ZAKONIK KANONSKOGA PRAVA (CODEX IURIS CANONICI)

PROGLAEN VLAU

PAPE IVANA PAVLA II.

(25. sijenja 1983.)

Glas Koncila Zagreb 1996

Copyright hrvatskoga prijevoda: Hrvatska biskupska konferencija, 1996. ISBN 953-6258-25-0

Sadraj
Kann. KNJIGA I. OPE ODREDBE Naslov I. Naslov II. Naslov III. Naslov IV. Poglavlje I. Poglavlje II. Poglavlje III. Poglavlje IV. Poglavlje V. Naslov V. Naslov VI. Poglavlje I. Poglavlje II. Naslov VII. Naslov VIII. Naslov IX. Poglavlje I. lanak 1. lanak 2. lanak 3. lanak 4. Poglavlje II. lanak 1. lanak 2. lanak 3. lanak 4. Naslov X. Naslov XI. CRKVENI ZAKONI ...................................................................................... OBIAJ .................................................................................................... OPE ODLUKE I UPUTE .............................................................................. POJEDINANI UPRAVNI AKTI ...................................................................... Zajednike odredbe ................................................................................. Pojedinane odluke i zapovijedi .............................................................. Otpisi ...................................................................................................... Povlastice ............................................................................................... Oprosti.................................................................................................... STATUTI I PRAVILNICI ............................................................................... FIZIKE I PRAVNE OSOBE ........................................................................... Kanonski poloaj fizikih osoba .............................................................. Pravne osobe........................................................................................... PRAVNI INI ............................................................................................. VLAST UPRAVLJANJA ................................................................................ CRKVENE SLUBE ..................................................................................... Povjeravanje crkvene slube ................................................................... Slobodno podjeljivanje ............................................................................ Predlaganje ............................................................................................. Izbor ....................................................................................................... Molbeni izbor.......................................................................................... Gubitak crkvene slube............................................................................ Odreknue............................................................................................... Premjetaj ............................................................................................... Uklanjanje............................................................................................... Oduzee .................................................................................................. ZASTARA ................................................................................................. RAUNANJE VREMENA .............................................................................. KNJIGA II. BOJI NAROD DIO I. VJERNICI Naslov I. Naslov II. Naslov III. Poglavlje I. Poglavlje II. Poglavlje III. Poglavlje IV. Naslov IV. Naslov V. Poglavlje I. Poglavlje II. Poglavlje III. Poglavlje IV. OBAVEZE I PRAVA SVIH VJERNIKA .............................................................. OBVEZE I PRAVA VJERNIKA LAIKA .............................................................. POSVEENI SLUBENICI ILI KLERICI............................................................ Odgajanje i obrazovanje klerika.............................................................. Upis klerika ili inkardinacija................................................................... Obveze i prava klerika ............................................................................ Gubitak klerikoga stalea ...................................................................... OSOBNE PRELATURE ................................................................................. VJERNIKA DRUTVA................................................................................ Zajednike odredbe ................................................................................. Javna vjernika drutva .......................................................................... Privatna vjernika drutva ...................................................................... Posebne odredbe o laikim drutvima ..................................................... 3 1203 722 2328 2934 3593 3547 4858 5975 7684 8593 9495 96123 96112 113123 124128 129144 145196 146183 157 158163 164179 180183 184196 187189 190191 192195 196 197199 200203 204746 Str. 11 14 16 17 18 18 19 20 21 22 24 25 25 27 29 30 33 33 34 34 35 37 37 38 38 38 39 40 41 43

204329 208223 224231 232293 232264 265272 273289 290293 294297 298329 298311 312320 321326 327329

45 46 48 50 50 54 55 58 59 60 60 61 63 63

Kann. DIO II. HIJERARHIJSKO UREENJE CRKVE Odsjek I. VRHOVNA CRKVENA VLAST Poglavlje I. lanak 1. lanak 2. Poglavlje II. Poglavlje III. Poglavlje IV. Poglavlje V. Rimski prvosveenik i biskupski zbor....................................................... Rimski prvosveenik ............................................................................... Biskupski zbor......................................................................................... Biskupska sinoda..................................................................................... Kardinali svete rimske Crkve .................................................................. Rimska kurija .......................................................................................... Izaslanici rimskog prvosveenika ............................................................ Odsjek II. PARTIKULARNE CRKVE I NJIHOVE SKUPTINE Naslov I. Poglavlje I. Poglavlje II. lanak 1. lanak 2. lanak 3. Poglavlje III. lanak 1. lanak 2. Naslov II. Poglavlje I. Poglavlje II. Poglavlje III. Poglavlje IV. Naslov III. Poglavlje I. Poglavlje II. lanak 1. lanak 2. lanak 3. Poglavlje III. Poglavlje IV. Poglavlje V. Poglavlje VI. Poglavlje VII. Poglavlje VIII. lanak 1. lanak 2. PARTIKULARNE CRKVE I VLASTI U NJIMA ................................................... Partikularne Crkve.................................................................................. Biskupi.................................................................................................... Biskupi openito...................................................................................... Dijecezanski biskupi................................................................................ Biskupi koadjutori i pomoni biskupi ...................................................... Sprijeena i prazna stolica ...................................................................... Sprijeena stolica .................................................................................... Prazna stolica .......................................................................................... SKUPTINE PARTIKULARNIH CRKAVA......................................................... Crkvene pokrajine i crkvene regije.......................................................... Metropolite ............................................................................................. Krajevni sabori ....................................................................................... Biskupske konferencije ............................................................................ UNUTRANJE UREENJE PARTIKULARNIH CRKAVA ..................................... Biskupijska sinoda................................................................................... Biskupijska kurija.................................................................................... Generalni i biskupski vikari..................................................................... Kancelar i drugi biljenici te arhivi ......................................................... Ekonomsko vijee i ekonom .................................................................... Prezbiterijalno vijee i zbor savjetnika.................................................... Kanoniki kaptoli .................................................................................... Pastoralno vijee .................................................................................... upe, upnici i upni vikari ..................................................................... Dekani .................................................................................................... Rektori crkava i kapelani ........................................................................ Rektori crkava ......................................................................................... Kapelani.................................................................................................. DIO III. USTANOVE POSVEENOGA IVOTA I DRUBE APOSTOLSKOGA IVOTA Odsjek I. USTANOVE POSVEENOGA IVOTA Naslov I. Naslov II. Poglavlje I. Poglavlje II. lanak 1. lanak 2 lanak 3. ZAJEDNIKE ODREDBE ZA SVE USTANOVE POSVEENOGA IVOTA ................ REDOVNIKE USTANOVE ........................................................................... Redovnike kue i njihov osnutak i ukinue............................................. Upravljanje ustanovama ......................................................................... Poglavari i vijea..................................................................................... Kapituli................................................................................................... Vremenita dobra i upravljanje njima ....................................................... 4 330572 330367 330341 331335 336341 342348 349359 360361 362367 368572 368430 368374 375411 375380 381402 403411 412430 412415 416430 431459 431434 435438 439446 447459 460572 460468 469494 475481 482491 492494 495502 503510 511514 515552 553554 556572 556563 564572

Str. 64 64 64 64 65 65 66 68 68 70 70 70 71 71 72 75 76 76 77 79 79 79 80 81 84 84 85 86 87 88 88 90 91 91 96 97 97 98

573746 573730 573606 607709 608616 617640 617630 631633 634640

100 100 100 104 104 105 105 107 107

Poglavlje III. lanak 1. lanak 2. lanak 3. lanak 4. Poglavlje IV. Poglavlje V. Poglavlje VI. lanak 1. lanak 2. lanak 3. Poglavlje VII. Poglavlje VIII. Naslov III.

Primanje kandidata i odgajanje i obrazovanje lanova ........................... Primanje u novatvo ................................................................................ Novatvo i odgajanje i obrazovanje novaka.............................................. Redovniko zavjetovanje ......................................................................... Odgajanje i obrazovanje redovnika .......................................................... Obveze i prava ustanova i njihovih lanova ............................................ Apostolat ustanova.................................................................................. Odvajanje lanova od ustanove............................................................... Prelazak u drugu ustanovu....................................................................... Istup iz ustanove...................................................................................... Otputanje lanova .................................................................................. Redovnici promaknuti u biskupstvo ......................................................... Konferencije viih poglavara................................................................... SVJETOVNE USTANOVE ............................................................................. Odsjek II. DRUBE APOSTOLSKOGA IVOTA KNJIGA III. NAUITELJSKA SLUBA CRKVE

Kann. 641661 641645 646653 654658 659661 662672 673683 684704 684685 686693 694704 705707 708709 710730 731746

Str. 108 108 109 110 111 111 113 114 114 115 116 117 118 119 122

747755 756761 762772 773780 781792 793795 796806 807814 815821 822832 833 8341253

125 129 129 130 132 134 134 135 136 137 139 141

Naslov I. Poglavlje I. Poglavlje II. Naslov II. Naslov III. Poglavlje I. Poglavlje II. Poglavlje III. Naslov IV. Naslov V.

NAVIJETANJE BOJE RIJEI ...................................................................... Propovijedanje Boje rijei ..................................................................... Katehetsko pouavanje............................................................................ CRKVENA MISIJSKA DJELATNOST ............................................................... KATOLIKI ODGOJ .................................................................................... kole ....................................................................................................... Katolika sveuilita i druge visokokolske ustanove............................... Crkvena sveuilita i fakulteti ................................................................. SREDSTVA DRUTVENOG PRIOPIVANJA I POSEBNO KNJIGE.......................... ISPOVIJEST VJERE ..................................................................................... KNJIGA IV. POSVETITELJSKA SLUBA CRKVE DIO I. SAKRAMENTI

8401165 849878 850860 861863 864871 872874 875878 879896 880881 882888 889891 892893 894896 897958 899933 900911 912923 924930 931933 934944 945958

144 146 146 147 147 148 148 150 150 150 151 151 151 152 152 152 153 154 155 155 157

Naslov I. Poglavlje I. Poglavlje II. Poglavlje III. Poglavlje IV. Poglavlje V. Naslov II. Poglavlje I. Poglavlje II. Poglavlje III. Poglavlje IV. Poglavlje V. Naslov III. Poglavlje I. lanak 1. lanak 2. lanak 3. lanak 4. Poglavlje II. Poglavlje III.

KRST ....................................................................................................... Krtenje .................................................................................................. Krstitelj................................................................................................... Krtenici ................................................................................................. Kumovi.................................................................................................... Dokazivanje i upis krtenja ..................................................................... SAKRAMENT POTVRDE .............................................................................. Slavljenje potvrde ................................................................................... Sluitelj potvrde ...................................................................................... Potvrenici.............................................................................................. Kumovi.................................................................................................... Dokazivanje i upis potvrde ...................................................................... PRESVETA EUHARISTIJA ............................................................................ Euharistijsko slavlje................................................................................ Sluitelj presvete euharistije .................................................................... Sudjelovanje u presvetoj euharistiji.......................................................... Obredi i ceremonije euharistijskog slavlja................................................ Vrijeme i mjesto euharistijskog slavlja..................................................... uvanje i tovanje presvete euharistije ................................................... Prilog za misno slavlje ............................................................................ 5

Naslov IV. Poglavlje I. Poglavlje II. Poglavlje III. Poglavlje IV. Naslov V. Poglavlje I. Poglavlje II. Poglavlje III. Naslov VI. Poglavlje I. Poglavlje II. lanak 1. lanak 2. lanak 3. lanak 4. Poglavlje III. Naslov VII. Poglavlje I. Poglavlje II. Poglavlje III. Poglavlje IV. Poglavlje V. Poglavlje VI. Poglavlje VII. Poglavlje VIII. Poglavlje IX. lanak 1. lanak 2. Poglavlje X. lanak 1. lanak 2.

SAKRAMENT POKORE ................................................................................ Slavljenje sakramenta ............................................................................. Sluitelj sakramenta pokore..................................................................... Pokornik ................................................................................................. Oprosti.................................................................................................... SAKRAMENT BOLESNIKOG POMAZANJA .................................................... Slavljenje sakramenta ............................................................................. Sluitelj bolesnikog pomazanja.............................................................. Primatelj bolesnikog pomazanja............................................................ SVETI RED ................................................................................................ Slavljenje i sluitelj reenja .................................................................... Reenici.................................................................................................. Potrebne osobine reenika ....................................................................... Preduvjeti za reenje ............................................................................... Nepravilnosti i druge smetnje .................................................................. Potrebne isprave i provjera ...................................................................... Upis i svjedoanstvo o obavljenom reenju ............................................. ENIDBA .................................................................................................. Pastoralna briga i priprava za sklapanje enidbe .................................... Zapreke openito..................................................................................... Zapreke pojedinano............................................................................... enidbena privola ................................................................................... Oblik sklapanja enidbe .......................................................................... Mjeovite enidbe.................................................................................... Tajno sklapanje enidbe .......................................................................... Uinci enidbe ........................................................................................ Rastava enidbenih drugova.................................................................... Razrjeenje veze...................................................................................... Rastava uz trajanje enidbene veze.......................................................... Ukrepljenje enidbe................................................................................. Jednostavno ukrepljenje........................................................................... Ozdravljenje u korijenu ........................................................................... DIO II. OSTALI BOGOTOVNI INI

Kann. 959997 960964 965986 987991 992997 9981007 9991002 1003 10041007 10081054 10101023 10241052 10261032 10331039 10401049 10501052 10531054 10551165 10631072 10731082 10831094 10951107 11081123 11241129 11301133 11341140 11411155 11411150 11511155 11561165 11561160 11611165 11661204 11661172 11731175 11761185 11771182 11831185 11861190 11911204 11911198 11991204 12051253 12051243 12141222 12231229 12301234 12351239 12401243 12441253 12451248 12491253

Str. 159 159 160 162 162 164 164 164 164 166 166 167 167 168 169 170 171 172 172 174 175 176 177 179 180 180 181 181 182 183 183 184 185 185 186 187 187 187 189 190 190 190 192 192 192 193 194 194 195 196 196 196

Naslov I. Naslov II. Naslov III. Poglavlje I. Poglavlje II. Naslov IV. Naslov V. Poglavlje I. Poglavlje II.

BLAGOSLOVINE ........................................................................................ ASOSLOV ............................................................................................... CRKVENI SPROVOD ................................................................................... Sprovodno slavlje.................................................................................... Doputenje ili uskrata crkvenog sprovoda ............................................... TOVANJE SVETACA, SVETIH LIKOVA I SVETIH MOI.................................... ZAVJET I PRISEGA ..................................................................................... Zavjet...................................................................................................... Prisega.................................................................................................... DIO III. SVETA MJESTA I VREMENA

Naslov I. Poglavlje I. Poglavlje II. Poglavlje III. Poglavlje IV. Poglavlje V. Naslov II. Poglavlje I. Poglavlje II.

SVETA MJESTA ......................................................................................... Crkve ...................................................................................................... Kapele i privatne kapelice....................................................................... Svetita ................................................................................................... Oltari ...................................................................................................... Groblja ................................................................................................... SVETA VREMENA ...................................................................................... Blagdani ................................................................................................. Dani pokore ............................................................................................

Kann. KNJIGA V. VREMENITA CRKVENA DOBRA Naslov I. Naslov II. Naslov III. Naslov IV. STJECANJE DOBARA .................................................................................. UPRAVLJANJE DOBRIMA ............................................................................ UGOVORI I NAPOSE OTUENJE ................................................................... NABONE ODREDBE OPENITO I NABONE ZAKLADE ................................... KNJIGA VI. KAZNENE MJERE U CRKVI DIO I. OPENITO O KANJIVIM DJELIMA I KAZNAMA Naslov I. Naslov II. Naslov III. Naslov IV. Poglavlje I. Poglavlje II. Poglavlje III. Naslov V. Naslov VI. KANJAVANJE KANJIVIH DJELA OPENITO ................................................ KAZNENI ZAKON I KAZNENA ZAPOVIJED ..................................................... PODLONIK KAZNENIH MJERA ................................................................... KAZNE I OSTALA KANJAVANJA ................................................................. Cenzure................................................................................................... Okajnike kazne ...................................................................................... Kazneni lijekovi i pokore......................................................................... PRIMJENJIVANJE KAZNA ............................................................................ PRESTANAK KAZNA................................................................................... DIO II. KAZNE ZA POJEDINANA KANJIVA DJELA Naslov I. Naslov II. Naslov III. Naslov IV. Naslov V. Naslov VI. Naslov VII. KANJIVA DJELA PROTIV VJERE I JEDINSTVA CRKVE .................................... KANJIVA DJELA PROTIV CRKVENE VLASTI I SLOBODE CRKVE ...................... PROTUPRAVNO PRISVAJANJE CRKVENIH SLUBA I KANJIVA DJELA U NJIHOVU VRENJU ..................................................................................... ZLODJELO POTVORE I KRIVOTVORENJA ...................................................... KANJIVA DJELA PROTIV POSEBNIH OBVEZA ............................................... KANJIVA DJELA PROTIV LJUDSKOG IVOTA I SLOBODE ............................... OPA ODREDBA ........................................................................................ KNJIGA VII. POSTUPCI DIO I. SUDSTVO OPENITO Naslov I. Naslov II. Poglavlje I. lanak 1. lanak 2. lanak 3. Poglavlje II. Poglavlje III. Naslov III. Poglavlje I. Poglavlje II. Poglavlje III. Poglavlje IV. Poglavlje V. Naslov IV. Poglavlje I. MJERODAVNO SUDITE ............................................................................. RAZLIITI STUPNJEVI I VRSTE SUDOVA ....................................................... Sud prvoga stupnja.................................................................................. Sudac Presluatelji i izvjestitelji Promicatelj pravde, branitelj veze i biljenik Sud drugoga stupnja................................................................................ Sudovi Apostolske Stolice........................................................................ POSLOVNI RED SUDA ................................................................................. Sluba sudaca i sudskih slubenika.......................................................... Red rjeavanja ........................................................................................ Rokovi i odgode ...................................................................................... Mjesto suenja ........................................................................................ Osobe koje treba da budu u sudnici i nain sastavljanja i uvanja spisa . STRANKE U PARNICI .................................................................................. Tuitelj i tuena stranka .......................................................................... 7 12541310 12591272 12731289 12901298 12991310 13111399

Str. 199 202 204 207 209 211

13111363 13111312 13131320 13211330 13311340 13311337 13361338 13391340 13411353 13541363 13641399 13641369 13701377 13781389 13901391 13921396 13971398 1399 14001752

213 213 214 215 217 217 218 218 219 221 223 223 224 225 227 228 229 230 231

14001500 14041416 14171445 14191437 14191427 14281429 14301437 14381441 14421445 14461475 14461457 14581464 14651467 14681469 14701475 14761490 14761480

233 234 236 236 236 237 238 238 239 241 241 242 243 243 244 245 245

Poglavlje II. Naslov V. Poglavlje I. Poglavlje II.

Zastupnici u sporovima i odvjetnici......................................................... TUBE I PRIGOVORI................................................................................... Tube i prigovori openito....................................................................... Tube i progovori posebno ...................................................................... DIO II. PARNINO SUENJE Odsjek I. REDOVITO PARNINO SUENJE

Kann. 14811490 14911500 14911495 14961500 15011670 15011655 15011512 15011506 15071512 15131516 15171525 15261586 15301538 15391546 15401543 15441546 15471573 15491550 15511557 15581571 15721573 15741581 15821583 15841586 15871597 15921595 15961597 15981606 16071618 16191640 16191627 16281640 16411648 16411644 16451648 1649 16501655 16561670 16711716 16711707 16711691 16711673 16741675 16761677 16781680 16811685 16861688 16891691 16921696

Str. 245 247 247 247 249 249 249 249 250 252 253 254 254 255 255 255 256 256 256 257 258 258 259 259 261 261 262 263 265 267 267 268 270 270 270 272 273 274 276 276 276 276 276 277 277 277 278 278 279

Naslov I. Poglavlje I. Poglavlje II. Naslov II. Naslov III. Naslov IV. Poglavlje I. Poglavlje II. lanak 1. lanak 2. Poglavlje III. lanak 1. lanak 2. lanak 3. lanak 4. Poglavlje IV. Poglavlje V. Poglavlje VI. Naslov V. Poglavlje I. Poglavlje II. Naslov VI. Naslov VII. Naslov VIII. Poglavlje I. Poglavlje II. Naslov IX. Poglavlje I. Poglavlje II. Naslov X. Naslov XI.

POKRETANJE PARNICE............................................................................... Tuba za pokretanje parnice.................................................................... Poziv na sud i priopenje sudskih spisa ................................................... UTVRIVANJE SPORNOG PREDMETA ........................................................... TIJEK PARNICE.......................................................................................... DOKAZI.................................................................................................... Izjave stranaka........................................................................................ Dokazivanje ispravama ........................................................................... Narav i dokazna snaga isprava ................................................................ Predlaganje isprava ................................................................................. Svjedoci i svjedoenja ............................................................................. Tko moe biti svjedok.............................................................................. Predlaganje i iskljuenje svjedoka............................................................ Ispitivanje svjedoka ................................................................................. Dokazna snaga svjedoanstva .................................................................. Strunjaci................................................................................................ Sudski pristup i oevid ............................................................................ Pretpostavke ........................................................................................... UZGREDNI SPOROVI .................................................................................. Izostanak stranaka .................................................................................. Sudjelovanje treega u parnici ................................................................ OBJAVLJIVANJE SPISA, ZAKLJUENJE DOKAZNOGA POSTUPKA I RASPRAVA PARNICE ................................................................................................... SUDAKI PRAVORIJECI .............................................................................. POBIJANJE PRESUDE .................................................................................. Nitovna alba protiv presude ................................................................. Priziv ...................................................................................................... PRAVOMONA PRESUDA I POVRAT U PRIJANJE STANJE................................ Pravomona presuda............................................................................... Povrat u prijanje stanje ......................................................................... SUDSKI TROKOVI I BESPLATNA PRAVNA ZATITA ....................................... IZVRENJE PRESUDE .................................................................................. Odsjek II. USMENI PARNINI POSTUPAK DIO III. NEKI POSEBNI POSTUPCI

Naslov I. Poglavlje I. lanak 1. lanak 2. lanak 3. lanak 4. lanak 5. lanak 6. lanak 7. Poglavlje II.

ENIDBENI POSTUPCI ................................................................................ Parnice za proglaenje nitavosti enidbe ............................................... Mjerodavno sudite ................................................................................. Pravo pobijanja enidbe........................................................................... Dunost sudaca ....................................................................................... Dokazi .................................................................................................... Presuda i priziv ....................................................................................... Postupak na temelju isprava .................................................................... Ope odredbe .......................................................................................... Parnice rastave enidbenih drugova........................................................ 8

Poglavlje III. Poglavlje IV. Naslov II. Naslov III.

Postupak za oporost od tvrde neizvrene enidbe..................................... Postupak u pretpostavljenoj smrti enidbenog druga ............................... PARNICE ZA PROGLAENJE NITAVOSTI SVETOGA REENJA ......................... NAINI IZBJEGAVANJA SUENJA ................................................................ DIO IV. KAZNENI POSTUPAK

Kann. 16971706 1707 17081712 17131716 17171731 17171719 17201728 17291731

Str. 279 280 281 282 283 283 283 284

Poglavlje I. Poglavlje II. Poglavlje III.

Prethodna istraga.................................................................................... Odvijanje postupka ................................................................................. Tuba za naknadu tete............................................................................ DIO V. POSTUPAK U UPRAVNIM UTOCIMA I U UKLANJANJU ILI PREMJETANJU UPNIKA Odsjek I. UTOK PROTIV UPRAVNIH ODLUKA Odsjek II. POSTUPAK U UKLANJANJU ILI PREMJETANJU UPNIKA

17321752 17321739 17401752 17401747 17481752

286 286 288 288 289

Poglavlje I. Poglavlje II.

Nain postupanja u uklanjanju upnika ................................................... Nain postupanja u premjetanju upnika ...............................................

KNJIGA I.

OPE ODREDBE

11

Kan. 1 - Kanoni ovog Zakonika vrijede samo za latinsku Crkvu. Kan. 2 - Zakonik obino ne odreuje obrede koji treba da se obdravaju u bogoslunim slavljima; stoga dosadanji bogosluni zakoni zadravaju svoju snagu, osim ako se koji od njih protivi kanonima Zakonika. Kan. 3 - Kanoni Zakonika ne ukidaju ni potpuno ni djelomice ugovore koje je Apostolska Stolica sklopila s dravama ili drugim politikim zajednicama; zato ti i dalje ostaju na snazi, bez obzira na protivne propise ovoga zakonika. Kan. 4 - Steena prava, isto tako i povlastice koje je Apostolska Stolica dosad dala bilo fizikim bilo pravnim osobama, a kojima se one slue i nisu opozvane, ostaju netaknute, ako nisu izriito opozvane kanonima ovoga Zakonika. Kan. 5 - 1. Dosadanji obiaji, bilo opi bilo krajevni, koji se protive propisima ovih kanona i koje kanoni ovoga Zakonika odbacuju, potpuno su ukinuti i ne doputa se da ubudue oive; drugi takoer treba da se smatraju ukinutima, osim ako zakonik izriito odreuje neto drugo ili ako su stoljetni ili od pamtivijeka - ti se dodue mogu podnositi ako ih, prema ordinarijevu sudu, zbog okolnosti mjesta i osoba, nije mogue otkloniti. 2. Zadravaju se dosadanji obiaji mimo prava, bilo opi bilo krajevni. Kan. 6 - 1. Stupanjem na snagu ovoga Zakonika ukidaju se: 1. Zakonik kanonskoga prava proglaen godine 1917; 2. i drugi zakoni, bilo opi bilo krajevni, protivni propisima ovoga Zakonika, osim ako se za one krajevne izriito odreuje neto drugo; 3. svi kazneni zakoni, bilo opi bilo krajevni, koje je donijela Apostolska Stolica, osim ako ih ovaj Zakonik preuzima: 4. i svi ostali opi stegovni zakoni koji se odnose na predmet to ga ovaj Zakonik u cijelosti ureuje. 2. Kanoni ovoga Zakonika, ako preuzimaju staro pravo, treba da se prosuuju uzimajui u obzir i kanonsku predaju.

13

NASLOV I.

CRKVENI ZAKONI
Kan. 7 - Zakon nastaje proglaenjem. Kan. 8 - 1. Opi crkveni zakoni proglauju se objavljivanjem u slubenom glasilu Acta Apostolicae Sedis, osim ako je u posebnim sluajevima propisan drukiji nain proglaenja, a stupaju na snagu kad prou tri mjeseca od nadnevka dotinog broja Acta, osim ako ve po naravi stvari obvezuju odmah ili ako je u samom zakonu posebno i izriito odreeno krae ili due vrijeme do stupanja na snagu. 2. Krajevni zakoni proglauju se na nain koji odredi zakonodavac i po inju obvezivati mjesec dana poto budu proglaeni, osim ako je u samom zakonu odreen drugi rok. Kan. 9 - Zakoni se odnose na budue, a ne na prolo, osim ako se u njima izriito odreuje o prolome. Kan. 10 - Treba smatrati da ponitavaju ili ine nesposobnim samo oni zakoni koji izriito odreuju da je in nitav ili da je osoba nesposobna. Kan. 11 - Zakoni samo crkveni obvezuju one koji su krteni u Katolikoj crkvi ili su u nju primljeni a dovoljno su sposobni sluiti se razumom i koji su, osim ako je u pravu izriito odreeno neto drugo, navrili sedmu godinu ivota. Kan. 12 - 1. Opi zakoni svugdje obvezuju sve za koje su doneseni. 2. Ali, od opih zakona koji ne obvezuju na odreenom podruju, izuzimaju se svi koji se na tom podruju stvarno nalaze. 3. Zakoni doneseni za posebno podruje obvezuju one za koje su izdani i koji tamo imaju prebivalite ili boravite i stvarno tamo borave, uz obdravanje propisa kan. 13. Kan. 13 - 1. Ne pretpostavlja se da su krajevni zakoni osobni nego podruni, osim ako je odreeno neto drugo. 2. Strance ne obvezuju: 1. krajevni zakoni njihova podruja dok su odsutni, osim ako krenje tih zakona teti na vlastitom podruju, ali ako su zakoni osobni; 2. ni zakoni podruja gdje se nalaze, osim onih koji tite javni red ili odreuju pravne oblike ina ili se odnose na nekretnine koje se nalaze na tom podruju 3. Lutalice su podloni i opim i krajevnim zakonima koji su na snazi u mjestu gdje se nalaze. Kan. 14 - Zakoni, pa ni oni koji ponitavaju i ine nesposobnim, ne obvezuju u pravnoj dvojbi; u injeninoj pak dvojbi ordinariji mogu od njih dati oprost samo ako, kad se radi o pridranom oprostu, vlast kojoj je pridran obiava davati oprost. Kan. 15 - 1. Neznanje ili zabluda o zakonima koji ponitavaju ili ine nesposobnim ne prijee njihov uinak, osim ako je izriito odreeno neto drugo. 2. Neznanje ili zabluda o zakonu ili kazni, o vlastitom djelu ili tu em opepoznatom djelu ne pretpostavlja se; pretpostavlja se o tuem djelu koje nije opepoznato dok se ne dokae protivno. Kan. 16 - 1. Zakone mjerodavno tumai zakonodavac i onaj komu je on povjerio vlast mjerodavnog tumaenja.
14

 2. Mjerodavno tumaenje dano u obliku zakona ima istu snagu kao i sam zakon i treba da se proglasi; ako samo pojanjava u sebi sigurne rijei zakona, vrijedi unatrag; ako zakon suava ili proiruje ili dvojbeni razjanjava, ne djeluje natrag. 3. Ali tumaenje u obliku sudske presude ili upravnog akta u posebnoj stvari nema snagu zakona i obvezuje samo osobe i odnosi se samo na stvari za koje je dano. Kan. 17 - Crkveni zakoni imaju se razumjeti prema vlastitom znaenju rijei promatranom u svezi i sklopu; ako znaenje ostane dvojbeno i nejasno, treba da se uzmu u obzir usporedna mjesta, ako ih ima, svrha zakona i okolnosti te nakana zakonodavca. Kan. 18 - Zakoni koji odreuju kaznu ili suavaju slobodno vrenje prava ili sadre izuzetak od zakona podlijeu uskom tumaenju. Kan. 19 - Ako o kojoj stvari nema izriita propisa, bilo opeg bilo krajevnog zakona ili ako nema obiaja, onda sluaj, osim ako je kazneni, treba da se rijei uzevi u obzir zakone donesene za sline sluajeve, opa pravna naela primijenjena s kanonskom pravinou, pravosue i uobiajeni nain poslovanja Rimske kurije, ope i postojano miljenje strunjaka. Kan. 20 - Kasniji zakon ukida potpuno ili djelomice raniji, ako to izriito kae, ili mu je izravno protivan, ili ako sasvim iznova ureuje predmet ranijeg zakona; ali, opi zakon nipoto ne ukida krajevno ili posebno pravo, osim ako je u pravu izriito odreeno neto drugo. Kan. 21 - U dvojbi se ne pretpostavlja da je raniji zakon opozvan, nego kasniji zakoni treba da se poveu s ranijima i da se, koliko je mogue, usklade s njima. Kan. 22 - Svjetovni zakoni, na koje upuuje crkveno pravo, neka se u kanonskom pravu obdravaju s jednakim uincima, ako nisu protivni boanskom pravu i ako kanonsko pravo ne odreuje neto drugo.

15

NASLOV II.

OBIAJ
Kan. 23 - Snagu zakona ima samo onaj obiaj koji je uvela zajednica vjernika, a zakonodavac ga je odobrio prema odredbi kanona koji slijede. Kan. 24 - 1. Nijedan obiaj protivan boanskom pravu ne moe stei snagu zakona. 2. Snagu zakona ne moe stei ni obiaj protiv ili mimo kanonskoga prava, osim ako je razloan; obiaj pak koji se u pravu izriito odbacuje nije razloan. Kan. 25 - Nijedan obiaj ne stjee snagu zakona, osim ako ga je zajednica sposobna barem primiti zakon obdravati s nakanom da uvede pravo. Kan. 26 - Obiaj protivan sadanjem kanonskom pravu li koji je mimo kanonskoga zakona snagu zakona stjee samo ako je bio zakonito obdravan trideset neprekidnih i potpunih godina, osim ako ga je mjerodavni zakonodavac posebno potvrdio; protiv pak kanonskoga zakona koji sadri ogranienje koje zabranjuje budue obiaje moe prevladati samo obiaj stoljetni ili od pamtivijeka. Kan. 27 - Obiaj je najbolji tuma zakona. Kan. 28 - Obiaj, bio protiv bio mimo zakona, opoziva se protivnim obiajem ili zakonom, uz obdravanje propisa kan. 5; ali, zakon ne opoziva obiaje stoljetne ili od pamtivijeka, a ni opi zakon krajevne obiaje, osim ako ih izriito spominje.

16

NASLOV III.

OPE ODLUKE I UPUTE

Kan. 29 - Ope odluke kojima mjerodavni zakonodavac odreuje zajednike propise za zajednicu koja je sposobna primiti zakon, u pravom su smislu zakoni i ravnaju se prema propisima kanona o zakonima. Kan. 30 - Opu odluku, o kojoj govori kan. 29, ne moe donijeti onaj tko ima samo izvrnu vlast, osim ako mu je to u posebnim sluajevima, prema pravnoj odredbi, izriito dao mjerodavni zakonodavac, i uz obdravanje uvjeta postavljenih u inu davanja. Kan. 31 - 1. Ope provedbene odluke, kojima se naime poblie odreuju oblici koji treba da se obdravaju u primjeni zakona ili kojima se zahtijeva obdravanje zakona, mogu u granicama svoje mjerodavnosti izdati oni koji imaju izvrnu vlast. 2. to se tie proglaenja i vremena stupanja na snagu odluka o kojima se govori u 1, neka se obdravaju propisi kan. 8. Kan. 32 - Ope provedbene odluke obvezuju one koje veu zakoni za koje se tim odlukama odreuju oblici primjene ili zahtijeva obdravanje. Kan. 33 - 1. Ope provedbene odluke, iako objavljene u napucima ili ispravama drugoga naziva, ni djelomice ne ukidaju zakone, a njihovi propisi, koji su protivni zakonima, nemaju nikakve snage. 2. Te odluke gube snagu izriitim ili ukljuivim opozivom mjerodavne vlasti, a i prestankom zakona za provedbu kojeg su izdane; ali ne prestanu utrnuem prava donositelja, osim ako se izriito odreuje protivno. Kan. 34 - 1. Upute koje naime tumae propise zakona i koje razlau i odreuju obvezatne naine njihove provedbe daju se na upotrebu onima koji su duni brinuti se za provedbu zakona, i obvezuju ih u provoenju zakona; te upute, u granicama svoje mjerodavnosti, zakonito izdaju oni koji imaju izvrnu vlast. 2. Rasporedbe uputa ni djelomice ne ukidaju zakone, a one koje se ne mogu uskladiti s propisima zakona nemaju nikakve snage. 3. Upute gube snagu ne samo izriitim ili ukljuivim opozivom mjerodavne vlasti koja ih je izdala ili od nje vie vlasti, nego i prestankom zakona radi ijeg su tumaenja ili provedbe izdane.

17

NASLOV IV.

POJEDINANI UPRAVNI AKTI

POGLAVLJE I.

ZAJEDNIKE ODREDBE
Kan. 23 - Pojedinani upravni akt, bila to odluka ili zapovijed, bio to otpis, moe u granicama svoje mjerodavnosti izdati onaj tko ima izvrnu vlast, uz obdravanje propisa kan. 76, 1. Kan. 36 - 1. Upravni akt ima se razumjeti prema vlastitom znaenju rijei i uobiajenom nainu govora; u dvojbi, usko se tumae upravni akti koji se tiu sporova ili kojima se prijeti kaznom ili se ona namee, ili kojima se ograniavaju osobna prava, ili se kre steena prava drugih, ili se protive zakonu koji je na korist privatnih osoba; svi ostali tumae se iroko. 2. Upravni se akt ne smije proirivati na druge slu ajeve osim navedenih. Kan. 37 - Upravni akt koji se tie izvanjskoga podruja ima se izdati napismeno; to vrijedi i za akt njegova izvrenja, ako je dan preko izvritelja. Kan. 38 - Upravni akt, pa i kad je posrijedi otpis dan Na vlastitu pobudi, nema uinka ako kri steeno pravo drugog ili se protivi zakonu ili odobrenom obiaju, osim ako je mjerodavna vlast izriito dodala ogranienje kojim se to ukida. Kan. 39 - Uvjeti u upravnom aktu samo se tada smatraju dodanima za valjanost kad su izreeni rijeima: ako, osim ako, samo ako. Kan. 40 - Izvritelj nekog upravnog akta ne moe valjano vriti svoju zadau prije nego to primi dopis i provjeri njegovu vjerodostojnost i cjelovitost, osim ako ga je unaprijed o tome obavijestila vlast koja je taj akt izdala. Kan. 41 - Izvritelj upravnog akta kojemu se povjerava samo zadaa izvrenja ne moe odbiti izvrenje tog akta, osim ako je oito da je taj akt nitav ili da se zbog drugog vanog razloga ne moe poduprijeti ili nisu ispunjeni uvjeti postavljeni u samom upravnom aktu; ali, ako se vidi da je izvrenje upravnog akta neprikladno zbog okolnosti osobe ili mjesta, izvritelj neka obustavi izvrenje; u tim sluajevima neka odmah obavijesti vlast koja je akt izdala. Kan. 42 - Izvritelj upravnog akta mora postupiti prema odredbi naloga; ali ako ne ispuni bitne uvjete postavljene u dopisu i ne potuje bitni oblik postupanja, izvrenje je nevaljano. Kan. 43 - Izvritelj upravnog akta moe, prema svojem razboritom sudu, postaviti sebi zamjenika, osim ako je zamjena zabranjena, ili ako je izvritelj izabran zbog osobne prikladnosti, ili ako je osoba zamjenika unaprijed odreena; ali u tim sluajevima izvritelj smije drugomu povjeriti pripravne ine. Kan. 44 - Upravni akt moe izvriti i izvriteljev nasljednik u slubi, osim ako je izvritelj bio izabran zbog osobne prikladnosti.

18

Kan. 45 - Ako izvritelj na bilo koji nain pogrijei pri izvrenju upravnog akta, doputeno mu je taj akt ponovno izvriti. Kan. 46 - Upravni akt ne prestane utrnuem prava onoga tko ga je izdao, osim ako pravo izriito odreuje neto drugo. Kan. 47 - Opoziv upravnog akta drugim upravnim aktom mjerodavne vlasti ima uinak tek od asa kad je taj opoziv zakonito priopen osobi za koju je dan. POGLAVLJE II.

POJEDINANE ODLUKE I ZAPOVIJEDI

Kan. 48 - Pojedinanom odlukom smatra se upravni akt izdan od mjerodavne izvrne vlasti kojim se, prema pravnim odredbama, odreuje rjeenje ili obavlja povjeravanje za poseban slu aj, to po svojoj naravi ne pretpostavlja da je netko podnio molbu. Kan. 49 - Pojedinana je zapovijed odluka kojom se osobi ili odreenim osobama izravno i zakonito nareuje da neto uine ili propuste, osobito kad se zahtijeva obdravanje zakona. Kan. 50 - Prije nego izda pojedinanu odluku, neka vlast zatrai potrebne podatke i dokaze, i neka se, ako je mogue, posavjetuje s onima ija bi prava mogla biti prekrena. Kan. 51 - Neka se odluka izda napismeno, i neka se dade barem saeto obrazloenje, ako se radi o rjeenju. Kan. 52 - Pojedinana odluka ima snagu samo za stvari o kojima odlu uje i za osobe kojima je dana; njih pak obvezuje posvuda, osim ako je odreeno neto drugo. Kan. 53 - Ako su odluke meusobno protivne, posebna prevladava nad opom u onome to se posebno izraava; ako su jednako posebne ili op e, vremenski kasnija mijenja raniju ako joj je protivna. Kan. 54 - 1. Pojedinana odluka, ija se primjena povjerava izvritelju, ima uinak od asa izvrenja; inae od asa kad se priopi osobi vlau onoga tko je izdao odluku. 2. Da bi se moglo zahtijevati izvrenje pojedinane odluke, ona treba da se priopi, prema pravnoj odredbi, zakonitom ispravom. Kan. 55 - Kad veoma vaan razlog prijei da se ne preda napisani tekst odluke, smatra se da je odluka priopena ako se pred biljenikom ili dvojicom svjedoka pro ita onomu komu je namijenjena i ako se sastavi zapisnik koji svi nazoni moraju potpisati, uz obdravanje propisa kann. 37 i 51. Kan. 56 - Odluka se smatra priopenom ako se onaj komu je namijenjena, propisno pozvan da odluku primi ili uje, bez opravdana razloga ne pojavi ili ne htjedne potpisati. Kan. 57 - 1. Ako zakon nareuje da se odluka izda, ili kad zainteresirani zakonito podnese molbu ili utok da bi isposlovao odluku, neka mjerodavna vlast odlui u roju od tri mjeseca poto primi molbu ili utok, osim ako zakon propisuje drugi rok. 2. Ako, kad pro e taj rok, odluka jo nije izdana, pretpostavlja se to se tie ulaganja daljnjeg utoka da je odgovor nijean.
19

 3. Pretpostavljeni nijeni odgovor ne oslobaa mjerodavnu vlast od obveze da izda odluku, dapae, i da, prema odredbi kan. 128, nadoknadi tetu koja je moda time nanesena. Kan. 58 - 1. Pojedinana odluka prestane vrijediti kad je zakonito opozove mjerodavna vlast ili kad prestane zakon radi ije je provedbe donesen. 2. Pojedinana zapovijed koja nije izdana zakonitom ispravom prestane utrnuem prava onoga tko ju je izdao. POGLAVLJE III.

OTPISI
Kan. 59 - 1. Otpis je upravni akt napismeno izdan od mjerodavne izvrne vlasti, kojim se, prema njegovoj naravi, na neiju molbu daje povlastica, oprost ili koja druga milost. 2. Propisi doneseni za otpise vrijede i za davanje dozvole i za usmena davanja milosti, osim ako je utvreno neto drugo. Kan. 60 - Svatko komu to izriito nije zabranjeno moe izmoliti bilo koji otpis. Kan. 61 - Otpis se moe izmoliti za drugoga, pa i mimo njegova pristanka, i vrijedi prije njegova prihvaanja, uz potovanje protivnih ogranienja, osim ako je utvreno neto drugo. Kan. 62 - Otpis koji nema izvritelja ima uinak od asa kad je pismo izdano, a ostali od asa izvrenja. Kan. 63 - 1. Otpis nije valjan kad se radi o zataji ili preuivanju istine ako se u molbi ne iznese ono to po zakonu, kanonskom nainu i uobiajenom obliku poslovanja treba iznijeti da bi otpis bio valjan, osim ako se radi o otpisu milosti koji je dan Na vlastitu pobudu. 2. Isto tako, valjanosti otpisa protivi se prijevara ili iznoenje neistine ako ni jedan od iznesenih odluujuih razloga nije istinit. 3. Odluujui razlog u otpisima koji nemaju izvritelja treba da bude istinit u vrijeme kad je otpis izdan, a u ostalima u vrijeme izvrenja. Kan. 64 - Uz potovanje prava Pokorniarne za unutranje podruje, milost koju uskrati bilo koji ured Rimske kurije ne moe valjano dati drugi ured te Kurije ili druga mjerodavna vlast nia od rimskog prvosveenika bez pristanka ureda s kojim je zapoet postupak. Kan. 65 - 1. Neka nitko ne trai od drugog ordinarija milost koju mu je uskratio njegov ordinarij ako ne spomene da mu je milost uskraena; kad je pak to spomenuto, neka ordinarij ne dade milost, osim ako od prvog ordinarija dozna razloge zato je milost uskraena, potujui propise 2 i 3. 2. Milost koju uskrati generalni vikar ili biskupski vikar ne moe valjano dati drugi vikar istoga biskupa, pa i kad dozna razloge uskraivanja od vikara koji je milost uskratio. 3. Milost uskraena od generalnog vikara ili biskupskog vikara a poslije, bez spominjanja te uskrate, izmoljena od dijecezanskog biskupa nije valjana; ali milost koju je uskratio dijecezanski biskup ne moe se, pa ni ako se spomene uskrata, valjano izmoliti od njegova generalnog vikara ili biskupskog vikara, bez pristanka biskupa. Kan. 66 - Otpis nije nitav zbog pogreke u imenu osobe kojoj se daje, ili koja ga izdaje, ili mjesta u kojem ova prebiva, ili stvari o kojoj se radi, samo ako, prema ordinarijevu sudu, nema nikakve dvojbe o samoj osobi ili stvari.
20

Kan. 67 - 1. Ako se dogodi da se o istoj stvari izmole dva meusobno protivna otpisa, tada posebni ima prednost pred opim u onomu to je posebno izreeno. 2. Ako su otpisi jednako posebni ili opi, vremenski raniji ima prednost pred kasnijim, osim ako se u drugom izriito spominje prvi ili ako se prvi molitelj zlonamjerno ili zbog svojeg velikog nemara nije posluio otpisom. 3. U dvojbi da li je otpis nitav ili nije nitav treba se obratiti onome tko je otpis izdao. Kan. 68 - Otpis Apostolske Stolice u kojemu nema izvritelja mora se predo iti moliteljevu ordinariju samo kad se to u samom otpisu nareuje, ili kad se radi o stvarima od javnog znaenja, ili kad je potrebno provjeriti uvjete. Kan. 69 - Otpis za koji nije odreeno vrijeme predo enja moe se predati izvritelju u svako vrijeme, samo da pri tom ne bude prijevare ni zle namjere. Kan. 70 - Ako se u otpisu izvritelju povjeri samo davanje, njegovo je pravo da, prema svojem razboritom sudu i savjesti, milost dade ili uskrati. Kan. 71 - Nitko se ne mora sluiti otpisom dobivenim samo u svoju korist, osim ako je na to kanonski obvezan zbog drugog razloga. Kan. 72 - Otpise dane od Apostolske Stolice koji su prestali vrijediti moe dijecezanski biskup zbog opravdana razloga jedanput produiti, ali ne vie od tri mjeseca. Kan. 73 - Protivnim se zakonom ne opoziva nijedan otpis, osim ako je u samom zakonu odreeno neto drugo. Kan. 74 - Iako se netko u unutranjem podruju moe sluiti milou koja mu je usmeno dana, za izvanjsko podruje duan ju je dokazati ako se to od njega zakonito zatrai. Kan. 75 - Ako otpis sadri povlasticu ili oprost, neka se primjenjuju i propisi kanona koji slijede. POGLAVLJE IV.

POVLASTICE
Kan. 76 - 1. Povlasticu ili milost danu posebnim aktom u korist odre enih osoba, bilo fizikih bilo pravnih, moe dati zakonodavac, a i izvrna vlast koju je zakonodavac za to ovlastio. 2. Posjedovanje stoljetno ili od pamtivijeka stvara pretpostavku da je povlastica dana. Kan. 77 - Povlastica treba da se tumai prema odredbi kan. 36, 1; ali uvijek valja primijeniti takvo tumaenje da oni kojima je povlastica dana doista postignu neku milost. Kan. 78 - 1. Pretpostavlja se da je povlastica trajna, osim ako se dokae protivno. 2. Osobna povlastica, to jest ona koja prati osobu, s njom i prestane. 3. Stvarna povlastica prestane s potpunom propau stvari ili mjesta; meutim, mjesna povlastica opet oivljuje ako se mjesto u roku od pedeset godina obnovi. Kan. 79 - Povlastica prestane opozivom mjerodavne vlasti prema odredbi kan. 47, uz obdravanje propisa kan. 81.
21

Kan. 80 - 1. Nijedna povlastica ne prestane odreknuem, osim ako odreknue prihvati mjerodavna vlast. 2. Svaka se fizika osoba moe odrei povlastice koja je dana samo njoj u korist. 3. Povlastice dane nekoj pravnoj osobi ili zbog dostojanstva mjesta ili stvari pojedine se osobe ne mogu odrei; ni sama pravna osoba ne moe se odrei povlastice koja joj je dana ako bi odreknue bilo na tetu Crkve ili drugih. Kan. 81 - Povlastica ne prestane utrnuem prava onoga tko je dao povlasticu, osim ako je dana s ogranienjem do nae volje ili kojim drugim jednake vrijednosti. Kan. 82 - Povlastica koja nije drugome na teret ne prestane neupotrebom ili protivnom upotrebom; a ona koja druge optereuje gubi se, ako nastupi zakonita zastara. Kan. 83 - 1. Povlastica prestane istekom vremena ili kad se ispuni broj slu ajeva za koje je dana, uz obdravanje propisa kan. 142, 2. 2. Povlastica prestane i onda kad se u tijeku vremena, prema sudu mjerodavne vlasti, okolnosti toliko promijene da postane teta ili njezina upotreba nedoputena. Kan. 84 - Tko zloupotrebljava vlast dobivenu povlasticom, zasluuje da bude lien same povlastice; stoga ordinarij onomu tko povlasticu teko zloupotrebljava, poto ga je bez uspjeha opomenuo, neka oduzme povlasticu koju mu je sam dao; ali, ako je povlasticu dala Apostolska Stolica, ordinarij je duan obavijestiti Apostolsku Stolicu. POGLAVLJE V.

OPROSTI
Kan. 85 - Oprost ili ublaenje zakona samo crkvenoga u posebnom sluaju mogu, u granicama svoje mjerodavnosti, dati oni koji imaju izvrnu vlast, a i oni kojima vlast davanja oprosta pripada izriito ili ukljuivo bilo po samom pravu bilo snagom zakonitoga ovlatenja. Kan. 86 - Od zakona koji odreuje bitne sastavnice pravnih ustanova ili pravnih ina ne moe se dati oprost. Kan. 87 - 1. Dijecezanski biskup moe vjernicima, kad god smatra da to pridonosi njihovu duhovnom dobru, dati oprost od stegovnih zakona, kako opih tako i krajevnih, koje je vrhovna crkvena vlast donijela za njegovo podru je ili za njegove podlonike, ali ne od postupnikih ili kaznenih zakona, niti od onih od kojih je davanje oprosta posebno pridrano Apostolskoj Stolici ili drugoj vlasti. 2. Ako je teko utei se Svetoj Stolici, a ujedno zbog odgode prijeti pogibelj velike tete, svaki ordinarij moe dati oprost od tih zakona, pa i kad je oprost pridran Svetoj Stolici, samo ako se radi o oprostu koji u takvim okolnostima ona obiava davati, uz obdravanje propisa kan. 291. Kan. 88 - Mjesni ordinarij moe dati oprost od biskupijskih zakona i, kad god smatra da to pridonosi dobru vjernika, od zakona koje je donio plenarni ili pokrajinski sabor ili biskupska konferencija. Kan. 89 - upnik i drugi prezbiteri ili akoni ne mogu dati oprost od opeg i krajevnog zakona, osim ako im je ta vlast izriito dana.
22

Kan. 90 - 1. Neka se od crkvenog zakona ne daje oprost bez opravdana i razumna razloga i ako se ne uzmu u obzir okolnosti sluaja i vanosti zakona od kojeg se daje oprost; inae je oprost nedoputen, a i nevaljan, osim ako ga je dao sam zakonodavac ili njegov pretpostavljeni. 2. U dvojbi o dovoljnosti razloga oprost se daje valjano i doputeno. Kan. 91 - Tko ima vlas davanja oprosta, moe je, i kad se nalazi izvan svojeg podru ja, vriti nad podlonicima makar bili odsutni s podruja, te, osim ako je izriito odreeno protivno, i nad strancima koji se stvarno nalaze na njegovu podruju, a i nad samim sobom. Kan. 92 - Uskom tumaenju prema odredbi kan. 36, 1 podlijee ne samo oprost nego i sama vlast davanja oprosta koja je dana za odreeni sluaj. Kan. 93 - Oprost koji susljedno traje prestane na iste naine na koje prestane i povlastica, a i sigurnim i potpunim prestankom odluujueg razloga.

23

NASLOV V.

STATUTI I PRAVILNICI
Kan. 94 - 1. Statuti su, u pravom smislu, uredbe izdane prema pravnoj odredbi u skupnostima bilo stvari, a kojima se odreuju njihova svrha, ureenje, uprava i naini djelovanja. 2. Statuti skupnosti osoba obvezuju samo osobe koje su zakonito lanovi dotine skupnosti; statuti skupnosti stvari obvezuju one koji se brinu za upravljanje njima. 3. Propisi statuta doneseni i proglaeni snagom zakonodavne vlasti ravnaju se prema propisima kanona o zakonima. Kan. 95 - 1. Pravilnici su pravila ili odredbe koje se moraju obdravati na sastancima osoba, bilo zakazanima od crkvene vlasti bilo slobodno sazvanima od vjernika, i na drugim slavljima, a kojima se odreuje ono to se odnosi na ureenje, voenje i naine djelovanja. 2. Pravila pravilnika treba da obdravaju oni koji sudjeluju na sastancima i slavljima.

24

NASLOV VI.

FIZIKE I PRAVNE OSOBE

POGLAVLJE I.

KANONSKI POLOAJ FIZIKIH OSOBA

Kan. 96 - ovjek se krtenjem pritjelovljuje Kristovoj Crkvi i postaje u njoj osoba, s dunostima i pravima koja su kranima, uzimajui dakako u obzir njihov poloaj, vlastita, ako su u crkvenom zajednitvu i ako to ne prijei zakonito donesena kaznena mjera. Kan. 97 - 1. Punoljetna je osoba koja je navrila osamnaest godina; ispod te dobi osoba je maloljetna. 2. Maloljetna osoba prije navrene sedme godine naziva se dijete i smatra se da nije umno razvijena, a poto navri sedmu godinu, pretpostavlja se da je sposobna sluiti se razumom. Kan. 98 - 1. Punoljetna osoba moe u potpunosti vriti svoja prava. 2. Maloljetna osoba ostaje u vrenju svojih prava podlona vlasti roditelja ili zatitnika, osim u onome u emu boanski zakon ili kanonsko pravo izuzima maloljetne osobe ispod njihove vlasti; to se tie postavljanja zatitnika i njihove vlasti, neka se obdravaju propisi svjetovnoga prava, osim ako kanonsko pravo odreuje neto drugo ili ako dijecezanski biskup u odreenim sluajevima, zbog opravdanih razloga, smatra da se ima imenovati drugi zatitnik. Kan. 99 - Tko god je trajno nesposoban sluiti se razumom, smatra se da nije umno razvijen te se izjednauje s djecom. Kan. 100 - Osoba se naziva: stanovnik, u mjestu svojega prebivalita; pridolica, u mjestu gdje ima boravite; stranac, ako se nalazi izvan prebivalita i boravita koje jo zadrava; lutalica, ako nigdje nema ni prebivalita ni boravita. Kan. 101 - 1. Zaviajno je mjesto djeteta, pa i odraslog novokrtenika ono gdje su roditelji, kad je dijete roeno, imali prebivalite; ako nisu imali prebivalita, onda gdje su imali boravite, ili, ako roditelji nisu imali isto prebivalite ili boravite, ono gdje je prebivalite ili boravite imala majka. 2. Ako se radi o djetetu lutalica, njegovo zaviajno mjesto jest mjesto samog ro enja; ako se radi o nahoetu, mjesto u kojemu je naeno. Kan. 102 - 1. Prebivalite se stjee boravljenjem na podruju neke upe ili barem biskupije koje je spojeno s nakanom da se ondje trajno ostane ako nita to ne sprijei ili ako je boravljenje potrajalo potpunih pet godina. 2. Boravite se stjee takvim boravljenjem na podruju neke upe ili barem biskupije koje je ili spojeno s nakanom da se ondje ostane tri mjeseca ako nita to ne sprije i ili ako je boravljenje stvarno potrajalo tri mjeseca. 3. Prebivalite ili boravite na podruju upe naziva se upno; na podruju biskupije, premda ne u upi, biskupijsko. Kan. 103 - lanovi redovnikih ustanova i druba apostolskog ivota stjeu prebivalite u mjestu gdje se nalazi kua kojoj su pripisani; boravite stjeu u kui u kojoj borave, prema odredbi kan. 102, 2.
25

Kan. 104 - enidbeni drugovi treba da imaju zajedniko prebivalite ili boravite; ako doe do zakonite rastave ili zbog drugog opravdanog razloga, oboje mogu imati svoje prebivalite ili boravite. Kan. 105 - 1. Maloljetna osoba nuno zadrava prebivalite i boravite onoga ijoj je vlasti podlona. Kad prijee dob djetinjstva, moe stei i svoje boravite, a prema propisima svjetovnoga prava zakonito osamostaljena moe stei i svoje prebivalite. 2. Tko je zbog drugog razloga, a ne maloljetnosti zakonito stavljen pod zatitnitvo ili skrbnitvo drugoga, ima prebivalite ili boravite zatitnika ili skrbnika. Kan. 106 - Prebivalite i boravite gube se odlaskom iz mjesta s nakanom da ne bude povratka, uz potovanje propisa kan. 105. Kan. 107 - 1. Svatko stjee svojeg upnika i ordinarija kako preko prebivalita tako i preko boravita. 2. Vlastiti je upnik ili ordinarij lutalice upnik ili ordinarij mjesta u kojem lutalica stvarno boravi. 3. Vlastiti upnik onoga tko ima samo biskupijsko prebivalite ili boravite jest upnik mjesta u kojem dotina osoba stvarno boravi. Kan. 108 - 1. Krvno srodstvo rauna se po linijama i stupnjevima. 2. U pravnoj liniji toliko je stupnjeva koliko ro enja, ili koliko je osoba, poto se oduzme korijen. 3. U pobonoj liniji toliko je stupnjeva koliko je osoba u objema linijama skupa, poto se oduzme korijen. Kan. 109 - 1. Tazbina nastaje iz valjane enidbe, pa i neizvrene, a postoji izmeu mua i eninih krvnih srodnika, a i izmeu ene i muevih krvnih srodnika. 2. Tazbina se rauna tako da su krvni srodnici mua u istoj liniji i stupnju tazbina ene, i obratno. Kan. 110 - Djeca posvojena prema odredbama svjetovnoga zakona smatraju se kao djeca onoga ili onih koji su ih posvojili. Kan. 111 - 1. Primanjem krtenja pribraja se latinskoj Crkvi dijete roditelja koji joj pripadaju ili, ako joj jedno od njih ne pripada, ako oboje slono zaele da se dijete krsti u latinskoj Crkvi; ali, ako nema slone volje, dijete se pribraja obrednoj Crkvi kojoj pripada otac. 2. Svaki krtenik koji je navrio etrnaest godina moe slobodno izabrati da bude krten u latinskoj Crkvi ili u drugoj samosvojnoj obrednoj Crkvi; u tom slu aju pripada onoj Crkvi koju je izabrao. Kan. 112 - 1. Poto primi krtenje, pribraja se drugoj samosvojnoj obrednoj Crkvi: 1. onaj tko je dobio dozvolu Apostolske Stolice; 2. enidbeni drug koji pri sklapanju enidbe ili dok ona traje izjavi da prelazi u samosvojnu obrednu Crkvu drugog enidbenog druga; kad prestane enidba, moe se slobodno vratiti u latinsku Crkvu; 3. djeca onih o kojima se govori u br. 1 i 2 prije navrenih etrnaest godina, a isto tako u mjeovitoj enidbi djeca katolike stranke koja je zakonito prela u drugu obrednu Crkvu; poto navre spomenutu dob, mogu se vratiti u latinsku Crkvu.
26

 2. Obiaj, ma kako dugotrajan, primanja sakramenata po obredu druge samosvojne obredne Crkve ne ukljuuje pribrajanje tvoj Crkvi. POGLAVLJE II.

PRAVNE OSOBE
Kan. 113 - 1. Katolika crkva i Apostolska Stolica imaju svojstvo moralne osobe po samoj boanskoj uredbi. 2. U Crkvi osim fizikih osoba ima i pravnih osoba, koje su u kanonskom pravu subjekti obveza i prava koja odgovaraju njihovoj naravi. Kan. 114 - 1. Skupnosti bilo osobna bilo stvari usmjerene prema svrsi koja je u skladu s poslanjem Crkve, a koja nadilazi svrhu pojedinaca, postaju pravne osobe ili po samom pravnom propisu ili po posebnom doputenju mjerodavne vlasti koje je dano odlukom. 2. Svrhe o kojima se govori u 1. one su koje se odnose na djela pobonosti, apostolata ili dobrotvornosti bilo duhovne bilo vremenite. 3. Mjerodavna crkvena vlast neka dade pravnu osobnost samo onim skupnostima osoba ili stvari koje uistinu nastoje oko korisne svrhe i koje, kada se sve to no prosudi, imaju sredstva za koja se predvia da bi mogla biti dovoljna da se postigne postavljena svrha. Kan. 115 - 1. Pravne osobe u Crkvi jesu ili skupnosti osoba ili skupnosti stvari. 2. Skupnosti osoba, koja se inae ne moe osnovati ako nema barem triju osoba, jest zborna, ako njezinu djelatnost odreuju lanovi zajednikim donoenjem odluka, bilo s jednakim bilo s nejednakim pravom, prema odredbi prava i statuta; inae je nezborna. 3. Skupnost stvari ili samostalna zaklada sastoji se od dobara ili stvari, bilo duhovnih bilo tvarnih, a njom, prema odredbi prava i statuta, upravlja jedna ili vie fizikih osoba ili zbor osoba. Kan. 116 - 1. Javne pravne osobe jesu skupnosti osoba ili stvari koje je osnovala mjerodavna crkvena vlast da u granicama koje su im odreene u ime Crkve obavljaju, prema odredbi pravnih propisa, svoju zadau koja im je povjerena radi opeg dobar; ostale su pravne osobe privatne. 2. Javne pravne osobe dobivaju svoju osobnost ili po samom pravu ili po posebnoj odluci mjerodavne vlasti kojom se izriito daje osobnost; privatne pravne osobe dobivaju ovu osobnost samo po posebnoj odluci mjerodavne vlasti kojom se izriito daje ta osobnost. Kan. 117 - Nijedna skupnost osoba ili stvari koja eli dobiti pravnu osobnost ne moe je ste i ako mjerodavna vlast ne odobri njezin statut. Kan. 118 - Javnu pravnu osobu zastupaju, djelujui u njezino ime, oni kojima ope ili krajevno pravo ili njezin statut priznaju tu mjerodavnost; privatnu pravnu osobu zastupaju oni kojima istu mjerodavnost daje statut. Kan. 119 - to se tie zbornih ina, osim ako pravo ili statut odreuju neto drugo, vrijedi sljedee: 1. Kad se radi o izborima, a prisutna je veina onih koji su morali biti pozvani, pravnu snagu ima ono to je prihvatila apsolutna veina prisutnih; nakon dva neuspjela glasovanja neka se bira izmeu dvojice izabranika koji su dobili najvei broj glasova ili, ako ih je vie, izmeu dvojice starijih po dobi; ako je, poslije treeg glasovanja, broj glasova jednak, izabran je stariji po dobi; 2. kad se radi o drugim poslovima, a prisutna je veina onih koji su morali biti pozvani, pravnu snagu ima ono to je prihvatila apsolutna veina prisutnih; ako nakon dva glasovanja ostane jednaki broj glasova, predsjednik moe svojim glasom odlu iti;
27

3. ono to se tie svih kao pojedinaca moraju svi odobriti. Kan. 120 - 1. Pravna je osoba po svojoj naravi trajna; ali, prestane ako je mjerodavna vlast zakonito ukine ili ako je prestala djelovati u trajanju od sto godina; privatna pravna osoba, osim toga, prestane ako se, prema statutarnoj odredbi, samo drutvo raspusti ili ako, prema sudu mjerodavne vlasti, sama zaklada prema statutarnoj odredbi prestane opstojati. 2. Ako od zborne pravne osobe ostane i samo jedan lan, a skupnost osoba prema statutarnoj odredbi nije prestala opstojati, vrenje svih prava skupnosti pripada tome lanu. Kan. 121 - Ako se skupnosti, bilo osoba bilo stvari, koje su javne pravne osobe tako ujedine da od njih nastane jedna skupnost koja i sama ima pravnu osobnost, ta nova skupnost stjee imovinska dobra i prava prijanjih osoba i preuzima obveze kojima su one bile optere ene; to se pak tie namjene osobito dobara i izvrenja obveza, moraju se potovati volja utemeljitelja i darovatelja te steena prava. Kan. 122 - Ako se skupnost koja ima javnu pravnu osobnost tako razdijeli da se njezin dio ili pripoji drugoj pravnoj osobi ili se od njezina odijeljenog dijela osnuje zasebna javna pravna osoba, crkvena vlast mjerodavna za diobu, potuju i najprije kako volju utemeljitelja i darovatelja tako i steena prava te odobreni statut, mora se pobrinuti sama ili preko izvritelja: 1. da se djeljiva zajednika imovinska dobra i prava, a i dug i drugi tereti, razdijele razmjerno, poteno i pravino meu osobe o kojima se radi, vodei rauna o svim okolnostima i potrebama jedne i druge; 2. da upotreba i uivanje nedjeljivih zajednikih dobara pripadne jednoj i drugoj pravnoj osobi, i da se njihovi tereti nametnu objema, potujui potrebnu razmjernost, koja treba da se odredi pravino i poteno. Kan. 123 - Kad javna pravna osoba prestane opstojati, rasporedba njezinih dobara i imovinskih prava, isto tako i tereta, ravna se prema pravu i statutu; ako ti o tome ne govore, pripadaju neposrednoj vioj pravnoj osobi, uz uvjet da se uvijek potuje volja utemeljitelja ili darovatelja, a i steena prava; kad prestane privatna pravna osoba, rasporedba njezinih dobara i tereta ravna se prema njezinu statutu.

28

NASLOV VII.

PRAVNI INI
Kan. 124 - 1. Za valjanost pravnog ina trai se da ga obavi za to sposobna osoba i da in ima bitne dijelove, a i oblike te zahtjeve pravom odreene za valjanost ina. 2. Ako je pravni in propisno uinjen s obzirom na svoje vanjske sastavne dijelove, pretpostavlja se da je valjan. Kan. 125 - 1. in uinjen pod prisilom, nanesenom osobi izvana, kojoj se ona nije mogla nikako oduprijeti, smatra se da nije ni uinjen. 2. in uinjen zbog teka straha, nepravedno nanesena, ili zbog zlonamjerne prijevare, valjan je, osim ako pravo odreuje neto drugo; ali se moe ponititi sudskom presudom, bilo na traenje oteene stranke ili njezinih pravnih nasljednika bilo po slubenoj dunosti. Kan. 126 - in uinjen iz neznanja ili zablude, koji se odnose na ono to je njegova bit, ili na nezaobilazni uvjet, nevaljan je; inae je valjan, ako pravo ne odreuje neto drugo; ali in uinjen iz neznanja ili zablude daje mogunost da se, prema pravnoj odredbi, podigne tuba za ponitenje. Kan. 127 - 1. Kad pravo odreuje da je poglavaru za izvrenje ina potreban pristanak ili savjet nekog zbora ili skupine osoba, mora zbor ili skupinu osoba sazvati prema odredbi kan. 166, osim ako je, kad se radi samo o traenju savjeta, druk ije odreeno krajevnim ili vlastitim pravom; da bi pak ini bili valjani, potrebno je da dobije pristanak apsolutne ve ine prisutnih ili da od svih zatrae savjet. 2. Kad pravo odreuje da je poglavaru za izvrenje ina potreban pristanak ili savjet odreenih osoba kao pojedinaca, vrijedi sljedee: 1. ako se trai pristanak, nevaljan je in poglavara koji nije zatraio pristanak tih osoba ili koji je radio protivno njihovu miljenju ili protivno miljenju nekoga od njih. 2. ako se trai savjet, nevaljan je in poglavara koji se nije posavjetovao s tim osobama; iako poglavar nije obvezan prikloniti se njihovu, premda jednodunom, miljenju, ipak bez veoma vana razloga prema svojem sudu neka ne odstupi od njihova miljenja, osobito ako je jednoduno. 3. Svi oni kojih se pristanak ili savjet trai obvezni su iznijeti svoje miljenje otvoreno i, kad ozbiljnost poslova to zahtijeva, briljivo uvati tajnu; poglavar, dakako, moe zahtijevati da se izvri ta obveza. Kan. 128 - Tko god drugome nezakonito nanese tetu pravnim inom, dapae i svakim drugim inom uinjenim namjerno ili iz nemara, obvezan je nadoknaditi tetu.

29

NASLOV VIII.

VLAST UPRAVLJANJA
Kan. 129 - 1. Za vlast upravljanja, koja u Crkvi opstoji po boanskom ustanovljenju, a naziva se i vlast jurisdikcije, sposobni su, prema odredbi pravnih propisa, oni koji su obiljeeni svetim redom. 2. U vrenju te vlasti mogu, prema pravnoj odredbi, sudjelovati vjernici laici. Kan. 130 - Vlast upravljanja vri se po sebi za izvanjsko podruje, katkad ipak samo za unutranje podruje, ali tako da se uinci koje njezino vrenje po sebi ima za izvanjsko podruje ne priznaju na tom podruju, osim ako se to za odreene sluajeve odreuje pravom. Kan. 131 - 1. Redovita je vlast upravljanja ona koja je po samom pravu povezana s nekom slubom; povjerena je ona koja se daje samoj osobi, ali ne po slubi. 2. Redovita vlast upravljanja moe biti ili vlastita ili zamjenika. 3. Onaj tko tvrdi da mu je vlast povjerena duan je ovlatenje dokazati. Kan. 132 - 1. Stalne ovlasti ravnaju se prema propisima o povjerenoj vlasti. 2. Pa ipak, osim ako je u davanju ovlasti izriito odreeno neto drugo ili ako je osoba izabrana zbog osobne prikladnosti, sama stalna ovlast dana ordinariju ne prestane utrnuem prava ordinarija kojemu je dana, iako je on po eo vriti ovlast, nego prelazi na svakog ordinarija koji ga naslijedi u upravljanju. Kan. 133 - 1. Ovlatenik koji prekorai granice svojega naloga bilo prema stvarima bilo prema osobama nitavno djeluje. 2. Ne smatra se da je granice svojega naloga prekoraio ovlatenik koji je ono za to je ovlaten izvrio na drugi nain nego to je odreeno u nalogu, osim ako je ovlastitelj propisao nain izvrenja kao uvjet za valjanost. Kan. 134 - 1. Pod nazivom ordinarija razumijevaju se u pravu, osim rimskog prvosveenika, dijecezanski biskupi i drugi koji, iako samo privremeno, stoje na elu neke partikularne Crkve ili zajednice s njom izjednaene prema odredbi kan. 368, a i oni koji u njima imaju opu redovitu izvrnu vlast, naime generalni i biskupski vikari; isto tako, za svoje podlonike, vii poglavari redovnikih klerikih ustanova papinskoga prava i klerikih druba apostolskoga ivota papinskoga prava, koji imaju redovitu barem izvrnu vlast. 2. Pod nazivom mjesnog ordinarija razumijevaju se svi koji se nabrajaju u 1, izuzevi poglavare redovnikih ustanova i druba apostolskoga ivota. 3. Ono to se u kanonima izriito daje dijecezanskom biskupu, u opsegu izvrne vlasti, smatra se da pripada samo dijecezanskom biskupu i onima koji su prema kan. 381, 2 s njim izjednaeni, iskljuivi generalnog i biskupskog vikara, osim ako imaju poseban nalog. Kan. 135 - 1. Vlast upravljanja dijeli se na zakonodavnu, izvrnu i sudsku. 2. Zakonodavna vlast treba da se vri na nain propisan pravom, a ona koju u Crkvi ima zakonodavac nii od vrhovne vlasti ne moe se valjano povjeriti, osim ako pravo izriito odreuje neto drugo; nii zakonodavac ne moe valjano donijeti zakon protivan viemu pravu. 3. Sudska vlast koju imaju suci ili sudska vijea treba da se vri na nain propisan pravom i ne moe se povjeriti, osim za obavljanje pripravnih ina neke odluke i presude. 4. to se tie vrenja izvrne vlasti neka se obdravaju propisi kanona koji slijede.
30

Kan. 136 - Izvrnu vlast netko, makar se nalazi izvan svojega podru ja, moe vriti nad podlonicima, i kad su odsutni s podruja, osim ako neto drugo odreuje narav stvari ili pravni propis; nad strancima koji se stvarno nalaze na podruju moe je vriti, ako se radi o davanju pogodnosti ili o provedbi bilo opih bilo krajevnih zakona koji ih obvezuju prema odredbi kan. 13, 2, br. 2. Kan. 137 - 1. Redovita izvrna vlast moe se povjeriti kako za pojedini in tako i za sveukupnost sluajeva, osim ako pravo izriito odreuje neto drugo. 2. Izvrna vlast koju povjerava Apostolska Stolica moe se dalje povjeriti bilo za pojedini in bilo za sveukupnost sluajeva, osim ako je netko izabran zbog osobne prikladnosti ili ako je daljnje povjeravanje izriito zabranjeno. 3. Izvrna vlast povjerena za sveukupnost sluajeva od nekog drugog tko ima redovitu vlast moe se dalje povjeriti samo u pojedinanim sluajevima; ako je pak povjerena za in ili za odreene ine, ne moe se dalje povjeriti, osim s izriitim doputenjem ovlastitelja. 4. Nijedna dalje povjerena vlast ne moe se ponovno i dalje povjeriti, osim ako je to izriito dopustio prvi ovlastitelj. Kan. 138 - Redovita izvrna vlast, a i vlast povjerena za sveukupnost sluajeva, treba da se tumai iroko, a svaka druga usko; komu je pak vlast povjerena, podrazumijeva se da mu je dano i ono bez ega se ta vlast ne bi mogla izvriti. Kan. 139 - 1. Time to se netko obrati kojoj, pa i vioj, mjerodavnoj vlasti, ne obustavlja se izvrna vlast druge mjerodavne vlasti, bila ona redovita bila povjerena, osim ako se pravom odre uje neto drugo. 2. Nia vlast neka se ne mijea u stvar podnesenu vioj vlasti, osim zbog vana i hitna razloga; u tom sluaju neka odmah o tome obavijesti viu vlast. Kan. 140 - 1. Kad je vie osoba zajedniki i pojedinano ovlateno za isti posao, tko je prvi zapoeo obavljati posao iskljuuje iz njega druge, osim ako poslije bude sprijeen ili ako ne htjedne posao privesti kraju. 2. Ako je za obavljanje posla vie osoba zborno ovlateno, svi moraju postupati prema odredbi kan. 119, osim ako je u nalogu odreeno neto drugo. 3. Ako je izvrna vlast povjerena veem broju osoba, pretpostavlja se da im je povjerena zajedniki i pojedinano. Kan. 141 - Kad je vie osoba ovlateno jedna za drugom, posao treba da obavi onaj komu je nalog izdan prije, a poslije nije opozvan. Kan. 142 - 1. Povjerena vlast prestane: kad se izvri nalog, kad istekne vrijeme ili kad se ispuni broj sluajeva za koje je dana; kad prestane svrha ovlatenja; kad ovlatenje opozove ovlastitelj i izravno to priopi ovlateniku, a i kad se ovlatenik odrekne i priop i to ovlastitelju, a ovaj prihvati odreknue; ali ne prestane kad utrne pravo ovlastitelja, osim ako je to oito iz dodanih ogranienja. 2. Ipak, valjan je in povjerene vlasti koja se vri samo za unutranje podruje i kad je s nepanjom uinjen poto je ve prolo vrijeme doputenja. Kan. 143 - 1. Redovita vlast prestane gubitkom slube s kojom je povezana. 2. Redovita se vlast obustavlja kad se protiv oduze a slube ili uklanjanja sa slube zakonito prizove ili uloi utok, osim ako pravo odreuje neto drugo.

31

Kan. 144 - 1. U opoj zabludi o injenici ili o pravu, te u zbiljskoj i vjerojatnoj dvojbi, kako pravnoj tako i injeninoj, Crkva dopunja izvrnu vlast upravljanja i za izvanjsko i za unutranje podruje. 2. Ta se odredba primjenjuje i na ovlasti o kojima se govori u kann. 882, 883, 966 i 1111, 1.

32

NASLOV IX.

CRKVENE SLUBE
Kan. 145 - 1. Crkvena je sluba svaka zadaa trajno ustanovljena bilo boanskom bilo crkvenom uredbom koja se vri u duhovnu svrhu. 2. Obveze i prava vlastita pojedinim crkvenim slubama odre uju se ili samim pravom kojim se sluba ustanovljuje ili odlukom mjerodavne vlasti kojom se ona ustanovljuje i ujedno daje. POGLAVLJE I.

POVJERAVANJE CRKVENE SLUBE

Kan. 146 - Crkvena se sluba ne moe valjano postii bez kanonskog povjeravanja. Kan. 147 - Povjeravanje crkvene slube obavlja se: slobodnim podjeljivanjem koje vri mjerodavna crkvena vlast; postavljanjem koje ona daje ako je prije obavljeno predlaganje; potvrivanjem ili doputanjem koje ona ini ako je prije obavljen izbor ili molbeni izbor; napokon, samim izborom i prihvaanjem izbora od izabranoga, ako se ne trai potvrda izbora. Kan. 148 - Vlast kojoj pripada pravo osnivati, obnavljati i ukidati slube mjerodavna je i za njihovo povjeravanje, osim ako pravo odreuje neto drugo. Kan. 149 - 1. Da bi netko bio promaknut u crkvenu slubu, mora biti u crkvenom zajednitvu i prikladan, to jest mora imati one osobine koje se za dotinu slubu trae opim ili krajevnim pravom ili odredbom utemeljenja. 2. Povjeravanje crkvene slube onome tko nema traenih osobina samo je tada nevaljano kad se opim ili krajevnim pravom ili odredbom utemeljenja osobine izriito trae za valjanost povjeravanja; inae je valjano, ali se moe ponititi odlukom mjerodavne vlasti ili presudom upravnoga suda. 3. Povjeravanje slube obavljeno sa simonijom po samom je pravu nitavo. Kan. 150 - Sluba koja je povezana s cjelovitom brigom za due, za obavljanje koje se trai vrenje sveenikog reda, ne moe se valjano dati onome tko jo nije zareen za sveenika. Kan. 151 - Povjeravanje slube povezano s brigom za due neka se ne odgaa ako nema vana razloga. Kan. 152 - Neka se nikome ne daju dvije ili vie nespojivih sluba, takvih naime koje ista osoba ne moe zajedno obavljati. Kan. 153 - 1. Povjeravanje pravno popunjene slube nitavno je samo po sebi i ne postaje valjano ako sluba naknadno postane prazna. 2. Ali, ako se radi o slubi koja se po pravu daje na odreeno vrijeme, povjeravanje se moe obaviti u roku od est mjeseci prije isteka toga vremena i ima uinak od dana kad sluba postane prazna. 3. Obeanje bilo koje slube, dano bilo od koga, nema nikakva pravnog uinka.

33

Kan. 154 - Pravno prazna sluba, koju netko moda nezakonito jo ima, moe se dati samo ako je propisno proglaeno da to zadravanje nije zakonito i ako se to proglaenje spomene u dopisu povjeravanja. Kan. 155 - Tko zamjenjujui koga drugoga nemarnog ili sprijeenog dade slubu, ne stjee time nikakvu vlast nad osobom kojoj je dao slubu, nego se njezin pravni poloaj odreuje jednako kao da je povjeravanje obavljeno prema redovitoj pravnoj odredbi. Kan. 156 - Povjeravanje bilo koje slube neka se obavi napismeno. lanak 1.

SLOBODNO PODJELJIVANJE
Kan. 157 - Zadaa je dijecezanskog biskupa da u svojoj partikularnoj Crkvi slobodnim podjeljivanjem popunja crkvene slube, osim ako se pravom izriito odreuje neto drugo. lanak 2.

PREDLAGANJE
Kan. 158 - 1. Predlaganje za crkvenu slubu onaj komu pripada pravo predlaganja mora obaviti vlasti koja je mjerodavna za postavljanje na dotinu slubu i to, osim ako je zakonito odreeno neto drugo, u roku od tri mjeseca poto primi obavijest da je sluba prazna. 2. Ako pravo predlaganja pripada kojemu zboru ili skupini osoba, neka se onaj tko treba da bude predloen odredi uz obdravanje propisa kann. 165-179. Kan. 159 - Neka nitko ne bude predloen protiv svoje volje; stoga onaj tko je predstavljen za predlaganje, upitan za miljenje, ako u osam iskoristivih dana ne odbije, moe biti predloen. Kan. 160 - 1. Tko ima pravo predlaganja, moe predloiti jednoga ili vie njih, i to kako zajedno tako i jednoga za drugim. 2. Nitko ne moe predloiti samoga sebe; ali, zbor ili skupina osoba moe predloiti nekoga od svojih lanova. Kan. 161 - 1. Tko je predloio onoga za koga se otkrije da je neprikladan, moe samo jo jednom, u roku od mjesec dana, predloiti drugoga, osim ako se pravom odreuje neto drugo. 2. Ako se predloeni odrekne ili umre prije nego se obavi postavljanje, onaj tko ima pravo predlaganja moe, u roku od mjesec dana poto primi obavijest o odreknu u ili smrti, ponovno vriti svoje pravo. Kan. 162 - Tko u iskoristivo vrijeme, prema odredbi kan. 158, 1 i kan. 161, nije obavio predlaganje, a tako i onaj tko je dva puta predloio nekoga za koga se otkrije da je neprikladan, gubi za taj put pravo predlaganja, pa tada pripada vlasti koja je mjerodavna za postavljanje da slobodno popuni praznu slubu, ali s pristankom vlastita ordinarija onoga kome se sluba daje. Kan. 163 - Vlas prema pravnoj odredbi mjerodavna da postavi predloenoga neka postavi zakonito predloenoga i prikladnim naenoga ako on prihvaa; ali, ako je vie zakonito predloenih naeno prikladnima, mora postaviti jednoga od njih.

34

lanak 3.

IZBOR
Kan. 164 - U kanonskim izborima neka se obdravaju propisi kanona koji slijede, osim ako je pravom predvieno neto drugo. Kan. 165 - Zbor ili skupina osoba koja ima pravo izbora za slubu neka ne odgaa izbor vie od tri iskoristiva mjeseca, koji treba da se raunaju od primljene obavijesti da je sluba prazna, osim ako je pravom ili statutom zbora ili skupine osoba odreeno neto drugo; ako se taj rok ne iskoristi, crkvena vlast, kojoj pripada pravo da potvrdi izbor ili pravo naknadnog povjeravanja, neka slobodno popuni praznu slubu. Kan. 166 - 1. Predsjednik zbora ili skupine osoba neka sazove sve koji pripadaju zboru ili skupini; saziv pak, kad mora biti osoban, vrijedi ako je upu en u mjesto prebivalita ili boravita ili u mjesto boravljenja. 2. Ako tko od onih koji treba da se pozovu bude izostavljen i zbog toga odsutan, izbor je valjan; meutim, na njegovo traenje, poto se dokae izostavljanje i odsutnost, mjerodavna vlast mora izbor ponititi, makar bio i potvren, ali samo ako se pravno utvrdi da je utok bio uloen barem u roku od tri dana poto je primljena obavijest o izboru. 3. Ako je izostavljeno vie od treine izbornika, izbor je po samom pravu nitav, osim ako su svi izostavljeni stvarno prisustvovali. Kan. 167 - 1. Poto je saziv zakonito obavljen, pravo glasovanja imaju oni koji su nazo ni u dan i na mjestu odreenu istim sazivom a iskljuuje se mogunost glasovanja bilo pismom bilo preko zastupnika, osim ako statut zakonito odreuje neto drugo. 2. Ako je tko od izbornika nazo an u kui u kojoj se obavlja izbor, ali zbog nemo i ne moe prisustvovati izboru, neka izborni brojitelji zatrae njegov glas napismeno. Kan. 168 - Premda netko ima pravo glasovanja u svoje ime s vie naslova, moe dati samo jedan glas. Kan. 169 - Da izbor bude valjan, na glasovanje se ne smije pustiti nitko tko ne pripada zboru ili skupini. Kan. 170 - Izbor u kojemu je sloboda na bilo koji nain stvarno sprijeena po samom je pravu nevaljan. Kan. 171 - 1. Nesposobni su za glasovanje: 1. tko nije sposoban za ljudski in; 2. tko nema aktivnog prava glasa; 3. tko je udaren kaznom izopenja bilo sudskom presudom bilo odlukom kojom se kazna izrie ili proglauje; 4. tko je opepoznato otpao od crkvenog zajednitva. 2. Ako tko od ve spomenutih glasuje, njegov je glas nitav, ali je izbor valjan, osim ako se utvrdi da izabrani, kad se oduzme taj glas, ne bi dobio traeni broj glasova. Kan. 172 - 1. Glas, da bi bio valjan, mora biti: 1. slobodan; stoga je nevaljan glas onoga tko je izravno ili neizravno natjeran tekim strahom ili zlonamjernom prijevarom da bira odreenu osobu ili odvojeno razliite osobe; 2. tajan, siguran, bezuvjetan, odreen.
35

 2. Uvjetni koji su prije izbora dodani glasu neka se smatraju kao da nisu ni postavljeni. Kan. 173 - 1. Prije po etka izbora neka se iz sastava zbora ili skupine odrede barem dva izborna brojitelja. 2. Izborni brojitelji neka skupe glasovnice i provjere pred predsjednikom izbora da li broj glasovnica odgovara broju izbornika; zatim, neka pregledaju same glasove i objave koliko je tko dobio. 3. Ako broj glasovnica premauje broj izbornika, izbora nije ni bilo. 4. Sve ine izbora neka pomno opie onaj tko vri slubu zapisniara, a zapisnik potpisan barem od dotinog zapisniara, predsjednika i izbornih brojitelja neka se briljivo uva u arhivu zbora. Kan. 174 - 1. Izbor se moe obaviti i nagodbom, to jest samo ako izbornici, s jednodunim i pismenim pristankom, za taj put, prenesu pravo biranja na jednu ili vie prikladnih osoba bilo iz sastava zbora bilo izvan njega, koje onda na temelju primljene ovlasti biraju u ime svih, osim ako se pravom i statutom odreuje neto drugo. 2. Ako se radi o zboru ili skupini sastavljenoj od samih klerika, nagodbeni izbornici moraju biti zareeni; u protivnom, izbor je nevaljan. 3. Nagodbeni izbornici moraju obdravati pravne propise o izboru i moraju se, da bi izbor bio valjan, pridravati uvjeta koji su dodani nagodbi, a nisu protivni pravu; uvjeti protivni pravu neka se smatraju kao da nisu ni postavljeni. Kan. 175 - Nagodba prestane i pravo glasovanja vraa se onima koji su nagodbu sklopili: 1. opozivom od strane zbora ili skupine dok se jo nita nije u inilo; 2. neispunjenjem nekog uvjeta dodana nagodbi; 3. obavljenim izborom, ako je bio nitav. Kan. 176 - Neka se smatra izabranim onaj tko je, prema odredbi kan. 119, br. 1, dobio traeni broj glasova i neka ga predsjednik zbora ili skupine proglasi izabranim, osim ako se pravom ili statutom odreuje neto drugo. Kan. 177 - 1. Izbor treba da se odmah priopi izabranome, koji mora, u roku od osam iskoristivih dana poto primi priopenje, obavijestiti predsjednika zbora ili skupine da li izbor prihvaa ili ne; inae, izbor nema uinka. 2. Ako izabrani ne prihvati, gubi svako pravo iz izbora i one ne oivljava naknadnim prihvaanjem, no moe ponovno biti izabran; ali zbor ili skupina, u roku od mjesec dana otkad se doznalo da izbor nije prihvaen, mora obaviti novi izbor. Kan. 178 - Prihvativi izbor koji ne trai potvrdu, izabrani odmah punopravno stje e slubu; inae stjee samo pravo na slubu. Kan. 179 - 1. Ako izbor trai potvrdu, izabrani mora u osam iskoristivih dana poto je prihvatio izbor osobno ili preko drugoga zatraiti od mjerodavne vlasti potvrdu; inae gubi svako pravo, osim ako dokae da je opravdano bilo sprijeen traiti potvrdu. 2. Mjerodavna vlast ne moe uskratiti potvrdu ako nae da je izabrani prikladan prema odredbi kan. 149, 1 i da je izbor obavljen prema pravnoj odredbi. 3. Potvrda se mora dati napismeno. 4. Prije nego mu se priopi potvrda, izabranome nije doputeno mijeati se u vrenje slube ni u duhovnim ni u vremenitim stvarima, a ini, koje moda uini, jesu nitavi. 5. Poto mu se priopi potvrda, izabrani punopravno stjee slubu, osim ako se pravom odreuje neto drugo.
36

lanak 4.

MOLBENI IZBOR
Kan. 180 - 1. Ako izbor onoga koga izbornici smatraju prikladnijim te mu daju prednost prijei kanonska smetnja od koje se moe i obiava dati oprost, mogu ga svojim glasovanjem izabrati s molbom na mjerodavnu vlast, osim ako se pravom odreuje neto drugo. 2. Nagodbeni izbornici ne mogu molbeno birati, osim ako je to izre eno u nagodbi. Kan. 181 - 1. Da bi molbeni izbor imao snagu, potrebne su barem dvije treine glasova. 2. Glas za molbeni izbor mora se izrei rijeju: molbeno biram ili kojom drugom istoga znaenja; izriaj biram ili molbeno biram ili drugi istoga znaenja vrijedi za izbor, ako nema smetnje, inae za molbeni izbor. Kan. 182 - 1. Predsjednik mora u osam iskoristivih dana poslati molbeni izbor mjerodavnoj vlasti kojoj pripada da potvrdi izbor i da dade oprost od smetnje ili, ako ona nema te vlasti, da je zatrai od vie vlasti; ako se ne trai potvrda, molbeni izbor mora se poslati mjerodavnoj vlasti da dade oprost. 2. Ako molbeni izbor nije poslan u propisanom roku, sam je po sebi nitav, a zboru ili skupini za taj se put oduzima pravo izbora ili molbenog izbora, osim ako se dokae da je predsjednik opravdano bio sprijeen poslati molbeni izbor ili se namjerno ili iz nemara ustegao od njegova pravodobnog slanja. 3. Molbeno izabrani ne stjee nikakvo pravo iz molbenog izbora; mjerodavna vlast nije obvezna da ga prihvati. 4. Poto se molbeni izbor uputi mjerodavnoj vlasti, izbornici ga ne mogu opozvati, osim s pristankom te vlasti. Kan. 183 - 1. Ako mjerodavna vlast ne prihvati molbeni izbor, pravo izbora vra a se zboru ili skupini. 2. Ali, ako se prihvati molbeni izbor, neka se to priop i molbeno izabranome, koji mora odgovoriti prema odredbi kan. 177, 1. 3. Tko prihvati doputeni molbeni izbor, odmah punopravno stjee slubu. POGLAVLJE II.

GUBITAK CRKVENE SLUBE

Kan. 184 - 1. Crkvena se sluba gubi istekom unaprijed odreenog vremena, navrenjem pravom odreene dobi, odreknuem, premjetanjem, uklanjanjem i oduzeem. 2. Crkvena se sluba ne gubi ako na bilo koji nain prestane pravo vlasti koja je slubu dala, osim ako se pravom odreuje neto drugo. 3. Gubitak slube, koji je postigao uinak, neka se to prije objavi svima kojima pripada bilo kakvo pravo u povjeravanju slube. Kan. 185 - Onome tko izgubi slubu zbog navrene dobi ili prihvaenog odreknua moe se dati poasni naslov. Kan. 186 - Gubitak slube zbog isteka unaprijed odreenog vremena ili navrene dobi ima uinak tek od asa kad to napismeno priopi mjerodavna vlast.

37

lanak 1.

