8lblloLeka

NOVI POKRETI
8iblioteka
m l v lkl al Lol
u c u a e i le a
Ekoloki otisak
Kako je razvoj zgazio odrivost
I RklRVniTi
ole e d o o / ag eb
oel |ak
ti e
l tit t d t e i a o ti lo kila
oel |ak
ila
PR nRklRVnike
+a i 8a ti a i
k o! d c v lad o $aki
OreVnik
+ a i 8a ti a i
KeTenzenti
u c v lad i i ba
k o! d c la l ogi
Eektu rR iko rektu rR
v e a |ab i
NisRk
oi ka a /eli a
l$8m ole e
l$8m l tit t lo kila
clk a i e d o t a a al o katalog
m acio al e i e ili e k i ice / ag eb od b o e
crabe l$le/a
Ekoloki otisak
Kako je razvoj zgazio odrivost
Z amreb, ge!ed
Svlme kteitlme oenlk uzrse
$ad a
Uvod 7
1. Razgibavanje 13
1.1. Kae li razvoj odrivosti dobro jutro
kad se sretnu? 13
1.2. Odrivi razvoj - superbrand 19
2. Podvlaenje crte 25
2.1. Ekoloki otisak 26
2.1.1. Skeniranje otiska 37
2.1.2. Rjeenja na obzoru - tehnoloke fatamorgane ...61
2.2. Koliko kota kvalitetan ivot? 78
2.3. Gdje se s lakoom kvalitetno ivi? 90
3. Prepreke 95
3.1. Ratovi za resurse . 97
3.2. Klimatske promjene 99
3.3. Globalni kasino: profit protiv odrivog razvoja 105
3.4. Nedostatak svijesti i znanja 111
4. Vjebanje 119
5. Povratak kui 175
5.1. Ekoloki otisak Hrvatske 175
5.2. Kvaliteta ivota - ispostava Hrvatska 189
5.3. Lokalni koraci prema odrivosti 195
6. Ekopismenost - kajdanka Zemljinih nota 213
7. Prema kraju, prema poetku 225
Literatura 239
r od
Odrivi razvoj je danas jedan od najprisutnijih pojmova u
znanosti, medijima i civilnom drutvu, a opet je esto nepozna-
nica kako odrivost primijeniti u stvarnosti. Stoga kreemo u
potragu za odrivim razvojem, za realnim i praktinim alatima
i znanjima, tehnologijama i modelima koji u ovome trenutku
mogu biti najbolji reprezenti ekoloke odrivosti i socijalne
pravde.
Pomou indikatora odrivog razvoja, ekolokog otiska i in-
deksa ljudskog razvoja traimo odgovore o svijetu u kojem i-
vimo i koji ostavljamo buduim generacijama. Pitamo se posto-
je li drutveni akteri koji su spremni, koji imaju sposobnosti i
odlunosti, posluiti kao eventualni model odrivog razvoja?
Ako postoje, s kojim to politikim strategijama, primjenjivim
znanjima i praktinim vjetinama ostvaruju odrivi razvoj? I tu
nas posebno zanima stanje u Hrvatskoj, tranzicijskoj zemlji ko-
liko iznimnoj u biolokoj raznolikosti, toliko upornoj u razvoj-
noj jednolikosti.
Glavna poruka knjige je pokazati kako danas za primjenu
odrivog razvoja nije problem nedostatak znanja ili strategija o
tome kako ivjeti odrivo, ve prevlast prepreka za aktivnu pri-
mjenu odrivog razvoja.
Znamo za najpoznatiju definiciju odrivog razvoja koja isti-
e kako trebamo zadovoljiti sve svoje potrebe bez ugroavanja
mogunosti zadovoljenja potreba buduih generacija. No, sve je
jasnije kako emo zbog brzine klimatskih promjena i preveli-
kog pritiska na resurse koji osiguravaju energiju, imati sve vie
problema i sa zadovoljenjem potreba sadanjih generacija. Za
razliku od prvotnih predvianja koja su isticala najvei utjecaj
klimatskih promjena na budue generacije, mnogi istiu kako
Lal bl all ol$Aa
sadanji trendovi navode na zakljuak o suoavanju s izravnim
posljedicama klimatskih promjena jo za vrijeme naih ivota.
S obzirom na sve vee iskoritavanje resursa, zagaenje oko-
lia, globalne klimatske promjene, ekonomsku i politiku neje-
dnakost u svijetu, irenje gladi i bolesti, energetske krize, rast
populacije i druge globalne odnosno lokalne probleme, koncep-
ti odrivosti kljuni su za opstanak ivota kakav poznajemo.
Nakon uvoda u kojem se predstavljaju glavni ciljevi i motivi
knjige, slijedi prvo poglavlje u kojem se razgibavamo teorijskim
promiljanjem odrivog razvoja. Ovdje smjetamo odrivi razvoj
unutar drutvenog konteksta u kojem nastaje i razvija se, jer je
kao koncept proizvod prevladavajuih vrijednosti u drutvu, a u
odreenom smislu i preslika odnosa moi u svijetu.
Upravo razliiti doivljaji odrivog razvoja, pa sukladno to-
me i razliiti pogledi na odreivanje "upravitelja" procesa uvo-
enja odrivog razvoja u drutvene politike, uzrok su i razliitih
reakcija na odrivi razvoj. Jednima je odrivi razvoj kao novi
termin pomirbe gospodarskog rasta i zatite okolia bio lag na
torti duge borbe ekolokih udruga i javnosti kojim je konano
priznat njezin legitimitet. Drugi su pak cijelu halabuku oko
odrivog razvoja primili sa skepsom te isticali kako Brundtland
komisija pa i kasnija konferencija u Riju zapravo grebu po po-
vrini problema suodnosa ovjeka i okolia te su u skladu s tim
nedovoljna i rjeenja koja se nude (De la Court, 1990; Hild-
yard, 1995; Sachs, 1995; Shiva, 1995). U tom kontekstu danas
se istie postojanje slabe i jake odrivosti, pri emu se one raz-
likuju po "vrednovanju ljudskih i prirodnih resursa, od tehno-
centrizma do ekocentrizma" (Carter, 2004: 219).
U drugom poglavlju podvlaimo crtu odrivosti s analizom
dva indikatora odrivog razvoja: ekolokog otiska i indeksa lju-
dskog razvoja. Prvo emo predstaviti koncept ekolokog otiska
kojim mjerimo odrivost pojedine osobe, sela ili grada, regije,
drave i planeta. Izraunava se u hektarima koji su nam potreb-
ni da zadovoljimo sve svoje potrebe, troenje resursa i gospoda-
renje otpadom. Uz ekoloki otisak provest emo i analizu in-
deksa ljudskog razvoja ( HDI - Human Development Index)
rv l u
UN-a, koji mjeri kvalitetu ivota kroz rezultate neke zemlje u
podrujima ivotne dobi, pismenosti, dostignute edukacije i ku-
povne moi stanovnika. Ekoloki otisak u sebi sadrava jaku
poruku iskoritavanja prirodnih resursa i stanja u okoliu, a
HDI socijalnu i ekonomsku dimenziju. Zajedno pokrivaju tri
temeljna stupa odrivog razvoja - ekoloki, socijalni/drutveni
i ekonomski. Ekoloki otisak i HDI e se komparirati kako bi
se dobila jasnija slika o odrivom razvoju cijelog planeta.
Nakon to smo se dotakli brojki i podataka o stanju u svije-
tu, postavit emo pitanje o njihovu karakteru. Vano nam je
izdvojiti prepreke za odrivi razvoj jer njihova jaina i svepri-
sutnost stoje obrnuto proporcionalno u odnosu na deklarativno
prihvaanje odrivog razvoja kojim se bavimo u prvom pogla-
vlju. Stoga kao prepreke za snaniju primjenu odrivog razvoja
spominjemo nedostatak svijesti i znanja za aktivnu primjenu
odrivog razvoja, trenutno prevladavajue obrasce globalne eko-
nomije gdje se profit stavlja na prvo mjesto, klimatske promje-
ne i, sve ee, ratove za prirodne resurse.
Kako e pokazati etvrto poglavlje o vjebanju odrivog raz-
voja, ve danas imamo znanja i vjetine, drutvene politike i
strategije kako aktivno i praktino krenuti prema ekoloki odri-
vijem i socijalno pravednijem svijetu. Postojanje aktera za odrivi
razvoj podupiremo i obiljem alata za odrivi razvoj koji tim akte-
rima stoje na raspolaganju. Stoga emo ponuditi pregled aktera
koji mogu biti promotori i reprezenti aktivne primjene odrivog
razvoja, kao i strategije i programe te znanja i tehnologije kojima
pokuavaju dosegnuti to stanje. U tom kontekstu se nunom
namee simbioza znanja i vjetina za odrivi razvoj, prostora na
kojima se prakticiraju ta znanja i vjetine te drutvenih aktera
koji su ih voljni i u stanju promovirati i primjenjivati. Ljudi koji
ve danas grade odriviji svijet dio su nae neodrive svakodne-
vice i, kao ponekad skriveni ili tihi temelji, ekaju da oko njih
ponemo graditi drugaiji, bolji i pravedniji svijet.
Petim poglavljem se vraamo kui gdje aktere, strategije,
znanja i vjetine promiljamo na razini Hrvatske. Kao na glo-
balnoj razini, i ovdje zapoinjemo s analizom ekolokog otiska,
Lal bl all ol$Aa
pri emu je iznimno vaan odnos prema prirodnim resursima
kojima Hrvatska obiluje. Uz prikaz naeg indeksa ljudskog raz-
voja saznajemo o stvarnoj poziciji odrivog razvoja u Hrvatskoj.
Time emo dobiti odgovore na pitanja o razini odrivosti sta-
novnika Hrvatske te kvaliteti njihovih ivota. Najvaniji odgo-
vor za kojim tragamo jest gdje se nalaze lokalne staze prema
odrivosti i tko su akteri koji njima kroe.
U najvanijem estom poglavlju bavimo se ekolokim opi-
smenjavanjem kao presudnom potrebom shvaanja kako ive
ekosustavi i kako pomou te svijesti i tog znanja moemo kre-
nuti u stvaranje naih odrivih zajednica. Moemo to shvatiti i
kao ivotnu kolu za primjenu odrivog razvoja. Premda su in-
formiranje, obrazovanje, osposobljavanje i osvjeivanje za odr-
ivi razvoj uli u Lokalnu agendu 21 kao njezin integralni i
vaan dio, prilino je jasno kako obrazovanje za odrivi razvoj
ne moe ostati na razini deklarativnih izjava i priopenja (Kea-
ting, 1994). Obrazovanje za odrivi razvoj mora sluiti svrsi,
mora ui u prostor ispunjavanja potreba dananjih drutava, jer
te potrebe realno postoje. I tu nam se ekopismenost javlja kao
glavni alat. Moemo rei kako bez ekopismenosti ne moemo
shvatiti ukupnost i vanost bogatstva ekolokih sustava, ali i
kako bez ekopismenosti uope nismo sposobnosti stvarati odri-
ve sustave.
U zavrnom, sedmom poglavlju jo jednom sumiramo naj-
vanije misli i poruke knjige te iznosimo glavnu poantu knjige.
Knjiga je pokuaj da izvuem na povrinu, istaknem i nagla-
sim odrivi razvoj kao praktian i primjenjiv, s jasnom idejom i
koracima, podrujima primjene te, najvanije, akterima svjesnim
potrebe i osnaenima znanjem o tome kako odrivi razvoj pre-
baciti u stvaran svijet, u stvarne potrebe i ivote ljudi.

Glavni motiv za pisanje knjige ne lei u potrebi da piem o
problemima dananjeg svijeta, ali niti o rjeenjima. Nekako sam
rv l u
se u zadnje vrijeme odvikao od toga, a i pisao sam ve dosta i o
tome to nam titi grud i o tome to nam pumpa srce da kuca.
Imam osjeaj kako se veina nas ponaa kao da su nam proble-
mi poznati, a rjeenja nadohvat ruke. Ono to me jedno due
vrijeme vie zanima pa i buni jest da ako smo ve tako svi pa-
metni, kako onda ne uspijevamo, kako se onda prema proble-
mima ponaamo ee kao prema potpunim nepoznanicama, a
ona rjeenja to su nadohvat ruke nikako da zaista i uhvatimo u
nama samima, u naim ivotima? Manje me dakle zanima to i
kako, a vie zato. I zato vam odmah na poetku skreem panju
na povezanost prepreka za odrivi razvoj, njihovu vezanost u
vor esto podcjenjujemo i bavimo se samo jednom od pre-
preka. A s obzirom na njihovu voravost, ako se bavimo samo
jednom preprekom, kao da se ne bavimo niti jednom. Tu se
krije dio odgovora na ono "zato". Ne shvaamo niti se ponaa-
mo kao da su prepreke povezane, ve im pristupamo kao izoli-
ranim gotovo pa sluajnostima u navodno inae dobrom i
kvalitetnom sustavu. I tako za bagatelu kupujemo vrijeme gura-
njem epa u jednu rupu istovremeno otvarajui nekoliko dru-
gih. Ako ne razumijemo temelje i dubinu problema, onda ne
razumijemo niti oblike i sadraje rjeenja.
Drugi dio odgovora na "zato", krije se upravo u tim aljkavim
i povrnim kvazirjeenjima i, kako nas ui Fritjof Capra dok ne
krenemo shvaati obrasce i principe djelovanja ekosustava, ostat
emo nepismeni i zapravo nezreli, i kao osobe i kao drutva. Ako
smo nezreli, nismo se u stanju brinuti niti za sebe, a kamoli za
druge i za planet. Ako e knjiga barem malo pomoi u ekolokom
opismenjavanju drutva, onda je barem malo imala smisla.
Od ekolokog otiska ne moemo pobjei, stalno nas lovi
poput sjene koje se zapravo bojimo, poput neeljenog mikro-
skopa nam ocrtava obrise i prodire u nutrinu naeg ponaanja.
Ekoloki otisak nam zrcali kako zaista ivimo, iskreno i preciz-
no nam pria priu kako je razvoj zgazio odrivost. Znamo da
je, kada god neto zgazimo, potrebna iznimna njega i panja,
briga i skrb da se zgaeno ponovno uzdigne i nastavi rasti i
ivjeti. Ekopismenost nas ui kako zgaeno moe ponovno
izrasti i ivjeti odrivo.
1.
l a giba a e
1.1. Kae li razvoj odrivosti dobro jutro
kad se sretnu?
Ako bih od svih kritika upuenih odrivom razvoju morao
birati najgluplju i najbedastiju, vjerojatno bi to bila ona koja
kae kako su odrivost i razvoj nespojivi koncepti, jer odrivost
se toboe ini statinom, a razvoj se dri dinaminim. A vje-
rojatno bih odabrao tu kritiku ne zato to mislim da se odrivi
razvoj ne smije propitkivati, dapae, ve zato to bi me ta najvie
rastuila budui da puno govori o tome kako pristupamo naj-
vanijim problemima s kojima se kao vrsta suoavamo. Odri-
vost je poput - ega li... prirode - statina, a razvoj je poput. . .
valjda onda kapitalizma - dinamian. Ali zar se svjetski ekosu-
stavi, bogati ivotom i bioraznolikou ne razvijaju? Zar u svije-
tu prirode nema dinamike? Ili mi smatramo prirodu statinom
jer je zapravo ne razumijemo, jer politiki, ekonomski i drut-
veni sustav koji smo stvorili mora umrtviti ivotnost koja izbija
iz svake pore prirode kako bismo se mogli nesmetano i u nedo-
gled "razvijati"? I to bez grinje savjesti. Bez savjesti. Kao da
priroda i ekosustavi stoje, hladni i bez osjeaja, ekaju paralizi-
rano i ukoeno da ih zgrabimo, provaemo i pljunemo. Pogled
na odrivost kao statinost zrcalo je naeg oitog sljepila prema
Lal bl all ol$Aa
smjeru kojim kroimo i sljepila prema shvaanju prvotnog po-
srtaja na tom razvojnom bauljanju.
Banaliziranje i relativiziranje svega to se ne moe upreg-
nuti u linearni smjer progresa tako postaje prepreka osjeanju i
spoznaji da je ivot u prirodi dinamian. On buja i skuplja se,
mijenja svoje oblike i boje, prilagoava se i pretvara u novo, na-
staje i nestaje, die i zastaje... i pritom u svojim temeljima nje-
guje odrivost. To je ono to Fritjof Capra (2005) jednostavno
i pametno naziva "dinaminom ravnoteom".
Vjerujem kako je upravo ta ravnotea ono to svrbi um koji
ne trpi granice rasta. Kako god to nazivali i koliko god se iscr-
pljivali ili samozadovoljavali u filozofskim raspravama, mora-
mo pronai razvoj koji e biti odriv, koji e nas odrati na ivo-
tu. Jednostavno tako.
Negdje sam naao kako su pobrojali ak 72 definicije odri-
vog razvoja (Rogers, Jalal and Boyd, 2006). Najpoznatija je si-
gurno ona tadanje Svjetske komisije za okoli i razvoj, koja se
zove i Brundtland komisijom, a koja na razvoj gleda kao na
"proces u kojem su sadanje generacije u stanju zadovoljiti sve
svoje potrebe, ne ugroavajui zadovoljavanje potreba buduih
generacija" ( WCED, 1987: 46).
1
Meni je i ovdje sve jasno, ali
opet neki kao da su jedva ekali i nastavili s onim tunim bana-
liziranjem i relativiziranjem, umjesto da se odmah krenulo s
ostvarivanjem ciljeva.
Ovdje je pak kao kamen temeljac besplodnom teoretizira-
nju posluilo spominjanje buduih generacija, a posebno potre-
ba buduih generacija, pa je proizilo da je najvei problem
odrivog razvoja to to mi u ovom naem vremenu ne moemo
znati kakve e biti potrebe buduih generacija. Stoga oni pri-
stojniji kau kako nam je teko praktino pojmiti tu odrivost,
jer e moda ljudi u budunosti imati neke druge potrebe, a oni
malo iskreniji i brutalniji kau kako im uope ne pada na pamet
1
Termin odrivi razvoj prva je upotrijebila Barbara Ward na jednoj ekolokoj konfe-
renciji u SAD-u 1968. godine, a odrivost se prvi put spominje 1712. godine kod
Hansa Carla von Carlowitza koji je pojam definirao unutar umarstva i odrivog gos-
podarenja umama.
l A/5 l8Av Am ZL
brinuti se za budue generacije jer, shvaate tijek misli, to su
oni napravili za nas da bismo se mi brinuli za njih? Danas jo
uvijek imamo problem s empatijom i solidarnou prema ljudi-
ma koji nam prostorno nisu blizu, a kako emo onda suosjeati
i tititi prava ljudi koji su nam vremenski daleko?
Rupert Read (2009) u svom vizionarskom tekstu o buduim
generacijama tono zakljuuje kako je takva hladnoa i bezosje-
ajnost prema nekome tko nam nije blizu posljedica objektifika-
cije svega ivoga. Po njemu, neemo se drugaije poeti ponaati
dok onima koji nam nisu blizu ne priznamo zatiena prava u
pravnom smislu kakva danas imaju brojne skupine i pojedinci.
Premda Read jest na dobrom tragu iz razvojno humanistikih
pobuda, ostaje nam i temeljna pobuda da odrivi razvoj ne proji-
ciramo u budunost, ve se njime bavimo ovdje i sada.
Iz tih je razloga meni najprimjereniji onaj pogled na odrivi
razvoj koji su zajedniki donijeli Svjetska unija za zatitu priro-
de (IUCN), UN-ov program za okoli (UNEP) i Svjetski fond
za prirodu (WWF): "Odrivi razvoj je proces unaprjeivanja
kvalitete ljudskoga ivota koji se odvija u okvirima tzv. nosivog
kapaciteta odrivih ekosustava" (Lay, 1998: 35). I to je to. Ako
ne ivi unutar nosivog kapaciteta ekosustava kojeg troi nisi
odriv - ni za budue generacije, niti za svoju vlastitu, niti za
samoga sebe. To je ujedno ono to nas najvie i zanima u knjizi
- kako osigurati ili unaprijediti kvalitetu ivota, a da to bude u
okvirima onoga to nam na planet nudi?
Ako odrivi razvoj pojmimo u kontekstu nae sadanjosti
koju okruuje "nosivi kapacitet odrivih ekosustava", stojimo
vrsto na zemlji. U tom se sluaju bavimo naim sadanjim
vrijednostima i ivotnim stilom koji generira odrivi ili neodr-
ivi razvoj i miemo se od prostora futuristikih spekulacija i
nagaanja. Ako svedemo odrivi razvoj na nas same, buduim
generacijama ostavljamo slobodu izbora, ali slobodu koja se
nee odvijati u svijetu zagaenih i poremeenih odnosa u eko-
sustavima. Poremeenost ekosustava uvijek vue za sobom i
poremeene ljudske odnose. Budue generacije bi nam zasigur-
no bile zahvalnije kada bismo se umjesto naklapanja o njiho-
Lal bl all ol$Aa
vim potrebama i uvjerenjima, vie bavili time kako da svoje
vrijednosti i potrebe zadovoljavamo u okvirima odrivosti.
2
To je malo dublje i polagano, ali precizno kako on to zna i
voli, kao temeljne istine odrivosti posloio Richard Heinberg
u tekstu Five Axioms of Sustainability (2007):
1. Bilo koje drutvo koje najvanije resurse koristi neodrivo mora
propasti.
Heinberg u pomo zaziva Josepha Taintera i Jareda Dai-
monda, dvojicu velikih autora koji su se bavili prolim civiliza-
cijama. Tainter je autor klasika Kolaps kompleksnih drutava
(2007) u kojem je dokazivao kako smanjivanje socijalne kom-
pleksnosti u nekom drutvu postaje pogodan teren za kolaps tog
drutva, jer se pritom razbijaju socijetalne veze, komunikacija
vlasti i naroda te se openito parcelizira ivot i drutvo frag-
mentira na presitne dijelove. Kasnije je Jared Diamond u knjizi
Collapse: How Societies Choose to Fail or Succeed (2006) tezu razvio
dalje do stava kako je neodriv odnos prema resursima (samo)uni-
tio sva drutva u prolosti naeg planeta. Osim u sluaju utjecaja
neke vanjske sile ili agresije, u prolosti su sve civilizacije i sva
drutva propadala u trenutku kada su sama unitila temelje svog
opstanka, a to je pretjerano i neodrivo iskoritavanje najvanijih
resursa. Najvaniji resursi uvijek su oni esencijalni za na ivot
kao to su voda, hrana, ume i energija.
Ovisnost o najvanijim resursima (koje, ne zanemarimo tu
sitnicu s obzirom na pouke iz prolosti, koristimo neodrivo)
vrijedi i za dananja drutva unato svim prenemaganjima o
postindustrijskom ili informacijskom dobu. Razlika je jedino u
tome to danas visoko kotira iluzija kako nismo ovisni o priro-
di, ve o tehnologiji.
2. Rast populacije mora se uskladiti s rastom stope potronje re-
sursa.
Globalni rast stanovnitva pao je s 2 posto godinje 1970.
godine na 1,2 posto u 2004. godini. Po sadanjim stopama ra-
2
Mogue je naii i na druge sinonime i opise odrivog razvoja poput "obzirni razvoj",
"uravnoteeni razvoj", "trajni razvoj", "razvoj sposoban za budunost", "razvojnoj pa-
radigmi na duge staze" (Lay, 1998,2001).
l A/5 l8Av Am ZL
sta, 2050. godine trebalo bi biti oko 9 milijarda ljudi na planetu.
Zabrinjavajue je da e poveanje broja stanovnika biti ogra-
nieno uglavnom na zemlje u razvoju, a velik broj bogatih raz-
vijenih zemalja ve sada doivljava opadanje broja stanovnika.
Heinberg istie kako se mora zaustaviti sadanji rast stanov-
nitva jer previe troimo. Malo je prenaglio u zakljuivanju, jer
upravo zemlje u razvoju i siromane zemlje, gdje ima najvie
stanovnika, manje optereuju svjetske ekosustave i planet nego
stanovnici bogatijih zemalja kojih je brojano manje. Ali oni
gaze ogromno i gaze globalno, a prevelik broj ljudi na malom
podruju prijetnja je lokalnim ekosustavima i okoliu.
3. Ako drutvo tei odrivosti, koritenje obnovljivih resursa ne
smije ii iznad stope prirodne obnove.
Veliku zbrku stvara trpanje svih obnovljivih resursa u istu
ladicu. Postoje obnovljivi resursi koji su potroivi, kao to su
stabla, voda ili riblji fond. Naim neodgovornim koritenjem
moemo ih troiti vie nego to se oni mogu obnoviti. Dakle,
treba istraiti maksimum iskoristivosti do toke neugroavanja
sposobnosti obnove. To je danas u mnogim dijelovima doseglo,
a negdje i prelo toku nakon koje nema povratka.
4. Ako drutvo tei odrivosti, koritenje neobnovljivih izvora
energije mora se smanjivati, a stopa smanjivanja mora biti
vea ili jednaka stopi njihova iscrpljivanja.
Heiberg ovdje istie kako je izvjesno da e razvojem tehno-
logije budue generacije pronai efikasnije mogunosti iskori-
tavanja neobnovljivih izvora energije, ali da to ne smije stvori-
ti pomisao kako je to mogue unedogled. Jednostavno, zalihe
neobnovljivih izvora energije ovise o tome koliko ih troimo.
Ovo je i baza Protokola iscrpljivanja nafte koji je prvi elaborirao
geolog Colin Campbell, a Heinberg nastavio razraivati. U sk-
ladu s Protokolom zemlje uvoznice nafte trebaju smanjiti uvoz, a
samim time i potronju usporedno sa smanjenjem naftnih za-
liha. Takoer, izvoznice nafte trebaju smanjiti iscrpljivanje kako
se naftna polja prazne.
Lal bl all ol$Aa
5. Odrivost zahtijeva da proizvodi i elementi koje ljudi ispuste u
prirodu budu minimalizirani i to manje ugroavajui za
funkcioniranje biosfere.
Sa stajalita razvoja koji tei biti odriv, doslovno zaprepa-
uje koliina otrovnih tvari, tetnih kemijskih spojeva i otpada
svih vrsta od kojih se neki nee razgraditi niti u sljedeih tisuu
godina. Kao da se trudimo zagaditi svaki kutak prostora, svaki
djeli ivota, od vlastitih tijela do svemira. Neskriveno ruilatvo
u onima koji na zagaivanju ostvaruju ogromne profite pone-
kad poprimi i oblike degutantne matovitosti koja je zapravo
odraz totalne bahatosti.
Jeste li znali da postoji fungicid Earthcide kojim se zalijevaju
travnjaci ili slui kao zatita sjemena za, primjerice, kupus? Ear-
thcide? Je li to neka bolesna ala? Je li to nekome tko daje imena
stvarima koje nas truju pregorio ip za dobar ukus? Sad i ja svata
piem - neko tko truje hranu koju jedemo i okoli u kojem ivimo
ima dobar ukus?! Kad sam to proitao nisam mogao vjerovati i
iao sam provjeravati. Umjesto da uivam u neznanju, sad znam
i da Earthcide ima kemijsku strukturu C
6
Cl
5
NO
2
. To zbilja po-
stoji, netko to proizvodi i prodaje pod tim imenom, zarauje i ba
ga briga. A to osjea osoba koja kupi otrov nazvan Earthcide i
pospe ga po travi gdje e mu se igrati dijete ili valjati pas koji
onda ue u kuu i legne na sofu, dok mu je glavna zanimacija
buljenje u televizor? Nevjerojatno!
Vano je biti svjestan kako su svi aksiomi koje je poredao
Heiberg zapravo meusobno povezani i, kao to nas holistiki
pristup odrivom razvoju i ui, nepotivanje samo jednog od
njih, utjee i na ukupnu odrivost nekog drutva.
3
3
Heinberg istie kako priznaje kritiku da se u pet aksioma nedovoljno govori o so-
cijalnoj jednakosti, ali da smatra kako je nemogue zadovoljiti ovih pet aksioma u
jako podijeljenom drutvu, a vrijedi i obrnuto.
l A/5 l8Av Am ZL
1.2. Odrivi razvoj - su merS rRn V
Uz globalizaciju, odrivi razvoj je jo jedna rije koja od-
zvanja. Dobro, dvije rijei koje odzvanjaju. Dapae, moemo
ak rei kako se globalizacija oito umorila od prevelike hala-
buke u 90-ima prolog stoljea i slavljenja "kraja povijesti", pa
je u ovom stoljeu izgubila korak s odrivim razvojem koji po-
staje sveprisutan. U same temelje i viziju odrivog razvoja zakli-
nju se gotovo svi presudni akteri naih drutava. Predstavnici
gotovo svih politikih opcija, kao i oni iz poslovnog sektora,
natjeu se u izjavama podrke odrivom razvoju. Time pri-
hvaaju stav kako "ignoriranje odrivog razvoja danas znai
zaostajanje u osobnim horizontima" (Lay, 1998).
Jasno, odrivi razvoj nema previe razloga za slavlje, jer
druga strana medalje pokazuje da ako je neto sveprisutno po
pravilima dananjeg sustava, onda je to zapravo prisutno kao
roba na tritu, kao reklama, kao apstraktni politiki slogan,
kao to tanji paketi opih savjeta za to veu osobnu sreu.
Tako je odrivi razvoj zavladao poekom 21. stoljea kao lar-
purlartistika mantra.
I budimo poteni, u tom cvrkutavom "fejkanju" sudjeluju
sve drutvene skupine, premda svaka voli upirati prljavim pr-
stom na trnje u tuim oima. Graani se ale na korporacije
tvrdei kako one najvie zagauju, korporacije se kunu u uspjeh
odrivog razvoja samo kad bi politiari bili malo ambiciozniji i
donijeli prave strategije, a politiari jurcaju od nikoristi samita
do mrtvog slova na papiru i istiu svoju predanost odrivosti, ali
samo pod uvjetom da ne ugroava razvoj koji zahtijevaju neza-
sitni graani. Zatvoreni krug prebacivanja odgovornosti uz gu-
ranje glave u pijesak.
Ima neto iskreno dosljedno u nesposobnosti i nevoljkosti
svjetskih politiara da rjeavaju najvee probleme dananjice,
jer je nakon propasti samita o klimi u Kopenhagenu kao mjesto
nastavka farse odabran Meksiko. George Monbiot (2009) luci-
dno primjeuje kako je Meksiko odabran i kao mjesto nastavka
propalih pregovora o trgovini na konferenciji WTO- a u Dohi
Lal bl all ol$Aa
2001. godine, pa do danas nemamo globalni ugovor o trgovini.
Monbiot istie kako time svjetski lideri Meksiko pretvaraju u
nezaslueno odlagalite svjetskih ugovora i sporazuma.
Globalne korporacije i poslovni svijet doslovno se laktae
tko e dalje otii u lickanju biografija zelenom bojom. No, im
padne prva lijepa, svjea kia i ode ta slabo prikeljena boja, vidi
se kako sama struktura i temelji korporacija stoje netaknuti i
nepromijenjeni. Ne elim sada potroiti cijelu knjigu na nizanje
nebrojeno mnogo sluajeva. Opsesivna potreba da se vlastito
uvjerenje i stav potkrijepi nepresunim nizom dokaznih mate-
rijala zna vrlo esto uguiti glavnu poruku i cilj neke knjige. To
sam radio prije, a ovjek ui dok je iv - da se malo ogrnem
samoironijom. Ali zar nije stvarno smijeno da globalne korpo-
racije iz godine u godinu vie potroe na promoviranje i rekla-
miranje svoje nove fasade nego to zaista potroe na njezino
obnavljanje?
Ako ete si dati malo truda, primijetit ete da korporacije
gotovo uvijek kad spominju odrivi razvoj zapravo podvaljuju
kajlu kroz napredak tehnologije koji e dovesti do vee efika-
snosti i boljih, dakle zelenijih proizvoda, a kako to sve treba
biti obavljeno bez presinga i polako. Zapravo govore o tritu i
kako i dalje zadrati kontrolu.
Graani su pak puni samohvale u svim moguim istrai-
vanjima javnog mnijenja kada izraavaju zabrinutost zbog uni-
tavanja okolia ili klimatskih promjena, ali im ujemo ogra-
nienje potronje poinjemo se bacakati, a nervozni tikovi iz-
bijaju iz naih tijela kao uti narcisi u rascvalo proljee. Udo
Kuckartz sa Sveuilita u Marburgu iznio je na samitu o klimi
u Kopenhagenu zanimljive rezultate Eurobarometra 300 (EC,
2008), gdje se ispitivao odnos izmeu slatkorjeivosti, znanja i
konkretnih djela graana europskih zemalja vezano za klima-
tske promjene.
Proizlazi da deklarativno izraavanje stavova zabrinutosti
za planet dosie razine od ak 80 do 90 posto, ovisno o zemlji,
realno znanje o stanju na planetu i klimatskim promjenama
pada na nekih 50 posto, a spremnost na akciju i vlastiti dopri-
l A/5 l8Av Am ZL
nos pada na svega 5 do 20 posto. Pametnome dosta. U SAD-u
je jo i poraznije pa me treca i klijetka i pretklijetka kad vidim
kakve su posljedice desetljea i desetljea propagande i odgoj-
no-obrazovnog utuvljivanja u glavu kako se bilo koje rjeenje
koje preispituje ameriki nain ivota uope nee uvrstiti u ru-
briku rjeenje. Dobro, ruku na srce, radi se zapravo o stoljetnom
irenju osjeaja kako nitko nikome nema pravo govoriti kako e
ivjeti i kako su sva prava pojedincu otvorena na vlastitu korist
i uitak. To je duboko ugraeno u psihu i djela stanovnika
SAD-a jo od brutalne makljae autohtonog stanovnitva do
dubokog oranja po cijelom planetu. Zadnje veliko istraivanje
na globalnoj razini analiziralo je stavove stanovnika u 19 naj-
veih drava svijeta gdje ivi 60 posto svjetske populacije. Od
svojih vlada najmanje jake aktivnosti po pitanju klimatskih pro-
mjena ele stanovnici SAD-a, Iraka i Palestinskog teritorija. I
dok moemo shvatiti zato stanovnici Iraka i Palestinskog po-
druja imaju i preeg posla od bavljenja rastom emisije stakle-
nikih plinova, oito je da trebamo shvatiti i zato stanovnici
SAD-a ne oekuju puno od svoje vlade po pitanju klimatskih
promjena. Oni naime nemaju preeg posla od bavljenja rastom
emisije staklenikih plinova jer su time zaokupljeni vie nego
itko drugi na planetu s obzirom koliko svaki izbaci plinova.
4
I
tako se zatvara krug izmeu politiara, biznismena i graana.
Kao da je svima odrivi razvoj utetoviran na svaku imenicu,
glagol i priloku oznaku vremena, mjesta i stanja, pa je ee na
jeziku nego na srcu. Svatko je dobio svoju dozu umirujuih sre-
dstava i naoale za ljepi pogled na svijet. Politiari su dobili
strategije odrivog razvoja koje nikada nee ostvariti i prigodna
obraanja povodom Dana planeta Zemlje svedena na drama-
tine poruke pune skrbi i zabrinutosti koje se precvikaju s pr-
vim sveanim rezanjem vrpci nekog novog progresa.
Korporacije su prihvatile drutveno odgovorno poslovanje
koje se svelo na ekonomsko-propagandni program za odrivi
razvoj unutar kojeg su korporacije tako dobre pa tede papir
4
Vidjeti rezultate istraivanja na www.worldpublicopinion.org
Lal bl all ol$Aa
aljui dokumente elektronski umjesto da ih tiskaju, ili im na
kakvom razvaljujuem team buildingu padne na pamet odlina
ideja da meu uposlenicima pokrenu humanitarnu akciju spaa-
vanja madagaskarskog prstaa od izumiranja. Uplata po pozivu
svega 3,64 kuna plus PDV. Istovremeno, korporacije i dalje ko-
lju zemlju, pilaju planine, pljuju izluevine u mora i rijeke, pa-
raju zrak, reu sve ivo i neivo i ubijaju nas u pojam. I jo nas
zezaju reklamama.
Graani su pak dobili tiraniju etikog konzumerizma, indi-
vidualnog razvoja i rada na sebi. Ako ekoloke aktivnosti svede-
mo iskljuivo na same sebe, na vlastitu osobnost, takoer sudje-
lujemo u zidanju iluzije kako individualne akcije mijenjanju
drutvo, a to zapravo najee zavri divljenjem vlastitoj slici u
ogledalu i tepanjem samima sebi kako smo ekoloki osvije-
teni.

Dosta smo se istezali pa privedimo kraju razgibavanje, jer je
vrijeme za ozbiljan trening. Nae ignoriranje, a u boljem sluaju
zbunjenost oko odrivog razvoja, lei i u njegovim samim te-
meljima. Navodno je kostur odrivog razvoja pozicioniranje
izmeu meuodnosa temeljnih stupova: okolia, drutva i eko-
nomije. Problem je to ta tri stupa u naem svijetu ne zauzimaju
ravnopravne omjere i uravnoteene pozicije. Ekonomski stup
vrlo esto karakterizira daljnje mahnito fokusiranje na gospo-
darski rast po svaku cijenu, pri emu je glavna karakteristika
gomilanje profita i linearni odnos prema svijetu. To je apsurd,
budui da ekonomija ne moe funkcionirati bez drutva, a dru-
tvo ne moe funkcionirati izolirano od svog okolia. Ekono-
mija je dimenzija koja ne postoji odvojeno od drutva, ona
izranja iz njega. Cesto zaboravljamo kako priroda postoji neo-
visno i od ekonomije i od drutva.
Drugaiji pristup zastupa Roger Levett sa svojim modelom
"babuke" (Chambers et al., 2004), gdje je ekonomija stavljena
l A/5 l8Av Am ZL
Model"babuke" Model temeljnih stupova
u sredinu, unutar koncentrinih krugova, to simbolizira njezi-
nu svrsishodnost samo onda kada osigurava kvalitetu ivota za
ljude i kada pojaava kvalitetu ivota u drutvu. Oko nje je dru-
tvo koje ostvaruje svoj razvoj, pa i ekonomski, bez ugroavanja
okolia koji zauzima krajnji koncentrini krug, jer nas priroda
okruuje i o njoj ovisimo. Razlika je oita:
U prvom primjeru odrivi smo razvoj zguvali izmeu
okolia, ekonomije i drutva, uz neko neobino oekivanje kako
e se taj sitni detalj proiriti na ogromna podruja svih dijelova
koja su izvan osjenanog odrivog razvoja i zapravo nastavljaju
ivjeti odvojeno od njega. Za razliku od toga, unutar Levettova
modela odrivi razvoj obuhvaa cijeli sustav.
To nas vodi i do stava kako je potrebno preispitati nain na
koji shvaamo odrivi razvoj i kako mu pristupamo. The World
Conservation Union (IUCN) objavio je vizionarski tekst poet-
kom 2006. godine: The Future of Sustainability - Re-thinking
Environment and Development in the Twenty-first Century. U
tekstu su autori zakljuili kako "problem s odrivou i odrivim
razvojem nije u tome da su vrijednosti koje se tu zastupaju po-
grene, ve da su sami ti pojmovi prevladani i umorni" (IUCN,
2006: 10). Posebno se istie da odrivi razvoj, kako se sada de-
finira, ne moe odgovoriti na probleme energetskih resursa i
klimatskih promjena.
Lal bl all ol$Aa
Iz tih razloga, u spomenutom tekstu o potrebi dublje refor-
me koncepta odrivog razvoja, David Orr predlae princip po
kojemu "niti jedna osoba nema pravo ugroavati ivot i dobro-
bit druge osobe, pa tako ni jedna generacija nema pravo ugro-
avati ivot i dobrobit niti jedne generacije koja dolazi" (IUCN,
2006:13). Zajedno s definicijom odrivog razvoja koja pozicio-
nira unaprjeivanje kvalitete ljudskog ivota unutar nosivog
kapaciteta ekosustava, Orrov pristup zaobilazi teorijske dubio-
ze i natezanja oko pojmovnih definiranja. Jedino takav odrivi
razvoj prieljkujemo i jedino nam takav treba.
Je, je, volio bi razvoj rei odrivosti dobro jutro kad se sret-
nu, samo je problem to razvoj esto ustane na krivu nogu.
2.
kod la,e e c te
Eto ga na. Tek smo poeli, a on bi ve podvlaio crtu. Ma to
vam je danas moderno, kao oni filmovi to ponu s krajem pa
idu prema poetku i ne razumijemo kad se to dogaa, ali na
kraju kaemo da je film super, a reija odlina.
Ovdje mi je ipak vano da je sve jasno i lako probavljivo, pa
u se potruditi da postignem razumljivost i pitkost misli i po-
ruka. Trebam u svoju obranu rei kako podvlaenje crte nije
samo furke radi ve da emo, s obzirom da nam slijedi bavljenje
dvjema vanim alatkama kojima zapravo testiramo i mjerimo
odrivi razvoj, na neki nain podvui crtu pod nain kako danas
ivimo. I jedan i drugi indikator odrivog razvoja daju nam ja-
sne i precizne granice kretanja i kod njih zaista podvlaimo
crtu iznad ili ispod koje, ovisno o tome mjerimo li otisak ili
kvalitetu ivota, nema odrivog razvoja.
Mi zapravo teimo istraiti stanje glavnog obiljeja odrivog
razvoja: potrebe da se povee ostvarenje krajnjeg cilja (kva-
litetnog ivota za sve) i krajnjeg uvjeta (ogranienosti prirodnih
resursa). Ne moemo ostvariti cilj bez potivanja uvjeta. Zajed-
no nam pokrivaju i tri stupa odrivog razvoja, gdje nam ekoloki
otisak opisuje stanje u okoliu, a indeks ljudskog razvoja stanje u
drutvu i ekonomiji. Kreemo u potragu za ravnoteom izmeu
poboljanja kvalitete ivota (indeks ljudskog razvoja) i ouvanja
prirodnih resursa i ekosustava (ekoloki otisak).
Lal bl all ol$Aa
2.1. Ekoloki otisak
Ekoloki otisak svoj razvoj duguje Mathisu Wackernagelu
koji ga je obraivao u doktorskom radu 1990. godine, a poslije
je cijeli koncept razvijao William Rees koji je i stvorio ime eko-
loki otisak. Plod njihove suradnje je prva knjiga na tu temu
objavljena 1996. godine pod nazivom Our Ecological Footprint
- Reducing Human Impact on the Earth.
5
U knjizi Sharing Natures Interest: Ecological Footprints
as an Indicator of Sustainability, ekoloki otisak opisan je kao
alat kojim mjerimo koliinu "tla i vode potrebnih da podre
materijalni standard odreene populacije uz koritenje prevla-
davajue tehnologije" (Chamber, N., Simmons, C. and Wac-
kernagel,M.,2004:177). Dakle, imamo etiri kategorije: prirod-
ne resurse, ivotni stil, populaciju i tehnoloku efikasnost.
Ideja koja se nalazi u pozadini ovakvog raunanja istie ka-
ko ne moemo ii preko granica nosivog kapaciteta ekosustava.
Nosivim kapacitetom definiramo maksimalnu koliinu popu-
lacije odreene vrste koja moe obitavati na nekom podruju.
Primjerice, zna se toan broj jelena koji mogu obitavati u odre-
enoj umi s obzirom na raspoloivu hranu i resurse. Pastir zna
koliko stoke moe pasti na odreenoj povrini jer pozna nosivi
kapacitet okoline. Nosivi kapacitet ekosustava "zahtijeva kapa-
citet ekosustava koji podrava zdrave organizme odravajui
njihovu produktivnost, prilagodljivost i sposobnost obnove. Ta-
kav nain gledanja je vaan, jer nas podsjea na vanost eko-
lokih procesa i injenice kako se nosivi kapacitet za bilo koju
5
Moemo navesti i neke ranije primjere koji su ili u smjeru osnovne ideje ekolokog
otiska: Mark Jefferson je jo 1917. godine u svojim studijama o urbanizmu isticao
kako engleski gradovi ovise o uvozu roba i materijala izvana; Gandhi je esto isticao
kako London treba pola svijeta da bude to to je, a slino je tvrdio i George Orwell;
Georg Borgstom je 1965. godine govorio o "nevidljivim ralima", a William Catton o
"fantomskom du" gdje su oboje mislili na podruje koje je na prvi pogled nevidljivo,
ali je potrebno da bi ljudi na odreenom podruju osigurali sve materijale, robu i
usluge koje su im potrebne. Vidjeti detaljnije: McManus, P. and Haughton, G. (2006)
Planning with Ecological Footprints: a sympathetic critique of theory and practice,
u: Environment & Urbanization Vol 18(1): 113-127.
kl u v bALm ZL cl oL
vrstu, ukljuujui i ljudsku, mora odrediti unutar konteksta
zdravlja i produktivnosti drugih vrsta" (Munro, 1995: 4).
- Postavlja se problem prebacivanja koncepta nosivog kapa-
citeta na ljude, jer je nae ponaanje odreeno i kulturnim obra-
scima, simbolima i vrijednostima koje su promjenjive. Ljudi
imaju sposobnost mijenjati svoje navike, elje, ivotne stilove i
ostalo to utjee na odnos prema nosivom kapacitetu prirode.
Izraun nosivog kapaciteta samo za ivotinjske vrste prilino je
lak posao, jer se njihovo optereenje okolia odnosi uglavnom
na hranu. Mi kao ljudska vrsta imamo puno vee zahtjeve, ali
smo u stanju izvoditi i promjene na nosivom kapacitetu kao
niti jedna druga vrsta. Stoga ekoloki otisak modificira koncept
nosivog kapaciteta u smislu postavljanja drugaijih prioriteta u
optereenju koji ostavljamo na okoli. Nosivi kapacitet najvie
se koncentrira na brojnost populacije odreene vrste na nekom
podruju. Ekoloki otisak, premda ne umanjuje znaaj brojno-
sti populacije i utjecaja velikog broja ljudi na neko podruje,
istie kako "cilj ekolokog otiska nije mjeriti broj glava, ve
veliinu stopa" (Chamber, N., Simmons, C. and Wackernagel,
M., 2004: 59). Logino bi bilo da vea populacija ima jai utje-
caj na iskoritavanje resursa, no kako emo vidjeti kasnije,
ekoloki otisak nam pokazuje da ivimo u svijetu gdje je oita
premo odreenog ivotnog stila i potronje u odnosu na kate-
goriju populacije. Globalni ekoloki otisak raste bre od broja
stanovnika, a kao dokazana rjeenja za drave s prekomjernim
rastom populacije moemo navesti osiguravanje edukacije, zdrav-
stvenu zatitu i ekonomsku neovisnost za ene. Zemlje koje su
to uinile, uspjele su usporiti prekomjeran rast populacije bez
nasilja nad ljudskim pravima.
Ono to je mene privuklo ekolokom otisku jest ne samo
njegova preciznost i jasnoa, nego i primjenjivost. Ekoloki oti-
sak raunamo na globalnoj razini, ali raunamo i ekoloki oti-
sak pojedinih drava, regija, gradova pa i raznih institucija kao
to su korporacije ili kole. Na internet stranici www.myfoot-
print.org moemo izraunati i na osobni ekoloki otisak. To
nam sve omoguava kvalitetne analize o razini i opsegu utjecaja
Lal bl all ol$Aa
razliitih skupina na planet, kao i korisne usporedbe s obzirom
na rezultat. Moemo takoer raunati i ekoloki otisak odre-
enih procesa, primjerice otisak proizvodnje neke robe ili uslu-
ge, ili otisak putovanja ...
Izdanje ekolokog otiska iz 2009. godine pratilo je na oti-
sak unutar est podruja: usjevi, panjaci, ume, podruje ugljika,
podruje izlova riba i podruje graditeljstva ili infrastrukture.
Premda nije neko otkrivanje tople vode i radi se o zdravorazu-
mskom zakljuku, vano nam je ovdje naglasiti kako od ovih
est podruja najvei utjecaj na na ekoloki otisak ima podruje
ugljika odnosno podruje koje nam je potrebno da apsorbira
nau emisiju CO
2
i podruje na kojem proizvodimo hranu. Pod-
ruje ugljika moemo iitati i kao nau potronju fosilnih go-
riva i ovdje se nalazi ak skoro polovina naeg ukupnog eko-
lokog otiska. Radi preciznosti potrebno je rei kako emo da-
nas u literaturi i na internetu esto naii na "carbon footprint"
ili CO
2
otisak, posebno u kontekstu rasprava o klimatskim pro-
mjenama. Tu se radi gotovo uvijek o neijoj emisiji CO
2
izra-
enoj u tonama. Podruje ugljika ili energije u ekolokom otisku
izgleda malo drugaije i pita se koliko veliko treba biti podruje
da se apsorbira emisija koja potjee od neije potronje ener-
gije. Ta dva pristupa ne treba brkati. Ekoloki otisak u sebi
sadrava i nau emisiju CO
2
, ali je ne stavlja u odnos s atmosfe-
rom nego s ekosustavima koji nas podravaju i kao takav pred-
stavlja iri koncept.
