. CLARKE: IGRA SKRIVAA............................ A............................49 TERRY PRATCHETT: FANTASTINO SVJETLO 1.dio.................57 1.dio

corry

UVODNIK RIJE UREDNIKA U svim ste asopisima znanstvene fantastike navikli itati uvodnike. Ni ovaj nee biti drugaiji. No, bit e drugaiji po neem drugom. Po priama. Nastojat emo objavljivati najbolje prie na svijetu. Jednostavno tako. Sad ete rei, e ovaj ba valja. Nikako. Nemate pojma koliko je truda uloeno u ovaj prvi broj FUTURE. Pregledane su brojne zbirke, prosijani su deseci pria, a rezultat vidite pred sobom. Svaka od ovih pria je u vrhu svoje kategorije. to se tie prvog dijela romana FANTASTINO SVJETLO, ima jedan i samo jedan razlog zbog kojeg smo odluili krenuti u njegovo objavljivanje. To je nedostatak bilo kakvih SF izdanja na podruju Hrvatske. I to se nadamo uskoro popraviti, a do tada imate pred sobom FUTURU. Za izlaenja pokojnog SIRIUSA ste vjerojatno navikli na neke stvari koje ovdje neete tako lako vidjeti. Govorim o domaim priama i o pismima italaca. Domaih pria ovdje NEE biti sve dok se kvalitetom ne priblie onima iz bijelog svijeta. A za pisma italaca ... Nismo toliko tati pa da objavljujemo pisma pohvale, a pisma pokude neemo objavljivati, ali obeavam da emo sve razumne i argumentirane prigovore uzeti u obzir. Argumentirani prigovor nije "Ja ne volim to i to, zato to objavljujete?" Svatko neto voli ili ne voli, ali to nije razlog za prigovaranje. Eto, poeo sam zvuati kao usidjelica. Vrijeme je da prekinem. Ugodno itanje.

corry

FRED SABERHAGEN

MIROTVORAC
"The Peacemaker"

Carr proguta pilulu protiv bolova i pokua se udobnije smjestiti u borbenoj stolici. Podesi radio odailja i progovori: "Dolazim u miru. Nemam oruja. Dolazim razgovarati s tobom." ekao je. Kabina njegovog malog broda jednosjeda bila je tiha. Radarski ekran je pokazivao da je berserkerski stroj jo uvijek mnogo svjetlosnih sekundi ispred njega. Nije bilo nikakve reakcije, ali je Carr znao da ga je stroj uo. Iza Carra je bila zvijezda tipa Sol, koju je on zvao suncem, i njegova rodna planeta, prije jednog stoljea kolonizirana sa Zemlje. To je bila samotna naseobina, blizu ruba galaksije; do sada im je rat s berserkerima bio samo daleki uas u vijestima. Jedini pravi borbeni brod nedavno se otiao pridruiti Karlsenovoj floti u obrani Zemlje, jer se prialo da se tamo skupljaju berserkeri. Meutim, neprijatelj je sada bio ovdje. Ljudi Carrove planete su pripremali jo dva ratna broda, to su bre mogli - oni su bili mala planeta i nisu imali puno sredstava. ak i ako se ta dva broda budu mogla spremiti na vrijeme, teko da bi bili ravni jednom berserkeru. Kad je Carr iznio plan vodama planete, mislili su da je lud. Izai i govoriti o miru i ljubavi? Raspravljati s berserkerom? Moda bi bilo neke nade da se i najizopaeniji ovjek preobrati na stranu dobrote i milosra, meutim, kakva bi molba mogla izmijeniti ugraeni program jednog stroja? "Zato da ne razgovaram s njim o miru?" pitao je Carr. "Imate li vi bolji plan? Ja sam voljan ii. Nemam to izgubiti." Oni ga pogledaju, preko onog jaza to razdvaja zdrave planere od onih koji znaju da umiru. Znali su da njegova zamisao nee uspjeti, ali se nisu mogli sjetiti nieg to bi. Proi e najmanje deset dana dok ratni brodovi ne budu spremni. Mali se brod jednosjed moe izgubiti, jer je nenaoruan. Naoruan, bio bi samo provokacija za berserkera. Na kraju su pustili Carra da krene, nadajui se da postoji mogunost da njegovi argumenti odloe neizbjeni napad. Kad se Carr pribliio berserkeru na milijun milja, ovaj prekine svoje polagano kretanje, pa se inilo da eka Carra, lebdei u svemiru na putanji jednog planetoida bez atmosfere, na toki od koje je planetoid bio udaljen nekoliko dana.

corry
"Ja sam nenaoruan", ponovi Carr radio poruku. "Doao sam razgovarati s tobom, a ne te otetiti. Da su ovdje oni koji su te sagradili, pokuao bih razgovarati s njima o miru i ljubavi. Shvaa li?" Carr je ozbiljno mislio s tim razgovorima o ljubavi s nepoznatim graditeljima; stvari kao to su mrnja i osveta nisu bile vrijedne njegovog vremena. Stroj mu iznenada odgovori: "Mali brode, zadri sadanju brzinu i smjer prema meni. Budi spreman da stane kad ti se naredi. "Ho ... hou." Carr je bio mislio daje spreman suoiti se sa strojem, ali je zamucao i zadrhtao na sami zvuk njegovog glasa. Sad su oruja, sposobna planetu sterilizirati, bila uperena samo u njega. A trebalo se plaiti i gorih stvari od unitenja, ako je i desetina pria o zarobljenicima berserkera bila istinita. Carr ne dopusti sebi da razmilja o tome. Kad se pribliio na deset tisua milja, berserker mu naredi: "Stani. ekaj tu gdje jesi u odnosu prema meni. " Carr istog trena poslua. Ubrzo je vidio da je bersererker lansirao prema njemu neto, otprilike veliine njegovog broda -malu pokretnu toku na video ekranu, to je dolazila od ogromne siluete tvrave, koja je zaklanjala zvijezde. ak i na ovoj udaljenosti je mogao vidjeti koliko je izbrazdana i oteena ta tvrava uo je da su svi ti drevni strojevi oteeni, od njihovih dugakih besmislenih kampanja po galaksiji; meutim, ovakvo oito oteenje sigurno mora biti izuzetno. Berserkerov brod uspori i pristane uz njega. Uskoro se zauje tropot kod zrane komore. "Otvori!" zahtijevao je radio glas. "Moram te pretraiti." "Hoe li me onda sasluati?" "Onda u te sasluati." Carr otvori komoru, pa stane u stranu da propusti pet-est strojeva. Carru se nisu puno razlikovali od robota-nosaa i robota-radnika, samo to su ovi bili epavi i troni, poput njihovog velikog gospodara. Tu i tamo se sjajio novi dio, ali su im pokreti bili esto nesigurni dok su pretraivali Carra, pretraivali kabinu, istraivali po cijelom brodiu. Kad je pretraga bila gotova, jednog od strojeva su ostali morali napola iznijeti. Drugi stroj, stvar s rukama i akama nalik ljudskima, ostane na brodu. im se zrana komora zatvorila iza ostalih, taj se smjesti u borbenu stolicu i usmjeri brod prema berserkeru. "ekaj!" zauje Carr samog sebe kako prosvjeduje. "Nisam mislio rei da se predajem!" Smijene rijei su visjele u zraku, naizgled ne zasluujui nikakav odgovor. Iznenadna panika natjera Carra da se pokrene bez razmiljanja; korakne naprijed i zgrabi mehanikog pilota, pokuavajui ga izvui iz stolice. Stroj mu stavi mehaniku aku na grudi i odgurne ga preko kabine, tako da se Carr pod umjetnom gravitacijom zateturao i pao , bolno udarivi glavom o zid. "Za nekoliko minuta emo razgovarati o miru i ljubavi", izgovori radio.

corry
Dok mu se brod pribliavao ogromnom berserkeru, Carr je kroz prozor vidio oiljke bitaka sve jasnije i jasnije, ak i svojim neukim okom. Na berserkerovoj oplati je bilo rupa, bilo je iskrivljenja i napuhnua, povrine nekoliko etvornih milja, a i upljina gdje se metal bio rastopio i otekao. Trljajui vorugu na glavi, Carr osjeti lagani drhtaj ponosa. To smo mu mi uinili, pomisli on, mi mekane ive stvarice. Ovaj ga je borbeni osjeaj pomalo i ivcirao. Uvijek je bio nekakav pacifist. Nakon kratke stanke, na berserkerovom se boku otvore vrata, i njegov brod krene za berserkerovim u mrak. Sad se kroz prozor nita nije moglo vidjeti. Ubrzo se osjeti lagani udarac, kao od pristajanja. Mehaniki pilot iskljui pogon, pa se okrene prema Carru i pone ustajati iz stolice. Neto se u njemu pokvari. Umjesto da se glatko digne, pilot se propne, na tren zamlatara rukama koje su traile hvatite ili ravnoteu, pa onda teko padne na pod. Pola minute je micao rukom i isputavo nekakav zvuk struganja. Onda se smirio. U pola minute tiine koja je uslijedila, Carr shvati da je opet gospodar svoje kabine; to mu je pruio sluaj. Da bar postoji neto to moe uiniti ... "Napusti svoj brod" ree berserkerov mirni glas. "Zrakom ispunjena cijev je povezana s tvojom zranom komorom. Odvest e te do mjesta gdje moemo razgovarati o miru i ljubavi." Carrov se pogled usredotoi na prekida motora, a onda prijee iza njega, na C-plus aktivator. Kad mu je tako blizu masa velika kao berserkerova, C-plus efekt nije pogon, nego oruje -oruje strahovite potencijalne moi. Carr se vie nije plaio - ili je mislio da se ne plai - iznenadne smrti. Meutim, sad je otkrio da se svim srcem i duom plai onog to za njega moda sprema izvan zrane komore. Sve su mu se uasne prie vratile u glavu. Pomisao na izlazak iz zrane komore je sad bila nepodnoljiva. Manje ga je uasavalo da prekorai palog pilota, posegne za kontrolama i ponovo ukljui motor. "Mogu s tobom razgovarati odavde", ree on, a glas mu je drhtao, uprkos naporu da ga odri mirnim. Poslije desetak sekundi, berserker ree: "Tvoj C-plus pogon ima osigurae. Nee ti uspjeti da postane kamikaza." "Moda si u pravu", ree Carr nakon trena razmiljanja "Ali, ako osigura funcionira, mogao bi odbaciti moj brod od tvog centra mase, pravo kroz tvoju oplatu. A oplata ti je ve u loem stanju, ne eli je jo vie otetiti." "Ti bi umro." "Jednom moram umrijeti. Meutim, nisam ovdje doao umrijeti, ili boriti se, nego razgovarati s tobom, da pokuamo doi do nekakvog sporazuma." "Kakvog sporazuma?"

corry
Konano, Carr duboko udahne, pa u sebi poreda argumente koje je tako esto uvjebavao. Prste je drao lagano prislonjene na C-plus aktivator, a oi su mu budno pratile instrumente, koji su inae ispitivali oplatu zbog mikrometeoritskih oteenja. "Imam osjeaj", ree on, "da bi tvoji napadi na ovjeanstvo mogli biti samo grozna greka Sigurno mi nismo tvoji prvobitni neprijatelji." "ivot je moj neprijatelj. ivot je zlo." Stanka. "eli li postati dobroivot?" Carr na tren zatvori oi; neke od uasnih pria su oivljavale. No, on vrsto krene sa svojim argumentom. "S nae toke gledita, ti si taj koji je lo. Mi bi htjeli da ti postane dobar stroj, koji ljudima pomae, a ne ubija ih. Zar nije graenje via svrha postojanja od unitavanja?" Dolo je do dulje stanke. "Kakve dokaze moe pruiti, pa da ja promijenim svoju svrhu postojanja?" "Kao prvo, lake e ti biti kad nama pomae. Nitko te nee oteivati, niti e ti se suprotstavljati." "to meni znai da me oteuju i da mi se suprotstavljaju?" Carr opet pokua. "ivot je u osnovi superioran ne-ivotu; a ovjek je najvii oblik ivota." "Kakve dokaze prua?" "ovjek ima duh." "Doznao sam da mnogi ljudi to tvrde. Ali, zar ne definira taj duh kao neto to je van mogunosti poimanja svakog stroja? A zar ne postoje i mnogi ljudi koji nijeu da taj duh postoji?" "Duh se tako definira. I postoje takvi ljudi." "Onda ne prihvaam argument duha." Carr izvue pilulu protiv bolova i proguta je. "Ipak, nema dokaza da duh ne postoji. Mora ga prihvatiti kao mogunost." "To je tono." "Meutim, ako za sada izostavimo duh iz argumenata, razmotri fiziku i kemijsku organizaciju ivota. Zna li ti ita o finoi i sloenosti organizacije ak i u jednoj jedinoj ivoj stanici? A sigurno mora priznati da mi ljudi nosimo prekrasne kompjutere u naih par kubinih ina lubanje." "Nisam nikad imao inteligentnog zarobljenika za seciranje", obavijesti ga mehaniki glas uljudno. "Iako sam primio neke relevantne podatke od drugih strojeva. Ali, priznaje li ti da je tvoj oblik determinirani rezultat djelovanja fizikih i kemijskih zakona?" "Jesi li ti ikad pomislio da su ti zakoni moda tako i zamiljeni - da proizvedu mozgove sposobne za inteligentno djelovanje?" 6

corry
Dolo je do stanke, koja je trajala i trajala. Carru je grlo bilo suho i hrapavo, kao da govori satima. "Nisam nikad pokuao upotrijebiti tu hipotezu", odgovori iznenada stroj. "Ali, ako je stvaranje ivota stvarno tako sloeno i toliko ovisi o zakonima fizike, kakvi oni jesu, a ne drugaiji - moda je sluenje ivotu onda najvia svrha postojanja jednog stroja." "Moe biti siguran, naa je tjelesna grada sloena." Carr nije bio siguran da moe pratiti slijed misli stroja, meutim, to i nije bilo vano ako nekako bude mogao pobijediti u ovoj igri u ivot. Prste je drao na C-plus aktivatoru. Berserker ree: "Ako budem mogao prouiti neke ive stanice'' Pokazatelj meteoritskog oteenja se pomakne, poput usijanog eljeza na ivac; neto je bilo na oplati. "Prekini s tim!" vrisne Carr, bez razmiljanja. "im neto pokua, ubit u te!" Glas stroja bio je prevrtljivo miran, kao i uvijek. "Moda je dolo do sluajnog kontakta s tvojom oplatom. Ja sam oteen i mnogi od mojih strojeva za odravanje su nepouzdani. Namjeravam sletjeti na ovaj planetoid to se pribliava, nai metale i popraviti se koliko je mogue." Pokazatelj se opet smirio. Berserker nastavi svoje izlaganje. "Ako budem mogao nekoliko sati prouavati ive stanice sa inteligentne ivotne jedinice, oekujem da u pronai jake dokaze za ili protiv tvojih tvrdnji. Hoe li mi dostaviti stanice?" "Sigurno si nekad imao zarobljenike." Carr je to izrekao kao sumnju; stvarno nije znao nikakvog razloga zato bi stroj morao imati ljudske zarobljenike. Jezik je mogao nauiti od drugog berserkera. "Ne, nikad nisam uzimao zarobljenike." Stroj je ekao. Njegovo je pitanje jo uvijek visilo u zraku. "Jedine ljudske stanice na ovom brodu su moje. Mogu ti ih dati nekoliko." "Pola kubinog centimetra bi trebalo biti dovoljno. Vjerujem da tebi to nije opasan gubitak. Neu zahtijevati dio tvog mozga. A shvaam i da eli izbjei situaciju nazvanu bol. Voljan sam ti pomoi da je izbjegne, ako je mogue." Da li ga eli drogirati? To se inilo prejednostavnim. Uvijek nepredvidljivost, govorile su prie, a ponekad i suptilnost iz samog pakla. Carr nastavi s igrom. "Imam sve to je potrebno. Budi upozoren da mi panja nee odlutati s kontrolne ploe. Ubrzo u ti staviti uzorak tkiva u zranu komoru." Carr otvori brodski medicinski komplet, uzme dvije tablete protiv bolova i vrlo paljivo pone raditi sterilnim skalpelom. Ve je imao neke uvjebanosti u biologiji. Kad je ranica bila previjena, on oisti uzorak tkiva od krvi i limfe, pa ga nesigurnim prstima zapeati u jednu epruveticu. Ne oputajui se, pomisli on, niti trena; odvue palog pilota do zrane komore i ostavi ga tamo sa uzorkom tkiva. Krajnje umoran, vrati

corry
se do borbene stolice. Kad je otvorio vanjska vrata, uo je kako neto ulazi u komoru, pa opet izlazi. Uzme jednu pilulu za buenje. Ona e malo probuditi i bol, no, morao je ostati budan. Prola su dva sata. Carr se prisilio da pojede dio obroka za nudu, promatrao je kontrolnu plou i ekao. Naglo se trgnuo kada je berserker ponovo progovorio; prolo je skoro est sati. "Slobodan si da ode", govorio je stroj. "Reci vodeim ivotnim jedinicama na svojoj planeti da u, kad se popravim, biti njihov saveznik. Prouavanje tvojih stanica me uvjerilo da je ljudsko tijelo najvia tvorevina u svemiru, i da moja svrha postojanja mora biti da vam pomognem. Razumije li?" Carr se osjeti umrtvljeno. "Da. Da. Uvjerio sam te. Nakon to se popravi, borit e se na naoj strani." Neto ogromno njeno gurne po njegovoj oplati. Kroz prozor ugleda zvijezde, i shvati da se ogromna vrata, koja su bila progutala brod, otvaraju. Ovako duboko u sustavu, Carr je morao brodom putovati u normalnom svemiru. Zadnje to je vidio od berserkera bilo je da se ovaj kree kao da e se stvarno spustiti na onaj planetoid bez atmosfere. Bilo je sigurno da ga ne slijedi. Par sati poslije oslobaanja, Carr se probudi iz kontemplacije radarskog ekrana, pa otie i provede punu minutu promatrajui unutarnja vrata zrane komore. Konano odmahne glavom, pusti zrak u komoru i ue u nju. Vie nije bilo stroja-pilota, a ni uzorka tkiva. Nita se neobino nije moglo vidjeti. Carr duboko udahne, kao da mu je lake, opet zatvori komoru, pa otie do prozora i provede neko vrijeme promatrajui zvijezde. Poslije jednog dana je poeo usporavati, pa kad su se napunili sati do drugog dana, jo je uvijek bio dosta daleko od doma. Jeo je, i spavao, i promatrao lice u ogledalu. Vagao se, pa jo malo promatrao zvijezde, sa zanimanjem, kao ovjek koji ponovo razgleda neto davno zaboravljeno. Dva dana kasnije, gravitacija mu je putanju iskrivila u elipsu ziherice oko rodne planete. Kad se ona nala izmeu njega i berserkerove stijene, Carr pone koristiti svoj radio. "Ho, vi na zemlji, dobre vijesti." Odgovor je doao skoro istog trena. "Pratili smo te, Carr. to se dogaa? to se dogodilo?" On im ispria. "Dakle, to vam je pria do sada", zavri on. "Ja bih oekivao da toj stvari stvarno treba popravak. Ako ga sad napadnu, dva bi ratna broda trebala pobijediti." "Da." U pozadini se uo uzbueni razgovor. Onda se glas vrati, nelagodnog tona. "Carr jo nisi krenuo u sputanje, pa moda i razumije. Ta stvar ti je vjerojatno lagala." "O, znam. ak je i ruenje onog pilota-stroja moglo biti namjeteno. Rekao bih da je berserker bio previe oteen, a da bi htio bitku, tako da je pokuao na drugi nain. Mora

corry
da je tu tvar provercao u zrak u kabini, prije nego to me je pustio - ili je moda ostavio u zranoj komori." "Kakvu tvar?" "Rekao bih da je to neki novo mutirani virus, zamiljen za naroitu virulenciju protiv tkiva koja sam mu dao. On je oekivao da u pouriti kui i sletjeti prije nego to se razbolim, pa u rairiti zarazu. Sigurno je mislio kako pronalazi bioloko ratovanje, koristei ivot protiv ivota, kao to mi koristimo strojeve za borbu protiv strojeva. Meutim, trebao mu je taj uzorak tkiva, da pokae trag svojim pripitomljenim virusima; sigurno je govorio istinu kada je rekao da nikad nije imao ljudske zarobljenike." "Neka vrsta virusa, misli? to ti radi, Carr? Da li te boli? Hou rei, vie nego prije?" "Ne." Carr se okrene sa stolicom da bi pogledao mali grafikon koji je poeo iscrtavati. Grafikon je pokazivao da se gubitak teine, u zadnja dva dana, poeo kretati u suprotnu smjeru. On spusti pogled na svoje djelo, na previjeno mjesto blizu sredita podruja bezbojne koe neljudska izgleda. To je podruje bilo manje nego prije, a vidio je i nagovjetaj nove, zdrave koe. "to ti ta tvar radi ?" Carr sebi dozvoli osmijeh, i glasno izgovori svoju sve veu nadu. "Mislim da ubija moj rak."

corry

JOHN SHIRLEY

AMAN
"Shaman"

Jedne vrue ljetne noi, Quinn je prelazio ulicu u jugoistonom Manhattanu s rukama na glavi i teroristikom strojnicom za leima - kad je vidio svjetlucavu lubanju vinilne banshee sa imievim krilima, velike kao policijska kola. Prvo je vidio PJK, Policijski Jurini Kombi, na putu prema neredu nastalom zbog nestanka struje; kombi je pred sobom gurao dvije lokve reflektorskog svjetla dok je vritei prolazio kraj njih niz Delanceyjevu. Na tren ugledan, kad je bljesnuo kraj njih, oklopljeni pandurski auto je bio siva mrlja sa irokekom frizurom od crvenog svjetla, a rotaciono svjetlo je ostavljalo mlaznjaki trag paklenskog sjaja na pozadini od prljavog mraka u oznojenom, zamraenom srcu grada. A onda je dola halucinacija, vizija, ili to je to ve bilo, digla se iznad zgrade iza koje je proao PJK ... Bez teine, ali velika poput oklopljenih kola, banshee je rairila svoja vinilna imieva krila i digla plamteu glavu preko ruba krova; otisnula se u nebo, i on je vidio da joj je glava providno-crvena ljudska lubanja, sjajna od vrtloga elektrinih svjetala njenog mozga, da su usta vritei megafon, da je tijelo uveani pterodaktil od zakovicama spajanog sivog metala. Quinn se zablene, pa pogleda druge ... meutim, njihovi su pogledi bili potpuno usredotoeni na preivljavanje, na prelazak ulice. Bio je siguran da je ne mogu vidjeti. Preao sam onu crtu, pomisli on. O, sranje. Terorist mu zabije cijev u leda i on odvrati pogled od one stvari u zraku; zatetura naprijed, pree ulicu. To je bilo u noi treeg nestanka struje tog ljeta, 18. srpnja, 2011. Vidio je banshee u 22.10. U 21.45, dvadeset i pet minuta ranije, prije nego se tkanje konsenzualne stvarnosti poelo nanovo tkati, on je upravo izlazio iz stanice podzemne eljeznice ... Quinn, Cisco i Zizz su izbili iz stanice podzemne eljeznice, smijui se nekakvom glupavom vicu. Smijali su se da sakriju svoju ustraenost, jer to je bilo podruje snajpera. Izlazei za njima, Bowler se nije smijao. Bowler je bio mrk kao granitna litica, ne odobravajui nikakvo odstupanje od Dvobojne ozbiljnosti Radikalne namjere. Pokuavajui se ne pitati kamo je usmjeren nian, zahvalno su se uspeli iz ueglog, natrulog podzemlja u mokru vruinu ljetne noi. Proli su kroz pjeaki tunel to je vodio 10

corry
od stanice u estoj ulici do ove. Sustav plavog osvjetljenja za nudu u tunelima podzemne eljeznice je radio, usprkos nestanku struje, tako da je dolje bilo svjetla, ali ono je bilo natopljeno drugom vrstom mraka: hladno oznojenim mrakom priarafljenog, zauzdanog straha. Sjeti se Friidera. I Deidre. Stajali su u malom, otrcanom parku, na ezdeset etvornih stopa utabane zemlje, trave na izdisaju, klupa s grafitima, mladih stabala sparuenih poput izgorenih ibica od kisele kie. Park je bio u trokutu izmeu nekoliko ulica koje su se kriale. Tu nije bio potpuni mrak; pauinasti odraz svjetla se irio iz osvijetljenog dijela grada, sjeverno od Houstonske. A neto je svjetla dolazilo i od dva solarna reklamna panoa - tijekom dana su upijali sunevu energiju i isputali je nou s drskim sjajem trgovine - oglaavali su PANAMovu nisko-orbitnu raketu (Petnaest minuta do Pariza! ) i, nasuprot Panamovu panou, s druge strane trga: Zatitite vae zdravlje Intravenoznim Seksom Doca Johnsona: Partneri vie nisu potrebni! Izlozi su bili mrani. Quinn je mogao razaznati trgovinu kineskom hranom Narodne republike Kine, po njenoj karikaturi veselog Maoa s kuharskom kapom; diskontne butike, trgovine to prodaju restlove potroakog smea; i dvostruko zakatanene ulaze u velike podzemne trgovake centre. On i ostali su se naslanjali na zarale eljezne okvire djejih ljuljaki, na kojima nije bilo lanaca, a u blizini su stajali koevi za smee od metalne mree, zguvani poput opuaka, prepunjeni plastikom, limom i papirnim otpacima odbaenom koom sluzave bezvrijedne hrane. U daljini, sirene: glasnije, pa tie. Koliko jo prije nego Fedovi provjere teritorij Funova? pitao se Quinn. Ili prije nego to se neredi zbog nestanka struje proire na ovaj kvart? Moda to ovisi o tome tko je ovaj put napao centralu. Koja Frakcija: Kranski Funovi, Muslimanski Funovi, an-esteti, Pokret, Medijski siledije, tkogod ... ule su se suprotne glasine. Quinn se okrene Bowleru, koji je navodno bio voda spaavalake druine. "to sad?" Bowler protutnji, "Moramo ovdje ekati. Ovo je rub teritorije Funova." On pokae glavom svjetlucavo-plavi slogan Muslimanskih fundamentalista na arabici, sprejem napisan preko asfaltne staze parka. "Oni e s nama stupiti u vezu. Ili e odluiti ..." Nije dovrio reenicu, a oni su znali da misli na snajpere. Gledajui naokolo Quinn primijeti druge Funovske oznake, svjeeg izgleda, povrh tuih grafita, i kiom umrljane postere Ayatollaha Daseheimija s naoalama, djeakog izgleda, nemarno nalijepljene pitoljima za lijepljenje po zidovima, klupama. Pitao se gdje je sada nian ... na potiljku, na elu, na kriima? Moda je taj spasiteljski pakt bio greka; moda je i djetinjasto i arogantno i nerealno, ak i uz video klju-kazetu (pomislivi na nju, on odsutno opipa nabreklinu od male kazete na depu od koulje ), misliti da mogu izvui Deidre iz Friidera. Ali, svejedno su nastavljali. To je bila obaveza. Quinn - visok, mrav, rijetke plave kose, velikog nosa, s jednim zelenim i jednim plavim okom - je bio nedosljedan svih svojih dvadeset i etiri godine. Pokuavao se definirati na male naine, kao to je jednobojno oblaenje; sve crno ili sve bijelo ili sve crveno. "Poni sa svojom odjeom", uvijek mu je govorio tata. "Poni izvana, radi prema unutra." Jedna od nevjerojatno povrnih i plitkih misli njegovog tate. (Njegovog su tatu oblaili profesionalni dizajneri prije nego to bi izaao na pozornicu; praznovjerno je vjerovao u 11

corry
kostimiranje.) Meutim, ispod svojih krpa, Quinn je bio nepostojan i gorko svjestan toga; bio je propali student video umjetnosti Columbia Univerziteta. S velikim entuzijazmom se pridruivao organizacijama i nikad ne bi otiao na drugi sastanak; ponekad bi itao hrpe knjiga u jednom tjednu, onda bi mjeseci prolazili a da nita ne doita do kraja; svirao je bas u jednom bendu, ali nije dovoljno vjebao. Prekinuo s drogama, ali nikad do kraja Obvezivao se curama dubokim, rezonantnim, romantinim uvjerenjem - ponekad i na tri ili etiri mjeseca. Zizz je jednom rekla, "Moda su to nov-ciiii, haaaa?" Moda je jednostavno bilo previe lako vratiti se renti, novcima od tate, povlaenju u maternicu tatinog stana u Zgradama visokog osiguranja. Nije bilo motivacije da se ita dovrava, jer kad postane teko .... Veeras se, ipak, odluio ... Veeras je nosio sve crno: crnu majicu kratkih rukava, crne gerilske vreaste hlae, uvuene u crne skinheadske izme. Boja obaveze. Zato to ga je Deidre prva natjerala da pogleda samoga sebe. Deidre mu je pokazala kakva obaveza moe biti... I tako je ostao i ekao da vidi hoe li ga snajperi ubiti. Zizz je zvidukala i pjevuckavim aptom razgovarala sama sa sobom, pentrala se po gredama igralita veliine potanske marke, i naizgled zaboravila sve o snajperima i injenici da je ovo teritorij Muslimanskih Funova. Zizz je bila ensko, ali morao si je pogledati dvaput da to vidi; ona je bila zdepasta, vrlo blijeda an-estetkinja; kosa joj je bila izblajhana kotano bijelo, naeurena poput nekog gladnog morskog stvorenja; one duplje su joj bile zacrnjene tekom naslagom kohla. Mogla je glumiti jednu od glavnih uloga u epizodi Vampirica. Kapsula walkmana u desnom uhu joj je postepeno unitavala zavretke slunih ivaca jednim od bendova iz pravca Uobliene smetnje, Sjebana nebesa. Na lijevom je uhu bilo naikano prstenje i vijci provueni ravno kroz hrskavicu. S lijevog zapea joj je visila nekakva lutkica, etiri ina duga, nekakva primitivna stvar lukavo napravljena od jarko obojenih elektrinih ica i komadia integriranih krugova; srebrna iica je poput jezika virila iz lutkinih usta... Ispod prozirne plastine suknje nosila je pripijeni sivi body protkan slikovnim mikro reaktantima osjetljivima na signale, koji su sluajnim uzorkom reproducirali slike TV signala po njenom niskom, nabijenom tijelu; kratke vijesti o nestanku struje u donjem Manhattanu su se vidjele na njenom torzu, a spiker je, glave iskrivljene u obrise njenog trbuha, nijemo otvarao usta, dok je iznad njega gola glumica seks-komedije izvodila kominu reakciju na seksualne ponude svoga oca. "A zbog ega moramo uati tu-uuu, ha, Bow-leruuu?" upita Zizz, napuivi usta, i umrkne dizajnerski metadon iz spremnice usaene u nokat na palcu; kad je droga poela djelovati, ona izvede nekoliko mlitavih i skraenih an-estetskih koraka na neto sa svoje slune trake. "Hou rei, ne moemo ovako nai Deidre, ovo je sraaanjeee." Zizz je imala dvadeset godina; imala je skiavi glas sedmogodinjakinje. Bowler je bijesno pogleda "Misli da ide na koncert? Ovo je teritorij Funova. Ne moemo proi dok nas ne provjere." On je bio velik, nosio je sivo-maslinastu majicu kratkih rukava i maslinasto-sive vojne hlae i bezbojne izme; nakostrijeena mu se crna brada prosipala preko kljunih kostiju, a irila se toliko da je skoro prelazila u njegove dreadlockse. Kukasti nos, upale oi. Duboki glas to se slagao s njegovim raspuinovskim 12

corry
izgledom. Oko njegovih zjenica nalik rupama od metka mogao si svuda vidjeti bjeloonicu. Imao je etrdeset godina; drugi su imali neto vie od dvadeset. Bowler je rijetko spavao. Uzimao je previe vitamina. Vidio sebe kao politikog vizionara. Imao loe zube. itao Marcusea i Das Kapital - neskraene - od ponoi do zore. "Moda", ree Cisco, okreui se smrznutog osmijeha prema krovovima, pitajui se gdje su Funovi, "sad nije vrijeme. Moda nije, recimo, prava vibra." Cisco je bio pola Portorikanac, pola Izraelac. Bio je nizak, nabijen; oi pogubne za ene, velike, smee, s gustim crnim trepavicama, usta malo preiroka, usne malo predebele, kovrava crna kosa, bjeliasta indijska koulja, hlae zavezane konopom i sandale. Nije se dovoljno kupao, ali mu je znoj imao miris kokoje juhe, pa se nitko nije alio, sve dok ga se ne bi nakupilo za nekoliko tjedana. Imao je dvadeset i etiri godine, neo-beat pjesnik, samozvani mistik - i tim je maksimalno davio. "Vrijeme da izvuemo Deidre je sad. Imamo dogovor veeras u Hopescopeu", ree Bowler, rezonatnim autoritetom. Pokuavao je ne gledati izravno u krovove. "Moramo riskirati, jer bi Deidre uinila sve za nas. Ona i jest uinila sve za nas. Znala je to bi se dogodilo da nas je otkucala FedKontroli, Cisco." "Znam, ovjee, nije da ne mislim da smo joj duni, samo, ne znam, aspekti, znakovi, nisu ..." Quinn to vie nije mogao podnijeti. "Hoe li, u kurac, vie umuknuti, Cisco? Ako nisi htio riskirati, nisi ni trebao dolaziti." "Na kog smo ljuti, Qwiii-iinneee?" upita Zizz, cerei mu se. "Ljuti na Cisca, jer je i nas frka, ha, neemo priati o tome, haaa? " Ona mu poloi dlan na ruku. "I mene je." S te tri rijei, njenog afektiranja nestane. Znao je da se pali na njega, a pomisao na mogunosti ga natjera da se strese - i u isto vrijeme ga navede na misao: Moda bi to bilo u redu ... Iritirala ga je. Meutim, sviao mu se nain na koji se trudila vidjeti to je u njemu. Moda bi ga ona shvatila, ako ponu hodati Isprva su Quinn i ostali stvarno, poteno, uistinu vjerovali da mogu izvui Deidre iz najneprobojnijeg zatvora u zemlji. Usijanost njihova gnjeva prema onom to se dogodilo Deidre svojim je bljetanjem zasjenila slatki razum. A kad je Bowler doao Deidreinim prijateljima s planom za koritenje Posrednika, oni su pristali. Sada, ipak ... sada, na prvom koraku, poeli su o tome razmiljati, preokretati plan na ovu, pa na onu stranu, poput slijepca s 3-D slagalicom; i znali su da je plan bezuman, da nema ulaska u Friider, osim Jednosmjernim ulazom, kojim je ula Deidre. Meutim, nitko nije htio prvi rei, Daj, zajebimo ovo, to je nemogue, ovo je krivi smjer u jednosmjernoj ulici, Deidre ne moe to traiti od nas ... Quinn ree, "Umoran sam od ekanja. Ne moemo s njima stupiti u kontakt, ili neto slino?"

13

corry
Bowler je kiljio prema sjenama izloga s druge strane ulice. "To i radimo. Ako eli razgovarati s njima, treba stajati ovdje, na ovom mjestu, i onda njihov Muftija izae. Di te skinu snajperom." "Ili jedno i drugo, odgovarajuim redom", ree netko iza njih. Oni se okrenu, napola oekujui da e ih ustrijeliti prije nego to dobro i vide tko je to. Meutim, H&K karabin s laserskim nianom je bio zabaen na lijevo rame niskog mukarca, nemarno poput torbe, uperen u zemlju. On je sebi mogao dopustiti da bude nemaran, zbog snajpera. Funovski gerilac je bio visok otprilike stoezdeset i pet, vitak; na akama i podlakticama su mu bile jako izraene vene; nije bio onoliko tamnoput koliko je Quinn oekivao. Nosio je bijelu koulju kratkih rukava, crne hlae sa urednom crtom. Samo su izme bile vojnike. Izgledao je poput upravitelja bliskoistonog restorana. Moda je to i bio. Imao je naoale sa bijelim ianim okvirom, poput djeaka Ajatolaha - Ajatolah nije odobravao one umetke: vjerovao je da ih usadivai mogu koristiti za kontrolu uma. Djeak Ajatolah je morao biti dostojan duge tradicije paranoje. Fun ree, injenino: "Ja sam Jabbar. Reeno nam je da dolazite. Nije nam reeno zato. Vi ste djeca naih neprijatelja" On pogleda Zizz. Televizijski PJK, u lovu na prekritelja zakona, zakrivudao je preko njenog boka i trbuha; klimaktina scena rezanja genitalija iz Carstva ula se igrala na njenom bedru. "Vi ste dekadenti." Ostavio je implikaciju u zraku, da visi, da se ljulja, trza nogama. Jabbar, pomisli Quinn. Nije ba zvualo kao iransko ime. Moda je istina: da je djeak Ajatolah ujedinio Arape i Perzijance "Oemo izvu Deidre", ree Zizz. Iznenaujue ozbiljna. "Posrednik se sloio da nam pomogne", ree Bowler. "A veeras je transport skroz sjeban", ree Cisco. "Ne moemo se probiti do HopeScopea, gdje je Posrednik, a da ne prodemo kroz va komad zemlje." Svi su se urili objasniti. Mogli su osjetiti niane. Jabbar napui usta "Deidre. Vi ste njeni prijatelji?" Bowler kimne. "Radimo s njom. Za sve u ovom podruju, protiv Fedkontrole." "Moda ste CIAD." Mislio je na CIA Domestic. Bowler odmahne glavom. "Mi smo iz Pokreta" "Svatko bi to rekao", istakne Jabbar. "Deidre je imala obiaj govoriti ... o vaem pokretu", ree Quinn. Nije niti znao kako je to izalo iz njega. "Rekla je, 'Zbog njih samo nevidljiva nepravda postaje vidljiva." I rekla je, "Terorizam je lako osuditi kad su ti otvorene druge avenije."