ODREKNUE
Kan. 187 - Svatko tko je pri potpunoj svijesti moe se iz opravdana razloga odrei crkvene slube. Kan. 188 - Odreknue zbog teka straha, nepravedno nanesena, zlonamjerne prijevare ili bitne zablude ili simonije po samom je pravu nitavo. Kan. 189 - 1. Da bi odreknue bilo valjano, zahtijevalo ono prihvaanje ili ne, treba da se priopi vlasti kojoj pripada da povjeri slubu o kojoj se radi, i to napismeno ili usmeno pred dvojicom svjedoka. 2. Neka vlast ne prihvati odreknue koje se ne temelji na opravdanu i razmjernu razlogu. 3. Odreknue koje trai prihvaanje ostaje bez ikakve snage, osim ako se prihvati u roku od tri mjeseca; ono pak koje ne trai prihvaanje postie uinak kad ga prema pravnoj odredbi priopi odricatelj. 4. Odricatelj moe opozvati odreknue dokle god nije postigao uinak; kad postigne uinak, ne moe ga opozvati, ali tko se odrekao, moe tu slubu dobiti s drugoga naslova. lanak 2.

PREMJETAJ
Kan. 190 - 1. Premjetaj moe izvriti samo onaj tko ima pravo povjeriti slubu koja se gubi, i ujedno slubu koja se daje. 2. Ako se premjetaj vri protiv volje naslovnika slube, trai se vaan razlog i neka se, uvijek uz potovanje prava da se iznesu protivni razlozi, obdrava nain postupanja koji je pravom propisan. 3. Da bi premjetaj postigao uinak, treba da se priopi napismeno. Kan. 191 - 1. Kod premjetaja prijanja sluba postane prazna kanonskim preuzimanjem druge slube, osim ako je neto drugo odreeno pravom ili propisano od mjerodavne vlasti. 2. Onaj tko je premjeten prima naknadu vezanu za prijanju slubu sve dok kanonski ne preuzme drugu. lanak 3.

UKLANJANJE
Kan. 192 - Sa slube se netko uklanja bilo zakonito izdanom odlukom mjerodavne vlasti, uz potovanje prava koja su moda ugovorom steena, bilo po samom pravu prema odredbi kan. 194. Kan. 193 - 1. Nitko ne moe biti uklonjen sa slube koja mu je dana na neodre eno vrijeme, osim zbog vanih razloga i uz obdravanje naina postupanja koji je odreen pravom. 2. To vrijedi i za uklanjanje sa slube prije isteka vremena, ako je sluba dana na odreeno vrijeme, uz obdravanje propisa kan. 624, 3. 3. Sa slube, koja se po pravim propisima daje prema razboritoj ocjeni mjerodavne vlasti, moe netko biti uklonjen iz opravdana razloga prema sudu te vlasti. 4. Da bi odluka o uklanjanju postigla uinak, treba da se priopi napismeno. Kan. 194 - 1. Po samom pravu uklanja se s crkvene slube:
38

1. tko izgubi kleriki stale; 2. tko javno otpadne od katolike vjere ili crkvenog zajednitva; 3. klerik koji pokua sklopiti enidbu makar i samo svjetovnu. 2. Uklanjanje o kojem se govori u brr. 2 i 3 moe se zahtijevati samo ako je ono sigurno na temelju izjave mjerodavne vlasti. Kan. 195 - Ako se tko, ali ne samim pravom nego odlukom mjerodavne vlasti, uklanja sa slube kojom se osigurava njegovo uzdravanje, neka se ta vlast prikladno vrijeme brine za njegovo uzdravanje, osim ako je to osigurano drukije. lanak 4.

ODUZEE
Kan. 196 - 1. Oduzee slube, kao kazna za kanjivo djelo, moe se provesti samo prema pravnoj odredbi. 2. Oduzee postie uinak po propisima kanona kaznenoga prava.

39

NASLOV X.

ZASTARA
Kan. 197 - Zastaru, kao nain stjecanja ili gubitka subjektivnoga prava i osloba anja od obveza, Crkva prihvaa onako kako je to ureeno u svjetovnom zakonodavstvu dotine drave, uz izuzetke koje odreuju kanoni ovoga Zakonika. Kan. 198 - Nikakva zastara ne vrijedi ako se ne temelji na dobroj vjeri, ne samo u po etku nego u tijeku svega vremena koje se trai za zastaru, uz potovanje propisa kan. 1362. Kan. 199 - Zastari ne podlijeu: 1. prava i obveze naravnog ili pozitivnog boanskog prava; 2. prava koja se mogu stei samo apostolskom povlasticom; 3. prava i obveze koje se izravno tiu duhovnog ivota krana; 4. sigurne i nedvojbene granice crkvenih okruja; 5. misni prilozi i obveze; 6. povjeravanje crkvene slube za koju se prema pravnoj odredbi trai vrenje svetoga reda; 7. pravo pohoda i obveza poslunosti tako da vjernike ne bi mogla pohaati nikakva crkvena vlast i da oni ne bi vie bili podloni nikakvoj vlasti.

40

NASLOV XI.

RAUNANJE VREMENA
Kan. 200 - Neka se vrijeme rauna prema odredbama kanona koji slijede, osim ako se pravom izriito odreuje neto drugo. Kan. 201 - 1. Neprekidnim vremenom smatra se ono vrijeme koje ne doputa nikakav prekid. 2. Iskoristivo vrijeme smatra se ono koje nekomu u vrenju ili ostvarivanju njegovih prava tako pripada da mu ne tee ako za njega ne zna ili ne moe djelovati. Kan. 202 - 1. U pravu se pod danom razumije razdoblje od 24 sata koji treba da se raunaju neprekinuto, a zapoinje od pola noi, osim ako je izriito odreeno neto drugo; tjedan je razdoblje od 7 dana; mjesec je razdoblje od 30 dana, a godina razdoblje od 365 dana, osim ako se kae da mjesec i godina treba da se uzmu kao to su u kalendaru. 2. Ako je vrijeme neprekidno, mjesec i godina uvijek treba da se uzmu kao to su u kalendaru. Kan. 203 - 1. Dan od kojeg ne uraunava se u rok, osim ako se poetak roka podudara s poetkom dana ili ako se u pravu izriito odreuje neto drugo. 2. Dan do kojeg uraunava se u rok koji, ako se vrijeme sastoji od jednog ili vie mjeseci ili godina, jednog tjedna ili vie tjedana, zavrava svretkom posljednjeg dana istog broja, ili, ako mjesec nema dana istog broja, svretkom posljednjeg dana u mjesecu, osim ako je odreeno protivno.

41

KNJIGA II.

BOJI NAROD

43

DIO I.

VJERNICI
Kan. 204 - 1. Vjernici su oni koji su, krtenjem pritjelovljeni Kristu, u injeni Bojim narodom i zbog toga su, postavi na svoj nain dionici Kristove sveenike, proro ke i kraljevske slube, pozvani da, svaki prema svojem poloaju, vre poslanje koje je Bog povjerio Crkvi da ga ispuni u svijetu. 2. Ta Crkva, na ovom svijetu sazdana i ureena kao drutvo, opstoji u Katolikoj crkvi, kojom upravljaju Petrov nasljednik i biskupi s njim na zajednitvu. Kan. 205 - Potpuno su u zajednitvu Katolike crkve na ovoj zemlji oni krteni koji se u njezinu vidljivom ureenju povezuju s Kristom, i to vezama ispovijedanja vjere, sakramenata i crkvenog upravljanja. Kan. 206 - 1. Na osobit nain povezuju se s Crkvom katekumeni, koji naime, Duhom Svetim potaknuti, s izriitom voljom trae da joj se pritjelove, te se zbog toga samom tom eljom, a i ivotom vjere, ufanja i ljubavi povezuju s Crkvom koja se za njih brine ve kao za svoje. 2. Crkva posveuje osobitu brigu katekumenima te im, dok ih poziva na evaneosko ivljenje i uvodi u slavljenje svetih obreda, ve daje razliite pogodnosti koje su vlastite kranima. Kan. 207 - 1. Po boanskom ustanovljenju meu vjernicima u Crkvi ima posveenih slubenika, koji se u pravu nazivaju i klerici; ostali pak nazivaju se i laici. 2. Iz oba ta dijela ima vjernika koji se prihvaanjem evaneoskih savjeta zavjetima ili drugim svetim vezama, koje Crkva priznaje i potvr uje, na svoj posebni nain posveuje Bogu i koji koriste spasenjskom poslanju Crkve; iako njihov stale nije u sklopu hijerarhijskog ureenja Crkve, pripada ipak njezinu ivotu i svetosti.

45

NASLOV I.

OBAVEZE I PRAVA SVIH VJERNIKA

Kan. 208 - Meu svim vjernicima, dakako po njihovu preporoenju u Kristu, s obzirom na dostojanstvo i djelovanje vrijedi istinska jednakost kojom svi, svatko prema svojem poloaju i slubi, sudjeluju u izgradnji Kristova Tijela. Kan. 209 - 1. Vjernici su obvezni, i svojim nainom djelovanja, uvijek uvati zajednitvo s Crkvom. 2. Neka s velikom briljivou obavljaju dunosti koje imaju prema Crkvi, i opoj i partikularnoj, kojoj prema pravnim propisima pripadaju. Kan. 210 - Svi vjernici moraju, prema svojem poloaju, posvetiti svoje snage provo enju sveta ivota te promicanju rasta Crkve i njezina stalnog posveivanja. Kan. 211 - Svi vjernici imaju dunost i pravo nastojati da boanska poruka spasenja sve vie i vie dopire do svih ljudi svih vremena i svega svijeta. Kan. 212 - 1. Ono to sveti pastiri, budui da predstavljaju Krista, izjave kao uitelji vjere ili odrede kao upravitelji Crkve, to vjernici, svjesni svoje odgovornosti, treba da slijede s kranskom poslunou. 2. Vjernici mogu slobodno crkvenim pastirima o itovati svoje potrebe, osobito duhovne, i svoje elje. 3. Vjernici imaju pravo, dapae, katkada i dunost, prema znanju, strunosti i ugledu koji imaju, svetim pastirima o itovati svoje miljenje o onome to je za dobrobit Crkve i to miljenje, uvajui cjelovitost vjere i udorea i potovanje prema pastirima, te pazei na zajedniku korist i dostojanstvo osoba, priopiti i drugim vjernicima. Kan. 213 - Vjernici imaju pravo primati od svetih pastira pomo iz duhovnih dobara Crkve, osobito iz Boje rijei i sakramenata. Kan. 214 - Vjernici imaju pravo tovati Boga prema propisima svoga obreda, koji su odobrili zakoniti crkveni pastiri, te slijediti svoj oblik duhovnog ivota, koji je, dakako, u skladu s crkvenim naukom. Kan. 215 - Vjernici mogu slobodno osnivati i voditi drutva za dobrotvorne ili nabone svrhe ili za promicanje kranskog poziva u svijetu te odravati sastanke radi zajednikog postignua tih svrha. Kan. 216 - Svatko od vjernika, budui da sudjeluje u poslanju Crkve, ima pravo i svojim pothvatima, svatko prema svojem staleu i poloaju, promicati ili podupirati apostolsko djelovanje; neka ipak nijedan pothvat ne prisvaja sebi naslov katoliki, osim s pristankom mjerodavne crkvene vlasti. Kan. 217 - Vjernici, budui da su krtenjem pozvani ivjeti u skladu s evaneoskim naukom, imaju pravo na kranski odgoj kako bi se valjano pripravili da postignu zrelost ljudske osobe te ujedno da spoznaju otajstva spasenja i da ive po njima.

46

Kan. 218 - Oni koji se bave svetim znanostima uivaju pravu slobodu istraivanja i razborita iznoenja svojeg miljenja u onom u emu su strunjaci, uvajui duno potovanje prema crkvenom uiteljstvu. Kan. 219 - Svi vjernici imaju pravo bez ikakve prisile izabrati ivotni stale. Kan. 220 - Nikome nije doputeno nezakonito nakoditi dobrom glasu koji netko ima, niti povrijediti pravo bilo koje osobe da titi svoj intimitet. Kan. 221 - 1. Vjernicima pripada da prava koja u Crkvi imaju zakonito trae i prema pravnoj odredbi brane na mjerodavnom crkvenom sudu. 2. Vjernici imaju takoer pravo, ako ih mjerodavna vlast pozove na sud, da im se sudi prema pravnim propisima, koji treba da se primjenjuju pravino. 3. Vjernici imaju pravo da ne budu kanjeni kanonskim kaznama, osim prema zakonskoj odredbi. Kan. 222 - 1. Vjernici su obvezni pomagati Crkvi u njezinim potrebama, da bi imala to je potrebno za bogotovlje, za djela apostolata i dobrotvornosti i za dolino uzdravanje slubenika. 2. Vjernici su takoer obvezni promicati drutvenu pravdu i, spominjui se Gospodnje zapovijedi, pomagati siromasima iz svojih prihoda. Kan. 223 - 1. U vrenju svojih prava vjernici i pojedinano i okupljeni u drutvima moraju voditi rauna o zajednikom dobru Crkve, o pravima drugih i o svojim dunostima prema drugima. 2. Crkvenoj vlasti pripada da uredi, imajui na umu zajedniko dobro, vrenje prava koja su vlastita vjernicima.

47

NASLOV II.

OBVEZE I PRAVA VJERNIKA LAIKA

Kan. 224 - Vjernici laici, osim onih obveza i prava koja su svim vjernicima zajednika i onih koja se odreuju u drugim kanonima, imaju obveze i prava koja se navode u kanonima ovoga naslova. Kan. 225 - 1. Laici, budui da ih, kao i sve vjernike, Bog po krtenju i potvrdi odreuje za apostolat, imaju opu obvezu i pravo, bilo pojedinano bilo povezani u drutvu, raditi na tome da svi ljudi na svemu svijetu upoznaju i prihvate boansku poruku spasenja; ta obveza to vie obvezuje u onim okolnostima u kojima samo preko njih ljudi mogu uti evanelje i upoznati Krista. 2. Ta ih posebna dunost takoer obvezuje da, svatko dakako prema svojem poloaju, evaneoskim duhom proimaju i usavravaju poredak vremenitih stvari i da tako osobito u obavljanju tih poslova i u vrenju svjetovnih zadaa svjedoe za Krista. Kan. 226 - 1. Oni koji ive u enidbenom staleu imaju prema svojem pozivu posebnu dunost preko enidbe i preko obitelji raditi na izgradnji Bojega naroda. 2. Roditelji, budui da su djeci dali ivot, imaju veoma teku obvezu te pravo da ih odgajaju; zato je dunost ponajprije kranskih roditelja da se brinu za kranski odgoj djece prema nauku predanu od Crkve. Kan. 227 - Vjernici laici imaju pravo da im se u stvarima zemaljske drave prizna ona sloboda koja pripada svim graanima; ipak, kad se slue tom slobodom, neka se brinu da svoje djelovanje promu evaneoskim duhom i da budu pozorni na nauk koji izlae crkveno uiteljstvo, uvajui se ipak da u otvorenim pitanjima ne iznose svoje miljenje kao nauk Crkve. Kan. 228 - 1. Laici koji se nau prikladnima sposobni su da ih sveti pastiri uzmu za one crkvene slube i zadae koje mogu vriti prema pravnim propisima. 2. Laici koji se odlikuju potrebnim znanjem, razboritou i estitou prikladni su da kao strunjaci ili savjetnici, i u vijeima prema pravnoj odredbi, pruaju pomo crkvenim pastirima. Kan. 229 - 1. Laici, da bi bili u stanju ivjeti po kranskom nauku i da bi ga i sami mogli navijetati i braniti, ako je potrebno, te da bi mogli imati svoju udio u vrenju apostolata, imaju obvezu i pravo da naue taj nauk, svatko prema svojoj sposobnosti i svojem poloaju. 2. Imaju takoer pravo stei ono potpunije znanje u svetim znanostima koje se predaju na crkvenim sveuilitima i fakultetima ili ustanovama religioznih znanosti, poha ati na njima predavanja i postizati akademske stupnjeve. 3. Isto tako, sposobni su da od zakonite crkvene vlasti prime nalog da pouavaju u svetim znanostima, ako udovoljavaju propisima o traenoj prikladnosti. Kan. 230 - 1. Laici mukarci, koji imaju dob i vrline odreene odlukom biskupske konferencije, mogu se za stalno po propisanom bogoslunom obredu uzeti u slubu itaa i akolita; ipak, to podjeljivanje sluba ne daje im pravo na crkveno uzdravanje ili plau. 2. Laici mogu na temelju privremene odredbe vriti slubu itaa u bogoslunim inima; isto tako, svi laici mogu obavljati slube tumaa, pjevaa i druge prema pravnoj odredbi. 3. Gdje bi potreba Crkve to savjetovala, ako nema slubenika, mogu i laici, iako nisu itai ili akoliti, preuzeti neke njihove slube, naime, obavljati slubu rije i, predvoditi u bogoslunim molitvama, krstiti i dijeliti svetu priest prema pravnim propisima.
48

Kan. 231 - 1. Laici koji se trajno ili privremeno odrede za posebno sluenje Crkve obvezani su stei prikladan odgoj i znanje koji se trae za propisno vrenje njihove slube da bi tu slubu obavljali savjesno, portvovno i marljivo. 2. Uz potovanje propisa kan. 230, 1, imaju pravo na dolinu, svojem poloaju prikladnu plau, kojom e moi, uz obdravanje propisa svjetovnog prava, dolino udovoljavati svojim potrebama i potrebama obitelji; isto tako, imaju pravo da im se na prikladan na in zajami socijalno i zdravstveno osiguranje.

49

NASLOV III.

POSVEENI SLUBENICI ILI KLERICI

POGLAVLJE I.

ODGAJANJE I OBRAZOVANJE KLERIKA

Kan. 232 - Dunost je i vlastito i iskljuivo pravo Crkve odgajati i obrazovati one koji se odreuju za svete slube. Kan. 233 - 1. Cjelokupna kranska zajednica duna je brinuti se za zvanja, da bi se dovoljno odgovorilo potrebama svete slube u svoj Crkvi; ta dunost obvezuje naro ito kranske obitelji i odgojitelje, i to osobito sveenike, ponajvie upnike. Dijecezanski biskupi, koji se najvie imaju brinuti za promicanje zvanja, neka sebi povjereni narod pouavaju u tome koliko je vana sveta sluba i koliko su potrebni slubenici u Crkvi, i neka pobuuju i podupiru pothvate za promicanje zvanja, posebno djelima ustanovljenima u tu svrhu. 2. Neka se, osim toga, sveenici, a osobito dijecezanski biskupi, pobrinu da se mukarci zrelije dobi koji se smatraju pozvanima na svete slube rijeju i djelom razborito pomau i prikladno pripravljaju. Kan. 234 - 1. Neka se sauvaju, gdje ih ima, i podupiru mala sjemenita i druge ustanove te vrste, u kojima neka se svakako, radi promicanja zvanja, uredi da se daju poseban vjerski odgoj i obrazovanje zajedno s humanistikom i znanstvenom izobrazbom; dapae, gdje dijecezanski biskup prosudi da je korisno, neka se pobrine da se osnuje malo sjemenite ili slina ustanova. 2. Mladii koji namjeravaju postati sveenici neka se humanistiki i znanstveno odgajaju i obrazuju kao i mladii u njihovu kraju koji se pripravljaju za vie studije, osim ako u odre enim sluajevima okolnosti savjetuju neto drugo. Kan. 235 - 1. Mladii koji kane postati sveenici neka se prikladno duhovno oblikuju i za svoje slube pripravljaju u velikom sjemenitu za sve vrijeme odgajanja i obrazovanja ili, ako to prema sudu dijecezanskog biskupa trae okolnosti, barem tijekom etiriju godina. 2. One koji zakonito borave izvan sjemenita neka dijecezanski biskup povjeri kojem pobonu i prikladnu sveeniku, koji neka se brine da se pomnjivo odgajaju u duhovnom ivotu i stezi. Kan. 236 - Pripravnici na trajni akonat neka se prema propisima biskupske konferencije upuuju da bi njegovali duhovni ivot i neka se pouavaju da bi propisno vrili dunosti koje su vlastite tom redu: 1. mladii boravei barem tri godine u nekoj posebnoj kui, osim ako dijecezanski biskup zbog vanih razloga odredi drugaije; 2. mukarci zrelije dobi, bilo neoenjeni bilo oenjeni, tijekom triju godina na na in koji odredi biskupska konferencija. Kan. 237 - 1. Neka u svakoj biskupiji, gdje je to mogue i korisno, bude veliko sjemenite; inae, neka se pitomci koji se pripravljaju za svete slube povjere drugom sjemenitu ili neka se osnuje meubiskupijsko sjemenite. 2. Neka se meubiskupijsko sjemenite ne osniva, osim ako se prije i za sam osnutak i za statut sjemenita dobije odobrenje Apostolske Stolice i, dakako, biskupske konferencije, ako se radi o sjemenitu za sve njezino podruje, inae, biskupa kojih se to tie.
50

Kan. 238 - 1. Zakonito osnovana sjemenita po samom pravu imaju Crkvi pravnu osobnost. 2. U obavljanju svih poslova sjemenite zastupa njegov rektor, osim ako mjerodavna vlast za odreene poslove odredi neto drugo. Kan. 239 - 1. Neka svako sjemenite ima rektora da njime upravlja i, ako je potrebno, vicerektora i ekonoma te nastavnike, koji neka predaju razliite predmete, meusobno usklaene, ako se pitomci u samom sjemenitu posveuju studiju. 2. Neka svako sjemenite ima barem jednog duhovnika; ipak, neka se pitomcima ostavi sloboda da idu k drugim sveenicima koje je biskup odredio za tu zadau. 3. Neka sjemenini statut osigura naine kako bi u rektorovoj brizi, osobito u obdravanju stege, sudjelovati i ostali voditelji, nastavnici, dapa e, i sami pitomci. Kan. 240 - 1. Neka osim redovitih ispovjednika u sjemenite redovito dolaze i drugi ispovjednici i neka, potujui sjemeninu stegu, pitomcima uvijek bude slobodno po i bilo kojem ispovjedniku u sjemenitu ili izvan sjemenita. 2. U odluivanju da li da pitomci prime redove ili da se otpuste iz sjemenita ne moe se nikada traiti miljenje duhovnika i ispovjednika. Kan. 241 - 1. Neka u veliko sjemenite dijecezanski biskup prima samo one koje, uzevi u obzir njihove ljudske i udoredne, duhovne i umne vrline, njihovo tjelesno i duevno zdravlje, a i pravu nakanu, smatra prikladnima da se trajno posvete svetim slubama. 2. Prije nego se oni prime, moraju predoiti isprave da su krteni i krizmani, i druge isprave koje se trae prema propisima uredbe o sveenikom odgoju i obrazovanju. 3. Ako se radi o primanju onih koji su otputeni iz drugih sjemenita ili redovnike ustanove, trai se osim toga svjedo anstvo dotinog poglavara, osobito o razlogu njihova otputanja ili odlaska. Kan. 242 - 1. Neka svaki pojedini narod ima uredbu o sveenikom odgoju i obrazovanju koju treba da izradi biskupska konferencija, uzevi dakako u obzir odredbe koje je izdala vrhovna crkvena vlast, i koju treba da odobri Sveta Stolica, te koja treba da se prilagodi, uz ponovno odobrenje Svete Stolice, novim okolnostima. Neka se u uredbi odrede vrhovna naela i ope odredbe odgajanja i obrazovanja koje treba da se daje u sjemenitu, prilagoene pastoralni potrebama svake pojedine regije ili pokrajine. 2. Odredbe uredbe o kojoj se govori u 1 neka se obdravaju u svim i biskupijskim i meubiskupijskim sjemenitima. Kan. 243 - Neka svako sjemenite uz to ima svoj red odobren od dijecezanskog biskupa ili, ako se radi o meubiskupijskom sjemenitu, od biskupa kojih se to tie, kojim neka se odredbe uredbe o sveenikom odgoju i obrazovanju prilagode posebnim okolnostima i poblie odrede osobito ona pitanja stege koja se tiu svagdanjeg ivota pitomaca i reda svega sjemenita. Kan. 244 - Duhovni odgoj i izobrazba u nauku pitomaca u sjemenitu neka se usklade i usmjere tako da oni, svaki prema svojoj naravi, zajedno s potrebnom ljudskom zrelou steknu evaneoski duh i usku povezanost s Kristom. Kan. 245 - 1. Neka se pitomci duhovnim odgojem osposobljavaju za plodonosno vrenje pastoralne slube i neka se odgajaju u misijskom duhu te ue da sluba obavljana u ivoj vjeri i ljubavi uvijek pridonosi vlastitom posveenju; isto tako, neka ue razvijati one vrline koje vie vrijede u ljudskom suivotu, da bi mogli postii odgovarajui sklad izmeu ljudskih i vrhunaravnih dobara.
51

 2. Neka se pitomci tako odgajaju da se, proeti ljubavlju prema Kristovoj Crkvi, poniznom i sinovskom ljubavlju usko poveu s rimskim prvosveenikom, Petrovim nasljednikom, da prionu uz svoga biskupa kao vjerni suradnici i da surauju s braom; zajednikim ivotom u sjemenitu i razvijenim odnosima prijateljstva i povezanosti s drugima neka se pripravljaju za bratsko zajednitvo s biskupijskim prezbiterijem kojega e biti dionici u sluenju Crkve. Kan. 246 - 1. Neka euharistijsko slavlje bude sredite svega sjemeninog ivota, tako da pitomci, danomice sudjelujui u samoj Kristovoj ljubavi, osobito iz toga prebogatog vrela crpe snagu za apostolski rad i svoj duhovni ivot. 2. Neka se odgajaju da slave bogosluje asova kojim Boji slubenici mole Boga u ime Crkve za sav povjereni im narod, dapae, za sav svijet. 3. Neka se njeguju tovanje Blaene Djevice Marije, i marijanskom krunicom, razmatranje i druge vjebe pobonosti da bi pitomci stekli duh molitve i postigli vrstou svojega zvanja. 4. Neka se pitomci naviknu da esto pristupaju sakramentu pokore, a preporuuje se da svaki ima slobodno izabranog voditelja svojeg duhovnog ivota kojemu moe s povjerenjem otkriti savjest. 5. Neka pitomci svake godine obave duhovne vjebe. Kan. 247 - 1. Neka se prikladnim odgojem priprave na obdravanje stanja celibata i naue ga potovati kao poseban Boji dar. 2. Neka se pitomci na prikladan nain upoznaju s dunostima i potekoama koje su vlastite posveenim crkvenim slubenicima i neka im se ne preuti ni jedna potekoa sveenikog ivota. Kan. 248 - Izobrazba u nauku, koja treba da se daje, ide za tim da pitomci, zajedno s opom kulturom koja je primjerena potrebama mjesta i vremena, steknu iroko i temeljito znanje u svetim predmetima, tako da, iz svoje vjere na njemu utemeljene te iz njega hranjene, budu u stanju prikladno navijetati evaneoski nauk ljudima svoga doba na nain koji je prilagoen njihovu poimanju. Kan. 249 - Uredbom o sveenikom odgoju i obrazovanju neka se osigura da pitomci dobro naue ne samo materinski jezik, nego i da latinskim jezikom dobro vladaju, a i da steknu odgovarajue znanje drugih jezika kojih se znanje smatra potrebnim ili korisnim za njihov odgoj i obrazovanje ili za vrenje pastoralne slube. Kan. 250 - Filozofski i bogoslovni studij koji je ureen u samom sjemenitu moe se obavljati ili susljedno ili istodobno prema uredbi o sveenikom odgoju i obrazovanju; studij neka traje barem potpunih est godina, dakako tako da se filozofskim predmetima posvete potpune dvije godine, a bogoslovnom studiju potpune etiri godine. Kan. 251 - Filozofska izobrazba, koja treba da se oslanja na trajno valjanu filozofijsku batinu i koja treba da vodi rauna o suvremenom filozofskom istraivanju, neka se predaje tako da usavrava ljudski odgoj i obrazovanje pitomaca, da otri duh i da ih u ini sposobnijima za bogoslovni studij. Kan. 252 - 1. Neka se bogoslovna izobrazba u svjetlu vjere pod vodstvom uiteljstva predaje tako da pitomci upoznaju sav katoliki nauk oslonjen na boansku objavu, da njime hrane svoj duhovni ivot i da ga u vrenju slube mogu ispravno navijetati i braniti. 2. Neka se pitomci s osobitom pomnjom pouavaju u Svetom pismu, tako da steknu pregled svega Svetog pisma. 3. Neka se predaje dogmatsko bogoslovlje oslonjeno uvijek na pisanu Boju rije zajedno sa Svetom predajom, s pomo u kojih neka pitomci naue prodirati dublje u otajstva spasenja, osobito imajui sv. Tomu kao uitelja, a isto tako moralno i pastoralno bogoslovlje, kanonsko pravo, liturgika, crkvena povijest, a i drugi pomoni i posebni predmeti, prema odredbi propisa uredbe o sveenikom odgoju i obrazovanju.
52

Kan. 253 - 1. Za slubu nastavnika u filozofijskim, bogoslovnim i pravnim predmetima neka biskup ili biskupi kojih se to tie imenuju samo one koji se odlikuju vrlinama i koji su stekli stupanj doktorata ili magisterija na sveuilitu ili fakultetu priznatu od Svete Stolice. 2. Neka se vodi briga da se za pouavanje u Svetom pismu, dogmatskom bogoslovlju, moralnom bogoslovlju, liturgici, filozofiji, kanonskom pravu, crkvenoj povijesti i drugim predmetima, koji treba da se predaju vlastitom metodom, imenuje isto toliko razliitih nastavnika. 3. Nastavnika koji se teko ogrijeio o svoju slubu neka ukloni vlast o kojoj se govori u 1. Kan. 254 - 1. Neka nastavnici u predavanju predmeta neprestano vode brigu o unutranjem jedinstvu i skladu cjelokupnog nauka vjere kako bi pitomci osjeali da ue jednu znanost; da se to prikladnije postigne, neka u sjemenitu bude netko tko vodi cjelokupni red studija. 2. Neka se pitomci tako pouavaju da i sami postanu sposobni prouavati pitanja prikladnim vlastitim istraivanjima i znanstvenom metodom; neka se odravaju vjebe na kojima pitomci pod vodstvom nastavnika ue vriti neka znanstvena istraivanja vlastitim radom. Kan. 255 - Premda cjelokupni odgoj i obrazovanje pitomaca u sjemenitu imaju za cilj pastoralni rad, neka se u njemu uredi pastoralna izobrazba u uem smislu kojom neka pitomci naue naela i umijea koja, i s obzirom na potrebe mjesta i vremena, pripadaju vrenju slube nau avanja i posveivanja Bojega naroda te upravljanja njime. Kan. 256 - 1. Neka se pitomci briljivo poue u onome to se na poseban nain odnosi na svetu slubu, osobito u katehiziranju i propovijedanju, u bogotovlju, a napose u slavljenju sakramenata, u postupanju s ljudima, pa i s nekatolicima ili nevjernicima, u upravljanju upom i u obavljanju ostalih zadaa. 2. Neka se pitomci pue o potrebama ope Crkve, tako da se zanimaju za promicanje zvanja, za misijska, ekumenska i druga vanija, pa i drutvena, pitanja. Kan. 257 - 1. Neka se odgoj i obrazovanje pitomaca tako urede da se oni brinu ne samo za partikularnu Crkvu u sluenje koje se inkardiniraju, nego i za opu Crkvu; osim toga, da se pokau spremnima posvetiti se partikularnim Crkvama koje su u velikoj potrebi. 2. Neka se dijecezanski biskup pobrine da se klerici koji namjeravaju iz svoje partikularne Crkve prijei u partikularnu Crkvu drugog kraja prikladno priprave za vrenje svete slube ondje, da naue, dakako, i jezik kraja i shvate njegove ustanove, drutvene prilike, navike i obiaje. Kan. 258 - Da bi umijee vrenja apostolata i praktino nauili, neka se pitomci tijekom studija, posebno za vrijeme praznika, uvijek pod vodstvom iskusna sveenika, uvode u pastoralni rad prikladnim vjebama prilago enima dobi pitomaca i prilikama mjesta, a koje prema svojem sudu treba da odredi ordinarij. Kan. 259 - 1. Dijecezanskom biskupu ili, ako se radi o meubiskupijskom sjemenitu, biskupima kojih se to tie pripada da odrede ono to se odnosi na vie vodstvo sjemenita i upravljanje njime. 2. Dijecezanski biskup ili, ako se radi o meubiskupijskom sjemenitu, biskupi kojih se to tie neka sami esto pohode sjemenite, neka nadziru odgoj svojih pitomaca te filozofijsku i bogoslovnu izobrazbu koja se u njemu daje i neka se obavijeste o zvanju, udi, pobonosti i napredovanju pitomaca, osobito imajui u vidu podjeljivanje svetih redova. Kan. 260 - Svi se u obavljanju svojih zadaa moraju pokoravati rektoru, ija je zadaa da se brine za svagdanje voenje sjemenita, dakako, prema odredbi uredbe o sveenikom odgoju i obrazovanju i prema odredbama sjemeninog reda.
53

Kan. 261 - 1. Rektor sjemenita, a isto tako, pod njegovom vlau, voditelji i nastavnici sa svoje strane neka se brinu da pitomci vjerno obdravaju odredbe koje su propisane uredbom o sveenikom odgoju i obrazovanju i sjemeninim redom. 2. Rektor sjemenita i voditelj studija neka se pomno brinu da nastavnici ispravno vre svoju slubu prema propisima Uredbe o sveenikom odgoju i obrazovanju i prema propisima sjemeninog reda. Kan. 262 - Neka sjemenite bude izuzeto od upne uprave; za sve koji su u sjemenitu slubu upnika neka vri rektor ili njegov ovlatenik, osim u sluaju enidbe i uz obdravanje propisa kan. 985. Kan. 263 - Dijecezanski biskup ili, ako se radi o meubiskupijskom sjemenitu, biskupi kojih se to tie, moraju se brinuti, svaki za onaj dio koji odrede zajednikim dogovorom, da se osigura osnutak i odravanje sjemenita, uzdravanje pitomaca i plaanje nastavnika te druge potrebe sjemenita. Kan. 264 - 1. Da bi se namirile potrebe sjemenita, uz milodare, o kojima se govori u kan. 1266, biskup moe u biskupiji nametnuti doprinos. 2. Doprinosu za sjemenite podlijeu sve crkve pravne osobe, pa i privatne, koje imaju sjedite u biskupiji, osim ako se uzdravaju samo od milostinje ili ako se u njima stvarno nalazi zavod uenika ili nastavnika da bi se promicalo zajedniko dobro Crkve; taj doprinos mora biti opi, razmjeran prihodima onih koji mu podlijeu i odreen prema potrebama sjemenita. POGLAVLJE II.

UPIS KLERIKA ILI INKARDINACIJA

Kan. 265 - Svaki klerik treba da bude inkardiniran ili u neku partikularnu Crkvu ili osobnu prelaturu, ili neku ustanovu posveenoga ivota ili drubu koja ima takvu ovlast, tako da se nikako ne moe dopustiti da bude klerika bez inkardinacije ili klerika lutalica. Kan. 266 - 1. Primanjem akonata netko postaje klerik i inkardinira se u partikularnu Crkvu ili osobnu prelaturu za sluenje koje je promaknut. 2. lan koji je u redovnikoj ustanovi poloio doivotne zavjete ili koji je konano pritjelovljen klerikoj drubi apostolskoga ivota primanjem akonata inkardinira se kao klerik u tu ustanovu ili drubu, osim ako, to se tie drube, konstitucije odreuju drukije. 3. lan svjetovne ustanove primanjem akonata inkardinira se u partikularnu Crkvu za sluenje koje je promaknut, osim ako se snagom doputenja Apostolske Stolice inkardinira u samu ustanovu. Kan. 267 - 1. Da bi se ve inkardinirani klerik valjano inkardinirao u drugu partikularnu Crkvu, mora od dijecezanskog biskupa dobiti potpisano pismo ekskardinacije; a jednako tako od dijecezanskog biskupa partikularne Crkve u koju se eli inkardinirati potpisano pismo inkardinacije. 2. Tako dana ekskardinacija ne postie uinak ako nije dobivena inkardinacija u drugu partikularnu Crkvu. Kan. 268 - 1. Klerik koji zakonito prijee iz svoje partikularne Crkve u drugu, u tu se partikularnu Crkvu, poto istekne pet godina, inkardinira po samom pravu, ako je takvu volju pismeno oitovao i dijecezanskom biskupu Crkve gostoprimstva i svojem dijecezanskom biskupu, a nijedan mu od njih u roku od etiri mjeseca poto je primio pismo nije napismeno izrazio protivljenje.
54

 2. Doivotnim ili konanim primanjem u ustanovu posveenoga ivota ili drubu apostolskoga ivota, klerik koji se, prema odredbi kan. 266, 2, inkardinira u tu ustanovu ili drubu ekskardinira se iz svoje partikularne Crkve. Kan. 269 - Neka dijecezanski biskup ne inkardinira klerika: 1. ako to ne trai potreba ili korist njegove partikularne Crkve i uz potovanje pravnih propisa koji se odnose na dolino uzdravanje klerika; 2. ako iz zakonite isprave ne utvrdi da je ekskardinacija dana i ako, osim toga, od dijecezanskog biskupa koji je ekskardinirao nema, ako je potrebno pod tajnu, prikladna svjedoanstva o ivotu, udoreu i studiju klerika; 3. ako klerik istom dijecezanskom biskupu napismeno ne izjavi da se eli posvetiti sluenju nove partikularne Crkve prema pravnoj odredbi. Kan. 270 - Ekskardinacija se moe doputeno dati samo zbog opravdanih razloga, kao to su korist Crkve ili dobrobit samoga klerika; ali se ne moe uskratiti, ako nema vanih razloga; doputeno je ipak kleriku, koji se time smatra ote enim, a nae biskupa koji e ga primiti, protiv rjeenja uloiti utok. Kan. 271 - 1. Izvan sluajeva prave potrebe svoje partikularne Crkve neka dijecezanski biskup ne uskrati dozvolu prelaska klericima za koje zna da su spremni i koje smatra prikladnima, a trae da idu u krajeve u kojima vlada velika nestaica klera da ondje obavljaju svetu slubu; neka se ipak pobrine da se pismenim sporazumom s dijecezanskim biskupom mjesta, koje trae, utvrde prava i dunosti tih klerika. 2. Dijecezanski biskup moe svojim klericima dati dozvolu da prijeu u drugu partikularnu Crkvu na odreeno vrijeme, i vie je puta obnavljati, ipak tako da ti klerici ostaju inkardinirani u svoju partikularnu Crkvu te da, poto se vrate u nju, uivaju ista prava koja bi imali da su se u njoj bili posvetili svetoj slubi. 3. Klerika koji zakonito prijee u drugu partikularnu Crkvu a ostane inkardiniran u svoju Crkvu moe njegov dijecezanski biskup zbog opravdana razloga pozvati natrag, samo ako se obdravaju sporazumi sklopljeni s drugim biskupom i naravna pravinost; jednako tako, obdravajui iste uvjete, dijecezanski biskup druge partikularne Crkve moe zbog opravdana razloga istom kleriku uskratiti dozvolu da dulje boravi na njegovu podruju. Kan. 272 - Ekskardinaciju i inkardinaciju, isto tako i dozvolu da se prijee u drugu partikularnu Crkvu ne moe dati dijecezanski upravitelj, osim poto istekne godina dana otkad je ostala prazna biskupska stolica i s pristankom zbora savjetnika. POGLAVLJE III.

OBVEZE I PRAVA KLERIKA

Kan. 273 - Klerici su posebno obvezni iskazivati potovanje i poslunost vrhovnom sve eniku i svaki svojem ordinariju. Kan. 274 - 1. Samo klerici mogu dobiti slube za vrenje kojih se trai vlast reda ili vlast crkvenog upravljanja. 2. Klerici su obvezni primiti i vjerno vriti zadau koju im povjeri njihov ordinarij, osim ako ih ispriava zakonita smetnja.

55

Kan. 275 - 1. Klerici, budui da svi sudjeluju na jednom djelu, naime, na izgradnji Tijela Kristova, neka budu meusobno ujedinjeni vezom bratstva i molitve i neka meu sobom nastoje suraivati prema odredbama krajevnoga prava. 2. Neka klerici priznaju i promiu poslanje koje laici, koliko im pripada, vie u Crkvi i u svijetu. Kan. 276 - 1. U svojem ivljenju klerici su na poseban nain obvezni nastojati oko svetosti, jer su oni, po svetom redu na nov nain posveeni Bogu, djelitelji Bojih otajstava u sluenju njegovu narodu. 2. Da bi mogli nastojati oko toga savrenstva: 1. neka prije svega vjerno i neumorno vre dunosti pastoralne slube; 2. neka svoj duhovni ivot hrane s dvostrukog stola Svetog pisma i euharistije; stoga se zduno pozivaju sveenici da svaki dan prinose euharistijsku rtvu, da akoni da svaki dan sudjeluju u njezinu prinoenju; 3. sveenici i akoni pripravnici za prezbiterat obvezni su svaki dan moliti asoslov prema vlastitim i odobrenim bogoslunim knjigama; trajni pak akoni neka ga mole djelomice, kako odredi biskupska konferencija; 4. jednako tako duni su posvetiti se duhovnoj sabranosti, prema propisima krajevnog prava; 5. veoma se potiu da redovito razmatraju, da esto pristupaju k sakramentu pokore, da na poseban nain tuju Bogorodicu Djevicu i da se slue drugim zajednikim i posebnim sredstvima posveenja. Kan. 277 - 1. Klerici su obvezni uvati potpunu i trajnu uzdrljivost radi kraljevstva nebeskoga, te su zato obvezani na celibat, koji je osobit Boji dar da bi posveeni slubenici mogli nepodijeljena srca lake prianjati uz Krista i slobodnije se posvetiti sluenju Bogu i ljudima. 2. Neka se klerici s potrebom razboritou ponaaju prema osobama kojih bi posjeivanje moglo dovesti u pogibelj njihovu obvezu da uvaju uzdrljivost ili izazvati sablazan vjernika. 3. Dijecezanskom biskupu pripada da o tome izda potanje odredbe i da donosi sud o obdravanju te obveze u pojedinanim sluajevima. Kan. 278 - 1. Svjetovni klerici imaju pravo udruivati se s drugima da bi postigli ciljeve koji odgovaraju klerikom staleu. 2. Neka svjetovni klerici posebno cijene osobito ona drutva koja, statutima pregledanim od mjerodavne vlasti, prikladnim i primjereno potvr enim ureenjem ivota i bratskom pomo u podupiru njihovu svetost u vrenju slube i pomau jedinstvo klerika meusobno i s vlastitim biskupom. 3. Neka se klerici uzdre od osnivanja drutava ili sudjelovanja u onima ija se svrha ili djelovanje moe uskladiti s obvezama vlastitima klerikom staleu ili koja mogu ometati marljivo obavljanje zadae koju im je povjerila mjerodavna crkvena vlast. Kan. 279 - 1. Neka klerici i poto prime sveenitvo nastave sveti studij i neka slijede onaj sigurni nauk, utemeljen na Svetom pismu, od starih predan i zajednikih prihvaen od Crkve, ako se odreuje dokumentima osobito sabora i rimskih prvosveenika, te neka se klone ispraznih novotarija i nazoviznanosti. 2. Neka sveenici, prema propisima krajevnoga prava, pohaaju pastoralna predavanja, koja treba da se prireuju poslije sveenikog reenja, i neka, u vrijeme odreeno tim pravom, prisustvuju i drugim predavanjima, bogoslovnim sastancima ili konferencijama, u kojima im se prua prigoda da steknu potpunije znanje svetih znanosti i pastoralnih metoda. 3. Neka nastave stjecati znanje i iz drugih znanosti, osobito onih koje su povezane sa svetim znanostima, posebno ako pridonose obavljanju pastoralne slube.
56

Kan. 280 - Klericima se veoma preporuuje da se navikavaju na zajedniki ivot; taj ivot, gdje ga ima, treba dakako da se sauva, ako je mogue. Kan. 281 - 1. Klerici, budui da se posveuju crkvenoj slubi, zasluuju plau koja odgovara njihovu poloaju, vodei rauna i o naravi same slube i o okolnostima mjesta i vremena, a kojom bi mogli zadovoljiti potrebe svojeg ivota i pravino nagraditi one ije im je sluenje potrebno. 2. Isto se tako treba pobrinuti da uivaju onu drutvenu skrb kojom se prikladno zadovoljavaju njihove potrebe, kad obole, onemoaju ili ostare. 3. Oenjeni akoni koji se potpuno posveuju crkvenoj slubi zasluuju plau kojom mogu osigurati uzdravanje svoje i svoje obitelji; koji pak primaju pla u zbog svjetovnog zvanja koje vre ili su vrili neka se iz odate primanih prihoda brinu za potrebe svoje i svoje obitelji. Kan. 282 - 1. Neka klerici ive jednostavnim ivotom i neka se uzdravaju od svega to odie tatinom. 2. Dobra koja steknu prigodom vrenja crkvene slube, a koja preostanu poto osiguraju dolino uzdravanje i obavljanje svih dunosti svojega stalea, neka upotrebljavaju za dobrobit Crkve i za djela dobrotvornosti. Kan. 283 - 1. Ako i nemaju sjedine slube, neka se klerici ne udaljuju iz svoje biskupije na due vrijeme, koje treba da se odredi krajevnim pravom, bez dozvole, barem pretpostavljene, svojeg ordinarija. 2. Ali pripada im da svake godine imaju potrebno i dovoljno vrijeme praznika odreeno opim ili krajevnim pravom. Kan. 284 - Neka klerici nose dolinu crkvenu odjeu, prema odredbama koje je dala biskupska konferencija i prema zakonitim mjesnim obiajima. Kan. 285 - 1. Neka se klerici sasvim uzdre od svega to, prema propisima krajevnoga prava, ne dolikuje njihovu staleu. 2. Neka se klerici klone onoga to je, ako i nije nedolino, ipak tue klerikom staleu. 3. Zabranjuje se klericima prihvatiti se javnih sluba koje sa sobom nose sudjelovanje u vrenju svjetovne vlasti. 4. Bez dozvole svojeg ordinarija neka se ne prihvaaju upravljanja dobrima koja pripadaju laicima ili svjetovnih sluba koje sa sobom nose teret polaganja ra una; zabranjuje im se jamenje, pa i vlastitim dobrima, bez savjetovanja sa svojim ordinarijem; isto tako, neka se uzdre od potpisivanja mjenica, kojima se naime preuzima obveza isplate novca, bez poblie odreenog razloga. Kan. 286 - Zabranjuje se klericima baviti se osobno ili preko drugih, bilo na svoju bilo na tu u koristi, pekulantskim poslovima ili trgovinom, osim s dozvolom zakonite crkvene vlasti. Kan. 287 - 1. Neka klerici uvijek nastoje da se meu ljudima to vie uvaju mir i sloga utemeljeni na pravdi. 2. Neka aktivno ne sudjeluju u politikim strankama niti u upravljanju sindikalnim drutvima, osim ako to, prema sudu mjerodavne crkvene vlasti, trai zatita crkvenih prava ili promicanje zajednikog dobra. Kan. 288 - Trajne akone ne obvezuju propisi kann. 284, 285, 3, i 4, 286, 287, 2, osim ako krajevno pravo odreuje neto drugo.

57

Kan. 289 - 1. Budui da vojnika sluba manje odgovara klerikom staleu, neka klerici, isto tako ni pripravnici za svete redove, dobrovoljno ne prihva aju vojniku slubu, osim s dozvolom svoje ordinarija. 2. Neka se klerici koriste izuzeima od obavljanja zadaa i javnih svjetovnih sluba tuih klerikom staleu, koja izuzea u njihovu korist doputaju zakoni ili ugovori ili obiaji, osim ako u posebnim sluajevima vlastiti ordinarij odredi drukije. POGLAVLJE IV.

GUBITAK KLERIKOGA STALEA

Kan. 290 - Sveto reenje, jednom valjano primljeno, nikad ne moe postati nevaljano. Klerik ipak gubi kleriki stale: 1. sudskom presudom ili upravnom odlukom kojom se proglasi nevaljanost svetog reenja; 2. zakonito izreenom kaznom otputanja; 3. otpisom Apostolske Stolice; taj pak otpis Apostolska Stolica daje akonima samo zbog vanih razloga, a prezbiterima zbog veoma vanih razloga. Kan. 291 - Osim sluajeva o kojima se govori u kan. 290, br. 1, gubitak klerikog stalea sa sobom ne nosi oprost od obveze celibata, koji daje samo rimski prvosve enik. Kan. 292 - Klerik koji prema pravnoj odredbi izgubi kleriki stale gubi time prava vlastita klerikom staleu i vie ga ne veu nikakve obveze klerikog stalea, uz obdravanje propisa kan. 291; zabranjuje mu se vrenje vlasti reda, uz potovanje propisa kan. 976; samim tim lien je svih sluba, zadaa i bilo koje povjerene vlasti. Kan. 293 - Klerik koji izgubi kleriki stale ne moe se ponovno upisati meu klerike, osim po otpisu Apostolske Stolice.

58

NASLOV IV.

OSOBNE PRELATURE
Kan. 294 - Radi promicanja prikladne raspodjele prezbitera ili radi obavljanja osobitih pastoralnih ili misijskih djela za razliite krajeve ili razliite drutvene slojeve Apostolska Stolica moe, poto se posavjetuje s biskupskim konferencijama kojih se to tie, osnivati osobne prelature koje se sastoje od prezbitera i akona svjetovnoga klera. Kan. 295 - 1. Osobna prelatura ravna se prema statutu koji izda Apostolska Stolica i njoj se na elo postavlja prelat kao vlastiti ordinarij koji ima pravo osnovati narodno i me unarodno sjemenite, inkardinirati pitomce i promicati ih u redove s naslovom sluenja prelature. 2. Prelat se mora brinuti i za duhovni odgoj i obrazovanje onih koje promie u spomenuti naslov i za njihovo dolino uzdravanje. Kan. 296 - Laici se mogu posvetiti apostolskom djelima osobne prelature, prema sporazumima sklopljenima s prelaturom; neka se u statutu prikladno odrede nain te organske suradnje i glavne dunosti i prava s njom povezana. Kan. 297 - Neka statut jednako tako odredi odnose osobne prelature s ordinarijima mjesta u ijim partikularnim Crkvama prelatura obavlja ili eli obavljati svoja pastoralna ili misijska djela s prije dobivenim pristankom dijecezanskog biskupa.

59

NASLOV V.

VJERNIKA DRUTVA
POGLAVLJE I.

ZAJEDNIKE ODREDBE
Kan. 298 - 1. U Crkvi ima drutava razliitih od ustanova posveenog ivota i druba apostolskog ivota, u kojima vjernici, bilo klerici, bilo laici, bilo klerici i laici zajedno, zajednikim djelovanjem tee njegovanju savrenijeg ivota ili promicanju javnog bogotovlja ili kr anskog nauka ili drugih djela apostolata, kao to su pothvati evangelizacije, vrenje djela pobonosti ili dobrotvornosti te proimanje vremenitog reda kranskim duhom. 2. Neka vjernici postaju lanovi osobito onih drutava koja je mjerodavna crkvena vlast ili osnovala ili pohvalila ili preporuila. Kan. 299 - 1. Vjernici mogu slobodno, sklopivi izmeu sebe privatni sporazum, osnivati drutva da bi se postigle svrhe o kojima se govori u kan. 298, 1, uz obdravanje propisa kan. 301, 1. 2. Takva drutva, premda ih crkvena vlast hvali ili preporuuje, nazivaju se privatna drutva. 3. U Crkvi se ne priznaje nijedno privatno vjerniko drutvo, osim ako je mjerodavna vlast pregledala njegov statut. Kan. 300 - Neka nijedno drutvo ne uzima sebi naziv katoliko, osim s pristankom mjerodavne crkvene vlasti, prema odredbi kan. 312. Kan. 301 - 1. Samo mjerodavna crkvena vlast moe osnivati vjernika drutva, koja sebi postavljaju za cilj da prenose kranski nauk u ime Crkve ili da promiu javno bogotovlje, ili koja imaju druge svrhe ije je ostvarenje po svojoj naravi pridrano crkvenoj vlasti. 2. Ako smatra da je to korisno, mjerodavna crkvena vlast moe osnivati i vjernika drutva da se posredno ili neposredno postignu druge duhovne svrhe ije postignue nije dovoljno osigurano privatnim pothvatima. 3. Vjernika drutva koja osnuje mjerodavna crkvena vlast nazivaju se javna drutva. Kan. 302 - Klerikim vjernikim drutvima nazivaju se ona drutva koja vode klerici, koja prihvaaju vrenje svetog reda i koja kao takva priznaje mjerodavna vlast. Kan. 303 - Drutva iji lanovi, sudjelujui u svijetu u duhu neke redovnike ustanove, pod viim vodstvom iste ustanove ive apostolskim ivotom i tee prema kranskom savrenstvu nazivaju se treim redovima ili kakvim drugim odgovarajuim nazivom. Kan. 304 - 1. Sva vjernika drutva, bilo javno bilo privatna, nazivala se bilo kojim naslovom ili nazivom, neka imaju svoj statut, kojim neka se utvrde svrha ili drutveni zadatak drutva, sjedite, upravljanje i uvjeti potrebni za ulanjenje i kojim neka se odrede naini djelovanja, vodei rauna o potrebi ili koristi mjesta i vremena. 2. Neka izaberu sebi naslov ili naziv prilago en obiajima vremena i mjesta, odabran ponajvie u skladu sa samom svrhom za kojom tee.

60

Kan. 305 - 1. Sva su vjernika drutva podlona nadzoru mjerodavne crkvene vlasti, koja se ima brinuti da se u njima uva cjelovitost vjere i udorea i bdjeti da se u crkvenu stegu ne bi uvukle zloupotrebe; njoj stoga pripada dunost i pravo da ih nadgleda prema odredbi prava i statuta; podlona su tako er upravljanju iste vlasti prema propisima kanona koji slijede. 2. Nadzoru Svete Stolice podlona su drutva bilo koje vrste; nadzoru mjesnog ordinarija podlona su biskupijska drutva, a i druga drutva, ako djeluju u biskupiji. Kan. 306 - Da bi tko mogao uivati prava i povlastice drutva, oproste i druge duhovne milosti dane tom drutvu, potrebno je i dovoljno da je prema propisima prava i vlastita statuta drutva valjano primljen u drutvo i da iz njega nije zakonito otputen. Kan. 307 - 1. Neka se primanje lanova obavlja prema odredbi prava i statuta svakog pojedinog drutva. 2. Ista se osoba moe upisati u vie drutava. 3. lanovi redovnikih ustanova mogu se upisati u drutva prema odredbi vlastita prava, s pristankom svojeg poglavara. Kan. 308 - Neka se nitko zakonito upisan ne otputa iz drutva, osim zbog opravdana razloga prema odredbi prava i statuta. Kan. 309 - Zakonito osnovana drutva imaju pravo prema odredbi prava i statuta izdati posebne odredbe koje se odnose na samo drutvo, na odravanje sastanaka, na odreivanje voditelja, slubenika, pomonika i upravitelja dobara. Kan. 310 - Privatno drutvo koje nije osnovano kao pravna osoba, kao takvo ne moe biti subjekt obveza i prava; ipak vjernici udrueni u njemu mogu zajedno sklapati obveze te kao suvlasnici i suposjednici stjecati posjedovati prava i dobra; ta prava i obveze mogu vriti preko opunomoenika ili zastupnika. Kan. 311 - lanovi ustanova posveenoga ivota koji predsjedaju ili pomau drutvima koja su na neki nain ujedinjena s njihovom ustanovom neka se brinu da ta drutva pruaju pomo postojeim biskupijskim djelima apostolata, osobito da pod ravnanjem mjesnog ordinarija sura uju s drutvima koja su u biskupiji odreena da vre apostolat. POGLAVLJE II.

JAVNA VJERNIKA DRUTVA

Kan. 312 - 1. Za osnutak javnih drutava mjerodavna je vlast: 1. Sveta Stolica za opa i meunarodna; 2. biskupska konferencija na svojem podruju za narodna drutva koja su naime po samom osnutku odreena za djelovanje u svemu narodu; 3. dijecezanski biskup, svaki na svojem podruju, za biskupijska drutva; ali ne dijecezanski upravitelj, izuzevi ipak ona drutva iji je osnutak pridran drugima po apostolskoj povlastici. 2. Za valjan osnutak drutva ili ogranka drutva u biskupiji, pa makar to bilo i snagom apostolske povlastice, trai se napismeni pristanak dijecezanskog biskupa; ipak, pristanak dijecezanskog biskupa dan za osnutak kue redovnike ustanove vrijedi i za osnutak, u istoj kui ili crkvi njoj pripojenoj, drutva koje je vlastito toj ustanovi.

61

Kan. 313 - Javno drutvo i udruba javnih drutava, samom odlukom kojom ga osniva crkvena vlast mjerodavna prema odredbi kan. 312, ustanovljuje se kao pravna osoba i prima, kad se to trai, poslanje da u ime Crkve ostvaruju ciljeve koje sebi postavlja. Kan. 314 - Statut bilo kojeg drutva i njegovu preinaku ili promjenu treba da odobri crkvena vlast kojoj pripada da osnuje drutvo prema odredbi kan. 312, 1. Kan. 315 - Javna drutva mogu prema svojoj volji prihvaati pothvate koji odgovaraju njihovoj naravi i neka njima upravljaju prema odredbi statuta, ali ipak pod viim vodstvom crkvene vlasti, o kojoj se govori u kan. 312, 1. Kan. 316 - 1. Tko javno odbaci katoliku vjeru ili otpadne od crkvenog zajednitva ili tko je udaren izreenim ili proglaenim izopenjem, ne moe se primiti u javno drutvo. 2. Oni koji zakonito upisani upadnu u sluaj o kojem se govori u 1. neka se, prije tog opomenuti, otpuste iz drutva, ali u skladu s njegovim statutom i uz potovanje prava na utok crkvenoj vlasti, o kojoj se govori u kan. 312, 1. Kan. 317 - 1. Ako u statutu nije predvieno neto drugo, crkvenoj vlasti, o kojoj se govori u kan. 312, 1, pripada da potvrdi voditelja javnog drutva, kojega je samo javno drutvo izabralo, ili da postavi predloenog ili da ga imenuje vlastitim pravom; kapelana pak ili crkvenog asistenta, poto se posavjetuje, gdje je to korisno, s viim slubenicima drutva, imenuje ista crkvena vlast. 2. Odredba donesena u 1 vrijedi i za drutva koja su snagom apostolske povlastice osnovali lanovi redovnikih ustanova izvan svojih crkava ili kua; u drutvima pak koja su osnovali lanovi redovnikih ustanova u svojoj crkvi ili kui, imenovanje ili potvrivanje voditelja ili kapelana pripada poglavaru ustanove prema odredbi statuta. 3. U drutvima koja nisu klerika laici mogu vriti slubu voditelja; neka se za tu slubu ne uzima kapelan ili crkveni asistent, osim ako je u statutu odreeno neto drugo. 4. U javnim vjernikim drutvima koja su izravno usmjerena da vre apostolat neka voditelji ne budu oni koji obavljaju vodee slube u politikim strankama. Kan. 318 - 1. U posebnim okolnostima, gdje to trae vani razlozi, crkvena vlast, o kojoj se govori u kan. 312, 1, moe odrediti povjerenika da u njezino ime privremeno vodi drutvo. 2. Voditelja javnog drutva moe zbog opravdana razloga ukloniti onaj tko ga je imenovao ili potvrdio, poto ipak pita za miljenje i samog voditelja i vie slubenike drutva prema odredbi statuta; kapelana pak moe ukloniti, prema odredbi kann. 192-195, onaj tko ga je imenovao. Kan. 319 - 1. Zakonito osnovano javno drutvo, osim ako je odreeno neto drugo, upravlja dobrima koja posjeduje, prema odredbi statuta, pod viim vodstvom crkvene vlasti, o kojoj se govori u kan. 312, 1, kojoj mora svake godine poloiti raun o upravljanju. 2. Istoj vlasti mora poloiti to an raun o izdacima prikupljeni priloga i milostinje. Kan. 320 - 1. Drutva koja je osnovala Sveta Stolica moe ukinuti samo ona. 2. Zbog vanih razloga biskupska konferencija moe ukinuti drutva koja je sama osnovala; dijecezanski biskup moe ukinuti drutva koja je on osnovao, a i drutva koja su, po apostolskom doputenju, s pristankom dijecezanskog biskupa, osnovali lanovi redovnikih ustanova. 3. Neka mjerodavna vlast ne ukida javno drutvo ako se ne posavjetuje s njegovim voditeljem i drugim viim slubenicima.

62

POGLAVLJE III.

PRIVATNA VJERNIKA DRUTVA

Kan. 321 - Privatnim drutvima upravljaju i vode ih vjernici prema propisima statuta. Kan. 322 - 1. Privatno vjerniko drutvo moe stei pravnu osobnost po izriitoj odluci mjerodavne crkvene vlasti, o kojoj se govori u kan. 312. 2. Nijedno privatno vjerniko drutvo ne moe stei pravnu osobnost, osim ako je njegov statut odobrila crkvena vlast, o kojoj se govori u kan. 312, 1; odobrenje statuta ne mijenja privatnu narav drutva. Kan. 323 - 1. Privatna vjernika drutva, premda imaju samostalnost prema odredbi kan. 321, podlona su nadzoru crkvene vlasti prema odredbi kan. 305, a isto tako i vodstvu te vlasti. 2. Crkvenoj vlasti takoer pripada, potujui dakako vlastitu samostalnost privatnih drutava, bdjeti i brinuti se da se izbjegne rasipanje snaga i da se vrenje njihova apostolata usmjeri na zajedniko dobro. Kan. 324 - 1. Privatno vjerniko drutvo slobodno odreuje svoga voditelja i svoje slubenike, prema odredbi statuta. 2. Privatno vjerniko drutvo moe, ako eli, slobodno izabrati svoga duhovnog savjetnika izmeu sveenika koji zakonito vre slubu u biskupiji; ipak treba da ga potvrdi mjesni ordinarij. Kan. 325 - 1. Privatno vjerniko drutvo slobodno upravlja imovinom koju posjeduje, prema propisima statuta, potujui pravo mjerodavne crkvene vlasti da nadgleda kako bi se dobra upotrebljavala za svrhe drutva. 2. Privatno drutvo podlono je vlasti mjesnog ordinarija prema odredbi kan. 1301 u onome to se odnosi na upravljanje dobrima i troenje dobara, koja su mu darovana ili ostavljena u nabone svrhe. Kan. 326 - 1. Privatno vjerniko drutvo prestane postojati prema odredbi statuta; moe ga ukinuti i mjerodavna vlast, ako je djelovanje drutva na veliku tetu crkvenog nauka ili stege ili je na sablazan vjernika. 2. Namjena dobara ukinutog drutva ima se odrediti prema odredbi statuta, uz potovanje steenih prava i volje darovatelja. POGLAVLJE IV.

POSEBNE ODREDBE O LAIKIM DRUTVIMA

Kan. 327 - Neka vjernici laici veoma cijene drutva osnovana za duhovne svrhe, o kojima se govori u kan. 298, osobito ona koja sebi postavljaju za svrhu da kranskim duhom proimaju red vremenitih stvari i da, na taj nain, snano promiu usku povezanost izmeu vjere i ivota. Kan. 328 - Oni koji upravljaju laikim drutvima, pa i onima koja su osnovana snagom apostolske povlastice, neka se brinu da njihova drutva, gdje je to korisno, surauju s drugim vjernikim drutvima i da rado budu na pomo razliitim kranskim djelima, posebno onima kojih ima na istom podruju. Kan. 329 - Neka se voditelji laikih drutava brinu da se lanovi drutva prikladno odgajaju i obrazuju za vrenje apostolata vlastita laicima.
63

DIO II.

HIJERARHIJSKO UREENJE CRKVE

ODSJEK I.

VRHOVNA CRKVENA VLAST

POGLAVLJE I.

RIMSKI PRVOSVEENIK I BISKUPSKI ZBOR

Kan. 330 - Kao to Gospodnjom odlukom sveti Petar i ostali apostoli tvore jedan Zbor, jednako se tako meu sobom povezuju rimski prvosveenik, Petrov nasljednik, i biskupi, nasljednici apostola. lanak 1.

RIMSKI PRVOSVEENIK
Kan. 331 - Biskup rimske Crkve u kojem traje sluba koju je Gospodin pojedinano povjerio Petru, prvaku apostola, i koja se ima prenositi na njegove nasljednike, glava je Biskupskog zbora, namjesnik Kristov i pastir ope Crkve na ovoj zemlji; zato snagom svoje slube ima u Crkvi vrhovnu, potpunu, neposrednu i opu redovitu vlast koju uvijek moe slobodno vriti. Kan. 332 - 1. Rimski prvosveenik potpunu i vrhovnu vlast u crkvi dobiva osobnim prihvaanjem zakonitog izbora zajedno s biskupskim posveenjem. Zato onaj tko ima biskupski biljeg dobiva tu vlast od asa prihvaanja izbora za vrhovno sveenitvo. Ali, ako izabrani nema biskupskog biljega, neka se odmah zaredi za biskupa. 2. Ako se dogodi da se rimski prvosveenik odrekne svoje slube, za valjanost se trai da odreknue bude slobodno i da se oituje prema propisima, a ne trai se da ga tko prihvati. Kan. 333 - 1. Rimski prvosveenik snagom svoje slube ima vlast ne samo nad opom Crkvom nego dri prvenstvo redovite vlasti i nad svim partikularnim Crkvama i njihovim skuptinama, ime se, dakako, istodobno uvruje i zatiuje vlastita, redovita i neposredna vlast, koju biskupi imaju nad partikularnim Crkvama povjerenima njihovoj brizi. 2. Rimski prvosveenik, u vrenju slube vrhovnog pastira Crkve, uvijek je zajednitvom povezan s ostalim biskupima i, dapae, s opom Crkvom; pripada mu ipak pravo da prema potrebama Crkve odredi bilo osobni bilo zborni nain vrenja te slube. 3. Protiv presude ili odluke rimskog prvosveenika nema priziva ni utoka. Kan. 334 - Rimskom prvosveeniku u obavljanju njegove slube pomau biskupi koji mu mogu pruati suradnju na razliite naine, a jedan je od tih naina Biskupska sinoda. Osim toga, na pomo su mu oci kardinali, a i druge osobe te, isto tako, razliite ustanove osnovane prema potrebama doba; sve te osobe i ustanove vre povjerenu im slubu u njegovo ime i njegovom vlau na dobrobit svih Crkava, prema odredbama odreenima u pravu. Kan. 335 - Kad je rimska Stolica prazna ili posve sprijeena, neka se nita ne mijenja u upravljanju opom Crkvom; ali, neka se obdravaju posebni zakoni izdani za takve okolnosti.
64

lanak 2.

BISKUPSKI ZBOR
Kan. 336 - Biskupski zbor, kojemu je glava rimski prvosveenik i kojega su udovi biskupi snagom sakramentalnog posveenja i hijerarhijskim zajednitvom s glavom i udovima Zbora, i u kojemu stalno traje apostolsko tijelo, zajedno sa svojom glavom i nikada bez te glave, tako er je subjekt vrhovne i potpune vlasti nad opom Crkvom. Kan. 337 - 1. Vlast nad opom Crkvom Biskupski zbor na sveani nain vri na opem saboru. 2. Tu vlast vri putem ujedinjenog djelovanja biskupa rasprenih po svijetu koje je kao takvo rimski prvosveenik pokrenuo ili slobodno prihvatio, tako da se ostvaruje istinski zborni in. 3. Pravo je rimskog prvosveenika da odabire i promie, prema potrebama Crkve, naine na koje Biskupski zbor zborno obavlja svoju slubu s obzirom na opu Crkvu. Kan. 338 - 1. Pravo je samo rimskog prvosveenika da sazove opi sabor, da mu predsjeda osobno ili preko drugih, isto tako da sabor premjesti, obustavi ili raspusti, a i da odobri njegove odluke. 2. Pravo je rimskog prvosveenika da odredi pitanja za raspravljanje na saboru i da utvrdi red kojega se na saboru valja drati; saborski oci mogu pitanjima koja je predloio rimski prvosve enik dodati druga koja treba da odobri rimski prvosveenik. Kan. 339 - 1. Pravo je i dunost svih i samo biskupa, koji su udovi Biskupskog zbora, sudjelovati na opem saboru s odluujuim glasom. 2. Osim toga, vrhovna crkvena vlast moe na opi sabor pozvati i neke druge, koji nemaju biskupskog dostojanstva, i njoj pripada da odredi njihov udio na saboru. Kan. 340 - Ako se dogodi da za vrijeme odravanja sabora Apostolska Stolica postane prazna, sabor se prekida po samom pravu dok novi vrhovni sveenik ne zapovjedi da se on nastavi ili ga raspusti. Kan. 341 - 1. Odluke opeg sabora nemaju obvezatne snage, osim ako ih zajedno sa saborskim ocima rimski prvosveenik odobri, potvrdi i naredi da se proglase. 2. Ta potvrda i proglaenje potrebni su, da bi imale obvezatnu snagu, i odlukama koje donosi Biskupski zbor kad obavlja uistinu zborni in na drugi nain koji je pokrenuo ili slobodno prihvatio rimski prvosveenik. POGLAVLJE II.

BISKUPSKA SINODA
Kan. 342 - Biskupska sinoda skuptina je biskupa izabranih s razliitih krajeva svijeta, koji se sastaju u odreena vremena da bi promicali usku povezanost izmeu rimskog prvosveenika i biskupa i da bi rimskom prvosveeniku savjetima pruili pomo u uvanju i rastu vjere i udorea, u obdravanju i uvrivanju duhovne stege, i da bi prouavali pitanja koja se odnose na djelovanje Crkve u svijetu. Kan. 343 - Zadaa je Biskupske sinode da raspravlja o pitanjima koja treba da se proue i da iznosi elje, ali ne da ih rijei, niti da donese odluke o njima, osim ako joj je u odre enim sluajevima vlast da odluuje dao rimski prvosveenik, ije je pravo u tom sluaju da potvrdi sinodalna rjeenja.
65

Kan. 344 - Biskupska sinoda izravno je podlona vlasti rimskog prvosveenika, ije je pravo: 1. sazvati Sinodu kad god mu se to ini uputnim i odredi mjesto gdje treba da se odravaju skuptine; 2. potvrditi izbor lanova koji treba da se izaberu prema odredbi posebnoga prava te odrediti i imenovati i druge lanove; 3. prema odredbi posebnoga prava pravodobno prije odravanja Sinode utvrditi sadraj pitanja koja treba da se proue; 4. odrediti red raspravljanja; 5. predsjedati Sinodi osobno ili preko drugih; 6. zakljuiti, premjestiti, obustaviti i raspustiti Sinodu. Kan. 345 - Biskupska sinoda moe se sabrati ili na opu skuptinu, na kojoj se naime raspravlja o stvarima koje se izravno odnose na dobrobiti op e Crkve, a ta je skuptina ili redovita ili izvanredna, ili se moe sabrati na posebnu skuptinu, na kojoj se raspravlja o poslovima koji se izravno odnose na odreeni kraj ili odreene krajeve. Kan. 346 - 1. Biskupska sinoda, koja se sabire na redovitu opu skuptinu, sastoji se od lanova od kojih su veina biskupi, izabrani za pojedine skuptine od biskupskih konferencija na nain odreen posebnim sinodalnim pravom; drugi se odreuju snagom istog prava; druge izravno imenuje rimski prvosveenik; njima se pridruuju neki lanovi klerikih redovnikih ustanova koji se biraju prema odredbi istog posebnog prava. 2. Biskupska sinoda sabrana na opu izvanrednu skuptinu da raspravlja o poslovima koji trae hitno rjeenje sastoji se od lanova od kojih su veina biskupi, odreeni posebnim sinodalnim pravom zbog slube koju vre, a druge izravno imenuje rimski prvosveenik; njima se pridruuju neki lanovi klerikih redovnikih ustanova izabrani prema odredbi istog prava. 3. Biskupska sinoda, koja se sabire na posebnu skuptinu, sastoji se od lanova izabranih prvenstveno iz onih krajeva radi kojih je sazvana, prema odredbi posebnog prava prema kojemu se ravna Sinoda. Kan. 347 - 1. Kad rimski prvosveenik zakljui skuptinu Biskupske sinode, prestaje sluba povjerena na njoj biskupima i drugim lanovima. 2. Ako Apostolska Stolica, poto je sazvana Sinoda ili za vrijeme njezina trajanja, postane prazna, skuptina Sinode obustavlja se po samom pravu; isto tako i sluba povjerena na njoj lanovima, sve dok novi prvosveenik ne odlui da skuptina treba da se raspusti ili nastavi. Kan. 348 - 1. Biskupska sinoda ima stalno generalno tajnitvo, kojemu je na elu generalni tajnik imenovan od rimskog prvosveenika i kojemu pomae vijee tajnitva, koje se sastoji od biskupa od kojih jedne prema odredbi posebnog prava bira sama Biskupska sinoda, a druge imenuje rimski prvosveenik; svima njima pak prestane sluba kad zapone nova opa skuptina. 2. Osim toga, za svaku skuptinu Biskupske sinode postavljaju se jedan ili vie posebnih tajnika koje imenuje rimski prvosveenik, a oni ostaju u slubi koja im je povjerena samo do zavretka skuptine Sinode. POGLAVLJE III.

KARDINALI SVETE RIMSKE CRKVE

Kan. 349 - Kardinali svete rimske Crkve tvore zaseban Zbor kojemu pripada da se brine za izbor rimskog prvosveenika prema odredbi posebnog prava; isto tako kardinali pomau rimskom prvosveeniku bilo radei zborno, kad su sazvani da raspravljaju o pitanjima vee vanosti, bilo kao
66

pojedinci, naime, razliitim slubama koje obavljaju, na pomo su rimskom prvosveeniku osobito u svagdanjoj brizi za opu Crkvu. Kan. 350 - 1. Kardinalski zbor dijeli se na tri reda: biskupski, kojemu pripadaju kardinali kojima rimski prvosveenik dodijeli naslov prigradske Crkve, a i isto ni patrijarsi koji su uvrteni u Kardinalski zbor; prezbiterski i akonski. 2. Kardinalima prezbiterskog i akonskog reda rimski prvosveenik dodjeljuje svakomu njegov naslov ili akonstvo u Rimu. 3. Istoni patrijarsi koji su uzeti u Kardinalski zbor imaju kao naslov svoje patrijarijsko sjedite. 4. Kardinal dekan ima kao naslov ostijsku biskupiju zajedno s drugom Crkvom koju je ve imao kao naslov. 5. Prema elji izreenoj u konzistoriju i odobrenoj od rimskog prvosve enika, obdravajui prvenstvo reda i promaknua, kardinali iz prezbiterskog reda mogu prijei na drugi naslov, a kardinali iz akonskog reda na drugo akonstvo i, ako su itavo desetljee bili u akonskom redu, i u prezbiterski red. 6. Kardinal koji po elji prijee iz akonskog u prezbiterski red dobije mjesto ispred svih onih kardinala prezbitera koju su poslije njega postali kardinali. Kan. 351 - 1. Za promaknue u kardinale rimski prvosveenik slobodno izabire mukarce koji su barem u redu prezbiterata i koji se izrazito odlikuju naukom, udoreem, pobonou i razboritou u radu; koji jo nisu biskupi, moraju primiti biskupsko posveenje. 2. Kardinale imenuje rimski prvosveenik odlukom koja se dakako objavljuje pred Kardinalskim zborom; od objavljivanja vezani su dunostima i uivaju prava odreena zakonom. 3. Promaknutog u kardinalsko dostojanstvo ije je imenovanje navijestio rimski prvosveenik ali je ime zadrao u srcu, u meuvremenu ne obvezuju nikakve kardinalske dunosti i ne uiva nikakva kardinalska prava; poto pak rimski prvosveenik objavi njegovo ime, vezan je istim dunostima i uiva ista prava, ali pravo prednosti uiva od asa kad ga je prvosveenik zadrao u srcu. Kan. 352 - 1. Na elu je Kardinalskog zbora dekan, a zamjenjuje ga kad je on sprijeen poddekan; dekan ili poddekan nema nikakve vlasti upravljanja nad ostalim kardinalima, nego je kao prvi meu jednakima. 2. Kad je sluba dekana prazna, neka kardinali poaeni naslovom prigradske Crkve, i samo oni, pod predsjedanjem poddekana, ako je prisutan, ili najstarijeg izmeu sebe, izaberu jednoga iz sastava svoje skuptine da bude dekan Zbora; neka njegovo ime priope rimskom prvosveeniku, kojemu pripada da potvrdi izabranoga. 3. Na isti nain, o kojemu se govori u 2, pod predsjedanjem samog dekana izabire se poddekan; rimskom prvosveeniku pripada da potvrdi i izbor poddekana. 4. Ako dekan i poddekan nemaju u Rimu prebivalite, neka ga tamo steknu. Kan. 353 - 1. Kardinali su zbornim djelovanjem na pomo vrhovnom pastiru Crkve poglavito u konzistorijima, na koje se sabiru po naredbi rimskog prvosve enika i pod njegovim predsjedanjem; ima redovitih ili izvanrednih konzistorija. 2. Na redoviti konzistorij sazivaju se svi kardinali, barem oni koji se nalaze u Rimu, radi savjetovanja o nekim vanijim poslovima, koji se ipak ee dogaaju, ili radi obavljanja nekih veoma sveanih ina. 3. Na izvanredni konzistorij, koji se odrava kad to trae posebne potrebe Crkve i raspravljanje o vanijim poslovima, sazivaju se svi kardinali. 4. Samo redoviti konzistorij, na kojemu se slave neke sve anosti, moe biti javan, kad naime osim kardinala mogu prisustvovati i prelati, izaslanici svjetovnih vlasti, a i drugi koji su pozvani.
67

Kan. 354 - Oci kardinali predstojnici ureda ili drugih stalnih ustanova Rimske kurije ili Vatikanske Drave koji su navrili sedamdeset pet godina ivota mole se da predaju odreknue od slube rimskom prvosveeniku, koji e, poto sve prosudi, odluiti o tome. Kan. 355 - 1. Kardinalu dekanu pripada da izabranog rimskog prvosveenika zaredi za biskupa, ako je izabranom potrebno reenje; ako je dekan sprijeen, to pravo pripada poddekanu, te, ako je i on sprijeen, najstarijem kardinalu iz biskupskog reda. 2. Kardinal protoakon javlja narodu ime izabranog vrhovnog sveenika; isto tako, namjesto rimskog prvosveenika stavlja palij metropolitama ili ga predaje njihovim zastupnicima. Kan. 356 - Kardinali su obvezni briljivo suraivati s rimskim prvosveenikom; zato su kardinali koji vre bilo koju slubu u Kuriji, a nisu dijecezanski biskupi, obvezni imati sjedite u Rimu; kardinali koji kao dijecezanski biskupi imaju na brizi neku biskupiju neka dou u Rim kad god ih pozove rimski prvosveenik. Kan. 357 - 1. Kardinali kojima je kao naslov dodijeljena prigradska Crkva ili crkva u Rimu, poto je preuzmu u posjed, neka savjetom i zatitom promiu dobrobiti tih biskupija i crkava; nemaju ipak nikakve vlasti upravljanja nad njima i neka se ni iz bilo kojeg razloga ne mijeaju u ono to se tie upravljanja njihovim dobrima, stege ili sluenja crkava. 2. Kardinali koji se nalaze izvan Rima i izvan svoje biskupije izuzeti su u onome to se odnosi na njihovu osobu od vlasti upravljanja biskupa one biskupije u kojoj se nalaze. Kan. 358 - Kardinalu kojemu rimski prvosveenik povjeri tu zadau da na nekom sveanom slavlju ili skuptini osoba predstavlja njegovu osobu kao izaslanik pobonik, to jest kao njegov drugi ja, a i onome kojemu se kao njegovu izvanrednom poslaniku povjeri da izvri odreenu pastoralnu zadau, pripada samo ono to mu naloi sam rimski prvosveenik. Kan. 359 - Kad je Apostolska Stolica prazna, Kardinalskom zboru pripada u Crkvi samo ona vlast koju mu daje posebni zakon. POGLAVLJE IV.

RIMSKA KURIJA
Kan. 360 - Rimska kurija, preko koje rimski prvosveenik obiava vriti poslove ope Crkve i koja u njegovo ime i njegovom vlau vri slubu na dobrobit i na sluenje Crkava, sastoji se od Dravnog ili Papinskog tajnitva, Vijea za javne crkvene poslove, zborova, sudita i drugih ustanova, ije se ureenje i mjerodavnost odreuju posebnim zakonom. Kan. 361 - Pod nazivom Apostolska Stolica ili Sveta Stolica u ovom Zakoniku dolaze ne samo rimski prvosveenik nego i Dravno tajnitvo, Vijee za javne crkvene poslove i druge ustanove Rimske kurije, osim ako je iz naravi stvari ili sklopa govora o ito neto drugo. POGLAVLJE V.

IZASLANICI RIMSKOG PRVOSVEENIKA

Kan. 362 - Rimski prvosveenik ima priroeno i neovisno pravo imenovati i slati svoje izaslanike, bilo partikularnim Crkvama u razliitim zemljama ili krajevima, bilo zajedno dravama i
68

javnim vlastima, a isto tako premjestiti ih i opozvati, obdravaju i dakako odredbe meunarodnog prava to se tie slanja i opoziva izaslanika postavljenih pri dravama. Kan. 363 - 1. Izaslanicima rimskog prvosveenika povjerava se sluba da stalno predstavljaju rimskog prvosveenika pri partikularnim Crkvama ili dravama ili javnim vlastima ka kojima su poslani. 2. Apostolsku Stolicu predstavljaju i oni koji su odreeni za papinsko poslanstvo kao ovlatenici ili promatrai pri meunarodnim vijeima ili na konferencijama i sastancima. Kan. 364 - Poglavita je zadaa papinskog izaslanika da se svakodnevno uvruju i ine djelotvornijima veze jedinstva koje postoje izmeu Apostolske Stolice i partikularnih Crkava. Zato papinskom izaslaniku za njegovu oblast pripada: 1. izvjeivati Apostolskoj Stolici o prilikama u kojima se nalaze partikularne Crkve i o svemu to se tie ivota Crkve i dobrobiti dua; 2. biti djelom i savjetom na pomo biskupima, ne okrnjujui dakako pritom vrenje njihove zakonite vlasti; 3. njegovati este odnose s biskupskom konferencijom i pruati joj svakovrsnu pomo; 4. to se tie imenovanja biskupa, dostavljati ili predlagati Apostolskoj Stolici imena kandidata i provesti postupak prikupljanja obavijesti o onima koje valja promaknuti, prema odredbama koje je dala Apostolska Stolica; 5. zauzimati se za promicanje svega to se tie mira, napretka i suradnje naroda; 6. suraivati s biskupima kako bi se razvijali prikladni odnosi izme u Katolike crkve i drugih Crkava ili crkvenih zajednica, dapae, i nekranskih religija; 7. tititi u suradnji s biskupima kod voditelja drave ono to se odnosi na poslanje Crkve i Apostolske Stolice; 8. osim toga, vriti ovlasti i ispunjati ostale naloge koje mu povjeri Apostolska Stolica. Kan. 365 - 1. Papinski izaslanik koji istodobno vri izaslanstvo pri dravama prema odredbama meunarodnog prava ima i posebnu zadau: 1. promicati i njegovati odnose izmeu Svete Stolice i dravnih vlasti; 2. raspravljati o pitanjima koja se tiu odnosa izmeu Crkve i drave; na poseban nain raditi na sklapanju i provedbi konkordata i drugih takvih ugovora. 2. U obavljanju poslova, o kojima se govori u 1, kako to savjetuju okolnosti, neka papinski izaslanik ne propusti traiti miljenje i savjet biskupa crkvene oblasti i neka ih upozna s tijekom pregovora. Kan. 366 - Zbog posebne naravi izaslanikove slube: 1. sjedite papinskog izaslanstva izuzeto je od vlasti upravljanja mjesnog ordinarija, osim ako se radi o sklapanju enidaba; 2. papinski izaslanik ima pravo, poto obavijesti, ako je to mogu e, mjesne ordinarije, obavljati bogosluna slavlja, pa i s biskupskim oznakama, u svim crkvama svojeg izaslanstva. Kan. 367 - Sluba papinskog izaslanika ne prestane kad Apostolska Stolica ostane prazna, osim ako je neto drugo odreeno u papinskom pismu; ali prestane izvrenjem naloga, priopenim mu opozivom, odreknuem koje prihvati rimski prvosveenik.

69

ODSJEK II.

PARTIKULARNE CRKVE I NJIHOVE SKUPTINE

NASLOV I.

PARTIKULARNE CRKVE I VLASTI U NJIMA

POGLAVLJE I.

PARTIKULARNE CRKVE
Kan. 368 - Partikularne Crkve, u kojima i od kojih opstoji jedna jedina Katolika crkva, prije svega su biskupije, s kojima se izjednauju, osim ako je odreeno neto drugo, podruna prelatura i podruna opatija, apostolski vikarijat i apostolska prefektura i za stalno osnovana apostolska administratura. Kan. 369 - Biskupija je dio Bojega naroda koji se povjerava na pastoralnu brigu biskupu u suradnji s prezbiterijem, tako da, prianjaju i uza svojeg pastira koji ga po evanelju i euharistiji sabire u Duhu Svetome, tvori partikularnu Crkvu u kojoj uistinu jest i djeluje jedna, sveta, katolika i apostolska Kristova Crkva. Kan. 370 - Podruna prelatura ili podruna opatija odreeni je dio Bojega naroda, dakako, podruno omeen, koji se, zbog posebnih okolnosti, povjerava na brigu nekom prelatu ili opatu koji njime upravlja poput dijecezanskog biskupa kao njegov vlastiti pastir. Kan. 371 - 1. Apostolski vikarijat ili apostolska prefektura odreeni je dio Bojega naroda koji, zbog posebnih okolnosti, jo nije ustanovljen kao biskupija, a koji se povjerava na pastoralnu brigu apostolskom vikaru ili apostolskom prefektu da njime upravlja u ime vrhovnog sveenika. 2. Apostolska administratura odreeni je dio Bojega naroda koji, zbog posebnih i zaista vanih razloga, vrhovni sveenik ne osniva kao biskupiju, a koji se povjerava na pastoralnu brigu apostolskom administratoru da njime upravlja u ime vrhovnog sve enika. Kan. 372 - 1. Neka bude pravilo da dio Bojeg naroda koji tvori biskupiju ili drugu partikularnu Crkvu bude podruno tono omeen, tako da obuhvaa sve vjernike koji stanuju na tom podruju. 2. Ipak, gdje to prema sudu vrhovne crkvene vlasti, poto pita za miljenje biskupske konferencije kojih se to tie, korist savjetuje, na istom podruju mogu se osnovati partikularne Crkve razliite po obredu vjernika ili po emu drugom. Kan. 373 - Samo vrhovna crkvena vlast moe osnovati partikularne Crkve; koje su zakonito osnovane, imaju pravnu osobnost po samom pravu. Kan. 374 - 1. Svaka biskupija ili druga partikularna Crkva neka se podijeli na razliite dijelove ili upe. 2. Da bi se promicala pastoralna briga zajednikim djelovanjem, moe se vie bliih upa povezati u posebne skupine, kao to su dekanati.
70

POGLAVLJE II.

BISKUPI
lanak 1.

BISKUPI OPENITO
Kan. 375 - 1. Biskupi, koji su boanskim ustanovljenjem nasljednici apostola po Duhu Svetom koji im je dan, postavljeni su u Crkvi za pastire, da budu i sami u itelji nauka, sveenici svetog bogotovlja i slubenici upravljanja. 2. Biskupi samim biskupskim posveenjem primaju sa slubom posveivanja i slube nauavanja i upravljanja, koje se ipak po svojoj naravi mogu vriti samo u hijerarhijskom zajednitvu s glavom i udovima Biskupskoga zbora. Kan. 376 - Biskupi se nazivaju dijecezanski ako im je povjerena briga za neku biskupiju; ostali se nazivaju naslovni. Kan. 377 - 1. Vrhovni sveenik slobodno imenuje biskupe ili potvruje zakonito izabrane. 2. Barem svake tri godine biskupi crkvene pokrajine ili, gdje to okolnosti savjetuju, biskupske konferencije neka zajedniki i tajno sastave popis prezbitera, takoer lanova ustanova posveenoga ivota, koji su prikladniji za biskupstvo i neka ga dostave Apostolskoj Stolici, pri emu ostaje na snazi pravo svakog pojedinog biskupa da zasebno iznese Apostolskoj Stolici imena prezbitera koje smatra dostojnima i prikladnima za biskupsku slubu. 3. Osim ako je zakonito odreeno drukije, kad god treba da se imenuje dijecezanski biskup ili biskup koadjutor, zadaa je papinskog izaslanika, s obzirom na takozvanu trojku koja treba da se predloi Apostolskoj Stolici, da pojedinano istrai i Apostolskoj Stolici priopi, zajedno sa svojim miljenjem, ono to savjetuju metropolita i sufragani pokrajine kojoj pripada biskupija koja treba da se popuni ili s kojom se sastaje na skuptinu, a i predsjednik biskupske konferencije; osim toga, papinski izaslanik neka pita za savjet neke iz zbora savjetnika i stolnog kaptola i neka, ako to smatra korisnim, pojedinano i tajno zatrai miljenje i drugih iz jednog i drugog klera, a i laika koji se odlikuju mudrou. 4. Osim ako je zakonito predvieno drukije, dijecezanski biskup koji smatra da njegovoj biskupiji treba da se dade pomoni biskup neka Apostolskoj Stolici predloi popis barem trojice prezbitera prikladnijih za tu slubu. 5. Neka se ubudue svjetovnim vlastima ne daju nikakva prava ni povlastice izbora, imenovanja, predlaganja ili odreivanje biskupa. Kan. 378 - 1. Da bi kandidat bio prikladan za biskupstvo, trai se: 1. da se odlikuje vrstom vjerom, dobrim ponaanjem, pobonou, revnou za due, mudrou, razboritou i ljudskim vrlinama te da je obdaren drugim sposobnostima koje ga ine prikladnim za vrenje dotine slube; 2. da uiva dobar glas; 3. da ima barem trideset pet godina ivota; 4. da je ve barem pet godina prezbiter; 5. da ima doktorat ili barem magisterij iz Svetoga pisma, bogoslovlja ili kanonskoga prava postignut na visokokolskoj ustanovi koju je odobrila Apostolska Stolica, ili da je barem u tim znanostima zaista struan. 2. Konani sud o prikladnosti onoga koga valja unaprijediti pripada Apostolskoj Stolici.
71

Kan. 379 - Tko god je promaknut u biskupstvo, mora, osim ako je zakonito sprijeen, u roku od tri mjeseca poto primi apostolsko pismo primiti biskupsko posve enje, a svakako prije nego preuzme svoju slubu u posjed. Kan. 380 - Prije kanonskog preuzimanja svoje slube u posjed promaknuti neka uini ispovijest vjere i poloi prisegu vjernosti Apostolskoj Stolici prema obrascu koji je odobrila ista Apostolska Stolica. lanak 2.