Sljedeu treinu u ekolokom otisku zauzima podruje na
kojem proizvodimo i uzgajamo hranu. S obzirom na utjecaj na-
eg koritenja energije i hrane, jasno je kako se radi i o podru-
jima presudnim za smanjenje ekolokog otiska.
Na ekoloki otisak uvijek stavljamo u odnos sa biokapaci-
tetom planeta te ekosustavom koji nas okruuju i koje koristi-
mo. Rije je zapravo o odnosu ponude (biokapacitet) i potranje
(otisak). Dakle, u kontekstu ekolokog otiska, biokapacitet je
kapacitet ekosustava da proizvede korisne bioloke materijale i
apsorbira otpad koji proizvode ljudi koristei prevladavajue
tehnologije. Odrivost zahtijeva "ivljenje unutar regenerativ-
nih kapaciteta biosfere" (Wackemagel et al., 2002: 9266).
kl u v bALm ZL cl oL
Kada govorimo o raunanju ekolokog otiska u obzir uzi-
mamo iskljuivo bioproduktivna podruja na planetu, znai ona
koja zaista koristimo za svoje potrebe, odnosno ona na koja
ostavljamo otisak. Moemo izrei definiciju ekolokog otiska i
kao "podruje potrebno da biomasa uz pomo procesa fotosin-
teze moe proizvesti odreenu koliinu energije i materijala do-
voljnu za nadoknadu ljudske potronje". (Kitzes et al., 2007:2).
Pogledajmo sada kako raunamo ekoloki otisak. Ekoloki
otisak izraunavamo u usporedivoj jedinici, globalnim hektari-
ma. Znai, izraunavamo koliko nam je povrine u hektarima
potrebno da zadovoljimo sve svoje potrebe u proizvodnji hrane,
energije, za graevinama u kojima ivimo i radimo, u transpor-
tu, brojnim uslugama, odlaganju otpada te drugim vanim ka-
tegorijama. Ekoloki otisak nam zapravo pokazuje na koji nain
ivimo. Dakle, svu proizvodnju, potronju i gospodarenje otpa-
dom pretvaramo u hektare, nakon to standardiziramo odnose
izmeu bioloki produktivnih vrsta tla.
6
U National Footprint Accountsu iz 2009. godine, u poslje-
dnjem izvjetaju o ekolokom otisku kojeg producira najprisut-
nija i najuglednija organizacija za ovu temu Global Footprint
Network, istie se kako smo 2006. godine imali na raspolaganju
11,9 milijarda globalnih hektara (gha) biokapaciteta po glavi
6
U analizi ekolokog otiska koristimo dva vana faktora. Za usporedbu razliitih po-
druja koristi se faktor prinosa - primjerice tona penice u Argentini i Velikoj Brita-
niji stavlja se u odnos prema svjetskom prosjeku produktivnosti polja penice. Takoer
se koristi i faktor jednake vrijednosti koji uravnoteuje razliku u prosjenoj produkti-
vnosti razliitih podruja na planetu (primjerice prosjena produktivnost uma u od-
nosu na polja ili panjake izraena u globalnim hektarima). Faktor prinosa rauna se
svake godine za svaku dravu za svaki tip bioproduktivnog podruja. S druge strane,
faktor jednake vrijednosti rauna se svake godine za svaki tip bioproduktivnog po-
druja, ali je nakon toga jednakovrijedan za sve drave. Faktori prinosa odnose se na
sposobnost biokapaciteta, a faktori jednake vrijednosti na nae zahtjeve prema
razliitim podrujima biokapaciteta, odnosno na na ekoloki otisak. Bez faktora pri-
nosa i faktora jednakih vrijednosti ne bismo mogli usporeivati hektare iz razliitih
zemalja i hektare razliitih bioproduktivnih podruja.
(Dobiveno privatnom komunikacijom s dr. Allesandrom Gallijem sa Sveuilita u
Sienni, Odjel za kemijske i biosistemske znanosti).
Lal bl all ol$Aa
stanovnika.
7
S obzirom daj e tada ivjelo oko 6,6 milijarda ljudi,
ispada kako je svakom pojedincu, s obzirom na kapacitete pla-
neta u bioproduktivnom podruju, bilo dostupno 1,8 gha da
zadovolji sve svoje potrebe.
8
No, 2006. godine za potronju i
odlaganje otpada zahtijevali smo 17,1 milijarda gha, odnosno
kaemo kako je prosjeni globalni ekoloki otisak 2,6 gha.
9
Znai, na globalnoj smo razini u ekolokom minusu od 0,8 gha.
7
Gha znai globalni hektar. Kao i kod stavljanja uravnoteenih i jednakovrijednih
odnosa u komponentama ekolokog otiska i biokapaciteta, i ovdje globalni hektari
znae hektare bioproduktivnog podruja tla i mora u odnosu na svjetsku prosjenu
produktivnost.
8
Vano je napomenuti kako tu nije uraunato podruje koje je potrebno drugim vrsta-
ma na planetu, a koje takoer koriste neka od bioproduktivnih podruja.
to nam to govori?
To nam zorno pokazuje kako ivimo iznad odrivosti plane-
ta, iznad njegovog kapaciteta da podri nau silnu potronju i
nekako pospremi i proguta silne koliine otpada koje ostavljamo
nakon konzumiranja. Potrebno nam je 1,4 planeta kao to je na
da to podnese, odnosno moemo rei kako planetu treba godinu
dana i etiri mjeseca da nadoknadi i apsorbira sve ono to mi
potroimo u godinu dana. Znai, Zemlja zaostaje etiri mjeseca.
Kada je ekoloki otisak vei od biokapaciteta govorimo o
ekolokom minusu, dok u obrnutoj situaciji govorimo o eko-
lokom plusu. Na prvi pogled moemo se upitati kako je mo-
gue da ivimo iznad odrivosti planeta, kako je mogue da
troimo vie nego to neega ima. S planetom i njegovim resur-
sima ne ponaamo se nita drugaije nego u mnogim drugim
podrujima. Dok ide, ide. Kao to u ekonomiji moemo jedno
vrijeme troiti iznad naih realnih kapaciteta i praviti se kao da
se nita neodrivo ne dogaa, isto je i s ekolokim otiskom. Sve
vee zaduivanje prema prirodi dolazi na naplatu, to vidimo
po sve veem broju i utjecaju klimatskih nepogoda.
9
Ekoloki otisak neovisno o GFN-u rauna i organizacija Redifining Progress iz
SAD. Rezultati su im prilino slini pa i Redifining Progress u svom zadnjem izvje-
taju Ecological Footprint of Nations 2005 Update zakljuuje kako smo u ekolokom
minusu od 0,39, odnosno kako nam svake godine treba dodatnih tri mjeseca vie da
ekosustavi nadoknade sve ono to potroimo u godinu dana.
kl u v bALm ZL cl oL
Ovako je na globalnoj razini ekolokog otiska, ali vano je
ui malo dublje u cijelu priu i prebaciti analizu na podruje
odgovornosti, pa istraiti koliki je iji udio u ukupnom global-
nom ekolokom otisku.
Pogledajmo prvo ekoloki otisak po kontinentima za 2006.
godinu:
Podruje
Ekoloki otisak
(u gha po stanovniku)
Broj stanovnika
(u milijunima)
Afri ka
1,4
942,5
Azija 1,5
3.983,9
Juna Amerika i
Karipska otoja
2,4 564,7
Europa 4,5 731,3
Sjeverna Amerika 8,7 335,5
Izvor: Ecological Footprint Atlas 2009, URL:http://globalfootprintnetwork. org
Iz tablice vidimo kako Zemlju najvie pritiu stanovnici
najbogatijih dijelova svijeta, premda tu ivi manji broj ljudi. U
ekonomski razvijenim zemljama, to zapravo znai ekstremno
potroakim drutvima koja slave rastronost, vea je potronja
resursa i promoviraju se neodrivi ivotni stilovi.
Najvei ekoloki otisak na planetu imaju Ujedinjeni Arap-
ski Emirati (10,29 gha), zatim slijedi SAD (9 gha), Irska (8,2
gha), Kuvajt (7,9 gha) pa Novi Zeland (7,58 gha). Ve smo
istaknuli kako svatko od nas na planetu na raspolaganju ima
1,8 gha. Znai, kada bismo svi eljeli ivjeti kao prosjena oso-
ba u SAD-u, trebalo bi nam 5 planeta kao to je na, s trenut-
nim bogatstvom ekosustava i resursa. Kada bismo htjeli ivjeti
kao prosjean stanovnik EU-a prije proirenja 2004. godine,
trebala bi nam gotovo tri planeta.
Imamo ei problem to se ivotni stil upravo tih stanov-
nika globalno promovira kao poeljan za sve druge. Podaci koje
nudi ekoloki otisak govore nam o ogromnim nepravdama i
nejednakostima u svijetu.
Najvei utjecaj na nosivi kapacitet i resurse u prirodi nema
veina stanovnitva koja je siromana, nego bogata manjina. To
Lal bl all ol$Aa
vrijedi i unutar samih drava - ekoloki otisak pokazuje kako
bogatiji slojevi populacije imaju znatno vei ekoloki otisak od
siromanijih. Ne samo da imamo problem to se ivotni stil
zemalja koje previe troe planet promovira kao najpoeljniji za
sve druge, nego imamo i dodatni problem to ti drugi to i ele
pa bismo mogli rei da ive u iluziji kako je to doista mogue.
Teko nam se suoiti s golom injenicom kako Zemlja nee
moi izdrati jo toliko ekolokih otisaka kakve imaju ekstrem-
no potroaka drutva. Nemamo resursa za jo toliko SAD-ova
i EU-ova. Kina, Indija, ili neka druga zemlja u galopirajuem
srljanju prema razvoju koji se ogleda u gaenju ekosustava, u
ovom su trenutku jo uvijek daleko manjeg utjecaja na planet.
Ekoloki otisak Kine je malo iznad granice globalnog biokapa-
citeta i iznosi 1,85 gha, Indija je na svega 0,77 gha. Izazov cije-
log ovjeanstva u kontekstu potronje resursa jest upravo smjer
kretanja prema SAD-u, Europi i slinima, a ne obrnuto.
Uglavnom, najbolji prikaz odgovornosti za ekoloki otisak
prikazanje na sljedeoj karti svijeta:
Izvor: Global Footprint Network & WWF (2007) Living Planet Report 2006,
Gland: WWF: 16.
Dvije stvari su tu bitne. Prvo je boja neke drave, a kao to
se vidi iz tumaenja, to je vei ekoloki otisak po stanovniku,
boja ima tamniju nijansu. Drugi zanimljivi detalj je oblik, a
drave koje imaju izduen, razvuen oblik, u ekolokom su mi-
nusu s obzirom na vlastiti biokapacitet. Zato govorimo o
kl u v bALm ZL cl oL
dravama dunicima (ekoloki minus) i dravama kreditorima
(ekoloki plus).
Moemo si ovdje postaviti retoriko pitanje: to se dogaa
ako neka drava ili skupina ljudi ne moe zadovoljiti sve potre-
be na teritoriju na kojem ivi?
Vano je da budemo svjesni, a posebno kada raunamo svoj
vlastiti ekoloki otisak, kako uslijed svjetske povezanosti i glo-
balizirajuih procesa ljudi koji nastanjuju odreeno podruje ne
troe biokapacitet samo tog podruja, ve i resurse udaljene tisu-
ama kilometara. Dakle, troe biokapacitet drugih ljudi. Moe-
mo rei kako i zbog meunarodne trgovine, ne samo robom i
proizvodima, ve i otpadom, "hektari odreene populacije mo-
gu biti bilo gdje u svijetu" (Kitzes et al., 2007:1). Ne moemo
imati veliki ekoloki otisak, a da nismo uzeli biokapacitet od
nekoga drugoga, nekoga koga moda nikada neemo upoznati,
osim to emo licemjerno pomisliti na njega u kakvim humani-
tarnim prigodama. Ve danas trgovina robama i uslugama su-
djeluje s 40 posto u ukupnom svjetskom ekolokom otisku, ali
taj postotak znaajno raste kako idemo prema konzumeristi-
kim drutvima koja vie nita ne proizvode, ve su ovisna o
uvozu iz zemalja u razvoju i siromanih zemalja jer im je to
ekonomski isplativije.
Kod ekonomski razvijenih drava udio trgovine u ukup-
nom ekolokom otisku ide ak do 61 posto. To nas ui i da bu-
demo oprezni ako je neka drava zbog iznimnog biokapaciteta
u ekolokom plusu, jer to ne znai da njeni stanovnici ive
odrivo i da svojim ekolokim otiskom ne ugroavaju planet i
druge ljude, ve je mogue kako kradu biokapacitet drugih
podruja, a svoje uvaju i tite.
Dakle, jasno je kako neodrivi ivotni stil zahtijeva unos
resursa iz drugih biokapaciteta. No, time se izravno uskrauje
ljudima tog podruja koritenje lokalnih resursa za svoje potre-
be i oni gube svoju suverenost kao zajednice i narodi (Moore,
2006).Tako se siromanim ljudima cementira siromatvo. Kon-
zumerizam bogatih unitava mogunost za razvoj i budunost
Lal bl all ol$Aa
siromanih bez obzira na to to u siromanijim zemljama ivi
vei broj stanovnika.
Ono to nas posebno treba zabrinuti zbog rasta ekolokog
otiska jest to se taj rast dogaa s istovremenim padom bioka-
paciteta. Dakle, vrimo dvostruki napad na planet - poveavamo
svoju potronju, a sustavu koji bi nam to trebao omoguiti sma-
njujemo proizvodne i regenerativne funkcije. Trend pokazuje
da emo morati zadovoljavati svoje potrebe na sve manjoj povr-
ini ako ne promijenimo ponaanje. Stvaramo shizofrenu si-
tuaciju u kojoj se od sve manjeg kolaa elimo sve vie najesti.

Sumirajmo sve do sada izreeno kroz est kljunih pretpostavki
koje stoje iza ekolokog otiska:
1. Putanju veine resursa koje ljudi konzumiraju i veinu
otpada koji proizvode mogue je pratiti. Veina tih poda-
taka nalazi se razbacana po statistikim tablicama.
2. Veinu putanja tih resursa i otpada mogue je pretvoriti
u bioloki produktivno podruje potrebno da podri te
putanje.
3. Razliita podruja mogue je izraziti u istoj jedinici (hek-
tarima), nakon to uravnoteimo razliit stupanj produk-
tivnosti tih podruja. Dakle, svaki hektar moemo preve-
sti u standardiziranu mjeru ekvivalentnu prosjenoj svjet-
skoj produktivnosti tla.
4. Podruja koja koristimo za razliite aktivnosti i standar-
dizirana podruja izraena u hektarima zajedno daju uku-
pan zahtjev ljudi, odnosno ekoloki otisak. Isto vrijedi i
za podruja iz globalnih ekosustava koja zajedno daju
biokapacitet.
5. S obzirom da koristimo standardiziranu i usporedivu mje-
rnu jedinicu - globalne hektare, ekoloki otisak pogodan
je za usporeivanje s globalnim, regionalnim, dravnim ili
lokalnim biokapacitetom.
kl u v bALm ZL cl oL
6. Podruje koje zahtijevamo za na ekoloki otisak moe
biti vee od podruja koje nam je dostupno. Ako se to
dogaa u duem vremenskom razdoblju, neizbjeno je
trajno naruavanje stabilnosti ekosustava. Takvo stanje
nazivamo i "overshoot" ili prekoraenje (GFN, 2009).
Premda je trenutno najpreciznija mjera za izraun naeg
utjecaja na okoli, ekoloki otisak ne daje rezultate koji uklju-
uju na ukupni utjecaj na planet i u tom ga smislu podcjenjuje.
U posljednjem izvjetaju pobrojana su sva podruja za koja tre-
nutno nema dovoljno podataka, nema dovoljno preciznih mjer-
nih instrumenata za izraun ili nema mogunosti da se neki
utjecaj na ekosustave izrazi u bioproduktivnim podrujima. Ta-
ko primjerice izvjetaj ukljuuje emisiju CO
2
, ali ne i drugih
staklenikih plinova (duikov dioksid, metan...);
10
ne mjeri
izravno utjecaj tetnih poljoprivrednih metoda kao to su kori-
tenje umjetnih gnojiva, pesticida ili vee mehanizacije, ve je
on vidljiv nakon nekog vremena kroz smanjeni biokapacitet; ne
ukljuuje aktivnosti u kojima se koriste spojevi i materijali koji
imaju predugi period razgradnje kao to je radioaktivni otpad,
plinovi PCB, CFC i slino
11
, premda njihovo koritenje uni-
tava regenerativne sposobnosti biokapaciteta; ne ukljuuje pro-
cese koji trajno i nepovratno unitavaju biosferu kao to je pri-
mjerice nestanak biljnih i ivotinjskih vrsta
12
(SERI, Ecologic
and Best Foot Forward, 2007).
Ove "manjkavosti" ekolokog otiska zapravo nam govore
kako je na konani utjecaj na planet najvjerojatnije jo i vei
10
Ovdje se predlae rjeavanje ovog problema koritenjem potencijala globalnog
zagrijavanja koji drugi stakleniki plinovi imaju u odnosu na CO
2
ili preko raunanja
trajanja tih plinova u atmosferi, odnosno sposobnosti biokapaciteta da ih apsorbira.
11
Po autorima ekolokog otiska takvi oblici otpada trebali bi biti izbaeni iz upotrebe
ili, ako bi ih se koristilo, ne bi smjeli ulaziti u bioloko kruenje.
12
Zato GFN pored samostalnog objavljivanja ekolokog otiska, radi to i s ekolokom
organizacijom World Wide Fund for Nature (WWF) kroz izvjetaj Living Planet
Report. Pored ekolokog otiska, u njemu je sadran i Living Planet Index koji mjeri
stanje ivotinjskih vrsta. Zadnji izvjetaj iz 2008. godine pokazuje kako je broj popu-
lacije kraljenjaka od 1975. do 2005. opao za 30 posto. Vidjeti URL: http://assets.
panda.org/downloads/living_planet_report_2008.pdf.
Lal bl all ol$Aa
nego to je ekoloki otisak to u stanju izraunati. Ipak, kako
smo ve i naveli, ekoloki otisak je trenutno najpravedniji i naj-
toniji pokazatelj naeg utjecaja na planet. Izrauni ekolokog
otiska napreduju u svakom novom izvjetaju. Posljednji izvjetaj
raunao je ekoloki otisak i biokapacitet za 201 dravu, pri e-
mu je koriteno vie od 800.000 jedinica za izraune. Takoer
najhitnije, strunjaci koji koriste ekoloki otisak uvijek naglaa-
vaju kako on nije indikator koji daje ukupnu sliku o odrivosti
dananjeg svijeta, ali da sigurno popunjava prazninu u rauna-
nju naeg utjecaja na ekosustave i planet (Bell and Morse,
2003).
13
Prihvaenost i primjena ekolokog otiska kao jednog
od najboljih dokaza utjecaja na planet sve je rairenija. Sama
organizacija Global Footprint Network ima preko 70 organi-
zacija partnera irom svijeta koji surauju na izradi ozbiljnih
planova smanjenja ekolokog otiska sa sve veim brojem drava,
regija i gradova.
Rekli smo kako na ekoloki otisak planeta, neke drave, pa
ak i na osobno, najvie utjee potronja fosilnih goriva i emi-
sija CO
2
te proizvodnja hrane. To posebno vrijedi za konzu-
meristika i ekonomski bogata drutva. Prva komponenta eko-
lokog otiska utjee na njegovu konanu vrijednost s gotovo
polovinom, a proizvodnja hrane utjee na konanu vrijednost s
treinom udjela. Moemo sa sigurnou zakljuiti kako nije
mogu nikakav napredak u kretanju prema odrivijem svijetu,
borbi protiv klimatskih promjena pa i veem miru, stabilnosti i
boljim meuljudskim odnosima, ako ne uinimo neto da se
smanji otisak potronje fosilnih goriva i proizvodnje hrane. Po-
gledajmo malo dublje na odnos prema pojedinim podrujima
ekolokog otiska.
13
Privatna komunikacija s dr. Allesandrom Gallijem sa Sveuilita u Sienni, Odjel za
kemijske i biosistemske znanosti.
kl u v bALm ZL cl oL
$ke i a e oti ka
Ekoloki otisak i njegovo znaenje za na vlastiti ivot i
dananja drutva ne moemo razumjeti bez da uronimo dublje
prema podrujima koja utjeu na otisak. To je slika naeg svije-
ta, ogledalo koje ne moemo lagati nikakvim plastinim opera-
cijama i minkanjem. To je i slika nas samih, mikroskopski po-
gled unutar ekolokog otiska, u skrivene pore naih stopa.
Upoznali smo se s osnovama ekolokog otiska i dali opi pre-
gled naeg utjecaja na planet. Sada emo vidjeti kako i gdje sve
peatiramo na planet.
A L e gi a
S obzirom na to da se otisak za podruje energije od 1961.
do 2005. godine poveao za gotovo deset puta, ne trebamo
previe razmiljati to znai utjecaj fosilnih goriva na polovinu
naeg ukupnog otiska. Energiju koristimo na nepravedan nain
- neki troe previe, a drugi nemaju za osnovne potrebe. Troi-
mo je i neefikasno s obzirom na velike gubitke i rastronost, pa
ak i u podrujima gdje su nam dostupne jeftine i primjenjive
alternative. Ratovi za resurse i sve vea nestabilnost u podruji-
ma s najvanijim izvorima energije pokazuju nam kako zapravo
energijom loe upravljamo, ne samo u smislu efikasnosti. To je
oruje za masovno unitenje.
Vrlo esto nismo svjesni kako energija uvijek ima izvor.
Svjesni smo samo izlaza energije - svjetla koje gori kada priti-
snemo prekida, hrane koja je ve na tanjuru, goriva koje nas
eka na benzinskim crpkama, toplih radijatora u stambenim
objektima i slino. Ne pitamo se otkud je ta energija dola, iz
kojih izvora? Koliki su ukupni trokovi da se uope proizvede?
Jesu li prekrena neija ljudska prava da doe do nas?
Zato nam je vano da, kada govorimo o energiji, razmilja-
mo o njenom ukupnom utjecaju na okoli i drutvo, te da izba-
lansiramo koliko smo uope potroili energije i ostalog da si
osiguramo odreeni izvor energije. Taj emo omjer nai u lite-
raturi najee pod kraticom EROEI - "energy returned on
Lal bl all ol$Aa
energy invested", dakle usporeujemo dobivenu energiju s
onom utroenom. Tu podrazumijevamo raunanje energije po-
trebne da proizvedemo, procesuiramo i distribuiramo odreeni
izvor energije, proizvod ili uslugu. Raunamo koliki je zapravo
troak dobivanja i koritenja odreenog izvora energije. Jed-
nom mesnom odresku potrebna je, prije nego stigne na na
tanjur, odreena koliina panjaka, energija za obradu mesa i
procesuiranje, skladitenje, cesta i energija za transport te ener-
gija za kuhanje. Takoer emo naii za slinu ideju kroz "life
cycle analysis" - analizu ivotnog kruga, ili kroz koncept emer-
gy, to je kratica za "embodied energy", dakle energiju utjelo-
vljenu u odreeni izvor energije ili proizvod. Koliko je to vano
dovoljno nam govori podatak kako je u posljednjem izvjetaju
za ekoloki otisak emergy izraunat za preko 700 proizvoda
koje najee koristimo.
Kod raunanja energetskog ivotnog kruga ili ukupno ulo-
ene energije u odreeni proizvod ili uslugu, trebamo biti oprez-
ni. Naime, rijetko se susree da su razliiti autori koristili istu
metodu raunanja i iste faktore. Koristi li se kod raunanja
emergyja za naftu i energija potrebna za vojsku koja nadzire
sigurnost naftnih polja, rafinerija i naftovoda? Koristimo li u
raunanju EROEI indikatora za biodizel energiju potrebnu da
se proizvedu umjetna gnojiva ili pesticidi koji se koriste u ma-
sovnoj proizvodnji uljarica? Stoga nije neuobiajeno da za mje-
renje istog energetskog izvora, posebno u razliitim dijelovima
svijeta, dobijemo drugaije rezultate.
Prema podacima Meunarodne agencije za energiju (IEA,
2009) fosilna goriva i danas zauzimaju vie od 80 posto u pri-
marnoj proizvodnji energije: nafta 34 posto, ugljen 26,5 posto i
plin 20,9 posto. Stvorili smo svijet u kojem smo toliko ovisni o
jeftinom upumpavanju fosilnih goriva da to izaziva jezu s obzi-
rom na zastraivanja oko fosilnih goriva. Spomenuta tri tipa
fosilnih goriva najvie pritiu na ekoloki otisak i utjeu na
podruje energije pa emo im posvetiti malo pozornosti.
S obzirom na udio ugljika u svakom od resursa, najveu
emisiju ima ugljen, pa nafta i plin. Za istu koliinu energije,
kl u v bALm ZL cl oL
elektrana na ugljen emitira 70 posto vie CO
2
od elektrane na
plin i 50 posto vie CO
2
od elektrane na naftu. S obzirom na
najiru mogunost koritenja i ulogu koju ima u svijetu poi-
njemo s naftom.
Budui da nafta osigurava vie od treine ukupno potroene
energije, a u transportu preko 90 posto, jasno je zato treba
zapoeti s naftom kao najvanijim resursom danas. Takoer,
naftni derivati osiguravaju obilje proizvoda znaajnih za nae
drutvo: plastiku, sintetika sredstva u poljoprivredi, boje, lije-
kove i brojne druge. Moderna industrijalizirana poljoprivreda
nezamisliva je bez velikog unosa fosilnih goriva. To je neto to
nas najvie treba zabrinuti kada govorimo o svijetu skupe nafte
jer je hrana, uz ist zrak i vodu, energija potrebna kako bismo
ivjeli.
Nafta je tako pogodna i primjenjiva jer se radi o taloenju
od prije milijun godina, daje puno u malom volumenu i gust je
izvor energije.
Danas svjedoimo pravoj jagmi za naftom gdje god se moe
buiti i najvanije je pitanje koliko nam je crnog zlata jo osta-
lo? Mnogi geolozi i strunjaci za energiju smatraju kako danas,
pored politikih i ekonomskih utjecaja, geologija igra sve zna-
ajniju ulogu u cijeni i opskrbi naftom.
Ne temelju smanjivanja zaliha rezervi nafte razvila se "peak
oil" teza o dosezanju vrhunca iskoritavanja ili crpljenja nafte.
Pionir teze ameriki geofiziar M. King Hubbert, jo je 1956.
godine prilino tono predvidio kako e SAD vrhunac iskori-
tavanja nafte dostii poetkom '70-ih. Sve do tada SAD je pro-
izvodio najvie nafte na svijetu i bio najvei izvoznik. Premda
tada ismijavan, Hubbert je bio u pravu jer je SAD vrhunac
iskoritavanja nafte na svom teritoriju doivio 1973. godine.
14
Hubbert je to raunao pratei kretanja iskoritavanja nafte na
razliitim nalazitima SAD-a. Hubbertova krivulja, nazvana
14
Treba napomenuti kako je Hubbert radio istraivanja za 48 saveznih drava SAD-a,
u koje nije bila ukljuena Aljaska, gdje su poslije pronaene velike rezerve nafte, najvee
u SAD-u danas, te su na ukupnom teritoriju SAD-a donekle usporile potvrivanje
Hubbertove teze.
Lal bl all ol$Aa
tako njemu u ast, oznaava danas rast proizvodnje po nala-
zitima nafte, dostizanje vrhunca, stagnaciju te pad koji slijedi.
Usporedio je nadalje tadanju potranju za naftom u SAD-u s
otkriima novih nalazita. Nova otkria gubila su korak sa sve
veom potranjom. Iz toga je slijedio zakljuak kako e zbog
poveane potranje nalazita u SAD-u sve tee osiguravati do-
voljne koliine nafte. Takav nain raunanja danas prakticiraju
i zastupnici "peak oil" teze kada istiu dosezanje svjetskog vrhu-
nca iskoritavanja nafte. Potronju nafte trebaju pratiti i nova
otkria. Krivulju otkria novih nalazita treba pratiti krivulja
potronje u razmaku od 30 godina, inae se potronja ne moe
zadovoljiti. S obzirom na to da je vrhunac otkria naftnih nala-
zita u svijetu dosegnut u '70-ima, po nekima se vrhunac isko-
ritavanja ve dogodio. ak 80 posto nafte koju danas koristi-
mo dolazi iz naftnih polja otkrivenih prije 1973. godine. Od 23
drave najvee proizvoake nafte, 15 ih je ve doseglo vrhu-
nac iskoritavanja na svom teritoriju. Od znaajnijih tu su SAD,
Venezuela, Velika Britanija i Norveka. Dok mi danas prona-
emo jedan barel nafte, tri barela ve potroimo.
Razliite su procjene kada e se dogoditi vrhunac iskori-
tavanja nafte. Obino se autori i drutveni teoretiari dijele u
dvije skupine: pesimistiniju koja taj dogaaj smjeta u razdo-
blje od 2005. do 2015. godine, dok optimistinija skupina oe-
kuje taj dogaaj u razdoblju od 2020. do 2035. godine. Danas
gotovo da ne postoji znanstveno i politiki relevantna institu-
cija koja vrhunac iskoritavanja nafte smjeta iza polovine ovog
stoljea i to je doista promjena, ak i ako gledamo na razdoblje
od svega nekoliko godina unazad.
Geolog Colin Campbell jedan je od najpoznatijih i naju-
glednijih "peak oil" zastupnika. Upravo mu je vlastita karijera,
tijekom koje je tragao za naftnim nalazitima po cijelom svijetu
radei za naftne korporacije, donijela iskustvo i spoznaje kako
naftna era nee vjeno trajati.
15
Campbell je i jedan od osnivaa
15
Campbell je jo poetkom devedesetih napisao studiju The Golden Century of Oil
1950-2050 - the depletion of a resource.
kl u v bALm ZL cl oL
The Association for the Study of Peak Oil and Gas (ASPO),
znanstvene organizacije osnovane 2001. godine, koja je meu
prvima poela upozoravati na globalno pribliavanje vrhuncu
iskoritavanja nafte. Danas je on jedan od rijetkih, ak i meu
zastupnicima "peak oil" teze, koji istie kako se vrhunac isko-
ritavanja nafte ve dogodio. Campbell istie kako e se 2020.
godine proizvoditi svega 65 milijuna barela na dan. Paul Mobbs
(2006) u odlinoj knjizi Energy Beyond Oil istie kako se vrhu-
nac iskoritavanja nafte moe oekivati oko 2015. godine,
nakon ega bi na naftnom tritu trajao period izmjene stabil-
nijih razdoblja s onima kada cijena nafte raste. Po njemu tee
nestaice nafte na tritima ne bi trebalo oekivati sljedeih 20
godina, posebno ako neminovni rast cijena uzrokuje smanjenje
potranje.
S druge strane, optimistinija skupina istie kako raznih
oblika nafte ima dovoljno za sljedeih nekoliko desetljea, a
razvoj tehnologije iscrpljivanja i deriviranja poboljat e efika-
snost iskoritavanja. U konzultantskoj tvrtki za energiju Cam-
bridge Energy Research Associates (CERA), tvrde kako je do
2015. godine mogue poveati naftnu proizvodnju za ak 18
posto (The Economist, 20.04.2006.). Istiu kako se kraj prevla-
sti nafte spominje od sedamdesetih godina prolog stoljea
zbog ega i dananja upozorenja gube na vjerodostojnosti, te
smatraju takve stavove znanstveno neutemeljenim floskulama
kojima je cilj zaplaiti javnost.
16
Odreivanje kada bi se trebao dogoditi vrhunac iskorita-
vanja nafte uvelike ovisi i o procjenama sadanjih rezervi. Oe-
kivano, velike su razlike u procjenama.
asopis Oil & Gas Journal istie kako konvencionalne naf-
te ima jo 1.276 milijarda galona. Oni svoje podatke temelje na
povratnim informacija od privatnih naftnih korporacija te na-
cionalnih naftnih kompanija. Postavlja se pitanje vjerodostoj-
nosti tih podataka, jer je nemali broj puta uoeno namjerno
16
Ve spominjani Hubbert je nakon raunanja amerikog vrhunca, prognozirao i
svjetski za 1996. godinu. Hubbert je oekivao kontinuirani rast '80-ih i '90-ih, to se
nije dogodilo zbog ondanjih naftnih kriza i smanjenje potronje.
Lal bl all ol$Aa
pumpanje rezervi i privatnih i dravnih naftnih korporacija.
Mnoge drave smatraju podatke o naftnim nalazitima koje
kontroliraju dravnom tajnom, a neautorizirano objavljivanje
tekim prekrajem. Zato o realnom bogatstvu mnogih svjetskih
nalazita moemo samo nagaati ili jednostavno vjerovati dra-
vama koje ih kontroliraju i kojima je u interesu da ta brojka
bude to vea. Campbell istie kako su podaci Oil & Gas Jour-
nala pretjerani te da moemo govoriti o najvie 764 milijarde
galona.
Istie se problem "politikih rezervi" (Campbell, 2005).
Naime, OPEC kao skupina drava koje proizvode naftu, dijeli
svakoj svojoj lanici kvote koliko nafte smije proizvoditi s obzi-
rom na rezerve koje prijavi. U interesu je svakoj lanici prijaviti
to vee rezerve, jer e tako dobiti i vee kvote za proizvodnju i
trenutnu pripadajuu zaradu od prodaje. Krajem '80-ih godina
20. stoljea 6 od 11 lanica OPEC- a diglo je svoje rezerve naf-
te za ukupno ak 304 milijarde barela. Poveanje vlastitih re-
zervi objavile su lanice OPEC- a:
- Kuvajt za 26 milijarda barela 1985. godine (porast od 48
posto),
- Iran za 44 milijarde barela 1988. godine (porast od 90
posto),
- Irak za 54 milijarde barela 1988. godine (porast od 113
posto),
- Venezuela za 31 milijardu barela 1988. godine (porast od
124 posto),
- Dubai za 2,6 milijarda barela 1988. godine (porast od 186
posto),
- Abu Dabi za 61 milijardu barela 1988. godine (porast od
197 posto),
- Saudijska Arabija za 88 milijarda barela 1990. godine
(porast od 52 posto).
Na temelju ega su ova poveanja opravdana ako u tom raz-
doblju niti jedna od gore spomenutih zemalja nije objavila niti
jedno znaajnije novo nalazite nafte? Ne samo da postoji inte-
res u poveanju vlastitih rezervi zbog dobivanja veih kvota od
kl u v bALm ZL cl oL
OPEC- a, ve zemlje imaju interes "pojaati" vlastite rezerve jer
tako lake i povoljnije dobivaju kredite i investicije meunarod-
nih banaka i fondova za iskoritavanje nafte.
Ponekad izgleda kao da se nafta upumpava u nalazita, a ne
obrnuto. US Geological Survey u svoju prognozu svjetskih
rezervi nafte ukljuuje ak budua otkria nalazita nafte, te
tehnoloki razvoj crpljenja nafte. USGS od ukupnih 3345 mi-
lijarda barela, ak 674 milijarde novih barela vidi na jo neotkri-
venim nalazitima do 2025. godine. U tu su brojku takoer
ukljuena i nalazita nekonvencionalne nafte, to nije za uspo-
redbu jer je takva nafta financijski i energetski zahtjevnija za
iskoritavanje. To bi znailo kako godinje u prosjeku trebamo
pronai novih 22,5 milijarde barela, a do sada je u godinama
koje su uslijedile nakon objave prognoze otkrivano godinje
novih 10 milijarde barela (Mobbs, 2005).
Trebamo biti svjesni kako sve takve prognoze, posebno one
dugorone, stoje na nesigurnim nogama. Primjerice IEA-e je u
svom godinjem izvjetaju o energiji iz 2001. godine najavila
kako cijena nafte do 2010. godine nee prijei 21 dolar po ba-
relu.
Zastupnici "peak oil" teze naglaavaju kako, kada govore o
vrhuncu iskoritavanja nafte, misle na konvencionalni tip nafte,
jeftinu ili laku naftu, koja je do sada osiguravala energiju eko-
nomskog rasta. Po Cambellu jeftina je nafta izgradila svijet
onakvim kakvim ga danas poznajemo, ali nje nakon 150 godina
nestaje. Nekonvencionalna nafta ili teka nafta je skupa nafta i
tu ubrajamo: naftu od ugljena ili kriljevca, naftu od katranskog
pijeska ili bitumena, naftu iz dubokih dubina i polarnih podruja,
te bilo koje druge oblike teke ili jako teke nafte. Takve nafte
ima dovoljno, ali je koritenje ogranieno velikim trokovima
vaenja, gomilanjem ogromnih koliina smea i zagaenja lo-
kalnog okolia te poveanim emisijama staklenikih plinova,
ime se ubrzavaju klimatske promjene.
Moemo zakljuiti kako prvi rezultat dostizanja vrhunca
iskoritavanja nafte nee biti nestanak tog resursa, a posebno
prestanak koritenja nafte za nae potrebe. Prvi rezultat e biti
Lal bl all ol$Aa
daljnji rast cijena nafte i naftnih derivata, dakle ekonomski
utjecaj. Nai ivoti bi izgledali drugaije kada bi nafta kotala
200 dolara po barelu. Svaki proizvod prati istu nit: ako ga ima
malo, raste mu cijena. To je i namamilo 2008. godine peku-
lantske parazite iz najveih svjetskih banaka i investicijskih fon-
dova koji su kupovali naftne obveznice i time zaustavljali ulaz
nafte na stvarna trita te umjetno dizali cijenu i prodavali je
kada bi se digla.
Michael Klare (2007) ispravno zakljuuje kako podosta za-
stupnika "peak oil" pokreta grijei kada najavljuje otar rez, str-
moglavi pad, nestanak nafte praktiki preko noi. Klare meutim
tvrdi kako je izvjesnije da emo u narednih deset ili neto vie
godina svjedoiti vie platou u naftnoj proizvodnji, gdje e se
izmjenjivati padovi proizvodnje i vee cijene s razdobljima do-
voljne koliine nafte na tritu i manjim cijenama na benzinskim
crpkama. Klare istie kako e potonja razdoblja biti sve kraa
prilagoena trenutnim politikim potrebama i interesima.
Ugljenu kao najprljavijem tipu fosilnih goriva za sada se ne
"proriu" vrhunci iskoritavanja i na globalnoj razini tog resursa
imamo dovoljno za sljedeih 200 godina uz sadanju potronju.
SAD imaju zalihe ugljena za sljedeih 250 godina u skladu s
trenutnim iskoritavanjem. Ne zovu ih bez razloga "Saudijskom
Arabijom ugljena". Iza njih u zalihama slijedi zanimljiva etvorka:
Rusija, Kina, Indija i Australija. Ugljen je donedavno bio ener-
gent koji je pao u drugi ili tonije reeno trei plan, jer se njego-
vim iskoritavanjem emitiraju vee koliine ugljika u odnosu na
iskoritavanje plina i nafte. Sagorijevanje jedne tone ugljena emi-
tira tri tone CO
2
nafte dvije i pol tone CO
2
, a plina dvije tone
CO
2
. Ugljen je odgovoran za polovinu emisije CO
2
od proizvod-
nje struje. Ako bismo pokuali ugljenom zamijeniti sadanju
potronju nafte i plina, rast emisije CO
2
ubrzao bi razoran utjecaj
klimatskih promjena. No, upravo zbog sve veih cijena i nafte i
plina, te zbog injenice da ga imamo u veim koliinama, ugljen
se sve vie koristi, unato svim opasnostima za lokalni okoli i
globalnu klimu.
kl u v bALm ZL cl oL
Planovi izgradnje elektrana na ugljen doseu sulude brojke
od nekoliko stotina novih elektrana na razini cijelog svijeta. Ki-
na svakih deset dana pusti u pogon novu termoelektranu na
ugljen koji joj trenutno osigurava 79 posto potreba za strujom.
ak i drave koje se smatra predvodnicama borbe protiv kli-
matskih promjena, poput Njemake i Velike Britanije, najavile
su povratak ugljena kao energenta. Britanija je poveala udio
ugljena u energetskoj potronji i otvorila ponovno neke uglje-
nokope te poveala uvoz. Glasnogovornik vlade pokuao je
umiriti javnost priznanjem kako se koritenje ugljena u proiz-
vodnji energije doista povealo, ali kako oni plaaju drugim
europskim zemljama nadoknadu i projekte smanjenja emisije.
Premda je za oekivati kako se nee ispuniti sav planirani
broj izgradnji, rije je o planovima koji e dugorono imati iz-
nimno negativan utjecaj na okoli i klimu.
to se tie plina kao treeg vanog energenta, njegov udio
u potronji raste, a predvianja IEA-e za 2030. godinu stavljaju
plin na drugo mjesto iza nafte s 25 posto udjela u ukupnoj po-
tronji energenata. Openito je trend, posebno meu zemljama
na Zapadu, da je veina novosagraenih elektrana na plin. Ti -
me se manje teti okoliu ako se usporedi s koritenjem druga
dva oblika fosilnih goriva, ali se zalihe plina bre iscrpljuju.
Iako se o nafti vie govori u kategoriji vrhunca iskoritava-
nja, plin je takoer vrlo blizu. Autori koje svrstavamo u "peak
oil" skupinu istiu kako e i plin vrlo brzo nakon nafte, za 10 do
15 godina, dosegnuti vrhunac iskoritavanja. SAD je ve dose-
gnuo vrhunac iskoritavanja plina na svom teritoriju prije par
godina. Naglaava se kako e isto biti i sa zalihama u Sjever-
nom moru, pa je britanski Parlamentarni ured za znanost i teh-
nologiju odredio 2020. godinu kao godinu nakon koje e isko-
ritavanje plina u Sjevernom moru biti na vrhuncu, dok kritika
istie kako e se to dogoditi u sljedeih par godina (Mobss,
2005). Ovdje geopolitika igra vanu ulogu i ne treba zanemari-
ti kako se veina zaliha zemnog plina nalazi na podruju Rusije
(45 posto), a nakon toga u ostalim zemljama Centralne Azije te
Bliskog istoka. U skladu s takvom geografijom je i problem s
Lal bl all ol$Aa
plinom: ne transportira se tako lako kao nafta, ve su potrebni
povezani plinovodi. Dakle, najjeftiniji i najefikasniji oblik trans-
porta plina je kopnom. Prevoenje posebnim tankerima tzv.
ukapljenog plina (LNG), to posljednjih godina populariziraju
dravni i korporativni krugovi, samo e ubrzati vrhunac kori-
tenja plina, jer se ak 15 posto vrijednosti plina izgubi u pro-
cesu pretvaranja plina u tekue stanje kako bi se mogao prevesti
u posebnim kontejnerima. Takoer, cijeli proces kota puno
vie nego to je prijenos plinovodima. Ali dok ima tko platiti,
ne pita se za ukupnu cijenu.
8 k oi od a a e
Rekli smo kako uzgoj i proizvodnja hrane jednom treinom
utjee na ekoloki otisak. Utjecaj je jo i vei, jer se energija
potrebna za proizvodnju umjetnih gnojiva, pesticida, herbicida
i drugih zatitnih sredstava, kao i energija potrebna za rad me-
hanizacije, procesuiranje i pakiranje hrane te transport ukljuuje
u podruje energije, premda sve vei broj znanstvenika predlae
ukljuivanje te potronje u podruje hrane. Ideja je na tragu
rezultata posljednjih istraivanja koja daju vei udio poljopri-
vrednom i prehrambenom sektoru u ukupnoj potronji ener-
gije, vei i od drugih sektora u drutvu.
Posljednji podaci Organizacije za hranu i poljoprivredu
UN-a (FAO) izneseni u izvjetaju Livestock's Long Shadow
(2007) istiu kako je proizvodnja mesa odgovorna za 9 posto
emisije CO
2
, 37 posto metana, 64 posto amonijaka i 65 posto
duinog dioksida. Kad se uzme u obzir kumulativni uinak
ove emisije, to zajedno daje 18 posto svjetske emisije staklenikih
plinova mjereno u ekvivalentima CO
2
, to daje jai efekt nego
emisija od transporta, naglaavaju autori izvjetaja. Zakljuak je
kako "sektor proizvodnje mesa ima duboke i iroke utjecaje na
okoli koji bi trebali zauzeti jedno od prvih mjesta politike
zatite okolia" (Steinfeld et. al., 2006: 26).
Slino tome, asopis New Scientist je polovinom srpnja
2007. godine objavio rad japanskih znanstvenika s National In-
stitute of Livestock and Grassland Science iz Tsukube koji su
kl u v bALm ZL cl oL
takoer za proizvodnju mesa dobili rezultate vee emisije sta-
klenikih plinova nego od transporta. Studija je raena na pri-
mjeru velikih farmi i klaonica u Japanu, ali bi rezultati bili blizu
za bilo koju zemlju s industrijaliziranim i standardiziranim pri-
stupom proizvodnji mesa. Njihovo istraivanje pokazalo je ka-
ko se za proizvodnju jednog kilograma mesa govedine emitira
staklenikog potencijala zagrijavanja jednakog 36,4 kilograma
CO
2
. Dodatno se zbog otpada iz klaonica, koji zagauje vodu i
tlo, emitira 340 grama sumpornog dioksida, 59 grama fosfata te
se potroi 169 megadula energije. To je zajedno jednako emi-
siji staklenikih plinova koje dobijemo uslijed vonje automo-
bilom tri sata (250 kilometara otprilike), dok su nam sve arulje
u stanu ili kui ukljuene. Treba istaknuti kako se u ovoj studiji
nije raunala emisija od upravljanja infrastrukturom farmi, kao
niti od transporta mesa i mesnih preraevina, pa ovi podaci ne
donose ukupni otisak proizvodnje mesa (Fanelli, 2007).
Jedan od veih autoriteta na podruju energije, ve spo-
minjani Richard Heinberg (2005) nabrojio je opasne trendove
u globalnoj proizvodnji hrane koji po njemu trebaju dobiti svoje
odrive alternative:
1. Povrina za proizvodnju
Unato daljnjem krenju uma kako bi se uzgajale uglav-
nom ratarske kulture kao hrana za ivotinje, smanjuju se ukup-
ne plodne povrine na kojoj proizvodimo hranu. Sirenje grado-
va s jedne strane i irenje pustinja s druge strane sve vie stiu
povrinu na kojoj proizvodimo hranu.
2. Plodno tlo
Krajem 2005. godine objavljeni su satelitski podaci koji po-
kazuju kako nestaje sve vie plodne zemlje, povrinskog sloja tla
koji je najzasluniji za uspjenu proizvodnju hrane. Na godinu
nestane 100.000 kvadratnih kilometara i pretvori se u pustinje.
Imamo zasoljeno tlo zbog pretjeranog navodnjavanja te opa-
danje kvalitete tla uslijed prekomjernog unoenja umjetnih gno-
jiva i zatitnih sredstava.
Lal bl all ol$Aa
Osim katastrofalnog pristupa proizvodnji hrane kojim tru-
jemo i unitavamo tlo, jedan od uzroka je i duboko preoravanje
zemlje ime joj se razbija struktura i unitava ivot u njoj. Postaje
tvrda kao beton, a onda uslijed djelovanja vjetra ih erozije od
ispiranja tla i vodenih bujica nestaje najkvalitetniji dio da. Na
vie od polovine poljoprivrednog tla u SAD-u stupanj erozije je
27 puta vei od sposobnosti prirode da ga obnovi. To je neodvoji-
vi dio masovnog konvencionalnog uzgoja hrane koji ostavlja
tisue i tisue nepreglednih hektara s jednom kulturom. Treba-
mo uvijek imati na umu kako su gotovo sve civilizacije u povijesti
nestajale u trenutku nemogunosti prehrane stanovnitva.
3. Broj farmera u odnosu na broj stanovnika
Broj farmera kontinuirano opada, posebno u najrazvijeni-
jim zemljama zbog velike mehanizacije i centralizacije u poljo-
privredi. U SAD-u se, primjerice, manje od dva posto sta-
novnitva bavi poljoprivredom, a kao posljedica toga velike
prehrambene i poljoprivredne korporacije preuzimaju cjelo-
kupni sektor proizvodnje hrane. Time se gubi i vrijedno znanje
proizvodnje hrane, jer ak i preostali farmeri i poljoprivrednici
uglavnom sjednu u traktor, pobacaju umjetna gnojiva i zatitna
sredstva na polja bez ikakvog dodira i osjeaja sa zemljom.