14

corry
Jabbar kimne, uz treptaj zabavljenosti na kutovima usta. "Fedajini znaju tu izreku. Poznajemo Deidre. Ne poznajemo vas. Skoro smo vas ustrijelili. Stajali ste na pravom mjestu, ali niste drali ruke na glavi. To je ostatak signala i govori da ste nenaoruani." Istog trena, Bowler, Cisco, Quinn i Zizz stave ruke na glavu. Quinnu se osue usta. Sloili su se da dodu s Bowlerom jer je on bio u Pokretu onaj koji navodno zna sve detalje na ovoj strani. Samo, izgledalo je da ne zna. Super. Quinn ree, "Oprosti. Nismo znali." Jabbar mahne pukom, "Doi ete sa mnom." Tada su preli ulicu, prema izlogu na drugoj strani, gdje je drugi ovjek stajao na vratima sa auto-samaricom u rukama. Quinn je razmiljao: Auto-samarica. Boe, to ti ta napravi - i tada je proao PJK, prema neredima, a banshee se digla iznad zgrade ... Dola je, pa poela blijediti, poput zaslijepljenosti od jarka svjetla na mrenici - a onda ga terorist Jabbar podbode pukom. Preli su ulicu i uli u staru trgovinu. Izlog trgovine bio je zakovan daskama; ulaz zatrpan smeem. Unutra, na priguenom, votanom svjetlu kem-lampe, Quinn je vidio redove kartonskih kutija uza zidove oguljene buke; nekoliko ih je bilo na podu, otvorenih, pa je vidio da sadravaju redove zabranjenih uvoznih silikonskih ploica, ipove, UI modane jedinice, teke neoporezovanih cigareta i sintareta i alkohol. Crna burza je plaala naoruanje funovske gerile. Jabbar pokupi lampu i povede ih; jo su dvojica krenula za njima i potjerala ih u jednu tijesnu stranju sobu, u kojoj su bili pisai stol, ugaeni kompjuterski terminal, dva telefona i nakupljeni smrad cigareta bez filtera i jake kave. Ona dvojica mukaraca su ostala na vratima, puei. Quinn nikad prije nije imao halucinaciju, i banshee ga je potresla. Meutim, to to je bio zarobljen u maloj sobi s neprijateljski raspoloenim gerilcima, naoruanima do zuba, nekako mu je maklo sve osim ba sada iz glave ... Jabbar objesi lampu o kuku u kutu stropa. Lampa se pomalo ljuljala na kuki i zbog toga su sjene u sobi skakale i zanosile se. U istom kutu se Jabbar sagne i pone kopati po hrpi plakata i biltena na arapskom; izvue neku plosnatu kartonsku kutiju. Donese je do pisaeg stola i otvori, pa poloi sadraj na stol. To je bila iskljuena video-slika. etvrtasti komad stakla i plastike, dvije stope puta tri stope puta dva ina. "Deidreina sestra je bila u Pokretu, i mi smo je poznavali", ree Jabbar, gledajui u njih. "Ona nam je dala ovu sliku. Rekla je da je svi u Pokretu znaju napamet. Ako ste vi u Pokretu, znate je." Quinn se, bez daha, zapilji u sliku kad ju je Jabbar ukljuio. Postojale su mnoge videoslike u Pokretu. Meutim, jednu je znao napamet, zato to ju je sam napravio, na NYU. A Deidre je bila pomalo tata zbog nje ... Slika je protreptala kroz seriju kadrova ulica ( Quinn je istog trena znao: to je njegova ) kraj squatterskih slumova; visoko kontrastne slike nestvarno dobro obuenih klinaca, koji

15

corry
ive kao squatteri, okupljenih oko vatre u benzinskoj bavi; kadar Smokya "Sablasti" Casparina - lice je skriveno, ali to je njegova sprejem oslikana pilotska jakna - kako kupuje pitolj od D'angela, ije je lice bijelo od estokog snifanja sintikoke; banda na skateboardima pokazuje svoje poze pred kamerom; stara gospoa Pesca sa svojom skraenom samaricom i upalim osmijehom. A na odreenim razmacima u beskonanoj petlji, slike Deidre: visoke, koate, sjajne crne koe, obraza probijenog zakovicom sa utisnutim slovima NFC - NO FEDERAL CONTROL - crvenima na crnoj podlozi. Deidre se brine o klincima, crnoburzijaima, opsjednutim starim gospoama, govori dok ne promukne, govori im da Federalna Kontrola nije svemogua, da nee uspjeti u svom pokuaju da ih preseli sa Manhattana u male osigurane policijske drave nazvane Neboderski Smjetaj ... Govori im da je Federalna Kontrola obeala njihove okruge bogatim graevinarima ... Govori im da je jednostavno glupo trampiti dom i nekakvu slobodu za policijski neboder koji e se za dvije godine pretvoriti u slum ... Klik, klik, klik, tri pokretne slike, a na svakoj etvrtoj Deidre. Jabbar stisne dugme kod jednog kadra, zamrznuvi sliku na prizoru u kojem je Deidre podizala video-obrazovnu kuicu na jednom uglu i prikazivala slumovima istinu o ulozi Fedkontrole u Brazilskom ratu i to se dogodilo svima koji su uli u vojsku ... "to dolazi poslije ovog?" upita Jabbar. "Ima puno slika iz Pokreta", ree oajniki Bowler. "Ne moemo ..." "Bie snimka klinca koji gleda tv-grafit sa Deidreinim imenom", prekine ga Quinn. Okrene se Bowleru. "Trebao bih znati. Ja sam ga snimio." Jabbar stisne dugme. Slika se pokrene, a jedno je malo dijete sjedilo leima okrenuto kameri i gledalo kako video-animirane rijei vijugaju preko Predsjednikovog lica: Deidre kae da ne sluate laljivce ... Jabbar kimne glavom. "Okej." Uperi puku prema Quinnu. "Sad mi reci cijelu istinu, to ete to napraviti, ha? to? Jer znam da ste mi lagali. Jeste u Pokretu, ali laete." Quinn pogleda otvor cijevi. Mogao je uti kako mu srce lupa, negdje daleko, nalik dalekoj buci gradilita "Uhhh ... Rekli smo ti. Izvui emo Deidre." "Deidre je u Friideru", ree Jabbar, nestrpljiva odrasla osoba s glupim djetetom. Treperavo svjetlo video-slike mu je osvjetljavalo lice odozdo, premjetalo ravnine lica u nezemaljskoj dislokaciji. "Nikoga se ne moe izvui odande. Ako kaete da to radite, ili ste glupi, ili laljivci." Quinn pogleda Bowlera dignutih obrva. Bowler izabere da kae istinu, onako kako je on vidi. "Idemo vidjeti amana. Posrednika. Ali ne zato to mislim da ima ita u njegovim, zna, ah, tvrdnjama o Duhovima Urbane Divljine, u bilo kojem dijelu te prie. Mislim da imaju neku vrstu hardwarskog ili wetwarskog pristupa mrei Fedkontrole. to god imaju", nastavi Bowler, govorei brzo, "izgleda da radi. Sama Deidre se zaklela da je jednom njoj radilo. Samo, Posrednik je vjerojatno shizofrenik, pa stvari interpretira,... zna, mistiki." Quinn pomisli na banshee. Duhovi Urbane Divljine ... ali, samo je rekao, "Bowler je dogovorio da odemo do Posrednika zato to misli da Posrednik moe izvui Deidre iz 16

corry
Friidera. Moramo stii do tamo u odredeno vrijeme. A nestanak struje je doveo protudemonstracijske odrede, pa su oni zatvorili sve ostale prolaze. Jedino je ostao prolaz ... ovuda. Kroz va teritorij. Treba nam pratnja, da nas vai ljudi ne ustrijele." "Nain da se ude u Friider." Jabbarove se nosnice raire, oi otvrdnu. "Ako je to istina, izvui ete i nae ljude. Imamo etvoricu u Friideru." Znaajno se poigravao pukom. "Rekao sam ti Bowleru", promrmlja Cisco. "Vibre su bile ..." "Ne, ovo je suuu -peer!" uleti Zizz, izvodei kratki greviti ples, zbog kojeg su se dva gerilca pogledali i frknuli od smijeha. "Mogli bi i njih izvui! Mogli bi... " Bowler odmahne glavom. "I jednog e biti dovoljno teko. Imamo video-klju za njenu eliju. Treba nam Posrednik da nas provede pored straara, osiguranja, kamera. Imamo samo jedan video-klju." "Bomba!" predloi Zizz puna veselja. "Mogli bi ui, pa dignut u zrak njihov kom-pju-uuuter! Onda e se moda sve elije otvoriti i..." Quinn zajei. Osjetio je kako mu se znoj lijepi koulju za lea. inilo se da je soba tako uska da ga gui. "Zizz", zasike Quinn, "prestani pomagati prije nego to nam pomogne upasti u jo vea govna." "Ne, to nije loa ideja", ree Jabbar, gledajui Zizz s novim potovanjem. "Bomba u njihovom glavnom kompjuteru." Bowler odmahne glavom toliko jako da si mogao uti kako mu brada uti. "Ne, sluaj ..." "Ne, ti sluaj - ako izvlaite svoje ljude", ree Jabbar, meljui rijei zubima, "i elite nau pomo, izvui ete i nae ljude! Mi emo osigurati eksploziv." Digao je strojnicu i uperio cijev u Bowlerovo lice. Zizzin se izraz lica stubokom promijeni u djeliu sekunde, od veselja u mrki oh-oh izraz. Vidjela je da je uprskala. Primakla se Quinnu. Kutom oka je vidio kako uzima lutkicu koja joj je visjela sa zapea... Zabije joj jezik-icu u Quinnovu podlakticu. Quinn trgne ruku od nje, uvue zrak i osjeti... Bljesak bijelog svjetla; val bijele vruine. Quinn se ukoi. Naelektriziran iznutra. Paraliziran. Osjeti neku Prisutnost. Netko ... Klik. Iznenada je stajao izvan sebe. Bio je povezan, ali i odvojen, u mranom kutku, nevidljiv, izdvojen od ostalih, promatrao je sebe samog, i vidio na svom licu izraz koji nikad prije tamo nije bio. Nije mogao nita namirisati ni nita uti - osim vlastitog glasa. Govorio je neke besmislice. Ne, govorio je arapski, Jabbaru. Nije imao pojma kako da govori arapski. Niti jedne lekcije. Ali je to inio. I znao je to rijei znae na engleskom:

17

corry
"Jabbare! Friider ima biomonitore od zida do zida. Svi zatvorenici su vezani, hrane ih intravenozno i imaju kimene kutije. Ne mogu se maknuti ako ih kimena kutija ne makne. Kiberstraari paze na njih, a oni nikad ne spavaju, nikad nemaju pauzu, uvijek su tamo - ako uniti glavni kompjuter, oni i ostala oprema mogu uiniti svata. Nije obavezno da se kompjuter iskljui - moda e ubrizgati zatvorenicima prekomjernu dozu lijekova, straari se mogu zabuniti i smatrati zatvorenike za napadae. Bit svega jest, ako unitite taj kompjuter, sustav e biti razbijen i ljudi spojeni na njega e umrijeti. Ukljuujui i tvoje ljude." Cisco i Bowler su zurili u njega; njegov tjelesni dio. Potpuno zadivljeni. Jabbar prevlada svoje iznenaenje i odgovori na arapskom, "Zato bi vam trebali pomoi ako to ne oslobaa nae ljude? Ako se mi upletemo i Fedovi to otkriju, jo e nas vie goniti. Ve su izmislili ovaj nestanak struje da bi nas napadali, da nas pokuaju istjerati. Ovog mjeseca su ve dvaput izvrili raciju na nas, kad su nas uspjeli nai. Provocirati ih jo vie, ne bi pomoglo naoj stvari, sad ne bi. Pritisak bi bio prevelik. U naem smo poloaju nauili koliko problema moemo prouzroiti i jo uvijek preivjeti. Nismo budale." "Deidre se bori za vau stvar. Ona je govorila protiv novih protu-Muslimanskih useljenikih zakona. Ona je progovorila i rekla da vas mue, tjeraju na graanski rat, zato to kranski fundamentalisti preuzimaju vladu; rekla je da vam namjetaju, da vas sude i zatvaraju i deportiraju samo zbog predrasude o Muslimanima Govorila je toliko puta da su je se morali otarasiti. Pa su podmetnuli ilegalne kemikalije u njenu kuu, opremu za izradu bombi. Ironija je neizreciva. Deidre, podmeta bombi! Bezbroj puta je na sastancima Pokreta govorila protiv bombi. Rekla je da bombe ne mogu razaznati civile. Ali, Fedkontrola joj je namjestila, rekli su da je ona terorist, podmeta bombi, i to im je dalo ovlasti da je stave u Friider, da je osude na uvjetovanje. Ona je govorila za vas, za sve nas - a oni su je oteli! Na povrini legalno - ali oteli, Jabbare! Sigurno ti Allah sada govori to mora uiniti'' Jabbar je blenuo u njega. Onda Quinn - onaj promatraki, odvojeni dio Quinna -upadne u nekakvu crvenu cijev, i proe kroz zid bola. Kroz bijelo svjetlo, val vruine ... Klik. Vratio se u sebe, okupan znojem, drhtav, ali ... sam u svojem tijelu. Svi su piljili u njega. "Ovome ovdje", ree Jabbar, polako, na engleskom, "je toliko bilo stalo da je nauio na jezik. Govorio je razumno. Dirnuo me. Ja sam Muftija i ovo je moj sud." Mokri vjetar, pljesnivo-vlaan, sa East Rivera, curio je izmeu unitenih zgrada, i odnosio neto vruine sa Quinna, Bowlera, Zizz, Cisca i Muftije, dok su klipsali sredinom ulice pune kra. Quinn se osjeao udno. Jo uvijek pomalo dislocirano; kao da je ovdje i nije ovdje. Zizz mu je ovo nekako uinila. Ona lutka Njen iani jezik ...

18

corry
Quinn zastane i proape Zizz, "to si mi tamo uinila? Neki si mi kurac ubrizgala ili to ?" Zizz se ugrize za usnu da ne zakikoe. "Uinila sam ono to mi je Prodavaica fetia rekla da uinim. Rekla je, ako bude kritino'' "to? Tko je ..." "Radi za Posrednika, poslala je lutku kad je Bowler ..." Muftija se okrene i prosike, "Bez prie!" Mahne rukom prema krovovima. Zgrade su bile ocrtane slabim svjetlom zvijezda i mekim okrajcima svjetlosti vatri sa istina u kru: crvene mrlje na crnom zidu noi. Odlomci na arapskom, farsiju i libanonskom su do njih dopirali i nestajali dok su prolazili Donjim Istonim Manhattanom. Jo uvijek su bili na teritoriju Muslimanskih Funova, ali jedva. Nesigurni prekid vatre je kristalizirao muslimanske i kranske zone na suprotnim stranama Clintonove ulice. Prepreke i kontrolne toke Nacionalne garde su jo uvijek tamo stajale, blok prema zapadu; jo blie su bile oiene asije vojnih kamiona i spaljene ljuske raznesenih auta, zgrbljene u sjenama poput sasuenih leina bizona u Badlandsu. Quinn bi se ukoio svaki put kad bi doli do raskra, jer su ih raskra izlagala velikoj mogunosti snajperske vatre iz Kranskih sektora; ba veeras, kad su panduri i vojnici zaokupljeni neredima zbog nestanka struje, bila bi odlina no da se neto pone, skine nekoliko Funova ... A Kranski snajperi ne bi znali na toj udaljenosti da Quinn i njegovi prijatelji ne spadaju pred njihove niane. Da znaju tko su oni, vjerojatno bi i onda pucali: Quinnova horda je dolazila iz okruga Registriranih Socijalista. Quinn je skoro poelio da netko otvori vatru. Neto da prekine tijek dogaaja, struju koja ga uvlai sve dublje u ovo. Toliko se plaio da isprva nije ni prepoznao osjeaj. Nikada prije nije bio toliko uplaen. Strah mu je bio drhtava napeta lopta u trbuhu, nalik kuniu koji doivljava srani udar. A neto ga je bilo tamo preuzelo. Sad toga nema, ali... osjeao je njegove otiske na svom ivanom sustavu. A to ga je plailo vie nego meci ili bombe ili Friider. Meutim, nitko nije zapucao na njih. Deset minuta kasnije, Bowler ree, "Evo HopeScope." To je bila banka. *** Quinn je sjedio u nekakvoj sobi sa ormariima , na staroj drvenoj klupi, leima naslonjen na hladni betonski zid, pokuavajui se sjetiti kako je dospio ovamo. Muftija ih je ostavio, pa je Bowler Quinnu dao komad papira s nekakvim brojevima i bankovnu karticu. Barem je izgledalo kao bankovna kartica... "Evo", rekao je Bowwler. "Stavi to u prorez na Instanteller automatu."

19

corry
"to? Ta je stvar unitena ..." "Samo to napravi. Ti ulazi unutra." "Zato ja?" "Ne znam ... Rekli su da bude ti." Bowler ga je udno gledao. Malo Ijutito. "to si tamo uinio? Blebetao na ... Hou rei, nisi mi rekao da zna ..." "Ne mogu. Ne znam to se dogodilo." Bowler se premjesti s noge na nogu i pogleda banku, namrten. "Ne svia mi se ovaj hokus-pokus. Okultizam je religija, a religija je drutvena paraliza. Mislio sam da je Posrednik ..." Odmahne glavom. Prui ruku i stisne Quinnovu aku oko komada papira i bankovne kartice. "Jebi ga. Samo to napravi." "Da ti kaem istinu, malo me ..." "Sve nas je strah, ovjee. Ali, uini to za Deidre." Quinn duboko udahne. Pogleda Zizz. Vidio je kako guta knedle; vidio je da je crna minka razmazana. Naao se kako je eli uzeti u zagrljaj. A onda je pomislio: eli se uvaliti sa Zizz ? ali se? Meutim, osjeaj je ostao. Posegne u dep od koulje, izvadi video-klju kazetu i prui je njoj. Nekakav instinkt: Daj njoj, a ne Bowleru. Njihove se ruke na tren dodirnu i on se uhvati kako joj stiska prste suhim, drhtavim stiskom. Onda se okrene i natjera se da ode do smogom uprljanog Instantellera. Sumnjiavo ga pogleda, ne oekujui da e uope raditi. Automat za novac je bio u banci iji se krov uruio; iji su prozori bili neprozirni od grafita Ali, umetne karticu, automat se osvijetli, i on pogleda komad papira, otkuca ... Sad se nije mogao sjetiti koda. Brojevi. Osjetio je kako neki vali prolazi kroz njega, uo nekakvo zujanje i namirisao paljevinu. Na vrhu glave mu je neto lagano vibriralo. To je sve: onda su se sva vrata njegovih opaaja nijemo zatvorila. Probudio se ovdje. Flourescentno svjetlo iznad njega, drugo malo dalje, a to je mirkalo i inilo Zzt-zzt-zzt. Dugaka pravokutna soba, zaboravljeni sivo-zeleni ormarii uza suprotni zid; zarale cijevi po stropu i rom obojene lokve vode po podu. Svlaionica, sigurno. Kakve veze ima svlaionica s bankom? Nema Bowlera, ni Cisca, ni Zizz. Quinn je zaspao stojei, nije ni osjetio kako udara o zemlju, a onda se naao ovdje, naslonjen uza zid, sasvim sam. Kako? Netko je sjedio uz njega. Nije bio tu sekundu ranije. Ali, hej: Mozak mu je vjerojatno bio zamagljen od onog, ega ve. Frajer je morao ui dok je on bio u spejsu i pokuavao se sjetiti. Sigurno. Frajer je bio sasvim prosjean. Po izgledu ulini spava.

20

corry
Slijepljena kosa, slijepljene brada, koa sivo-crna, kao i grad. Ista prevlaka od atmosferske prljavtine i obine praine. Dugaki ronati uti nokti. Nema cipela, odjea neprepoznatljiva od spavanja u njoj. Vjerojatno smrdi, samo ako mu prie: frajer je sjedio zgren uz zid, odmah izvan granice izravnog svjetla, otprilike dva metra daleko. Jo jedan poklonik, jo jedan molitelj u HopeScopu. Navodno Posrednik pomae onome koga on izabere, a bira skoro po sluajnom uzorku. "ta ti dobit?" upita frajer, ba kao netko tko planira da i sam neto dobije. "Pomo za prijateljicu, a ti?" "Ko da se ne vidi, a? Mjesto da odmorim guzicu i moda kreditnu dozvolu D klase. Nije puno." "Mogao si se prijaviti za preseljenje u Socijalistiki okrug, oni e ti dati..." "Jel ti ja izgledam ko jebeni Crvenda?" Jedva da izgleda ljudski, pa se pitanje niti ne odnosi na tebe, pomisli Quinn. Ali ree, "Rekao bih da ne lii. Ni ja ne izgledam. Ali tamo imaju dobru kontrolu najamnina ... A kako smo uope doli ovamo?" "S glavoboljom. To je sve ta znam." "Ne znam niti da li sam budan. Ni da li je ovo mjesto ..." "Nije halucinacija ak ni ona stvar koju si veeras vidio nije halucinacija. To je bila Via Stvarnost predmeta. Ne halucinira. Ti si ovdje, ja sam ovdje." "Kako zna da sam vidio ..." "Iskustvo. Vidio sam hrpu frajera u tom Stanju, zna? Sai sa vizija" Sranje, pomisli Quinn. Skitnica je i dalje trkeljao, "Vizija se u tebi istroila, ali, zbog toga e tako dobro raditi. Dovela ti je mozak na neko vrijeme na pravu frekvenciju. Vizije nisu samo halucinacije, ovjee. To ti pokazuje stvari. Konceptualnu Dimenziju stvari. I to stvari za koje niti ne zna da postoje." Ovaj je opaljen, nije uzimao svoju dozu, pomisli Quinn. Premalo droga, zbog toga je Ulini spava. "I", ree Quinn. "to sad radimo?" "ekamo. U ekaonici si, ovjee." "Sve zna o tome, ha?" ree Quinn. "onda mi objasni ovo mjesto." Mislio je da je frajer vjerojatno sve krivo shvatio. Meutim, Quinn je bilo strah. Htio je uti kako netko govori. "Posrednik radi za Duhove, a Prodavaica fetia radi za Posrednika. Ima cigaretu?"

21

corry
"A-a" "Onda u popuiti jednu svoju." Iz neke guke na odjei, on izvue iskrivljenu, prljavu cigaretu, i gurne je u svoj cijevni upalja. Dim je imao miris pravog duhana. Ogrebao se kod nekog velikodunog. Skitnica se nasloni na zid, ispuhne dim kroz nos i ree, "Posrednik je Wetwarski Medij. On ... koliko eli znati?" "Sve, ako mogu." "Bie ti ao to si to rekao. ... Postoji subatomska estica nazvana JESAMton. Fiziari, oni o njoj spekuliraju, ali Posrednik zna. On je bio velika faca na Stanfordu. Izdvojio je JESAMton, i kad je to uinio, ovaj je progovorio. Kui to? Subatomska estica koja ti kae, Jee! Naao si me! " Ulini spava se nasmije. "U stvari, vidi, svi JESAMtoni na ovoj jebenoj planeti su progovorili, kroz grupu koju je on uhvatio u tokomak polju. Svejedno, Posrednik, e, sad, on eli da i drugi znaju to ti JESAMton moe dati, zbog toga i puta ljude da ovako o tome priaju, zato to eli da i drugi ljudi iskoriste to znanje - da otkriju vlastiti nain za koritenje - ali do sada jo nitko nije to uinio. A kad je stigao tamo, i on je zaboravio put. Kad stigne tamo, to ti je kao da si se ugrizao za zube , ili polizao vlastiti jezik ... tako da on sad ne moe nikome rei kako je tamo doao." Skitnica povue dim, zakalje se, pa ga ispusti. "Taj JESAMton, to je subatomska estica koja se pojavljuje svaki put kad postoji svijest. Tijelo je elektrino, tono? Ima vlastito elektromagnetsko polje, tono? Taj JESAMton, to je sveprisutna estica, i kad neki organizam ima pravu vrstu magnetskog polja, neke od tih estica - vei broj za vie organizme - su privuene i pripoje se u organizmovo sjedite holografske svjesnosti. U mozak. To je Ja, ona stvar to reagira na razini vioj od refleksa. E, sad, kad je ljudsko pleme u psiholokom poravnanju, oni proizvode vanjsko kolektivno elektromagnetsko polje ..." "to si bio prije nego si postao Ulini spava?" "Ne prekidaj. Svejedno ..." "Hou rei, sada drugaije govori ..." "eli doznati neto o posredniku ili ne?" Potresen zbog novih razloga, Quinn ree, "Nastavi." "Dakle, ovo plemensko polje proizvodi entitete, ili privlai entitete - Posrednik jo uvijek nije siguran kako to ide - i entiteti nam se prikazuju kao izraz nae konsenzualne interpretacije naeg okolia. E, sad, primitivni aman, uroenik, on ponekad moe razgovarati s nima i dobiti neke rezultate, a ponekad i ne. Ovi entiteti ba i nisu moni i veliki dio vremena ne mogu uiniti nikome nita dobrog, osim to te mogu nauiti o nekim stvarima, naprimjer, rei e ti koje su biljke ljekovite ... ali u velikoj civilizaciji, ti su entiteti jai. Naroito sad kad je Posrednik ostvario neke vrste veze, pa su oni vie dio naeg svijeta, manje su efemeralni nego ...Slua li?" Buljei u skitnicu, Quinn je vidio da ovaj treperi. "Ti si dio HopeScopea. Nekakva... slika"

22

corry
"I? Morao sam te provjeriti, je li tako? Hou rei, jebo te, toliko si smijean, ti i tvoji prijatelji ... raspizdili ste se i etate okolo, fantazirate kako ete provaliti u Friider. A ti, razmilja o Vrtoglavom sklonitu svog starog. Potomstvo pop-zvijezde mora biti bezveznjak. Razmaeni bogati klinac. Ukratko: Koja gomila drkadija. Morao sam vidjeti koliko ste ozbiljni. Privui panju vaeg gornjeg mozga, da mogu pogledati u donji mozak ..." "ita mi misli?" "Ne, ti mi dio njih pokazuje. Nismo zapravo ovdje, razumije. Lei na stolu ispod stare banke." "Sranje!" "Ako ti tako kae. Povezan si, ukljuen u Banku podataka koju Posrednik koristi da bi razgovarao s Duhovima" "Bowler ne pada na taj dio s Duhovima. Rae da samo ima dobre hakere." "On je lijevo-modani staljinistiki ignoramus." "Gledaj ..." "eli znati to mi hoemo od vas kao uzvrat za otvaranje Friidera Da je to bilo tko osim Deidre, ili da nemate klju - a moe se o vlastitu guzicu okladiti da nije dovoljan - rekli bi vam da proeete. Postoji tisuu ljudi koji ele izvui nekoga iz Friidera. To je teko. Ali, to je za Deidre, pa je dijelom i to razlog. Drugi dio razloga je naa uobiajena plaa, oboavanje. Hou rei, pravo oboavanje, ne mislim na pumpanje ega" "eli da mi oboavamo, uh, Duhove?" Jo jedan treptaj i onda Ulini spava vie nije bio sasvim tu. Frajer je postao dvodimenzionalan, geometrijski amblematiki lik na ekranu, nalik simbolu nekog proizvoda. Quinn je utonuo u slatku umrtvljenost iz koje je mogao uti kako amblem govori, mogao je vidjeti kako se usta hijeroglifa miu, a znao je da to vidi na pozadini svojih zatvorenih kapaka ... dok je Posrednik, preobraeni skitnica, govorio: "To je slatka stvar, Quinne, to nae oboavanje. To nije podlonost, ne moe rei da jest; to je tatina Oni su mi. To je groznica, Quinne. Pjevati o njima, i malo krvariti za njih, i prinositi im darove, i erge. Govorim o Flouresu, koji izdie elektrone. Govorim o Mrei i Reeci, glasnicima bogova, jednom za nazad, a drugom za naprijed, koji se sparuju sa svojom gospodaricom Valnom Duljinom. Govorim o TeVeu Laskavcu, koji jede sve i ne probavlja nita, o Buddhi koji lae. Govorim o Jedan-Nula-Jedan - ija si ti Quinne druga polovica - Duhu iji je ma Unos, a iji je tit Izlazni podatak, ija sjeanja su otopljeni led to tee medu suhim obalama svakog kompjuterskog spoja.

23

corry
Govorim o Piksel, video kraljici - tvojoj majci, Quinne - koja te oekuje u polusvijetu na ekranu. Govorim o Fraktalu, ivom prolazu do Pete Dimenzije, kojeg si sreo u elektrinom stupu i slivniku, koji sjedinjuje dimenziju ljudskih ula sa onom koju vidi elektronika. Govorim o Pharmus-Hormoni, ija se prozirna put pohotno nadima ili se sasui do ilave slatkoe; zbog koje se vie ne mogu razlikovati Plodnost i Pomodnost. Govorim o MaksiLovi, energiji koja je novac, novcu koji je energija, ivom grafikonu lakoe i moi. Govorim o Hitu, Gospodaru Dopa, Gospodinu Dobradroga, iji su zubi igle; moli, prosi da te rtvuju njemu, prosi ga da uzme tvoje grlo u svoje ralje. Govorim o Androgini, Disko kraljici, koja je preica do Duhova, koja je hip-hop voodoo i Maternica Urbanog Primitivca. Govorim o Vozilu, na ijoj je kruni Mackov buldog, i u ijem je srcu GM slogan. Govorim o Sudu, Laljivcu, koji govori s dva jezika, a oba su smea. Govorim o Raciji, Panduru, Razarau, ije lice je krom peatiran svim brojevima, a ije ruke zavravaju pitoljem I palicom za oamuivanje; Raciji, kojem se moraju prinositi rtve, a ako si mudar, ponizno e moliti Duhove da se zadovolji tvojim neprijateljima... Govorim o roacima, Quinne. Jer ponekad se Zeus pojavi kao labud ..." "Strah me je." "Ti si u redu. Kad je Jedan-Nula-Jedan preuzeo kontrolu nad tobom da bi razgovarao s Muftijom na arapskom ..." "Jel... to je to bilo?" "To je bio Jedan-Nula-Jedan, koristio je tvoj jezik da bi razgovarao sa Jabbarom, na arapskom preuzetom iz lingvistike baze podataka, a jako se koristio i svojom retorikom bazom podataka i mojim doprinosima ... bitno je, poslije toga si bio malo potresen. Ali, bio si okej, bio si neobino u redu, uzevi u obzir sve to. To znai da odgovara za onakve stvari. Dakle, imaj povjerenja, Quinne. Naao si svoju valnu duljinu." "Ali, ako je imam, ne znam je koristiti..." "Ja znam. ja u te voditi. Sada: Idemo vidjeti moe li se provaliti u Friider. Njega titi nekakav njegov nevidljivi Duh, i taj je Straan." "Ja sam ..." Spoj se zatvori. Quinn je gledao Posrednikovim oima. Te su oi naizgled lebdjele iznad prizora, nevidljive. Moda su elektronske, moda su ljudske, moda su jedno i drugo. One su ...

24

corry
odvojene od Quinna Koji je jo uvijek bio zakljuan ispod banke, na stolu, duboko u REMovima. Ipak, Quinn je promatrao kad se skitnica u ruevinama prikazao Ciscu, Zizz i Bowleru, pokazavi se u zraku iznad njih, sveti alki, lebdea skitnica sa oreolom boje monitorskog sjaja u mranoj sobi. Bowler ustukne i okrene leda prikazi, maui glavom. Vizija progovori Ciscu i Zizz. Leprala je srebrnastim krilima od metalnih ljuskica, i vukla dimove iz eterine cigarete; otpuhnula je dimni prsten koji se preobliio u svastiku. Ispuhne struju dima koja razbije svastiku i, ljubazno nezainteresirano, ree: " U slijedeem bloku prema jugu ima jedno staro pornografsko kino. Sad je zaputeno i izgleda zatvoreno, ali popenjite se preko kra i vidjet ete ulaz. Prodavaica fetia je tamo. Ona e vas opremiti." Glas je imao tek najslabiji prizvuk elektronskog filtera. Prikaza izblijedi, prvo detalji, a onda i obris, onako kako to ine holografske projekcije. Meutim, Cisco i Zizz nisu ni trena posumnjali. "Vidimo se opet oov-djeee, Bowleru", ree Zizz, "jer si odluio da e biti up-ina" I otidu se nai s Prodavaicom fetia. Bowler je ostao ekati, sam u ruevinama, naduren u magli ideologije. Riskirao je: sam na tom mjestu, bio je rtva koja eka rtvovatelja, osim ako ne bude imao sree. U slijedeem bloku, Cisco i Zizz su se uspentrali preko popadalih cigli i buke, u razrueno Sensurround kino za odrasle s druge strane ulice pune kra, i tamo su sreli Prodavaicu. Prodavaica je leala na krevetu od adi. Fotografske slike iz porno asopisa dvadesetog stoljea su bile otisnute na pseudokoi Visoka Svila, skupa marka - pa se ona razvalila na usmrenom jastuku oslikanom stotinama malih, isprepletenih aktova, otisnuti uzorak od mlitavih lica, nakoenih guzova, prepunih dojki i spojenih genitalija. Nosila je alumiteh kimu: dugaku sivu metalnu stonogu niz gola leda, stonogu opremljenu usadnim icama umjesto nogu. To je signalni transformator za ivane zavretke, ubrizgava impulse iz erogenih receptora, iz svih ivaca osjetljivih na uitak. Bio je umjetniko djelo, ali je umjetnost bila nova, pa su njeni pokreti ponekad bili nepravilni, kad bi se dolazei somatski signali uitka upleli u prijenos motorne koordinacije. Porculanski mehanizam pokraj kreveta je puhao tople, terapeutske izmaglice po njoj, mlazeve koji su joj strateki opipavali pojaane erogene receptore; jastuk je lelujao pod njom, njegovi skriveni servo motori su masirali, prestajali, opet masirali... Prodavaica fetia je imala upale oi, najeenu kosu i bila skoro kosturski mrava. Tetovaa uljepanog ivanog sustava, isprepletenog sa kovricama, fleur-de-lisom i rascvalim lozama je bila tamnim bojama iscrtana po njenom torzu i nogama. Promatrajui s drugog mjesta, Quinn je vidio plastinu kutiju dozera droge, boje mesa, usaenu u njen list. I Zizz ju je primijetila. "Oooo, dozer, ovi su skupi, to ima unutra, koju dozu?" Zizz i Cisco su pred krevetom Prodavaice stajali poput dvorjana u audijenciji kod kralja. "To je nepristojno pitanje", ree Prodavaica. Glas kao kod uznemirene sijamske make. "Ljudi to ljude ne pitaju."

25

corry
Quinn pretpostavi da prima male doze anfetamina, kap po kap, presjeene moda demerolom, povremenim valom Beta-endorfina. Soba je bila betonska peina, rubova izgubljenih u crvenoj sjeni, a elektronski fetii Prodavaice su bili stalaktiti. Cisco je oparan piljio u njih. Visili su sa stropa, stotine, svaki petnaestak centimetara dugaak. Napravljeni sitnim klijetima, pincetama, a vjerojatno i zubima Prodavaice, zamreno uoblieni od obojenih ica, pilom odrezanih komada tiskanih ploica, mikroprocesora, poluvodia, kondenzatora i ... kostiju. Svitaka kose. Traka plavog baruna, zelenog satena. Sve to spleteno u male skoro-ljude, a oblici su nagovijetali ivotinje koje nitko nikad nije vidio. Nijedna figurica nije bila dovrena, ali sve su bile jasno definirane. Prodavaica fetia se naceri, usne se povuku sa zubiju koji su pokazivali vrhove svog korijenja oko povuenih plavih desni. Na lemom poprskanom drvenom radnom stolu, do kreveta, etiri su fetia bila nanizana zajedno na crnoj ici. To su bile figurice od jarko obojene gume, bakra i slitine. Prodavaica pomakne ruku prema stolu, a izgledalo je kao da je mie kroz bljeskanje stroboskopa. Trz - trz - trz. Iznervirana, ona posegne rukom iza sebe i neto namjesti na kimi. Ruka se pomakne tenije i podigne prsten fetia. "Za vas, kae Posrednik, za Deidre." Cisco posegne za petljom, i potegne je - ali je Prodavaica nije htjela pustiti. Usne joj se opet povuku s njenih zubiju mrtvake glave. "Cijena." Ona se trzavo namjesti u robotsku parodiju zavodljive poze. "On kae da ovaj put ne mogu traiti lovu. Ali mogu traiti neto drugo." Pogleda Cisca medu noge. "Tebe, na neko vrijeme. Ta druga moe gledati." Cisco proguta knedlu, uoljivo. Promrmlja, "Bowler se lako izvukao." Prodavaica stavi novu cijev u svoj dozer i zavali se na krevet. Rairi noge i ree, "Nemoj gubiti vrijeme." Morali su ekati da Prodavaica zavri sa Ciscom. "Ona je ir na guzici", ree Posrednik. "Poremetit e mi vremensko usklaivanje ako bude predugo." Quinn nije mogao vidjeti ni sebe ni Posrednika. Vidio je Cisca i Prodavaicu fetia na krevetu, s nekog objektivnog ne-mjesta. Ali on i Posrednik su mogli uti jedan drugoga. "Hej", ree Quinn. "Kako ti fetii rade? Hou rei, jesu li samo psiholoki trik ili...?" "Podeeni su na transmisiju JESAM tona i kanaliziraju je. Vano je zato rade, Quinne. Ljudski svijet je dosegao psiholoku kritinu masu. U zadnjem dijelu dvadesetog stoljea, ljudi su panino traili osjeaj zajednice, pripadanja. Osjeali su se beznaajno u veoj zajednici - a za veinu ljudi, one manje oko njih su bile pune stranaca. Obitelji su im se raspadale, a njihova plemena su bila lana. Trebala su im prava plemena, Quinne. Svima nama trebaju, naroito pod stresom. I zbog toga su se stvari onako brutalno 26

corry
frakcionalizirale u Bejrutu. I u New Yorku. I zbog toga fetii rade: zato jer se povlaimo u plemena; plemena sa snanim konsenzualnim vjerovanjima A nae pleme je jako u ovom gradu, Quinne ..." Friider je izgledao kao uredska zgrada. "Zato bi zatvori trebali biti runi, ako ih nova tehnologija moe osigurati iznutra?" pitali su se graditelji, mislei da su vrtoglavo inovativni. Zato ih ne napraviti tako da bude manje vjerojatno da e mjetani prigovarati zbog njihove blizine? Oni koji nisu iz grada, kad bi ugledali Kaznionicu Federalne Kontrole, strogu, ali ne i prijeteu, na umjetnom otoku oko kojeg se ravao Hudson, smatrali bi je za sjedite multinacionalne korporacije svjesne osiguranja. Ali, kad je vidi iz Grada straara, izgledala je drugaije. Grad straara je bio visoko utjelovljenje krize stanovanja: Krovni slumovi, zamreni labirint straara od fiber-ploa, opasno natrpanih na krovove stambenih zgrada, krovove skladita, svaki otvoreni prostor koji se mogao zauzeti, visoko gore. Oni odozgo su mogli vidjeti Friiderov osmerokutni neboder od polariziranih stakala i znati da je to zatvor. Sedamdeseterokatni zatvor bez reflektora, bez vanjskih zidova ili elektrine ograde. Zgrada je imala gizdavu stepenicu na jednoj strani i iroke zelene tratine i topijarijski vrt i osvijetljeni vodoskok. Ipak, oni iz Grada straara su znali to je ona. Zbog nje su se tresli, jer je bila toliko samosvjesna. Ali, bila je uvana, da, uvana. Dok su se Cisco i Zizz penjali iz amca, uz betonsku obalu, na tratinu - stali su, uvi kako im se lebdee kamere pribliavaju kroz mrak. Quinn je, gledajui i sluajui preko Posrednikove daljinske veze, uo isto to. Posrednik prebaci na infracrveno, i Quinn ih ugleda, dva stilizirana ptija oblika, crvenog sjaja od vreline motora. Lebdjeli su sa obje strane Cisca i Zizz, deset metara visoko, procjenjujui ih. Dajui uzbunu kiberstraarima u niama oko osnovice zgrade. "To je to", ree Quinn Posredniku. Nije mogao vidjeti Posrednika, ali on je bio Tamo. On je bio nevidljiva pozadina. "Kad je zadnji put neko pokuao nekog izvui odatle, ti kiberstraari su se bacili na njih, dvadeset tih malih pedera se dokotrljalo odjedanput, pucajui na sve strane. Bilo je helikoptera, svega - sve u otprilike jednu minutu. Sjebali su ih." "Ne, ako se mi umijeamo." "Nemamo vremena." "Imamo. Ti i ja sad razgovaramo u snovremenu. Modanom vremenu, koje je sve to eli da bude. Jesi li ikad imao san gdje sve traje danima i danima - samo kad se probudi, cijeli je san trajao tri minute? To je tako. Mi smo deset puta bri. Dvadeset. Trideset. Okej?" BAM BAM BAM Ba-BAM "ujem glazbu", ree Quinn. "Neki hip-hop ritam."