DIJECEZANSKI BISKUPI
Kan. 381 - 1. Dijecezanskom biskupu u biskupiji koja mu je povjerena pripada sva redovita, vlastita i neposredna vlast koja se trai za vrenje njegove pastoralne slube, izuzevi sluajeve koji su pravom ili odlukom rimskog prvosveenika pridrani vrhovnoj ili nekoj drugoj crkvenoj vlasti. 2. Oni koji su na elu drugih zajednica vjernika, o kojima se govori u kan. 368, u pravu se izjednauju s dijecezanskim biskupom, osim ako o ito neto drugo izlazi iz naravi stvari ili pravnog propisa. Kan. 382 - 1. Promaknuti biskup ne moe se mijeati u vrenje slube koja mu je povjerena prije nego biskupiju kanonski preuzme u posjed; moe ipak vriti slube koje je u istoj biskupiji ve imao u vrijeme promaknua, uz obdravanje propisa kan. 409, 2. 2. Onaj tko je promaknut u slubu dijecezanskog biskupa, osim ako je zakonito sprijeen, mora, ako jo nije posveen za biskupa, kanonski preuzeti svoju biskupiju u posjed u roku od etiri mjeseca poto primi apostolsko pismo; ako je ve posveen, u roku od dva mjeseca poslije primitka toga pisma. 3. Biskup kanonski preuzima biskupiju u posjed onda kad u istoj biskupiji, osobno ili preko zastupnika pokae apostolsko pismo zboru savjetnika u prisutnosti kancelara kurije, koji neka o tome sastavi zapisnik, ili, u novoosnovanim biskupijama, onda kad se pobrine da se i kleru i narodu prisutnu u stolnoj crkvi priopi isto pismo, o emu najstariji od prisutnih prezbitera sastavlja zapisnik. 4. Veoma se preporuuje da kanonsko preuzimanje u posjed bude u stolnoj crkvi s bogoslunim inom u prisutnosti klera i naroda. Kan. 383 - 1. U obavljanju pastirske slube neka dijecezanski biskup bude brian prema svim vjernicima koju su povjereni njegovoj brizi, bilo koje dobi, poloaja ili narodnosti, bilo da stanuju na podruju, bilo da se tu privremeno nalaze; neka upravi svoj apostolski duh i na one koji zbog uvjeta svojega ivljenja ne mogu dovoljno uivati redovitu pastoralnu brigu, a i na one koji su zanemarili vjersku praksu. 2. Ako u svojoj biskupiji ima vjernika razliita obreda, neka se pobrine za njihove duhovne potrebe bilo preko sveenika ili upnika njihova obreda, bilo preko biskupskog vikara. 3. Prema brai koja nisu u potpunom zajednitvu s Katolikom crkvom neka se odnosi s ljudskou i ljubavlju i neka podupire ekumenizam kako ga shvaa Crkva. 4. Neka nekrtena smatra sebi povjerenima u Gospodinu da i njima zasja Kristova ljubav, koje svjedok pred svima mora biti biskup. Kan. 384 - Neka dijecezanski biskup s posebnom brigom prati prezbitere koje neka slua kao pomonike i savjetnike, neka titi njihova prava i brine se da oni propisno izvruju obveze vlastite njihovu staleu i da im budu na raspolaganju sredstva i ustanove koje su im potrebne za unapreivanje duhovnog i intelektualnog ivota; isto tako neka se brine da se osigura njihovo dolino uzdravanje i socijalno osiguranje prema pravnoj odredbi.
72

Kan. 385 - Neka dijecezanski biskup osobito njeguje zvanja za razliite slube i za posveeni ivot, a posebno neka se brine za sveenika i misijska zvanja. Kan. 386 - 1. Dijecezanski biskup duan je, esto osobno propovijedajui, vjernicima iznositi i tumaiti istine koje treba da se vjerom prihvate i u ponaanju primjenjuju; neka se tako er brine da se paljivo obdravaju propisi kanona o navijetanju rije i, osobito o homiliji i katehetskoj pouci tako da se svima preda sav kranski nauk. 2. Neka sredstvima koja smatra prikladnijima vrsto titi cjelovitost i jedinstvo onoga to treba vjerovati, priznajui ipak opravdanu slobodu u daljem istraivanju istina. Kan. 387 - Dijecezanski biskup, imajui na umu da je obvezan davati primjer svetosti i ljubavi, poniznosti i jednostavnosti ivota, neka sa svima nastoji promicati svetost vjernika prema vlastitom pozivu svakog pojedinca i neka se, budui da je glavni djelitelj Bojih otajstava, stalno trudi da vjernici povjereni njegovoj brizi slavljenjem sakramenata rastu u milosti i da upoznaju i ive vazmeno otajstvo. Kan. 388 - 1. Poto preuzme biskupiju u posjed dijecezanski biskup mora svake nedjelje i u svojem kraju zapovijedanog blagdana namijeniti misu za povjereni mu narod. 2. Biskup mora osobno slaviti i namijeniti misu za narod u dane o kojima se govori u 1; ako je pak u tom slavljenju zakonito sprijeen, neka je tih dana namijeni preko drugih ili drugih dana osobno. 3. Biskup kojemu su osim vlastite povjerene i druge biskupije, pa i s naslovom upraviteljstva, udovoljava obvezi ako namijeni jednu misu za sav povjereni mu narod. 4. Biskup koji nije udovoljio obvezi, o kojoj se govoru u 1-3, neka to prije namijeni za narod toliko misa koliko ih je propustio. Kan. 389 - Neka esto predsjeda u stolnoj crkvi ili u drugoj crkvi svoje biskupije slavljenju presvete Euharistije na blagdane, osobito zapovijedane, i na druge sveanosti. Kan. 390 - Dijecezanski biskup moe u svoj svojoj biskupiji vriti biskupsko bogosluje, a izvan svoje biskupije ne moe bez izriitog ili barem razlono pretpostavljenog pristanka mjesnog ordinarija. Kan. 391 - 1. Zadaa je dijecezanskoga biskupa da upravlja povjerenom mu partikularnom Crkvom zakonodavnom, izvrnom i sudskom vlau prema pravnoj odredbi. 2. Zakonodavnu vlast biskup vri osobno; izvrnu vlast vri bilo osobno bilo preko generalnih vikara ili biskupskih vikara prema pravnoj odredbi; sudsku vlast vri bilo osobno bilo preko sudskog vikara ili sudaca prema pravnoj odredbi. Kan. 392 - 1. Budui da mora tititi jedinstvo ope Crkve, biskup je duan promicati zajedniku stegu sve Crkve i stoga zahtijevati obdravanje svih crkvenih zakona. 2. Neka bdije da se u crkvenu stegu ne bi uvukle zloupotrebe, osobito s obzirom na navijetanje rijei, slavljenje sakramenata i blagoslovina, tovanja Boga i svetaca te upravljanje dobrima. Kan. 393 - dijecezanski biskup zastupa biskupiju u svim pravnim poslovima. Kan. 394 - 1. Neka biskup promie razliite oblike apostolata u biskupiji i neka se brine da se pod njegovim vodstvom usklade u svoj biskupiji ili u njezinim pojedinim okrujima sva djela apostolata, uvajui vlastitu narav svakog pojedinog.
73

 2. Neka upozorava na dunost koja obvezuje vjernike da vre apostolat, svatko prema svojem poloaju i sposobnostima, i neka ih hrabri da sudjeluju u razliitim djelima apostolata i da ih potpomau prema potrebama mjesta i vremena. Kan. 395 - 1. Dijecezanski biskup, makar imao koadjutora ili pomo nog biskupa, vezan je zakonom imati osobno sjedite u biskupiji. 2. Osim radi pohoda apostolskih pragova ili radi sabora, Biskupske sinode, biskupske konferencije, kojima mora prisustvovati, ili druge zakonito mu povjerene dunosti, biskup moe zbog opravdana razloga biti odsutan iz biskupije, ali ne vie od mjesec dana, bilo neprekidno bilo s prekidima, samo ako je osigurano da zbog njegove odsutnosti biskupija nee pretrpjeti nikakvu tetu. 3. Neka ne bude odsutan iz biskupije u dane Boia, Velikog tjedna i Uskrsa, Duhova i Tijelova, osim zbog vana i hitna razlog. 4. Ako je biskup nezakonito odsutan iz biskupije vie od est mjeseci, neka metropolita o njegovoj odsutnosti obavijesti Apostolsku Stolicu; ali, ako se radi o metropoliti, neka to isto u ini najstariji sufragan. Kan. 396 - 1. Biskup je obvezan svake godine pohoditi biskupiju ili u cijelosti ili djelomino, tako da barem u pet godina pohodi svu biskupiju osobno ili, ako je zakonito sprijeen, preko biskupa koadjutora, ili pomonog biskupa, ili generalnog vikara, ili biskupskog vikara, ili preko kojeg drugog prezbitera. 2. Biskup ima pravo izabrati bilo koje klerike kao pratitelje i pomonike u pohodu, a odbacuje se bilo koja protivna povlastica ili obiaj. Kan. 397 - 1. Redovitom biskupskom pohodu podlone su osobe, katolike ustanove, svete stvari i mjesta koja se nalaze na biskupijskom podru ju. 2. Biskup moe pohoditi lanove redovnikih ustanova papinskoga prava i njihove kue samo u sluajevima koji su izriito predvieni pravom. Kan. 398 - Neka biskup nastoji pastoralni pohod obaviti s dunom panjom; neka se uva da ne bi komu zbog suvinih trokova bio na tetu i teret. Kan. 399 - 1. Dijecezanski biskup duan je svakih pet godina podnijeti izvjetaj vrhovnom sveeniku o stanju povjerene mu biskupije, u obliku i vremenu koje odredi Apostolska Stolica. 2. Ako godina odreena za podnoenje izvjetaja padne u cijelosti ili djelomino u prvo dvogodite od zapoetog upravljanja biskupijom, biskup se moe za taj put uzdrati od izradbe i podnoenja izvjetaja. Kan. 400 - 1. Dijecezanski biskup one godine kad je duan podnijeti izvjetaj vrhovnom sveeniku, osim ako Apostolska Stolica odredi drukije, neka doe u Rim da poasti grobove blaenih apostola Petra i Pavla i neka posjeti rimskog prvosveenika. 2. Neka biskup osobno udovolji spomenutoj obvezi, osim ako je zakonito sprijeen; u tom sluaju neka joj udovolji preko koadjutora, ako ga ima, ili preko pomonog biskupa, ili preko kojeg prikladnog sveenika svojeg prezbiterija, koji prebiva u njegovoj biskupiji. 3. Apostolski vikar moe toj obvezi udovoljiti i preko zastupnika koji boravi u Rimu; apostolski prefekt nema te obveza. Kan. 401 - 1. Dijecezanski biskup koji je navrio sedamdeset pet godina ivota poziva se da vrhovnom sveeniku preda odreknue od slube, koje e, poto razmotri sve okolnosti, odluiti o tome. 2. Dijecezanski biskup koji je zbog slaba zdravlja ili zbog kojeg drugog vana razloga postao manje prikladan za vrenje svoje slube usrdno se poziva da preda odreknue od slube.
74

Kan. 402 - 1. Biskup ije je odreknue od slube prihvaeno zadrava naslov umirovljenog biskupa svoje biskupije i moe zadrati, ako to eli, mjesto stanovanja u samoj biskupiji, osim ako u odreenim sluajevima zbog posebnih okolnosti Apostolska Stolica odlu i drukije. 2. Biskupska konferencija mora se pobrinuti da se osigura dolino i dostojno uzdravanje biskupa koji se odrekao, imajui u vidu prvotnu obvezu biskupije kojoj je on sluio. lanak 3.

BISKUPI KOADJUTORI I POMONI BISKUPI

Kan. 403 - 1. Kad to savjetuju pastoralne potrebe biskupije, neka se postave jedan ili vie pomonih biskupa na traenje dijecezanskog biskupa; pomoni biskup nema pravo nasljedstva. 2. U teim okolnostima, takoer osobne naravi, dijecezanskom biskupu moe se dati pomoni biskup s posebnim ovlastima. 3. Sveta Stolica, ako to smatra prikladnijim, moe po slubenoj dunosti postaviti biskupa koadjutora s posebnim ovlastima; biskup koadjutor ima pravo nasljedstva. Kan. 404 - 1. Biskup koadjutor preuzima svoju slubu u posjed kad apostolsko pismo imenovanja osobno ili preko zastupnika pokae dijecezanskom biskupu i zboru savjetnika u prisutnosti kancelara kurije, koji neka o tome sastavi zapisnik. 2. Pomoni biskup preuzima svoju slubu u posjed kad apostolsko pismo imenovanja pokae dijecezanskom biskupu u prisutnosti kancelara kurije, koji neka o tome sastavi zapisnik. 3. Ali, ako je dijecezanski biskup potpuno sprijeen, dovoljno je da bilo biskup koadjutor bilo pomoni biskup pokau apostolsko pismo imenovanja zboru savjetnika u prisutnosti kancelara kurije. Kan. 405 - 1. Biskup koadjutor, isto tako i pomoni biskup imaju obveze i prava koja su odreena propisima kanona koji slijede i oznaena u pismu njihova imenovanja. 2. Biskup koadjutor i pomoni biskup, o kojemu se govori u kan. 403, 2. pomau dijecezanskom biskupu u cjelokupnom upravljanju biskupijom i zamjenjuju ga kad je odsutan ili sprijeen. Kan. 406 - 1. Neka dijecezanski biskup postavi biskupa koadjutora, isto tako i pomo nog biskupa, o kojemu se govori u kan. 403, 2, za generalnog vikara; osim toga, neka mu prije nego drugima povjeri ono za to se po pravu trai poseban nalog. 2. Neka dijecezanski biskup svojeg pomonog biskupa ili pomone biskupe postavi za generalne vikare ili barem biskupske vikare, ovisne samo o njegovoj vlasti ili o vlasti biskupa koadjutora ili pomonog biskupa, o kojemu se govori u kan. 403, 2, ako se u apostolskom pismu ne odreuje neto drugo i obdravajui propis 1. Kan. 407 - 1. Da bi se sadanja i budua dobrobit biskupije to vie unapreivala, neka se dijecezanski biskup, biskup koadjutor i pomoni biskup o kojemu se govori u kan. 403, 2 meusobno savjetuju u vanijim stvarima. 2. Dijecezanski biskup u procjenjivanju vanijih slu ajeva, osobito onih pastoralne naravi, neka se rado savjetuje prije nego s drugima s pomonim biskupima. 3. Biskup koadjutor i pomoni biskup, budui da su pozvani da sudjeluju u brizi dijecezanskog biskupa, neka svoje zadae tako obavljaju da budu sloni s njim djelom i milju. Kan. 408 - 1. Biskup koadjutor i pomoni biskup, kad nisu opravdano sprijeeni, obvezni su, kad god to zatrai dijecezanski biskup, obavljati biskupsko bogosluje i druge zadae koje veu dijecezanskog biskupa.
75

 2. Neka dijecezanski biskup ne povjerava tajno nekomu drugom biskupska prava i zadae koje moe vriti biskup koadjutor ili pomoni biskup. Kan. 409 - 1. Kad biskupska stolica postane prazna, biskup koadjutor odmah postane biskup biskupije za koju je bio postavljen, samo ako je biskupiju zakonito preuzeo u posjed. 2. Kad je biskupska stolica prazna, osim ako mjerodavna vlast odredi neto drugo, pomo ni biskup, dok novi biskup ne preuzme stolicu u posjed, zadrava sve i samo one vlasti i ovlasti koje je imao kao generalni vikar ili kao biskupski vikar dok je stolica bila popunjena; ali, ako ne bude odreen za slubu dijecezanskog upravitelja, tu svoju vlast koju mu daje pravo vri pod vlau dijecezanskog upravitelja koji je na elu biskupijske uprave. Kan. 410 - Biskup koadjutor i pomoni biskup obvezni su, kao i sam dijecezanski biskup, imati sjedite u biskupiji; neka se iz nje ne udaljuju, osim na kratko vrijeme, radi neke dunosti koju treba da obave izvan biskupije ili radi odmora, koji neka ne traje vie od mjesec dana. Kan. 411 - to se tie odreknua od slube, na biskupa koadjutora i pomonog biskupa primjenjuju se propisi kann. 401 i 402, 2. POGLAVLJE III.

SPRIJEENA I PRAZNA STOLICA

lanak 1.

SPRIJEENA STOLICA
Kan. 412 - Biskupska stolica smatra se sprijeenom ako je dijecezanski biskup zbog zatoenitva, izgona, progonstva ili nesposobnosti posve sprijeen u obavljanju pastoralne slube u biskupiji te ni pismeno ne moe saobraati s vjernicima biskupije. Kan. 413 - 1. Kad je stolica sprijeena, upravljanje biskupijom, osim ako Sveta Stolica odredi drukije, pripada biskupu koadjutoru, ako ga ima; ako ga nema ili ako je sprijeen, pripada pomonom biskupu ili generalnom ili biskupskom vikaru ili nekom sveeniku, obdravajui redoslijed osoba utvren u propisu koji dijecezanski biskup treba da sastavi to prije poslije preuzimanja biskupije u posjed; taj popis, koji treba da se priopi metropoliti, neka se obnovi barem svake tri godine i neka ga kancelar uva u tajnosti. 2. Ako nema biskupa koadjutora ili ako je sprijeen, a nema ni popisa o kojemu se govori u 1, zadaa je zbora savjetnika da izabere sveenika koji neka upravlja biskupijom. 3. Onaj koji preuzme upravljanje biskupijom prema odredbi 1 ili 2 neka to prije obavijesti Svetu Stolicu o sprijeenoj stolici i o preuzetoj slubi. Kan. 414 - Onaj koji je prema odredbi kan. 413 pozvan da u meuvremenu vodi pastoralnu brigu za biskupiju, samo za vrijeme sprijeenosti stolice, u obavljanju biskupijske pastoralne slube ima obveze i vlast koje po pravu pripadaju dijecezanskom upravitelju. Kan. 415 - Ako je dijecezanskom biskupu zabranjeno obavljanje slube zbog crkvena kazne, metropolita ili, ako njega nema ili ako se radi o njemu, sufragan najstariji po promaknu u, neka se odmah obrati na Svetu Stolicu da se ona pobrine za to.

76

lanak 2.

PRAZNA STOLICA
Kan. 416 - Biskupska stolica postane prazna smru dijecezanskog biskupa, odreknuem koje prihvati rimski prvosveenik, premjetanjem ili oduzeem priopenim biskupu. Kan. 417 - Valjano je sve to uine generalni vikar ili biskupski vikar dok ne prime sigurnu obavijest o smrti dijecezanskog biskupa; isto tako i ono to u ine dijecezanski biskup ili generalni ili biskupski vikar dok ne prime sigurnu obavijest o spomenutim papinskim inima. Kan. 418 - 1. U roku od dva mjeseca poto je sigurno obavijeten o premjetaju biskup mora poi u dodijeljenu mu biskupiju i kanonski je preuzeti u posjed; od dana pak kad preuzme novu biskupiju u posjed prazna je biskupija iz koje je otiao. 2. Od sigurne obavijesti o premjetaju do kanonskog preuzimanja nove biskupije u posjed premjeteni biskup u prijanjoj biskupiji: 1. dobiva vlast dijecezanskog upravitelja i veu ga njegove obveze, a prestane svaka vlast generalnog vikara i biskupskog vikara, uz potovanje kan. 409, 2; 2. prima potpunu plau koja je vlastita slubi. Kan. 419 - Kad je stolica prazna, vlast upravljanja biskupijom, sve do postavljanja dijecezanskog upravitelja, ima pomo ni biskup, a kad ih je vie, onaj koji je stariji po promaknu u; ako pak nema pomonog biskupa, zbor savjetnika, osim ako Sveta Stolica uredi drukije. Onaj koji tako preuzme upravljanje biskupijom neka bez odgaanja sazove zbor mjerodavan za odreivanje dijecezanskog upravitelja. Kan. 420 - Kad je prazna stolica u apostolskom vikarijatu ili prefekturi, upravljanje preuzme provikar ili proprefekt kojega samo u tu svrhu imenuje vikar ili prefekt neposredno nakon preuzimanja u posjed, osim ako Sveta Stolica odredi drukije. Kan. 421 - 1. U roku od osam dana poto primi obavijest da je biskupska stolica prazna zbor savjetnika treba da izabere dijecezanskog upravitelja koji, naravno, neka u meuvremenu upravlja biskupijom, uz obdravanje propisa kan. 502, 3. 2. Ako dijecezanski upravitelj zbog bilo kojeg razloga ne bude zakonito izabran u propisano vrijeme, vlast da odredi dijecezanskog upravitelja pripadne metropoliti; ako je pak prazna sama metropolitanska Crkva ili metropolitanska zajedno sa sufraganskom, sufraganskom biskupu najstarijem po promaknuu. Kan. 422 - Pomoni biskup ili, kad njega nema, zbor savjetnika neka to prije obavijesti Apostolsku Stolicu o biskupovoj smrti; isto tako dijecezanski upravitelj o svojem izboru. Kan. 423 - 1. Neka se odredi jedan dijecezanski upravitelj, odbacivi protivno obiaj; inae je izbor nevaljan. 2. Dijecezanski upravitelj neka ne bude istodobno i ekonom; zato, ako biskupijski ekonom bude izabran za upravitelja, neka ekonomsko vijee izabere privremeno drugog ekonoma. Kan. 424 - Neka se dijecezanski upravitelj bira prema odredbi kann. 165-178. Kan. 425 - 1. Za slubu dijecezanskog upravitelja moe se valjano odrediti samo sve enik koji je navrio trideset pet godina ivota i koji nije ve izabran, imenovan ili predloen za istu praznu stolicu.
77

 2. Neka se za dijecezanskog upravitelja izabere sveenik koji se odlikuje naukom i razboritou. 3. Ako nisu potovani uvjeti propisani u 1, metropolita ili, ako je prazna sama metropolitanska Crkva, sufraganski biskup najstariji po promaknuu, poto dozna istinu o tome, neka za taj put odredi upravitelja; ali ini onoga tko je izabran protiv propisa 1 po samom su pravu nitavi. Kan. 426 - Onaj koji, dok je stolica prazna, upravlja biskupijom prije nego se odredi dijecezanski upravitelj ima vlast koju pravo priznaje generalnom vikaru. Kan. 427 - 1. Dijecezanski upravitelj ima obveze i vlast dijecezanskog biskupa, osim onih koje se izuzimaju po naravi stvari ili po samom pravu. 2. Poto prihvati izbor, dijecezanski upravitelj dobiva vlast i nije potrebna niija potvrda; ostaje ipak obveza o kojoj se govori u kan. 833, br. 4. Kan. 428 - 1. Dok je stolica prazna, neka se ne uvodi nita novo. 2. Onima koji se u meuvremenu brinu za upravljanje biskupijom zabranjuje se initi sve ono to bi moglo bilo kako nakoditi biskupiji ili biskupskim pravima; posebno se zabranjuje njima, a i svima drugima, da bilo osobno bilo preko drugoga odnose ili unitavaju bilo koje isprave biskupijske kurije ili da u ispravama bilo to mijenjaju. Kan. 429 - Dijecezanski upravitelj obvezan je imati sjedite u biskupiji i namjenjivati misu za narod prema odredbi kan. 388. Kan. 430 - 1. Sluba dijecezanskog upravitelja prestane kad novi biskup preuzme biskupiju u posjed. 2. Uklanjanje dijecezanskog upravitelja pridrano je Svetoj Stolici; odreknue koje moda sam preda mora u vjerodostojnom obliku predati zboru mjerodavnu za izbor, a prihvaanje nije potrebno; nakon uklanjanja ili odreknua dijecezanskog upravitelja ili ako umre, neka se izabere drugi dijecezanski upravitelj prema odredbi kan. 421.

78

NASLOV II.

SKUPTINE PARTIKULARNIH CRKAVA

POGLAVLJE I.

CRKVENE POKRAJINE I CRKVENE REGIJE

Kan. 431 - 1. Da bi se promicala zajednika pastoralna djelatnost razliitih susjednih biskupija prema okolnostima osoba i mjesta i da bi se prikladnije unapre ivali meusobni odnosi dijecezanskih biskupa, neka se susjedne partikularne Crkve zdrue u crkvene pokrajine omeene odreenim podrujem. 2. Neka kao pravilo odsad vrijedi da ne bude izuzetih biskupija; zato se svaka biskupija i druge partikularne Crkve koje su na podruju neke crkvene pokrajine moraju pridruiti toj crkvenoj pokrajini. 3. Pravo je samo vrhovne crkvene vlati, poto pita za miljenje biskupe kojih se to tie, da osniva, ukida ili obnavlja crkvene pokrajine. Kan. 432 - 1. U crkvenoj pokrajini imaju vlast, prema pravnoj odredbi, pokrajinski sabor i metropolita. 2. Crkvena pokrajina ima pravnu osobnost po samom pravu. Kan. 433 - 1. Ako to savjetuje korist, osobito u zemljama gdje ima vie partikularnih Crkava, Sveta Stolica moe, na prijedlog biskupske konferencije, povezati susjedne crkvene pokrajine u crkvene regije. 2 Crkvena regija moe se osnovati kao pravna osoba. Kan. 434 - Biskupskoj skuptini crkvene regije pripada da unapreuje suradnju i zajedniku pastoralnu djelatnost u regiji; ipak, toj skuptini ne pripadaju vlasti koje se u kanonima ovoga Zakonika daju biskupskoj konferenciji, osim ako joj je Sveta Stolica neke posebno dala. POGLAVLJE II.

METROPOLITE
Kan. 435 - Na elu crkvene pokrajine stoji metropolita koji je nadbiskup biskupije koja mu je povjerena; ta je sluba povezana s biskupskom stolicom koju je odredio ili odobrio rimski prvosveenik. Kan. 436 - 1. U sufraganskim biskupijama metropoliti pripada: 1. bdjeti da se tono uva vjera i crkvena stega i obavijestiti rimskog prvosve enika o zloupotrebama, ako bi ih bilo; 2. obaviti kanonski pohod, s prije dobivenim odobrenjem Apostolske Stolice, ako to zanemari uiniti sufragan; 3. odrediti dijecezanskog upravitelja prema odredbi kann. 421, 2 i 425, 3. 2. Gdje to okolnosti trae, Apostolska Stolica moe metropoliti dati posebne zada e i vlasti koje treba da se odrede u krajevnom pravu.

79

 3. Metropoliti ne pripada nikakva druga vlast upravljanja u sufraganskim biskupijama; ipak moe u svim crkvama vriti svete obrede kao biskup u svojoj biskupiji, poto unaprijed upozori dijecezanskog biskupa, ako je crkva stolna. Kan. 437 - 1. Metropolita je obvezan u roku od tri mjeseca poto je primio biskupsko posveenje ili, ako je ve bio posveen, nakon kanonskog povjeravanja zatraiti osobno ili preko zastupnika palij od rimskog prvosveenika, kojim se oznauje vlast koju metropolita u zajednitvu s rimskom Crkvom po pravu ima u svojoj pokrajini. 2. Metropolita se prema odredbi bogoslunih zakona moe sluiti palijem u svim crkvama crkvena pokrajine kojoj je na elu, ali nikako izvan nje, pa ni s pristankom dijecezanskoga biskupa. 3. Ako bude premjeten na drugu metropolitansku stolicu, metropoliti je potreban novi palij. Kan. 438 - Naslov patrijarha i primasa, osim prvenstva asti, u latinskoj Crkvi ne nosi sa sobom nikakvu vlast upravljanja, osim ako je za neke po apostolskoj povlastici ili odobrenom obiaju odreeno neto drugo. POGLAVLJE III.

KRAJEVNI SABORI
Kan. 439 - 1. Plenarni sabor, to jest sabor svih partikularnih Crkava iste biskupske konferencije, neka se odri kada ta biskupska konferencija, s odobrenjem Apostolske Stolice, to smatra potrebnim ili korisnim. 2. Odredba utvrena u 1 vrijedi i za odravanje pokrajinskog sabora u crkvenoj pokrajini ije se granice podudaraju s podrujem neke zemlje. Kan. 440 - 1. Pokrajinski sabor za razliite partikularne Crkve iste crkvene pokrajine neka se odri kad god se to smatra prikladnim prema sudu veine dijecezanskih biskupa pokrajine, uz potovanje kan. 439, 2. 2. Ako je metropolitanska stolica prazna, neka se ne saziva pokrajinski sabor. Kan. 441 - Zadaa je biskupske konferencije: 1. da sazove plenarni sabor; 2. da izabere mjesto odravanja sabora na podruju biskupske konferencije; 3. da izabere predsjednika plenarnog sabora izmeu dijecezanskih biskupa, kojega treba da odobri Apostolska Stolica; 4. da utvrdi raspored rada i pitanja za raspravu, da odredi poetak i trajanje plenarnog sabora, da ga premjesti, produi ili zavri. Kan. 442 - 1. Zadaa je metropolite s pristankom veine sufraganskih biskupa: 1. da sazove pokrajinski sabor; 2. da izabere mjesto odravanja pokrajinskog sabora na podruju pokrajine; 3. da utvrdi raspored rada i pitanja za raspravu, da odredi poetak i trajanje pokrajinskog sabora, da ga premjesti, produi i zavri. 2. Zadaa je metropolite, a kad je on zakonito sprijeen, sufraganskog biskupa kojega izaberu ostali sufraganski biskupi da predsjeda pokrajinskom saboru. Kan. 443 - 1. Na krajevne sabore treba da se pozovu i na njima imaju pravo odluujueg glasa: 1. dijecezanski biskupi; 2. biskupi koadjutori i pomoni biskupi;
80

3. drugi naslovni biskupi koji na tom podruju vre posebnu slubu koju im je povjerila Apostolska Stolica ili biskupska konferencija. 2. Na krajevne sabore mogu se pozvati i drugi naslovni biskupi, i umirovljeni, koji borave na tom podruju; oni, dakako, imaju pravo odluujueg glasa. 3. Na krajevne sabore treba da se pozovu samo sa savjetodavnim glasom: 1. generalni vikari i biskupski vikari svih partikularnih Crkava na tom podruju; 2. vii poglavari redovnikih ustanova i druba apostolskog ivota, u broju koji treba da i za muke i za enske odredi biskupska konferencija ili biskupi pokrajine, a koje izaberu svi vii poglavari ustanova i druba koje na tom podruju imaju sjedite; 3. rektori crkvenih i katolikih sveuilita i dekani bogoslovnih fakulteta i fakulteta kanonskoga prava koji na tom podruju imaju sjedite; 4. neki rektori velikih sjemenita, u broju koji treba da se odredi kao u br. 2, a koje izaberu rektori sjemenita koja se nalaze na tom podruju. 4. Na krajevne sabore mogu se takoer pozvati, samo sa savjetodavnim glasom, prezbiteri i drugi vjernici, ipak tako da njihov broj ne prijee polovicu onih o kojima se govori u 1-3. 5. Neka se osim toga na pokrajinske sabore pozovu stolni kaptoli, isto tako i prezbiterijalno vijee te pastoralno vijee svake partikularne Crkve, dakako tako da svako od njih poalje dvojicu svojih lanova koje spomenuti zborno odrede; oni pak imaju samo savjetodavni glas. 6. Na krajevne sabore mogu se kao gosti pozvati i drugi, ako je to korisno, prema sudu biskupske konferencije, kad se radi o plenarnom saboru, ili metropolite zajedno sa sufraganskim biskupima, kad se radi o pokrajinskom saboru. Kan. 444 - 1. Tko god je pozvan na krajevne sabore, mora sudjelovati na njima, osim ako je sprijeen opravdanom smetnjom, o emu je duan obavijestiti predsjednika sabora. 2. Oni koji su pozvani na krajevne sabore i na njima imaju odlu ujui glas, ako su sprijeeni opravdanom smetnjom, mogu poslati zastupnika; taj zastupnik ima samo savjetodavni glas. Kan. 445 - Krajevni sabor brine se za svoje podru je da bude udovoljeno pastoralnim potrebama Bojega naroda i ima vlast upravljanja, osobito zakonodavnu, tako da moe, potujui uvijek ope crkveno pravo, odluiti ono to smatra prikladnim za rast vjere, za usklaivanje zajednike pastoralne djelatnosti, za ureenje udorea i za uvanje, uvoenje i obranu crkvene stege. Kan. 446 - Kad se zavri krajevni sabor, neka se predsjednik pobrine da se svi saborski spisi poalju Apostolskoj Stolici; odluke koje je sabor donio neka se ne proglase prije nego ih pregleda Apostolska Stolica; neka sam sabor odredi nain proglaenja odluka i vrijeme kad proglaene odluke poinju obvezivati. POGLAVLJE IV.

BISKUPSKE KONFERENCIJE
Kan. 447 - Biskupska konferencija, kao trajna ustanova, skuptina je biskupa nekog naroda ili odreenog podruja, koji zajedniki obavljaju neke pastoralne zadae za vjernike svojeg podruja da bi to vie unapreivali dobro koje Crkva prua ljudima, osobito oblicima i na inima apostolata prikladno prilago enima okolnostima vremena i mjesta, prema pravnoj odredbi. Kan. 448 - 1. Biskupska konferencija po opem pravilu obuhvaa predstojnike svih partikularnih Crkava istog naroda, prema odredbi kan. 450. 2. Ako pak prema sudu Apostolske Stolice, poto pita za miljenje dotine dijecezanske biskupe, okolnosti osoba ili stvari to savjetuju, biskupska konferencija moe se osnovati za manje ili
81

vee podruje, tako da obuhvati ili biskupe samo nekih partikularnih Crkava ustanovljenih na odreenom podruju ili predstojnike partikularnih Crkava koje se nalaze u razliitim narodima; pravo je Apostolske Stolice da za svaku konferenciju utvrdi posebne odredbe. Kan. 449 - 1. Pravo je samo vrhovne crkvene vlasti da, poto pita za miljenje dotine biskupe, ustanovi, ukine ili obnovi biskupske konferencije. 2. Biskupska konferencija zakonito osnovana po samom pravu ima pravnu osobnost. Kan. 450 - 1. Biskupskoj konferenciji po samom pravu pripadaju svi dijecezanski biskupi toga podruja i oni koji su u pravu s njima izjednaeni, isto tako biskupi koadjutori, pomoni biskupi i drugi naslovni biskupi koji na istom podruju obavljaju posebnu zadau koju im je povjerila Apostolska Stolica ili biskupska konferencija; mogu se pozvati i ordinariji drugog obreda, ali tako da imaju samo savjetodavni glas, osim ako statut biskupske konferencije odreuje neto drugo. 2. Ostali naslovni biskupi i izaslanik rimskog prvosveenika nisu po pravu lanovi biskupske konferencije. Kan. 451 - Neka svaka biskupska konferencija izradi svoj statut, koji treba da pregleda Apostolska Stolica, u kojemu neka se, uz ostalo, odredi kad se imaju odravati plenarne skuptine i neka se predvidi stalno vijee biskupa i generalno tajnitvo konferencije i druge slube i komisije koje prema sudu konferencije djelotvornije pridonose da se postigne svrha. Kan. 452 - 1. Neka svaka biskupska konferencija izabere svoga predsjednika, neka odredi tko e vriti slubu potpredsjednika kad je predsjednik zakonito sprijeen i neka odredi generalnog tajnika, prema odredbi statuta. 2. Predsjednik konferencije, a kad je on zakonito sprijeen potpredsjednik, predsjeda ne samo generalnim skuptinama biskupske konferencije nego i stalnom vijeu. Kan. 453 - Neka se plenarne skuptine biskupske konferencije odravaju barem jednom svake godine, a, osim toga, kad god to trae posebne okolnosti, prema propisima statuta. Kan. 454 - 1. Odluujui glas na plenarnim skuptinama biskupske konferencije po samom pravu pripada dijecezanskim biskupima i onima koji su s njima u pravu izjedna eni te biskupima koadjutorima. 2. Pomoni biskupi i ostali naslovni biskupi koji pripadaju biskupskoj konferenciji imaju odluujui ili savjetodavni glas, ve prema propisima statuta konferencije; ipak neka ostane na snazi da odluujui glas, kad se radi o izradbi ili izmjeni statuta, imaju samo oni o kojima se govori u 1. Kan. 455 - 1. Biskupska konferencija moe donositi ope odluke samo u sluajevima u kojima to propisuje ope pravo ili to odredi posebni nalog Apostolske Stolice, bilo na vlastitu pobudu bilo na molbu same konferencije. 2. Da bi odluke, o kojima se govori u 1, bile valjano donesene, na plenarnoj skuptini moraju dobiti barem dvije treine glasova predstojnika koji pripadaju konferenciji i koji imaju odlu ujui glas; odluke nemaju obvezatne snage, osim ako, poto ih pregleda Apostolska Stolica, budu zakonito proglaene. 3. Sama biskupska konferencija odreuje nain proglaenja i vrijeme kad odluke stupaju na snagu. 4. U sluajevima u kojima ni ope pravo ni poseban nalog Apostolske Stolice ne daju biskupskoj konferenciji vlast, o kojoj se govori u 1, ostaje neokrnjena mjerodavnost svakoga dijecezanskog biskupa, a ni konferencija ni njezin predsjednik ne mogu djelovati u ime svih biskupa, osim ako svi biskupi i svaki napose dadu pristanak.
82

Kan. 456 - Kad se zavri plenarna skuptina biskupske konferencije, neka predsjednik poalje izvjetaj o radu konferencije i njezine odluke Apostolskoj Stolici, bilo da je obavijesti o njezinu radu bilo da ona moe pregledati odluke, ako ih ima. Kan. 457 - Zadaa je stalnog vijea brinuti se da se priprave predmeti za raspravu na plenarnoj skuptini konferencije i da se rjeenja donesena na plenarnoj skuptini predaju na izvrenje; njegova je takoer zadaa da obavlja i druge poslove koji su mu povjereni prema odredbi statuta. Kan. 458 - Zadaa je generalnog tajnitva: 1. da sastavi izvjetaj o radu i odlukama plenarne skuptine konferencije i o radu stalnog vijea biskupa i da ih priopi svim lanovima konferencije; isto tako da sastavi druge spise koje mu povjeri na izradbu predsjednik konferencije ili stalno vije e; 2. da priopi susjednim biskupskim konferencijama spise i isprave koje im konferencija na plenarnoj skuptini ili stalno vijee biskupa odlue poslati. Kan. 459 - 1. Neka se unapreuju odnosi meu biskupskim konferencijama, osobito meu susjednima, da se promie i titi vee dobro. 2. Ipak, kad god konferencije poduzimaju djelatnosti ili pothvate meunarodnog znaenja, treba da se uje miljenje Apostolske Stolice.

83

NASLOV III.

UNUTRANJE UREENJE PARTIKULARNIH CRKAVA

POGLAVLJE I.

BISKUPIJSKA SINODA
Kan. 460 - Biskupijska je sinoda skuptina izabranih sveenika i drugih vjernika partikularne Crkve koji pomau dijecezanskom biskupu na dobrobit sve biskupijske zajednice, prema odredbi kanona koji slijede. Kan. 461 - 1. Neka se biskupijska sinoda odri u svakoj partikularnoj Crkvi kad to savjetuju okolnosti, prema sudu dijecezanskog biskupa i poto se posavjetuje s prezbiterijalnim vije em. 2. Ako se biskup brine za vie biskupija ili se za jednu brine kao vlastiti biskup, a za drugu kao upravitelj, moe sazvati jednu biskupijsku sinodu za sve povjerene mu biskupije. Kan. 462 - 1. Biskupijsku sinodu saziva samo dijecezanski biskup, a ne onaj koji je privremeno na elu biskupije. 2. Biskupijskoj sinodi predsjeda dijecezanski biskup, koji ipak moe za obavljanje te zadae na pojedinim sinodalnim sjednicama ovlastiti generalnog vikara ili biskupskog vikara. Kan. 463 - 1. Na biskupijsku sinodu kao lanovi sinode koji su obvezni na njoj sudjelovati treba da se pozovu: 1. biskup koadjutor i pomoni biskup; 2. generalni vikari i biskupski vikari, a i sudski vikar; 3. kanonici stolne crkve; 4. lanovi prezbiterijalnog vijea; 5. vjernici laici, pa i lanovi ustanova posveenoga ivota, koje treba da izabere pastoralno vijee na nain i u broju koji treba da odredi dijecezanski biskup ili, gdje nema toga vije a, na nain koji odredi dijecezanski biskup; 6. rektor velikoga biskupijskog sjemenita; 7. dekani; 8. barem jedan prezbiter iz svakog dekanata, kojega treba da izaberu svi koji tamo obavljaju duobriniku slubu; isto tako treba da izaberu drugog prezbitera koji e ga, ako taj bude sprijeen, zamijeniti; 9. neki poglavari redovnikih ustanova i druba apostolskoga ivota, koje u biskupiji imaju kuu, koji treba da se izaberu u broju i na nain kako odredi dijecezanski biskup. 2. Dijecezanski biskup moe na biskupijsku sinodu pozvati kao lanove sinode i druge, bilo klerike bilo lanove ustanova posveenoga ivota bilo vjernike laike. 3. Dijecezanski biskup moe na biskupijsku sinodu, ako to smatra prikladnim, pozvati kao promatrae i neke slubenike i lanove Crkava ili crkvenih zajednica koje nisu u potpunom zajednitvu s Katolikom crkvom. Kan. 464 - lan sinode, ako je sprijeen zakonitom smetnjom, ne moe poslati zastupnika da prisustvuje sinodi u njegovo ime; neka ipak o toj smetnji obavijesti dijecezanskog biskupa. Kan. 465 - Neka se sva predloena pitanja podvrgnu slobodnoj raspravi lanova na sinodalnim sjednicama.
84

Kan. 466 - Jedini je zakonodavac na sinodi dijecezanski biskup, dok drugi lanovi sinode imaju samo savjetodavni glas; samo on potpisuje sinodalne izjave i odluke i one se mogu objaviti samo s njegovom vlau. Kan. 467 - Neka dijecezanski biskup priopi metropoliti i biskupskoj konferenciji tekst sinodalnih izjava i odluka. Kan. 468 - 1. Dijecezanskom biskupu pripada da prema svojem razboritom sudu obustavi, a i raspusti biskupijsku sinodu. 2. Kad je biskupska stolica prazna ili kad je sprijeena, biskupijska sinoda prekida se po samom pravu dok dijecezanski biskup, koji naslijedi prijanjega, ne odlu i da se ona nastavi ili je proglasi utrnulom. POGLAVLJE II.

BISKUPIJSKA KURIJA
Kan. 469 - Biskupijska kurija sastoji se od onih ustanova i osoba koje pomau biskupu u upravljanju cijelom biskupijom, osobito u vo enju pastoralne djelatnosti, u obavljanju biskupijske uprave i u vrenju sudske vlasti. Kan. 470 - Dijecezanskom biskupu pripada da imenuje one koji obavljaju slube u biskupijskoj kuriji. Kan. 471 - Svi koji preuzimaju slube u kuriji moraju: 1. obeati da e vjerno obavljati slubu onako kako je odreeno u pravu ili kako je odredio biskup; 2. uvati tajnu u granicama i onako kako je odreeno u pravu ili kako je odredio biskup. Kan. 472 - to se tie parnica i osoba koje u kuriji vre sudsku vlast, neka se obdravaju propisi Knjige VII. Postupci; to se pak tie uprave biskupije, neka se obdravaju propisi kanona koji slijede. Kan. 473 - 1. Dijecezanski biskup mora se brinuti da se svi poslovi koji se tiu uprave cijele biskupije propisno usklade i usmjere da se prikladnije osigura dobrobit njemu povjerenog dijela Bojeg naroda. 2. Dijecezanskom biskupu pripada da osobno usklauje pastoralnu djelatnost vikara, bilo generalnih bilo biskupskih; gdje je to korisno, moe se imenovati i voditelj kurije, koji treba da bude sveenik, ija je zadaa da pod biskupskom vlau usklauje obavljanje upravnih poslova i da se brine da ostale osobe u kuriji propisno obavljaju slubu koja im je povjerena. 3. Neka se za voditelja kurije imenuje generalni vikar ili, ako ih je vie, jedan od generalnih vikara, osim ako okolnosti mjesta, prema biskupovu sudu, trae neto drugo. 4. Da bi se prikladnije unapreivala pastoralna djelatnost, biskup moe, kada prosudi da je to korisno, ustanoviti biskupsko vijee, koje se sastoji od generalnih vikara i biskupskih vikara. Kan. 474 - Kurijalne spise, koji po svojoj naravi imaju pravi uinak, mora, i to da bi bili valjani, potpisati ordinarij koji ih izdaje, i istodobno kancelar ili kurijalni biljenik; kancelar pak duan je o spisima obavijestiti voditelja kurije.

85

lanak 1.

GENERALNI I BISKUPSKI VIKARI

Kan. 475 - 1. U svakoj biskupiji dijecezanski biskup treba da postavi generalnog vikara da mu, provien redovitom vlau prema odredbi kanona koji slijede, pomae u upravljanju svom biskupijom. 2. Neka kao ope pravilo bude da se postavi jedan generalni vikar, osim ako prostranost biskupije ili broj stanovnika ili drugi pastoralni razlozi savjetuju neto drugo. Kan. 476 - Kad god to trai pravilno upravljanje biskupijom, dijecezanski biskup moe postaviti jednog ili vie biskupskih vikara, koji naime ili u odreenom dijelu biskupije ili za odreenu vrstu poslova ili za vjernike odreenog obreda ili za odreene skupine osoba imaju istu redovitu vlast koja po opem pravu pripada generalnom vikaru, prema odredbi kanona koji slijede. Kan. 477 - 1. Dijecezanski biskup slobodno imenuje generalnog i biskupskog vikara i moe ih slobodno ukloniti, uz obdravanje propisa kan. 406; biskupski vikar, koji nije pomoni biskup, neka se imenuje samo na vrijeme koje treba da se odredi u samom spisu imenovanja. 2. Kad je generalni vikar odsutan ili zakonito sprijeen, dijecezanski biskup moe imenovati drugoga da ga zamjenjuje; ta se odredba primjenjuje na biskupskog vikara. Kan. 478 - 1. Generalni i biskupski vikar neka budu sveenici, ne mladi od trideset godina, doktori ili magistri kanonskoga prava ili bogoslovlja ili barem doista stru ni u tim znanostima i da ih preporuuju zdrav nauk, estitost, razboritost i iskustvo u obavljanju poslova. 2. Sluba generalnog i biskupskog vikara ne moe se spojiti sa slubom kanonika pokorniara niti povjeriti biskupovim krvnim srodnicima sve do etvrtoga stupnja. Kan. 479 - 1. Generalnom vikaru snagom slube pripada u svoj biskupiji izvrna vlast koja po pravu pripada dijecezanskom biskupu, to jest za obavljanje svih upravnih ina, izuzevi ipak one koje biskup pridri sebi ili za koje se po pravu trai poseban biskupov nalog. 2. Biskupskom vikaru po samom pravu pripada ista vlast o kojoj se govori u 1, ali samo za odreeni dio podruja ili za odreenu vrstu poslova ili za vjernike odreenog obreda ili za skupine za koje je postavljen, izuzevi one koje biskup pridri sebi ili generalnom vikaru ili za koje se po pravu trai poseban biskupov nalog. 3. Generalnom vikaru i biskupskom vikaru na podruju njihove mjerodavnosti pripadaju i stalne ovlasti koje je Apostolska Stolica dala biskupu, a i izvrenje otpisa, osim ako je izriito odreeno neto drugo ili ako je dijecezanski biskup izabran zbog osobne prikladnosti. Kan. 480 - Generalni vikar i biskupski vikar moraju izvijestiti dijecezanskoga biskupa o vanijim poslovima koje treba da obave ili su obavili i neka nikad ne rade protiv volje i nakane dijecezanskoga biskupa. Kan. 481 - 1. Vlast generalnog vikara i biskupskog vikara prestane, kad istekne vrijeme naloga, odreknuem i, potujui kann. 406 i 409, uklanjanjem, koje im priopi dijecezanski biskup, te kad biskupska stolica postane prazna. 2. Kad je obustavljena sluba dijecezanskoga biskupa, obustavlja se i vlast generalnog vikara i biskupskog vikara, osim ako imaju biskupsko dostojanstvo.

86

lanak 2.

KANCELAR I DRUGI BILJENICI TE ARHIVI

Kan. 482 - 1. Neka se u svakoj kuriji postavi kancelar ija je glavna zadaa, osim ako krajevno pravo odreuje drukije, brinuti se da se spisi kurije sastave i otpreme te da se uvaju u arhivu kurije. 2. Ako je potrebno, kancelaru se moe dati pomonik, koji se naziva vicekancelar. 3. Kancelar i vicekancelar samim su time biljenici i tajnici kurije. Kan. 483 - 1 Osim kancelara mogu se postaviti i drugi biljenici, ije pismo ili potpis posvjedouje vjerodostojnost spisa, i to bilo za sve spise bilo samo za sudske spise bilo za spise samo odreene parnice ili posla. 2. Kancelar i biljenici moraju biti na dobru glasu i besprijekorni; u predmetima u kojima bi mogao doi u pogibelj dobar glas sveenika biljenik mora biti sveenik. Kan. 484 - Dunost je biljenika: 1. sastavljati spise i isprave o odlukama, rasporedbama, obvezama ili o drugome za to se trai njihovo sudjelovanje; 2. vjerno biljeiti sve to se dogaa i to potpisati s oznakom mjesta, dana, mjeseca i godine; 3. obdravajui ono to treba obdravati, dati spise ili isprave iz upisnika onome tko zakonito trai i potvrditi da se njihovi prijepisi slau s izvornikom. Kan. 485 - Dijecezanski biskup moe kancelara i druge biljenike slobodno ukloniti sa slube, ali to ne moe dijecezanski upravitelj, osim s pristankom zbora savjetnika. Kan. 486 - 1. Sve isprave koje se tiu biskupije ili upe moraju se uvati veoma briljivo. 2. Neka se u svakoj kuriji na sigurnom mjestu uredi biskupijski arhiv ili biskupijska pismohrana, gdje neka se uvaju isprave i spisi koji se tiu i duhovnih i vremenitih poslova biskupije, rasporeeni odreenim redom i briljivo zatvoreni. 3. Neka se sastavi imovnik ili popis isprava koje se nalaze u arhivu s kratkim sadrajem pojedinih spisa. Kan. 487 - 1. Arhiv treba da bude zakljuan i njegov klju neka imaju samo biskup i kancelar; nikome nije doputeno ulaziti u nj, osim s dozvolom biskupa ili zajedno voditelja kurije i kancelara. 2. Oni kojih se to tie imaju pravo osobno ili preko zastupnika dobiti vjerodostojan prijepis ili snimak isprava koje su po svojoj naravi javne i koje se odnose na stanje njihove osobe. Kan. 488 - Nije doputeno iznositi isprave iz arhiva, osim samo za kratko vrijeme i s pristankom biskupa ili zajedno voditelja kurije i kancelara. Kan. 489 - 1. Neka u biskupijskoj kuriji bude i tajni arhiv ili barem u op em arhivu nepomian ormar ili sanduk, dobro zatvoren i zakljuan, u kojemu neka se veoma pomno uvaju isprave koje treba da se uvaju tajno. 2. Neka se svake godine unite isprave kaznenih parnica u pitanju udorea ako su okrivljeni preminuli ili koje su zavrene prije deset godina osudom, zadravi kratki injenini saetak s tekstom konane presude. Kan. 490 - 1. Klju tajnog arhiva neka ima samo biskup. 2. Kad je stolica prazna, neka se taj arhiv ili ormar ne otvara, osim u pravoj potrebi, kad ga otvara sam dijecezanski upravitelj.
87

 3. Neka se isprave ne iznose iz tajnog arhiva ili ormara. Kan. 491 - 1. Neka se dijecezanski biskup brine da se arhivski spisi i isprave stolnih, zbornih, upnih i drugih crkava koje su na njemu podruju briljivo uvaju i da se naprave imovnici ili popisi u dva primjerka, od kojih neka se jedan uva u vlastitu arhivu, a drugi u biskupijskom arhivu. 2. Neka se dijecezanski biskup takoer brine da biskupija ima povijesni arhiv i neka se u njemu briljivo uvaju i sustavno srede isprave koje imaju povijesnu vrijednost. 3. Pri pregledu ili iznoenju spisa i isprava o kojima se govori u 1 i 2 neka se obdravaju odredbe koje je izdao dijecezanski biskup. lanak 3.

EKONOMSKO VIJEE I EKONOM

Kan. 492 - 1. Neka se u svakoj biskupiji osnuje ekonomsko vijee, kojemu predsjeda sam dijecezanski biskup ili njegov ovlatenik, a koje se sastoji od barem trojice vjernika imenovanih od biskupa i zaista strunih u ekonomiji i svjetovnom pravu te koji se odlikuju potenjem. 2. Neka se lanovi ekonomskog vijea imenuju na pet godina, ali, kad istekne to vrijeme, mogu se uzeti za drugih pet godina. 3. Iz ekonomskog vijea iskljuene su osobe koje su s biskupom povezane krvnim srodstvom ili tazbinom sve do etvrtoga stupnja. Kan. 493 - Osim zadaa koje mu se povjeravaju u Knjizi V. Vremenita crkvena dobra, dunost je ekonomskog vijea da svake godine, prema uputama dijecezanskog biskupa, pripravi predraun primitaka i izdataka koji se predviaju za sveukupno upravljanje biskupijom u iduoj godini, i da, kad zavri godina, potvrdi raun primitaka i izdataka. Kan. 494 - 1. U svakoj biskupiji neka biskup, poto se posavjetuje sa zborom savjetnika i ekonomskim vijeem, imenuje ekonoma, koji treba da bude zaista stru an u ekonomiji i da se nadasve odlikuje estitou. 2. Neka se ekonom imenuje na pet godina, ali, kad istekne to vrijeme, moe se imenovati za drugih pet godina; za vrijeme slube neka se ne uklanja, osim zbog vana razloga, koja procjenjuje biskup poto se posavjetuje sa zborom savjetnika i ekonomskim vije em. 3. Kad istekne godina, ekonom mora ekonomskom vijeu podnijeti raun primitaka i izdataka. POGLAVLJE III.

PREZBITERIJALNO VIJEE I ZBOR SAVJETNIKA

Kan. 495 - 1. Neka se u svakoj biskupiji osnuje prezbiterijalno vije e, to jest skuptina sveenika, da bude, predstavljajui prezbiterij, kao biskupov senat, ija je zadaa pomagati biskupu u upravljanju biskupijom prema pravnoj odredbi da bi se to vie unaprijedila pastoralna dobrobit njemu povjerenog dijela Bojega naroda. 2. U apostolskim vikarijatima i prefekturama neka vikar ili prefekt osnuje vijee od barem trojice prezbitera misionara ije miljenje, i preko pisma, neka zatrai u vanijim poslovima. Kan. 496 - Neka prezbiterijalno vijee ima svoj statut, koji odobrava dijecezanski biskup, vodei rauna o odredbama koje je dala biskupska konferencija. Kan. 497 - to se tie odreivanja lanova prezbiterijalnog vijea:
88

1. neka sami sveenici slobodno izaberu oko polovice prema odredbi kanona koji slijede i statuta, 2. neki sveenici, prema odredbi statuta, moraju po poloaju biti lanovi, to jest oni koji pripadaju vijeu zbog povjerene im slube; 3. dijecezanski biskup moe neke slobodno imenovati. Kan. 498 - 1. Aktivno i pasivno pravo glasa za osnivanje prezbiterijalnog vije a imaju: 1. svi svjetovni sveenici inkardinirani u biskupiji; 2. svjetovni sveenici koji nisu inkardinirani u biskupiji i sveenici lanovi neke redovnike ustanove ili drube apostolskoga ivota koji borave u biskupiji i obavljaju neku slubu na njezinu dobrobit. 2. Ako statut to predvia, to pravo biranja moe se dati i drugim sveenicima koji u biskupiji imaju prebivalite ili boravite. Kan. 499 - Nain biranja lanova prezbiterijalnog vijea treba da odredi statut, dakako tako da, ako je to mogue, budu predstavljeni sveenici prezbiterija i da se vodi rauna ponajvie o razliitim slubama i razliitim krajevima biskupije. Kan. 500 - 1. Zadaa je dijecezanskog biskupa da sazove prezbiterijalno vijee, da mu predsjeda i da odredi pitanja za raspravu ili da prihvati ona koja predloe lanovi. 2. Prezbiterijalno vijee ima samo savjetodavni glas; neka se dijecezanski biskup s njima posavjetuje u vanijim poslovima, a njegov mu je pristanak potreban samo u slu ajevima izriito odreenima u pravu. 3. Prezbiterijalno vijee ne moe nikada djelovati bez dijecezanskog biskupa, kojemu jedinom pripada i briga da razglasi ono to je odreeno prema odredbi 2. Kan. 501 - 1. Neka se lanovi prezbiterijalnog vijea odrede za vrijeme odreeno u statutu, ali ipak tako da se sve vijee ili jedan njegov dio obnovi tijekom pet godina. 2. Kad je stolica prazna, prestane prezbiterijalno vijee, a njegove zadae obavlja zbor savjetnika; u roku od godinu dana poto preuzme biskupiju u posjed biskup mora ponovno osnovati prezbiterijalno vijee. 3. Ako prezbiterijalno vijee ne obavlja povjerenu mu zadau na dobrobit biskupije ili je teko zloupotrebljava, dijecezanski biskup, poto se posavjetuje s metropolitom ili, ako se radi o samoj metropolitanskoj stolici, sa sufraganskim biskupom najstarijim po promaknu u, moe ga raspustiti, ali ga mora ponovno osnovati u roku od godinu dana. Kan. 502 - 1. Izmeu lanova prezbiterijalnog vijea dijecezanski biskup slobodno imenuje neke sveenike, najmanje estoricu, a najvie dvanaestoricu, koji na pet godina tvore zbor savjetnika, kojemu pripadaju zadae odraene pravom; ipak, kad istekne pet godina, zbor savjetnika nastavlja obavljati svoje zadae sve dok se ne osnuje novi zbor. 2. Zboru savjetnika stoji na elu dijecezanski biskup; kad je stolica sprijeena ili je prazna, onaj koji u meuvremenu zamjenjuje biskupa ili, ako taj jo nije postavljen, sve enik koji je u zboru savjetnika najstariji po reenju. 3. Biskupska konferencija moe odrediti da se zadae zbora savjetnika povjere stolnom kaptolu. 4. U apostolskom vikarijatu i prefekturi zadaa zbora savjetnika pripadaju misijskom vijeu, o kojem se govori u kan. 495, 2, osim ako pravo odreuje neto drugo.

89

POGLAVLJE IV.

KANONIKI KAPTOLI
Kan. 503 - Kanoniki kaptol, i stolni i zborni, zbor je sveenika ija je zadaa da vri sveanije bogoslune obrede u stolnoj ili zbornoj crkvi; osim toga, dunost je stolnog kaptola da obavlja zadae koje mu povjeri pravo ili dijecezanski biskup. Kan. 504 - Osnutak, obnova ili ukinue stolnog kaptola pridrano je Apostolskoj Stolici. Kan. 505 - Neka svaki kaptol, bilo stolni bilo zborni, ima svoj statut sastavljen zakonitim kaptolskim inom i odobren od dijecezanskoga biskupa; neka se taj statut ne mijenja niti ukida, osim ako to odobri dijecezanski biskup. Kan. 506 - 1. Kaptolski statut, potujui uvijek odredbe utemeljenja, neka odredi samo ureenje kaptola i broj kanonika; neka oznai to treba da rade kaptol i pojedini kanonici u obavljanju bogotovlja i sluba; neka odredi sjednice na kojima e raspravljati o poslovima kaptola i neka, potujui dakako propise opega prava, odredi uvjete koji se trae za valjanost i doputenost poslova. 2. Neka se u statutu takoer odrede naknade, kako stalne tako i one koje se daju prigodom obavljene slube, i oznake kanonika, pazei pri tome na odredbe koje je donijela Apostolska Stolica. Kan. 507 - 1. Jedan od kanonika neka bude predstojnik kaptola, a neka se ustanove i druge slube prema odredbi statuta, tako da se uzmu u obzir i obiaji koji vrijede u kraju. 2. Klericima koji ne pripadaju kaptolu mogu se povjeriti druge slube, kojima neka, prema odredbi statuta, pomau kanonicima. Kan. 508 - 1. Kanonik pokorniar i stolne crkve i zborne crkve snagom slube ima redovitu ovlast, koju ipak ne moe povjeriti drugima, odrjeivati na sakramentalnom podru ju od unaprijed izreenih, a neproglaenih cenzura koje nisu pridrane Apostolskoj Stolici, u biskupiji i strance, a pripadnike biskupije i izvan podruja biskupije. 2. Gdje nema kaptola, neka dijecezanski biskup postavi nekog sveenika da vri tu zadau. Kan. 509 - 1. Pravo je dijecezanskog biskupa, poto se posavjetuje s kaptolom, ali ne dijecezanskog upravitelja, da daje sve i pojedine kanonikate i u stolnoj crkvi i u zbornoj crkvi, a opoziva se bilo koja protivna povlastica; pravo je istog biskupa da potvrdi predstojnika kojeg izabere sam kaptol. 2. Neka dijecezanski biskup kanonikat daje samo sveenicima koji se odlikuju naukom i estitou ivota i koji su pohvalno obavljali slubu. Kan. 510 - 1. Neka se upe vie ne sjedinjuju s kanonikim kaptolom; koje su sjedinjene s nekim kaptolom, neka ih dijecezanski biskup odijeli od kaptola. 2. U crkvi koja je istodobno i upna i kaptolska neka se odredi upnik izabran ili izmeu ili izvan lanova kaptola; taj upnik obvezan je na sve dunosti i ima sva prava i ovlasti koje su prema pravnoj odredbi vlastite upniku. 3. Zadaa je dijecezanskog biskupa da utvrdi tone odredbe da bi se prikladno uskladile pastoralne dunosti upnika i zadae vlastite kaptolu, pazei da upnik ne pravi smetnje kaptolskim, ni kaptol upnim zadaama; ako bude sukoba, neka ih razrijei dijecezanski biskup, koji neka se prije svega brine da se prikladno udovolji pastoralnim potrebama vjernika. 4. Za milostinju danu crkvi koja je istodobno upna i kaptolska pretpostavlja se da je dana upi, osim ako je utvreno neto drugo.
90

POGLAVLJE V.

PASTORALNO VIJEE
Kan. 511 - Neka se u svakoj biskupiji, ako to savjetuju pastoralne okolnosti, osnuje pastoralno vijee, ija je dunost, pod vlau biskupa, istraivati, prosuivati i predlagati praktine zakljuke o onome to se tie pastoralnoga rada u biskupiji. Kan. 512 - 1. Pastoralno vijee sastoji se od vjernika koji su u potpunom zajednitvu s Katolikom crkvom, i klerika i lanova ustanova posveenoga ivota i osobito laika; svi se oni oznauju na nain kako odredi dijecezanski biskup. 2. Vjernici koji se odreuju za pastoralno vijee neka se odaberu tako da se u njima zaista ogleda savkoliki dio Bojega naroda koji tvori biskupiju i da se imaju u vidu razliiti krajevi biskupije, drutvena stanja i zvanja te udio koji imaju u apostolatu, bilo pojedina no bilo zdrueni s drugima. 3. Neka se za pastoralno vijee odrede samo oni vjernici koji se odlikuju vrstom vjerom, dobrim ponaanjem i razboritou. Kan. 513 - 1. Samo dijecezanskom biskupu pripada da prema potrebama apostolata sazove pastoralno vijee, koje ima samo savjetodavni glas, i da mu predsjeda; takoer samo njemu pripada da objavi ono o emu se raspravljalo. 2. Neka se pastoralno vijee sazove barem jedanput godinje. POGLAVLJE VI.

UPE, UPNICI I UPNI VIKARI

Kan. 515 - 1. upa je odreena zajednica vjernika trajno ustanovljena u partikularnoj Crkvi, za koju je pastirska briga, pod vlau dijecezanskoga biskupa, povjerena upniku kao njezinu vlastitom pastiru. 2. Osnivati, ukidati i obnavljati upe zadaa je samo dijecezanskog biskupa, koji neka upe ne osniva, ne ukida i znatnije ne obnavlja, osim poto se posavjetuje s prezbiterijalnim vije em. 3. upa zakonito osnovana po samom pravu ima pravnu osobnost. Kan. 516 - 1. Ako pravo ne odreuje neto drugo, sa upom se izjednauje kao-upa, koja je odreena zajednica vjernika u partikularnoj Crkvi, povjerena sveeniku kao vlastitom pastiru, a koja zbog posebnih okolnosti jo nije osnovana kao upa. 2. Kad se ne moe uiniti da neke zajednice postanu upe ili kao-upe, neka dijecezanski biskup na drugi nain osigura pastoralnu skrb za njih. Kan. 517 - 1. Gdje to trae okolnosti, moe se pastoralna briga za upu ili istodobno za vie upa zajedno povjeriti veem broju sveenika zajedniki i pojedinano, ali tako da se obdrava kao zakon da jedan od njih bude voditelj pastoralnog djelovanja, koji neka naime upravlja zajednikom djelatnou i za nju odgovara pred biskupom. 2. Ako zbog toga to nema dovoljno sveenika dijecezanski biskup smatra da sudjelovanje u pastoralnom djelovanju upe treba da se povjeri akonu ili drugoj osobi koja nema sveenikog biljega ili zajednici osoba, neka postavi sveenika koji e s vlau i ovlastima upnika voditi pastoralni rad.

91

Kan. 518 - Prema opem pravilu neka upa bude podruna, to jest da obuhvaa sve vjernike odreenog podruja; gdje je pak to korisno, neka se osnuju osobne upe s razloga obreda, jezika, narodnosti vjernika dotinog podruja, a i s nekog dugog razloga. Kan. 519 - upnik je vlastiti pastir povjerene mu upe koji vodi pastoralnu brigu za predanu mu zajednicu pod vlau dijecezanskoga biskupa u iji je dio Kristove slube pozvan, da za tu zajednicu obavlja slubu nauavanja, posveivanja i upravljanja uz suradnju i drugih prezbitera ili akona i uz pomo koju mu pruaju vjernici laici, prema pravnoj odredbi. Kan. 520 - 1. Neka pravna osoba ne bude upnik; dijecezanski pak biskup, ali ne dijecezanski upravitelj, moe, s pristankom mjerodavnog poglavara, povjeriti upu klerikoj redovnikoj ustanovi ili klerikoj drubi apostolskoga ivota i osnovati je i u crkvi ustanove ili drube, obdravaju i ipak kao zakon da jedan prezbiter bude upnik upe ili, ako se pastoralna briga povjeri veem broju zajedniki i pojedinano, voditelj, o kojem se govori u kan. 517, 1. 2. Povjeravanje upe, o emu se govori u 1, moe biti ili trajno ili na unaprijed odreeno vrijeme; u oba sluaja neka se to uini pisanim sporazumom sklopljenim izmeu dijecezanskog biskupa i mjerodavnog poglavara ustanove ili drube, u kojemu neka se izriito i jasno odredi ono to se odnosi na djelatnost koja treba da se obavlja, na osobe koje treba da se odijele toj djelatnosti i na ekonomske stvari. Kan. 521 - 1. Da bi netko bio valjano postavljen za upnika, treba da ima sveti red prezbiterata. 2. Osim toga, neka se odlikuje zdravim naukom i estitou ivota, neka bude obdaren revnou za due i drugim vrlinama i neka, uz to, ima osobine koje i ope i krajevno pravo trai za voenje brige o dotinoj upi. 3. Da bi se nekomu dodijelila sluba upnika, neka se sa sigurnou utvrdi njegova prikladnost na nain kako odredi dijecezanski biskup, pa i pomou ispita. Kan. 522 - Potrebno je da upnik ima stalnost u slubi i zato neka se imenuje na neodreeno vrijeme; dijecezanski biskup moe ga imenovati na odre eno vrijeme, ako je to odlukom dopustila biskupska konferencija. Kan. 523 - Povjeravanje upnike slube pripada dijecezanskom biskupu, i to slobodnim podjeljivanjem, osim ako netko ima pravo predlaganja ili biranja, uz obdravanje propisa kan. 682, 1. Kan. 524 - Neka dijecezanski biskup upu koja je prazna dodijeli onome kojega, poto razmotri sve okolnosti, smatra prikladnim da u njoj obavlja upnu slubu, klonei se svake pristranosti prema osobama; da bi donio sud o prikladnosti, neka se posavjetuje s dekanom i provede prikladno istraivanje, posavjetovavi se, ako je potrebno, s odre enim prezbiterima i s vjernicima laicima. Kan. 525 - Dok je stolica prazna ili je sprijeena, dijecezanskom upravitelju ili nekom drugom koji u meuvremenu upravlja biskupijom pripada: 1. da postavi ili potvrdi prezbitere koji su zakonito predloeni ili izabrani za upu; 2. da imenuje upnike, ako je stolica ve godinu dana prazna ili je sprijeena. Kan. 526 - 1. Neka upnik vodi upnu brigu samo za jednu upu; ipak, ako nema dovoljno sveenika ili zbog drugih okolnosti, moe se istom upniku povjeriti briga za vie susjednih upa. 2. Neka u jednoj upi bude samo jedan upnik ili voditelj, prema odredbi kan. 517, 1, a odbacuje se protivan obiaj i opoziva se svaka protivna povlastica.
92

Kan. 527 - 1. Tko je promaknut da vodi pastoralnu brigu za upu, dobiva upu i obvezan je brinuti se za nju od trenutka kad je preuzme u posjed. 2. upnika uvodi u posjed mjesni ordinarij ili od njega ovlateni sveenik, uz obdravanje naina prihvaenog u krajevnom zakonu ili zakonitom obiaju; ipak, zbog opravdana razloga moe isti ordinarij dati oprost od toga naina; tada oprost priopen upi zamjenjuje preuzimanje u posjed. 3. Neka mjesni ordinarij odredi vrijeme u kojemu se mora preuzeti upa u posjed; poto to vrijeme proe neiskoriteno, moe upu proglasiti praznom, osim ako se isprije ila opravdana smetnja. Kan. 528 - 1. upnik je obvezan osigurati da se Boja rije cjelovito navijeta onima koji se nalaze u upi; zato neka se pobrine da se vjernici pou avaju u vjerskim istinama, osobito homilijom u nedjelje i zapovijedane blagdane i katehetskom poukom; neka podupire djela kojima se promie evaneoski duh, i s obzirom na drutvenu pravednost; neka se posebno brine za katoliki odgoj djece i mladei; neka se sa svim marom trudi, i uz suradnju vjernika, da evaneoska poruka dopre i do onih koji su odstupili od ivota po vjeri ili koji ne ispovijedaju pravu vjeru. 2. Neka se upnik brine da presveta euharistija bude sredite upnog okupljanja vjernika; neka nastoji da se vjernici hrane pobonim slavljenjem sakramenata, a napose da esto pristupaju sakramentima presvete euharistije i pokore; neka se isto tako trudi da se nau e moliti i u obiteljima te da svjesno i djelatno sudjeluju u svetom bogosluju koje upnik mora, pod vlau dijecezanskoga biskupa, voditi u svojoj upi i neka bdije da se ne uvuku zloupotrebe. Kan. 529 - 1. Da bi upnik briljivo obavljao pastirsku slubu, neka nastoji upoznati vjernike koje su povjereni njegovoj brizi; neka zato posjeuje obitelji, sudjeluje u brigama i tjeskobama, a naroito u alostima vjernika i neka ih jaa u Gospodinu i razborito opominje ako u emu pogrijee; bolesnike, a osobito one koji su na samrti, neka pomae s obilnom ljubavlju, briljivo ih krijepi sakramentima i preporuuje njihove due Bogu; neka s posebnom brigom prati siromahe, ucviljene, osamljene, prognane iz domovine i one koje pritiu posebne tekoe; neka se trudi da enidbeni drugovi i roditelji imaju potporu u obavljanju svojih dunosti i neka unapreuje rast kranskoga ivota u obiteljima. 2. Neka upnik priznaje i promie vlastiti udio koji u poslanju Crkve imaju vjernici laici te podupire njihova drutva s vjerskim svrhama. Neka surauje sa svojim biskupom i s biskupijskim prezbiterijem i neka nastoji da i vjernici vode brigu za upnu zajednicu, da se osjeaju lanovi i biskupije i ope Crkve, da sudjeluju u djelima kojima se promie zajednitvo i da ih podupiru. Kan. 530 - upniku su posebno povjereni sljedei sveti ini: 1. podjeljivanje krsta; 2. podjeljivanje sakramenta potvrde onima koji se nalaze u smrtnoj pogibelji, prema odredbi kan. 883, br. 3; 3. podjeljivanje popudbine i bolesnikog pomazanja, uz obdravanje propisa kan. 1003, 2 i 3, te davanje apostolskog blagoslova; 4. prisustvovanje sklapanju enidbe i blagoslov enidbe; 5. obavljanje sprovoda; 6. blagoslivanje krsnoga zdenca u vazmeno vrijeme, voenje procesija izvan crkve i podjeljivanje sveanih blagoslova izvan crkve; 7. sveanije slavljenje euharistije u nedjelje i zapovijedane blagdana. Kan. 531 - Ako neku upnu zadau i obavi netko drugi, priloge koje tom prigodom primi od vjernika neka preda upnoj blagajni, osim ako se utvrdi protivna volja darovatelja s obzirom na dobrovoljne priloge; dijecezanskom biskupu pripada, poto se posavjetuje s prezbiterijalnim vije em, da donese propise kojima neka se odrede namjena tih priloga i nagrada klericima koji obave tu zadau.
93

Kan. 532 - upnik zastupa upu u svim pravnim poslovima, prema pravnoj odredbi; neka se brine da se upnim dobrima upravlja prema odredbi kann. 1281-1288. Kan. 533 - 1. upnik je obvezan imati sjedite u upnoj kui blizu crkve; ipak u posebnim sluajevima, ako ima opravdana razloga, mjesni ordinarij moe dopustiti da boravi drugdje, osobito u kui zajednikoj za vie prezbitera, samo ako je propisno i prikladno osigurano obavljanje upnih zadaa. 2. upnik smije, radi odmora, izbivati iz upe svake godine najvie mjesec dana neprekidno ili uz prekide, osim ako se tome protivi vaan razlog; u to vrijeme odmora ne ubrajaju se dani u kojima se jednom godinje posveuje duhovnoj sabranosti; ali je upnik, da bi izbivao iz upe vie od tjedan dana, duan o tome obavijestiti mjesnog ordinarija. 3. Zadaa je dijecezanskog biskupa da donese odredbe kojima se za vrijeme upnikove odsutnosti osigurava pastoralna briga za upu pomou sveenika s potrebnim ovlastima. Kan. 534 - 1. Poto preuzme upu u posjed, upnik je obvezan namijeniti misu za povjereni mu narod svake nedjelje i blagdana zapovijedanih u njegovoj biskupiji; onaj koji je u tome zakonito sprijeen neka to uini tih dana preko drugoga ili drugih dana osobno. 2. upnik koji se brine za vie upa, u dane o kojima se govori u 1, obvezan je namijeniti samo jednu misu za sav narod koji mu je povjeren. 3. upnik koji nije udovoljio obvezi o kojoj se govori u 1 i 2 neka to prije namijeni za narod toliko misa koliko ih je propustio. Kan. 535 - 1. Neka svaka upa ima upne knjige, to jest knjige krtenih, vjenanih, umrlih i druge prema propisima biskupske konferencije ili dijecezanskoga biskupa; neka se upnik pobrine da se te knjige tono vode i briljivo uvaju. 2. Neka se u knjigu krtenih ubiljei i potvrda te ono to se odnosi na kanonsko stanje vjernika, s obzirom na enidbu, uz potovanje propisa kan. 1133, s obzirom na posvojenje, isto tako i s obzirom na primljeni sveti red, doivotno zavjetovanje u redovnikoj ustanovi i promjenu obreda; neka se te zabiljebe uvijek unesu u ispravu o primljenom krtenju. 3. Neka svaka upa ima svoj peat; svjedoanstva koja se izdaju o kanonskom stanju vjernika, a i sve spise koji mogu imati pravno znaenje, neka sam upnik ili njegov ovlatenik potpie i potvrdi upnim peatom. 4. Neka u svakoj upi bude pismohrana ili arhiv, u kojemu neka se uvaju upne knjige zajedno s biskupskim poslanicama i drugim ispravama koje treba da se uvaju radi potrebe ili koristi; sve to treba da u vrijeme pohoda ili u drugo koje pogodno vrijeme pregleda dijecezanski biskup ili njegov ovlatenik, a upnik neka pazi da to ne doe u ruke nepozvanima. 5. Neka se briljivo uvaju i starije upne knjige, prema propisima krajevnoga prava. Kan. 536 - 1. Ako je prema sudu dijecezanskoga biskupa, poto se posavjetuje s prezbiterijalnim vijeem, prikladno, neka se u svakoj upi osnuje pastoralno vije e, kojemu je na elu upnik, i u kojemu neka vjernici zajedno s onima koji snagom svoje slube sudjeluju u pastoralnoj brizi za upu pruaju svoju pomo da se unapreuje pastoralna djelatnost. 2. Pastoralno vijee ima samo savjetodavan glas i ravna se prema odredbama koje donese dijecezanski biskup. Kan. 537 - Neka svaka upa ima ekonomsko vijee, koje se osim prema opem pravu, ravna i prema odredbama izdanima od dijecezanskog biskupa i u kojemu neka vjernici, odabrani prema tim odredbama, pomau upniku u upravljanju upnim dobrima, uz obdravanje propisa kan. 532.

94

Kan. 538 - 1. upniku prestane sluba uklanjanjem ili premjetanjem koje prema pravnoj odredbi izvri dijecezanski biskup, odreknuem kojeg zbog opravdana razloga preda sam upnik i, da bi bilo valjano, prihvati dijecezanski biskup, istekom vremena ako je, prema propisima krajevnoga prava, o kojem se govori u kan. 522, bio postavljen za odreeno vrijeme. 2. upnik, koji je lan redovnike ustanove ili je inkardiniran u drubu apostolskoga ivota, uklanja se prema odredbi kan. 682, 2. 3. upnik se poziva da preda, poto navri sedamdeset pet godina ivota, odreknue od slube dijecezanskom biskupu, koji neka, poto razmotri sve okolnosti osoba i mjesta, odlu i o prihvaanju ili odgaanju odreknua; dijecezanski biskup treba da se pobrine za dolino uzdravanje i stanovanje onoga koji se odrekao, drei se odredaba koje je donijela biskupska konferencija. Kan. 539 - Kad je upa prazna ili kad je upnik zbog zatoenitva, progonstva ili izgona, nesposobnosti ili slaba zdravlja ili kojega drugog razloga sprije en u obavljanju pastoralne slube u upi, neka dijecezanski biskup to prije odredi upnog upravitelja, to jest sveenika koji neka zamjenjuje upnika prema odredbi kan. 540. Kan. 540 - 1. upnog upravitelja obvezuju iste dunosti i ima ista prava kao i upnik, osim ako dijecezanski biskup odredi drukije. 2. upni upravitelj ne smije raditi nita to bi bilo na tetu upnikovim pravima ili bi moglo koditi upnim dobrima. 3. Poto upni upravitelj zavri svoju slubu, neka podnese upniku raun. Kan. 541 - 1. Kad je upa prazna, a isto tako kad je upnik sprijeen u obavljanju pastoralne slube, prije nego se postavi upni upravitelj, upravljanje upom u meuvremenu preuzima upni vikar; ako ih je vie, onaj od njih koji je najstariji po imenovanju, ako pak nema vikara, upnik odreen krajevnim pravom. 2. Onaj koji preuzme upravljanje upom prema odredbi 1 neka odmah obavijesti mjesnog ordinarija o tome da je upa prazna. Kan. 542 - Sveenici kojima se zajedniki i pojedinano, prema odredbi kan. 517, 1, povjeri pastoralna briga za neku upu ili za razliite upe istodobno: 1. treba da imaju osobine o kojima se govori u kan. 521; 2. neka se imenuju ili postave prema odredbi propisa kann. 522 i 524; 3. pastoralnu brigu steknu tek od trenutka preuzimanja upe u posjed; njihov se voditelj uvodi u posjed prema odredbi propisa kan. 527, 2; za ostale pak sveenike zakonito poloena ispovijest vjere zamjenjuje preuzimanje u posjed. Kan. 543 - 1. Ako se sveenicima zajedniki i pojedinano povjeri pastoralna briga za upu ili za razliite upe istodobno, pojedinci, prema rasporedu koji naprave, obvezni su obavljati upnike zadae i slube, o kojima se govori u kann. 528, 529 i 530; ovlast prisustvovati sklapanju enidaba, kao i sve vlasti davanja oprosta, koje su samim pravom dane upniku, pripadaju svima, ipak treba da se vre pod ravnanjem voditelja. 2. Svi sveenici koji pripadaju skupini: 1. obavezni su imati sjedite; 2. neka zajednikim dogovorom naprave raspored prema kojemu neka jedan od njih namijeni misu za narod, prema odredbi kan. 534; 3. u pravnim poslovima samo voditelj zastupa upu ili upe koje su povjerene skupini. Kan. 544 - Kad nekom sveeniku iz skupine, o kojoj se govori u kan. 517, 1, ili voditelju skupine prestane sluba, a isto tako kad koji od njih postane nesposoban za obavljanje pastoralne slube, upa ili upe povjerene na brigu toj skupini ne postanu prazne; ali zadaa je dijecezanskog
95

biskupa da imenuje drugog voditelja; prije pak nego biskup imenuje drugoga, neka tu slubu obavlja sveenik te skupine koji je najstariji po imenovanju. Kan. 545 - 1. Kad god je potrebno ili prikladno da bi se propisno obavljala pastoralan sluba u upi, upniku se mogu dati jedan ili vie upnih vikara, koji, kao upnikovi suradnici i dionici njegove brige, zajednikim savjetom i nastojanjem sa upnikom i pod njegovom vlau, surauju u pastoralnoj slubi. 2. upni vikar moe se postaviti ili tako da sudjeluje u obavljanju cjelokupne pastoralne slube, i to ili za svu upu ili za odreeni dio upe ili za odreenu skupinu upljana, ili takoer tako da istodobno vri odreene zadae u razliitim upama. Kan. 546 - Da bi netko bio valjano imenovan za upnog vikara, treba da bude zareen za prezbitera. Kan. 547 - upnog vikara slobodno imenuje dijecezanski biskup, poto se posavjetuje, ako to smatra prikladnim, sa upnikom ili upnicima upa za koje se postavlja i s dekanom, uz obdravanje propisa kan. 682, 1. Kan. 548 - 1. Obveze i prava upnog vikara odreuju, osim kanona ovog poglavlja, biskupijski statut i pismo dijecezanskog biskupa, a poblie se odreuju upnikovim nalogom. 2. upni vikar obvezan je snagom slube pomagati upniku u cjelokupnoj upnoj slubi, izuzevi namjenjivanje mise za narod a isto tako, kad je to potrebno prema pravnoj odredbi, zamijeniti upnika, osim ako je pismom dijecezanskoga biskupa izriito odreeno neto drugo. 3. Neka upni vikar redovito izvjeuje upnika o namjeravanim i poduzetim pastoralnim pothvatima, tako da upnik i upni vikar ili vikari ujedinjenim snagama mogu udovoljavati pastoralnoj brizi za upu za koju su zajedniki odgovorni. Kan. 549 - Kad je upnik odsutan, ako se dijecezanski biskup ne pobrine drukije prema odredbi kan. 533, 3, i ako nije postavljen upni upravitelj, neka se obdravaju propisi kan. 541, 1; u tom sluaju vikara obvezuju sve upnike dunosti, izuzevi obvezu da namjenjuje mise za narod. Kan. 550 - 1. upni vikar obvezan je imati sjedite u upi ili, ako je postavljen za razliite upe istodobno, u jednoj od njih; ipak mjesni ordinarij moe zbog opravdana razloga dopustiti da prebiva drugdje, osobito u kui zajednikoj za vie prezbitera, samo ako zbog toga obavljanje pastoralnih zadaa ne trpi nikakvu tetu. 2. Neka se mjesni ordinarij pobrine da se u upnoj kui, gdje je to mogue, izmeu upnika i vikara uvede neki oblik zajednikog ivota. 3. to se tie vremena odmora, upni vikar ima isto pravo kao i upnik. Kan. 551 - to se tie priloga koje vjernici daju vikaru prigodom obavljanja pastoralne slube, neka se obdravaju propisi kan. 531. Kan. 552 - Dijecezanski biskup ili dijecezanski upravitelj mogu zbog opravdana razloga ukloniti upnog vikara, uz obdravanje propisa kan. 682, 2. POGLAVLJE VII.

DEKANI
Kan. 553 - 1. Dekanatski vikar, koji se naziva i dekan ili arhiprezbiter ili nekim drugim nazivom, sveenik je koji stoji na elu dekanata.
96

 2. Dekana imenuje dijecezanski biskup, poto se posavjetuje, prema svojem razboritom sudu, sa sveenicima koji obavljaju slubu u dotinom dekanatu, osim ako krajevno pravo odreuje neto drugo. Kan. 554 - 1. Za dekansku slubu, koja nije povezana sa slubom upnika odreene upe, neka biskup odabere sveenika kojega, poto razmotri okolnosti mjesta i vremena, smatra prikladnim. 2. Neka se dekan imenuje na odreeno vrijeme utvreno krajevnim pravom. 3. Dijecezanski biskup moe zbog opravdana razloga dekana slobodno ukloniti sa slube, prema svojem razboritom sudu. Kan. 555 - 1. Osim ovlasti koje mu zakonito daje krajevno pravo dekan ima dunost i pravo: 1. promicati i usklaivati zajedniku pastoralnu djelatnost u dekanatu; 2 brinuti se da klerici njegova dekanata provode ivot u skladu sa svojim staleom i da briljivo udovoljavaju svojim dunostima; 3. brinuti se da se bogosluni ini slave prema propisima svetog bogosluja, da se briljivo pazi na dolinost i istou crkava i svetog namjetaja, osobito u euharistijskom slavlju i uvanju presvetog sakramenta, da se upne knjige ispravno vode i propisno uvaju, da se pomnjivo upravlja crkvenim dobrima; konano, da se vodi potrebna briga za upnu kuu. 2. U dekanatu koji mu je povjeren dekan: 1. neka nastoji da klerici prema propisima krajevnoga prava u odreena vremena prisustvuju predavanjima, bogoslovnim sastancima ili konferencijama prema odredbi kan. 279, 2; 2. neka se brine da prezbiterima njegova dekanata budu pri ruci duhovna pomagala; isto tako neka se to vie zauzima za one koji se nalaze u teim okolnostima ili imaju poteko a. 3. Neka se dekan brine da upnici njegova dekanata za koje zna da su teko bolesni ne ostanu bez duhovne i materijalne pomo i, i da se dostojno obavi sprovod onih koji umiru; neka se pobrine da prigodom bolesti ili smrti ne propadnu ili se ne odnesu knjige, isprave, sveti namjetaj i drugo to pripada Crkvi. 4. Dekan je obvezan prema odluci dijecezanskog biskupa pohaati upe svojega dekanata. POGLAVLJE VIII.

REKTORI CRKAVA I KAPELANI

lanak 1.

REKTORI CRKAVA
Kan. 556 - Rektorima crkava ovdje se nazivaju sveenici kojima je povjerena briga za neku crkvu koja nije ni upna ni kaptolska niti je pripojena kui redovnike zajednice ili drube apostolskoga ivota koja u njoj slavi bogosluje. Kan. 557 - 1. Dijecezanski biskup slobodno imenuje rektora crkve, potujui pravo biranja ili predlaganja, ako to komu zakonito pripada; u tom sluaju dijecezanskom biskupu pripada da potvrdi ili postavi rektora. 2. Ako crkva i pripada nekoj klerikoj redovnikoj ustanovi papinskoga prava, dijecezanskom biskupu pripada da postavi rektora kojega predloi poglavar. 3. Rektor sjemenita ili zavoda rektor je crkve koja je povezana sa sjemenitem ili nekim drugim zavodom kojim upravljaju klerici, osim ako dijecezanski biskup odlui drukije.
97

Kan. 558 - Potujui propis kan. 262, rektor ne smije u crkvi koja mu je povjerena obavljati upne svete ine, o kojima se govori u kan. 530, brr. 1-6, osim s pristankom ili, ako je potrebno, s ovlatenjem upnika. Kan. 559 - Rektor moe u crkvi koja mu je povjerena obavljati bogosluna slavlja, pa i sve ana, potujui zakonite odredbe utemeljenja i samo ako, prema sudu mjesnog ordinarija, to ni na koji nain ne kodi upnom bogosluju. Kan. 560 - Mjesni ordinarij moe, gdje to smatra prikladnim, rektoru narediti da u svojoj crkvi slavi za narod odreene svete ine, pa i upne, i da crkva bude otvorena odreenim skupinama vjernika da bi tu obavljali bogosluna slavlja. Kan. 561 - Bez dozvole rektora ili drugog zakonitog poglavara nitko ne smije u crkvi slaviti euharistiju, dijeliti sakramente niti obavljati druge svete ine; ta dozvola treba da se dade ili uskrati prema pravnoj odredbi. Kan. 562 - Rektor crkve, pod vlau mjesnog ordinarija i obdravajui zakoniti statut i steena prava, obvezan je brinuti se da se u crkvi dostojno slave sveti ini prema bogoslunim odredbama i propisima kanona, da se obveze vjerni ispunjaju, da se dobrima briljivo upravlja, da se osiguraju uvanje i dolinost svetog namjetaja i svetih zgrada te da se ne dogodi nita to na bilo koji na in ne bi odgovaralo svetosti mjesta i dunom potovanju kue Boje. Kan. 563 - Mjesni ordinarij moe zbog opravdana razloga, prema svojem razboritom sudu, rektora crkve ukloniti sa slube, iako su ga drugi izabrali ili predloili, uz obdravanje propisa kan. 682, 2. lanak 2.

KAPELANI
Kan. 564 - Kapelan je sveenik kojemu je za stalno povjerena, barem djelomice, pastoralna briga za neku zajednicu ili posebnu skupinu vjernika, koju treba da vodi prema odredbi opeg i krajevnog prava. Kan. 565 - Kapelana imenuje mjesni ordinarij, kojemu takoer pripada da predloenoga postavi ili izabranoga potvrdi, osim ako se pravom odreuje neto drugo ili ako nekome zakonito pripadaju posebna prava. Kan. 566 - 1. Kapelan treba da ima sve ovlasti koje trai pravilna pastoralna briga. Osim onih koje se daju krajevnim pravom ili posebnim ovlatenjem kapelan snagom svoje slube ima ovlast ispovijedati vjernike koji su povjereni njegovoj brizi, propovijedati im Boju rije , dijeliti popudbinu i bolesniko pomazanje te podjeljivati sakrament potvrde onima koji se nalaze u smrtnoj pogibelji. 2. U bolnicama, zatvorima i na putovanjima morem kapelan osim toga ima ovlast, koju moe vriti samo na tim mjestima, odrjeivati od unaprijed izreenih nepridranih i neproglaenih cenzura, ali uz obdravanje propisa kan. 976. Kan. 567 - 1. Neka mjesni ordinarij ne imenuje kapelana kue laike redovnike ustanove, osim ako se posavjetovao s poglavarom, koji ima pravo, poto pita za miljenje zajednicu, predloiti nekog sveenika. 2. Zadaa je kapelana da slavi ili vodi bogoslune svete ine; ali se ne smije mijeati u unutranje upravljanje ustanovom.
98

Kan. 568 - Za one koji zbog svojih ivotnih okolnosti ne mogu imati redovitu brigu upnika, kao to su iseljenici, prognanici, izbjeglice, selitelji, pomorci, neka se, ako je mogu e, postave kapelani. Kan. 569 - Vojni kapelani ravnaju se prema posebnim zakonima. Kan. 570 - Ako je sjeditu zajednice ili skupine pripojena crkva koja nije upna, neka kapelan bude rektor te crkve, osim ako briga za zajednicu ili crkvu trai neto drugo. Kan. 571 - U obavljanju svoje pastoralne slube neka kapelan njeguje potrebnu povezanost sa upnikom. Kan. 572 - to se tie uklanjanja kapelana, neka se obdrava propis kan. 563.

99

DIO III.

USTANOVE POSVEENOGA IVOTA I DRUBE APOSTOLSKOGA IVOTA

ODSJEK I.

USTANOVE POSVEENOGA IVOTA

NASLOV I.