4. Genetska raznolikost biljnih vrsta
Raznolikost dramatino opada. U Indoneziji je neko uz-
gajano 200 sorta rie, ali "zelenom revolucijom" broj je opao na
etiri sorte. Taj trend pojaan je pojavom genetski modificira-
nih usjeva, gdje je kontrola uzgoja i skupljanja sjemena jo
izraenija. Trenutno u SAD-u od ukupne proizvedene koliine
na genetski modificirane usjeve otpada 89 posto soje, 83 posto
pamuka i 61 posto kukuruza. Kako je GM soja ula na trite,
uvanje sjemena soje je opalo s 31 posto 1991. godine na 10
posto desetljee kasnije. Ti me smo dobili biotehnoloke korpo-
racije hrane i lijekova koje postaju gospodarice u sektoru zdra-
vlja. Koliko je opasan monopol u proizvodnji hrane dovoljno
govori podatak kako se u siromanim zemljama 80 posto sje-
mena uva za sljedeu sezonu, a o tome ovisi sjetva za preko
kl u v bALm ZL cl oL
milijardu malih seljaka i farmera. Sva obeanja GM industrije i
biofarmaceutskih korporacija pokazala su se lanima, od spa-
avanja svijeta od gladi do manjeg koritenja otrovnih zatitnih
sredstava na poljima s GM usjevima. Od poetka primjene
GMO- a do 2008. godine biofarmacuetske korporacije oboga-
tile su svijet sa 159 milijuna kilograma pesticida na svojim usje-
vima koji su trebali svijet spasiti od zagaenja, pa su ih zadueni
lobisti i promotori gotovo izjednaavali s ekolokom poljopri-
vredom (Benbrook, 2009.).
5. Prosjena proizvodnja itarica
Proizvodnja itarica raste iz godine u godinu ( WWI , 2006).
No, Earth Policy Institute upozorava kako zalihe itarica opa-
daju u odnosu na broj stanovnika i na potronju itarica. Razlog
je to u svijetu raste zapadnjaki oblik prehrane koji se bazira
na ogromnoj koliini udjela mesnih i ivotinjskih proizvoda to
uzrokuje potrebu za sve veom proizvodnjom itarica kojima
hranimo ivotinje.
6. Klimatske promjene
Te su promjene uzrokovane pretjeranom emisijom stakle-
nikih plinova, od ega znaajan dio otpada na proizvodnju i
transport hrane. Klimatske promjene nestabilnim vremenskim
uvjetima oteavaju normalnu proizvodnju hrane i prijete urodu.
Ve sada se diljem svijeta mogu zabiljeiti negativne posljedice
klimatskih varijabilnosti na poljoprivredu.
Za vrijeme iznimno toplog ljeta 2003. godine, uz gubitak
20.000 ljudskih ivota, poljoprivredni urod u junoj Europi opao
je za 30 posto. Akademija znanosti i umjetnosti SAD-a je 2004.
godine objavila istraivanje o utjecaju rasta temperature na urod
usjeva. Zakljuili su kako porast temperature za jedan stupanj
uzrokuje pad uroda za 10 posto. U svom istraivanju utjecaja po-
rasta temperature na urod kukuruza i soje David Lobell i Gre-
gory Asner testirali su rezultate na 618 polja kukuruza i 444 polja
soje te zakljuili kako porast temperature od jednog stupnja
smanjuje urod tih kultura za 17 posto. Za riina polja na svaki
porast od jednog stupnja, smanjenje prinosa iznosi 15 posto
Lal bl all ol$Aa
(Henson, 2006). Posljednja istraivanja pokazuju kako se zbog
poveane emisije staklenikih plinova smanjila sposobnost bi-
ljaka da upijaju vodu, to onda poveava opasnost od poplava.
Takoer, time biljke manje vraaju nazad vodu kroz proces eva-
poracije te se oteava uobiajeno kruenje vode u prirodi.
7. Dostupnost pitke vode
esto previamo koliko puno vode troimo u masovnoj
proizvodnji hrane. U SAD-u se ak 85 posto pitke vode koristi
za potrebe poljoprivrede. Pretjerana potronja uzrokuje isui-
vanje dubokih izvora pitke vode, prije nego su se u stanju priro-
dnim putem obnoviti. Ili se koriste sve jae pumpe koje idu sve
dublje ime je potrebno uloiti vie energije.
8. Efektivnost pesticida i herbicida
U posljednja dva desetljea koritenje pesticida poraslo je
za 33 puta. To je totalni zloin nad tlom i poljima, nad zdra-
vljem svog ivog svijeta. Godinje se potroi 27 milijuna tona
pesticida. Svjetski izvoz pesticida vrijedi 15,9 milijarda dolara,
a koritenje je poraslo s 0,49 kilograma po hektaru na 2 kilo-
grama po hektaru ( WWI ; 2006.). No, nametnici kroz eu
izloenost tim preparatima razvijaju i otpornost na njih, zbog
ega se sve obilnije koriste kemijska zatitna sredstva sa sve
teim posljedicama za okoli i klimu.
9. Vrhunac iskoritavanja nafte
Da osiguramo hranu kao nau energiju potreban nam je
unos neke druge energije, to esto previamo. U konvencio-
nalnoj poljoprivredi, potpuno ovisnoj o unosu jeftine energije
bazirane na fosilnim gorivima, njihova sve vea cijena uzrokuje
velike poremeaje. Konvencionalna poljoprivreda ovisna je o
jeftinim fosilnim gorivima - za svaku kaloriju proizvedene hra-
ne potroimo 10 kalorija energije fosilnih goriva. To je suludi
rezultat energetskog odnosa izmeu uloenog i dobivenog.
Pojedemo vie kalorija nafte i plina nego to ih je sadrano u
obroku koji jedemo. U SAD-u svaka osoba godinje pojede
kl u v bALm ZL cl oL
hrane vrijedne 3,6 GJ, proizvedene od ak 80 GJ biomase i 7
GJ kemijskih proizvoda za poljoprivredu.
Kako moemo vidjeti i na povrni pogled, negativni tren-
dovi u proizvodnji hrane meusobno su povezani te izmjenjuju
uloge kao uzroci ili kao posljedice drugih trendova. Prije nego
krenemo dalje, potrebno je dodati kako smo se ovdje dotakli
uglavnom tla, a da hranu proizvodimo i u plavom dijelu naeg
planeta. Premda je 71 posto naeg planeta plavo, 90 posto ulova
ribe odvija se na svega 8 posto mora, to jest na 300 kilometara
od obale. Sposobnost regeneracije ribljeg fonda opada u naj-
veem broju "morskih vrtova". Svega petinu podruja na kojima
se prakticira ribarstvo moemo okarakterizirati odrivima.
Natuknuli smo na poetku dijela o hrani kako usporedo s
unitavanjem lokalne proizvodnje raste prevlast velikih poljo-
privrednih korporacija, a samim time i potpuno nepotrebnog
transporta u proizvodnji hrane. Koliina emisije CO
2
koja do-
lazi od transporta prehrambenih proizvoda pokazuje kako smo
visoko trgovinu i profit od prebacivanja stvari s jednog mjesta
na drugo stavili na piramidi slobodne trgovine. Caroline Lucas,
lanica Europskog parlamenta, daje zanimljive podatke o pot-
puno besmislenoj trgovini hranom izmeu Velike Britanije i
kontinentalne Europe na godinjoj razini:
- perad: izvoz 33.100 tona, uvoz 61.400 tona;
- svinjetina: izvoz 195.000 tona, uvoz 240.000 tona;
- janjetina: izvoz 102.000 tona, uvoz 125.000 tona;
- ive svinje: izvoz 100.000 komada, uvoz 200.000 komada;
- maslac: izvoz 47 milijuna kilograma, uvoz 49 milijuna ki-
lograma;
- mlijeko: izvoz 111 milijuna litara, uvoz 173 milijuna lita-
ra (Haggis, 2007: 86).
Poveanje prometa u SAD-u zbog kupovine namirnica i-
roke potronje u razdoblju od 1990.-2001. poraslo je za 40 posto,
to je tri puta vie od putovanja za druge potrebe i razloge. Od
ukupno potroene energije u SAD-u 17 posto odlazi na proizvod-
nju i distribuciju hrane, koja pak zauzima 20 posto od ukupnog
transporta u zemlji, bez ukljuivanja uvoza. U SAD-u hrana u
prosjeku putuje do polica od 2400 do ak 4000 kilometara.
Lal bl all ol$Aa
Kada se postavi pitanje - koliko ljudi moe ivjeti na Zem-
lji?, potrebno je postaviti protupitanje - kojim nainom ivota? I
uz kakvu prehranu? Godinja potronja itarica po osobi u SAD-
u bila bi dovoljna za svega 2,5 milijarda ljudi s obzirom na
sadanju godinju proizvodnju. Ako bi svi prihvatili prehranu
kakva je prisutna u SAD-u, trebao bi nam urod itarica etiri
puta vei od sadanje ukupne svjetske godinje proizvodnje.
Dakle, trebamo nai snage prihvatiti injenicu kako na svi-
jetu ne moemo svi imati prehranu temeljenu na neprestanoj
konzumaciji mesa, kao to je sluaj u SAD-u, zemljama Euro-
pe, Australiji, a taj se trend sve vie iri. Veliki je problem pri
tome to se veina itarica koristi kao sirovina za proizvodnju
mesa u prehrani ivotinja, a ne izravno za ljude, to bi bilo efi-
kasnije i odrivije. Ekoloki otisak istie kako nam za proizvo-
dnju povra treba u prosjeku 0,78 hektara po osobi na svijetu, a
za proizvodnju mesa 2,1 globalnih hektara.
Farmeri irom svijeta 2004. godine proizveli su 223 miliju-
na tona soje, od ega je svega 15 milijuna iskoriteno za upotre-
bu kroz sojine preraevine. Ostatak od 208 milijuna tona po-
sluio je za proizvodnju ulja (dobiveno je 33 milijuna tona), a
143 milijuna tona ostatak je nakon preanja koji se koristi za
prehranu ivotinja (Brown, 2005., str. 4).
U SAD-u se na godinu potroi 800 kilograma itarica po
osobi. Svega 100 kilograma od te koliine ode na izravnu kon-
zumaciju - kruh, tjesteninu, pahuljice. Ostatak odlazi za pre-
hranu ivotinja koje se nakon toga konzumiraju. Skromno
smanjenje konzumacije mesa moe oduzeti od te brojke 100
kilograma. S obzirom na 300 milijuna stanovnika u SAD-u, to
bi utedjelo 30 milijuna tona itarica i 30 milijarda tona vode za
navodnjavanje. U ovom trenutku idemo u suprotnom smjeru i,
kao to smo rekli, trend se iri na ostatak svijeta kao poeljan,
premda nemamo dovoljno plodne povrine da bismo svi imali
prehranu kao bogate zemlje.
Ovi uzroci imaju za posljedicu da je hrana u visoko indu-
strijaliziranim drutvima podcijenjena. U Britaniji se 2004. go-
dine bacilo 30 do 40 posto kupljene ili uzgojene hrane vrijedne
kl u v bALm ZL cl oL
16 milijarda dolara.
17
U SAD-u se svaki dan baci 43.000 tona
hrane jo uvijek zdravstveno ispravne za konzumiranje. U
SAD-u se na hranu u prosjeku troi svega 9,7 posto od ukup-
nih primanja, to je najmanje u svijetu. Mnogi se pitaju nije li
to povezano s najveim trokovima za lijeenje bolesti, koji iz-
nose 16 posto (M. Pollan, 2006.)?
Tragedija je i sramota dananjeg svijeta da je najsiromanije
stanovnitvo ono koje proizvodi hranu. Od pothranjene i gladne
populacije polovina otpada na male farmere i poljoprivrednike.
Sljedeih 20 posto zauzimaju seljaci bez vlastite zemlje te isto
toliko gradska sirotinja, a na kraju su s 10 posto zajedno ribari,
pastiri i ljudi kojima ivotni prihodi ovise o umama. Malim
poljoprivrednicima sve je tee jer su Svjetska banka i MMF
zahtijevali od zemalja u razvoju liberalizaciju poljoprivrede, pri
emu se oni ne mogu nositi s velikim agrokorporacijama. WTO
je dovrio rasturanje lokalne proizvodnje hrane forsiranjem kvazi
slobodne trgovine i zabranom podupiranja poljoprivredne pro-
izvodnje siromanim zemljama, istovremeno dozvoljavajui bo-
gatim zemljama subvencioniranje svojih agro korporacija.
c e
Iz do sada izreenog jasno proizlazi kako vrijednost svjet-
skih uma ide iznad mogunosti zapaanja ekolokog otiska,
premda je i unutar otiska oito koliko su one vane po biokapa-
citetu. Cesto previamo brojne koristi koje imamo od uma:
hranu i pie, gorivo, drvnu grau, papir, lijekove, zatitu od vje-
trova, apsorpciju CO
2
, sprjeavanje erozije, maliranje odnosno
obogaivanje tla liem, rezervoare za pitku vodu, dom za mi-
lijune biljnih i ivotinjskih vrsta te najvre temelje biorazno-
likosti (Motik i imlea, 2007). Upravo iz tog spleta meusob-
nih odnosa povezanosti ume nas najbolje ue o procesima
kruenja u prirodi i njihovoj vrijednosti. Uenjem od uma
najjasnije shvaamo procese odrivosti u ekosustavima. Sume
17
Usporedo s tim raste konzumacija ve pripremljene hrane. U Britaniji je od 1998.
do 2002. potronja pripremljene hrane porasla za 44 posto.
Lal bl all ol$Aa
su nam i jasno ogledalo kretanja ekolokog otiska u odnosu na
biokapacitet. Ovdje raunamo koliko nam je podruje potreb-
no da upije emitiranu koliinu CO
2
S obzirom na to da oceani
upiju oko 25 posto emisije ugljika, raunamo podruje potreb-
no za preostalih 75 posto. Za prosjek apsorpcije CO
2
uzima se
srednja vrijednost iz 26 uma irom svijeta. U 2006. godini hek-
tar prosjene ume mogao je na godinu apsorbirati emisiju CO
2
jednaku sagorijevanju oko 1.525 litara benzina.
Moramo biti svjesni kako ekosustavi uma nemaju dovolj-
no snage niti sposobnosti apsorbirati sadanje emitirane kolii-
ne CO
2
. Prema podacima FAO-a, u posljednjih pet godina
svijet je izgubio 37 milijuna hektara uma. S obzirom na porast
emisije CO
2
i smanjenje povrine pokrivene umama, kapacitet
upijanja ovog podruja sve je manji. U SAD-u je sposobnost
upijanja CO
2
koju imaju ume, tlo i ostatak ekosustava pala sa
16,9 posto od ukupne emisije CO
2
proizvedene ovjekovim ak-
tivnostima 1990. godine na 11,9 posto 2003. godine.
Od 5,1 milijarda hektara pokrivenih umama, 3,4 milijarde
hektara klasificira se kao tropske kine ume presudne za ou-
vanje bioraznolikosti i stabilnost klime na planetu pa ih je zato
i najvanije zatititi. To je pojas najvrjednijih ekosustava koji se
protee od Latinske Amerike, preko centralnog dijela Afrike i
zavrava svoj kruni put u jugoistonoj Aziji. Istraivanje koje
su po prvi put proveli Lawrence Livermore National Labora-
tory i Carnegie Institution - Department of Global Ecology
pokazalo je kako stabla svoju funkciju apsorbera CO
2
zaista
najefikasnije obavljaju unutar tropskih kinih uma, dok ta
funkcija opada u kontinentalnim umama.
U istraivanjima amazonskog podruja pokazano je kako
tamonje tropske kine ume zadravaju tri etvrtine kie koja
padne i vraaju je nazad izravno ili kroz transpiraciju, dok se
svega jedna etvrtina odbije i ode na Atlantski ocean. Time je
dokazana njihova vrijednost za kruenje vode u prirodi i nasta-
nak kinih oblaka. No, situacija je obrnuta na tlu gdje je uma
iskrena i pretvorena u panjak ili polje za uzgoj soje. Time 2
milijuna hektara, koliko se godinje iskri uma u amazonskom
kl u v bALm ZL cl oL
podruju, negativno utjee na prirodni mehanizam kruenja
vode. Povrh svega, tropske kine ume u sebi uvaju gotovo po-
lovicu CO
2
sadranog u svoj vegetaciji na planetu.
Ekoloka organizacija Greenpeace 2006. godine objavila je
rezultate istraivanja u kojima je dokazala kako i najpoznatije i
najjae prehrambene korporacije imaju odgovornost za krenje
tropskih kinih uma u amazonskom slivu. U istraivanju je
isplivalo na povrinu kako agro-gigant iz SAD-a Cargill ima
ak 13 izgraenih skladita za soju u regiji Amazone. Cargill
opskrbljuje restorane McDonald's u Europi sa ak 50 posto
mesa peradi. Pratei rutu iz tih skladita do europskih luka, ja-
sno se pokazalo kako soja iz amazonskih prauma zavrava kao
hrana za perad koja zavrava u McDonald'sovim restoranima.
WWF je iznio podatke kako ak 80 posto emisije staklenikih
plinova Brazila ne potjee od transporta i koritenja automobi-
la, ve od deforesterizacije, spaljivanja i krenja tropskih kinih
uma pri emu se emitiraju velike koliine CO
2
pohranjenog u
umama.
Pritisak na ume sve je vei i intenzivniji, pa pored dosa-
danjih uzroka krenja umskih prostora zbog drvne grae i
preraevina te proizvodnje mesa, odnedavno je znaajan trend
smanjenja umskih prostora i zbog plantaa biljaka iz kojih se
proizvode biogoriva, posebno u jugoistonoj Aziji. Ovdje se
podruja uma, poljoprivrede i energije sjedinjuju u sektor tran-
sporta koji je veliki potroa energije, a kroz proizvodnju biogo-
riva utjee i na poljoprivredu, dostupnost i cijenu hrane te naj-
vrjednije globalne umske fondove.
u v od a
U ekoloki otisak nije ukljuena dostupnost pitke vode, jer
je postojao problem izraavanja indikatora za vodu u ekviva-
lentnim omjerima - globalnim hektarima koje raunamo u eko-
lokom otisku. Otisak se tek neizravno raunao preko energije
potrebne da se voda dostavi i podruja na kojem su rezervoari i
tankovi. No, posljednji Living Planet Report 2008. otisak vode
za drave posebno prezentira te predstavlja kao ukupni volu-
Lal bl all ol$Aa
men vode koji je na globalnoj razini potreban da se proizvedu
sve robe i usluge koje konzumiraju stanovnici (GFN & WWF,
2008: 20). Time se otisak vode, premda drugaijeg temelja, pri-
bliio konceptu ekolokog otiska za raunanje podruja koja su
nam potrebna za proizvodnju roba i usluga koje konzumiraju
stanovnici neke drave. Ukupni otisak vode sastoji se od dvije
komponente: unutranjeg otiska vode u okviru kojeg su sve ro-
be i usluge proizvedene i konzumirane unutar granica drave,
te vanjski otisak vode koji se odnosi na potroenu vodu za robe
i usluge koje smo uvezli. Moemo rei kako globalno uvozni
otisak vode zauzima vie od jedne estine ukupnog otiska. Pro-
sjeni globalni otisak vode po stanovniku je 1,24 milijuna litara.
Najveu potronju otiska vode po glavi stanovnika ima prvih
pet drava: SAD (2,48), Grka (2,38), Malezija (2,34), Italija
(2,33) i panjolska (2,32).
Unutar drava otisak potronje vode je, radi preciznijeg
mjerenja, podijeljen na tri tipa vode: zeleni tip na koji utjee
poljoprivreda; plavi tip koji se odnosi na potroenu vodu u
poljoprivredi (koja ne ude u sustav nego "nestane", primjerice
evaporacijom); sivi tip koji se odnosi na vodu koja izlazi zaga-
ena nakon koritenja u industriji, kuanstvima ili poljoprivre-
di. S obzirom na potronju u poljoprivredi te industrijskim pro-
cesima, ovdje su daleko od drugih drava u potronji otili In-
dija, Kina, SAD, Indonezija i Brazil.
Vanost pitke vode sve e vie rasti u godinama koje dolaze,
a mnogi joj predviaju i status uzroka sukoba (Shiva,2006). Na
globalnoj razini godinje gubimo 4000 kubnih kilometara pi-
tke vode.
Kao i kod hrane i ovdje je jedna od glavnih prepreka nera-
vnomjerna raspodjela pitke vode.
18
Primjerice, u SAD-u se u
prosjeku po osobi potroi 500 litara dnevno, u Velikoj Britaniji
18
Oekivanja kako e nedostatak pitke vode biti rijeen procesom desalinizacije,
posebno u pustinjskim zemljama, ipak su u ovom trenutku nerealna. Voda dobivena
desalinizacijom u ovom trenutku osigurava tek 0,25 posto potroene pitke vode.
Vidjeti: Mason, C. (2006) A Short History of the Future - Surviving the 2030 Spike,
London: Earthscan.
kl u v bALm ZL cl oL
200 litara, a stanovnici siromanih zemalja imaju svega neko-
liko litara dnevno za sve svoje potrebe. Prosjenoj osobi dovolj-
no je oko 50 litara za dnevne potrebe, ako ne uraunamo pro-
izvodnju hrane i ostale usluge.
Voda postaje i veliki biznis pa raste kontrola privatnog sek-
tora nad gradskim vodovodima i odvodnjom, ali i prodaja pitke
vode u bocama, ak i u zemljama gdje je voda iz slavina sasvim
dobra za pie. Potronja vode u bocama dosegla je 154 milijar-
de litara u 2004. godini, to je ak 57 posto vie u odnosu na
2000. godinu.
Istraivanja miljenja javnosti pokazala su kako potroai
neopravdano veu vodu u bocama uz zdraviji ivotni stil,
premda ta voda uglavnom nije zdravija od vode iz slavine. Me-
utim, ak je 40 posto vode u bocama zapravo voda iz slavine
obogaena odreenim mineralima koji nemaju dokazane pozi-
tivne uinke na zdravlje. Dapae, francuski Senat savjetovao je
potroaima koji piju vodu u bocama da mijenjaju proizvoae,
jer bi pretjerano uzimanje jednih te istih minerala u veim do-
zama moglo biti opasno (Arnold, 2006).
Proizvoaima pitke vode (koliko god taj pojam suludo
zvuao) dodatno ide na ruku to su zakoni u Europi i u SAD-u
puno stroi za kvalitetu vode iz slavine nego za vodu u bocama.
Ne samo da u veini dijelova svijeta nije kvalitetnija od vode iz
slavine nego voda u bocama zahtijeva unos golemih koliina
energije, koritenje fosilnih goriva i gospodarenje otpadom.
Prema podacima Instituta Container Recycling iz SAD-a,
ak 86 posto plastinih boca u kojima je bila voda postanu
otpad i zavre na odlagalitima. Spalionice u kojima zavravaju
PET boce esto emitiraju dioksin i ostale otrovne plinove. ak
40 posto plastinih boca koje odu na reciklau u SAD-u zapra-
vo bude izvezeno u zemlje kao to je Kina.
Sto se tie vezanosti energije i vode, moemo rei kako vo-
da jest obnovljiv izvor energije, ali to ne znai da emo svaki
oblik koritenja vode smatrati odrivim i prijateljskim prema
okoliu i ljudima. Primjerice, velike hidroelektrane uzrokuju
brojne ekoloke i socijalne probleme neovisno o tome to kori-
Lal bl all ol$Aa
ste vodu kao izvor za proizvodnju energije. Iz tih razloga vie ih
ne stavljamo u skupinu nove generacije obnovljivih izvora ener-
gije. Prilikom izgradnje velikih brana emitiraju se znaajne ko-
liine CO
2
zbog krenja uma, a posebno se kao problem javlja
emisija metana, jer poplavljene biljke trule pod vodom (IRN,
2006). Zadnje istraivanje na ovu temu objavio je u rujnu 2007.
godine brazilski Nacionalni institut za prostorna istraivanja. U
izvjetaju se istie kako 52.000 velikih brana koliko ih ima u
svijetu, godinje emitira ak 104 milijuna metrikih tona meta-
na, to ini 4 posto svjetske godinje emisije, daleko vie nego
to bi dozvolio imid velikih hidrocentrala kao ekoloki prija-
teljskih elektrana (Phelan, 2007). S obzirom na forsiranje ve-
likih hidroelektrana kao znaajnog dijela opskrbe neke drave
elektrinom energijom pomou obnovljivih izvora energije, ne
udi to trenutno i financijeri velikih hidroelektrana kao to je
Svjetska banka te energetske korporacije i drave koje dobivaju
znaajne koliine energije tim putem, guraju ovu temu pod te-
pih ili, slikovito reeno, pod svoje rezervoare. No, kao i metan
koji nade svoj put iz potopljenih podruja, tako i ova tema
zasluuje udahnuti zraka, premda se u ovom trenutku i sam
I PCC (Meunarodni panel znanstvenika za klimu) ne eli oz-
biljnije prihvatiti njezina istraivanja. Jasno je i zato jer, kako
smo rekli, time bi se svi oni koji forsiraju velike hidroelektrane
kao istu i ekoloku energiju, izgubili u plinu 25 puta potent-
nijem od CO
2
Primjerice, kada bi se istraila emisija metana iz
4500 brana u Indiji, njena emisija bi mogla skoiti za ak 40
posto.
Dodatan problem s velikim branama je unitavanje eko-
sustava i bioraznolikosti, a goleme su i negativne socijalne po-
sljedice kao to je raseljavanje ljudi i brojni sluajevi krenja
ljudskih prava.
L l t ad
Rekli smo kako ekoloki otisak rauna i podruje koje nam
je potrebno za odlaganje i apsorbiranje otpada kojeg proizvede-
mo. Moemo bez ikakvih dubioza odmah rei kako su naa
kl u v bALm ZL cl oL
drutva zapravo drutva otpada kojeg po mogunosti pokua-
vamo sakriti i odbaciti to je mogue dalje od nas osobno.
Upravo zbog linearnog pristupa ekonomskom rastu, otpad
je krajnji proizvod naih drutava. Sve vee gomilanje otpada,
posebno onog kojem treba dugo vremensko razdoblje za raz-
gradnju, unitava kvalitetu biokapaciteta i njegovu sposobnost
osiguravanja prijeko potrebnih resursa. Gomilanjem otpada po-
kazujemo i koliko nam je neefikasan sustav ili proizvodni pro-
ces.
Proizvodnja otpada u SAD-u i zemljama EU-a raste. Ko-
liina komunalnog otpada izmeu 1960. i 2005. godine u
SAD-u se utrostruila i trenutno iznosi 245 milijuna tona na
godinu. U EU-u se na godinu baci 3,5 tone otpada po stanov-
niku, od ega je komunalnog otpada 577 kilograma, to je za
razdoblje od 1995. do 2003. poveanje za 23 posto, premda je
EU imao plan o smanjenju na 300 kilograma proizvedenog
otpada po osobi. Sve to se dogaa unato pojaanim aktivnosti-
ma recikliranja. Uglavnom se kod spominjanja otpada i sjetimo
prvo recikliranja, iako je to samo jedna od mogunosti gospo-
darenja otpadom.
Velik dio odgovornosti za pretjerano i preesto odbacivanje
korisnih stvari ima sistem koji zapravo promovira beskonanu
i neodgovornu potronju. Jo kao djeca izloeni smo teroru rek-
lama gdje je glavno pravilo kupi - potroi - baci. Na reklame se
2005. godine potroilo 570 milijarda dolara. No, kao to smo
rekli, ekosustavi i biokapacitet naeg planeta nisu beskonani i
zahtijevaju upravo odgovornost u koritenju i odnosu prema
biokapacitetu.
Apsurdno je da u mnogim zemljama i do polovine volume-
na prosjene kante za smee zauzima upravo organski otpad
(hrana iz kuhinje i papir/karton), unato injenici da se ovog
tipa otpada vrlo jednostavno moemo rijeiti kompostiranjem.
Kontejner pun otpada u stvari je kontejner krivo upotrijeblje-
nih resursa. McDonough i Braungart (2002) istiu kako bi
mogunost recikliranja trebala biti ukljuena i u prvotni proces
proizvodnje odreenog proizvoda. Bez toga ne bi niti trebalo
Lal bl all ol$Aa
zapoinjati proizvodnju. Ovako se pod krinkom recikliranja,
istiu ovi autori, zapravo dogaa "smanjivanje kvalitete prvot-
nog proizvoda kroz odreeno vrijeme" (2002: 56), to oni nazi-
vaju "downcycling". Pri tome daju primjere plastinih flaa ili
aluminijskih limenki za pie, gdje se prilikom recikliranja goto-
vo uvijek dobije plastika ili aluminij slabije kvalitete, koji onda
nisu pogodni za stvaranje istog proizvoda od kojeg su nastali,
ve im je potrebno "obogaivanje". To uzrokuje gubitak energije
i dodatno zagaenje. U tom smislu treba biti oprezan s opim
hvalospjevima recikliranju i prouiti gdje se zaista radi o mo-
gunosti iskoritavanja istog materijala gotovo neogranien
broj puta.
19
Kratkoroan nain razmiljanja najee odluuje "rjeavati"
problem otpada gradnjom spalionica koje najee imaju nedo-
voljno visoke temperature paljenja otpada i loe proistae prije
emisije u zrak, pa su jedne od najveih proizvoaa otrovnog
kemijskog plina dioksina. Vrlo esto se kao argument u prilog
izgradnji spalionica navode primjeri iz bogatijih zemalja koje
su puno uloile da spalionice spale sav otpad i spojeve koji na-
staju izgaranjem ili da imaju visoko kvalitetne proistae. Ali to
je zaista samo jedan od mnogih kratkovidnih pristupa u rje-
avanju problema. Jer nam i nakon spalionica, od ukupne
koliine otpada, ostane 30 posto pepela koji takoer nije bezo-
pasan. ak i da otpad maknemo na taj nain i dalje ostaje pro-
blem konzumiranja nepotrebnih stvari koje za svoju proizvo-
dnju zahtijevaju velik unos energije i resursa. Spalionicama za-
pravo stvaramo iluziju rjeavanja problema, jer se opet bavimo
posljedicom, a ne uzrokom.
19
Kako bi potkrijepili tu svoju tezu i stajalite, McDonough i Braungart su tiskali
svoju knjigu Cradle to Cradle na posebnom plastinom papiru, koji je vodootporan i
unaprijed dizajniran da se prilikom njegova recikliranja ne gube svojstva kvalitete
prvotnog materijala.
kl u v bALm ZL cl oL
l e e a a ob o te olo ke
!ata o ga e
Skeniranje ekolokog otiska ne moemo zavriti bez du-
bljeg pogleda u podruje tehnologije. Nain koritenja tehno-
logije utjee na na ekoloki otisak. Jasno je kako energetski
efikasno koritenje tehnologije moe utedjeti energiju, odno-
sno smanjiti pritisak na iskoritavanje resursa. Nema nikakve
sumnje da su brojna tehnoloka otkria ili proizvodi poveali
kvalitetu naeg ivota. I da za smanjenje ekolokog otiska tre-
bamo i dalje istraivati mogunosti u podruju tehnologije.
Ipak, po svemu to sam istraio i nauio, ispada da smo se
uljuljkali u slijepo vjerovanje kako e nas tehnologija spasiti od
sadanjih problema te smo je tako postavili kao temelj ideolo-
ke piramide pasivnosti. Time je nastavljeno epanje u naem
kretanju prema odrivijem svijetu jer ne traimo rjeenje u uzro-
ku, u nama samima, ve uporno stvaramo fiksaciju boljeg i kva-
litetnijeg kretanja poboljavanjem naih taka. Odlian primjer
su HCFC plinovi (hidroklorofluorougljici) kao zamjena za
CFC plinove (klorofluorougljici), koji su najvei uzrok uni-
tenja ozonskog omotaa jer se, s obzirom na to da sadre vo-
dik, bre razgrauju. Bili su dugo godina hvaljeni zbog uspjeha
Montrealskog sporazuma koji je temelj brige za ozonski omota
zabranio koritenje CFC-a. No, premda manje opasni za ozon-
ski omota, HCFC plinovi imaju opasan stakleniki potencijal
i to triavih 10.000 puta jai od CO
2
, sve stoga jer netko prije
slavlja zbog spasonosnog rjeenja za nae hladnjake i klima
ureaje, nije prijavio tu sitnicu. Sada su svi svjesni kako je
rjeenje postalo problem s obzirom na poveanu potronju i
razornost HCFC- a pa slavimo nove zamjene.
Za knjigu koja eli prikazati kako je razvoj zgazio odrivost
vano je ii u potragu za svim oblicima gaenja, posebno onda
kada su teke izme zakamuflirane u meke sandale. Pogledajmo
zato neka tehno-ftx rjeenja ostavljaju iza sebe otiske na eko-
sustave i ivote ljudi vee od oekivanih.
Sjeate se kako smo u dijelu o energiji istaknuli sporenja
oko vrhunca iskoritavanja lake nafte, dakle one do koje je jed-
Lal bl all ol$Aa
nostavno i jeftino doi. Upravo su visoke cijene nafte uinile
konkurentnijima tehnoloki zahtjevne i skupe oblike vaenja ili
dobivanja nafte. Trenutno se najvie teke nafte iskoritava kroz
bitumenski ili katranski pijesak kojeg najvie ima u Kanadi, Ve-
nezueli i Rusiji. Ono to je zanimljivo, a povezano je i s tezama
o vrhuncu iskoritavanja nafte, jest to se unazad nekoliko go-
dina zaista velika nalazita katranskog pijeska unose u podatke
o naftnim rezervama neke zemlje, unato tome to se radi o
potpuno drugaijem resursu od nafte u Saudijskoj Arabiji ili
Nigeriji. No, na slubenim statistikama Oil & Journal Magazi-
nea stoji kako je Kanada trea na svijetu u naftnim rezervama.
Za koritenje nafte iz katranskog pijeska, mora se iskopati dvije
tone tla da bi se dobio jedan barel nafte. Proces rafiniranja bi-
tumena energetski je zahtjevan i emitira tri do etiri puta vie
staklenikih plinova nego vaenje nafte iz tradicionalnih polja.
To doslovno preobraava krajolik kanadske pokrajine Alberte
gdje se trenutno kri na tisue hektara uma kako bi se otvorio
teren za iskapanje rude iz koje se onda cijedi nafta.
20
Na sastanku vodeih naftaa i politike elite SAD-a i Ka-
nade poetkom 2006. godine, predstavnici SAD-a zatraili su
peterostruko poveanje proizvodnje nafte u Alberti kako bi se
namirili rastui apetiti SAD-a. Nije udna tolika briga ako
znamo kako 75 posto sve proizvedene nafte iz katranskog pije-
ska u Kanadi odlazi za potrebe junog susjeda. Time se proka-
zala i iluzija pojedinih ekologa kako e se djelominim posku-
pljenjem nafte svijet brzo preorijentirati na obnovljive izvore
energije. Skupa cijena lake nafte, samo je uinila konkurent-
nijom i zanimljivijom onu teku, ije e deriviranje i iskori-
tavanje emitirati jo vie CO
2
, unititi lokalne ekosustave i
pridonijeti klimatskim promjenama.
Kao to se za daljnje nesmetano i nekontrolirano iskori-
tavanje nafte spas pokuava pronai u tehnolokim rjeenjima
20
Upravo zbog istraivanja i proizvodnje teke nafte Kanada ima velikih problema u
smanjenju emisije svojih staklenikih plinova, tako da su najavili i potpuno odu-
stajanje od Kyoto protokola. Trenutna emisija plinova vea je za 24 posto od zadanog
cilja, a raste prema 30 posto.
kl u v bALm ZL cl oL
poput dubljih buotina i teih vrsta nafte, tako se kratkorono i
pogreno nudi rjeenje i s tezama o nesmetanom koritenju
veih koliina ugljena. Novi trend rasta iskoritavanja ugljena,
za proizvodnju energije esto se opravdava nadom u tehnoloko
postignue "skladitenja ugljika" i "sekvestracije" (zapljene ili
uklanjanja) ugljika iz emisije.
Taj trend poiva na ideji da se uobiajena emisija ugljinog
dioksida iz elektrana uhvati i uskladiti. Trenutno je nekoliko
projekata ovog tipa u fazi istraivanja. Proces nazvan Integra-
ted Gasification Combined Cycle (Integrirana plinifikacija
kombiniranog kruga) ima za cilj uloviti ugljini dioksid prije
nego napusti elektranu, ali trenutno je u svijetu svega nekoliko
pokusnih elektrana koje koriste ovu tehnologiju, prije svega
zbog velikih financijskih ulaganja koja su potrebna za takvo
funkcioniranje elektrane na ugljen. Drugo kvazirjeenje je po-
hranjivanje ugljika u naputena naftna i plinska nalazita. U
Sjevernome moru norveka kompanija Statoil ubacuje milijun
tona ugljika u svoja biva plinska polja na dnu mora. U ljeto
2008. godine u Njemakoj je poela s radom prva elektrana
snage 1.600 MW koja koristi tehnologiju hvatanja i pohrane
ugljika. Projekt e uloviti 100.000 tona CO
2
na godinu i po-
spremiti ga 3000 metara ispod povrine u iscrpljenom plinskom
polju udaljenom 200 kilometara od elektrane.
Nekoliko je problema sa skladitenjem ugljika duboko u
morima te u naputenim buotinama, poljima i ugljenokopima.
Dugoronost te strategije je upitna jer se postavlja pitanje mo-
gu li spremnici drati ugljik dovoljno dugo "zatoenim", kolika
je opasnost za ljude koji bi ivjeli u blizini ako doe do isputanja
plina zbog potresa ili neke druge nepogode, a trei je problem
koliina prostora koja nam stoji na raspolaganju za tu svrhu s
obzirom na koliine CO
2
koje emitiramo. I dok britansko Mi -
nistarstvo trgovine i industrije istie kako ima vie nego dovolj-
no prostora za skladitenje svog svjetskog ugljika, drugi kau
kako je za sadanju emisiju CO
2
prostora za skladitenje do-
voljno tek za 45 godina (Haggis, 2007). Takoer, ako bismo
eljeli skladititi sadanju emisiju CO
2
iz elektrana na ugljen,
Lal bl all ol$Aa
trebali bismo ubacivati nazad u Zemlju 50 kubnih kilometara
tekueg CO
2
svaki dan sljedea dva stoljea, to je suluda ideja
(Flannery, 2005). Dodatni je problem to se znaajan dio tih
prostora pogodnih za skladitenje nalazi prilino daleko od
elektrana koje bi trebale pospremiti svoju emisiju ugljika, a vea
udaljenost zahtijeva vee trokove. U ovom trenutku postoje
ozbiljna neslaganja oko trokova skladitenja ugljika, od IEA-e
koja maksimalni iznos ograniava na 100 dolara po toni, do
IPCC-a koji taj iznos die na 270 dolara po toni, ako skladitimo
ugljik iz elektrana na ugljen. Mnoge ve izgraene elektrane
nalaze se predaleko od moguih skladita ugljika, pa uz velike
trokove skladitenja to cijeli proces ini iznimno skupim. Ovi
argumenti natjerali su i samu IEA-u da zakljui kako skladite-
nje ugljika u nekim irim razmjerima nije mogue u sljedeih
desetak godina, a u ekonomski razvijenim zemljama najvje-
rojatnije e se moi koristiti kao alat u borbi protiv emisije CO
2
tek od 2030. godine (Monbiot, 2006.). Flannery (2005) istie
kako e u najboljem scenariju biti mogue uskladititi tek 10
posto emisije iz elektrana na ugljen.
Skladitenje ugljika ne rjeava prekomjerno koritenje fosi-
lnih goriva, ratove za resurse i ugroavanje politike stabilnosti
u svijetu, krenje ljudskih i uroenikih prava zbog grabei za
teritorijem na kojem su nalazita, lokalno zagaenje zraka te
brojne druge probleme (TI, 2006).
Pretjerana vjera u svrsishodnost "nadoknade ugljika"jo je
gori primjer fantaziranja o "micanju" ugljika iz nae emisije, pri
emu bogati ljudi, korporacije i zemlje ele otkupiti odnosno
zasaditi svoju emisiju ugljinog dioksida. Ako elite letjeti avio-
nom bez grinje savjesti ili "izbalansirati" bilo koju vrstu vlasti-
te potronje energije, dovoljno je da uplatite odreenu svotu
novaca koji e se uloiti u projekte zatite okolia ili koritenja
obnovljivih izvora energije, a moete uplatiti i sadnju stabala u
zemljama u razvoju. I zbog toga su svi odjednom "carbon neu-
tral", od Rolling Stonesa do Ala Gorea. British Airways su-
rauje s organizacijom Climate Care i omoguava putnicima
da plate svoju emisiju CO
2
. Tako se za put od Londona do
kl u v bALm ZL cl oL
Sydneya moe nadoplatiti 28,83 funta. Australska firma Cli-
mate Friendly obeaje kako "u svega par minuta, za cijenu jed-
nog kapucina tjedno, moemo postii neutralni utjecaj na kli-
mu" (Ma'anit, 2005: 6).
Cijela pria s nadoknadom ugljika ima vremenski problem.
Naime, utjecaj emisije iz aviona i drugih vozila ima trenutni
uinak na klimu. Stablima treba vremena da narastu i predstav-
ljaju privremeno skladite ugljika, jer podlijeu bolestima, poa-
rima, sjei i prirodnom prestanku ivota. Naftu pod zemljom
smatramo trajnim skladitem ugljika, jer bi bez nae aktivnosti
tamo i ostala.
Dodatni problem s nadoknaivanjem emisije ugljika sad-
njom stabala je u tomu to se uglavnom sade monokulture euka-
liptusa i bora, a onda slijede mnoge negativne posljedice: ugro-
avanje rezervoara pitke vode, poveano kiseljenje tla, smanjenje
bioraznolikosti, vee koritenje pesticida. Okvirna konvencija
Ujedinjenih naroda o promjeni klime (UNFCCC) dozvoljava
koritenje genetski modificiranih stabala kao nadomjestak za
emisiju ugljika. Nije udno da ih pojedina plemena u Amazoni
nazivaju "vrajim stablima".
21
Upravo zato unutar EU sheme za
trgovanje emisijom sadnja stabala kao nadomjestak nije doz-
voljena, ve samo ulaganje u projekte energetske efikasnosti i
obnovljivih izvora energije. Ovdje treba naglasiti kako se esto
dogaa koritenje novca dobivenog nadoknadom ugljika za
projekte koji ve imaju zaokruenu financijsku konstrukciju i
realizirali bi se i bez sredstava iz tog izvora, ime ideja nadok-
nade dodatno gubi smisao.
Zavaravanje nadoknadom ugljika ne treba nas uditi, jer
ima jasnu financijsku raunicu. Svjetska banka procjenjuje kako
je globalno trite ugljikom vrijedilo 11 milijarda dolara do
kraja 2005. godine, to je 10 puta vie od prethodne godine.
21
Najbolji pregled neuspjenih "carbon neutral" projekata moe se nai u opsenoj
studiji Dag Hammarskjld Centra u programskoj seriji Development Dialogue no.
48. U popisu literature pod Lohmann, L. (2006) Carbon Trading - a critical conver-
sation on climate change, privatisation and power. URL:http://www.dhf.uu.se/pdffi-
ler/DD2006_48_carbon_trading/carbon_trading_web.pdf
Lal bl all ol$Aa
Najivlji dio svjetske trgovine je europski Emissions Trading
Scheme, koji je 2006. godine zauzimao ak dvije treine ukup-
ne trgovine ugljikom. Ugljik je pretvoren u poeljnu valutu.
Unutar UN-ova Clean Development Mechanisma (CDM)
pod Kyoto protokolom, najvie se ulae u projekte vezane za bio-
energiju koji zauzimaju vie od polovine svih projekata, uglav-
nom vezanih za industrije eera, rie, kukuruza i palmi. U
UN-ovim programima trgovanja ugljikom svega 2 posto pro-
jekata ukljuuje investicije u obnovljive izvore energije i projekte
ouvanja ve postojeih uma. Polovinom 2007. godine World
Wi de Fund for Nature (WWF) objavio je izvjetaj Emission Im-
possible u kojem je zakljueno kako je i Program EU-a za trgovi-
nu kvotama ugljikom (ETS) posluio kao paravan za nesmanji-
vanje emisije staklenikih plinova, jer je odobreno previe kvota
europskim korporacijama kojima one kupuju emisiju ili od po-
slovnog sektora ili od drava koje imaju manju emisiju.
David Morris s Institute for Local Self-Reliance sumira
probleme nadoknade ugljika:
1. Kupovanje nadoknade ohrabruje osjeaj samodopadnosti.
Usporedba sa srednjovjekovnim otkupljenjem grijeha. Stva-
ra se iluzija istoe, onda u odnosu na propagandu crkve, a sada
u odnosu na planet. SAD koji trenutno emitira 20 posto svjetske
emisije staklenikih plinova mogao bi, ako uzmemo prosjenu
cijenu od 10 dolara nadoknade za tonu ugljika, nadoknaditi
svoju ukupnu emisiju za svega 50 milijarda dolara. To im je
sitni naspram do sada utroenog za okupaciju Iraka i neto
malo vie od 5 posto godinjeg prorauna Pentagona.
2. Trgovina ugljikom inherentno vee prijevare i manipulacije.
Kao i na svakom tritu i ovdje je cilj kupiti jeftinije i pro-
dati skuplje, to bi trebalo posebno iskljuiti u odnosu prema
prirodi i vanosti ekosustava.
3. Trgovina ugljikom ohrabruje male kozmetike promjene.
Kako smo vidjeli, trgovina ugljikom olakava savjest bez da
preispitamo neodrivi ivotni stil, a posebno se time potkopava
kl u v bALm ZL cl oL
znaajnija promjena unutar samog drutva jer se promoviraju
rjeenja koja ak i pogoravaju postojee stanje.
4. Trgovina ugljikom potkopava lokalni holistiki pristup.
Ignoriranje injenice da lokalna elektrana na ugljen sad-
njom stabala po Africi ne ukida emisiju ostalih toksinih i opa-
snih plinova koji ugroavaju kvalitetu lokalnog zraka (Morris,
2007).
Ako se i koristi, trgovina ugljikom po Morrisu treba biti
lokalna, s ulaganjima u projekte na licu mjesta, gdje se i emitira
ugljik, jer inae vodi ka privatizaciji atmosfere. Bogati su zaga-
dili atmosferu i sada sa zaraenim novcem nastavljaju isti iv-
otni stil te peru savjest. Daljnjim neodgovornim koritenjem
fosilnih goriva samo emo pojaati utjecaj klimatskih promjena
i potpomognuti da se stabla koja sadimo u ime nadoknade emi-
sije tee odre. Dapae, veom emisijom poveavamo vjerojat-
nost da ume odumru i time dodatno pridonesu emisiji sta-
klenikih plinova. Ovo, jasno, ne znai kako nije korisno saditi
stabla, dapae. Ali to nam ne smije biti lavor za pranje savjesti
zbog neodrivog ponaanja. Najbolje je cijelu priu opisao Oli-
ver Rackham, botaniar s Cambridgea: "Govoriti ljudima kako
e sadnja stabala rijeiti klimatske promjene isto je kao uvjera-
vati ih kako trebaju piti vie vode da bi zaustavili dizanje razine
mora." (Ma'anit, 2005: 4).
S obzirom na blagoglagoljivu kampanju i u zeleno zapaki-
ran klju u ruke, nuklearna energija predstavlja izvrstan primjer
odnosa nae civilizacije prema svijetu i samima sebi: zaepi
negdje gdje curi i nadaj se da druge rupe koje si pritom proko-
pao nitko nee primijetiti.
Trenutno 440 reaktora u preko 30 drava zadovoljava oko
6 posto svijetu potrebne energije. Donedavno smatrana umrt-
vljenim energetskim resursom, jer se osjetno smanjio broj novo-
izgraenih nuklearnih elektrana od nesree u ernobilu 1986.
godine, u zadnje ih se vrijeme sve ee spominje kao gotovo
presudno rjeenje u istovremenoj mantri - osigurati rast potro-
nje energije i fingirati borbu protiv klimatskih promjena.
Lal bl all ol$Aa
Ulogu paravana za pumpanje propagandnog balona ima go-
tovo zanemariva emisija CO
2
prilikom rada nuklearnih elektra-
na. I na to su se nepotrebno nasapunali i mnogi istih ruku. James
Lovelock, autor poznate teze o Geji, naem planetu kao ivom
biu koje osjea, u prvoj polovici 2004. godine osvanuo je na na-
slovnici The Independenta sa stavom o nuklearnoj energiji kao
spasu protiv klimatskih promjena. Optuio je kritiare nuklearne
industrije za "iracionalni strah nadohranjivan od holivudsko-ze-
lenih lobija i medija" (Ma'anit, 2005), proglasivi nuklearnu ener-
giju najsigurnijim i najistijim oblikom energije. Uz napomenu
kako nemamo vremena za eksperimentiranje s vizionarskim obli-
cima energije. Lovelock je proglasio vjeru u obnovljive izvore
energije romantinom glupou, a nuklearnu energiju "iskrom
nade" i "slamkom spasa" za sve vee energetske apetite i klimatske
promjene. Kao da su ekali dozvolu, na njega su se nadovezali
mnogi drugi visokopozicionirani zaljubljenici u planet. Jedan od
osnivaa Greenpeacea Patrick Moore, zastupao je nuklearnu
energiju ak pred amerikim Kongresom, a i prvaci "obnovljivih
izvora energije" iz Centre for Alternative Technology u Walesu,
njegovi direktori Paul Allen i Peter Harper, zakljuili su niim
izazvani kako bi "najgora nuklearna katastrofa bila nita naspram
najgore klimatske katastrofe" (Ma'anit, 2006: l).