27

corry
BAM BAM BAM Ba-BAM "Ne mogu sam provaliti u Friider, Quinne. Zato si ti tu. Ima talent da bude prazan. Da bude kanal. Da bude nula na pravom mjestu. Ti i ja kanaliziramo Duhove da se umijeaju. Da bi to uinio, mora isprazniti mozak. Mora ... dodi i PLEI." "to?" "PLEI!" Sada enski glas. BAM BAM BAM Ba-BAM "PLEI!" Motownova pjevaica iz dvadeset i prvog stoljea "Dodi i PLEI!" Izrecitirano u jednom ritmikom depu. "Jesi li ozbiljan?" Ritam, sveprisutna detonacija Linn-bubnja, nastavljao se u beskonanost, dok je ona (za trenutak, ona) pjevala. Dodi i PLEI BAM BAM BAM Ba-BAM i drugdje se preseli Dodi i PLEI BAM BAM BAM Ba-BAM kroz unutranji prostor Dodi i... Ritam mu je zraio iz sri kostiju. Njegov Linn-bubanj je bio programiran u genetikoj jezgri njegovih stanica. Quinn se iznenada naao na drugom mjestu. Androgininoj maternici, Disku sa zidovima od ogledala, preplavljenom kristalno plavim svjetlom; plesao je sam, jedan od Prodavaicinih fetia mu je visio oko vrata na uzici, mlatarao na njegove pokrete, svaki je pokret ljutio sumnje, odbacivao: Zato? to ako? Ali oni...? Na stropu su se vidjeli neonski udari svjetla i on je po njihovom uzorku znao da su to impulsi koji jure kroz njegove neurone. Da plee u vlastitoj lubanji. A kimena modina mu je zraila somatske impulse na sreditu stropa laser pljuje trake laserskog svjetla u ritmu, a to je logorska vatra oko koje plee, u plesu urbanog primitivca ... U Amazoniji, u jednom oca, u selu Topaja, Feiticeiro je plesao oko vatre; mukarci iz njegovog plemena su uali oko njega, darujui mu ritmove. Strugali su po birinbalu i lupali po upljim deblima. On je bio gol osim svetih znakova zelenim pigmentom i sjajne presvlake svog znoja. Koliba se pekla u vruini logorske vatre, tijela; aman je drhtao 28

corry
kao list na vjetru u vreloj rici droge koju ameriki medicinski amani zovu Ibogaine, prahu svete biljke. aman je plesao, u ritmu koji je zraio iz njegove kotane sri, programiran u njegovoj genetskoj jezgri: to je njegovo tijelo radilo. Njegov um je imao jo jedno tijelo koje se provlailo kroz Svijet, praumu, traei crnog jaguara, s bambusovom puhaljkom u desnoj ruci; duboko u grlu je pjevuckao po dalekom dubokom zvuku Birinbala, dok je dozivao Duhove ... Quinn je osjetio da je tjelesno tamo, oznojen, bolan, zadihan, uzlupanog srca, ali da hvata svoju furku, ulazi u trans zbog kojeg ti se ini da moe plesati vjeno, shvativi da prolaz do drugog kontinuuma ima hodnik i da je taj hodnik beskonani ples; pusti da te tvoja tjelesna vruina rastopi i povue za sobom, pokree bokove u rupi u ritmu, potpuno izgubljen u njemu. Tako se i bol od napora inio dalekim, udaljenom mrljom boje ... A inilo mu se, dok je plesao (BAM BAM BAM Ba-BAM) u mjestu, u garnituri svjetala svog znoja, da putuje nekamo ... Dodirne feti oko vrata. Spoj se zatvori. Neto sjedne na mjesto. Pojavila se neka amebina reetka, gumenasta reetka svjetla, koja je lelujala u tri dimenzije od sinusnih valova. Ako primiri, imala je i ovjeji oblik. Stvarala se oko fetia kojeg je Zizz bacila na zemlju, kako joj je rekla Prodavaica. Quinn osjeti kako mu ta lelujava reetkasta stvar drhturi u rukama To su bile dvije stvari, dva Duha, i on ih je u rukama osjeao kao da mu kroz njih prolazi blagi elektrini naboj ... To zujavo osjeanje ... Nalik zujanju, vibraciji koju je osjetio kad je stavio karticu u prorez. Sad ih je drao u rukama, kao male ivotinje koje e se odazvati njegovoj volji, uvjebani mezimci, gladni i znatieljni... Idite u kamere... Lelujava reetka se rastegne, gladna i znatieljna, do dva lebdea ptija oblika - a svaki je imao objektiv kamere za glavu - i uinilo se da se dijeli u amebu i ulijeva u objektive ... "Mrea i Reetka, nerazdvojni", ree Posrednik. "Jedna stvar ide na dva mjesta odjednom." (Na nekom dalekom mjestu, Quinn je jo uvijek plesao.) Quinn je vidio ovjeka koji gleda red monitora. Najednom se vidjela tratina i rijena obala, gdje su stajali Zizz i Cisco. Ali (UGURAJ se u monitor) to nisu Zizz i Cisco; posredovanjem duhova Mree i Reetke, Zizz i Cisco su sad dva straara koji su izali na veernju patrolu po otoku. Normalno, nitko ne bi bio trebao osobno odlaziti u patrolu, ali sa ovim neredima u gardu i svim tim ... Dva straara su bili na prednjim vratima i ovjek kod monitora, prepoznavi ih (mislio je da su na pauzi, mora da su odluili ostati dulje nego obino ... uz te nerede ...) otkuca slijed tipki koji je otvorio kapiju i pustio ih unutra. U predvorju, straar digne pogled, ugleda kako Zizz i Cisco ulaze i skoro se upia u gae. 29

corry
Mrea i Reetka bili su na mjestu. Quinn i Posrednik, pleui svaki u svojoj lubanji, u amanskoj ekstazi, prizvali su Pharmus-Hormonu i MaksiLovu. Straar kod TV monitora se zvao Krutzmeyer. Bio je nizak i debeo, imao je magaree lice i otre crne dlake na prstima. Pruao je ruku prema dugmetu uzbune kad ga je ta cura s jeastom kosom dodirnula lutkicom napravljenom od ica. Iznenada, nje vie nije bilo. Na njenom je mjestu bila od seksa nabrekla stvar iz njegovih fantazija, nemogue zavodljiva. Pogled na nju je bio elektrini udar. Istog mu se trena digao. Osjeaj koji se pojavio u Krutzmeyeru nije bila seksualna privlanost. Bilo je to seksualno ispunjenje. To je bilo kao da te pogodi teretni vlak od mekog, toplog, ljepljivog enskog mesa, i taj ga je vlak pogodio iznutra, izjurio je iz osnove njegove lubanje, pa niz kimu, do preponske akre i UDARIO. Nije mu se moglo oprijeti. (Ciscu se inilo da je straar pogledao obinu Zizz i -zbunjujue - ispustio jauk ekstaze i udovinog ispunjenja, pa se sruio na pod, u grevima.) Krutzmeyera su promatrali drugi straari na drugom redu monitora. Jedan od njih je htio objaviti uzbunu, ali se Floures, onaj od Elektrona, ulije u njega, ukoi ga, dok Cisco nije otkrio kako da otvori vrata na drugoj kontrolnoj toki. Ime tog straara bilo je Wolfeton, imao je ezdeset i dvije godine, emfizem, bilo mu je muka od ovog posla, koliko god taj bio lak. I kad ga Floures vie nije mogao drati, kad je vidio da nekih dvoje udaka ulaze, posegao je za dugmadima za uzbunu ... Cisco ga dodirne fetiem. Za Wolfetona, Cisco je bio netko drugi. Cisco je bio Darrel "Ducky" Parks, unuk Berta Parksa i voditelj Lova, mome, Lova!! , najpopularnijeg kviza na TVu, koji rutinski daje 100.000 ND po emisiji. Pretvoren iz olova u zlato od strane MaksiLove, Cisco je bio apoteoza Lakog Novca i Instant Luksuza, bio je djelitelj karata za neprekidnu vonju do onog otoka u Florida Keysu, o kojem je Wolfeton sanjao, a s novcem koji je Darrel prebacivao na njegov raun, Wolfeton je mogao kupiti kuu na tom otoku - Vraga, mogao je kupiti otok! A on i Gertie mogu ... do vraga s Gertie, moe sebi priutiti skupi razvod, moe ostaviti Gertie i kupiti najbolju ljubavnicu koju lova moe kupiti - vraga, nek budu tri ljubavnice, a kad smo ve kod toga ... Ono to se dogodilo Wolfetonu, otilo je i dalje od pritiskanja njegovih dugmadi za pohlepu. Njegov racionalni um nikad ne bi povjerovao da je Ducky Parks doao ovamo. MaksiLova je posegao u onaj dio Wolfetona koji je udio za infantilnim zadovoljenjem. Do neeg zakopanog ispod temelja osobe; utisnutog u sami ivani susta. Zadovolji to mjesto, gdje se osoba povezuje sa ivanim sustavom i ostatak uma e slijediti. MaksiLova je bio brzi fiks; Veliko Oslobaanje; Mama i Tata u jednom. A Wolfeton ga je godinama ekao. Zizz je to izgledalo da straar pilji u Cisca i ceri se nekakvim grevitim cerekom, hiperventilira, postaje jarko crven ... Ali mahnito klima glavom, mrmljajui "Dobie, Darrele, sve to kae, Darrele ..." dok pritiska ifru za otvaranje vrata kontrolne sobe. Ona slegne ramenima i ue u kompjutersku sobu. 30

corry
Brandis Danville je bio anoreksian, analan i - po rijeima svojih suradnika - "uvlaka". Digao je pogled i vidio kako najudnija ena koju je ikada vidio uetava bez pratnje u kontrolnu sobu. ak nije nosila ni odijelo protiv praine da zatiti kompjutere. On prui ruku prema komandama, a ona ga dotakne ianom lutkom bez lica. Djevojke vie nije bilo; umjesto nje, stajao je mukarac u uniformi Visoke komande Federalne Kontrole, oiju skrivenih iza reflektivnih naoala, a po uniformi su mu vrvjele pletenice i mjedene oznake; bio je velik, i Brandis mu se nije mogao oduprijeti nita vie nego to slamka moe izdrati uragan. Imao je autoritet od petsto na sat. Jer, Zizz je vizualno preobrazio Racija, Razara. Racija, kojem ak i djelomini prkos znai smrt. Racija, Idealni Policajac, ree, "Deidre Belladona Arliss, FP87041, u jedinici 4577BB, mora se osloboditi i predati meni." "Apsolutno, istog trena." Niti pomisli na sva nareenja, papire, razne sigurnosne provjere, dvostruke potpise i video autorizacije. Osim jedne, "Ako biste mi htjeli dati klju, gospodine. Kljueve dre u Centrali FedKontrole i alju ih samo u hitnim sluajevima ili..." Zizz mu prui kazetu. "Kako ste dobili slikovni kod?" Posrednik upita dio Quinnovog uma. "Kad su je zakljuavali, njen je odvjetnik bio tamo, sve je snimio sa ekrana malom kamerom na reveru. Mutna slika, nije se mogla iskoristiti za klju, ali ja sam je sredio, napravio duplikat video-animacijom. Trebalo mi je etiri mjeseca." "Ima oko, roen si za to. Zato to radi." Deidre je ulazila u trei dio ciklusa. U tom dijelu glasovi su na neko vrijeme prestajali, i mali elektrini okovi su prestajali, a rehabilitacijski kompjuter nije davao drogu za stvaranje munine. Odmaranje sustava prije nego uvjetovanje ponovo pone. Osjetila je kako joj se ruke i noge trzaju u okovima, kad su je impulseri poeli vjebati u kapsuli. Kalendarske slike idilinih krajolika su joj bljeskale ispred oiju za "osvjeenje psihe". Imala je mogunost da razgovara s Prijateljem, ako eli. Meutim, kompjuter koji je igrao ulogu Prijatelja uvijek bi je njeno usmjerio na temu rehabilitacije, i nije ga se moglo navesti da prekine ili da uini bilo to neobino, pa vie nije razgovarala s njim. Nije mogla razmiljati o Borbi, naravno, ne otvoreno, jer su biomonitori znali to joj tijelo i krvotok rade kad razmilja o svom radu prije zatvaranja. Mali ljezdani nagovjetaji, nevoljne reakcije ... a kad kompjuter to osjeti, kanjava je. Meutim pokuala je razmiljati o neem to bi... Zvuk deranja. Duboka, muna dezorijentacija. Provala svjetla. O, ne, pomisli ona, dogodilo se: poludjela sam. Jedina stvar koje se plaila. Halucinirala je da je kiberstraari vade iz mreastog leaja, umataju u gumenu plahtu, zujei nose jako dugo. Um joj je uletio u fantaziju o bijegu, odlui ona, poput Dogaaja na mostu preko Sovinog potoka. Postala je patetino luda. A kad je ula Ciscov glas, bila je u to i sigurna.

31

corry
"Puno e proi prije nego to ona ... nego to ona bude u redu", ree Bowler, napuklog glasa "Niti ne znam hoe li ikada i biti. Ali, barem je oni vie nemaju." Bila je zora, i smogom opreno svjetlo je sve bojilo prljavo plavo. Bili su u uliici izmeu jednog skladita i tvornice super-vodia, blizu Brooklynskog mosta, ekali su kombi koji e ih odvesti sa Manhattana. Bowler je vodio Deidre na jedno mjesto u dravi Maine, u kuu u planinama, gdje su neki ljudi uili koristiti automatsko oruje za neto o emu Bowler nije htio govoriti. "Oni su dobri ljudi. Pobrinuemo se za nju", bilo je sve to je htio rei. Svi su trebali ii s njim. Quinn se osjeao uplje, izdvojeno, kao da se sve dogada nekome drugome. Dezorijentacija? Oaj? Nije bio siguran. Ali znao je da se osjea rastrgano. Osvijestio se hodajui niz ulicu, s Muftijom i drugim Funovskim gerilcem kojeg ranije nije vidio; bili su mu sa obje strane, pridravali su ga kao da je pijanac. I smijali su mu se kao da je pijanac. On pogleda naokolo i otkrije da je svijet mutan, siv, beskrvan. Ogromni kamenolom u kojem ovjeanstvo vadi mediokritete, kao da su ljunak. Izgubio je Duhove. "Vodimo te tvojim prijateljima", rekao je Muftija. "Pa ne bi trebao plakati." Meutim, on je plakao. Deidre je sada sjedila na neijim prljavim stranjim stepenicama, napunjena sredstvima za smirenje, obgrlivi koljena, ljuljajui se, a povremeno joj je glava izvodila pokrete kljucanja, jezik joj je izvirivao, nekakav stravini motorni trzaj ... Quinn okrene glavu. Nije mogao podnijeti da je vidi takvu. Uvjetovanje je neto u njoj slomilo. Moda ne zauvijek. Ali, ona je u Quinnovoj glavi bila izmijenjena zauvijek. Sve je bilo izmijenjeno. Deidre vie nije bila zamrznuta u Friideru, ali nije mogla ostati u new Yorku. Morala je pobjei; njena je borba ovdje bila zavrena. Mogla je samo bjeati, i skrivati se, i pokuati se izlijeiti. A Quinn vie nije mogao vjerovati u Bowlerovu revoluciju. Jer, u svom je transu imao viziju, vidio je FedKontrolu: njenu ogromnu matricu od nerdajueg elika, kako ih ekonomijom vezuje u drutvenu "Friidersku jedinicu", makroskopsku majku one koja je drala Deidre. Sad je previe velika, previe tehnoloki koordinirana, da bi se protiv nje borilo orujem, bombama. Posrednik im je pokazao kako da se bore protiv nje. Moraju se boriti na ravnini koja prelazi tehnoloku superiornost. Cisco je trkeljao, "Hou re, bilo je tako fantastino, straari su se samo onako pretvorili u blebetave idiote, a ja sam mogao skoro pa osjetiti kako Duhovi rade kroz mene ..." Ne, pomisli Quinn, radili su oko tebe. Najvie to su te upotrijebili, bilo je da postave straila. Bilo je i druge stvari koje je htio rei Ciscu, a nije mogao. Htio mu je rei da je jedini razlog to manifestacije uzimaju oblik duhova to to frajeri kao Cisco ih ne mogu ni na 32

corry
koji drugi nain razumjeti. Zato to tisuu milijuna ljudi koriste svu civilizacijsku tehnologiju, a da je ne razumiju; djeca nove nepismenosti. Koriste elektroniku onako kako je Kromanjonac koristio vatru; pretpostavljajui da je to magija. Koriste kompjutere kao da su mediji duhova. I tako nam je JESAMtonsko polje vratilo nau vlastitu interpretaciju nove divljine, tehnoloke divljine ... Quinn mu je htio rei da on to uope ne razumije. Da je Duh stvaran, ali da nije ono to on misli da jest. Ali Quinn slegne ramenima i pogleda Zizz. I ona je bila drugaija. Nije trkeljala, nije vidio da posee za drogama. Nije ga gledala kroz sve one podosobe koje je koristila godinama. Gledala ga je iz svoje jezgre ... "I ja sam bila tamo", ree ona naglo. "Gdje?" "Na mjestu za plesanje. Samo gledala. Osjetila sam ... bila sam napola unutra..." Quinn kimne. I ona moe ostvariti vezu. "Mislim da ne trebamo razgovarati o tome", ree Bowler. "Dovodi do nesporazuma. Bori se da se poravna sa Potrebom usredotoenja na probleme s kojima se Mase mogu dovesti u vezu. Misticizam je dekadencija, elitizam." "Previe si predvidljiv, Bowleru", ree Quinn. "A imam i vijesti za tebe. Ja nisam jebeni Komunist." Kombi je dolazio niz ulicu, poskakujui preko rupa i smea. "Ja ne elim ii", ree Zizz, gledajui kombi. "Mora", ree Bowler. Ja bih trebao ii s njima, pomisli Quinn. "Ne idete", ree jedan mokri glas. Bio je iza njega. Quinn se okrene i uini drhtavi korak nazad. Neka stvar od ive, balon-lice od srebra. Bilo je odmah iza prljavtinom oblijepljenog, razbijenog prozora, prualo se iz neeg to nije mogao vidjeti. Vjerojatno iz praznog grla od arulje. Opet progovori, a dvodimenzionalne usne se pomaknu. "Ti si napravljen za nas", ree ono. Glas je zvuao sintetino, ali ne i elektronski. To je bio ujni matematiki model glasa. "Pustili smo te da se vrati ovim drugima, tako da moe poteno odabrati. Da te pustimo da odabere bez straha. Odaberi: Dodi kui i ui." Bowler je potezao Quinna za zapee. "Dodi", ree on. "Kombi." Paljivo se pretvarao da stvar ne vidi. "Bowleru, pogledaj ovo, to neto znai, ovjee. Pogledaj pa mi reci da nije ..."

33

corry
"Ja ne vidim tvoje halucinacije. A ne elim vidjeti ni nove holoprojekcije. Hipnoza, togod su upotrijebili, radilo je - ali to su bili trikovi ovjee, spravice. Ogledala i skriveni pretinci." Tada preko njih padne sjena. Oni dignu pogled i ugledaju kako neto sakriva nebo iznad uliice, sputalo je svoju masu izmeu zgrada, jedva proavi (ili je Quinn vidio kako se stiska da moe proi?), a Bowler otri do Deidre, povue je prema kombiju, viui, "Fedovi! Daj, ovo je racija, idemo!" Ali Quinn odmahne glavom. "Nije to racija. To je od Posrednika." To je znao gledajui stvar. Nekakva mehanicistika semiotika ga je izvijestila. Identitet vozila se mogao proitati u treperavom kromu i staklu; njegovom heraldikom oblikovanju. Nitko od njih nije stvar jasno vidio. Imalo je stila, ali se inilo da se specifine linije mijenjaju. Da li je kugla? Tanjur, kaplja, mlanjak zakrivljenih krila? Stalno se iznova odredivalo, poput animacije nacrtane drhtavom rukom. Quinn je imao dojam dizajnerske biti najvitkijih helikoptera; dizajnerske simetrije japanskog Magnetoindukcijskog vlaka; dizajnerske elegancije novih, vitkih orbitalnih letjelica; dizajnerske vrtoe i stava talijanskog sportskog auta. Svi su se ovi aspekti mijenjali, pomicali, ratovali da sami sebe istaknu. Ovo nije bilo vozilo: ovo je bio Duh koji utjelovljuje vozila. Spustio se na plonik izmeu Quinna i Bowlera. Dio svjetlucave, nervozne oplate zatreperi jo bre, pa se raspline. Vrata zijevnu. Poziv. Zizz ree, "Quinne ..." Uzme ga za ruku. Quinn je bio zadivljen: dodir je davao tako dobar osjeaj. Osjeao se kao da je upotpunjen. Drhturei od olakanja, Quinn poslua svoje instinkte. Zakorai u vozilo i otie nekamo drugdje. A Zizz ode s njim.

34

corry

GEORGE R.R. MARTIN

PUT KRIA I ZMAJA

"The Way Of Cross & Dragon"

"Hereza", rekao mi je. Boata voda njegovog bazena se njeno prelijevala preko ruba. "Jo jedna?" rekao sam umorno. "Toliko ih ima u zadnje vrijeme." Moj Lord Komandant nije bio zadovoljan tim komentarom. Teko se promekolji, stvorivi valie po cijelom bazenu. Jedan se prelije preko ruba i voda klizne preko ploica prijemne komore. izme su mi se i opet smoile. To sam prihvatio filozofski. Nosio sam najgore izme, vrlo svjestan da su mokre noge neizbjena posljedica posjete Torghatonu Nine Klariisu Tunu, starjeini naroda KaThane, a isto tako i nadbiskupu Vessa, Najsvetijem ocu od etiri Zavjeta, Velikom Inkvizitoru Vojnikog Reda Vitezova Isusa Krista, i savjetniku Njegove svetosti Pape Daryna XXI od Novog Rima. "Bilo hereza koliko i zvijezda na nebu, svaka pojedina nije manje opasna, oe", ree nadbiskup sveano. "Kao Vitezovima Kristovim, nama je zareenjem dano u zadatak da se borimo protiv svake i protiv svih. A moram dodati da je ova nova hereza naroito gnusna". "Da, moj Lorde Komandante", odgovorio sam. "Nisam je namjeravao umanjiti. Imate moje isprike. Misija na Finneganu je bila vrlo naporna. Nadao sam se da u vas moi zatraiti dozvolu za dopust. Treba mi odmor, vrijeme za razmiljanje i oporavak." "Odmor?" Nadbiskup se opet pomakne u svom bazenu, samo mali pomak njegove ogromne tjelesine, ali i to je bilo dovoljno da poalje nove koliine vode preko poda. Njegove crne oi bez zjenica su mirkale na mene. "Ne, oe, plaim se da nema ni govora o tome. Vae vjetine i vae iskustvo su od ivotne vanosti za ovu novu misiju." Tada su se njegovi bas tonovi naizgled malo smekali. "Nisam imao vremena da proem vae izvjetaje o Finneganu", ree on. "Kako vam je prolo?" "Loe", rekao sam mu, "iako mislim da emo na kraju mi prevladati. Crkva je jaka na Finneganu. Kad su nai pokuaji da se pomirimo propali, stavio sam pokoji standard u prave ruke, pa smo mogli zatvoriti heretike novine i objekte za emitiranje. Nai prijatelji su osigurali i da njihove pravne akcije ne donesu rezultate." "To nije loe", ree nadbiskup. "Osvojili ste prilinu pobjedu za Gospoda i Crkvu." "Dolo je do nereda, moj Lorde Komandante", rekao sam. "Vie od stotinu heretika je ubijeno, a i desetak naih ljudi. Plaim se da e biti jo nasilja prije nego se ta stvar zavri. Nae sveenike napadaju ako samo uu u grad gdje je hereza uhvatila korijena.

35

corry
Njihove voe riskiraju ivote ako napuste taj grad. Nadao sam se izbjei takve mrnje, takvo krvoprolie." "Pohvalno, ali ne i realistino", ree nadbiskup Torghaton. Ponovo zamirka na mene i ja se sjetim da je medu njegovim narodom mirkanje znak nestrpljenja. "Krv muenika se mora ponekad proliti, a i krv heretika. Koliko je vano to neko bie napusti ivot, sve dok mu je dua spaena?" "Stvarno", sloim se. Svom nestrpljenju usprkos, Torghaton bi mi jo sat vremena drao predavanje, ako mu se samo prui prilika. Ta me je mogunost zastraivala. Prijemna komora nije napravljena za ljudsku udobnost, pa nisam htio tu ostajati nita due nego to je potrebno. Zidovi su bili vlani i pljesnivi, zrak vru i vlaan i proet zadahom ueglog maslaca, karakteristinim za Ka-Thane. Ovratnik mi je izderao vrat. Znojio sam se ispod sutane, noge su mi bile potpuno mokre, a eludac mi se poeo okretati.

Pourio sam s tekuim poslom. "Kaete da je ova nova hereza neobino gnusna, moj Lorde Komandante?" "Jest", ree on. "Gdje je poela?" "Na Arionu, svijetu nekih tri tjedna daleko od Vessa. Potpuno ljudski svijet. Ne mogu shvatiti zato se vi ljudi tako lako pokvarite. Kad neki Ka-Thane otkrije vjeru, teko da e je ikada napustiti." "To je dobro poznato", odgovorim pristojno. Nisam spomenuo da je broj Ka-Thanea koji su otkrili vjeru strahovito malen. Oni su spor, nezgrapan narod i najvei dio njihovih ogromnih milijuna nije pokazivao nikakvo zanimanje za uenje bilo kojih obiaja osim vlastitih, ili za prihvaanje bilo koje vjere osim svoje prastare religije. Torghaton NineKlariis Tun je bio anomalija. Bio je medu prvim preobraenicima prije skoro dva stoljea, kad je papa Vidas L odredio da ne-ljudi mogu sluiti kao sveenici. Uz njegov dugaki ivotni vijek i eljeznu sigurnost njegove vjere, nije bilo udo da se Torghaton uzdigao ovako visoko, usprkos injenici da je manje od tisuu pripadnika njegove rase polo za njim u Crkvu. Preostalo mu je jo najmanje stoljee ivota. Nema sumnje da e jednog dana biti Torghaton kardinal Tun, samo neka satre dovoljno hereza. Vremena su takva. "Imamo malo utjecaja na Arionu", govorio je nadbiskup. Ruke su mu se pomicale dok je govorio, etiri nezgrapna buzdovana od pjegavog sivo-zelenog mesa su burkala vodu, a prljavo bijele cilije oko njegove rupe za disanje su treperile sa svakom rijeju. "Nekoliko sveenika, nekoliko crkava, neto vjernika, ali nikakve moi vrijedne spomena. Heretici na tom svijetu nas ve nadmauju brojem. Oslanjam se na va intelekt, vau prepredenost. Pretvorite ovu nesreu u priliku za dobitak. Ova hereza je tako opipljiva da je lako moete pobiti. Moda e se neki od zavedenih okrenuti pravom putu." "Sigurno", rekao sam. "A priroda ove hereze? to moram opovrgnuti?" Tuni je pokazatelj moje vlastite poljuljane vjere da moram dodati kako mi i nije bilo stalo. Obraunavao sam se s previe hereza. Njihova vjerovanja i njihova sumnjienja mi odjekuju u glavi i uznemiravaju mi nou snove. Kako mogu biti siguran u vlastitu vjeru? Sam ukaz kojim je Torghaton primljen u sveenstvo, prouzroio je da pol tuceta svjetova 36

corry
ne prizna biskupa Novog Rima, a oni koji su krenuli tim putem otkrili bi naroito runu herezu u masivnom golom (osim vlanog rimskog ovratnika) ne-ovjeku, koji je plutao preda mnom i drao mo Crkve u etiri velike ake s koicom izmeu prstiju. Kranstvo je najvea ljudska religija, ali to malo znai. Ne-krani nas brojano nadmauju u odnosu pet prema jedan, a postoji preko sedam stotina kranskih sekti, neke skoro velike poput Jedine Istinske Meduzvjezdane Katolike Crkve Zemlje i Tisuu Svjetova ak i Daryn XXI, koliko god bio moan, samo je jedan od sedmorice koji prisvajaju naslov pape. Moje vjerovanje je nekad bilo jako, ali predugo sam se kretao medu hereticima i nevjernicima, pa sad ak ni moje molitve ne uspijevaju odagnati sumnje. Pa zbog toga nisam osjetio uas - samo iznenadno intelektualno zanimanje kad mi je nadbiskup rekao prirodu hereze na Arionu. "Napravili su sveca", ree on, "od Jude Iskariota." Kao starjeina u Vitezovima Inkvizitorima, zapovijedam vlastitim zvjezdanim brodom, kojeg mi je bilo po volji nazvati Kristova Istina. Prije nego to su ga predali meni, zvao se Sveti Toma, po apostolu, meutim, osjeao sam da svetac zloglasan zbog sumnjanja nije odgovarajui zatitnik za brod u slubi borbe protiv hereze. Nemam nikakvih dunosti na Istini, ija je posada sastavljena od estoro brae i sestara iz reda svetog Kristofora Putnika, i iji je kapetan jedna mlada ena koju sam unajmio s jednog trgovakog broad. Tako sam mogao posvetiti cijelo trotjedno putovanje od Vessa do Ariona prouavanju heretike Biblije, koju mi je dao nadbiskupov administrator. To je bila debela, teka, lijepa knjiga, uvezana u tamnu kou, listova obrubljenih zlatnim listom, s mnogim raskonim (holografski poboljanim) ilustracijama u punoj boji. Vrijedan rad, oito ga je obavio netko tko voli skoro zaboravljenu vjetinu pravljenja knjiga. Slike reproducirane unutra - originali se mogu nai na zidovima Kue svetog Jude na Arionu, koliko sam shvatio - bile su majstorske, iako svetogrdne, isto toliko visoka umjetnost koliko i Tammerweni i RoHallidayi to ukraavaju Veliku katedralu svetog Ivana na Novom Rimu. U knjizi je bio imprimatur koji je pokazivao da ju je odobrio Lukyan Judasson, Prvi Uenik reda svetog Jude Iskariota Zvala se Put Kria i Zmaja. itao sam je dok je Kristova istina klizila izmeu -zvijezda, isprva pravei opirne biljeke da bolje razumijem herezu protiv koje se moram boriti, ali kasnije me jednostavno zaokupila udna, krivudava, groteskna pria koju je knjiga priala. Rijei teksta su imale strast i mo i poeziju. Tako sam se prvi put susreo sa upeatljivim likom svetog Jude Iskariota, sloenog, ambicioznog, kontradiktornog i nadasve izuzetnog ljudskog bia. Rodila ga je kurva u legendarnom drevnom gradu-dravi Babilonu, istog dana kad je Spasitelj roen u Betlehemu, a djetinjstvo je proveo na ulici, u bijedi, prodajui svoje tijelo kad je morao, svodei za druge kad je postao stariji. Kao mladi, poeo je eksperimentirati s mranim vjetinama i prije svoje dvadesete je bio vjet nekromant. Tada je postao Juda Krotitelj Zmajeva, prvi I jedini ovjek koji je nametnuo svoju volju najstranijim Bojim stvorenjima, velikim krilatim vatrenim guterima sa Stare Zemlje. U knjizi je bila udesna slika Jude u velikoj vlanoj peini, oi mu plamte dok zamahuje sjajnim biem i dri dalje od sebe gorostasnog zlatno-zelenog zmaja. Ispod ruke mu je pletena koara, poklopac joj odkrinut, i sitne ljuskave glave tri zmajska mladuneta vire iznutra. etvrti zmaji mu pue uz rukav. To je bilo prvo poglavlje njegovog ivota.

37

corry
U drugom, on je Juda Osvaja, Juda Kralj Zmajeva, Juda od Babilona, Veliki uzurpator. Na najveem od svojih zmajeva, sa eljeznom krunom na glavi i maem u ruci, od Babilona je napravio prijestolnicu najveeg carstva kojeg je stara Zemlja ikad poznavala, carstva koje se protezalo od panjolske do Indije. Vladao je sa zmajskog prijestolja u Viseim vrtovima, koje je on dao da se naprave, i tamo je sjedio kad je sudio Isusu iz Nazareta, buntovnom proroku, kojeg su pred njega dovukli vezanog i krvavog. Juda nije bio strpljiv ovjek, pa je Krist prokrvario jo i vie prije nego to je on zavrio s Njim. A kad Isus nije htio odgovarati na njegova pitanja, Juda - pun prezira - je naredio da Ga izbace na ulicu. No, prvo je naredio svojim straarima da odsijeku Kristu noge. "Iscjelitelju", rekao je, "iscijeli samog sebe." Onda je dolo pokajanje, vizija u noi, pa se Juda Iskariot odrekao svoje krune i svojih mranih vjetina i svojeg bogatstva, da bi slijedio ovjeka kojeg je osakatio. Prezren i ismijavan od onih koje je bio tiranizirao, Juda je postao Noge Gospodove i godinu dana je nosio Isusa na leima u daleke krajeve carstva kojim je nekad vladao. Kad se Isus konano iscijelio, onda je Juda hodao uz njega i od tog je vremena bio Isusov povjerljivi prijatelj i savjetnik, prvi i najistaknutiji od Dvanaestorice. Konano, Isus je dao Judi dar jezika, vratio i posvetio zmajeve koje je Juda poslao od sebe i poslao svog uenika na samotnu misiju preko oceana, "da iri Moju Rije gdje ja ne mogu ii." Doao je dan kad se sunce pomrailo u podne i zemlja zadrhtala, pa je Juda okrenuo svog velikog zmaja i poletio nazad preko razbjenjelih mora. No, kad je doao do grada Jeruzalema, naao je Krista mrtva na kriu. U tom se trenu njegova vjera uzdrmala i slijedea je tri dana Veliki Gnjev Judin bio nalik oluji po prastarom svijetu. Njegovi su zmajevi sravnili sa zemljom Hram u Jeruzalemu i istjerali ljude iz grada, pa udarili i po velikim sjeditima moi u Rimu i Babilonu. A kad je naao ostale od Dvanaestorice, pa ih ispitao i doznao kako je onaj po imenu imun-zvani-Petar tri puta izdao Gospodina, zadavio je Petra njegovim vlastitim rukama i bacio mu le svojim zmajevima. Onda je poslao te zmajeve da potpale vatre po cijelom svijetu, pogrebne lomae za Isusa iz Nazareta. A Isus je ustao na trei dan, i Juda je zaplakao, ali njegove suze nisu mogle zaustaviti Kristov gnjev, jer je u svom gnjevu izdao sva Kristova uenja. Tako je Isus pozvao zmajeve nazad, i oni su doli, a svuda su se vatre ugasile. I iz njihovih trbuha on je dozvao Petra i opet ga uinio cijelim i dao mu vlast nad Crkvom. Tada su zmajevi umrli, a isto tako i svi zmajevi, posvuda, jer oni su bili ivi simboli moi i mudrosti Jude Iskariota, koji je jako zgrijeio. I On oduzme Judi dar jezika i mo iscjeljenja koju mu je dao, pa ak i vid, jer se Juda ponaao kao slijepac (u knjizi je bila lijepa slika oslijepljenog Jude kako plae nad tijelima svojih zmajeva). I On je rekao Judi da e kroz duga pokoljenja biti zapamen samo kao Izdajnik, i da e ljudi proklinjati njegovo ime, i da e sve to je bio i uinio biti zaboravljeno. Ali, onda, zato to Ga je Juda toliko volio, Krist mu je dao dar, produljeni ivot, tijekom kojeg e moi putovati i razmiljati o svojim grijesima i konano doi do oprosta, pa tek onda umrijeti.