ZAJEDNIKE ODREDBE ZA SVE USTANOVE POSVEENOGA IVOTA

Kan. 573 - 1. ivot posveen zavjetovanjem evaneoskih savjeta stalan je oblik ivljenja kojim se vjernici, slijedei po djelovanju Duha Svetoga prisnije Krista, posve posve uju Bogu nadasve ljubljenomu, da, njemu u ast i za izgradnju Crkve i za spasenje svijeta novim i posebnim razlogom posveeni, postignu savrenstvo ljubavi u sluenju kraljevstvu Bojemu i da, postavi sjajnim znakom u Crkvi, unaprijed navijetaju nebesku slavu. 2. Taj oblik ivljenja u ustanovama posveenoga ivota, to ih je mjerodavna crkvena vlast kanonski osnovala, slobodno prihvaaju vjernici koji prema vlastitim zakonima ustanova, zavjetima ili drugim svetim vezama javno ispovijedaju evaneoske savjete istoe, siromatva i poslunosti te se, po ljubavi prema kojoj ti savjeti vode, na poseban na in zdruuju s Crkvom i njezinim otajstvom. Kan. 574 - 1. Stale onih koji u takvim ustanovama javno ispovijedaju evaneoske savjete odnosi se na ivot i svetost Crkve, i stoga treba da ga svi u Crkvi promiu i usavravaju. 2. Bog neke vjernike posebno zove u taj stale da u ivotu Crkve uivaju poseban dar i da, prema svrsi i duhu ustanove, pridonose njezinu spasenjskom poslanju. Kan. 575 - Evaneoski savjeti, utemeljeni na nauku i primjerima Krista u itelja, boanski su dar koji je Crkva primila od Gospodina i koji s njegovom milou uvijek uva. Kan. 576 - Zadaa je mjerodavne crkvene vlasti da tumai evaneoske savjete, da uz pomo zakona upravlja njihovom provedbom i zatim da s kanonskim odobrenjem ustanovljuje stalne oblike ivljenja te da se, sa svoje strane, brine da ustanove rastu i cvatu u duh osnovatelja i zdravih predaja. Kan. 577 - U Crkvi ima veoma mnogo ustanova posveenoga ivota koje ve prema danoj milosti imaju razliite darove: slijede, naime, prisnije Krista ili kako moli, ili kako navijeta kraljevstvo Boje, ili kako ljudima ini dobro, ili kako se u svijetu s njima drui, ali koji uvijek vri volju Oevu. Kan. 578 - Svi treba da vjerno uvaju duh i nakane osnovatelja koje je mjerodavna crkvena vlast potvrdila s obzirom na narav, svrhu, duh i svojstva ustanove, a i njezine zdrave predaje, to sve tvori batinu same ustanove.
100

Kan. 579 - Dijecezanski biskupi mogu, svaki na svojem podruju, slubenom odlukom osnovati ustanove posveenoga ivota, samo ako su pitali za savjet Apostolsku Stolicu. Kan. 580 - Pripojenje jedne ustanove posveenoga ivota drugoj pridrano je mjerodavnoj vlasti ustanove koja pripaja, potujui uvijek kanonsku samostalnost pripojene ustanove. Kan. 581 - Podjela ustanove na dijelove, kako god se oni nazivali, osnivanje novih, spajanje ili drukije razgranienje postojeih pripada mjerodavnoj vlasti ustanove, prema odredbi konstitucija. Kan. 582 - Zdruivanja i ujedinjenja ustanova posveenog ivota pridrana su samo Apostolskoj Stolici; njoj su takoer pridrane udrube i savezi. Kan. 583 - Promjene u ustanovama posveenoga ivota, koje se odnose na ono to je odobrila Apostolska Stolica, ne mogu se uvesti bez njezine dozvole. Kan. 584 - Samo Apostolskoj Stolici pripada ukinue ustanove, njoj je takoer pridrana odluka o vremenitim dobrima ustanove. Kan. 585 - Ukinue dijelova ustanove pripada mjerodavnoj vlasti same ustanove. Kan. 586 - 1. Svakoj ustanovi priznaje se opravdana samostalnost ivota, osobito upravljanja, po kojoj ima u Crkvi vlastitu stegu te moe uvati neokrnjenu svoju batinu, o kojoj se govori u kan. 578. 2. Zadaa je mjesnih ordinarija da uvaju i tite tu samostalnost. Kan. 587 - 1. Da bi se vjernije titili vlastiti poziv i samosvojnost svake ustanove, temeljni zakonik ili konstitucije moraju sadravati, osim onoga to se u kan. 578 odreuje da treba sauvati, i temeljne odredbe o upravljanju ustanovom i stezi lanova, o pritjelovljenju te odgajanju i obrazovanju lanova, a i o vlastitom predmetu svetih veza. 2. Takav zakonik odobrava mjerodavna crkvena vlast i moe se mijenjati samo s njezinim pristankom. 3. Neka u tome zakoniku duhovni i pravni sastojci budu prikladno usklaeni; neka se, ipak, bez potrebe ne umnoavaju odredbe. 4. Ostale odredbe koje je izdala mjerodavna vlast ustanove neka se prikladno prikupe u druge zakone, a te se odredbe mogu preispitivati i prilago avati prema zahtjevima vremena i mjesta. Kan. 588 - 1. Stale posveenoga ivota nije, po svojoj naravi, ni kleriki ni laiki. 2. Klerika ustanova naziva se ona koja, po svrsi ili nakani osnovatelja ili snagom zakonite predaje, jest pod vodstvom klerika te prihvaa vrenje svetoga reda, a crkvena je vlast kao takvu priznaje. 3. Laika ustanova naziva se pak ona koju takvom priznaje crkvena vlast i koja snagom svoje naravi, svojstava i svrhe ima svoju zadau, odreenu od osnovatelja ili zakonitom predajom, a ne ukljuuje vrenje svetoga reda. Kan. 589 - Ustanova posveenoga ivota naziva se papinskoga prava ako ju je ustanovila ili svojom slubenom odlukom odobrila Apostolska Stolica, a biskupijskoga prava ako je ustanovio dijecezanski biskup, a od Apostolske Stolice nije dobila odluku o odobrenju. Kan. 590 - 1. Budui da su ustanove posveenoga ivota na poseban nain posveene da slue Bogu i svoj Crkvi, zbog posebna su razloga podlone njezinoj vrhovnoj vlasti.
101

 2. Pojedini lanovi treba da se pokoravaju vrhovnom sveeniku, kao svojem najviem poglavaru, i zbog svete veze poslunosti. Kan. 591 - Da bi se bolje osiguralo dobro ustanova i potrebe apostolata, vrhovni sveenik, zbog svojeg prvenstva nad opom Crkvom, a imajui na umu zajedniku korist, moe ustanove posveenoga ivota izuzeti od vlasti mjesnih ordinarija i podloiti sebi samom ili drugoj crkvenoj vlasti. Kan. 592 - 1. Da bi se bolje unapreivalo zajednitvo ustanova s Apostolskom Stolicom, neka svaki vrhovni voditelj poalje Apostolskoj Stolici, na na in i u vrijeme koje ona odredi, kratak izvjetaj o stanju i ivotu ustanove. 2. Neka voditelji svake ustanove promiu poznavanje spisa Svete Stolice koji se odnose na lanove koji su im povjereni i neka se brinu da se oni obdravaju. Kan. 593 - U unutranjem upravljanju i stezi, ustanove papinskoga prava podlone su neposredno i samo vlasti Apostolske Stolice, uz obdravanje propisa kan. 586. Kan. 594 - Ustanova biskupijskoga prava ostaje pod posebnom brigom dijecezanskoga biskupa, uz obdravanje kan. 586. Kan. 595 - 1. Zadaa je biskupa glavnog sjedita ustanove da odobri konstitucije i potvrdi u njih zakonito uvedene promjene, osim onih koje je preuzela Apostolska Stolica, i da upravlja vanijim poslovima koji se odnose na svu ustanovu a prelaze ovlatenje unutranje vlasti, poto se posavjetuje s ostalim dijecezanskim biskupima, ako se ustanova proirila u vie biskupija. 2. Dijecezanski biskup moe dati oprost od konstitucija u pojedina nim sluajevima. Kan. 596 - 1. Poglavari i kapituli ustanova imaju nad lanovima onu vlast koja je odreena opim pravom i konstitucijama. 2. Ali, u redovnikim klerikim ustanovama papinskoga prava imaju, osim toga, crkvenu vlast upravljanja kako za izvanjsko tako i za unutranje podruje. 3. Na vlast o kojoj se govori u 1 primjenjuju se propisi kann. 131, 133 i 137-144. Kan. 597 - 1. U ustanovu posveenoga ivota moe biti primljen svaki katolik ispravne nakane, koji ima osobine koje trai ope i vlastito pravo a nije sprijeen nikakvom smetnjom. 2. Nitko se ne moe primiti bez odgovarajue priprave. Kan. 598 - 1. Pazei na svoju narav i svoje svrhe, neka svaka ustanova u svojim konstitucijama odredi nain kako treba da obdrava, s obzirom na svoj nain ivljenja, evaneoske savjete istoe, siromatva i poslunosti. 2. Svi lanovi, dakako, moraju ne samo vjerno i potpuno obdravati evaneoske savjete, nego i uskladiti ivot s vlastitim pravom ustanove te tako teiti za savrenstvom svojega stalea. Kan. 599 - Evaneoski savjet istoe, prihvaen radi kraljevstva nebeskoga, to je znak buduega svijeta i izvor obilnije plodnosti u nepodijeljenu srcu, obvezuje na potpunu uzdrljivost u celibatu. Kan. 600 - Evaneoski savjet siromatva po primjeru Krista, koji je radi nas postao siromaan iako je bio bogat, osim ivota siromana u stvari i u duhu, koji treba da se provodi radino u razboritosti i bez zemaljskih bogatstava, donosi sa sobom ovisnost i ogranienje pri upotrebi dobara i raspolaganju njima, prema odredbi vlastita prava svake ustanove.
102

Kan. 601 - Evaneoski savjet poslunosti, prihvaen u duhu vjere i ljubavi u nasljedovanju Krista do smrti posluna, obvezuje na podvrgavanje volje zakonitim poglavarima, koji su namjesnici Boji, kad zapovijedaju prema vlastitim konstitucijama. Kan. 602 - Bratski ivot, vlastit svakoj ustanovi, kojim se svi lanovi ujedinjuju u Kristu kao u posebnu obitelj, neka se tako uredi da svima postane uzajamna pomo kako bi svatko ispunio svoj poziv. Bratskim pak zajednitvom, ukorijenjenim i utemeljenim na ljubavi, lanovi neka budu primjer ope pomirbe u Kristu. Kan. 603 - 1. Osim ustanova posveenoga ivota, Crkva priznaje pustinjaki i osamljeniki ivot, kojim vjernici stroim odvajanjem od svijeta, utnjom samo e, postojanom molitvom i pokorom posveuju svoj ivot Bogu na slavu i za spasenje svijeta. 2. Pustinjak, kao Bogu prikazan u posveenom ivotu, priznaje se u pravu ako tri evaneoska savjeta, potvrena zavjetom ili kojom drugom svetom vezom, javno prihvati pred dijecezanskim biskupom i pod njegovim vodstvom provodi svoj nain ivljenja. Kan. 604 - 1. Tim oblicima posveenoga ivota pridruuje se red djevica koje se, izriui svetu odluku da prisnije slijede Krista, pred dijecezanskim biskupom po odobrenom bogoslunom obredu posveuju Bogu, otajstveno se zaruuju s Kristom sinom Bojim i odreuju za crkveno sluenje. 2. Da bi vjernije obdravale svoju odluku i uzajamnom pomo i ispunjavale sluenje Crkve koje je u skladu s njihovim staleom, djevice se mogu udruivati. Kan. 605 - Odobriti nove oblike posveenoga ivota pridrano je samo Apostolskoj Stolici. Ali, dijecezanski biskupi neka nastoje raspoznavati nove darove posveenoga ivota koje Duh Sveti povjerava Crkvi i neka pomau promicateljima da svoje namjere to bolje iskazuju i prikladnim statutima tite, primjenjujui osobito ope odredbe sadrane u ovom dijelu. Kan. 606 - Ono to je odreeno za ustanove posveenoga ivota i njihove lanove s jednakim pravom vrijedi za oba spola, osim ako se neto drugo utvrdi iz sklopa govora ili iz naravi stvari.

103

NASLOV II.

REDOVNIKE USTANOVE
Kan. 607 - 1. Redovniki ivot, kao posveenje cijele osobe, oituje u Crkvi divnu od Boga ustanovljenu vezu, znak buduega vijeka. Tako redovnik izvruje svoje potpuno darivanje kao rtvu Bogu prinesenu, kojom sav njegov ivot postaje neprekidno tovanje Boga u ljubavi. 2. Redovnika je ustanova drutvo u kojemu lanovi po vlastitom pravu polau javne zavjete doivotne ili privremene, koje, kad im istekne vrijeme, valja obnoviti, te ive bratskim ivotom u zajednitvu. 3. Javno svjedo enje koje redovnici treba da iskazuju Kristu i Crkvi nosi sa sobom odvajanje od svijeta, to je vlastito naravi i svrsi svake ustanove. POGLAVLJE I.

REDOVNIKE KUE I NJIHOV OSNUTAK I UKINUE

Kan. 608 - Redovnika zajednica mora stanovati u zakonito osnovanoj kui pod vlau poglavara postavljenoga prema pravnoj odredbi; neka svaka kua ima barem kapelu u kojoj neka se slavi i uva euharistija da uistinu bude sredite zajednice. Kan. 609 - 1. Kue redovnike ustanove osniva prema konstitucijama mjerodavna vlast, s prije napismeno danim pristankom dijecezanskoga biskupa. 2. Za osnutak samostana monahinja trai se osim toga doputenje Apostolske Stolice. Kan. 610 - 1. Kod osnutka kua neka se ima pred oima korist Crkve i ustanove i neka se osigura sve to se trai za propisnu provedbu redovnikog ivota lanova, prema vlastitim svrhama i duhu ustanove. 2. Neka se ne osnuje nijedna kua ako se ne moe razborito prosuditi da e se prikladno udovoljiti potrebama lanova. Kan. 611 - Pristanak dijecezanskog biskupa za osnutak redovnike kue neke ustanove ukljuuje pravo: 1. ivjeti prema naravi i svrhama koje su vlastite ustanovi; 2. initi djela koja su, prema pravnoj odredbi, vlastita ustanovi, uz potovanje uvjeta postavljenih u pristanku; 3. za klerike ustanove imati crkvu, uz potovanje propisa kan. 1215, 3, i obavljati svete slube, uz obdravanje onoga to po pravu treba obdravati. Kan. 612 - Da bi se redovnika kua namijenila za apostolska djela razliita od onih za koja je osnovana, trai se pristanak dijecezanskoga biskupa; ali, ne ako se radi o promjeni koja se, uz potovanje odredaba utemeljenja, odnosi samo na unutranje upravljanje i stegu. Kan. 613 - 1. Redovnika je kua regularnih kanonika i monaha pod upravljanjem i brigom svoga voditelja samosvojna, osim ako konstitucije odre uju drukije. 2. Voditelj samosvojne kue po pravu je vii poglavar. Kan. 614 - Samostani monahinja pridrueni nekoj ustanovi mukaraca imaju vlastit na in ivota i upravljanje prema konstitucijama. Meusobna prava i obveze neka se tako odrede da bi iz pridrube moglo napredovati duhovno dobro.
104

Kan. 615 - Samosvojan samostan koji osim vlastita voditelja nema drugog vieg poglavara niti je tako pridruen nekoj ustanovi redovnika da bi poglavar ustanove imao nad tim samostanom pravu vlast odreenu konstitucijama, prema pravnoj odredbi povjerava se posebnom nadzoru dijecezanskog biskupa. Kan. 616 - 1. Zakonito osnovanu redovniku kuu moe ukinuti vrhovni voditelj prema odredbi konstitucija, poto se posavjetuje s dijecezanskim biskupom. O dobrima ukinute kue neka odlui vlastito pravo ustanove, tako da se potuje volja osnovatelja ili darovatelja i zakonito steena prava. 2. Ukinue jedine kue ustanove pripada Svetoj Stolici, kojoj je tako er pridrano da u tom sluaju odlui o dobrima. 3. Ukinuti samosvojnu kuu, o kojoj se govori u kan. 613, pravo je generalnog kapitula, osim ako konstitucije odreuju drukije. 4. Ukinuti samosvojan samostan monahinja pripada Apostolskoj Stolici uz obdravanje, to se dobara tie, propisa konstitucija. POGLAVLJE II.

UPRAVLJANJE USTANOVAMA
lanak 1.

POGLAVARI I VIJEA
Kan. 617 - Neka poglavari obavljaju svoju slubu i vre svoju vlast prema odredbi opeg i vlastitog prava. Kan. 618 - Neka poglavari svoju vlast, primljenu od Boga po slubi Crkve, vre u duhu sluenja. Stoga, posluni volji bojoj u obavljanju slube, neka upravljaju podlonicima kao sinovima Bojim i promiu s potovanjem ljudske osobe njihovu suradnju na dobrobit ustanove i Crkve, pri emu ipak ostaje na snazi njihova vlast da odlue i narede to treba raditi. Kan. 619 - Neka poglavari marljivo obavljaju svoju slubu i neka zajedno s lanovima koji su im povjereni nastoje izgraivati bratsku zajednicu u Kristu u kojoj se iznad svega trai i ljubi Bog. Neka stoga esto hrane lanove hranom rijei Boje i potiu na slavljenje svetoga bogosluja. Neka im bude primjer u njegovanju vrlina i obdravanju zakona i predaja vlastite ustanove; neka im prikladno pomau u njihovim osobnim potrebama, bolesne neka briljivo njeguju i poha aju, nemirne neka opominju, malodune tjee, sa svima neka budu strpljivi. Kan. 620 - Vii su poglavari oni koji upravljaju cijelom ustanovom, ili njezinom pokrajinom, ili dijelom s njom izjednaenim, ili samosvojnom kuom; isto tako i njihovi zamjenici. Tima se pridruuju opat primas i predstojnik monake kongregacije, koji ipak nemaju svu vlast koju ope pravo daje viim poglavarima. Kan. 621 - Zajednica vie kua koja pod istim poglavarom tvori neposredan dio iste ustanove i koju je kanonski osnovala zakonita vlast naziva se pokrajina. Kan. 622 - Vrhovni voditelj ima vlast nad svim pokrajinama, ku ama i lanovima ustanove, koju mora vriti prema vlastitu pravu; ostali poglavari imaju vlast u granicama svoje slube.
105

Kan. 623 - Da bi lanovi ustanove mogli biti valjano imenovani ili izabrani za slubu poglavara, trai se prikladno vrijeme poslije doivotnog ili konanog zavjetovanja, koje treba da odrede vlastito pravo ili konstitucije, ako se radi o viim poglavarima. Kan. 624 - 1. Neka se poglavari postavljaju za odreeno i prikladno vrijeme prema naravi i potrebi ustanove, osim ako za vrhovnog poglavara i za poglavare samosvojnih ku a konstitucije odreuju drukije. 2. Neka vlastito pravo prikladnim odredbama uredi da poglavari, postavljeni za odreeno vrijeme, ne ostanu u slubama upravljanja due vrijeme bez prekida. 3. Oni se ipak za vrijeme trajanja slube mogu ukloniti ili premjestiti na drugu slubu zbog razloga odreenih vlastitim pravom. Kan. 625 - 1. Neka se vrhovni voditelj ustanove odredi kanonskim izborom prema odredbi konstitucija. 2. Izborima poglavara samosvojnog samostana, o kojemu se govori u kan. 615, i vrhovnog voditelja ustanove biskupijskoga prava predsjeda biskup glavnog sjedita. 3. Neka se ostali poglavari postave prema odredbi konstitucija; ipak tako da moraju, ako se biraju, dobiti potvrdu mjerodavnog vieg poglavara; ako ih pak poglavari imenuju, neka se prije obavi prikladno savjetovanje. Kan. 626 - Neka poglavari u povjeravanju sluba i lanovi u izborima obdravaju odredbe opeg i vlastitog prava, neka se uvaju svake zloupotrebe i pristranosti prema osobama, i neka, imajui pred oima samo Boga i dobro ustanove, imenuju ili izaberu one za koje znaju da su u Gospodinu uistinu dostojni i prikladni. Osim toga, neka se u izborima uvaju bilo od izravnog bilo od neizravnog pridobivanja glasova kako za sebe tako i za druge. Kan. 627 - 1. Neka poglavari, prema odredbi konstitucija, imaju svoje vije e i njegovom pomou neka se slue u obavljanju slube. 2. Osim sluajeva propisanih opim pravom, neka vlastito pravo odredi sluajeve u kojima za valjano djelovanje treba da se trai pristanak ili savjet, prema odredi kan. 127. Kan. 628 - 1. Poglavari koji se za tu slubu odreuju vlastitim pravom ustanove neka u odreena vremena pohode povjerene im kue i lanove prema odredbama istog vlastitog prava. 2. Pravo je i dunost dijecezanskoga biskupa pohoditi i to se tie redovnike stege: 1. samosvojne samostane, o kojima se govori u kan. 615; 2. pojedine kue ustanove biskupijskoga prava koje su na njegovu podruju. 3. Neka lanovi s povjerenjem surauju s pohoditeljem kojemu su, kad zakonito pita, duni odgovoriti po istini u ljubavi; nikome nije doputeno nikako odvra ati lanove od te obveze ili drukije prijeiti svrhu pohoda. Kan. 629 - Neka poglavari borave svaki u svojoj kui i neka se iz nje ne udaljuju, osim prema odredbi vlastita prava. Kan. 630 - 1. Neka poglavari priznaju lanovima potrebnu slobodu s obzirom na sakrament pokore i vodstvo savjesti, potujui ipak stegu ustanove. 2. Neka se poglavari brinu, prema odredbi vlastita prava, da lanovima budu na pomo prikladni ispovjednici, kod kojih se mogu esto ispovijedati. 3. U samostanima monahinja, u kuama odgajanja i obrazovanja i u brojnim laikim zajednicama neka budu redoviti ispovjednici koje treba da odobri mjesni ordinarij, poto se posavjetuje sa zajednicom, ali bez ikakve obveze da se ide k njima.
106

 4. Neka poglavari ne ispovijedaju podlonike, osim ako to lanovi po svojoj volji trae. 5. Neka lanovi s povjerenjem pristupaju poglavarima kojima mogu slobodno i po svojoj volji otvoriti svoju duu. Ali se zabranjuje da ih poglavari na bilo koji nain navode da im oituju savjest. lanak 2

KAPITULI
Kan. 631 - 1. Generalni kapitul, koji prema odredbi konstitucija ima vrhovnu vlast u ustanovi, neka se tako oblikuje da postane, predstavljajui svu ustanovu, pravi znak njezina jedinstva u ljubavi. Njegova je osobita zadaa da titi batinu ustanove, o kojoj se govori u kan. 578, da promie u skladu s njom prilagoenu obnovu, da bira vrhovnog voditelja, da upravlja vanijim poslovima i da donosi odredbe koje obvezuju svakoga. 2. Sastav i opseg vlasti kapitula neka se odrede u konstitucijama; neka, nadalje, vlastito pravo poblie odredi red koji treba da se obdrava na kapitularnim sjednicama, osobito to se tie izbora i naina raspravljanja. 3. Prema odredbama oznaenima u vlastitu pravu, ne samo pokrajine i podrune zajednice nego i svaki lan moe slobodno priopiti generalnom kapitulu svoje elje i prijedloge. Kan. 632 - Neka vlastito pravo tono odredi ono to se odnosi na druge kapitule ustanove i na druge sline sastanke, to se naime, tie njihove naravi, vlasti, sastava, naina postupanja i vremena odravanja. Kan. 633 - 1. Suodluujua ili savjetodavna tijela neka vjerno obavljaju povjerenu im zadau prema odredbi opeg i vlastitog prava i neka na svoj nain izrazuju brigu i sudjelovanje svih lanova za dobrobiti sve ustanove ili zajednice. 2. Pri osnutku i primjeni tih suodluujuih ili savjetodavnih tijela neka se mudro rasuuje i neka njihov nain djelovanja bude u skladu s naravi i svrhom ustanove. lanak 3.

VREMENITA DOBRA I UPRAVLJANJE NJIMA

Kan. 634 - 1. Budui da su ustanove, pokrajine i kue pravne osobe po samom pravu, sposobne su stjecati, posjedovati otuivati vremenita dobra te upravljati njima, osim ako se ta sposobnost iskljuuje ili ograniuje u konstitucijama. 2. Neka ipak izbjegavaju bilo koju rasko, pretjeranu dobiti i zgrtanje dobara. Kan. 635 - 1. Vremenitim dobrima redovnikih ustanova, budui da su crkvena, upravlja se prema propisima Knjige V. Vremenita crkvena dobra, osim ako se izriito odreuje neto drugo. 2. Neka ipak svaka ustanova izda prikladne odredbe o upotrebi dobara i upravljanju njima, i tim odredbama neka se njeguje, titi i izraava siromatvo koje joj je vlastito. Kan. 636 - 1. U svakoj ustanovi i slino u svakoj pokrajini kojom upravlja vii poglavar, neka bude ekonom, koji nije vii poglavar i koji je postavljen prema odredbi vlastita prava, da upravlja dobrima pod vodstvom dotinoga poglavara. Neka se i u podrunim zajednicama postavi, ako je mogue, ekonom, koji nije mjesni poglavar. 2. Ekonomi i drugi upravitelji neka u vrijeme i na nain to ga odreuje vlastito pravo mjerodavnoj vlasti poloe raun o upravljanju.

107

Kan. 637 - Samosvojni samostani, o kojima se govori u kan. 615, moraju mjesnom ordinariju jednom godinje poloiti raun o upravljanju; osim toga, mjesni ordinarij ima pravo uvida u ekonomsko poslovanje redovnike kue biskupijskoga prava. Kan. 638 - 1. Vlastitu pravu pripada da u okviru opega prava odredi ine koji prelaze granicu i nain redovitog upravljanja i utvrdi ono to je potrebno za valjano obavljanje ina izvanrednog upravljanja. 2. Izdatke i pravne ine redovitog upravljanja osim poglavara valjano obavljaju, u granicama svoje slube, i slubenici koji su u vlastitu pravu za to odreeni. 3. Za valjanost otuenja i bilo kojeg posla u kojemu se moe pogoravati imovinsko stanje pravne osobe, trai se pisana dozvola mjerodavnog poglavara s pristankom njegova vijea. Ako je pak posrijedi posao koji prelazi iznos to ga je Sveta Stolica odredila za svaki kraj, a isto tako i stvari darovane Crkvi zavjetom ili umjetnike ili povijesne dragocjenosti, trai se osim toga dozvola same Svete Stolice. 4. Za samosvojne samostane, o kojima se govori u kan. 615, i ustanove biskupijskoga prava potreban je pisani pristanak mjesnog ordinarija. Kan. 639 - 1. Ako se pravna osoba zaduila ili preuzela obveze, pa i s dozvolom poglavara, sama je duna odgovarati za njih. 2. Ako se lan s dozvolom poglavara pogodio za svoja dobra, mora sam odgovarati; ako je pak po nalogu poglavara obavio posao ustanove, mora odgovarati ustanova. 3. Ako se pogodio redovnik bez ikakve dozvole poglavara, mora odgovarati sam, a ne pravna osoba. 4. Neka ipak bude pravilo da se uvijek moe podii tuba protiv onoga tko je iz sklopljenog ugovora neto stekao. 5. Neka redovniki poglavari ne dopuste zaduivanje, osim ako je sigurno da e se iz uobiajenih prihoda moi plaati kamate duga i da e u dogledno vrijeme zakonitom otplatom postupno vratiti glavnicu. Kan. 640 - Vodei rauna o pojedinom mjestu, neka ustanove nastoje dati neko zajedniko svjedoanstvo ljubavi i siromatva i neka prema mogunostima, iz svojih dobara pridonose togod za potrebe Crkve i za pomo u uzdravanju potrebitih. POGLAVLJE III.

PRIMANJE KANDIDATA I ODGAJANJE I OBRAZOVANJE LANOVA

lanak 1.

PRIMANJE U NOVATVO
Kan. 641 - Pravo da prime kandidate u novatvo pripada viim poglavarima prema odredbi vlastita prava. Kan. 642 - Neka poglavari s budnom panjom primaju samo one koji su zdravi i koji imaju traenu dob, prikladne sposobnosti i dovoljne osobine zrelosti da prihvate ivot koji je vlastit ustanovi; zdravlje, sposobnosti i zrelost neka se provjere s pomou, ako je potrebno, i strunjaka, uz obdravanje propisa kan. 220. Kan. 643 - 1. Nevaljano se prima u novatvo:
108

1. tko jo nije navrio sedamnaest godina ivota; 2. enidbeni drug, dok traje enidba; 3. tko je stvarno vezan svetom vezom s nekom ustanovom posve enoga ivota ili je pritjelovljen nekoj drubi apostolskoga ivota, uz potivanje propisa kan. 684; 4. tko ulazi u ustanovu naveden silom, velikim strahom ili zlonamjernom prijevarom, ili koga primi poglavar naveden na taj nain; 5. tko je prikrio svoje pritjelovljenje nekoj ustanovi posve enoga ivota ili nekoj drubi apostolskoga ivota. 2. Vlastito pravo moe odrediti druge smetnje, i za valjanost primanja, ili postaviti uvjete. Kan. 644 - Neka poglavari ne primaju u novatvo svjetovne klerike bez savjetovanja s njihovim ordinarijem, niti one koji su optereeni dugom koji nisu u stanju namiriti. Kan. 645 - 1. Kandidati, prije nego se prime u novatvo, moraju predati svjedoanstvo da su krteni, da su potvreni i da su slobodna stanja. 2. Ako se radi o primanju klerika ili onih koji su bili primljeni u neku drugu ustanovu posveenoga ivota, u drubu apostolskoga ivota ili u sjemenite, trai se, osim toga, i svjedoanstvo ili dotinog mjesnog ordinarija ili vieg poglavara ustanove ili drube ili rektora sjemenita. 3. Vlastito pravo moe zahtijevati i druga svjedo anstva o traenoj prikladnosti kandidata i o slobodi od smetnja. 4. Poglavari mogu traiti i druge obavijesti, i pod tajnu, ako to smatraju potrebnim. lanak 2.

NOVATVO I ODGAJANJE I OBRAZOVANJE NOVAKA

Kan. 646 - Novatvo, kojim po inje ivot u ustanovi, usmjeren je na to da novaci bolje upoznaju Boji poziv i to upravo onaj vlastit ustanovi, da iskuse na in ivota ustanove i da njezinim duhom oblikuju razum i srce, te da se dokae njihova odlika i prikladnost. Kan. 647 - 1. Osnutak, premjetaj i ukinue kue novatva neka se obave napismeno danom odlukom vrhovnoga voditelja ustanove s pristankom njegova vije a. 2. Da bi novatvo bilo valjano, mora se obaviti u ku i koja je za to propisno odreena. U posebnim sluajevima i kao izuzetak, s doputenjem vrhovnoga voditelja i s pristankom njegova vijea, kandidat moe obaviti novatvo u drugoj kui ustanove, pod vodstvom kojega prokuanog redovnika, koji zamjenjuje uitelja novaka. 3. Vii poglavar moe dopustiti da skupina novaka boravi odreena razdoblja u drugoj kui ustanove, koju on odredi. Kan. 648 - 1. Da bi novatvo bilo valjano, mora trajati dvanaest mjeseci provedenih u samoj zajednici novatva, uz obdravanje propisa kan. 647, 3. 2. Da se dopune odgajanje i obrazovanje novaka, konstitucije mogu, osim vremena o kojemu se govori u 1, odrediti jedno ili vie vremena apostolskih vjebi koje treba da se obave izvan zajednice novatva. 3. Neka novatvo ne traje vie od dvije godine. Kan. 649 - 1. Odsutnost iz kue novatva koja traje vie od tri mjeseca, bilo neprekinuta bilo prekinuta, ini novatvo nevaljanim, uz potovanje propisa kan. 647, 3 i kan. 648, 2. Odsutnost koja traje vie od petnaest dana moe se nadoknaditi.
109

 2. S doputenjem mjerodavnog vieg poglavara prvo se zavjetovanje moe obaviti prije vremena, ali ne vie od petnaest dana. Kan. 650 - 1. Svrha novatva zahtijeva da se novaci odgajaju pod vodstvom uitelja prema uredbi o odgoju i obrazovanju koja treba da se odredi vlastitim pravom. 2. Vodstvo novaka, pod vlau poglavara, pridrano je samo uitelju. Kan. 651 - 1. Neka uitelj novaka bude lan ustanove koji je poloio doivotne zavjete i koji je zakonito postavljen. 2. Ako je potrebno, uitelju se mogu dati suradnici koji su mu podloni to se tie vodstva novatva i naina odgajanja i obrazovanja. 3. Za odgajanje i obrazovanje novaka neka se postave briljivo pripravljeni lanovi koji e moi, neoptereeni drugim dunostima, svoju zadau obavljati plodonosno i trajno. Kan. 652 - 1. Zadaa je uitelja i njegovih suradnika da prosude i ispitaju zvanje novaka i da ih postupno odgajaju da ispravno provode ivot savrenstva koji je vlastit ustanovi. 2. Neka se novaci potiu na njegovanje ljudskih i kranskih vrlina; uvode molitvom i samoprijegorom u potpuniji put savrenstva; pouavaju u kontemplaciji otajstva spasenja i u itanju i razmatranju Svetoga pisma; pripravljaju za tovanje Boga u svetom bogosluju; ue provoditi ivot koji je po evaneoskim savjetima u Kristu posveen Bogu i ljudima; pouavaju o naravi i duhu, svrsi i stezi, povijesti i ivotu ustanove te proimaju ljubavlju prema Crkvi i njezinim svetim pastirima. 3. Novaci, svjesni svoje odgovornosti, neka tako djelatno surauju sa svojim uiteljem da vjerno odgovore milosti boanskoga poziva. 4. Neka lanovi ustanove nastoje u odgajanju i obrazovanju novaka suraivati primjerom svoga ivota i molitvom. 5. Vrijeme novatva, o kojemu se govori u kan. 648, 1, neka se upotrijebi stvarno za djelo odgoja i obrazovanja; stoga, neka se novaci ne bave studijem i poslovima koji izravno ne slue tom odgoju i obrazovanju. Kan. 653 - 1. Novak moe slobodno napustiti ustanovu; mjerodavna pak vlast ustanove moe ga otpustiti. 2. Kad zavri novatvo, neka se novaku, ako se dotinik smatra prikladnim, dopusti privremeno zavjetovanje, inae neka se otpusti; ako ostane dvojba o njegovoj prikladnosti, vii poglavar moe produiti vrijeme kunje prema odredbi vlastita prava, ali ne vie od est mjeseci. lanak 3.

REDOVNIKO ZAVJETOVANJE
Kan. 654 - Redovnikim zavjetovanjem lanovi javnim zavjetom prihvaaju obdravanje triju evaneoskih savjeta, posveuju se Bogu po slubi Crkve i pritjelovljuju se ustanovi s pravima i dunostima koje odreuje pravo. Kan. 655 - Neka se privremeno zavjetovanje obavi za vrijeme odreeno vlastitim pravom, koje neka ne bude krae od tri ni due od est godina. Kan. 656 - Za valjanost privremenog zavjetovanja trai se: 1. da je zavjetovanik navrio barem osamnaest godina ivota; 2. da je novatvo valjano obavljeno; 3. da ga slobodno primi mjerodavni poglavar s pristankom svojega vijea prema pravnoj odredbi;
110

4. da se obavi izriito i bez sile, velikog straha ili prijevare; 5. da ga primi zakoniti poglavar sam ili preko drugoga. Kan. 657 - 1. Poto istekne vrijeme za koje je obavljeno zavjetovanje, redovniku koji po svojoj volji moli i koji se smatra prikladnim neka se dopusti da obnovi zavjetovanje ili da se doivotno zavjetuje; inae, neka istupi. 2. Ako pak to smatra prikladnim, mjerodavni poglavar moe, prema vlastitu pravu, produiti razdoblje privremenog zavjetovanja, ali tako da sve vrijeme za koje je lan vezan privremenim zavjetima ne prijee devet godina. 3. Doivotno zavjetovanje moe se zbog opravdana razloga poloiti prije vremena, ali ne vie od tri mjeseca. Kan. 658 - Osim uvjeta o kojima se govori u kan. 656, brr. 3, 4 i 5 i drugi koje dodaje vlastito pravo, za valjanost doivotnog zavjetovanja trai se: 1. navrena barem dvadeset prva godina ivota; 2. prethodno privremeno zavjetovanje od barem tri godine, uz potovanje propisa kan. 657, 3. lanak 4.

ODGAJANJE I OBRAZOVANJE REDOVNIKA

Kan. 659 - 1. Neka se u svakoj pojedinoj ustanovi poslije prvog zavjetovanja nastavi odgajanje i obrazovanje svih lanova da bi potpunije ivjeli ivotom koji je vlastit ustanovi i da bi primjerenije vrili njezino poslanje. 2. Neka zato vlastito pravo odredi raspored odgajanja i obrazovanja i njihovo trajanje, vodei rauna o potrebama Crkve te o prilikama ljudi i vremena, kako to trae svrha i narav ustanove. 3. Odgajanje i obrazovanje lanova koji se pripravljaju za primanje svetih redova ravna se prema opem pravu i prema rasporedu studija koji je vlastiti ustanovi. Kan. 660 - 1. Neka odgajanje i obrazovanje bude sustavno, prilago eno shvaanju lanova, duhovno i apostolsko, znanstveno i ujedno praktino, kojim se postiu, ako je prikladno, i odgovarajui naslovi, kako crkveni tako i svjetovni. 2. Za vrijeme toga odgajanja i obrazovanja neka se lanovima ne povjeravaju slube i poslovi koji ometaju odgajanje i obrazovanje. Kan. 661 - Neka redovnici svega ivota briljivo nastavljaju svoj duhovni, znanstveni i praktini odgoj i obrazovanje; poglavari pak neka im za to osiguraju sredstva i vrijeme. POGLAVLJE IV.

OBVEZE I PRAVA USTANOVA I NJIHOVIH LANOVA

Kan. 662 - Neka redovnici imaju kao vrhovno pravilo ivota nasljedovanje Krista predloeno u evanelju i izreeno u konstitucijama vlastite ustanove. Kan. 663 - 1. Prva i glavna dunost svih redovnika neka bude kontemplacija boanskih stvari i neprekidna sjedinjenost s Bogom u molitvi. 2. Neka lanovi svakodnevno prema mogunostima sudjeluju u euharistijskoj rtvi, neka primaju presveto tijelo Kristovo i neka se klanjaju samom Gospodinu prisutnu u sakramentu.
111

 3. Neka se posvete itanju Svetoga pisma i razmatranju, neka prema propisima vlastita prava dostojno slave bogosluje asova, pri emu za klerike ostaje na snazi obveza, o kojoj se govori u kan. 276, 2, br. 3, i neka obavljaju druge vjebe pobonosti. 4. Neka Djevicu Bogorodicu, uzor i obranu svega posveenog ivota, aste s osobitim tovanjem, pa i marijanskom krunicom. 5. Neka vjerno obdravaju godinja vremena sabranosti. Kan. 664 - Neka redovnici postojano nastoje oko obraenja due Bogu, neka svakodnevno obavljaju ispit savjesti i esto pristupaju sakramentu pokore. Kan. 665 - 1. Neka redovnici stanuju u svojoj redovnikoj kui obdravajui zajedniki ivot i neka iz nje izlaze samo s dozvolom svojeg poglavara. Ako se pak radi o dugotrajnoj odsutnosti iz kue, vii poglavar s pristankom svojeg vijea i zbog opravdana razloga moe dopustiti lanu boravak izvan kue ustanove, ali ne vie od godinu dana, osim radi lijeenja, studija ili vrenja apostolata u ime ustanove. 2. Neka poglavari briljivo potrae lana koji je nezakonito odsutan iz redovnike kue s nakanom da se otme njihovoj vlasti i neka mu pomognu da se vrati i ustraje u svojem zvanju. Kan. 666 - U upotrebi sredstava drutvenog priopivanja neka se pazi na potrebno rasuivanje i neka se izbjegava to je tetno za vlastito zvanje i pogibeljno za istou posveene osobe. Kan. 667 - 1. Neka se u svim kuama obdrava klauzura prilagoena naravi i poslanju ustanove prema odredbama vlastita prava, pri emu je jedan dio kue uvijek ostavljen samo za lanove. 2. Strou stegu klauzure valja obdravati u samostanima usmjerenima na kontemplativni ivot. 3. Samostani monahinja koje su posve usmjerene na kontemplativni ivot moraju obdravati papinsku klauzuru, prema odredbama koje je dala Apostolska Stolica. Ostali samostani monahinja neka obdravaju klauzuru prilagoenu vlastitoj naravi i odreenu konstitucijama. 4. Dijecezanski biskup ima ovlast, zbog opravdana razloga, ui u klauzuru samostana monahinja koji se nalaze u njegovoj biskupiji i dopustiti, zbog veoma vana razloga i s pristankom predstojnice, drugima pristup u klauzuru, a monahinjama izlazak iz nje za vrijeme koje je zaista potrebno. Kan. 668 - 1. Neka lanovi prije prvog zavjetovanja prepuste upravljanje svojim dobrima komu god ele i neka, osim ako konstitucije odreuju neto drugo, slobodno odlue o njihovoj upotrebi i uivanju. Oporuku pak, koja je valjana i u svjetovnom pravu, neka sastave barem prije doivotnog zavjetovanja. 2. Da bi te rasporedbe zbog opravdana razloga izmijenili i obavili bilo koji in koji se tie vremenitih dobara, potrebna im je dozvola mjerodavnog poglavara prema odredbi vlastita prava. 3. to god redovnik stjee vlastitim trudom ili radi ustanove, stjee ustanovi. to na bilo koji nain dobije zbog mirovine, potpore ili osiguranja, stje e ustanovi, osim ako vlastito pravo odreuje neto drugo. 4. Tko se zbog naravi ustanove mora potpuno odrei svojih dobara, neka se odrekne, koliko je mogue, u obliku valjanu i u svjetovnom pravu, prije doivotnog zavjetovanja, tako da vrijedi od dana obavljenog zavjetovanja. Isto neka uini zavjetovanik doivotnih zavjeta koji se prema odredbi vlastita prava eli odrei djelomice ili potpuno svojih dobara s dozvolom vrhovnoga voditelja. 5. Zavjetovanik koji se zbog naravi ustanove posve odrekne svojih dobara gubi sposobnost stjecanja i posjedovanja i zato nevaljano obavlja ine protivne zavjetu siromatava. to dobije poslije odreknua, pripada ustanovi prema odredbi vlastita prava.

112

Kan. 669 - 1. Redovnici neka nose odijelo ustanove, nainjeno prema odredbi vlastita prava, kao znak svojeg posveenja i kao svjedoanstvo siromatva. 2. Redovnici klerici ustanove koja nema vlastita odijela neka prihvate kleriko odijelo prema odredbi kan. 284. Kan. 670 - Ustanova mora lanovima davati sve to je prema odredbi konstitucija potrebno da bi se postigla svrha njihova zvanja. Kan. 671 - Neka redovnik ne preuzima zadae i slube izvan vlastite ustanove bez dozvole zakonitog poglavara. Kan. 672 - Redovnike obvezuju propisi kann. 277, 285, 286, 287 i 289, a redovnike klerike osim toga i propisi kan. 279, 2; u laikim ustanovama papinskoga prava dozvolu o kojoj se govori u kan. 285, 4 moe dati vlastiti vii poglavar. POGLAVLJE V.

APOSTOLAT USTANOVA
Kan. 673 - Apostolat svih redovnika sastoji se prvotno u svjedo enju njihova posveenog ivota, koji su duni njegovati molitvom i pokorom. Kan. 674 - Ustanove koje su potpuno usmjerene na kontemplaciju u otajstvenom Tijelu Kristovu uvijek zauzimaju istaknut poloaj: prinose naime Bogu izvrsnu rtvu hvale, svjetlo su Bojem narodu obilatim plodovima svetosti i primjerom ga potiu te otajstvenom apostolskom plodnou pomau u njegovu rastu. Zato, koliko god silila potreba djelatnog apostolata, ne mogu se pozivati lanovi takvih ustanova da pomau u raznim pastoralnim slubama. Kan. 675 - 1. U ustanovama koje se posveuju djelima apostolata apostolska djelatnost pripada samoj njihovoj naravi. Stoga, neka se sav ivot lanova prome apostolskim duhom, a sva apostolska djelatnost oblikuje redovnikim duhom. 2. Apostolska djelatnost neka uvijek izvire iz najdublje sjedinjenosti s Bogom i neka je utvruje i promie. 3. Apostolska djelatnost, koja treba da se vri u ime Crkve i prema njezinu nalogu, neka se obavlja u zajednitvu s njom. Kan. 676 - Laike ustanove, i muke i enske, po duhovnim i tjelesnim djelima milosr a sudjeluju u pastoralnoj slubi Crkve i ljudima pruaju najrazliitije usluge; zato neka vjerno ustraju u milosti svojega zvanja. Kan. 677 - 1. Neka poglavari i lanovi vjerno uvaju vlastito poslanje i vlastita djela ustanove; neka ih ipak, pazei na potrebe vremena i mjesta, razborito prilagouju, primjenjujui takoer nova i prikladna sredstva. 2. Ustanove pak, ako imaju sebi pridruena neka vjernika drutva neka im s posebnom brigom pomau da ih proima izvorni duh njihove obitelji. Kan. 678 - 1. Redovnici su podloni vlasti biskupa, kojima su duni iskazivati odanu poslunost i potovanje u onome to se tie duobrinitva, javnog obavljanja bogotovlja i drugih djela apostolata.

113

 2. U obavljanju izvanjskog apostolata redovnici su podloni i svojim poglavarima i moraju ostati vjerni stezi ustanove; sami biskupi, ako je potrebno, neka ne propuste zahtijevati izvrenje te obveze. 3. U ureivanju djela redovnikog apostolata dijecezanski biskup i redovniki poglavari treba da se meusobno savjetuju. Kan. 678 - Dijecezanski biskup, kad to zahtijeva veoma vaan razlog, moe zabraniti lanu redovnike ustanove da boravi u biskupiji, ako je njegov vii poglavar, poto je upozoren, zanemario pobrinuti se za to, ali stvar treba da se odmah podnese Svetoj Stolici. Kan. 680 - Meu razliitim ustanovama, a i izmeu njih i svjetovnog klera, neka se podupire skladna suradnja i, pod vodstvom dijecezanskog biskupa, usklaivanje svih apostolskih djela i djelatnosti, uz potovanje naravi, svrhe pojedinih ustanova i odredaba utemeljenja. Kan. 681 - 1. Djela koja dijecezanski biskup povjeri redovnicima podlona su vlasti i vodstvu istog biskupa, ne dirajui u pravo redovnikih poglavara prema odredbi kan. 678, 2 i 3. 2. U tim sluajevima neka se izmeu dijecezanskog biskupa i mjerodavnog poglavara ustanove sklopi pismeni sporazum, kojim neka se, meu ostalim, izriito i potanko odredi to se odnosi na izvrenje djela, na lanove za to dodijeljene i na gospodarske stvari. Kan. 682 - 1. Dijecezanski biskup, za vrijeme pastoralnog pohoda i kad bude potrebno, moe pohoditi, bilo sam bilo preko drugoga, crkve i kapele u koje vjernici redovito dolaze, kole i druga vjerska ili dobrotvorna bilo duhovna bilo vremenita djela povjerena redovnicima; ali ne i kole koje su otvorene samo za vlastit uenike ustanove. 2. Ako bi moda opazio zloporabe, poto je uzalud upozorio redovnikog poglavara, moe postupiti samo svojom vlau. POGLAVLJE VI.

ODVAJANJE LANOVA OD USTANOVE

lanak 1.

PRELAZAK U DRUGU USTANOVU

Kan. 684 - 1. lan doivotnih zavjeta ne moe iz svoje ustanove prijei u drugu redovniku ustanovu, osim s doputenjem vrhovnog voditelja obiju ustanova i s pristankom njihovih vije a. 2. Poto lan obavi kunju, koja mora trajati barem tri godine, moe mu se dopustiti doivotno zavjetovanje u novoj ustanovi. Ako pak lan odbije obaviti to zavjetovanje ili mu mjerodavni poglavari to uskrate, neka se vrati u prijanju ustanovu, osim ako je dobio doputenje da se vrati u svjetovni ivot. 3. Da bi redovnik iz samosvojnog samostana mogao prije i u drugi iste ustanove ili savez ili udrube, trai se i dovoljan je pristanak vieg poglavara obaju samostana i kapitula samostana koji ga prima, pri emu ostaju na snazi drugi zahtjevi odreeni vlastitim pravom; ne trai se novo zavjetovanje. 4. Neka vlastito pravo odredi vrijeme i nain kunje koja mora prethoditi zavjetovanju lana u novoj ustanovi. 5. Da bi se prelo u svjetovnu ustanovu ili u drubu apostolskoga ivota ili iz njih u redovniku ustanovu, trai se dozvola Svete Stolice i njezinih se naloga treba drati.
114

Kan. 685 - 1. Sve do zavjetovanja u novoj ustanovi, iako zavjeti ostaju, obustavljaju se prava i obveze koje je lan imao u prijanjoj ustanovi; ipak, od po etka kunje duan je obdravati vlastito pravo nove ustanove. 2. Zavjetovanjem u novoj ustanovi lan joj se pritjelovljuje, a prestanu prijanji zavjeti, prava i obveza. lanak 2.

ISTUP IZ USTANOVE
Kan. 686 - 1. Vrhovni voditelj, s pristankom svojega vijea, moe lanu s doivotnim zavjetima zbog vana razloga dopustiti da boravi izvan ku e, ali ne vie od tri godine i poto prije dobije pristanak ordinarija mjesta u kojemu mora boraviti, ako se radi o kleriku. Produiti doputenje ili ga dati na vie od tri godine pridrano je Svetoj Stolici ili, ako se radi o ustanovama biskupijskoga prava, dijecezanskom biskupu. 2. Doputenje boravka izvan kue monahinja daje samo Apostolska Stolica. 3. Na molbu vrhovnog voditelja, s pristankom njegova vije a, boravak izvan kue moe nametnuti Sveta Stolica lanu ustanove papinskoga prava ili dijecezanski biskup lanu ustanove biskupijskoga prava, ali zbog vanih razloga i potujui pravinost i ljubav. Kan. 687 - lan koji je dobio doputenja boravka izvan kue osloboen je obveza koje se ne mogu uskladiti s novim stanjem njegova ivota i ostaje u ovisnosti o svojim poglavarima i mjesnom ordinariju i na njihovoj brizi, osobito ako se radi o kleriku. Moe nositi odijelo ustanove, osim ako u doputenju nije odreeno neto drugo. Nema ipak ni aktivnog ni pasivnog prava glasa. Kan. 688 - 1. Tko, poto istekne vrijeme zavjetovanja, eli izai iz ustanove, moe je napustiti. 2. Tko za trajanja privremenog zavjetovanja, zbog vana razloga, moli da napusti ustanovu, u ustanovi papinskoga prava moe od vrhovnog voditelja s pristankom njegova vijea dobiti doputenje da je napusti; u ustanovama biskupijskoga prava i u samostanima, o kojima se govori u kan. 615, da bi doputenje bilo valjano, mora ga potvrditi biskup kue kojoj lan pripada. Kan. 689 - 1. Poto istekne privremeno zavjetovanje, ako ima opravdanih razloga, mjerodavni vii poglavar, poto se posavjetuje sa svojim vije em, moe lana iskljuiti od sljedeega zavjetovanja. 2. Tjelesna ili duevna bolest, dobivena i poslije zavjetovanja, koja, po sudu stru njaka, ini lana o kojem se govori u 1 neprikladnim za ivot u ustanovi, razlog je da mu se ne dopusti obnova zavjetovanja ili doivotno zavjetovanje, osim ako je obolio zbog nemara ustanove ili zbog rada koji je obavljao u ustanovi. 3. Ako pak redovnik, za trajanja privremenih zavjeta, izgubi pamet, premda ne moe obaviti novo zavjetovanje, ne moe se ipak otpustiti iz ustanove. Kan. 690 - 1. Onoga tko je, poto dovri novatvo ili poslije zavjetovanja, zakonito izaao iz ustanove, vrhovni voditelj moe s pristankom svojega vije a ponovno primiti bez obveze ponavljanja novatva; ali, zadaa toga voditelja bit e da odredi prethodnu primjernu kunju prije privremenog zavjetovanja i vrijeme zavjeta koje treba da pro e prije doivotnog zavjetovanja, prema odredbi kann. 655 i 657. 2. Tu ovlast ima poglavar samosvojnog samostana s pristankom svojega vije a. Kan. 691 - 1. Zavjetovanik doivotnih zavjeta neka ne moli doputenje da napusti ustanovu, osim zbog veoma vanih razloga odvagnutih pred Gospodinom; svoju molbu neka podnese
115

vrhovnom voditelju ustanove, koji neka je zajedno s miljenjem svojim i svojega vije a poalje mjerodavnoj vlasti. 2. Takvo doputenje u ustanovama papinskoga prava pridrano je Apostolskoj Stolici; u ustanovama pak biskupijskoga prava moe ga dati i biskup biskupije u kojoj se nalazi kua kojoj pripada molitelj. Kan. 692 - Doputenje da napusti ustanovu zakonito dano i priopeno lanu, osim ako ga je u inu priopenja lan odbio, po samom pravu donosi sa sobom oprost od zavjeta i od svih obveza nastalih iz zavjetovanja. Kan. 693 - Ako je lan klerik, doputenje se ne daje prije nego nae biskupa koji e ga inkardinirati u biskupiju ili barem primiti na provjeru. Ako bude primljen na provjeru, kad proe pet godina, inkardinira se u biskupiju po samom pravu, osim ako ga biskup odbije. lanak 3.

OTPUTANJE LANOVA
Kan. 694 - 1. Samim inom ima se smatrati otputenim iz ustanove lan koji je: 1. opepoznato otpao od katolike vjere; 2. sklopio enidbu ili to pokuao, makar samo svjetovnu. 2. U tim sluajevima vii poglavar sa svojim vijeem, poto prikupi dokaze, neka bez ikakva odgaanja sastavi izjavu o injeninom stanju da bi otputanje bilo pravno utvreno. Kan. 695 - 1. lan se mora otpustiti zbog kanjivih djela o kojima se govori u kann. 1397, 1398 i 1395, osim ako s obzirom na kanjiva djela, o kojima se govori u kan. 1395, 2, poglavar smatra da otputanje nije prijeko potrebno i da se na drugi nain moe dovoljno pobrinuti za poboljanje lana te za ponovnu uspostavu pravednosti i popravak sablazni. 2. U tim sluajevima vii poglavar, poto prikupi dokaze o injenicama i ubrojivosti, neka lanu koji se ima otpustiti priopi optubu i dokaze i neka mu dade mogunost da se brani. Neka se svi spisi, koje treba da potpiu vii poglavar i biljenik, zajedno s pisanim odgovorima i potpisom samoga lana, poalju vrhovnom voditelju. Kan. 696 - 1. lan se moe otpustiti i zbog drugih razloga, samo ako su vani, vanjski, ubrojivi i pravno dokazani, kao to su: trajno zanemarivanje obveza posve enoga ivota; ponovljeno krenje svetih veza; ustrajna neposlunost zakonitim propisima poglavara u vanoj stvari; velika sablazan koja nastaje zbog grena ponaanja lana; uporno zastupanje ili irenje nauka osuenih od crkvenog uiteljstva; javno prianjanje uz nazore zaraene materijalizmom ili bezbotvom; nezakonita odsutnost, o kojoj se govori u kan. 665, 2; drugi razlozi sline vanosti koje moda odreuje vlastito pravo ustanove. 2. Za otputanje lana privremenih zavjeta dovoljni su i razlozi manje vanosti odre eni u vlastiti pravu. Kan. 697 - U sluajevima o kojima se govori u kan. 696, ako vii poglavar, poto se posavjetuje sa svojim vijeem, misli da se ima zapoeti postupak otputanja: 1. neka prikupi ili upotpuni dokaze; 2. neka lana napismeno ili pred dvojicom svjedoka opomene s izriitom prijetnjom otputanja, to e se dogoditi ako se ne urazumi, i priopi mu jasno razlog otputanja te mu dade potpunu mogunost da se brani; ako opomena ostane bez uspjeha, neka ga, davi mu rok od barem petnaest dana, opomene drugi put;
116

3. ako i ta opomena ostane bez uspjeha, a vii poglavar sa svojim vije em smatra da je dovoljno dokazana nepopravljivost i da je obrana lana nedovoljna, poto uzalud protekne petnaest dana od posljednje opomene, neka sve spise, koje treba da potpiu vii poglavar i biljenik, zajedno s potpisanim odgovorima samoga lana, poalje vrhovnom voditelju. Kan. 698 - U svim sluajevima, o kojima se govori u kann. 695 i 696, ostaje uvijek netaknuto pravo lana da se pozove na vrhovnoga voditelja i da mu izravno iznese svoju obranu. Kan. 699 - 1. Neka vrhovni voditelj sa svojim vijeem, koje se za valjanost mora sastojati od barem etiri lana, postupa zborno u briljivom rasuivanju dokaza, razloga i obrane te, ako se tajnim glasovanjem tako odlui, neka izda odluku o otputanju i opie za valjanost barem saeto pravne i injenine razloge. 2. U samosvojnim samostanima, o kojima se govori u kan. 615, odluka o otputanju pripada dijecezanskom biskupu, kojemu neka poglavar podnese spise to ih je pregledalo njegovo vijee. Kan. 700 - Odluka o otputanju nema snage, osim ako je potvrdi Sveta Stolica, kojoj treba da se poalju odluka i svi spisi; ako se radi o ustanovi biskupijskoga prava, potvrivanje pripada biskupu biskupije gdje se nalazi kua kojoj je redovnik pripisan. Da bi ipak odluka bila valjana, mora nazna iti pravo otputenoga da se u roku od deset dana poslije primitka obavijesti utee mjerodavnoj vlasti. Utok ima obustavni uinak. Kan. 701 - Sa samim zakonitim otputanjem prestanu zavjeti te prava i obveze nastale iz zavjetovanja. Ako je pak lan klerik, ne moe vrite svete redove dok ne nae biskupa koji e ga poslije prikladne kunje u biskupiji, prema odredbi kan. 693, primiti ili mu barem dopustiti vrenje svetih redova. Kan. 702 - 1. Koji zakonito istupe iz redovnike ustanove ili su iz nje zakonito otputeni, ne mogu od nje nita traiti zbog bilo kojeg posla koji su obavljali u ustanovi. 2. Neka ustanova ipak pazi na pravinost i evaneosku ljubav prema lanu koji se od nje odvaja. Kan. 703 - Ako bi moglo do i do velike izvanjske sablazni ili ako bi ustanovi prijetila vrlo velika teta, vii poglavar ili, ako je odgoda pogibeljna, mjesni poglavar s pristankom svojega vije a moe odmah izbaciti lana iz redovnike kue. Ako je to potrebno, neka se vii poglavar pobrine da se povede postupak otputanja prema pravnoj odredbi ili neka stvar podnese Apostolskoj Stolici. Kan. 704 - lanovi koji su na bilo koji nain odvojeni od ustanove, neka se spomenu u izvjetaju, o kojemu se govori u kan. 592, 1. Izvjetaj se mora poslati Apostolskoj Stolici. POGLAVLJE VII.

REDOVNICI PROMAKNUTI U BISKUPSTVO

Kan. 705 - Redovnik promaknut u biskupstvo ostaje lan svoje ustanove, ali je snagom zavjeta poslunosti podloan samo rimskom prvosveeniku i nije vezan obvezama za koje sam razborito smatra da se ne mogu uskladiti s njegovim poloajem. Kan. 706 - Redovnik o kojemu se gore govori: 1. ako je zavjetovanjem izgubio vlasnitvo dobara, ima pravo na upotrebu i uivanje dobara te upravljanje dobrima koja mu pripadnu; ipak, dijecezanski biskup i drugi, o kojima se govori u kan.
117

381, 2, vlasnitvo stjeu partikularnoj Crkvi; ostali, ustanovi ili Svetoj Stolici, ve prema tome da li je ustanova sposobna posjedovati ili nije sposobna; 2. ako zavjetovanjem nije izgubio vlasnitvo dobara, stjee ponovno pravo na upotrebu i uivanje dobara te upravljanje dobrima koja je imao; to mu poslije pripadne, stje e u potpunosti sebi; 3. ali, u oba sluaja, dobrima koja mu pripadnu ne zbog njegove osobe mora raspolagati prema volji darovatelja. Kan. 707 - 1. Umirovljeni redovnik biskup moe si izabrati mjesto stanovanja i izvan ku a svoje ustanove, osim ako Apostolska Stolica odredi neto drugo. 2. to se tie njegova primjerena i dolina uzdravanja, ako je sluio kojoj biskupiji, neka se obdrava kan. 402, 2, osim ako se njegova vlastita ustanova eli pobrinuti za takvo uzdravanje; inae, neka Apostolska Stolica odredi drukije. POGLAVLJE VIII.

KONFERENCIJE VIIH POGLAVARA

Kan. 708 - Vii poglavari mogu se korisno udruiti u konferencije ili vije a da bi zajednikim snagama nastojali da se potpunije postie svrha pojedinih ustanova, potuju i uvijek njihovu samostalnost, narav i vlastiti duh, da se raspravlja o zajednikim poslovima i da se uspostavlja primjereno usklaivanje i suradnja s biskupskim konferencijama, a i s pojedinim biskupima. Kan. 709 - Konferencije viih poglavara neka imaju svoj statut koji treba da odobri Sveta Stolica; samo ih ona moe ustanoviti i kao pravnu osobu i ostaju pod njezinim vrhovnim vodstvom.

118

NASLOV III.

SVJETOVNE USTANOVE
Kan. 710 - Svjetovna je ustanova ustanova posveenoga ivota u kojoj vjernici ivei u svijetu tee za savrenstvom ljubavi te nastoje osobito iznutra pridonositi posveenju svijeta. Kan. 711 - lan svjetovne ustanove snagom svojeg posveenja ne mijenja u Bojem narodu svoj ili kleriki ili laiki kanonski poloaj obdravajui propise prava koji se odnose na ustanove posveenoga ivota. Kan. 712 - Uz obdravanje propisa kann. 598-601, konstitucije neka odrede svete veze kojima se u ustanovi preuzimaju evaneoski savjeti i neka oznae obveze koje te veze uvode, uvajui ipak u nainu ivota ustanovi vlastitu svjetovnost. Kan. 713 - 1. lanovi ovih ustanova iskazuju i izvruju vlastito posveenje u apostolskom djelovanju i trude se da poput kvasca sve proimaju evaneoskim duhom da jaa i raste Tijelo Kristovo. 2. lanovi laici, u crkvenoj slubi navijetanja evanelja, sudjeluju u svijetu i iz svijeta ili svjedoenjem kranskoga ivota i vjernou svojem posveenju ili pruanjem pomoi za ureenje svih vremenitih stvari prema Bogu i za oblikovanje svijeta snagom evanelja. U skladu sa svojim svjetovnim nainom ivota pruaju i svoju suradnju u sluenju crkvene zajednice. 3. lanovi klerici svjedoenjem posveenoga ivota, osobito u prezbiteriju, od pomoi su subrai posebnom apostolskom ljubavlju, a u Bojem narodu svojom svetom slubom ostvaruju posveenje svijeta. Kan. 714 - Neka lanovi ive u redovitim prilikama svijeta ili sami, ili svaki u svojoj obitelji, ili u skupini bratskog ivota, prema odredbi konstitucija. Kan. 715 - 1. lanovi klerici inkardinirani u biskupiju ovise o dijecezanskom biskupu, osim u onome to se tie posveenoga ivota u vlastitoj ustanovi. 2. Oni pak koji su prema odredbi kan. 266, 3 inkardinirani u ustanovu, ako su odreeni za vlastita djela ustanove ili da upravljaju ustanovom, ovise o biskupu poput redovnika. Kan. 716 - 1. Neka svi lanovi, prema vlastitu pravu, djelatno sudjeluju u ivotu ustanove. 2. Neka lanovi iste ustanove meu sobom uvaju zajednitvo, briljivo njegujui jedinstvo duha i pravo bratstvo. Kan. 717 - 1. Neka konstitucije propiu vlastit nain upravljanja, vrijeme trajanja slube voditelja i neka odrede nain na koji se oni postavljaju. 2. Neka se za vrhovnoga voditelja ne odreuje nitko tko nije konano pritjelovljen. 3. Tko je postavljen da upravlja ustanovom neka se brine da se sauva jedinstvo njezina duha i da se promie djelatno sudionitvo lanova. Kan. 718 - Upravljanje dobrima ustanove, koje mora o itovati i podupirati evaneosko siromatvo, ravna se prema odredbama Knjige V. Vremenita crkvena dobra i prema vlastitu pravu ustanove. Neka vlastito pravo isto tako oznai osobito gospodarske obveze ustanove prema lanovima koji za nju rade.

119

Kan. 719 - 1. Da bi lanovi vjerno odgovarali svojem zvanju i da bi njihovo apostolsko djelovanje izlazilo iz sama povezanosti s Kristom, neka se briljivo posve uju molitvi, neka se na prikladan nain daju na itanje Svetoga pisma, neka obdravaju godinja vremena sabranosti i neka obavljaju druge duhovne vjebe prema vlastitu pravu. 2. Slavljenje euharistije, po mogunosti svakodnevno, neka bude izvor i snaga svega njihova posveenog ivota. 3. Neka pristupaju slobodno sakramentu pokore, koji neka primaju esto. 4. Neka slobodno imaju potrebno vodstvo savjesti i neka, ako ele, savjete te vrste trae i od svojih voditelja. Kan. 720 - Pravo primanja u ustanovu, ili na kunju ili na preuzimanje svetih veza bilo privremenih bilo doivotnih konanih, pripada viim voditeljima s njihovim vijeem, prema odredbi konstitucija. Kan. 721 - 1. Nevaljano se prima na poetnu kunju: 1. tko jo nije postao punoljetan; 2. tko je stvarno vezan svetom vezom u nekoj ustanovi posveenoga ivota ili je pritjelovljen drubi apostolskoga ivota; 3. enidbeni drug, dok traje enidba. 2. Konstitucije mogu odrediti i druge smetnje, tako er za valjanost primanja, ili postaviti uvjete. 3. Da bi se netko primio, treba, osim toga, da ima zrelost koja je potrebna za pravilno ivljenje koje je vlastito ustanovi. Kan. 722 - 1. Neka se poetna kunja tako uredi da kandidati prikladnije upoznaju svoj boanski poziv, i to ba onaj vlastit ustanovi, i da se vjebaju u duhu i nainu ivota ustanove. 2. Neka se kandidati ispravno odgajaju i obrazuju da ive prema evaneoskim savjetima i neka se ue kako da svoj ivot posve preobraze u apostolat, upotrebljavajui one oblike navijetanja evanelja koji vie odgovaraju svrsi, duhu i naravi ustanove. 3. Neka se u konstitucijama odredi nain i vrijeme te kunje prije prvoga primanja svetih veza u ustanovi, koje neka ne bude krae od dvije godine. Kan. 723 - 1. Poto istekne vrijeme poetne kunje, kandidat koji je smatran prikladnim neka preuzme tri evaneoska savjeta potvrena svetom vezom ili neka napusti ustanovu. 2. To prvo pritjelovljenje, ne krae od pet godina, neka prema odredbi konstitucija bude privremeno. 3. Poto pro e vrijeme toga pritjelovljenja, lanu koji je smatran prikladnim neka se dopusti doivotno ili konano pritjelovljenje, dakako privremenim vezama koje valja uvijek obnavljati. 4. Konano pritjelovljenje, s obzirom na odreene pravne uinke koji treba da se odrede u konstitucijama, izjednauje se s doivotnim pritjelovljenjem. Kan. 724 - 1. Poslije prvog primanja svetih veza neka se odgajanje i obrazovanje trajno nastavlja, prema konstitucijama. 2. Neka se lanovi podjednako odgajaju i obrazuju u boanskim i ljudskim stvarima; voditelji ustanove neka se pak ozbiljno brinu za njihov trajni duhovni odgoj. Kan. 725 - Ustanova moe sebi pridruiti, nekom u konstitucijama odreenom vezom, i druge vjernike koji tee za evaneoskom savrenstvom u duhu ustanove i sudjeluju u njezinu poslanju.

120

Kan. 726 - 1. Poto istekne vrijeme privremenoga pritjelovljenja, lan moe slobodno napustiti ustanovu ili ga vii voditelj, poto se posavjetuje sa svojim vije em, moe zbog opravdana razloga iskljuiti od obnavljanja svetih veza. 2. lan privremenoga pritjelovljenja koji to svojevoljno trai moe doputenje da napusti ustanovu, zbog vana razloga, dobiti od vrhovnoga voditelja s pristankom njegova vijea. Kan. 727 - 1. Doivotno pritjelovljeni lan koji eli napustiti ustanovu, poto je sve ozbiljno odvagnuo pred Gospodinom, neka doputenje da napusti ustanovu moli od Apostolske Stolice preko vrhovnoga voditelja, ako je ustanova papinskoga prava; inae, i od dijecezanskog biskupa, kako je odreeno u konstitucijama. 2. Ako se radi o kleriku inkardiniranu u ustanovu, neka se obdrava propis kan. 693. Kan. 728 - Poto je doputenje da napusti ustanovu zakonito dano, prestanu sve veze te prava i obveze koje nastaju iz pritjelovljenja. Kan. 729 - lan se otputa iz ustanove prema odredi kann. 694 i 695; neka, osim toga, konstitucije odrede druge razloge otputanja, samo ako su razmjerno vani, izvanjski, ubrojivi i pravno dokazani, a uz to neka se obdrava postupak odreen u kann. 697-700. Na otputenoga se primjenjuje propis kan. 701. Kan. 730 - Da bi lan svjetovne ustanove preao u drugu svjetovnu ustanovu, neka se obdravaju propisi kann. 684, 1, 2, 3 i 685; da bi pak preao u redovniku ustanovu ili u drubu apostolskoga ivota ili iz njih u svjetovnu ustanovu, trai se dozvola Apostolske Stolice, i njezinih se naloga treba pridravati.

121

ODSJEK II.

DRUBE APOSTOLSKOGA IVOTA

Kan. 731 - 1. Ustanovama posveenoga ivota sline su drube apostolskoga ivota, iji lanovi, bez redovnikih zavjeta, idu za apostolskom svrhom vlastitom drubi i, provodei zajedno bratski ivot, prema vlastitu nainu ivota, obdravanjem konstitucija tee za savrenstvom ljubavi. 2. Meu tima su drube u kojima lanovi preuzimaju evaneoske savjete nekom vezom koja je odreena konstitucijama. Kan. 732 - Ono to je odreeno u kann. 578-597 i 606 primjenjuje se na drube apostolskoga ivota, potujui ipak narav svake pojedine drube; na drube o kojima se govori u kan. 731 2 primjenjuju se i kann. 598-602. Kan. 733 - 1. Kuu osniva i podrunu zajednicu ustanovljuje mjerodavna vlast drube, s prije napismeno danim pristankom dijecezanskoga biskupa, koji se mora pitati za savjet i kad se radi o njezinu ukinuu. 2. Pristanak da se osnuje kua sadri i pravo da se ima barem kapela u kojoj se slavi i uva presveta euharistija. Kan. 734 - Upravljanje drubom odreuju konstitucije, uz obdravanje, prema naravi svake drube, kann. 617-633. Kan. 735 - 1. Primanje, kunja, pritjelovljenje, odgajanje i obrazovanje lanova odreuju se vlastitim pravom svake drube. 2. to se tie primanja u drubu, neka se obdravaju uvjeti odreeni u kann. 642-645. 3. Vlastito pravo mora odrediti nain kunje, odgajanja i obrazovanja prilago en svrsi i naravi drube, osobito znanstveni, duhovni i apostolski, tako da se lanovi, spoznajui boanski poziv, prikladno pripravljaju za poslanje i ivot drube. Kan. 736 - 1. U klerikim drubama klerici se inkardiniraju u samu drubu, osim ako konstitucije odreuju drukije. 2. U onome to se odnosi na nain studija i primanje redova neka se obdravaju odredbe za svjetovne klerike, pri emu ipak ostaje na snazi 1. Kan. 737 - Pritjelovljenje nosi sa sobom za lanove obveze i prava odreena u konstitucijama, a za drubu brigu da, prema konstitucijama, vodi lanove svrsi njihova zvanja. Kan. 738 - 1. Svi lanovi, prema odredbi konstitucija, podloni su vlastitim voditeljima u onome to se odnosi na unutranji ivot i stegu drube. 2. Podloni su i dijecezanskom biskupu u onome to se odnosi na javno bogotovlje, duobrinitvo i druga djela apostolata, potujui kann. 679-683. 3. Odnosi lana inkardinirana u biskupiju prema njegovu biskupu neka se odrede konstitucijama ili posebnim sporazumima. Kan. 739 - lanovi, osim obveza kojima su, prema konstitucijama, podloni kao lanovi, vezani su i zajednikim klerikim obvezama, osim ako se neto drugo utvrdi iz naravi stvari ili iz sklopa govora.
122

Kan. 740 - lanovi moraju stanovati u kui ili zajednici zakonito osnovanoj i obdravati zajedniki ivot, u skladu s odredbom vlastita prava, prema kojem se ravnaju i odsutnosti iz kue ili zajednice. Kan. 741 - 1. Drube i njihovi dijelovi i kue, osim ako konstitucije odreuju drukije, prave su osobe te su, kao takve, sposobne stjecati, posjedovati i otu ivati vremenita dobra i upravljati njima, prema odredbi propisa Knjige V. Vremenita crkvena dobra, kann. 636, 638 i 639 i vlastita prava. 2. lanovi su takoer sposobni, prema odredbi vlastita prava, vremenita dobra stjecati i posjedovati te upravljati i raspolagati njima, ali, to god dobiju radi drube, stjee se drubi. Kan. 742 - Istup i otputanje lana koji jo nije konano pritjelovljen ravnaju se prema konstitucijama svake pojedine drube. Kan. 743 - Doputenje da napusti drubu, s prestankom prava i obveza nastalih iz pritjelovljenja, uz obdravanje propisa kan. 693, moe kona no pritjelovljeni lan dobiti od vrhovnoga voditelja s pristankom njegova vijea, osim ako je to prema konstitucijama pridrano Svetoj Stolici. Kan. 744 - 1. Jednako tako pridrano je vrhovnom voditelju da dopusti, s pristankom svojega vijea, lanu koji je konano pritjelovljen da prijee u drugu drubu apostolskoga ivota, tako da se u meuvremenu obustavljaju prava i obveze vlastite drube, ipak uz obdravanje prava na povratak prije konanog pritjelovljenja u novu drubu. 2. Da bi se prelo u ustanovu posveenoga ivota ili iz nje u drubu apostolskoga ivota, trai se dozvola Svete Stolice i njezinih se naloga treba pridravati. Kan. 745 - Vrhovni voditelj s pristankom svojega vijea moe konano pritjelovljenom lanu dopustiti da ivi izvan drube, ali ne vie od tri godine, pri emu se obustavljaju prava i obveze koje se ne mogu uskladiti s njegovim novim poloajem; ostaje ipak pod brigom voditelja. Ako se radi o kleriku, trai se osim toga i pristanak ordinarija mjesta u kojemu mora boraviti te ostaje pod njegovom brigom i ovisan je o njemu. Kan. 746 - Za otputanje konano pritjelovljenog lana neka se, vodei rauna o onome to je potrebno, obdravaju kann. 694-704.

123

KNJIGA III.

NAUITELJSKA SLUBA CRKVE

125

Kan. 747 - 1. Crkva, kojoj je Krist Gospodin povjerio poklad vjere da, uz pomo Duha Svetoga, objavljenu istinu sveto uva, dublje istrauje, vjerno navijeta i tumai, ima dunost i priroeno pravo, upotrijebivi i vlastita sredstva drutvenog priop ivanja, neovisno o bilo kojoj ljudskoj vlasti, propovijedati evanelje svim narodima. 2. Crkvi pripada da uvijek i svugdje navijeta udoredna naela, pa i o drutvenom poretku, i da donese sud o bilo kojim ljudskim stvarima kad god to trae osnovna prava ljudske osobe ili spasenje dua. Kan. 748 - 1. Svi su ljudi duni traiti istinu o Bogu i njegovoj Crkvi, a, poto je spoznaju, snagom boanskoga zakona obvezni su i imaju pravo prigrliti je i uvati. 2. Nikome nikada nije doputeno prisiljavati ljude da protiv svoje savjesti prigrle katoliku vjeru. Kan. 749 - 1. Vrhovni je sveenik snagom svoje slube nezabludiv u nauavanju onda kad kao vrhovni pastir i uitelj svih vjernika, koji ima dunost da svoju brau utvruje u vjeri, konanim inom proglaava da je neki nauk o vjeri ili udoreu obvezatan. 2. Nezabludiv je u nauavanju i Biskupski zbor kad nauavanje vre biskupi okupljeni na opem saboru, koji, kao uitelji i suci vjere i udorea, izjavljuju za svu Crkvu da je neki nauk o vjeri i udoreu konano obvezatan; ili kad se, raspreni po svijetu, uvajui vezu zajednitva meusobno i s Petrovim nasljednikom, zajedno s rimskim prvosve enikom nauavajui vjerodostojno stvari vjere ili udorea, slue u jednom miljenju kao konano obvezatnom. 3. Nijedan se nauk ne moe smatrati nezabludivo proglaenim, osim ako se to oito utvrdi. Kan. 750 - Boanskom i katolikom vjerom treba vjerovati sve ono to je sadrano u pisanoj i predanoj rijei Bojoj, u jednom naime pokladu vjere povjereno Crkvi i to ujedno kao od Boga objavljeno izlae bilo sveano uiteljstvo Crkve bilo njezino redovito i ope uiteljstvo, to se upravo oituje zajednikim prianjanjem vjernika pod vodstvom svetog uiteljstva; svi su stoga drui kloniti se bilo kojeg nauka tome protivna. Kan. 751 - Krivovjerjem naziva se uporno nijekanje, poslije primljenog krtenja, neke istine koja treba da se vjeruje boanskom i katolikom vjerom ili uporno sumnjanje u nju; otpad je potpuno odbacivanje kranske vjere; raskol je uskraivanje podlonosti vrhovnom sveeniku ili zajednitva s lanovima Crkve koji su mu podloni. Kan. 752 - Treba iskazivati ne dodue pristanka vjere, ali barem vjerniki posluh uma i volje nauku koji o vjeri ili udoreu izriu bilo vrhovni sveenik bilo Biskupski zbor kad vre vjerodostojno nauavanje iako ga ne namjeravaju proglasiti konanim inom; neka dakle krani nastoje kloniti se svega to nije s njim u skladu. Kan. 753 - Biskupi koji su u zajednitvu s glavom i udovima Zbora, bilo kao pojedinci bilo sabrani na biskupskim konferencijama ili na krajevnim saborima, iako nisu nezabludivi u nau avanju, vjerodostojni su nauitelji i uitelji vjere vjernika povjerenih njihovoj brizi; uz to vjerodostojno nauavanje svojih biskupa vjernici su duni prianjati s vjernikim posluhom duha. Kan. 754 - Svi su vjernici obvezni drati se konstitucija i odluka koje donese zakonita crkvena vlast da bi predloila nauk ili osudila kriva miljenja, a posebno onih koje izda rimski prvosve enik ili Biskupski zbor. Kan. 755 - 1. Sav Biskupski zbor, a prvenstveno Apostolska Stolica imaju zadau da kod katolika podupiru i vode ekumenski pokret, ija je svrha obnova jedinstva meu svim kranima, koje je Crkva duna promicati po Kristovoj volji.
127

 2. Isto tako zadaa je biskupa i, prema pravnoj odredbi, biskupskih konferencija da promiu to jedinstvo i da prema razliitim potrebama ili prilikama daju praktine odredbe, vodei rauna o propisima koje je donijela vrhovna crkvena vlast.

128

NASLOV I.

NAVIJETANJE BOJE RIJEI

Kan. 756 - 1. Zadaa navijetanja evanelja za svu Crkvu povjerena je osobito rimskom prvosveeniku i Biskupskom zboru. 2. Tu zadau za svaku partikularnu Crkvu vre biskupi kojima je ona povjerena, a koji su zaista voditelji cjelokupnog navijetanja rijei u njoj; ponekad pak neki biskupi zajedno vre tu zadau za razliite Crkve istodobno, prema pravnoj odredbi. Kan. 757 - Prezbiterima, koji su dakako suradnici biskupa, vlastito je navijetati Boje evanelje; tu dunost osobito imaju za povjereni im narod upnici i drugi kojima je povjerena briga za due; pripada i akonima u zajednitvu s biskupom i njegovim prezbiterijem sluiti u navijetanju rijei Bojem narodu. Kan. 758 - lanovi ustanova posveenoga ivota snagom svoje posvete Bogu na osobit nain svjedoe evanelje, a biskup e ih na prikladan nain uzeti za pomo u navijetanju evanelja. Kan. 759 - Vjernici laici snagom krtenja i potvrde, rijeju i primjerom kranskog ivota svjedoci su evaneoskog navjetaja; mogu takoer biti pozvani da u navijetanju rijei surauju s biskupom i prezbiterima. Kan. 760 - U navijetanju rijei, koje treba da se oslanja na Sveto pismo, Predaju, bogosluje, uiteljstva i ivot Crkve, neka se cjelovito i vjerno izlae Kristovo otajstvo. Kan. 761 - Neka se za navijetanje kranskog nauka upotrebljavaju razliita sredstva koja su na raspolaganju, prije svega propovijedanje i katehetsko pouavanje, to dakako uvijek ima prvo mjesto, ali i izlaganje nauka u kolama, na akademijama, konferencijama i sastancima bilo koje vrste, te njegovo irenje javnim izjavama zakonite vlasti prigodom nekih doga aja, tiskom i drugim sredstvima drutvenog priopivanja. POGLAVLJE I.

PROPOVIJEDANJE BOJE RIJEI

Kan. 762 - Budui da se Boji narod prvenstveno sabire rijeju Boga ivoga, koju s potpunim pravom trai iz sveenikih usta, neka posveeni slubenici veoma cijene slubu propovijedanja jer je navijetanje Bojeg evanelja svima jedna od njihovih glavnih dunosti. Kan. 763 - Biskupi imaju pravo svugdje, pa i u crkvama i kapelama redovnikih ustanova papinskoga prava, propovijedati Boju rije, osim ako to mjesni biskup u pojedinanim sluajevima izriito uskrati. Kan. 764 - Uz potovanje propisa kan. 765, prezbiteri i akoni imaju ovlast da svugdje propovijedaju, koju treba da vre barem s pretpostavljenim pristankom rektora crkve, osim ako mjerodavni ordinarij tu ovlast ogranii ili oduzme ili ako se krajevnim zakonom trai izriita dozvola. Kan. 765 - Za propovijedanje redovnicima u njihovim crkvama ili kapelama trai se dozvola poglavara koji je mjerodavan prema odredbi konstitucija.
129

Kan. 766 - Propovijedanje u crkvi ili kapeli moe se dopustiti i laicima, ako to u odre enim okolnostima trai potreba ili u pojedinim sluajevima savjetuje korist, prema propisima biskupske konferencije i uz potovanje kan. 767, 1. Kan. 767 - 1. Meu oblicima propovijedanja istie se homilija, koja je dio samog bogosluja a pridrana je sveeniku ili akonu; u njoj se tijekom bogoslune godine iz svetoga teksta izlau otajstva vjere i odredbe za kranski ivot. 2. U svim misama u nedjelje i zapovijedane blagdane koje se slave uz sudjelovanje naroda treba da se dri homilija i ne moe se izostaviti, osim zbog vana razloga. 3. Veoma se preporuuje, ako sudjeluje dovoljno naroda, da se homilija dri i u svagdanjim misama, osobito u onima koje se slave u vrijeme doaa i korizme ili prigodom neke sveanosti ili alosti. 4. Zadaa je upnika ili rektora crkve brinuti se da se ti propisi savjesno obdravaju. Kan. 768 - 1. Navjestitelji Boje rijei neka vjernicima prije svega izlau ono to treba vjerovati i initi na slavu Boju i za spasenje ljudi. 2. Neka vjernike upoznaju i s naukom koji izlae crkveno uiteljstvo o dostojanstvu i slobodi ljudske osobe, o jedinstvu i trajnosti obitelji i njezinim zada ama, o obvezama koje imaju ljudi povezani u drutvo i o ureenju vremenitih stvari prema redu koji je utvrdio Bog. Kan. 769 - Neka se kranski nauk izlae na nain primjeren stanju sluatelja i prilagoen potrebama doba. Kan. 770 - Neka upnici u odreena vremena, prema propisima dijecezanskog biskupa, prirede one propovijedi koje se nazivaju duhovne vjebe i svete misije ili druge oblike prilago ene potrebama. Kan. 771 - 1. Neka se pastiri dua, osobito biskupi i upnici, brinu da se Boja rije navijeta i onima koji zbog prilika svojega ivota dovoljno ne uivaju zajedniku i redovitu pastoralnu brigu ili je nikako nemaju. 2. Neka se takoer pobrinu da navjetaj evanelja dopre i do onih koji ne vjeruju a nalaze se na njihovu podruju, jer i njih, ne manje nego i vjernike, mora obuhvatiti briga za due. Kan. 772 - 1. to se tie propovijedanja neka osim toga svi obdravaju odredbe koje donese dijecezanski biskup. 2. Za dranje govora o kranskom nauku preko radija ili televizije neka se obdravaju propisi koje je odredila biskupska konferencija. POGLAVLJE II.

KATEHETSKO POUAVANJE
Kan. 773 - Vlastita je i teka dunost, osobito pastira dua, brinuti se za katehizaciju kranskoga naroda, da bi vjera vjernika po nauavanju nauka i po iskustvu kranskog ivota bila iva, izriita i djelotvorna. Kan. 774 - 1. Briga za katehizaciju, pod vodstvom zakonite crkvene vlasti tie se svih lanova Crkve, svakoga prema njegovu dijelu. 2. Roditelji su obvezni prije nego drugi rijeju i primjerom odgajati djecu u vjeri i praksi kranskog ivota; jednako su obvezni i oni koji zamjenjuju roditelje i kumovi.
130

Kan. 775 - 1. Uz obdravanje propisa koje je donijela Apostolska Stolica, zadaa je dijecezanskog biskupa da izda odredbe o katehizaciji i da se, isto tako, brine da na raspolaganju budu prikladna pomagala za katehizaciju, da pripremi i katekizam, ako se to ini prikladnim te da podupire i usklauje katehetske pothvate. 2. Zadaa je biskupske konferencije da se brine, ako se to ini korisnim, da se izdaju katekizmi za njezino podruje, s prije dobivenim odobrenjem Apostolske Stolice. 3. Pri biskupskoj konferenciji moe se osnovati katehetski ured, ija je glavna zadaa pomagati pojedinim biskupijama u katehizaciji. Kan. 776 - upnik je snagom svoje slube duan brinuti se za katehetsku izobrazbu odraslih, mladih i djece, u koju svrhu neka na suradnju pozove klerike dodijeljene upi, lanove ustanova posveenoga ivota i druba apostolskoga ivota, vodei rauna o naravi svake ustanove, a i vjernike laike, osobito katehete; neka nitko od tih, osim ako je zakonito sprije en, ne uskrati dragovoljno pruiti svoju suradnju. Neka u obiteljskoj katehezi promie i podupire dunost roditelja o kojoj se govori u kan. 774, 2. Kan. 777 - Neka se upnik, vodei rauna o odredbama koje izda dijecezanski biskup, posebno brine: 1. da se obavi prikladna katehetska pouka za slavljenje sakramenata. 2. da se djeca katehetskim pouavanjem tijekom prikladnog vremena propisno priprave za prvo primanje sakramenta pokore i presvete euharistije te za sakrament potvrde; 3. da se djece, poto prime prvu priest, obilnije i dublje oplemene katehetskom izobrazbom; 4. da se katehetska pouka dade i onima, koliko njihovo stanje doputa, koji su tjelesno ili duevno zaostali; 5. da se vjera mladih i odraslih razliitim oblicima i pothvatima utvruje, rasvjetljuje i razvija. Kan. 778 - Neka se redovniki poglavari i poglavari druba apostolskoga ivota brinu da se u njihovim crkvama, kolama i drugim njima na bilo koji na in povjerenim djelima marljivo obavlja katehetsko pouavanje. Kan. 779 - Neka se katehetsko pouavanje obavlja uz upotrebu svih pomonih sredstava, nastavnih pomagala i sredstava drutvenog priopivanja koja se ine posebno uspjenima, da bi se vjernici na nain prilagoen njihovoj naravi, sposobnostima i dobi te ivotnim prilikama mogli potpunije pouiti u katolikom nauku i prikladnije ga provoditi u djelo. Kan. 780 - Neka se mjesni ordinariji brinu da se katehete prikladno pripravljaju da propisno obavljaju svoje zadae, da naime imaju trajnu izobrazbu, da dobro upoznaju crkveni nauk i da teoretski i praktino naue pravila vlastita odgojnim znanostima.

131

NASLOV II.

CRKVENA MISIJSKA DJELATNOST

Kan. 781 - Budui da je sva Crkva po svojoj naravi misionarska, i budu i da djelo navijetanja evanelja treba smatrati osnovnom dunou Bojega naroda, neka svi vjernici, svjesni svoje odgovornosti, preuzmu svoj udio u misijskom djelu. Kan. 782 - 1. Vrhovno vodstvo i usklaivanje pothvata i djelatnosti koje se tiu misijskog rada i misijske suradnje pripada rimskom prvosveeniku i Biskupskom zboru. 2. Neka se svaki biskup, budui da su biskupi odgovorni za opu Crkvu i za sve Crkve, posebno brine za misijski rad, osobito neka pobuuje, podupire i potpomae misijske pothvate u svojoj partikularnoj Crkvi. Kan. 783 - Budui da se lanovi ustanova posveenoga ivota snagom same posvete predaju crkvenom sluenju, obvezni su, na nain vlastit njihovoj ustanovi, posebno sudjelovati u misijskoj djelatnosti. Kan. 784 - Za misionare, one naime koje alje mjerodavna crkvena vlast da obavljaju misijski rad, mogu se izabrati domoroci ili nedomoroci, bilo svjetovni klerici, bilo lanovi ustanova posveenoga ivota ili drube apostolskoga ivota, bilo drugi vjernici laici. Kan. 785 - 1. Neka se za obavljanje misijskog rada uzmu katehisti, naime, vjernici laici dobro poueni i uzorna kranskog ivota, da se, pod vodstvom misionara, posvete izlaganju evaneoskog nauka te ureivanju bogoslunih slavlja i djela dobrotvornosti. 2. Neka se katehisti odgajaju u kolama za to odreenima ili, ako kola nema, pod vodstvom misionara. Kan. 786 - Misijsku djelatnost u pravom smislu, kojom se Crkva usauje u narode ili skupine gdje jo nije ukorijenjena, Crkva obavlja osobito alju i glasnike evanelja dok se nove Crkve posve ne uspostave, naime, ne opskrbe vlastitim snagama i dovoljnim sredstvima da bi mogle same obavljati djelo navijetanja evanelja. Kan. 787 - 1. Neka misionari svjedo anstvom ivota i rijei uspostave iskren dijalog s onima koji ne vjeruju u Krista da bi im na nain prilagoen njihovim osobinama i kulturi otvorili put kojim bi se mogli privesti spoznaji evaneoskog navjetaja. 2. Neka se brinu da one koji su, prema njihovu sudu, spremni prihvatiti evaneoski navjetaj poue u vjerskim istinama, tako da im se, ako slobodno zatrae, moe dopustiti primanje krtenja. Kan. 788 - 1. Oni koji oituju elju da prigrle vjeru u Krista, poto istekne vrijeme pretkatekumenata, neka se bogoslunim obredima prime u katekumenat, a njihova imena neka se upiu u knjigu za to odreenu. 2. Neka se katekumeni pouavanjem i vjebanjem u kranskom ivotu prikladno upute u otajstvo spasenja i uvedu u ivot vjere, bogosluja i dobrotvornosti Bojega naroda te apostolata. 3. Zadaa je biskupske konferencije da izda statut kojim se ureuje katekumenat, da utvrdi to katekumeni treba da vre i da odredi koje im se pogodnosti priznaju. Kan. 789 - Neka se novokrtenici prikladnom poukom odgajaju da dublje upoznaju evaneosku istinu i obavljaju dunosti prihvaene krtenjem; neka se promu iskrenom ljubavlju prema Kristu i njegovoj Crkvi.
132

Kan. 790 - 1. Zadaa je dijecezanskog biskupa u misijskim podrujima: 1. da promie, vodi i usklauje pothvate i djela koja se tiu misijske djelatnosti; 2. brinuti se da se sklapaju potrebni sporazumi s voditeljima ustanova koje se posveuju misijskom radu, da bi odnosi s njima bili na dobrobit misije. 2. Propisima koje izda dijecezanski biskup, o kojima se govori u 1, br. 1, podloni su svi misionari, takoer redovnici i njihovi pomo nici koji se nalaze u njegovoj oblasti. Kan. 791 - Neka se za unapreivanje misijske suradnje u svakoj biskupiji: 1. promiu misijska zvanja; 2. odredi sveenik koji e djelotvornije promicati pothvate za misije, osobito Papinska misijska djela; 3. slavi svake godine misijski dan; 4. namiri svake godine odgovarajui prilog za misije, koji treba da se dostavi Svetoj Stolici. Kan. 792 - Neka biskupske konferencije ustanove i promiu djela kojima e se oni koji iz misijskih zemalja dolaze na njihovo podruje radi posla ili studija bratski primati i pomagati s prikladnom pastoralnom brigom.