22
Ovaj naizgled dobro utimani zbor odluio je ignorirati
dobro poznatu i razumljivu simfoniju koja proizlazi iz same
biti koritenja nuklearne energije, a ona pie precizne note ra-
unanja ukupno potroene energije, pa sukladno tome i emisije
CO
2
potrebne da se nuklearna elektrana uope pusti u pogon.
U Oko institutu iz Njemake jo su 1997. godine prezentirali
podatke koji kazuju kako u raunanju ukupnog ivotnog kruga
potroene energije, nuklearke zahtijevaju dva puta vie CO
2
od
vjetroelektrana, ak i kad se raunaju proizvedeni kilovat-sati.
Nedavne studije jo su poraznije za nuklearne elektrane, jer se
poveavaju trokovi i unos energije za iskapanje urana, proce-
22
Paul Allen je u kasnijem uvodniku Clean Slate koji izdaje CAT zauzeo drugaije
stajalite.
kl u v bALm ZL cl oL
suiranje i transport. Ukupna emisija CO
2
u jednoj nuklearnoj
elektrani, kada se urauna i emisija prilikom iskapanja rude,
transporta, procesuiranja i dekomisije, raste do 70 posto emisije
elektrane na ugljen iste snage.
Dodatno udi, za sada retoriko, forsiranje nuklearnih elek-
trana kao jednog od glavnih pogona protiv klimatskih promjena,
jer bi ak i znaajnije poveanje broja nuklearnih elektrana za-
hvatilo samo dio problema koje veemo za klimatske promjene,
odnosno samo proizvodnju struje. Ako bismo nuklearkama e-
ljeli zamijeniti elektrane pogonjene fosilnim gorivima, zadovolji-
li bismo 16 posto globalne emisije staklenikih plinova koliko
otpada na potronju struje, tako da niti one same ne rjeavaju
nae ukupne energetske probleme. Neto optimistiniji krugovi
nadaju se kako emo pomou nuklearnih elektrana proizvoditi
isto gorivo vodik, kojeg emo koristiti i za transport, no u ovom
trenutku to je jo uvijek nedokuiva budunost.
Takoer se, kao i s brojnim drugim izvorima energije, zane-
maruje razdoblje u kojem je mogue izgraditi dovoljan broj po-
gona elektrana da namire nae potrebe. U Institute for Energy
and Environmental Research (IEER) kau kako bi nam bilo po-
trebno 2000 velikih nuklearnih reaktora, svaki od 1000 MW, da
bismo postigli zadovoljavajue smanjenje globalne emisije CO
2
(Ma'anit, 2005).
23
Bruce Smith istie kako bi tim slijedom bilo
potrebno svakih 15 dana pustiti u pogon jednu nuklearnu elek-
tranu u razdoblju 2010.-2050., to ulazi u podruje znanstvene
fantastike (Motavalli, 2007). Britanska Komisija za odrivi razvoj
preporuila je premijeru Blairu odbacivanje nuklearne energije
kao rjeenja protiv klimatskih promjena. U studiji objavljenoj u
oujku 2006. godine istie se kako bi ak i kad bi Britanija
udvostruila svoje nuklearne kapacitete do 2035. godine, to za
posljedicu imalo smanjenje emisije CO
2
za svega 8 posto.
23
U izvjetaju iz 2003. godine The Future of Nuclear Power, ameriko sveuilite
MI T istie brojku od 1.000 do 1.500 potrebnih reaktora do 2025. godine kako bi se
iole ozbiljno utjecalo na globalno zatopljenje. U istom izvjetaju istie se i vea cijena
energije iz nuklearnih elektrana u odnosu na onu iz elektrana na ugljen, ako se u
cijenu ukljue svi trokovi. Vidjeti Motavalli, J. (2007) Is Fear About Climate Chan-
ge Causing a Nuclear Renaissance?, URL:http://www.alternet.org/story/55953.
Lal bl all ol$Aa
Dodatni problem koji ima nuklearna energija cijena je iz-
gradnje elektrane, koja za prosjenu veliinu u SAD-u iznosi
vie milijarda dolara. Nuklearke bi se manje gradile bez ogrom-
nih dravnih subvencija, a nevladina organizacija Public Citi-
zen istie kako subvencije i olakice u SAD-u pokrivaju 80 po-
sto trokova izgradnje nuklearne elektrane.
Ako bi se postotak globalne razine zadrao na sadanjoj
potronji, zaliha urana bi dostajala za sljedeih 100 godina, ali
poveanje koritenja nuklearne energije za zadovoljavanje naih
potreba taj bi rok znaajno skratilo. Ako bismo nuklearnom
energijom pokuali zadovoljiti sadanje potrebe samo za potro-
nju elektrine energije, trenutni izvori urana bili bi dostatni za
svega 6,8 godina (Monbiot, 2006).
I na kraju, nerjeiv problem nuklearne energije jest problem
dugoronog skladitenja radioaktivnog otpada.
24
Ovih sada-
njih 440 reaktora stvorilo je 150.000 tona izrazito radioaktiv-
nog otpada kojeg treba negdje skladititi sljedeih 100.000 go-
dina. Jo ni danas nismo sigurni imamo li materijal koji bi mo-
gao tako dugo izolirano drati radioaktivni otpad. A kada bi-
smo imali onih par tisua dodatnih reaktora, bilo bi nam po-
trebno pospremiti na sigurno nekoliko milijuna tona otpada.
Time bismo dodatno opteretili budue generacije da rje-
avaju na otpad, to se kosi s jednim od glavnih misli vodilja
odrivog razvoja.
Predstoji nam dotaknuti jo jedan pokuaj koritenja nuk-
learne energije. Danas kada govorimo o nuklearnoj energiji, go-
vorimo o nuklearnoj fisiji. Nuklearna fuzija je sveti gral teh-
nolokog pristupa rjeavanju klimatskih promjena i problema
uzrokovanih prekomjernom potronjom fosilnih goriva. Za raz-
liku od nuklearne fisije, gdje cijepamo atome, u nuklearnoj fuziji
spajamo teke izotope atoma vodika, deuterija i tricija na tempe-
raturi od 10 milijuna stupnjeva Celzija, ime se dobiva plazma.
Na isti nain sunce u svojoj jezgri stvara helij. Problem ove teh-
24
Treba spomenuti kako se dio otpada iz nuklearnih elektrana pretvara u osiromaeni
uran koji se koristi u naoruanju, posebno SAD-a.
kl u v bALm ZL cl oL
nologije je trenutna nemogunost odravanja plazme stabilnom
na tako visokoj temperaturi. Do danas smo plazmu na tako viso-
koj temperaturi uspijevali odravati stabilnom itavi djeli se-
kunde. Najpoznatiji projekt u ovom smjeru je ITER (Internatio-
nal Thermonuclear Experimental Reactor), lociran u Francuskoj,
a ulaganje od est milijarda dolara osiguralo je nekoliko drava.
Ova tehnologija, koliko god bila obeavajua u teoriji i po njezi-
nim promotorima i simpatizerima, sigurno nee biti u primjeni
prije vrhunca iskoritavanja nafte, a niti prije nego nam je po-
trebno uiniti neto u naem odnosu prema energiji i prirodnim
resursima, ve tek eventualno za vie od 50 godina.
Kao primjer jo jednog suludog vjerovanja kako nam je do-
voljno samo okrenuti sklopku i prebaciti se na drugi resurs koji
e rijeiti zagaenje i emisije staklenikih plinova jest masovno
koritenje biogoriva u industrijskoj poljoprivredi kao spas za
masovni transport. I tu imamo tri najvea igraa: SAD, Brazil i
EU. Poet emo s poetnom dvojkom, jer kod njih vlada fama
oko etanola koji zapravo predstavlja i znaajnu veinu od pro-
izvedenih biogoriva u svijetu. SAD ima neku raunicu koja bi
bila smijena da nije tuna, u kojoj svoju potpuno neutaivu
potronju za naftom u transportu pokuava nadoknaditi etano-
lom od genetski modificiranog kukuruza. Ve sada ak estinu
svoje ukupne proizvodnje kukuruza SAD odvaja za proizvo-
dnju etanola i time zadovoljava velianstvenih 2 posto svoje
potronje goriva u transportu. Brazil je bio dugogodinji lider u
proizvodnji etanola od eerne trske i svojom tada neameri-
kom potronjom uspijevali su biogorivom pokriti ak 40 posto
ukupne potronje u transportu i time utedjeti velike novce, jer
nisu morali uvoziti skupu naftu. Sada pokuavaju SAD-u na-
doknaditi ono to im ne moe njihov super rodni GM kukuruz
i najavili su, diplomatski reeno, poveanje izvoza etanola u
SAD, a ljudski reeno unitavanje uma velikih razmjera, ime
e zaustaviti i najsitnije plamike nade u ouvanje bogatstva i
vanosti ekosustava u Amazoni.
EU je gospodar proizvodnje biogoriva od uljarica, a zapra-
vo polovina biodizela proizvede se u Njemakoj. Tu se, slino
Lal bl all ol$Aa
SAD-u, krenulo u glumatanje oko ekolokog napretka stav-
ljanjem ogromnog tereta na ubogu uljanu repicu koja, kao ni
bratac kukuruz u SAD-u, ne moe na svojim nejakim pleima
podnijeti teret ogromne potronje EU-ovih prometala. Premda
se nairoko i nadugako po Europi uti to od repice to od
suncokreta i kao u najboljim reklamama lagano leluja na povje-
tarcu i eka da tu kao sunce krasnu utinu ubere kakav skromni
terenac, to jednostavno nije dovoljno. Ovdje ulogu Brazila ima
jugoistona Azija gdje se kidaju golema umska prostranstva i
sade plantae za uzgoj palmi ije ulje onda popunjava postotke
u ekolokim strategijama EU-a to se tiu udjela biogoriva u
ukupnom transportu. Potom se ekoloki nabrijani potroai dr-
muckaju u svojim prometalima na biogorivo i uplauju novane
donacije kako bi se spasilo okruenje indonezijskog orangutana
koji danomice izgubljen luta izmeu palminih stablaica ne
shvaajui kako je kolateralna rtva laljive borbe protiv klima-
tskih promjena - sektor transport.
Friends of the Earth (Prijatelji zemlje) 2004. godine izdali
su studiju u kojoj su ustvrdili kako je "s obzirom na utjecaj na
lokalni i globalni okoli, biodizel dobiven od palmi iz jugoisto-
ne Azije destruktivniji od sirove nafte iz Nigerije".
Dva nas tu pitanja kakljaju. Na prvo se odgovor mogu U
biogoriva nadoknaditi naftu u transportnom sektoru s obzirom
na koliinu i kvalitetu bioproduktivnog tla na planetu, nekako
namee sam po sebi i s tim emo brzo zavriti. Pa da ne gubimo
vrijeme i troimo puno papira, moemo odmah rei kako u
ovom trenutku ne postoji ni jedna poljoprivredna kultura od
koje proizvodimo biogorivo, a koja je u stanju zamijeniti naftu
kao glavni resurs u transportu. Jasno, to ne govori samo o nedo-
statku plodnih povrina koje bismo namijenili proizvodnji bio-
goriva, ve puno vie i o prekomjernoj potronji nafte u tran-
sportu. Kada bi se htjela zadovoljiti sva potronja u transportu
SAD-a, bilo bi potrebno 80 posto poljoprivrednog zemljita
pretvoriti u polja samo za tu svrhu ( WWI and CAP, 2006). U
Velikoj Britaniji bilo bi potrebno pet puta vie zemlje nego to
se trenutno kultivira kako bi se zadovoljila potronja automobi-
kl u v bALm ZL cl oL
la, dakle bez goriva potrebnog za traktore, brodove, vlakove i
ostalo (Mobbs, 2006).
Suzzane Hurt istie kako je "presudno da vladini poticaji
umanje kompeticiju izmeu hrane i biogoriva te da obeshrabre
zauzimanje ekoloki vrijednih prostora u tu svrhu" (Worldwa-
tch Institute et al., 2006). Zakljuak bi bio kako biogorivo ne bi
trebalo proizvoditi na vie od 20 posto ukupne povrine. Nje-
gova proizvodnja neodvojiva je od poljoprivrednih politika, a
posebno od naina prehrane. Treba ipak istaknuti kako je pro-
blem gladi problem nepravedne raspodjele hrane i trgovinskih
politika, gdje je "normalnije" hranu unititi nego dodijeliti oni-
ma kojima je najpotrebnija. U kontekstu biogoriva vano je na-
pomenuti kako ak 70 posto proizvedenog kukuruza u SAD-u
zavri kao hrana za ivotinje, odnosno nije namijenjena izravno
za prehranu ljudi. Vie kukuruza ode u proizvodnju alkoholnih
pia u SAD-u nego to ode kao hrana za 25 najsiromanijih
zemalja zajedno. Biogoriva nisu proizvela problem gladi u svije-
tu, premda njihov utjecaj na rast cijena vanih prehrambenih
kultura moe produbiti taj problem.
Drugo puno ozbiljnije i vanije pitanje je ugroava li proiz-
vodnja biogoriva proizvodnju hrane s obzirom na konkurenciju
u povrinama koje koriste?
Da bi se napunio spremnik prosjenog terenca treba itarica
koliko jednoj osobi za godinje potrebe prehrane (Brown,
2006). I Ujedinjeni narodi su polovinom 2007. godine izdali
izvjetaj o biogorivima u kojem su, pored uvrijeenih prednosti,
upozorili na konkurentnost biljaka za gorivo s potrebnom hra-
nom, kao i na opasnost pogoranja stanja u ekosustavima i uni-
tavanje bioraznolikosti zbog proizvodnje biogoriva. U tom
kontekstu nije jasno gdje nalaze uporita za pojedina istraiva-
nja koja predviaju kako bi EU mogla dosegnuti 20-30 posto
udjela biogoriva u ukupnom transportu, a skromnom SAD-u u
sljedeih 25 godina ak 37 posto (Worldwatch Institute et al.,
2006). Zar e sijati kukuruz po Mjesecu?
U SAD-u je cijena kukuruza u posljednjih par godina sko-
ila za gotovo 70 posto. U Europi ak 60 posto proizvedenog
Lal bl all ol$Aa
repiinog ulja odlazi za potrebe proizvodnje biodizela. Cijena
repiinog ulja se 2005. godine poveala za 45 posto, a godinu
poslije za dodatnih 30 posto. Cijena palminog ulja poveala se
za 15 posto 2006. godine. Pretvaranje biogoriva u globalni biz-
nis uzrokuje negativan utjecaj na dostupnost poljoprivrednih
kultura za prehranu, odnosno vee cijene i time dodatni teret
najsiromanijima. To je tono ono to su pojedini kritiari in-
dustrije biogoriva predviali: to vie hrane spalimo u svojim
motorima, to emo plaati vie za hranu. A nemojte misliti da
cijela muljaa nema svoje razloge.
Archer Daniels Midland (ADM) jedna je od najveih pre-
hrambenih korporacija u proizvodnji soje, kukuruza, penice i
kakaa sami kontroliraju 40 posto proizvodnje etanola uz rekla-
me kako su "puni resursa od prirode". International Institute
for Sustainable Development istie kako subvencije za
proizvoae etanola godinje doseu izmeu 5,5 i 7,3 milijarda
dolara, a ADM je tu prvi u redovima. To je i normalno u susta-
vu koji ohrabruje korporativno-politiku spregu, jer je od 2000.
godine dotina korporacija puna resursa od prirode praznila
novanik na donacije politiarima u oba tabora u SAD-u u iz-
nosu od 3 milijuna dolara. Dodatno stie nagrada od dravne
Agencije za zatitu okolia (EPA) koja 2007. godine poveava
za vie od dvostruko dozvoljenu emisiju iz tvornica za proizvod-
nju etanola(!?). Ne treba nas uditi to imamo veliku navalu
ulaganja u sektor biogoriva. I EA je istaknula kako je etanol
konkurentan benzinu u trenutku kada barel nafte kota vie od
45 dolara, a biodizel kada barel nafte kota 65 dolara. Dakle, s
obzirom na sadanju cijenu barela nafte, situacija za proizvo-
dnju biogoriva postaje financijski sve povoljnija, posebno uz
obilate subvencije.
S obzirom na to da se radi o masovnom uzgoju poljoprivre-
dnih kultura, to nosi itav niz negativnih utjecaja na okoli, a
u SAD-u koritenje i genetski modificiranih usjeva, jasno je
kako se ovakva proizvodnja biogoriva negativno odraava i na
kvalitetu okolia i ekosustava, dok su na plantaama eerne
trske u Brazilu radnika prava nepoznata kategorija.
kl u v bALm ZL cl oL
Hoe li se u budunosti pohode na polja eerne trske ili
suncokreta pravdati potrebom stabilizacije i demokratizacije re-
gije?
Podruje transporta poligon je gdje se batrgamo sa itavim
nizom tehnolokih rjeenja kako bi i dalje nesmetano klizili po
cestama. I nevjerojatno je koliko smo spremni rtvovati za to.
UN procjenjuje kako ak 800.000 ljudi godinje umre od bole-
sti uzrokovanih zagaenim zrakom u gradovima, od ega veina
dolazi od prevelikog vozikanja automobilima u gradovima. Od
brojke koju procjenjuje UN, polovica se odnosi na Kinu gdje
danas svega 1 posto gradskog stanovnitva die ist zrak po stan-
dardima EU. Shvaate? To znai da je i kineskim vlastima i
narodu u redu da ih godinje nestane etiristo tisua u ime pro-
gresa, i to samo ovog mobilnog. Uz biogoriva, kao fatamorgan-
sko rjeenje forsira se vodik u svrhu goriva za transport, umjesto
da se proizvode vozila koja su laka, koja ne jure kao raketa i ne
izgledaju kao tenkovi. Dok vozila rade na vodik jedino to se
emitira je voda, stoga se kao pozitivno u koritenju vodika istie
istovremeno rjeavanje energetskih problema i klimatskih pro-
mjena. I ovdje vlade najbrih nacija na svijetu utrpavaju milijar-
de i milijarde dolara za investicije i poticaje.
Problem s vodikom je to nije energija ve samo nositelj,
slino kao struja. Da bismo ga koristili prvo trebamo nekako
proizvesti energiju i dobiti vodik. Kao i s drugim tehnolokim
rjeenjima za opskrbu energijom, ovdje se slabo shvaa kako je
svijetu potrebniji drugaiji pristup u razumijevanju, proizvodnji
i potronji energije, a manje novi nositelj energije. Polovicu da-
nas proizvedenog vodika dobivamo od prirodnog plina, a slje-
deih 20 posto od ugljena (Morris, 2003). Samo 4 posto dana-
njeg vodika dobiva se elektrolizom iz vode, to bi bila ekoloka
varijanta i to uz koritenje obnovljivih izvora energije (Friede-
mann, 2004). U SAD-u se ak 90 posto vodika dobiva iz priro-
dnog plina pri efikasnosti od 72 posto, to znai da izgubimo
28 posto energije u plinu. Neto se obeava gladnima ener-
getskih sedativa kroz mogunost dobivanja vodika tzv. drvnim
plinom, ali se na tome jako malo radi i jo je sve u planovima.
Lal bl all ol$Aa
Premda je dobivanje vodika skupo i kada ga dobivamo iz fosil-
nih goriva, tehnologija dobivanja pomou obnovljivih izvora
energije jo je skuplja, a dodatni je problem to je iznimno
energetski zahtjevna. U Velikoj Britaniji za prebacivanje svih
automobila na vodik trebalo bi izgraditi 100.000 vjetrenjaa ili
100 nuklearnih elektrana. as posla!
Pored vodika, kao rjeenje za sektor transporta nude se i
hibridna vozila, vozila s dvostrukim pogonom. Sastoje se od
uobiajenog motora sa sagorijevanjem, te baterija koje se ugla-
vnom pune koenjem. Koritenje struje u hibridnim vozilima
pogodno je za sporije gradske vonje gdje se puno koi. Pro-
blem je takoer njihova skupoa, te jo vie mala kilometraa
koja se moe prijei s punim baterijama. A onda jo imamo i
elektrina vozila koja se mogu napuniti strujom iz uobiajene
mree, ali ona su jo uvijek vie manekeni na auto salonima,
nego realnost na cestama.
Mnogo nade za tehnoloko rjeenje energetskih problema
polae se u nanotehnologiju, koja se koristi za sve vei broj pro-
izvoda u naim drutvima. Nanotehnologija nije izvor energije,
ali je vrsta tehnologije koja pospjeuje energetsku efikasnost jer
se koriste nevjerojatno sitni elementi ve postojeih materijala,
proizvoda, strojeva, lijekova i ostalog. Nanotehnologija nudi ve-
lika obeanja: nahranit e svijet, donijet e jeftinu energiju koja
ne zagauje okoli, pojeftiniti proizvodnju, izlijeit e bolesti.
Toby Shelley (2006) istie kako nas iskustvo ui da iza takvih
obeanja dolazi zagaenje okolia, glad, jo vee siromatvo i jo
vee razlike izmeu onih koji imaju i onih koji nemaju.
Kada zbrojimo ulaganja vlada Japana, SAD-a i lanica EU-a
s onima iz privatnog sektora, dobijemo nekoliko milijarda do-
lara investicija u nanotehnologiju, a danas imamo vie od 5000
priznatih patenata. U ovom trenutku ve se koriste proizvodi za
iju je proizvodnju zasluna nanotehnologija: kreme za suna-
nje i kozmetika, odjea, boje, naftna industrija, kompjuteri, vi-
soka tehnologija te drugi (Shelley, 2006:17-20).
Najvea obeanja nude se u energetici, medicini i visokoj
tehnologiji. U energetici se ulae u nain da se naftu to lake
kl u v bALm ZL cl oL
izgura na povrinu, u medicini za lijeenje bolesti i kao marki-
ranje za lake obavljanje operacija, a koritenje u visokoj tehno-
logiji trenutno je najtajnovitije, jer se tu najvie istrauje za voj-
ne potrebe. Pentagon je jedan od najaktivnijih aktera u paten-
tiranju otkria dobivenih pomou nanotehnologije s ulaganji-
ma od nekoliko stotina milijuna dolara. Ve do sada nabrojane
primjene nameu mogunost specifinog koritenja za vojne
svrhe: uniforme koje se ne moe, neprobojna borbena vozila od
lakih materijala kao i oruja, pa se ve spominju futuristike
horror prie o nano ratovima.
Trenutno je najvei problem nanotehnologije vrlo slaba re-
gulacija i nadzor nad istraivanjima, kao i slaba transparentnost
prema javnosti. Time mnogi kritiari stavljaju nanotehnologiju
uz bok biotehnologiji koja pati od istih problema. Kritika se
tie kontrole nad nanotehnologijom koja se nalazi kod istih
onih korporacija (biotehnolokih, prehrambenih, vojnih, viso-
kotehnolokih) koje i danas upravljaju svijetom. Mnogi kritia-
ri iz tih razloga predviaju sudbinu nano dijelova kao "azbestne
praine 21. stoljea" (Shelley, 2006: 86). Takoer se postavljaju
pitanja tko nadgleda isputanje nano elemenata u okoli, njihov
utjecaj na ekosustav kao i unos nano elemenata u prehrambenu
proizvodnju.

Nedovoljna osvijetenost o potrebi ve spomenute aktivne i
praktine primjene odrivog razvoja, glavni je uzrok nerazu-
mijevanja povezanosti izmeu resursa i energije. Pri tome vrlo
esto brkamo dvije razliite stvari: tehnologiju i energiju, za-
varavajui se stavom da e sve probleme s energijom rijeiti teh-
nologija. No, u trenutku nedostatka energije, energetska efika-
snost nee biti dovoljna. Problem s fokusiranjem energetske
politike iskljuivo na energetsku efikasnost je to to ne mora
rezultirati smanjenom potronjom same energije. Energetska
efikasnost nije isto to i tednja energije ili smanjenje ener-
Lal bl all ol$Aa
getske potronje.
25
Ako se povea konzumerizam, kao to je
trenutno sluaj u bogatijim zemljama, mogue je da unato
energetskoj efikasnosti zavrimo s poveanom potronjom ener-
gije, odnosno fosilnih goriva.
Primjerice, napredak u tednji goriva u automobilima u po-
sljednjem desetljeu donosio je godinje 0,5 milijuna toe-a (ton-
ne of oil equivalent - vrijednost ekvivalentna toni nafte) u Ve-
likoj Britaniji, ali je istodobno poveana kupovina automobila i
vea udaljenost koju danas vozai automobilom u prosjeku pri-
jeu, to je povealo potronju u tom istom razdoblju od 0,9
toe-a godinje. Prema tome, poveana potronja i koritenje
automobila unitili su sve prednosti energetske efikasnosti.
Slino, mnoge drave su zadovoljile svoje obaveze iz Kyoto
protokola jer su zamijenile elektrane na ugljen s onima na plin.
Budui da je plin ie gorivo s manjom emisijom CO
2
, isklju-
ivo tom odlukom Kyoto protokol je zadovoljen. No radi se o
tek privremenom uspjehu, jer se moe postaviti pitanje to e
biti s rastuom potronjom energije i sa sve viim cijenama pli-
na? Jasno, sigurnija budunost bila bi osigurana zadovoljava-
njem Kyoto protokola po pitanju utede energije.
Zato je uvijek pored energetske efikasnosti vano imati na
umu potrebu da kroz bolji dizajn i utedu energije zaista isko-
ristimo potencijal same energetske efikasnosti.
2.2. Koliko kota kvalitetan ivot?
Indeks ljudskog razvoja (Human Development Index -
HDI ) mjeri kvalitetu ivota u nekom drutvu, a razvijen je
unutar UN-ovog Programa za razvoj (UNDP). Od 1990. godi-
ne objavljuju se godinji izvjetaji Human Development Re-
port i, pored pregleda opeg razvoja nekog drutva, specifino
je to se fokusira svaki izvjetaj na odreenu temu. Amartya
Sen, jedn od autora indeksa, kae: "Razvoj moemo shvaati
23
esto se to naziva i Khazoom-Brookes postulatom, po dvojici ekonomista koji su
ga objasnili. U ranijoj literaturi moe se nai i pod Jevonsovim paradoksom.
kl u v bALm ZL cl oL
kao proces irenja stvarnih sloboda u kojima ljudi uivaju"
( HDR, 2006: 23). Drugi sukreator indeksa, Mahbub ul Haq,
na tragu nae knjige istie kako je "glavni cilj razvoja omoguiti
okoli u kojem ljudi mogu dugo, zdravo i kreativno ivjeti"
( HDR 2006:263). Ova dva pogleda dobro oslikavaju pozadinu
potrage za kvalitetom ivota koja ne rastura planet prevelikim
ekolokim otiskom.
Upitan je uope na iroko prihvaen nain kako ocjenjuje-
mo napredak i prosperitet nekog drutva. Danas je to najee
iznos bruto drutvenog proizvoda (BDP) koji uporno opstaje te-
meljnom odrednicom uspjeha odreene zemlje. BDP se mjeri
kao vrijednost proizvedenih dobara i usluga u nekoj ekonomiji.
BDP zapravo rauna koliinu tokova novca u godini dana. No
upravo se tu javlja problem "podcijenjenosti" prirode i resursa pa
i kvalitete ivota ljudi u odnosu na profit. BDP e raunati kao
pozitivne mnoge proizvode i usluge, odnosno dogaaje i situacije
koje zasigurno ne poveavaju kvalitetu ivota ljudi na nekom
podruju. Na ekoloke nepogode kao to su izljevi nafte iz tanke-
ra u more, nepogode u socijalnoj dimenziji drutva kao to su
kriminal ili lijeenje tekih bolesti, ekonomija gleda kao na plus,
jer u raunanju BDP-a donose potronju novca. No, rijetki bi se
sloili da se time poveava kvaliteta ivota ljudi, osim onih koji
na tome ostvaruju ogromne profite. Kada bi primjerice neka
drava posjekla svoje ume i pretvorila ih u trupce i drvo za pro-
daju, zaradila bi puno novaca i njen BDP bi porastao, no kakve
bi to dugorone posljedice ostavilo za ljude?
Umjesto da se razvoj odreuje iskljuivo ekonomskim kre-
tanjima preko BDP-a, indeks ljudskog razvoja balansira utjecaj
ekonomije u odnosu na druge vane dimenzije nekog drutva
koje govore o kvaliteti ivota stanovnika. Kao to nam ekoloki
otisak pokriva odnos prema okoliu, indeks ljudskog razvoja
pokriva socijalnu i ekonomsku dimenziju u nekom drutvu, pa
kombinacijom ova dva indikatora pokrivamo sva tri nosiva stu-
pa odrivog razvoja (okoli, drutvo, ekonomija).
HDI je indikator koji u sebi kombinira rezultate triju po-
druja, ime mjeri kvalitetu ivota u nekom drutvu:
Lal bl all ol$Aa
1. mogunost dugog i zdravog ivota (mjereno prosjenom
ivotnom dobi);
2. mogunost edukacije (mjereno stupnjem pismenosti
odraslih, dvije treine ine kategorije edukacije, a jednu
treinu stupanj upisanih u primarnu, sekundarnu i ter-
cijarnu razinu obrazovnog sustava);
3. mogunost pristojnih uvjeta za ivot (BDP po glavi sta-
novnika mjeren paritetom kupovne moi - PPP).
HDI je zbroj spomenutih triju kategorija.
Na ovaj se nain ne zanemaruje utjecaj ekonomskog stanja,
ali se u konani indikator ukljuuju dimenzije koje puki eko-
nomski obrazac esto previa kao vane. Premda vea primanja
i ekonomski rast esto vode i do boljih ivotnih uvjeta, mogue
je da pojedina drava ima visok BDP, ali relativno nii HDI , i
obrnuto. Primjerice, Hrvatska ima gotovo duplo manji BDP po
glavi stanovnika u PPP-u u odnosu na Bahrein (16.027:29.723),
ali na konanoj ljestvici indeksa ljudskog razvoja mala je razlika.
Bahrein je na 39., a Hrvatska na 45 mjestu.
Time si zapravo postavljamo najvanije pitanje - u to dra-
ve ulau zaraeni novac? Nekima edukacija i zdravstvo nisu pri
vrhu prioriteta. Preciznije, neke zemlje su uspjenije u pretva-
ranju bogatstva u zdraviji, dui i kvalitetniji ivot za veinu sta-
novnitva. Etiopija potroi na vojsku 10 puta vie nego na zatitu
vode i razvoj vodno-opskrbnog sustava te sustava kanalizacije, a
Pakistan ak 47 puta vie. Jasno da nije zanemarivo koliko je
negdje novaca, ali kvaliteta ivota je vie stvar politike odluke,
a ne ekonomskog bogatstva ili siromatva neke zemlje.
26
Sto se tie raunanja pristojnih uvjeta za ivot, odnosno eko-
nomskog dijela indeksa, dugujem objanjenje za paritet kupovne
moi kojim se to podruje mjeri. Paritet kupovne moi je metoda
uspostavljanja odnosa izmeu dviju ih vie valuta pomou vrije-
26
Zanimljivo je kako istraivanja pokazuju da zadovoljstvo vlastitim ivotom prati
ekonomsko bogatstvo samo do odreene granice. Premda se potronja od tada udvo-
struila, najvie stanovnika SAD-a koji se smatraju sretnima bilo je 1957. godine. A
umjesto dnevne doze sree, 28 milijuna ljudi u SAD-u svaki dan uzima dozu antide-
presiva poput Prozaca, Zolofta, Paxila i slinih.
kl u v bALm ZL cl oL
dnosti koarice ivotnih trokova. U tom smislu smatra se kako
daje realniju sliku ekonomskog stanja u pojedinoj zemlji od izli-
stavanja puke zarade. Takoer, paritet kupovne moi ide u. su-
protnom smjeru od rangiranja zemalja preko odnosa valuta na
teajevima to se koristi u rangiranju zemalja po BDP-u. Na pri-
mjer, dolar potroen u Kini kupit e vie nego dolar potroen u
SAD-u, odnosno vie e potrebnih namirnica stati u koaricu.
Kao mjera ekonomskog stanja ni paritet kupovne moi nije
bez mana. Kritiari istiu kako PPP moe imati problema u
realnom prikazu odnosa ekonomskog stanja izmeu pojedinih
zemalja, jer ljudi u razliitim zemljama konzumiraju razliite
proizvode i usluge, pa se postavlja pitanje usporeivanja koarice
s istim proizvodima za cijeli svijet. Ono to se u nekoj kulturi
smatra poeljnim (vrsta hrane, oblik zabave, odreene usluge),
u nekoj drugoj kulturi moe se smatrati neatraktivnim pa ljudi
ne konzumiraju takve proizvode i usluge zbog kulturnih razlika,
a ne zbog njihove cijene. Time usporeivanje koarica moe
dati nepotpune i nerelevantne rezultate. Nadalje, znanstvenici
Sanjay Reddy s Columbia Universityja i Thomas Pogge s Yalea
istiu kako uope nije ispravno usporeivati cijene osnovnih
namirnica i usluga izmeu pojedinih zemalja, jer su usluge u
siromanijim zemljama jeftinije od usluga u bogatijim zemlja-
ma. Zbog toga su mnogi zakljuili kako unato pokuaju balan-
siranja i u ovom indeksu ekonomija igra najznaajniju ulogu.
27
Ove nam dvojbe samo dokazuju kako je teko mjeriti eko-
nomsko stanje razliitih drava, posebno raditi usporedbe izme-
27
Ove manjkavosti dobro rjeava drugi indikator Genuine Progress Indicator (Pravi
indikator progresa) koji balansira BDP tako da mu dodaje trokove koji idu na tetu
okolia ili socijalnih prava ili ukljuuje u svoju raunicu aktivnosti koje BDP ignorira
kao to su uvanje djece, rad u kui, volontiranje i slino. Primjerice, osobnoj potronji
stavlja se nasuprot indeks nejednakosti u drutvu, izraunavaju se trokovi zagaenja,
kriminala i drugih drutveno i ekoloko negativnih radnji te se njihov zbroj oduzima
od BDP-a. Po tome je GPI ekonomska alternativa BDP-u i daje pregled razvoja u
nekom drutvu koji nije uinjen na tetu drugih i prirode te vidimo kako od '70-ih
godina prolog stoljea unato rastu BDP-a, GPI je gotovo stagnirao. Vidjeti: Tal-
berth, J., Cobb, C. and Slattery, N. (2007) The Genuine Progress Indicator 2006 - ool
for Sustainable Development, na URL:http://www.rprogress.org.
Lal bl all ol$Aa
u njih. HDI nije bez mana i moda je simpatino primijetiti
kako je Island kao dugodinji prvak na listi drava s najkvalitet-
nije ureenim drutvom 2008. godine zavrio u tekoj eko-
nomskoj krizi, bankrotu najvanijih banaka i uzimanju kredita
od MMF- a i nordijskih drava.
Kao to ekoloki otisak ne ukljuuje sve oblike pritiska na
okoli i planet, tako niti HDI ne ukljuuje u svoj zavrni rezul-
tat sve oblike socijalnih prava i dostignua. U tom smislu HDI
nije sveobuhvatan indeks kvalitete ljudskog ivota. Ipak, sma-
tram kako njihova kombinacija i nadopunjavanje moe dati
dobar pregled odrivog razvoja u nekom drutvu uz duan
oprez i daljnja istraivanja.
Treba dublje analizirati pojedine indikatore unutar indeksa
kako bismo precizno uoili gdje biljeimo napredak, a gdje na-
zadujemo. Primjerice, kupovna mo u mnogim zemljama u
razvoju raste, ali smrtnost djece ispod pet godina takoer je u
porastu kada je stavimo u odnos sa stanjem najbogatijih ze-
malja OECD- a.
HDI iznad 0,8 smatra se indeksom visokog drutvenog
razvoja. Ispod 0,8 sve do 0,5 smatra se postignuem srednjeg
drutvenog razvoja, a ispod 0,5 slabim drutvenim razvojem.
kl u v bALm ZL cl oL
Visok HDI imaju uglavnom zemlje Sjeverne Amerike, Europe
te, oekivano, zemlje poput Australije, Japana, i jo nekoliko u
Junoj Americi. U Izvjetaju o drutvenom razvoju 2009. godi-
ne prvih pet mjesta zauzele su Norveka, Australija, Island, Ka-
nada i Irska. Srednji HDI ima veina zemalja June Amerike i
Azije. Najmanji HDI gotovo je u potpunosti rezerviran za
zemlje Afrike, to se vidi iz karte.
Ciljevi koje je potrebno zadovoljiti unutar indeksa ljudskog
razvoja bliski su Milenijskim razvojnim ciljevima UN-a, tako
da danas oni ine sastavni dio Izvjetaja o ljudskom razvoju.
ak 180 svjetskih lidera u rujnu 2000. godine potpisalo je osam
Milenijskih razvojnih ciljeva koje do 2015. godine treba ispuni-
ti najmanje u 50-postotnoj, a neke i u veoj mjeri. S obzirom na
to da smo sada preli dvije treine puta, moemo pogledati do-
kle se stiglo s ciljevima po zadnjem izvjetaju (UN, 2008):
1. Iskorijeniti ekstremno siromatvo i glad
Milenijski cilj zahtijeva do 2015. godine smanjenje broja
ljudi koji ive u ekstremnom siromatvu (s manje od jednog
dolara na dan) za pola.
Istie se kako e uz nastavak sadanjih trendova cilj biti
ispunjen, osim u Zapadnoj Aziji gdje je broj ekstremno siro-
manih osoba ak povean, te u subsaharskoj Africi, premda je
po pokazateljima UN-a ondje opao broj ekstremno siromanih
osoba. Broj siromanih ljudi koji ive s manje od jednog dolara
na dan od 1990. do 2007. godine smanjio se s 28 na 21 posto u
odnosu na broj stanovnika na planetu. Ti m podacima hvale se
mnoge institucije, od UN-a do Svjetske banke. Uglavnom se to
smanjenje zahvaljuje kretanjima u Kini i Indiji. Slubene stati-
stike navode 1,1 milijardu ljudi u ekstremnom siromatvu koji
ive s manje od jednog dolara na dan.
No, postoji i sljedea kategorija unutar koje su oni koji
raspolau s manje od dva dolara na dan, gdje se nalazi 2,8 mi-
lijarde ljudi. Prilino je nejasno kako netko sa dva pa i vie do-
lara na dan moe zadovoljiti osnovne ivotne potrebe. U svijetu
Lal bl all ol$Aa
ak 80 posto stanovnitva ivi s manje od 10 dolara na dan.
Posebno nas treba zabrinuti stanje s pothranjenom djecom
uzrasta do pet godina. Premda je od 1990. godine njihov broj
smanjen za petinu na globalnoj razini, pojedine regije poput
June Azije i subsaharske Afrike biljee rast. Ako se sadanji
trendovi nastave, Milenijski razvojni cilj koji se tie djece i
pothranjenosti bit e promaen za 30 milijuna djece.
Zadovoljenje ovog cilja ugroava svjetska ekonomska kriza
i rast cijena osnovnih prehrambenih proizvoda to je uzrokova-
lo da broj gladnih premai milijardu ljudi 2009. godine, a 27
milijuna ljudi je izgubilo posao.
Problem koji se u Milenijskim razvojnim ciljevima spo-
minje ne kao cilj, ve se priznaje njegovo postojanje i utjecaj na
dananja drutva, ogromni je rast socijalnih nejednakosti goto-
vo u svim zemljama. Krajem 2006. godine 2 posto stanovnitva
posjedovalo je 50 posto svjetskog bogatstva.
2. Osigurati univerzalnu osnovnu edukaciju
Cilj je do 2015. godine osigurati mogunost zavretka pri-
marne edukacije za svakog djeaka i djevojicu. Edukacija ljudi
treba sluiti opremanju potrebnim informacijama i znanjem o
suvremenom svijetu, a pristup kvalitetnom obrazovanju povezan
je s pravom na zdrav ivot, jednakopravnost i osnaivanje, poseb-
no manjinskih skupina u drutvu i onih koje nemaju mo.
Pismenost odraslih od 1990. godine porasla je sa 75 na 82
posto, smanjivi na globalnoj razini broj nepismenih ljudi za
100 milijuna. I broj djece upisane u osnovnu kolu porastao je
od 1990. godine i sada za zemlje u razvoju iznosi preko 90 po-
sto, osim u subsaharskoj Africi.
Jo je uvijek 73 milijuna djece izvan kolskih klupa, od ega
je 55 posto djevojica. U zemljama u razvoju svako peto dijete
nakon nekog vremena napusti kolu, a takoer je prilino slab i
postotak djece koja nastavljaju kolovanje kroz sekundarno
obrazovanje. Najugroenija su djeca iz siromanih obitelji i ru-
ralnih podruja.
kl u v bALm ZL cl oL
3. Promovirati rodnu ravnopravnost i ojaati poloaj ena
Zadovoljenje ovog cilja nemogue je bez zadovoljenja pret-
hodnog. Vidjeli smo i prije da djevojice slabije ulaze u sustav
primarnog obrazovanja.
Na nizu primjera iz cijelog svijeta dokazano je kako omo-
guavanje pristupa obrazovnom sustavu osobama enskog spo-
la utjee i na njihovu veu ravnopravnost i poloaj u drutvu.
Posebno je to vano za osiguravanje ekonomske neovisnosti.
No za razliku od prethodnog cilja, ovdje napredak ide osjetno
sporije. ene i dalje sudjeluju u kategoriji nepismenih s dvije
treine, isto kao i 1990. godine te obavljaju 60 posto neplaenih
poslova. Ostvarenje ovog cilja najavljivano je krajnje pompozno
do 2005. godine, to se nije ispunilo pa se sada kao granica
istie 2015. godina.
4. Smanjiti smrtnost djece
Cilj je smanjiti smrtnost djece do pet godina za dvije treine
do 2015. godine. Ve je istaknuto kako se u velikom broju ze-
malja u razvoju ovaj cilj sve tee zadovoljava s obzirom na eko-
nomsku krizu. Podaci za 2006. godinu istiu kako je to prva
godina tijekom koje je manje od 10 milijuna djece do pet godi-
na umrlo od izljeivih bolesti, ali je i ta brojka zastraujua,
pogotovo to su gotovo uvijek u pitanju rjeivi uzroci kao to su
neke zarazne bolesti, pothranjenost ili nedostupnost pitke vode
i kvalitetnih sanitarnih uvjeta. Sa sigurnou moemo ustvrditi
da smrtnost djece, kao niti jedan drugi indikator, pokazuje kako
ekonomski rast ne mora biti povezan s rastom kvalitete ivota.
5. Poboljati zdravlje majki
Cilj je smanjiti smrtnost majki pri porodu za tri etvrtine
do 2015. godine.
Jo uvijek vie od 500.000 ena godinje umre zbog kom-
plikacija u trudnoi ili pri porodu, uglavnom u subsaharskoj
Africi i Junoj Aziji. Upravo su to i regije s najmanjim brojem
osposobljenog zdravstvenog osoblja, odnosno regije gdje je
zdravstvena skrb slabija nego u ostatku svijeta. Unato napretku
u drugim regijama, na globalnoj razini po sadanjim trendovi-
Lal bl all ol$Aa
ma niti ovaj cilj nee biti ispunjen. Zanimljivo je kako je bolja
skrb za majke uvijek povezana i s veom dostupnou edukacije
za ene. To se jasno onda povezuje i s manjim postotkom trud-
noa u ranoj dobi ena, kada su jo djevojke. Zemlje koje imaju
visok postotak izrazito mladih majki, imaju i vei postotak
smrtnosti zbog trudnoe i pri porodu.
6. Borba protiv AIDS-a, malarije i drugih zaraznih bolesti
Plan je zaustaviti irenje AIDS-a i drugih najteih zaraznih
bolesti do 2015. godine. Napori za zaustavljanje irenja AIDS-a
donijeli su 2007. godine smanjenje oboljelih i umrlih, mada u
mnogim dravama broj oboljelih i dalje razara drutvo. Sa dru-
ge strane, produio se ivotni vijek oboljelih pa i tu treba dublje
istraiti puku statistiku. 2007. godine 33 milijuna ljudi ivjelo
je s virusom HIV-a, a dva milijuna je umrlo. Najvei broj
zaraenih ivi u subsaharskoj Africi, ali je najvei porast obo-
ljenja zabiljeen u Istonoj Aziji i zemljama biveg Sovjetskog
Saveza. Trenutno svjedoimo i "feminizaciji" epidemije HIV-a
i znaajnom porastu zaraze meu populacijom ena. Mnogi
koji trebaju lijekove nemaju novca, pa ako se nastave sadanji
trendovi broj novozaraenih koji trebaju lijekove kretat e se
bre od broja oboljelih koji ih primaju.
Odreeni uspjesi biljee se u borbi protiv irenja malarije,
ali e biti potrebni dodatni napori ako e se htjeti zadovoljiti
ciljevi.
28
Broj oboljelih od tuberkuloze u odnosu na broj stano-
vnika je u padu, ali ako se urauna rast populacije i ovdje ima-
mo poveanje broja novih sluajeva. U 2006. godini 1,7 miliju-
na ljudi umrlo je tuberkuloze.
S obzirom na sadanje trendove, subsaharska regija i zemlje
biveg Sovjetskog Saveza nee ispuniti cilj do 2015. godine.
28
U rujnu 2006. godine, WHO je odobrio upotrebu DDT-ja kao sredstva protiv
malarije. Direktor Programa ekoloke kvalitete Sierra Cluba, Ed Hopkins takoer je
izrazio podrku projektu. Naputak istie kako je dozvoljeno samo unutranje kori-
tenje po zidovima i potkrovljima stambenih objekata. Izriito je naglaena opasnost
od koritenja na vanjskim prostorima kao to su ume i polja. Ovaj skandal je proao
gotovo bez ikakve rasprave i propitkivanja.
kl u v bALm ZL cl oL
7. Osigurati odrivost okolia
Cilj je zaustaviti unitavanje ekosustava i implementirati
odrivi razvoj u dravne politike i programe. Unutar etve-
rogodinjeg istraivanja Millennium Ecosystem Assessment obja-
vljenog 2006. godine, na kojem je radilo 1300 znanstvenika iz
cijelog svijeta, zakljuak je bio kako je od 24 glavna ekosustava
na svijetu u 15 ve dosegnuto stanje iznad odrivih granica.
Posebno zabrinjava to je najvei gubitak u bioloki najrazno-
likijim podrujima.
Naroito vaan cilj koji proizlazi iz osiguranja odrivosti
okolia je smanjiti za pola broj ljudi koji nemaju pristup pitkoj
vodi i kvalitetnim sanitarnim uvjetima. Sve je vei broj podruja
na planetu ozbiljno pogoenih nedostatkom dovoljnih koliina
vode za pie i ostale potrebe. Posebno e znaajan utjecaj imati
smanjenje dostupnosti vode u dvjema najmnogoljudnijim zem-
ljama: Kini i Indiji. Odmah iza njih u ovu skupinu ubrajamo:
Alir, Egipat, Iran, Meksiko i Pakistan.
Trenutno je 1,1 milijarda ljudi bez adekvatnog pristupa pi-
tkoj vodi, a 2,6 milijarda ljudi nema zadovoljavajue sanitarne
uvjete. Ako se trend iz '90-ih nastavi, ovaj emo cilj promaiti
za ak 600 milijuna ljudi.
Manje od jedan posto vode na planetu moemo koristiti za
svoje potrebe pia, kuhanja, pranja, poljoprivrede i ostalog. Po-
ljoprivreda od ukupne koliine uzima ak 70 posto, industrija
20 posto, a kuanstva preostalih 10 posto. Unato ogromnoj
vanosti u proizvodnji hrane, vodu u poljoprivredi koristimo
neefikasno.
Jo jedan cilj ovdje je poboljati stanje za najmanje 100 mi-
lijuna urbanih stanovnika siromanih etvrti do 2020. godine.
UN istie kako smo od 2008. godine po prvi put u ljudskoj
povijesti zakoraili u svijet gdje veina ovjeanstva ivi u gra-
dovima. Od toga ak milijarda ljudi ivi u slamovima, dakle
treina urbane svjetske populacije ( WWI , 2007).
8. Stvoriti globalno partnerstvo za razvoj
Ovaj se cilj nadovezuje na prvi, samo je fokus stavljen na
politike i poslovne aktere. Dakle, cilj je razviti financijske i
Lal bl all ol$Aa
trgovinske sisteme koji su pravedni te usmjereni na smanjenje
siromatva. Moemo rei kako je bez ispunjenja ovog cilja tee
ostvariti i ostalih sedam, jer ih je teko ostvariti bez iskrenog i
predanog globalnog partnerstva za razvoj. Razvoj koji bi bio
odriv u ekolokoj, pravedan u socijalnoj i balansiran u eko-
nomskoj dimenziji. U ovom trenutku ne naziru se takvi finan-
cijski i trgovinski sustavi, premda svijet vapi za njima. Nedo-
voljno je razvijena i koordinacija izmeu najvanijih meu-
narodnih tijela i agencija, nacionalnih vlada i lokalnih uprava,
koje bi zajedno trebale raditi na stvaranju globalnog partner-
stva za razvoj, odnosno na ispunjenju Milenijskih ciljeva (Ayre
& Callway, 2005).