38

corry
I to je bio poetak posljednjeg poglavlja u ivotu Jude Iskariota, ali to je bilo stvarno dugako poglavlje. Nekad Kralj zmajeva, nekad prijatelj Kristov, sad je bio samo slijepi putnik, prognan i bez prijatelja, koji luta svim hladnim cestama zemlje, iv ak i kad su svi gradovi i svi ljudi i sve stvari koje je poznavao bile mrtve. A Petar, prvi papa i vjeno njegov neprijatelj, nadaleko i nairoko je proirio priu kako je Juda prodao Krista za trideset srebrnjaka, sve dok se Juda vie nije usuivao koristiti vlastito ime. Neko se vrijeme nazivao samo lutajui id, a poslije toga mnogim imenima. ivio je vie od tisuu godina i postao propovjednik, i iscjelitelj, i ljubitelj ivotinja, a lovili su ga i proganjali kad je Crkva koju je Petar utemeljio postala naduta i pokvarena. Meutim, imao je jako puno vremena, pa je konano naao mudrost i mir, i na kraju mu je Isus doao na dugo odgaanoj samrtnoj postelji, i oni su se pomirili, a Juda je jo jednom zaplakao. Prije nego to je umro, Krist mu je obeao da e On dozvoliti nekolicini da upamte to i tko je Juda bio, pa e se prolaskom stoljea vijesti proiriti, sve dok se Petrova la ne izgubi i zaboravi. Takav je bio ivot svetog Jude Iskariota, kako je isprian u Putu Kria i Zmaja . I njegova su uenja bila tamo, i apokrifne knjige koje je navodno napisao. Kad sam zavrio s knjigom, posudio sam je Arli-k-Bau, kapetanici Kristove Istine. Arla je bila mrava, pragmatina ena, bez neke odredene vjere, ali ja sam cijenio njeno miljenje. Drugi iz moje posade, dobra braa i sestre Svetog Kristofora, samo bi ponavljali nadbiskupov religijski uas. "Zanimljivo", rekla je Arla kad mi je vratila knjigu. Ja sam se zakikotao. "Je li to sve?" Ona slegne ramenima. "Pria je simpatina. Lake za itanje nego tvoja Biblija, Damiene, a i dramatinije." "Istina", priznao sam. "Ali, apsurdno je. Nevjerojatna zbrka doktrine, apokrifa, mitologije i praznovjerja. Zabavno, da, sigurno. Matovito, ak i smiono. Ali smijeno, ti to ne misli? Kako moe prihvatiti zmajeve? Beznogog Krista? Petra sastavljenog nakon to su ga prodrla etiri udovita?" Arlin cerek je bio izazovan. "Je li to ita blesavije nego mijenjanje vode u vino, ili Krist koji hoda po valovima, ovjek koji ivi u trbuhu ribe?" Arla-k-Bau me voljela izazivati. Dolo je do skandala kad sam odabrao nevjernicu za svog kapetana, ali ona je vrlo dobra u svom poslu, a meni se svia imati je kraj sebe, da me odri otrim. Ima dobru pamet, jest, a to cijenim vie od slijepe poslunosti. Moda je to grijeh u meni. "Postoji razlika", rekao sam. "Postoji?" odree ona. Njene su oi vidjele kroz moje maske. "Ah, Damiene, priznaj. Knjiga ti se prilino svidjela." Proistio sam grlo. "Izazvala je moje zanimanje", priznao sam. Morao sam se opravdati. "Zna kakvim se stvarima obino bavim. Turobne male doktrinalne devijacije, nerazumljive dosjetke o teologiji to se nekako napuhnu van svake mjere, drski politiki manevri zamiljeni da nekog ambicioznog planetarnog biskupa postave kao novog papu, 39

corry
ili da izuzmu neki ustupak od Novog Rima ili Vessa. Rat je beskrajan, ali bitke su dosadne i prljave. Iscrpljuju me, duhovno, emocionalno, tjelesno. Poslije se osjeam prljav i kriv." Potapao sam kone korice knjige. "Ovo je drugaije. Hereza se mora zatrti, naravno, ali priznajem da jedva ekam da sretnem tog Lukyana Judassona" "I slikarije su lijepe", ree Arla, vrtei listove Puta Kria i Zmaja i zastajui kod jedne naroito upeatljive ilustracije. Juda plae nad svojim zmajevima, mislim. Osmjehnuo sam se kad sam vidio da je i na nju utjecala kao i na mene. Tada sam se namrtio. To je bio prvi nagovjetaj tekoa preda mnom. Tako je Kristova Istina dola do porculanskog grada Ammadona na svijetu Arionu, gdje je Red svetog Jude Iskariota imao svoju Kuu. Arion je bio ugodan, pitom svijet, naseljen u zadnja tri stoljea Imao je manje od devet milijuna stanovnika; Ammadon, jedini pravi grad, je bio dom za dva od tih milijuna. Tehnoloka razina je bila srednje visoka, ali uglavnom uvezena. Arion je imao malo industrije i nije bio inovativan svijet, osim moda umjetniki. Umjetnosti su bile prilino vane ovdje, rascvjetane i ive. Religiozna sloboda je bila osnovno naelo drutva, ali Arion nije bio ni religiozni svijet, i najvei dio stanovnitva je ivio revnosno sekularnim ivotom. Najpopularnija religija je bio Estetizam, kojeg jedva i moete raunati kao religiju. Bilo je i Taoista, Erikanera, Starih Istinskih Kristijana i Sanjareve Djece, zajedno s desetak manjih sekti. I konano, bilo je devet crkava Jedine Istinske Meduzvjezdane Katolike vjere. Prije ih je bilo dvanaest. Te tri su sada bile kue vjere koja najbre raste na Arionu, Reda svetog Jude Iskariota, koji je imao i desetak svojih, novoizgradenih, crkvi. Biskup Ariona je bio tamnoput, strog mukarac kratko podiane crne kose, koji nije bio nimalo sretan to me vidi. "Damiene Har Verise!" uskliknuo je, pomalo zauen, kad sam ga posjetio u njegovoj rezidenciji. "uli smo za vas, naravno, ali nisam oekivao da u vas ikad sresti ili ugostiti. Ovdje je na broj malen ..." "I jo se smanjuje", rekao sam. "Stvar koja brine mog Lorda Komandanta, nadbiskupa Torghatona. Oito ste vi manje uznemireni, Ekselenciju, jer ste smatrali da nije potrebno prijaviti aktivnosti te sekte Judinih poklonika." Nakratko je izgledao ljut zbog prijekora, ali je brzo progutao svoj bijes. ak se i biskup moe plaiti Viteza Inkvizitora. "Zabrinuti smo, naravno", ree on. "inimo sve to moemo da bi se borili protiv hereze. Ako imate neki savjet koji e nam pomoi, bit e mi vie nego drago da ga sasluam." "Ja sam Inkvizitor Vojnikog Reda Vitezova Isusa Krista", rekao sam otvoreno. "Ja ne dajem savjete, Ekselencijo. Ja poduzimam akcije. U tom sam cilju poslan na Arion, i to u i uiniti. Sad mi recite to znate o ovoj herezi i tom Prvom Uenjaku, tom Lukyanu Judassonu."

40

corry
"Naravno, oe Damiene", zapone biskup. Dade znak slugi da nam donese pladanj vina i sira, pa pone ukratko iznositi kratku, ali ekspozivnu, povijest kulta Jude. Ja sam sluao, glaajui nokte na grimiznom suvratku moje jakne, sve dok crna boja nije bljetavo zasjala, prekidajui ga s vremena na vrijeme pitanjima. Prije nego to je i napola zavrio, odluio sam se osobno posjetiti tog Lukyana. To se inilo najboljim postupkom. A i cijelo vrijeme sam to htio uiniti. Izgled je vrlo vaan na Arionu, koliko sam shvatio, pa sam smatrao potrebnim impresionirati Lukyana i sobom i svojim poloajem. Nosio sam svoje najbolje izme, glatke, tamne, runo izraene izme od rimske koe, koje nikad nisu vidjele unutranjost Torgthonove prijemne komore, i strogo crno odijelo sa tamnim bordo suvracima i krutim ovratnikom. Oko vrata mi je visilo velianstveno raspelo od istog zlata; s njim se slagala igla na ovratniku, zlatni ma, znak Vitezova Inkvizitora. Brat Denis mi je paljivo nalakirao nokte, svaki je bio ebanski crn, a zatamnio mi je i oi, i upotrijebio fini bijeli puder za lice. Kad sam pogledao u ogledalo, prestraio sam se samog sebe, Osmjehnuo sam se, ali samo kratko. To je ponitavalo uinak. Otpjeaio sam do Kue svetog Jude Iskariota. Ulice Ammadona bile su iroke, prostrane i zlatne, uzdu njih su rasla skrletna stabla nazvana apat-vjetru, ije su vrijee stvarno izgledale kao da apuu neke tajne njenom povjetarcu. Sestra Judith je dola sa mnom. Ona je mala ena, vitke grade, ak i u kombinezonu s kapuljaom reda svetog Kristofora. Lice joj je ponizno i ljubazno, oi krupne, mladenake i nevine. Smatram da mi je korisna. Do sada je etiri puta ubila one koji su me pokuavali napasti. Sama Kua bila je novoizgradena. Nepravilna i velianstvena, dizala se iz vrtova malog bljetavog cvijea i mora zlatne trave, a vrtovi su bili okrueni visokim zidom. Murali su prekrivali i vanjski zid oko posjeda i vanjski zid same zgrade, nekoliko sam ih prepoznao iz Puta Kria i Zmaja, pa sam nakratko stao da im se divim prije nego proem kroz glavna vrata. Nitko nas nije zaustavljao. Nije bilo straara, ak ni recepcionera. Unutar zidova, mukarci i ene su polako etali medu cvijeem ili sjedili na klupama ispod srebren-listova i apat-vjetrova. Sestra Judith i ja smo zastali, pa krenuli ravno prema Kui. Upravo smo poli uz stepenice kad se neki ovjek pojavio iznutra; stajao je, ekajui, na vratima. Bio je plavokos i debeo, s velikom ekinjavom bradom to je uokvirivala nemarni osmjeh, a nosio je tanku halju, to mu je padala do nogu u sandalama, a na halji su zmajevi nosili obris ovjeka koji dri kri. Kad sam doao do vrha stuba, ovjek mi se nakloni. "Oe Damiene Har Verise od Vitezova Inkvizitora," ree on. Osmjeh mu se proiri. "Pozdravljam vas u ime Isusa i svetog Jude. Ja sam Lukyan." U sebi sam pribiljeio da moram otkriti koji je od biskupovih slubenika dostavljao informacije kultu Jude, ali se moja smirenost nije poremetila. Ve sam dugo, dugo, Vitez Inkvizitor. "Oe Lukyane Mo," rekao sam, uzimajui ga za ruku, "Imam neka pitanja za vas." Nisam se osmjehnuo. On jest. "I mislio sam da ete imati," ree on.

41

corry
Lukyanov ured je bio velik, ali spartanski namjeten, heretici esto imaju jednostavnost koju su slubenici Istinske Crkve izgleda izgubili. No, i on je u neemu popustio uitku. Zidom iza stola-konzole dominirala je slika u koju sam se ve zaljubio, oslijepljeni Juda plae nad svojim zmajevima. Lukyan teko sjedne i pokae meni drugu stolicu. Ostavili smo sestru Judith vani, u ekaonici.. "Drae mi je stajati, oe Lukyane," rekao sam, znajui da mi to daje prednost. "Samo Lukyan," ree on. "Ili Luke, ako vam je drae. "Nama ovdje ne trebaju naslovi." "Vi ste otac Lukyan Mo, roen ovdje na Arionu, obrazovan u sjemenitu na Cathadayu, raniji sveenik Jedine Istinske Meuzvjezdane Katolike Crkve Zemlje i Tisuu Svjetova," rekao sam. "Obraat u vam se kako dolii vaem poloaju, oe. Oekujem da to uzvratite, da li je to shvaeno?" "O, da", ree on dobroduno. "Imam mo da vam oduzmem pravo da podjeljujete sakramente, da naredim da vas izbjegavaju i ekskomuniciraju zbog ove hereze koju ste uobliili. Na izvjesnim svjetovima mogao bih zatraiti ak i vau smrt." "Ali ne i na Arionu", ree Lukyan brzo. "Mi smo ovdje vrlo tolerantni. Osim toga, brojniji smo od vas." On se osmjehne. "to se ostalog tie, ionako ne obavljam te sakramente, znate. Ve godinama. Sada sam prvi Uenjak. Uitelj, mislilac. Pokazujem drugima put, pomaem im da nau vjeru. Ekskomunicirajte me ako e vas to usreiti, oe Damiene. Svi mi traimo sreu." "Dakle, napustili ste vjeru, oe Lukyane?" Poloio sam svoj primjerak Puta Kria i Zmaja na stol. "Ali vidim da ste pronali novu." Sad sam se osmjehnuo, ali to je bio sami led, sama prijetnja, samo izrugivanje. "Smjenije vjerovanje tek moram sresti. Pretpostavljam da ete mi rei kako ste govorili s Bogom, da vam je on povjerio ovo novo objavljenje, tako da moete oistiti dobro ime, kakvo ve jest, svetog Jude?" Lukyanov je osmijeh sad bio stvarno irok. On podigne knjigu i veselo me pogleda. "O, ne", ree on. "Ne, sve sam to izmislio." To me zaustavilo. "to?" "Sve sam to izmislio", ponovi on. Njeno je odvagivao knjigu. "Koristio sam mnoge izvore, naravno, naroito Bibliju, ali smatram Kri i Zmaja uglavnom za vlastiti rad. Prilino je dobro, zar se ne slaete? Naravno, teko da mogu staviti vlastito ime na nju, koliko god bio ponosan, ali sam stavio svoj imprimatur. Jeste li to primijetili? To je najblie to sam se usudio doi potpisu." Ostao sam bez rijei samo na trenutak. Onda sam napravio grimasu. "Iznenaujete me," priznao sam. "Oekivao sam da u nai matovitog luaka, neku jadnu zavaranu budalu vrstu u uvjerenju da je govorila s Bogom. S takvim sam se fanaticima bavio i ranije. Umjesto toga, nalazim veselog cinika, koji je izmislio religiju zbog vlastitog probitka. Mislim da su mi drai fanatici. Niste dostojni prezira, oe Lukyane. Gorjet ete u paklu cijelu vjenost." 42

corry
"Sumnjam," ree Lukyan, "ali, grijeiti sa mnom, oe Damiene. Ja nisam cinik, niti imam probitka od mog dragog svetog Jude. Istinu govorei, ivio sam udobnije kao sveenik vae Crkve. Ovo radim zato jer je to moj poziv." Sjeo sam. "Zbunjujete me," rekao sam. "Objasnite." "Sad u vam rei istinu," ree on. To je rekao na udan nain, skoro kao napjev. "Ja sam Laljivac," doda. "elite me zbuniti djejim paradoksima," obrecnem se na njega. "Ne, ne," osmjehne se on. "Laljivac. S velikim slovom. To je jedna organizacija, oe Damiene. Religija, mogli bi je nazvati. Velika i mona vjera. A ja sam njen najmanji dio." "Ne poznajem takvu crkvu", rekao sam. "O, ne, i ne moete. Tajna je. Mora biti. To moete shvatiti, je li tako? Ljudi ne vole da im se lae." "Ja ne volim da mi se lae" rekao sam. Lukyan je izgledao povrijeeno. "Rekao sam vam da e ovo biti istina, jesam li? Kad to kae Laljivac, moete mu vjerovati. Kako bi inae mogli vjerovati jedni drugima?" "Ima vas puno" rekao sam. Poeo sam misliti da je Lukyan ipak luak, fanatian kao i svaki heretik, ali na sloeniji nain. Ovdje je bila hereza unutar hereze, ali ja sam prepoznao svoju dunost - nai istinu i postaviti stvari na pravo mjesto. "Puno nas je", ree Lukyan, smijeei se. "Bili bi ste iznenaeni, oe Damiene, stvarno biste. Ali ima nekih stvari koje vam se ne usuujem rei." "Onda mi recite ono to se usuujete." "Rado", ree Lukyan Judasson. "Mi Laljivci, poput svih drugih religija, imamo nekoliko istina koje prihvaamo na vjeru. Vjera se uvijek trai. Postoje neke stvari koje se ne mogu dokazati. Vjerujemo da je ivot vrijedan ivljenja. To je naelo vjere. Svrha ivota je da se ivi, da prui otpor smrti, moda da prkosi entropiji." "Nastavite", rekao sam, sve zainteresiraniji, sebi usprkos. "Mi vjerujemo i da je srea dobra, da je treba traiti." "Crkva se ne suprotstavlja srei", rekao sam suho. "Pitam se", ree Lukyan. "Ali, nemojmo se nabacivati rijeima kakav god bio stav Crkve o srei, ona propovijeda vjerovanje u zagrobni ivot, u vrhovno bie i sloeni moralni kodeks." "Istina." "Laljivci ne vjeruju u zagrobni ivot, u Boga. Vidimo univerzum onakav kakav jest , oe Damiene, a te gole istine su okrutne. Mi koji vjerujemo u ivot, i cijenimo ga, umrijet emo. Poslije toga nee biti nieg, vjena praznina, crnilo, nepostojanje. U naem

43

corry
ivljenju nije bilo ni svrhe, ni znaenja, ni poezije. A niti nae smrti nemaju ta svojstva. Kad nas vie ne bude, univerzum nas se nee dugo sjeati, i ubrzo e biti kao da nas nikad nije ni bilo. Nai svjetovi i na univerzum nas nee puno nadivjeti. Konano e entropija prodrijeti sve, a nai jadni napori ne mogu odloiti taj uasni kraj. Nestat e. Nikad ga nije ni bilo. Nikad nije ni bilo vano. Sam univerzum je osuen, prolazan, i sigurno je da mu nije ni stalo." Kliznuo sam nazad u svoju stolicu i drhtaj je proao kroz mene dok sam sluao mrane rijei jadnog Lukyana. Otkrio sam da opipavam raspelo. "Sumorna filozofija", rekao sam, "a isto tako i lana. I ja sam imao tako zastraujuu viziju. Mislim da se to svima na nekoj toki dogada. Ali, nije tako, oe. Moja me vjera podupire protiv takvog nihilizma. Vjera je tit protiv oaja" "O, ja to znam, moj prijatelju, moj Vitee Inkvizitore", ree Lukyan. "Drago mi je vidjeti da to tako dobro shvaate. Ve ste skoro jedan od nas." Namrtio sam se. "Dirnuli ste samo srce stvari", nastavi Lukyan. "Istine, velike istine - a i veina manjih veini ljudi su nepodnoljive. Nalazimo na tit u vjeri. Tvojoj vjeri, mojoj vjeri, bilo kojoj vjeri. Nije vano, sve dok vjerujemo, stvarno i istinski vjerujemo, u koju ve la prigrljavamo." Opipavao je iskrzan krajeve svoje velike ute brade. "Nai psihijatri su nam stalno govorili da su vjernici sretni, znate. Moda vjeruju u Krista ili Budu ili Eriku Stormjones, u reinkarnaciju ili besmrtnost ili prirodu, u mo ljubavi ili program neke politike frakcije, ali sve to izlazi na isto. Vjeruju. Sretni su. Oni koji su vidjeli istinu oajavaju i ubijaju se. Istine su tako ogromne, vjere tako male, tako slabo napravljene, proarane grekama i kontradikcijama. Vidimo oko njih i kroz njih, a onda osjeamo teinu mraka na nama i vie ne moemo biti sretni." Ja ne shvaam sporo. Tada sam spoznao kamo Lukyan Judasson ide. "Tvoji Laljivci izmiljaju vjere." On se osmjehne. "Svih vrsta. Ne samo religijske. Razmislite o tome. Znamo kakav je okrutan instrument istina. Ljepota je beskonano draa od istine. Mi izmiljamo ljepotu. Vjere, politiki pokreti, visoki ideali, vjerovanje u ljubav i zajednitvo. Sve su to lai. Mi govorimo te lai, i druge, nebrojene druge. Poboljavamo povijest, mit i religiju, svaku inimo krasnijom, boljom, lakom za vjerovanje, naravno, nae lai nisu savrene. Istine su prevelike. Ali, moda emo jednog dana nai jednu veliku la koju cijelo ovjeanstvo moe koristiti. Do tada, posluit e i tisuu malih lai." "Mislim da mi nije neto naroito stalo do vas Laljivaca", rekao sam hladno, ak i estoko. "Cijeli moj ivot je bio potraga za istinom." Lukyan mi je poputao. "Oe Damiene Har Verise, Vitee Inkvizitore, poznajem vas bolje od toga. I sami ste Laljivac. Obavljate dobar posao. Putujete od svijeta do svijeta i na svakom unitavate budalaste, pobunjenike, sumnjiavce koji bi sruili graevinu ogromne lai kojoj sluite." "Ako je moja la tako dostojna divljenja", rekao sam, "zato ste je onda napustili?"

44

corry
"Religija mora odgovarati svojoj kulturi i drutvu, raditi s njima, ne protiv njih. Ako postoji sukob, kontradikcija, onda se la lomi i vjera se koleba. Vaa je Crkva dobra za mnoge svjetove, oe, ali ne za Arion. ivot ovdje je previe dobar, a vaa vjera je stroga. Ovdje volimo ljepotu, a vaa je vjera nudi premalo. Pa smo je poboljali. Dugo smo prouavali ovaj svijet. Znamo njegov psiholoki profil. Sveti Juda e ovdje procvasti. On nudi dramu i boju i mnogo ljepote - njegova estetika je dostojna divljenja. Njegova tragedija im sretan kraj, a Arion luduje za takvim priama. A zmajevi su lijep detalj. Mislim da bi vaa Crkva trebala nai naina da unese zmajeve. Oni su udesna stvorenja" "Mitska", rekao sam. "Teko", odgovori on. "Pogledajte to negdje." On se naceri. "Vidite, u stvari, sve se vraa na vjeru. Moete li stvarno znati to se dogodilo prije tri tisue godina? Vi imate jednog Judu, ja imam drugog. Obojica imamo knjige. Da li je vaa istinita? Moete li uistinu to povjerovati? Mene su primili samo u prvi krug Laljivaca Tako da ne znam sve nae tajne, ali znam da smo vrlo stari. Ne bi me iznenadilo da doznam kako su evanelja napisali ljudi vrlo slini meni. Moda nikad nije ni bilo Jude. Ili Isusa." "Ja imam vjere da nije tako", rekao sam. "Ima i stotinu ljudi u ovoj zgradi koji duboko i stvarno vjeruju u svetog Judu i Put Kria i Zmaja ", ree Lukyan. "Vjera je vrlo dobra stvar. Znate li da se broj samoubojstava na Arionu smanjio skoro za treinu otkako je utemeljen Red svetog Jude?" Pamtim kako sam se polako digao iz stolice. "Vi ste fanatini koliko i svaki heretik kojeg sam ikad sreo, Lukyane Judassone", kazao sam mu. "alim vas zbog gubitka vae vjere." Lukyan se digao kad i ja "alite sebe, Damiene Har Verise", ree on. "Naao sam novu vjeru i novi razlog postojanja, i sretan sam ovjek. Vi, moj dragi prijatelju, ste izmueni i jadni." "To je la " plaim se da sam vrisnuo. "Doite sa mnom", ree Lukyan. On dotakne jednu plou na zidu i velika sjajna slika Jude koji plae nad svojim zmajevima klizne u stranu, a tamo je bilo stepenite, koje je vodilo prema dolje, u zemlju. "Slijedite me", ree on. U podrumu je bila velika staklena bava, puna blijedo zelene tekuine, i u njoj je plutala neka stvar - stvar vrlo nalik prastarom embriju, stara i infantilna u isto vrijeme, gola, ogromne glave i sitnog atrofiranog tijela. Cijevi su vodile od njenih ruku i nogu i genitalija, spajajui je sa strojevima koji su je odravali na ivotu. Kad je Lukyan upalio svjetla, otvorila je oi. Bile su velike i tamne, i pogledale su u moju duu. "Ovo je moj kolega", ree Lukyan, tapui po bavi. "Jon Azumi Kri, Laljivac etvrtog kruga." "I telepat", rekao sam ja, s munom sigurnou. Vodio sam pogrome protiv drugih telepata, veinom djece, na drugim svjetovima. Crkva poduava da su psionike moi Sotonina zamka. Ne spominju se u Bibliji. Nikad se nisam osjeao dobro s tim ubijanjima.

45

corry
"Jon vas je proitao istog trena kad ste uli u dvorite", ree Lukyan, "i obavijestio mene. Samo nas nekoliko zna da je ovdje. On nam pomae da vrlo efikasno laemo. Zna kad je vjera prava, a kad hinjena. Imam jedan usadak u lubanji. Jon moe stalno razgovarati sa mnom. Znao je da je moja vjera uplja. Osjetio je dubinu mog oaja." Tada je stvar u rezervoaru progovorila, a metalni glas je dolazio iz zvunika na postolju stroja koji ju je odravao u ivotu. "I osjeam tvoj, Damiene Her Verise, prazni sveenie. Inkvizitore, pitao si previe pitanja. Bolestan si u srcu, i umoran, i ne vjeruje. Pridrui nam se, Damiene. Ti si Laljivac ve vrlo, vrlo dugo!" Na trenutak sam oklijevao, gledajui duboko u sebe, pitajui se u to to vjerujem. Traio sam svoju vjeru, vatru koja me nekad odravala, sigurnost uenja Crkve, prisutnost Krista u meni. Nisam naao nita od toga, nita. Bio sam iznutra prazan, sagoren, pun pitanja i bola. Ali, kad sam ve namjeravao odgovoriti Jonu Azurnom Kriu i nasmijeenom Lukyanu Judassonu, naao sam neto drugo, neto u to jesam vjerovao, u to sam uvijek vjerovao. Istinu. Vjerovao sam u istinu, ak i kad boli. "Izgubljen je za nas", ree telepat podrugljivog imena Kri. Lukyanov osmjeh izblijedi. "Oh, stvarno? Nadao sam se da ete biti jedan od nas, Damiene. inili ste se spremni." Iznenada sam se prepao, i razmiljao sam da li da jurnem uza stube do sestre Judith. Lukyan mi je toliko toga rekao, a ja sam ih sad odbio. Telepat je osjetio moj strah. "Ne moe nam nakoditi, Damiene", ree on. "Idi u miru. Lukyan ti nita nije rekao." Lukyan se mrtio. "Puno sam mu rekao, Jone", ree on. "Da. Meutim, moe li on vjerovati rijeima Laljivca kao to si ti?" mala izobliena usta stvari u bavi se trznu u osmijehu, i njene se oi zatvore, a Lukyan Judasson uzdahne i ponovo povede uza stube. Tek sam nekoliko godina kasnije shvatio da je lagao Jon Azurni Kri, a rtva njegove lai je bio Lukyan. Mogao sam im nakoditi. I jesam. Bilo je skoro pa jednostavno. Biskup je imao prijatelje u vladi i medijima. Uz neto novca na pravim mjestima, i ja sam naao prijatelje. Tada sam prokazao Kria u njegovom podrumu, optuivi ga da je upotrijebio svoje psionike moi i utjecao na umove Lukyanovih sljedbenika. Moji su prijatelji prihvatili te optube. Garda je provela raciju, stavila telepata Kria u pritvor i kasnije mu sudila. Naravno, bio je nevin. Moja optuba je bila besmislena; ljudski telepati mogu itati misli izbliza, ali rijetko ita vie. Meutim, rijetki su i jako ih se plae, a Kri je bio dovoljno odbojan da ga je lako bilo prikazati rtvom praznovjerja. Na kraju su ga oslobodili i on je napustio grad Ammadon, a moda i sam Arion, i krenuo prema nekim nepoznatim podrujima.

46

corry
No nikad mi nije ni bila namjera da njega zatvorim. Optuba je bila dovoljna. Poele su se pokazivati pukotine u lai koju su on i Lukyan zajedno izgradili. Vjeru je teko nai, i lako izgubiti, a i najmanja sumnja moe zapoeti nagrizanje ak i najjaih temelja vjerovanja. Biskup i ja smo se zajedno trudili da posijemo daljnje sumnje. Nije bilo lako kako sam ja mislio. Laljivci su svoj posao obavili dobro. Ammadon, poput veine civiliziranih gradova, je imao veliku koliinu znanja, kompjuterski sustav koji je povezivao kole, sveuilita, knjinice, i omoguavao da do njihovog zajednikog znanja doe svatko kome treba. Meutim, kad sam provjerio, uskoro sam otkrio da su povijesti Rima i babilona suptilno preobliene, a bila su i tri navoda za Judu Iskariota - jedan za izdajnika, jedan za sveca i jedan za kralja-osvajaa iz Babilona. Ime mu je bilo spomenuto i u vezi s Viseim vrtovima, a postojao je i zapis o takozvanom Codex Judas. I, prema knjinici Ammedona, zmajevi su na Staroj Zemlji izumrli negdje u Kristovo doba. Konano smo iistili sve te lai, izbrisali ih iz kompjuterskih memorija, premda smo morali citirati autoritete s pol tuceta ne-kranskih svjetova prije nego to su knjiniari i akademici prihvatili da su razlike neto vie od pitanja religijskih sklonosti. Do tada se Red svetog Jude sasuio u bljetavilu izloenosti. Lukyan Judasson je postao mrav i ljutit, a najmanje pola njegovih crkava se zatvorilo. Naravno, hereza nikad nije potpuno izumrla. Postoje uvijek oni koji vjeruju, bez obzira na sve. I tako se do dananjeg dana Put Kria i Zmaja ita na Arionu, u porculanskom gradu Ammadonu, medu utavim apat-vjetrima. Arla-k-Bau i Kristova Istina su me prenijeli nazad na Vess, godinu poslije mog odlaska, i nadbiskup Torghaton mi je konano odobrio dopust koji sam bio traio, prije nego to me poslao da se borim s drugim herezama. Tako sam imao svoju pobjedu, Crkva je nastavila kao i ranije, a red svetog Jude Iskariota je bio temeljito satrt. Telepat Jon Azurni Kri bio je u krivu, mislio sam onda. Tuno je potcijenio mo jednog Viteza Inkvizitora. Ipak, kasnije sam se prisjetio njegovih rijei. Ne moe nam nakoditi, Damiene. Nama? Redu svetog Jude? Ili Laljivcima' Lagao je, mislim, namjerno, znajui da u ja krenuti naprijed i unititi Put Kria i Zmaja, i znajui da ne mogu ni taknuti laljivce, da se neu usuditi spomenuti ih. Kako sam i mogao? Tko bi mi povjerovao? Velika meduzvjezdana urota, stara koliko i povijest? To smrdi po paranoji, a ja nisam imao nikakvog dokaza.

47

corry
Telepat je lagao zbog Lukyana, tako da me ovaj pusti. U to sam sad siguran. Kri je puno riskirao da bi me pridobio. Kad nije uspjelo, bio je voljan rtvovati Lukyana Judassona i njegovu la, pijune u nekoj veoj igri. I tako sam otiao, i u sebi nosio znanje da sam prazan, da nemam vjere, osim slijepe vjere u istinu - istinu koju vie nisam mogao nai u svojoj Crkvi. U to sam bio sve sigurniji u mojim godinama poinka, koje sam proveo itajui i uei na Vessu i Cathardayu i Celijinom Svijetu. Konano sam se vratio u nadbiskupovu prijemnu sobu, i opet sam stajao pred Torghatonom Nine-klariisom Tunom, u mojem najgorem paru izama "Moj Lorde Komandante", rekao sam mu, "Ne mogu prihvatiti daljnje zadatke. Traim da me se umirovi iz aktivne slube." "Zbog kojeg razloga?" zatutnji Torghaton, pomalo pljuskajui naokolo. "Izgubio sam vjeru", jednostavno sam mu rekao. Dugo me je promatrao, mirkajui svojim oima bez zjenica. Konano je rekao, "Tvoja vjera je stvar izmeu tebe i tvog ispovjednika. Meni je stalo samo do tvojih rezultata. Obavio si dobar posao, Damiene. Ne smije se umiroviti, a mi ti neemo dozvoliti da odustane." Istina e nas osloboditi. Ali, sloboda je hladna, i prazna, i strana, a lai esto mogu biti tople i krasne. Prole godine mi je Crkva dala novi brod. Nazvao sam ga Zmaj.

48

corry

ARTHUR C. CLARKE

IGRA SKRIVAA
"Hide & Seek"

Vraali smo se kroz umu kada je Kingman vidio sivu vjevericu. Lovina nam je bila mala ali raznovrsna - tri ljetarke, etiri kunia (jedan, ao mi je rei, beba u naruju) i par golubova. A za inat izvjesnim mranim prognozama, oba su psa bila iva. Vjeverica nas je vidjela u istom trenu. Znala je da je oznaena za trenutnu smrtnu kaznu, kao posljedicu tete koju je uinila stablima na posjedu, a moda je od Kingmanove puke izgubila i bliske roake. U tri skoka je dosegla podnoje najblieg stabla i nestala iza njega kao sivi treptaj. Jo smo joj jednom vidjeli lice, pojavilo se na trenutak iznad ruba njenog sklonita, desetak stopa iznad zemlje: ali, iako smo puni nade ekali, s pukama uperenim u razne grane, nikad je vie nismo vidjeli. Kingman je bio vrlo zamiljen dok smo preko tratine hodali prema velianstvenoj staroj kui. Nije govorio nita dok smo predavali nae rtve kuharu - koji ih je primio bez puno entuzijazma - i izronio je iz svog snatrenja tek kad smo sjedili u sobi za puenje, a on se sjetio svojih dunosti domaina "Onaj takor sa stabla", ree on iznenada - uvijek ih je zvao 'takorima sa stabla', zbog toga to su ljudi previe sentimentalni da bi pucali u drage male vjeverice - "podsjetio me na jedno udno iskustvo koje mi se dogodilo kratko prije nego to sam se umirovio. Stvarno kratko prije, ustvari." "I mislio sam da hoe", ree Carson suho. Ja ga bijesno pogledam: on je bio u Mornarici i ranije je uo Kingmanove prie, ali su meni jo bile nove. "Naravno", primijeti Kingman, malo pod boden, "ako je vama drae da ja..." "Daj nastavi", rekao sam ja uurbano. "Probudio si mi znatielju. Kakva moe biti veza izmeu jedne sive vjeverice i Drugog Jupiterskog rata, ne mogu ni zamisliti." inilo se da je Kingman smekan. "Mislim da je bolje da promijenim neka imena", ree on zamiljeno, "ali neu promijeniti mjesta. Pria poinje oko milijun kilometara od Marsa, prema suncu ..." K.15 je bio vojni obavjetajni operativac. Vrlo ga je boljelo kad su ga nematoviti ljudi zvali pijunom, ali je u tom trenutku imao opipljiviju podlogu za albu. Ve nekoliko dana mu je jedna brza krstarica prilazila s krme, pa iako je laskalo to mu svu panju poklanja tako fini brod i toliko visoko uvjebanih ljudi, to je bila poast koje bi se K.15 vrlo rado odrekao.

49

corry
Situacija je dvostruko ivcirala zbog toga to e se za dvanaestak sati kraj Marsa sresti sa svojim prijateljima, na brodu koji je sasvim sposoban da se obrauna s pukom krstaricom - iz ega moete shvatiti da je K.15 bio osoba od neke vanosti. Na nesreu, najoptimistiniji prorauni su pokazivali da e progonitelji doi u domet topova za est sati. Prema tome, za nekih est sati i pet minuta, K.15 e vjerojatno zauzimati veliko, i sve vee, podruje svemira. Moglo bi biti upravo dovoljno vremena da sleti na Mars, ali to bi bila jedna od najgorih stvari koju moe napraviti. To bi sigurno iivciralo agresivno neutralne Marsovce, a politike komplikacije bi bile strane. tovie, ako njegovi prijatelji budu morali sletjeti na planet da bi ga spasili, to bi ih stajalo vie od deset kilometara po sekundi u gorivu - najvei dio njihove operacijske rezerve. Imao je samo jednu prednost, a i ta je bila vrlo sumnjiva Komandant krstarice bi mogao pogoditi da se on uputio na sastanak, ali ne bi znao koliko je blizu ni koliko je velik brod s kojim e se sastati. Ako se bude mogao odrati na ivotu samo dvanaest sati, bit e siguran. To 'ako' je bilo poprilino. K15 mrko pogleda svoje karte, pitajui se vrijedi li sagorjeti ostatak goriva u konanoj jurnjavi. Ali jurnjavi kamo? Onda bi bio potpuno bespomoan, a brod progonitelj bi mogao u svojim rezervoarima imati jo uvijek dovoljno da ga uhvati dok juri prema vani, u prazni mrak, daleko od svake nade u spas - proao bi svoje prijatelje dok bi oni dolazili prema suncu relativnom brzinom toliko velikom da ne bi mogli uiniti nita za njegovo spaavanje. Kod nekih ljudi, to se oekuje krai ivot, to su im sporiji mentalni procesi. ini se da ih hipnotizira dolazak smrti, toliko su rezignirani svojom sudbinom da ne ine nita da je izbjegnu. U drugu ruku, K.15 je otkrio da mu um bolje radi u takvoj oajnikoj nudi. Sad mu je poeo raditi kao nikada prije. Komandant Smith - ime koje e posluiti jednako dobro kao i bilo koje drugo - sa krstarice Doradus nije bio previe iznenaen kad je K.15 poeo usporavati. Napola je oekivao da pijun sleti na Mars, po naelu da je zatvaranje bolje od unitenja, ali kad je navigacijska soba donijela vijest da je mali izviaki brod krenuo prema Phobosu, bio je potpuno pometen. Unutarnji mjesec nije bio nita nego hrpa stijenja, dvadesetak kilometara u promjeru, tako da ak ni ekonomini Marsijanci nisu nali nikakve koristi od njega. K.15 mora biti poprilino oajan mislei da e njemu vie vrijediti. Sitni izvia se skoro smirio kada ga je radarski operator izgubio na pozadini mase Phobosa. Za vrijeme manevra koenja, K15 je izgubio najvei dio svoje prednosti i Doradus je sad bio udaljen samo nekoliko minuta - iako je poeo usporavati da ne pretekne brodi. Krstarica je bila jedva tri tisue kilometara od Phobosa kad se potpuno zaustavila: od pijunskog broda jo uvijek nije bilo ni znaka. Trebao bi se vidjeti na teleskopima, ali vjerojatno je bio s druge strane malog mjeseca. Pojavio se samo nekoliko minuta kasnije, pod punim potiskom je putovao na kursu tono suprotno od Sunca. Ubrzavao je sa skoro pet gravitacija - i prekinuo je svoju radio utnju. Automatski rekorder je stalno ponavljao ovu zanimljivu poruku: "Sletio sam na Phobos i napada me krstarica klase Z. Mislim da se mogu odrati dok ne doete, ali pourite."