133

NASLOV III.

KATOLIKI ODGOJ
Kan. 793 - 1. Roditelji i oni koji ih zamjenjuju obvezni su i imaju pravo odgajati djecu; katoliki roditelji imaju i dunost i pravo izabirati ona sredstva i ustanova pomo u kojih se, prema okolnostima mjesta, mogu prikladnije brinuti za katoliki odgoj djece. 2. Roditelji imaju pravo koristiti se i onom pomou koju treba da prua svjetovno drutvo, a koja im je potrebna u nastojanju da se djeca katoliki odgajaju. Kan. 794 - 1. Dunost i pravo odgoja zbog posebna razloga pripada Crkvi, kojoj je Bog povjerio poslanje pomagati ljudima, da bi mogli do i do punine kranskog ivota. 2. Dunost je pastira dua sve poduzeti da bi svi vjernici imali katoliki odgoj. Kan. 795 - Budui da pravi odgoj mora ii za cjelovitim odlikovanjem ljudske osobe usmjerenim prema njezinoj konanoj svrsi i istodobno prema zajednikom dobru drutava, neka se djeca i mladi tako odgajaju da mogu skladno razvijati svoje tjelesne, udoredne i umne darove, da steknu savreniji osjeaj odgovornosti i ispravnu upotrebu slobode te da se osposobe za djelatno sudjelovanje u drutvenom ivotu. POGLAVLJE I.

KOLE
Kan. 796 - 1. Neka meu sredstvima za odgoj vjernici veoma cijene kole, koje su doista roditeljima glavna pomo u vrenju odgojiteljske dunosti. 2. Roditelji treba da usko surauju s nastavnicima kojima povjere djecu na odgoj; nastavnici pak u obavljanju svoje dunosti neka najue surauju s roditeljima, s njima se rado savjetuju, a neka se osnivaju i veoma cijene njihova drutva ili sastanci. Kan. 797 - Roditelji u izboru kola treba da imaju pravu slobodu; stoga vjernici treba da se brinu da svjetovno drutvo prizna roditeljima tu slobodu te da je, potujui razdiobnu pravednost, zatiuje i pomae. Kan. 798 - Neka roditelji povjere djecu onim kolama u kojima je osiguran katoliki odgoj; ako pak to ne mogu uiniti, obvezni su pobrinuti se da im se izvan kole osigura potreban katoliki odgoj. Kan. 799 - Neka vjernici nastoje da u svjetovnom drutvu zakoni koji ureuju odgoj i obrazovanje mladih osiguraju i njihov vjerski i udoredni odgoj u samim kolama, podudarno sa savjeu roditelja. Kan. 800 - 1. Crkva ima pravo osnivati i voditi kole bilo kojeg smjera, vrste i stupnja. 2. Neka se vjernici brinu za katolike kole i pomau koliko mogu da se one osnuju i uzdravaju. Kan. 801 - Redovnike ustanove kojima je odgoj njihovo poslanje neka se, drei se vjerno toga svojeg poslanja, nastoje posvetiti katolikom odgoju i pomou svojih kola, osnovanih s pristankom dijecezanskog biskupa.
134

Kan. 802 - 1. Ako nema kola koje odgajaju u kranskom duhu, zadaa je dijecezanskog biskupa brinuti se da se takve osnuju. 2. Gdje je to korisno, neka se dijecezanski biskup pobrine da se osnuju i strukovne i tehnike kole, a i druge koje iziskuju posebne potrebe. Kan. 803 - 1. Katolikom kolom smatra se ona koju vodi mjerodavna crkvena vlast ili crkvena javna pravna osoba ili je crkvena vlast pisanom ispravom priznaje kao takvu. 2. Pouka i odgoj u katolikoj koli treba da se temelje na naelima katolikog nauka; neka se nastavnici odlikuju pravim naukom i estitim ivotom. 3. Nijedna kola, bila i stvarno katolika, neka ne nosi naziv katolika kola, osim s pristankom mjerodavne crkvene vlasti. Kan. 804 - 1. Crkvenoj vlasti podlona je katolika vjerska pouka i odgoj koji se daje u bilo kojim kolama ili se obavlja pomo u razliitih sredstava drutvenog priopivanja; zadaa je biskupske konferencije da izda ope odredbe o tom podruju djelatnosti, a dijecezanskog biskupa da njime upravlja i da bdije nad njim. 2. Neka se mjesni ordinarij brine da se za nastavnike vjerske pouke u kolama, pa i u onim koje nisu katolike, odrede oni koji se odlikuju pravim naukom, svjedoenjem kranskog ivota i odgojiteljskim umijeem. Kan. 805 - Mjesni ordinarij ima pravo imenovati ili potvrditi vjerou itelje za svoju biskupiju, a isto tako ukloniti ih ili traiti da se uklone, ako to trai razlog vjere ili udorea. Kan. 806 - 1. Dijecezanskom biskupu pripada pravo da bdije nad katolikim kolama koje su na njegovu podruju i da ih nadzire, pa i one koje su osnovali ili kojima upravljaju lanovi redovnikih ustanova; isto tako pripada mu da izda propise o onom to se odnosi na ope ureenje katolikih kola; ti propisi vrijede i za kole kojima upravljaju spomenuti lanovi, dakako, uz potovanje njihove samostalnosti s obzirom na unutranje vodstvo tih kola. 2. Neka se voditelji katolikih kola brinu, pod nadzorom mjesnog ordinarija, da obrazovanje u njima bude s obzirom na znanstvenost barem na istom stupnju kao i u drugim kolama dotinoga kraja. POGLAVLJE II.

KATOLIKA SVEUILITA I DRUGE VISOKOKOLSKE USTANOVE

Kan. 807 - Crkva ima pravo osnivati i voditi sveuilita koja pridonose uzdizanju ljudske kulture i potpunijem promicanju ljudske osobe te obavljanju slube nauavanja same Crkve. Kan. 808 - Nijedno sveuilite, bilo i stvarno katoliko, neka ne nosi naslov ili naziv katoliko sveuilite, osim s pristankom mjerodavne crkvene vlasti. Kan. 809 - Neka se biskupske konferencije brinu da bude, ako je mogue i korisno, sveuilita ili barem fakulteta, prikladno rasporeenih na njihovu podruju, na kojima neka se, dakako uz potovanje njihove znanstvene samostalnosti, istrauju i predaju razliite znanosti, pri emu neka se vodi rauna o katolikom nauku. Kan. 810 - 1. Dunost je vlasti koja je prema statutu mjerodavna, brinuti se da se na katolikim sveuilitima imenuju nastavnici koji se osim znanstvenom i odgojiteljskom prikladno u odlikuju i cjelovitou nauka i estitou ivota i da se, ako nedostaje to to se trai, uklone sa slube, uz obdravanje naina postupanja koji je odreen u statutu.
135

 2. Biskupske konferencije i biskupi kojih se to tie imaju dunost i pravo brinuti se da se na tim sveuilitima vjerno uvaju naela katolikog nauka. Kan. 811 - 1. Neka se mjerodavna crkvena vlast brine da se na katolikim sveuilitima osnuje fakultet ili institut ili barem katedra bogoslovlja, na kojoj neka se dre predavanja i za studente laike. 2. Neka se na svakom katolikom sveuilitu dre predavanja na kojima se obrauju poglavito ona bogoslovna pitanja koja su povezana s predmetima njegovih fakulteta. Kan. 812 - Oni koji na visokokolskim ustanovama predaju bilo koji bogoslovni predmet treba da imaju nalog mjerodavne crkvene vlasti. Kan. 813 - Neka dijecezanski biskup vodi veliku pastoralnu brigu za studente, i osnivanjem upe ili barem preko sveenika, koji su za to trajno odreeni, i neka osigura da sveuilita, i ona koja nisu katolika, imaju katolika sveuilina sredita koja e biti mladima na pomo, osobito duhovnu. Kan. 814 - Propisi koji se odnose na sveuilita primjenjuju se jednako i na druge visokokolske ustanove. POGLAVLJE III.

CRKVENA SVEUILITA I FAKULTETI

Kan. 815 - Crkva snagom svoje slube navijetanja objavljene istine ima svoja crkvena sveuilita ili fakultete za istraivanje svetih ili s njima povezanih znanosti i za znanstvenu izobrazbu studenata u tim znanostima. Kan. 816 - 1. Crkvena sveuilita i fakulteti mogu se ustanoviti samo ako ih je osnovala ili odobrila Apostolska Stolica; njoj pripada i vrhovno vodstvo nad njima. 2. Svako crkveno sveuilite i svaki fakultet mora imati svoj statut i nastavni plan to ih je odobrila Apostolska Stolica. Kan. 817 - Nijedno sveuilite ni fakultet ako ga nije osnovala ili odobrila Apostolska Stolica ne moe davati akademske stupnjeve koji bi u Crkvi imali kanonske uinke. Kan. 818 - Propisi doneseni za katolika sveuilita u kann. 810, 812 i 813 vrijede i za crkvena sveuilita i fakultete. Kan. 819 - Koliko to trai dobrobit biskupije ili redovnike ustanove ili, tovie, same ope Crkve, dijecezanski biskupi ili mjerodavni poglavari ustanova moraju na crkvena sveu ilita ili fakultete slati mlade i klerike i lanove ustanova koji se odlikuju znaajem, krepou i nadarenou. Kan. 820 - Neka se voditelji profesori crkvenih sveuilita i fakulteta brinu da se razliiti fakulteti sveuilita, koliko to doputa predmet, uzajamno pomau i da izme u njihova sveuilita ili fakulteta i drugih sveuilita i fakulteta, pa i necrkvenih, bude uzajamne suradnje, da naime svi ti povezanim djelovanjem, sastancima, usklaenim znanstvenim istraivanjima i drugim sredstvima slono rade na veem napretku znanosti. Kan. 821 - Neka se biskupska konferencija i dijecezanski biskup pobrinu da se, gdje je to mogue, osnuju visoke kole za vjerske znanosti na kojima neka se dakako pouava u bogoslovnim i drugim znanostima koje pripadaju kranskoj kulturu.
136

NASLOV IV.

SREDSTVA DRUTVENOG PRIOPIVANJA I POSEBNO KNJIGE

Kan. 822 - 1. Neka crkveni pastiri u obavljanju svoje zadae, sluei se vlastitim pravom Crkve, nastoje upotrebljavati sredstva drutvenog priopivanja. 2. Neka se crkveni pastiri brinu da se vjernici pouavaju da su duni suraivati kako bi se upotreba sredstava drutvenog priopivanja proimala duhom ovjenosti i kranstva. 3. Neka se svi vjernici, osobito oni koji na bilo koji na in sudjeluju u ureivanju ili upotrebi tih sredstava, brinu da se prui pomo pastoralnoj djelatnosti, tako da bi Crkva i tim sredstvima uspjeno obavljala svoju zadau. Kan. 823 - 1. Da bi se o uvala cjelovitost istina vjere i udorea, dunost je i pravo crkvenih pastira paziti da se pisanjem ili upotrebom sredstava drutvenog priopivanja ne bi nanosila teta vjeri ili udoreu vjernika; isto tako, zahtijevati da se spisi koje izdaju vjernici a tiu se vjere i udorea podloe njihovu sudu, a i odbaciti spise koji tete pravoj vjeri ili udoreu. 2. Dunost i pravo o kojima se govori u 1 pripadaju biskupima, i kao pojedincima i sabranima na krajevnim saborima ili na biskupskim konferencijama, s obzirom na vjernike koji su povjereni njihovoj brizi, a vrhovnoj crkvenoj vlasti s obzirom na sav Boji narod. Kan. 824 - 1. Mjesni ordinarij, iju dozvolu ili odobrenje za izdavanje knjiga prema kanonima ovoga naslova valja traiti, vlastiti je mjesni ordinarij pisca ili ordinarij mjesta u kojem se knjige objavljuju, osim ako je odreeno neto drugo. 2. Ono to se u kanonima ovoga naslova odre uje o knjigama ima se primijeniti na sve spise namijenjene javnom irenju, osim ako je utvr eno neto drugo. Kan. 825 - 1. Knjige Svetoga pisma ne mogu se izdati bez odobrenja Apostolske Stolice ili biskupske konferencije; isto tako, da bi se mogli izdati njihovi prijevodi na narodnom jeziku, trai se odobrenje spomenute vlasti i da istodobno imaju popratna i dostatna tuma enja. 2. Prijevode Svetoga pisma, popraene prikladnim tumaenjima, mogu katoliki vjernici s dozvolom biskupske konferencije pripraviti i izdati i zajedno s odijeljenom bra om. Kan. 826 - 1. to se tie bogoslunih knjiga, neka se obdravaju propisi kan. 838. 2. Za ponovljeno izdanje bogoslunih knjiga, a i njihovih prijevoda na narodni jezik ili njihovih dijelova, mora se potvrdom ordinarija mjesta u kojemu se objavljuju utvrditi da se slau s odobrenim izdanjem. 3. Molitvenici za javnu ili privatnu upotrebu vjernika neka se ne izdaju bez dozvole mjesnog ordinarija. Kan. 827 - 1. Da bi se izdali katekizmi i drugi spisi za katehetsko pou avanje i njihovi prijevodi, potrebno je odobrenje mjesnog ordinarija, uz obdravanje kan. 775, 2. 2. U kolama, bilo osnovnim bilo srednjim bilo visokim, kao tekstovi na koje se oslanja pouavanje ne mogu se upotrebljavati knjige koje obrauju pitanja iz Svetog pisma, bogoslovlja, kanonskoga prava, crkven povijesti i vjerskih i moralnih predmeta, osim ako su izdane s odobrenjem mjerodavne crkvene vlasti ili ih je ona naknadno odobrila. 3. Preporuuje se da se sudu mjesnog ordinarija podloe knjige koje obrauju predmete o kojima se govori u 2, iako se ne upotrebljavaju kao tekstovi za pou avanje, a i spisi u kojima ima neto to je osobito vano za vjeru ili udoree.
137

 4. U crkvama ili kapelama ne mogu se izlagati, prodavati ni darivati knjige ili drugi spisi koji obrauju pitanja vjere ili udorea, osim ako su izdani s dozvolom mjerodavne crkvene vlasti ili ako ih je ona naknadno odobrila. Kan. 828 - Odobrenje ili dozvola za izdavanje nekog djela vrijede za izvornik, a ne za njegova nova izdanja ili prijevode. Kan. 830 - 1. Ne dirajui u pravo svakog mjesnog ordinarija da sud o knjigama povjeri pouzdanim osobama, biskupska konferencija moe na initi popis ocjenitelja, koji se odlikuju znanjem, pravim naukom i razboritou i koji bi bili na pomo biskupijskim kurijama, ili moe takoer ustanoviti komisiju ocjenitelja, koju bi mjesni ordinariji mogli pitati za savjet. 2. Neka ocjenitelj u obavljanju svoje slube, odbacivi svaku pristranost, ima pred o ima samo nauk Crkve o vjeri i udoreu kako ga izlae crkveno uiteljstvo. 3. Ocjenitelj mora svoje miljenje dati napismeno; ako je ono povoljno, neka ordinarij prema svojem razboritom sudu dade dozvolu za izdavanje, poto navede svoje ime te vrijeme i mjesto dane dozvole; ako je ne dade, neka ordinarij priopi piscu djela razloge uskrate. Kan. 831 - 1. U dnevnicima, listovima ili asopisima koji obiavaju javno napadati katoliku vjeru ili udoree neka vjernici nita ne piu, osim zbog opravdana i razborita razloga; klerici pak i lanovi redovnikih ustanova samo s dozvolom mjesnog ordinarija. 2. Zadaa je biskupske konferencije da donese odredbe o uvjetima koji se trae da bi se klericima i lanovima redovnikih ustanova dopustilo da na radiju ili televiziji sudjeluju u raspravljanju o pitanjima koje se tiu katolikog nauka ili udorea. Kan. 832 - Da bi lanovi redovnikih ustanova mogli izdavati spise koji obrauju pitanja vjere ili udorea, potrebna im je i dozvola njihova vieg poglavara, prema odredbi konstitucija.

138

NASLOV V.

ISPOVIJEST VJERE
Kan. 833 - Obvezni su osobno poloiti ispovijest vjere, po obrascu koji je odobrila Apostolska Stolica: 1. pred predsjednikom ili njegovim ovlatenikom svi koji s odlu ujuim ili savjetodavnim glasom sudjeluju na opem ili krajevnom saboru, Biskupskoj sinodi i biskupijskoj sinodi; predsjednik pak pred saborom ili sinodom; 2. promaknuti u kardinalsko dostojanstvo prema statutu Svetog zbora; 3. pred ovlatenikom Apostolske Stolice svi promaknuti u biskupstvo, isto tako oni koji se izjednauju s dijecezanskim biskupom; 4. pred zborom savjetnika dijecezanski upravitelj; 5. pred dijecezanskim biskupom ili njegovim ovlatenikom generalni vikari i biskupski vikari, a i sudski vikari; 6. pred mjesnim ordinarijem ili njegovim ovlatenikom upnici, rektori, nastavnici bogoslovlja i filozofije u sjemenitima kad preuzimaju slubu; oni koji treba da budu promaknuti u red akonata; 7. pred velikim kancelarom ili, ako njega nema, pred mjesnim ordinarijem ili njegovim ovlatenicima rektor katolikog ili crkvenog sveuilita kad preuzima slubu; pred rektorom, ako je sveenik, ili pred mjesnim ordinarijem ili njihovim ovlatenicima nastavnici koji na bilo kojem sveuilitu predaju predmete koji se odnose na vjeru ili udoree, kad preuzimaju slubu; 8. poglavari u redovnikim ustanovama i klerikim drubama apostolskoga ivota prema odredbi konstitucija.

139

KNJIGA IV.

POSVETITELJSKA SLUBA CRKVE

141

Kan. 834 - 1. Posvetiteljsku slubu Crkva obavlja osobito po svetom bogosluju, koje se smatra kao vrenje sveenike slube Isusa Krista, u kojem se osjetnim znakovima oznauje i na nain vlastit svakom od njih ostvaruje posveenje ljudi, a Otajstveno Tijelo Isusa Krista, Glava i udovi, obavlja cjelokupno javno bogotovlje. 2. Bogotovlje je takvo onda kad ga u ime Crkve iskazuju zakonito ovlatene osobe i po inima koje je odobrila crkvena vlast. Kan. 835 - 1. Posvetiteljsku slubu obavljaju u prvom redu biskupi, koji su veliki sveenici, osobiti djelitelji Bojih otajstava i voditelji, promicatelji i uvari svega bogoslunog ivota u Crkvi koja im je povjerena. 2. Tu slubu obavljaju i prezbiteri koji se naime, i sami dionici Kristova sve enitva, kao njegovi slubenici pod vlau biskupa, posveuju za slavljenje bogotovlja i posveivanje naroda. 3. akoni sudjeluju u slavljenju bogotovlja prema odredbi pravnih propisa. 4. U posvetiteljskoj slubi imaju svoj vlastiti dio i ostali vjernici sudjeluju i na svoj nain djelatno u bogoslunim slavljima, osobito u euharistijskom slavlju; u istoj slubi na poseban na in sudjeluju roditelji koji provode brani ivot u kranskom duhu i vode brigu o kranskom odgoju djece. Kan. 836 - Budui da je kransko bogotovlje, u kojemu se izvruje zajedniko sveenitvo vjernika, djelo koje izvire iz vjere i na nju se oslanja, posve eni slubenici neka marljivo nastoje buditi i rasvjetljivati vjeru, osobito slubom rijei, po kojoj se vjera raa i hrani. Kan. 837 - 1. Bogosluni ini nisu privatni ini, nego slavlja same Crkve koja je "sakrament jedinstva", naime, sveti puk sabran i ureen pod biskupima; toga se odnose na cijelo tijelo Crkve te ga oituju i na nj djeluju; ali svakog od udova Crkve tiu se razliito, ve prema razlici redova, sluba i stvarnom sudjelovanju. 2. Budui da bogosluni ini po svojoj naravi ukljuuju zajedniko slavljenje, neka se slave u prisutnosti i s djelatnim sudjelovanjem vjernika, kad je to mogu e. Kan. 838 - 1. Ureivanje svetog bogosluja ovisi samo o crkvenoj vlasti; tu pak vlast imaju Apostolska Stolica i, prema pravnoj odredbi, dijecezanski biskup. 2. Zadaa je Apostolske Stolice da ureuje sveto bogosluje ope Crkve, izdaje bogoslune knjige i pregleda njihove prijevode na narodne jezike i da bdije da se bogoslune uredbe posvuda vjerno obdravaju. 3. Biskupskim konferencijama pripada da prirede prijevode bogoslunih knjiga na narodne jezike, primjereno prilago ene u granicama odreenim u samim bogoslunim knjigama, i da ih objave poto ih prije toga pregleda Sveta Stolica. 4. Dijecezanskom biskupu u Crkvi koja mu je povjerena pripada da izda, u granicama svoje mjerodavnosti, odredbe o bogosluju koje obvezuju svakoga. Kan. 839 - 1. Crkva obavlja posvetiteljsku slubu i drugim sredstvima, bilo molitvom, kojom moli Boga da vjernici budu posveeni u istini, bilo djelima pokore i dobrotvornosti, koja uvelike pomau da se Kristovo kraljevstvo u duama ukorijeni i uvrsti te pridonosi spasenju svijeta. 2. Neka se mjesni ordinariji brinu da se molitve te pobone i svete vjebe kr anskog naroda posve slau s crkvenim odredbama.

143

DIO I.

SAKRAMENTI
Kan. 840 - Sakramenti Novoga zavjeta, ustanovljeni od Krista Gospodina i povjereni Crkvi, kao ini Krista i Crkve, znakovi su i sredstva kojima se izraava i jaa vjera, iskazuje tovanje Bogu i ostvaruje posveenje ljudi, pa stoga uvelike pridonose nastajanju, uvrivanju i oitovanju crkvenog zajednitva; zato ih posveeni slubenici i ostali vjernici moraju slaviti s najveim tovanjem i s potrebnom pomnjom. Kan. 841 - Budui da su sakramenti isti za svu Crkvu i da pripadaju boanskom pokladu, samo vrhovna crkvena vlast odobrava ili odreuje to se trai za njihovu valjanost; osim toga, ona ili druga mjerodavna vlast, prema odredbi kan. 838, 3 i 4, odreuju to se odnosi na njihovo slavljenje, doputeno podjeljivanje i primanje te na red koji treba da se obdrava u njihovu slavljenju. Kan. 842 - 1. Tko nije primio krtenje, ne moe valjano primiti ostale sakramente. 2. Sakramenti krtenja, potvrde i presvete euharistije tako su meusobno povezani da se trae za potpuni pristup u kranstvo. Kan. 843 - 1. Posveeni sluitelji ne mogu uskratiti sakramente onima koji ih prikladno trae, koji su valjano raspoloeni i kojima se pravom ne zabranjuje primanje sakramenata. 2. Pastiri dua i ostali vjernici duni su, svatko prema svojoj zadai u Crkvi, brinuti se da se oni koji trae sakramente priprave za njihovo primanje potrebnom evangelizacijom i katehetskom poukom, pazei na odredbe koje je izdala mjerodavna vlast. Kan. 844 - 1. Katoliki sluitelji doputeno podjeljuju sakramente samo katolikim vjernicima, koji ih isto tako doputeno primaju samo od katolikih sluitelja, potujui propise 2, 3 i 4 ovog kanona i kan. 861, 2. 2. Kad god to trai potreba ili savjetuje istinska duhovna korist i samo ako se izbjegne pogibelj zablude ili ravnodunosti, vjernicima kojima fiziki ili moralno nije mogue doi do katolikog sluitelja doputeno je primiti sakramente pokore, euharistije i bolesnikog pomazanja od nekatolikih sluitelja ije Crkve imaju valjane spomenute sakramente. 3. Katoliki sluitelji doputeno podjeljuju sakramente pokore, euharistije i bolesnikog pomazanja lanovima stonih Crkava koje nisu u potpunom zajednitvu s Katolikom crkvom ako to dotini svojevoljno trae i ako su pravo raspoloeni; to vrijedi i za lanove drugih Crkava koje su po sudu Apostolske Stolice, to se tie sakramenata, u istom poloaju kao i spomenute isto ne Crkve. 4. Ako je smrtna pogibelj ili ako, prema sudu dijecezanskog biskupa ili biskupske konferencije, to zahtijeva druga teka potreba, katoliki sluitelji doputeno podjeljuju spomenute sakramente i drugim kranima koji nisu u potpunom zajednitvu s Katolikom crkvom i koji ne mogu doi do sluitelja svoje zajednice, a svojevoljno to trae, samo ako s obzirom na te sakramente oituju katoliku vjeru i ako su pravo raspoloeni. 5. Neka dijecezanski biskup ili biskupska konferencija ne donose ope odredbe za sluajeve o kojima se govori u 2, 3 i 4 prije nego se savjetuju s mjerodavnom barem mjesnom vla u dotine nekatolike Crkve ili zajednice. Kan. 845 - 1. Budui da sakramenti krtenja, potvrde i reda utiskuju biljeg, ne mogu se ponoviti. 2. Ako, poto se pomno obavi istraivanje, jo ostane razborita dvojba jesu li sakramenti o kojima se govori u 1 uistinu ili valjano podijeljeni, neka se podijele uvjetno.
144

Kan. 846 - 1. U slavljenu sakramenata treba se vjerno drati bogoslunih knjiga koje je odobrila mjerodavna vlast; zato neka nitko u njima na svoju ruku nita ne dodaje, oduzima ili mijenja. 2. Sluitelj neka slavi sakramente po vlastitom obredu. Kan. 847 - 1. U podjeljivanju sakramenata za koje su potrebna sveta ulja sluitelj mora upotrijebiti maslinovo ili drugo biljno ulje koje je biskup, i to nedavno, posvetio ili blagoslovio, potujui propis kan. 999, br. 2; neka se ne slui starim uljima, osim u potrebi. 2. upnik neka pribavi sveta ulja od svojega biskupa i neka ih pomno i dolino uva. Kan. 848 - Neka sluitelj za podjeljivanje sakramenata ne trai nita vie od priloga to ih je odredila mjerodavna vlast, pazei uvijek da potrebiti ne bi zbog siromatva bili lieni pomo i sakramenata.

145

NASLOV I.

KRST
Kan. 849 - Krst, vrata sakramenata, stvarni ili barem krst elje, prijeko potreban za spasenje, po kojem se ljudi oslobaaju od grijeha, preporaaju za djecu Boju i neizbrisivim biljegom suoblieni Kristu pritjelovljuju Crkvi, valjano se podjeljuje samo pranjem pravom vodom s potrebnim rije ima forme. POGLAVLJE I.

KRTENJE
Kan. 850 - Krst se podjeljuje po redu propisanu u odobrenim bogoslunim knjigama, osim u sluaju hitne potrebe, kad se mora obdravati samo ono to se trai za valjanost sakramenata. Kan. 851 - Krtenje treba da se dolino pripravi; stoga: 1. odrasla osoba koja se namjerava krstiti neka bude primljena u katekumenat i neka, ako je mogue, postupno bude dovedena do sakramentalnog pristupa, prema redu pristupa koji je prilagodila biskupska konferencija i prema posebnim odredbama koje je ona donijela; 2. roditelji djeteta koje treba da se krsti, a i oni koji e preuzeti zadau kumova, neka se pravo poue o znaenju toga sakramenta i o obvezama koje su s njim povezane; neka se upnik osobno ili preko drugih pobrine da se roditelji pravo priprave pastoralnim poticajima, pa i zajednikom molitvom, okupljajui vie obitelji i pohaajui ih kad je to mogue. Kan. 852 - 1. Propisi sadrani u kanonima o krtenju odraslih primjenjuju se na sve koji su preli dob djetinjstva i koji su stekli sposobnost da se slue razumom. 2. S djetetom se izjednauje, i to se tie krtenja, tko nije umno razvijen. Kan. 853 - Voda koja treba da se upotrijebi u podjeljivanju krsta mora biti, osim u potrebi, blagoslovljena po propisima bogoslunih knjiga. Kan. 854 - Neka se krsti ili uranjanjem ili polijevanjem, uz obdravanje propisa biskupske konferencije. Kan. 855 - Roditelji, kumovi i upnik neka se brinu da se ne dade ime tue kranskom osjeaju. Kan. 856 - Iako se moe krstiti svakog dana, ipak se preporuuje da se redovito krsti u nedjelju ili, ako je mogue, u vazmenom bdjenju. Kan. 857 - 1. Vlastito je mjesto krtenja, osim u potrebi, crkva ili kapela. 2. Neka bude pravilo da se odrasla osoba krsti u svojoj upnoj crkvi, a dijete u vlastitoj upnoj crkvi roditelja, osim ako drukije savjetuje opravdan razlog. Kan. 858 - 1. Neka svaka upna crkva ima krsni zdenac, uz potovanje ve steenog skupnog prava drugih crkava. 2. Mjesni ordinarij moe, poto se posavjetuje s mjesnim upnikom, radi udobnosti vjernika dopustiti ili zapovjediti da krsni zdenac bude i u drugoj crkvi ili kapeli u granicama upe.
146

Kan. 859 - Ako krtenik zbog udaljenosti mjesta ili drugih okolnosti ne moe bez velike potekoe do i ili biti donesen u upnu crkvu ili drugu crkvu ili kapelu o kojima se govori u kan. 858, 2, moe se i mora se mo i krstiti u drugoj blioj crkvi ili kapeli ili tako er na drugom dolinu mjestu. Kan. 860 - 1. Neka se bez potrebe ne krsti u privatnim kuama, osim ako je to zbog vana razloga dopustio mjesni ordinarij. 2. Neka se u bolnicama, ako dijecezanski biskup ne odredi drukije, ne krsti, osim ako to trai potreba ili ako na to sili koji drugi pastoralni razlog. POGLAVLJE II.

KRSTITELJ
Kan. 861 - 1. Redoviti je krstitelj biskup, prezbiter ili akon, uz obdravanje propisa kan. 530, br. 1. 2. Ako je redoviti krstitelj odsutan ili sprijeen, doputeno krsti katehist ili tko drugi koga je mjesni ordinarij za tu zadau ovlastio, dapae, ako prijeka potreba trai, i svaki ovjek koji ima potrebnu nakanu; neka se pastiri dua, osobito upnik, brinu da vjernici budu poueni o ispravnom nainu krtavanja. Kan. 862 - Nitko ne smije, osim u prijekoj potrebi, bez potrebne dozvole krstiti na tu em podruju, pa ni svoje podlonike. Kan. 863 - Neka se o krtenju odraslih, barem onih koji su navrili etrnaest godina, obavijesti dijecezanski biskup da ih, ako smatra da je potrebno, on sam krsti. POGLAVLJE III.

KRTENICI
Kan. 864 - Krst moe primiti svaka osoba i samo osoba koja jo nije krtena. Kan. 865 - 1. Da bi se odrasla osoba mogla krstiti, trai se da je o itovala volju da se krsti, da je dovoljno pouena u vjerskim istinama i kranskim obvezama i da je katekumenatom prokuana u kranskom ivotu; neka se tako er potakne da se pokaje za svoje grijehe. 2. Odrasla osoba koja se nalazi u smrtnoj pogibelji moe se krstiti ako ima neko znanje o glavnim vjerskim istinama, ako na bilo koji nain oituje svoju nakanu da se krsti i ako obea da e obdravati zapovijedi kranske vjere. Kan. 866 - Odrasla osoba koja se krsti neka odmah nakon krtenja primi potvrdu, neka sudjeluje u euharistijskom slavlju i primi priest, osim ako to prijei vaan razlog. Kan. 867 - 1. Roditelji su duni pobrinuti se da se djeca krste u prvim tjednima; neka to prije poslije ro enja, dapae, i prije roenja, po u k upniku da zamole sakrament za dijete i neka se za krtenje priprave na potreban nain. 2. Ako je dijete u smrtnoj pogibelji, neka se krsti bez ikakve odgode. Kan. 868 - 1. Da bi se dijete doputeno krstilo, potrebno je: 1. da pristanu roditelji, barem jedan od njih ili tko ih zakonito zamjenjuje;
147

2. da ima osnovane nade da e biti odgajano u katolikoj vjeri; ako te nade nema, neka se krtenje prema propisima krajevnog prava odgodi poto se razlog obrazloi roditeljima. 2. Dijete katolikih, dapae, i nekatolikih roditelja, u smrtnoj pogibelji doputeno se krsti, pa i protiv volje roditelja. Kan. 869 - 1. Ako se sumnja da li je tko krten ili u valjanost krtenja, a dvojba i nakon ozbiljna istraivanja ostaje, neka se krsti uvjetno. 2. Oni koji su krteni u nekatolikoj crkvenoj zajednici ne treba da se krste uvjetno, osim ako ima ozbiljna razloga za dvojbu o valjanosti krtenja, poto se ispitaju materija i rije i forme upotrijebljene u krtenju te nakana odrasle osobe koja se krsti i krstitelja. 3. Ali ako, u sluajevima o kojima se govori u 1 i 2, ostane dvojbenom podjela ili valjanost krtenja, neka se ne podijeli krst, osim poto se krteniku, ako je odrasla osoba, izloi nauk o sakramentu krsta i poto se njemu ili, ako se radi o djetetu, njegovim roditeljima obrazloi dvojba o valjanosti krtenja. Kan. 870 - Izloeno ili naeno dijete se krsti, osim ako se pomnim istraivanjem utvrdi da je ve krteno. Kan. 871 - Nedonoad, ako su iva, neka se krste kad god je to mogue. POGLAVLJE IV.

KUMOVI
Kan. 872 - Neka se krteniku, ako je mogue, dade kum, ija je zadaa pomagati odraslom krteniku u pristupu u kranstvo, a krtenika dijete zajedno s roditeljima predstaviti za krtenje i isto tako nastojati da krtenik provodi kranski ivot u skladu sa sakramentom krsta i da vjerno vri s njim povezane obveze. Kan. 873 - Neka se uzme samo jedan kum ili jedna kuma ili i kum i kuma. Kan. 874 - 1. Da bi se kumu dopustilo preuzeti sluba kuma, potrebno je: 1. da ga odredi sam krtenik ili njegovi roditelji ili onaj tko ih zamjenjuje ili, ako tih nema, upnik ili krstitelj i da je prikladan te da ima nakanu vriti tu slubu; 2. da je navrio esnaestu godinu ivota, osim ako dijecezanski biskup odredi drugu dob ili ako upnik ili krstitelj smatraju da zbog opravdana razloga treba da se dopusti iznimka; 3. da je katolik, potvren i ve prieen i da provodi ivot u skladu s vjerom i preuzetom slubom; 4. da nije udaren nikakvom zakonito izreenom ili proglaenom kanonskom kaznom; 5. da nije otac ili majka krtenika. 2. Krtenoj osobi koja pripada nekatolikoj crkvenoj zajednici doputa se da bude samo svjedok krtenja, i to jedino zajedno s katolikim kumom. POGLAVLJE V.

DOKAZIVANJE I UPIS KRTENJA

Kan. 875 - Tko krsti, neka se pobrine da bude, ako nema kuma, prisutan barem svjedok pomou kojega se moe dokazati da je krtenje obavljeno.

148

Kan. 876 - Da bi se dokazalo da je krst podijeljen, ako se time nikomu ne nanosi teta, dovoljna je izjava jednoga besprijekornog svjedoka ili prisega krtenoga, ako je krten u odrasloj dobi. Kan. 877 - 1. upnik mjesta u kojemu se krst slavi mora briljivo i bez ikakve odgode upisati u maticu krtenih imena krtenika, krstitelja, roditelja, kumova i svjedoka, ako su bili prisutni, te mjesto i dan krtenja, naznaivi istodobno dan i mjesto ro enja. 2. Ako se radi o djetetu neudane majke, treba unijeti ime majke ako je njezino majinstvo javno poznato ili ako to ona svojevoljno napismeno ili pred dvama svjedocima zatrai; isto tako treba upisati i o evo ime ako je njegovo o instvo dokazano nekom javnom ispravom ili izjavom njega samoga pred upnikom i dvama svjedocima; u drugim sluajevima neka se krtenik upie a da se ne navede ime oca ili roditelja. 3. Ako se radi o posvojenom djetetu, neka se upiu imena posvojitelja i, barem ako se tako ini u svjetovnim matinim knjigama dotinog kraja, naravnih roditelja prema odredbi 1 i 2 i u skladu s propisima biskupske konferencije. Kan. 878 - Ako nije krstio upnik ili ako krst nije podijeljen u njegovoj prisutnosti, krstitelj, tko god on bio, mora o obavljenom krtenju obavijestiti upnika upe u kojoj je krtenje obavljeno da ga upie prema odredbi kan. 877, 1.

149

NASLOV II.

SAKRAMENT POTVRDE
Kan. 879 - Sakrament potvrde koji utiskuje biljeg i kojim se krteni, nastavljaju i put pristupa u kranstvo, obogauju darom Duha Svetoga i savrenije povezuju s Crkvom, krtene jaa i vre obvezuje da rijeju i djelom budu Kristovi svjedoci i da ire i brane vjeru. POGLAVLJE I.

SLAVLJENJE POTVRDE
Kan. 880 - 1. Sakrament potvrde podjeljuje se mazanjem krizmom na elu koje se vri polaganjem ruku i rijeima propisanim u odobrenim bogoslunim knjigama. 2. Krizmu koju valja upotrebljavati u sakramentu potvrde mora posvetiti biskup iako sakrament podjeljuje prezbiter. Kan. 881 - Preporuuje se da se sakrament potvrde slavi u crkvi, i to za vrijeme mise; ipak, zbog opravdana i razumna razloga moe se slaviti izvan mise i na svakom dolinu mjestu. POGLAVLJE II.

SLUITELJ POTVRDE
Kan. 882 - Redoviti je sluitelj potvrde biskup; valjano podjeljuje ovaj sakrament i prezbiter ovlaten snagom opega prava ili posebnog doputenja mjerodavne vlasti. Kan. 883 - Ovlast podjeljivati potvrdu po samom pravu imaju: 1. u granicama svoje oblasti, oni koje pravo izjednauje s dijecezanskim biskupom; 2. u odnosu na dotinu osobu, prezbiter koji snagom slube ili naloga dijecezanskog biskupa krsti nekoga tko je preao dob djetinjstva ili nekoga ve krtenog prima u potpuno zajednitvo Katolike crkve; 3. za one koji su u smrtnoj pogibelji, upnik, pa i svaki prezbiter. Kan. 884 - 1. Neka dijecezanski biskup podjeljuje potvrdu osobno ili neka se pobrine da je podjeljuje drugi biskup; ali, ako to trai potreba, moe ovlastiti jednoga ili vie odre enih prezbitera da oni podjeljuju ovaj sakrament. 2. Biskup, a i prezbiter koji je snagom prava ili posebnog doputenja mjerodavne vlasti ovlaten podjeljivati potvrdu, mogu u pojedinanim sluajevima zbog vana razloga uzeti prezbitere da i oni podjeljuju sakrament. Kan. 885 - 1. Dijecezanski je biskup duan voditi brigu da se sakrament potvrde podjeljuje podlonicima koji ga pravilno i razborito trae. 2. Prezbiter koji ima tu ovlast mora se njome sluiti kad se radi o onima radi kojih je ovlast dana. Kan. 886 - 1. Biskup u svojoj biskupiji zakonito podjeljuje sakrament potvrde i vjernicima koji nisu njegovi podlonici, osim ako to prijei izriita zabrana njihova ordinarija. 2. Da bi doputeno podjeljivao potvrdu u tuoj biskupiji, biskup treba da ima barem razborito pretpostavljenu dozvolu dijecezanskog biskupa, osim ako se radi o njegovim podlonicima.
150

Kan. 887 - Prezbiter koji ima ovlast podjeljivati potvrdu doputeno podjeljuje taj sakrament i strancima na podruju koje mu je odreeno, osim ako to prijei zabrana njihova ordinarija; na tuem pak podruju nikome ga ne podjeljuje valjano, uz potovanje propisa kan. 883, br. 3. Kan. 888 - Na podruju na kojemu mogu dijeliti potvrdu, sluitelji je mogu podjeljivati i u izuzetnim mjestima. POGLAVLJE III.

POTVRENICI
Kan. 889 - 1. Za primanje potvrde sposobna je svaka i samo krtena osoba koja jo nije potvrena. 2. Da bi netko, izvan smrtne pogibelji, doputeno primio potvrdu, trai se, ako je sposoban sluiti se razumom, da je prikladno pouen, pravo raspoloen i sposoban obnoviti krsna obeanja. Kan. 890 - Vjernici su obvezni primiti sakrament potvrde pravodobno; neka roditelji i pastiri dua, osobito upnici, vode brigu da se vjernici za njegovo primanje pravo poue i da mu u prikladno vrijeme pristupe. Kan. 891 - Neka se sakrament potvrde dijeli vjernicima priblino u dobi rasu ivanja, ako biskupska konferencija ne odredi drugu dob, ili ako nema smrtne pogibelji, ili ako, prema sudu sluitelja, vaan razlog ne savjetuje neto drugo. POGLAVLJE IV.

KUMOVI
Kan. 892 - Neka potvrenik, ako je to mogue, ima kuma, ija je dunost brinuti se da se potvreni ponaa kao pravi Kristov svjedok i da vjerno vri obveze povezane s tim sakramentom. Kan. 893 - 1. Da bi netko mogao obavljati slubu kuma, treba da ispunja uvjete o kojima se govori u kan. 874. 2. Preporuuje se uzeti za kuma onoga tko je tu slubu preuzeo na krtenju. POGLAVLJE V.

DOKAZIVANJE I UPIS POTVRDE

Kan. 894 - Za dokazivanje podijeljene potvrde neka se obdravaju propisi kan. 876. Kan. 895 - Neka se u maticu potvrenih biskupijske kurije ili, gdje to propie biskupska konferencija ili dijecezanski biskup, u maticu koja treba da se uva u upnom arhivu upiu imena potvrenih, sluitelja, roditelja i kumova te mjesto i dan podijeljene potvrde; upnik mora o podijeljenoj potvrdi obavijestiti upnika mjesta krtenja da se to ubiljei u maticu krtenih, prema odredbi kan. 535, 2. Kan. 896 - Ako mjesni upnik nije bio prisutan, neka ga sluitelj osobno ili preko drugoga to prije obavijesti o podijeljenoj potvrdi.
151

NASLOV III.

PRESVETA EUHARISTIJA
Kan. 897 - Najuzvieniji je sakrament presveta euharistija, u kojoj je sadran, prinosi se i prima sam Krist Gospodin i po kojoj Crkva trajno ivi i raste. Euharistijska rtva, spomen- in Gospodnje smrti i uskrsnua, u kojoj se ovjekovjeuje rtva kria, vrhunac je i izvor svega bogotovlja i kranskog ivota, kojom se oznauje i ostvaruje jedinstvo Bojeg naroda i dovrava izgradnja Tijela Kristova. Ostali su naime sakramenti i sva crkvena djela apostolata s presvetom euharistijom povezani i k njoj usmjereni. Kan. 898 - Neka vjernici u najveoj mjeri tuju presvetu euharistiju, sudjelujui djelatno u slavljenju najuzvienije rtve, primajui veoma pobono i esto taj sakrament i astei ga s najdubljim klanjanjem; neka pastiri dua, razlaui nauk o tom sakramentu, pomno pouavaju vjernike o toj obvezi. POGLAVLJE I.

EUHARISTIJSKO SLAVLJE
Kan. 899 - 1. Euharistijsko slavlje in je samoga Krista i Crkve u kojem Krist Gospodin sveenikom slubom samoga sebe, bivstveno prisutnoga pod prilikama kruha i vina, prinosi Bogu Ocu, a vjernicima zdruenim u njegovu prinoenju daje se kao duhovna hrana. 2. Na euharistijskom sastanku Boji se narod saziva u jedno pod predsjedanjem biskupa ili prezbitera pod njegovom vlau, koji djeluju u osobi Krista, a svi prisutni vjernici, bilo klerici bilo laici, surauju time to sudjeluju svatko na svoj nain prema razliitosti redova i bogoslunih sluba. 3. Neka se euharistijsko slavlje uredi tako da svi sudionici prime iz njega obilje plodova radi ega je Krist Gospodin i ustanovio euharistijsku rtvu. lanak 1.

SLUITELJ PRESVETE EUHARISTIJE

Kan. 900 - 1. Sluitelj koji moe u osobi Krista tvoriti sakrament euharistije samo je valjano zareen sveenik. 2. Euharistiju doputeno slavi sveenik kojemu to ne prijei kanonski zakon, uz obdravanje propisa kanona koji slijede. Kan. 901 - Sveeniku je slobodno namijeniti misu za svakoga, bilo za ive bilo za mrtve. Kan. 902 - Sveenici mogu euharistiju koncelebrirati, osim ako druk ije trai ili savjetuje korist vjernika; ipak je svaki posve slobodan slaviti euharistiju pojedina no, ali ne u vrijeme kad se u istoj crkvi ili kapeli slavi koncelebracija. Kan. 903 - Neka se sveeniku dopusti slavljenje iako rektoru crkve nije poznat, samo ako ili pokae preporuno pismo svojeg ordinarija ili svojeg poglavara ne starije od godinu dana, ili ako se razborito moe smatrati da mu nije zabranjeno slaviti misu. Kan. 904 - Neka sveenici, imajui uvijek na pameti da se u otajstvu euharistijske rtve trajno vri djelo otkupljenja, slave misu esto; dapae, usrdno se preporuuje svakodnevno slavljenje, koje
152

je, dodue i kad nije mogue prisustvovanje vjernika, in Krista i Crkve u obavljanju kojeg sveenici ispunjaju svoju osobitu zadau. Kan. 905 - 1. Izuzevi sluajeve u kojima je prema pravnoj odredbi doputeno vie puta istoga dana slaviti ili koncelebrirati euharistiju, sveeniku nije doputeno slaviti vie od jedan put na dan. 2. Ako nema dovoljno sveenika, mjesni ordinarij moe dopustiti da sveenici zbog opravdana razloga slave misu dvaput dnevno; dapae, kad to trai pastoralna potreba, i triput nedjeljama i zapovijedanim blagdanima. Kan. 906 - Neka sveenik ne slavi euharistijsku rtvu bez sudjelovanja barem kojeg vjernika, osim ako ima opravdana i razumna razloga. Kan. 907 - akonima i laicima nije doputeno u euharistijskom slavlju izgovarati molitve, naroito ne euharistijsku molitvu, niti obavljati ine koji su vlastiti sveeniku slavitelju. Kan. 908 - Katolikim je sveenicima zabranjeno koncelebrirati euharistiju zajedno sa sveenicima ili sluiteljima Crkava ili crkvenih zajednica koje nisu u potpunom zajednitvu s Katolikom crkvom. Kan. 909 - Neka sveenik ne propusti dolino se molitvom pripraviti za slavljenje euharistijske rtve i zahvaliti Bogu, kad ona zavri. Kan. 910 - 1. Redoviti je sluitelj svete priesti biskup, prezbiter ili akon. 2. Izvanredni je sluitelj svete priesti akolit, a i drugi vjernik ovlaten prema odredbi kan. 230, 3. Kan. 911 - 1. Dunost i pravo nositi bolesnicima presvetu euharistiju kao popudbinu imaju upnik, upni vikari, kapelani te poglavar zajednice u klerikim redovnikim ustanovama ili drubama apostolskoga ivota svima koji su u kui. 2. U potrebi ili barem s pretpostavljenom dozvolom upnika, kapelana ili poglavara, kojega poslije o tome treba obavijestiti, to mora uiniti svaki sveenik ili drugi sluitelj svete priesti. lanak 2.

SUDJELOVANJE U PRESVETOJ EUHARISTIJI

Kan. 912 - Svakom krtenom kome se to pravom ne zabranjuje moe se i mora dopustiti da prima svetu priest. Kan. 913 - 1. Da bi se presveta euharistija mogla podjeljivati djeci, trai se da imaju dovoljno znanja i briljivu pripravu, tako da prema svojem poimanju shvaaju Kristovo otajstvo i da mogu s vjerom i pobonou primati Gospodinovo tijelo. 2. Ipak djeci u smrtnoj pogibelji moe se presveta euharistije podijeliti ako mogu razlikovati Kristovo Tijelo od obine hrane i primiti priest s potovanjem. Kan. 914 - Dunost je u prvom redu roditelja i onih koji ih zamjenjuju te upnika brinuti se da se djeca koja su stekla sposobnost da se slue razumom dolino priprave i to prije okrijepe ovom boanskom hranom, ali tako da prije obave sakramentalnu ispovijed; dunost je upnika tako er bdjeti da se ne prieuju djeca koja nisu stekla sposobnost da se slue razumom ili koja, prema njegovu sudu, nisu dovoljno pripravljena.
153

Kan. 915 - Neka se primanje svete priesti ne doputa izopenima ni udarenima zabranom bogosluja poto im je izreena ili proglaena kazna, a ni drugima koji tvrdokorno ustraju u o itom tekom grijehu. Kan. 916 - Tko je svjestan tekog grijeha, neka, ako prije ne obavi sakramentalnu ispovijed, ne slavi misu i neka se ne prieuje Gospodinovim tijelom, ako nema vana razloga i nema pogodne prigode za ispovijed; u tom sluaju neka se sjeti da je duan pobuditi in savrenog pokajanja koji ukljuuje nakanu da se ispovjedi to prije. Kan. 917 - Tko je ve primio presvetu euharistiju, moe je ponovno istoga dana primiti samo u euharistijskom slavlju u kojem sudjeluje, uz potovanje propisa kan. 921, 2. Kan. 918 - Veoma se preporuuje da vjernici primaju svetu priest u samom euharistijskom slavlju; onima pak koji je zbog opravdana razloga mole neka se podijeli izvan mise, uz obdravanje bogoslunih obreda. Kan. 919 - 1. Tko eli primiti presvetu euharistiju, neka se barem sat vremena prije svete priesti uzdri od bilo kakva jela i pia, izuzevi samo vodu i lijek. 2. Sveenik koji istoga dana dva ili tri puta slavi presvetu euharistiju moe uzeti neto hrane prije drugog ili treeg slavlja iako izmeu tih slavlja nije prolo vrijeme od jednog sata. 3. Osobe poodmakle dobi i oni koji boluju od neka bolesti, a i oni koji ih dvore, mogu primiti presvetu euharistiju iako su prethodnog sata uzeli neto hrane. Kan. 920 - 1. Svaki vjernik, poto je prvi put primio presvetu euharistiju, duan je primit svetu priest barem jedanput godinje. 2. Ta zapovijed treba da se izvri u vazmeno vrijeme, osim ako se zbog opravdana razloga izvri u drugo vrijeme dotine godine. Kan. 921 - 1. Neka se vjernici koji se nalaze u smrtnoj pogibelji, bilo ona posljedica ma kojeg uzroka, okrijepe svetom prieu kao popudbinom. 2. Veoma se preporuuje da se oni koji se nau u ivotno pogibelji ponovno prieste, iako su se toga dana ve okrijepili svetom prieu. 3. Preporuuje se da se sveta priest dok traje smrtna pogibelj podijeli vie puta, u razliite dane. Kan. 922 - Neka se sveta popudbina bolesnih ne odgaa previe; neka duobrinici pomno paze da se bolesnici njome okrijepe dok su pri potpunoj svijesti. Kan. 923 - Vjernici mogu sudjelovati u euharistijskoj rtvi i primati svetu priest po bilo kojem katolikom obredu, uz obdravanje propisa kan. 844. lanak 3.

OBREDI I CEREMONIJE EUHARISTIJSKOG SLAVLJA

Kan. 924 - 1. Presveta euharistijska rtva mora se prinositi s kruhom i vinom kojemu treba dodati malo vode. 2. Kruh mora biti samo penini i nedavno peen, tako da nema nikakve opasnosti od kvarenja. 3. Vino mora biti prirodno od trsova ploda i nepokvareno.
154

Kan. 925 - Neka se sveta priest dijeli samo pod prilikom kruha ili, prema odredbi bogoslunih zakona, pod objema prilikama; ali, ako trai potreba, i samo pod prilikom vina. Kan. 926 - Prema drevnoj predaji latinske Crkve neka sveenik u euharistijskom slavlju upotrebljava beskvasan kruh gdje god prinosio rtvu. Kan. 927 - Ne smije se, ni u skrajnoj potrebi, posvetiti jedna tvar bez druge ili pak obje izvan euharistijskog slavlja. Kan. 928 - Neka se euharistijsko slavlje obavlja na latinskom ili drugom jeziku, samo ako su bogosluni tekstovi zakonito odobreni. Kan. 929 - Neka sveenici i akoni u slavljenu i podjeljivanju euharistije nose sveto odijelo propisano rubrikama. Kan. 930 - 1. Sveenik bolestan ili poodmakle dobi, ako ne moe stajati, moe slaviti euharistijsku rtvu sjedei, obdravajui, dakako, bogoslune znakove, ali ne pred narodom, osim s dozvolom mjesnog ordinarija. 2. Slijep ili od druge bolesti nemoan sveenik doputeno slavi euharistijsku rtvu, upotrebljavajui bilo koji od odobrenih misnih tekstova, uz prisutnost, ako je potrebno, drugog sveenika ili akona ili takoer propisno pouena laika da mu pomae. lanak 4.

VRIJEME I MJESTO EUHARISTIJSKOG SLAVLJA

Kan. 931 - Slavljenje i dijeljenje euharistije moe biti svakog dana i sata, osim onda kad to iskljuuju bogoslune odredbe. Kan. 932 - 1. Neka se euharistijsko slavlje obavlja na svetom mjestu, osim ako u posebnom sluaju potreba trai drukije; u tom sluaju slavlje mora biti na dolinu mjestu. 2. Euharistijska rtva treba da se obavlja na posve enom ili blagoslovljenom oltaru; izvan svetog mjesta moe se upotrijebiti prikladan stol, ali uvijek s oltarnikom i tjelesnikom. Kan. 933 - Zbog opravdana razloga i s izriitom dozvolom mjesnog ordinarija sveeniku je doputeno, poto otkloni sablazan, slaviti euharistiju u hramu neke Crkve ili crkvene zajednice koje nisu u potpunom zajednitvu s Katolikom crkvom. POGLAVLJE II.

UVANJE I TOVANJE PRESVETE EUHARISTIJE

Kan. 934 - 1. Presveta euharistija: 1. mora se uvati u stolnici ili u crkvi koja je s njom izjednaena, u svakoj upnoj crkvi i crkvi ili kapeli povezanoj s kuom redovnike ustanove ili drube apostolskoga ivota; 2. moe se uvati u biskupovoj kapelici i, s dozvolom mjesnog ordinarija, u drugim crkvama, kapelama i kapelicama. 2. U svetim mjestima, gdje se uva presveta euharistija, mora uvijek biti netko tko vodi o njoj brigu i neka, ako je mogue, sveenik ondje slavi misu barem dvaput mjeseno.

155

Kan. 935 - Nikome nije doputeno presvetu euharistiju drati kod sebe ili je nositi sa sobom na put, osim zbog hitne pastoralne potrebe i uz obdravanje propisa dijecezanskog biskupa. Kan. 936 - U kui redovnike ustanove ili u kojoj drugoj kui pobonosti neka se presveta euharistija uva samo u crkvi ili u glavnoj kapeli povezanoj s ku om; ordinarij ipak moe zbog opravdana razloga dopustiti da se uva i u drugoj kapeli iste kue. Kan. 937 - Neka crkva u kojoj se uva presveta euharistija bude svakog dana otvorena barem nekoliko sati da bi vjernici mogli pred svetotajstvom moliti, osim ako to prije i vaan razlog. Kan. 938 - 1. Neka se presveta euharistija redovito uva samo u jednom svetohranitu crkve ili kapele. 2. Svetohranite u kojem se uva presveta euharistija neka bude smjeteno u nekom istaknutom, vidnom, ukraenom i za molitvu prikladnom dijelu crkve ili kapele. 3. Svetohranite u kojemu se redovito uva presveta euharistija neka bude nepokretno, izraeno od tvrde i neprozirne tvari i tako zatvoreno da se to je mogue sigurnije izbjegne opasnost obeaenja. 4. Zbog vana razloga doputeno je presvetu euharistiju uvati na drugom sigurnijem i asnom mjestu, osobito nou. 5. Tko vodi brigu za crkvu ili kapelu, neka se brine da se klju svetohranita u kojem je pohranjena presveta euharistija veoma briljivo uva. Kan. 939 - Neka se u ciboriju ili posudici uva onoliko posveenih hostija koliko je dovoljno za potrebe vjernika i neka se esto mijenjaju, poto se propisno upotrijebe stare. Kan. 940 - Pred svetohranitem u kojemu se uva presveta Euharistija neka trajno gori posebna svjetiljka, kojom se oznauje i asti Kristova prisutnost. Kan. 941 - 1. U crkvama i kapelama u kojima se uva, presveta se euharistija moe izlagati u ciboriju ili u pokaznici, uz obdravanje odredaba propisanih u bogoslunim knjigama. 2. Za vrijeme misnog slavlja neka se u samom prostoru crkve ili kapele ne izlae svetotajstvo. Kan. 942 - Preporuuje se da u tim crkvama i kapelama svake godine bude na odgovarajue vrijeme, iako ne neprekidno, due sveano izlaganje presvetog sakramenta da bi podruna zajednica euharistijsko otajstvo razmatrala i klanjala mu se; takvo pak izlaganje neka se obavlja samo ako se predvia odgovarajui posjet vjernika i uz obdravanje donesenih odredaba. Kan. 943 - Sluitelj izlaganja svetotajstva i euharistijskog blagoslova jest sve enik ili akon; u posebnim okolnostima sluitelj samo izlaganja i pohranjivanja, ali bez blagoslova, jest akolit, izvanredni sluitelj svete priesti ili netko drugi koga ovlasti mjesni ordinarij, uz obdravanje propisa dijecezanskog biskupa. Kan. 944 - 1. Neka se za javno svjedoenje tovanja presvete euharistije obavlja procesija javnim putovima, osobito na svetkovinu Tijela i Krvi Kristove, gdje to prema sudu dijecezanskog biskupa moe biti. 2. Zadaa je dijecezanskog biskupa da donese uredbe o procesijama, ime neka se pobrine za sudjelovanje u procesijama i za njihovo dostojanstvo.

156

POGLAVLJE III.

PRILOG ZA MISNO SLAVLJE

Kan. 945 - 1. Prema potvrenom obiaju Crkve, sveeniku koji slavi ili koncelebrira misu doputeno je primiti prilog da bi misu namijenio na odreenu nakanu. 2. Usrdno se preporuuje sveenicima da i bez primanja ikakva priloga slave misu na nakanu vjernika, osobito onih siromanih. Kan. 946 - Vjernici koji daju prilog da bi se na njihovu nakanu namijenila misa pridonose dobru Crkve i time sudjeluju u njezinoj brizi za uzdravanje slubenika i djela. Kan. 947 - Neka se od misnog priloga posve ukloni ak i privid pekulantskog poslovanja ili trgovine. Kan. 948 - Treba namijeniti toliko misa koliko ima pojedinanih nakana za koje je dan i primljen, pa makar neznatan, prilog. Kan. 949 - Onaj koji je obvezan slaviti i namijeniti misu na nakanu onih koji su dali prilog vezan je tom obvezom i onda kad su primljeni prilozi propali bez njegove krivnje. Kan. 950 - Ako se dade svota novca da se namijene mise bez naznake broja misa koje treba da se slave, taj e se broj izraunati prema prilogu koji je propisan u mjestu u kojemu boravi darovatelj, osim ako se zakonito mora pretpostaviti da mu je nakana bila druk ija. Kan. 951 - 1. Sveenik koji istoga dana slavi vie misa moe svaku namijeniti na nakanu za koju je dan prilog, obdravajui ipak zakon da za sebe uzme, osim na dan roenja Gospodinova, prilog samo za jednu misu, a da ostale preda u svrhe koje je propisao ordinarij, dopustivi dodue neku naknadu s izvanjskog naslova. 2. Sveenik koji istoga dana koncelebrira drugu misu ne moe ni s kojeg razloga primiti za nju prilog. Kan. 952 - 1. Dunost je pokrajinskog sabora ili pokrajinske biskupske skuptine da odlukom utvrdi za svu pokrajinu koliki prilog treba dati za slavljenje i namjenu mise, te sve eniku nije doputeno traiti vei iznos; doputeno mu je ipak primiti dobrovoljno ponu eni vei, a i manji prilog od onog odreenog za namjenu mise. 2. Gdje nema takve odluke, neka se obdrava obiaj koji je na snazi u biskupiji. 3. lanovi bilo koje redovnike ustanove moraju se tako er ponaati prema istoj odluci ili mjesnom obiaju, o kojima se govori u 1 i 2. Kan. 953 - Nitko ne smije primiti toliko priloga za mise koje treba da osobno namijeni ako ih ne moe namijeniti u godinu dana. Kan. 954 - Ako se u nekim crkvama ili kapelama trai slavljenje veeg broja misa nego to se tu moe slaviti, doputeno je slaviti ih drugdje, osim ako su darovatelji izriito izrazili protivnu volju. Kan. 955 - 1. Tko namjerava drugima povjeriti slavljenje misa koje treba da se namijene, neka slavljenje tih misa to prije povjeri sveenicima po svom izboru, samo ako je siguran da su besprijekorni; mora predati sav primljeni prilog, osim ako je sigurno utvr eno da je viak koji prelazi u biskupiji duni iznos dan s obzirom na osobu; obvezan je tako er voditi brigu za slavljenje misa dok ne dobije potvrdu i o preuzetoj obvezi i o primljenom prilogu.
157

 2. Vrijeme u kojemu treba da se slave mise poinje od dana kad je to primio sveenik koji e ih slaviti, osim ako je odreeno neto drugo. 3. Oni koji drugima povjere mise koje treba slaviti neka bez odgode upiu u knjigu i primljene mise i one predane drugima i neka ubiljee i priloge za njih. 4. Svaki sveenik mora tono upisivati mise primljene za slavljenje i one namijenjene. Kan. 956 - Svi i pojedini upravitelji nabonih zaklada ili oni koji su na bilo koji na in obvezni voditi brigu o slavljenju misa, bilo klerici bilo laici, neka svojim ordinarijima predaju misne obveze kojima nije udovoljeno u godinu dana, na nain koji ordinarij treba da odrede. Kan. 957 - Dunost i pravo nadzora nad ispunjavanjem misnih obveza pripada u crkvama svjetovnoga klera mjesnom ordinariju, a u crkvama redovnikih ustanova ili druba apostolskoga ivota njihovim poglavarima. Kan. 958 - 1. upnik i rektor crkve ili drugog mjesta pobonosti u kojima se obiavaju primati misni prilozi neka imaju posebnu knjigu u koju neka tono upisuju broj misa koje treba da se slave, nakanu, dani prilog i namijenjene mise. 2. Ordinarij je obvezan svake godine pregledati te knjige osobno ili preko drugoga.

158

NASLOV IV.

SAKRAMENT POKORE
Kan. 959 - Vjernici koji u sakramentu pokore ispovijedaju grijehe zakonitom sluitelju, koji se za njih kaju i imaju nakanu da se poprave, po odrjeenju toga sluitelja dobivaju od Boga oprotenje grijeha poinjenih poslije krtenja i ujedno se izmiruju s Crkvom, koju su grijee i ranili. POGLAVLJE I.

SLAVLJENJE SAKRAMENTA
Kan. 960 - Pojedinana i cjelovita ispovijed i odrjeenje jesu jedini redoviti na in na koji se vjernik svjestan tekog grijeha pomiruje s Bogom i Crkvom; samo fizika ili moralna nemogunost ispriava od takve ispovijedi; u tom sluaju pomirenje se moe postii i na druge naine. Kan. 961 - 1. Odrjeenje za vie pokornika istodobno ne moe se bez prethodne pojedinane ispovijedi podijeliti na skupni nain, osim: 1. ako prijeti smrtna pogibelj te sveenik ili sveenici nemaju vremena pojedinano ispovjediti pokornike; 2. ako je velika potreba, to jest kad, prema broju pokornika, nema na raspolaganju dovoljno ispovjednika da u prikladno vrijeme propisno sasluaju ispovijedi pojedinaca, pa bi tako pokornici, bez svoje krivnje, bili prisiljeni ostati dugo bez sakramentalne milosti ili svete priesti; ipak ne smatra se da je potreba dovoljna kad se ne mogu imati na raspolaganju ispovjednici samo zbog velikog broja pokornika, kao to moe biti na veliki blagdan ili prigodom hodoaa. 2. Donijeti sud da li ima uvjeta potrebnih prema odredbi 1, br. 2 pripada dijecezanskom biskupu, koji moe odrediti sluajeve takve potrebe vodei rauna o mjerilima s kojima su se sloili drugi lanovi biskupske konferencije. Kan. 962 - 1. Da bi vjernik valjano uivao sakramentalno odrjeenje podijeljeno za vie osoba istodobno, ne trai se samo da bude pravo raspoloen nego i da istodobno donese odluku da e u dunom vremenu pojedinano ispovjediti teke grijehe koje sada ne moe tako ispovjediti. 2. Vjernici i prigodom primanja skupnog odrjeenja, ako je mogue, treba da se poue u onome to se trai prema odredbi 1, a skupnom odrjeenju, pa i u smrtnoj pogibelji, treba da prethodi, ako to vrijeme doputa, poticaj da svatko nastoji pobuditi in kajanja. Kan. 963 - Onaj komu se skupnim odrjeenjem oprataju teki grijesi neka se prvom prigodom pojedinano ispovjedi prije nego to ponovno dobije skupno odrjeenje, osim ako nastupi opravdan razlog, pri emu ostaje na snazi obveza kan. 989. Kan. 964 - 1. Vlastito je mjesto za sakramentalno ispovijedanje crkva ili kapela. 2. to se tie ispovjedaonice, neka biskupska konferencija izda odredbe, vodei ipak rauna da uvijek na vidnom mjestu budu ispovjedaonice s vrstom reetkom izmeu pokornika i ispovjednika da se njima mogu slobodno sluiti vjernici koji to ele. 3. Neka se ne ispovijeda izvan ispovjedaonice, osim ako ima opravdana razloga.

159

POGLAVLJE II.

SLUITELJ SAKRAMENTA POKORE

Kan. 965 - Samo je sveenik sluitelj sakramenta pokore. Kan. 966 - 1. Za valjano odrjeenje od grijeha trai se da sluitelj, osim vlasti reda, ima i ovlast vriti je nad vjernicima kojima podjeljuje odrjeenje. 2. Sveenik moe dobiti tu ovlast bilo po samom pravu bilo po doputenju koje mjerodavna vlast daje prema odredbi kan. 969. Kan. 967 - 1. Osim rimskog prvosveenika ovlast da ispovijedaju vjernike posvuda u svijetu po samom pravu imaju i kardinali; isto tako biskupi koji se njome i doputeno svagdje slue, osim ako to u pojedinanom sluaju uskrati dijecezanski biskup. 2. Oni koji imaju trajnu ovlast ispovijedanja, bilo snagom slube bilo snagom doputenja ordinarija mjesta inkardinacije ili mjesta prebivalita, mogu tu ovlast vriti svagdje, osim ako to u pojedinanom sluaju uskrati mjesni ordinarij, uz obdravanje propisa kan. 974, 2 i 3. 3. Po samo pravu tu ovlast imaju svagdje prema lanovima i drugima koji danonono borave u kui ustanove ili drube oni koji su ovlateni ispovijedati snagom slube ili snagom doputenja mjerodavnog poglavara prema odredbi kann. 968, 2 i 969, 2; oni se njome i doputeno slue, osim ako to neki vii poglavar u pojedinanom sluaju uskrati prema svojim podlonicima. Kan. 968 - 1. Ovlast ispovijedanja imaju snagom slube, svaki za svoju oblast, mjesni ordinarij, kanonik pokorniar, isto tako i upnik i oni koji zamjenjuju upnika. 2. Snagom slube ovlast ispovijedanja svojih podlonika i drugih koji danono no borave u kui imaju poglavari redovnike ustanove ili drube apostolskoga ivota, ako su klerike papinskoga prava, koji prema odredbi konstitucija imaju izvrnu vlast upravljanja, ali uz obdravanje propisa kan. 630, 4. Kan. 969 - 1. Samo je mjesni ordinarij mjerodavan dati bilo kojem prezbiteru ovlast da ispovijeda sve vjernike; ali, neka se prezbiteri koji su lanovi redovnikih ustanova njome ne slue bez barem pretpostavljene dozvole svojeg poglavara. 2. Poglavar redovnike ustanove ili drube apostolskoga ivota, o kojem se govori u kan. 968, 2, mjerodavan je dati bilo kojem prezbiteru ovlast ispovijedanja svojih podlonika i drugih koji danonono borave u kui. Kan. 970 - Neka se ovlast ispovijedanja daje samo onim prezbiterima koji se na ispitu na u prikladnima ili je njihova prikladnost poznata na drugi na in. Kan. 971 - Neka mjesni ordinarij ne dade trajnu ovlast ispovijedanja prezbiteru, iako taj ima u njegovoj oblasti prebivalite ili boravite, prije nego pita za miljenje, ako je mogu e, ordinarija toga prezbitera. Kan. 972 - Mjerodavna vlast, o kojoj se govori u kan. 969, moe dati ovlast ispovijedanja bilo na neodreeno bilo na odreeno vrijeme. Kan. 973 - Trajna ovlast ispovijedanja neka se daje napismeno. Kan. 974 - 1. Mjesni ordinarij, isto tako i mjerodavni poglavar neka ne opozivaju trajno danu ovlast ispovijedanja, osim zbog vana razloga.
160

 2. Ako mjesni ordinarij, o kojem se govori u kan. 967, 2, opozove danu ovlast ispovijedanja, prezbiter tu ovlast gubi posvuda; ako tu ovlast opozove drugi mjesni ordinarij, gubi je samo na podruju opozivanja. 3. Svaki mjesni ordinarij koji ovlast za ispovijedanje danu nekom prezbiteru opozove neka obavijesti ordinarija koji je vlastit prezbiteru po inkardinaciji ili, ako se radi o lanu redovnike ustanove, njegova mjerodavnog poglavara. 4. Ako ovlast ispovijedanja opozove vlastiti vii poglavar, prezbiter svagdje gubi ovlast ispovijedanja prema lanovima ustanove; ako tu ovlast opozove drugi mjerodavni poglavar, gubi je samo prema podlonicima njegove oblasti. Kan. 975 - Osim opozivom, ovlast o kojoj se govori u kan. 967, 2 prestane gubitkom slube ili ekskardinacijom ili gubitkom prebivalita. Kan. 976 - Svaki sveenik, ako i nema ovlasti ispovijedanja, valjano i doputeno odrjeuje od svih cenzura i grijeha sve pokornike koji se nalaze u smrtno pogibelji, premda je prisutan ovlateni sveenik. Kan. 977 - Odrjeenje sukrivca u grijehu protiv este Boje zapovijedi nije valjano, osim u smrtnoj pogibelji. Kan. 978 - 1. U ispovijedanju neka sveenik bude svjestan da on jednako vri ulogu i suca i lijenika i da ga je Bog postavio za sluitelja istodobno boanske i pravednosti i milosr a, da bi radio za Boju ast i spasenje dua. 2. Kao slubenik Crkve neka ispovjednik u podjeljivanju sakramenta vjerno prianja uz nauk uiteljstva i uz odredbe koje je donijela mjerodavna vlast. Kan. 979 - Neka sveenik u postavljanju pitanja postupa razborito i obzirno, vodei rauna o poloaju i dobi pokornika, i neka se kloni ispitivanja o imenu sukrivca. Kan. 980 - Ako sveenik ne sumnja u raspoloenje pokornika i ovaj moli odrjeenje, neka odrjeenje ne uskrati niti odloi. Kan. 981 - Prema kakvoi i broju grijeha neka ispovjednik, vodei ipak rauna o pokornikovu stanju, naloi spasonosne i primjerene zadovoljtine, koje je pokornik obvezan osobno ispuniti. Kan. 982 - Onaj tko ispovjedi da je crkvenoj vlasti lano prijavio neduna ispovjednika zbog zlodjela poticanja na grijeh protiv este Boje zapovijedi neka se ne odrijei ako prije izriito ne opozove lanu prijavu i ne bude spreman nadoknaditi tetu, ako je ima. Kan. 983 - 1. Sakramentalni je peat nepovrediv; stoga ispovjednik ne smije ni rijeima ni na bilo koji drugi nain ni zbog bilo kojeg razloga nikako odati pokornika. 2. Obvezni su uvati tajnu i tuma, ako ga ima, i svi drugi do kojih je na bilo koji nain iz ispovijedi doprlo znanje o grijesima. Kan. 984 - 1. Ispovjedniku se posve zabranjuje sluiti se na tetu pokornika znanjem do kojeg je doao u ispovijedi, pa i kad je iskljuena svaka pogibelj otkrivanja. 2. Tko zadobije vlast, ne moe se ni na koji na in u izvanjskom upravljanju sluiti znanjem o grijesima to ga je u bilo koje vrijeme stekao ispovijedaju i.

161

Kan. 985 - Neka uitelj novaka i njegov pomonik, rektor sjemenita ili druge odgojne ustanove ne ispovijedaju svoje pitomce koji stanuju u istoj ku i, osim ako to pitomci u pojedinanim sluajevima svojevoljno trae. Kan. 986 - 1. Svaki kome je snagom slube povjereno duobrinitvo obvezan je brinuti se da se ispovjede povjereni mu vjernici koji to razlono mole i da im se prui prigoda pristupiti pojedinanoj ispovijedi u odreene dane i sate koji njima odgovaraju. 2. U hitnoj potrebi svaki je ispovjednik obvezan ispovjediti vjernike, a u smrtnoj pogibelji svaki sveenik. POGLAVLJE III.

POKORNIK
Kan. 987 - Da bi vjernik primio spasonosni lijek sakramenta pokore, treba da bude tako raspoloen da odbaci poinjene grijehe i odlui se popraviti, te se tako obrati Bogu. Kan. 988 - 1. Vjernik je obvezan ispovjediti sve teke grijehe po vrsti i broju po injene poslije krtenja, koji kljuevima Crkve jo nisu izravno otputeni ni u pojedinanoj ispovijedi priznati, a kojih je svjestan nakon pomna ispitivanja sebe. 2. Preporuuje se vjernicima da ispovijedaju i lake grijehe. Kan. 989 - Svaki vjernik, poto je doao u godine rasuivanja, obvezan je barem jedanput godinje iskreno ispovjediti svoje teke grijehe. Kan. 990 - Nikome nije zabranjeno ispovijedati se preko tumaa, klonei se, dakako, zloporaba i sablazni i uz obdravanje propisa kan. 983, 2. Kan. 991 - Svakome je vjerniku slobodno ispovjediti grijehe kojemu ho e zakonito odobrenom ispovjedniku, pa i onome drugog obreda. POGLAVLJE IV.

OPROSTI
Kan. 992 - Oprost je otputenje pred Bogom vremenite kazne za grijehe ija je krivnja ve izbrisana, to ga vjernik, prikladno raspoloen i pod sigurnim i odre enim uvjetima, postie pomo u Crkve, koja, kao sluiteljica otkupljenja, ovlateno dijeli i primjenjuje blago Kristovih i sveta kih zadovoljtina. Kan. 993 - Oprost je djelomian ili potpun, ve prema tome da li djelomino ili potpuno oslobaa od vremenite kazne koja se duguje za grijehe. Kan. 994 - Svaki vjernik moe bilo djelomine bilo potpune oproste ili dobiti za se ili namijeniti za pokojne kao molitvu. Kan. 995 - 1. Osim vrhovne crkvene vlasti oproste mogu dati samo oni kojima tu vlast priznaje pravo ili daje rimski prvosveenik. 2. Nijedna vlast nia od rimskog prvosveenika ne moe drugima povjeriti vlast davanja oprosta, osim ako joj je to izriito dopustila Apostolska Stolica.
162

Kan. 996 - 1. Da bi netko bio sposoban dobiti oproste, mora biti krten, neizopen, u stanju milosti barem na zavretku propisanih djela. 2. Da bi pak sposoban primatelj dobio oproste, mora imati barem nakanu ste i ih, te u odreeno vrijeme i na duni nain izvriti naloena djela, prema smislu davanja oprosta. Kan. 997 - to se tie davanja oprosta i sluenja njima, treba osim toga da se obdravaju drugi propisi koji se nalaze u posebnim crkvenim zakonima.

163

NASLOV V.

SAKRAMENT BOLESNIKOG POMAZANJA

Kan. 998 - Bolesniko pomazanje, kojim Crkva pogibeljno bolesne vjernike preporu uje trpeem i proslavljenom Gospodinu da ih pridigne i spasi, podjeljuje se tako da se pomau uljem i da se izgovore rijei propisane u bogoslunim knjigama. POGLAVLJE I.

SLAVLJENJE SAKRAMENTA
Kan. 999 - Ulje koje se upotrebljava za bolesniko pomazanje mogu, osim biskupa, blagosloviti: 1. oni koji se u pravu izjednauju s dijecezanskim biskupom; 2. svaki prezbiter, ako trai potreba, ipak u samom slavljenu sakramenta. Kan. 1000 - 1. Neka se pomazanja paljivo obavljaju s rijeima, po redu i nainu to ih propisuju bogoslune knjige; ipak, ako trai potreba, dosta je jedno pomazanje na elu ili na drugom dijelu tijela uz izgovaranje svih propisanih rijei. 2. Neka pomazanja obavi sluitelj svojom rukom, osim ako vaan razlog savjetuje upotrebu pomagala. Kan. 1001 - Neka se duobrinici i blinji bolesnika pobrinu da se bolesnici pravodobno okrijepe ovim sakramentom. Kan. 1002 - Zajedniko slavljenje bolesnikog pomazanja, za vie dolino pripravljenih i pravo raspoloenih bolesnika istodobno, moe se obaviti prema propisima dijecezanskog biskupa. POGLAVLJE II.

SLUITELJ BOLESNIKOG POMAZANJA

Kan. 1003 - 1. Bolesniko pomazanje valjano podjeljuje svaki sveenik i samo sveenik. 2. Svi sveenici kojima je povjereno duobrinitvo imaju dunost i pravo podjeljivati bolesniko pomazanje vjernicima povjerenima njihovoj pastoralnoj slubi; zbog opravdana razloga moe svaki drugi sveenik podijeliti ovaj sakrament s barem pretpostavljenim pristankom sve enika o kojemu se gore govori. 3. Svakome je sveeniku doputeno nositi sa sobom blagoslovljeno ulje da bi, ako je potrebno, mogao podijeliti sakrament bolesnikog pomazanja. POGLAVLJE III.

PRIMATELJ BOLESNIKOG POMAZANJA

Kan. 1004 - 1. Bolesniko pomazanje moe se podijeliti vjerniku koji se, poto je stekao sposobnost da se slui razumom, po ne nalaziti u pogibelji zbog bolesti ili starosti. 2. Ovaj se sakrament moe ponoviti ako bolesnik, poto je prizdravio, ponovno teko oboli, ili ako se za trajanja iste bolesti pogibelj poveala.

164

Kan. 1005 - U dvojbi da li je bolesnik stekao sposobnost da se slui razumom, da li je opasno bolestan ili je mrtav, neka se sakrament podijeli. Kan. 1006 - Neka se taj sakrament podijeli i bolesnicima koji bi ga barem uklju ivo zatraili kad bi bili pri svijesti. Kan. 1007 - Neka se bolesniko pomazanje ne podjeljuje onima koji tvrdokorno ustraju u o ito tekom grijehu.

165

NASLOV VI.

SVETI RED
Kan. 1008 - Sakramentom se reda po boanskom ustanovljenju neki izmeu vjernika, neizbrisivim biljegom kojim se oznauje, postavljaju za posveene slubenike, koji se naime posveuju i odreuju da, svatko prema svojem stupnju, vrei u osobi Krista Glave slubu nauavanja, posveivanja i upravljanja, pasu Boji narod. Kan. 1009 - 1. Redovi su episkopat, prezbiterat i akonat. 2. Podjeljuju se polaganjem ruku i posvetnom molitvom koju za svaki pojedini stupanj propisuju bogoslune knjige. POGLAVLJE I.

SLAVLJENJE I SLUITELJ REENJA

Kan. 1010 - Neka se reenje slavi u misnom slavlju u nedjelju ili zapovijedani blagdan, no zbog pastoralnih razloga moe se slaviti i u druge dane, ne iskljuivi ni svagdane. Kan. 1011 - 1. Neka se reenje u pravilu slavi u stolnoj crkvi; ipak, zbog pastoralnih razloga moe se slaviti u drugoj crkvi ili kapeli. 2. Na reenje treba da se pozovu klerici i drugi vjernici da u to veem broju prisustvuju slavlju. Kan. 1012 - Sluitelj je svetoga reenja posveeni biskup. Kan. 1013 - Nijednom biskupu nije doputeno posvetiti koga za biskupa, osim ako je prije utvreno da postoji papinski nalog. Kan. 1014 - Neka biskup glavni posvetitelj uzme za biskupsko posveenje barem dvojicu biskupa posvetitelja, osim ako je Apostolska Stolica dala oprost; ipak je veoma prikladno da izabranoga zajedno s njima posvete svi prisutni biskupi. Kan. 1015 - 1. Neka svakoga za prezbiterat i akonat redi vlastiti biskup ili drugi s njegovim zakonitim otpusnim pismom. 2. Vlastiti biskup, ako ga ne prijei opravdan razlog, neka osobno redi svoje podlonike; ali, bez apostolskog doputenja, ne moe doputeno rediti podlonika isto nog obreda. 3. Onaj koji moe dati otpusno pismo za primanje redova, moe te redove i osobno podijeliti, ako ima biskupski biljeg. Kan. 1016 - Vlastiti je biskup, to se tie akonskog reenja onih koji namjeravaju stupiti u svjetovni kler, biskup biskupije u kojoj reenik ima prebivalite ili biskupije kojoj se reenik odluio posvetiti; za prezbitersko pak reenje svjetovnih klerika to je biskup biskupije u koju se reenik po akonatu inkardinirao. Kan. 1017 - Biskup moe podijeliti redove izvan vlastite oblasti samo s dozvolom dijecezanskog biskupa. Kan. 1018 - 1. Otpusno pismo za svjetovne reenike mogu dati:
166

1. vlastiti biskup o kojemu se govori u kan. 1016; 2. apostolski upravitelj i, s pristankom zbora savjetnika, dijecezanski upravitelj; apostolski provikar i apostolski proprefekt, s pristankom vijea o kojemu se govori u kan. 495, 2. 2. Neka dijecezanski upravitelj, apostolski provikar i proprefekt ne dadu otpusno pismo onima kojima je dijecezanski biskup ili apostolski vikar ili prefekt uskratio pristup k redovima. Kan. 1019 - 1. Viem poglavaru klerike redovnike ustanove papinskoga prava ili klerike drube apostolskoga ivota papinskoga prava pripada da svojim podlonicima, koji su prema konstitucijama doivotno ili za stalno upisani u ustanovu ili drubu, dade otpusno pismo za akonat i za prezbiterat. 2. Reenje svih ostalih pitomaca bilo koje ustanove ili drube ravna se prema pravu svjetovnih klerika, a opoziva se svako doputenje dano poglavarima. Kan. 1020 - Neka se otpusno pismo ne daje ako prije toga nema svih svjedoanstava i isprava koje pravo trai prema odredbi kann. 1050 i 1051. Kan. 1021 - Otpusno pismo moe se uputiti na bilo kojeg biskupa u zajednitvu s Apostolskom Stolicom, izuzevi samo, ako nema apostolskog doputenja, biskupa obreda razliitog od obreda kojemu pripada reenik. Kan. 1022 - Neka biskup zareditelj, poto primi zakonito otpusno pismo, ne redi ako nije potpuno utvrena vjerodostojnost pisma. Kan. 1023 - Onaj koji dade otpusno pismo ili njegov nasljednik mogu ga ograniiti ili opozvati, ali jednom dano ne prestane utrnuem prava onoga koji ga je dao. POGLAVLJE II.

REENICI
Kan. 1024 - Sveto reenje valjano prima samo krteni mukarac. Kan. 1025 - 1. Da bi se doputeno podijelili redovi prezbiterata ili akonata, trai se da kandidat, kad dovri kunju prema odredbi prava, po sudu svojega biskupa ili mjerodavnog vieg poglavara ima potrebne osobine, da ga ne prijei nikakva nepravilnost ni ikakva smetnja te da ispunja preduvjete prema odredbi kann. 1033-1039; neka, osim toga, ima isprave o kojima se govori u kan. 1050 i neka se obavi provjera o kojoj se govori u kan. 1051. 2. Osim toga, trai se da se prema sudu spomenutog mjerodavnog poglavara smatra korisnim za sluenje Crkve. 3. Biskup koji redi svojega podlonika odreenog za sluenje u drugoj biskupiji mora biti siguran da e se reenik posvetiti toj biskupiji. lanak 1.

POTREBNE OSOBINE REENIKA

Kan. 1026 - Da bi netko bio reen, treba da ima potrebnu slobodu; ne smije se nitko ni na koji nain, ni zbog bilo kojeg razloga siliti da primi redove, niti odvra ati od reenja onaj tko je kanonski prikladan.

167

Kan. 1027 - Neka se pripravnici za akonat i prezbiterat briljivo pripravljaju i odgajaju, prema pravnoj odredbi. Kan. 1028 - Neka se dijecezanski biskup ili mjerodavni poglavar pobrinu da se kandidati prije nego se promaknu u neki red propisno poue o onome to se odnosi na red i njegove obveze. Kan. 1029 - Neka se rede samo oni koji, poto se sve razmotri, prema razboritom sudu vlastita biskupa ili mjerodavnog vieg poglavara, imaju cjelovitu vjeru, koji, vo eni ispravnom nakanom, imaju potrebno znanje, uivaju dobar glas, besprijekorna su ponaanja i prokuanih vrlina te imaju druge tjelesne i duevne osobine primjerene redu koji treba da prime. Kan. 1030 - Vlastiti biskup ili mjerodavni vii poglavar moe sebi podlonim akonima koji su odreeni za prezbiterat zabraniti pristup prezbiteratu samo zbog kanonskog, makar tajnog, razloga, ali je mogu utok prema pravnoj odredbi. Kan. 1031 - 1. Neka se prezbiterat podjeljuje samo onima koji su navrili dvadeset petu godinu ivota i koji su dovoljno zreli; valja, osim toga, potovati razdoblje od barem est mjeseci izmeu akonata i prezbiterata; oni koji su odreeni za prezbiterat neka prime red akonata samo poto navre dvadeset treu godinu ivota. 2. Neoenjeni kandidat za trajni akonat neka ne primi taj akonat dok ne navri barem dvadeset petu godinu ivota; koji je oenjen, samo poto navri barem trideset petu godinu ivota i s pristankom ene. 3. Biskupska konferencija moe donijeti odredbu kojom se trai via dob za prezbiterat i trajni akonat 4. Oprost od dobi traene prema odredbi 1 i 2 koji prelazi godinu dana pridran je Apostolskoj Stolici. Kan. 1032 - 1. Pripravnici za prezbiterat mogu se promaknuti u akonat samo poto zavre petu godinu filozofsko-bogoslovnih studija. 2. Kad zavri studije, neka akon odgovarajue vrijeme, koje treba da odredi biskup ili mjerodavni vii poglavar, sudjeluje u pastoralnoj brizi, vre i akonski rad, prije nego se promakne u prezbiterat. 3. Pripravnik za trajni akonat neka se promakne u taj red tek poto zavri vrijeme odgoja i obrazovanja. lanak 2.

PREDUVJETI ZA REENJE
Kan. 1033 - Doputeno se promie u redove samo onaj koji je primi sakrament svete potvrde. Kan. 1034 - 1. Neka se pripravnik za akonat ili prezbiterat ne redi dok ga vlast, o kojoj se govori u kann. 1016 i 1019, po bogoslunom obredu primanja ne primi meu kandidate poto je prije vlastoruno napisao i potpisao svoju molbu i poto je molbu ta vlast napismeno prihvatila. 2. Onaj koji je preko zavjeta ulanjen u kleriku ustanovu nije obvezan na to primanje. Kan. 1035 - 1. Prije nego netko bude promaknut bilo u trajni bilo u prolazni akonat, trai se da primi i prikladno vrijeme obavlja slubu itaa i akolita. 2. Izmeu podjeljivanja akolitata i akonata neka pro e razdoblje od barem est mjeseci.

168

Kan. 1036 - Da bi mogao biti promaknut u akonat ili prezbiterat, neka kandidat svojem biskupu uli mjerodavnom viem poglavaru preda vlastoruno napisanu i potpisanu izjavu kojom svjedoi da e svojevoljno i slobodno primiti sveti red i da e se doivotno posvetiti crkvenoj slubi, molei istodobno da mu se dopusti primanje reda. Kan. 1037 - Neoenjeni reenik za trajni akonat i reenik za prezbiterat neka ne prime red akonata, osim po propisanom obredu javno pred Bogom i pred Crkvom preuzmu obvezu celibata ili poloe doivotne zavjete u redovnikoj ustanovi. Kan. 1038 - akonu koji odbije promaknue u prezbiterat ne moe se zabraniti vrenje primljenog reda, osim ako mu to prijei kanonska smetnja ili koji drugi vaan razlog, koji treba da procijeni dijecezanski biskup ili mjerodavni vii poglavar. Kan. 1039 - Svi reenici za neki red neka obave barem petodnevne duhovne vjebe u mjestu i na nain koji odredi ordinarij; biskup, prije reenja, treba da se uvjeri da su kandidati propisno obavili te vjebe. lanak 3.