Slabo se napreduje i s potrebom smanjenja duga najsiro-
manijim zemljama te ukidanjem bilateralnih dugova, na to se
zemlje skupine G8 svake godine prigodniarski obaveu na sa-
stancima, pa i dalje kroz duniku krizu traje "tihi genocid"
(Jensen, 2004). Meunarodna pomo se od 2005. godine kon-
tinuirano smanjuje.
I dalje opstaju visoke subvencije poljoprivrednom sektoru
bogatih zemalja, to predstavlja jo veu opasnost za siromane
od smanjenja humanitarne pomoi. Tako WTO kontinuirano i
uspjeno obavlja svoju ulogu sprjeavanja pravednijih odnosa u
trgovini. U srpnju 2006. godine propali su jo jedni pregovori u
WTO- u o daljnjoj liberalizaciji trgovine, jer bogate zemlje nisu
htjele napustiti protekcionistiku politiku vlastitih industrija i
poljoprivrede. Dovoljno je rei kako su potpore i subvencije pre-
hrambeno-korporativnom sektoru u bogatim drava tri puta
vee od ukupne meunarodne pomoi koju zapravo koriste za
izvoz tih istih svojih proizvoda, samo upakiranih u humanitar-
nu formu. SAD svoju pomo u hrani uvjetuje zahtjevom da
najmanje tri etvrtine ukupne pomoi dolazi iz te drave i da se
prevozi njihovim brodovima, ime se zapravo rjeavaju svojih
vikova pod krinkom humanitarne pomoi. U lipnju 2005. go-
dine humanitarna organizacija Action Aid objavila je studiju
Phantom Aid, te su posebno optuili SAD da ak 70 posto
svoje pomoi vee za kupnju njihovih proizvoda.
kl u v bALm ZL cl oL
Nevladine organizacije preferiraju donacije u novcu jer tako
mogu bre reagirati, a time im se omoguava kupnja lokalno
uzgojene hrane ili one koja je najblia kriznom podruju.
U rujnu 2007. godine humanitarna organizacija CARE od-
bila je 45 milijuna dolara donacije u hrani od SAD-a, uz obrazlo-
enje kako konano moraju zauzeti stav i upozoriti kako takva
pomo vie teti ugroenom stanovnitvu, nego to mu pomae
(Tady,2007). Tvrdi se da se time dugorono unitava mogunost
razvoja malih farmera i poljoprivrednika u pogoenim zemlja-
ma i regiji, a stanovnitvo postaje ovisno o pomoi izvana.
No, takve se namjere ba i ne skrivaju. Jedna od organizacija
koja upravlja amerikom pomoi, USAID, istie na vlastitim
internetskim stranicama kako podravaju industrijaliziranu po-
ljoprivredu i velike farme, to zapravo istiskuje s trita male
proizvoae, zagauje okoli i pridonosi klimatskim promjena-
ma. Podravanje takvih aktera znai stvaranje uvjeta koji dovo-
de do poveanja broja ljudi koji trebaju pomo, jer su ih trgo-
vinska pravila ili klimatske nestabilnosti dovele do stanja ovi-
snosti o pomoi.
Jedan od zahtjeva unutar Milenijskog cilja je obratiti po-
sebnu panju na mlade osobe u zemljama u razvoju. Gotovo
polovica od ukupno nezaposlenih osoba otpada na mlade ljude
kojih je 2006. godine bez posla bilo 86 milijuna, to je porast od
preko 10 milijuna u odnosu na 1996. godinu. Zemlje u razvoju
imaju 89 posto svjetske omladine i kao takve posebno su ranji-
ve na kategoriju nezaposlenih mladih ljudi koji u globalno ne-
pravednom svijetu postaju lak plijen lokalnim prascima zaogr-
nutim novcem, moi ili vjerom.
Unutar posljednjeg Milenijskog cilja dodatno se istie i po-
treba za osiguranjem dostupnosti lijekova protiv zaraznih bole-
sti u suradnji s farmaceutskim korporacijama, kao i pristup no-
vim tehnologijama, posebno onima koje se tiu informacija i
komunikacija.
Najtraginije je to nam za zadovoljenje Milenijskih ciljeva
i podizanje kvalitete ivota ne bi trebale basnoslovne svote no-
vca. Za postizanje ope pismenosti, dostupnosti obrazovanja za
Lal bl all ol$Aa
djecu iz najsiromanijih zemalja, osiguranje skrbi za trudnice
kao i zdravstvene zatite za ene te odgovornije planiranje obi-
telji bilo bi potrebno godinje svega 68 milijarda dolara. Kako
bi se postigao isti napredak u podruju ekosustava i biorazno-
likosti preko globalne akcije poumljavanja, zatite plodnog po-
vrinskog dijela tla i izvora pitke vode, obnove movarnih po-
druja te obnove ribljeg fonda bilo bi potrebno izdvojiti dodat-
nih 93 milijarde dolara godinje (Brown, 2006). Zajedno je to
manje od ukupne svote koju je SAD potroio samo na okupa-
ciju Iraka u prve etiri godine.
Krajem 2009. godine stanje s osam Milenijskih ciljeva je
poraavajue. Najkritinije je stanje u regijama subsaharske
Afrike i june Azije, no s obzirom na mogunosti i neprihva-
tljive razloge troenja novca, ne moemo biti zadovoljni niti sa
situacijom u drugim podrujima gdje indeks drutvenog razvoja
pokazuje jo mnogo prostora za poboljanja. Trenutno stanje
nagovjetava kako mnogi ciljevi nee biti ispunjeni do 2015.
godine ako se u njihovo ostvarenje ne uloe vei napori od
dosadanjih.
29
2.3. Gdje se s lakoom kvalitetno ivi?
I ekoloki otisak i indeks ljudskog razvoja daju nam dobar
pregled onoga to mjere. Ekoloki otisak i indeks ljudskog
razvoja ne pokrivaju sva podruja odrivog razvoja i ne daju
potpunu sliku. Zato je super kombinirati ih i staviti na jedno
mjesto. Vaan dio knjige daje nam odgovor na pitanje postoji li
danas drava u kojoj je ostvaren visok indeks ljudskog razvoja,
a da se to dogodilo i dogaa u okvirima biokapaciteta te drave
i planeta?
Trebamo spomenuti da su autori ekolokog otiska odrana
shvatili kako ekoloki otisak ima manu "neoitavanja" kvalitete
29
Jedno od najboljih mjesta za istraivanje trenutnog stanja, ali i objanjenje uzrok
razloga za siromatvo, socijalna prava, ekonomsku mo i slino je stranica URL:
http://www.globalissues.org/traderelated/facts.asp.
kl u v bALm ZL cl oL
ivota odreenog stanovnitva, te su navodili indikatore koji
mjere kvalitetu ivota i na temelju tih podataka vizionirali mo-
gunosti koje stoje pred svakim drutvom.
Kada spojimo ekoloki otisak i HDI dobivamo etiri mo-
gua scenarija (Chambers, Simmons i Wackernagel, 2004):
- zemlja je zadovoljila kvalitetu ivota, ali po cijenu pretje-
ranog iskoritavanja vlastitih i tuih prirodnih resursa
(primjer bogatih, ekonomski razvijenih drava);
- zemlja nije zadovoljila odreenu razinu kvalitete ivota, a
sauvala je prirodne resurse (karakteristino za pojedine
zemlje June Amerike);
- zemlja nije zadovoljila odreenu razinu kvalitete ivota, a
nije niti sauvala prirodne resurse (mnoge zemlje Afri-
ke);
- zemlja je zadovoljila odreenu kvalitetu ivota i sauvala
je prirodne resurse (hm?).
Pogledajmo kakav raspored imamo kada usporedimo po-
loaj drava u odnosu na oba indikatora:
Vodoravna crta granica je globalnog odrivog ekolokog
otiska od 1,8 gha. Drave iznad crte imaju neodriv ekoloki
otisak, drave ispod crte imaju ekoloki otisak unutar granica
odrivosti. Okomita crta granica je zadovoljenja visokog
Lal bl all ol$Aa
drutvenog razvoja od 0,8 gha. Drave desno od crte imaju vi-
sok drutveni razvoj, a drave lijevo od crte nemaju. Ovaj gra-
fikon u analitikom smislu moemo smatrati temeljnim dije-
lom rada. On nam prilino brutalno govori o podijeljenosti
dananjeg svijeta, a i o golemim koracima i odlukama koje stoje
pred nama ako elimo krenuti s iskrenim pristupom odrivosti.
Sve zemlje koje imaju zadovoljavajui HDI , imaju prevelik eko-
loki otisak u globalnim hektarima. Veina ne samo da isko-
ritava prirodne resurse siromanih, upravo onih koji nemaju
zadovoljavajui HDI , ve prekorauju limite biokapaciteta i
unutar granica vlastitog teritorija pa se i tu nalaze u ekolokom
minusu. S druge strane, postoji itav niz zemalja koje imaju
odriv ekoloki otisak, ali kvaliteta ivota stanovnitva ispod je
svih pristojnih razina, stoga to ne moemo smatrati odrivim.
Grafikon nas treba zabrinuti, jer nam pokazuje veliku prazninu
unutar pravokutnika koji bi trebao spojiti odrivi ekoloki oti-
sak i visoki indeks ljudskog razvoja. Tek je nekoliko malih to-
kica koje dolaze iz Latinske Amerike i Karipskih otoja uspjelo
doi na rub tog podruja, na samu granicu potivanja potronje
resursa i energije te visokih razina kvalitete ivota. Moemo tu
izdvojiti Peru s ekolokim otiskom od 1,8 i indeksom ljudskog
razvoja 0,806 ili Ekvador s ekolokim otiskom 1,9 gha i indek-
som ljudskog razvoja 0,806. Dok ne treba biti previe sumnjiav
kako ivotni stil veine stanovnika veine latinoamerikih ze-
malja ne ide preko odrivosti biokapaciteta planeta, treba na-
glasiti kako su obje zemlje na samom rubu izmeu srednjeg i
visokog drutvenog razvoja. I sam UN je u svojim izvjetajima
odvojio drave iz gornjeg ranga visoke drutvene razvijenosti,
gdje je pozicionirano 38 drava, s onima koje su dobile rezultat
preko 0,8 gha, ali se se poredale ispod. Tako su primjerice Peru
i Ekvador pozicionirani na 78. odnosno 80. mjestu, a ve tri
mjesta nie poinje rang srednjeg drutvenog razvoja. Zato tre-
ba pomnije iitavati puke brojke i zapravo je nejasno zato
drave nisu poredane u vie rangova, a ne samo tri, jer bismo
povrno gledano mogli istovremeno i Norveku i Kolumbiju
hvaliti kako su ostvarile visok indeks drutvenog razvoja.
kl u v bALm ZL cl oL
Dravama koje su se pribliile pravokutniku koji spaja eko-
loki otisak i indeks ljudskog razvoja treba odati priznanje, jer
kriteriji koje koristimo u raunanju ova dva indikatora nisu za-
nemarivi, a posebno to vrijedi za Peru i Ekvador koji su jo i u
ekolokom plusu, znai imaju manji otisak od iznimno bogatog
biokapaciteta koji nastanjuju, uz napomenu kako taj kapacitet,
posebno u vidu hrane i uma, koristi cijeli svijet, ponajvie bo-
gate i potroake zemlje.
Pozitivno je to na globalnoj razini moemo uoiti trendo-
ve kontinuiranog rasta u kategorijama koje mjere drutveni raz-
voj. No, situacija s ekolokim otiskom stoji naalost drugaije,
jer kod skoro svih zemalja posljednjih godina moemo iitati
znaajni rast ekolokog otiska i opadanje snage biokapaciteta, a
to vrijedi i za spomenute drave.
Posebno uasne prie dolaze iz Perua koji je oito odluio
unititi svoj biokapacitet u ime drugih osvajaa. Peruanska vla-
da dala je posve nekontrolirano naftnim korporacijama ugovo-
re za istraivanja u svojim tropskim umama. Trenutno u pe-
ruanskom dijelu Amazone naftne korporacije obavljaju istra-
ivanja na gotovo 40 milijuna hektara. Samo za naftu odobreno
je 39 koncesija, od ega 31 u posljednje tri godine. S obzirom
na to da se radi o podrujima koja nastanjuje brojno uroeni-
ko i autohtono stanovnitvo, ovakva politika peruanske vlade
uzrokuje i krenja ljudskih prava tih skupina. Nestade odrivi
razvoj jednim potezom na papiru, jednom slijepom politikom
odlukom.
Na ovaj se nain moemo suoiti s bolnom istinom naeg
dananjeg razvoja, a ta je kako do sada nismo bili u stanju za-
dovoljiti ili osigurati drutveni razvoj, a da to ne uinimo na
tetu biokapaciteta drugih drava i cijelog planeta.
To nam daje upozoravajue poruke to se tie stanja i tren-
dova indikatora kojima moemo mjeriti odrivi razvoj na glo-
balnoj razini. Ni indeks ljudskog razvoja niti ekoloki otisak
nisu indikatori koje je lako promijeniti, posebno u kratkom
razdoblju koje je obiljeeno ve zapoetim trendovima.
Predvianja UN-a istiu da bismo do 2050. godine mogli
zahtijevati od prirode dvostruko vie nego to ona moe rege-
nerirati.
Ekoloki otisak ne prognozira budunost nego nas upozo-
rava na sadanjost. No ujedno je i alat, pa njegovim izraunom
dobivamo smjerove i modele koje bismo trebali slijediti ako
elimo osnaiti nau odrivost. Pitanje je imamo li mi dovoljno
ljudskog potencijala da te alate koristimo?
3.
k e eke
Nakon to smo podvukli crtu ispod ekolokog otiska i po-
traili gdje se nalazi kvaliteta ivota te istraili njihov meusob-
ni odnos, vano nam je zapitati se zato je unato oitoj
neodrivosti sadanjeg sustava on toliko prisutan ne samo u
ekonomiji i politici, ve i u nama samima. Zato nismo u stanju
izai iz tog pomahnitalog vrtloga? Sto nas to dri toliko bloki-
ranima da krenemo prema zadovoljenju svojih potreba i ostva-
rimo kvalitetan ivot bez ugroavanja planeta, a dugorono i
samih sebe? Koje su prepreke toj tenji i potrebi? Glavni je cilj
ovog poglavlja objasniti strukturu i znaenja prepreka za odrivi
razvoj, kao i njihovu meusobnu povezanost i utjecaj.
Tu bih sad mogao nabrajati unedogled, ali nekako mi se
ini da danas moemo izdvojiti etiri glavne prepreke za odrivi
razvoj: ratove za resurse, klimatske promjene, ekonomski sustav
opsjednut gomilanjem profita i linearnim rastom, te na kraju
najvanija prepreka - nedovoljna osvijetenost i educiranost za
odrivi razvoj.
Budui da je ekoloki otisak i neodrivo potroako pona-
anje bitan dio naeg identiteta, ne udi to danas svjedoimo
pravoj jagmi za resursima, a s obzirom na kontinuirano smanji-
vanje njihove koliine sumanuto juriamo prema sve eim
sukobima i ratovima. Nekontrolirana potronja resursa vue za
Lal bl all ol$Aa
sobom, odnosno izbacuje prekomjerne koliine staklenikih
plinova i ubrzava utjecaj klimatskih promjena. Politike i eko-
nomske elite podravaju sustav koji se bazira na gomilanju pro-
fita odnosno potronji koja vodi do pogoranja stanja u okoliu
i krenja osnovnih ljudskih prava irom svijeta. Javnost koja ne-
ma informacija i nije educirana za prepoznavanje prepreka, od-
nosno nije educirana za djelovanje u korist odrivog razvoja,
dozvoljava nesmetano funkcioniranje autodestruktivnog susta-
va te miri na injenicu kako za nau rasipnost netko drugi
plaa raune i u nadi eka na tehnoloko rjeenje za energetske
probleme ili nedae klimatskih promjena. Javnost nema dovolj-
no osvijetenosti za potrebne promjene, jer bi one zahvatile ve-
lik dio neodgovornog komoditeta, zaronile u same dubine na-
eg identiteta te naruile varljivu mirnou statine i rutinizirane
svakodnevnice. Zato sam problem osvijetenosti i edukacije i
stavio na presudno mjesto. Bez pomaka u vrijednosnim orijen-
tacijama i horizontima, kao i promjene vladajuih odnosa i
drutvenih prioriteta, bit e nemogue ostvariti relevantan i
svrsishodan odrivi razvoj. Nije mogue oekivati rjeavanje
problema klimatskih promjena dok se, kao na samitu u Kopen-
hagenu, nabacujemo visinima dozvoljenih emisija staklenikih
plinova i ongliramo brojkama kao na nekakvoj beznaajnoj
aukciji, umjesto da se posvetimo drugaijim konceptima i vrije-
dnostima koji e bez problema rijeiti i numerike iznose. Ova
umreenost prepreka za ostvarivanje odrivog razvoja predsta-
vlja upravo njihovu najveu mo, a dodatno taj vor uvruje
naa nesposobnost da sagledavanju svijeta, pa onda i rjeavanju
problema, ne pristupamo razbacano i nepovezano. Holistiki i
zaokrueni pogled na svijet koji je pojaan znanjem i odluno-
u znait e i raspetljavanje vora izmeu ove etiri prepreke,
te oznaiti prve korake prema odrivijem svijetu.
kl Lkl LaL
3.1. Ratovi za resurse
Jo daleke 1973. godine Herman Daly postavio je tri kljuna
pitanja:
30
1. Kako ivjeti na Zemlji ogranienih resursa?
2. Kako ivjeti kvalitetnim ivotom na Zemlji ogranienih
resursa?
3. Kako ivjeti kvalitetnim ivotom na Zemlji ogranienih
resursa bez destruktivnih radnji?
Jo uvijek nismo pronali odgovore na ova tri pitanja.
Odnos prema resursima zapravo se provlai kroz cijelu knji-
gu pa ovdje i neu previe duiti. Nae civilizacije uvijek su bile
stvarane prirodnim resursima i ovisile su o njima. I uvijek se za
njih ratovalo. Cesto nismo svjesni koliki utjecaj prirodni resursi
imaju na nae ivote i koliko usmjeravaju druge procese. To isto
vrijedi i danas unato proizvedenoj iluziji o postindustrijskom ili
informacijskom drutvu, kao da drave koje se kite tim perjem ne
koriste takoer prirodne resurse za svoje digitalizirane ivote i
kao da nisu industrijsko drutvo prebacile u zemlje u razvoju i
siromane zemlje, otkuda onda kupuju te proizvode.
Worldwatch Institute istie kako je zbog konflikata kojima
je glavni ili jedan od glavnih uzroka bila borba za resurse, preko
pet milijuna ljudi ubijeno samo u '90-ima prologa stoljea, a
izmeu 17 i 21 milijun ljudi je raseljeno. Borba za kontrolu nad
naftom, drvnom graom, dragim kamenjem i drugim prirod-
nim resursima, uzrokovala je oko etvrtine svih ratova poslje-
dnjih godina. Zapravo se ratuje za ivotni stil ljudi u bogatijim
zemljama, jer su to sve resursi koje oni uglavnom koriste. I onda
je lako lamentirati o postindustrijskom ili informacijskom
drutvu.
Kada spominjemo ratove za resurse jasno da nam odmah
na pamet dolazi nafta, pa donekle i plin, kao i pravci opskrbe i
distribucije za ta dva energenta. Agresija na Irak, te opa nesta-
30
Ovdje je zanimljivo napomenuti kako je Herman Daly smatrao odrivim razvojem
"razvoj drutvenog boljitka bez ugroavanja ekolokog nosivog kapaciteta" (Wacker-
nagel & Rees, 1996: 33).
Lal bl all ol$Aa
bilnost na Bliskom istoku, u kavkasko-kaspijskoj regiji u sre-
dnjoj Aziji, zapadnoj Africi i drugdje, uvjeravaju nas u isprav-
nost stava kako e nafta i dalje biti uzrok mnogih ratova i suko-
ba i u 21. stoljeu, pogotovo u prvoj polovini.
Jasno je zato su nafta i plin tako pogodni za izazivanje su-
koba. Naa drutva su praktiki nesposobna funkcionirati bez
tih dvaju resursa. Naravno, elja za koritenjem je globalna i
raste. Radi se o energentima izrazito neravnomjerne rasporee-
nosti po svijetu s obzirom da je veina sadanjih rezervi locira-
na na podruju tzv. Strateke elipse koju okruuju regije Bliskog
Istoka, Rusije i Srednje Azije. Upravo se zato i radi o podrujima
koja karakteriziraju politike nestabilnosti i sukobi oko kontro-
le nad resursima ili izrazito totalitarni oblici vladanja u pojedi-
nim dravama, gdje se vrstom rukom osigurava politika sta-
bilnost. Na euroazijskom podruju najizrazitije je rivalstvo
SAD-a i Rusije, posebno otkada je Rusija donekle povratila
snagu iz '90-ih i poela koristiti svoje energetsko bogatstvo za
politike ciljeve. Moemo rei kako svjedoimo pravom grupi-
ranju politikih saveza i opcija, pri emu SAD na elu sa svojim
saveznicima eli okrenuti smjer vanih resursa prema zapadu, a
Rusija, Kina te Iran prema Aziji. Indija i Kina kao galopirajue
ekonomije openito ne gube vrijeme niti pokazuju previe ob-
zira u utrci za to vie resursa kako bi zadovoljile rastuu po-
tronju i pripadajue emisije CO
2
vee od globalnog prosjeka.
U mjeri u kojoj su danas nafta i plin te rute kojima se vri
njihova distribucija i opskrba prve na listi razloga ratova za re-
surse, tako se slina budunost predvia za pitku vodu i plodna
polja ako neto ne promijenimo u nainu na koji svijet funkcio-
nira i kako su drutva organizirana. I dok se o ratovima za naf-
tu (Clark, 2005) pa i za vodu (Shiva, 2006) ve dosta pisalo,
kontrola nad plodnim poljima jo uvijek nam se ini nestvar-
nom, premda mnogi ve grabe. Otkada se rast cijena osnovnih
energenata i prehrambenih proizvoda slijepio s financijskom
krizom, mnoge siromane zemlje poele su s rasprodajom plo-
dnih povrina raznim investicijskim fondovima, dravnim
agencijama i drugim kradljivcima tla iz bogatih drava ili iz
kl Lkl LaL
novih resursa gladne Kine, Saudijske Arabije i slinih na-
dolazeih kopija potroakog Zapada. Samo u Africi i Aziji
prodano je 15-20 milijuna hektara plodnog tla ime kontrola
nad resursima zaista dobiva nove razmjere.
3.2. Klimatske promjene
Klimatske promjene zasluuju biti istaknute kao jedna od
veih prepreka za odrivi razvoj jer se odrivost, a i socijalna
pravda, iz godine u godinu smanjuju uslijed kontinuiranog po-
veavanja klimatskih varijabilnosti. Moemo gledati i obrnuto,
da su klimatske promjene posljedica nedostatka odrivog raz-
voja i socijalne pravde na globalnoj razini. Pored svih ostalih
problema koji mue svijet njima dajemo posebnu vanost jer su
doista globalnog karaktera. One su najbolji dokaz teza o globa-
lizaciji i procesima koji nas "skupljaju" u jedan svijet, u jedno
globalno drutvo (Cohen and Kennedy, 2000). U skladu s tim,
niti jedna zemlja na svijetu ne moe samostalno rijeiti pro-
blem klimatskih promjena i gotovo da nema kutka na planetu
koji nee osjetiti njihov utjecaj.
Oko klimatskih promjena postoji jo dosta nepoznanica i
nejasnoa na koje se nadovezuju poslovino pasivni graani ili
pak itava vojska zaduenih skeptika koji pjevaju urotnike ode,
mada nije jasno kako bi u te svoje zavjerenike sheme ubacili
injenicu da najmonije elite svijeta zapravo ne rade nita ozbi-
ljno na potrebi suoavanja s klimatskim promjenama.
Mogli bismo sumirati tu pasivno-opsesivnu kombinaciju
sljedeom propovijedi: "Atmosfera se ne zagrijava, a ako se i
zagrijava to je zbog prirodnih ciklusa, a ako i nije dio prirodnih
ciklusa, tada je koliina zagrijavanja zanemariva, a ako postane
znaajna, koristi od toga e nadmaiti tete, a ako i nee, onda
e tehnologija sve rijeiti, a ako i nee, ne smijemo tetiti eko-
nomiji, jer je jo uvijek puno nesigurnosti u znanstvene poda-
tke" (Henson, 2006). A zapravo moda je rije o globalnom
zahlaenju?
Lal bl all ol$Aa
U sumnji prema nesklonosti znanstvene zajednice da neto
ocijeni sa 100-postotnom sigurnou, ostaje nam upitati se zato
se to zahtijeva ovdje, a ne u itavom nizu drugih rizika s kojima
ovjeanstvo ivi? Ili u naem svakodnevnom ivotu? Ako zna-
mo da neki problem ima 10 posto anse ostvarenja i ako smo
svjesni da e pojava tog problema imati negativne posljedice,
uinit emo sve da ga umanjimo ili eliminiramo. Ipak, danas po-
stoji itava kampanja o nevjerodostojnosti utjecaja ovjeka na
promjenu klime jer se ne moe znanstveno 100 posto dokazati
takva veza. Ovdje je vano napomenuti kako se sve relevantne
znanstvene institucije slau oko postojanja klimatskih promjena
i presudnog utjecaja ovjeka na njihovo trenutno stvaranje. Broj-
na istraivanja i mjerenja koja su proveli NASA Goddard Insti-
tute for Space Studies i Climatic Research Unit, School of En-
vironmental Sciences sa Sveuilita East Anglia pokazuju kako
se klima mijenja i kako prosjena globalna temperatura raste.
Klimatske promjene priznaju se danas i u izvjetajima Pentagona
te ih se smatra prijetnjom globalnoj sigurnosti. Poetkom 2007.
godine IPCC iznio je podatak kako se konano sa 90-postotnom
sigurnou moe zakljuiti da je ovjek uzrokom klimatskih
promjena s kakvima se sada suoavamo. To pokazuju brojni po-
daci dobiveni iz promatranja razliitih izvora: otapanja ledenjaka,
podizanja razine mora, otapanja podruja vjenog leda (perma-
frost), satelitskih podataka, radiosondi i ostalog.
Kada priamo o klimatskim promjenama vano nam je
obratiti panju i na njihov opseg i na brzinu promjena. Nitko
ne moe negirati kako na planet poznaje razdoblja izmjenji-
vanja temperature, ali sadanji trendovi su zaista globalni i doga-
aju se u kratkom razdoblju, u svega nekoliko godina, dok su
prije promjene u temperaturi imale mnogo sporiji ritam, ak
oko 30 puta sporiji (Flannery, 2005). Dananje promjene do-
gaaju se tako brzo da je biolog sa Stanford Universityja Cagan
Sekercioglu istaknuo kako se ak ni ptice ne stignu adaptirati, a
one imaju veu sposobnost prilagodbe na promjene jer imaju
najvei radijus kretanja od svih ivotinja. U izvjetaju s poetka
2006. godine britanski Royal Society istaknuo je kako imamo
kl Lkl LaL
svega 20 godina da smanjimo utjecaj staklenikih plinova na
klimu. Dodatni je problem kumulativno djelovanje staklenikih
plinova kada dou u atmosferu. Ostaju gore desetinama godina
tako da bi se dananje pozitivno rjeavanje prevelikog utjecaja na
klimu moglo osjetiti tek nakon 2050. godine.
Kao kontraargument klimatskim promjenama istie se es-
to kako je emisija staklenikih plinova iz prirodnih izvora go-
tovo 30 puta vea nego ona proizvedena ovjekovim aktivnosti-
ma. Ovdje se zanemaruje kako priroda odrava ravnoteu u
svom sustavu, a upravo smo mi svojim aktivnostima naruili taj
krhki balans koliko god to bilo malo u odnosu na ukupnu emi-
siju. To je kao da u prepunu au natoimo jo jednu kap i
kaemo kako ona nije imala nikakve veze s prelijevanjem, jer je
u ai ionako puno drugih kapi i bez nae intervencije.
Otkada smo prije 150 godina poeli emitirati velike kolii-
ne staklenikih plinova u atmosferu, do tada tisuama godina
stabilna koncentracija poveala se za 35 posto. Globalni godi-
nji rast emisije CO
2
iznosi 1,4 posto. Emitiramo ugljini dio-
ksid bre i u veim koliinama nego to ga oceani i iva bioma-
sa mogu upiti.
Uoili ste kako govorim o klimatskim promjenama, a ne o
globalnom zatopljenju ili, kako su usred zime 2010. godine
neki jedva doekali priati, o globalnom zahlaenju. Klimatske
promjene su globalni fenomen i ne moemo ih ignorirati. Do-
due, treba priznati kako nam svi trenutni dostupni podaci, po-
sebno dugogodinji, vie govore da se suoavamo s globalnim
zatopljenjem. Prosjena temperatura na planetu porasla je za
0,8 C u posljednjih 100 godina, ali vie na sjevernoj polutci, a
Europa je zabiljeila poveanje temperature od 1 C.
Globalno zatopljenje funkcionira slino efektu staklenika.
Sunce prolazi kroz atmosferska polja i oblake. Od toga se 30
posto odmah vrati reflektiranjem od oblaka, praine ili tla, po-
sebno ledenih bijelih povrina.
31
Vie od 20 posto zadri se u
31
Ledene bijele povrine reflektiraju ak 70 posto svjetlosti, a guste ume tek 10 po-
sto.
Lal bl all ol$Aa
atmosferi, u oblacima ili u obliku vodene pare. Znai, oko pola
se apsorbira na Zemljinoj povrini - tlu, umama, oceanima,
plonicima i ostalom. Od tih 50 posto sve vea koliina se zadr-
ava, jer je poveana koliina plinova u atmosferi koji djeluju
poput staklenika i zadravaju toplinu, ne putajui je da ode u
svemir.
Globalno je zagrijavanje opasno i zbog otapanja ledenih
podruja Sjeverne Amerike i Rusije koja sadravaju velike ko-
liine metana, pa ako se globalno zatopljenje nastavi sadanjim
rastom doi e do oslobaanja ogromnih koliina ovog plina,
25 puta potentnijeg staklenikog plina od CO
2
. Emisija iz ovog
izvora imala bi devastirajue posljedice na klimu, posebno ako
bi do nje dolo u kratkom roku.
E sad, postoji i teorija globalnog zahlaenja, koja se poela
forsirati usred zime 2010. godine kada se dogodilo neto nevje-
rojatno, a to je da je usred zime - hladno (!).
Svijet je doivio hlaenje od 1940-ih do 1970-ih, ali uglav-
nom na sjevernoj polutci, jer je tu bila vea emisija aerosolnih
plinova koji stvaraju takav efekt. Najvie pozornosti posljednjih
godina zahlaenje dobiva zbog slabljenja Golfske struje koja
donosi toplinu Velikoj Britaniji i sjevernom dijelu Europe. Ina-
e topla Golfska struja dolazi do britanskog otoja i grije ga, a
tek kod arktikog podruja izmeu Grenlanda i Barentsova
mora postaje hladnija i gua te tone na morsko dno. Global-
nim zatopljenjem i topljenjem leda dolaze vee koliine slatke
vode u more ime se reducira gustoa i salinitet mora pa Gol-
fska struja gubi na snazi i utjecaju. Dugorono bi mogla i ne-
stati ime bi se temperatura u Velikoj Britaniji smanjivala, to
je ve uoeno u razdoblju 1992.-2006. Zato i govorim o klimat-
skim promjenama, a ne o zatopljenjima i zahlaenjima, poseb-
no sezonskim, jer je ovo dobar primjer kako su mogui razliiti
scenariji na lokalnoj razini uz konstantu da se klima mijenja.
Trenutno se kao granica zaustavljanja porasta temperature
odredilo 2 C iznad temperature prije Industrijske revolucije.
Rije je o 1,4 C iznad sadanje temperature, a rok je godina
2030., kada se predvia da emo dostii tu visinu ako se nastavi
kl Lkl LaL
sadanji trend. Tome se dodaje granica emisije C0
2
, no ona je
prilino razliita od izvora do izvora. I PCC stavlja granicu na
445-530 ppm-a, a britanska vlada, koju se kolokvijalno navodi
kao jednu od predanijih u borbi protiv klimatskih promjena,
die tu granicu ak do 550 ppm-a, to je maksimalan iznos i u
Sternovu izvjetaju. Mnoge ekoloke organizacije kritiziraju
podizanje emisije te istiu kako nema anse da se s tako viso-
kom koncentracijom mogu zaustaviti klimatske promjene. Si-
mon Retallack s Public Policy Research Institutea istie kako
bi tolika koncentracija ugljinog dioksida smanjila mogunosti
za zaustavljanje rasta temperature do 2 C na svega 10-20 po-
sto (Monbiot, 2006). Andrew Weaver sa Sveuilita Victoria iz
Kanade istie kako za neprelazak granice od 2 C do 2050. godi-
ne ekonomski razvijene zemlje trebaju ispuniti smanjenje emisije
C0
2
za 80-90 posto. Upravo je odnos izmeu presudnog utjecaja
bogatih zemalja na klimatske promjene, posebno u historijskom
smislu, i trokova, odnosno posljedica koje trenutno najvie pla-
aju siromane zemlje, naalost odlian primjer nepravde dana-
njeg sustava i svijeta. Prema podacima britanskog vladinog ureda
za meunarodni razvoj, 94 posto prirodnih katastrofa i 97 posto
smrti uslijed djelovanja tih katastrofa dogode se u zemljama u
razvoju (Christian Aid, 2006). Isto vrijedi i unutar najbogatijih
zemalja kada ih pogodi slina nepogoda.
Razliite su procjene trokova borbe protiv klimatskih pro-
mjena. I PCC istie kako bi "energetska tranzicija" trebala uspo-
riti globalnu ekonomiju za svega 0,12 posto na godinu.To znai
sporiji rast za 3 posto do 2030. godine. Dok s potpunom
sigurnou moemo rei kako individualni napori (ili oni u ma-
lom omjeru) u smanjivanju ekolokog otiska mogu i financijski
pomoi, promjene koje su potrebne da cijelo drutvo pa i svijet
pone ivjeti odrivije zahtijevat e znaajnija financijska ula-
ganja barem u poetku, jer je potrebno promijeniti cijeli sustav.
Opet, i ti su trokovi odreivani unutar pogrene matrice sada-
njeg ekonomskog sustava ignorirajui kako danas troimo sto-
tine i stotine milijarda dolara na potpuno neodrive i destruk-
tivne radnje i projekte, a vrlo esto se podcjenjuju znaajne
Lal bl all ol$Aa
ekonomske koristi koje bi donijela uspjena borba protiv kli-
matskih promjena.
Protivnici prihvaanja potrebe borbe protiv klimatskih pro-
mjena zbog neupitnosti ekonomskog rasta zanemaruju kako bi
nas odugovlaenje s aktivnom borbom protiv klimatskih pro-
mjena kotalo jo vie nego bilo kakvi trokovi takvih napora.
Moemo zakljuiti kako je jedina dilema hoemo li promijeni-
ti svoj ekonomski sustav utemeljen na nekontroliranom stjeca-
nju profita dobrovoljno, ili emo pustiti promjenama u klimi da
to uine umjesto nas, s daleko pogubnijim posljedicama (Bar-
nes, 2006).
Ve spomenuti Sternov izvjetaj, objavljen na 700 stranica
koncem listopada 2006. godine, nazvan po njegovu voditelju,
bivem ekonomistu Svjetske banke Nicholasu Sternu, okirao
je svijet zakljukom kako bi klimatske promjene mogle smanji-
ti globalnu ekonomiju za 20 posto. Upozorenje je pojaano do-
datkom kako bi se radom na klimatskim promjenama moglo
sprijeiti takav scenarij i to za 1 posto dananjeg godinjeg glo-
balnog BDP-a. U izvjetaju se istie kako nas svaka emisija je-
dne tone CO
2
kota u tetama 85 dolara, dok bi emisiju te jed-
ne tone mogli smanjiti s investicijom od 25 dolara po toni.
Naa vjera u nemogunost da neto to smo sami proizveli
dovede u pitanje na opstanak, prijeila je put aktivnoj borbi
protiv klimatskih promjena u fazi kada se jo nisu razvijale
takve posljedice kakvima svjedoimo danas. Trenutna nespo-
sobnost naih drutava da se suoe s klimatskim promjenama
rezultira time da mnogo vie raspravljamo o tome koliko smo
mi ljudi odgovorni za sadanje promjene, umjesto da se suoimo
s posljedicama klimatskih promjena. Neovisno o uzroku, kli-
matske promjene uglavnom negativno utjeu na kvalitetu ivota
ovjeanstva i kao takve zahtijevaju prilagodbu i svijet koji je
spreman reagirati.
kl Lkl LaL
3.3. Globalni kasino: profit protiv
odrivog razvoja
Ovim poglavljem ne elim poslati poruku kako projekti
koji promoviraju odrivi razvoj nisu korisni ili, jo tonije, ispla-
tivi u ekonomskom smislu. Uostalom, tome su dokaz i sve vea
ulaganja u projekte obnovljivih izvora energije te energetske
uinkovitosti. No, profit koji se ostvaruje djelovanjem protiv
odrivog razvoja i socijalne pravde jo je uvijek daleko vei, od-
nosno nemjerljivo vei u ekonomskom smislu. Primjera za to
imamo nebrojeno, ak i kod drutvenih aktera koji deklarativno
izjavljuju predanost odrivom razvoju.
Svjetska se banka iz godine u godinu kune u predanost ob-
novljivim izvorima energije, a opet nekim udom iz godine u
godinu vie poveava svoja ulaganja u iskoritavanje fosilnih
goriva nego onih obnovljivih. Tako je Bank Information Cen-
ter analizirao izvjetaje same Banke i doao do podataka kako
je 2008. godine rast ulaganja u OI E bio 11 posto, naspram rasta
ulaganja u iskoritavanje fosilnih goriva od 102 posto u odnosu
na prethodnu godinu (BIC, 2009).
Brazilska vlada najavljuje ulaganja u zatitu Amazone u iz-
nosu od 135 milijuna dolara, a istovremeno provodi 40 milijar-
da vrijedan projekt Avana Brazil (Napredni Brazil) u kojem
planira izgraditi autoceste, plinovode, hidroelektrane, proiriti
kanale u podruju Amazone.
Naftna korporacija Shell hvali se investicijom od milijarde
dolara u posljednjih pet godina u "istu energiju" kao to su
biogoriva, vjetar i sunce te vodik. No, to je manje od jedne pe-
tine od investicije u samo jedan projekt iskoritavanja katran-
skog naftnog pijeska u Kanadi u suradnji sa Chevron Texacom.
Poetkom 2008. godine Shell je u tiini, bez prevelikih obja-
njenja i reklama prodao gotovo cjelokupnu proizvodnu liniju
solarnih fotovoltainih modula uz objanjenje kako u tom sek-
toru nema profita.
Fondacija Billa i Melinde Gates je bez premca najvea ka-
ritativna organizacija na svijetu s ukupnim godinjim sredstvi-
Lal bl all ol$Aa
ma od gotovo 70 milijarda dolara. Gates fondacija, koja se naj-
vie reklamira borbom protiv zaraznih bolesti i pomoi siro-
manima, upravo najvie zarauje na poslovima koji te proble-
me stvaraju. Novine Los Angeles Times u velikoj prii poet-
kom 2007. godine objavile su kako Gates fondacija ima udjele
u najveim svjetskim zagaivaima te u biotehnolokim korpo-
racijama koje odbijaju pojeftiniti lijekove protiv AIDS-a.
U svrhe gomilanja profita na tetu prirode i zdravlja ljudi
esto se koristi novac graana koji u svim relevantnim ispiti-
vanjima javnog mnijenja istiu privrenost nunosti zatite
okolia. Svake godine u svijetu se na ekoloki destruktivne ak-
tivnosti kao to su sagorijevanje fosilnih goriva, iscrpljivanje
rezervoara pitke vode, neodrivo krenje uma i pretjerano iscr-
pljivanje mora, potroi 700 milijarda dolara dravnih subven-
cija koje plaaju porezni obveznici. Samo industrije fosilnih
goriva godinje dobiju 210 milijarda dolara. Lako je tvrditi
kako energija sunca ili vjetra ne bi mogla zadovoljiti nae po-
trebe, a nikada im se nije ni dala prava ansa. U tom smislu,
ekonomski sustav vrlo esto dolazi u sukob za zatitom okolia
i potivanjem ljudskih prava, odnosno s odrivim razvojem.
Sve ovo nam govori kako je teko iskreno se opredijeliti za
odrivi razvoj unutar sustava utemeljenog na linearnom rastu
potronje.
Dananji trgovinski, ekonomski i financijski sustav organi-
zirani su tako da je profit na prvome mjestu. Ako se ne ostva-
ruje kontinuirani i neprekidni rast profita, sustav poinje poka-
zivati znakove krize, jer u stanju ravnotee nije sposoban
funkcionirati.
Tijekom 2005. godine 50 najmonijih korporacija ostvarilo
je profit od 433 milijarde dolara, to je bio porast za 27 posto u
odnosu na prethodnu godinu. Vie od petine njih su banke, a
odmah potom slijede korporacije koje se bave naftom, plinom i
openito energetikom. To su sektori koje e zahvatiti velike
promjene u desetljeima koja dolaze, a danas su generatori
neodrivih strujanja. Na svjetskim burzama 95 posto svih tran-
sakcija odnosi se na obino pekuliranje vrijednostima valuta i
kl Lkl LaL
nekretnina, a svega pet posto ulaganja ima veze sa stvarnom
ekonomijom. Unutar dereguliranog trita dozvolilo se finan-
cijskom sektoru da prenapue svoje vrijednosti i za nekoliko
stotina puta. U virtualnom svijetu sve je izgledalo savreno, a
kada je virus zahvatio veinu sustava i prelio se u stvarnu eko-
nomiju i radna mjesta, svi smo se okirali.
Rjeenje koje su svjetski politiki i ekonomski monici
otkrili je jo vea potronja (kao da ona nije imala nikakve veze
s potpaljivanjem krize), utiskivanje u bankarski sustav jo veih
koliina novca (kao da on nije imao nikakve veze s potpalji-
vanjem krize) i davanjem jo vee uloge parazitskim institucija-
ma (kao da nemaju nikakve veze s potpaljivanjem krize). Iza
takvih kvazirjeenja dobili smo daljnju ovisnost rasta ekono-
mije o nekontroliranom troenju resursa i gomilanju otpada,
poveavanje javnog duga i darivanje financijskog sektora za
neodgovornost i pljakanje, te na kraju uzdizanje do presudne
uloge u spaavanju svijeta institucija poput MMF- a koje su
cijeli duniki sustav desetljeima pirjale na laganoj vatrici i va-
dile mast obinim ljudima.
Izranjanje MMF- a iz vlastitog pepela posebno je vrijedno
pozornosti. Prve godine naeg desetljea mnoge je drave kra-
sila gotovo opsesivna tenja da skinu MMF sa grbae pa su
upregle svoje financijske politike da vrate dugove i ponovo za-
dobiju ekonomsku samostalnost. Dugove su unaprijed otplatili
Argentina, Brazil, Indonezija, Rusija, Venezuela i brojne druge
zemlje. To je uzrokovalo da zemlje u razvoju prestanu biti zlat-
na koka besplodnih pijevaca (ili sam htio napisati pijavica?) u
vrhovima svjetskog bankarskog sustava. Krediti koje daje MMF
pali su sa 70 milijarda dolara 2003. godine na neto malo vie
od 20 milijarda dolara 2006. godine. Zbog smanjenja prihoda
2007. i 2008. godine, MMF je bio prisiljen posegnuti za svojim
zlatnim rezervama - zlatnim polugama kako bi namaknuo no-
vac za tekue trokove. I onda se u kriznoj 2009. godini MMF
opskrbljuje stotinama milijarda dolara od najbogatijih drava
kako bi "reagirao na potrebe" drava koje su se nale u finan-
Lal bl all ol$Aa
cijskim problemima, te se pojavila nepregledna kolona drava
koje su izrazile upravo te potrebe.
Jedan od veih problema u prihvaanju odrivog razvoja
jest prevlast voluntaristikog pristupa. I politiki predstavnici i
poslovni sektor jo od prvog samita o okoliu u Riju inzistiraju
na dobrovoljnim projektima i akcijama u borbi protiv zagaenja
i klimatskih promjena.
32
Problem je to se i jedni i drugi ne trse
previe oko te dobrovoljnosti. Politiari su, ako i naizgled voljni,
prespori u donoenju potrebnih odluka, a biznismeni se estoko
protive stvaranju stroih regulatornih i zakonskih prava i odgo-
vornosti. Tako su nam prodah foru spontanosti zapakiranu u
odranje postojeeg neodrivog stanja, jer bi ih stroi zakoni i
precizne uloge i odgovornost navodno jako sputavale i uznemi-
ravale. Teror dobrovoljne pasivnosti. Tu nema mjesta za zdrav
razum i isto srce. I dalje se kocka u globalnom kasinu.
Godine se niu, bore mi se kliu pa imam sve vie prijatelja
i prijateljica koji imaju djecu. Znate i sami da je, ako si mlad
roditelj, normalno da te strah svega u vezi s djetetom i sada je
neprijatelj broj jedan Bifenol A. Veina znanstvenih istraivanja
posljednjih godina pokazuje kako Bifenol A uzrokuje brojne
tetne posljedice po zdravlje djeteta i odraslih, posebno stvara
razvojne i neuroloke probleme, maligne (karcinome prostate i
dojke) i kardiovaskularne bolesti (angina, koronarne bolesti sr-
ca, srani udar), sklonost debljanju, te metabolike poremeaje
poput eerne bolesti. Pored konzervi iz kojih ruamo, tetra-
paka iz kojih pijemo sokove, limenki iz kojih pijemo pivo, Bife-
nol A nalazi se i u plastinim boicama kojima hranimo djecu.
Nevjerojatno, netko proizvodi otrovnu odurnu kemikaliju koja
onda postaje sastavni dio stvari kojom mi ljudi hranimo najsla-
32
Dobar primjer za to je razvikana kampanja gradonaelnika amerikih gradova koji
su potpisali ugovor prihvaanja Kyoto protokola na gradskoj razini te najavili sma-
njenje emisije. Institute for Local Self-Reliance je u studiji objavljenoj poetkom
2007. godine istaknuo kako gotovo nitko od gradova potpisnica sporazuma nee
uspjeti zadovoljiti odredbe iz Kyoto protokola, ako ne uloe znaajnije napore od
dosadanjih. Gradovi potpisnici u prosjeku su imali emisiju staklenikih plinova veu
za 6,5 do ak 27 posto u odnosu na 1990. godinu.
kl Lkl LaL
bije, bebe i malu djecu. I mi smo najnaprednija vrsta na ovom
planetu?! Godinje se proizvede preko dva milijuna tona Bife-
nola A od strane ekolokih korporacija kao to su Bayer, Dow
Chemical i drugi, pa onda to upakiraju u svoje proizvode jo
jae ekoloke korporacije kao to su Coca-Cola, Nestle, Kraft, i
da ne nabrajam, ima sad ve previe tih korporacija koje se ne
smije sputavati u naporima za odrivi razvoj. Razlog zato ovo
piem nije naravno da se obiajno zgraamo nad beutnou i
beskrupuloznou korporativnog miljea, ve zato to vijest na
koju sam naiao dalje glasi kako nakon godina i godina negi-
ranja, od sijenja 2010. godine i amerika Agencija za hranu i
lijekove (FDA) priznaje kako Bifenol A i nije ba siguran za
opanje potroaa i njihove djece. Ali ono to slijedi moe vas
doista dotui ako niste s obje noge na zemlji. FDA u svom
izvjetaju s poetka godine istie opasnost od Bifenola A i naja-
vljuje svoje promptno djelovanje, jer ipak su nam, kako po-
kazuju brojne reklame za hranu i pie, osmijeh i zdravlje djece
najvaniji. Nadam se da niste tako naivni i da vam drutvena
korporativna odgovornost nije popila koji gram zdrave kriti-
nosti, pa mislite da je FDA objavila trenutnu i bespogovornu
zabranu Bifenola A. Oni to nisu uinili jer, pazite sad, po zako-
nu nemaju prava nalagati onima gore spomenutim nesputanim
korporacijama. FDA je na svojoj internet stranici najavila tri
velika koraka:
- potporu industriji da prestane s proizvodnjom boica i
drugih proizvoda te prehrambenih pripravaka koji sadre
Bifenol A;
- facilitiranje razvoja alternativa za Bifenol A;
- podrku naporima da se zamijene ili minimaliziraju razi-
ne Bifenola A u proizvodima u kojima se dre hrana i
pie.
Eto, tako smo kroz tragikomediju u tri ina doli do toga da
korporacijama koje nas otvoreno i nasmijeeno truju, ponudi-
mo facilitirajuu podrku kako bi i dalje mogle vrijeati nau
inteligenciju.