50

corry
Poruka ak nije bila ni kodirana, i komandanta Smitha je estoko zbunila pretpostavka da je K.15 jo uvijek na brodu i da je cijela stvar varka, malo je i previe naivna. Ali to bi mogao biti dvostruki blef: poruka je oito ostavljena neifrirana da je on primi i zbuni se. Nije sebi mogao priutiti ni vrijeme ni gorivo da goni izviaa ako je K.15 stvarno sletio. Bilo je jasno da su pojaanja na putu i to prije napusti ovo mjesto, to bolje. Fraza 'Mislim da se mogu odrati dok ne doete' mogla bi biti ista drskost, ili bi mogla znaiti da je pomo stvarno blizu. Onda je pijunov brod prestao sa sagorijevanjem goriva. Oito je potroio gorivo i iao je s malo vie od est kilometara u sekundi od Sunca. Mora da je K.15 sletio, jer mu je brod sada bespomono ubrzavao, izlazei iz Sunevog sustava. Komandantu Smithu se nije svidjela poruka koju je emitirao i pogaao je da brod ide po kursu nekog ratnog broda koji dolazi i jo je na neodreenoj udaljenosti, ali oko toga se nita nije moglo uiniti. Doradus je krenuo prema Phobosu, pun elje da ne gubi vrijeme. Na povrini stvari, inilo se da je komandant Smith gospodar situacije. Brod mu je bio naoruan s desetak tekih voenih raketa i s dvije kupole elektromagnetskih topova. Protiv sebe je imao jednog ovjeka u svemirskom odijelu, zarobljenog na mjesecu promjera samo dvadeset kilometara. A sve dok komandant Smith nije dobro pogledao Phobos, sa udaljenosti manje od stotinu kilometara, nije poeo shvaati da K.15 ipak moda ima nekoliko karata u rukavu. Rei da Phobos ima promjer od dvadeset kilometara, kako to ine knjige o astronomiji, jako vara. Rije 'promjer' implicira odreeni stupanj simetrije, koju Phobos sigurno nema. Poput onih drugih gruda svemirske troske, asteroida, to je bezoblina masa stijenja to lebdi u svemiru, naravno, bez trunke atmosfere i ne puno vie gravitacije. Okree se oko svoje osi jednom svakih sedam sati i trideset devet minuta, pa mu je prema tome stalno ista strana okrenuta prema Marsu - koji je tako blizu da mu se vidi znatno manje od polovice, jer su Polovi ispod krivulje obzorja Osim ovoga, vrlo se malo jo moe rei o Phobosu. K.15 nije imao vremena da uiva u ljepoti polumjeseastog svijeta to je ispunjavao nebo iznad njega. Izbacio je svu opremu koju je mogao nositi iz zrane komore, namjestio kontrole i iskoio. Dok je mali brod na plamenu jurio prema zvijezdama, on ga je promatrao sa osjeajima koje nije htio analizirati. Poruio je sve brodove, i te kako, pa se mogao samo nadati da e bojni brod to dolazi uhvatiti radio poruku dok njegovo prazno vozilo bude jurilo kraj njega u nitavilo. Postojala je i slaba mogunost da neprijateljska krstarica krene u potjeru, ali to je bilo previe za oekivati. Okrenuo se da ispita svoj novi dom. Jedino svjetlo je bilo okersko isijavanje Marsa, jer je Sunce bilo ispod obzorja, ali to je bilo sasvim dovoljno za njegove namjere i mogao je vrlo dobro vidjeti. Stajao je u sreditu nepravilne ravnice, oko dva kilometra u promjeru, okruen niskim brdima, koja bi mogao prilino lako preskoiti ako bude elio. Sjetio se jedne prie koju je davno proitao, o ovjeku koji je sluajno skoio sa Phobosa: to ba i nije bilo mogue - iako jest na Deimosu - jer je brzina bijega jo uvijek oko deset metara u sekundi. Meutim, ako ne bude paljiv, lako bi se mogao nai na visini s koje bi mu trebali sati da padne nazad na povrinu - a to bi bilo fatalno. K.15 je imao jednostavan plan: mora ostati to je blie mogue povrini Phobosa - i dijametralno suprotno od krstarice. Doradus onda moe ispaliti sve svoje naoruanje u dvadeset kilometara stijene,

51

corry
a on ne bi niti osjetio udar. Postojale su samo dvije ozbiljne opasnosti, a jedna ga je jako brinula. Za laika, koji ne zna nita o finijim detaljima astronautike, plan bi izgledao sasvim samoubilaki. Doradus je bio naoruan najnovijim ultra-znanstvenim orujem: tovie, dvadeset kilometara koji su ga razdvajali od njegove lovine predstavljali su manje od sekunde leta pri maksimalnoj brzini. Ali komandant Smith je znao bolje i ve se osjeao prilino nesretno. Shvatio je, i predobro, da od svih prijevoznih strojeva koje je ovjek izumio, svemirska krstarica ima daleko najslabije manevarske sposobnosti. Jednostavna injenica je bila da K.15 moe napraviti desetak krugova oko svog malog svijeta dok komandant bude uvjeravao Doradus da napravi makar jedan. Nema potrebe da ulazimo u tehnike pojedinosti, ali oni koji jo nisu uvjereni mogli bi razmotriti ove elementarne injenice. Svemirski brod na raketni pogon moe, oito, ubrzavati samo du svoje glavne osi - to jest, 'naprijed'. Svaka devijacija od pravocrtnog kursa zahtijeva fiziko okretanje broda, tako da motori potiskuju u drugom smjeru. Svatko zna da se to ini unutranjim iroskopima ili tangencijalnim mlaznicama za upravljanje: ali vrlo malo ljudi zna koliko dugo ovaj jednostavni manevar traje. Prosjena krstarica, s punim spremnicima goriva, ima masu od dvije ili tri tisue tona, to ne dozvoljava brzi rad nogu. Ali stvari su jo i gore, jer ovdje nije vana masa, nego moment inercije - a kako je krstarica dugaak, tanak predmet, njen moment inercije je, blago reeno, kolosalan. Preostaje tuna injenica (iako je astronautiki ininjeri rijetko spominju) da je potrebno dobrih deset minuta za okretanje svemirskog broda za 180 stupnjeva, sa iroskopima bilo koje razumne veliine. Kontrolne mlaznice nisu puno bre, a u svakom sluaju, njihova je upotreba ograniena, jer one stvaraju permanentnu rotaciju i lako se moe dogoditi da ostave brod da se okree kao usporeni vrtuljak, na ope nezadovoljstvo svih unutra. Ovi nedostaci obino nisu jako ozbiljni. ovjek ima milijune kilometara i stotine sati u kojima treba obaviti takve minorne stvari kao to su promjena orijentacije broda. Definitivno je protiv pravila kretati se u krugu polumjera deset kilometara, i komandant Doradusa se osjeao izraziti ojaeno. K.15 nije igrao poteno. U tom istom trenu, taj snalaljivi pojedinac je razmatrao situaciju, koja je mogla biti i gora. U tri skoka je stigao do brda i osjetio se manje izloeno nego na otvorenoj ravnici. Hranu i opremu , koju je uzeo sa broda, sakrio je na mjesto za koje se nadao da e ga opet nai, ali, kako ga je njegovo odijelo moglo odravati na ivotu dulje od jednog dana, to mu je bila najmanja briga. Mali paket, uzrok svih problema, jo uvijek je bio kod njega, u jednom od brojnih skrovita koje dobro zamiljeno svemirsko odijelo prua. U njegovom je planinskom timoru bilo neke vedre samoe, iako nije bio onoliko osamljen koliko bi on htio. Zauvijek privren za nebo, Mars je skoro vidljivo kopnio kako je Phobos prolazio iznad none strane planete. Mogao je taman razaznati svjetla nekih marsovskih gradova, svjetlucave tokice to su oznaavale spojeve nevidljivih kanala. Sve ostalo su inile zvijezde, tiina i red zubatih vrhova, koji su bili tako blizu da mu se inilo kako ih moe taknuti. Od Doradusa jo uvijek nije bilo ni znaka. Vjerojatno je vrio paljivo teleskopsko ispitivanje osvijetljene strane Phobosa.

52

corry
Mars je bio vrlo upotrebljiv sat: kad bude napola pun, izai e Sunce i, vrlo vjerojatno, Doradus. Meutim, mogao bi se pribliiti iz nekog neoekivanog smjera: ak bi mogao - i to je bila jedina stvarna opasnost - poslati ekipu za pretraivanje. Ta je mogunost komandantu Smithu prva pala na pamet kad je vidio s ime se suoio. Onda je shvatio da je povrina Phobosa vea od tisuu etvornih kilometara, a da on ne moe iz posade izdvojiti vie od deset ljudi za pretraivanje te zbrkane divljine. Isto tako, K.15 e sigurno biti naoruan. Uzevi u obzir oruja koje nosi Doradus, ovaj zadnji prigovor se moe initi izuzetno besmislen, Vrlo je daleko od toga. Pri uobiajenom stanju stvari, pitolji i drugo prijenosno oruje su za krstaricu korisni koliko i maevi i samostrijeli. Doradus je sluajno, sasvim sluajno - i to protiv pravila - nosio jedan automatski pitolj i stotinu metaka. Svaka ekipa za pretraivanje bi se, prema tome, sastojala od nenaoruanih ljudi koji bi traili dobro skrivenog i vrlo oajnog pojedinca koji bi ih mogao skidati po volji. K.15 je opet krio pravila. Marsov terminator je bio savreno ravna crta, i skoro u istom trenu izalo je sunce, ne kao grmljavina, nego prije kao salva atomskih bombi. K.15 namjesti filtere na svom vizoru i odlui krenuti dalje. Bilo je sigurnije ostati izvan suneve svjetlosti, ne samo jer je manje vjerojatno da e ga otkriti u sjeni, nego i zato to e mu oi u njoj biti osjetljivije. Kao ispomo je imao samo jedan dalekozor, dok Doradus nosi barem elektronski teleskop otvora dvadeset centimetara. Najbolje bi bilo, odlui K.15, da locira krstaricu ako moe. Moda je to i prenagljena odluka, ali osjeat e se puno ugodnije ako bude znao gdje je ona i bude promatrao njeno kretanje. Onda bi se mogao drati odmah ispod obzorja, a sjaj raketa bi mu dao dovoljno upozorenja za svaki predstojei pokret. Oprezno se otisnuvi u skoro vodoravnu putanju, on krene na obilazak svog svijeta. Sve ui polumjesec Marsa je tonuo ispod obzorja, sve dok se samo jedan ogromni rog nije zagonentno uzdizao ispred zvijezda. K.15 se poinjao brinuti: jo nije bilo ni znaka od Doradusa. No, to i nije iznenaivalo, jer je bio obojen crno kao no i mogao bi biti dobrih stotinu kilometara u svemiru. On zastane, pitajui se da li je ipak uinio dobru stvar. Tada primijeti da neto prilino veliko pomrauje zvijezde skoro okomito iznad njega, da se kree brzo ak i dok on izravno promatra. Srce mu na tren zastane: onda se opet povrati, analizirajui situaciju i pokuavajui otkriti kako je napravio tako nesretnu greku. Prolo je neko vrijeme prije nego je shvatio da crna sjena to klizi preko neba uope nije krstarica, nego neto skoro jednako smrtonosno. Sjena je bila puno manja i puno blia nego to je on isprva mislio. Doradus je u potragu za njim poslao svoje rakete s televizijskim navoenjem. To je bila ona druga opasnost koje se plaio, a tu nita nije mogao uiniti osim da ostane to je mogue neupadljiviji. Sad je mnogo Doradusovih oiju trailo, ali ove pomone su imale ozbiljna ogranienja. Izgraene su da trae suncem osvijetljene svemirske brodove na pozadini od zvijezda, a ne jednog ovjeka u mranoj praumi od stijenja. Razluivost njihovih televizijskih sustava je malena, a mogu vidjeti samo sprijeda.

53

corry
Sad je bilo dosta vie figura na ahovskoj ploi i igra je malo smrtonosnija, ali on je jo uvijek imao prednost. Torpedo je nestao na nonom nebu. Kako je putovao na skoro ravnom kursu u ovom polju male gravitacije, uskoro e napustiti Phobos i K.15 je ekao da se dogodi ono to je znao da se mora dogoditi. Nekoliko minuta kasnije vidio je kratki plamsaj raketnih ispusta i naslutio da se projektil polako vraa na svoj kurs. Skoro u istom trenu vidio je jo jedan plamen na suprotnom nebeskom kvadrantu i zapitao se koliko li je ovih paklenih strojeva u akciji. Iz onoga to je no znao o krstaricama klase Z - daleko vie nego to bi trebao - postojala su etiri kanala za kontrolu raketa, a vjerojatno su svi u upotrebi. Iznenada mu je na pamet pala ideja tako briljantna da je bio sasvim siguran kako ne moe uspjeti. Radio na njegovom odijelu se mogao podeavati, pokrivao je neuobiajeno iroko podruje, a negdje nedaleko je Doradus ispumpavao jake signale na svakoj frekvenciji od tisuu megaherca navie. On ukljui prijemnik i pone istraivati. Naiao je brzo - agresivno zavijanje pulsnog predajnika negdje u blizini. Vjerojatno je hvatao samo sub-harmonik, ali i to je sasvim dobro. Predajnik je otro isputao tonsku kombinaciju D/F i, po prvi put, K.15 sebi dopusti dugoronije planove za budunost. Doradus se odao: sve dok bude upravljao svojim raketama, on e tono znati gdje je. Oprezno je krenuo naprijed prema predajniku. Na njegovo iznenaenje, signal oslabi, pa se opet otro pojaa. To ga zbuni dok nije shvatio da je sigurno proao kroz difrakcijsku zonu. Njena irina mu je mogla neto korisno rei, da je bio dovoljno dobar fiziar, ali on nije mogao ni zamisliti to. Doradus je stajao oko pet kilometara iznad povrine, na izravnoj sunevoj svjetlosti. Njegova 'ne-odraavajua' boja se ve odavno trebala obnoviti, pa ga je K.15 mogao jasno vidjeti. Kako je on jo uvijek bio u mraku, a crta sjene se odmicala od njega, odlui da je tu siguran koliko i bilo gdje drugdje. Spusti se na tlo i udobno smjesti tako da moe vidjeti krstaricu i pone ekati, osjeajui se prilino uvjeren da niti jedan od navoenih projektila nee doi tako blizu broda. Do sada se, proraunao je on, komandant Doradusa morao prilino razbjesniti. Bio je savreno u pravu. Poslije jednog sata, krstarica se pone valjati na drugu stranu, sa svom gracioznou nilskog konja upalog u blato. K.15 nasluti to se dogada. Komandant Smith namjerava malo pogledati antipode, pa se priprema za opasno putovanje od pedeset kilometara. Vrlo je paljivo promatrao da vidi koju orijentaciju brod uzima, pa kad se brod opet smirio, bilo mu je lake kad je vidio da mu je okrenut skoro cijelim bokom. Tada, uz seriju trzaja koji na brodu nisu mogli biti ba udobni, krstarica se pone sputati prema obzorju. K.15 ju je slijedio ugodnim pjeakim korakom - ako ovjek moe upotrijebiti tu frazu - razmiljajui da je to stvar koju je vrlo malo ljudi ikada napravilo. Naroito je pazio da krstaricu ne pretekne jednim od svojih kilometarskih skokova i stalno gledao da mu neka od raketa ne doe straga Doradusu je trebalo skoro jedan sat da prijee pedesetak kilometara. To je, kako se K.15 zabavljao izraunavajui, predstavljalo puno manje od tisuine njegove normalne brzine. Jednom je Doradus krenuo po tangenti u svemir, pa je, da ne troi vrijeme preokreui se, radije ispalio salvu granata da smanji brzinu. Meutim, konano je uspio, pa se K.15 smjesti za jo jedno straarenje. Uvukao se izmeu dvije stijene odakle je mogao vidjeti krstaricu i gdje je bio siguran da ona ne moe vidjeti njega. Do tada mu je palo na pamet 54

corry
da moda komandant Smith uvelike sumnja da li je on uope na Phobosu, pa je osjetio elju da ispali signalnu raketu i tako ga uvjeri. Meutim, odolio je iskuenju. Ne bi imalo svrhe opisivati dogadaje u iduih deset sati, jer se ni u kakvim pojedinostima nisu razlikovali od opisanih. Doradus se jo tri puta pomaknuo, a K.15 ga je pratio brinou lovca na velike ivotinje koji prati trag neke slonovske zvijeri. Jednom, kad bi ga bio odveo na sunce, pustio ga je da zae ispod obzorja, sve dok nije jedva hvatao signale. Meutim najvei dio vremena, K.15 je drao brod na vidiku, obino nisko iza kakvog pogodnog brda. Jednom je torpedo eksplodirao nekoliko kilometara od njega i K15 nasluti da je neki ogoreni operater vidio sjenu koja mu se nije svidjela - ili je neki tehniar zaboravio iskljuiti blizinski upalja. Inae, nita se drugo nije dogodilo to bi oivjelo dogaaje: u stvari, cijela je pria postajala prilino dosadna. Skoro je elio dobrodolicu povremenoj voenoj raketi koja bi ljubopitljivo prolebdjela iznad njega, jer nije vjerovao da ga mogu vidjeti ako ostane nepokretan i umjereno skriven. Da je mogao ostati na onom dijelu Phobosa tono nasuprot krstarici, bio bi siguran ak i od njih, shvati on, jer brod ne bi imao kontrole u radio-sjeni mjeseca. Meutim, nije mu padao na pamet niti jedan pouzdan nain da bude siguran kako e ostati u sigurnoj zoni ako se krstarica opet pomakne. Kraj je doao vrlo naglo. Mlaznice za upravljanje nenadano prorade i glavni pogon krstarice proplamti u svoj svojoj moi i sjaju. Za nekoliko sekundi je Doradus postajao sve manji, krenuvi prema suncu, konano slobodan, zahvalan to moe otii, ak i poraen, sa ove bijedne grude kamenja koja ga je muila uskrativi mu njegovu zakonitu lovinu. K.15 je znao to se dogodilo i veliki osjeaj mira i oputenosti se spusti na njega. U radarskoj sobi krstarice netko je vidio kako se uznemirujue veliki odjek pribliava ogromnom brzinom. K.15 je sad morao samo ukljuiti radio-far na svom odijelu i ekati. Mogao je sebi ak priutiti i luksuz od jedne cigarete. "Jako zanimljiva pria", rekao sam, "i sad vidim kako je to povezano sa onom vjevericom. Ali, to mi namee jedno ili dva pitanja. "Stvarno?" ree Rupert Kingman pristojno. Uvijek volim stvari razjasniti do kraja, a znao sam da je moj domain u jupiterskom ratu igrao ulogu o kojoj je rijetko govorio. Odluio sam se da opalim stvarno naslijepo. "Smijem li upitati kako to da zna toliko o ovom nesvakidanjem vojnom zadatku? Nije mogue, je li tako, da si ti bio K.15?" Od Carsona se zauje neki udan zvuk guenja. Onda Kingman ree, sasvim mirno: "Ne, nisam bio." Digne se na noge i krene prema sobi s pukama. "Ako me ispriate na trenutak, idem opet za onim takorom sa stable. Moda u ga ovog puta uhvatiti." I vie ga nije bilo. Carson me pogleda kao da eli rei: "Evo jo jedna kua u koju te vie nikad nee pozvati ." Kad je na domain izaao van dosega sluha, on primijeti hladnim klinikim glasom: 55

corry
"Uprskao si. Zbog ega si to morao rei?" "Eto, inilo mi se sigurnim da u pogoditi. Kako je inae sve to mogao znati?" "to se toga tie, vjerujem da je upoznao K.15 poslije rata: sigurno su imali zanimljiv razgovor. Ali, mislio sam da zna kako je Rupert umirovljen samo sa inom mlaeg komandanta. Istrani sud nikako nije mogao prihvatiti njegovo gledite. Naposljetku, jednostavno se suprotstavljalo razumu da komandant najbreg broda u Floti ne moe uhvatiti ovjeka u svemirskom odijelu."

56

corry

TERRY PRATCHETT

FANTASTINO SVJETLO
"The Light Fantastic"

Sunce se dizalo sporo kao da nije sigurno isplati li se trud uope . Svitao je jo jedan dan na Disku, ali vrlo postupno, a evo i zbog ega. Pri susretu s jakim maginim poljem svjetlost potpuno gubi osjeaj urnosti. Odmah usporava. A Magija je na Disku neprilino jaka pa je blaga uta svjetlost zore klizila iznad uspavanog krajolika kao milovanje njenog ljubavnika ili, kako neki kau, kao zlaani sirup. Zastala je da ispuni doline. Nagomilala se uz planinske lance. Kada je dola do ori Celesti, deset milja visokog tornja od sivog kamena i zelenog leda koji je oznaavao sredite Diska i bio dom njegovih bogova, nagomilavalo se u hrpe sve dok se nije survalo kao veliki lijeni tsunami, tih kao barun, preko mranog krajolika s druge strane. Takav se prizor ne moe vidjeti ni najednom drugom svijetu. Naravno, ni jedan drugi svijet kroz zvjezdani beskraj ne nose na svojim leima etiri divovska slona posaena na oklop divovske kornjae. Njegovo - ili prema jednoj drugoj filozofskoj koli Njeno - ime bilo je Velika A' Tuin; on - ili moda ona - nee imati sredinje mjesto u nastavku prie ali je od kljune vanosti za razumijevanje Diska i injenice da je on - ili ona - tu, duboko ispod rudnika, morskog mulja i lanih fosilnih kostiju koje je Stvoritelj tamo postavio ni zbog ega drugog nego da uznemiri arheologe i nagna ih na budalaste ideje. Zvjezdana kornjaa, Velika A ' Tuin, oklopa promrzlog od smrznutog metana, s kraterima od meteora i izbrazdanog asteroidnom prainom. Velika A ' Tuin, oiju nalik drevnim morima i mozga veliine kontinenta, kroz koji su se misli kretale kao mali bljetavi ledenjaci. Velika A ' Tuin, velikih sporih tunih peraja i zvijezdama uglaanog oklopa, probija se kroz galaktiku no pod teinom Diska. Velika kao svjetovi. Stara kao Vrijeme. Strpljiva kao cigla. Filozofi su, u stvari, sve krivo shvatih. Velika A ' Tuin se u stvari odlino provodi. Velika A ' Tuin je jedino bie u cijelom univerzumu koje tono zna kamo ide. Filozofi, naravno, ve godinama raspravljaju o tome kamo to ide Velika A ' Tuin, i esto izraavaju svoju zabrinutost da moda nikada nee saznati. Trebali bi saznati za otprilike dva mjeseca. A tada e se stvarno zabrinuti...

57

corry
Druga stvar koja ve dugo mui one matovitije mislioce s Diska je ispitivanje spola Velike A ' Tuin, a puno je vremena i truda utroeno na pokuaje da se on konano i za svagda utvrdi. U stvari, dok veliki mrani lik lebdi poput beskrajne etke s drkom od kornjaevine, rezultati najnovijih napora upravo izlaze na vidjelo. Pokraj tog lika se, van svake kontrole, prevre Potent Voyager, neka vrsta neolitskog svemirskog broda koji su sagradili i gurnuli preko ruba astronomi-sveenici Krulla, koji je zgodno smjeten na samoj ivici svijeta i koji, bez obzira to ljudi priali, predstavlja dokaz da je slobodno lansiranje mogue. U brodu je Twoflower, prvi turist Diska. Nedavno je proveo nekoliko mjeseci istraujui Disk, a sada ga naglo naputa iz razloga koji su prilino sloeni a u vezi su s pokuajem bijega iz Krulla. Pokuaj je uspio tisuu posto. Usprkos svim dokazima da bi mogao biti i posljednji turist na Disku, Twoflower uiva u vidiku. Oko dvije milje iznad njega pada arobnjak Rincewind u neem to se na Disku smatra svemirskim odijelom. Zamislite to kao ronilako odijelo koje su kreirali ljudi koji nikada nisu vidjeli more. Prije samo est mjeseci on je bio najobiniji propali arobnjak. A onda je sreo Twoflowera i za neuvenu plau postao njegov vodi, te od tada veinu vremena provodi pod paljbom, zastraivan, proganjan, visei s visokih mjesta bez nade u spas ili, kao to je to sluaj sada, padajui s visokih mjesta. Ne uiva u vidiku jer mu cijeli ivot juri pred oima i smeta pogledu. Upravo spoznaje zato je pri oblaenju svemirskog odijela ivotno vano ne zaboraviti kacigu. Jo puno toga moglo bi se rei da bi se objasnilo zato ova dvojica padaju sa svijeta i zato Twoflowerova Prtljaga, posljednji put viena kako ga oajniki pokuava pratiti na svojih sto noica, nije obian kofer, ali takva pitanja zahtijevaju puno vremena, a mogu priiniti vie nevolja nego to vrijede. Kau, na primjer, da je netko na jednoj zabavi upitao uvenog filozofa Ly Tin Weedlea " Zbog ega ste ovdje?", a odgovor je potrajao tri godine. Ono to je puno vanije dogaa se daleko iznad A ' Tuin, slonova i naglo nestajueg arobnjaka. Samo tkanje vremena i prostora e upravo biti ubaeno u centrifugu. Zrak je bio mastan od naglaenog osjeaja magije i jedak od dima svijea napravljenih od crnog voska o ijem tonom porijeklu mudar ovjek ne bi zapitkivao. Bilo je neeg vrlo udnog u vezi te prostorije u podrumima Nevidljivog Sveuilita, Diskove vodee kole magije. Prije svega, inilo se da ima previe dimenzija, koje se ba i ne vide, nego lebde izvan vidnog polja. Zidovi su bili prekriveni okultnim znakovima, a najvei dio poda bila je pokriven Osmerostrukim Peatom Stasisa za koji se u magijskim krugovima openito smatra da ima podjednake moi zaustavljanja kao i precizno naciljana polovica cigle.

58

corry
Jedini namjetaj u sobi bio je stalak za itanje od tamnog drva, izrezbaren u obliku ptice - pa, da budemo iskreni, u obliku neke krilate stvari koju je bolje ne prouavati previe pomno - a na stalku, privrena tekim lancem punim lokota, nalazila se knjiga. Velika, ali ne naroito dojmljiva, knjiga. Druge knjige u Sveuilinoj knjinici imaju korice ukraene rijetkim draguljima i fascinantnim drvetom, ili su uvezane u zmajevu kou. Ova je bila uvezana u prilino pohabanu kou. Izgledala je poput onih knjiga koje knjinika kazala opisuju kao "pomalo pljesnive", iako bi bilo potenije priznati da je izgledala kao da su je trgali jazavci i vukovi, a moda i medvjedi. Zatvarale su je metalne kope. Nisu bile ukraene, bile su jednostavno vrlo teke - kao i lanac, koji nije toliko vezivao knjigu za stalak, koliko ju je sputavao. Te kope su izgledale kao djelo nekog tko je tono znao svoj cilj, i tko je najvei dio svog ivota proveo izraujui krotiteljsku opremu za slonove. Zrak se zgusne i uskovitla. Listovi knjige ponu se nabirati na sasvim jeziv, hotimian nain, prolijevajui plavu svjetlost. Tiina sobe sabila se kao aka koja se polako stie. Pola tuceta arobnjaka u nonim kouljama naizmjenino je virilo kroz malu reetku na vratima. Nijedan arobnjak nije mogao spavati dok se dogaaju ovakve stvari narastanje sirove magije irilo se sveuilitem poput plime. "Dobro," ree jedan glas. "to se dogaa? I zato nisam bio pozvan?" Galder Weatherwax, Vrhovni Veliki Opsjenar Reda Srebrne Zvijezde, Velianstveni Gospodar Svetog tapa, Ipsissimus Osmog Stupnja i 304. Kancelar Nevidljivog Sveuilita, predstavljao je vie no dojmljiv prizor ak i u svojoj crvenoj nonoj koulji s rukom vezenim mistinim runama, ak i u svojoj dugoj kapi s coflekom, ak i s djejim svijenjakom u ruci. Skoro da su i lape s pahuljastim pomponima mogle proi. est uplaenih lica okrenu se prema njemu. "Mhm, bili ste pozvani, gospodaru," ree jedan od podarobnjaka. "Zato i jeste ovdje," doda objanjavajui. "Hou rei zato nisam bio pozvan prije ?" obrecne se Galder, probijajui se prema reetki. "Mhm, prije koga, gospodaru?" ree arobnjak. Galder ga bijesno pogleda, te se odvai na brz pogled kroz reetku. Zrak u sobi sada je svjetlucao sitnim bljeskovima od izgaranja estica praine u struji sirove magije. Peat Stasisa poeo se napuhavati i kvriti na rubovima. Knjiga o kojoj se radi zvala se Octavo i, sasvim oito, nije bila obina knjiga. Postoje, naravno, brojne slavne knjige o magiji. Neki spominju Necrotelicomnicon, s listovima nainjenim od guterove koe; neki upuuju na "Knjigu o napredovanju oko jedanaestice" koju je napisala tajanstvena i prilino lijena Ljamaistika sekta ; neki podsjeaju na to da se jedini sauvani originalni vic u univerzumu navodno nalazi u 59

corry
Grimoriju Nemile Zabave. Ali to su sve puki pamfleti u usporedbi s Octavom, kojeg je Stvoritelj Svemira navodno ostavio - zbog svoje tipine odsutnosti duha - kratko nakon dovrenja svog glavnog djela. Osam arolija zarobljenih na njegovim stranama vodile su vlastiti tajni i sloeni ivot, i openito se vjerovalo da... Galderovo se elo nabralo dok je zurio u uskovitlanu sobu. Naravno, ostalo je samo sedam arolija. Neki mladi idiot od arobnjaka-naunika kriom je jednog dana pogledao knjigu, pa je jedna od arolija pobjegla i nastanila se u njegovoj glavi. Nitko nije uspio razjasniti kako se to dogodilo.Kako se ono zvae? Winswand? Hrbat knjige svjetlucao je oktarinskim i ljubiastim iskrama. Tanki traak dima poeo se dizati sa stalka, a teke metalne kope koje su zatvarale knjigu definitivno su poprimile napregnut izgled. "Zato su arolije tako nespokojne?" ree jedan od mladih arobnjaka. Galder slegne ramenima. Nije to, naravno, smio pokazati, ali je postajao doista zabrinut. Kao iskusni arobnjak osmog stupnja mogao je razabrati polunestvarne oblike koji su se na tren pojavljivali u treperavom zraku, umiljavajui se i dozivajui. Ba kao to se komarci pojavljuju prije oluje, tako i stvarno jake nakupine magije uvijek privlae stvari iz Kaotinih Tamnikih Dimenzija - gadne Stvari, od razbacanih organa i pljuvake, to vjeito tragaju za nekom pukotinom kroz koju bi se mogle uuljati u ljudski svijet. Neemo ih opisivati, poto ak i one pristojnije izgledaju kao potomci hobotnice i bicikla. Poznata je injenica da stvari iz neeljenih univerzuma uvijek tragaju za ulazom u ovaj svijet, koji je psihiki ekvivalent kvarta sa estim autobusima i puno trgovina. Ovo se moralo zaustaviti. "Trebat e mi jedan dobrovoljac," ree odluno. Naglo zavlada tiina. Jedini zvuk dopirao je s one strane vratiju. Bio je to odvratni mali zvuk metala koji poputa pod pritiskom. "Dobro, dakle," ree on. "U tom sluaju trebat e mi srebrna pinceta, oko litre maje krvi, jedan mali bi I jedna stolica.." Kau da je suprotnost buke tiina. To nije istina. Tiina je samo odsutnost buke. Tiina bi predstavljala stravinu galamu u usporedbi s iznenadnom mekom implozijom beumnosti koja je pogodila arobnjake svom silinom eksplozije maslakove glavice. Debeli stup iskriave svjetlosti uzdigao se iz knjige, udario o strop zapljusnuvi ga plamenom, i nestao. Galder je zurio u rupu, ne osvrui se na tinjajue dijelove svoje brade. Dramatino upre prstom. "U gornje podrume!" uzviknu i zagrabi uz kamene stube. Uz lupkanje papuama i vijorenje nonih koulja ostali arobnjaci krenu za njim padajui jedan preko drugog u gorljivoj elji da budu posljednji. 60

corry
Svejedno, svi su stigli na vrijeme da vide kako vatrena kugla okultnog potencijala nestaje kroz strop gornje sobe. "Urg," ree najmlai arobnjak, i pokae na pod. Ta soba je bila dio knjinice dok kroz nju nije prohujala magija, grubo razmjetajui estice mogunosti svega to joj se nalo na putu. Zato je bilo razumno zakljuiti da su mali ljubiasti tritoni predstavljali dijelove poda, a krema od ananasa je moda potjecala od nekadanjih knjiga. Nekoliko arobnjaka kasnije se klelo da je mali tuni orangutan koji je sjedio usred svega toga nevjerojatno nalikovao glavnom knjiniaru. Galder se zapilji u vis. "U kuhinju!" zarie, gacajui kroz kremu do narednih stuba. Nitko nikada nije otkrio u to se pretvorio veliki tednjak od lijevanog eljeza, jer je sruio zid i uspio pobjei prije no to je zbrkana skupina magova unezvjerenih oiju upala u prostoriju. Glavni kuhar za povre je znantno kasnije naen kako se skriva u kotlu za juhu, blebeui nekorisne stvari poput "Koljenice! Stravine koljenice!" Posljednji pramenovi magije, sad ve pomalo usporeni, nestajali su kroz strop. "U Veliku Dvoranu!" Stube su tu bile puno ire i bolje osvjetljene. Uspuhani i miriui po ananasu, oni arobnjaci koji su bili u boljoj formi stigli su do vrha stuba u trenu kada je vatrena kugla dola do sredine ogromne prostorije pune propuha koja je predstavljala glavnu dvoranu Sveuilita. Kugla je nepomino lebdjela, uz povremeno izvijanje i cvranje malih izboina na povrini. Kao to svi znamo, arobnjaci pue. Otuda vjerojatno zborni zagrobni kaalj i nazubljeno hripanje koje je izbilo iza Galdera dok je stajao i procjenjivao situaciju, pitajui se da li se usudi potraili neko mjesto za skrivanje. On dograbi jednog uplaenog studenta. "Dovedi mi vidovnjake, vidioce, gataoce i one to gledaju unutra!" zarei on. "elim da se ovo proui!" Neto se poelo oblikovati unutar vatrene kugle. Galder zakloni oi i zagleda se u nastajuu stvar. Nije bilo sumnje. Bio je to univerzum. Bio je siguran u to, jer je imao maketu univerzuma u svojoj sobi, za koju su svi smatrali da je daleko dojmljivija nego prava stvar. Suoen s mogunostima koje pruaju sitni biseri i srebrni filigran, Stvoritelj je bio potpuno bespomoan. Ali majuni univerzum unutar vatrene kugle bio je neugodno -hm, stvaran. Jedino je nedostajala boja. Sve je bilo prozirno maglovito bijelo. Bila je tu Velika A' Tuin, etiri slona, pa i sam Disk. Iz ovog kuta Galder nije mogao dobro vidjeti povrinu, ali je s ledenom sigurnou znao da e biti savreno tono oblikovana. Mogao je ipak razabrati minijaturnu repliku Cori Celesti, na ijem samom vrhu svadljivi i pomalo malograanski bogovi svijeta ive u palai od mramora, alabastera i nepreradenog grubog materijala za sveana odijela, koju su odluili nazvati Dunmanifestin. Svakog stanovnika Diska s imalo kulturnih pretenzija ivcirala je injenica 61

corry
da njime upravljaju bogovi iji je pojam uzvienog umjetnikog doivljaja muziko zvono na vratima. Mah zametak univerzuma poe se polako, naginjui se kretati. Galder pokua viknuti, ali mu glas odbije izai. Njeno, ali s nezaustavljivom silinom eksplozije, oblik se nastavio poveavati. Galder je gledao prvo uasnut, a zatim zapanjen, kako oblik prolazi kroz njega lako poput misli. Ispruio je ruku i promatrao kako mu blijede sjene kamenih slojeva teku kroz prste u uurbanoj tiini. Velika A' Tuin, vea od kue, ve je mirno potonula ispod razine poda. arobnjaci iza Galdera su bili do pasa u morima. Jedan brodi, manji od naprstka, privue na trenutak Galderu pogled, prije nego ga je bujica odnijela kroz zidove i jo dalje. "Na krov!" procijedi upirui drhtavim prstom ka nebu. Oni arobnjaci koji su sauvali dovoljno prisebnosti duha da bi mogli razmiljati i dovoljno daha da bi mogli trati krenu za njim, trei kroz kontinente koji su glatko klizili kroz kamene podove. No je bila tiha, obojena obeanjem svitanja. Polumjesec se sputao. Ankh-Morpork, najvei grad u zemljama oko Krunog Mora, je spavao. Ta tvrdnja nije ba savim istinita. S jedne strane, oni dijelovi grada koji su se obino bavili, na primjer, prodajom povra, potkivanjem konja, rezbarenjem izuzetnih malih ukrasa od ada, mijenjanjem novca i izradom stolova uglavnom je spavao. Osim onih koje je muila nesanica. Ili ako su sluajno ustali tijekom noi da bi otili u zahod. S druge strane, mnogi od stanovnika koji su se manje drali zakona bili su potpuno budni, te su se, na primjer, penjali kroz tue prozore, rezali grkljane, jedni druge napadali i pljakali, sluali glasnu glazbu u zadimljenim podrumima i openito se puno bolje zabavljali. Ali, veina ivotinja je spavala, osim takora. I imia, naravno. A to se tie kukaca ... Stvar je u tome da je opisno pisanje rijetko kada precizno, pa je tijekom vladavine Olafa Quimbyja II kao Patricija Ankha donesen nekakav zakon koji je to odluno pokuao sprijeiti i uvesti poneto vjerodostojnosti u izvjetavanje. Zato, ako je neka legenda kazivala o istaknutom junaku "o ijoj su neustraivosti svi priali", svaki bard koji je drao do vlastitog ivota brzo bi dodao "osim nekolicine ljudi iz njegovog rodnog mjesta koji su ga smatrali laljivcem, i mase drugih ljudi koji za njega nikada nisu ni uli". Pjesnika poredba bila je strogo ograniena na tvrdnje poput "njegov snani konj bio je hitar kao vjetar za prilino mirnog dana, otprilike tri bofora," i svaka nevezana pria o voljenoj ije je lice porinulo tisuu brodova morala je biti potkrijepljena dokazima da dotini predmet elja doista izgleda kao boca ampanjca.