NEPRAVILNOSTI I DRUGE SMETNJE

Kan. 1040 - Od primanja redova iskljuuju se oni koje prijei bilo kakva smetnja, bilo trajna, koju nazivamo nepravilnost, bilo jednostavna; nikakvu pak smetnju ne uzrokuje ono to nije sadrano u kanonima koji slijede. Kan. 1041 - Nepravilni su za primanje redova: 1. onaj koji boluje od bilo kojeg oblika ludila ili druge duevne bolesti zbog koje se prosuuje, nakon savjetovanja sa strunjacima, da je neprikladan za pravilno vrenje slube; 2. onaj koji je poinio kanjivo djelo otpada, krivovjerja ili raskola; 3. onaj koji je pokuao sklopiti makar i samo svjetovnu enidbu, bilo da je sam enidbenom vezom ili svetim redom ili javnim doivotnim zavjetom istoe sprijeen sklopiti enidbu, bilo da to pokua sa enom koja je u valjanoj enidbi ili je vezana istim zavjetom; 4. onaj koji je poinio hotimino ubojstvo ili obavljao pobaaj, ako je dolo do uinka, i svi koji su u tome djelatno suraivali; 5. onaj koji je teko i namjerno osakatio samog sebe ili drugoga ili je pokuao sebi oduzeti ivot; 6. onaj koji je izvrio in reda pridran onima koji su u redu episkopata ili prezbiterata, bilo da toga reda nema bilo da mu je njegovo vrenje zabranjeno nekom proglaenom ili izre enom kanonskom kaznom. Kan. 1042 - Jednostavno su sprijeeni za primanje redova: 1. onaj koji je oenjen, osim ako je zakonito odreen za trajni akonat; 2. onaj koji vri slubu ili upravu zabranjenu klericima prema odredbi kann. 285 i 286 o kojoj mora polagati raun sve dok, poto napusti slubu i upravu i poloi raune, ne postane slobodan; 3. novokrtenik, osim ako je prema ordinarijevu sudu dovoljno prokuan. Kan. 1043 - Vjernici su obvezni smetnje za svete redove, ako koje znaju, otkriti prije reenja ordinariju ili upniku. Kan. 1044 - 1. Nepravilni su za vrenje primljenih redova:
169

1. onaj koji je, dok je bio sprijeen nepravilnou za primanje redova, nezakonito primio redove; 2. onaj koji je poinio kanjivo djelo, o kojemu se govori u kan. 1041, br. 2, ako je javno; 3. onaj koji je po inio jedno od kanjivih djela, o kojima se govori u kan. 1041, brr. 3, 4, 5, 6. 2. Zabranjuje se vrenje redova: 1. onomu koji je, dok je bio zadran smetnjom za primanje redova, nezakonito primio redove; 2. onomu koji boluje od ludila ili druge duevne bolesti o kojoj se govori u kan. 1041, br. 1, dok mu ordinarij, poto se posavjetuje sa strunjakom, ne dopusti vrenja toga reda. Kan. 1045 - Neznanje o nepravilnosti i smetnji ne izuzima od njih. Kan. 1046 - Nepravilnosti i smetnje umnoavaju se zbog svojih razliitih uzroka, ali ne ponavljanjem istog uzroka, osim ako se radi o nepravilnosti zbog hotiminog ubojstva ili obavljanog pobaaja, ako je dolo do uinaka. Kan. 1047 - 1. Samo je Apostolskoj Stolici pridran oprost od svih nepravilnosti, ako je injenica na kojoj se one temelje dospjela pred sud. 2. Njoj je takoer pridran oprost od sljedeih nepravilnosti i smetnja za primanje redova: 1. od nepravilnosti zbog javnih kanjivih djela, o kojima se govori u kan. 1041, brr. 2 i 3; 2. od nepravilnosti zbog kanjivog djela, bilo javnog bilo tajnog, o kojemu se govori u kan. 1041, br. 4; 3. od smetnje, o kojoj se govori u kan. 1042, br. 1. 3. Apostolskoj Stolici takoer je pridran oprost od nepravilnosti za vrenje primljenog reda, o kojima se govori u kan. 1041, br. 3, ali samo u javnim slu ajevima, a u istom kanonu, br. 4, i u tajnom sluajevima. 4. Ordinarij moe dati oprost od nepravilnosti i smetnja koje nisu pridrane Svetoj Stolici. Kan. 1048 - U hitnijim tajnim sluajevima, ako se ne moe do i do ordinarija ili, kad se radi o nepravilnostima, o kojima se govori u kan. 1041, brr. 3 i 4, do Pokorniarne, i ako prijeti pogibelj velike tete ili ozloglaenja, onaj kome nepravilnost zabranjuje vrenje reda moe ga vriti, pri emu ipak ostaje obveza da se to prije utee ordinariju ili Pokorniarni, preutjevi ime i preko ispovjednika. Kan. 1049 - 1. U molbi za oprost od nepravilnosti i smetnja treba da se navedu sve nepravilnosti i smetnje; ipak, opi oprost vrijedi i za one u dobroj vjeri preuene, osim nepravilnosti, o kojima se govori u kan. 1041, br. 4, i druge koje su dospjele pred su, ali ne za preuene zlonamjerno. 2. Ako se radi o nepravilnosti zbog hotimina ubojstva ili zbog obavljenog pobaaja, za valjanost oprosta treba da se navede i broj kanjivih djela. 3. Opi oprost od nepravilnosti i smetnja za primanje redova vrijedi za sve redove. lanak 4.

POTREBNE ISPRAVE I PROVJERA

Kan. 1050 - Da bi netko mogao biti promaknut u svete redove, trae se sljedee isprave: 1. svjedoanstvo o propisno zavrenom studiju prema odredbi kan. 1032; 2. ako se radi o reenicima za prezbiterat, svjedoanstvo o primljenom akonatu;
170

3. ako se radi o reenicima za akonat, svjedo anstvo o primljenom krtenju i potvrdi te svjedoanstvo o primljenim slubama, o kojima se govori u kan. 1035; isto tako svjedoanstvo o izjavi, o kojoj se govori u kan. 1036, a ako je reenik za trajni akonat oenjen, svjedoanstva o sklopljenoj enidbi i eninu pristanku. Kan. 1051 - Za provjeru osobina koje se trae od reenika neka se obdravaju sljedei propisi: 1. treba imati svjedo anstvo rektora sjemenita ili kue odgoja i obrazovanja o osobinama koje se trae za primanje reda, to jest o kandidatovu ispravnom nauku, istinskoj pobonosti, dobrom ponaanju i prikladnosti za vrenje slube; isto tako, poslije propisno obavljena ispitivanja, o stanju njegova duevnog i tjelesnog zdravlja; 2. dijecezanski biskup ili vii poglavar moe, da bi se provjera valjano obavila, upotrijebiti i druga sredstva koja mu se, prema okolnostima vremena i mjesta, ine korisnima, kao to su pismena svjedoanstva, oglasi ili druge obavijesti. Kan. 1052 - 1. Da bi biskup koji redi vlastitim pravom mogao rediti, mora biti siguran da postoje isprave, o kojima se govori u kan. 1050, i da je, poslije provjere prema pravnoj odredbi, pozitivnim dokazima utvrena kandidatova prikladnost. 2. Da bi biskup redio tueg podlonika, dosta je da otpusno pismo izvjeuje da te isprave postoje, da je provjera obavljena prema pravnoj odredbi i da je utvrena kandidatova prikladnost; ali ako je reenik lan redovnike ustanove ili drube apostolskoga ivota, to pismo mora osim toga svjedoiti da je on konano ulanjen u ustanovu ili drubu i da je podlonik poglavara koji daje pismo. 3. Ako unato svemu zbog odreenih razloga biskup sumnja da li je kandidat prikladan za primanje redova, neka ga ne redi. POGLAVLJE III.

UPIS I SVJEDOANSTVO O OBAVLJENOM REENJU

Kan. 1053 - 1. Kad se obavi reenje, neka se imena pojedinih reenika i sluitelja reenja, mjesto i dan reenja upiu u posebnu knjigu koja treba da se paljivo uva u kuriji mjesta reenja, a neka se briljivo uvaju i sve isprave pojedinih reenja. 2. Neka biskup zareditelj svakomu zareenomu dade vjerodostojno svjedoanstvo o primljenom reenju; ako ih je redio tui biskup na temelju otpusnog pisma, neka svjedoanstvo pokau svojem ordinariju da bi se reenje upisalo u posebnu knjigu koja treba da se uva u arhivu. Kan. 1054 - Mjesni ordinarij, ako se radi o svjetovnim re enicima, ili mjerodavni vii poglavar, ako se radi o njegovim podlonicima, neka obavijest o svakom obavljenom re enju poalje upniku mjesta krtenja, koji neka to upie u maticu krtenih, prema odredbi kan. 535, 2.

171

NASLOV VII.

ENIDBA
Kan. 1055 - 1. Krist Gospodin uzdigao je na dostojanstvo sakramenta enidbeni savez meu krtenima, kojim muka osoba i enska osoba meusobno uspostavljaju zajednicu svega ivota po svojoj naravi usmjerenu k dobru supruga te k raanju i odgajanju potomstva. 2. Stoga meu krtenima ne moe biti valjana enidbenog ugovora koji ujedno ne bi bio sakrament. Kan. 1056 - Bitna su svojstva enidbe jednost i nerazrjeivost, koja u kranskoj enidbi zbog sakramenta zadobivaju posebnu vrstou. Kan. 1057 - 1. enidba nastaje privolom stranaka zakonito o itovanom izmeu pravno sposobnih osoba koju ne moe nadomjestiti nikakva ljudska vlast. 2. enidbena privola in je volje kojim muka osoba i enska osoba neopozivim savezom sebe uzajamno predaju i primaju da uspostave enidbu. Kan. 1058 - enidbu mogu sklopiti svi kojima se pravom to ne zabranjuje. Kan. 1059 - enidba katolika, makar samo jedna stranka bila katolika, ravna se ne samo prema boanskom nego i prema kanonskom pravu, pri emu ostaje netaknuta mjerodavnost svjetovne vlasti s obzirom na isto svjetovne uinke enidbe. Kan. 1060 - enidba uiva pravnu pogodnost; stoga u dvojbi enidba treba da se smatra valjanom dok se ne dokae protivno. Kan. 1061 - 1. Valjana enidba meu krtenima naziva se samo tvrdom ako nije izvrena, a tvrdom i izvrenom ako su enidbeni drugovi meusobno na ljudski nain izvrili brani in po sebi prikladan za raanje djece, prema kojemu je po svojoj naravi usmjerena enidba i kojim enidbeni drugovi postaju jedno tijelo. 2. Ako su enidbeni drugovi, poto je sklopljena enidba, zajedno stanovali, pretpostavlja se da je enidba izvrena, dok se ne dokae protivno. 3. Nevaljana enidba naziva se predmnijevana, ako ju je barem jedna stranka sklopila u dobroj vjeri, dok obje stranke nisu postale sigurne u njezinu nevaljanost. Kan. 1062 - 1. Obeanje enidbe, bilo jednostrano bilo obostrano, koje se naziva zaruke, ravna se prema krajevnom pravu koje je donijela biskupska konferencija, uzevi u obzir obiaje i svjetovne zakone, ako ih ima. 2. Iz obeanja enidbe ne stjee se pravo na tubu za sklapanje enidbe; stjee se ipak pravo na tubu za naknadu tete, ako je pretrpljena. POGLAVLJE I.

PASTORALNA BRIGA I PRIPRAVA ZA SKLAPANJE ENIDBE

Kan. 1063 - Pastiri dua obvezni su brinuti se da vlastita crkvena zajednica prua vjernicima pomo kojom se enidbeni stale odrava u kranskom duhu i napreduje u savrenosti. Ta pomo osobito treba da se prua:
172

1. propovijedanjem, katehezom prilago enom djeci, mladima i odraslima, dapae, upotrebom sredstava drutvenog priopivanja pomou kojih neka se vjernici pouavaju o smislu kranske enidbe i o zadai kranskih enidbenih drugova i roditelja; 2. osobnom pripravom za sklapanje enidbe pomou koje neka se zarunici priprave za svetost i dunosti svojega novog stalea; 3. plodonosnim bogoslunim slavljenjem enidbe kojim neka se pokae da enidbeni drugovi oituju otajstvo jedinstva i plodne ljubavi izmeu Krista i Crkve i da imaju udjela u njemu; 4. pruanjem pomo i oenjenima da bi, vjerno obdravajui i titei enidbeni savez, danomice ivjeli svetim i potpunijim obiteljskim ivotom. Kan. 1064 - Mjesni se ordinarij ima pobrinuti da se ta pomo uredi tako kako je potrebno, posavjetovavi se takoer, ako je prikladno, s muevima i enama prokuanima iskustvom i strunou. Kan. 1065 - 1. Katolici koji jo nisu primili sakrament potvrde neka ga prime prije sklapanja enidbe, ako je to mogue bez velike potekoe. 2. Da bi se plodonosno primio sakrament enidbe, zarunicima se usrdno preporuuje da prime sakramente pokore i presvete euharistije. Kan. 1066 - Prije sklapanja enidbe mora biti sigurno da se nita ne protivi njezinu valjanom i doputenom sklapanju. Kan. 1067 - Biskupska konferencija neka o zarunikom ispitu, a i o enidbenim navjetajima i drugim sredstvima prikladnim za obavljanje izvida potrebnih prije enidbe izda odredbe; poto pomno izvri te odredbe, upnik moe prisustvovati enidbi. Kan. 1068 - U smrtnoj pogibelji, ako se ne mogu imati drugi dokazi, dovoljna je, osim ako ima protivnih pokazatelja, tvrdnja stranaka, ako je potrebno i pod prisegom, da su krtene i da nisu sprijeene nikojom smetnjom. Kan. 1069 - Svi su vjernici obvezni smetnje, ako bi za koje znali, prije sklapanja enidbe otkriti upniku ili mjesnom ordinariju. Kan. 1070 - Ako je izvide obavio netko drugi a ne upnik ija je zadaa da prisustvuje enidbi, neka o njihovu ishodu to prije vjerodostojnom ispravom obavijesti toga upnika. Kan. 1071 - 1. Osim ako je prijeka potreba, neka nitko bez dozvole mjesnog ordinarija ne prisustvuje: 1. enidbi lutalica; 2. enidbi koja se prema odredbi svjetovnog zakona ne moe priznati ili sklopiti; 3. enidbi onoga tko ima naravne obveze prema drugoj stranci ili djeci ro enoj iz prijanje veze; 4. enidbi onoga tko je, kako je openito poznato, odbacio katoliku vjeru; 5. enidbi onoga tko je udaren cenzurom; 6. enidbi maloljetnika bez znanja ili protiv razborita protivljenja roditelja; 7. enidbi koja treba da se sklopi preko zastupnika, o kojoj se govori u kan. 1105. 2. Neka mjesni ordinarij ne dade dozvolu za prisustvovanje enidbe onoga tko je, kako je openito poznato, odbacio katoliku vjeru, osim ako se na odgovarajui nain obdravaju odredbe o kojima se govori u kan. 1125.

173

Kan. 1072 - Neka pastiri dua nastoje odvraati mlade od slavljenja enidbe prije dobi u kojoj se prema ustaljenim krajevnim obiajima obiava sklapati enidba. POGLAVLJE II.

ZAPREKE OPENITO
Kan. 1073 - Zapreka ini osobu nesposobnom za valjano sklapanje enidbe. Kan. 1074 - Smetnja se smatra javnom kad se moe dokazati na izvanjskom podru ju; inae je tajna. Kan. 1075 - 1. Samo vrhovna crkvena vlast ima pravo vjerodostojno izjaviti kad boansko pravo enidbu zabranjuje ili ini nevaljanom. 2. Samo vrhovna vlast ima takoer pravo ustanoviti druge smetnje za krtene. Kan. 1076 - Odbacuje se obiaj koji uvodi novu smetnju ili je protivan postojeim smetnjama. Kan. 1077 - 1. Mjesni ordinarij moe svojim podlonicima gdje god oni boravili i svima koji se stvarno nalaze na njegovu podruju zabraniti enidbu u posebnom sluaju, ali samo privremeno, zbog vana razloga i dok taj traje. 2. Samo vrhovna crkvena vlast moe zabraniti dodati zapreku. Kan. 1078 - 1. Mjesni ordinarij moe svojim podlonicima gdje god boravili i svima koji se stvarno nalaze na njegovu podruju dati oprost od svih smetnja crkvenoga prava, osim od onih od kojih je oprost pridran Apostolskoj Stolici. 2. Smetnje od kojih je oprost pridran Apostolskoj Stolici jesu: 1. smetnja nastala iz svetih redova ili iz javnog doivotnog zavjeta istoe u redovnikoj ustanovi papinskoga prava; 2. smetnja zlodjela, o kojem se govori u kan. 1090. 3. Nikada se ne daje oprost od smetnje krvnog srodstva u pravoj liniji ili u drugom stupnju pobone linije. Kan. 1079 - 1. Ako prijeti smrtan pogibelj, mjesni ordinarij moe svojim podlonicima gdje god boravili i svima koji se stvarno nalaze na njegovu podruju dati oprost i od oblika koji treba da se obdrava u sklapanju enidbe i od svih i pojedina nih, bilo javnih bilo tajnih, smetnja crkvenoga prava, osim od smetnje nastale iz svetog reda prezbiterata. 2. U istim okolnostima, o kojima se govori u 1, ali samo onda kad nije mogue doi do mjesnog ordinarija, tu vlast da dade oprost ima bilo upnik, bilo posve eni slubenik valjano ovlaten, sveenik ili akon, koji prisustvuje enidbi prema odredbi kan. 1116, 2. 3. U smrtnoj pogibelji ispovjednik ima vlast dati oprost od tajnih smetnja za unutranje podruje, bilo u sakramentalnoj ispovijedi bilo izvan nje. 4. U sluaju o kojem se govori u 2 smatra se da nije mogue doi do mjesnog ordinarija ako je to mogue samo brzojavno ili telefonski. Kan. 1080 - 1. Kad god se smetnja otkrije kad je ve sve spremno za svadbu, a enidba se bez vjerojatne pogibelji da e biti velikog zla ne moe odgoditi dok se od mjerodavne vlasti ne dobije oprost, tada vlast da dadu oprost od svih smetnja, osim od onih o kojima se govori u kan. 1078, br. 1, imaju mjesni ordinarij i, samo ako je sluaj tajan, svi oni o kojima se govori u kan. 1079, 2-3, uz obdravanje ondje propisanih uvjeta.
174

 2. Ta vlast vrijedi i za ukrepljenje enidbe, ako zbog odgode nastane ista pogibelj, a nema dovoljno vremena utei se Apostolskoj Stolici ili mjesnom ordinariju kad se radi o smetnjama od kojih on moe dati oprost. Kan. 1081 - upnik ili sveenik ili akon, o kojima se govori u kan. 1079, 2, neka odmah obavijesti mjesnog ordinarija o oprostu danu za izvanjsko podruje; to neka se upie u maticu vjenanih. Kan. 1082 - Oprost od tajne smetnje dan na unutranjem izvansakramentalnom podruju neka se upie u knjigu koja treba da se uva u tajnom arhivu kurije, i nije potreban drugi oprost za izvanjsko podruje ako poslije tajna smetnja postane javna, osim ako otpis Pokorniarne odredi neto drugo. POGLAVLJE III.

ZAPREKE POJEDINANO
Kan. 1083 - 1. Muka osoba prije navrene esnaeste godine, a enska osoba prije navrene etrnaeste godine ne mogu sklopiti valjanu enidbu. 2. Biskupska konferencija moe odrediti viu dob za doputeno sklapanje enidbe. Kan. 1084 - 1. Prethodna i trajna nemo za spolni in, ili kod muke osobe ili kod enske osobe, bilo apsolutna bilo relativna, po samoj svojoj naravi ini enidbu nevaljanom. 2. Ako je smetnja nemo i dvojbena, bila to pravna bila injenina dvojba, enidba se ne smije sprijeiti niti proglasiti nitavnim dok traje dvojba. 3. Neplodnost niti zabranjuje niti prijei enidbu, uz obdravanje propisa kan. 1098. Kan. 1085 - 1. Nevaljano pokuava sklopiti enidbu onaj tko je vezan vezom prijanje, makar i neizvrene, enidbe. 2. Iako je prijanja enidba nevaljana ili razrijeena s bilo kojeg razloga, nije stoga doputeno sklopiti drugu dok se zakonito i sigurno ne utvrdi nitavnost ili razrjeenje prve. Kan. 1086 - 1. Nije valjana enidba izmeu dviju osoba od kojih je jedna krtena u Katolikoj crkvi ili je u nju primljena i nije formalnim inom od nje otpala, a druga je nekrtena. 2. Neka se od te smetnje ne daje oprost, osim ako se ispune uvjeti o kojima se govori u kann. 1125 i 1126. 3 Ako je stranka u vrijeme sklapanja enidbe openito smatrana kao krtena ili je njezino krtenje bilo dvojbeno, treba da se, prema odredbi kan. 1060, pretpostavi valjanost enidbe dok se sigurno ne dokae da je jedna stranka krtena, a druga nekrtena. Kan. 1087 - Nevaljano pokuavaju sklopiti enidbu oni koji su primili svete redove. Kan. 1088 - Nevaljano pokuavaju sklopiti enidbu oni koji su vezani javnim doivotnim zavjetom istoe u redovnikoj ustanovi. Kan. 1089 - Izmeu muke osobe i radi sklapanja enidbe otete ili barem zadravane enske osobe ne moe biti nikakve enidbe, osim ako poslije enska osoba odijeljena od otmiara i smjetena na sigurno i slobodno mjesto svojevoljno izabere enidbu. Kan. 1090 - 1. Tko radi sklapanja enidbe s odreenom osobom ubije njezina ili svoga enidbenog druga, nevaljano pokuava sklopiti tu enidbu.
175

 2. Nevaljano takoer meusobno pokuavaju sklopiti enidbu oni koji su usmrtili enidbenog druga uzajamnim fizikim ili moralnim djelom. Kan. 1091 - 1. U pravoj liniji krvnoga srodstva nevaljana je enidba me u svim precima i potomcima, bilo zakonitim bilo naravnim. 2. U pobonoj liniji nevaljana je sve do etvrtoga koljena ukljuivo. 3. Smetnja se krvnoga srodstva ne umnoava. 4. Neka se nikad ne dopusti enidba ako ima ikakve dvojbe da su stranke krvno srodne u nekom stupnju prave linije ili u drugom stupnju pobone linije. Kan. 1092 - Tazbina u pravoj liniji ini enidbu nevaljanom u svakom stupnju. Kan. 1093 - Smetnja javne udorednosti nastaje iz nevaljane enidbe, poto je uspostavljen zajedniki ivot ili iz opepoznatog ili javnog prilenitva; smetnja ini enidbu nevaljanom u prvom stupnju prave linije izmeu muke osobe i krvnih srodnika enske osobe, i obratno. Kan. 1094 - Ne mogu meusobno valjano sklopiti enidbu oni koji se vezani zakonskim srodstvom, nastalim iz posvojenja, u pravoj liniji ili u drugom stupnju pobo ne linije. POGLAVLJE IV.

ENIDBENA PRIVOLA
Kan. 1095 - Nesposobni su za sklapanje enidbe: 1. oni koji nisu dovoljno sposobni sluiti se razumom; 2. oni koji boluju od tekog manjka prosuivanja o bitnim enidbenim pravima i dunostima koje treba da se uzajamno predaju i primaju; 3. oni koji zbog razloga psihike naravi ne mogu preuzeti bitne enidbene obveze. Kan. 1096 - 1. Da bi se mogla imati enidbena privola, potrebno je da ugovornim strankama barem nije nepoznato da je enidba trajna zajednica izmeu muke i enske osobe usmjerena na raanje djece stanovitom spolnom suradnjom. 2. To se neznanje ne pretpostavlja poslije doraslosti. Kan. 1097 - 1. Zabluda u osobi ini enidbu nevaljanom. 2. Zabluda u osobini osobe, makar bila uzrok ugovora, ne ini enidbu nevaljanom, osim ako se izravno i prvenstveno smjera na tu osobinu. Kan. 1098 - Nevaljano sklapa enidbu onaj tko ulazi u nju zaveden, radi zadobivanja privole, zlonamjernom prijevarom o nekoj osobini druge stranke koja po svojoj naravi moe teko naruiti zajednicu enidbenog ivota. Kan. 1099 - Zabluda o jednosti ili nerazrjeivosti ili sakramentalnom dostojanstvu enidbe, samo ako ne odreuje volju, ne ini nevaljanom enidbenu privolu. Kan. 1100 - Znanje ili miljenje da je enidba nitava ne iskljuuje nuno enidbenu privolu. Kan. 1101 - 1. Pretpostavlja se da je unutranja voljna privola u skladu s rije ima i znakovima upotrijebljenim u sklapanju enidbe. 2. Ali, ako jedna stranka ili obje pozitivnim inom volje iskljui samu enidbu ili neki bitni sastavni dio ili neko bitno svojstvo enidbe, nevaljano sklapa enidbu.
176

Kan. 1102 - 1. enidba pod uvjetom o buduem ne moe se valjano sklopiti. 2. enidba pod uvjetom o prolom ili o sadanjem valjana je ili nevaljana, ve prema tome da li onoga to je pod uvjetom ima ili nema. 3. Uvjet pak, o kojem se govori u 2, ne moe se doputeno postaviti osim s napismeno danim doputenjem mjesnog ordinarija. Kan. 1103 - Nevaljana je enidba sklopljena zbog sile ili velikog straha koji je zadan izvana, pa i nenamjerno, tako da je netko prisiljen izabrati enidbu kako bi ga se oslobodilo. Kan. 1104 - 1. Za valjano sklapanje enidbe potrebno je da stranke budu istodobno prisutne bilo osobno bili preko zastupnika. 2. Neka zarunici rijeima izreknu enidbenu privolu; ako pak ne mogu govoriti, onda znakovima koji isto znae. Kan. 1105 - 1. Za valjano sklapanje enidbe preko zastupnika trai se: 1. da postoji poseban nalog za sklapanje enidbe s odreenom osobom; 2. da zastupnika odredi sam nalogodavac i da taj osobno obavi svoju zadau. 2. Da bi nalog bio valjan, treba da ga potpiu nalogodavac i, osim toga, upnik ili ordinarij mjesta u kojemu se nalog daje, ili sveenik kojega je ovlastio jedan od njih, ili barem dvojica svjedoka; ili se nalog mora sastaviti kao isprava koja je vjerodostojna prema odredbi svjetovnoga prava. 3. Ako nalogodavac ne moe pisati, neka se to zabiljei u samom nalogu i neka se doda drugi svjedok, koji neka takoer potpie spis; inae je nalog nevaljan. 4. Ako nalogodavac opozove nalog ili duevno oboli prije nego zastupnik u njegovo ime sklopi enidbu, enidba je nevaljana, iako to nije znao ni zastupnik ni druga stranka koja je sklopila enidbu. Kan. 1106 - enidba se moe sklopiti preko tumaa; toj pak enidbi upnik neka ne prisustvuje, osim ako je siguran u pouzdanost tumaa. Kan. 1107 - Iako je enidba bila nevaljano sklopljena zbog smetnje ili manjka oblika, pretpostavlja se da dana privola traje, dok se ne utvrdi da je opozvana. POGLAVLJE V.

OBLIK SKLAPANJA ENIDBE

Kan. 1108 - 1. Valjane su samo one enidbe koje se sklapaju u prisutnosti mjesnog ordinarija ili upnika, ili sveenika ili akona koje ovlasti jedan od njih dvojice, a i dvojice svjedoka, ipak po pravilima navedenim u kanonima koji slijede i tako da se potuju izuzeci, o kojima se govori u kann. 144, 1112, 1, 1116 i 1127, 2-3. 2. Smatra se da enidbi prisustvuje samo onaj tko prisutan trai i u ime Crkve prima o itovanje privole onih koji sklapaju enidbu. Kan. 1109 - Mjesni ordinarij i upnik, osim ako su presudom ili odlukom izop eni ili udareni zabranom bogosluja ili obustavom od slube ili takvima proglaeni, snagom slube valjano prisustvuju enidbama, u granicama svojeg podruja, ne samo podlonika nego i onih koji nisu podlonici, samo ako je barem jedan od njih latinskog obreda.

177

Kan. 1110 - Osobni ordinarij i osobni upnik snagom slube valjano prisustvuju enidbama samo onih od kojih je barem jedna od stranaka podlonik u granicama njihove oblasti. Kan. 1111 - Mjesni ordinarij i upnik, dokle god valjano vre slubu, mogu ovlast za prisustvovanje enidbama, takoer opu, u granicama svojeg podruja povjeriti sveenicima i akonima. 2. Da bi povjerba oblasti za prisustvovanje enidbama bila valjana, mora se izriito dati odreenim osobama; ako se radi o pojedinanom ovlatenju, treba da se dade za odreenu enidbu; ako se pak radi o opem ovlatenju, treba da se dade napismeno. Kan. 1112 - 1. Gdje nema sveenika ni akona, dijecezanski biskup moe, s prije dobivenim povoljnim miljenjem biskupske konferencije i poto dobije dozvolu Svete Stolice, ovlastiti laike da prisustvuju enidbama. 2. Neka se izabere prikladan laik, sposoban pouavati zarunike i pravilno obavljati enidbeno bogosluje. Kan. 1113 - Prije nego se dade pojedinano ovlatenje, neka se uini sve to pravo odreuje za dokazivanje slobodnog stanja. Kan. 1114 - Tko prisustvuje enidbi postupa nedoputeno, osim ako je siguran da su stranke prema pravnim propisima slobodnoga stanja i da ima upnikovu dozvolu, ako je mogue, kad god prisustvuje snagom opeg ovlatenja. Kan. 1115 - Neka se enidbe sklapaju u upi gdje jedna od stranaka koje sklapaju enidbu ima prebivalite ili boravite ili jednomjeseno boravljenje ili, ako se radi o lutalicama, u upi gdje stvarno borave; mogu se sklopiti i drugdje s dozvolom vlastitog ordinarija ili vlastitog upnika. Kan. 1116 - 1. Ako se onaj koji je prema zakonskoj odredbi mjerodavan da prisustvuje enidbi ne moe imati ili se do njega ne moe do i bez velike poteko e, oni koji kane sklopiti pravu enidbu mogu je valjano i doputeno sklopiti pred samim svjedocima: 1. u smrtnoj pogibelji; 2. izvan smrtne pogibelji, samo ako se razborito predvia da e takve prilike potrajati mjesec dana. 2. U oba sluaja, ako je tu drugi sveenik ili akon koji moe biti nazo an, on se mora pozvati i mora zajedno sa svjedocima pribivati sklapanju enidbe, a enidba je valjana i pred samim svjedocima. Kan. 1117 - Gore odreeni oblik treba da se obdrava, ako je barem jedna od stranaka koje sklapaju enidbu krtena u Katolikoj crkvi ili je u nju primljena, a nije formalnim inom od nje otpala, uz potovanje propisa kan. 1127, 2. Kan. 1118 - 1. Neka se enidba izmeu katolika ili izmeu katolike stranke i nekatolike krtene stranke sklopi u upnoj crkvi; u drugoj crkvi ili kapeli moi e se sklopiti s dozvolom mjesnog ordinarija ili upnika. 2. Mjesni ordinarij moe dopustiti da se enidba sklopi na drugom prikladnu mjestu. 3. enidba izmeu katolike stranke i nekrtene stranke moe se sklopiti u crkvi ili na drugom prikladnu mjestu. Kan. 1119 - Neka se u sklapanju enidbe, osim ako nije prijeka potreba, obdravaju obredi propisani u bogoslunim knjigama koje je Crkva odobrila ili koji su prihva eni zakonitim obiajima.
178

Kan. 1120 - Biskupska konferencija moe sastaviti svoj enidbeni obred koji treba da pregleda Sveta Stolica i koji je primjeren mjesnim i narodnim obiajima prilagoenima kranskom duhu, obdravajui ipak zakon da onaj koji prisustvuje enidbi trai i prima oitovanje privole stranaka. Kan. 1121 - 1. Nakon sklapanja enidbe upnik mjesta sklapanja ili onaj koji ga zamjenjuje, iako joj ni jedan od njih nije prisustvovao, neka to prije u matice vjenanih upie imena enidbenih drugova, onoga koji je prisustvovao i svjedoka, mjesto i dan sklapanja enidbe na nain koji je propisala biskupska konferencija ili dijecezanski biskup. 2. Kad god se enidba sklapa prema odredbi kan. 1116, sveenik ili akon, ako je bio prisutan kod sklapanja, a inae svjedoci zajedno sa strankama, duni su to prije obavijestiti upnika ili mjesnog ordinarija o sklopljenoj enidbi. 3. Kad se radi o enidbi sklopljenoj uz oprost od kanonskog oblika, neka se mjesni ordinarij koji je dao oprost pobrine da se oprost i sklapanje upiu u maticu vjenanih i kurije i upe vlastite katolikoj stranci iji je upnik obavio izvide o slobodnom stanju; katoliki enidbeni drug duan je to prije obavijestiti toga ordinarija i upnika o sklopljenoj enidbi, nazna ujui mjesto sklapanja i obdrani javni oblik. Kan. 1122 - 1. Neka se sklopljena enidba upie i u matice krtenih u kojima je upisano krtenje enidbenih drugova. 2. Ako enidbeni drug sklopi enidbu u upi u kojoj nije krten, neka upnik mjesta sklapanja obavijest o sklopljenoj enidbi to prije poalje upniku mjesta krtenja. Kan. 1123 - Kad god se enidba ili ukrijepi za izvanjsko podru je ili proglasi nitavom ili se, osim smru, zakonito razrijei, mora biti obavijeten upnik mjesta sklapanja enidbe da bi se to propisno upisalo u matice vjenanih i matice krtenih. POGLAVLJE VI.

MJEOVITE ENIDBE
Kan. 1124 - enidba izmeu dviju krtenih osoba od kojih je jedna krtena u Katolikoj crkvi ili je u nju primljena poslije krtenja i koja nije od nje formalnim inom otpala, a druga pripada Crkvi, ili crkvenoj zajednici koja nema potpunog zajednitva s Katolikom crkvom, zabranjena je bez izriite dozvole mjerodavne vlasti. Kan. 1125 - Tu dozvolu moe dati mjesni ordinarij ako postoji opravdan i razborit razlog; neka je ne dade, osim poto se ispune sljedei uvjeti: 1. katolika stranka treba izjaviti da je spremna otkloniti pogibelji otpada od vjere i dati iskreno obeanje da e uiniti sve to je u njezinoj moi kako bi sva djeca bila krtena i odgojena u Katolikoj crkvi; 2. o tim obeanjima koja treba da dade katolika stranka neka se pravodobno obavijesti druga stranka tako da bude sigurno da je ova svjesna obeanja i obveze katolike stranke; 3. obje stranke treba da se poue o svrhama i bitnim svojstvima enidbe, koje ni jedna ni druga stranka ne smiju iskljuiti. Kan. 1126 - Zadaa je biskupske konferencije i da utvrdi oblik u kojem treba da se dadu te izjave i obeanja, koja se uvijek trae, i da odredi nain na koji e se to i utvrditi na izvanjskom podruju i obavijestiti nekatolika stranka. Kan. 1127 - 1. to se tie oblika koji treba da se primijeni u mjeovitoj enidbi, neka se obdravaju propisi kan. 1108; ako pak katolika stranka sklapa enidbu s nekatolikom strankom
179

istonog obreda, kanonski oblik sklapanja treba da se obdrava samo za doputenost; za valjanost pak trai se sudjelovanje posveenog slubenika, uz obdravanje ostaloga to po pravu treba obdravati. 2. Ako obdravanju kanonskog oblika stoje na putu velike potekoe, mjesni ordinarij katolike stranke ima pravo u pojedinanim sluajevima dati oprost od njega, posavjetovavi se ipak s ordinarijem mjesta gdje se sklapa enidba i potuju i za valjanost neki javni oblik sklapanja; biskupska konferencija treba da donese odredbe prema kojima e se spomenuti oprost ujednaeno davati. 3. Zabranjuje se, prije ili poslije kanonskog sklapanja prema odredbi 1, drugo vjersko sklapanje ste enidbe radi davanja ili obnavljanja enidbene privole; isto tako neka ne bude vjerskog sklapanja u kojemu bi katoliki i nekatoliki sluitelj istodobno, obavljajui svaki svoj obred, traili privolu stranaka. Kan. 1128 - Neka se mjesni ordinariji i drugi pastiri dua brinu da katolikom enidbenom drugu i djeci roenoj iz mjeovite enidbe ne uzmanjka duhovne pomo i za izvravanje njihovih obveza i neka pomau enidbenim drugovima u unapreivanju jedinstva enidbenog i obiteljskog ivota. Kan. 1129 - Propisi kann. 1127 i 1128 treba da se primjenjuju i na enidbe kojima stoji na putu smetnja razliitosti vjere, o kojoj se govori u kan. 1086, 1. POGLAVLJE VII.

TAJNO SKLAPANJE ENIDBE

Kan. 1130 - Zbog vana i hitna razlog mjesni ordinarij moe dopustiti da se enidba sklopi tajno. Kan. 1131 - Doputenje za tajno sklapanje enidbe sadri: 1. da izvidi, koji treba da se obave prije enidbe, budu tajni; 2. da tajnu o sklopljenoj enidbi uvaju mjesni ordinarij, onaj tko prisustvuje enidbi, svjedoci i enidbeni drugovi. Kan. 1132 - Obveza uvanja tajne, o kojoj se govori u kan. 1131, br. 2, prestane za mjesnog ordinarija ako zbog uvanja tajne zaprijeti velika sablazan ili teka povreda svetosti enidbe, i neka to bude spomenuto strankama prije sklapanja enidbe. Kan. 1133 - Neka se tajno sklopljena enidba upie samo u posebnu maticu, koja treba da se uva u tajnom arhivu kurije. POGLAVLJE VIII.

UINCI ENIDBE
Kan. 1134 - Iz valjane enidbe nastaje meu enidbenim drugovima veza koja je po svojoj naravi trajna i iskljuiva; osim toga, u kranskoj se enidbi enidbeni drugovi posebnim sakramentom okrepljuju i kao posveuju za dunosti i dostojanstvo svojega stalea. Kan. 1135 - Oboje enidbenih drugova imaju jednaku dunost i pravo u vezi s onim to se tie zajednice enidbenog ivota.
180

Kan. 1136 - Roditelji imaju veoma vanu dunost i poglavito pravo da se, prema svojim snagama, brinu za odgoj djece bilo tjelesni, drutveni i kulturni, bilo udoredni i vjerski. Kan. 1137 - Zakonita su ona djeca koja su zaeta ili roena iz valjane ili predmnijevane enidbe. Kan. 1138 - 1. Otac je onaj na koga upuuje propisno vjenanje, osim ako se oitim dokazima dokae protivno. 2. Pretpostavlja se da su zakonita ona djeca koja su roena barem 180 dana poslije dana sklapanja enidbe ili u vremenu od 300 dana poslije prestanka enidbenog ivota. Kan. 1139 - Nezakonita se djeca pozakonjuju naknadnom enidbom roditelja, bilo valjanom bilo predmnijevanom, ili otpisom Svete Stolice. Kan. 1140 - Pozakonjena djeca, to se tie kanonskih uinaka, u svemu se izjednauju sa zakonitom, osim ako je pravom izriito odreeno drukije. POGLAVLJE IX.

RASTAVA ENIDBENIH DRUGOVA

lanak 1.

RAZRJEENJE VEZE
Kan. 1141 - Tvrda i izvrena enidba ne moe se razrijeiti nijednom ljudskom vla u, a ni zbog ikakva razloga, osim smru. Kan. 1142 - Neizvrenu enidbu izmeu krtenih ili izmeu krtene stranke i nekrtene stranke moe, zbog opravdana razloga, razrijeiti rimski prvosve enik na molbu obiju stranaka ili samo jedne od njih, makar druga stranka bila protivna. Kan. 1143 - 1. enidba sklopljena izmeu dvoje nekrtenih razrjeuje se pavlovskom povlasticom u korist vjere stranke koja je primila krtenje, samim inom kojim ta stranka sklopi novu enidbu, samo ako se nekrtena stranka rastala. 2. Smatra se da se nekrtena stranka rastala ako ne eli s krtenom strankom zajedno ivjeti ili ne eli zajedno ivjeti u miru bez vrijeanja Stvoritelja, osim ako joj ta poto se krstila nije dala opravdan razlog da se rastavi. Kan. 1144 - 1. Da bi krtena stranka valjano sklopila novu enidbu, mora se uvijek pitati nekrtena stranka: 1. hoe li i ona primiti krtenje; 2. hoe li barem zajedniki ivjeti s krtenom strankom u miru, bez vrijeanja Stvoritelja. 2. Ti se upiti moraju obaviti poslije krtenja; ali, mjesni ordinarij moe zbog vana razloga dopustiti da se upiti obave i prije krtenja; dapae, moe dati oprost od upita, bilo prije bilo poslije krtenja, samo ako se barem skraenim i izvansudskim postupkom utvrdi da se ti ne mogu obaviti ili bi bili nekorisni. Kan. 1145 - 1. Neka se upiti redovito obave vlau mjesnog ordinarija obraene stranke; taj ordinarij treba da drugom enidbenom drugu dade vrijeme za odgovor, ako ga zaite, upozorivi ga ipak da e se njegova utnja, ako dano vrijeme ne iskoristi, smatrati kao nijean odgovor.
181

 2. Ako se gore propisani oblik ne moe obdravati, valjani su, dapae i doputeni, upiti koje obavi i privatno samo obraena stranka. 3. U oba sluaja mora se na izvanjskom podruju zakonito utvrditi obavljanje upita i njihov ishod. Kan. 1146 - Krtena stranka ima pravo sklopiti novu enidbu s katolikom strankom. 1. ako druga stranka odgovori nijeno na upite ili su upiti bili zakonito izostavljeni; 2. ako se nekrtena stranka, bilo da je ve upitana bilo da nije, prije ustrajna u mirnom zajednikom ivotu bez vrijeanja Stvoritelja, poslije bez opravdana razloga rastavi, uz obdravanje propisa kann. 1144 i 1145. Kan. 1147 - Mjesni ordinarij ipak, zbog vana razloga, moe dopustiti da krtena stranka, sluei se pavlovskom povlasticom, sklopi enidbu s nekatolikom strankom, bilo krtenom bilo nekrtenom, obdravajui i propise kanona o mjeovitim enidbama. Kan. 1148 - 1. Nekrteni, koji istodobno ima vie nekrtenih ena, poto se krsti u Katolikoj crkvi, ako mu je teko ostati s prvom od njih, moe zadrati jednu od njih, otpustivi ostale. To vrijedi i za nekrtenu enu koja istodobno ima vie nekrtenih mueva. 2. U sluajevima o kojima se govori u 1 enidba, poslije krtenja, treba da se sklopi u zakonitom obliku, uz obdravanje, ako treba, i propisa o mjeovitim enidbama i drugoga to prema pravu treba obdravati. 3. Neka se mjesni ordinarij, imajui u vidu udoredne, drutvene i ekonomske prilike mjesta i osoba, pobrine da se prva i ostale otputene ene dovoljno zadovolje u svojim potrebama, prema naelima pravde, kranske ljubavi i naravne pravinosti. Kan. 1149 - Nekrtena stranka koja, poto se krsti u Katolikoj crkvi, ne moe obnoviti zajedniki ivot s nekrtenim enidbenim drugom zbog ropstva ili progonstva, moe sklopiti drugu enidbu, premda je i druga stranka u meuvremenu primila krst, uz obdravanje propisa kan. 1141. Kan. 1150 - U dvojbenoj stvari povlastica vjere uiva pravnu pogodnost. lanak 2.

RASTAVA UZ TRAJANJE ENIDBENE VEZE

Kan. 1151 - enidbeni drugovi imaju dunost i pravo uvati zajedniki enidbeni ivot, osim ako ih ispriava zakoniti razlog. Kan. 1152 - 1. Iako se usrdno preporuuje da enidbeni drug, potaknut kranskom ljubavlju i zauzet za dobro obitelji, ne uskrati oprotenje preljubnikoj stranci i ne prekida enidbeni ivot, ipak, ako joj nije izriito ili preutno oprostio prijestup, ima pravo prekinuti zajedniki enidbeni ivot, osim ako je pristao na preljub ili mu dao povoda ili i sam po inio preljub. 2. Preutno se oprotenje ima ako je neduni enidbeni drug, poto je doznao za preljub, svojevoljno s branim osjeajem opio s drugim enidbenim drugom; oprotenje se pretpostavlja ako je tijekom est mjeseci sauvao zajedniki enidbeni ivot i nije se utekao crkvenoj ili svjetovnoj vlasti. 3. Ako je neduni enidbeni drug svojevoljno prekinuo zajedniki enidbeni ivot, neka u roku od est mjeseci pokrene parnicu za rastavu koje mjerodavne crkvene vlasti, koja, poto razmotri sve okolnosti, neka prosudi moe li se neduni enidbeni drug navesti da oprosti prijestup i da trajno ne produi rastavu.
182

Kan. 1153 - 1. Ako jedan od enidbenih drugova dovodi u veliku duevnu ili tjelesnu pogibelj drugog enidbenog druga ili djecu ili drukije ini pretekim zajedniki ivot, prua drugom enidbenom drugu zakoniti razlog da se rastavi prema odluci mjesnog ordinarija i, ako prijeti pogibelj zbog odgode, prema vlastitoj odluci. 2. U svim sluajevima, poto prestane razlog rastave, treba da se ponovno uspostavi zajedniki enidbeni ivot, osim ako crkvena vlast odredi drukije. Kan. 1154 - Poto se provede rastava enidbenih drugova, treba se uvijek prikladno pobrinuti za potrebno uzdravanje i odgoj djece. Kan. 1155 - Neduni enidbeni drug moe, i to je pohvalno, drugoga enidbenog druga primiti natrag u enidbeni ivot; u tom se sluaju odrie prava na rastavu. POGLAVLJE X.

UKREPLJENJE ENIDBE
lanak 1.

JEDNOSTAVNO UKREPLJENJE
Kan. 1156 - 1. Da bi se ukrijepila enidba nevaljana zbog zapreke, trai se da smetnja prestane ili da se od nje dobije oprost i da barem ona stranka koja zna za smetnju obnovi privolu. 2. Ta se obnova prema crkvenom pravu trai za valjanost ukrepljenja, premda su u poetku obje stranke oitovale privolu i nisu je poslije opozvale. Kan. 1157 - Obnova privole mora biti nov in volje za enidbu o kojoj stranka koja obnavlja privolu zna ili misli da je bila nitava od po etka. Kan. 1158 - 1. Ako je smetnja javna, obje stranke treba da obnove privolu u kanonskom obliku, uz potovanje propisa kan. 1127, 2. 2. Ako se smetnja ne moe dokazati, dosta je da se privola obnovi privatno i tajno, i to neka privolu obnovi stranka koja je svjesna smetnje, samo ako je druga ostala pri danoj privoli, ili obje stranke, ako je smetnja poznata i jednoj i drugoj. Kan. 1159 - 1. enidba nevaljana zbog nedostatka privole ukrepljuje se ako stranka koja nije privoljela od sada privoli, samo ako traje privola koju je dala druga stranka. 2. Ako se nedostatak privole ne moe dokazati, dosta je da stranka koja nije privoljela dade privolu privatno i tajno. 3. Ako se nedostatak privole moe dokazati, potrebno je da se privola dade u kanonskom obliku. Kan. 1160 - Da bi enidba, nitava zbog nedostatka oblika, postala valjana, mora se ponovno sklopiti u kanonskom obliku, uz potovanje propisa kan. 1127, 2.

183

lanak 2.

OZDRAVLJENJE U KORIJENU
Kan. 1161 - 1. Ozdravljenje u korijenu nevaljane enidbe njezino je ukrepljenje bez obnove privole, koje daje mjerodavna vlast i koje sadri oprost od smetnje, ako je ima, i od kanonskog oblika, ako nije obdravana, i djelovanje unatrag kanonskih uinaka na prolost. 2. Ozdravljenje biva od asa davanja milosti; djelovanje pak unatrag podrazumijeva se da vrijedi od asa sklapanja enidbe, osim ako je izriito odreeno drukije. 3. Ozdravljenje u korijenu neka se ne dade, osim ako je vjerojatno da stranke ele ustrajati u enidbenom ivotu. Kan. 1162 - 1. Ako u obje ili u jedne od stranaka nema privole, enidba se ne moe ozdraviti u korijenu, bilo da je privola nedostajala od poetka, bilo da je u poetku dana, a poslije opozvana. 2. Ali, ako privole nije bilo od poetka, nego je dana poslije, ozdravljenje se moe dati od asa kad je dana privola. Kan. 1163 - 1. enidba nevaljana zbog smetnje ili nedostatka propisanog oblika moe se ozdraviti samo ako traje privola obiju stranaka. 2. enidba nevaljana zbog smetnje naravnog ili pozitivnog boanskog prava moe se ozdraviti samo poto prestane smetnja. Kan. 1164 - 1. Ozdravljenje se moe valjano dati i bez znanja jedne ili obiju stranaka; neka je ipak ne dade osim zbog vana razloga. Kan. 1165 - 1. Ozdravljenje u korijenu moe dati Apostolska Stolica. 2. U pojedinanim sluajevima moe ga dati dijecezanski biskup, iako u istoj enidbi ima vie razloga nitavnosti, poto se za ozdravljenje mjeovite enidbe ispune uvjeti o kojima se govori u kan. 1125; ali, on ga ne moe dati ako postoji smetnja od koje je oprost prema odredbi kan. 1078, 2 pridran Apostolskoj Stolici ili se radi o smetnji naravnog ili pozitivnog boanskog prava koja je ve prestala.

184

DIO II.

OSTALI BOGOTOVNI INI

NASLOV I.

BLAGOSLOVINE
Kan. 1166 - Blagoslovine su sveti znakovi kojima se, na neki na in kao i sakramentima, oznauju i po zagovoru Crkve postiu osobito duhovni uinci. Kan. 1167 - 1. Samo Apostolska Stolica moe ustanoviti nove blagoslovine ili prihva ene vjerodostojno tumaiti, neke od njih ukinuti ili mijenjati. 2. U tvorbi ili podjelbi blagoslovina neka se paljivo obdravaju obredi i obrasci koje je odobrila crkvena vlast. Kan. 1168 - Sluitelj je blagoslovina klerik koji ima potrebnu vlast; neke blagoslovine, prema odredbi bogoslunih knjiga, mogu prema sudu mjesnog ordinarija podjeljivati i laici koji imaju odgovarajue osobine. Kan. 1169 - 1. Posveenja i posvete mogu valjano obavljati oni koji imaju biskupski biljeg, a i prezbiteri kojima je to dana pravom ili zakonitim doputenjem. 2. Svaki prezbiter moe dijeliti blagoslovine, osim onih koji su pridrani rimskom prvosveeniku ili biskupima. 3. akon moe dijeliti samo one blagoslovine koji su mu izriito doputeni po pravu. Kan. 1170 - Blagoslovi, koji treba da se dijele prvenstveno katolicima, mogu se dati i katekumenima, dapae, i nekatolicima, osim ako to prijei crkvena zabrana. Kan. 1171 - Neka se s posveenim stvarima, koje su posvetom ili blagoslovom odreene za bogotovlje, postupa s potovanjem i neka se ne upotrebljavaju u svjetovne svrhe ili u svrhe koje njima ne odgovaraju, makar bile u privatnom vlasnitvu. Kan. 1172 - 1. Nitko ne moe zakonito izricati zaklinjanja nad opsjednutima, osim ako je od mjesnog ordinarija dobio posebnu i izriitu dozvolu. 2. Neka mjesni ordinarij dade tu dozvolu samo prezbiteru koji se odlikuje pobonou, znanjem, razboritou i neporo nou ivota.

185

NASLOV II.

ASOSLOV
Kan. 1173 - Crkva, vrei Kristovu sveeniku slubu, slavi bogosluje asova, kojim sluajui Boga koji govori svojem narodu i spominjui se otajstva spasenja, Njega bez prestanka pjesmom i molitvom hvali i moli za spasenje svega svijeta. Kan. 1174 - 1. Klerici su obvezni moliti asoslov prema odredbi kan. 276, 2, br. 3; lanovi ustanova posveenoga ivota i druba apostolskog ivota prema odredbi svojih konstitucija. 2. I ostali se vjernici, prema okolnostima, usrdno pozivaju da sudjeluju u moljenju asoslova kao u inu Crkve. Kan. 1175 - U moljenju asoslova neka, se koliko je mogue, obdrava pravo vrijeme svakog asa.

186

NASLOV III.

CRKVENI SPROVOD
Kan. 1176 - 1. Preminulim vjernicima treba da se dade crkveni sprovod prema pravnoj odredbi. 2. Crkveni sprovod, po kojem Crkva zaziva duhovnu pomo za preminule i odaje poast njihovim tijelima te istodobno prua ivima utjehu nade, treba da se slavi prema odredbi bogoslunih zakona. 3. Crkva usrdno preporuuje da se uva poboni obiaj pokapanja tijela preminulih; ipak ne zabranjuje spaljivanje, osim ako je izabrano zbog razloga protivnih kranskom nauku. POGLAVLJE I.

SPROVODNO SLAVLJE
Kan. 1177 - 1. Sprovod za svakog preminulog vjernika mora se redovito obaviti u crkvi njegove upe. 2. Ali, svakom vjerniku ili onima ija je dunost brinuti se za sprovod preminulog vjernika doputeno je izabrati za sprovod drugu crkvu s pristankom onoga tko njome upravlja i poto obavijesti pokojnikova upnika. 3. Ako se smrt dogodi izvan vlastite upe i mrtvo se tijelo ne prenese u nju, a za sprovod nije zakonito izabrana druga crkva, neka se sprovod obavi u crkvi upe gdje se smrt dogodila, osim ako je posebnim pravom odreena druga. Kan. 1178 - Neka se sprovod dijecezanskog biskupa obavi u njegovoj stolnoj crkvi, osim ako je sam izabrao drugu crkvu. Kan. 1179 - Sprovod redovnika i lanova drube apostolskoga ivota neka redovito u njihovoj crkvi ili kapeli obavi poglavar ako je ustanova ili druba klerika, inae kapelan. Kan. 1180 - 1. Ako upa ima svoje groblje, preminule vjernike treba pokopati na njemu, osim ako se sam pokojnik ili ni ija je dunost brinuti se za pokojnikov pokop zakonito izabrali drugo groblje. 2. Svakom je doputeno izabrati groblje za pokop, osim ako se to pravom zabranjuje. Kan. 1181 - to se tie priloga prigodom pogreba, neka se obdravaju propisi kan. 1264, ali neka se ipak pazi da u sprovodu ne bude nikakva povlaivanja osoba i da siromani ne budu lieni dolina sprovoda. Kan. 1182 - Neka se poslije pokopa obavi upis u maticu umrlih prema odredbi krajevnog prava. POGLAVLJE II.

DOPUTENJE ILI USKRATA CRKVENOG SPROVODA

Kan. 1183 - 1. Kad se radi o sprovodu, katekumeni treba da se pribroje vjernicima. 2. Mjesni ordinarij moe dopustiti crkveni sprovod maloj djeci koju su roditelji namjeravali krstiti, ali su umrla prije krtenja.
187

 3. Prema razboritu sudu mjesnog ordinarija crkveni se sprovod moe dati krtenima koji su lanovi neke nekatolike Crkve ili crkvene zajednice, osim ako je utvrena njihova protivna volja i samo ako nije mogue imati vlastita slubenika. Kan. 1184 - 1. Crkveni sprovod treba da se uskrati, osim ako su prije pokazali neke znakove kajanja: 1. opepoznatim otpadnicima od vjere, krivovjernicima i raskolnicima; 2. onima koji su izabrali spaljivanje svoga tijela zbog razloga protivnih kr anskoj vjeri; 3. ostalim oitim grenicima kojima nije mogue dopustiti crkveni sprovod bez javne sablazni vjernika. 2. Ako ima neke dvojbe, neka se trai savjet mjesnog ordinarija, ijeg se suda treba drati. Kan. 1185 - Onomu kome je uskraen crkveni sprovod treba da se uskrati i svaka sprovodna misa.

188

NASLOV IV.

TOVANJE SVETACA, SVETIH LIKOVA I SVETIH MOI

Kan. 1186 - Da bi poticali posveivanje Bojega naroda, Crkva preporuuje osobitom i sinovskom aenju vjernika Blaenu Mariju vazda Djevicu, Boju majku, koju je Krist postavio majkom svih ljudi, i promie istinsko i vjerodostojno tovanje drugih svetaca iji primjer vjernike izgrauje, a zagovor titi. Kan. 1187 - Doputeno je javnim tovanjem astiti samo one Boje sluge koji su vlau Crkve uneseni u popis svetaca ili blaenika. Kan. 1188 - Neka se u crkvama sauva obiaj izlaganja svetih likova vjernicima na tovanje; neka se ipak izlau u umjerenu broju i prikladnim redom da se ne bi izazvalo uenje kranskog naroda i da se ne bi davalo povoda manje ispravnoj pobonosti. Kan. 1189 - Ako je kad potreban popravak dragocjenih likova, to jest onih koji se odlikuju starinom, umjetnou ili tovanjem, izloenih u crkvama ili kapelama tovanje vjernika, neka se nikada ne obnavljaju bez pisane dozvole mjesnog ordinarija; a neka se, prije nego je dade, posavjetuje sa strunjacima. Kan. 1190 - 1. Svete se moi ne smiju prodavati. 2. Bez dozvole Apostolske Stolice ne mogu se ni na koji na in valjano otuiti, ni trajno premjestiti znamenite mo i, a ni one kojima narod iskazuje veliko tovanje. 3. Propis 2 vrijedi i za likove koje narod u nekoj crkvi uvelike tuje.

189

NASLOV V.

ZAVJET I PRISEGA
POGLAVLJE I.

ZAVJET
Kan. 1191 - 1. Zavjet, to jest promiljeno i slobodno Bogu dano obeanje o moguem i veem dobru, mora se ispuniti iz kreposti vjere. 2. Sposobni su za zavjet svi oni koji su sposobni prikladno se sluiti razumom, osim ako im se pravom to zabranjuje. 3. Zavjet poloen zbog teka i nepravedna straha ili zlonamjere prijevare po samom je pravu nitav. Kan. 1192 - 1. Zavjet je javan ako ga u ime Crkve prima zakoniti poglavar; inae je privatan. 2. Svean je ako ga takvim priznaje Crkva; inae je jednostavan. 3. Osoban je onaj kojim se obeava djelo zavjetovanika; stvaran je onaj kojim se obeava neka stvar; mjeovit, ako je osobne i stvarne naravi. Kan. 1193 - Zavjet po sebi obvezuje samo onoga tko ga poloi. Kan. 1194 - Zavjet prestane istekom vremena odreenog za izvrenje obveze, bitnom promjenom obeanog predmeta, neispunjenjem uvjeta o kojem ovisi zavjet ili prestankom njegove svrhe, oprostom i zamjenom. Kan. 1195 - Tko ima vlast nad predmetom zavjeta, moe obvezu zavjeta obustaviti dokle god mu ispunjanje zavjeta nanosi tetu. Kan. 1196 - Osim rimskog prvosveenika, od privatnih zavjeta mogu zbog opravdana razloga dati oprost, samo ako oprost ne kri tue steeno pravo: 1. mjesni ordinarij i upnik za sve svoje podlonike, pa i strance; 2. poglavar redovnike ustanove ili drube apostolskoga ivota, ako su klerike papinskoga prava, za lanove, novake i osobe koje danonono borave u kui ustanove ili drube; 3. oni kojima su Apostolska Stolica ili mjesni ordinarij povjerili vlast davanja oprosta. Kan. 1197 - Djelo obeano privatnim zavjetom sam zavjetovanik moe zamijeniti za ve e ili jednako dobro; za manje pak dobro onaj koji prema odredbi kan. 1196 ima vlast dati oprost. Kan. 1198 - Zavjeti poloeni prije redovnikog zavjetovanja obustavljaju se dok zavjetovanik ostaje u redovnikoj ustanovi. POGLAVLJE II.

PRISEGA
Kan. 1199 - 1. Prisega, to jest zazivanje boanskog Imena za svjedoka istine, moe se poloiti samo u istini, razboritosti i pravednosti. 2. Prisega koju kanoni trae ili doputaju ne moe se valjano poloiti preko zastupnika.
190

Kan. 1200 - 1. Onoga tko slobodno prisegne da e neto uiniti vee posebna obveza vjere da ispuni to je prisegom potvrdio. 2. Prisega iznuena zlonamjernom prijevarom, silom ili velikim strahom po samom je pravu nitava. Kan. 1201 - 1. Prisega kojom se neto obeava slijedi narav i uvjete ina kojemu se dodaje. 2. Ako se prisega dodaje inu koji izravno ide na tetu drugih ili na tetu javnog dobra ili vjenog spasenja, in zbog prisege ne dobiva nita na snazi. Kan. 1202 - Obveza nastala iz prisege kojom se neto obeava prestane: 1. ako oprost od nje dade onaj u iju je korist prisega poloena; 2. ako se prisegnuta stvar bitno izmijeni ili, poto se izmijene okolnosti, postane ili zla ili potpuno nevana ili dapae spreava vee dobro. 3. neispunjenjem konane svrhe ili uvjeta pod kojim je prisega moda dana; 4. oprostom i zamjenom, prema odredbi kan. 1203. Kan. 1203 - Oni koji mogu zavjet obustaviti, zamijeniti ili od njega dati oprost imaju istu vlast i na isti nain u odnosu prema prisezi kojom se neto obeava; ali, ako oprost od prisege ide na tetu drugih koji odbijaju otpustiti obvezu, samo Apostolska Stolica moe dati oprost od prisege. Kan. 1204 - Prisega treba da se usko tumai prema pravu i prema nakani onoga tko prisee ili, ako taj radi zlonamjerno, prema nakani onoga komu se prisega polae.

191

DIO III.

SVETA MJESTA I VREMENA

NASLOV I.

SVETA MJESTA
Kan. 1205 - Sveta su mjesta ona koja se posvetom ili blagoslovom to ih propisuju bogoslune knjige odreuju za bogotovlje ili pokop vjernika. Kan. 1206 - Posveta nekog mjesta pripada dijecezanskom biskup i onima koji su u pravu s njim izjednaeni; oni mogu zadau obavljanja posvete na svojem podruju povjeriti bilo kojem biskup ili, u izuzetnim sluajevima, prezbiteru. Kan. 1207 - Sveta mjesta blagoslivlja ordinarij; ipak je blagoslov crkava pridran dijecezanskom biskupu; ali i jedan i drugi mogu za to ovlastiti drugog sveenika. Kan. 1208 - O obavljenoj posveti ili blagoslovu crkve, a isto tako o blagoslovu groblja, neka se sastavi isprava i neka se jedan njezin primjerak uva u biskupijskoj kuriji, a drugi u arhivu dotine crkve. Kan. 1209 - Posveta ili blagoslov nekog mjesta dovoljno se dokazuje i po jednom besprijekornom svjedoku, samo ako se time nikomu ne nanosi teta. Kan. 1210 - U svetom mjestu neka se dopusti samo ono to slui vrenju ili promicanju bogotovlja, pobonosti i vjere, a zabranjuje se sve to nije u skladu sa svetou mjesta. Ordinarij pak moe za pojedinani in dopustiti i druge upotrebe koje ipak nisu protivne svetosti mjesta. Kan. 1211 - Sveta se mjesta oskvrnjuju kad se u njima na sablazan vjernika poine teko uvredljiva djela koja su prema sudu mjesnog ordinarija tako teka i protivna svetosti mjesta da nije doputeno u njima obavljati bogosluje dok se uvreda ne nadoknadi pokornikim obredom prema odredbi bogoslunih knjiga. Kan. 1212 - Sveta mjesta izgube posvetu ili blagoslov ako se velikim dijelom srue ili se trajno svedu na svjetovnu upotrebu odlukom mjerodavnog ordinarija ili stvarno. Kan. 1213 - Crkvena vlast u svetim mjestima slobodno vri svoje ovlasti i slube. POGLAVLJE I.

CRKVE
Kan. 1214 - Nazivom crkva oznauje se sveta zgrada odreena za bogotovlje u koju vjernici imaju pravo pristupa osobito da bi javno obavljali bogotovlje. Kan. 1215 - 1. Neka se nijedna crkva ne gradi bez izriitog napismeno danog pristanka dijecezanskog biskupa.
192

 2. Neka dijecezanski biskup ne dade pristanka, osim ako, poto se posavjetuje s prezbiterijalnim vijeem i rektorima susjednih crkava, smatra da nova crkva moe sluiti dobru dua i da nee nedostajati sredstava potrebnih za gradnju crkve i za bogotovlje. 3. I redovnike ustanove, iako su od dijecezanskog biskupa dobile pristanak za osnutak nove kue u biskupiji ili gradu, ipak prije nego ponu graditi crkvu na tono odreenom mjestu, moraju pribaviti njegovu dozvolu. Kan. 1216 - U gradnji i obnovi crkava neka se, poto se dobije miljenje strunjaka, potuju naela i odredbe bogosluja i svete umjetnosti. Kan. 1217 - 1. Poto se propisno zavri gradnja, neka se nova crkva to prije posveti ili barem blagoslovi, uz obdravanje zakona svetog bogosluja. 2. Crkve, posebno stolne i upne, neka se posvete sveanim obredom. Kan. 1218 - Neka svaka crkva ima svoj naslov koji se, poto se obavi posveta crkve, ne moe mijenjati. Kan. 1219 - U zakonito posveenoj ili blagoslovljenoj crkvi mogu se obavljati svi bogotovni ini, uz potovanje upnih prava. Kan. 1220 - 1. Neka se svi kojima je to dunost brinu da se u crkvama odrava ona istoa i ljepota koje dolikuje kui Bojoj te da se iz njih uklanja sve to nije u skladu sa svetou mjesta. 2. Da bi se zatitila sveta i dragocjena dobra, neka se vodi stalna briga za odravanje i upotrebljavaju primjerena sigurnosna sredstva. Kan. 1221 - Pristup u crkvu za vrijeme svetih slavlja neka bude slobodan i besplatan. Kan. 1222 - 1. Ako se neka crkva ne moe nikako upotrebljavati za bogotovlje, a nema mogunosti za njezinu obnovu, dijecezanski je biskup moe svesti na dolinu svjetovnu upotrebu. 2. Kad drugi vani razlozi preporuuju da se neka crkva vie ne upotrebljava za bogotovlje, dijecezanski je biskup moe, poto se posavjetuje s prezbiterijalnim vije em, svesti na dolinu svjetovnu upotrebu, s pristankom onih koji si zakonito prisvajaju pravo na nju, i samo ako dobro dua ne trpi zbog toga nikakvu tetu. POGLAVLJE II.

KAPELE I PRIVATNE KAPELICE

Kan. 1223 - Nazivom kapela oznauje se mjesto koje je s dozvolom ordinarija odreeno za bogotovlje na dobrobit neka zajednice ili skupine vjernika koji su tu okupljaju i kamo s pristankom mjerodavnog poglavara mogu dolaziti drugi vjernici. Kan. 1224 - 1. Neka ordinarij ne dade dozvolu koja se trai za osnutak kapele, osim ako je prije osobno ili preko drugoga pregledao mjesto odreeno za kapelu te ga naao dolino opremljenim. 2. Poto je pak dozvola dana, kapela se ne moe predati za svjetovnu upotrebu bez odobrenja spomenutog ordinarija. Kan. 1225 - U zakonito ustanovljenim kapelama mogu se obavljati sva sveta slavlja, osim ako se koja izuzimaju po pravu ili propisu mjesnog ordinarija ili ako ih prije e bogoslune odredbe.
193

Kan. 1226 - Nazivom privatna kapelica oznauje se mjesto koje je s dozvolom mjesnog ordinarija odreeno za bogotovlje na dobrobit jedne ili vie fizikih osoba. Kan. 1227 - Biskupi mogu za sebe podignuti privatnu kapelicu koja uiva ista prava kao i kapela. Kan. 1228 - Za misu ili druga sveta slavlja u nekoj privatnoj kapelici trai se dozvola mjesnog ordinarija, uz obdravanje propisa kan. 1227. Kan. 1229 - Prikladno je da se kapele i privatne kapelice blagoslove po obredu propisanom u bogoslunim knjigama; ali, moraju biti pridrane samo za bogotovlje i izuzete od svake ku ne upotrebe. POGLAVLJE III.

SVETITA
Kan. 1230 - Nazivom svetite oznauje se crkva ili drugo sveto mjesto kamo mnogobrojni vjernici, iz osobit razloga pobonosti, hodo aste s odobrenjem mjesnog ordinarija. Kan. 1231 - Da bi svetite moglo nazivati narodnim, mora imati odobrenje biskupske konferencije; da bi se moglo nazivati meunarodnim, trai se odobrenje Svete Stolice. Kan. 1232 - 1. Za odobrenje statuta biskupijskog svetita mjerodavan je mjesni ordinarij; za statut narodnog svetita, biskupska konferencija; za statut meunarodnog svetita, samo Sveta Stolica. 2. Neka se u statutu osobito odrede svrha, vlast rektora, vlasnitvo dobara i upravljanje dobrima. Kan. 1233 - Svetitima se mogu dati neke povlastice kad god se vidi da to preporuuju okolnosti mjesta, mnotvo hodoasnika i, osobito, dobrobit vjernika. Kan. 1234 - 1. Neka se u svetitima obilnije pruaju vjernicima sredstva spasenja, revno navijeta rije Boja, prikladno unapreuje bogosluni ivot, osobito euharistijskim i pokornikim slavljem, i neka se njeguju odobreni oblici pue pobonosti. 2. Zavjetna svjedoanstva puke umjetnosti i pobonosti neka se dre u svetitima ili pripadnim mjestima tako da se vide, i neka se sigurno uvaju. POGLAVLJE IV.

OLTARI
Kan. 1235 - 1. Oltar, ili stol na kojem se slavi euharistijska rtva, zove se nepomian ako je sagraen tako da je privren za pod te se zbog toga ne moe pomicati, a pomian ako se moe prenositi. 2. Prikladno je da u svakoj crkvi bude nepomian oltar; a u drugim mjestima odreenima za sveta slavlja nepomian ili pomian oltar. Kan. 1236 - 1. Prema predanom obiaju Crkve, ploa nepomina oltara neka bude kamena i, dapae, od jednog prirodnog kamena; ipak, prema sudu biskupske konferencije moe se upotrijebiti i druga dolina i vrsta tvar. Nosai pak ili podloga mogu se izraditi od bilo koje tvari.
194

 2. Pomian oltar moe se izraditi od bilo koje vrste tvari prikladne za bogoslunu upotrebu. Kan. 1237 - 1. Nepomini oltari treba da se posvete, pomini pak posvete ili blagoslove po obredima propisanima u bogoslunim knjigama. 2. Neka se uva drevna predaja pohranjivanja moi muenika ili drugih svetaca ispod nepomina oltara, prema odredbama predanima u bogoslunim knjigama. Kan. 1238 - 1. Oltar gubi posvetu ili blagoslov prema odredbi kan. 1212. 2. Svoenje crkve ili drugog svetog mjesta na svjetovnu upotrebu ne gube posvetu ni blagoslov ni nepomini ni pomini oltar. Kan. 1239 - 1. I nepomian i pomian oltar treba da slue samo za bogotovlje, a isklju uje se posve svaka svjetovna upotreba. 2. Neka se ispod oltara ne pokopa nijedno mrtvo tijelo; ina e nije doputeno slaviti misu na njemu. POGLAVLJE V.

GROBLJA
Kan. 1240 - 1. Neka Crkva, gdje je mogue, ima svoja groblja ili u svjetovnim grobljima barem prostore odreene za preminule vjernike, koja treba da se pravilno blagoslove. 2. Ako se pak to ne moe postii, neka se svaki put pravilno blagoslove pojedini grobovi. Kan. 1241 - 1. upe i redovnike ustanove mogu imati svoje groblje. 2. I druge pravne osobe ili obitelji mogu imati posebno groblje ili grobnicu koji, prema sudu mjesnog ordinarija, treba da se blagoslove. Kan. 1242 - Neka se mrtva tijela ne pokapaju u crkvama, osim ako se radi o rimskom prvosveeniku ili kardinalima ili dijecezanskim biskupima, pa i umirovljenima, koje valja pokopati u njihovoj crkvi. Kan. 1242 - Neka se krajevnim pravom donesu prikladne odredbe o redu koji treba da se obdrava na grobljima, osobito o uvanju i potovanju njihove svete naravi.

195

NASLOV II.

SVETA VREMENA
Kan. 1244 - 1. Samo vrhovna crkvena vlast ima pravo uvoditi, prenositi i ukidati blagdane i pokornike dane zajednike opoj Crkvi, uz obdravanje propisa kan. 1246, 2. 2. Potujui pravo dijecezanskih biskupa, o kojemu se govori u kan. 87, upnik moe zbog opravdana razloga i prema propisima dijecezanskog biskupa u pojedinanim sluajevima dati oprost od obveze obdravanja blagdana ili pokornikih dana ili je zamijeniti drugim pobonim djelima; to isto moe i poglavar redovnike ustanove ili drube apostolskoga ivota, ako su klerike papinskoga prava, za svoje podlonike koji danonono borave u kui. POGLAVLJE I.

BLAGDANI
Kan. 1246 - 1. Nedjelja u koju se, prema apostolskoj predaji, slavi vazmeno otajstvo, treba da se u opoj Crkvi obdrava kao prvotni zapovijedani blagdan. Isto tako treba da se obdravaju blagdani Roenja Gospodinova naega Isusa Krista, Bogojavljenja, Uzaaa i Presvetog Tijela i Krvi Kristove, Svete Bogorodice Marije, njezina Bezgrenog zaea i Uznesenja, svetog Josipa, svetih apostola Petra i Pavla te konano Svih svetih. 2. Biskupska konferencija ipak moe, poto prije dobije odobrenje Apostolske Stolice, neke od zapovijedanih blagdana ukinuti ili prenijeti na nedjelju. Kan. 1247 - Nedjeljom i drugim zapovijedanim blagdanima vjernici su obvezni sudjelovati u misi; osim toga, neka se uzdre od onih radova i poslova koji prije e iskazivanje tovanja Bogu, radost vlastitu danu Gospodnjemu ili potreban odmor due i tijela. Kan. 1248 - 1. Zapovijedi sudjelovanja u misi udovoljava onaj tko ili na sam blagdan ili uve er prethodnog dana prisustvuje misi gdje god se ona slavi po katolikom obredu. 2. Ako nema dovoljno posveenih slubenika ili ako zbog drugog vanog razloga bude nemogue sudjelovanje u euharistijskom slavlju, veoma se preporuuje vjernicima da sudjeluju u slubi Rijei, ako se ona prema propisima dijecezanskog biskupa slavi u upnoj crkvi ili na drugom svetom mjestu ili da potrebno vrijeme provedu u molitvi osobno ili u obitelji ili, prema prigodi, u skupinama obitelji. POGLAVLJE II.

DANI POKORE
Kan. 1249 - Po boanskom zakonu svi su vjernici, svatko na svoj nain, duni initi pokoru; ipak, da bi se svi meusobno povezali nekim zajednikim obdravanjem pokore, propisuju se pokorniki dani, u koje neka se vjernici na poseban nain posvete molitvi, neka izvruju djela pobonosti i dobrotvornosti, neka se odriu sebe, neka izvruju vjernije svoje obveze i neka obdravaju osobito post i nemrs, prema odredbi kanona koji slijede. Kan. 1250 - Pokorniki su dani i vremena u opoj Crkvi svaki petak u godini i korizmeno vrijeme.

196

Kan. 1251 - Uzdravanje od mesne ili druge hrane, prema propisima biskupske konferencije, neka se obdrava svakog petka u godini, osim ako se podudaraju s nekim danom ubrojenim meu svetkovine; nemrs pak i post na Pepelnicu i na Petak muke i smrti Gospodina naega Isusa Krista. Kan. 1252 - Zakon nemrsa obvezuje one koji su navrili etrnaestu godinu ivota; zakon pak posta obvezuje sve punoljetne sve do zapoete ezdesete godine. Neka se pastiri dua i roditelji ipak brinu da se oni koji zbog maloljetnosti nisu obvezni na post i nemrs poue o pravom smislu pokore. Kan. 1253 - Biskupska konferencija moe poblie odrediti obdravanje posta i nemrsa, a isto tako zamijeniti ih, u cijelosti ili djelomino, drugim oblicima pokore, osobito djelima dobrotvornosti i vjebama pobonosti.

197

KNJIGA V.

VREMENITA CRKVENA DOBRA

199

Kan. 1254 - 1. Katolika crkva moe po priro enom pravu, neovisno o svjetovnoj vlasti, stjecati, posjedovati i otuivati vremenita dobra te upravljati njima da bi postigla svrhe koje su joj vlastite. 2. Svrhe pak koje su joj vlastite osobito su ove: ureenje bogotovlja, briga za dolino uzdravanje klera i drugih slubenika, vrenje djela apostolata i dobrotvornosti, napose prema siromasima. Kan. 1255 - Opa Crkva i Apostolska Stolica, partikularne Crkve i svaka druga pravna osoba, bilo javna bilo privatna, subjekti su sposobni stjecati, posjedovati i otu ivati vremenita dobra te upravljati njima prema pravnoj odredbi. Kan. 1256 - Vlasnitvo dobara, pod vrhovnom vlau rimskog prvosveenika, pripada onoj pravnoj osobi koja je ta dobra zakonito stekla. Kan. 1257 - 1. Sva vremenita dobra koja pripadaju opoj Crkvi, Apostolskoj Stolici ili drugim javnim pravnim osobama u Crkvi crkvena su dobra i njima se upravlja prema kanonima koji slijede i prema njihovim statutima. 2. Vremenitim dobrima privatne pravne osobe upravlja se prema njezinu statutu, a ne prema onim kanonima, osim ako se izriito odreuje neto drugo. Kan. 1258 - U kanonima koji slijede nazivom Crkva oznauje se ne samo opa Crkva ili Apostolska Stolica nego i svaka javna pravna osoba u Crkvi, osim ako je neto drugo o ito iz sklopa govora ili naravi stvari.

201

NASLOV I.

STJECANJE DOBARA
Kan. 1259 - Crkva moe stjecati vremenita dobra na sve pravedne na ine, bilo naravnog bilo pozitivnog prava, kako je to doputeno i drugima. Kan. 1260 - Crkva ima priroeno pravo traiti od vjernika ono to joj je potrebno za vlastite svrhe. Kan. 1261 - 1. Vjernicima je slobodno davati vremenita dobra u korist Crkve. 2. Dijecezanski je biskup duan podsjeati vjernike na obvezu, o kojoj se govori u kan. 222, 1, i to na prikladan nain zahtijevati. Kan. 1262 - Neka vjernici pomau Crkvu prilozima koje se od njih trae, a prema odredbama koje donese biskupska konferencija. Kan. 1263 - Dijecezanski biskup ima pravo, poto se posavjetuje s ekonomskim i prezbiterijalnim vijeem, za potrebe biskupije nametnuti javnim pravnim osobama, koje su pod njegovom upravom, umjeren doprinos, razmjeran njihovim prihodima; ostalim fizikim i pravnim osobama doputeno mu je samo ako je velika potreba i pod istim uvjetima nametnuti izvanredno i umjereno davanje, potujui krajevne zakone i obiaje koji mu daju vea prava. Kan. 1264 - Zadaa je pokrajinske biskupske skuptine, osim ako pravo odreuje drukije: 1. da odredi pristojbe za ine izvrne vlasti kojima se daje neka pogodnost ili za izvrenje otpisa Apostolske Stolice, koje pristojbe mora odobriti samo Apostolska Stolica; 2. da poblie odredi priloge prigodom podjeljivanja sakramenata i blagoslovina. Kan. 1265 - 1. Uz potovanje prava prosjakih redovnika, zabranjuje se svakoj privatnoj, bilo fizikoj bilo pravnoj, osobi bez pisane dozvole vlastitog ordinarija i mjesnog ordinarija prikupljati milodare za bilo koju pobonu ili crkvenu ustanovu ili svrhu. 2. Biskupska konferencija moe donijeti odredbe o prikupljanju milodara koje moraju potovati svi, pa i oni koje se po ustanovljenju zovu i jesu prosjaki redovi. Kan. 1266 - Mjesni ordinarij moe narediti da se u svim crkvama i kapelama, i u onima koje pripadaju redovnikom ustanovama, koje su stvarno i trajno pristupane vjernicima, prikupljaju posebni milodari za odreene upe, biskupije, narodne i ope pothvate, koji poslije moraju biti savjesno dostavljeni biskupijskoj kuriji. Kan. 1267 - 1. Smatra se da su darovi dani poglavarima ili upraviteljima bilo koje crkvene pravne osobe, i privatne, namijenjeni samoj pravnoj osobi, osim ako je odre eno neto protivno. 2. Darovi, o kojima se govori u 1, ne mogu se odbiti, osim zbog opravdana razloga i, u vanijim stvarima, s ordinarijevom dozvolom, ako se radi o javnoj pravnoj osobi; trai se dozvola istog ordinarija za primanje darova optereenih odreenom obvezom ili uvjetom, uz obdravanje propisa kan. 1295. 3. Darovi koje vjernici daju u odreenu svrhu mogu se upotrijebiti samo u tu svrhu. Kan. 1268 - Za vremenita dobra Crkve prihvaa zastaru kao nain stjecanja prava i oslobaanja od obveza, prema odredbi kann. 197-199.
202

Kan. 1269 - Privatne osobe zastarom mogu stei posveene stvari, ako su one vlasnitvo privatnih osoba, ali ih nije doputeno upotrijebiti u svjetovne svrhe, osim ako su izgubile posvetu ili blagoslov; ali, ako te stvari pripadaju crkvenoj javnoj pravnoj osobi, moe ih stei samo druga crkvena javna pravna osoba. Kan. 1270 - Nekretnine, pokretne dragocjenosti, prava i tube, bilo osobne bilo stvarne, koje pripadaju Apostolskoj Stolici, zastarijevaju u roku od sto godina; ako pripadaju drugoj crkvenoj javnoj pravnoj osobi, zastarijevaju u roku od trideset godina. Kan. 1271 - Neka biskupi, radi veze jedinstva i ljubavi, prema mogu nostima svoje biskupije, pridonose pribavljanju sredstava koja su Apostolskoj Stolici prema prilikama vremena potrebna da bi mogla prikladno sluiti opoj Crkvi. Kan. 1272 - U krajevima gdje jo ima nadarbina u pravom smislu rijei zadaa je biskupske konferencije da, prikladnim odredbama usklaenima s Apostolskom Stolicom i od nje odobrenima, uredi upravljanje dotinim nadarbinama, tako da se prihodi, a koliko je mogu e ak i sama imovina nadarbina, pomalo prenesu na ustanovu o kojoj se govori u kan. 1274, 1.

203

NASLOV II.

UPRAVLJANJE DOBRIMA
Kan. 1273 - Rimski je prvosveenik snagom prvenstva u upravljanju vrhovni upravitelj svih crkvenih dobara i vrhovni raspolagatelj njima. Kan. 1274 - 1. Neka u pojedinim biskupijama bude posebna ustanova koja e prikupljati dobra ili priloge sa svrhom da se prema odredbi kan. 281 osigura uzdravanje klerika koji slue u korist biskupije, osim ako su zbrinuti na drugi nain. 2. Gdje jo nije prikladno ureeno socijalno osiguranje u korist klera, neka se biskupska konferencija pobrine za ustanovu kojom e se dovoljno zajamiti socijalna sigurnost klera. 3. U svakoj biskupiji, ako je potrebno, neka se osnuje zajedniki fond iz kojega bi biskupi mogli namirivati obveze prema drugim osobama koje slue Crkvi i odgovarati razliitim potrebama biskupije, te iz kojega bi i bogatije biskupije mogle pomagati siromanijima. 4. Prema razliitim okolnostima mjesta, svrhe o kojima se govori u 2 i 3 mogu se prikladnije postizati meusobno povezanim biskupijskim ustanovama ili suradnjom ili tako er osnutkom prikladna drutva za razliite biskupije, dapae i za cijelo podruje iste biskupske konferencije. 5. Ako je mogue, neka se te ustanove osnuju tako da budu priznate i u svjetovnom pravu. Kan. 1275 - Fondom dobara koja potjeu iz razliitih biskupija upravlja se prema prikladno usklaenim odredbama biskupa kojih se to tie. Kan 1276 - 1. Ordinarijeva je dunost da paljivo nadzire upravljanje svim dobrima koja pripadaju javnim pravnim osobama koje su njemu podlone, uz potovanje zakonitih naslova koji ordinariju daju vea prava. 2. Uzevi u obzir prava, zakonite obiaje i okolnosti, neka se ordinariji pobrinu da urede sav posao upravljanja crkvenim dobrima, tako to e u granicama opeg ili krajevnog prava izdati posebne upute. Kan. 1277 - Dijecezanski se biskup mora, kad se radi o obavljanju poslova upravljanja koji su s obzirom na gospodarsko stanje biskupije od vee vanosti, posavjetovati s ekonomskim vijeem i zborom savjetnika; biskupu je pak potreban pristanak toga vijea i zbora savjetnika, osim u sluajevima koji su posebno navedeni u opem pravu ili ispravama utemeljenja, i za poslove izvanrednog upravljanja. Ali, zadaa je biskupske konferencije da odredi koji poslovi treba da se smatraju poslovima izvanrednog upravljanja. Kan. 1278 - Osim zadaa o kojima se govori u kan. 494, 3 i 4, dijecezanski biskup moe ekonomu povjeriti i one zadae o kojima je rije u kann. 1276, 1 i 1279, 2. Kan. 1279 - 1. Upravljanje crkvenim dobrima pripada onomu tko neposredno upravlja osobnom kojoj pripadaju ta dobra, osim ako to drugo odreuju krajevno pravo, statut ili zakoniti obiaj, i uz potovanje ordinarijeva prava da se umijea, ako bi upravitelj bio nemaran. 2. Za upravljanje dobrima javne privatne osobe koja prema pravu ili prema ispravama utemeljenja ili prema vlastitom statutu nema svojih upravitelja neka ordinarij, kojemu je podlona ta osoba, izabere prikladne osobe na tri godine; ordinarij moe te osobe ponovno imenovati. Kan. 1280 - Neka svaka pravna osoba ima svoje ekonomsko vijee ili barem dvojicu savjetnika koji neka, prema odredbama statuta, pomau upravitelju u obavljanju slube.
204

Kan. 1281 - 1. Upravitelji nevaljano obavljaju poslove koji prelaze granice i na in redovitog upravljanja, osim ako su prije toga dobili napismeno ordinarijevo ovlatenje, uz obdravanje propisa statuta. 2. Neka se u statutu odrede poslovi koji prelaze granice i nain redovitog upravljanja; ako pak statut o tome uti, neka dijecezanski biskup, poto se posavjetuje s ekonomskim vijeem, odredi te poslove za osobe koje su mu podlone. 3. Pravna osoba nije duna odgovarati za nevaljano obavljene poslove upravitelja, osim kad je i onoliko koliko je imala od njih koristi; ipak, za nezakonito ali valjano obavljene poslove upravitelja odgovarat e sama pravna osoba, uz potovanje njezina prava na tubu ili utok protiv upravitelja koji su je otetili. Kan. 1282 - Svi, bilo klerici bilo laici, koji s nekog zakonitog naslova sudjeluju u upravljanju crkvenim dobrima, moraju obavljati svoje zadae u ime Crkve, prema pravnoj odredbi. Kan. 1283 - Prije nego upravitelji preuzmu svoju slubu: 1. moraju prisegom pred ordinarijem ili njegovim ovlatenikom zajamiti da e dobro i vjerno upravljati; 2. neka se sastavi i neka ga oni potpiu toan i iscrpan imovnik nekretnina, pokretnih stvari ili dragocjenih ili onih koje se bilo kako odnose na kulturna dobra, i drugih stvari s njihovim opisom i procjenom, a sastavljen neka se provjeri; 3. neka se jedan primjerak toga imovnika uva u arhivu uprave, a drugi u arhivu kurije; neka se u oba upie svaka promjena u vezi s imovinom. Kan. 1284 - 1. Svi su upravitelji duni obavljati svoju slubu s briljivo u dobra domaina. 2. Zato moraju: 1. paziti da dobra povjerena njihovoj brizi ne bi ni na koji na in propala ili pretrpjela tetu, sklopivi u tu svrhu, ako je potrebno, ugovore o osiguranju, 2. voditi brigu da se vlasnitvo crkvenih dobara osigura na naine koji vrijede u svjetovnom pravu; 3. obdravati propise kako kanonskog tako i svjetovnog prava ili one koje je odredio bilo utemeljitelj bilo darovatelj bilo zakonita vlast te osobito paziti da Crkva ne bi pretrpjela tetu zbog neobdravanja svjetovnih zakona; 4. traiti briljivo i pravodobno prihode i plodove dobara, a prikupljene uvati na siguran nain i upotrebljavati prema nakani utemeljitelja ili prema zakonitim odredbama; 5. isplaivati u odreeno vrijeme kamate koje bilo zbog zajma bilo zbog zaloga treba da se isplate te voditi brigu da se prikladno vrati sama glavnica duga; 6. novac koji preostane nakon izdatka a moe se korisno uloiti, upotrijebiti, s ordinarijevim pristankom, za svrhe pravne osobe; 7. uredno voditi knjige primitaka i izdataka; 8. na svretku svake godine sastaviti izvjetaj o upravljanju; 9. propisno sreivati te u odgovarajuem i prikladnu arhivu uvati isprave i dokaznice na kojima se temelji pravo Crkve ili ustanove na dobra; gdje je pak to mogu e, njihove izvorne primjerke pohraniti u arhivu kurije. 3. Veoma se preporuuje da upravitelji svake godine sastave predraun primitaka i izdataka; ali se krajevnom pravu preputa da to naredi i da to nije odredi naine na koje treba da se sastavi predraun. Kan. 1285 - Samo u granicama redovitog upravljanja doputeno je upraviteljima od pokretnih dobara, koja ne pripadaju osnovnoj imovini, davati darove u svrhe pobonosti ili kranske dobrotvornosti.
205

Kan. 1286 - Upravitelji dobara: 1. neka pri ugovaranju radova briljivo obdravaju i svjetovne zakone koji se odnose na rad i socijalni ivot, prema batinjenim naelima Crkve; 2. neka daju pravednu i potenu plau onima koji obavljaju ugovoreni posao, tako da oni mogu primjereno udovoljavati potrebama i svojim i svojih obitelji. Kan. 1287 - 1. Odbacivi protivan obiaj, upravitelji svih crkvenih dobara, bilo klerici bilo laici, koja nisu zakonito izuzeta od vlasti upravljanja dijecezanskog biskupa, duni su svake godine podnijeti raune mjesnom ordinariju da ih on preda na ispitivanje ekonomskom vije u. 2. Neka upravitelji, prema odredbama koje ima donijeti krajevno pravo, polau vjernicima raune o dobrima koja vjernici daruju Crkvi. Kan. 1288 - neka upravitelji ne zapo inju na svjetovnom sudu parnicu u ime javne pravne osobe i neka se u nju ne uputaju, osim ako su napismeno dobili dozvolu svojeg ordinarija. Kan. 1289 - Iako nisu obvezni na upravljanje s naslova crkvene slube, upravitelji ne mogu samovoljno napustiti preuzetu slubu; ako Crkva zbog samovoljna naputanja slube pretrpi tetu, obvezni su je nadoknaditi.

206

NASLOV III.