Lal bl all ol$Aa
Mnogi se s pravom pitaju zato za korporacije vrijede dru-
gaiji standardi nego za obine ljude (Mattera, 2006)? Hoemo
li za pljakae rei kako su odgovorni graani ako recikliraju
papir? Hoemo li roditelju koji zlostavlja svoje dijete izrei
pohvalu jer sudjeluje donacijama u humanitarnim akcijama? Od
ljudi oekujemo da slijede sve zakone i norme, a ne samo one koji
im u tom trenutku odgovaraju. Zato to isto ne moemo uiniti
s korporacijama? Koliko je nehuman ekonomski sustav kojeg
smatramo jedinim moguim dobro pokazuje i injenica kako
korporacijama raste vrijednost dionica na burzama ako otpuste
radnike ili ostvare profit bez obzira na posljedice u okoliu. U
tom smislu moemo rei i kako je teko oekivati znaajniji udio
aktera za odrivi razvoj iz poslovnog sektora sve dok ukupna
naela i pravila globalne trgovinske i financijske ekonomije ne
podravaju naela i pravila odrivog razvoja.
Uasan odnos prema radnicama i radnicima ak i u razvije-
nijim zemljama pokazuje istraivanje sveuilita Cornell u ko-
jemu je bar svaki etvrti poslodavac priznao da je otpustio naj-
manje jednog zaposlenog ako je zastupao radnika prava i radio
na osnivanju sindikata. Istraivanje iz prosinca 2006. godine
pokazalo je kako bi se ak 58 posto zaposlenih koji nisu na
menaderskim ili direktorskim pozicijama ulanilo u sindikat
ako bi imali priliku. Kao da se vraamo na prijelaz u 20. stoljee
kada se trebalo boriti za sindikalno udruivanje. Ba kao to
pjesma kae - gdje je nestao ovjek?
Dananje stanje na podruju ljudskih prava i socijalne pra-
vde i u svjetskim ekosustavima pokazuje kako su nam potrebni
upravo zakoni koji bi transparentno i jasno propisivali naine
iskoritavanja prirodnih resursa, ali i veu odgovornost ako se
to ne potuje.
Sve dok ne izaemo iz stanja ovisnosti o ovom sustavu, na-
stavit emo s izbjegavanjem istine prema planetu, ljudima oko
nas, samima sebi. Ba kao ovisnici kada nemaju snage okrenuti
novi list u ivotu. Na kraju zavrimo ismijavanjem samih sebe.
Ili je to samosaalijevanje?
kl Lkl LaL
Kod nas definicija kae kako se "pojam i praksa drutvene
odgovornosti poduzea odnose na cjelokupni raspon njegova
djelovanja i na sve odnose koje pritom uspostavlja. to neko
poduzee proizvodi, kako kupuje i prodaje, kako utjee na oko-
li, kako zapoljava, osposobljava i utjee na razvoj vlastitih lju-
di, kako ulae u drutvenu zajednicu i potuje ljudska i radna
prava - sve to zajedno odreuje ukupni utjecaj tog poduzea na
drutvo (UNDP, 2005). Ako dobro itam, napisali su "cjelokup-
ni raspon djelovanja", pa onda nije jasno zato trete fanfare i
dijele se nagrade zbog zanoktica, a ne ponaanja itavog tijela?
Inae, otkada sam vidio kako u praksi funkcionira drutve-
no odgovorno poslovanje, kao neki trenutak spoznaje i odsjaj s
neba neoekivano mi je sinulo kako je skraenica za drutveno
odgovorno poslovanje - dop. I sad vi recite da sam zloest.
Inae, prirunik UNDP- a (2005.) za drutveno odgovorno
poslovanje zove se "asno do pobjede" (!?). Sto asno i koje
pobjede? Nad kim? Nad nama i prirodom? I sad vi recite da
sam zloest.
3.4. Nedostatak svijesti i znanja
Najvea prepreka za odrivi razvoj jest neznanje i nedovolj-
na razina svijesti za njegovo prihvaanje i primjenu, posebno
meu elitama koje upravljaju naim drutvima. Otud sve po-
inje. Sve prepreke zapoinju svoj put iz ovog izvora. Ovdje su
temelji nae nesposobnosti da se pogledamo u ogledalo, da zbro-
jimo dva i dva, da zakoimo neodrivu jurnjavu prema niemu.
Apsurdno je koliko je odrivi razvoj prisutan kao pojam u
javnosti i, kako smo rekli na poetku, deklarativno prihvaen, a
koliko se esto obini ljudi osjeaju bespomono i nesposobno
za praktinu primjenu odrivog razvoja. Nikada nam kao danas
nisu bili dostupniji mediji i nikada kao danas nismo bili izloeni
tolikoj koliini informacija, a opet nema jasne i kontinuirane
javne diskusije o brojnim rjeenjima za najozbiljnije probleme
dananjeg svijeta.
Lal bl all ol$Aa
Ne radimo dovoljno na podizanju svijesti i ne educiramo
ljude, pa ih onda zatrpavamo zastraujuim naslovima o su-
dnjem danu, potapanju gradova i post-apokaliptinim scena-
rijima. Onda je jedne godine aktualno globalno zatopljenje, a
druge godine globalno zahlaenje. Zavisno to se prodaje. Za-
visno kakva je temperatura vani. U The Economistu, u broju od
20. travnja 2006. godine, zakljuuju kako ne trebamo biti zabri-
nuti jer e se uslijed globalnog zatopljenja ubrzati otapanje leda
te e tako i nedostupna podruja na Arktiku postati lako isko-
ristiva za crpljenje nafte. Tu je zaista od silnih plinova zamuena
svijest.
Jasno je da kada neosvijetenu i neobrazovanu osobu pla-
imo, jedino to emo od nje dobiti je strah i povlaenje u sebe,
pasivnost i apatiju. To je najbolje opisao Robert J. Samuelson:
"U debati oko globalnog zatopljenja postoji velika provalija
izmeu retorike javnosti koja je na rubu histerije i ponaanja
javnosti koje je na rubu indiferentnosti" (imlea, 2008: 75).
Ve i povran pogled na prepreke za odrivi razvoj oito
pokazuje kako nam nedostaje i svijesti i znanja da se suoimo s
tim preprekama te naemo i ostvarimo praktina rjeenja za
njih. Mi ba kao da volimo trpati stvari pod tepih. Odlian je
primjer za to i teorija o granicama rasta (Meadows et al., 1972)
koja je doivjela brojne kritike u '80-ima i '90-ima zbog pretje-
rivanja i "mizantropskog pesimizma". Mnoge teze iz knjige o
iscrpljivanju nekih resursa, smanjenju proizvodnje hrane i sli-
nome pokazale su se kalendarski netonima, a autorima su
zamjerali zbog pretjerane sumnje u sposobnost, znanje i prila-
godljivost ljudi. Teza o granicama rasta uvijek je imala dobre
temelje, ali je nadgradnja pucala upravo u naoj nespremnosti
da scenarije budunosti shvatimo uvjetno. Djelomino su sami
autori olakali kritiku otrinu prema sebi jer su se upustili u
nevjerodostojne prognoze za koje nisu mogli imati potpune
podatke, a i prevelik broj varijabli utjee na rezultat mjerenja
to ga dalje smjetamo u vremenski prostor. Naravno, veinu
kritika proizveo je nerealan tehnoloki optimizam nakon naft-
kl Lkl LaL
nih okova '70-ih i moemo rei kako je tezi o granicama rasta
vanjska patina obnovljena tek posljednjih godina s prihvaa-
njem teze o dosezanju vrhunca iskoritavanja nafte i drugih
resursa. Inae bi zasigurno granice rasta ostale tavoriti na dnu
kakve krinje, kao da pripadaju ropotarnici povijesti umjesto
zdravorazumskom razmiljanju o ogranienosti prirodnih re-
sursa i naem ivotnom stilu.
Zato ne trebamo gajiti iluziju kako moemo oekivati ita
kvalitetno od uruavanja sustava dok nemamo nita kvalitetno
da ga zamijeni. Jednostavnije reeno, ako nismo osvijeteni i
educirani za odrivi razvoj, onda uslijed uruavanja sustava
zbog neodrivosti teko moemo oekivati da emo se pro-
mijeniti preko noi i osvijestiti se. Tu za sada moram skrueno
priznati kako je logina posljedica da tamo gdje nema dovoljne
svijesti i znanja o trenutnim problemima, odnosno rjeenjima,
pozitivne pomake vie dobivamo od uruavanja samog sustava,
nego zbog organizirane inicijative ili politike. Primjerice, kupo-
vina ogromnih neekonominih vozila, tzv. terenaca, u razdoblju
1975.-2004. skoila je sa 16 na 56 posto svih prodanih vozila u
SAD-u. To je za plakanje: preko polovine svih vozila koja su se
tada prodavala u SAD-u bila su cestovne krstarice kojima bi
donedavno plaili djecu. Onda je nafta poskupjela do suludih
razina pa je kupovina terenaca malo splasnula, jer ta vozila ima-
ju udnu narav da troe benzin kao da je besplatan. Onda je
dola i financijska kriza pa je General Motors najavio gaenje
daljnje proizvodnje svojih terenaca Hummer, koji su jedni od
najtetnijih automobila na svijetu. Eto, kao pravi naivni ekolozi
moemo slaviti to je industrijska revolucija poela jesti svoju
ogromnu djecu.
Obrazovanje za odrivi razvoj postaje danas kljuni alat u
pokuaju implementiranja praktinih i primjenjivih rjeenja
koja mogu za poetak ublaiti utjecaj prepreka, a dugorono
nam osigurati manji ekoloki otisak. Ako ne ponemo, upitna
nam je i kvaliteta ivota. Jasno, ne treba sumnjati u sposobnost
preivljavanja ljudske vrste, ali s obzirom na mogunosti koje
Lal bl all ol$Aa
stoje pred nama i koje mi zapravo u sebi nosimo, to nam i ne bi
trebala biti velika utjeha.
To je vizionarski objasnio Cifri (1994: 8) stavom kako
"duhovne vrijednosti hedonistike kulture mogu mijenjati sa-
mo iskustvo i pouke katastrofe ili dugotrajna ekoloka eduka-
cija". Na nama je izbor kako emo uiti. Obrazovanje za odrivi
razvoj ima ulogu sprjeavanja ili makar ublaavanja razvijanja
scenarija "uenja" iskustva nakon katastrofa. Lay (1998: 55)
obrazovanje definira kao "proces sustavne proizvodnje i irenja
novih znanja", a u tom smjeru odgoj i obrazovanje za odrivi
razvoj jest "proces sustavnog stvaranja i irenja vrednota i znanja
u funkciji mijenjanja miljenja i ponaanja suvremenih socijal-
nih aktera prema vioj odrivosti, obzirnosti i uravnoteenosti"
(1998: 59).
Za prakticiranje i oivotvorenje odrivog razvoja potrebna
nam je povezanost znanja i vrijednosti. U toj svjesno-obrazov-
noj simbiozi, razvijanje svijesti to se pretae u vrijednosti pre-
dstavlja "toplu silnicu", a irenje znanja predstavlja "hladnu sil-
nicu" u tom procesu. Vane su i jedna i druga, odrivi razvoj ne
postoji bez njihovog sljubljivanja. Toplina nam je potrebna u
smislu razvijanja emocija i vrijednosti za planet, njegovu budu-
nost i stanje njegovih stanovnika. "Hladna" znanja su nam po-
trebna za realiziranje projekata i programa za odrivi razvoj
tamo gdje su najnuniji i gdje e dati najplodnije rezultate. Iz
hladnih silnica znanja i vjetina te toplih silnica osjeaja i vrije-
dnosti proizlazi i odreeno ponaanje i djelovanje u smjeru
odrivog razvoja.
I obrazovanje i osvijetenost zahtijevaju promjenu naeg
svjetonazora i vrijednosti, to je puno zahtjevnije od potrage za
tehnolokim rjeenjem energetske krize ili klimatskih promje-
na, na to danas vie usmjeravamo svoje mentalne, financijske i
voljne energije. Trzyna istie kako najvei izazov odrivog raz-
voja nije znanstveni ili tehnoloki, ve onaj koji zahtijeva pro-
mjenu ljudskog ponaanja. Stephen Viederman smatra kako je
to moralni princip gdje je manje vano to, a puno vie kako.
Najvei problem u kretanju prema odrivijem svijetu stvara
kl Lkl LaL
"kulturna inercija" (Frel, 2006). Frel pri tome misli kako je pre-
velik broj ljudi i dalje uljuljkan u obeanja politike ili tehnolo-
gije.
James Kunstler, autor najpoznatiji po svojoj "proroko cr-
noslutnoj" knjizi Long Emergency (2005), apelira da u razgovo-
rima o energetskoj krizi panju usmjerimo na psiholoku di-
menziju, a manje na tehnoloku ili geopolitiku. Po njemu, tre-
bamo pronai "vokabular i sintaksu" koju e moi razumjeti i
prihvatiti i najvei ignoranti. Znai kroz osvijetenost do jasne
i precizne edukacije za praktinu primjenu odrivog razvoja.
Trebamo dakle biti svjesni kako svjedoimo stalnim op-
strukcijama razvoja osvijetenosti u javnosti o problemima koje
donose smanjenje dostupnosti fosilnih energenata i klimatske
promjene. Ako ih se i prizna kao probleme na kojima treba
raditi, zakljuak je da se sve prepusti strunjacima koji e pro-
nai tehnoloko rjeenje, a mi i dalje moemo pasivno lutati u
svojoj potroakoj svakodnevnici. Kao da smo ovisni o sustavu
koji nas unitava i spremni ignorirati destruktivnost sustava
dok je ne osjetimo na vlastitoj koi. Problem je to je sustav od
nas nainio debelokoce koji e igrati unaprijed dodijeljene
uloge i koji sve rjee pokazuju emocije.
Stanley Cohen je, istraujui nau sklonost da mirimo
pred oitim injenicama, napisao knjigu Stanje negiranja (2001)
u kojoj se uglavnom bavio ignoriranjem patnje drugih ljudi po-
red nas. Cohen je izdvojio tri vrste negiranja:
1. Doslovno negiranje
Skloni smo tome u rijetkim situacijama, kada ba neto
nikako ne elimo priznati ak niti samima sebi, esto kod nasi-
lja u obitelji ili ignoriranja injenice da jedan od lanova ima
problema s ovisnou.
2. Interpretativno negiranje
Ovdje priznajemo postojanje problema, ah mu dajemo
drugaiju interpretaciju. Drugaijim interpretiranjem ne kori-
stimo se kako bi negirali problem, ve smanjili vlastitu odgo-
vornost verbalno-kognitivnim smicalicama.
Lal bl all ol$Aa
3. Implikativno negiranje
Takoer priznajemo problem, ali nismo u stanju prepozna-
ti njegovu vanost i potrebu da reagiramo. Iz priznavanja pro-
blema traimo izlaz tako da mu dajemo drugaije znaenje.
Za temu knjige moemo navesti primjere negiranja kojima
svatko od nas pribjegava. Dapae, budui da se radi o potrebi da
nau individualnu svijest i znanje prebacimo u djelovanje na
ope i globalne probleme i prepreke, dodatno nam cijeli prela-
zak oteavaju i neki drugi fenomeni koji se javljaju u drutvu
kao to je poznati "efekt promatraa". S obzirom da je cijeli svi-
jet zahvaen problemima destruktivnog ekonomskog sustava
koji se temelji na pravocrtnom rastu i gomilanju profita, klimat-
skim promjenama i unitavanja svjetskih ekosustava te ugro-
avanjem osnovnih ljudskih prava, u globalnoj gomili ljudi pri-
bjegavamo efektu pasivnog promatraa koji eka da netko dru-
gi neto poduzme.
Uzmimo kao primjer ekoloki otisak kojeg trebamo smanji-
ti. Moemo ga doslovno negirati i rei kako nas to zamara,
kako to uope nije tako i kako ekoloki otisak niti ne postoji,
ve svi znamo kako postoji samo otisak cipela. Interpretativno
negiranje bilo bi kada bismo priznali da nije ba fer to s eko-
lokim otiskom, ali su ljudi kojima krademo njihov biokapaci-
tet sami krivi za svoj poloaj jer nisu dovoljno radini, skloni su
korupciji, a i malo su divlji pa je i logino da su siromani. I,
molim te, kud ba od svih ljudi nae mene s tim gnjaviti, vidi
samo susjeda Rasipnjikovia kakav auto ima i kako se oblai,
pitaj njega prvo pa ako on neto poduzme, onda u ja vidjeti.
Implikativno negiranje je najopakije i tu bismo mogue rekli
kako je taj ekoloki otisak problem, ali zar ne mislimo da je
vanije zaustaviti glad u Africi ili smanjiti nezaposlenost u
naoj zemlji ili....
Stvaranje stanja negiranja najefikasnija je prepreka za osvje-
ivanje elje za promjenom i usvajanjem novih znanja koja su
nam potrebna za odrivi razvoj. Tu smo se zacementirali u po-
navljanju svakog dana bez podizanja pogleda i ekamo da se
neto dogodi samo od sebe ili da netko drugi pokrene val na
kl Lkl LaL
kojem emo i mi zajahati. Negiranju smo svi skloni i ono esto
slui kao obrambena metoda koja je u nekim situacijama i ra-
zumljiva. Ono to je opasno kada negiranje postane obrazac
ponaanja i dijelom naih najdubljih vrijednosti i kad nam
stvori iluziju da je to najbolji nain komuniciranja s okolinom.
Time postavljamo naizgled uspjene zamke vlastitoj savjesti
koju pokuavamo umiriti od eprkanja po stvarnosti, ali
dugorono veina ljudi zavri u dubokom stresu ih bolestima
due i tijela. Potrebu da na odriviji nain razvijamo sami sebe
i naa drutva ne bismo smjeli ignorirati, stoga nam se potraga
za osvijetavanjem i znanjem predstavlja kao prvi korak prema
odrivom razvoju.
4.
v e ba e
Ted Trzyna (1995) istie kako se kod shvaanja odrivog
razvoja moramo upitati tri pitanja:
1. Odrivi razvoj zahtijeva suradnju i proimanje mnogih razliitih
disciplina - kako moemo prevladati barijere izmeu njih?
Prvo pitanje dobro saima problem opsenosti s kojim se
susree odrivi razvoj. Odrivi razvoj kao koncept zahtijeva
holistiki pristup i pogled na svijet. Samim tim potreban je
multidisciplinaran pristup te znanja iz brojnih drutvenih i pri-
rodnih znanosti. Ovdje se javlja problem to holistiki pristup i
pogled na svijet jo uvijek guramo od sebe na margine te se
uglavnom partikularno educiramo za odreena podruja. Tako
postajemo specijalisti ili grublje reeno fahidioti samo za svoje
podruje i nismo u stanju stagledati cijelu sliku. Odrivi razvoj
zahtijeva komunikaciju, suradnju i zajedniki rad na rjeavanju
nagomilanih problema u okoliu i socijalnoj dimenziji drutva.
2. Odrivi razvoj je, uz ostalo, socijalni proces i pitamo se "to
unutar njega djeluje?
Socijetalnost odrivog razvoja dodatno "komplicira" njego-
vu aktivnu primjenu, jer se ne moe propisati univerzalni lijek
koji e funkcionirati u svim zemljama i za sva drutva. Zato,
umjesto ope pilule od koje bismo imali itav niz simptoma,
Lal bl all ol$Aa
potrebno je upoznati lokalne zajednice i njihove specifinosti,
te na osnovu toga predlagati rjeenja koja su utemeljena u kon-
tekstu i stvarnim potrebama.
3. Odrivi razvoj je iznad svega moralni princip - kako ga moemo
ugraditi u procese odluivanja?
Socijalni procesi neodvojivi su od moralnih principa odre-
enog drutva. Procesi koji prevladavaju u naim drutvima
poivaju na antropocentrinim i profitno orijentiranim princi-
pima. Ukljuivanje holistikih principa i svjetonazora koji po-
iva na razvoju okrenutog prema potivanju prava buduih ge-
neracija bit e jedan od najteih zadataka pred praktinom
primjenom odrivog razvoja. To e znaiti kako smo zaista za-
koraili nekoliko stepenica naprijed i u emocionalnoj i u kogni-
tivnoj dimenziji nae vrste.
Iz ovako postavljenih pitanja iznosim stav kako nas zanima
pristup odrivom razvoju koji je holistiki, ostvariv i primjenjiv
u naim drutvima, te u socijalnoj dimenziji etiki podebljan.
Zato u ovom poglavlju tragamo za alatima kojima moemo
vjebati odrivi razvoj, ali i za akterima koji koriste te alate,
odnosno ve danas vjebaju.
Bez obzira to kaem kako tek vjebamo odrivi razvoj, ak-
teri koji se ve znoje i duboko diu za odrivost mogu nam biti
putokaz, dobri vodii, uspjeni razvojni modeli. Alati koje emo
prikazati mogu biti dio iroke lepeze za prakticiranje odrivosti
i kao takvi pogodni za nadopunjavanje, poboljavanje i prebaci-
vanje u druge prie.
Vidjet emo kako zapravo imamo vie alata za primjenu
odrivog razvoja, a manje onih koji vjebaju, to nas samo jo
jednom vraa na vanost jaanja svijesti i educiranja.
Rije je o tome da je upravo zbog opsenosti, pa i zahtjev-
nosti odrivog razvoja kao koncepta, te zbog cjelokupnog su-
stava prepreka koje smo spominjali, danas zaista teko biti pot-
puno predan i uspjean akter za odrivi razvoj. Ipak, kako je
reeno, one koji su bili dovoljno hrabri ve danas zapoeti s
vjebanjem, treba ohrabriti za taj svjesni odabir razvojnog smje-
Energija Transport Hrana Otpad Robe i usluge
tednja /// dizajn
Avion kad nema
Koncept 4R
Trebamo li neto
Energetski efikasna
druge opcije
Organska hrana
doista?
Energetski efikasna
druge opcije
Organska hrana
Reduce ///
izolacija /// solarni
Manje koritenje
Lokalna hrana
Reduce ///
Ako neto trebamo,
pasivni dizajn
auta /// javni
smanjiti
je li kupnja jedina
Obnovljivi izvori
prijevoz i bicikl
Manje mesa
Repair ///
opcija?
energije
Pjeaenje
Sezonska
popraviti
Ako neto trebamo
Efikasno grijanje ///
razina termostata
Dijeljenje auta
Ekonomski
prehrana
Vie svjeega i
ponovno
koristiti
kupiti, moemo li
nai neto ija
proizvodnja nije
Energetski efikasni
ureaji (A ili via
klasa)
automobili
(H?DEA, / 4)
Odravanje
kuhanoga
reciklirati
ugrozila okoli i ljude?
Je li mogue neto
to kupim, iskoristiti
tedne arulje
auta
nakon koritenja?
v ZLL 8Am ZL
ra, posebno zato to je prvi korak prema aktivnoj primjeni
odrivog razvoja iskrena elja i svijest o potrebi razvoja koji bi
bio odriv. Nakon prvog koraka slijedi vrijednosno utemeljena
i praktina edukacija za odrivi razvoj koja kao rezultat ima
ostvarivanje ciljeva u stvarnom prostoru i vremenu, u stvarnom
ivotu. Rijeima teoretiara organizacije Etiennea Wengera,
tragamo za "zajednicama prakse" (Capra, 2002: 108), neovisno
radi li se o inicijativama i projektima civilnog drutva, gradskim
projektima ili dravnim strategijama.
Prvo u prezentirati koji nam sve alati stoje na raspolaganju
za vjebanje odrivog razvoja, odnosno za irenje prostora
odrivosti na osobnoj razini u najvanijim podrujima koja
utjeu na na ekoloki otisak:
Vjerujem kako ovo nije previe revolucionarno za bilo koga
od vas. To su sve vie-manje poznata rjeenja na koja nailazimo
u veini knjiga o odrivom razvoju. Jasno, priznajem i kako ona
ovime nisu isrcpljena i vjerujem kako svatko od vas moe doda-
ti jo pokoju mogunost.
Dvije su mi stvari ipak bitne. Prvo, a to esto previamo i
time gubimo iz vida koliko je vaan svaki na doprinos manjem
ekolokom otisku, jest povezanost izmeu predloenih alata.
Lal bl all ol$Aa
Neki alati su stvar za sebe, ali mnogi utjeu jedni na druge i
meusobno se potpomau, ba kao i u ekosustavima. Sve je ispre-
pleteno i proarano. Ako koristimo javni prijevoz ili bicikl, manje
emo energije ali i otpada troiti za na transport. Ako kupujemo
manje stvari koje bacimo nakon par mjeseci, takoer smanjuje-
mo i potronju energije i otpada. Sa shvaanjem meupovezanosti
alata za manji ekoloki otisak, dobivamo cijelu sliku naeg djelo-
vanja pred sobom i lake pletemo mreu odrivosti.
Drugo to je bitno izdvojiti u ovoj tablici je kako raspored
alata nije sluajan, odnosno kako alati na vrhu imaju vei utjecaj
na smanjenje naeg ekolokog otiska. Znai, smanjenje potronje
energije ili efikasan i odriv dizajn imaju vie utjecaja nego
koritenje tednih arulja. Slino, recikliranje daje brojne koristi,
ah prvo to trebamo je smanjiti koliinu otpada. Moje drugo ja
koje brije na vegetarijansku spiku uvijek se ljuti to manje mesa
nisam stavio na prvo mjesto u tablici. Takoer treba staviti pod
upitnik prehranu eko-certificiranom hranom koja je prela stoti-
ne i stotine ugljinim dioksidom certificiranih kilometara. Jed-
nostavno, prevelik je utjecaj na klimu koju ta hrana prijee i ko-
rist koju dobijemo na osobnoj razini zdrave hrane izgubi se u
globalnim prostranstvima kojima se putuje do osvijetenih potro-
aa u bogatim zemljama. Ne zaboravimo kako planet zagauje-
mo i emisijom staklenikih plinova, to lokalna ekoloka proizvo-
dnja hrane znaajno smanjuje. To jasno ne znai kako tedne
arulje ili recikliranje ne trebamo prakticirati, uostalom nalaze se
u tablici, ah trebamo biti svjesni uinka naih akcija i djelovanja.
Upravo je vei dio problema naeg odnosa prema odrivom
razvoju i promjenama koje danas trebamo poduzeti to to
najee idemo linijom manjeg otpora i odabiremo rjeenja za
koja e potei najmanje kapi znoja. Biramo rjeenja koja ne
zahtijevaju stvarne promjene naeg ponaanja i ivotnog stila.
Kada god netko dirne u na komfor, imamo potrebu rei kako
emo ipak saekati tehnoloko rijeenje. No, gadno se varamo
ako mislimo sprijeiti unitenje ekosustava na planetu, eko-
nomsku krizu ili klimatske promjene iskljuivo kupnjom ener-
getski efikasnih ureaja ili recikliranjem papiria.
v ZLL 8Am ZL
Zapravo, da potpuno otvorim karte, smanjenje potronje
energije ili tednja te efikasan i odriv dizajn trebaju biti naj-
vaniji i prvi korak u svim podrujima neovisno govorimo li o
energiji, hrani, otpadu ili drugome. Bez toga nema odrivog
razvoja i oekivanje iega drugog kao spasenja samo je jo jedna
od mnogih iluzija koja eka da je razbijemo.
Taj pristup Amory Lovins (1990) naziva "energijom nega-
vata", to dolazi od spajanja dviju rijei - negiranje vata, to
konkretnije znai stvaranje uvjeta i ivljenja gdje manjom po-
tronjom, ekolokim dizajnom i energetskom efikasnou sma-
njujemo potrebu za proizvodnjom novih vata, odnosno nove
energije. Lovins svojim ukupnim radom, a posebno radom na
Institutu Rocky Mountain, godinama pokuava pokazati na
koji nain ostvariti "proizvodnju nevata" i izbjei gradnju novih
elektrana na fosilna goriva.
33
U kontekstu financijske isplativo-
sti ili trokova proizvodnje odreene vrste energije, koncept se
vodi milju kako je najbolja ona vrsta energije koju uope ne
moramo proizvesti. Potrebna nam je energija koja nije iskljuivo
u funkciji jo veeg rasta potronje.
Problem visokopotroakih drutava jest upravo to - preve-
lika potronja, a u skladu s tim i potreba za ogromnim finan-
cijskim ulaganjima ako ele ak i manji dio svoje energetske
potronje zadovoljiti iz obnovljivih izvora energije. Primjerice,
Goodstein (2004) iznosi podatak kako bi nam bilo potrebno
200.000 etvornih kilometara povrine solarnih fotonaponskih
elija ako bismo htjeli zamijeniti koritenje fosilnih goriva, a
imamo dovoljno solarnih elija za 10 etvornih kilometara. Sli-
no, ako bi Velika Britanija eljela 10 posto svoje potronje
zadovoljiti iz obnovljivih izvora energije, a polovinu toga ener-
gijom vjetra kojim obiluje, trebala bi izgraditi 1.600 novih ve-
33
Lovins je prvi put upotrijebio koncept "nevata" za vrijeme jednog svog govora 1989.
godine. Ono to je zanimljivo je da mu je ideja sinula sluajno. Naime, na tekstu koji
je itao, krivo je bilo otipkana mjera za energiju megavati, pa je stajalo n umjesto m i
Lovins je proitao negavati i pokrenuo cijeli koncept. Samo proizvodnjom negavata u
sektoru struje u zgradarstvu Lovins istie mogunost utede rada ak 120 prosjenih
elektrana u SAD-u.
Lal bl all ol$Aa
likih vjetrenjaa snage 3 MW. No, s obzirom na vrijeme izgrad-
nje i postavljanja jedne tako velike vjetrenjae, to je trebalo
poeti raditi poetkom 2004. godine uz putanje u pogon svaki
tjedan po pet vjetrenjaa, da bi cilj bio zadovoljen 2010. godine
(Haggis, 2007). Kao to znate, to se nije dogodilo. Jednostavno,
tamo ljudi previe troe. Ovdje ljudi previe troe. I svugdje se
previe troi gdje god se busamo u prsa svojom velikom civili-
ziranou i kulturom, dok skrivamo u njedrima kradu resursa i
energije pred drugim, toboe neciviliziranim ljudima.
Zato emo ponoviti kako je iluzorno oekivati praktinu i
potrebnu primjenu odrivog razvoja, dok ne uinimo korak
broj jedan: smanjimo potronju energije kroz tednju, smanje-
nje gubitaka i koritenje naela ekolokog dizajna u najvani-
jim sektorima naih drutava kao to su energetika, proizvodnja
hrane, transport i zgradarstvo.
A L e gi a
Za svaki izvor energije ili oblik tehnologije trebamo raz-
motriti tri elementa: uinak na okoli i klimu, izvedivost u
odreenom vremenu i ekonomske trokove. Upravo nam se za-
to najvrijednija znanja i tehnologije za smanjenje emisije
staklenikih plinova, odnosno ekolokog otiska, nalaze u ted-
nji i dizajnu, a tek iza toga u obnovljivim izvorima energije.
Potrebno nam je u svim sektorima vanima za funkcioniranje
naih drutava krenuti u znaajne utede energije, smanjenje
potronje i odrivi dizajn. Ponovo naglaavam kako ovime ne
mislim da su obnovljivi izvori energije u smanjivanju ekolokog
otiska nevani, dapae, ve samo kako nam u tom smjeru prije
zadovoljavanja potronje na raspolaganju stoji itav niz mjera i
aktivnosti kojima je moemo smanjiti.
Budui da energiju uglavnom dobivamo iz fosilnih goriva,
smanjenje potronje i tednja izravno rezultiraju manjim eko-
lokim otiskom. Ako pogledamo zahtjeve za energijom, moemo
vidjeti kako je u veini zemalja na svijetu najvea potranja ener-
gije u objektima u kojima ivimo ili radimo i u transportu. U
industrijski razvijenim zemljama, ako uraunamo energiju po-
v ZLL 8Am ZL
trebnu za izgradnju, 50 posto energije konzumira se u zgradama
(ISES, 2004). Koliko su stvari daleko otile dovoljno govori po-
datak kako je prosjena kua u SAD-u "narasla" za 40 posto u
posljednjih 25 godina, premda u njoj ivi manje ljudi.
Najvie energije potroimo u zgradama ih kuama gdje i-
vimo i radimo, a u njima najvea koliina energije odlazi na za-
grijavanje prostorija i vode. Prosjeno u ekonomski razvijenim
zemljama te dvije potrebe zauzimaju ak i preko tri etvrtine
ukupnih potreba za energijom u sektoru zgradarstva. Objekti
koje gradimo izrazito su energetski neefikasni i zahtijevaju velik
unos energije da nam zimi bude toplo, a ljeti ugodno svjee.
Dvije su mogunosti koje nam iz postojee lepeze znanja i
tehnologija, praktinih vjetina i metoda, odmah padaju na pa-
met kao najvanije u utedi energije u sektoru zgradarstva, ali i
energije. To su energetski efikasna izolacija i solarni pasivni di-
zajn. Zajedno s dragim biem Brunom Motikom detaljnije sam
pisao i o jednoj i o drugoj mogunosti u Zelenim alatima za
odrivu revoluciju (2008) pa neu sada ulaziti u pojedinosti, ve
samo naznaiti njihove prednosti kao najboljih primjera ener-
getski efikasnog i odrivog dizajna. I jedna i druga metoda mo-
gu nam osigurati utedu resursa prilikom koritenja stambenih
ili poslovnih objekata, ali dobivamo i kvalitetnije prostore za
ivot i rad. Jasno, dugorono ostvarujemo i financijske utede
na manjim raunima za grijanje. Ovdje treba naglasiti kako
prednost ipak dajemo dobroj izolaciji, jer ako ve izgraeni
objekti nisu u mogunosti iskoristiti junu stranu, vrlo ih je
teko prenamijeniti u solarno pasivne objekte.
Manji ekoloki otisak u graditeljstvu osigurat emo i ko-
ritenjem prirodnih graevinskih materijala, po mogunosti lo-
kalnih, a onda onih koje moemo ponovno iskoristiti i recikli-
rati, jer je i sam proces gradnje energetski zahtjevan te stvara
mnogo otpada.
34
34
Prvi odabir u izolacijskim materijalima trebao bi ii u smjeru prirodnih materijala,
po mogunosti lokalnih. Oni se mogu reciklirati, imaju mali "emergy" i nisu toksini
(ovja vuna, celuloza u ploama ili nasjeckana, lanene ploe i role, ploe od konoplje,
ploe od pluta te ploe od slame).
Lal bl all ol$Aa
Proizvodnja jedne tone cementa emitira 814 kilograma
CO
2
, a u to nije ukljuena emisija prilikom vaenja kamena i
transporta. Prilino su razliiti podaci o emisiji CO
2
u industriji
cementa u odnosu na ukupnu emisiju, a kreu se od 5 do 10
posto ukupne emisije (Monbiot, 2006).
35
Prosjena kua po-
troi 25 tona cementa u temeljima i podovima, te jo 4 tone za
bukanje. To znai oko 30 tona CO
2
samo od cementa koji se
koristi u izgradnji.
Solarnu energiju moemo primiti kroz pasivne i aktivne
sustave. Pasivni sustavi primaju energiju sunca izravno, bez po-
trebe za pretvaranjem te energije u novi oblik, kao to je sluaj
kod solarnog pasivnog dizajna. Kada kaemo solarna pasivna
kua ili zgrada, mislimo na objekt koji ima nekoliko osnovnih
karakteristika:
- pravilna okrenutost prema suncu (duom stranom kue,
na toj strani velike staklene povrine za ulaz sunca u ku-
u),
- streha ili listopadna stabla ispred kue (koji ljetno sunce
sprjeavaju, a zimskom doputaju da ue u kuu),
- dovoljna koliina termalne mase (cigla, kamen, vodeni
zid...) koja akumulira sunevu energiju te je lagano emi-
tira u unutranjost objekta,
- dobra izolacija.
Solarna pasivna arhitektura moe sauvati i do 90 posto
godinjih potreba za toplinom ako je povezana s energetski
efikasnom izolacijom. Solarne pasivne kue niti ne moraju biti
mnogo skuplje od obinih kua, tek oko 10-ak posto.
36
No, kako smo rekli, nemogue je prenamijeniti sve kue u
solarno pasivne, a naalost imamo preveliku koliinu energetski
35
Monbiot spominje mogunost proizvodnje geopolimerinog cementa, koji se
dobiva iz nekoliko vrsti gline i industrijskog otpada, pri emu bi se emitiralo 80 do 90
posto manje CO
2
, nego kod trenutno prevladavajueg cementa iz kamena. Problem
nastaje jer cementare nisu voljne investirati u nova postrojenja.
36
Sklop 20-ak solarnih pasivnih kua u Freiburgu, kotao je svega 7 posto vie od
uobiajenih, pri emu e kue imati izravnu utedu energije od 79 posto u odnosu na
prosjek.
v ZLL 8Am ZL
neefikasnih objekata koji zahtijevaju dodatnu izolaciju kako bi
se smanjila potronja energije. Jednostavno, na krivo postavlje-
ne zgrade ili kue solarni pasivni dizajn je neprimjenjiv i zato je
vjerojatnije da emo trebati krenuti u masovnu akciju izoliranja
ve izgraenih objekata. Imamo prevelik broj kuanstava i po-
slovnih zgrada koje zahtijevaju dodatnu izolaciju kako bi
postale energetski efikasne. Obino se istie kako bi boljim po-
zicioniranjem stambenih i poslovnih objekata te energetski efi-
kasnom izolacijom maksimalna uteda energije mogla iznositi
do 30-40 posto ukupnih potreba za smanjenjem emisije CO
2
.
To je puno, no jo uvijek nedovoljno s obzirom na potrebna
smanjenja u visokopotroakim drutvima. Tako dolazimo do
obnovljivih izvora energije (OIE).
Kad kaemo obnovljivi izvori energije mislimo na energiju
sunca, vjetra, biomase, vode te geotermalne izvore. Neemo im
svima posvetiti istu panju jer neki od njih su zaista u fazi ispi-
tivanja i eksperimentiranja, kao to je iskoritavanje ogromnih
koliina energije u morima, a neki nisu relevantni za Hrvatsku.
Ve smo nekoliko puta naveli kako je glavni cilj knjige istraiti
koje metode i strategije, znanja i tehnologije, praktini alati i
vjetine stoje sada na raspolaganju akterima za odrivi razvoj, a
ne koje bi to mogle biti u daljnjoj budunosti.
Naizgled nezaustavljiv rast ulaganja i koritenja OI E nasta-
vio se i u financijski kriznoj 2008. godini.
37
Renewable Global
Status Report objavljuje se od 2004. godine i otada su ulaganja
u nove generacije obnovljivih izvora energije porasla za etiri
puta, na 120 milijarda dolara u 2008. godini. Ukupni rast ko-
ritenih kapaciteta porastao je 75 posto, pri emu je energija
vjetra porasla 250 posto, a solarnih fotovoltainih elija za
37
Ipak, posljednji podaci pokazuju kako je 2009. godine, barem njen prvi dio donio
usporavanje ulaganja u nove projekte OIE. Vjetroelektra i solarne elije u SAD-u
biljee pad ulaganja od ak 25-50 posto, a u neto manjem iznosu biljeimo padove i
u Europi. Na globalnoj razini pad investicija u prvom kvartalu 2009. godine iznosi 13
milijardi dolara, odnosno vie od pola u odnosu na isto razdoblje prethodne godine.
Vidjeti Matutinovi, I. (2009) Green New Deal - zaokret prema "zelenoj" ekonomiji?
u Agenda br. 2,2009, magazin HBS-a, Sarajevo: HBS Ured za BiH.
Lal bl all ol$Aa
proizvodnju struje ak est puta (REN 21,2009). Taj je rast iao
paralelno s padom trokova ulaganja u OIE, pa su za energiju
vjetra u posljednjih petnaest godina trokovi smanjivani za 3
posto svake godine, a za solarne fotovoltaine elije trokovi su
smanjivani za deset puta u zadnjih petnaest godina (EREC,
2004.). Paralelno s tim rasla je i zaposlenost, pa govorimo o
grani industrije koja unato svim ekonomskim fluktuacijama i
krizi biljei stalni rast zapoljavanja. Meunarodna organiza-
cija rada (ILO) i UNEP procjenjuju kako je 2008. godine 2,3
milijuna ljudi zaposleno u sektoru OIE, to je vie od onih za-
poslenih u sektoru fosilnih goriva (UNEP, 2009). Tu se nalazi
velika prednost OIE-a jer na sebe veu veu potrebu za radnom
snagom po koliini proizvedene energije. Union of Concerned
Scientists istiu kako bi udio obnovljivih izvora energije u ukup-
noj proizvodnji energije od 20 posto donio nova radna mjesta
za 355.000 ljudi u SAD-u ( WWI and CAP, 2006).
Svojevrsnom prekretnicom je 2008. godina jer su tada, po
prvi put od masovnog koritenja fosilnih goriva, SAD i EU
instalirale vie kapaciteta za dobivanje energije pomou obno-
vljivih izvora energije, nego onih iz konvencionalnih resursa,
ukljuujui i nuklearne.
Opet, treba biti svjestan da ako ovo i znai neto, moemo
eventualno okarakterizirati trenutno stanje kao dobar poetak,
ah doista samo poetak. Prema podacima uglednog Instituta
Worldwatch, premda sporije od OIE-a, u 2008. godini rasla je i
upotreba fosilnih goriva za 2,9 posto, a posebno zabrinjava to u
tom rastu najznaajniji udio ima ugljen. Kako je ve reeno, IEA
(2009) istie kako fosilna goriva i danas zauzimaju vie od 80
posto u primarnoj proizvodnji energije, dok je, to se tie obno-
vljivih izvora energije svih tipova, situacija sljedea: hidroenergija
2,2 posto, energija biomase i otpada 9,8 posto, a skupina koju
ine sunce, vjetar, geotermalna energija i energija valova, te razlike
izmeu plime i oseke zauzima svega 0,7 posto.
38
38
Jedan od najboljih prikaza obnovljivih izvora energije moemo nai u Boyle, G.
(2004) Renewable Energy - Power for Sustainable Future, Oxford: Oxford Univer-
sity Press.
v ZLL 8Am ZL
Koji god podatak uzeli, radi se o malim koliinama s obzi-
rom na ukupno proizvedenu energiju. Ponovno se i ovdje
namee zakljuak kako su akteri za odrivi razvoj nekoliko pu-
ta slabiji od aktera koji unitavaju okoli i zdravlje ljudi.
Obnovljive izvore energije moemo analizirati po nekoliko
osnova: utjecaju na okoli, energetskoj koristi, potrebom za fi-
nancijskim ulaganjima i trokovima, te primjenjivosti u smislu
brzine i lakoe izvedbe. Ako krenemo od utjecaja na okoli, ja-
sno nam je kako obnovljivi izvori energije imaju pozitivniji
utjecaj na okoli od fosilnih energenata. Pogledajmo to kae
ekoloki otisak o utjecaju razliitih tehnologija:
Izvor: GFN and WWF (2006.) Europe 2005 - Ecological Footprint,
URL:http://www.footprintnetwork.org(14.09.2007.).
I ovdje se pokazuje pozitivniji utjecaj obnovljivih izvora
energije na ekosustav, posebno u kontekstu nove generacije
iskoritavanja sunca i vjetra, jer ne zahtijeva bioproduktivno
podruje za svoj rad. Vidimo da imamo maksimalni i minimal-
ni mogui otisak. Najvea vrijednost otiska u fosilnim gorivima
odnosi se na koritenje ugljena, najmanja na plin, a nafta je
negdje u sredini. Jo u poglavlju o ekolokom otisku naglasili
smo iznimnu vanost svjetskih uma kao najveeg utoita bio-
kapaciteta i bioraznolikosti zbog ega ih treba uvati, a u sluaju
Lal bl all ol$Aa
koritenja initi to na odrivi i energetski efikasan nain te iz
lokalnih izvora. Fotosinteza ima malu gustou pa su sukladno
tome potrebne i vee povrine za iskoritavanje. Posebno je za-
nimljivo uoiti ogromnu razliku izmeu graninih vrijednosti
kod biogoriva. Tu, kao to smo rekli, biogoriva dobivena kre-
njem tropskih kinih uma u Jugoistonoj Aziji imaju gori eko-
loki otisak nego koritenje fosilnih goriva iz primjerice sjevera
Afrike ili Sjevernog mora. Manja vrijednost ekolokog otiska
kod biogoriva odnosi se na biogorivo dobiveno otpadnim uljem,
a onda iz ekoloke poljoprivrede. Bilo mi je vano zapoeti dio
o obnovljivim izvorima energije stavljanjem razliitih tehnolo-
gija u kontekst pritiska na planet, odnosno potrebnih hektara
da se osigura ista razina energije.
Iz prezentiranog grafikona vidimo koliko su nam obnovljivi
izvori energije vani u koracima prema smanjenju ekolokog oti-
ska. Dodatno im raste efikasnost, a pada cijena, pa struja dobive-
na iz vjetroelektrana ponegdje ve konkurira onoj dobivenoj iz
elektrana na ugljen, i to unato tome to je industrija ugljena i
dalje subvencionirana od drave te u njenu cijenu nisu ukljueni
svi ekoloki i zdravstveni trokovi. Organizacija National Re-
search Council (2009) u izvjetaju Hidden Costs of Energy, istie
kako samo u SAD-u zagaenje koje proizvedu elektrane na
ugljen kota zdravstvo 62 milijarde dolara godinje. Ako bismo
raunali koliko je povrine potrebno da se apsorbira emisija od te
iste koliine energije i ako bismo uraunali tzv. "ekoloke bilance"
(Majdandi, 2008), druge trokove kao to su otpad i oneienje
te ugroavanja zdravlja ljudi, onda raspored potrebnih povrina i
korist za drutvo drugaije izgledaju.
39
Krajem 2006. godine energija vjetra skoila je na 74.200
MW, to je godinji porast od 26 posto. Worldwatch Institute
je objavio polovinom 2007. godine kako je 15.200 MW te go-
dine instalirane energije dobivene pomou vjetra proizvelo stru-
39
Projekt Extern E financiran od EU imao je za cilj izraunati trokove proizvodnje
struje kada su ukljueni vanjski trokovi. Istaknuto je kako bi se cijena struje dobivena
od elektrana na ugljen ili naftu poveala za duplo, a od plina za 30 posto. Vie vidjeti
na URL:http://www.externe.info/
v ZLL 8Am ZL
je dovoljno da ukloni emisiju CO
2
koje proizvedu 23 prosjene
elektrane na ugljen u SAD-u.
Koritenje solarne energije za grijanje vode ili za struju na-
zivamo aktivnim solarnim sustavima. Njihova efikasnost ovisi o
dizajnu i lokaciji. Primjenjiviji je i financijski isplativiji sustav
solarnih kolektora za toplu vodu. Uz energetski efikasno kori-
tenje biomase za grijanje, solarni sustavi mogu u mnogim dije-
lovima svijeta osigurati odlian i odrivi sustav za grijanje pro-
stora.
Premda u ukupnoj energiji u kuanstvu ne zauzima izrazito
velik udio (11 posto ukupne energije), proizvodnja elektrine
energije nam je vana ako znamo kako svaka etvrta osoba na
planetu (1,6 milijarda ljudi) nema struju u svom kuanstvu.
Za tu svrhu koristimo solarne fotonaponske module ili pa-
nele. Brojne su se rasprave vodile oko ukupnog ivotnog kruga
energije solarnih fotonaponskih elija. Dugi niz godina sma-
tralo ih se neefikasnima jer su tijekom svog rada davale manje
energije nego to se u njih uloilo.
40
U ljeto 2006. godine u
asopisu The Environmental Engineer izala je do sada najopse-
nija studija o energetskoj korisnosti solarnih fotonaponskih
elija. Autori Colin Bankier i Steve Gale usporedili su podatke
16 znanstvenih istraivanja o energetskoj korisnosti solarnih
fotonaponskih elija svih tipova i vrsta koji se stavljaju na kro-
vove. Rezultati koje su dobili kau kako u prosjeku solarne fo-
tonaponske elije vrate uloenu energiju u proizvodnji i insta-
laciji nakon etiri godine, uz tendenciju smanjivanja povrata
kako se razvija tehnologija.
41
40
Tome je svakako pomogao i Howard Odum sa svojom "emergy" analizom (ukupno
uloenom energijom u odreeni proizvod ili uslugu) solarnih fotonaponskih elija iz
1996. godine. Premda njegove rezultate nije potvrdila niti jedna znanstvena analiza, s
obzirom na njegov autoritet i ugled, godinama se prihvaala tvrdnja o solarnim
fotonaponskim elijama kao energetski nekorisnima.
41
U ovom trenutku oekuje se veliki iskorak u koritenju novih tehnolokih dostignua
za veu efikasnost koritenja solarne energije za proizvodnju struje. Tu se puno nade
polae u nanotehnologiju i kompaniju Nanosolar ili u koritenju novih materijala
poput kadmijevog telurida umjesto skupog kristalnog silicija.