62

corry
Quimbyja je na koncu ubio jedan nezadovoljni pjesnik za vrijeme opita vrenog u krugu palae, a koji je trebao dokazati spornu tonost izreke "Pero je monije od maa," a u njemu u spomen se odluilo tomu dodati "ukoliko je ma vrlo mali, a pero vrlo otro." Dakle. Priblino ezdesetsedam, moda ezdesetosam posto grada je spavalo. A i oni graani koji su se zbog svojih uglavnom protuzakonitih namjera uljali naokolo nisu primjetili blijedu plimu koja je nadirala kroz ulice. Samo su arobnjaci, naviknuti da vide i nevidljivo, promatrali kako se pjeni preko dalekih polja. Disk zbog svoje pljosnatosti nema pravo obzorje. Svaki pustolovni moreplovac kojem su zbog predugog buljenja u jaja i narane pale na pamet udne zamisli, pa je zaplovio prema udaljenim krajevima, uskoro bi spoznao da se ponekad ini da udaljeni brodovi nestaju s ruba svijeta ba zato to doista nestaju preko ruba svijeta. No, u zraku uskovitlanom od izmaglice i ispunjenom prainom ak je i Galderov vid bio ogranien. Pogledao je gore. Visoko iznad Sveuilita uzdizala se mrka i drevna Kula Umjetnosti, navodno najstarija zgrada na Disku, sa svojim uvenim stubitem od osam tisua osam stotina osamdeset i osam stuba. S njenog nazupenog krova, prebivalita gavranova i neugodno ivahnih kamenih demona, arobnjak je mogao vidjeti sve do ruba Diska Nakon to bi, naravno, proveo desetak minuta stravino kaljui. "K vragu sve," mrmljao je. "Koja uope korist od toga to si arobnjak? Avyento, thessalous! Letio bih! K meni, duhovi zraka i tmine!" Isprui kvrgavu ruku i uperi je ka jednom dijelu trone ograde. Oktarinski plamen izbije mu ispod duhanom umrljanih noktiju i rasprsne se o truli kamen visoko gore. Ograda padne. Precizno izraunatom razmjenom brzina, Galder se uzdie, dok mu je nona koulja leprala oko koatih nogu. Dizao se sve vie i vie, probijajui se kroz blijedu svjetlost kao, kao.... u redu, kao postariji ali moan arobnjak tjeran u vis struno odmjerenim palcem na vagi svemira. Sletio je na smetlite od starih gnijezda, uspostavio ravnoteu I zagledao se dolje u vrtoglavi prizor svitanja na Disku. U to vrijeme dugogodine Kruno More nalazilo se skoro na strani sumraka Cori Celestija, i dok se dnevna svjetlost slijevala na predio oko Ankh-Morporka, sjena planine presijecala je krajolik kao kazaljka Boje sunane ure. Ali, tamo prema noi, utrkujui se sa sporim svjetlom do ruba svijeta, jurila je crta bijele magle. Iza njega se zauje pucketanje suhih granica. Okrene se i ugleda Ympera Trymona, drugokomandirajueg u Redu, jedinog arobnjaka koji je uspio izdrati tempo. Galder na trenutak nije obraao panju na njega, usredotoivi se na nalaenje vrstog oslonca i jaanje vlastitih zatitnih arolija. Promaknue je ilo sporo u profesiji koja je tradicionalno osiguravala dug ivot, pa se vjerovalo da mladi arobnjaci esto nastoje napredovati uz pomo uvrnutih cipela mrtvaca, prethodno ih ispraznivi od njihovih posjednika. Osim toga, bilo je neeg uznemirujueg kod mladog Trymona. Nije puio, pio je samo prokuhanu vodu, a Galdera je muila opaka sumnja da je i pametan. Nije se dovoljno esto smijao, a sviale su mu se brojke i ona vrsta organizacijskih grafikona 63

corry
punih brojnih kvadrata sa strelicama koje upuuju na druge kvadrate. U kratko, bio je tip osobe koja je bila u stanju upotrijebiti rije "personal" i stvarno to misliti. Sve to se na Disku moglo vidjeti bilo je pokriveno svjetlucavom bijelom koom koja je savreno prijanjala. Galder spusti pogled na svoje ruke i vidje da su pokrivene blijedom mreom sjajnih niti koje su pratile svaki pokret. Prepoznao je ovu vrstu arolija. I sam ih je upotrebljavao. No njegove su bile manje.... daleko manje. "To su arolije Promjene," ree Trymon. "Cijeli svijet se mijenja" Neki bi ljudi, pomisli Galder, imali pristojnosti staviti usklinik na kraj takve tvrdnje. Zauo se najslabiji isti zvuk, visok i otar kao kad se slama mije srce. "to je to bilo?" on upita Trymon nakrivi glavu. "Visoki C, mislim," ree. Galder ne ree nita. Bijelo svjetlucanje je nestalo, a prvi zvuci buenja grada poeli su dopirati do dvojice arobnjaka. Sve je izgledalo isto kao i prije. Sve ovo samo da stvari ostanu iste? Odsutno se potapa po depovima none koulje da bi konano otkrio da mu je to to trai smjeteno iza uha. Stavi iskrivljeni vlani opuak u usta, zazove mistini plamen izmeu svojih prstiju, i duboko udahne iz bijednog smotka sve dok mu pred oima nisu zabljetala plava svjetalca. Jednom ili dvaput zakalja. Razmiljao je stvarno vrlo napeto. Pokuavao se sjetiti da li mu itko od bogova duguje kakvu uslugu. Bogovi su, u stvari, bili podjednako zbunjeni svim ovim, ba kao i arobnjaci, ali su bili nemoni da bilo to uine, a uostalom bili su zauzeti eonima starom bitkom s Ledenim Divovima, koji su odbijali vratiti kosilicu za travu. Nekakvo objanjenje svega to se dogodilo moglo bi se nai u injenici da je Rincewind, iji je ivot upravo doao do prilino zanimljivog dijela dok je bio petnaestogodinjak, iznenada shvatio da ne umire nego visi naglavce s jednog bora. S lakoom se spustio nekontrolirano padajui s grane na granu sve dok se nije prizemljio na hrpi borovih iglica, gdje je ostao leati hvatajui zrak i prieljkujui da je bio bolji ovjek. Znao je da negdje mora postojati sasvim logina veza. Jednog trena ini vam se da umirete nakon to ste pali s ruba svijeta, a ve slijedeeg visite naglavce s bora. Kao to to obino biva u ovakvim trenucima, u njegovoj glavi pojavila se arolija.

64

corry
Rincewindovi uitelji openito su smatrali da je on roeni arobnjak u istoj mjeri u kojoj su ribe roeni planinari. Vjerojatno bi ga ionako bili izbacili s Nevidljivog Sveuilita -nije se mogao sjetiti arolija, a puenje mu je izazivalo muninu- ali ono to je doista prouzroilo guvu bila je njegova glupa zamisao da se uulja u sobu u kojoj se nalazio okovani Octavo i da ga otvori. Guva je bila tim vea to nitko nije mogao otkriti zato su sve brave privremeno bile otkljuane. arolija nije bila zahtjevan stanar. Samo je sjedila kao stara aba na dnu bare. No kadgod bi se Rincewind osjetio doista umornim, pokuavala se izgovoriti. Nitko nije znao to bi se dogodilo kada bi jedna od Osam Velikih arolija sama sebe izgovorila, ali su se svi slagali da bi posljedice bilo najbolje promatrati iz susjednog univerzuma. Bila je to neobina misao za nekoga tko lei na hrpi borovih iglica, nakon to je upravo pao s ruba svijeta, ali je Rincewind imao osjeaj da ga arolija eli odrati na ivotu. "Meni odgovara," on pomisli. Sjedne i pogleda drvee. Rincewind je bio gradski arobnjak,pa iako je bio svjestan da postoje brojne razlike medu vrstama stabala, po kojima ih njihovi najblii i najdrai mogu prepoznati, jedino to je sa sigurnou mogao tvrditi je da onaj kraj bez lia ide u zemlju. Bilo ih je daleko previe, postavljenih bez ikakvog smisla za red. Nitko tu nije pomeo ve stoljeima. Sjetio se da je na neki nain bilo mogue odrediti gdje se nalazi po tome s koje strane stabla raste mahovina. Ova stabla su imala mahovine sa svih strana, a i drvenih bradavica i oguljenih starih grana; da su ovo ljudi, sjedili bi u stolicama za ljuljanje. Rincewind udari nogom najblie stablo. Ono ga savreno ciljajui pogodi irom. On ree "Au." Glasom poput vrlo starih vrata koja se naglo otvaraju, stablo ree "Tako i treba." Nastane duga tiina Rincewind upita, "Jesi li ti to rekao?" "Da." "I ovo?" "Da." "O." Malo je razmiljao. Zatim pokua, "Da ne zna moda, nekim sluajem, kako izai iz ume?" "Ne. Ne kreem se previe," ree stablo. "Prilino dosadan ivot, pretpostavljam," ree Rincewind. "Ne znam. Nisam nikad bio negdje drugdje" ree stablo. Rincewind ga bolje pogleda. Izgledalo je ba kao i sva ostala stabla koja je do tada vidio.

65

corry
"Jesi li arobno?" on upita "Nitko to nikada nije rekao," ree stablo, "vjerujem da jesam." Rincewind pomisli: nije mogue da razgovaram sa stablom. Kad bih razgovarao sa stablom bio bih lud, a ja nisam lud, prema tome stabla ne mogu govoriti. "Zbogom," ree vrsto. "Hej, nemoj ii," zausti stablo, a zatim shvati beznadenost situacije. Gledalo ga je kako posre kroz bunje, pa se vratilo osjeanju sunca na uu, srkanju i grgljanju vode u korijenju, i oseci i plimi vlastitih sokova u skladu s prirodnim djelovanjem sunca i mjeseca. Dosadno, pomisli. Kakva udna izjava. Stablu se, naravno, moe dosaivati, kukci mu stalno dosauju, ali mislim da to nije ono to je stvarno pokuao rei. I: moe li uope biti neto drugo? Rincewind u stvari nikada vie nije porazgovarao s tim istim stablom, ali se iz tog kratkog razgovora razvila prva religija stabala, koja se vremenom proirila svim umama svijeta. Njeno vjersko naelo glasilo je ovako: stablo koje je dobro, i koje vodi uredan, poten i dostojanstven ivot, moe biti sigurno u zagrobni ivot. Ako je u pitanju ba jako dobro stablo, naposljetku e se reinkarnirati u pet tisua rola toaletnog papira. Nekoliko milja dalje i Twoflower se oporavljao od iznenaenja to se ponovo naao na Disku. Sjedio je na oplati Potent Voyagera dok je ovaj grgljajui postupno tonuo pod mrane vode velikog jezera okruenog drveem. Zaudo, nije bio pretjerano zabrinut. Twoflower je bio turist, prvi od te vrste koji se razvio na Disku, i osnova njegovog postojanja bilo je kameno vrsto uvjerenje da mu se nita loe ne moe doista dogoditi zato to on nije umijean ; vjerovao je takoer da svi mogu razumjeti sve to kae, samo ako govori dovoljno glasno i dovoljno sporo, vjerovao je da su ljudi u biti pouzdani, te da se sve moe rijeiti medu ljudima dobre volje, samo ako se ponaaju razumno. Ovo mu je naizgled prualo neznatno veu vrijednost preivljavanja nego, recimo, to je ima haringa od sapuna, ali je, na Rincewindovo zaprepatenje, dobro funkcioniralo, a potpuna nesvjesnost tog malog ovjeka o raznim oblicima opasnosti na neki nain je u tolikoj mjeri obeshrabrivala opasnost, da je ona odustajala i odlazila. Samo suoavanje s utapljanjem nije imalo anse. Twoflower je bio sasvim siguran da u dobro organiziranom drutvu ljudima nije dozvoljeno da se tek tako utapljaju. Malo ga je ipak brinulo gdje je dospjela njegova prtljaga. No, tjeio se injenicom da je izraena od razumne krukovine, pa bi trebala biti dovoljno pametna da se moe brinuti za samu sebe ... U nekom drugom dijelu ume jedan mladi aman prolazio je kroz vrlo bitni dio svoje obuke. Pojeo je posveenu muharu, popuio sveti rizom, paljivo samljeo u prah i umetnuo si u razne otvore mistinu gljivu, pa se sada, sjedei prekrienih nogu ispod jednog bora, usredotoio na uspostavljanje kontakta s neznanim i udesnim tajnama iz dubine Bia, a jo vie na to kako da sprijei da mu se vrh glave ne odvrne i ne otplovi.

66

corry
Pred oima su mu plavi etverostrani trokuti izvodili zvijezde. Povremeno bi se bez razloga znaajno nasmijeio i izgovorio rijei poput "Wow" i "Urgh." Neto se u zraku pokrene, a on je to kasnije opisao kao "neka vrsta eksplozije, samo unatrag, shvaate?", i tamo gdje prije nije bilo nieg iznenada se stvori jedna velika ofucana drvena krinja. Spustila se s treskom na gnjilo lie, izvukla brojne noice, te se zamiljeno okrenula i pogledala amana. Nije, dodue, imala lice, ali je aman ak i kroz gljivarsku izmaglicu uasnuto shvatio da ga gleda. I to ne ba ljubazno. Zapanjujue je kako opako mogu djelovati kljuanica i par rupa u drvetu. Na njegovo veliko olakanje krinja na neki drveni nain slegne ramenima i galopom krene kroz umu. Nadljudskim naporima aman se prisjetio ispravnog redoslijeda pokreta za podizanje na noge, pa ak i uspio napraviti nekoliko koraka prije no to je spustio pogled i odustao, shvativi da mu je ponestalo nogu. Rincewind je u meuvremenu naao stazu. Dosta je vijugala i vie bi mu odgovarala da je poploana, ali je nastavio njom jer je tako bar imao neto raditi. Nekoliko stabala je probalo zapoeti razgovor, ali je Rincewind bio skoro siguran da takvo ponaanje nije normalno za drvee, pa nije na njih obraao panju. Dan je bivao sve dulji.Nije bilo nikakvog zvuka osim mrmljanja gadnih malih boduih kukaca, povremenog praska padajue grane i aputanja stabala koja su raspravljala o religiji i o nevoljama s vjevericama. Rincewind se poeo osjeati vrlo osamljeno. Zamiljao je sebe kako zauvijek ivi u umi, spava na liu i jede ... i jede ... togod se moe u umi pojesti. Vjerojatno stabla i orahe i bobice. Morao bi... "Rincewind!" Stazom je dolazio Twoflower -potpuno mokar, ali ozaren sreom. Prtljaga je kaskala za njim (sve to je bilo napravljeno od tog drveta pratilo bi svog vlasnika kud god on iao, pa se drvo esto koristilo za izradu grobnih potreptina vrlo bogatih mrtvih kraljeva, koji su eljeli biti sigurni da e novi ivot na onom svijetu otpoeti s istim donjim rubljem). Rincewind uzdahne. Do sada je mislio da mu dan ne moe postati gori nego to jest. Poela je padati izrazito mokra i hladna kia. Rincewind i Twoflower sjeli su ispod stabla i promatrali je. "Rincewind?" "Ha?" "Zato smo mi tu?" "Pa, neki kau da je Stvoritelj Svemira napravio Disk i sve to je na njemu, drugi kau da se radi o jednoj vrlo sloenoj prii u vezi testisa Boga Neba i mlijeka Nebeske Krave, a neki pak tvrde da smo svi mi posljedica sluajnog srastanja estica vjerojatnosti. Ali ako

67

corry
te zanima zato smo tu a nismo pali s Diska, onda nemam pojma. Vjerojatno se radi o nekakvoj groznoj greci." "Oh. to misli, ima li neto za jesti u ovoj umi?" "Da," s gorinom ree arobnjak, "mi." "Imam nekoliko ireva, ako hoe," usluno ree stablo. Nekoliko trenutaka sjedili su u vlanoj tiini. "Rincewind, stablo je reklo...." "Stabla ne govore," odbrusi Rincewind. "Vrlo je vano da to upamti." "Ali upravo si uo...." Rincewind uzdahnu. "Sluaj," ree. "Sve se svodi na jednostavnu biologiju, zar ne? Ako eli govoriti, treba ti pravi pribor, poput plua, usana i, i...." "Glasnica," ree stablo. "Da, to," ree Rincewind. Zauti i snudeno se zagleda u kiu. "Ja sam mislio da arobnjaci znaju sve o drveu i divljoj hrani i tako tome," prijekorno e Twoflower. Rijetko kada je njegov glas sadravao ita osim uvjerenja da je Rincewind velianstveni vra, pa se arobnjak sada osjeti povrijeenim. "Znam, znam," obrecnu se. "Pa kakva je ovo onda vrsta drveta?" upita turist. Rincewind pogleda uvis. "Bukva," ree odsjeno. "U stvari ...." zausti stablo, a onda brzo zauti. Uhvatilo je Rincewindov pogled. "One stvari gore izgledaju kao irovi," ree Twoflower. "Da, eto, ovo je sesilna ili heptokarpna vrsta," ree Rincewind. "Orasi su u stvari vrlo slini irovima. Skoro svatko se moe prevariti." "K vragu," ree Twoflower, pa zapita "Kakav je ono grm tamo?" "Imela." "Ali ima trnje i crvene bobice!" "Pa?" strogo zapita Rincewind i hladno se zapilji u njega. Twoflower prvi popusti. "Nita," ree pokorno. "Mora da sam bio krivo obavjeten." "Tono." "Neke velike gljive rastu ispod njega. Mogu li se jesti?"

68

corry
Rincewind ih oprezno pogleda. Bile su stvarno vrlo velike, s crvenim i bijelim tokastim klobucima. Bila je to vrsta koju je lokalni aman (koji se u ovom asu nekoliko milja dalje, pokuavao sprijateljiti s jednom stijenom) jeo samo nakon to bi jednu nogu privrstio konopom za veliki kamen. Nije preostalo nita drugo nego izai na kiu i pogledati ih. On klekne na trulo lie i zagleda im se pod klobuke. Nako nekog vremena slabano progovori, "Ne, nikako nisu za jesti." "Zato?" povika Twoflower. " Jesu li renjevi krive ute boje?" "Ne, ne ba ..." "Pretpostavljam onda da stapke nemaju odgovarajue ljebove." "U stvari, izgledaju dobro." "Klobuk, onda, klobuk je krive boje", ree Twoflower. "Nisam siguran u to." "Pa zato onda nisu za jelo?" Rincewind se nakalje. "Mala vrata i prozori," odgovori nesretno,."to ih odaje istog trena"

Gromovi su se valjali kroz Nevidljivo Sveuilite. Kia je lijevala po krovovima i klokotala kroz kamene odvode grotesknih oblika, iako je par lukavijih mugnulo u zaklon medu razbacanim crijepovima. Daleko ispod, u Velikoj Dvorani, osam najmonijih arobnjaka na Disku okupilo se na kutevima ceremonijalnog osmerokuta. Moda u stvari i nisu bili najmoniji, kad bi se doznala istina, ali su svakako imali velike sposobnosti preivljavanja, to je u svijetu magije, u kojem je vladala otra konkurencija, bilo od podjednake vanosti. Iza svakog arobnjaka osmog reda nalazilo se pola tuceta arobnjaka sedmog reda koji su ga pokuavali odgurnuti, a stariji su se arobnjaci morali poeti pitati otkuda, na primjer, korpije u njihovim krevetima. Sve je to saeto u jednoj drevnoj izreci: kada je arobnjak umoran od traenja komadia stakla u svojoj veeri, glasi ona, umoran je od ivota. Najstariji arobnjak, Greyhald Spold od Drevnih i uistinu Izvornih Mudraca Neprekinutog Kruga, teko se oslanjajui o svoj izrezbareni tap, tada progovori: "Hajde, Weatherwax, noge me ubijaju." Galder, koji je zastao tek da bi izazvao dojam, bijesno ga pogleda "Dobro, dakle, bit u kratak ...." "Odlino." "Svi smo zatraili objanjenje za jutronje dogadaje. Da li netko medu nama moe rei da ga je dobio?"

69

corry
arobnjaci se iskosa pogledae. Nigdje se, osim na dobrotvornoj gala veeri sindikata, ne moe nai toliko uzajamnog nepovjerenja i sumnjiavosti kao medu skupinom starijih arobnjaka. No, bilo je jasno da je dan krenuo loe. Inae vrlo informativni demoni, urno sazvani iz Tamnikih Dimenzija, odgovarali su na pitanja tupim pogledima i plahim uzmicanjem. Magina zrcala su popucala. Karte za tarot su se tajanstveno ispraznile. Kristalne kugle su se zamaglile. ak su se i listii aja, koje su arobnjaci obino prezirali kao bezvrijedne i nedostojne razmiljanja, zbili u grupice na dnu alica i nisu se htjeli pomaknuti. Ukratko, okupljeni arobnjaci bili su potpuno zbunjeni. Zau se mrmljanje u znak slaganja. "Zato predlaem da izvedemo Obred AshkEntea," ree Galder dramatski. Morao je priznati da se nadao boljem prijemu, kao na primjer, "Ne, samo ne Obred AshkEntea! ovjeku nije dano da se mijea u takve stvari!" U stvari, uo se amor odobravanja "Dobra zamisao." "Zvui razumno." "Hajde, poni." Pomalo ljut, on pozove procesiju niih arobnjaka koji su unosili u dvoranu razne magine sprave. Ve smo nagovijestili da je u to doba u bratstvu arobnjaka postojalo odredeno neslaganje u pogledu primjenjivanja magije. Naroito su mladi arobnjaci smatrali da je krajnji as da magija malo osuvremeni svoj lik, te da bi trebalo prestati prtljati s komadiima voska i kosti, pa cijelu stvar postaviti na dobro osmiljenu osnovu, sa istraivakim programima i trodnevnim konvencijama u dobrim hotelima, gdje bi mogli itati radove s naslovima poput "to se dogodilo s gatanjem iz pijeska?" ili "Uloga izama od sedam liga u brinom drutvu." Trymon se, na primjer, skoro uope nije vie bavio magijom, ve je upravljao Redom s djelotvornou pjeane ure, pisao dopise, a na zidu ureda je imao veliki grafikon, pun arenih mrljica, zastavica i crtica, koji nitko osim njega nije razumio, ali koji je ostavljao snaan dojam. Ostali arobnjaci su smatrali da je to sve oblak movarnog plina, te nisu htjeli imati veze ni sa kakvim likom ukoliko nije napravljen od voska i izboden pribadaama. Poglavari osam redova bili su upravo tog uvjerenja, do zadnjeg tradicionalisti, a sprave nagomilane oko osmerokuta imale su konkretan i ozbiljan okultni izgled. Bilo je tu obilje ovnujskih rogova, lubanja, grotesknih metalnih predmeta i debelih svijea, iako su mladi arobnjaci otkrili da se Obred AshkEntea moe savreno izvesti uz pomo tri komadia drva i 4 kubina centimetra mije krvi.

70

corry
Pripreme su obino trajale nekoliko sati, ali su kombinirane moi starijih arobnjaka stvar znatno skratile, pa je ve nakon etrdeset minuta Galder odrecitirao zavrne rijei arolije. Na tren su lebdjele pred njim, a zatim se rasplinule. Zrak unutar osmerokuta zatreperi i zgusne se, te se najednom pojavi visoka, tamna spodoba. Vei dio spodobe bio je sakriven crnom odorom i kapuljaom, a i bolje je tako. U jednoj ruci drala je dugu kosu, i niste mogli ne primjetiti da se umjesto prstiju vide bijele kosti. U drugoj kosturskoj ruci nalazile su se kockice sira i ananasa nabodene na tapi. "DAKLE?" upita Smrt, glasom punim boje i topline sante leda. Primijeti da arobnjak pilji, te skrenu pogled na tapi. "DOLAZIM S JEDNE ZABAVE," doda pomalo prijekorno. "O, Stvorenje Zemlje i Tmine, zahtijevamo da se pod prisegom uzdri od ...." poe Galder vrstim, zapovjednim glasom. Smrt klimne glavom. "DA,DA,ZNAM SVE TO," ree. "ZATO STE ME POZVALI?" "Kau da moe vidjeti i prolost i budunost," ree Galder pomalo mrzovoljno, jer mu se poprilino sviao dugi govor obvezivanja i zaklinjanja, a govorilo se i da ga dobro izvodi. "TO JE POTPUNO TONO." "Onda nam moda moe rei to se tono jutros dogodilo?" ree Galder. Sabrao se i glasno doda, "Nareujem to u ime Azimrotha, Tchikela, ...." "DOBRO, SVE MI JE JASNO," ree Smrt. "TO TONO ELITE ZNATI? PUNO STVARI SE JUTROS DOGODILO, LJUDI SU SE RAALI, UMIRALI, SVA STABLA SU MALO NARASLA, VALOVI SU OBLIKOVALI ZANIMLJIVE ARE NA MORU ..." "Mislim u vezi Octava," hladno ree Galder. "TO? AH, TO JE BILO PUKO PODEAVANJE STVARNOSTI. KOLIKO SAM SHVATIO OCTAVU JE BILO STALO DA NE IZGUBI OSMU AROLIJU. NAVODNO JE PADALA S DISKA." "Samo malo, samo malo," ree Galder. Poee se po bradi. "Radi li se o aroliji unutar Rincewindove glave? Visok, mrav ovjek, pomalo krljav? Onaj koji..." " ...KOJI JE NOSI SA SOBOM SVE OVE GODINE, DA." Galder se namrti. Toliko guve a zbog ega? Svi su znali da kad arobnjak umre, sve se arolije iz njegove glave oslobaaju, zato se onda uope truditi spasiti Rincewinda? arolija e na koncu sama doploviti natrag. "Ima li pojma zato?" zapita bez razmiljanja, a zatim se pribra i urno doda,"U ime Yrripha i Kcharle, obvezujem te i..." "DAJ PRESTANI S TIM," ree Smrt,"SVE TO ZNAM JE DA SVE AROLIJE MORAJU BITI IZGOVORENE ZAJEDNO SLIJEDEE NOI SVINJSKE STRAE ILI E DISK BITI UNITEN." "Govori glasnije!" zatrai Greyhald Spold.

71

corry
"Zaepi!" ree Galder. "JA?" "Ne, on. Mahniti stari..." "uo sam te!" obrecne se Spold, "Vi mladi ..." Tu zastane. Smrt ga je zamiljeno gledala, kao da mu se pokuava sjetiti lica. "Gledaj," ree Galder, "Ponovi samo onaj dio, hoe li? Disk e biti to?" "UNITEN," ree Smrt. "MOGU LI SADA II? OSTAVIO SAM PIE." "ekaj," uurbano e Galder. "U ime Chelilikija i Orizonea i tako dalje, kako to misli, uniten?" "TO JE DREVNO PROROANSTVO UREZANO NA UNUTARNJIM ZIDOVIMA VELIKE PIRAMIDE TSORTA. INI MI SE DA RIJE UNITEN SAMA SEBE DOVOLJNO OBJANJAVA." "To je sve to nam moe rei?" "DA." "Ali No svinjske strae je za samo dva mjeseca!" "DA." "Mogao bi nam bar rei gdje je Rincewind sada!" Smrt slegne ramenima. Bila je to gesta koja je izriito dobro pristajala njenoj grai. "UMA SKUND, BLIZU RUBA PLANINA RAMTOP." "to radi tamo?" "ALI SAMOG SEBE." "Oh." "SMIJEM LI SADA II?" Galder odsutno kimne. eznutljivo je ramiljao o obredu otputanja, koji je poimao rijeima "Nestani, mrska spodobo", a sadravao je i neke vrlo dojmljive ulomke koje je dobro uvjebao, ali nekako nije mogao skupiti dovoljno zanosa. "O, da," ree. "Hvala, da." A zatim, znajui da nije dobro stvarati neprijatelje ni medu biima noi, uljudno doda "Nadam se da je zabava uspjena"? Smrt ne odgovori. Gledala je Spolda onako kako pas gleda kost, samo su u ovom sluaju stvari uglavnom bile obratne. "Rekoh: nadam se da je zabava uspjena," glasno ree Galder.

72

corry
"ZA SADA JEST," ree Smrt ravnoduno. "MISLIM DA BI U PONO MOGLA NAGLO KRENUTI NIZBRDO." "Zato?" "OEKUJU DA U TADA SKINUTI MASKU." Smrt nestane, ostavivi za sobom koktel-tapi i papirnati ukrasni lanac. Sve ovo promatrao je nevidljivi promatra. Bilo je to, naravno, sasvim protiv propisa, ali Trymon je znao sve o propisima, i uvijek je smatrao da ih treba donositi ali ne i pridravati ih se. Puno prije nego to se osam arobnjaka poelo ozbiljno prepirati oko toga to je prikaza htjela rei, on se naao na glavnoj razini Sveuiline knjinice. Bilo je to mjesto koje izaziva strahopotovanje. Mnoge knjige bile su magine, a kad su grimoriji u pitanju, vano je zapamtiti da mogu biti ubojiti u rukama knjiniara kojem je stalo do reda, jer e ih bez sumnje natiskati na istu policu. To i nije ba neka zamisao kad se radi o knjigama koje proputaju magiju, jer vie od jedne ili dvije takve knjige zajedno ine kritinu Crnu Masu. Povrh toga, mnoge manje arolije vrlo su izbirljive u pogledu drutva u kojem se nalaze, a svoje nezadovoljstvo obino iskazuju pakosnim razbacivanjem svojih knjiga svuda po sobi. Tu je, naravno, i stalna polunazonost Stvari iz Tamnikih Dimenzija, koje se tiskaju oko isputene magije i neumorno ispituju zidove stvarnosti. Posao magijskog knjinjiara, koji je primoran provoditi svoje radne dane u ovakvoj atmosferi velike napetosti, spada u zanimanja visokog rizika. Glavni Knjiniar bio je toga potpuno svjestan dok je sjedio na svom stolu i tiho gulio naranu. Kad je uao Trymon, on podie pogled. "Traim bilo to o Tsortskoj Piramidi," ree Trymon. Doao je spreman: iz depa izvadi bananu. Knjiniar je alobno pogleda, te se nezgrapno spusti na pod. Trymon osjeti kako jedna meka ruka njeno hvata njegovu i kako ga knjiniar vodi, tuno se gegajui medu policama. inilo mu se da dri malu konu rukavicu. Svuda oko njih knjige su cvrale i iskrile, uz povremeno oslobaanje neusmjerene magije koja je sijevala u pravcu paljivo rasporeenih gromobrana prikucanih za police. Osjeao se limeni, plavi zadah, a na samom rubu slunosti ulo se stravino skvianje tamnikih stvorova Poput mnogih drugih dijelova Nevidljivog Sveuilita, i knjinica je zauzimala puno vie mjesta no to su to davale naslutiti njene vanjske dimenzije, jer magija na udne naine izobliuje prostor, a bila je to vjerojatno i jedina knjinica na svijetu koja ima Mobiusove police. Ali knjiniarevo duhovno kazalo radilo je bez greke. Zastao je kraj visoke hrpe pljesnivih knjiga i vinuo se u mrak. ulo se utanje papira, i oblak praine spusti se na Trymona. Knjiniar se vrati s tankom knjigom u rukama. 73

corry
"Oook," ree. Trymon ju paljivo primi. Korice su bile izgrebane, s magareim uima, i zlatna slova odavno su se izlizala, ali je nekako uspio proitati rijei na starom maginom jeziku Doline Tsort: Veliki Hram Tsorteki, Poviest mu Mistina. "Oook?" gorljivo upita knjiniar. Trymon je oprezno listao. Jezici mu nisu ba leali, uvijek je smatrao da su to nedjelotvorne stvari koje bi svakako trebalo zamijeniti nekakvim lako razumljivim brojanim sustavom, ali ovo je oito upravo ono to je traio. Cijele strane bile su prekrivene znakovitim hijeroglifima. "Je li ovo jedina knjiga o piramidi Tsorta koju imate?" polako zapita "Oook." "Sasvim ste sigurni?" "Oook." Trymon osluhne. uo je, negdje u daljini, zvuk sve bliih koraka i svadljivih glasova. No bio je spreman i na to. Posegne u dep. "elite li jo jednu bananu?" ree on.

uma Skund bila je doista zaarana, to nije bilo nita neobino na Disku, a bila je i jedina u cijelom svemiru koja se -na lokalnom jeziku- zvala Tvoj Prst Budalo, to je doslovno znaenje rijei Skund. Razlog tome je naalost vrlo obian. Kada su prvi istraivai iz toplih krajeva oko Krunog Mora putovali u prohladnu unutranjost, popunjavali su prazna mjesta na svojim kartama tako to bi dograbili najblieg uroenika, pokazali prstom neko udaljeno mjesto, govorili vrlo jasno i glasno, i zapisivali sve to bi im zbunjeni ovjek rekao. Tako su kroz generacije atlasa ovjekovjeene zemljopisne udnovatosti kao to su Samo Planina, Ne Znam, to?, i, naravno, Tvoj Prst Budalo. Kini oblaci skupljali su se oko elavih visova Oolskunrahoda ("Tko Je Ova Budala Koja Ne Zna to Je Planina"), dok se Prtljaga udobnije smjestila ispod drveta s kojeg je kapalo, a koje je bezuspjeno pokuavalo zapodjenuti razgovor. Twoflower i Rincewind su se svaali. Osoba oko koje su se svaali sjedila je na svojoj gljivi i promatrala ih sa zanimanjem. Izgledao je kao netko tko smrdi kao netko tko ivi u gljivi, i to je bilo ono to je smetalo Twoflowera.

74

corry
"A zato onda nema crveni eiri?" Rincewind je oklijevao, oajniki pokuavajui dokuiti na to to cilja Twoflower. "to?" upita poputajui. "Morao bi imati crveni eiri," ree Twoflower. "I svakako bi morao biti ii, i puno, puno veseliji. Meni uope ne izgleda kao bilo kakav gnom." "O emu pria?" "Pogledaj tu bradu," otro e Twoflower. "Vidio sam boljih brada i na komadima sira." "Pogledaj, visok je 15cm i ivi u gljivi," zarea Rincewind. "Naravno da je to prokleti gnom." "Moemo se osloniti samo na njegovu rije." Rincewind spusti pogled na gnoma. "Oprostite," ree i povede Twoflowera na drugu stranu istine. "Sluaj," procijedi kroz zube. "Kad bi ovaj bio pet metara visok i tvrdio da je div, isto bismo se mogli osloniti samo na njegovu rije, zar ne?" "Mogao bi biti i goblin," prkosno ree Twoflower. Rincewind se okrene prema siunom stvoru, koji je marljivo kopao nos. "Dakle?" upita "to onda? Gnom, goblin, vilenjak -Pa to?" "Nije vilenjak," odluno odgovori Twoflower. "Vilenjaci nose nekakve zelene komplete i imaju iljaste kape, a iz glava im poput antena tre male kvrgave stvarce. Vidio sam ih na slikama." "Gdje?" Twoflower je oklijevao gledajui u svoje noge. "Mislim da se to zvalo 'mrmlj, mrmlj, mrmlj."' "Kako? Kako se zvalo?" ovjeuljak se naglo zainteresirao za svoje ake. "Knjiga Cvjetnih Vila Za Maliane," promrmlja. Rincewind ga tupo pogleda. "Je li to knjiga o tome kako ih izbjegavati?" upita. "O, ne," brzo odvrati Twoflower. "Kazuje gdje ih se moe nai. Sad se sjeam slika." Lice mu poprimi sanjarski izraz, a Rincewind u sebi zastenje. "Postojala je ak i posebna vila koja je dolazila i odnosila ti zube." "to? Dolazila je i upala ti zube ...?" 75

corry
"Ne, ne, krivo si shvatio, dolazila je nakon to bi zub ve ispao, pa bi ga se spremilo pod jastuk, a vila bi dola, uzela ga i ostavila ti rhinu." "Zato?" "Zato to?" "Zato je uzimala zube?" "Jednostavno jest." Rincewindu se stvori u glavi mentalna slika neke udne jedinke koja ivi u dvorcu sagraenom od zuba. Bila je to ona vrsta slike koju se nastoji zaboraviti. Bezuspjeno. "Brr," ree. Crveni eirii! Razmiljao je da li da otkrije turistu kakav ivot doista jest kada aba predstavlja ukusan obrok, zeja rupa koristan zaklon od kie, a sova se javlja kao letea, tiha strava u noi. Hlae od krtije koe zvue udno, osim ako ste ih morali osobno skinuti s njihovog prvobitnog vlasnika nakon to ste pokvarenog malog gada pritjerali u njegovu jazbinu. A to se tie crvenih eiria, svatko tko se ee po umi u kriavoj i upadljivoj odjei, moe to initi samo vrlo, vrlo kratko vrijeme. Htio je rei: gledaj, ivot gnoma i goblina je prljav, grub i kratak. Kao i oni sami. Htio mu je sve to rei, ali nije mogao. Za ovjeka koji ima potrebu da vidi cijeli beskraj, Twoflower se u stvari nikad nije ni maknuo iz vlastite glave. Otkriti mu istinu bilo bi isto to i udariti panijela nogom. "Swee whee weedle wheet," ree neki glas kraj njegove noge. On pogleda dolje. Gnom, koji se predstavio kao Swires, pogleda u vis. Rincewind je imao vrlo dobro uho za jezike. Gnom je upravo rekao, "Ostalo mi je neto erbeta od tritona od jueranjeg ruka." "Zvui odlino," ree Rincewind. Swires ga ponovo udari nogom o gleanj. "Ovaj drugi veliki, je li mu dobro?" brino upita. "Samo pati od oka stvarnosti," ree Rincewind. "Da nema moda neki crveni eiri?" "tee?" "Nije vano." "Znam gdje ima neto hrane za velike," ree patuljak, "a I zaklon. Nije daleko." Rincewind pogleda u nisko nebo. Dnevna svjetlost je naputala krajolik, a oblaci su izgledali kao da su uli za snijeg, pa razmatraju i tu mogunost. Naravno, ljudima koji ive u gljivama ne moe se potpuno vjerovati, ali u ovom asu klopka s toplim obrokom i istim plahtama natjerala bi arobnjaka da zalupa na njena vrata. Krenue. Nakon nekoliko sekundi Prtljaga se paljivo osovi na noge i poe za njima.