UGOVORI I NAPOSE OTUENJE

Kan. 1290 - Ono to svjetovno pravo na nekom podruju odreuje o ugovorima, bilo openito bilo posebno, i o njihovu ispunjenju, neka se s istim uincima obdrava u kanonskom pravu u stvarima koje podlijeu crkvenoj vlasti upravljanja, osim ako se to protivi boanskom pravu ili ako neto drugo odreuje kanonsko pravo, a uz obdravanje propisa kan. 1547. Kan. 1291 - Za valjano otuenje dobara koja na temelju zakonitog upisa tvore osnovnu imovinu javne pravne osobe i ija vrijednost prelazi pravom odreenu svotu, trai se dozvola vlasti koja je prema pravnoj odredbi mjerodavna. Kan. 1292 - 1. Kad je vrijednost dobara predloenih za otuenje u granicama najmanjeg i najveeg iznosa to ga svaka biskupska konferencija mora odrediti za svoje podruje, mjerodavna vlast odreuje se vlastitim statutom, ako se radi o pravnim osobama koje nisu podlone dijecezanskom biskupu; inae, mjerodavna je vlast dijecezanski biskup s pristankom ekonomskog vijea i zbora savjetnika te onih kojih se to tie, uz potovanje propisa kan. 683, 3. Dijecezanskom biskupu potreban je njihov pristanak i za otuenje biskupijskih dobara. 2. Ako se pak radi o stvarima ija vrijednost prelazi najvii iznos, ili o stvarima darovanima Crkvi zavjetom, ili umjetniki ili povijesno dragocjenima stvarima, za valjanost otu enja trai se osim toga dozvola Svete Stolice. 3. Ako je stvar koja treba da se otui djeljiva, u traenju dozvole za otuenje neka se navedu prije otueni dijelovi; inae je dozvola nevaljana. 4. Oni koji moraju sudjelovati u otuenju dobara savjetom ili pristankom, neka ne daju savjeta ni pristanka ako prije nisu tono obavijeteni kako o gospodarskom stanju pravne osobe ija se dobra predlau za otuenje tako i o ve obavljenima otuenjima. Kan. 1293 - 1. Za otuenje dobara, ija vrijednost prelazi odreeni najmanji iznos, rai se osim toga: 1. opravdan razlog, kao to je hitna potreba, oita korist, pobonost, dobrotvornost ili koji drugi vani pastoralni razlog; 2. napismena struna procjena stvari koja se ima otuiti. 2. Da bi se izbjegla teta za Crkvu, neka se obdravaju i druge mjere opreza koje je propisala zakonita vlast. Kan. 1294 - 1. Stvar se redovito ne smije otuivati za cijenu niu od naznaene u procjeni. 2. Novac dobiven pri otuenju neka se ili pomno uloi u korist Crkve ili razborito upotrijebi u skladu sa svrhama otuenja. Kan. 1295 - Zahtjevi prema odredbi kann. 1291-1294, s kojima valja uskladiti statute pravnih osoba, moraju se obdravati ne samo pri otuenju nego i u bilo kojem poslu kojim se moe pogorati imovinsko stanje pravne osobe. Kan. 1296 - Ako se kada crkvena dobra otue bez potrebnih kanonskih oblika, a otuenje bude valjano prema svjetovnim zakonima, mjerodavna vlast, poto o svemu zrelo promisli, treba da odlu i da li i koju tubu, osobnu ili stvarnu, te tko i protiv koga mora podignuti da zatiti crkvena prava. Kan. 1297 - Zadaa je biskupske konferencije da, vodei rauna o mjesnim prilikama, donese odredbe o davanju crkvenih dobara u zakup, osobito o dobivanju dozvole mjerodavne crkvene vlasti.
207

Kan. 1298 - Bez posebne pisane dozvole mjerodavne vlasti crkvena se dobra ne smiju prodati ni dati u zakup upraviteljima tih dobara niti njihovim ro acima sve do etvrtoga koljena krvnog ili tazbinskog srodstva, osim ako je stvar vrlo male vrijednosti.

208

NASLOV IV.

NABONE ODREDBE OPENITO I NABONE ZAKLADE

Kan. 1299 - 1. Tko po naravnom i kanonskom pravu moe slobodno raspolagati svojim dobrima, moe ta dobra ostaviti u nabone svrhe, bilo pravnim inom izmeu ivih bilo pravnim inim za sluaj smrti. 2. U odredbama za sluaj smrti u korist Crkve neka se, ako je mogue, obdravaju propisi svjetovnoga prava; ako su oni zanemareni, moraju se batinici podsjetiti na obvezu da su duni ispuniti volju oporuitelja. Kan. 1300 - Zakonito prihvaene odredbe vjernika koji pravnim inom, bilo izmeu ivih bilo za sluaj smrti, daruju ili ostavljaju svoj imutak u nabone svrhe, neka se veoma briljivo izvruju s obzirom na nain i upravljanja dobrima i upotrebe dobara, uz obdravanje propisa kan. 1301, 3. Kan. 1301 - 1. Ordinarij je izvritelj svih nabonih odredaba, kako onih za slu aj smrti tkao i onih izmeu ivih. 2. Ordinarij prema tom pravu moe i mora bdjeti, slue i se i pohodom, da se nabone odredbe izvruju, a drugi izvritelji duni su poto obave zadau, njemu poloiti raun. 3. Ako su odredbama posljednje volje dodana ogranienja protivna ovom ordinarijevu pravu, neka se smatra kao da nisu ni postavljena. Kan. 1302 - 1. Tko povjerbeno primi dobra u nabone svrhe, bilo pravnim poslom izmeu ivih bilo oporukom, mora o toj povjerbi obavijestiti ordinarija i navesti mu sva takva pokretna i nepokretna dobra s pridodanim obvezama; ako darovatelj to izriito i posve zabrani, neka ne primi povjerbe. 2. Ordinarij mora traiti da se povjerena dobra spreme na sigurno i isto tako, prema odredbi kan. 1301, bdjeti nad izvrenjem nabone odredbe. 3. Za povjerena dobra predana nekom lanu redovnike ustanove ili drube apostolskoga ivota, ako su dobra namijenjena mjestu ili biskupiji ili njihovim stanovnicima ili za pomaganje nabonih svrha, ordinarij, o kojem se govori u 1 i 2, mjesni je ordinarij; u protivnom, to je vii poglavar u klerikoj ustanovi papinskoga prava i u klerikim drubama apostolskoga ivota papinskoga prava ili vlastiti ordinarij istog lana u drugim redovnikim ustanovama. Kan. 1303 - 1. Pod nazivom nabonih zaklada u pravu dolaze: 1. samostalne nabone zaklade, to jest skupnosti stvari namijenjene za svrhe o kojima se govori u kan. 114, 2, a koje je mjerodavna vlast ustanovila kao pravne osobe; 2. nesamostalne nabone zaklade, to jest vremenita dobra dana na bilo koji nain nekoj javnoj pravnoj osobi uz obvezu da se za due vrijeme, koje treba da se odredi krajevnom pravom, iz godinjih prihoda slave mise ili obavljaju drugi unaprijed odre eni crkveni obredi ili na drugi nain postignu svrhe, o kojima se govori u kan. 114, 2. 2. Ako su dobra nesamostalne nabone zaklade bila povjerena pravnoj osobi podlonoj dijecezanskom biskupu, moraju se, poto istekne vrijeme, namijeniti za ustanovu o kojoj se govori u kan. 1274, 1, osim ako je utemeljitelj izriito odredio neto drugo; inae, pripadaju samoj pravnoj osobi. Kan. 1304 - 1. Da bi pravna osoba mogla valjano prihvatiti zakladu, trai se napismena ordinarijeva dozvola; on neka ne dade dozvolu ako prije zakonito ne utvrdi da pravna osoba moe
209

ispuniti kako nove obveze koje valja preuzeti tako i one ve preuzete; neka osobito pripazi da prihodi u svemu odgovaraju pridodanim obvezama, prema obiaju svakog pojedinog mjesta ili kraja. 2. Ostali uvjeti za osnutak i prihvat zaklada neka se odrede krajevnim pravom. Kan. 1305 - Novac i pokretna dobra, doznaena kao imovina, neka se odmah pohrane na sigurno mjesto, koje mora odobriti ordinarij, sa svrhom da se taj novac ili vrijednost pokretnih dobara uvaju i da se to prije pomno i korisno, prema razboritom sudu ordinarija, poto se posavjetuje s onima kojih se to tie i sa svojim ekonomskim vijeem. Uloe u korist iste zaklade, s izriitim i pojedinanim spominjanjem obveze. Kan. 1306 - 1. O zakladama, pa i onima uinjenim usmeno, neka se sastavi pisana isprava. 2. Jedan primjerak isprave neka se uva na sigurnom u arhivu kurije, a drugi u arhivu pravne osobe kojoj je namijenjena zaklada. Kan. 1307 - 1. Neka se, uz obdravanje propisa kann. 13001302 i 1287, sastavi popis obveza koje optereuju nabone zaklade i neka se izloi na vidnom mjestu da se ne bi zaboravile obveze koje treba izvravati. 2. Osim knjige o kojoj se govori u kan. 958, 1, neka se vodi i druga knjiga, koju e uvati upnik ili rektor, a u koju neka se upisuju pojedine obveze, njihovo izvrenje i milostinja. Kan. 1308 - 1. Smanjenje misnih obveza, to se smije initi samo zbog pravedna i potrebna razloga, pridrano je Apostolskoj Stolici, uz potovanje propisa koji slijede. 2. Ako je u ispravama o zakladama to izriito odreeno, ordinarij zbog smanjenih prihoda moe smanjiti misne obveze. 3. Zbog smanjenja prihoda, dokle god traje uzrok, dijecezanski biskup ima vlast smanjiti, u skladu s misnim prilogom koji zakonito vrijedi u biskupiji, zapisne ili bilo koje zakladne mise, koje su samostalne, samo ako nema nikoga tko bi bio duan i tko bi se mogao uspjeno potaknuti da povea prilog. 4. Dijecezanski biskup ima vlast smanjiti misne obveze ili zapise koji optere uju crkvenu ustanovu, ako su prihodi nedovoljni da bi se prikladno postigla svrha vlastita istoj ustanovi. 5. Tu vlast, o kojoj se govori u 3 i 4, ima i vrhovni voditelj klerike redovnike ustanove papinskoga prava. Kan. 1309 - Spomenutim vlastima, o kojima se govori u kan. 1308, pripada, osim toga, vlast da, zbog prikladna razloga, prenesu misne obveze na dane, crkve ili oltare razliite od onih koji su utvreni u zakladama. Kan. 1310 - 1. Ako mu je utemeljitelj izriito dao tu vlast, ordinarij moe smanjiti, ublaiti, zamijeniti odredbe vjernika za nabone svrhe zbog pravedna i potrebna razloga. 2. Ako izvrenje nametnutih obveza postane nemogue zbog smanjenih prihoda ili nekog drugog razloga, bez ikakve krivnje upravitelja, ordinarij moe, poto se posavjetuje s onima kojih se to tie i sa svojim ekonomskim vijeem te, potujui na najbolji mogui nain utemeljiteljevu volju, pravino smanjiti te obveze, osim misnih obveza, to se ravna prema propisima kan. 1308. 3. U ostalim sluajevima treba se utei Apostolskoj Stolici.

210

KNJIGA VI.

KAZNENE MJERE U CRKVI

211

DIO I.

OPENITO O KANJIVIM DJELIMA I KAZNAMA

NASLOV I.

KANJAVANJE KANJIVIH DJELA OPENITO

Kan. 1311 - Crkva ima priro eno i vlastito pravo kanjavati vjernike prekritelje kaznenim mjerama. Kan. 1312 - 1. Kaznene mjere u Crkvi jesu: 1. popravne kazne ili cenzure koje su nabrojene u kann. 1331-1336; 2. oajnike kazne o kojima se govori u kan. 1336. 2. Zakon moe odrediti druge oajnike kazne koje vjernika liavaju nekog duhovnog ili vremenitog dobra, a u skladu su s vrhunaravnom svrhom Crkve. 3. Osim toga, primjenjuju se kazneni lijekovi i pokore; lijekovi napose da se predusretnu kanjiva djela, a pokore vie da se kazna zamijeni ili povea.

213

NASLOV II.

KAZNENI ZAKON I KAZNENA ZAPOVIJED

Kan. 1313 - 1. Ako se poslije po injenog kanjivog djela izmijeni zakon, treba da se primijeni zakon povoljniji za krivca. 2. Ako pak kasniji zakon ukine raniji ili barem kaznu, ova odmah prestane. Kan. 1314 - Kazna je obino izreci preputena, tako da krivca obvezuje tek poto je izreena; ali, unaprijed izreena jest ona u koju se upada samim po injenjem kanjivog djela, ako to zakon ili zapovijed izriito odreuje. Kan. 1315 - 1. Tko ima zakonodavnu vlast, moe donijeti i kaznene zakone; ali moe svojim zakonima primjerenom kaznom tititi i boanski ili crkveni zakon koji je donijela via vlast, potuju i granice svoje mjerodavnosti s obzirom na podruje ili osobe. 2. Zakon sam moe odrediti kaznu ili njezino odreivanje prepusti suevoj razboritoj procjeni. 3. Krajevni zakon moe kaznama koje je opi zakon ustanovio za neko kanjivo djelo dodati i druge kazne; ali neka to ne ini, osim u veoma velikoj potrebi. Ako pak opi zakon prijeti neodreenom ili neobvezatnom kaznom, krajevni zakon moe i mjesto nje ustanoviti odreenu ili obvezatnu kaznu. Kan. 1316 - Neka se dijecezanski biskupi pobrinu da se, ako je to mogue, u istoj dravi ili kraju donesu, ako treba da se donesu, jedinstveni kazneni zakoni. Kan. 1317 - Neka se kazne ustanovljuju toliko koliko su zaista potrebne da se prikladnije osigura crkvena stega. Meutim, otputanje iz klerikog stalea ne moe se ustanoviti krajevnim zakonom. Kan. 1318 - Neka zakonodavac ne prijeti unaprijed izreenim kaznama, osim za pojedina zlonamjerna kanjiva djela koja mogu prouzro iti veu sablazan ili se ne mogu djelotvorno kazniti izreci preputenim kaznama; ali cenzure, osobito izopenje, neka ne ustanovljuje, osim s veoma velikom umjerenou i samo za tea kanjiva djela. Kan. 1319 - 1. Ako netko moe snagom vlasti upravljanja davati zapovijedi na izvanjskom podruju, moe zapovijeu zaprijetiti odreenim kaznama, osim trajnim okajnikim kaznama. 2. Neka se kaznena zapovijed ne donosi, osim nakon zrela razmiljanja, i neka se potuje ono to je u kann. 1317 i 1318 odreeno o krajevnim zakonima. Kan. 1320 - Mjesni ordinarij moe kazniti redovnike u svemu onome u emu su mu podloni.

214

NASLOV III.

PODLONIK KAZNENIH MJERA

Kan. 1321 - 1. Nitko se ne kanjava, osim ako je za izvanjski prekraj zakona ili zapovijedi koji je poinio uvelike odgovorna zbog namjernosti ili nemara. 2. Kazna odreena zakonom ili zapovijeu obvezuje onoga tko promiljeno prekri zakon ili zapovijed; tko pak to uini zbog propusta dune panje, ne kanjava se, osim ako drukije odreuje zakon ili zapovijed. 3. Ka je poinjen izvanjski prekraj, odgovornost se pretpostavlja, osim ako je o ito drukije. Kan. 1322 - Oni koji su trajno nesposobni sluiti se razumom smatraju se nesposobnima za kanjivo djelo, makar prekrili zakon ili zapovijed u asu kad se inilo da su zdravi. Kan. 1323 - Kad prekri zakon ili zapovijed, nikakvoj kazni ne podlijee onaj: 1. tko jo nije navrio 16 godina; 2. tko bez krivnje nije znao da kri zakon ili zapovijed; s neznanjem pak izjedna uje se nepanja i zabluda; 3. tko je djelovao zbog fizike sile ili zbog nenadnog sluaja koji nije mogao predvidjeti ili predvienoga nije mogao sprijeiti; 4. tko je djelovao prisiljen velikim strahom, makar samo relativno velikim, ili zbog prijeke potrebe ili zbog velike neugodnosti, osim ako in u sebi nije zao ili ako nije usmjeren na tetu dua; 5. tko je u zakonitoj obrani sebe ili drugoga djelovao protiv nepravedna napadaa, dok uva dunu mjeru; 6. tko nije bio sposoban sluiti se razumom, uz obdravanje propisa kann. 1324, 1, br. 2 i 1325; 7. tko je bez krivnje mislio da ima neka od okolnosti o kojima se govori u brr. 4 i 5. Kan. 1324 - 1. Prekritelj se ne izuzima od kazne, ali kazna odreena u zakonu ili zapovijedi treba da se ublai ili mjesto nje upotrijebi pokora, ako kanjivo djelo po ini: 1. onaj tko je bio samo nesavreno sposoban sluiti se razumom; 2. onaj tko nije bio sposoban sluiti se razumom zbog pijanstva ili nekog slinog duevnog poremeaja za koji je kriv; 3. zbog velike navale strasti, koja ipak nije prethodila svakom rasuivanju pameti i pristanku volje niti ih sprijeila, ali samo ako strast nije bila svojevoljno izazvana i potpomognuta; 4. maloljetna osoba koja je navrila 16 godina; 5. onaj tko je prisiljen velikim strahom, pa makar samo relativno velikim, ili zbog prijeke potrebe ili zbog velike neugodnosti, osim ako je kanjivo djelo u sebi zlo ili ako je usmjereno na tetu dua; 6. onaj tko je u zakonitoj obrani sebe ili drugoga djelovao protiv nepravedna napadaa a nije sauvao dunu mjeru; 7. protiv nekoga tko teko ili nepravedno izaziva; 8. onaj tko je zbog zablude, ali svojom krivnjom, mislio da ima neka od okolnosti o kojima se govori u kan. 1323, brr. 4 i 5; 9. onaj tko bez krivnje nije znao da je zakonu ili zapovijedi dodana kazna; 10. onaj tko je djelovao bez potpune ubrojivosti, samo ako je ona ostala velika. 2. Isto moe uiniti sudac ako ima neka druga okolnost koja umanjuje teinu kanjivog djela. 3. U okolnostima o kojima se govori u 1 krivac ne upada u kaznu unaprijed izreenu.

215

Kan. 1325 - Grubo ili nehajno ili hotimino neznanje nikada se ne moe uzeti u obzir u primjeni propisa kann. 1323 i 1324; isto tako ni pijanstvo ili drugi poremeaji razuma, ako su hotimice prouzroeni da bi se poinilo kanjivo djelo ili radi isprike od njega, a ni strast koja je hotimice izazvana ili potpomognuta. Kan. 1326 - 1. Sudac moe kazniti i tee nego to odreuje zakon ili zapovijed: 1. onoga tko poto se donese osuda ili proglasi kazna nastavi tako kanjivo djelovati da se iz okolnosti razborito moe zakljuiti o njegovoj tvrdokornosti u zloj volji; 2. onoga tko je uzdignut na neko dostojanstvo ili onoga tko je zlorabio vlast ili slubu da bi poinio kanjivo djelo; 3. krivca koji je, premda je odreena kazna za kanjivo djelo iz nemara, predvidio dogaaj, ali je ipak propustio mjere opreza da ga izbjegne koje bi svaki briljiv ovjek poduzeo. 2. U sluajevima o kojima se govori u 1, ako je kazna unaprijed izreena, moe se dodati druga kazna ili pokora. Kan. 1327 - Krajevni zakon moe, osim sluajeva u kann. 1323-1226, odrediti i druge izuzimajue, olakavajue ili oteavajue okolnosti, bilo opom odredbom bilo za pojedinana kanjiva djela. Isto se tako u zapovijedi mogu odrediti okolnosti koje izuzimaju od kazne ustanovljene zapovijeu ili je olakavaju ili oteavaju. Kan. 1328 - 1. Tko uini ili propusti uiniti neto da bi po inio kanjivo djelo, pa ipak, mimo svoje volje, ne dovri kanjivo djelo, nije podloan kazni koja je odre ena za dovreno kanjivo djelo, osim ako zakon ili zapovijed odreuju drukije. 2. Ako pak ini ili propusti po svojoj naravi vode k po injenju kanjivog djela, po initelj se moe podvrgnuti pokori ili kaznenom lijeku, osim ako svojevoljno odustane od zapo etog poinjenja kanjivog djela. Ako je pak nastala sablazan ili druga velika teta ili pogibelj, po initelj se moe kazniti pravednom kaznom, iako je svojevoljno odustao, ali blaom od one koja je ustanovljena za dovreno kanjivo djelo. Kan. 1329 - 1. Oni koji zajednikim dogovorom sudjeluju u kanjivom djelu a ne spominju se izriito u zakonu ili zapovijedi, ako su kazne ustanovljene za glavnog po initelja izreci preputene, neka se podvrgnu istim drugim kaznama iste ili manje teine. 2. U kaznu unaprijed izreenu koja je dodana kanjivom djelu upadaju sukrivci koji se u zakonu ili zapovijedi ne spominju ako bez njihova sudjelovanja kanjivo djelo ne bi bilo po injeno a kazna je takve naravi da ih moe pogoditi; u protivnom, mogu se kazniti kaznama izreci preputenima. Kan. 1330 - Kanjivo djelo koje se sastoji u izjavi ili drugom o itovanju volje ili nauka ili znanosti treba da se smatra nedovrenim ako nitko ne opazi tu izjavu ili oitovanje.

216

NASLOV IV.

KAZNE I OSTALA KANJAVANJA

POGLAVLJE I.

CENZURE
Kan. 1331 - 1. Izopenomu je zabranjeno: 1. svako sluiteljsko sudjelovanje u slavljenju euharistijske rtve ili u bilo kojim drugim bogotovnim obredima; 2. slaviti sakramente ili blagoslovine i primati sakramente; 3. obavljati bilo koje crkvene slube ili sluenja ili zadae ili vriti ine upravljanja. 2. Ako je izopenje izreeno ili proglaeno, krivac: 1. ako bi htio raditi protiv propisa 1, br. 1, treba da se udalji ili treba da se prestane s bogoslunim inom, osim ako to prijei vaan razlog; 2. nevaljano vri ine upravljanja koji, prema odredbi 1, br. 3, nisu doputeni; 3. zabranjeno mu je sluiti se prije steenim povlasticama; 4. ne moe valjano stei dostojanstvo, slubu ili koju drugu zadau u Crkvi; 5. ne stjee plodove dostojanstva, slube, bilo koje zadae, plae koju bi zaista imao u Crkvi. Kan. 1332 - Tko je kanjen zabranom bogosluja, vezan je zabranama o kojima se govori u kan. 1331, 1, brr. 1 i 2; ali, ako je zabrana bogosluja izreena ili proglaena, treba da se obdrava propis kan. 1331, 2, br. 1. Kan. 1333 - 1. Obustava, koja moe pogoditi samo klerike, zabranjuje: 1. ili sve ili neke ine vlasti reda; 2. ili sve ili neka ine vlasti upravljanja; 3. vrenje ili svih ili nekih prava ili zadaa povezanih sa slubom. 2. U zakonu ili zapovijedi moe se odrediti da onaj tko je kanjen obustavom, poto se donese osuda ili proglasi presuda, ne moe valjano obavljati ine upravljanja. 3. Zabrana nikad ne pogaa: 1. slube ili vlast upravljanja koje nisu pod vlau poglavara koji ustanovljuje kaznu; 2. pravo na stanovanje, ako ga krivac ima zbog slube; 3. pravo na upravljanje dobrima koja moda pripadaju slubi samog kanjenog obustavom, ako je kazna unaprijed izreena. 4. Obustava koja zabranjuje primanje plodova, nagrada, plaa i drugog tome slinog nosi sa sobom obvezu vraanja svega to je nezakonito steeno, iako u dobroj vjeri. Kan. 1334 - 1. Opseg obustave, u granicama odreenima u prijanjem kanonu, odreuje sam zakon ili zapovijed, ili presuda ili odluka kojom se kazna izrie. 2. Zakon, ali ne zapovijed, moe ustanoviti unaprijed izreenu kaznu obustave, bez dodavanja ikakvih pojedinosti ili ogranienja; takva pak kazna ima sve uinke koji se nabrajaju u kan. 1333, 1. Kan. 1335 - Ako cenzura zabranjuje da se slave sakramenti ili blagoslovine ili da se obavljaju ini upravljanja, zabrana se obustavlja kad god je to potrebno za utjehu vjernika koji su u smrtnoj pogibelji; ali, ako unaprijed izreena cenzura nije proglaena, zabrana se osim toga obustavlja kad
217

god vjernik trai sakrament ili blagoslovinu ili in upravljanja; to pak moe doputeno traiti zbog bilo kojeg opravdanog razloga. POGLAVLJE II.

OKAJNIKE KAZNE
Kan. 1336 - 1. Okajnike kazne, koje mogu pogoditi prekritelja trajno ili na odreeno ili neodreeno vrijeme, uz ostale koje je zakon moda ustanovio, ove su: 1. zabrana ili naredba stanovanja u odreenom mjestu ili na odreenom podruju; 2. oduzee vlasti, slube, zadae, prava, povlastice, ovlasti, milosti, naslova odlija, pa i samo poasnih; 3. zabrana vrenja onoga to se nabraja u br. 2, ili zabrana vrenja toga u odreenom mjestu ili izvan njega; te zabrane nisu nikad pod kaznom nitavnosti; 4. kazneni premjetaj na drugu slubu; 5. otputanje iz klerikog stalea. 2. Unaprijed izreene mogu biti samo one okajnike kazne koje se navode u 1, br. 3. Kan. 1337 - 1. Zabrana boravka u odreenom mjestu ili na odreenom podruju moe pogoditi bilo klerike bilo redovnike; naredba pak boravka svjetovne klerike i, u granicama konstitucija, redovnike. 2. Da bi se naredio boravak u odreenom mjestu ili na odreenom podruju, treba da se dobije pristanak ordinarija toga mjesta, osim ako se radi o ku i namijenjenoj i za izvanbiskpijske klerike koji treba da ine pokoru ili da se poprave. Kan. 1338 - 1. Oduzee i zabrane, koje se navode u kan. 1336, 1, brr. 2 i 3, nikada ne pogaaju vlasti, slube, zadae, prava, povlastice, ovlasti, milosti, naslove, odlija koja nisu pod vlau poglavara koji ustanovljuje kaznu. 2. Ne moe se oduzeti vlast rada, nego samo zabraniti njezino vrenje ili obavljanje nekih njezinih ina; isto se tako ne mogu oduzeti akademski stupnjevi. 3. U vezi sa zabranama, koje se navode u kan. 1336, 1, br. 3, treba da se obdrava odredba o cenzurama donesena u kan. 1335. POGLAVLJE III.

KAZNENI LIJEKOVI I POKORE

Kan. 1339 - 1. Ordinarij moe osobno ili preko drugoga opomenuti onoga tko se nalazi u blioj prigodi da po ini kanjivo djelo ili onoga na koga, na temelju obavljenog istraivanja, padne teka sumnja da je po inio kanjivo djelo. 2. Onoga pak tko svojim ponaanjem prouzro i sablazan ili teak nered moe takoer ukoriti na nain prilagoen posebnim okolnostima osobe i ina. 3. Opomena i ukor moraju se uvijek utvrditi barem nekom ispravom, koja neka se uva u tajnom arhivu kurije. Kan. 1340 - 1. Pokora koja se moe nametnuti na izvanjskom podruju neka je djelo vjere, pobonosti ili dobrotvornosti koje treba da se izvri. 2. Javna pokora neka se nikad ne namee za tajni prekraj. 3. Ordinarij moe, prema svojoj razboritosti, kaznenom lijeku opomene ili ukora dodati pokore.
218

NASLOV V.

PRIMJENJIVANJE KAZNA
Kan. 1341 - Neka se ordinarij pobrine da se pokrene sudski ili upravni postupak za izricanje ili proglaivanje kazna samo onda kad uvidi da se ne moe ni bratskom opomenom ni ukorom ni drugim sredstvima pastoralne skrbi dovoljno ukloniti sablazan, uspostaviti pravednost i popraviti krivac. Kan. 1342 - 1. Kad god opravdani razlozi spreavaju sudski postupak, kazna se moe izrei ili proglasiti izvansudskom odlukom; ali, kazneni lijekovi i pokore mogu se u svakom slu aju primijeniti odlukom. 2. Odlukom se ne mogu izricati ni proglaivati trajne kazne, ni kazne koje zakon ili zapovijed, to ih ustanovljuje, zabranjuje primjenjivati odlukom. 3. Ono to zakon ili zapovijed odreuju o sucu s obzirom na izricanje ili proglaivanje kazne u sudskom postupku treba da se primijeni na poglavara koji kaznu izrie ili proglauje izvansudskom odlukom, osim ako je odreeno drukije ili ako se radi o propisima koji se tiu samo naina postupanja. Kan. 1343 - Ako zakon ili zapovijed daju sucu vlast da kaznu primijeni ili ne primijeni, sudac moe, prema svojoj savjesti i razboritosti, kaznu i ublaiti ili mjesto nje nametnuti pokoru. Kan. 1344 - Iako zakon upotrebljava zapovjedne rijei, sudac prema svojoj savjesti i razboritosti moe: 1. odgoditi izricanje kazne za prikladnije vrijeme, ako se predvia da e iz prenagljenog kanjavanja krivca nastati vea zla; 2. odustati od izricanja kazne ili izrei blau kaznu ili upotrijebiti pokoru, ako se sam krivac popravio i ako je uklonio sablazan, ili ga je svjetovna vlast dovoljno kaznila, ili se predvia da e biti kanjen; 3. obustaviti obvezu obdravanja okajnike kazne, ako je nakon pohvalna ivljenja krivac prvi put poinio kanjivo djelo, a potreba ne zahtijeva da se ukloni sablazan, ali tako da, ako krivac ponovno poini kanjivo djelo u vremenu koje odredi sam sudac, podlijee dunoj kazni za oba kanjiva djela, osim ako je u meuvremenu proao rok za zastaru kaznene tube zbog prijanjeg kanjivog djela. Kan. 1345 - Kad god je prekritelj samo nesavreno sposoban sluiti se razumom ili po inio kanjivo djelo zbog straha ili prijeke potrebe ili u naletu strasti ili u pijanstvu ili u drugom slinom duevnom poremeaju, sudac moe i odustati od bilo kakva izricanja kazne, ako prosudi da se na drugi nain moe bolje pomoi prekriteljevu popravku. Kan. 1346 - Kad god krivac poini vie kanjivih djela, ako se smatra da je preveliki zbroj kazna izreci preputenih, ostavlja razboritoj prosudbi suca da kazne smanji na pravednu mjeru. Kan. 1347 - 1. Cenzura se ne moe valjano izrei, osim ako je krivac prije bio barem jedanput opomenut da odstupi od tvrdokornosti i ako mu se dade prikladno vrijeme da se urazumi. 2. Smatra se da je odstupio od tvrdokornosti krivac koji se uistinu pokaje za kanjivo djelo i koji je uz to na prikladan nain popravio tetu i sablazan ili je barem ozbiljno obeao da e to uiniti.

219

Kan. 1348 - Kad se krivac oslobodi optube ili mu se ne izree nikakva kazna, ordinarij se moe prikladnim opomenama i drugim sredstvima pastoralne skrbi ili tako er, ako je potrebno, kaznenim lijekovima pobrinuti za njegov boljitak i za javno dobro. Kan. 1349 - Ako je kazna neodreena, a ni zakon ne odreuje drukije, neka sudac ne izrie tee kazne, osobito ne cenzure, osim ako to svakako zahtijeva teina sluaja; ali, ne moe izricati trajne kazne. Kan. 1350 - 1. Pri izricanju kazna kleriku treba uvijek paziti da dotini ne ostane bez onoga to je potrebno za njegovo dolino uzdravanje, osim ako se radi o otputanju iz klerikog stalea. 2. Neka se ordinarij na najbolji mogui nain pobrine da se zbrine onaj koji je otputen iz klerikog stalea, a koji zbog kazne doista oskudijeva. Kan. 1351 - Kazna obvezuje krivca svagdje, pa i kad prestane pravo onoga koji je kaznu ustanovio ili izrekao, osim ako je izriito odreeno neto drugo. Kan. 1352 - 1. Ako kazna zabranjuje primanje sakramenata ili blagoslovina, zabrana se obustavlja dokle god se krivac nalazi u smrtnoj pogibelji. 2. Obveza obdravanja kazne unaprijed izreene koja nije proglaena ni opepoznata u mjestu gdje se prekritelj nalazi obustavlja se posve ili djelomino utoliko ukoliko je krivac ne moe obdravati bez opasnosti od velike sablazni ili ozloglaenja. Kan. 1353 - Priziv ili utok protiv sudskih presuda ili odluka koje izriu ili proglauju bilo koju kaznu imaju obustavni uinak.

220

NASLOV VI.

PRESTANAK KAZNA
Kan. 1354 - 1. Osim onih koji su nabrojeni u kann. 1355-1356 mogu svi koji mogu dati oprost od zakona zatienog kaznom ili izuzeti od zapovijedi koja prijeti kaznom tu kaznu i otpustiti. 2. Osim toga, zakon ili zapovijed koji kaznu ustanovljuju mogu i druge ovlastiti da je otputaju. 3. Ako Apostolska Stolica pridri otputanje kazne sebi ili drugima, pridraj treba da se usko tumai. Kan. 1355 - 1. Zakonom ustanovljenu kaznu koja je izreena ili proglaena mogu otpustiti, samo ako nije pridrana Apostolskoj Stolici: 1. ordinarij koji je pokrenuo sudski postupak da se izree ili proglasi kazna ili je kaznu odlukom osobno ili preko drugoga izrekao ili proglasio; 2. ordinarij mjesta u kojem se prekritelj nalazi, posavjetovavi se ipak s ordinarijem o kojem se govori u br. 1, osim ako to zbog izvanrednih okolnosti nije mogue. 2. Kaznu unaprijed izreenu zakonom ustanovljenu koja jo nije proglaena, ako nije pridrana Apostolskoj Stolici, moe otpustiti ordinarij svojim podlonicima i onima koji se nalaze na njegovu podruju ili su ondje poinili kanjivo djelo, a i svaki biskup, ali u sakramentalnoj ispovijedi. Kan. 1356 - 1. Kaznu izreci preputenu ili kaznu unaprijed izreenu ustanovljenu zapovijeu koju nije donijela Apostolska Stolica mogu otpustiti: 1. ordinarij mjesta u kojem se prekritelj nalazi; 2. ako je kazna izreena ili proglaena, onda i ordinarij koji je pokrenuo sudski postupak da se kazna izree ili proglasi ili je kaznu osobno ili preko drugoga odlukom izrekao ili proglasio. 2. Prije otputanja kazne treba se posavjetovati s donositeljem zapovijedi, osim ako to nije mogue zbog izvanrednih okolnosti. Kan. 1357 - 1. Unaprijed izreenu kaznu izopenja ili zabrane bogosluja koja nije proglaena moe otpustiti ispovjednik u unutranjem sakramentalnom podruju, ako je pokorniku teko ostati u stanju tekoga grijeha za vrijeme potrebno da o tome odlui mjerodavni poglavar, uz obdravanje propisa kann. 508 i 976. 2. U podjeljivanju otputenja neka ispovjednik obvee pokornika, pod prijetnjom ponovnog upadanja u kaznu, da se u roku od mjesec dana obrati mjerodavnom poglavaru ili ovlatenom sveeniku i da se dri njegovih naloga; u meuvremenu neka mu nametne primjerenu pokoru i, ako je potrebno, neka mu naredi da popravi sablazan i tetu; ali, utok moe uiniti i ispovjednik, bez spominjanja imena. 3. Istom obvezom utoka vezani su, kad ozdrave, oni kojima je prema odredbi kan. 976 otputena cenzura koja je bila izreena ili proglaena ili pridrana Apostolskoj Stolici. Kan. 1358 - 1. Otputenje cenzure moe se dati samo prekritelju koji odstupi od tvrdokornosti, prema odredbi kan. 1347, 2; ali, onome tko odstupi otputenje se ne moe uskratiti. 2. Tko otputa cenzuru, moe postupiti prema odredbi kan. 1348 ili odrediti i pokoru. Kan. 1359 - Ako je tko obvezan na vie kazna, otputenje vrijedi samo za one kazne koje su izriito spomenute; ope pak otputenje ukida sve kazne, osim onih koje je krivac u molbi zlonamjerno preutio. Kan. 1360 - Otputenje kazne iznueno velikim strahom nije valjano.
221

Kan. 1361 - 1. Otputenje se moe dati i odsutnome ili pod uvjetom. 2. Otputenje na izvanjskom podruju neka se dade napismeno, osim ako drukije savjetuje vaan razlog. 3. Neka se pazi da se traenje otputenja ili samo otputenje ne razglasi, osim ako je to korisno za zatitu dobrog glasa krivca ili potrebno za popravak sablazni. Kan. 1362 - 1. Kaznena tuba prestane zastarom nakon tri godine, osim ako su posrijedi: 1. kanjiva djela pridrana Zboru za nauk vjere; 2. tuba zbog kanjivih djela, o kojima se govori u kann. 1394, 1395, 1397 i 1398, koja zastarijeva nakon pet godina; 3. kanjiva djela koja opi zakon ne kanjava, ako krajevni zakon odredi drugi rok za zastaru. 2. Zastara tee od dana kad je po injeno kanjivo djelo ili, ako je kanjivo djelo trajno ili je prelo u naviku, od dana kad je prestalo. Kan. 1363 - 1. Ako se u rokovima, o kojima se govori u kan. 1362, a koji treba da se raunaju od dana kad je presuda postala pravomona, ne dostavi krivcu sueva odluka o izvrenju, o kojoj se govori u kan. 1651, postupak za izvrenje kazne prestane zastarom. 2. Isto vrijedi ako je kazna izreena izvansudskom odlukom, uz obdravanje onoga to treba obdravati.

222

DIO II.

KAZNE ZA POJEDINANA KANJIVA DJELA

NASLOV I.

KANJIVA DJELA PROTIV VJERE I JEDINSTVA CRKVE

Kan. 1364 - 1. Otpadnik od vjere, krivovjernik ili raskolnik upada u izopenje unaprijed izreeno, uz obdravanje propisa kan. 194, 1, br. 2; klerik se osim toga moe kazniti kaznama o kojima se govori u kan. 1336, 1, brr. 1, 2 i 3. 2. Ako dugotrajna tvrdokornost ili teina sablazni trai, mogu se dodati druge kazne, pa i otputanje iz klerikog stalea. Kan. 1365 - Krivac kojemu je zabranjeno sudjelovanje u bogosluju neka se kazni pravednom kaznom. Kan. 1366 - Roditelj ili njihovi zamjenici koji daju krstiti ili odgajati djecu u nekatolikoj vjeri neka se kazne cenzurom ili drugom pravednom kaznom. Kan. 1367 - Tko baci posveene estice ili ih u svetogrdnu svrhu uzme ili dri, upada u izopenje unaprijed izreeno, pridrano Apostolskoj Stolici; klerik se osim toga moe kazniti drugom kaznom, pa i otputanjem iz klerikog stalea. Kan. 1368 - Ako tko poini krivokletstvo tvrdei ili obeavajui neto pred crkvenom vlau, neka se kazni pravednom kaznom. Kan. 1369 - Tko u javnoj predstavi ili govoru, ili javno objavljenom spisu, ili druk ije sluei se sredstvima drutvenog priopivanja huli na Boga, ili teko vrijea udoree, ili govori uvrede protiv vjere i Crkve ili izaziva mrnju ili prezir, neka se kazni pravednom kaznom.

223

NASLOV II.

KANJIVA DJELA PROTIV CRKVENE VLASTI I SLOBODE CRKVE

Kan. 1370 - 1. Tko upotrijebi fiziku silu protiv rimskog prvosveenika, upada u izopenje unaprijed izreeno, pridrano Apostolskoj Stolici, emu se, ako je klerik, moe dodati druga kazna prema teini kanjivog djela, pa i otputanje iz klerikog stalea. 2. Tko to uini protiv biskupa, upada u zabranu bogosluja unaprijed izreenu; ako je klerik, i u obustavu unaprijed izreenu. 3. Tko upotrijebi fiziku sili protiv klerika ili redovnika iz prezira prema vjeri ili Crkvi ili crkvenoj vlasti ili slubi, neka se kazni pravednom kaznom. Kan. 1371 - Neka se kazni pravednom kaznom onaj: 1. tko, osim sluaja o kojem se govori u kan. 1364, 1, nauava nauk osuen od rimskog prvosveenika ili opeg sabora ili pak nauk o kojemu se govori u kan. 752 uporno odbija te, opomenut od Apostolske Stolice ili ordinarija, ne odustane od toga; 2. tko se drukije ne pokori Apostolskoj Stolici, ordinariju ili poglavaru, kad zakonito zapovijeda ili zabranjuje, nego i poslije opomene ustraje u neposlunosti. Kan. 1372 - Tko se protiv ina rimskog prvosveenika utekne na opi sabor ili na Biskupski zbor, neka se kazni cenzurom. Kan. 1373 - Tko zbog nekog ina crkvene vlasti ili slube javno izaziva ili neprijateljstva ili mrnju protiv Apostolske Stolice ili ordinarija ili podlonike poziva na neposluh prema njima, neka se kazni zabranom bogosluja ili drugim pravednim kaznama. Kan. 1374 - Tko se ukljui u drutvo koje rovari protiv Crkve, neka se kazni pravednom kaznom; tko pak takvo drutvo promie ili vodi, neka se kazni zabranom bogosluja. Kan. 1375 - Oni koji spreavaju slobodu crkvenog sluenja ili izbora ili crkvene vlasti ili zakonitu upotrebu posveenih i drugih crkvenih dobara ili zastrauju izbornike ili izabranog ili onoga tko vri vlast ili crkveno sluenje mogu se kazniti pravednom kaznom. Kan. 1376 - Tko obeasti posveenu stvar, pokretnu ili nepokretnu, neka se kazni pravednom kaznom. Kan. 1377 - Tko otui crkvena dobra bez propisane dozvole, neka se kazni pravednom kaznom.

224

NASLOV III.

PROTUPRAVNO PRISVAJANJE CRKVENIH SLUBA I KANJIVA DJELA U NJIHOVU VRENJU

Kan. 1378 - 1. Sveenik koji radi protiv odredbe kan. 977 upada u izopenje unaprijed izreeno, pridrano Apostolskoj Stolici. 2. U kaznu zabrane bogosluja unaprijed izreenu ili, ako je klerik, u kaznu obustave, upada onaj: 1. tko pokua vriti bogosluni in euharistijske rtve a nije primio sveeniki red; 2. tko, osim sluaja o kojemu se govori u 1, budui da ne moe valjano podijeliti sakramentalno odrjeenje, pokua podijeliti odrjeenje ili nekoga sakramentalno ispovjediti. 3. U sluajevima o kojima se govori u 2 mogu se dodati i druge kazne prema teini kanjivog djela, pa i izopenje. Kan. 1379 - Tko, osim sluajeva o kojima se govori u kan. 1378, hini dijeljenje sakramenata, neka se kazni pravednom kaznom. Kan. 1380 - Tko slavi ili prima sakrament po simoniji, neka se kazni zabranom bogosluja ili obustavom. Kan. 1381 - 1. Tko god protupravno prisvoji crkvenu slubu, neka se kazni pravednom kaznom. 2. S protupravnim prisvajanjem izjednauje se nezakonito zadravanje slube poto je ona oduzeta ili je prestala. Kan. 1382 - Biskup koji bez papinskog naloga posveti nekoga za biskupa i onaj koji primi od njega posveenje upadaju u izopenja unaprijed izreeno, pridrano Apostolskoj Stolici. Kan. 1383 - Biskupu koji je, protiv odredbe kan. 1015, zaredio tueg podlonika bez zakonitog otpusnog pisma zabranjuje se da redi godinu dana. Onome pak koji je tako zareen samim tim obustavlja se vrenje primljenog reda. Kan. 1384 - Tko, osim sluajeva o kojima se govori u kann. 1378-1383, nezakonito vri sveeniku slubu ili druga sveta sluenja moe se kazniti pravednom kaznom. Kan. 1385 - Tko nezakonito zarauje iz priloga za misu, neka se kazni cenzurom ili nekom drugom pravednom kaznom. Kan. 1386 - Tko bilo to daruje ili obea da bi netko, obavljajui slubu u Crkvi, nezakonito neto uinio, ili propustio uiniti, neka se kazni pravednom kaznom; isto tako neka se kazni onaj tko takve darove ili obeanja prima. Kan. 1387 - Sveenik koji u inu ili prigodom ili pod izgovorom ispovijedi navodi pokornika na grijeh protiv este Boje zapovijedi neka se kazni prema teini kanjivog djela obustavom, zabranama, oduzeima, a u teim sluajevima neka se otpusti iz klerikog stalea.

225

Kan. 1388 - 1. Ispovjednik koji izravno povrijedi sakramentalni peat upada u izopenje unaprijed izreeno, pridrano Apostolskoj Stolici; onaj pak koji to uini samo neizravno neka se kazni prema teini kanjivog djela. 2. Tuma i drugi, o kojima se govori u kan. 983, 2, koji povrijede tajnu neka se kazne pravednom kaznom, pa i izopenjem. Kan. 1389 - 1. Tko zloupotrebljava crkvenu vlast ili slubu, neka se kazni prema teini ina ili propusta, pa i oduzeem slube, osim ako je protiv te zloupotrebe ve ustanovljena kazna zakonom ili zapovijeu. 2. Tko pak zbog skrivljenog nemara nezakonito obavi ili propusti in crkvene vlasti, sluenja ili slube na tetu drugoga, neka se kazni pravednom kaznom.

226

NASLOV IV.

ZLODJELO POTVORE I KRIVOTVORENJA

Kan. 1390 - 1. Tko lano prijavi ispovjednika crkvenom poglavaru za kanjivo djelo o kojem se govori u kan. 1387, upada u zabranu bogosluja unaprijed izreenu; ako je klerik, i u obustavu. 2. Tko crkvenom poglavaru podnese drugu klevetniku prijavu o kanjivom djelu ili na drugi nain povrijedi dobar glas drugoga, moe se kazniti pravednom kaznom, pa i cenzurom. 3. Klevetnik se moe prisiliti i na davanje primjerene zadovoljtine. Kan. 1391 - pravednom kaznom prema teini kanjivog djela moe se kazniti onaj: 1. tko krivotvori javnu crkvenu ispravu ili istinitu mijenja, uniti, sakrije ili se slui krivotvorenom ili izmijenjenom; 2. tko se slui drugom krivom ili izmijenjenom ispravom u crkvenoj stvari; 3. tko u javnoj crkvenoj ispravi potvrdi neto lano.

227

NASLOV V.

KANJIVA DJELA PROTIV POSEBNIH OBVEZA

Kan. 1392 - Klerici ili redovnici koji se bave trgovinom ili pekulantskim poslovanjem protiv propisa kanona neka se kazne prema teini kanjivog djela. Kan. 1393 - Tko kri obveze koje su mu kaznom nametnute, moe se kazniti pravednom kaznom. Kan. 1394 - 1. Klerik koji pokua sklopiti enidbu, pa i samo svjetovnu, upada u obustavu unaprijed izreenu, uz obdravanje propisa kan. 194, 1, br. 3; ako se, iako opomenut, ne urazumi te nastavi davati sablazan, moe se postupno kanjavati i oduzeima ili takoer otputanjem iz klerikog stalea. 2. Redovnik s doivotnim zavjetima, koji nije klerik, koji pokua sklopiti enidbu, makar samo svjetovnu, upada u zabranu bogosluja unaprijed izreenu, uz obdravanje propisa kan. 694. Kan. 1395 - 1. Klerik prilenik, osim sluaja o kojem je rije u kan. 1394, i klerik koji ustraje u drugom izvanjskom grijehu protiv este Boje zapovijedi uz sablazan, neka se kazni obustavom, kojoj se, ako ustraje u kanjivom djelu nakon opomene, mogu postupno dodati druge kazne, sve do otputanja iz klerikog stalea. 2. Klerik koji drukije pogrijei protiv este Boje zapovijedi, ako je naime kanjivo djelo poinjeno silom ili prijetnjama ili javno ili s osobom mlaom od 16 godina, neka se kazni pravednim kaznama, pa i otputanjem iz klerikog stalea, ako sluaj to trai. Kan. 1396 - Tko teko kri obvezu da ima sjedite kojom je vezan radi crkvene slube, neka se kazni pravednom kaznom, pa i, nakon opomene, oduzeem slube.

228

NASLOV VI.

KANJIVA DJELA PROTIV LJUDSKOG IVOTA I SLOBODE

Kan. 1397 - Tko poinu ubojstvo, ili tko silom ili prijevarom otme ili zadri ili osakati ili teko rani ovjeka, neka se kazni oduzeima i zabranama o kojima se govori u kan. 1336, prema teini kanjivog djela; ubojstvo pak osoba o kojima jer rije u kan. 1370 kanjava se kaznama ondje odreenima. Kan. 1398 - Tko sudjeluje u vrenju pobaaja, upada, ako doe do uinka, u izopenje unaprijed izreeno.

229

NASLOV VII.

OPA ODREDBA
Kan. 1399 - Uz sluajeve odreene ovim ili drugim zakonima izvanjski se prekraj boanskog ili kanonskog zakona moe kazniti pravednom kaznom samo kad posebna teina prekraja zahtijeva kanjavanje a prijeka potreba sili da se sablazan predusretne ili popravi.

230

KNJIGA VII.

POSTUPCI

231

DIO I.

SUDSTVO OPENITO
Kan. 1400 - 1. Predmet su suenja: 1. ostvarivanje ili obrana prava fizikih ili pravnih osoba, ili utvrivanje pravnih injenica; 2. kanjiva djela, s obzirom na izricanje ili proglaenje kazne. 2. Ipak, sporovi nastali iz ina upravne vlasti mogu biti podneseni samo poglavaru ili upravnom suditu. Kan. 1401 - Crkva sudi vlastitim i iskljuivim pravom: 1. u parnicama koje se tiu duhovnih i s duhovnim povezanih stvari; 2. o povredama crkvenih zakona i o svemu gdje se radi o grijehu, ako se tie utvrivanja krivnje i izricanja crkvenih kazna. Kan. 1402 - Svi crkveni sudovi ravnaju se prema kanonima koji slijede, uz potovanje odredaba za sudove Apostolske Stolice. Kan. 1403 - 1. Postupci proglaivanja svetima slugu Bojih ravnaju se prema posebnom papinskom zakonu. 2. Osim toga, na te postupke primjenjuju se i propisi ovog Zakonika kad god se u tom zakonu upuuje na ope pravo ili kad se radi o odredbama koje se, po naravi same stvari, odnose i na te postupke.

233

NASLOV I.

MJERODAVNO SUDITE
Kan. 1404 - Prvoj Stolici ne sudi nitko. Kan. 1405 - 1. Samo rimski prvosveenik ima pravo suditi u parnicama o kojima se govori u kan. 1401: 1. vrhovnim vladarima drava; 2. ocima kardinalima; 3. izaslanicima Apostolske Stolice, a u kaznenim parnicama biskupima; 4. u drugim sporovima koje sam preuzme na svoj sud. 2. Sudac ne moe suditi o inu ili ispravi koju je u posebnom obliku potvrdio rimski prvosveenik, osim ako prije toga ima njegov nalog. 3. Rimskoj roti pridrano je da sudi: 1. biskupima u parninim sporovima, uz obdravanje propisa kan. 1419, 2; 2. opatu primasu ili opatu predstojniku monake kongregacije i vrhovnom voditelju redovnikih ustanova papinskoga prava; 3. biskupijama i drugim, bilo fizikim bilo pravnim, crkvenim osobama koje nemaju poglavara ispod rimskog prvosveenika. Kan. 1406 - 1. Ako se prekri propis kan. 1404, ini i rjeenja smatraju se kao da nisu uinjena. 2. U parnicama o kojima se govori u kan. 1405 nemjerodavnost je drugih sudaca apsolutna. Kan. 1407 - 1. Nitko se ne moe tuiti u prvom stupnju, osim pred crkvenim sucem koji je mjerodavan s jednog od naslova odreenih u kann. 1408-1414. 2. Nemjerodavnost suca za kojega nema ni jednog od tih naslova naziva se relativna. 3. Tuitelj slijedi sudite tuene stranke; ako tuena stranka ima vie sudita, izbor sudita preputa se tuitelju. Kan. 1408 - Svatko moe biti tuen pred sudom prebivalita ili boravita. Kan. 1409 - 1. Lutalica ima mjerodavno sudite u mjestu gdje se upravo nalazi. 2. Onaj kome je prebivalite ili boravite ili mjesto boravka nepoznato moe se tuiti pred suditem tuitelja samo ako nema drugog zakonitog sudita. Kan. 1410 - Zbog smjetaja stvari stranka se moe tuiti pred sudom mjesta u kojem se nalazi prijeporna stvar, kad god se radi o stvarnoj tubi ili otimanju. Kan. 1411 - 1. Zbog ugovora stranka se moe tuiti pred sudom mjesta u kojem je ugovor sklopljen ili se mora ispuniti, osim ako su stranke sporazumno izabrale drugi sud. 2. Ako se parnica odnosi na obveze koje nastaju iz drugog naslova, stranka se moe tuiti pred sudom mjesta u kojem je obveza nastala ili u kojem treba da se ispuni. Kan. 1412 - U kaznenim parnicama tuena stranka, iako je odsutna, moe se tuiti pred sudom mjesta u kojemu je kanjivo djelo po injeno. Kan. 1413 - Stranka se moe tuiti: 1. u parnicama koje se tiu upravljanja, pred sudom mjesta gdje je voena uprava;
234

2. u parnicama koje se tiu nasljedstva ili nabonih zapisa, pred sudom posljednjeg prebivalita ili boravita ili boravka, prema odredbi kann. 1408-1409, onoga o ijem se nasljedstvu ili nabonom zapisu radi, osim ako je posrijedi samo izvrenje zapisa, to treba da se procijeni po redovitim odredbama o mjerodavnosti. Kan. 1414 - Zbog povezanosti u parnicama meu kojima ima veze treba da sudi jedan te isti sud i u istom postupku, osim ako se tome protivi zakonski propis. Kan. 1415 - Zbog preteknua, ako su dva suda ili vie njih jednako mjerodavni, pravo da vodi parnicu pripada onome koji prije zakonito pozove tuenu stranku. Kan. 1416 - Sukobe mjerodavnosti izmeu sudova podlonih istom prizivnom sudu rjeava taj sud; ako nisu podloni istom prizivnom sudu, rjeava Apostolska signatura.

235

NASLOV II.

RAZLIITI STUPNJEVI I VRSTE SUDOVA

Kan. 1417 - 1. Zbog prvenstva rimskog prvosveenika svaki vjernik ima nepovredivo pravo da svoj spor, bilo parnini bilo kazneni, u bilo kojem stupnju suenja i u bilo kojem stanju parnice podnese na suenje Svetoj Stolici ili da ga kod nje pokrene. 2. Pozivanjem na Apostolsku Stolicu ipak se ne obustavlja, osim ako do e do priziva, vrenje jurisdikcije onoga suca koji je parnicu ve zapoeo; on stoga moe nastaviti suenje sve do konane presude, osim ako Apostolska Stolica obavijesti suca da je ona preuzela parnicu. Kan. 1418 - Svaki sud ima pravo pozvati drugi sud u pomo radi istraivanja parnice ili priopivanja spisa. POGLAVLJE I.

SUD PRVOGA STUPNJA

lanak 1.

SUDAC
Kan. 1419 - 1. U svakoj biskupiji i za sve parnice koje pravom nisu izriito izuzete sudac je prvoga stupnja dijecezanski biskup, koji sudsku vlast moe vriti osobno ili preko drugih prema kanonima koji slijede. 2. Ali, ako se radi o pravima ili vremenitim dobrima pravne osobe koju predstavlja biskup, u prvom stupnju sudi prizivni sud. Kan. 1420 - 1. Svaki dijecezanski biskup duan je postaviti sudskog vikara ili oficijala s redovitom vlau suenja, koji nije generalni vikar, osim ako mala biskupija ili mali broj parnica trai neto drugo. 2. Sudski vikar tvori jedan sud s biskupom, ali ne moe suditi u parnicama koje biskup pridri sebi. 3. Sudskom vikaru mogu se dati pomonici, koji se zovu pridodani sudski vikari ili viceoficijali. 4. I sudski vikar i pridodani sudski vikari moraju biti sveenici, na dobru glasu, s doktoratom ili barem magisterijem iz kanonskog prava, ne mlai od trideset godina. 5. Njihova sluba ne prestane kad biskupska stolica ostane prazna i dijecezanski upravitelj ne moe ih ukloniti; kada doe novi biskup, potrebno je da ih potvrdi. Kan. 1421 - 1. Neka biskup u biskupiji postavi biskupijske suce, koji neka budu klerici. 2. Biskupska konferencija moe dopustiti da i laici budu postavljeni za suce, a od njih se, ako bude potrebno, jedan moe uzeti da se sastavi zborni sud. 3. Neka suci budu na dobru glasu i doktori ili barem magistri iz kanonskoga prava. Kan. 1422 - Sudski vikar, pridodani sudski vikari i ostali suci imenuju se na odreeno vrijeme, uz obdravanje propisa kan. 1420, 5, i ne mogu se ukloniti, osim zbog zakonita i vana razloga.

236

Kan. 1423 - 1. Vie dijecezanskih biskupa moe, s odobrenjem Apostolske Stolice, mjesto biskupijskih sudova, o kojima se govori u kann. 1419-1421, sporazumno osnovati za svoje biskupije jedan sud prvoga stupnja; u tom sluaju skupini tih biskupa ili biskupu kojega oni odrede pripada sva vlast koju dijecezanski biskup ima za svoj sud. 2. Sudovi o kojima se govori u 1 mogu se ustanoviti ili za sve parnice ili samo za neke vrste parnica. Kan. 1424 - Sudac pojedinac moe u svakom suenju uzeti dvojicu prisjednika, klerike ili laike prokuana ivota, da mu budu savjetnici. Kan. 1425 - 1. Odbacivi protivan obiaj, zbornom sudu trojice sudaca pridrani su: 1. parniki sporovi: a) o vezi svetog reenja; b) o enidbenoj vezi, uz potovanje propisa kann. 1686 i 1688; 2. kazneni sporovi: a) o kanjivim djelima koja mogu imati za posljedicu kaznu otputanja iz klerikog stalea; b) o izricanju ili proglaenju izop enja. 2. Biskup moe tee ili vanije parnice povjeriti su enju trojice ili petorice sudaca. 3. Neka sudski vikar za suenje u pojedinim parnicama poziva suce po unaprijed ustanovljenom redu, osim ako biskup u pojedinanim sluajevima odredi drugaije. 4. Ako se na sudu prvoga stupnja moda ne moe sastaviti zbor, biskupska konferencija moe dopustiti da biskup, dok traje ta nemogunost, povjeri parnice sucu pojedincu kleriku, koji, gdje je to mogue, neka si uzme prisjednika i presluatelja. 5. Jednom odreene suce neka sudski vikar ne mijenja, osim zbog veoma vana razloga, koji treba da navede u odluci. Kan. 1426 - 1. Zborni sud mora postupati zborno i donositi presude veinom glasova. 2. Njemu mora predsjedati, ako je mogue, sudski vikar ili pridodani sudski vikar. Kan. 1427 - 1. Ako spor nastane izmeu redovnika ili kua iste redovnike klerike ustanove papinskoga prava, sudac je prvoga stupnja pokrajinski poglavar, osim ako je konstitucijama odreeno neto drugo, ili mjesni opat, ako je samostan samosvojan. 2. Uz potivanje razliitog propisa konstitucija, ako se spor vodi izmeu dviju pokrajina, u prvom stupnju sudi vrhovni voditelj osobno ili preko ovlatenika; ako se vodi izmeu dvaju monakih samostana, opat predstojnik monake kongregacije. 3. Ako pak nastane spor izmeu redovnikih osoba, fizikih ili pravnih, razliitih redovnikih ustanova, ili takoer izmeu osoba iste klerike ustanove biskupijskoga prava ili laike ustanove, ili izmeu redovnike osobe i svjetovnoga klerika ili laika ili neredovnike pravne osobe, u prvom stupnju sudi biskupijski sud. lanak 2.

PRESLUATELJI I IZVJESTITELJI
Kan. 1428 - 1. Sudac ili predsjednik zornog suda mogu, da bi se obavili parnino istraivanje, odrediti presluatelja, izabravi ga bilo meu sucima suda bilo meu osobama koje je za tu zadau ovlastio biskup. 2. Biskup moe za zadau presluatelja ovlastiti klerike ili laike, koji neka se istiu udoreem, razboritou i uenou. 3. Zadaa je presluatelja da, prema suevu nalogu, samo prikupi dokaze i prikupljene preda sucu; ali moe, osim ako to prijei suev nalog, u meuvremenu odluiti koji dokazi i kako treba da se prikupe, ako moda o tome iskrsne pitanje dok on obavlja svoju zadau.
237

Kan. 1429 - Predsjednik zbornog suda mora jednog od sudaca zbora odrediti za izloitelja ili izvjestitelja koji u zbornom sudu izvjeuje o parnici i napismeno sastavlja presude; na njegovo mjesto moe spomenuti predsjednik, zbog opravdana razloga, postaviti drugoga. lanak 3.

PROMICATELJ PRAVDE, BRANITELJ VEZE I BILJENIK

Kan. 1430 - Za parnine sporove, u kojima moe do i u pogibelj javno dobro, i za kaznene sporove neka se u biskupiji postavi promicatelj pravde, koji je po slubi duan brinuti se za javno dobro. Kan. 1431 - 1. U parninim sporovima, zadaa je dijecezanskog biskupa da prosudi moe li javno dobro do i u pogibelj ili ne moe, osim ako je zakonom nareeno sudjelovanje promicatelja pravde ili je ono iz naravi stvari oito potrebno. 2. Ako je promicatelj pravde sudjelovao u prijanjem stupnju, pretpostavlja se da je njegovo sudjelovanje potrebno i u daljnjem stupnju. Kan. 1432 - Za parnice u kojima se radi o nitavosti svetog reenja ili nitavosti ili razrjeenju enidbe neka se u biskupiji postavi branitelj veze koji je po slubi duan predlagati i iznositi sve to se razborito moe navesti protiv nitavosti ili razrjeenja. Kan. 1433 - U parnicama, za koje se trai prisutnost promicatelja pravde ili branitelja veze, ako oni nisu pozvani, ini su nevaljani, osim ako su, premda nepozvani, doista bili prisutni, ili su barem prije presude, poto su pregledali spise, mogli obaviti svoju zadau. Kan. 1434 - Osim ako se izriito odreuje neto drugo: 1. treba da se sasluaju i promicatelj pravde i branitelj veze, ako su prisutni na suenju, kad god zakon nalae da sudac saslua stranke ili neku od njih. 2. istu snagu ima zahtjev promicatelja pravde ili branitelja veze koji su prisutni na su enu, kad god se trai zahtjev stranke da sudac moe neto odluiti. Kan. 1345 - Biskupova je zadaa da imenuje promicatelja pravde i branitelja veze, koji neka budu klerici ili laici, na dobru glasu, doktori ili magistri kanonskoga prava te prokuani u razboritosti i zauzetosti za pravednost. Kan. 1436 - 1. Ista osoba moe obavljati slubu promicatelja pravde i branitelja veze, ali ne u istoj parnici. 2. Promicatelj i branitelj mogu se postaviti bilo za sve bilo za pojedine parnice; ali, zbog opravdana razloga biskup ih moe ukloniti Kan. 1437 - 1. Neka u svakom postupku sudjeluje biljenik, tako da su spisi nitavni ako ih on ne potpie. POGLAVLJE II.

SUD DRUGOGA STUPNJA

Kan. 1438 - U skladu s propisom kan. 1444, 1, br. 1: 1. sa suda biskupa sufragana priziva se na sud metropolite, uz potovanje propisa kan. 1439;
238

2. u parnicama koje su u prvom stupnju voene pred metropolitom priziv se ulae na sud koji je on sam, s odobrenjem Apostolske Stolice, za stalno odredio; 3. za parnice voene pred pokrajinskim poglavarom sud drugoga stupnja kod vrhovnog je voditelja; za parnice voene pred mjesnim opatom kod opata predstojnika monake kongregacije. Kan. 1439 - 1. Ako je prema odredbi kan. 1423 osnovan jedan sud prvoga stupnja za vie biskupija, biskupska konferencija mora, s odobrenjem Apostolske Stolice, osnovati sud drugoga stupnja, osim ako su sve te biskupije sufraganske iste nadbiskupije. 2. Biskupska konferencija moe, s odobrenjem Apostolske Stolice, osnovati jedan ili vie sudova drugoga stupnja, pa i mimo sluajeva o kojima se govori u 1. 3. to se tie sudova drugoga stupnja, o kojima se govori 1-2, biskupska konferencija ili biskup kojega ona odredi ima svu vlast koja pripada dijecezanskom biskupu s obzirom na njegov sud. Kan. 1440 - Ako se mjerodavnost s obzirom na stupanj, prema odredbi kann. 1438 i 1439, ne obdrava, sueva je nemjerodavnost apsolutna. Kan. 1441 - Sud drugoga stupnja mora se osnovati na isti nain kao i sud prvoga stupnja. Ipak, ako je na prvom stupnju suda, prema kan. 1425, 4, presudu donio sudac pojedinac, sud drugoga stupnja neka postupa zborno. POGLAVLJE III.

SUDOVI APOSTOLSKE STOLICE

Kan. 1442 - Za sav katoliki svijet rimski je prvosveenik vrhovni sudac koji sudi ili osobno ili preko redovitih sudova Apostolske Stolice ili preko sudaca koje je sam ovlastio. Kan. 1443 - Redoviti sud koji je rimski prvosveenik ustanovio za primanje priziva jest Rimska rota. Kan. 1444 - 1. Rimska rota sudi: 1. u drugom stupnju, u parnicama koje su bile presuene na redovitim sudovima prvoga stupnja i koje su zakonitim prizivom donesene Svetoj Stolici. 2. u treem ili daljnjem stupnju, u parnicama u kojima je ve presudila sama Rimska rota ili bilo koji drugi sud, osim ako se smatra da je stvar pravomono rijeena. 2. Taj sud sudi i u prvom stupnju u parnicama, o kojima se govori u kan. 1405, 3, i u drugima koje je rimski prvosveenik, bilo na vlastitu pobudu bilo na zahtjev stranaka, preuzeo na svoj sud i povjerio Rimskoj roti; u tim parnicama Rimska rota sudi i u drugom i daljnjem stupnju, osim ako je u otpisu o povjerenoj zadai odreeno neto drugo. Kan. 1445 - 1. Vrhovni sud apostolske signature rjeava: 1. nitovne albe i molbe za povrat u prijanje stanje i ostale utoke protiv Rotinih presuda; 2. utoke u parnicama o pravnom stanju osoba, to ih je Rimska rota odbila primiti na ponovno ispitivanje; 3. izuzea zbog sumnje i druge razloge protiv presluavanja Rimske rote zbog ina u obavljanu njihove slube; 4. sukobe mjerodavnosti o kojima se govori u kan. 1416. 2. Isti sud prosuuje o razmiricama nastalima iz ina upravne crkvene vlasti kad su mu zakonito podnesene, o ostalim upravnim sporovima koje mu rimski prvosve enik ili uredi Rimske kurije podnesu, te o sukobu mjerodavnosti meu tim uredima.
239

 3. Osim toga, zadaa je toga Vrhovnog suda: 1. nadzirati ispravno dijeljenje pravde i, ako je potrebno, poduzeti mjere protiv odvjetnika i zastupnika; 2. produljivati mjerodavnost sudova; 3. promicati i odobravati osnutak sudova o kojima se govori u kann. 1423 i 1439.

240

NASLOV III.

POSLOVNI RED SUDA

POGLAVLJE I.

SLUBA SUDACA I SUDSKIH SLUBENIKA

Kan. 1446 - 1. Svi vjernici, a u prvom redu biskupi, neka pomno nastoje da se, uvanjem pravednosti u Bojem narodu, koliko je god mogu e, izbjegavaju sporovi i da se to prije miroljubivo izglade. 2. Neka sudac, na poetku spora, a i u bilo kojem drugom asu kad god nazire ikakvu nadu u dobar ishod, ne propusti potaknuti stranke i pomo i im da zajednikim dogovaranjem trae pravino rjeenje spora, i neka im u tu svrhu pokae prikladne putove, posluivi se i posredovanjem uglednih ljudi. 3. Ako je posrijedi spor o privatnom dobru stranaka, neka sudac istrai da li se spor moe uspjeno rijeiti nagodbom ili sudom izabranih sudaca, prema odredbi kan. 1713-1716. Kan. 1447 - Onaj tko je sudjelovao u parnici kao sudac, promicatelj pravde, branitelj veze, zastupnik, odvjetnik, svjedok ili vjetak ne moe poslije na nekom drugom stupnju kao sudac valjano suditi u istoj parnici, niti u njoj obavljati slubu prisjednika. Kan. 1448 - 1. Neka sudac ne prihvati suenje u parnici u kojoj je bilo kako zainteresiran zbog krvnog srodstva ili tazbine u bilo kojem stupnju izravne linije i do etvrtoga stupnja pobo ne linije, ili zbog zatitnitva i skrbnitva, bliskog prijateljstva, velikog neprijateljstva, ili radi stjecanja koristi ili izbjegavanja tete. 2. U istim okolnostima moraju se uzdrati od svoje slube promicatelj pravde, branitelj veze, prisjednik i presluatelj. Kan. 1449 - 1. U sluajevima o kojima se govori u kan. 1448, osim ako se sudac sam uzdri, stranka moe traiti njegovo izuzee. 2. O izuzeu odluuje sudski vikar; ako se trai njegovo izuzee, odluuje biskup koji predsjeda sudu. 3. Ako je biskup sudac i ako se trai njegovo izuzee, neka se sam uzdri od suenja. 4. Ako se trai izuzee promicatelja pravde, branitelja veze ili ostalih sudskih slubenika, o tom izuzeu odluuje predsjednik zbornog suda ili sam sudac, ako je pojedinac. Kan. 1450 - Kad se prihvati izuzee, moraju se zamijeniti osobe, a ne stupanj suda. Kan. 1451 - 1. Pitanje izuzea treba da se najhitnije rijei, poto se sasluaju stranke, promicatelj pravde ili branitelj veze, ako sudjeluju a nije zatraeno njihovo izuzee. 2. ini koje je sudac obavio prije nego je zatraeno njegovo izuzee valjani su; ali, ini obavljeni poslije izuzea moraju se ponititi, ako stranka to trai u roku od deset dana poto je prihvaeno izuzee. Kan. 1452 - 1. U sporu koji se tie samo privatnih osoba sudac moe postupati samo na zahtjev stranke. Ali, kad se parnica zakonito zapone, sudac moe i mora postupati i po slubenoj dunosti u kaznenim parnicama i u drugima koje se odnose na javno dobro Crkve ili na spasenje dua.
241

 2. Ali, sudac moe, osim toga, dopuniti nemarnost stranaka u iznoenju dokaza ili traenju izuzea kad god to smatra potrebnim da se izbjegne teko nepravedna presuda, ne dirajui u propise kan. 1600. Kan. 1453 - Neka se suci i sudovi brinu da to prije, uz potovanje pravednosti, zavre sve parnice, tako da na sudu prvoga stupnja ne traju vie od godinu dana, a na sudu drugoga stupnja ne vie od est mjeseci. Kan. 1454 - Svi koji sud tvore ili mu pomau moraju poloiti prisegu da e propisno i vjerno obavljati zadae. Kan. 1455 - 1. U kaznenom suenju suci i sudski pomonici duni su uvijek uvati slubenu tajnu, a u parninom suenju ako bi iz otkrivanja nekog ina sudskog postupka za stranke mogla nastati teta. 2. Tako er su uvijek duni uvati tajnu kako o raspravi koja se vodila meu sucima zbornog suda prije donoenja presude tako i o razliitim glasovanjima i miljenjima ondje iznesenima, ne dirajui u propis kan. 1609, 4. 3. Dapae, kad god je narav parnice ili dokaz takav da bi razglaenjem spisa ili dokaza bio izvrgnut pogibelji dobar glas drugih, ili bi se dao povod za neslogu, ili bi nastala sablazan ili druga vrsta neprilika, sudac moe prisegom obvezati svjedoke, strunjake, stranke i njihove odvjetnike ili zastupnike da uvaju tajnu. Kan. 1456 - Sudu i svim sudskim slubenicima zabranjeno je u vezi sa su enjem primati bilo kakve darove. Kan. 1457 - 1. Mjerodavna vlast moe primjerenim kaznama, pa i oduzeem slube, kazniti suce koji, premda su sigurno i o ito mjerodavni, odbiju suditi, ili koji, bez oslonca na ikakav pravni propis, proglase sebe mjerodavnima te sude u parnicama i rjeavaju ih, ili koji prekre zakon o uvanju tajne, ili koji prijevarom ili zbog velika nemara nanesu strankama u sporu drugu tetu. 2. Istim kaznenim mjerama podlijeu sudski slubenici i pomo nici ako zanemare svoju slubu, kako je gore reeno; sve njih moe kazniti i sudac. POGLAVLJE II.

RED RJEAVANJA
Kan. 1458 - Parnice treba da se rjeavaju onim redom kojim su bile podnesene i upisane u propis, osim ako neka od njih trai brzo rjeenje prije ostalih, ali to treba da se odlu i posebnom odlukom uz obrazloenje. Kan. 1459 - 1. Protiv nedostataka, zbog kojih presuda moe biti nitavna, mogu se iznijeti prigovori u bilo kojem stanju ili stupnju suenja, a isto tako moe ih sudac proglasiti po slubenoj dunosti. 2. Osim sluajeva o kojima se govori u 1, odgodni prigovori, posebno oni koji se tiu osoba i naina suenja, treba da se iznesu prije nego to se utvrdi sporni predmet, osim ako se oni pojave poto je ve utvren sporni predmet, i treba da se rijee to prije. Kan. 1460 - 1. Ako se iznese prigovor protiv mjerodavnosti suca, o toj stvari mora odlu iti sam sudac. 2. U sluaju prigovora o relativnoj nemjerodavnosti, ako se sudac proglasi mjerodavnim, njegovo rjeenje ne doputa priziva, ali nije zabranjena nitovna alba i povrat u prijanje stanje.
242

 3. Ako se sudac proglasi nemjerodavnim, stranka koja smatra da je time oteena moe se u roku od petnaest iskoristivih dana prizvati na prizivno sudite. Kan. 1461 - Sudac koji u bilo kojem stanju parnice ustanovi da je apsolutno nemjerodavan, mora proglasiti svoju nemjerodavnost. Kan. 1462 - 1. Prigovori zbog presuene stvari i nagodbe te drugi ukidni koji se nazivaju prigovori dovrenog spora moraju se iznijeti i rijeiti prije nego to se utvrdi sporni predmet; onaj tko ih kasnije uloi ne smije se odbiti, ali neka se osudi na pla anje trokova, osim ako se dokae da nije zlonamjerno odgaao protivljenje. 2. Neka se drugi ukidni prigovori iznesu pri utvrivanju spornog predmeta; oni neka se u svoje vrijeme rasprave prema pravilima o uzgrednim pitanjima. Kan. 1463 - 1. Protutube se mogu valjano podizati samo u roku od trideset dana poto se utvrdi sporni predmet. 2. Ali, neka se rjeavaju zajedno s glavnom tubom, to jest u jednakom stupnju s njom, osim ako je potrebno da se rijee odvojeno ili ako sudac to smatra prikladnijim. Kan. 1464 - Pitanja o davanju jamstva za sudske trokove ili o doputenju besplatne pomo i, koja je bila zatraena odmah na poetku, i druga njima slina, redovito treba da se rijee prije nego to se utvrdi sporni predmet. POGLAVLJE III.

ROKOVI I ODGODE
Kan. 1465 - 1. Rokovi koji se nazivaju neodgodivi po zakonu, to jest rokovi koje je odredio zakon za prestanak prava, ne mogu se produiti, a ni valjano skratiti, osim na zahtjev stranaka. 2. Sudske i ugovorne rokove sudac moe, poto saslua stranke ili na njihovo traenje, zbog opravdana razloga produiti prije njihova isteka, ali nikada valjano skratiti, osim s pristankom stranaka. 3. Neka sudac ipak pazi da zbog produenja rokova spor ne bi trajao predugo. Kan. 1466 - Kad zakon uope ne odreuje rokove za obavljanje postupnikih ina, mora ih odrediti sudac, vodei rauna o naravi svakog pojedinanog ina. Kan. 1467 - Ako sud nije radio na dan odreen za sudski in, smatra se da je rok produen na prvi sljedei radni dan. POGLAVLJE IV.

MJESTO SUENJA
Kan. 1468 - Sjedite svakog suda neka bude, ako je mogue, stalno te otvoreno u odreene sate. Kan. 1469 - 1. Sudac silom protjeran sa svog podru ja ili sprijeen da ondje vri jurisdikciju moe i izvan podruja vriti svoju jurisdikciju i donijeti presudu, ali poto obavijesti o tome dijecezanskog biskupa.

243

 2. Osim sluaja o kojem se govori u 1, sudac moe, zbog opravdana razloga i poto saslua stranke, poi i izvan svojega podruja da bi prikupio dokaze, ali ipak s dozvolom dijecezanskog biskupa mjesta u koje namjerava otii i u sjedite to ga je on odredio. POGLAVLJE V.

OSOBE KOJE TREBA DA BUDU U SUDNICI I NAIN SASTAVLJANJA I UVANJA SPISA

Kan. 1470 - 1. Dok se pred sudom vode parnice, neka u sudnici budu prisutni samo oni za koje zakon ili sudac utvrde da su potrebni za odvijanje postupka, osim ako krajevni zakon odreuje drukije. 2. Sve prisutne na suenju, ako se teko ogrijee o duno potovanje i poslunost sucu, sudac moe primjerenim kaznama privesti k dunosti, a odvjetnicima i zastupnicima osim toga i obustaviti obavljanje slube na crkvenim sudovima. Kan. 1471 - Ako se neka osoba koja treba da se ispita slui jezikom nepoznatim sucu ili strankama, neka se uzme zakleti tuma kojega odredi sudac. Neka se izjave ipak sastave napismeno u izvornom jeziku i neka se doda prijevod. Neka se tuma takoer uzme ako se mora ispitati gluha ili nijema osoba, osim ako sudac moda misli da bi bilo bolje na pitanja koja postavi odgovoriti napismeno. Kan. 1472 - 1. Sudski ini, kako oni koji se tiu bitnog predmeta pitanja ili parnini ini, tako i oni koji se odnose na oblik postupanja ili postupniki ini, moraju se obaviti napismeno. 2. Neka se pojedini listovi spisa oznae brojevima i potvrde znakom vjerodostojnosti. Kan. 1473 - Kad god se u sudskim spisima trai potpis stranka ili svjedoka, a stranka ili svjedok ne mogu ili ne ele potpisati, neka se to ubiljei u same spise, a sudac i biljenik neka ujedno ovjere da je taj spis bio pro itan stranci ili svjedoku od rijei do rijei i da stanka ili svjedok nije mogao ili nije htio potpisati. Kan. 1474 - 1. Ako doe do priziva, primjerak spisa koji je biljenik ovjerio kao vjerodostojan neka se poalje na vii sud. 2. Ako su spisi sastavljeni na jeziku koji viem sudu nije poznat, neka se prevedu na drugi, sudu poznat jezik, uz upotrebu mjera opreza da se zajami tonost prijevoda. Kan. 1475 - 1. Poto se zavri suenje, isprave koje su vlasnitvo privatnih osoba moraju se vratiti natrag, ali tako da se ipak zadri njihov prijepis ili snimak. 2. Zabranjeno je biljenicima i kancelaru bez sueva naloga izdavati prijepis ili snimak sudskih spisa ili isprava koje su bile pribavljene za postupak.

244

NASLOV IV.

STRANKE U PARNICI
POGLAVLJE I.

TUITELJ I TUENA STRANKA

Kan. 1476 - Svatko, bio krten bio nekrten, moe nastupati kao tuitelj; zakonito pak tuena stranka mora odgovarati. Kan. 1477 - Ako tuitelj ili tuena stranka i postave zastupnika ili odvjetnika, ipak su duni osobno prisustvovati suenju uvijek kad pravo ili sudac to nareuju. Kan. 1478 - 1. Maloljetnici i oni koji nisu sposobni sluiti se razumom mogu nastupati na sudu samo preko svojih roditelja ili zatitnika ili skrbnika, uz potovanje propisa 3. 2. Ako sudac smatra da su prava maloljetnika u sukobu s pravima roditelja ili zatitnika ili skrbnika, ili da oni ne mogu dovoljno tititi njihova prava, tada neka nastupaju na sudu preko zatitnika ili skrbnika kojega postavi sudac. 3. Ali, u duhovnim parnicama i onima s njima povezanim, ako su maloljetnici stekli sposobnost da se slue razumom, mogu nastupati i odgovarati bez pristanka roditelja i zatitnika, i to sami osobno, ako su navrili etrnaest godina ivota; inae, preko skrbnika kojega postavi sudac. 4. Oni kojima je slubeno zabranjeno upravljanje dobrima i koji su slaboumni mogu osobno nastupati na sudu samo da odgovaraju za vlastita kanjiva djela ili prema su evoj naredbi; u ostalim stvarima moraju nastupati i odgovarati preko svojih skrbnika. Kan. 1479 - Kad god se ima zatitnik ili skrbnik kojega je postavila svjetovna vlast, crkveni sudac moe dotinoga prihvatiti poto se posavjetuje, ako je mogue, s dijecezanskim biskupom onoga komu je postavljen; ali, ako ga nema ili ako se smatra da ga ne treba prihvatiti, sam e sudac odrediti zatitnika ili skrbnika za parnicu. Kan. 1480 - 1. Pravne osobe nastupaju na sudu preko svojih zakonitih predstavnika. 2. Ako pak predstavnika nema ili je nemaran, ordinarij osobno ili preko nekoga drugoga moe nastupati na sudu u ime pravnih osoba podlonih njegovoj vlasti. POGLAVLJE II.

ZASTUPNICI U SPOROVIMA I ODVJETNICI

Kan. 1481 - 1. Stranka moe slobodno postaviti sebi odvjetnika i zastupnika; ali, osim sluajeva utvrenih u 2 i 3, moe i osobno nastupati i odgovarati, osim ako sudac smatra da je potrebno sudjelovanje zastupnika ili odvjetnika. 2. U kaznenom suenju tuena stranka mora uvijek imati odvjetnika, bilo da ga sama postavi bilo da joj ga dodijeli sudac. 3. U parninom suenju, ako se radi o maloljetnicima ili o suenju u kojemu je posrijedi javno dobro, izuzevi enidbene parnice, neka sudac po slubenoj dunosti postavi branitelja stranci koja ga nema.

245

Kan. 1482 - 1. Svatko moe postaviti samo jednog zastupnika, koji sebi ne moe odrediti zamjenika, osim ako mu je dana izriita ovlast. 2. Ali, ako stranka ipak, kad to trai opravdan razlog, postavi vie zastupnika, neka se oni tako odrede da se meu njima uva red prvenstva. 3. Meutim, moe se postaviti vie odvjetnika zajedno. Kan. 1483 - Zastupnik i odvjetnik moraju biti punoljetni i na dobru glasu; odvjetnik, uz to, mora biti katolik, osim ako dijecezanski biskup dopusti drukije, i doktor kanonskoga prava ili inae doista struan i odobren od biskupa. Kan. 1484 - 1. Prije nego to zastupnik i odvjetnik preuzmu slubu, moraju u sudu pohraniti vjerodostojni nalog. 2. Da se sprijei utrnue prava, sudac moe prihvatiti zastupnika iako nije predao punomo, poto poloi prikladno jamstvo, ako to stvar trai; in nema nikakve snage ako zastupnik propisno ne preda punomo u konanom roku koji odredi sudac. Kan. 1485 - Ako nema posebne punomoi, zastupnik ne moe valjano odustati od tube, daljnjeg postupka ili sudskih ina niti moe sklopiti nagodbu, ugovor, pristati na izabrane suce, niti uope raditi ono za to pravo trai posebni nalog. Kan. 1486 - 1. Da bi uklanjanje zastupnika ili odvjetnika postiglo u inak, potrebno je da im se uklanjanje priopi, te, ako je ve utvren sporni predmet, da se sudac i protivna stranka obavijeste o uklanjanju. 2. Kad se donese konana presuda, pravo i dunost priziva ostaje zastupniku, ako se nalogodavac tome ne usprotivi. Kan. 1487 - Sudac moe, poto donese odluku, ukloniti, bilo po slubenoj dunosti bilo na zahtjev stranke, kako zastupnika tako i odvjetnika, ali zbog vana razloga. Kan. 1488 - 1. Zabranjuje se obojici otkupiti parnicu ili za sebe ugovoriti prekomjernu nagradu ili dio potraivanje stvari koja je predmet spora. Ako to uine, pogodba je nitava i sudac ih moe kazniti novanom kaznom. Biskup koji je na elu suda moe, osim toga, odvjetniku kako obustaviti slubu tako ga i, ako isto ponovi, izbrisati iz popisa odvjetnika. 2. Na isti nain mogu se kazniti i zastupnici koji, izigravajui zakon, odvlae parnice od mjerodavnog suda da ih drugi sudovi rijee povoljnije. Kan. 1489 - Odvjetnicima i zastupnicima koji zbog darova ili obeanja ili zbog bilo kojeg drugog razloga iznevjere svoju slubu, neka se obustavi vrenje zastupnitva i neka se kazne novanom globom ili drugim primjerenim kaznama. Kan. 1490 - Neka se u svakom sudu, ako je mogue, postave stalni zatitnici, plaeni od samog suda, da obavljaju slubu odvjetnika ili zastupnika, osobito u enidbenim parnicama, za stranke koje ih ele izabrati.

246

NASLOV V.

TUBE I PRIGOVORI
POGLAVLJE I.

TUBE I PRIGOVORI OPENITO

Kan. 1491 - Svako se pravo zatiuje ne samo tubom nego i prigovorom, osim ako je izriito odreeno neto drugo. Kan. 1492 - 1. Svaka se tuba gasi zastarom, prema pravnoj odredbi ili na drugi zakoniti nain, osim tuba o pravnom stanju osoba koje se nikada ne gase. 2. Prigovor je mogu uvijek i po svojoj je naravi trajan, ako se potuju propisi kan. 1462. Kan. 1493 - Tuitelj moe tuiti nekoga u isto vrijeme s vie tuba, ipak ne meusobno protivnih, bilo zbog iste stvari bilo zbog razliitih stvari, ako te tube ne prelaze mjerodavnost suda na koji se obratio. Kan. 1494 - 1. Tuena stranka moe pred istim sucem u istom suenju podignuti protutubu protiv tuitelja ili zbog povezanosti stvari s glavnom tubom ili da se povu e ili smanji tuiteljev zahtjev. 2. Protutuba se ne protutubu ne doputa. Kan. 1495 - Protutuba treba da se podnese sucu pred kojim je podignuta prva tuba, pa bio on ovlaten i samo za jednu parnicu ili je inae relativno nemjerodavan. POGLAVLJE II.

TUBE I PROGOVORI POSEBNO

Kan. 1496 - 1. Tko bar vjerojatnim dokazima dokae da ima pravo na neku stvar koja se nalazi kod drugoga i da mu prijeti teta ako se ta stvar ne preda na uvanje, ima pravo postii od suca da se ta stvar prisilno uva. 2. U slinim okolnostima moe postii da se nekome sprijei vrenje prava. Kan. 1497 - 1. Prisilno uvanje stvari doputa se i da bi se osiguralo potraivanje, samo ako je pravo vjerovnika dovoljno zajameno. 2. Prisilno uvanje moe se protegnuti i na dunikove stvari koje se, s bilo kojeg razloga, nalaze kod drugih osoba i na dunikova potraivanja. Kan. 1498 - Prisilno uvanje stvari i zabrana vrenja prava ne mogu se nikako odrediti ako se teta od koje postoji bojazan moe drukije nadoknaditi i ako se moe ponuditi prikladno jamstvo da e biti nadoknaena. Kan. 1499 - Onome kome dopusti prisilno uvanje stvari ili zabranu vrenja prava sudac moe nametnuti prethodno jamstvo da e nadoknaditi tetu ako ne dokae svoje pravo.

247

Kan. 1500 - to se tie naravi i snage posjedovne tube, neka se obdravaju propisi svjetovnoga prava mjesta gdje se nalazi stvar o ijem se posjedovanju radi.

248

DIO II.

PARNINO SUENJE
ODSJEK I.

REDOVITO PARNINO SUENJE

NASLOV I.

POKRETANJE PARNICE
POGLAVLJE I.

TUBA ZA POKRETANJE PARNICE

Kan. 1501 - Sudac ne moe rjeavati nijednu parnicu, osim ako onaj koga se to tie ili promicatelj pravde podnese zahtjev prema odredbi kanona. Kan. 1502 - Tko eli nekoga tuiti, mora podnijeti mjerodavnom sucu tubu, u kojoj neka izloi sporni predmet i zatrai da sudac ureduje. Kan. 1503 - 1. Sudac moe dopustiti usmeni zahtjev kad god je ili tuitelj sprije en podnijeti tubu ili je parnica lagana za ispitivanje i od manje vanosti. 2. U oba pak sluaja neka sudac naredi da biljenik napismeno sastavi spis koji treba da se proita tuitelju i koji on treba da potvrdi, a taj spis zamjenjuje, sa svim pravnim u incima, pisanu tuiteljevu tubu. Kan. 1504 - Tuba kojom se pokree parnica mora: 1. izrei pred kojim se sucem parnica pokree, to se trai i od koga se trai; 2. naznaiti na koje se pravo tuitelj oslanja i bar openito injenice i dokaze kojima se potkrepljuje ono to se tvrdi; 3. biti potpisana od tuitelja ili njegova zastupnika, s naznakom dana, mjeseca i godine te mjesta u kojemu tuitelj ili njegov zastupnik stanuje ili za koje izjave da e, radi primanja spisa, u njemu prebivati; 4. naznaiti prebivalite ili boravite tuene stranke. Kan. 1505 - 1. Sudac pojedinac ili predsjednik zbornog suda, poto ustanove i da je predmet u njihovoj mjerodavnosti i da je tuitelj pravno sposoban nastupati na sudu, moraju svojom odlukom tubu to prije ili prihvatiti ili odbaciti. 2. Tuba se moe odbaciti samo: 1. ako sudac ili sud nisu mjerodavni; 2. ako je nedvojbeno sigurno da tuitelj nema pravne sposobnosti nastupati na sudu; 3. ako nisu obdravani propisi kan. 1504, brr. 1-3; 4. ako je iz same tube posve jasno da zahtjev nema nikakva temelja i da nije mogue da se tijekom postupka pokae neki temelj.
249

 3. Ako je tuba odbaena zbog nedostataka koji se mogu ispraviti, tuitelj moe ponovno podnijeti istom sucu novu, propisno sastavljenu tubu. 4. Protiv odbacivanja tube stranka ima uvijek neokrnjeno pravo da u roku od deset iskoristivih dana uloi razlozima potkrijepljen utok bilo na prizivni sud bilo na zbor, ako tubu odbaci predsjednik; pitanje pak odbacivanja treba da se rijei veoma hitno. Kan. 1506 - Ako sudac u roku od mjesec dana poto je podnesena tuba ne izda odluku kojom tubu prihvaa ili odbacuje prema odredbi kan. 1505, stranka koje se to tie moe zahtijevati da sudac obavi svoju zadau; ako se sudac ipak oglui, poto neiskoriteno pro e deset dana od kada je podnesen zahtjev, tuba se ima smatrati prihvaenom. POGLAVLJE II.

POZIV NA SUD I PRIOPENJE SUDSKIH SPISA

Kan. 1507 - 1. U odluci kojom se prihvaa tuiteljeva tuba sudac ili predsjednik mora pozvati na sud i ostale stranke ili ih pozvati da se utvrdi sporni predmet i odrediti kod toga da li one moraju odgovoriti napismeno ili se pojaviti pred njim osobno da bi se uskladile dvojbe. Ako se iz pisanih odgovora uvidi da je potrebno pozvati stranke, moe to odrediti novom odlukom. 2. Ako se tuba smatra prihvaenom prema odredbi kan. 1506, odluka o pozivu na sud mora se donijeti u roku od dvadeset dana poto je podnesen zahtjev, o kojem se govori u tom kanonu. 3. Ako se parnine stranke stvarno pojave pred sucem radi voenja parnice, nije potreban poziv na sud, nego neka zapisniar naznai u spisima da su stranke bile prisutne na sudu. Kan. 1508 - 1. Odluka o pozivu na sud mora se odmah priopiti tuenoj stranci, te se moraju ujedno obavijestiti o njoj i ostali koji se moraju pojaviti. 2. Neka se pozivu priloi tuba za pokretanje parnice, osim ako sudac zbog vanih razloga smatra da se tuba ne smije priopiti stranci prije nego ona dade izjavu na sudu. 3. Ako se parnica pokrene protiv onoga tko ne moe slobodno vriti svoja prava ili slobodno upravljati stvarima o kojima se spori, poziv treba da se priopi, ve prema sluaju, zatitniku, skrbniku, posebnom zastupniku ili onomu tko je prema pravnoj odredbi duan u njegovo ime nastupati na sudu. Kan. 1509 - 1. Priopenje poziva, odluka, presuda i drugih sudskih spisa treba da se obavlja potom ili na drugi veoma siguran nain, uz obdravanje odredaba donesenih krajevnim zakonom. 2. injenica priopenja i njegov nain moraju biti potvreni u spisima. Kan. 1510 - Tuena stranka koja odbije primiti poziv ili koja sprije i da joj poziv stigne ima se smatrati zakonito pozvanom. Kan. 1511 - Ako poziv nije zakonito priopen, nitavi su postupniki ini, uz potovanje propisa kan. 1507, 3. Kan. 1512 - Kada se poziv zakonito priopi ili se stranke pojave pred sucem da bi se vodila parnica: 1. stvar prestane biti netaknuta; 2. parnica pripadne onom sucu ili sudu inae mjerodavnom pred kojim je tuba podignuta; 3. uvruje se jurisdikcija kod ovlatenog suca tako da se ne gasi prestankom prava ovlastitelja; 4. prekida se zastara, osim ako se odredi neto drugo;
250

5. poinje se rjeavati parnica; zato odmah vrijedi naelo dok parnica traje, neka se nita ne mijenja.