Lal bl all ol$Aa
U drugim dijelovima svijeta postojat e znaajne moguno-
sti i za koritenje drugih obnovljivih izvora energije poput ma-
lih hidro-elektrana i potoara, generatora na biogoriva ili mo-
emo spomenuti posljednjih godina dosta aktualne toplinske
pumpe koje iskoritavaju postojanu temperaturu u tlu, te ovi-
sno o potrebama griju ili hlade na stambeni prostor. Toplinska
pumpa koja ide nekoliko metara u dubinu na 1 kWh potroene
struje dat e 4 kWh topline. To je efikasna razmjena, ali takoer
postoji problem velikih financijskih ulaganja na poetku.
Nakon to smo pokuali osigurati to je mogue vie obno-
vljivih izvora energije za potrebe grijanja naih prostora i osigu-
ranja struje, dolazimo do onih sitnih i korisnih malih koraka
koje svatko od nas moe uiniti u svom kuanstvu od smanjenja
razine na termostatu tijekom zime do tednih arulja te kori-
tenja ureaja i aparata s oznakama A, A+ i A++ koji troe i do
70 posto manje energije od starih ureaja.
42
Kao individualnim akterima u drutvu ne ini nam se da
time inimo neku posebnu korist za iru drutvenu energetsku
politiku, ali ako vei broj stanovnika pone koristiti energetski
efikasne proizvode, dogaa se kumulativni rast pozitivnog po-
naanja i svih pripadajuih koristi. I jasno, ponovno se vraamo
na potrebu tednje - u kuanstvima visokopotroakih drutava
potroi se 5-15 posto struje ureajima i aparatima koji su uklju-
eni, a ne koriste se. To je suludo rasipanje energije. Netko ipak
plati za to to se nama ne da pritisnuti tipku. S obzirom na nau
rasutost i tekou dranja fokusa, neki autori zagovaraju pro-
izvodnju kuanskih aparata koji se sami gase kada nisu u upo-
trebi ili ak ugraivanje kontrolnog mehanizma za struju cijele
kue ili stana koji bi se mogao iskljuiti kada se ide na godinji
odmor ili izvan objekta. Kako nas je poduio ekoloki otisak
koritenje alata u podruju energije, bit e presudno ako emo
zakoraiti prema odrivijem svijetu.
42
Najbolji popis malih korisnih savjeta moe se nai u brouri 200 EE savjeta u
izdanju UNDP-a. Vidjeti na http://www.energetska-efikasnost.undp.hr.
v ZLL 8Am ZL
8 o a o t
Transport se izravno nadovezuje na energiju i danas je go-
tovo u potpunosti ovisan o nafti te ga zato posebno izdvajamo.
Sve vei udio emisije u transportu zauzima zrani prijevoz,
a s obzirom na utjecaj na okoli i klimatske promjene trebali
bismo ga u potpunosti izbjegavati, ako je mogue. Zbog emiti-
ranja staklenikih plinova na velikim visinama, efekt je puno
vei od emisija s tla, i to za ak tri do etiri puta. Najproblemati-
nije je stvaranje posebne vrste cirus oblaka koji nastaju krista-
liziranjem vodene pare i sitnih estica koje izlaze iz zrakoplova.
Time smanjuju prolaz sunevih zraka nakon refleksije od pla-
neta te pojaavaju efekt staklenika.
Zrani prijevoz je najbre rastui izvor emisije staklenikih
plinova u transportu. Vjerojatno su to razlozi to se jako sporo
napreduje u ukljuivanju emisije iz zranog prometa u godinje
emisije drava, a ovakvo stanje mogue je samo zbog ogromnih
subvencija koje zrakoplovne korporacije dobivaju kako bi mo-
gle imati niske cijene letova.
Posebno zabrinjava to se esto zrakoplovom putuje i u
prilino bliska odredita, uz veu emisiju po prijeenom kilo-
metru od dalekih letova. U EU-u se ak 45 posto svih letova
odvija na udaljenostima ispod 500 kilometara i to nema nikakve
veze s potrebama, ve s obinom razmaenou i nebrigom.
43
Prema izraunima Centra za alternativnu tehnologiju (CAT)
iz Walesa, osobna godinja emisija CO
2
ne bi trebala prelaziti
2,5 tone, a dovoljan nam je jedan let zrakoplovom od Londona
do New Yorka koji emitira 1,2 tone CO
2
po putniku da zauz-
memo polovicu godinje fer emisije.
44
Letovi sve vie predstavljaju osjeaj slobode kao nekad au-
tomobili, samo su danas apetiti vei. elimo osjeaj kako u sva-
43
Monbiot (2006) dodaje kako bilo koji oblik prijevoza osim aviona iznad 2000 kilo-
metara nema smisla, jer bi trajao predugo. Osim ako nam sam proces putovanja nije
cilj ili imamo jako puno vremena za putovanja i ba nam je fino.
44
Na putu dugom 300 kilometara, automobil emitira 36,6 kilograma ugljika po put-
niku, vlak 5,2, a autobus 4,3. Zrakoplov po putniku na istoj udaljenosti emitira 63,9
kilograma CO
2
Pri ovim rezultatima podrazumijeva se da auto vozi prosjenih 1,56
ljudi, autobus 40, a vlakovi i zrakoplovi imaju 70 posto mjesta popunjeno.
Lal bl all ol$Aa
kom trenutku moemo jeftino otputovati u bilo koji kutak pla-
neta. Premda je taj osjeaj slobode prilino upitne podijeljeno-
sti jer je svega 5 posto svjetskog puanstva ikada letjelo. Bez
obzira na sve vei broj jeftinih letova, uglavnom putuju najbo-
gatiji ljudi i oni iz srednje klase. To je jasno, jer siromani ljudi
ak i kad bi bili u mogunosti platiti jeftinu kartu, uglavnom
nemaju novaca za boravak u zemlji u koju bi otputovali.
Problem je sa zrakoplovima to su dugotrajni. Boing 747
koji je proizveden 1970. godine leti i danas, a dugovjenost se s
novim modelima i produuje. Danas proizveden Airbus A380,
uz odreene modifikacije, moi e letjeti do 2070. godine
(Monbiot, 2006). Eventualna poboljanja u potronji goriva ili
materijalima u konstrukciji teko da e imati pozitivan efekt u
dogledno vrijeme kada je najvanije uiniti neto po pitanju
prevelike emisije staklenikih plinova, tako da je prilino nevje-
rojatno za oekivati da e se postojea flota umiroviti jer su
zrakoplovi iznimno skupi i vrijedni. Zbog svega navedenog,
trebali bismo se suzdrati od putovanja zrakoplovima, posebno
na kraim relacijama i posebno ako idemo u turistike posjete
koji su sami sebi svrha.
Kao i u drugim sektorima, i u transportu je najvanije po-
kuati smanjiti potronju. Ako odluimo ne voziti auto jedan
dan i odemo na posao autobusom, smanjili smo emisiju ugljika
za 88 posto. Vano je koristiti to je vie mogue javni prijevoz,
tramvaje, autobuse i podzemnu eljeznicu, a za meugradski
prijevoz autobuse i vlakove.
45
Otprilike je realno oekivati kako
45
S naglaavanjem "pretjeranog" komfora u brzini vlakova treba biti oprezan. Naime,
kako istie Monbiot (2006) profesor Roger Kemp sa Sveuilita Lancaster navodi kako
se potronja energije, a samim tim i emisija CO
2
znaajno poveava ako vlak ide bre
od 200 kilometara na sat. Poveanje brzine s 250 na 350 kilometara na sat gotovo
dvostruko poveava emisiju CO
2
po putniku.Time bi se emisija mogla pribliiti onoj iz
zrakoplova. Drugaije miljenje nalazimo u Howell, D. &Nakhle, C. (2007) Out of the
Energy Labyrinth - Uniting Energy and Environment to Avert Catastrophe, gdje
japanski strunjaci istiu kako e njihov eljezniki sustav Maglev omoguiti brzinu
vlakova od 450-500 kilometara na sat i bre putovanje od Osake do Tokija nego
zrakoplovom, uz dvostruko manju potronju energije po putniku i treinu emisije CO
2
po putniku od odnosu na putovanje zrakoplovom. Sadanji sustav Tokaido Shinkansen
emitira desetinu CO
2
po putniku u odnosu na putnika u zrakoplovu.
v ZLL 8Am ZL
ne moemo zamijeniti oko 20 posto vonje automobilom ako
ivimo u gradu. Pretjerana ovisnost o automobilima u gradu ne
samo da uzrokuje zagaeniji zrak i smanjenje javnih povrina te
stresno stanje zbog guvi, ve ima i financijske trokove. Studija
iz 2004. godine provedena u 75 gradova u SAD-u pokazala je
kako sveprisutni zastoji u prometu kotaju vozae i vozaice
oko 8 milijarda dolara godinje u izgubljenom benzinu te 3,5
milijarda sati koji se izgube na ekanju u nepreglednim kolona-
ma (WWI, 2005).
No, problem je i psiholoke naravi: istraivanja u Velikoj
Britaniji su, naime, pokazala kako prosjena osoba za 70 posto
precijeni duinu puta autobusom, a za 26 posto podcijeni du-
inu puta automobilom.
S obzirom na ekoloki otisak manje se podravaju hibridna
vozila kakva smo opisali u poglavlju Skeniranje otiska, a mnogo
vie elektrini auti koji se mogu napuniti ukljuenjem u obinu
utinicu, strujom dobivenom iz obnovljivih izvora energije.
Amerika organizacija National Resource Defense Center
(NRDC, 2007) istie u svojim istraivanjima kako bi se u
sluaju da do 2050. godine 60 posto stanovnika SAD-a prijee
na plug-in hibridna vozila, emisija staklenikih plinova smanji-
la za 468 milijuna tona godinje, a to bi zahtijevalo poveanje
potronje energije za punjenje baterija od svega 7-8 posto u
odnosu na sadanje zahtjeve. Time su htjeli demantirati tvrdnje
kako bi elektrina vozila za napajanje strujom zahtijevala
ogromna ulaganja u nove elektrane zbog poveane potronje.
Navodi se i korist to bi se baterije punile po noi kada su sma-
njeni zahtjevi prema energetskom sustavu. Zakljuili su kako bi
plug-in hibridna vozila emitirala 45-60 posto manje stakleni-
kih plinova od konvencionalnih vozila na naftu i u prosjeku 20
posto manju emisiju od hibridnih vozila koja su trenutno na
tritu. No, ako punimo na elektrini automobil iz mree koja
se napaja energijom od fosilnih goriva, a posebno ugljena, ener-
getska efikasnost opada ispod danas dostupnih ekonominih
vozila na dizel. I najvanije, premda riskiram da bacite knjigu
jer sam dosadan, ali najvanije je smanjiti potronju, jer nemo-
Lal bl all ol$Aa
gue je proizvesti toliko elektrinih automobila pogonjenih
strujom iz obnovljivih izvora energije, koliko mi danas koristi-
mo automobile. to, jo itate? Niste bacili knjigu? A dragi ste
i hvala...
Dodatni problem je to trenutni elektrini auti prijeu s
jednom baterijom oko 130 kilometara to iskljuuje dua puto-
vanja, a sva obeanja o poveanju prijeenih kilometara zbog
poveanja efikasnosti baterija zasad su rezervirana za trkae ili
specijalizirane automobile ih ostavljene budunosti za masovnu
primjenu.
Iste probleme u pokuaju zadovoljenja pretjerane potronje
iskljuivo promjenom tehnologije ili vrstom energije imaju i
biogoriva.
Pored vanog odnosa s proizvodnim povrinama za hranu,
ime smo se ve bavili, druga vana tema vezana za biogoriva
tie se energetske raunice, odnosno pitanja isplati li se ener-
getsko ulaganje u proizvodnju biogoriva s obzirom na uinak?
Kao to smo rekli, esto su prisutni razliiti kriteriji pri ocjenji-
vanju energetske bilance, pa je isto i kod biogoriva. Worldwa-
tch Institute je u suradnji s German Agencies for Technical
Cooperation (GTZ) i Agencijom za obnovljive izvore (FNR)
proveo najvee istraivanje o biogorivima, Biofuels for Transpor-
tations; Selected Trends and Facts (2006) gdje su sakupljeni rezul-
tati svih relevantnih istraivanja o energetskoj bilanci razliitih
oblika goriva. Biogoriva u svim istraivanjima imaju veu ener-
getsku korist od fosilnih goriva.
Kao i u drugim podrujima i ovdje se velike nade polau u
tehnoloko rjeenje, odnosno u razvoj tzv. nove generacije bio-
goriva iz celuloze ili algi. Problem "goriva sljedee generacije"
jest to je tehnologija potrebna za njihovo pretvaranje u biogo-
riva trenutno previe komplicirana, u fazi razvoja ili preskupa.
U svakom sluaju, u narednih nekoliko godina sigurno
emo u proizvodnji biogoriva ostati na proizvodnji pomou ve
poznatih poljoprivrednih kultura. Jedno mora biti jasno - pro-
moviranje biogoriva nee dovesti do eljenih rezultata ako ih
ne prati poboljanje gradskog prijevoza, biciklistikih i pjea-
v ZLL 8Am ZL
kih staza te vea ekonominost vozila. Nemogue je sadanju
potronju nafte u transportu zamijeniti s biogorivima, posebno
ako poljoprivreda ostane toliko ovisna o fosilnim gorivima.
46
Kao zakljuak rasprave o biogorivima moemo istaknuti
kako hranu koristimo svi, a goriva za aute najvie bogatiji medu
nama. Ekonomija biogoriva ne moe funkcionirati na socijalno
pravedan i ekoloki odriv nain bez odgovarajue etike biogo-
riva. Potrebni su i nacionalni i meunarodni principi i certifika-
ti koji bi titili resurse i osigurali povjerenje javnosti u vrijed-
nost lokalno proizvedenih-lokalno potroenih biogoriva. U
siromanijim zemljama, gdje je klima toplija, nalaze se prirodni
potencijali proizvodnje biogoriva, jer tamo lake uspijevaju bi-
ljke s veim udjelom ulja i moe se zaposliti vie ljudi, ime bi
te zemlje mogle donekle popraviti svoju energetsku sigurnost.
Zato neki autori (Carlsen, 2007) rade dihotomiju izmeu
biznis goriva na bazi prehrambenih kultura vezanih za indu-
strijsku poljoprivredu koje nazivaju "agrofuels", poljoprivredna
goriva i goriva na bazi prehrambenih kultura koje lokalne zaje-
dnice proizvode za svoje vlastite potrebe na ekoloki nain, a
koja nazivaju uobiajeno biogoriva, jer smatraju da je u tom
sluaju ispravno koristiti rije bio (ivot).
c + a a
Jedan od najvanijih sektora za budunost ovjeanstva je
proizvodnja hrane. Tonije, taj sektor je oduvijek bio najvaniji
za ovjeanstvo, jer se radi o proizvodnji energije potrebne na-
ma da opstanemo.
Zato nam je vano prezentirati znanja i tehnologije koje
nam mogu posluiti za modele odrivog razvoja kao alati pro-
izvodnje dovoljnih koliina hrane, a da se pri tome ne unitava
okoli i zdravlje ljudi.
46
Zagovornici koritenja elektrinih vozila istiu kako bi mogli proizvesti struju za ta
vozila ekvivalentnu jednoj litri benzina dvostruko jeftinije od trokova proizvodnje
etanola. Povrina potrebna za jednu vjetrenjau godinje bi dala struje vrijedne
100.000 dolara, a na istoj povrini etanol bi dao energije vrijedne tek 200 dolara.
Lal bl all ol$Aa
Od koliine hektara pod ekolokom poljoprivredom te cer-
tificiranog odrivog umarstva koje je na globalnoj razini 2005.
godine iznosilo 51,2 milijuna hektara, vaniji je podatak kako
je na takvim farmama radilo ak 623.147 ljudi u 120 zemalja.
Uglavnom, nitko ne spori ogromne prednosti u zatiti oko-
lia i zdravlja ljudi, te manje potronje resursa, no jedna od naj-
veih rasprava vodi se oko pitanja koliko u smislu prinosa or-
ganska poljoprivreda moe biti konkurentna konvencionalnoj?
Uglavnom se istie kako organska poljoprivreda ne moe do-
stii prinose konvencionalne poljoprivrede i u skladu s tim ne
moe nahraniti sve vie rastue stanovnitvo. No, velik broj
istraivanja na terenu to demantira (Vasilikiotis, 2006):
1. Sustav odrive poljoprivrede na Sveuilitu Davis
Istraivanje je usporeivalo etiri tipa poljoprivrede ovisno
o rotiranju usjeva i unosu energije: sustav konvencionalne
poljoprivrede s rotacijama svake dvije i svake etiri godine, su-
stav organske poljoprivrede i sustav proizvodnje hrane s malim
unosom energije. Osmogodinje istraivanje pokazalo je kako
organska poljoprivreda i sustav s malim unosom energije imaju
ravnopravan prinos u veini testiranih usjeva (rajica, kukuruz,
grah), a u odreenim uvjetima i vee prinose. U poetnim go-
dinama prinosi iz konvencionalne poljoprivrede su vei, ali ta se
prednost smanjuje kako se sustav organske poljoprivrede iz go-
dine u godinu razvija i daje vee prinose.
2. Ispitivanje poljoprivrednih sustava na Institutu Rodale
Ispitivanje prinosa za usjeve soje i kukuruza poelo je 1981.
godine, a usporeivanje konvencionalni pristup sa dva organska.
U prvom organskom sustavu duik se unosio u do tradicional-
nim putem nanoenja stajnjaka - gnojiva koje se sastoji od ivo-
tinjskog izmeta pomijeanog s organskim materijalom. U dru-
gom sustavu duik se unosio zelenom gnojidbom, dakle sadnjom
biljaka koje daju tlu duik te se onda njihovo korijenje zaore u do.
Prinos kukuruza bio je isti u svim trima sustavima (manje od 1
posto razlike), ali su utjecaj na optereenje okolia i zagaenje
bih za 60 posto vei u konvencionalnom sistemu. Takoer, do u
v ZLL 8Am ZL
konvencionalnom sustavu bilo je u gorem stanju to se tie bio-
raznolikosti i kvalitete. Prinosi soje takoer su bili visoki u svim
trima sustavima s bliskim prinosima. No, istraivanje je pokazalo
razliite rezultate 1999. godine, kada je bila velika sua u tom
podruju i prinosi organskih sustava bih su gotovo duplo vei.
Zakljuak je bio kako je tome razlog to kroz odreeni broj go-
dina organski sistemi stvaraju odrivije sustave koji puno vie
zadravaju vlagu i openito ine tlo kvalitetnijim.
3. Broadbalk eksperiment na Stanici za eksperimentiranje u Ro-
thamstedu u Velikoj Britaniji
Rije je o prostoru gdje se najdue istrauje u poljoprivredi,
vie od 150 godina. Tako se poelo i s usporedbom organskog
pristupa gnojenjem ivotinjskim stajnjakom i konvencionalnog
pristupa gdje se gnoji kemijskim sintetikim sredstvima. Prino-
si penice bih su neznatno vei u organskom pristupu, a kao i u
prethodnim sluajevima i ovdje je kvaliteta tla nakon nekoliko
godina bila osjetno vea u organskom sustavu.
4. Istraivanje est sveuilita iz sredinjih saveznih drava SAD-a
gdje se proizvodi najvie hrane
To je istraivanje trajalo od 1978. godine, a ispitivali su se
prinosi itarica i soje. Ni u jednom sluaju prinosi s organskih
polja nisu bili manji, a u nekim sluajevima bili su i vei, poseb-
no ako je godina bila suna.
5. Istraivanje na farmama u Kaliforniji
Rije je o istraivanju na vie od 20 farmi u Kaliforniji na
kojima se proizvodila rajica. Rezultati u prinosima bili su
slini, ali se i ovdje uoila znaajnija kvaliteta tla na organskim
farmama u pogledu prisutnosti ugljika i duika. Konvencional-
ne farme morale su iz godine u godinu unositi sve vee koliine
umjetnih kemijskih gnojiva kako bi odrale potrebne koliine
tih elemenata.
Jules Pretty i Rachel Hine iz organizacije Centre for Envi-
ronment and Society, analizirajui podatke 9 milijuna farmera iz
52 zemlje, zakljuili su kako organska poljoprivreda moe konku-
Lal bl all ol$Aa
rirati konvencionalnoj u prinosima. Pri tome su izdvojili etiri
odrive metode koje su se najee spominjale kao presudne:
Kompostiranje i unoenje humusa na tlo,
Rotiranje kultura i plodored,
Zelena gnojidba - koritenje leguminoza, grahorica i osta-
lih biljaka koje na sebe fiksiraju duik te ga na taj nain
unose u tlo,
Mijeane kulture - sadnja vrsta koje tite jedna drugu
zajedno (Haggis, 2007).
Ova nam istraivanja pokazuju kako je konvencionalna po-
ljoprivreda potpuno nesposobna proizvesti dovoljne koliine
hrane ako se otea i smanji unos kemijskih sintetikih gnojiva.
Istraivanje na Sveuilitu Davis pokazalo je kako bi u tom
sluaju prinos opao za 36 posto. Znamo koliko je proizvodnja
kemijskih sintetikih gnojiva ovisna o unosu jeftinih fosilnih
goriva, to e biti sve tee osigurati. Takoer, u ocjenjivanju pri-
nosa konvencionalnog pristupa, rijetko se uraunaju vanjski
trokovi koje takav pristup donese, kao to su zagaenje vode,
tla i zraka. Nesposobnost moderne poljoprivrede da nas dugo-
rono kvalitetno prehrani bez daljnjeg unitavanja ekosustava i
planeta oitana je i u estogodinjem istraivanju UN-a (2008)
Agriculture at a Crossroads.
Dodatno, premda slabo razmatrano u literaturi i medijima,
pojam vitalnosti hrane oznaava energetsku vrijednost hrane
koju jedemo, koliinu vanih elemenata i sastojaka. Konvencio-
nalna poljoprivreda proizvodi hranu koja ima slabu vitalnost, a
to znai da ak niti velike koliine hrane kakva se konzumira u
bogatim drutvima ne donose dovoljnu koliinu vitamina i po-
trebnih minerala. Zato imamo itavu paletu potrebnih sastojaka
i dodataka upakiranih u tablete.
Unato oito neutemeljenim kritikama o manjim prinosi-
ma, trite organskom hranom godinje raste 30 posto. To pre-
tvara organsku proizvodnju hrane u isplativ biznis, pa ak i su-
permarketi ine veliki pritisak na proizvodnju zahtijevajui bri
dolazak veih koliina robe na police. Jasno, to uzrokuje sma-
v ZLL 8Am ZL
njenje kvalitete organske hrane, pa ak po nekim svjedoenjima
i smanjenje standarda za certificiranje.
Rije je o nastavku shvaanja hrane kao robe, ovog puta
organske, koja je zapoela svoj razvoj upravo iz suprotnih mo-
tiva. Nije bez razloga i sve ei odlazak proizvodnje organske
hrane u zemlje gdje je jeftinija radna snaga kao to su Meksiko
i Kina. Time se jasnije pokazuje namjera ne da se zatiti okoli
ili ojaa lokalna zajednica proizvodnjom zdrave hrane, ve da se
minimaliziraju trokovi proizvodnje te ostvari dodatna zarada
na prodaji skupe organske hrane. To je ujedno pokazatelj kako
mnogi vide organsku hranu kao trgovinsku robu, a ne ivotnu
potrebu i opredjeljenje.
Taj je pritisak doveo i do pogoranja socijalne dimenzije u
sektoru organske proizvodnje hrane. Istraivanje provedeno u
SAD-u pokazalo je kako na veini velikih farmi na kojima se
proizvodi organska hrana, odnos prema radnicama i radnicima
nije nita bolji od iskoritavanja i diskriminacije na velikim
konvencionalnim farmama. Sve to je veliko teko je odrivo,
neovisno govorimo li o ekolokoj, socijalnoj ili ekonomskoj
odrivosti.
47
Farmer Jim Cochran lijepo je zakljuio: "Svi se
brinu kako se tretiraju kukci, ali nikoga nije briga kako se treti-
raju radnici" (Mark, 2006). Njegova Swanton Berry Farm bila
je prva organska farma u Kaliforniji koja je potpisala ugovor sa
sindikatom United Farm Workers.
48
Iz do sada izreenog o ogromnoj potronji energije u kon-
vencionalnoj poljoprivredi, podaci za organsku proizvodnju hra-
47
Tuno je i da su potroai sve manje zainteresirani za uvjete u kojima rade ljudi koji
za njih proizvode robu i usluge. Prema istraivanju koje je vodio Phil Howard s UC-
Santa Cruza, potroai su smjestili radnika prava tek na peto mjesto vlastitih priorite-
ta vezanih za prehrambenu proizvodnju. Radnici su tako pali ak iza prava ivotinja
koje su ulovile etvrto mjesto. Kalifornijski institut za ruralne studije pobrojao je u svom
istraivanju nekoliko jeftinih mogunosti za poboljanje radnih uvjeta na farmama.
48
ak je i danas jedina farma u Kaliforniji koja ima kolektivni ugovor koji propisuje
sve: od plaa, preko medicinskog i mirovinskog osiguranja do godinjih odmora.
Kada radnici odrade 500 sati na farmi, u mogunosti su poeti s kupovanjem dionica
farme te tako postati suvlasnici. Takva predanost zadovoljenju socijalne dimenzije
rezultira s 15 posto veim cijenama od drugih organskih farmera.
Lal bl all ol$Aa
ne pokazuju jo jednu vanost, posebno u godinama koje dola-
ze, sa sve veim cijenama fosilnih energenata i u kontekstu po-
trebe za smanjenjem ekolokog otiska. Na organskim proizvo-
dima mogue je utedjeti i do 65 posto energije, najvie zbog
nekoritenja umjetnih gnojiva (Whitefield, 2004).
49
U vedskoj je, unutar istraivanja o razlikama izmeu or-
ganskog i masovnog industrijaliziranog uzgoja goveda, ustano-
vljeno kako organski uzgoj prirodnom prehranom i dranjem
goveda na panjacima emitira 40 posto manje staklenikih pli-
nova i troi 85 posto manje energije (Fanelli, 2007). Za proiz-
vesti 1 kilogram itarice konvencionalnom metodom potrebno
je 0,4 kWh energije, a organskom poljoprivredom 0,072 kWh
energije. Konvencionalna proizvodnja mlijeka troi tri i pol pu-
ta vie energije od organske proizvodnje (Haggis, 2007).
Jo jedan vaan razlog zbog kojega bismo trebah podrati
ekoloku proizvodnju hrane je poveanje broja zaposlenih u
naoj zajednici. U istraivanju koje je proveo Soil Association
pokazano je kako u Velikoj Britaniji organska poljoprivreda
stvara 32 posto vie poslova nego konvencionalna poljoprivre-
da. U smislu odrivog razvoja male farme i mali proizvoai
hrane iznimno su nam vani kao uspjeni modeli, jer po jedini-
ci povrine imaju vei prinos od velikih farmi. Peter Rosset iz
organizacije Food First, istie kako se najproduktivnija farma
prostire na 10-25 hektara, dok je farmom vee povrine prilino
teko odrivo gospodariti.
Nadalje, ogromna potronja energije zbog transporta hrane
kao alat nam nudi lokalno proizvedenu organsku hranu. Pred-
nosti organske proizvodnje mogu se izgubiti ako se hrana tran-
sportira tisuama kilometara, zato je vano pronai lokalne
izvore hrane kao prvi korak za manji ekoloki otisak. Ne treba,
jasno, zanemariti niti ogromne financijske koristi za lokalnu
zajednicu. Za svakih 100 dolara koje potroimo kod lokalno
upravljanog biznisa, posla i trgovine, 45 dolara ostaje u zajedni-
49
80 posto svjetske emisije N
2
0 takoer potjee od poljoprivrede od umjetnih
gnojiva. Godinje se proizvede 150 milijuna tona umjetnog gnojiva, to je jednako
ukupnoj koliini koju ekosustavi proizvedu kroz prirodne procese.
v ZLL 8Am ZL
ci, dok kad je rije o trgovakim lancima u zajednici ostane
svega 14 dolara. U tom se smislu kao odgovor na izoliranost i
usamljenost globaliziranog umreenog svijeta javlja stvarno
umreavanje izmeu ivih ljudi na terenu, ponovno uspostav-
ljanje te izgradnja povjerenja u lokalnim zajednicama i u naj-
dubljim priama razbijanje kapitalistikog odnosa izmeu pro-
izvoaa i potroaa. Po itavom svijetu niu tzv. organizirane
zajednice kupaca hrane koji tragaju za lokalnim proizvoaima
kako bi ih podrali, a sebi osigurali dobru hranu. Neovisno na-
lazimo li ih kao u Italiji pod imenom GAS (Gruppi di Acqui-
sto Solidale - Grupe za solidarnu kupovinu) ili u SAD-u pod
imenom CSA (Community Supported Agriculture - poljopri-
vreda podrana od zajednice), zapravo ih sve moemo shvatiti
kao, premda neformalne, izrazito svjesne potroake zadruge ili
kooperative koje podruje hrane zajedno sa farmerima ponov-
no vraaju u svoje ruke. I trbuhe. Radi se o uzajamnoj suradnji
lokalne zajednice koja kao svjesno organizirana potroaka sku-
pina podupire lokalne proizvoae hrane pristankom na kupo-
vinu njihovih proizvoda. Ne samo da se daje pristanak, nego se
on daje unaprijed. Pod tim mislimo da svaki potroa prije
poetka sezone sadnje iznese svoje potrebe u hrani, te na te-
melju toga uplauje novac koji proizvoai procijene potrebnim
za proizvodnju te hrane. Time se olakava proizvodnja hrane
malim proizvoaima, koji se vrlo teko nose s pritiskom ve-
likih proizvoaa i korporacija, jer ovi potonji mogu dati manju
cijenu za svoje proizvode. U najdubljim priama, razlika izmeu
proizvoaa i potroaa dodatno se gubi pa ovi koji inae samo
kupuju, ne samo da nadgledaju proizvodnju te su upueni u sve
sezonske poslove i eventualne probleme, nego vrlo esto sudje-
luju i kao ispomo u proizvodnji vlastite hrane.
S obzirom na pozicioniranje veine potroaa u gradovima
i na otisak koji oni ine za konzumiranje hrane, kao jedan od
vanijih modela aktera za odrivi razvoj u budunosti e biti i
koritenje gradskih i prigradskih povrina za tu namjenu. FAO
je 2005. godine objavio studiju u kojoj se istie kako ak 700
milijuna ljudi dobiva hranu od urbanih i prigradskih farmi. Ra-
Lal bl all ol$Aa
di se svjetskom pokretu urbanih vrtlara i vrtlarki koji postiu
velike uspjehe u gradovima irom svijeta, od Kube i Tanzanije
do Kanade i SAD-a. Ne samo da narod proizvodi finu i zdravu
hranu, nego urbani vrtovi imaju jak utjecaj na osjeaj pripa-
danja i zajednitva, toliko izgubljen u globaliziranim velikim
gradovima, pa ak i utjecaj na smanjenje kriminalnih oblika
ponaanja u kvartovima i naseljima. Wayne Roberts iz Vijea
prehrambene politike Toronta istie kako "urbana poljoprivre-
da postaje nova granica javnog zdravstva" ( WWI , 2007: 53).
Prije sam naveo kako hrana i transport imaju zajedniki
problem - od tisua kilometara koji se zbog pravila globalne
ekonomije trgovine nepotrebno niu kako bi hrana stigla na
na stol do injenice kako potroai u bogatim dravama vie
ne mogu kupiti osnovne ivene namirnice ako ne sjednu u
automobil i odu u veliki supermarket. Prema britanskom Mini-
starstvu transporta, sustav narudbe i dostave utedio bi na
transportu 70 posto potronje goriva individualnog odlaska u
kupovinu (Monbiot, 2006). Dodatni razlog je to maloprodajni
lanci 20-25 posto svoje energije potroe na struju, a gotovo 64
posto se potroi na hlaenje hladnjaka i klimatizaciju prostora
pa se uslijed ljeta smrzavate ako elite kupiti jogurt (Monbiot,
2006).
50
Najbolja opcija bila bi kad bismo mogli pronai lokalnu hra-
nu koja je proizvedena ekolokim metodama. Ako ipak trebamo
kupiti proizvod koji nije mogue nabaviti u naoj lokalnoj zajed-
nici ili bioregiji, trebamo pokuati odabrati proizvode koji imaju
etiketu "pravedne trgovine" ( f ai r trade), gdje se osigurava vea
koliina profita od prodajne cijene nekog proizvoda izravnim
proizvoaima. Vano je - proizvodi "pravedne trgovine" osigu-
ravaju ivotna primanja za vie od 5 milijuna ljudi iz 58 siromanih
zemalja. Umjesto da za nas ivaju tenisice u bijednim uvjetima ili
prskaju cvijee pola po sebi pola po zraku, unutar pravedne trgo-
vine proizvode robu ijom kupovinom mi podravamo njih.
50
Odnosi se na veletrgovine u Britaniji, ali je slino i u drugim zemljama budui da
veletrgovine izgledaju i funkcioniraju prilino slino.
v ZLL 8Am ZL
Objasnili smo dva najvanija koraka koja trebamo napravi-
ti na osobnoj razini ako elimo smanjiti ekoloki otisak u po-
druju hrane. Drugi se nadovezuju na ta dva osnovna. Primje-
rice, ako jedemo sezonsku hranu znai da e ona biti lokalnog
porijekla, a uglavnom emo je, budui da e biti svjea, u tom
sluaju i kuhati. Hrana koja je ve pripremljena ili polupri-
premljena iznimno je nezdrava, a u njoj su gotovo iscijeeni svi
vitalni dijelovi koji su nam iz hrane potrebni. Kao da vaemo
nekakvu smjesu da popunimo prazninu u naem elucu. Naem
tijelu i opem stanju organizma potrebno je neto bolje.
U knjizi se nisam mislio previe udubljivati u izravne anali-
ze zato je potrebno smanjiti koliinu mesa koju konzumiramo
ako ga se nismo spremni potpuno odrei iz etikih razloga. Pro-
izvodnja mesa je danas jedna od destruktivnijih radnji po okoli
i klimu. Ekoloki otisak nam to zorno pokazuje s iznesenim
podacima kako nam je za prehranu baziranu na velikom unosu
mesnih proizvoda unaprijed otisak vei za preko 2,5 puta od
osobe ija prehrana je bazirana na unosu biljnih proizvoda.
u l t ad
Podruje u kojem se najoitije pojavljuje potreba za sma-
njenjem potronje, odnosno utedom energije, jest sektor otpa-
da. Stvorili smo civilizaciju otpada. Kako smo vidjeli u pogla-
vlju o ekolokom otisku, ovdje nam se kao oito rjeenje namee
potreba da "odglumimo" ekosustave i zaokruimo proces, umje-
sto da nam u linearnom kretanju na kraju ostane neiskoriten
proizvod koji zagauje. Trebali bismo vie oponaati prirodu
koja ne poznaje koncept otpada, ve materija neprestano krui.
Smanjenjem otpada poveavamo efikasnost, tedimo novac,
prirodne resurse i energiju te otvaramo radna mjesta.
McDonough i Braungart (2002) lijepo su sumirali te po-
trebe stavom kako je otpad posljedica greke u dizajnu. Otpad
je zapravo krivo upotrebljen, ili tonije reeno, krivo neupotre-
bljen resurs. Kako je navedeno u tablici osobnih mogunosti za
smanjenje ekolokog otiska kod otpada, treba slijediti koncept
Lal bl all ol$Aa
"etiri R", s tim da nisu sluajno rangirani s obzirom na utroak
energije:
- reduce - smanjiti
- repair - popraviti
- reuse - ponovno koristiti
- recycle - reciklirati
Dakle, prvi bi nam korak trebao biti smanjenje otpada.
Smanjenjem potronje znaajno smanjujemo koliinu otpada.
Koliko su nam povezana sva podruja ekolokog otiska, pa i
alati koje koristimo, moda moemo ba ovdje fino prikazati,
jer ako kupujemo lokalnu i sezonsku pa k tome jo i organsku
hranu manje emo otpada proizvesti i jo shvatiti kako je super
jesti hranu koja nije iz celofana.
Drugi korak u kvalitetnom pristupu otpadu je popravljanje
ureaja ili robe dok jo uvijek mogu biti korisni i dobri proizvo-
di, a esto ih odbacujemo zbog mode ili hira. Popravak je ispla-
tiv i financijski i energetski.
Ponovnim koritenjem stvarima dajemo novi smisao, novi
ivot, novu uporabnu vrijednost neemu to bi se inae bacilo.
Ponekad je mogue proizvodima pronai nov oblik koritenja
nakon to su iscrpili svoj prvotni. Primjerice, u ekolokom gra-
diteljstvu vrlo esto ponovno koristimo materijale koji bi za-
vrili kao otpad: iskoritene automobilske gume, staklene boce,
drvo iz ume, baliranu slamu i drugo. Recikliranje dolazi tek na
etvrto mjesto, premda to ne znai da nije vano. Na svu sreu,
u mnogim zemljama posljednjih godina otpad sve ee postaje
resurs za nove proizvode.
Organizacija Waste and Resources Action Programme
(WRAP) pokrenula je istraivanje sa eljom da prui odgovore
o ukupnim koristima recikliranja. Zakljuili su kako recikli-
ranje godinje utedi Velikoj Britaniji 10-15 milijuna tona emi-
sije CO
2
. Koritenje recikliranog aluminija tedi energiju za ak
95 posto u odnosu na onaj koji se iskapa i rudari. Utede za
ostale materijale su: plastika 70 posto, elik 60 posto, papir 40
posto i staklo 30 posto. Kada bi sve zemlje slijedile primjer
v ZLL 8Am ZL
Njemake u recikliranju papira, utedjeli bismo godinje ak
treinu posjeenog drva za proizvodnju papira.
Problem nastaje ako se otpad ne sortira, to je esto jer sor-
tiranje usporava proces gospodarenja otpadom gdje sve hoemo,
kao i drugdje, brzo obaviti. Tada u otpadu zavre i toksini ele-
menti i proizvodi koji zbog nedovoljno efikasnih pei u spalio-
nicama odlaze kroz dimnjak i zagauju zrak. Otpad proizvodi-
mo kao potroai i u tom smislu imamo odgovornost u postu-
panju s proizvodima i uslugama koje koristimo.
U kuanstvima je najvanije odvajati otpad jer vie od pola
nae kante za smee odnosi se na otpad koji se lako da kompo-
stirati (ostaci hrane i kuhanja) ili reciklirati (papir i karton). U
SAD-u takav otpad zauzima ak tri etvrtine kante za smee.
Umjesto da stvorimo odlian resurs za nae vrtove i polja mi
time dodatno optereujemo odlagalita gdje se truljenjem or-
ganskog otpada stvara metan i otputa u atmosferu. I otpad koji
mi ljudi izbacimo iz sebe moe postati visokovrijedan resurs
kroz kompostiranje ljudskih fekalija i koritenje biljnih proi-
staa za otpadne vode. Ako pogledamo prosjenu potronju
vode u kuanstvima, jasna nam je vrijednost kompostnih WC- a
i biljnih proistaa.
51
Na ispiranje WC koljke potroimo 33
posto vode u kuanstvu, a dalje slijede: tuiranje i kupanje 25
posto, pie i priprema hrane 18 posto, pranje odjee 12,5 posto,
pranje posua 8,5 posto, te pranje auta i zalijevanje vrta 3 po-
sto.
U skladu sa etiri R, moemo posloiti i pitanja koja si tre-
bamo postavljati ako smo u poziciji potroaa:
1. Trebamo li neto doista?
2. Trebamo li neto to doista trebamo kupiti?
3. Ako neto doista trebamo kupiti, moemo li nai proiz-
vod ija proizvodnja nije ugrozila planet i ljude?
51
Grad Sydney je posebno hvaljen zbog svog inovativnog pristupa rjeavanju gra-
dskih otpadnih voda. U suradnji s kompanijom Vermitech 2000. godine stvorenje 2,5
milijuna dolara vrijedan sistem odvajanja tvrde mase iz gradske kanalizacije, koju
onda 40 milijuna glisti probavljuje i kompostira otpad te ga pretvara u visokokvalitet-
no prirodno gnojivo (Mason, 2003).
Lal bl all ol$Aa
4. Kada to kupimo, kako da uinimo da traje to je due
mogue?
5. Ako neto to koristimo postane otpad, postoji li mo-
gunost iskoristiti ga kao resurs za neto novo?
Kao i 4R koncept i ovdje su pitanja postavljenja redoslije-
dom po vanosti. Nakon to neki proizvod ipak moramo kupi-
ti, paljivim koritenjem i odravanjem produujemo njegov
ivotni vijek i tako takoer smanjujemo koliinu otpada. Pri-
mjerice, neki ljudi godinje promijene i do dva puta mobitel, a
neki svoj model imaju dok se jednostavno vie ne da popraviti.
E) /a tita bioka aciteta
Ovo podruje nisam stavio u tablicu, jer se manje odnosi na
na ekoloki otisak, a vie na jaanje biokapaciteta kojeg priti-
emo naim otiskom. Ipak, svi smo svjesni koliko je vano da
svatko od nas na osobnoj razini pridonese i ouvanju biokapaci-
teta i bioraznolikosti planeta. Sume smo ve istaknuli kao najbo-
gatije riznice na planetu, ali ne smijemo zanemariti oceane, mora,
rijeke i druge vodene resurse, plodna polja, livade i panjake te
movarna podruja. Biokapacitet planeta je zaista bogat.
Vanost ouvanja uma najbolje se iskazuje kroz podatak
da 18 posto ukupne emisije staklenikih plinova dolazi od
naeg loeg upravljanja umama i tlom. Trenutno je u biljkama
i tlu pohranjeno 7500 Gt CO
2
, to je vie nego u svim naftnim
rezervama i dvostruko vie nego to je trenutno u atmosferi
(Stern Report, 2007). U Sternovu izvjetaju istie se kako je
potreba ouvanja globalnog umskog fonda, posebno onog u
tropskim podrujima, od presudne vanosti za budunost pla-
neta i ublaavanje utjecaja klimatskih promjena. Ako izgubimo
ume, izgubit emo i borbu za ouvanje zdravlja planeta. Tu je
vano jo jednom naglasiti kako gotovo cjelokupna emisija od
deforesterizacije dolazi iz tropskih podruja Azije, June Ame-
rike i Afrike. Oito je kako bi naruavanje odnosa u umama
ubrzalo i povealo emisiju iz tih ogromnih rezervoara ugljika,
to bi dodatno naruilo stanje s klimom. Ovdje treba naglasiti
v ZLL 8Am ZL
kako je vanije sauvati postojee umske zalihe, nego ih neod-
govorno kriti i zamjenjivati novima. Nemamo toliko vremena.
Naime, jedno novo posaeno stablo ne zamjenjuje automatski
gubitak ugljika nastao nestankom nekog drugog stabla. Pro-
sjenom je stablu potrebno nekoliko desetljea da nadoknadi
emisiju CO
2
nastalu kad se neko stablo porui ili prirodno uga-
si. Ovime naravno ne mislimo rei kako nije korisno, a u mno-
gim podrujima svijeta i nuno, saditi nova stabla i pokrenuti
masovne akcije reforesterizacije, ali sadnja stabala nam ne bi
trebala biti izgovor od ouvanja postojeeg umskog svijeta, a
posebno ne izgovor za neodgovorne ivotne stilove i veliku
potronju energije koje bi nove ume jednog dalekog dana tre-
bale upiti.
52
Razlog je to pored samih kronji i umsko tlo je
veliko skladite ugljika. Po istraivanju Riccarda Valentinija s
talijanskog Sveuilita Tuscia, umsko tlo skladiti ak tri do
etiri puta vie ugljika nego sama stabla.
Vano je odluiti kako emo to je mogue odgovornije i
energetski efikasnije koristiti umska podruja. Hektar povrine
zasijane eernom trskom moe upiti 13 tona CO
2
, ali hektar
ume upije 20 tona CO
2
. Prema istraivanju sveuilita Shef-
field Hallam, jedna funta uloena u proizvodnju biodizela sa-
uva 3 do 6 kilograma ugljika, a jedna funta uloena u proizvod-
nju struje od biomase tedi 20 kilograma ugljika. Dodatno,
stabla koja bismo uzgajali za proizvodnju struje zahtijevaju
manje kvalitetna tla od biljaka za proizvodnju biogoriva.
Utede su jo vee pri koritenju drva za grijanje jer je vea
uinkovitost. Prilino je vano da koristimo lokalno proizvede-
no drvo, inae nam uinkovitost opada. Ako koristimo drvo
koje je putovalo 1.000 kilometara, prednost u utedi emisije
smanjuje se za 20 posto (Monbiot, 2006).
Vjerujem kako su to sve dovoljno jaki razlozi da se borimo
za ouvanje postojeih umskih povrina podrimo kampanje
koje spreavaju unitavanje uma zbog panjaka za stoku ili
52
Dobru ideju za globalnu kampanju sadnje stabala po osobi dao je permakulturni
dizajner Tony Anderson (2009) u knjiici 10.000 stabala - ponuda za praktino rjeenje
klimatskog problema.
Lal bl all ol$Aa
plantaa palmi za biogoriva, a da, ako kupujemo proizvode od
drva, pazimo kako dolaze iz uma koje se iskoritavaju prema
naelima odrivog upravljanja i gospodarenja.
| u ge a i e o ob o i e oliti,ki
Premda bih mogao u nedogled priati, mislim da je dovoljno
prostora posveeno alatima za vjebanje smanjivanja ekolokog
otiska na osobnoj razini. To su znanja i rjeenja koja, uz jo mno-
ga druga, stoje svakome i svakoj od nas na raspolaganju.
Dio knjige koji sada itate moda mi je i najvaniji, jer bih tu
pokuao inzistirati na tome kako je na individualni doprinos
jako vaan za smanjenje ekolokog otiska, ah kako ga smatram
tek prvim korakom. Ako stanemo na njemu, krajnji cilj u obliku
odrvijeg drutva ostaje nam zamagljen i nedostian u daljini.
Mi imamo problem s cijelim sustavom i pravilima kako fun-
kcioniraju naa drutva. Jednostavna injenica kae kako poje-
dinke ili pojedinci ne mijenjaju sustave i drutva. Tu se sakrila
iluzija mnogih od nas koji su pomislili kako e odabirom ovog
ili onog eko-bio-green proizvoda spasiti svijet. Tako nam je su-
stav zapravo odlino podvalio da se sladimo uvjerenjem o viso-
koj vlastitoj etinosti zatvoreni u naa uska etiri zida, umjesto
da pogledamo kroz prozor i vidimo kakvo je vani vrijeme: vrije-
me koje vapi za svima nama da mu izaemo u susret, da izaemo
na ulicu, u svijet, da ga izazovemo i mijenjamo. Kapitalizam je
istovremeno ilav i rastezljiv, ali i privlaan. Naizgled nezainte-
resiran zamiljeno gleda u stranu, a zapravo nas pokaljuje svo-
jim dugim nogama. Tragedija je to smo posrnuli, a matrica
nam tepa kako smo veliki i jaki, lijepi i zeleni. Tu su dakle, u
smislu borbe za odriviji planet, zaglavili mnogi od nas koji su
zaustavili svoju borbu na etikom konzumerizmu, osobnoj eko-
logiji ili, kako se uobiajeno kae, radu na sebi. Da me krivo ne
shvatite, ne mislim kako su to nevane stvari ili pomaci, ali je-
dnostavno dananji problemi gotovo da vrite kako moramo
izai izvan naih vlastitih koristi i osobnosti.
Primjerice, u potroakim drutvima vie od polovine ljudi u
istraivanjima javnog mnijenja istie kako iz etikih razloga
v ZLL 8Am ZL
bojkotiraju najmanje jedan proizvod. No, korporacijama je lako
kada ih bojkotiraju izolirani i nepovezani pojedinci ili pojedinke,
jer je to tiha i rasprena kritika, njih je strah buke i fokusiranja na
problem. I unato svim bojkotima njihova mo i dalje raste jer
raste i potronja. Dodatno je dobro prodana fora s razumijevanjem
psihologije naeg djelovanja, pa smo spremni prodati vlastitoj
savjesti sladostrae to bojkotiramo ovaj ili onaj proizvod, ali se
neemo odrei odmora u Tunisu, najmanje dva automobila po
obitelji ili hladnjacima koji su veliki kao ostave.
Mnogima od nas je iznimno potreban rad na sebi posluio
ne kao iznimno potreban razvoj naih osobnosti, zadovoljstva s
nama samima, potovanja sebe i drugih, osjeaja sree i snage,
ve kao bijeg od drutva u samodopadnu izolaciju i strah od
drugih koji su navodno ostali tavoriti u duhovnoj kaljui ne
shvaajui pravu bit postojanja. Ostavili smo razvoj samih sebe
na kunom pragu, umjesto da sebe, sretne, osvijetene i snane,
iskoristimo kako bi i drutvo i svijet oko nas postao vie sretan,
osvijeten i snaan. Umjesto da takvi mijenjamo svijet.