76

corry
"Psst!" Ona se oprezno okrene, miui noicama po vrlo sloenom rasporedu, i pogleda uvis. "Je li dobro biti drvenarija?" upita drvo zabrinuto. "Je li te boljelo?" Prtljaga se zamisli. Svaka bronana ruka, svaka kvrga u drvetu zraila je krajnjom koncentracijom. Zatim slegne poklopcem i odgega. Stablo uzdahne, te otrese s granica nekoliko suhih listova. Koliba je bila mala, trona i nakiena kao ipkani podloak. Neki se pomahnitali drvorezac primio posla, zakljui Rincewind, i prouzroio stranu zbrku prije no to su ga uspjeli odvui. Svaka vrata, svaki kapak bili su prekriveni drvenim grozdovima i polumjesecima, a svuda po zidovima bile su nagomilane izrezbarene iarke. Nije bio siguran da iz gornjeg prozora nee izletjeti divovska kukavica. Primjetio je i karakteristini masni osjeaj u zraku. Ispod noktiju su mu izbijale sitne zelene i ljubiaste iskre. "Jako magino polje," promrmlja. "Najmanje sto militauma*."
*Taum je osnovna jedinica jakosti magije. Ope je prihvaeno da je to koliina magije potrebna da bi se stvorio jedan mali bijeli golub ili tri biljarske kugle normalne veliine.

"Tu je posvuda magija," ree Swires."U blizini je ivjela jedna stara vjetica. Odavno je otila, ali magija i dalje odrava kuu." "Gle, neto nije u redu s ovim vratima," ree Twoflower. "Zato je kui potrebna magija da bi se odrala?" upita Rincewind. Twoflower oprezno dotakne zid. "Sav je ljepljiv!" "Nugat," ree Swires. "Gospode! Prava kuica od medenjaka! Rincewind, prava ..." Rincewind zlovoljno kimne. "Da, Slastiarska kola Arhitekture," ree. "Nikad nije bila prihvaena" Sumnjiavo pogleda zvekir od slatkia. "Kua se na neki nain regenerira," ree Swires. "Doista je krasna. Sada se ovakve kue vie ne mogu nai, jednostavno nema medenjaka" "Zar?" sumorno ree Rincewind. "Uite," ree gnom, "ali pazite na otira." "Zato?"

77

corry
"eerna vata."

Veliki Disk se sporo okretao pod svojim namuenim suncem, a dnevno se svjetlo zbijalo u kotline, da bi konano oteklo kad se spustila no. U svojoj prohladnoj sobi na Nevidljivom, Sveuilitu Trymon se udubio u knjigu, miui usnama dok je prstom pratio nepoznato, staro pismo. itao je da je Velika Piramida Tsorta, ve odavno nestala, bila sagraena od milijun tri tisue i deset vapnenakih blokova. itao je da je deset tisua robova umrlo gradei piramidu. Doznao je da je imala labirint od tajnih prolaza iji su zidovi bili ukraeni proienom mudrou drevnog Tsorta Proitao je da je njena visina plus njena duljina podjeljena s pola njene irine iznosila tono 1.67563, ih jo tonije 1.237,98712567 puta razlika izmeu udaljenosti od sunca i teine jedne male narane. Doznao je da je ezdeset godina utroeno iskljuivo na njenu izgradnju. inilo mu se da je to poprilino veliki napor da bi se jednostavno naotrio ilet. A u umi Skund Twoflower i Rincewind sjeli su za obrok koji se sastojao od okvira kamina izraenog od medenjaka, udno matajui o ukiseljenom luku. Negdje daleko, ali tono na putanji sraza, najvei junak kojeg je Disk ikada imao, smotao je cigaretu, potpuno nesvjestan uloge koja ga eka. Bila je to udna izraevina to ju je struno vrtio medu prstima, jer je poput mnogih putujuih arobnjaka od kojih je usvojio tu vjetinu, u svojoj konatoj torbi obiavao uvati opuke, pa ih umatati u svjee cigarete. Neumoljiv zakon prosjeka dokazivao je, dakle, da se bar dio tog duhana neprekidno puio ve puno godina. Ovo to je bezuspjeno pokuavao zapaliti bilo je neto s im su se mogle pokrivati ceste. Ugled ove osobe bio je takav da ga je skupina nomadskih barbarskih konjanika s potovanjem pozvala da im se pridrui oko vatre od konjske balege. Nomadi Sredinjih krajeva obino su pred zimu migrirali prema rubovima, a ovi su bili dio plemena koje je podiglo svoje fucane atore pod omamljujuim toplotnim valom od samo -3 stupnja, pa su sad hodali naokolo oguljenih noseva, alei se na toplotni udar. Barbarski poglavica ree: "Koje to najvee stvari ovjek moe nai u ivotu?" Tako treba govoriti ako elite odrati stepsku vjerodostojnost u barbarskim krugovima. ovjek s njegove desne strane zamiljeno popije svoj koktel od magareeg mlijeka i krvi snjene make, pa ovako prozbori: "Kudravo obzorje stepe, vjetar u kosi, odmoran konj pod tobom." ovjek s njegove lijeve strane ree: "Krik bijelog orla u visinama, padanje snijega u umi, prava strijela u luku."

78

corry
Poglavica kimnu, i ree: "To je svakako i pogled na zaklanog neprijatelja, ponienje njegovog plemena i naricanje njegovih ena" Zau se ope mrmljanje bradatog odobravanja ovog estokog izlaganja. Tada se poglavica s potovanjem okrenu svom gostu, maloj prilici koja je grijala svoje ozebline pokraj vatre, i ree: "Na gost, ije je ime legenda, mora nam iskreno rei: to je to to ovjek moe nazvati najveim stvarima u ivotu?" Gost zastane usred jo jednog neuspjenog pokuaja da zapali cigaretu. "to te rekli?" upita bezubo. "Rekoh: to to ovjek moe nazvati najveim stvarima u ivotu?" Ratnici se priblie. Ovo se vjerojatno isplati uti. Gost je dugo i duboko razmiljao, pa polako ree: "Topla voda, dobar ubar i meki toaletni papir." Bljetava oktarinska svjetlost plamtjela je u kovakoj pei. Galder Weatherwax, gol do pasa, lica zaklonjenog maskom od mutnog stakla, zakilji prema svjetlosti i kirurkom preciznou spusti eki. Magija je cviljela i svijala se u kljetima, ali ju je on i dalje obraivao, razvlaei ju u prugu izmuenog plamena. Zakripi podna daska. Galder je proveo mnoge sate okreui ih, to je bila mudra predostronost, uz ambicioznog pomonika koji hoda kao maka. D-dur. To znai da se nalazi s desne strane vrata. "A, Trymone," ree bez osvrtanja i primjeti s odredenim zadovoljstvom lagani udah iza sebe. "Dobro da si doao. Zatvori vrata, molim te." Trymon bezizraajnog lica gurne teka vrata. Na visokoj polici iznad njega razne ukiseljene nemogunosti valjale su se u svojim staklenkama i promatrale ga sa zanimanjem. Poput svih arobnjakih radionica, prostorija je izgledala kao da je neki nadjeva ivotinja u nju istresao sve svoje zalihe, pa se onda potukao s pomahnitalim puhaem stakla, razmrskavi usput glavu krokodila u prolazu (visio je sa stropa i snano odisao kamforom).Bilo je tu lampi i prstenja koje bi Trymon rado protrljao, i zrcala koja su izgledala kao da bi te mogla nagraditi ako se u njih dvaput pogleda. Par izama od sedam liga nemirno se vrpoljio u jednom kavezu. Cijela zbirka grimorija, ne tako monih kao Octavo ali ipak punih arolija, kripala je i zveketala lancima osjeajui na sebi pohlepni pogled arobnjaka. Gola snaga svega toga uzbuivala ga je kao nita drugo, ali je prezirao nered i Galderov smisao za teatralno. Sluajno je, na primjer, potkupljivanjem jednog sluge doznao da je zelena tekuina koja se tajnovito pjenila kroz mreu izvijenih cijevi na jednoj od klupa obina zelena boja s dodatkom sapunice.

79

corry
Jednog dana, razmiljao je, sve e se to izbaciti. Poevi od tog vrajeg aligatora. Zglobovi prstiju mu pobijele ... "Dakle," ree vedro Galder, te se odloivi svoju pregau i zavali u stolicu s rukohvatima u obliku lavljih apa i pajim nogama, "Poslao si mi nekakav pripis." Trymon slegne ramenima "Dopis. Samo sam Vam gospodaru htio skrenuti panju na to da su svi ostali Redovi poslali svoje ljude u umu Skund da uhvate aroliju, a Vi nita ne poduzimate," ree. "Bez sumnje ete svoje razloge na vrijeme objelodaniti." "Tvoja vjera me posramljuje," ree Galder. "arobnjak koji uhvati aroliju donijet e veliki ugled sebi i svom redu," ree Trymon. "Ostali su upotrijebili izme i sve vrste prebacivakih arolija. to Vi namjeravate upotrijebiti gospodaru?" "Nasluujem li to prizvuk sarkazma?" "Ni sluajno, gospodaru." "ak ni mrvicu?" "Ni najmanju mrvicu, gospodaru." "Dobro. Jer ja nemam namjeru ii" Galder se sagne i podigne jednu staru knjigu. Promumlja naredbu i knjiga se kripei otvori; vrpca za oznaavanje sumnjivo slina jeziku poleti natrag medu korice. Petljao je neto oko svog jastuka, pa izvukao konatu vreicu s duhanom i lulu veliine pei za spaljivanje otpadaka. S vjetinom totalnog ovisnika o nikotinu, on protrlja meu dlanovima malo duhana, te ga nagura u glavu lule. Pucne prstima i pojavi se plamen. Duboko udahne i zadovoljno uzdahne ... ... i digne pogled. "Jo si tu, Trymone?" "Zvali ste me, gospodaru," ravnoduno ree Trymon, to jest njegov glas. Duboko u njegovim sivim oima nazirao se slabani sjaj koji je kazivao da posjeduje spisak svakog omalovaavanja, svakog patronizirajueg treptaja, svakog blagog prijekora, svakog znaajnog pogleda, i za svaki od njih Galderov e ivi mozak provesti po godinu u kiselini. "O, da, i jesam. Oprosti nedostacima starca," ree Galder prijazno. Podigne knjigu koju je itao. "Ne slaem se sa svom tom jurnjavom," ree. "Sve je to vrlo dramatino, motanje na maginim sagovima i sline stvari, ali to po meni nije prava magija. Evo, na primjer, izme od sedam liga Da je ovjeku sueno da hoda koracima od dvadesetjedne milje, siguran sam da bi nas Bog podario duljim nogama ... Gdje sam ono stao?" "Ne znam tono," hladno ree Trymon.

80

corry
"Ah, da. udno da u Knjinici nismo nali nita o Tsortskoj Piramidi, ovjek bi mislio da e neeg biti, zar ne?" "Knjiniar e, naravno, biti kanjen." Galder ga pogleda iskosa "Nita drastino," ree. "Moda da mu uskratimo banane." Na trenutak su se gledali. Galder prvi prestane -izravno gledanje u Trymona uvijek ga je uznemiravalo. Imalo je isti uznemiravajui uinak kao da zurite u zrcalo i ne vidite nikoga. "U svakom sluaju," ree,"na vlastito iznenaenje, naao sam pomo negdje drugdje. Na svojim skromnim policama s knjigama, u stvari. U dnevniku Skrelta Changebasketa, osnivaa naeg reda. Ti nadobudni mladiu, koji bi tako brzo pohitao, zna li to se dogaa kada arobnjak umre?" "Sve arolije koje je zapamtio same sebe izgovaraju," ree Trymon. "To je jedna od prvih stvari kojima nas ue." "To, u stvari, ne vrijedi za Osam Velikih arolija. Detaljnim prouavanjem Skrelt je spoznao da se Velika arolija jednostavno sklanja u prvi um koji je otvoren i spreman da je primi. Daj gurni ono veliko zrcalo ovamo, hoe li?" Galder ustane i odvue se do pei koja se ve ohladila. Jedan pramen magije jo uvijek se izvijao, u isto vrijeme i prisutan i odsutan, kao prorez na povrini drugog univerzuma punog vrue plave svjetlosti. On ga lako uhvati, skine s kuke dugaki luk, izgovori maginu rije, pa je sa zadovoljstvom promatrao kako magija grabi krajeve luka i svija ih sve dok drvo nije zakripalo. Zatim odabere strijelu. Trymon je dovukao teko, visoko ogledalo do sredine sobe. Kad ja budem poglavar Reda, ree sam sebi, sigurno se neu vui naokolo u krpenim lapama. Trymon je, kao to je ve prije spomenuto, osjeao da bi se s malo svjee krvi moglo puno postii, kad bi se samo mrtvo drvo dalo ukloniti -ali, ovog asa ga je doista zanimalo da vidi to e stara budala sada napraviti. Vjerojatno bi bio prilino zadovoljan da je znao da su i Galder i Skrelt Changebasket bili potpuno u krivu. Galder naini nekoliko pokreta ispred zrcala, koje se zamagli, a zatim razbistri pokazujui pogled iz zraka na umu Skund. Paljivo je gledao drei luk sa strijelom uperenom negdje prema stropu. Promrmlja par rijei poput "predvidi brzinu vjetra od, recimo, tri vora" i "prilagodi se temperaturi", a zatim prilino razoaravajuim pokretom odapne strijelu. Da je zakon akcije i reakcije imao ikakvog utjecaja, trebala je pljesnuti na zemlju nekoliko stopa dalje. No, nitko se nije obazirao na njega. Uz zvuk koji je nemogue opisati, ali koji bi se, vjerodostojnosti radi, mogao zamisliti kao "fiju" plus tri dana napornog rada u pristojno opremljenoj radiofonskoj radionici, strijela nestane. 81

corry
Galder odbaci luk u stranu i naceri se. "Naravno, trebat e joj oko jedan sat da stigne do tamo," ree. "A tada e arolija jednostavno slijediti ioniziranu stazu ovamo. Do mene." "Izvanredno," ree Trymon, ali bi svaki telepat u prolazu mogao proitati deset metara visoka slova: ako moe do tebe, zato ne do mene? Pogleda pretrpani radni stol, kad mu se jedan dug i vrlo otar no uini kao naruen za ono to mu je iznenada palo na pamet. Nije rado pribjegavao nasilju, osim u jednom sluaju. No, Tsortska Piramida jasno je govorila o nagradama za onoga tko u pravi as okupi svih osam arolija, a Trymonu nije bilo ni na kraj pameti da pusti sve one godine napornog rada da propadnu samo zato to je neka stara budala dola na sjajnu pomisao. "Hoe li alicu kakaa dok ekamo?" upita Galder, epesajui preko sobe do zvonca za poslugu. "Svakako," odgovori Trymon. Podigne no odvagujui ga da postigne ravnoteu i preciznost. "Moram Vam estitati, gospodaru. Vidim da bismo svi trebali ustajati vrlo rano ujutro da budemo bolji od vas." Galder se nasmije. No izleti iz Trymonove ruke takvom brzinom da je (zbog poneto trome prirode svjetlosti na Disku) doista postao malo krai i masivniji dok je nepogreivom naciljanou jurio ka Galderovom vratu. Nije ga dostigao. Umjesto toga, zaokrenuo je i poeo tako brzo kruiti da je odjednom izgledalo kako Galder ima metalni okovratnik. On se okrene, a Trymonu se inilo da je naglo postao nekoliko stopa vii i daleko moniji. No odleti i zabije se u vrata, na debljinu sjenke od Trymonovog uha. "Rano ujutro?" ree ljubazno Galder. "Dragi moj mladiu, morat e ostati budan cijelu no."

"Poslui se s jo malo stola," ree Rincewind. "Ne, hvala, ne volim marcipan," odgovori Twoflower."Osim toga, siguran sam da nije uljudno jesti tui namjetaj." "Ne brini," ree Swires."Staru vjeticu nitko nije vidio ve godinama. Kau da su je dva maloljetna delikventa dobro sredila." "Dananja mlade," primjeti Rincewind. "Krivi su roditelji," ree Twoflower. Nakon to su postigli nune duhovne prilagodbe, koliba od medenjaka uinila im se vrlo ugodnim mjestom. Odravala ju je rezidualna magija, a one lokalne zvijeri koje jo nisu pocrkale od smrtonosnog truljenja zubiju izbjegavale su je. U kaminu je neuredno plamtjela vesela vatra od trupaca od slatkia; Rincewind je vani pokuao nakupiti neto drva, ali je odustao. Teko je potpaljivati drvo koje ti pria. 82

corry
Podrigne se. "Ovo nije ba zdravo," ree. "Mislim, zato ba slatkii? Zato ne prepeenac ili sir? Ili salama -sad bi mi evo odogovarao kau od salame." "Nemam pojma," ree Swires. "Stara Baka Whitlow radila je samo sa slatkiima. Trebali ste vidjeti njene pusle ..." "Ja jesam," ree Rincewind, "Pogledao sam madrace ..." "Medenjaci su vie u skladu s tradicijom," ree Twoflower. "to, za madrace?" "Ne budali," razumno ree Twoflower. "Tko je ikad uo za madrace od medenjaka'" Rincewind zaguna. Razmiljao je o hrani -tonije, o hrani u Ankh-Morporku. udno kako mu se taj grad inio sve privlanijim to je od njega bivao udaljeniji. Dovoljno je bilo da zatvori oi pa da ugleda, u slineim pojedinostima, plac sa tandovima hrane stotina razliitih kultura. Tamo si mogao pojesti squishi ili juhu od peraja morskog psa, tako svjeu da se plivai nisu usuivali prii, i..... "Misli li da bih mogao kupiti ovu kuu?" upita Twoflower. Rincewind je oklijevao. Ve je spoznao da mu se isplati paljivo razmisliti prije no to odgovori na Twoflowerova iznenaujua pitanja. "Zato?" upita oprezno. "Pa, jednostavno odie ugoajem." "Oh." "to je to ugoaj?" upita Swires, paljivo njukajui i s izrazom lica koji je govorio da to god to bilo, on to nije napravio. "Mislim da je to jedna vrsta abe," ree Rincewind. "U svakom sluaju, ne moe ju kupiti jer ju nema od koga kupiti..." "Vjerujem da bi to mogao urediti preko umskog odbora," ubaci se Swires, pokuavajui izbjei Rincewindov bijesni pogled. "... osim toga ne bi je mogao ponijeti sa sobom, mislim -teko da bi je mogao spakirati u Prtljagu, zar ne?" Rincewind pokae na Prtljagu, koja je leala pokraj vatre i na neki nemogui nain uspijevala izgledati poput zadovoljnog ali opreznog tigra, pa onda opet pogleda Twoflowera. Lice mu se snudi. "Mogao bi?" ponovi. Nikad se nije pomirio s injenicom da unutarnjost Prtljage nije obitavala na sasvim istom svijetu kao i njena vanjtina. Naravno, to je bila samo sporedna pojava njene osnovne neobinosti, ali je bilo zbunjujue promatrati Twoflowera kako je puni prljavim kouljama i arapama da bi nakon slijedeeg otvaranja naao lijepo utavo svjee rublje s blagim mirisom lavande. Twoflower je sa sobom nosio i masu neobinih uroenikih rukotvorina, 83

corry
ili kao to bi Rincewind rekao starudija, a ak je bez muke uspijevao gurnuti unutra i sedam stopa dugaki ceremonijalni tap za kakljanje svinja, koji nigdje nije izvirivao. "Ne znam," ree Twoflower."Ti si arobnjak, ti bi trebao znati takve stvari." "Da, naravno, ali magija prtljage je strogo specijalizirana vjetina," ree Rincewind."U svakom sluaju, siguran sam da je gnomovi ne bi htjeli prodati, to je, to je ...," kopao je po onome to je znao od Twoflowerovog suludog rjenika -"to je turistika atrakcija." "to je to?" zainteresirano upita Swires. "To znai da e puno ljudi poput njega doi da je razgledaju," odgovori Rincewind. "Zato?" "Zato jer je ..." Rincewind je traio rijei -"jer je vrlo stara. Hm, iz starijeh vremena. Folklorna. Mhm, prekrasan primjerak iezle narodne umjetnosti, urezane u tradiciju jednog davno prohujalog doba." "Da?" ree Swires, zaprepateno se ogledajui po kolibi. "Da." "Sve to?" "Bojim se da jest." "Pomoi u ti da se spakira."

A no prolazi, pod platom niskih oblaka koji prekrivaju vei dio Diska to i nije loe, jer kad se razvedri i astronomi jasno ugledaju nebo, razljutit e se i uznemiriti. U raznim dijelovima ume skupine arobnjaka gube se i hodaju u krug, skrivaju se jedni od drugih i uzurujavaju, jer kad god se sudare s nekim stablom, ono im se ispriava. Ali, iako vrlo nesigurno, mnogi od njih sve vie se pribliavaju kolibi... A to je pravi as da se vratimo razbacanim zgradama Nevidljivog Sveuilita, pogotovo odajama Greyhalda Spolda, arobnjaka koji je trenutano najstariji na Disku, odluan da to i ostane. Upravo se krajnje iznenadio i uzrujao. Posljednjih par sati bio je vrlo zauzet. Jest da je malo nagluh i sporog miljenja, ali postariji arobnjaci imaju dobro razvijen nagon za preivljavanje, te znaju da kad te visoka spodoba s crnim platom i posljednjim krikom meu poljoprivrednim alatkama pone zamiljeno promatrati, treba djelovati brzo. Sluge je otpustio. Vrata su zapeaena pastom napravljenom od usitnjenih vodenecvijetova, a na prozorima su nacrtani zatitni osmerokuti. Rijetka i prilino smrdljiva ulja prosuta su u sloenim arama po podu, u arama koje bodu oi i ostavljaju dojam da je autor bio pijan, ili iz neke druge dimenzije, ili, moda, oboje; u samom sreditu sobe osmerostruki osmerokut Zadravanja, okruen crvenim i zelenim svijeama. A u sredini svega toga nalazi se kutija od drveta papratnog 84

corry
bora koji je vrlo dugovjean, podstavljena crvenom svilom i jo jaim zatitnim amuletima. Jer Greyhald Spold zna da Smrt traga za njim, a mnoge godine je proveo planirajui neprobojno skrovite. Upravo je podesio sloeni mehanizam brave i spustio poklopac, pa se zavalio u saznanju da je, eto, naao savrenu obranu od svog najljueg neprijatelja, zanemarivi injenicu da u pothvatu takve vrste dovodi zraka mogu odigrati izuzetno vanu ulogu. A tik do njega, uz samo njegovo uho, jedan glas upravo ree: "MRANO JE OVDJE, ZAR NE?" Poelo je snijeiti. eerni prozori kolibe bljetali su u mraku. S jedne strane istine ukazae se na tren tri sitne crvene toke svjetla, a onda se zauje duboki kaalj, pa naglo prestane. "Umukni!" procijedi arobnjak treeg reda "ut e nas!" "Tko? Momcima iz Bratstva Prevaranata smo zbrisali u movari, a oni iz Preasnog Vijea Vidovnjaka su ionako otili krivim putem." "Da," ree najmlai arobnjak, "ali tko to stalno pria s nama' Kau da je ovo zaarana uma, puna goblina i vukova i...." "Stabala" zauje se glas iz mraka, iz visina. Zvuao je ba nekako drveno. "Da," ree najmlai arobnjak. Sisao je svoj opuak i drhtao. Voa druine virio je iza jedne stijene i promatrao kolibu. "Dobro dakle,"ree, gasei lulu lupkanjem o petu svoje izme od sedam liga, koja je protestirajui skviala. "Jurnemo unutra, zgrabimo ih, nestanemo. Jasno?" "Je si li siguran da su to samo ljudi?" nervozno upita najmlai arobnjak. "Naravno da jesam," zarei voda. "to misli da su -tri medvjedia?" "Mogla bi biti udovita. Ovo je vrsta ume u kojoj ima udovita." "I stabala," ree prijateljski glas iz grana. "Da," odgovori voa oprezno. Rincewind je paljivo promatrao krevet. Bio je to ba lijepi kreveti od neke vrste tvrdih mlijenih bonbona, ukraen karamelom, ali bi ga on radije pojeo nego u njemu spavao, tim vie to je izgledalo kao da je to netko ve radio. "Netko je jeo moj krevet," ree. "Ja volim mlijene bombone," branei se ree Twoflower. "Ako ne bude pazio, doi e vila i odnijeti ti sve zube," ree Rincewind.

85

corry
"Ne nego elfi," oglasi se Swires s toaletnog stolia. "To rade elfi. A odnose i nokte s nonih prstiju. Vrlo osjetljiva stvorenja, ti elfi." Twoflower se srui na svoj krevet. "Sve si pobrkao," ree. "Elfi su plemeniti i prelijepi i mudri i poteni; znam da sam to negdje proitao." Swires i Rincewindovo koljeno izmijenie poglede. "Ti vjerojatno ima na umu neke druge elfe," polako ree gnom. "U ovim krajevima imamo samo ovu drugu vrstu. "Nije da su nagle naravi," brzo doda. "To jest, nisu, ako ne eli ponijeti svoje zube kui u eiru." Zauje se mali, jasni zvuk otvaranja vrata od nugata. U istom asu, s druge strane kolibe dopre neki slabani zveket, kao kada vrlo njeno razbijete kamenom prozor od eera. "to je to bilo?" upita Twoflower. "Koje?" odvrati Rincewind. Zauje se udaranje teke grane o prozorsku dasku. Povikavi "Elfi!" Swires pojuri preko sobe do mije rupe i nestane. "to emo sad?" upita Twoflower. "Paniariti?" ree Rincewind pun nade. Oduvijek je smatrao da je panika najbolji nain preivljavanja; u davnim su se vremenima, glasila je njegova teorija, ljudi lako mogli podijeliti na one koji su se -suoeni sa sabljozubim tigrom- uspaniarili, i one koji su stajali i govorili "Kakva velianstvena zvijer!" i "Doi, maco." "Eno jednog ormara," ree Twoflower, pokazujui na uska vrata stisnuta izmeu zida i kamina. Nagurae se u slatkasti, ustajali mrak. Izvana se zauje kripa okoladnih podnih dasaka. Netko ree "uo sam glasove." Netko drugi ree, "Da, tamo dolje. Sigurno su Prevaranti." "Pa rekao si da smo im umakli!" "Hej, vas dvojica, ova kue se moe jesti! Evo, pogledajte, moe se ..." "Umukni!" ulo se jo dosta kripe i jedan prigueni krik odozdo gdje je Preasni Vidovnjak, oprezno se uuljavajui kroz razbijeni prozor u mrak, nagazio na prste jednog Prevaranta koji se skrivao ispod stola. Naglo sukne i zablijeti magija. "Do vraga!" ree neki glas izvana "Imaju ga! Idemo!" ulo se jo kripanja, a zatim tiina. Nakon nekog vremena Twoflower ree, "Rincewind, mislim da se u ovom ormaru nalazi i metla." "Pa to je tu tako neobinoga'" 86

corry
"Ova ima ruke." Odozdo se zauje prodorni vrisak. Neki arobnjak je u mraku probao otvoriti poklopac Prtljage. Tresak u kuhinji nagovijestio je dolazak Prosvijedjenih Magova Neprekinutog Kruga. "to misli, za im tragaju?" proapta Twoflower. "Ne znam, ali mislim da bi bilo dobro da ne saznamo," zamiljeno ree Rincewind. "Mogao bi biti u pravu." Rincewind paljivo odgurne vrata. Soba je bila prazna. Na prstima ode do prozora i pogleda dolje, ravno u lica trojice Brae Pononog Reda. "To je on!" Rincewind se brzo povue i pojuri prema stubama. Nemogue je opisati to se dolje dogadalo, ali poto bi takva izjava zasluivala smrtnu kaznu u vrijeme vladavine Olafa Quimbyja II, bolje da bar pokuamo. Kao prvo, veina sukobljenih arobnjaka pokuavala je osvjetliti mjesto dogadaja raznim plamenovima, vatrenim kuglama i maginim svjetlima, pa je sveukupna rasvjeta stvarala dojam disko kluba u tvornici stroboskopskih svjetala; svatko je pokuavao nai poloaj s kojeg bi mogao vidjeti ostatak prostorije i biti siguran od napada, a ba svi su se nastojali maknuti s puta Prtljagi koja je pritjerala dva Preasna Vidovnjaka u kut i napadala svakoga tko bi joj se pribliio.No, jedan arobnjak sluajno pogleda u vis. "Eno ga!" Rincewind se trgne natrag i sudari se s neim. Hitro se okrenu i ukoi ugledavi Twoflowera kako sjedi na metli-koja je lebdjela u zraku. "Mora da ju je vjetica zaboravila!" ree Twoflower. "Prava magina metla!" Rincewind je oklijevao. Sa ekinja metle prtale su oktarinske iskre, a visine se uasavao vie od bilo ega drugog, no ono to mu se najmanje svialo bilo je tucet vrlo bijesnih i ne raspoloenih arobnjaka, koji hitaju prema njemu uza stube, a upravo to se sada dogadalo. "U redu," ree, "ali ja vozim." Opali izmom arobnjaka koji je ve dopola izgovorio aroliju Sputavanja, pa skoi na metlu koja je poskakivala niz stube, pa se zatim okrenula naopako, tako da se Rincewind naao oi u oi s jednim zastraujuim Bratom Ponoi. On zacvili i grevito zakrene upravlja. Nekoliko stvari dogodi se odjednom. Metla pojuri naprijed i probije zid uz kiu mrvica: Prtljaga nasrne i ugrize Brata za nogu: s udnim fijukom pojavi se ni od kuda jedna strijela, promai Rincewinda za samo par ina, te se s tupim zvukom zabije u poklopac Prtljage.

87

corry
Prtljaga nestane. U malom selu duboko u umi prastari aman baci jo par granica na vatru i zagleda se kroz dim u svog posramljenog naunika. "Kutija s nogama?" upita. "Da, uitelju. Jednostavno se pojavila s neba i pogledala me," ree naunik. "Znai, imala je i oi, ta tvoja kutija?" "Nn ...," zapone naunik, pa zbunjeno stane. Starac se namrti. "Mnogi su vidjeli Topaxcija, Boga Crvene Gljive, te zadobili naziv amana," ree. "Neki su vidjeli Skeldea, duha dima, pa se nazivaju vraevima. Nekolicina je imala ast vidjeti Umcherrela, duu ume, pa se zovu gospodarima duhova. Ali nitko nije vidio kutiju sa stotinu nogu koja gleda bez oiju, a takve bismo zvali idio Prekinuo ga je iznenadni vrisak i oblak snijega i iskri koji raspri vatru po mranoj kolibi; nakratko se pojavi neka nejasna spodoba, a tada zid nasuprot njih razleti, i prikaza nestane. Nastane duga tiina. Zatim malo kraa. Stari aman tada oprezno ree, "Da nisi sluajno upravo vidio dva ovjeka kako su proli sjedei naglavce na metli, viui i vritei jedan na drugoga?" Djeak ga ravnoduno pogleda. "Naravno da nisam," odgovori. Starac ispusti uzdah olakanja. "Hvala Bogu," ree. "Nisam ni ja-" U kuici je vladao mete, jer ne samo da su arobnjaci eljeli poi za metlom, ve su ujedno htjeli jedan drugog sprijeiti u toj nakani, to je dovelo do nekoliko nemilih sluajeva. Najspektakularniji, a svakako i najtraginiji, zbio se kad je jedan od Vidovnjaka pokuao upotrijebiti svoje izme od sedam liga uz netoni redoslijed arolija i priprema. izme od sedam liga, kao to ste ve doznali, u najboljem su sluaju podmukla vrsta magije, a Vidovnjak se prekasno sjetio da je potreban krajnji oprez pri odabiru prijevoznog sredstva, ija djelotvornost na koncu konca ovisi o tome da se nastoji jednom nogom zakoraiti dvadesetjednu milju dalje od druge. Divljale su prve snijene oluje te zime, a u stvari, najvei dio Diska bio je nadsvoden sumnjivo tekim zaslonom od oblaka. Pa ipak, negdje iz visine i pod srebrnim svjetlom Diskovog siunog mjeseca, predstavljao je jedan od najljepih prizora u multiverzumu. Veliki vijenci oblaka, stotinama milja dugaki, kovitlali su se od vodopada na Rubu do planina Sredita. U hladnoj kristalnoj tiini ogromna bijela spirala ledeno se bljeskala pod zvijezdama, jedva se primjetno okreui, ba kao da je Bog promijeao svoju kavu, a zatim ulio malo vrhnja. Nita nije remetilo zanosnu sliku, koja .... Neto malo i udaljeno probije se kroz sloj oblaka, povlaei za sobom pramike pare. U spokoju stratosfere otro su i jasno odzvanjali zvuci prepiranja.

88

corry
"Rekao si da zna upravljati ovakvim napravama!" "Ne, nisam; samo sam rekao da ti ne zna!" "Pa, nikad prije nisam letio neim takvim!" "Kakva sluajnost!" "Osim toga, ti si rekao pogledaj nebo! " "Ba nisam!" "to se dogodilo sa zvijezdama?" I tako su Rincewind i Twoflower bili prvi ljudi na Disku koji su vidjeli to sprema budunost. Tisuu milja iza njih, Cori Celesti, planina Sredita, zarivala se u nebo i bacala preko uskomeanih oblaka sjenu sjajnu poput noa, pa su i Bogovi trebali primijetiti -ali Bogovi obino ne gledaju u nebo, a osim toga bili su udubljeni u raspru s Ledenim Divovima, koji su odbijali stiati radio. Tamo prema Rubu, u smjeru putanje Velike A' Tuin, nebo je bilo oieno od zvijezda. U mranom krugu nalazila se samo jedna zvijezda, crvena i zlokobna zvijezda, zvijezda nalik bljesku u oku bijesne kune. Bila je mala i strana i nepopustljiva. A Disk je iao ravno prema njoj. Rincewind je tono znao kako treba postupiti u ovakvim okolnostima. Krikne i usmjeri metlu ravno prema dolje. Galder Weatherwax stao je u sredinu osmerokuta i podigao ruke. "Urshalo, dileptor, c'hula, uini kako kaem!" Nad glavom mu se stvori mala izmaglica. Pogleda iskosa Trymona, koji se durio na rubu maginog kruga. "Slijedei dio je vrlo dojmljiv," ree. "Gledaj. Kot-b'hai! Kot-sham! K meni, o duhovi malog osamljenog kamenja i zabrinutih mieva, ne veih od tri ina!" "to?" upita Trymon. "Taj dio rezultat je dugog istraivakog rada" sloi se Galder, "posebno ovo s mievima. No, gdje sam ono stao? Ah, da ..." Opet podigne ruke. Trymon ga je promatrao i odsutno se oblizivao. Stari blesan se stvarno koncentrirao, potpuno se predavi aroliji, ne obraajui ni malo panje na Trymona. Rijei moi kruile su sobom, odbijale se o zidove i bjeale iza polica i staklenki. Trymon je oklijevao.

89

corry
Galder na tren zatvori oi, a lice mu se pretvori u masku zanosa dok je izgovarao posljednju rije. Trymon se ukoi i opet stisne aku oko noa. Galder otvori jedno oko, kimne mu i iskosa uputi udar moi, koji podigne mladia i prilijepi ga za zid. Galder mu namigne i ponovo podigne ruke. "K meni, o duhovi..." Zauje se udar groma, doe do implozije svjetlosti i trenutka potpune fizike nesigurnosti za vrijeme kojeg se inilo da su se ak i zidovi okomili jedan na drugoga. Trymon zauje duboki udah, a zatim tupi, teki udarac. Soba najednom utihne. Nakon par minuta Trymon ispuzi iza stolice i otrese prainu sa sebe. Odzvidi nekoliko bezveznih nota, te se s pretjeranom opreznou okrene ka vratima, gledajui u strop kao da ga nikad prije nije vidio. Kretao se kao da pokuava sruiti svjetski rekord u brzini nonalantnog hodanja. Prtljaga une u sreditu kruga i otvori poklopac. Trymon stane. Okrene se vrlo, vrlo oprezno, plaei se onog to bi mogao vidjeti. Prtljaga je, meutim, sadravala neto istog rublja s blagim mirisom lavande. Bio je to, na neki nain, najuasniji prizor koji je arobnjak ikada vidio. "Pa, hm," ree. "Niste, ovaj, sluajno vidjeli jednog arobnjaka tu negdje?" Prtljaga se potrudi izgledati jo zlokobnije. "Oh," ree Trymon."Dobro, dakle. Nije vano." Nemarno povue rub svoje halje i na kratko se udubi u neki izvezeni detalj. Kad je podigao pogled, stravina kutija je jo bila tu. "Zbogom," ree i otri. U zadnji as je uspio zbrisati kroz vrata. "Rincewind?" Rincewind otvori oi. to ba i nije pomoglo. Umjesto nieg osim crnine, sada nije vidio nita osim bjeline, to je, zaudo, bilo jo gore. "Jesi li dobro?" "Ne." "Ah." Rincewind sjedne. inilo mu se da se nalazi na stijeni posutoj snijegom, ali se ova nije ponaala ba kao prava stijena. Na primjer, ne bi se smjela kretati.