251

NASLOV II.

UTVRIVANJE SPORNOG PREDMETA

Kan. 1513 - 1. Utvrivanje spornog predmeta nastaje kad sudac odlukom poblie odredi sporna pitanja na temelju zahtjeva i odgovora stranaka. 2. Zahtjevi i odgovori stranaka, osim u tubi za pokretanje parnice, mogu se iznijeti bilo odgovorom na poziv bilo izjavama usmeno danim pred sucem; ali, u teim parnicama sudac treba da pozove stranke da bi se uskladile dvojbe ili dvojba na koje u presudi treba odgovoriti. 3. Sueva odluka treba da se priopi strankama; one se mogu, osim ako su ve pristale, u roku od deset dana utei istom sucu da je izmijeni; pitanje pak treba da se veoma hitno rijei odlikom istog suca. Kan. 1514 - Jednom utvrena sporna pitanja ne mogu se valjano mijenjati, osim novom odlukom zbog vana razloga, na zahtjev stranke i poto se sasluaju ostale stranke i odvagnu njihovi razlozi. Kan. 1515 - Kad se utvrdi sporni predmet, posjednik tue stvari prestane biti u dobroj vjeri; zato, ako se osudi da vrati stvar, mora od dana kad je utvren sporni predmet vratiti plodove i nadoknaditi tetu. Kan. 1516 - Kad se utvrdi sporni predmet, neka sudac dade strankama prikladno vrijeme da bi iznijele i dopunile dokaze.

252

NASLOV III.

TIJEK PARNICE
Kan. 1517 - Tijek parnice po inje pozivom, a zavrava ne samo izricanjem konane presude nego i na druge, pravom predviene, naine. Kan. 1518 - Ako parnina stranka umre ili promijeni pravno stanje ili joj prestane sluba zbog koje nastupa: 1. kad parnica jo nije zakljuena, suenje se obustavlja dok batinik umrle osobe ili nasljednik ili onaj koga bi se to ticalo ne preuzme spor; 2. kad je parnica zakljuena, sudac mora postupati dalje, pozvavi zastupnika ako postoji, inae batinika ili nasljednika umrle osobe. Kan. 1519 - 1. Ako prestane sluba zatitnika ili skrbnika ili zastupnika koji je prema odredbi kan. 1418, 1 i 3 potreban, suenje se privremeno obustavlja. 2. Sudac pak neka to prije postavi drugog zatitnika ili skrbnika; zastupnika pak za parnicu moe postaviti ako stranka to u kratkom roku, koji joj odredi sam sudac, zanemari. Kan. 1520 - Ako stranke u roku od est mjeseci, iako za to nema nikakve smetnje, ne obave ni jedan postupniki in, prekida se tijek parnice. Krajevni zakon moe odrediti druge rokove prekida. Kan. 1521 - Prekid nastupa po samom pravu i protiv svakoga, i protiv maloljetnika i drugih s maloljetnicima izjednaenih, a mora se i po slubenoj dunosti proglasiti uz potovanje prava na traenje odtete od zatitnika, skrbnika, upravitelja, zastupnika koji ne dokau da nisu krivi. Kan. 1522 - Prekid gasi postupnike ine, ali ne i parnine ine; dapae, ovi mogu imati snagu i u drugoj parnici, samo ako do e do parnice izmeu istih osoba i o istoj stvari; ali, to se tie stranih osoba, imaju samo snagu isprava. Kan. 1523 - Svaka parnina stranka snosi svoje trokove prekinutog suenja. Kan. 1524 - 1. U bilo kojem stanju i stupnju suenja tuitelj se moe odrei tijeka parnice; isto tako bilo tuitelj bilo tuena stranka mogu se odrei ili svih ili samo nekih postupnikih ina. 2. Da bi se zatitnici i upravitelji pravnih osoba mogli odre i tijeka parnice, potreban im je savjet ili pristanak onih ije se sudjelovanje trai za obavljanje ina koji prelaze granice redovitog upravljanja. 3. Da bi odreknue bilo valjano, treba da se preda napismeno i mora ga potpisati stranka ili njezin zastupnik, opskrbljen ipak posebnim nalogom, mora se priopiti drugoj stranci koja ga mora prihvatiti ili barem ne osporiti, a sudac ga mora dopustiti. Kan. 1525 Odreknue koje sudac prihvati ima za ine kojih se stranka odrekla iste uinke kao i prekid tijeka parnice, a onoga tko se odrekao obvezuje na podmirenje trokova za ine kojih se odrekao.

253

NASLOV IV.

DOKAZI
Kan. 1526 - 1. Teret dokazivanja lei na onome tko neto tvrdi. 2. Nije potrebno dokazivati: 1. ono to sam zakon pretpostavlja; 2. injenice koje je jedna od parninih stranaka iznijela i druga prihvatila, osim ako pravo ili sudac unato tome trai dokazivanje. Kan. 1527 - 1. Dokazi bilo koje vrste, koji se smatraju korisnima za ispitivanje parnice i koji su doputeni, mogu se navoditi. 2. Ako stranka uporno trai da se prihvati dokaz koji je sudac odbio, neka sam sudac stvar rijei veoma hitno. Kan. 1528 - Ako stranka ili svjedok odbiju pojaviti se pred sucem da bi odgovarali, doputeno je takoer da ih preslua laik kojega odredi sudac ili da se trai njihova izjava pred javnim biljenikom ili na bilo koji drugi zakoniti nain. Kan. 1529 - Neka sudac ne pristupi k prikupljanju dokaza ako se prije ne utvrdi sporni predmet, osim zbog vana razloga. POGLAVLJE I.

IZJAVE STRANAKA
Kan. 1530 - Da bi potpunije otkrio istinu, sudac uvijek moe ispitivati stranke, dapae, to mora na traenje stranke ili da bi se dokazala injenica koja zbog javnog interesa treba da se stavi izvan sumnje. Kan. 1531 - 1. Zakonito upitana stranka mora odgovarati i u cijelosti iznijeti istinu. 2. Ali, ako odbije odgovarati, sueva je zadaa da prosudi to se iz toga moe zakljuiti da bi se dokazale injenice. Kan. 1532 - U sluajevima u kojima je posrijedi javno dobro neka sudac zatrai od stranaka prisegu da e govoriti istinu ili, barem, da su govorile istinu, osim ako vaan razlog trai neto drugo; u drugim sluajevima to moe prema svojoj razboritosti. Kan. 1533 - Stranke, promicatelj pravde i branitelj veze mogu sucu predati pitanja prema kojima neka se ispita stranka. Kan. 1534 - U ispitivanju stranaka neka se s razmjerom obdrava ono to je u kann. 1548, 2, br. 1, 1552 i 1552-1565 odreeno o svjedocima. Kan. 1535 Tvrdnja o nekoj injenici, pismena ili usmena, koju neka stranka pred mjerodavnim sucem iznese o samom predmetu suenja protiv sebe, bilo svojevoljno bilo na upit suca, sudsko je priznanje. Kan. 1536 - Sudsko priznanje jedne stranke, ako se radi o nekom privatnom poslu, a nije posrijedi javno dobro, oslobaa ostale tereta dokazivanja.
254

 2. Ali, u parnicama koje se tiu javnog dobra sudsko priznanje i izjave stranaka, koje nisu priznanja, mogu imati dokaznu snagu, koju sudac treba da prosudi zajedno s ostalim okolnostima parnice, ali im se ne moe dati potpuna dokazna snaga, osim ako se pridrue drugi elementi koji ih posve potkrepljuju. Kan. 1537 - Sueva je zadaa da, poto procijeni sve okolnosti, prosudi koliko vrijedi izvansudsko priznanje izneseno na suenju. Kan. 1538 - Priznanje ili bilo koja druga izjava stranke nema nikakve snage ako se utvrdi da je dana zbog zablude o injenici ili da je dobivena silom ili zbog velikog straha. POGLAVLJE II.

DOKAZIVANJE ISPRAVAMA
Kan. 1539 - U svakoj vrsti suenja doputa se dokazivanje ispravama i javnim i privatnim. lanak 1.

NARAV I DOKAZNA SNAGA ISPRAVA

Kan. 1540 - 1. Javne crkvene isprave jesu one koje je sastavila javna osoba u obavljanju svoje slube u Crkvi, obdravajui pravom propisane oblike. 2. Javne svjetovne isprave jesu one koje se prema zakonima svakog pojedinog mjesta s pravom smatraju takvima. 3. Ostale su isprave privatne. Kan. 1541 - Javne isprave dokazuju sve ono to se u njima izravno i prvotno tvrdi, osim ako se protivnim i oitim dokazima nepobitno dokae neto drugo. Kan. 1542 - Privatna isprava, bilo priznata od stranke bilo prihva ena od suca, ima protiv sastavljaa ili potpisnika te onih na koje je od njih prela parnica jednaku dokazanu snagu kao i izvansudsko priznanje; protiv stranih osoba ima jednaku snagu kao i izjave stranaka koje nisu priznanja, prema odredbi kan. 1536, 2. Kan. 1543 - Ako se dokae da je u ispravama to brisano, ispravljano, umetano ili da imaju neki drugi nedostatak, sueva je zadaa da prosudi vrijede li i koliko vrijede te isprave. lanak 2.

PREDLAGANJE ISPRAVA
Kan. 1544 - Isprave imaju na suenju dokaznu snagu samo ako su izvorne ili podnesene u vjerodostojnom prijepisu te pohranjene u sudskoj kancelariji, da ih sudac i protustranka mogu istraiti. Kan. 1545 - Sudac moe zapovjediti da se u sudskom postupku podnese isprava zajednika objema strankama. Kan. 1546 - 1. Nitko nije duan podnijeti isprave, ak ako su zajednike, koje se ne mogu priopiti bez pogibelji tete prema odredbi kan. 1548, 2, br. 2, ili bez pogibelji povrede tajne koja treba da se uva.
255

 2. Ako se ipak moe bez navedenih neprilika prepisati i u prijepisu podnijeti barem dio isprave, sudac moe odrediti da se predloi taj dio. POGLAVLJE III.

SVJEDOCI I SVJEDOENJA
Kan. 1547 - Dokazivanje pomou svjedoka, pod vodstvom suca, doputa se u bilo kojim parnicama. Kan. 1548 - 1. Sucu koji zakonito ispituje svjedoci moraju iznijeti istinu. 2. Uz potovanje propisa kan. 1550, 2, br. 2, izuzimaju se od obveze da odgovaraju: 1. klerici, to se tie onoga to im je o itovano u vezi sa svetom slubom; dravni slubenici, lijenici, primalje, odvjetnici, biljenici i drugi koji su obvezni na slubenu tajnu i zbog danog savjeta, s obzirom na poslove podlone toj tajni; 2. oni koji se boje da bi zbog njihova svjedo enja njih same ili enidbenog druga ili blie krvne srodnike ili tazbinu zadesilo ozloglaenje, opasna zlostavljanja ili druga velika zla. lanak 1.

TKO MOE BITI SVJEDOK

Kan. 1549 - Svatko moe biti svjedok, osim ako je po pravu u cijelosti ili djelomice izriito iskljuen. Kan. 1550 - 1. Neka se svjedo enje ne dopusti maloljetnicima mlaim od etrnaest godina ivota ni slaboumnima; ipak se mogu presluati prema su evoj odluci kojom se izjavljuje da je to korisno. 2. nesposobnima se smatraju: 1. stranke u parnici, ili koji na suenju nastupaju u ime stranaka, sudac i njegovi pomonici, odvjetnik i drugi koji strankama pomau ili su pomagali u dotinoj parnici; 2. sveenici, s obzirom na sve to im je poznato iz sakramentalne ispovijedi, iako pokornik trai da se to oituje; dapae, to se ulo od bilo koga i bilo kako prigodom ispovijedi ne moe se prihvatiti ni kao pokazatelj istine. lanak 2.

PREDLAGANJE I ISKLJUENJE SVJEDOKA

Kan. 1551 - Stranka koja je predloila svjedoka moe se i odre i njegova ispitivanja; ali, protustranka moe zahtijevati da se svjedok ipak ispita. Kan. 1552 - 1. Kad se trai dokazivanje pomou svjedoka, neka se sudu navedu njihova imena i prebivalita. 2. U roku to ga je odredio sudac neka se podnesu pitanja prema kojima se trai ispitivanje svjedoka; u protivnom, neka se smatra da se odustalo od zahtjeva. Kan. 1553 - Sueva je zadaa da ogranii prevelik broj svjedoka. Kan. 1554 - Prije ispitivanja svjedoka neka se njihova imena priop e strankama; ali, ako, prema suevoj razboritoj procjeni, to nije mogue bez velike poteko e, neka se to uini barem prije nego se objave svjedoanstva.
256

Kan. 1555 - Stranka moe traiti da se svjedok iskljui ako se prije ispitivanja svjedoka dokae opravdan razlog za iskljuenje, uz obdravanje propisa kan. 1550. Kan. 1556 - Pozivanje svjedoka biva suevom odlukom zakonito priopenom svjedoku. Kan. 1557 - Neka se propisno pozvan svjedok pojavi ili neka sucu priopi razlog svoje odsutnosti. lanak 3.

ISPITIVANJE SVJEDOKA
Kan. 1558 - 1. Svjedoci treba da se podvrgnu ispitivanju u samom sjeditu suda, osim ako sudac odlui neto drugo. 2. Kardinali, patrijarsi, biskupi i oni koji, po pravu svoje drave, imaju slinu pogodnost neka se ispitaju u mjestu koje sami izaberu. 3. Neka sudac odredi gdje treba da se ispitaju oni kojima zbog udaljenosti, bolesti ili druge smetnje nije mogue ili je teko doi u sjedite suda, uz obdravanje propisa kann. 1418 i 1469, 2. Kan. 1559 Stranke ne mogu prisustvovati ispitivanju svjedoka, osim ako sudac, osobito kad se radi o privatnom dobru, smatra da im to treba dopustiti. Mogu ipak prisustvovati njihovi odvjetnici ili zastupnici, osim ako sudac, zbog okolnosti stvari ili osoba, smatra da treba postupati tajno. Kan. 1560 - 1. Svjedoci treba da se ispitaju odvojeno i pojedinano. 2. Ako se svjedoci meusobno ili sa strankom ne slau u vanoj stvari, one koje se meusobno ne slau sudac moe suprotstaviti ili suo iti uklonivi, koliko je to mogue, svae i sablazan. Kan. 1561 - Ispitivanje svjedoka obavlja sudac ili njegov ovlatenik ili presluatelj, kojemu treba da pomae biljenik; stoga stranke, ili promicatelj pravde, ili branitelj veze, ili odvjetnici koji prisustvuju ispitivanju, ako imaju drugih pitanja koja treba da postave svjedoku, neka ih ne predloe svjedoku, nego sucu ili onome tko ga zamjenjuje, da ih on sam postavi, osim ako krajevni zakon odreuje drukije. Kan. 1562 - 1. Neka sudac upozori svjedoka na teku obvezu da kae svu istinu i samo istinu. 2. Neka sudac zatrai od svjedoka prisegu prema kan. 1532; ako je svjedok odbije poloiti, neka se ispita i bez prisege. Kan. 1563 - Neka sudac najprije utvrdi osobnost svjedoka; neka istrai kakav je njegov odnos prema strankama i neka se, kad mu postavlja posebna pitanja s obzirom na parnicu, raspita i za izvore njegova znanja i u koje je odreeno vrijeme doznao ono to tvrdi. Kan. 1564 - Neka pitanja budu kratka, prilagoena shvaanju onoga tko se ispituje, neka ne obuhvaaju istodobno vie stvari, neka ne budu zavodljiva, lukava, neka ne nameu odgovor, neka budu daleko od bilo kakve uvrede i neka se odnose na parnicu koja se vodi. Kan. 1565 - 1. Pitanja se ne smiju unaprijed priopiti svjedocima. 2. Ali, ako je ono o emu treba svjedoiti tako daleko od pamenja da se ne moe zasigurno tvrditi osim ako se prije promisli, sudac moe svjedoku napomenuti neke stvari, ako smatra da je to mogue bez pogibelji.
257

Kan. 1566 - Neka svjedoci iskaz dadu usmeno, a napisan neka ne itaju, osim ako se radi o brojkama i raunima; dakako, u tom se sluaju mogu posluiti biljekama koje donesu sa sobom. Kan. 1567 - 1. Biljenik treba da odmah napismeno zapie odgovor i mora doslovce prenijeti rijei danog iskaza, barem s obzirom na ono to se izravno tie predmeta suenja. 2. Moe se dopustiti upotreba magnetofona, ali samo ako se odgovori zatim prepiu i ako ih, ako je mogue, potpiu oni koji su dali iskaz. Kan. 1568 - Neka biljenik u spise ubiljei polaganje, izostavljanje ili odbijanje prisege, prisutnost stranaka i drugih, pitanja dodana po slubenoj dunosti, i uope sve spomena vrijedno to se moda dogodilo za vrijeme ispitivanja svjedoka. Kan. 1569 - 1. Na svretku ispitivanja mora se svjedoku pro itati to je biljenik zapisao od njegova iskaza ili mu dati da uje to je od njegova iskaza na magnetofonu snimljeno, i mora se dotinom svjedoku omoguiti da togod doda, izostavi, ispravi ili promijeni. 2. Najposlije, zapisnik moraju potpisati svjedok, sudac i biljenik. Kan. 1570 - Iako su svjedoci ve ispitani, na traenje stranke ili po slubenoj dunosti, prije nego spisi ili iskazi budu objavljeni, mogu biti ponovno pozvani na ispitivanje, ako sudac to smatra potrebnim ili korisnim, ali samo ako nema nikakve pogibelji od potajna dogovaranja ili podmiivanja. Kan. 1571 - Prema suevoj pravinoj procjeni svjedocima se moraju nadoknaditi kako trokovi koje su imali tako i zarada koju su, radi davanja iskaza, izgubili. lanak 4.

DOKAZNA SNAGA SVJEDOANSTVA

Kan. 1572 - U procjeni svjedoanstava neka sudac, poto zatrai, ako je potrebno, i svjedoanstvo o vjerodostojnosti svjedoka, razmotri: 1. kakav je poloaj i potenje svjedoka; 2. da li svjedoi iz svoga znanja, osobito to je sam vidio i uo, da li po svojem miljenju, glasinama ili to je uo od drugih; 3. da li je svjedok postojan i vrsto sebi dosljedan, ili je nepostojan, nesiguran ili kolebljiv; 4. da li ima susvjedoka svjedoanstva i da li drugi dokazni podaci to potvruju ili ne potvruju. Kan. 1573 - Iskaz jednoga svjedoka ne moe dati potpuni dokaz, osim ako se radi o slubenom svjedoku koji daje izjavu o stvarima koje je vrio po slubenoj dunosti, ili ako okolnosti stvari i osoba savjetuju neto drugo. POGLAVLJE IV.

STRUNJACI
Kan. 1574 - Pomo strunjaka treba da se upotrijebi kad god se prema odredbi prava ili suca trai njihovo ispitivanje i miljenje, utemeljeno na pravilima struke i znanosti, da bi se dokazala neka injenica ili razjasnila prava narav neke stvari. Kan. 1575 - Sueva je zadaa da imenuje strunjake poto saslua stranke ili na njihov prijedlog ili, ako je potrebno, da preuzme ve izraene izvjetaje drugih strunjaka.
258

Kan. 1576 - Zbog istih razloga zbog kojih i svjedoci mogu se isklju iti ili odbiti i strunjaci. Kan. 1577 - 1. Neka sudac, uzevi u obzir ono to su moda iznijele parnine stranke, svojom odlukom odredi pojedine toke koje strunjak mora obraditi. 2. Strunjaku treba da se stave na raspolaganje parnini spisi i druge isprave i pomagala koja mu mogu zatrebati da ispravno i vjerno izvri svoju zadau. 3. Sudac, poto saslua samog strunjaka, neka odredi vrijeme u kojem treba da se obavi ispitivanje i podnese izvjetaj. Kan. 1578 - 1. Neka svaki strunjak sastavi svoj izvjetaj neovisno o drugima, osim ako sudac zapovjedi da se sastavi jedan koji svi strunjaci treba da potpiu; ako se to dogodi, neka se pomno pribiljee razlike u miljenjima, ako ih ima. 2. Strunjaci moraju jasno naznaiti kojim su ispravama ili na koje druge prikladne naine utvrdili istovjetnost osoba ili stvari ili mjesta, na koji su na in i kojim postupkom obavili povjerenu zadau i, osobito, na kojim razlozima temelje svoje zakljuke. 3. Sudac moe pozvati strunjaka da dade daljnja tumaenja koja se ine potrebnima. Kan. 1570 - 1. Neka sudac pomno razmotri ne samo zakljuke strunjaka, ako su i podudarni, nego i ostale okolnosti parnice. 2. U obrazloenju odluke mora iznijeti koji su ga razlozi vodili da zaklju ke strunjaka ili prihvati ili odbaci. Kan. 1580 - Strunjacima treba da se plate trokovi i nagrade koje sudac treba da odredi pravino i poteno, uz obdravanje krajevnog prava. Kan. 1581 - 1. Stranke mogu odrediti privatne strunjake, koje sudac treba da odobri. 2. Ako sudac dopusti, oni mogu, ako je potrebno, pregledati parnine spise i prisustvovati obavljanju strune prosudbe; ali, uvijek mogu podnijeti svoj izvjetaj. POGLAVLJE V.

SUDSKI PRISTUP I OEVID

Kan. 1582 - Ako sudac smatra da je za rjeenje parnice potrebno izai na neko mjesto ili pogledati neku stvar, neka to odredi odlukom u kojoj neka, poto saslua stranke, ukratko opie ono to prigodom pristupa treba da se obavi. Kan. 1583 - O obavljenom uviaju neka se sastavi zapisnik. POGLAVLJE VI.

PRETPOSTAVKE
Kan. 1584 - Pretpostavka je nagaanje da je neka nesigurna stvar vjerojatna; jednu, pravnu, odreuje sam zakon, a drugu, ljudsku, postavlja sudac. Kan. 1585 - Tko ima za sebe pravnu pretpostavku, oslobaa se tereta dokazivanja koji prelazi na protivnu stranku.

259

Kan. 1586 - Pretpostavke koje ne odreuje pravo neka sudac ne postavlja osim na temelju sigurne i odreene injenice koja je izravno povezana s onim to je sporno.

260

NASLOV V.

UZGREDNI SPOROVI
Kan. 1587 - Uzgredni spor nastaje kad god se, poto je suenje pozivom zapoeto, iznese pitanje koje, premda nije izriito sadrano u tubi kojom se pokree parnica, ipak tako pripada parnici da se ponajee mora rijeiti prije glavnog pitanja. Kan. 1588 - Uzgredni spor predlae se napismeno ili usmeno sucu mjerodavnu za rjeavanje glavne parnice, poto se naznai veza koje ima izmeu uzgrednog spora i glavne parnice. Kan. 1589 - 1. Poto sudac primi zahtjev i preslua stranke, neka veoma hitno odlu i da li se predloeno uzgredno pitanje ini utemeljeno i povezano s glavnim suenjem ili treba da se odbaci ve na poetku; zatim, ako ga prihvati, da li je od tolike vanosti da ga treba rijeiti me upresudom ili odlukom. 2. Ako pak smatra da uzgredno pitanje ne treba da se rijei prije konane presude, neka odlui da se o njemu vodi rauna kad se bude rjeavala glavna parnica. Kan. 1590 - 1. Ako se uzgredno pitanje mora rijeiti presudom, neka se obdravaju odredbe o usmenom parninom postupku, osim ako sudac, poto uzme u obzir vanost stvari, odlui neto drugo. 2. Ako se pak mora rijeiti odlikom, sud moe stvar povjeriti presluatelju ili predsjedniku. Kan. 1591 - Prije nego zavri glavna parnica sudac ili sud, poto saslua stranke, moe, ako ima opravdana razloga, odluku ili meupresudu opozvati ili izmijeniti, bilo na traenje stranke, bilo po slubenoj dunosti. POGLAVLJE I.

IZOSTANAK STRANAKA
Kan. 1592 - 1. Ako tuena stranka koja je pozvana ne doe niti predoi odgovarajuu ispriku za odsutnost ili ne odgovori prema odredbi kan. 1507, 1, neka je sudac proglasi odsutnom i odredi da se parnica, uz obdravanje onoga to treba obdravati, nastavi do konane presude i svojega izvrenja. 2. Prije nego se donese odluka, o kojoj se govori u 1, mora se utvrditi, i ponovnim pozivom ako je potrebno, da je zakonito upuen poziv prispio tuenoj stranci u iskoristivo vrijeme. Kan. 1593 - 1. Ako poslije toga tuena stranka doe na suenje ili ako dade odgovor prije rjeenja parnice, moe podnijeti zakljuke i dokaze, uz obdravanje propisa kan. 1600; ali, neka sudac pazi da se suenje hotimice ne otegne predugo i nepotrebno. 2. Iako nije dola ni dala odgovor prije rjeenja parnice, moe se protiv presude posluiti pobijanjima; ali ako dokae da je bila sprijeena zakonitom smetnjom, koju bez svoje krivnje nije mogla prije navesti, moe se posluiti nitovnom albom. Kan. 1594 - Ako na dan i u sat koji su odreeni za utvrivanje spornog predmeta tuitelj ne doe i ne navede prikladnu ispriku: 1. neka ga sudac ponovno pozove; 2. pretpostavlja se da je tuitelj odustao od parnice prema odredbi kann. 1524-1525, ako ne doe na ponovni poziv;
261

3. ako poslije ipak eli sudjelovati u postupku, neka se obdrava kan. 1593. Kan. 1595 - 1. Stranka koja nije prisutna na suenju, bila ona tuitelj bila tuena stranka, a koja ne dokae opravdanu smetnju, obvezna je i platiti parnine trokove koji su nastali zbog njezine odsutnosti i dati odtetu drugoj stranci, ako je potrebno. 2. Ako i tuitelj i tuena stranka nisu prisutni na suenju, obvezni su zajedniki ili pojedinano platiti parnine trokove. POGLAVLJE II.

SUDJELOVANJE TREEGA U PARNICI

Kan. 1596 - 1. Tko je zainteresiran, moe mu se dopustiti da sudjeluje u parnici u bilo kojem stupnju spora, bilo kao stranka koja brani svoje pravo, bilo sporedno, da pomogne onomu tko se spori. 2. Ali, da se to dopusti, mora prije nego se zakljui dokazni postupak podnijeti sucu tubu, u kojoj neka ukratko navede svoje pravo na sudjelovanje. 3. Onomu tko sudjeluje kao trei u parnici treba dopustiti da sudjeluje u onom stupnju u kojem se parnica nalazi i doznaiti mu kratak i konaan rok da iznese svoje dokaze, ako je parnica dola do dokaznog postupka. Kan. 1597 - Poto preslua stranke, sudac mora pozvati na suenje treega kad se njegovo sudjelovanje ini potrebnim.

262

NASLOV VI.

OBJAVLJIVANJE SPISA, ZAKLJUENJE DOKAZNOGA POSTUPKA I RASPRAVA PARNICE

Kan. 1598 - 1. Poto prikupi dokaze, sudac mora, pod prijetnjom nitavnosti, odlukom dopustiti strankama i njihovim odvjetnicima da u sudskoj kancelariji pregledaju spise koji su im jo nepoznati; dapae, odvjetnicima koji to trae moe se dati primjerak spisa; u parnicama pak koje se tiu javnoga dobra, da se izbjegnu veoma velike pogibelji, sudac moe odlu iti da se neki spis ne smije nikome pokazati, pazei ipak da se uvijek potuje pravo na obranu. 2. Da bi se upotpunili dokazi, stranke mogu iznijeti sucu i druge dokaze; poto ih prikupi, ako sudac to smatra potrebnim, moe ponovno izdati odluku, o kojoj se govori u 1. Kan. 1599 - 1. Kad se zavri sve to se odnosi na prikupljanje dokaza, pristupa se ka zakljuenju dokaznog postupka. 2. To zakljuenje nastupa kad god ili stranke izjave da nemaju navesti nita drugo ili istekne iskoristivo vrijeme koje je sudac odredio za iznoenje dokaza ili sudac izjavi da parnicu smatra dovoljno istraenom. 3. Neka sudac izda odluku da je zakljuen dokazni postupak, kako god se to ostvarilo. Kan. 1600 - 1. Poslije zakljuenja dokaznoga postupka sudac moe jo pozvati iste ili druge svjedoke ili odrediti druge dokaze koji prije nisu bili zatraeni, ali samo: 1. u parnicama u kojima se radi samo o privatnom dobru stranaka, ako sve stranke pristanu; 2. u ostalim parnicama, poto preslua stranke i samo ako ima vana razloga i ako se otkloni bilo kakva pogibelj prijevare ili potajna nagovaranja; 3. u svim parnicama kad god je vjerojatno da e, osim ako se dopusti novi dokaz, presuda biti nepravedna zbog razloga o kojima se govori u kan. 1645, 2, brr. 1-3. 2. Ali, sudac moe zapovjediti ili dopustiti da se preda isprava koja se moda prije, bez krivnje onoga koga se tie, nije mogla predati. 3. Neka se novi dokazi objave, uz obdravanje kan. 1598, 1. Kan. 1601 - Poto se zakljui dokazni postupak, neka sudac odredi primjeren rok za iznoenje obrana ili primjedaba. Kan. 1602 - 1. Obrane i primjedbe neka budu napisane, osim ako sudac, s pristankom stranaka, smatra dovoljnom raspravu pred sudom koji zasjeda. 2. Ako se obrane s glavnim ispravama tiskaju, trai se prije toga sueva dozvola, uz potovanje obveze na tajnu, ako ima koje tajne. 3. to se tie duljine obrana, broja primjeraka i drugih pojedinosti te vrste, neka se obdrava odredba suda. Kan. 1603 - 1. Poto se uzajamno priope obrane i primjedbe, i jedna i druga stranka moe iznijeti odgovore u kratkom vremenu koje odredi sudac. 2. To pravo neka stranke imaju samo jednom, osim ako se sucu ini da ga, zbog vana razloga, treba dopustiti ponovno; ali, tada neka se smatra da je doputenje koje je dano jednoj stranci dano i drugoj. 3. Promicatelj pravde i branitelj veze imaju pravo ponovno odgovoriti na odgovore stranaka.

263

Kan. 1604 - 1. Potpuno se zabranjuju obavijesti stranaka ili odvjetnika ili i drugih dane sucu koje bi ostale izvan sudskih spisa. 2. Ako je rasprava parnice obavljena napismeno, sudac moe odrediti da se pred sudom koji zasjeda odri usmena rasprava da bi se rasvijetlila neka pitanja. Kan. 1605 - Usmenoj raspravi, o kojoj se govori u kann. 1602, 1 i 1604, 2, neka prisustvuje biljenik da moe, ako to sudac naredi ili stranka zatrai, a sudac pristane, odmah zapisati to je raspravljeno i zakljueno. Kan. 1606 - Ako stranke zanemare u iskoristivom vremenu pripraviti svoju obranu, ili se prepuste suevu znanju i savjesti, sudac e, ako smatra da je stvar posve jasna iz spisa i onoga to je dokazno, moi odmah izrei presudu, ipak, poto zatrai primjedbe promicatelja pravde i branitelja veze, ako sudjeluju u suenju.

264

NASLOV VII.

SUDAKI PRAVORIJECI
Kan. 1607 - Spor voen na sudski nain, ako je glavni, sudac presuuje konanom presudom; ako je uzgredni, presuuje ga meupresudom, uz obdravanje propisa kan. 1589, 1. Kan. 1608 - 1. Za izricanje bilo koje presude trai se da sudac ima moralnu sigurnost o stvari koja treba da se rijei presudom. 2. Tu sigurnost sudac mora crpiti iz spisa i onoga to je dokazano. 3. Dokaze pak sudac mora prosuivati po svojoj savjesti, uz obdravanje propisa zakona o djelotvornosti nekih dokaza. 4. Sudac koji nije mogao stei takvu sigurnost neka izjavi da nije utvreno pravo tuitelja i neka tuenoga oslobodi, osim ako se radi o stvari koja uiva pravnu pogodnost; u tom sluaju treba da presudi u korist te stvari. Kan. 1609 - 1. Neka u zbornom sudu predsjednik zbora odredi u koji dan i sat treba da se suci sastanu da bi odluili, i neka se sjednica odri u samom sjeditu suda, osim ako poseban razlog savjetuje neto drugo. 2. Dana odreenoga za sjednicu neka svaki sudac donese svoj napisan zakljuak o bitnom predmetu parnice i razloge, kako pravne tako i injenine, na temelju kojih je doao do svojeg zakljuka; ti zakljuci neka se pripoje sudskom spisima i uvaju u tajnosti. 3. Poto se zazove boansko Ime i poto pojedinci redom, prema pravu prvenstva, ipak tako da se uvijek po ne od izloitelja ili izvjestitelja parnice, iznesu zakljuke, neka se odri rasprava pod vodstvom predsjednika suda, osobito da se zajedniki utvrdi to treba da bude u odrednom dijelu presude. 4. U raspravi pak svatko moe slobodno odustati od svojeg prvotnog zakljuka. Ali, sudac koji se nije htio prikloniti rjeenju drugih moe zahtijevati da se, ako je uloen priziv, njegovi zakljuci poalju viem sudu. 5. Ako u prvoj raspravi suci ne ele ili ne mogu presuditi, rjeenje se moe odgoditi za novu sjednicu, ali ne vie od tjedan dana, osim ako treba, prema odredbi kan. 1600, da se dopuni istraivanje parnice. Kan. 1610 - 1. Ako je sudac pojedinac, presudu e izraditi sam. 2. Zadaa je izloitelja ili izvjestitelja u zbornom sudu da izradi presudu, uzevi obrazloenja iz onoga to su suci pojedinano iznijeli u raspravi, osim ako veina sudaca odredi obrazloenja kojima treba da se dade prednost; presudu zatim treba da odobri svaki sudac napose. 3. Presuda treba da se izda u roku koji ne prelazi mjesec dana od dana kad je parnica zavrena, osim ako, u zbornom sudu, zbog vana razloga, odrede due vrijeme. Kan. 1611 - Presudom se mora: 1. presuditi spor voen pred sudom i dati prikladan odgovor na sva sporna pitanja; 2. odrediti koje su obveze stranaka nastale iz suenja i kako treba da se ispune: 3. iznijeti razloge ili obrazloenja, kako s pravne tako i s injenine strane, na kojima se temelji odredni dio presude; 4. odrediti parnine trokove. Kan. 1612 - 1. Poto se zazove boansko Ime, u presudi treba da se navede redom: tko je sudac ili koji je sud; tko su tuitelj, tuena stranka, zastupnik, naznaivi propisno imena i prebivalita dotinika, tko su promicatelj pravde i branitelj veze, ako sudjeluju u suenju.
265

 2. Zatim se mora ukratko iznijeti injenino stanje sa zakljucima stranaka i utvrenim spornim pitanjima. 3. Nakon toga slijedi odredni dio presude, poto se prije toga izloe obrazloenja na kojima se ona temelji. 4. Neka se zakljui naznakom dana i mjesta njezina izricanja i potpisom suca ili, ako se radi o zbornom sudu, svih sudaca i biljenika. Kan. 1613 - Gore izloena pravila o konanoj presudi treba da se primijene i na meupresudu. Kan. 1614 - Neka se presuda to prije obavi, i neka se naznae naini na koje se ona moe pobijati; prije nego to se objavi nema nikakve snage, iako je odredni dio, s doputenjem suca, priopen strankama. Kan. 1615 - Objavljivanje ili priopivanje presude moe se izvriti ili predajom primjerka presude strankama ili njihovim zastupnicima, ili dostavom istog primjerka prema odredbi kan. 1509. Kan. 1616 - 1. Ako se u tekstu presude potkrade pogreka u raunanju, ili nastane tvarna pogreka u prepisivanju odrednog dijela, ili u navoenju injenica ili zahtjeva stranaka, ili se propusti ono to trai kan. 1612, 4, sam sud, koji je presudu donio, mora je ispraviti ili dopuniti, bilo na zahtjev stranke bilo po slubenoj dunosti, poto ipak uvijek saslua stranke i doda odluku na kraju presude. 2. Ako se koja stranka usprotivi, neka se uzgredno pitanje rijei odlukom. Kan. 1617 - Ostali su sudaki pravorijeci, osim presude, odluke koje, ako nisu samo naredbene, nemaju snage ako barem ukratko ne navode obrazloenja ili ne upuuju na obrazloenja iznesena u drugom spisu. Kan. 1618 - Meupresuda ili odluka imaju snagu konane presude, ako prijee suenje ili zakljuuju samo suenje ili koji njegov stupanj, bar za neku stranku u parnici.

266

NASLOV VIII.

POBIJANJE PRESUDE
POGLAVLJE I.

NITOVNA ALBA PROTIV PRESUDE

Kan. 1619 - Nitavosti ina, odreene pozitivnim pravom, koje, iako su poznate stranci koja podnosi albu, nisu prijavljene sucu prije presude, popravljaju se samom presudom kad se radi o parnici koja se tie dobra privatnih osoba, uz obdravanje kann. 1622 i 1623. Kan. 1620 - Presuda je nepopravljivo nitava: 1. ako je donese apsolutno nemjerodavan sudac; 2. ako je donese onaj tko nema vlasti suenja u sudu u kojem je parnica presuena; 3. ako je presudu donio sudac primoran silom ili velikim strahom; 4. ako je suenje izvreno bez sudskog zahtjeva, o kojem se govori u kan. 1501, ili nije poduzeto protiv neke tuene stranke; 5. ako je donesena meu strankama, od kojih barem jedna nema parnine sposobnosti; 6. ako je netko nastupio u ime drugoga bez zakonitoga naloga; 7. ako je bilo uskraeno pravo na obranu jednoj ili drugoj stranci; 8. ako spor nije ni djelomino rijeen. Kan. 1621 - Nitovna alba, o kojoj se govori u kan. 1620, moe se uvijek podnijeti kao prigovor, a kao tuba moe se podnijeti sucu koji je donio presudu u roku od deset dana poto je objavljena presuda. Kan. 1622 - Presudu je popravljivo nitava samo: 1. ako je donese nezakoniti broj sudaca, protivno propisu kan. 1425, 1; 2. ako nema obrazloenja ili razloga odluke; 3. ako nema pravom propisanih potpisa; 4. ako ne navodi oznaku godine, mjeseca, dana i mjesta u kojem je donesena; 5. ako se temelji na nitavu sudskom inu ija nitavost nije popravljena prema odredbi kan. 1619; 6. ako je donesena protiv zakonito odsutne stranke, prema kan. 1593, 2. Kan. 1623 - Nitovna alba u sluajevima o kojima se govori u kan. 1622 moe se podnijeti u roku od tri mjeseca poslije obavijesti o objavljivanju presude. Kan. 1624 - Nitovnu albu rjeava sam sudac koji je donio presudu; ako se stranka boji da je sudac koji je donio presudu pobijanu nitovnom albom pristran te ga smatra sumnjivim, moe zahtijevati da se na njegovo mjesto postavi drugi sudac prema odredbi kan. 1450. Kan. 1625 - Nitovna alba moe se podnijeti zajedno s prizivom u roku koji je odre en za priziv. Kan. 1626 - 1. Nitovnu albu mogu podnijeti ne samo stranke koje se smatraju ote enima, nego i promicatelj pravde ili branitelj veze kad god imaju pravo na sudjelovanje.
267

 2. Sam sudac moe po slubenoj dunosti u roku odreenu za djelovanje u kan. 1623 povui ili ispraviti nitavu presudu koju je donio, osim ako je u meuvremenu uloen priziv zajedno s nitovnom albom ili ako je nitavost popravljena istekom roka o kojem se govori u kan. 1623. Kan. 1627 - Parnice o nitovnoj albi mogu se raspraviti prema odredbama o usmenom parninom postupku. POGLAVLJE II.

PRIZIV
Kan. 1628 - Stranka koja se smatra oteena nekom presudom, a isto tako promicatelj pravde i branitelj veze u parnicama u kojima se trai njihova prisutnost imaju pravo prizvati se protiv presude na vieg suca, uz potovanje propisa. Kan. 1629 - Nema mjesta prizivu: 1. protiv presude samog vrhovnog sveenika ili Apostolske signature; 2. protiv nitave presude, osim ako se pridrui nitovna alba prema odredbi kan. 1625; 3. protiv presude koja je postala pravomona; 4. protiv sueve odluke ili meupresude koje nemaju snagu konane presude, osim ako se pridrue prizivu protiv konane presude; 5. protiv presude ili odluke u parnici za koju pravo odreuje da stvar treba veoma hitno rijeiti. Kan. 1630 - 1. Priziv se mora uloiti pred sucem koji je donio presudu, u konanom roku od petnaest iskoristivih dana poslije obavijesti o objavljivanju presude. 2. Ako se uloi usmeno, neka ga biljenik pred samim prizivateljem sastavi napismeno. Kan. 1631 - Ako iskrsne pitanje o pravu na priziv, neka ga veoma hitno rijei prizivni sud prema odredbama o usmenom parninom postupku. Kan. 1632 - Ako se u prizivu ne naznai kojemu se sudu upuuje, pretpostavlja se da je upuen sudu o kojem se govori u kann. 1438 i 1439. 2. Ako druga stranka uloi priziv na drugi prizivni sud, parnicu rjeava sud vieg stupnja, potujui kan. 1415. Kan. 1633 - Priziv treba da se poalje sucu kojemu je upravljen u roku od mjesec dana poto je uloen, osim ako sudac od kojega se priziva odredi stranci due vrijeme za slanje priziva. Kan. 1634 - 1. Za slanje priziva trai se i dovoljno je da stranka zahtijeva uredovanje viega suca radi ispravljanja pobijane presude, priloivi primjerak te presude i nazna ivi razloge priziva. 2. Ako stranka u iskoristivo vrijeme ne moe od suda od kojega se priziva dobiti primjerak pobijane presude, za to vrijeme rokovi ne teku, i smetnja treba da se naznai prizivnom sucu, koji neka suca od kojega se priziva prisili da to prije izvri svoju dunost. 3. U meuvremenu sudac od kojega se priziva mora spise prema odredbi kan. 1474 poslati prizivnom sucu. Kan. 1635 - Poto neiskoriteno prou neodgodivi rokovi za priziv, bilo pred sucem od kojega bilo pred sucem kojemu se priziva, smatra se da se odustalo od priziva. Kan. 1636 - 1. Prizivatelj se moe odrei priziva s uincima, o kojima se govori u kan. 1525.
268

 2. Ako priziv uloi branitelj veze ili promicatelj pravde, priziva se moe odre i, osim ako zakon odreuje drukije, branitelj veze ili promicatelj pravde prizivnog sudita. Kan. 1637 1. Priziv koji podnese tuitelj koristi i tuenome, i obratno. 2. Ako ima vie tuenih ili tuitelja i samo jedan od njih pobija presudu ili se presuda pobija samo protiv jednoga, smatra se da je pobijaju svi i da se pobija protiv svih kad god je potraivana stvar nedjeljiva ili je obveza zajednika. 3. Ako jedna stranka uloi priziv protiv neka to ke presude, protivna stranka, iako pro u neodgodivi rokovi za priziv, moe uloiti uzgredni priziv protiv drugih to aka u konanom roku od petnaest dana poslije dana kad joj je priopen glavni priziv. 4. Pretpostavlja se da je priziv uloen protiv svih toaka presude, osim ako se utvrdi neto drugo. Kan. 1638 - Priziv obustavlja izvrenje presude. Kan. 1639 - 1. Uz potovanje propisa kan. 1638, u prizivnom stupnju ne moe se dopustiti novi razlog za zahtjev, pa ni na nain korisnog spajanja; zato se utvrivanje spornog predmeta moe odnositi samo na to da se prijanja presuda ili potvrdi ili izmijeni bilo u cijelosti bilo djelomice. 2. Novi se pak dokazi doputaju samo prema odredbi kan. 1600. Kan. 640 - U prizivnom stupnju treba da se postupa na isti nain kao i u prvom stupnju, primjenjujui ono to treba primijeniti; ali, odmah poto se utvrdi sporni predmet prema odredbi kan. 1513, 1 i kan. 1639, 1, neka se pristupi ka raspravi parnice i presudi, osim ako moda treba da se dopune dokazi.

269

NASLOV IX.

PRAVOMONA PRESUDA I POVRAT U PRIJANJE STANJE

POGLAVLJE I.

PRAVOMONA PRESUDA
Kan. 1641 - Uz obdravanje propisa kan. 1643, presuda se smatra pravomonom: 1. ako postoji dvostruka jednaka presuda izmeu istih stranaka o istom zahtjevu i radi istog razloga zahtijevanja; 2. ako se protiv presude ne uloi priziv u iskoristivo vrijeme; 3. ako se tijek parnice prekine u prizivnom stupnju ili se odustane od nje; 4. ako se donese konana presuda protiv koje nema priziva prema odredbi kan. 1629. Kan. 1642 - 1. Pravomona presuda uiva pravnu vrsto u i ne moe se izravno pobijati, osim prema odredbi kan. 1645, 1. 2. Pravomona presuda stvara pravo meu strankama i doputa tubu za izvrenje i prigovor pravomone presude koji sudac moe proglasiti i po slubenoj dunosti da bi se sprijeilo ponovno pokretanje iste parnice. Kan. 1643 - Parnice o pravnom stanju osoba, ne isklju ujui ni parnice o rastavi enidbenih drugova, ne postanu nikada pravomone. Kan. 1644 - 1. Ako se u parnici o pravnom stanju osoba donese dvostruka jednaka presuda, u svako se vrijeme moe prizvati na prizivni sud, tako da se iznesu novi i vani dokazi ili razlozi u konanom roku od trideset dana poslije najave pobijanja. Ali prizivni sud mora u roku od mjesec dana poto se podnesu novi dokazi i razlozi odlukom odrediti da li novo predlaganje parnice treba da se dopusti ili ne dopusti. 2. Priziv na vii sud da bi se postiglo novo predlaganje parnice ne obustavlja izvrenje presude, osim ako zakon odreuje drukije ili ako prizivni sud prema odredbi kan. 1650, 3 naredi obustavu. POGLAVLJE II.

POVRAT U PRIJANJE STANJE

Kan. 1645 - 1. Protiv presude koja je postala pravomona daje se povrat u prijanje stanje samo ako je njezina nepravednost oito utvrena. 2. Ne smatra se da je nepravednost oito utvrena, osim: 1. ako se presuda tako temelji na dokazima, koji se poslije pokau neistinitima, da bi bez tih dokaza odredni dio presude bio neodriv; 2. ako se poslije otkriju isprave koje nedvojbeno dokazuju nove injenice i potrebu protivnog rjeenja; 3. ako se presuda zasniva na zlonamjernoj prijevari jedne stranke na tetu druge; 4. ako se oito zanemari propis zakona koji nije samo postupniki; 5. ako se presuda protivi prijanjem rjeenju koje je postalo pravomono.

270

Kan. 1646 - 1. Povrat u prijanje stanje zbog razloga navedenih u kan. 1645, 2, brr. 1-3, treba da se trai od suca koji je donio presudu u roku od tri mjeseca; rok se rauna od dana kad se doznalo za te razloge. 2. Povrat u prijanje stanje zbog razloga navedenih u kan. 1645, 2, brr. 4 i 5, treba da se trai od prizivnog suda u roku od tri mjeseca poslije obavijesti o objavljivanju presude; ali, ako u sluaju o kojemu se govori u kan. 1645, 2, br. 5, obavijest o prijanjem rjeenju stigne kasnije, rok tee od te obavijesti. 3. Rokovi, o kojima se gore govori, ne teku dokle god je oteeni maloljetan. Kan. 1647 - 1. Zahtjev za povrat u prijanje stanje odgaa jo nezapoeto izvrenje presude. 2. Ipak, ako zbog vjerojatnih pokazatelja nastane dvojba da je zahtjev podnesen da bi se odugovlailo izvrenje, sudac moe odrediti da se presuda preda na izvrenje i dati ipak onome tko trai povrat barem prikladno jamstvo da e mu, ako doe do povrata u prijanje stanje, teta biti nadoknaena. Kan. 1648 - Poto se dopusti povrat u prijanje stanje, sudac mora presuditi o bitnom predmetu parnice.

271

NASLOV X.

SUDSKI TROKOVI I BESPLATNA PRAVNA ZATITA

Kan. 1649 - 1. Neka biskup, ija je zadaa da upravlja sudom, donese odredbe: 1. o strankama koje treba da se osude na plaanje ili naknadu sudskih trokova; 2. o nagradama zastupnicima, odvjetnicima, strunjacima i tumaima te o odteti svjedocima; 3. o davanju besplatne pravne zatite ili smanjenju trokova; 4. o naknadi tete koju duguje onaj tko je ne samo izgubio parnicu nego se i nepromiljeno parniio; 5. o novanom pologu ili davanju jamstva za plaanje trokova i naknadu tete. 2. Protiv pravorijeka o trokovima, nagradama i naknadi tete nema posebnog priziva, nego se stranka u roku od petnaest dana moe utei istome sucu, koji moe promijeniti pristojbu.

272

NASLOV XI.

IZVRENJE PRESUDE
Kan. 1650 - 1. Presuda koja je postala pravomona moe se predati na izvrenje, uz potovanje propisa kan. 1647. 2. Sudac koji je donio presudu i, ako je uloen priziv, sudac priziva mogu po slubenoj dunosti ili na zahtjev stranke naloiti privremeno izvrenje presude, koja jo nije postala pravomona, odredivi primjerena jamstva ako je potrebno, kad se radi o doprinosima ili o davanjima namijenjenima za prijeko potrebno uzdravanje ili kad to zahtijeva drugi opravdan razlog. 3. Ali, ako se pobija presuda o kojoj se govori u 2, sudac koji mora presuditi o pobijanju, ako smatra da je ono vjerojatno utemeljeno i da iz izvrenja moe nastati nepopravljiva teta, moe ili obustaviti samo izvrenje ili ga uvjetovati jamstvom. Kan. 1651 - Izvrenje se ne moe provesti prije nego sudac izda odluku o izvrenju, kojom se izrie da se presuda mora predati na izvrenje; ta odluka, ve prema razliitoj naravi parnica, neka se ukljui ili u sam sadraj presude ili izda odvojeno. Kan. 1652 - Ako izvrenje presude zahtijeva prije toga polaganje rauna, nastaje uzgredno pitanje koje treba da rijei sudac donositelj presude koja se ima predati na izvrenja. Kan. 1653 - 1. Presudu mora predati na izvrenje osobno ili preko drugoga biskup one biskupije u kojoj je donesena presuda prvoga stupnja, osim ako krajevni zakon odreuje neto drugo. 2. Ako taj to odbije ili zanemari, na zahtjev stranke koje se to tie ili i po slubenoj dunosti, izvrenje pripada vlasti kojoj je, prema odredbi kan. 1439, 3, podloan prizivni sud. 3. Meu redovnicima izvrenje presude pripada poglavaru koji je donio presudu koja treba da se preda na izvrenje ili koji je ovlastio suca. Kan. 1654 - 1. Izvritelj mora samu presudu predati na izvrenje prema jasnom smislu rije i, osim ako se u samom sadraju presude neto prepusti njegovu sudu. 2. Doputeno mu je prosuditi prigovore o nainu i snazi izvrenja, ali ne o bitnom predmetu parnice; ali, ako odrugud dozna da je presuda nitava ili oito nepravedna prema odredbi kann. 1620, 1622, 1645, neka se uzdri od izvrenja i predmet vrati sudu koji je donio presudu, i neka o tome obavijesti stanke. Kan. 1655 - 1. to se tie stvarnih tuba, kad god je tuitelju dosuena neka stvar, ona treba da se preda tuitelju im presuda postane pravomona. 2. to se pak tie osobnih tuba, kad je krivac osuen da preda pokretnu stvar ili plati u novcu ili da dade ili uini neto drugo, neka sudac u samom sadraju presude ili izvritelj prema svojem sudu i razboritosti odredi rok za izvrenje obveze, koji ipak neka ne bude krai od petnaest dana ni dui od est mjeseci.

273

ODSJEK II.

USMENI PARNINI POSTUPAK

Kan. 1656 - 1. Usmenim parninim postupkom, o kojem se govori u ovom odsjeku, mogu se voditi sve parnice koje pravo ne iskljuuje, osim ako stranka trai redoviti parnini postupak. 2. Ako se usmeni postupak primijeni izvan pravom doputenih sluajeva, sudski su ini nitavi. Kan. 1657 - Usmeni parnini postupak vodi se u prvom stupnju pred sucem pojedincem, prema odredbi kan. 1424. Kan. 1658 - 1. Tuba kojom se pokree parnica, osim onoga to se navodi u kan. 1504, mora: 1. kratko, cjelovito i jasno iznijeti injenice na kojima se temelje zahtjevi tuitelja; 2. dokaze kojima tuitelj namjerava dokazati injenice, a koje ne moe istodobno iznijeti, tako naznaiti da ih sudac moe prikupiti. 2. Tubi se moraju priloiti, bar u vjerodostojnom prijepisu, isprave na kojima se temelji zahtjev. Kan. 1659 - 1. Ako pokuaj pomirbe prema odredbi kan. 1446, 2 ostane bezuspjean, neka sudac, ako smatra da tuba ima nekog temelja, u roku od tri dana, odlukom dodanom na kraju same tube, naredi da se primjerak zahtjeva dostavi tuenoj stranci i neka joj dade mogunost da u roku od petnaest dana poalje sudskoj kancelariji pisani odgovor. 2. To priopenje ima uinke sudskog poziva, o kojemu se govori u kan. 1512. Kan. 1660 - Ako prigovori tuene stranke to zahtijevaju, neka sudac tuitelju odredi rok za odgovor, tako da iz podataka koje iznesu obje stanke ima jasan sporni predmet. Kan. 1661 - 1. Poto isteknu rokovi, o kojima se govori u kann. 1659 i 1660, neka sudac, poto pregleda spise, odredi sporno pitanje; zatim, neka na ro ite koje treba da se odri u roku od trideset dana pozove sve koji mu moraju prisustvovati i neka za stranke priloi sporno pitanje. 2. Neka se u pozivu obavijeste stanke da mogu, barem tri dana prije roita, podnijeti sudu neki kratki napisani podnesak da potkrijepe svoje tvrdnje. Kan. 1662 - Neka se na roitu najprije rasprave pitanja o kojima se govori u kann. 1459-1464. Kan. 1663 - 1. Dokazi se prikupljaju na roitu, uz potovanje propisa kan. 1418. 2. Stranka i njezin odvjetnik mogu prisustvovati ispitivanju ostalih stranaka, svjedoka i strunjaka. Kan. 1664 - Odgovore stranaka, svjedoka, strunjaka, zahtjeve i prigovore odvjetnika biljenika treba da sastavi napismeno, ali saeto i samo u odnosu na ono to pripada biti sporne stvari, a oni koji su ispitani treba da to potpiu. Kan. 1665 - Sudac moe dopustiti da se dokazi koji nisu navedeni ili zatraeni u zahtjevu ili odgovoru iznesu samo prema odredbi kan. 1452; ali, poto je presluan barem jedan svjedok, sudac moe odrediti da se novi dokazi iznesu samo prema odredbi kan. 1600. Kan. 1666 - Ako se na roitu ne mogu prikupiti svi dokazi, neka se odredi drugo ro ite.
274

Kan. 1667 - Poto se prikupe dokazi, na istom se roitu odrava usmena rasprava. Kan. 1668 - 1. Osim ako se iz rasprave pokae da valja neto dopuniti u istraivanju parnice ili da ima neto drugo to prijei propisno donoenje presude, neka sudac odmah poto zavri ro ite zasebno presudi parnicu; neka se odredi dio presude odmah pro ita prisutnim strankama. 2. Ali sud moe, zbog teine stvari ili drugog opravdanog razloga, odgoditi donoenje rjeenja sve do petog iskoristivog dana. 3. Sav tekst presude, s iznesenim obrazloenjima, neka se priopi strankama to prije, redovito ne kasnije od petnaest dana. Kan. 1669 - Ako prizivni sud opazi da je u niem stupnju suenja primijenjen usmeni parnini postupak u sluajevima koje pravo iskljuuje, neka proglasi nitavost presude i parnicu vrati sudu koji je donio presudu. Kan. 1670 - U svemu ostalom to se tie naina postupanja neka se obdravaju propisi kanona o redovitom parninom suenju. Ali, sud moe, svojom odlukom koja je potkrijepljena razlozima, djelomino ukinuti postupnike odredbe koje nisu odreene za valjanost, da bi se, potujui pri tome pravednost, ubrzao postupak.

275

DIO III.

NEKI POSEBNI POSTUPCI

NASLOV I.

ENIDBENI POSTUPCI
POGLAVLJE I.

PARNICE ZA PROGLAENJE NITAVOSTI ENIDBE

lanak 1.

MJERODAVNO SUDITE
Kan. 1671 - enidbene parnice krtenih, po vlastitom pravu pripadaju crkvenom sucu. Kan. 1672 - Parnice o samo svjetovnim uincima enidbe pripadaju svjetovnoj vlasti, osim ako krajevno pravo odreuje da u tim sporovima, ako se vode uzgredno i sporedno, moe suditi i rijeiti ih crkveni sud. Kan. 1673 - U parnicama o nitavosti enidbe, koje nisu pridrane Apostolskoj Stolici, mjerodavni su: 1. sud mjesta u kojemu je sklopljena enidba; 2. sud mjesta u kojemu tuena stranka ima prebivalite ili boravite; 3. sud mjesta u kojemu ima prebivalite stranka tuiteljica, samo ako obje stranke borave na podruju iste biskupske konferencije i ako sudski vikar prebivalita tuene stranke, poto je saslua, pristane na to; 4. sud mjesta u kojemu stvarno treba da se prikupi veina dokaza, samo ako na to pristane sudski vikar prebivalita tuene stranke, koji neka je prije upita ima li to prigovoriti. lanak 2.

PRAVO POBIJANJA ENIDBE

Kan. 1674 - Sposobni su za pobijanje enidbe: 1. enidbeni drugovi; 2. promicatelj pravde, kad je nitavost ve razglaena, ako se enidba ne moe ukrijepiti ili ako to nije uputno. Kan. 1675 - 1. enidba koja nije bila pobijana dok je ivjelo oboje enidbenih drugova ne moe se pobijati poslije njihove smrti ili smrti jednoga od njih, osim ako pitanje o valjanosti prethodi rjeenju drugog spora bilo na kanonskom bilo na svjetovnom suditu. 2. Ako mu ili ena umre za vrijeme trajanje parnice, neka se obdrava kan. 1518.

276

lanak 3.

DUNOST SUDACA
Kan. 1676 - Sudac, prije nego prihvati parnicu i kad god nazre ikakvu nadu u dobar ishod, neka upotrijebi pastoralna sredstva da se enidbeni drugovi, ako je mogue, privole da moda ukrijepe enidbu i uspostave zajedniki enidbeni ivot. Kan. 1677 - 1. Kad prihvati tubu, neka predsjednik ili izvjestitelj pristupi k priopenju odluke o sudskom pozivu prema odredbi kan. 1508. 2. Poto proe rok od petnaest dana od priopenja, neka predsjednik ili izvjestitelj, osim ako koja od stranaka zatrai sjednicu da se utvrdi sporni predmet, u roku od deset dana svojom odlukom po slubenoj dunosti odredi sporno pitanje ili sporna pitanja i priopi to strankama. 3. Neka sporno pitanje ne trai samo da li je utvrena nitavost enidbe u dotinom sluaju, nego mora takoer odrediti s kojeg se razloga ili s kojih se razloga pobija valjanost enidbe. 4. Ako u deset dana poto se priopi odluka stranke nita ne prigovore, neka predsjednik ili izvjestitelj novom odlukom odredi istraivanje parnice. lanak 4.

DOKAZI
Kan. 1678 - 1. Branitelj veze, zastupnici ili odvjetnici stranaka i promicatelj pravde, ako sudjeluju u suenju, imaju pravo: 1. prisustvovati ispitivanju stranaka, svjedoka i strunjaka, uz potovanje propisa kan. 1559; 2. pregledati sudske spise, iako jo nisu objavljeni, i provjeriti isprave koje su stranke predo ile. 2. Ispitivanju o kojem se govori u 1, br. 1 ne mogu prisustvovati stranke. Kan. 1679 - Neka sudac za procjenu iskaza stranaka prema odredbi kan. 1537 upotrijebi, uz druge pokazatelje i pomagala, ako je mogue, svjedoke o vjerodostojnosti samih stranaka, osim ako odrugud ima potpune dokaze. Kan. 1680 - U parnicama o spolnoj nemo i ili o nedostatku privole zbog duevne bolesti neka se sudac poslui djelom jednog ili vie strunjaka, osim ako se iz okolnosti o ito vidi da je to nekorisno; u ostalim parnicama neka se obdrava propis kan. 1574. lanak 5.

PRESUDA I PRIZIV
Kan. 1681 - Kad god u istraivanju parnice iskrsne veoma vjerojatna dvojba o neizvrenju enidbe, sud moe, poto obustavi s pristankom stranaka parnicu o nitavosti, dopuniti istraivanje za oprost od tvrde enidbe i zatim poslati Apostolskoj Stolici spise zajedno s molbom za oprost jednog ili jednog i drugog enidbenog druga i s miljenjem suda i biskupa. Kan. 1682 - 1. Presuda kojom je prvi put enidba proglaena nitavom, zajedno s prizivima, ako ih ima, i ostalim spisima suenja, neka se u roku od dvadeset dana poto se objavi presuda po slubenoj dunosti poalje prizivnom sudu. 2. Ako je na sudu prvoga stupnja donesena presuda da je enidba nitava, neka prizivni sud, poto razmotri primjedbe branitelja veze i stranaka, ako ih ima, bez odlaganja svojom odlukom ili rjeenje potvrdi ili parnicu prihvati na redovito ispitivanje u novom stupnju.
277

Kan. 1683 - Ako se u prizivnom stupnju iznese novi razlog nitavosti enidbe, sud ga moe, kao u prvom stupnju, prihvatiti i presuditi o njemu. Kan. 1684 - 1. Poto je presuda, kojom je prvi put proglaena nitavost enidbe, potvrena u prizivnom stupnju, bilo odlukom bilo drugom presudom, oni ija je enidba proglaena nitavom mogu sklopiti novu enidbu odmah poto im se priopi odluka ili druga presuda, osim ako to prijei zabrana koja je dodana samoj presudi ili odluci ili koju je odredio mjesni ordinarij. 2. Propisi kan. 1644 treba da se obdravaju i onda kad presuda kojom je proglaena nitavost enidbe nije potvrena drugom presudom nego odlukom. Kan. 1685 - im presuda postane izvrna, sudski vikar mora je priop iti ordinariju mjesta u kojem je enidba sklopljena. Ordinarij pak mora se pobrinuti da se to prije u matice vjen anih i krtenih upie presuena nitavost enidbe i, moda, odreene zabrane. lanak 6.

POSTUPAK NA TEMELJU ISPRAVA

Kan. 1686 - Kad primi zahtjev podnesen prema odredbi kan. 1677, sudski vikar ili sudac kojega on odredi, poto izostavi pravne oblike redovitog postupka, ali pozvavi stranke i uz sudjelovanje branitelja veze, moe presudom proglasiti nitavost enidbe, ako je na temelju isprave, koja nije podlona nikakvu protivljenju ili prigovoru, posve sigurno da postoji zapreka ili da nedostaje zakoniti oblik, samo ako je s jednakom sigurnou oito da nije dan oprost ili da zastupnik nije imao valjana naloga. Kan. 1687 - 1. Protiv toga proglaenja branitelj veze, ako razborito smatra da nedostaci o kojima se govori u kan. 1686 ili neimanje oprosta nisu sigurni, mora se prizvati na suca drugoga stupnja, kojemu treba da se poalju spisi s napismenim upozorenjem da se radi o postupku na temelju isprava. 2. Stranka koja se smatra oteenom ima pravo na priziv. Kan. 1688 - Neka sudac drugoga stupnja, uz sudjelovanje branitelja veze i poto saslua stanke, odlui na isti nain, o kojemu se govori u kan. 1686, da li presuda treba da se potvrdi ili da se radije postupi u parnici po redovitom pravnom putu; u tom sluaju vraa parnicu sudu prvoga stupnja. lanak 7.

OPE ODREDBE
Kan. 1689 - Neka se u presudi upozore stranke na udoredne, dapae i na svjetovne obveze koje moda imaju jedna prema drugoj i prema djeci radi uzdravanja i odgoja. Kan. 1690 - Parnice za proglaenje nitavosti enidbe ne mogu se voditi usmenim parninim postupkom. Kan. 1691 - U svemu ostalome s obzirom na nain postupanja treba da se primijene, osim ako se tome protivi narav stvari, kanoni o sudovima op enito i o redovitom parninom suenju, uz obdravanje posebnih odredaba za parnice o pravnom stanju osoba i za parnice koje se tiu javnoga dobra.

278

POGLAVLJE II.

PARNICE RASTAVE ENIDBENIH DRUGOVA

Kan. 1692 - 1. Osobna rastava krtenih enidbenih drugova moe se, osim ako je za posebna mjesta zakonito predvieno drukije, odrediti odlukom dijecezanskog biskupa ili suevom presudom prema odredbi kanona koji slijede. 2. Gdje crkveno rjeenje ne postie svjetovne uinke ili ako se predvia da svjetovna presuda nee biti protivna boanskom pravu, biskup biskupije u kojoj enidbeni drugovi borave, poto odvagne posebne okolnosti, moe im dati dozvolu da se obrate na svjetovno sudite. 3. Ako se parnica odnosi na samo svjetovne uinke enidbe, neka sudac nastoji da se parnica od samog poetka prenese na svjetovno sudite, obdravajui propise 2. Kan. 1693 - 1. Neka se primijeni usmeni parnini postupak, osim ako neka stranka ili promicatelj pravde trae redoviti parnini postupak. 2. Ako je primijenjen redoviti parnini postupak i uloen priziv, neka sud drugoga stupnja postupi prema odredbi kan. 1682, 2, obdravajui to treba obdravati. Kan. 1694 - to se tie mjerodavnosti suda, neka se obdravaju propisi kan. 1673. Kan. 1695 - Prije nego sudac prihvati parnicu i kad god nazre nadu u dobar ishod, neka upotrijebi pastoralna sredstva da se enidbeni drugovi izmire i privole da uspostave zajedniki enidbeni ivot. Kan. 1696 - Parnice rastave enidbenih drugova odnose se i na javno dobro; zato u njima mora uvijek sudjelovati promicatelj pravde, prema odredbi kan. 1433. POGLAVLJE III.

POSTUPAK ZA OPOROST OD TVRDE NEIZVRENE ENIDBE

Kan. 1697 - Samo mu i ena ili jedno od njih, pa i protiv volje drugoga, imaju pravo moliti milost oprosta od tvrde a neizvrene enidbe. Kan. 1698 - 1. Samo Apostolska Stolica prosuuje o injenici neizvrenja enidbe i o tome da li ima ili nema opravdana razloga da se dade oprost. 2. Oprost pak daje samo rimski prvosveenik. Kan. 1699 - 1. Za primanje molbe kojom se moli oprost mjerodavan je dijecezanski biskup moliteljeva prebivalita ili boravita, koji mora narediti pokretanje postupka ako je siguran u utemeljenost molbe. 2. Ipak, ako podneseni sluaj ima posebnih potekoa pravnog ili udorednog reda, neka dijecezanski biskup pita za savjet Apostolsku Stolicu. 3. Protiv odluke kojom biskup odbije molbu mogu je utok Apostolskoj Stolici. Kan. 1700 - 1. Neka biskup voenje ovih postupaka povjeri, trajno ili za pojedinane sluajeve, sudu svoje ili tue biskupije ili prikladnu sveeniku, uz obdravanje propisa kan. 1681. 2. Ali, ako se podnese sudski zahtjev za proglaenje nitavosti te enidbe, neka se istraivanje povjeri istom sudu.
279

Kan. 1701 - 1. U tim postupcima mora uvijek sudjelovati branitelj veze. 2. Zastupnik ili odvjetnik ne doputa se, ali zbog teine sluaja biskup moe dopustiti da pravni strunjak pomogne molitelju ili tuenoj stranci. Kan. 1702 - Neka se u istraivanju presluaju i mu i ena i neka se obdravaju, koliko je mogue, kanoni o prikupljanju dokaza u redovitom parninom suenju i u parnicama o nitavosti enidbe, samo ako se mogu prilagoditi naravi tih postupaka. Kan. 1703 - 1. Nema objavljivanja spisa; ipak, ako sudac uoi da zbog iznesenih dokaza nastaje velika zapreka zahtjevu stranke moliteljice ili prigovoru tuene stranke, neka to razborito oituje stranci koje se tie. 2. Stranci koja to trai sudac moe pokazati priloenu ispravu ili primljeno svjedo anstvo i odrediti vrijeme za davanje obrazloenja. Kan. 1704 - 1. Poto istraitelj obavi istraivanje, neka sve spise s prikladnim izvjetajem dostavi biskupu, koji neka dade miljenje o istinitosti stvari kako o injenici neizvrenja tako o opravdanosti razloga za oprost i o prikladnosti davanja milosti. 2. Ako je vrenje postupka povjereno tuem sudu prema odredbi kan. 1700, primjedbe u prilog veze neka se izrade na istom suditu, ali miljenje, o kojemu se govori u 1, pripada biskupu povjeritelju, kojemu neka istraitelj preda prikladan izvjetaj zajedno sa spisima. Kan. 1705 - 1. Neka biskup dostavi Apostolskoj Stolici sve spise zajedno sa svojim miljenjem i primjedbama branitelja veze. 2. Ako se, prema sudu Apostolske Stolice, trai dopuna istraivanja, to neka se javi biskupu s naznakom toaka u kojima treba da se dopuni istraivanje. 3. Ali, ako Apostolska Stolica otpie da iz podnesenog nije sigurno neizvrenje, tada pravni strunjak, o kojemu se govori u kan. 1701, 2, moe u sjeditu suda pregledati spise postupka, ali ne i miljenje biskupa, da ocijeni moe li se navesti neto vano da bi se ponovno podnijela molba. Kan. 1706 - Otpis oprosta Apostolska Stolica alje biskupu; on e pak otpis priopiti strankama i, osim toga, to prije narediti upniku kako mjesta sklapanja enidbe tako i primanja krtenja da se u matice vjenanih i krtenih upie dani oprost. POGLAVLJE IV.

POSTUPAK U PRETPOSTAVLJENOJ SMRTI ENIDBENOG DRUGA

Kan. 1707 - 1. Kad god se smrt enidbenog druga ne moe dokazati vjerodostojnom crkvenom ili svjetovnom ispravom, drugi se enidbeni drug ne smatra razrijeen enidbene veze, osim nakon izjave koju je o pretpostavljenoj smrti izdao dijecezanski biskup. 2. Izjavu, o kojoj se govoru u 1, dijecezanski biskup moe izdati samo ako, poto se obave potrebna istraivanja, iz iskaza svjedoka, javnog miljenja ili pokazatelja stekne moralnu sigurnost o smrti enidbenog druga. Sama odsutnost enidbenog druga, ako je i dugotrajna, nije dovoljna. 3. U nesigurnim i zamrenim sluajevima neka biskup pita za savjet Apostolsku Stolicu.

280

NASLOV II.

PARNICE ZA PROGLAENJE NITAVOSTI SVETOGA REENJA

Kan. 1708 - Valjanost svetoga reenja imaju pravo pobijati bilo sam klerik bilo ordinarij kojemu je klerik podloan ili u ijoj je biskupiji reen. Kan. 1709 - 1. Tuba se mora poslati mjerodavnom zboru koji odluuje da li parnicu treba da vodi sam zbor Rimske kurije ili sud koji on odredi. 2. Poto je tuba poslana, kleriku se samim pravom zabranjuje vrenje redova. Kan. 1710 - Ako zbor prepusti parnicu sudu, neka se obdravaju, ako to ne prijei narav stvari, kanoni o sudovima openito i o redovitom parninom suenju, uz potovanje propisa ovoga naslova. Kan. 1711 - U ovom parnicama branitelj veze ima ista prava i iste dunosti kao i branitelj enidbene veze. Kan. 1712 - Kad se donese druga presuda, koja potvrdi nitavost svetoga reenja, klerik gubi sva prava vlastita klerikom staleu i oslobaa se svih obveza.

281

NASLOV III.

NAINI IZBJEGAVANJA SUENJA

Kan. 1713 - Da se izbjegnu sudske razmirice, korisno se primjenjuju nagodba ili pomirenje, ili se spor moe povjeriti suenju jednoga ili vie izabranih sudaca. Kan. 1714 - Neka se pri nagodbi, sporazumu o izabranom sucu i izabranom suenju obdravaju odredbe koje izaberu stranke ili, ako stranke ne izaberu nikakve odredbe, zakon koji donese biskupska konferencija, ako ga ima, ili svjetovni zakon koji vrijedi u mjestu gdje se sklapa nagodba. Kan. 1715 - 1. Nagodba ili sporazum o izabranom sucu u onome to se tie javnoga dobra i u drugom, ime stranke ne mogu slobodno raspolagati, ne mogu biti valjani. 2. Ako se radi o vremenitim crkvenim dobrima, neka se, kad god to trai predmet, obdravaju oblici koji su pravom odreeni za otuivanje crkvenih stvari. Kan. 1716 - 1. Kad svjetovni zakon ne priznaje snagu presude izabranog suda osim ako je potvrdi sudac, da bi presuda izabranog suda u crkvenom sporu imala snagu na kanonskom podruju, treba da je potvrdi crkveni sudac mjesta u kojemu je donesena. 2. Ako pak svjetovni zakon doputa pobijanje presude izabranog suda pred svjetovnim sucem, na kanonskom se podruju isto pobijanje moe iznijeti pred crkvenim sucem koji je u prvom stupnju mjerodavan da presudi spor.

282

DIO IV.

KAZNENI POSTUPAK
POGLAVLJE I.

PRETHODNA ISTRAGA
Kan. 1717 - 1. Kad god ordinarij ima barem vjerojatnu obavijest o kanjivom djelu, neka se oprezno raspita osobno ili preko druge prikladne osobe o injenicama i okolnostima te o odgovornosti, osim ako se to istraivanje ini posve suvinim. 2. Treba paziti da zbog toga ispitivanja ne doe u pogibelj dobar glas bilo koga. 3. Onaj tko obavlja prethodnu istragu ima ista ovlatenja i obveze kao i presluatelj u postupku; ako se poslije pokrene sudski postupak, on ne moe u njemu biti sudac. Kan. 1718 - 1. Kad se ini da je prikupljeno dovoljno podataka, neka ordinarij odlui: 1. moe li se pokrenuti sudski postupak za izricanje ili proglaenje kazne; 2. je li to, vodei rauna o kan. 1341, uputno; 3. treba li da se primijeni sudski postupak ili, osim ako to zabranjuje zakon, da se postupi po izvansudskoj odluci. 2. Neka ordinarij opozove ili izmijeni odluku, o kojoj se govori u 1, kad god smatra da zbog novih podataka treba da odlui neto drugo. 3. U donoenju odluka, o kojima se govori u 1 i 2, neka se ordinarij posavjetuje, ako to smatra razboritim, s dva suca i s drugim pravnim stru njacima. 4. Prije nego odlui prema odredbi 1, neka ordinarij razmotri je li, da bi se izbjegla nekorisna suenja, korisno da, s pristankom stranaka, ili on sam ili voditelj prethodne istrage rijei pravino i poteno pitanje o tetama. Kan. 1719 - Spisi prethodne istrage i ordinarijeve odluke kojima zapo inje ili zavrava prethodna istraga i sve ono to prethodi istrazi, ako nije potrebno za kazneni postupak, neka se uva u tajnom arhivu kurije. POGLAVLJE II.

ODVIJANJE POSTUPKA
Kan. 1720 - Ako ordinarij smatra da treba postupiti po izvansudskoj odluci: 1. neka okrivljenoj stranci priopi optubu i dokaze i neka joj dade mogunost da se brani, osim ako se okrivljena stranka, propisno pozvana, zanemari pojaviti; 2. neka se dvojicom prisjednika pomno razmotri dokaze i navode; 3. neka donese odluku prema odredbi kann. 1342-1350, poto izloi barem ukratko pravne i injenine razloge, ako je sa sigurnou utvreno kanjivo djelo, a kaznena tuba nije prestala. Kan. 1721 - 1. Ako ordinarij odlui da treba zapoeti kazneni sudski postupak, neka spise prethodne istrage preda promicatelju pravde koji e, prema odredbi kann. 1502 i 1504, sucu podnijeti tubu. 2. Pred viim sudom ulogu tuitelja vri promicatelj pravde postavljen kod toga suda.

283

Kan. 1722 - Da se predusretnu sablazni, zatiti sloboda svjedoka i osigura tijek pravde, ordinarij moe, poto saslua promicatelja pravde i pozove samu optuenu stranku, u bilo kojemu stanju postupka ukloniti optuenu stranku iz svetog sluenja ili iz neka crkvene slube i dunosti, odrediti joj ili zabraniti boravak u nekom mjestu ili na podruju, ili zabraniti javno sudjelovanje u presvetoj euharistiji; sve to, kad prestane razlog, treba da se opozove, i to prestane samim pravom poto se zavri kazneni postupak. Kan. 1723 - 1. Pozivajui okrivljenu stranku na sud, sudac je mora potaknuti da sebi postavi, prema odredbi kan. 1481, 1, odvjetnika u roku koji odredi sam sudac. 2. Ali, ako se okrivljena stranka ne pobrine za to, neka sam sudac prije utvrivanja spornog predmeta imenuje odvjetnika koji e ostati u slubi dokle god okrivljena stanka ne postavi sebi odvjetnika. Kan. 1724 - 1. Na nalog ili s pristankom ordinarija po ijoj je odluci pokrenut postupak, promicatelj pravde moe se u bilo kojem stupnju su enja odrei tijeka parnice. 2. Da bi odreknue bilo valjano, mora ga prihvatiti okrivljena stranka, osim ako je ona proglaena odsutnom sa suenja. Kan. 1725 - U raspravi parnice, bila ona pisana bila usmena, optuena stranka uvijek ima pravo da sama osobno ili njezin odvjetnik ili zastupnik posljednji pie ili govori. Kan. 1726 - Ako se u bilo kojem stupnju i stanju kaznenog suenja oito utvrdi da okrivljena stanka nije poinila kanjivo djelo, sudac to mora proglasiti presudom i okrivljenu stranku osloboditi, ako se istodobno i utvrdi da je kaznena tuba prestala. Kan. 1727 - 1. Okrivljena stanka moe uloiti priziv i onda kao je presuda oslobodi samo zato to kazna nije obvezan ili zato to se sudac posluio vlau o kojoj se govori u kann. 1344 i 1345. 2. Promicatelj pravde moe uloiti priziv kad god smatra da nije dovoljno zajamen popravak sablazni ili uspostava pravednosti. Kan. 1728 - 1. Uz potovanje propisa ovoga naslova, u kaznenom suenju treba da se primijene, osim ako se to protivi naravi stvari, kanoni o sudovima op enito i o redovitom parninom suenju, uz obdravanje posebnih odredaba o parnicama koje se tiu javnog dobra. 2. Optuena stranka nije duna priznati kanjivo djelo niti joj se moe nametnuti prisega. POGLAVLJE III.

TUBA ZA NAKNADU TETE

Kan. 1729 - 1. Oteena stanka moe u samom kaznenom suenju podignuti parninu tubu za naknadu tete koja joj je nanesena kanjivim djelom, prema odredbi kan. 1596. 2. Sudjelovanje oteene stranke, o kojoj se govori u 1, vie se ne doputa ako ona nije sudjelovala u prvom stupnju kaznenog suenja. 3. Priziv u parnici o teti vri se prema odredbi kann. 1628-1640, iako u kaznenom suenu priziv nije mogu; ali, ako se uloe oba priziva, premda od razliitih stranaka, neka bude samo jedno prizivno suenje, uz potovanje propisa kan. 1730. Kan. 1730 - 1. Da bi se izbjeglo prekomjerno otezanje kaznenog suenja, sudac moe odgoditi suenje o teti dokle god ne izree konanu presudu u kaznenom suenju.

284

 2. Sudac koji tako postupi mora, poto je donio presudu u kaznenom suenju, suditi o teti, iako kazneno suenje zbog predloenog pobijanja jo traje ili je okrivljena stranka oslobo ena zbog razloga koji ne uklanja obvezu naknade tete. Kan. 1731 - presuda donesena u kaznenom suenju, iako je postala pravomona, ni u kojem sluaju ne daje pravo oteenoj stranici, osim ako je ona sudjelovala prema odredbi kan. 1729.

285

DIO V.

POSTUPAK U UPRAVNIM UTOCIMA I U UKLANJANJU ILI PREMJETANJU UPNIKA

ODSJEK I.

UTOK PROTIV UPRAVNIH ODLUKA

Kan. 1732 - to se u kanonima ovog odsjeka odreuje o odlukama, to treba da se primjenjuje na sve pojedinane upravne akte koji se izdaju na izvanjskom podruju izvan suenja, osim onih koje izda sam rimski prvosveenik ili sam opi sabor. Kan. 1733 - 1. Kad god tko smatra da je odlikom oteen, veoma je poeljno da se izbjegne razmirica izmeu njega i donositelja odluke i da se nastoji sporazumno potraiti me u njima pravino rjeenje, uz pomo moda i uglednih osoba za posredovanje i ispitivanje, tako da se spor na prikladan nain predusretne ili izbjegne. 2. Biskupska konferencija moe odrediti da se u svakoj biskupiji ustanovi neka stalna sluba ili vijee ija je zadaa da, prema odredbama koje treba da donese ta konferencija, trai i predlae pravina rjeenja; ako to konferencija ne naredi, takvo vijee ili slubu moe ustanoviti biskup. 3. Sluba ili vijee, o kojima se govori u 2, neka prui pomo osobito onda kad je, prema odredbi kan. 1734, zatraen opoziv odluke, a rokovi za utok nisu proli; ali, ako se protiv odluke uloi utok, kad god sam poglavar koji odluuje o utoku nazre nadu u dobar ishod, neka potakne podnositelja utoka i donositelja odluke da potrae takva rjeenja. Kan. 1734 - 1. Prije nego tko uloi utok, mora od samog donositelja odluke napismeno traiti opoziv ili ispravak odluke; poto se ta molba podnese, podrazumijeva se da je samim tim zatraena i obustava izvrenja. 2. Molba se mora podnijeti u konanom roku od deset iskoristivih dana poto se zakonito priopi odluka. 3. Odredbe 1 i 2 ne vrijede: 1. za utok koji treba da se uloi biskupu protiv odluka koje su donijele vlasti njemu podlone; 2. za utok koji treba da se uloi protiv odluke kojom se rjeava hijerarhijski utok, osim ako je rjeenje donio biskup; 3. za utoke koji treba da se uloe prema odredbi kann. 57 i 1735. Kan. 1735 - Ako u roku od trideset dana poto je donositelju odluke stigla molba, o kojoj se govori u kan. 1734, on priopi novu odluku kojom prijanju ispravlja ili odluuje da se molba ima odbaciti, rokovi za utok teku od priopenja nove odluke; ako pak u roku od trideset dana nita ne odlui, rokovi teku od tridesetoga dana. Kan. 1736 - 1. U onom predmetima u kojima hijerarhijski utok obustavlja izvrenje odluke, isto postie i molba, o kojoj se govori u kan. 1734. 2. U ostalim sluajevima, osim ako u roku od deset dana poto je molba, o kojoj se govori u kan. 1734, stigla samom donositelju odluke, on odredi obustavu odluke, obustavljanje se u
286

meuvremenu moe traiti od njegova hijerarhijskog poglavara, koji ga moe odrediti samo zbog vanih razloga i pazei uvijek da spasenje dua ne pretrpi kakvu tetu. 3. Poto je izvrenje odluke obustavljeno prema odluci 2, ako se poslije uloi utok, onaj tko mora prosuditi utok neka prema odredi kan. 1737, 3 odlui da li obustava treba da se potvrdi ili opozove. 4. Ako se u odreenom roku protiv odluke ne uloi nikakav utok, obustava izvrenja, do koje je u meuvremenu dolo prema odredbi 1 ili 2, tim samim prestane. Kan. 1737 - 1. Onaj tko tvrdi da je oteen odlikom moe se zbog bilo kojeg opravdanog razloga utei hijerarhijskom poglavaru onoga tko je odluku izdao; utok se moe uloiti onome tko je izdao odluku, a taj mora utok odmah dostaviti mjerodavnom hijerarhijskom poglavaru. 2. Utok treba da se uloi u konanom roku od petnaest iskoristivih dana koji, u sluajevima o kojima se govori u kan. 1734, 3, teku od dana priopenja odluke, a u ostalim sluajevima teku prema odredbi kan. 1735. 3. I u sluajevima u kojima utok po samom pravu ne obustavlja izvrenje odluke niti je obustava odreena, prema odredbi kan. 1736, 2, poglavar ipak moe zbog vana razloga zapovjediti da se izvrenje obustavi, pazei ipak da spasenje dua ne pretrpi kakvu tetu. Kan. 1738 - Ulagatelj utoka uvijek ima pravo uzeti zatitnika, izbjegavaju i beskorisna odugovlaenja; dapae, neka se po slubenoj dunosti postavi zastupnik ili odvjetnik ako ga ulagatelj nema, a poglavar to smatra potrebnim; ipak, poglavar moe uvijek zapovjediti da se ulagatelj sam pojavi da bude ispitan. Kan. 1739 - Poglavaru koji prosuuje utok doputeno je, ve prema sluaju, ne samo potvrditi odluku ili je proglasiti nitavom nego je i ukinuti, opozvati ili, ako se to poglavaru ini uputnijim, ispraviti, dopuniti, izmijeniti.

287

ODSJEK II.

POSTUPAK U UKLANJANJU ILI PREMJETANJU UPNIKA

POGLAVLJE I.

NAIN POSTUPANJA U UKLANJANJU UPNIKA

Kan. 1740 - Kad sluba kojeg upnika zbog nekog razloga, pa i bez njegove teke krivnje, postane tetna ili barem nedjelotvorna, dijecezanski ga biskup moe ukloniti sa upe. Kan. 1741 - Razlozi zbog kojih se upnik moe zakonito ukloniti sa svoje upe jesu osobito ovi: 1. nain djelovanja koji crkvenom zajednitvu nanosi veliku tetu ili nemir; 2. nestrunost ili trajna duevna ili tjelesna bolest koje upnika ine nesposobnim za korisno obavljanje njegovih zadaa; 3. gubitak dobrog glasa kod estitih i uglednih upljana ili odbojnost prema upniku, za to se predvia da nee naskoro prestati; 4. teko zanemarivanje ili povreda upnih dunosti koja traje poslije opomene; 5. loe upravljanje vremenitim dobrima na veliku tetu za Crkvu, kad god se tome zlu ne moe nai drugi lijek. Kan. 1742 - 1. Ako se iz provedenog istraivanje ustanovi da ima razloga, o kojemu se govori u kan. 1740, neka biskup raspravi stvar s dvojicom upnika iz skupine onih koje je za stalno u tu svrhu, na biskupov prijedlog, izabralo prezbiterijalno vije e; ali, ako zatim smatra da treba pristupiti k uklanjanju, poto naznai za valjanost razloge i dokaze, neka oinski pozove upnika da se odrekne u roku od petnaest dana. 2. Kad se radi o upnicima koji su lanovi redovnike ustanove ili drube apostolskoga ivota, neka se obdrava propis kan. 682, 2. Kan. 1743 - upnik se moe odrei ne samo bezuvjetno i jednostavno nego i pod uvjetom, samo ako biskup moe uvjet zakonito prihvatiti i ako ga stvarno prihvati. Kan. 1744 - 1. Ako upnik ne odgovori u odreenom roku, neka biskup ponovi poziv produivi iskoristivo vrijeme za odgovor. 2. Ako biskup ustanovi da je upnik primio drugi poziv a ipak nije odgovorio iako nije bio sprijeen nikakvom smetnjom, ili ako upnik odbije odreknu e ne iznijevi nikakvih razloga, neka biskup donese odluku o uklanjanju. Kan. 1745 - Ako pak upnik pobija navedeni razlog i njegova obrazloenja te navede razloge, koje biskup smatra nedovoljnima, biskup da bi valjano radio: 1. neka pozove upnika da pregleda spise i prikupi svoja pobijanja u pisanom izvjetaju; dapae, da iznese protivne dokaze, ako ih ima; 2. zatim, poto dopuni, ako je potrebno, istraivanje, neka razmotri stvar s onim istim upnicima o kojima se govori u kan. 1742, 1, osim ako zbog njihove sprijeenosti treba da odredi druge;
288

3. napokon, neka odlui treba li ili ne treba ukloniti upnika i neka odmah o stvari izda odluku. Kan. 1746 - Neka se za uklonjenog upnika biskup pobrine, bilo dodjelom druge slube, ako je za nju prikladan, bilo mirovinom, kako sluaj trai i okolnosti doputaju. Kan. 1747 - 1. Uklonjeni upnik mora se uzdrati od obavljanja upnike slube, to prije napustiti upnu kuu i sve to pripada upi predati onomu kojemu biskup povjeri upu. 2. Ako se pak radi o bolesniku koji se ne moe bez potekoa preseliti iz upne kue nekamo drugamo, neka mu je biskup ostavi, pa i na iskljuivu upotrebu, dokle god traje ta potreba. 3. Dok traje utok protiv odluke o uklanjanju, biskup ne moe imenovati novoga upnik, nego neka se za upu privremeno pobrine pomou upnog upravitelja. POGLAVLJE II.

NAIN POSTUPANJA U PREMJETANJU UPNIKA

Kan. 1748 - Ako dobro dua ili potreba li korist Crkve trae da se upni premjesti iz svoje upe, koju uspjeno vodi, na drugu upu ili drugu slubu, neka mu biskup napismeno predloi premjetaj i pozove ga da pristane iz ljubavi prema Bogu i duama. Kan. 1749 - Ako upnik ne namjerava udovoljiti biskupovu prijedlogu i nagovorima, neka napismeno iznese razloge. Kan. 1750 - Ako biskup, unato iznesenim razlozima, prosudi da ne treba odustati od namjere, neka s dvojicom upnika, odabranih prema odredbi kan. 1742, 1, razmotri razloge koji su u prilog ili protiv premjetaja; ali, ako i nakon toga smatra da premjetaj treba obaviti, neka upniku ponovi oinske poticaje. Kan. 1751 - 1. Poto se to uini, ako upnik i dalje odbija, a biskup smatra da premjetaj treba da se obavi, neka biskup izda odluku o premjetaju i odredi da e upa, kada proe odreeno vrijeme, biti prazna. 2. Kad to vrijeme protekne neiskoriteno, neka upu proglasi praznom. Kan. 1752 - U sluajevima premjetanja neka se primjenjuju propisi kan. 1747, obdrava kanonska pravinost i ima pred oima spasenje dua, koje u Crkvi mora uvijek biti vrhovni zakon.

289