90

corry
Oko njega je vijao snijeg. Malo dalje nalazio se Twoflower, sa izrazom istinske brige na licu. Rincewind zastenje. Kosti su mu bile vrlo ljute zbog naina kako se u zadnje vrijeme s njima postupalo i ve su stajale u redu s pritubama. "to sad?" upita. "Sjea se kad smo letjeli, a ja sam bio zabrinut da bismo zbog oluje mogli udariti u neto, a ti si rekao da bismo se na toj visini mogli udariti jedino u oblak napunjen kamenjem?" "Pa?" "Kako si znao?" Rincewind se ogleda, ali sudei po raznolikosti i zanimljivosti prizora, mogli su se nalaziti i unutar ping-pong loptice. Stijena ispod njih se njihala. On prijee rukom preko nje i osjeti brazde od dlijeta. Prisloni uho na ledeni vlani kamen i uini mu se da uje tupe, spore udarce poput lupanja srca. Otpue prema naprijed sve do ruba, i paljivo proviri. U tom asu stijena je vjerojatno prolazila iznad pukotine u oblacima, pa je mogao vidjeti nejasne, ali zastraujue udaljene nazubljene vrhove planina. Bili su daleko dolje. Promrmori neto nerazumljivo i otpue natrag. "Ovo je smijeno," ree on Twofloweru. "Stijene ne lete. Poznate su po tome da to nikada ne ine." "Moda i bi, da znaju kako," ree Twoflower. "Moda je ova upravo otkrila kako se to radi." "Nadajmo se onda da nee ponovo zaboraviti," ree Rincewind. Sklupao se u svojoj mokroj halji i natmureno gledao oblak oko sebe. Pretpostavljao je da negdje postoje neki ljudi koji upravljaju vlastitim ivotima; ujutro se diu i naveer lijeu s razumnim uvjerenjem da nee pasti s ruba svijeta niti e ih napasti nekakvi luaci niti e se probuditi na stijeni koja precjenjuje svoje mogunosti. Maglovito se prisjeao da je i on neko vodio takav ivot. Rincewind ponjui. Stjena je mirisala na prenje. Miris je izgleda dolazio sprijeda i obraao se izravno njegovom elucu. "Osjea li kakav miris?" upita. "Mislim da je slanina," ree Twoflower. "Nadam se da je slanina," ree Rincewind, "jer u je pojesti." Uspravi se na treskavoj stijeni i otetura u oblake, piljei u vlanu tminu.

91

corry
Na prednjem rubu stijene sjedio je prekrienih nogu ispred vatre mali druid. Na glavi je imao komad nepromoivog platna zavezanog ispod brade. Ukrasnim srpom bockao je po tavi punoj slanine. "Mhm," ree Rincewind. Druid digne pogled i ispusti tavu u vatru. Skoi na noge i agresivno stisne srp; onoliko agresivno koliko je to mogue u dugoj mokroj nonoj koulji i s natopljenim rupcem na glavi. "Upozoravam te, bit u nemilosrdan prema otmiarima," ree i silovito kihne. "Pomoi emo ti," ree Rincewind, udno gledajui goruu slaninu. To je izgleda zbunilo druida, koji je, na Rincewindovo iznenaenje, bio prilino mlad; pretpostavljao je da bi, teoretski, morali postojati i mladi druidi, samo to ih nikada nije zamiljao. "Ne pokuavate ukrasti stijenu?" upita druid, malo spustivi srp. "Nismo ni znali da se stijena moe ukrasti," klonulo ree Rincewind. "Oprostite," ljubazno ree Twoflower. "Mislim da vam doruak gori." Druid pogleda i bezuspjeno zamae prema vatri. Rincewind pohita da mu pomogne, stvorila se poprilina koliina dima, pepela i zbrke, a zajedniko likovanje nad uspjenim spasavanjem nekoliko komadia nagorjele slanine imalo je bolji uinak no cijela knjiga o diplomaciji. "Kako ste uope dospjeli ovdje?" upita druid. "Nalazimo se na visini od petsto stopa, osim ako opet nisam pobrkao rune." Rincewind pokua ne misliti na visinu. "Pa, nekako smo, eto, navratili u prolazu," odgovori. "Na putu za zemlju," doda Twoflower. "Kada nam je tvoja stijena prekinula padanje," ree. Rincewind. Njegova leda zastenju. "Hvala," doda. "Uinilo mi se da smo upali u neke turbulencije prije nekog vremena," ree druid, zvan Belafon. "To mora da ste bili vi." On zadre. "Mora da je ve jutro," ree. "K vragu i pravila, povest u nas prema gore. Dr'te se." "Za to?" upita Rincewind. "Pa, dovoljno je da pokaete ope neslaganje s padanjem," ree Belafon. Izvue iz halje veliko eljezno klatno i zanjie ga u seriji nerazumljivih zamaha iznad vatre. Oblaci su ibali oko njih, zavlada neki grozni osjeaj teine, i stijena iznenada izroni u sunevu svjetlost. Izravnala se par stopa iznad oblaka, usred hladnog ali jarko plavog neba. Oblaci koji su se sino inili obeshrabrujue daleki, a jutros stravino ljepljivi, pretvorili su se sada u pahuljasti bijeli tepih koji se prostirao na sve strane; nekoliko planinskih vrhova izvirivalo

92

corry
je kao otoci. Vjetar koji je stijena stvarala svojim prolaskom oblikovao je oblake u privremene vrtloge. Stijena .... Bila je oko trideset stopa dugaka, deset stopa iroka i plavkasta. "Kakva zadivljujua panorama," ree Twoflower sa sjajem u oima. "Hm, to nas dri gore?" upita Rincewind. "Uvjerenje," ree Belafon, cijedei rub svoje halje. "Aha," mudro ree Rincewind. "Odravanje visine je onaj laki dio," ree druid, podiui palac pa primiri prema jednoj udaljenoj planini, "Sputanje je puno tee." "Ne bi ovjek rekao, zar ne?" ree Twoflower. "Uvjerenje je ono to odrava cijeli svemir," ree Belafon. "Ne vrijedi tvrditi da je sve to djelo magije." Rincewind sluajno pogleda kroz sve tanje oblake prema snijenom krajoliku daleko dolje. Znao je da se nalazi u prisustvu luaka, ali je ve se na to navikao; a ako je sluanje ovog luaka znailo uspjeno odravanje u zraku, sav se pretvorito u uho. Belafon sjedne i pusti da mu noge vise preko ruba stijene. "uj, ne brini," ree. "Ako stalno misli na to da stijena ne bi trebala letjeti, mogla bi te uti i povjerovati, pa e onda dosita biti u pravu. Oito nisi u toku sa suvremenim razmiljanjem." "Izgleda," slabano prizna Rincewind. Pokuavao je ne razmiljati o stijenama na zemlji. Pokuavao je razmiljati o stijenama koje se obruavaju kao lastavice, lepraju iznad krajolika uivajui u istoj radosti lebdenja, uspinju se prema visinama... S uasom je bio svjestan da mu to ne polazi za rukom. Druidi Diska ponosili su se svojim dalekovidnim pristupom otkrivanju tajni univerzuma. Ipak, kao i svi ostali druidi vjerovali su u osnovno jedinstvo ivota, u ljekovite moi biljaka, u prirodni ritam godinjih doba i u spaljivanje svakoga tko nije tim stvarima pristupao na pravi nain, ali su takoer dugo i duboko razmiljali o samoj osnovi nastanka, te su doli do slijedee teorije: Funkcioniranje univerzuma ovisilo je o ravnotei etiriju sila, a to su draest, mjerenje, nesigurnost i krvolonost. Tako su sunce i mjesec kruili oko diska jer su bili uvjereni da ne mogu pasti, a zbog svoje nesigurnosti nisu odlijetali nikud dalje. Draest je dozvoljavala drveu da raste, a krvolonost ih je odravala uspravnima, i tako dalje. Neki druidi su smatrali da teorija ima par greaka, ali su stariji druidi detaljno objanjavali da doista ima razloga za raspru, za uzbudljivu znanstvenu debatu, koja e se sigurno nai na vrh lomae slijedeeg solsticija. 93

corry
"Vi ste, dakle, astronom?" upita Twoflower. "A, ne," ree Belafon, dok je stijena blago zaokretala oko jedne planine, "ja sam savjetnik za raunarski hardware." "to je to raunarski hardware?" "Ovo," ree druid, tapui stijenu nogom u sandali. "To jest, ovo je samo jedan dio. Dio za zamjenu. Ja ga isporuujem. U Nizini Vrtloga imaju potekoa s velikim krugovima. Ili barem tako tvrde; elio bih imati bronanu ogrlicu za svakog korisnika koji ne proita prirunik za uporabu." On slegne ramenima. "emu to tono slui?" upita Rincewind. Sve samo da ne misli na ponor ispod svojih nogu. "Moe to upotrijebiti da ... da ti kae koje je doba godine," ree Belafon. "Aha. Hoe rei, ako je pokrivena snijegom, onda mora da je zima?" "Da. Hou rei ne. Hou rei, pretpostavimo da eli znati kada e se pojaviti neka odreena zvijezda ..." "Zato?" upita Twoflower, pun ljubazne zainteresiranosti. "Pa, moda eli znati kada treba poeti sjetvu," ree Belafon pomalo se znojei, "ili moda ..." "Posudit u ti svoj godinjak, ako eli," ree Twoflower. "Godinjak?" "To je knjiga koja ti kazuje koji je dan," klonulo ree Rincewind. "To je neto upravo za tebe." Belafon se ukoi. "Knjiga'" upita "Kao ono od papira?" "Da." "Meni to ne zvui pretjerano pouzdano," zlobno ree druid. "Kako knjiga moe znati koji je dan? Papir ne zna brojati." Odmarirao je do prednjeg ruba stijene, zbog ega se ova opasno zaljuljala. Rincewind proguta slinu i pozove Twoflowera da prie blie. "Jesi li ikada uo za kulturoloki ok?" procijedi. "to je to?" "To je ono to se dogaa kad ljudi provedu petsto godina pokuavajui dovesti u uporabno stanje krug od stijena, a onda se iznenada pojavi netko s knjigom koja ima stranicu za svaki pojedini dan i male savjete kao to su 'Sad je vrijeme da zasadite bob' i 'Rano ustajanje, rano lijeganje, daje zdravlje, bogatstvo i umiranje,'; a zna li to je najvanije zapamtiti u vezi kulturolokog oka," Rincewind zastane da uzme daha, pa poe nijemo micati usnicama, pokuavajui se sjetiti gdje je stao. 94

corry
"to?" "Ne zadaji ga ovjeku koji leti na stijeni od tisuu tona"

"Je li nestalo?" Trymon oprezno proviri preko ograde Kule Umjetnosti, visokog tornja natrulih zidova, koji se izdizao nad Nevidljivim Sveuilitem. Daleko ispod grupica studenata i uitelja magije zakima glavom. "Jeste li sigurni?" Blagajnik Sveuilita stavi ruke oko usta i vikne. "Razvalilo je vrata prema Sreditu i pobjeglo ve prije sat vremena, gospodine," zavie. "Krivo," ree Trymon. "Ono je otilo, a mi smo pobjegli. Pa, kad je tako, silazim. Je li dohvatilo koga?" Blagajnik Sveuilita proguta slinu. On nije bio arobnjak, ve ljubazan, dobroudan ovjek koji nije trebao vidjeti stvari poput onih kojima je prisustvovao u posljednjih sat vremena. Naravno, i prije se dogaalo da mali demoni, arena svjetla i razne polumaterijalizirane utvare lutaju krugom Sveuilita, no neto u vezi nesmiljenog nasrtaja Prtljage ga je posebno obeshrabrilo. Pokuati to zaustaviti bilo bi kao pokuati hrvati se s ledenjakom. "Ono ... ono je progutalo Dekana Slobodnih Znanosti, gospodine," dovikne mu. Trymon se razvedri. "To je lo znak," promrmlja. Krene niz dugo spiralno stubite. Nakon nekog vremena ozari se tankim, stisnutim osmjehom. Dan je bez sumnje kretao na bolje. Trebalo je puno toga organizirati. A ako je Trymon ita volio, onda je to bilo organiziranje.

Stijena je jurila iznad visoravni, podiui snijeg sa samo par stopa udaljenih smetova. Belafon se uurbano muvao, maui malo masti od imele tu, ispisujui runu tamo, dok se Rincewind uurio od straha i iscrpljenosti, a Twoflower brinuo zbog svoje Prtljage. "Ravno naprijed!" urlao je druid nadglasavajui buku struje zraka koju su ostavljali za sobom. "Pogledajte, veliki nebeski kompjuter!" Rincewind proviri izmeu prstiju. Na dalekom obzorju vidjela se ogromna konstrukcija od sivih i crnih kamenih ploa, poredanih u koncentrine krugove i mistine avenije, sablasna i prijetea spram snjene pozadine. ovjek nikako nije mogao pomaknuti te rastue planine - mora da su gomilu divova pretvorili u kamen neki... "Izgleda kao hrpa kamenja," ree Twoflower.

95

corry
Belafon zastane usred pokreta. "to?" upita. "Ba lijepo izgleda," urno doda turist. Traio je pogodnu rije. "Etniki," odlui. Druid se ukoi. "Lijepo ?" upita. "Trijumf silikonskog kamenja, udo suvremene zidarske tehnologije - lijepo ?" "O, da," ree Twoflower, kojem je sarkazam bio tek rije od osam slova koja poinje sa S. "to to znai 'etniki'?" upita druid. "To znai strano dojmljivo," brzo ubaci Rincewind, "a nama izgleda prijeti opasnost od slijetanja, ako dozvolite ..." Belafon se okrene, tek djelomino udobrovoljen. iroko podigne ruke i uzvikne nekoliko neprevodivih rijei, uvrijeenim aptom zavravajui s "lijepo!". Stijena uspori, otplovi u stranu u oblaku snijega, i ostane lebdjeti iznad kruga. Daleko dolje jedan druid je sloenim pokretima mahao s dvije kite imele, a Belafon uz jedva ujni kljocaj vjeto spusti masivnu kamenu plou na dva divovska stupa. Rincewind ispusti dah u dugom uzdahu. Dah pobjegne negdje se sakriti. Ljestve lupe o stranu ploe, a nad rubom se pojavi glava postarijeg druida. On uputi zbunjeni pogled dvojici putnika, a zatim digne pogled prema Belafonu. "Ve je bilo vrijeme," ree. "Jo samo sedam tjedana do Noi svinjske strae, a opet se sve okomilo na nas." "Zdravo, Zakriah," ree Belafon. "to se ovog puta dogodilo?" "Potpuno je poremeen. Danas je predvidio osvit tri minute prerano. Totalni fijasko." Belafon ode do ljestvi i nestane s vidika. Putnici se pogledaju, a zatim zabulje u ogromni otvoreni prostor omeen unutranjim krugom stijena. "to emo sad?" upita Twoflower. "Da malo odspavamo?" predloi Rincewind. Twoflower ne obrati panju na njega, ve se spusti niz ljestve. Po cijelom krugu druidi su malim ekiima kuckali po megalitima i napeto oslukivali. Nekoliko ogromnih stijena je lealo postrancem, a oko svake se nalazila grupa druida koji su ih paljivo ispitivali i prepirali se. Do mjesta na kojem je sjedio Rincewind dopirali su tajanstveni izrazi: "Ne moe biti softwerska nekompatibilnost - Napjev Ugaene Spirale je napravljen za koncentrine krugove, idiote..."

96

corry
"Predlaem da ponovo zapalimo vatru i probamo s jednostavnom mjeseevom ceremonijom..." "...dobro, dobro, sa stijenama je sve u redu, to se onda univerzum poremetio, zar ne?..." Kroz izmaglicu svog iscrpljenog uma Rincewind se prisjeti stravine zvijezde koju su vidjeli na nebu. Neto se sino u univerzumu doista poremetilo. Kako se to vratio na Disk? Osjeao je da mu se odgovori nalaze negdje u glavi. A poeo ga je obuzimati i jedan jo neugodniji osjeaj, da neto drugo takoer promatra prizor ispod njega-gledajui sa stranje strane njegovih oiju. arolija je ispuzala iz svog brloga, smjetenog duboko u neugaenim blatitima njegovog uma, i drsko mu zasjela u eoni reanj, promatrajui prizor oko sebe uz mentalni ekvivalent jedenja kokica. On je pokua odgurnuti - i svijeta nestane ... Bio je u tami; toploj, pljesnivoj tami, tami groba, u barunastoj tmini kovega mumije. Osjeao se jaki zadah stare koe i kiselkasti smrad prastarog papira. Papir je ukao. Osjeao je da je tama puna nezamislivih uasa - a nevolja s nezamislivim uasima jest da ih je izuzetno lako zamisliti... "Rincewind," ree neki glas. Rincewind nije nikada uo gutera kako govori, ali da jest, glas bi mu zvuao ba tako. "Ahm," ree. "Da?" Glas se zakikota-udnim, nekako papirnatim zvukom. "Trebao bi upitati 'Gdje sam ja to?'" ree. "Da li bi mi se dopalo to to bih saznao?" upita Rincewind. Napeto je zurio u mrak. Sad kad se priviknuo, mogao je neto razabrati. Neto neodredeno, nedovoljno svijetlo da bi moglo ita predstavljati, jedva slabani obris u zraku. Neto neobino poznato. "U redu," ree. "Gdje sam ja to?" "Sanja." "Mogu li se sada probuditi, molim vas?" "Ne," ree drugi glas, podjednako star i suh kao i onaj prvi, ali ipak malo drukiji. "Moramo ti rei neto vrlo vano," ree trei glas, jo vie leevski suh nego oni drugi. Rincewind glupo kimne. U pozadini njegovog uma arolija se pritajila i oprezno virila preko njegovog mentalnog ramena

97

corry
"Prouzroio si nam mnoge nevolje, mladi Rincewinde," nastavi glas. "Sva ta padanja preko ruba svijeta bez razmiljanja o drugim ljudima. Da zna da smo ozbiljno morali izobliiti stvarnost." "Boe!" "A sad te eka jedan vrlo vani zadatak." "Oh. Dobro." "Prije puno godina uredili smo da se jedna od nas sakrije u tvojoj glavi, jer smo predvidjeli da e doi as kad e morati odigrati izuzetno vanu ulogu." "Ja? Zato?" "esto bjei," ree jedan od glasova. "To je dobro. Uvijek preivi." "Uvijek preivim? Bezbroj puta sam skoro poginuo!" "Upravo tako." "Oh." "Ali, probaj vie ne padati s Diska. To vie ne moemo dopustiti." "Tko ste tono vi ?" upita Rincewind. U mraku se zauje utanje. "U poetku bijae rije," ree jedan suhi glas odmah iza njega. "Bilo je Jaje," ispravi ga drugi glas. "Tono se sjeam. Veliko Jaje Svemira. Pomalo gumenasto." "U stvari, obojica ste u krivu. Siguran sam da je to bila prvobitna sluz." Glas pokraj Rincewindovog koljena ree: "Ne, to je dolo naknadno. Prvo je bilo nebo. Puno neba. Prilino ljepljivog, kao eerna vata. Kao sirup, u biti..." "U sluaju da nekog zanima, " ree hrapavi glas s Rincewindove lijeve strane, "svi ste u krivu. U poetku bijae Proiavanje Grla. "... pa zatim rije ..." "Oprostite, sluz ..." "Izrazito gumenasto, mislim ..." Nastane stanka. Tada jedan glas oprezno ree, "U svakom sluaju, to god bilo, sjeamo se toga vrlo jasno." "Upravo tako." "Tono."

98

corry
"A na je zadatak, Rincewinde, da pazimo da se tome nita strano ne dogodi." Rincewind zakilji u mrak. "Hoete li mi, molim vas, objasniti o emu priate?" Zauje se papirnati uzdah. "Toliko to se tie metafore," ree jedan od glasova. "Sluaj, vrlo je vano da uva aroliju u svojoj glavi i da nam je u pravo vrijeme dovede natrag, razumije, tako da kad kucne pravi as moemo sve biti izgovorene. Razumije?" Rincewind pomisli: da moemo biti izgovorene ? I tada mu sine to je onaj obris ispred njega. To je tekst na listu, vien s donje strane. "Ja sam u Octavu?" upita. "U izvjesnim metafizikim pogledima," leerno ree jedan od glasova. Zatim se priblii. Rincewind je mogao osjetiti suho ukanje ravno ispred nosa... A onda pobjegne.

Jedna jedina crvena toka svijetlila je u svom komadiu mraka. Trymon, jo uvijek u sveanoj odjei sa uvoenja u dunost poglavara Reda, nije se mogao oteti dojmu da je toka malo narasla dok ju je promatrao. S drhtajem se okrene od prozora. "Dakle?" "To je zvijezda," ree Profesor Astrologije, "mislim." "Misli?" Astrolog se lecne. Stajali su u zvjezdarnici Nevidljivog Sveuilita, a sitna rubinska toka na obzorju nije ga gledala nita manje zlokobno od njegovog novog nadreenog. "Vidite, stvar je u tome da smo uvijek vjerovali kako su zvijezde sasvim sline naem suncu ..." "Misli, vatrene kugle promjera od oko jedne milje?" "Da. Ali ova nova je, pa - velika" "Vea od sunca?" upita Trymon. Oduvijek je smatrao da su vatrene kugle promjera jedne milje prilino dojmljive, iako je u naelu bio protiv zvijezda. Zbog njih nebo izgleda neuredno. "Puno vea," polako ree astrolog. "Moda vea i od glave Velike A' Tuin?" Astrolog je izgledao nesretno. "Vea od Velike A' Tuin i Diska zajedno," ree. "Provjerili smo," urno doda, "i potpuno smo sigurni." "To je doista veliko," sloi se Trymon,."pada mi na pamet rije 'ogromno'." 99

corry
"Masivno," brzo se sloi astrolog. "Hmm." Trymon je koraao gore - dolje prostranim mozaikim podom zvjezdarnice, ukraenim znacima Diskovog zodijaka. Bilo ih je ezdesetetiri, od Wezena, Dvoglavog Klokana, do Gahoolie, Vaze Tulipana (zvijee od velikog religioznog znaaja, ije je znaenje, jao, izgubljeno). On zastane na plavim i zlatnim ploicama Hijene Mubba, i naglo se okrene. "Hoemo li se sudariti?" upita. "Bojim se da hoemo, gospodine," ree astrolog. "Hmm." Trymon naini par koraka naprijed, zamiljeno se gladei po bradi. Zaustavi se na spoju Trgovakog Putnika Okjocka i Nebeskog Pastrnjaka. "Nisam strunjak za te stvari," ree, "ali pretpostavljam da to ne bi bilo dobro?" "Ne, gospodine." "Vrlo vrue, te zvijezde?" Astrolog proguta slinu. "Da, gospodine." "Izgorjeli bismo?" "na kraju. Naravno, prije toga bi bilo zemljotresa, plimnih valova, gravitacijskih poremeaja, a atmosfera bi vjerojatno otila u svemir." "Aha. Jednom ijeju, pomanjkanje pristojne organizacije." Astrolog je oklijevao, no ipak popusti. "Moglo bi se tako rei, gospodine." "Ljudi bi paniarili?" "Prilino kratko, bojim se." "Hmm," ree Trymon, koji je upravo prolazio preko Moda Vrata i polako zaokretao prema Nebeskoj Kravi. Ponovo zakilji u pravcu crvenog sjaja na obzorju. inilo se kao da je donio odluku. "Ne moemo nai Rincewinda, ree, "a ako ne moemo nai Rincewinda, ne moemo nai osmu aroliju Octava. No, vjerujemo da moemo sprijeiti katastrofu ako proitamo Octavo -zato ga je, u protivnom, Stvoritelj uope ostavio?" "Moda je jednostavno bio zaboravan," predloi astrolog. Trymon ga bijesno pogleda. "Ostali Redovi pretrauju cijelo podruje odavde do Sredita," nastavi, odbrojavajui stvari na prste, "jer izgleda nerazumno da ovjek uleti u oblak i vie ne izae ..."

100

corry
"Osim u sluaju da je oblak pun kamenja," ree astrolog, u jadnom i, kao to se pokazalo, potpuno neuspjelom pokuaju, da razvedri raspoloenje. "No, on se mora spustiti - negdje. Gdje? pitamo se." "Gdje?" odano ponovi astrolog. "I odmah nam se ukazuje pravac djelovanja." "Ah," ree astrolog, trei ne bi li odrao korak s arobnjakom koji je grabio preko Dva Debela Roaka. "A pravac je...?" Astrolog pogleda u dva oka, siva i hladna poput elika. "Hm. Da prestanemo traiti?" pokua. "Upravo tako! Upotrijebimo darove koje nam je dao Stvoritelj, to jest, pogledamo dolje, i to vidimo?" Astrolog u sebi zastenje. Pogleda dolje. "Ploice?" osmjeli se. "Da, ploice, koje ine ...?" ree Trymon pun nade. "Zodijak?" okua se astrolog, olienje oajnog ovjeka. "Tako je! Zato jednostavno trebamo oitati Rincewindov detaljni horoskop i znat emo gdje se tono nalazi!" Astrolog se nakesi kao netko tko je stepao po ivom pjesku, a zatim osjetio vrsti kamen pod nogama. "Moram znati tono mjesto i vrijeme njegovog roenja," ree. "Nita lake. Prepisao sam to iz sveuiline kartoteke prije nego sam doao ovamo." Astrolog pogleda biljeku i namrti se. Prijee preko sobe i otvori iroku ladicu punu mapa. Ponovo proita biljeku. Uzme par kompliciranih kompasa i nekoliko puta prijee preko mapa. Uzme mali mjedeni astrolab i paljivo ga namjesti. Zazvidi kroz zube. Uzme komadi krede i navrlja na ploi neke brojke. Trymon je u meuvremenu zurio u novu zvijezdu. Razmiljao je: legenda Piramide Tsorta kae da e onaj tko izgovori svih Osam arolija u asu kad je Disk u opasnosti moi ostvariti sve svoje elje. A to e biti tako skoro! Razmiljao je i o ovome: Sjeam se Rincewinda, nije li to onaj krljavi djeak koji je, kad smo vjebali, uvijek bio najgori u razredu? Nijedne magine kosti u tom tijelu. Samo da se naemo licem u lice, pa emo vidjeti kako se ne moemo doepati svih osam ... Astrolog proape, "Boe!" Trymon se okrene.

101

corry
"Dakle?" "Fascinantna mapa," bez daha ree astrolog. elo mu se nabere. "Malo udna, u stvari," ree. "Kako - udna?" "Roenje pod Malom Dosadnom Skupinom Blijedih Zvijezda, koja se, kao to znamo, nalazi izmeu Leteeg Losa i Zauzlane Uzice. Kau da ak ni antiki narodi nisu uspjeli nai neto zanimljivo u vezi tog znaka, koji..." "Dobro, dobro, nastavi," razdraeno e Trymon. "To je znak koji se tradicionalno povezuje sa izraivaima ahovskih ploa, prodavaima luka, proizvoaima gipsanih figura od neznatnog religioznog znaaja, i ljudima alerginim na kositar. Ni u kojem sluaju znak arobnjaka. A u vrijeme njegovog roenja, sjena Cori Celestija ..." "Ne zanimaju me svi ti tehniki detalji," zarei Trymon. "Daj mi samo njegov horoskop." Astrolog, koji je u svemu tome uivao, uzdahne i izvede nekoliko dodatnih prorauna. "Dobro," ree. "Evo kako glasi: "Danas je dobar dan za sklapanje novih prijateljstava. Dobro djelo moglo bi imati nepredviene posljedice. Ne dolazite u sukob s druidima. Uskoro ete krenuti na vrlo udno putovanje. Vaa sretna hrana su mali krastavci. Ljudi koji na Vas upere no vjerojatno nemaju dobre namjere. P.S, ono s druidima stvarno stoji." "Druidi?" ree Trymon. "Pitam se..."

"Jesi li dobro?" upita Twoflower. Rincewind otvori oi. arobnjak se brzo uspravi i zgrabi Twoflowera za koulju. "elim odmah otii odavde!" ree uurbano. "Smjesta!" "Ali tu e se odigrati drevni i tradicionalni ritual!" "Ba me briga koliko je drevni! elim osjetiti stvarno kamenje pod nogama, elim stari dobri smrad smetita, elim otii tamo gdje ima puno ljudi i ognjita i krovova i zidova i slinih prijateljskih stvari! elim kui!" Shvatio je da ga je odjednom obuzela oajnika enja za isparavajuim, zadimljenim ulicama Ankh-Morporka, koji je bio najljepi u proljee, kada se ljepljivi odsjaj mutnih voda rijeke Ankh poimao neobino prelijevati u duginim bojama, a strehe su odzvanjale ptijim pjevom, ili barem ptijim ritmikim kaljem.

102

corry
Suze mu navru na oi dok se prisjeao fine igre svjetlosti na Hramu Malih Bogova, glasovitoj lokalnoj znamenitosti, a grlo mu se stisne pri pomisli na tandove s prenom ribom na krianju Smetline Ulice i Ulice Lukavih Obrtnika. Pomisli na kisele krastavce koji su se tamo prodavali, na velike zelene predmete koji bi se pritajili na dnu staklenki poput kitova utopljenika. Dozivali su Rincewinda iz daljine, obeavajui da e ga upoznati s ukiseljenim jajima iz susjedne staklenke. Mislio je na ugodna potkrovlja konjunica i tople podrume u kojima je provodio svoje noi. Ponekad se, nerazborito, znao podsmjehivati takvom nainu ivota. Sada mu se to inilo nevjerojatno, no neko mu se takav ivot inio dosadnim. Sad mu je ve svega bilo dosta. Otii e kui. Kiseli krastavci, ujem va zov... Odgurne Twoflowera u stranu, s puno dostojanstva skupi oko sebe svoju odrpanu odoru, upravi lice prema onom djelu obzorja za koji je pretpostavljao da obuhvaa njegov rodni grad, i sa silnom odlunou i pozamanom odsutnou duha zakorai ravno preko ruba trideset stopa dugog trilitona. Kada ga je, desetak minuta kasnije, zabrinuti i prilino skrueni Twoflower iskopao iz velikog snjenog nanosa u dnu kamenja, izraz lica mu je bio nepromijenjen. Twoflower se zagleda u njega. "Jesi li dobro?" upita. "Koliko prstiju ti pokazujem?" "Hou kui!" "Dobro." "Ne, ne pokuavaj me odgovoriti, dosta mi je svega, volio bih da mogu rei da smo se ludo zabavljali, ali ne mogu, i-to?" "Rekao sam 'dobro'," ree Twoflower. "I ja sam bih rado opet vidio Ankh-Morpork. Vjerujem da su ga do sada u velikoj mjeri obnovili." Treba imati na umu da su njih dvojica zadnji put vidjeli taj grad dok je sav bio u plamenu, to je bilo usko povezano s injenicom da je Twoflower bio upoznao neuko puanstvo s pojmom osiguranja od poara. No, razarajui poari bili su redovna pojava u ivotu Morporka, pa su ga ljudi uvijek iznova veselo i pomno obnavljali, koristei tradicionalne lokalne materijale: suho drvo od kresiva i krovinu premazanu katranom. "Oh," ree Rincewind, malo se smirivi. "Oh, u redu. Dobro onda. Dobro. Moda bi bilo dobro da krenemo." Uspne se na noge i otrese neto snijega sa sebe. "Samo mi se ini da bismo trebali priekati do jutra," doda Twoflower. "Zato?" "Pa, zato jer je uasno zima, zato jer ne znamo gdje se tono nalazimo, zato jer je Prtljaga nestala, zato jer pada mrak-"

103

corry
Rincewind zastane. Uini mu se da je u dubokim usjecima svojeg uma zauo udaljeno utanje drevnog papira. Imao je strani osjeaj da e mu se od sada snovi esto ponavljati, a ekalo ga je puno pametnijih stvari nego to je sluanje prodika od strane hrpe drevnih arolija, koje se nisu mogle sloiti ak ni oko toga kako je Univerzum zaet. Slabani suhi glas iz pozadine mozga ree: Koje pametnije stvari? "Oh, umukni," ree. "Samo sam rekao da je strano hladno i-" zapoe Twoflower. "Nisam govorio tebi, nego sebi." "Molim?" "Ma, umukni," zabrinuto e Rincewind. "Pretpostavljam da ovdje nema nieg za pojesti?" Divovske stijene izgledale su crne i prijetee naspram odumirueg zelenog svjetla sumraka Unutarnji krug bio je pun druida, koji su se motali naokolo pri svjetlosti nekoliko krijesova i vrili podeavanja nunih pomagala kamenog raunala, kao to su lubanje ovnova nataknute na stupove ukraene imelom, zastave izvezene isprepletenim zmijama, i slino. Izvan krugova osvjetljenih vatrama okupilo se dosta puanstva: druidske svetkovine oduvijek su bile vrlo obljubljene, a naroito kada vremena nisu bila dobra. Rincewind se zapilji u njih. "to se to dogaa'" "Ah, da," oduevljeno e Twoflower, "navodno se odigrava tisue godina star ritual u ast, hm, ponovnog roenja mjeseca, ili moda sunca. Ne, prilino sam siguran da je u pitanju mjesec. Kau da je ritual vrlo svean i lijep, pun tihe uzvienosti." Rincewind zadrhta. Uvijek bi se zabrinuo kad bi Twoflower poeo tako govoriti. Barem nije jo spomenuo "slikovito" i "arhaino"; Rincewind nije nikada uspio pronai zadovoljavajui prijevod tih rijei, ali im je za sada najvie odgovarala rije "nevolja". "Kad bi bar Prtljaga bila ovdje," s aljenjem e turist. "Tad bih mogao upotrijebiti svoju kutiju za slikanje. Sve to zvui vrlo arhaino i slikovito." Gomila se uzburka u iekivanju. Izgleda da se bliio poetak. "Sluaj," ozbiljno e Rincewind. "Druidi su sveenici. Upamti to. Ne ini nita to bi ih moglo uzrujati." "Ali-" "Ne pokuavaj kupiti kamenje." "Ali ja" "Ne zapoinji prie o drevnim narodnim obiajima" "Mislio sam-" "Ni sluajno im ne pokuavaj prodati osiguranje, to ih uvijek uzruja." 104

corry
"Ali oni su sveenici!" zavapi Twoflower. Rincewind zastane. "Da," ree. "U tome i jest cijela stvar, zar ne?" Na udaljenom kraju vanjskog kruga poela se stvarati neka vrsta procesije. "Ali sveenici su dobri dragi ljudi," ree Twoflower. "U mom kraju hodaju naokolo sa prosjakim zdjelicama. To im je sva imovina," doda. "Ah," ree Rincewind, ne ba siguran da je razumio. "To im vjerojatno slui za prikupljanje krvi?" "Krvi?" "Da, prilikom rtvovanja." Rincewind pomisli na sveenike iz svoga kraja. Nastojao je, naravno, ne stvarati neprijatelje medu bogovima, te je obnaao mnoge dunosti u hramu, i openito je smatrao da je najtonija definicija bilo kojeg sveenika iz Regije Okruglog Mora da je to netko tko veinu svog vremena provodi umazan krvlju do lakata. Twoflower ga pogleda sa zgraanjem. "O, ne," ree. "Tamo odkuda ja dolazim sveenici su sveti ljudi koji su se predali ivotu siromatva, dobrih djela i prouavanja Boje naravi." Rincewind razmisli o ovoj novoj mogunosti. "Nema rtvovanja" upita. "Ni sluajno." Rincewind odustane. "Pa," ree, "meni ne zvue pretjerano sveto." Zauje se glasna kripava buka orkestra bronanih truba. Rincewind se okrene. Pokraj njih je polako prolazila povorka druida sa dugim srpovima ukraenim imelom. Pratili su ih razni mladi druidi i pripravnici, svirajui na raznoraznim udaraljkama, koje su po predanju trebale rastjerivati zle duhove, a vjerojatno su u tome i uspjevale. Svjetlost baklji bacala je uzbudljivo dramatine are na kamenje koje se zloslutno uzdizalo spram zelenkastog neba. U smjeru Sredita, svjetlucavi zastori aurore coriolis poeli su mirkati i bljeskati medu zvijezdama, dok su milijuni ledenih kristala plesali po maginom polju Diska. Belafon mi je sve objasnio," proapta Twoflower. "Vidjet emo preasni ritual koji slavi Jedinstvo ovjeka i Univerzuma, tako je rekao." Rincewind zlovoljno pogleda procesiju. Dok su druidi zauzimali mjesta oko velikog plosnatog kamena koji je dominirao sredinom kruga, nije mogao a da medu njima ne primjeti privlanu, iako dosta blijedu, mladu damu. Imala je dugu bijelu haljinu, zlatni TORC oko vrata, i izraz blage zabrinutosti. "Je li to druidkinja?" upita Twoflower. "Ne vjerujem," polako e Rincewind.

105

corry
Druidi poee jednolino pjevati. Bio je to, po Rincewindovom miljenju, izrazito opak i prilino dosadan pjev, koji je zvuao ba kao da e se uspeti do naglog crescenda. Pogled na mladu enu koja je leala na velikom kamenu niim nije izmjenio tijek njegovih misli. "elim ostati," ree Twoflower. "Mislim da rituali poput ovog prizivaju prvobitnu jednostavnost koja-" "Da, da" ree Rincewind, "ali ako ba eli znati, oni e ju rtvovati." Tvvoflower ga zapanjeno pogleda. "to? Ubit e je?" "Da." "Zato?" "Nemoj mene pitati. Da bi usjevi izrasli ili da bi se mjesec pojavio ili neto slino. Ili im se naprosto svia ubijati ljude. To ti je religija." Postane svjestan tihog brujanja, koje se vie moglo osjetiti no uti. inilo se da dolazi od pokrajnje stijene. Tokice svjetla treperile su pod njegovom povrinom, kao trunke lapora. Twoflower je otvarao i zatvarao usta. "Zar ne bi mogli upotrijebiti cvijee, bobice i sline stvari?" upita. " Kao simbole, recimo?" "Ne." "Je li itko ikada pokuao?" Rincewind uzdahne. "Sluaj," ree. "Nijednom Visokom Sveeniku koji imalo dri do sebe ne pada na pamet da se bake s trubama, procesijama, zastavama i svim ostalim, da bi na kraju zabio no u narcis i par ljiva. Mora se pomiriti s injenicom da se sve te prie o zlatnim granama, prirodnim ciklusima i slinom, na kraju svode na seks i nasilje, i to obino istovremeno." Na njegovo zaprepatenje, vidje da je Twoflowerova donja usna zadrhtala. Twoflower ne samo da je gledao svijet kroz ruiasto obojene naoale, shvati Rincewind, ve ga je gledao kroz ruiasto obojeni mozak i sluao kroz ruiasto obojene ui. Pjev je nesmiljeno rastao ka crescendu. Glavni druid je provjeravao nagib svog srpa, a sve oi bile su uperene u kameni prst na snjenim brdima iza kruga kod kojeg se trebao pojaviti poasni gost, mjesec. "Nema smisla da-" No Rincewind je govorio samom sebi. Ipak, ledeni krajolik izvan kruga nije u potpunosti bio lien ivota. Skupina arobnjaka, uzbunjena od strane Trymona, i dalje se pribliavala.

106

corry
No, jedan mali, usamljeni lik takoer je sve to promatrao zaklonjen prikladno odvaljenom stijenom. Jedna od najveih legendi Diska s velikim je zanimanjem pratila dogaanja unutar kruga kamenja. ................NASTAVLJA SE U SLIJEDEEM BROJU

107