Dakle, individualna razina prva je razina na kojoj djeluje-
mo, tu donosimo svoje prve ivotne odluke. No, trebamo biti
svjesni kako u drutvu postoje i druge razine. Neke od njih e
biti znaajan dio naeg ivota, a na neke emo reagirati tek ka-
da ih drugi akteri u drutvu iniciraju i bit e nam super. Pogle-
dajmo sada druge razine utjecaja na drutvo u novoj tablici:
Lal bl all ol$Aa
Dakle, u pristupu odrivosti trebamo biti svjesni okolnosti
kada govorimo o individualnoj razini svakoga od nas, pojedinca
i pojedinke pred kojima stoji odabir koritenja razliitih roba i
proizvoda, potreba i usluga. Pri tom odabiru na raspolaganju
nam je itav niz opcija koje naposljetku obiljeavaju na ivotni
stil, odnosno odreuju na ekoloki otisak. Vjerujem kako sam
rijeima ispisanim o ekolokom otisku pokazao koliko su vani
i individualni odabiri i odluke, jer od nas samih sve poinje.
Upravo s obzirom na isprepletenost dananjeg globaliziranog
svijeta i injenice da koristimo ekosustave i biokapacitet drugih
ljudi i podruja, trebamo razvijati i odgovornost prema tom
koritenju. Upravo kako nas ui ekoloki otisak, a sve kako ne
bismo zavrili u ekolokom minusu, jer time automatski vee-
mo "krau" resursa drugih ljudi.
No, kao to je tono da s nama samima sve poinje, isto
tako je tono kako s nama nita ne zavrava. Time postiemo
ravnoteu izmeu slobodnog ivota kojeg krase osobno zado-
voljstvo i srea, te odgovornog ivota kojeg krase briga za druge
ljude i okoli.
Druga vana razina na kojoj djelujemo je razina grupe ili
organizacije. S obzirom da sam izrazio stajalite kako ne mo-
emo sami i same mijenjati drutvo, jasno je da jedino organi-
zirani ljudi upueni na suradnju, meusobno pomaganje i soli-
darnost, mogu mijenjati drutvo. I zato je vano da se udruimo
s drugima. Koliko je samo obranjeno uma i kitova; koliko je
spaeno ivotinja od okrutnog muenja u laboratorijima; koliko
je samo puta zahtijevan bolji gradski prijevoz i blokirane ulice
biciklima, rolama i pjeaenjem; koliko su puta ljudi pokrenuli
koritenje obnovljivih izvora energije i poeli s vlastitom pro-
izvodnjom struje; koliko su puta sasvim obini ljudi pokrenuli
lokalne sustave proizvodnje hrane i razmjene roba i usluga; ko-
liko su samo puta zaustavljani bageri i koliko se samo puta tr-
gala volja za unitavanjem pohlepnom sustavu; i koliko bih jo
puta mogao neto slino lijepo napisati.
Kad samo pomislimo koliko su puta svijet od jo veeg
unitavanja spaavale tisue i tisue inicijativa i grupa, jedino
to moemo rei svima njima je veliko - hvala! Hvala ljudi.
v ZLL 8Am ZL
O pojedinanim inicijativama ovisi i individualna razina pre-
ma manjem ekolokom otisku. Nae osobne akcije i odluke su
vane, ali one imaju svoju granicu. Primjerice, moemo eljeti
kupovati lokalnu hranu, ah kakve veze ima ta naa osobna elja
ako blizu nas, u naem drutvu, ne postoje ljudi koji to proizvo-
de? Moemo eljeti manje koristiti automobil, ah to ako je u na-
em gradu cijeli promet podreen privatnim automobilima i ne
postoji razvijen javni sustav prijevoza ili se, kao u Zagrebu, mora
natjecati s automobilima za mrvicu prostora. U drutvima gdje su
aktivni oni gore koje smo toliko puta navodili, u drutvima gdje
su ljudi svjesni i hrabri da se bore i izbore za bolji svijet, lake je
ostvariti manji i odriviji ekoloki otisak na osobnoj razini.
U drugim svojim priama kao to je Drugaiji svijet je mo-
gu - prie iz naeg dvorita (2005), detaljno sam pisao o svim
moguim metodama i taktikama u borbi za bolji svijet: peti-
cijama, lobiranju, bojkotima, posebno o prosvjedima i izravnim
akcijama i kao najveim dometima - pravim kampanjama koje
u sebi sjedinjuju mnoge, a u nekim sluajevima i sve od na-
brojanih metoda i taktika. Stoga se neu sada ovdje previe
zadravati s istim ciljem i pojanjenjima. Ono to je ipak vano
i ovdje naglasiti jest kako trebamo shvatiti da odrivi razvoj i
pravednije ureeno drutvo nee pasti s neba, niti e se stvoriti
niotkuda. Moramo ga zahtijevati i boriti se za njega.
U ovom trenutku pored neupitnosti potrebe da se borimo
za bolji svijet onemoguavajui destruktivnom sustavu da na
miru ruje po planetu i naim ivotima, moramo poeti stvarati
i alternativne sustave, ive modele koji mogu pokazati kako
ivjeti odrivije i socijalno pravednije. Moramo stvarati i nuditi
drugaiji svijet, eksperimentirati s odrivim zajednicama prak-
se. Zato sve vie upiremo pogled prema naprednim modelima
skvotiranja, ekoselima i gradskim kvartovima, zajednikim ku-
anstvima, imanjima i edukacijskim centrima koji u sebi sje-
dinjuju teoriju i praksu. U tim prostorima ve se godinama
sakuplja odlunost i sposobnost o tome kako primijeniti brojna
znanja i vjetine za odrivi razvoj. Jo u vremenima kada je to
izazivalo podsmijeh fosilnim gorivima opijene svjetine, u broj-
Lal bl all ol$Aa
nim ruralnim i urbanim priama poelo se eksperimentirati s
koritenjem obnovljivih izvora energije, organskim uzgojem
hrane, ekolokim graditeljstvom, boljim meuljudskim odnosi-
ma i drugim temama vanima za praktinu primjenu odrivog
razvoja. Nekada ih se smatralo upavim udacima, a danas
znanja i vjetine koje su desetljeima razvijali postaju dio gra-
dskih i dravnih strategija te programa za odrivi razvoj.
Ono to je zanimljivo za glavnu temu nae knjige jest to su
etiri takve prie u suradnji sa znanstvenim institucijama izra-
unale vlastiti ekoloki otisak. Prvo istraivanje proveo je Uni-
versity of Kassel i raunao se ekoloki otisak zajednica Sieben
Linden i Kommune Niederkaufungen u Njemakoj. Prvo eko-
selo imalo je 42 posto, a drugo 28 posto manji otisak od pro-
sjenog otiska u Njemakoj. Drugo istraivanje raeno je za
otisak ekosela Ithaca u SAD-u, a testirale su ih dvije institucije,
Cornell University i Massachusetts Institute of Technology
(MIT). Rezultati su pokazali otisak za 40 posto manji od pro-
sjeka. Zadnje istraivanje raeno je za poznato ekoselo Find-
horn u kotskoj i ovdje se pokazao dvostruko manji otisak od
prosjeka u Velikoj Britaniji. Findhorn ima otisak od 2,71 ha, a
u Britaniji je tada prosjek bio 5,40 ha, pa je Findhorn uspio
ostvariti najmanji otisak za bilo koju ljudsku zajednicu u eko-
nomski razvijenim zemljama svijeta (GEN Europe News,
2006/2007).
53
Tu se dokazalo uvrijeeno miljenje o manjoj po-
tronji energije na takvim mjestima uz zadovoljavanje visokih
standarda u kvaliteti ivota, pa esto i bolje od standarda u sa-
mom drutvu gdje mjesto egzistira. Ljudi se u takvim prostori-
ma osjeaju prihvaenima i slobodnima te su im ee otvorena
vrata za samorealizaciju i ostvarenje osobne sree uz svijest
kako su dio jedne vee i kompleksne cjeline.
53
Skreemo pozornost kako su sva tri ekosela ostvarila ekoloki otisak vei od
trenutno doputenog s obzirom na globalni biokapacitet. To nam samo jo jednom
pokazuje koliko je teko ostvariti odrivi razvoj u neodrivim drutvima i svijetu.
Posebno je ukupan otisak poveao transport, odnosno letenje zrakoplovima na
putovanja, odmor i susrete s partnerima i kolegama.
v ZLL 8Am ZL
Posebno je velik uspjeh ostvaren u grijanju kuanstava gdje
je ostvaren otisak 21,5 posto nacionalnog prosjeka i u hrani
gdje je ostvaren otisak 37 posto nacionalnog prosjeka. Openito
se pokazalo kako veliku utedu u otisku ima sklonost zajedni-
kog upravljanja i koritenja stvari kao to su perilice za rublje,
televizori i slino. Znai, manja je stopa privatnog vlasnitva, a
onda i koritenja potroakih stvari. Drugo to se pokazalo
zajednikim razlogom uspjeha i manjeg ekolokog otiska je or-
ganska proizvodnja, proizvodnja bez ovisnosti o fosilnim gori-
vima i konzumacija u sezoni hrane koja ne putuje velik broj
kilometara prije nego to se pojede. Ekosela su se kroz ova istra-
ivanja pokazala uspjenim mjestima manjeg utjecaja na bioka-
pacitet planeta, a ostvarenja visoke kvalitete ivota.
Posljednjih godina razvijaju se ovakve prie i u gradovima,
od ega je najpoznatija i meni odlina inicijativa Transition
Towns (Gradovi u tranziciji), gdje se inicijativom odozdo, od
obinih ljudi, pokreu programi i aktivnosti koji e na razini
njihovog grada pridonijeti manjoj ranjivosti na energetske
okove i manju ovisnost o unosu potrebnih resursa i materijala
iz drugih biokapaciteta. Time se ljudski kapaciteti koriste i
razvijaju kako bi se zatitili i ojaali vlastiti biokapaciteti te bio-
kapaciteti drugih ljudi (Hopkins, 2008).
U smislu jaanja kapaciteta samih ljudi meni je uvijek drag
i primjer Danske, gdje je 50.000 obitelji postalo lanovima i
lanicama zadruga ili javnih udruenja vlasnika vjetroelektrana.
Rije je o vlasnitvu nad 5.500 velikih vjetrenjaa i to danas
znai vlasnitvo nad ak 75 posto od svih instaliranih postro-
jenja za proizvodnju struje pomou energije vjetra u Danskoj.
Druge razine djelovanja u drutvu mogu se dogoditi i esto
se dogaaju kao posljedica naeg pritiska odozdo, kroz nefor-
malne inicijative ili kroz rad u organizacijama, ali mogu biti
potaknute i odgovornou te razvijenom svijeu i odlunou
odozgo, od samih aktera koji se nalaze na pozicijama u mjesti-
ma gdje ivimo. Tu nam, neovisno govorimo li o razini grada ili
drave, stoje na raspolaganju mogunosti poticanja subvencija i
ulaganja, izrade strategija i planova za odrivi razvoj te, ako
Lal bl all ol$Aa
smo zaista iskreni i ozbiljni, donoenje zakona i provoenje
svega to smo stavili na papir.
Uzmimo, primjerice, graditeljstvo kao prvi alat kojim smo
zapoeli podruje energije. Zakoni o doputenoj koliini prolaska
topline u zgradama stroi su u jednoj vedskoj ili Njemakoj
nego u Velikoj Britaniji. Jasno je kako e posljedica toga biti pu-
no vea koliina neodrivih stambenih i poslovnih objekata tamo
gdje nema snanih i osvijetenih aktera na konkretnim pozicija-
ma koji su odgovorni za takvo stanje. Drugi par problema ini
neprovoenje donesenih zakona. U Kini ak 95 posto novih zgra-
da ne zadovoljava njihove vlastite zakone o energetskoj uinko-
vitosti stambenih ih poslovnih objekata. Teko emo smanjiti
ekoloki otisak u podruju zgradarstva, ako ivimo u dravi gdje
su zakoni loi i potiu gradnju energetski neuinkovitih zgrada,
gdje ne postoji volja i sposobnost nadlenih institucija za nadgle-
danjem i provoenjem zakona i za nadzorom same izgradnje te
nema subvencija ekolokog graditeljstva.
Slino je i s energijom. Dok je u SAD-u carevala mantra
"na ivotni stil nije za pregovaranje" koji je neodgovorno traio
troenje vlastitih, a posebno tuih resursa, udio SAD-a u svjet-
skoj proizvodnji solarnih fotonaponskih elija opao je sa 44
posto 1996. godine na 9 posto 2005. godine.
Premda se uvrijeena cijela EU smatra predvodnicom ko-
ritenja energije sunca i vjetra, znaajni udio odlazi zapravo na
svega tri drave: Njemaku, Dansku i panjolsku koje zajedno
dre 70 posto ukupnih kapaciteta. Netko je u tim drava zago-
varao, a netko odluio kako su obnovljivi izvori energije strate-
ki smjer razvoja i zato danas zauzimaju vrhove.
Koliko je vana uloga drave u razvoju OI E dovoljno govo-
ri primjer panjolske koja je od gotovo beznaajne drave na
karti investicija i koritenja OI E u svega par godina dosegla
13000MW instaliranog kapaciteta u energiji vjetra (RES 2020,
2008), a uz ambiciozne i podupirae zakone ostvaruje rekordne
uzlete i u energiji sunca.
54
54
Primjerice, gradska vlast Barcelone naloila je da sve nove zgrade i one koje se ob-
navljaju moraju koristiti solarnu energiju za 60 posto svojih potreba u grijanju i pri-
v ZLL 8Am ZL
Njemaka i panjolska zauzimaju prva dva mjesta ak u
svjetskim razmjerima to se tie solarnih sustava za proizvo-
dnju struje integriranih u elektroenergetski sustav i samo na
njih dvije odnosi se oko 60 posto svih instaliranih sustava (REN
21,2009).
Kao ni sunce, ni vjetar ne moe osigurati stalni unos ener-
gije. Nazivamo ih i promjenjivima ili nestalnim oblicima ener-
gije. Problem koji imaju takvi tipovi obnovljivih izvora energije
jest koliina energije koja se moe iskoristiti te skladitenje
energije, s im se posebno suoavamo kod proizvodnje struje
pomou sunca ili vjetra.
panjolska ve eksperimentira i s efikasnijim oblikom isko-
ritavanja solarne energije kroz tzv. "solarno-termalnu proizvo-
dnju struje", gdje se sva energija sunca pomou parabolinog
tanjura ih zrcala reflektira u odreenu toku, tonije u odreenu
cijev koja sadri vodu, ulje ih neku drugu tekuinu. Tu se moe
razviti temperatura od nekoliko stotina stupnjeva Celzijusa, te se
time pokree motor koji proizvodi struju. Nove generacije ovak-
vih elektrana imaju sposobnost akumuliranja toplog medija za
pokretanje turbina u trajanju od sedam sati ime se mogunost
proizvodnje struje pomie i u razdoblja kada nema sunca, to je
inae jedna od najveih mana energije sunca ih vjetra.
55
Drugdje su se drave pokrenule s ulaganjima u obnovljive
izvore energije ovisno o lokalnoj prisutnosti odreenog izvora.
Tako se najvei sustav od 240 MW kojeg pokree energija do-
bivena razlikom izmeu plime i oseke u nalazi u Francuskoj.
Na Filipinima geotermalna energija osigurava 27 posto po-
tronje struje. Na Islandu se 93 posto kuanstava grije pomou
geotermalne energije. Najvea prepreka veem koritenju geo-
premi tople vode. Od poetka primjene tog zakona 2000. godine vie od 14.000 kva-
dratnih metara krovova je prekriveno solarnim kolektorima za toplu vodu.
55
Dapae, ide se i korak dalje, gotovo u prave matarije o novoj energetskoj mrei
visokovoltane istosmjerne struje (DC) kroz projekt TREC (Trans-Mediterranean
Renewable Energy Cooperation) na trokutu Sjever Afrike - Europa - Bliski istok.
Najvei udio u toj novoj mrei, uz energiju vode i biomase, dobio bi se od energije
sunca iz pustinjskih podruja Afrike i Bliskog istoka i energije vjetra iz atlantskog i
sjevernog dijela Europe.
Lal bl all ol$Aa
termalne energije jesu veliki trokovi istraivanja, jer tek svaka
deseta buotina daje zadovoljavajue rezultate za iskoritavanje
energije iz Zemlje.
Premda je uvrijeeno miljenje kako je za kvalitetan odnos
prema OI E presudno ekonomsko stanje u pojedinoj dravi, po-
stoje i primjeri koji nam pokazuju kako se razvoj ne dogaa
samo u bogatim zemljama, ve i u onima koje smatramo zem-
ljama u razvoju ili ak i siromanim zemljama.
Kenija je primjer zemlje gdje je prvotni impuls prema
veem koritenju solarne energije doao od samih graana, a ne
odozgo od dravne vlasti. Solarne sustave za proizvodnju struje
inicirala je jaa kupovna mo srednje klase seoskih podruja,
tako da je danas Kenija svjetski lider u instaliranim solarnim
sustavima po glavi stanovnika s preko 30.000 malih solarnih
fotovoltainih elija instaliranih svake godine.
I u gradovima takoer imamo aktere koji su donosili odluke
u smjeru vee odrivosti, posebno to se tie transporta kao
najveeg ekolokog problema gradskih podruja.
Jaanjem gradskog prijevoza i ulaganjem u njegovu infra-
strukturu i kvalitetu te irenjem biciklistikih staza raste i broj
stanovnika i stanovnica nekog grada koji koriste te oblike tran-
sporta. Dakle, bez dovoljno energine i vizionarske odluke
odozgo, ne moe se razviti kvalitetan javni prijevoz. Pojedini
gradovi tu zaista mogu posluiti kao ogledni modeli odrivog
razvoja u sektoru transporta. Po pjeakim zonama iznimna je
Barcelona, a kao centre biciklistikih staza i transporta imamo
Kopenhagen, Amsterdam i druge europske gradove.
S druge strane, u SAD-u je zbog forsiranja automobilskog
prometa u gradovima loija kvaliteta i rasprostranjenost javnog
prijevoza.
56
Zato nas ne treba uditi to tamo prosjean auto
56
U '20-im godinama prolog stojea svi vei gradovi u SAD-u imali su razvijen
gradski promet. General Motors se uvijek vodio maksimom "to je dobro za GM,
dobro je i za SAD", te su odluili stvoriti ovisnost o autima, te unititi infrastrukturu
gradskog prijevoza. ak je unutar GM-a stvoren poseban odjel koji se bavio tim
djelovanjem. GM je pred sudom priznao kako su njihovi agenti do polovine '50-ih
temeljito pregledali vie od 1.000 tramvajskih linija po SAD-u, a 90 posto njih
pretvorili u ceste (Simms, 2005).
v ZLL 8Am ZL
vozi 10 posto vie nego auto u Velikoj Britaniji, 50 posto vie
nego auto u Nj emakoj i 200 posto vie nego u Japanu (Worl d-
watch Institute, 2004).
No, treba priznati kako i u samom SAD-u postoje gradovi
koji mogu biti primjer odrivog razvoja cijelom svijetu, a vrlo
esto smo skloni to previdjeti zbog grde ope slike. Takvu in-
spiraciju daje nam grad Portland koji je prvi izradio strategiju
djelovanja i smanjivanja rizika uslijed vrhunca iskoritavanja
nafte na globalnoj razini. Na 85 stranica izvjetaj prati mo-
gunosti djelovanja na gradskoj razini u tri razliita scenarija, a
aktivnosti su podijeljene u etiri skupine: koritenje zemlje i
transport, hrana i poljoprivreda, ekonomske promjene i javne
usluge.
57
Bez obzira na tee ili lake scenarije, najavljen je pro-
gram smanjenja koritenja nafte i plina za 50 posto u sljedeih
25 godina. Njihov gradski Ured za odrivi razvoj u suradnji s
brojnim partnerima stoji iza itavog niza inicijativa i kampanji
za smanjenje otpada i recikliranje, ekolokog graditeljstva, ko-
ritenja obnovljivih izvora energije, javnog transporta, lokalno
proizvedene hrane i drugog. Na podruju utede energije, ener-
getske efikasnosti i koritenja obnovljivih izvora energije, grad
godinje sauva vie od dva milijuna dolara, a trenutna stopa
koritenja obnovljivih izvora energije je 12 posto. U svim jav-
nim i gradskim zgradama zamijenjena je rasvjeta te su stavljene
tedne arulje. Grad je inicirao sadnju 750.000 stabala, izgra-
eno je 1.200 kilometara biciklistikih staza, a znaajno je pro-
iren i poboljan gradski prijevoz. Posebno treba pohvaliti
odlinu edukativnu kampanju prema samim graanima koje se
informira o prednostima aktivne primjene odrivog razvoja u
pojedinom sektoru, ali i openito uz dodatne savjete i prepo-
ruke kako se osobno mogu ukljuiti. Stopa recikliranja otpada
je 53 posto, ime su na poziciji broj jedan u SAD-u.
I drugi gradovi sve vie tee slijediti Portland. Gotovo po-
lovina stanovnika San Francisca odlazi svaki dan na posao jav-
57
Cijeli izvjetaj mogue je vidjeti na URL:http://www.portlandonline.com/shared/
cfm/image.cfm?id=145732 (1. travnja 2007.).
Lal bl all ol$Aa
nim prijevozom, biciklom ili pjeice, a grad je poznat i po tome
to ak 17 posto njegova teritorija zauzimaju zelene povrine.
San Francisco je na prvom mjestu u SAD-u i zbog predanosti
odrivom graditeljstvu, pa imaju ak 70 zgrada unutar progra-
ma Green Building Council's LEED. Sami graani su na refe-
rendumu 2001. godine s potporom od 73 posto izglasali poe-
tak gradskog programa ulaganja u energetsku uinkovitost i
obnovljive izvore energije u iznosu od 100 milijuna dolara.
Grad je 2007. godine izglasao zabranu plastinih vreica i igra-
aka koje sadre opasne kemikalije. U petogodinjem planu za
odrivost grada istiu se uspjesi na razvoju komunikacije pro-
izvoaa hrane iz okolice grada s potroaima u gradu, kao i
jednu od najveih stopa recikliranja u SAD-u te zatite voda.
Kvalitetan gradski prijevoz krasi mnoge europske gradove,
ali s obzirom na ekonomske mogunosti i stanje u drutvu,
najinspirativnije prie nalazimo u zemljama u razvoju. U brazil-
skoj Curitibi od 1974. godine udvostruio se broj stanovnika i
danas u iroj okolici ivi 2,2 milijuna ljudi, ali promet automo-
bilima je opao za 30 posto. Trokovi izgradnje posebnih brzih
traka za autobuse kotali su desetinu potrebnog iznosa za iz-
gradnju metroa. Premda grad ima visoku stopu vlasnitva auto-
mobila (jedan automobil na troje ljudi - drugi po redu u Brazi-
lu), potronja goriva u Curitibi je 30 posto manja od osam gra-
dova iste veliine u Brazilu, ime se sauva 27 milijuna litara
goriva godinje. No, ovdje je bila vana osvijetenost i odlunost
aktera odozgo za odriv razvoj, konkretno gradonaelnika Jai-
mea Lernera i njegova tima, koji su jo od '70-ih krenuli u
iskren i predan rad na odrivom razvoju. Tu i lee razlozi to
nevjerojatnih 99 posto stanovnika grada izraava zadovoljstvo
ivljenjem u njemu i uslugama koje dobivaju (McKibben,
2005). Uspjesi Curitibe impresivni su i zbog dokaza kako je
stvar zapravo u politikoj odluci, a ne u ekonomskoj moi, jer je
u Curitibi prosjena godinja zarada "svega" 2500 dolara po
glavi stanovnika.
Kao u Portlandu, i u Curitibi stavljaju velik naglasak na edu-
ciranje i informiranje javnosti i graana. Grad je poznat i po
v ZLL 8Am ZL
svojim zelenim povrinama, parkovima i jezerima, a vlast je ini-
cirala sadnju 1,5 milijuna stabala, pa imaju najvie zelenih
povrina po stanovniku na svijetu. U Curitibi se reciklira dvije
treine cjelokupnog otpada, a posebno je hvaljen program unu-
tar kojeg siromaniji stanovnici sakupljaju otpad koji se moe
reciklirati te, predajom u posebne gradske centre, zauzvrat do-
bivaju hranu.
Kao drugi primjer iz zemalja u razvoju moemo navesti
Bogotu. Od 1998. godine kada je sjeo u stolicu gradonaelnika
Bogote, Enrique GTmP_cfP deTgi ceic YT VePS cS cfPa a i_iYhbP
fgPbci biZP h l T_Tbh cPl h) = ePS YT ibiRiePc fgi PePbYT i_i eTbci P(
RiYh , - ++ dPeZci P' ZeTiePbYT dcfTbbcV fhfgPi P l P bel i gePbl ig
YPi bcV deiYTi cl P' il VePSbYh fgcgibP Zi_ca TgPeP biciklistikih i
pjeakih staza, te sadnju 100.000 stabala.
Isto je i u drugim podrujima kojih smo se dotakli kada
smo priali o naem osobnom ekolokom otisku i kojim ga ala-
tima smanjiti. Pored mogunosti da smanjimo koliinu otpada
manjom potronjom, otpad se treba smanjiti i boljim dizajnom
u proizvodnji. Neodriv dizajn mnogih proizvoda danas sprje-
ava due koritenje i popravljanje i zapravo generira gomilanje
otpada. Krajnji cilj je ukidanje otpada - tzv. zero waste (nula
otpada) koncept. Strategija nula otpada tei sljedeem: sprjea-
va nastajanje otpada umjesto da se bavi gospodarenjem otpa-
dom, pretvara odbaene materijale u radna mjesta umjesto u
smee, razvija ekonomiju koja ulae u budunost, simulira pri-
rodne sustave u kojima sva materija krui, a ne biva potroena
(Motik i imlea, 2007). Mnoge drave kao odgovorni i pro-
gresivni akteri za odrivi razvoj razvili su politike, strategije i
smjernice na putu prema drutvu bez otpada do kraja ovog
desetljea. Cijeli koncept razvijen je prvo u Canberri u Austra-
liji, da bi se danas proirio na Novi Zeland, Kanadu, Irsku i
drugdje. Tu dolazimo i do vanog pitanja koje se u posljednje
vrijeme reklamira ne samo kao rjeenje problema otpada, ve i
ekoloka tehnologija koja pridonosi borbi protiv klimatskih
promjena. Rije je o iskoritavanju odreene koliine otpada na
odlagalitima za proizvodnju energije. Po glavi stanovnika
Lal bl all ol$Aa
najvie kompostiranja ivotinjskog i biljnog izmeta ima Nepal
gdje 125.000 digestora proizvodi plin. U Kini se ivotinjski
otpad koristi kao gorivo za grijanje i struju. Vie od milijun
digestora s metanom izgraeno je po kineskim selima, a planira
ih se jo 300.000. Plin od otpada tako proizvodi struju i grijanje
za milijune ljudi (Mason, 2006). Institute of Science in Society
(ISIS) objavio je izvjetaj Which Energy? (2006) u kojem su ista-
knuli kako bi se kompostiranjem u anaerobnim uvjetima svog
ivotinjskog i biljnog otpada (88 milijuna tona), moglo dobiti
dovoljno metana koji bi kao pogonsko gorivo mogao zamijeni-
ti polovinu sadanje potronje u transportu u Britaniji. Metan
se kao gorivo za vozila trenutno najvie koristi u vedskoj.
Takoer se u SAD-u eksperimentira s proizvodnjom etanola
od organskog otpada, pri emu moemo dobiti 330 litara eta-
nola od jedne tone otpada.
No, ako krenemo od temelja odrivog razvoja da trebamo
smanjiti koliinu otpada, onda je upitno koliko nam pretva-
ranje otpada u energiju treba biti izlazna strategija. Proizvodnja
velike koliine roba i proizvoda zahtijeva i velik unos energije
da se uope proizvedu i transportiraju do potroaa. Takoer,
organski otpad bilo bi korisnije vraati zemlji kao prijeko po-
trebno gnojivo, posebno zbog velike potronje fosilnih goriva u
proizvodnji umjetnih gnojiva. Znai, i pretvaranje otpada u
izvor energije moemo koristiti kao dodatak ukupnim aktivno-
stima prema odrivijem svijetu, a ne kao opravdanje da nas ba
briga koliko otpada proizvodimo i koliko stvari bacamo, jer e
od toga ionako nastati navodno ekoloka energija.
Iz nae je tablice vidljivo kako vaan instrument koji stoji
na raspolaganju dravama kao akterima odrivog razvoja jest
upravo pravo na donoenje regulative odnosno zakona, te pro-
voenje planova i strategija koje idu u smjeru vee odrivosti.
To im daje i veu mo od poslovnog sektora, a u smjeru odri-
vog razvoja to pravo koriste zaista progresivne i napredne
drave. vedska posebno oporezuje automobile slabe ekono-
minosti kako bi obeshrabrila njihovo koritenje, a daje porez-
ne olakice za domainstva koja odlue prebaciti grijanje s
v ZLL 8Am ZL
loivog ulja na obnovljive izvore energije. Danska oporezuje
kupovinu novih automobila vie nego to je cijena samog auto-
mobila. Zato ih danas oko treine uope niti ne posjeduje auto-
mobil. Paragvaj je 2004. godine donio zakon kojim zabranjuju
masovno krenje uma i od tada provode satelitski nadzor kako
bi mogli istovremeno reagirati ako uoe unitavanje uma.
58
Urugvaj je postao prva zemlja u kojoj je pitka voda zakonski
odreena kao pravo svake osobe te je zabranjena privatizacija
vode i vodovodnog sustava. Ekvador je zabranio daljnja isko-
ritavanja nafte u podrujima tropskih kinih uma. Kostarika
je dom za oko 5-7 posto svih svjetskih biljnih i ivotinjskih
vrsta, a nedavno je donijela odluku o zabrani pretvaranja uma
u oranice na kojima se uzgajaju monokulture za izvoz u bogata
potroaka drutva.
U ovoj knjizi je pored ekoloke tematike znaajan dio po-
sveen i socijalnoj pravdi i kvaliteti ivota, jer samo zajedno
daju pravu sliku odrivog ili neodrivog razvoja nekog drutva.
U tom smo kontekstu zakljuili kako nije obeavajue trenutno
kretanje ispunjavanja Milenijskih razvojnih ciljeva. No, pored
problema s kojima se suoava implementiranje Milenijskih raz-
vojnih ciljeva, iznimno je vano spomenuti i pozitivne promje-
ne, posebno u subsaharskoj Africi: poveanje poljoprivredne
produktivnosti (Malavi), poveanje upisa u osnovne kole (Ga-
na, Kenija, Uganda i Tanzanija), sprjeavanje irenja malarije
(Niger, Togo, Zambija, Zanzibar), pomak u borbi protiv AI-
DS-a (Kenija, Malavi, Obala Slonovae, Zimbabve), irenje
osnovne zdravstvene skrbi u ruralnim podrujima (Zambija),
poumljavanje velikih povrina (Niger) i poboljanje pristupa
pitkoj vodi i kvalitetnim sanitarnim uvjetima (Senegal i Ugan-
da) (UN DESA, 2007). ak 41 drava iz subsaharske Afrike
ukljuila je Milenijske razvojne ciljeve u svoje dravne progra-
Juna Koreja je nakon Korejskog rata bila praktiki ogoljena planinska zemlja bez
uma. Odmah u '60-ima, bez ekanja, zapoeli su nacionalni program poumljavanja
i danas je 65 posto teritorija June Koreje pokriveno umama. Filipini su takoer
zabranili daljnju sjeu starih uma, ali tek nakon to je zemlja postala opasno ranjiva
na poplave, uragane i eroziju da.
58
Lal bl all ol$Aa
me i politike. Zasigurno ih, s obzirom na lou startnu poziciju i
probleme s kojima se suoavaju, eka dug i teak put, ali njiho-
va uspjena nastojanja moemo opisati i kao prve korake prema
stvaranju aktera za odrivi razvoj.
Na globalnoj razini nemamo previe za slaviti. To je poseb-
no zabrinjavajue, budui da se kroz knjigu pokazalo kako ne
moemo oekivati dugorono uinkovit uspjeh u borbi protiv
degradacije biokapaciteta i klimatskih promjena bez zajednike
globalne suradnje i programa. Do sada je potpisano oko 200-
tinjak to globalnih to regionalnih ugovora i deklaracija koje
se tiu odrivog razvoja, a veina pati od nedostatka vremen-
skog okvira i preuzimanja odgovornosti za nepridravanje pot-
pisanog. Dakle, ugovori su uglavnom deklarativnog karaktera i
ne postoji nadzor meunarodnih tijela nad provoenjem potpi-
sanog. Dodatni problem je to zbog skrivenih interesa i nedo-
voljno razvijene osvijetenosti politikih elita, deklarativni ci-
ljevi koji se navode u odreenim ugovorima uope ne zadovo-
ljavaju potrebe. I posljednja propast pregovora o klimatskim
promjenama u Kopenhagenu normalna je posljedica nenor-
malnog ponaanja najmonijih drava svijeta i njihovih poli-
tikih i ekonomskih elita. Potpuno je suludo oekivati da emo
dobiti vjerodostojan i kvalitetan globalni ugovor koji bi nas po-
gurao vie prema odrivom razvoju, ako su na lokalnom terenu
elite vie zabrinute kako zatititi svoje privilegije i profit, nego
oko toga kako bi se odrivost mogla stvarati i ivjeti.
U tom bismo se smislu mogli povesti za ovogodinjim in-
deksom Climate Change Performance (Germanwatch, 2009)
koji mjeri odnos svake zemlje prema klimatskim promjenama
unutar kojega se, uz ostalo, raunaju i ulaganja i koritenje OIE.
Na tablici su ove godine prva tri mjesta ostala prazna, ime
izvjetaj kao da eli rei kako, premda izmeu drava postoje
razlike u odnosu prema klimatskim promjenama, niti jedna jo
ne moe biti modelom odrivog razvoja koji bi sprijeio rast tem-
perature iznad 2C, to je granica koju ne bismo smjeli prijei.
Ipak, ako bismo trebali odabrati neki primjer upravo u tom
izrazito potroakom svijetu koji je najvie odgovoran za rast
v ZLL 8Am ZL
emisije staklenikih plinova od poetka industrijske revolucije
do danas, ostaje za izdvojiti sluaj Njemake, drave gdje su
financijska ulaganja ve godinama potpomognuta odlunom i
jasnom dravnom i pokrajinskom politikom u smjeru podrke
odrivom razvoju. Njemaka je od 1991. do 2001. godine uspje-
la zaustaviti rast svog ekolokog otiska i smanjiti ga za 3 posto,
ali i poveati produktivnost svog biokapaciteta za 1 posto u de-
set godina. Ovaj uspjeh jedne industrijski razvijene zemlje jo
je vaniji ako znamo da je u istom razdoblju populacija u Nje-
makoj narasla za 5 posto. Njemaka je najbolji primjer ostva-
rivanja koristi na dugi rok, na to odrivi razvoj i apelira kao
vrijedan motiv. Ekoloki otisak Njemake je u razdoblju od
1975. do 2003. godine porastao za svega 6 posto, to je neza-
biljeeno igdje drugdje u ekonomski razvijenim zemljama, a i u
ovom desetljeu taj se pozitivni trend prema niim vrijednosti-
ma ekolokog otiska nastavio.
Ogromne uspjehe u primjeni permakulturnih naela i osi-
guranja hrane za osiromaene stanovnike dala je Kuba. Njen
put izlaska iz stanja pothranjenosti i bijede istrauju mnogi
drutveni teoretiari i znanstvenici referirajui se na Kubu kao
na zemlju koja je ve doivjela budunost kakva eka cijeli svijet
u kontekstu smanjenih i skupih opcija opskrbe energijom. Na-
ime, Kuba je doivjela veliku krizu poetkom '90-ih uslijed ra-
spada SSSR-a koji je bio glavni opskrbljiva tog otoka naftom
i ostalim naftnim derivatima, poput umjetnih gnojiva za poljo-
privredu, herbicida, pesticida i ostalog. Od poetka '90-ih, kada
gubi potporu i pomo Sovjetskog Saveza, proizvodnja hrane i
opskrba energentima na Kubi opada kao nigdje u svijetu do
sada. Bruto drutveni proizvod je opao za 85 posto, a dostupna
koliina nafte pala je za ak 50 posto. Stala je poljoprivreda, do
tada navikla na naftu iz Rusije. Kuba je izgubila tri etvrtine
uvoza kemijskih sredstava za poljoprivredu. Struje je nestajalo i
do 16 sati na dan. Stanovnitvo je izgubilo na teini u prosjeku
desetak kilograma. Unos kalorija po stanovniku opao je za tre-
inu, a proirila se pothranjenost, posebno medu djecom. Da-
nas je pak Kuba sinonim za uspjean razvoj utemeljen na
Lal bl all ol$Aa
odrivom pristupu i mnoge siromane zemlje dolaze po savjete,
a esto ih se u tom smjeru navodi i u publikacijama UN-a.
Vrlo brzo nakon krize Kuba se orijentirala na ekoloku pro-
izvodnju hrane koja zahtijeva manji unos energije, uz tenju da
se to vea koliina hrane proizvede na lokalnoj razini. Danas
Havana 50 posto svojih potreba u hrani proizvodi na gradskom
podruju, a u drugim mjestima ta brojka ide i do preko 80 posto.
Velikih i lijepih 35.000 hektara gradskog zemljita pretvoreno je
u gradske vrtove, a u njima je zaposleno oko 120.000 ljudi. To je
sve uzrokovalo i promjenu prehrane Kubanaca, koji su danas vrlo
blizu vegetarijanske prehrane uz povremeno konzumiranje me-
sa.
59
Ovisno o potrebama i ivotnom stilu svaki stanovnik Kube
ima zajamenu tjednu ili mjesenu subvencioniranu koliinu
osnovnih prehrambenih namirnica, a sve ostalo se plaa. Biope-
sticidi se izvoze u zemlje June Amerike.
Kuba nema dovoljno novaca za velike i skupe projekte iz-
gradnje vjetroelektrana i solarnih elektrana, da ne spominjemo
nuklearne elektrane. Umjesto toga, poelo se sa tednjom ener-
gije te investiranjem u male lokalizirane sustave obnovljivih
izvora energije. Velik dio posla u tom smjeru obavile su tvrtke
Ecosol Solar i Cuba Solar. Prva tvrtka je obavila ogroman po-
sao kroz projekt instaliranja malih energetskih sustava od svega
200W, pri emu su educirali ljude kako ih najbolje iskoristiti za
najosnovnije potrebe. Do danas je osigurana struja pomou
energije sunca za 2.364 osnovne kole, 400 doktorskih ordina-
cija, 100 drutvenih centara, a sve je to pratila i promocija te
instaliranje 1.500 solarnih sustava za pripremu tople vode. Ku-
ba danas koristi jednu dvadesetinu energije SAD-a, ali je
proizvodnja hrane dosegnula 90 posto razdoblja prije '90-ih
prologa stoljea. Pokrenute su inovativne reforme i u transpor-
tu. im je kriza postala evidentna narueno je 1,2 milijuna bi-
cikala iz Kine te je zapoeto i s vlastitom proizvodnjom. Otad
59
Dio tadanje pomoi prema odrivijem ivljenju, doao je i od permakulturnih
strunjaka iz Australije 1993. godine, a sve je financirala kubanska vlast s poetnih
26.000 dolara. Ubrzo je vie od 400 ljudi dobilo certifikate iz permakulture te se
razmililo po zemlji stvarajui odrive sustave, a sve je pratio asopis El Permacultor.
v ZLL 8Am ZL
je uobiajeno dijeljenje automobila, zajednika vonja, te vonja
na otvorenim kamionima i slinim prometalima.
Pria s Kube zanimljiva je i zbog usporedbe sa zemljom koja
se u tom razdoblju nala u slinoj situaciji, ali je otila u potpuno
drugom smjeru. Sjeverna Koreja je 1990. godine po glavi stano-
vnika imala dvostruko veu potronju energije od Kine. Nakon
kolapsa Sovjetskog Saveza, 90 posto nafte iz te zemlje prestalo je
dolaziti u Sjevernu Koreju. Do 1996. godine uvoz nafte u odnosu
na 1990. godinu opao je za 40 posto. Slino je bilo i s plinom.
Polovina '90-ih donijela je dvije teke godine zaredom, s puno
prirodnih katastrofa, izmjenjivanjem poplava i sua.To se sve naj-
tee odrazilo na poljoprivredu koja se bez unosa fosilnih goriva
pokazala neuinkovitom. Nedostajalo je energije za proizvodnju
gnojiva i pogonjene mehanizacije. Procjenjuje se kako je 3 mi-
lijuna ljudi umrlo od pothranjenosti i gladi. I danas 62 posto dje-
ce pati od ozbiljne pothranjenosti. I Kuba i Sjeverna Koreja su
diktature, a danas mnogi drutveni teoretiari, antropolozi i osta-
li znanstvenici analiziraju zato je jedna zemlja otila u ekoloko-
socijalnom smjeru, a druga u glad i neimatinu.
Visok rejting Kube na indeksu ljudskog razvoja (0,863) jo
je i zanimljiviji jer se po paritetu kupovne moi ta drava nala-
zi daleko od vrha i sa stajalita zapadnih drutava jako je si-
romana. UN istie kako je za Kubu teko dati potpuno preciz-
ne podatke o BDP-u, ali se procjenjuje da iznosi manje od
7.000 dolara po stanovniku.
60
Od drava koje imaju visok HDI
(iznad 0,8), Kuba ima najmanju kupovnu mo stanovnika, ali
su im zato izvanredni rezultati u zdravstvu i obrazovanju. i-
votna dob je na razini SAD-a, a smrtnost dojenadi ispod razi-
ne SAD-a. Pismenost je 97 posto, a obrazovanje i kolstvo su
besplatni. S dva posto stanovnitva June Amerike, Kuba ima
11 posto svih znanstvenika na kontinentu.
60
Sline uspjehe moemo pratiti i u indijskoj dravi Kerali koja ima godinji BDP po
glavi stanovnika od samo 566 dolara, a zadovoljenu kvalitetu ivota na razini najna-
prednijih zapadnih drava. Tako je prosjeni ivotni vijek u Kerali za mukarce 68
godine, a za ene 74 godine, stopa pismenosti iznosi 91 posto, a smrtnost na 1.000
stanovnika je 12 osoba.
Lal bl all ol$Aa
U tom smislu, ova zemlja moe biti prijeko potrebna ui-
teljica svijetu koji na sve manjem biokapacitetu treba zadovolji-
ti odreenu kvalitetu ivota. Jasno je kako Kuba nije idealna
zemlja bez obzira na mali ekoloki otisak i zadovoljavanje viso-
kih kriterija UN-a za kvalitetu ivota. Kada bismo raunali stu-
panj demokracije, ljudskih prava, slobodu medija, korupciju,
Kuba bi strmoglavo pala. Eh, da nam je organizirati jedan do-
bar venk za vedsku i Kubu pa da se onda spanaju i dobijemo
potomstvo koje je naslijedilo najbolje i od jednih i od drugih.
Na Kubi ljudi ne ive lako i esta je oskudica nekih potrep-
tina koje su u potroakim drutvima uvrijeene. Posljednjih
godina smanjuju se i opcije u hrani koje drava subvencionira.
Vjerojatno je da bi veina nas poela cmizdiriti nakon par dana
kad bismo morali ivjeti kao prosjeni Kubanac ili Kubanka. To
uvijek treba naglasiti, no isto tako treba priznati Kubi velike
uspjehe na indikatorima odrivosti koji su tema nae knjige. Uo-
stalom, moda emo ih morati slijediti i uiti od njih.
Dugujem jo jedno objanjenje. Sigurno ste u ovim razina-
ma primijetili kako nedostaje vaan dio naih dananjih dru-
tava, a to je poslovni sektor. Nije to neko podsvjesno ignori-
ranje, ve svjesna odluka iza koje stoji stav kako zapravo i
nemam previe toga za napisati pa to u onda ita izdvajati.
Ve sam u poglavlju Prepreke za odrivi razvoj rekao kako
nikada neu prihvatiti glumatanje u dijeljenju medalja korpo-
racijama to tede vodu i papire u svojim uredima, ili financiraju
djeje zborove koji pjevaju o voljenju Majke Zemlje, ili postaju
ponosni sponzori nekih nevladinih udruga. To bi bilo preopa-
sno sniavanje kriterija, a stanje s planetarnim biokapacitetom
i ekolokim otiskom poziva nas da shvatimo kako kriterije tre-
bamo dizati. Izgledalo bi kao da sam pohvalio gradsku upravu
to ima organiziran odvoz smea ili to netko od nas ima sprem-
ne lance za gume tijekom zimskih dana. Mislim, sve je u redu,
ali time bismo definitivno promaili bit cijele prie. A korpora-
cije definitivno promauju bit prie injenicom da troe vie
novaca na reklame o svojim eko akcijicama, nego to uloe u
njih same. Svi smo postali opsjednuti jednostavnim rjeenjima
v ZLL 8Am ZL
i "kviki gric" pristupom odrivom razvoju, premda razumije-
vanje istoga zahtijeva i drugaiji nain razmiljanja, uvjerenja i
ivljenja. A mi bi da sve rijee slikovnice "50 lakih koraka za
spas Zemlje". Super mi je dr. John Ehrenfeld koji u svom tekstu
Dostizanje odrivosti: jednostavna rjeenja ne postoje, naglaava
kako je "dostizanje odrivosti neto posve drugaije od smanje-
nja neodrivosti" (2009: 25) i retoriki se pita to bi se dogodi-
lo kada bi sve te korporacije okupljene u razna vijea i koalicije
za odrivi razvoj zaista pozvale javnost i vlade na istinsku odr-
ivost, a ne samo na izlizanu i prevakanu eko-efikasnost.
Nedavno sam na slinu temu razgovarao s jednom kolegi-
com i ona je zakljuila kako ja zapravo mrzim biznis, to sam
nevoljko prihvatio i krenuo se braniti. Ali zapravo, kad malo
bolje razmislim, bila je u pravu i iz pozicije brige za budunost
planeta doista ispada da je normalno imati negativan stav pre-
ma ovakvom biznisu kakav imamo danas. Mislim da ovakav
mora nestati s naeg planeta inae e nam nestati planet. Sve
drugo bilo bi obino new age glupiranje kako ne smijemo brija-
ti negativno ili bi nakon svega izreenog bilo licemjerno, a zna-
mo svi da nije lijepo mjeriti neije lice.
Po svemu to sam istraio, jedna od pria koja ne mijenja
lice i nalije planeta i ljudi, a ljudi koji stoje iza nje mogu mirne
due pogledati vlastito lice u ogledalo jest Interface, jedan od
najveih svjetskih proizvoaa tepiha i podnih obloga.
Kako iza svake prie stoje stvarni ljudi, red je da tu spome-
nem vizionara Raya Andersona, ovjeka s ogromnom voljom
da pliva protiv struje i pri tome pazi da ne zagauje more. Kao
osniva kompanije i donedavni direktor inspirirao je mnoge, ali
iz poslovnog svijeta na alost mnoge estitare, a ne i sljedbe-
nike. Nekoliko je bitnih odlika koje ine Interface iznimkom.
Prvo, poeli su se baviti odrivim razvojem jo prije polovice
'90-ih prologa stoljea, kada se u poslovnom svijetu na spo-
men odrivog razvoja hvatao u boljem sluaju rjenik stranih
rijei, a u gorem ovratnici i razvlaile to kravate to bijesna
usta iz kojih su ikljale optube o uroti antikapitalistikih eko-
loga koji ele unazaditi drutvo i zaustaviti progres. Anderson
Lal bl all ol$Aa
je ve tada osjetio svoje srce i osvijestio svoje misli suoivi se s
poraznom injenicom kako je njegova kompanija odgovorna za
gotovo estinu otpada iz sektora kojem pripada.
Drugo, bitno je kako Anderson nije iao prodavati kere-
feke, to je uobiajeno u korporativnom svijetu kada krenu u
glancanje biografija, ve je zajedno sa suradnicima izradio jasan
i precizan akcijski plan te su odredili jasne i precizne uloge i
odgovornost. Kasnije je cijela pria dobila ime Misija nula iz
tenje ostvarenja nulte emisije staklenikih plinova nakon cije-
log proizvodnog i trgovakog procesa koji Interface prolazi. Da-
nas su skoro na polovini eljenog puta, smanjili su emisiju tet-
nih plinova za 30 posto, ukupnu potronju energije za 45 posto,
koritenje vode za tri etvrtine, a uz to zadrali rast vrijednosti
kompanije i poveali zaradu. Koliina recikliranog materijala
iznosi oko 25 posto, a 16 posto energije dobivaju iz obnovljivih
izvora.
No, najvanija stvar koju su napravili u Interfaceu jest to su
promijenili koncept, promijenili su obrazac razmiljanja, pro-
mijenili su vrijednosti. Primijenivi ekoloki dizajn upravo kako
bi smanjili potronju energije i proizvodnju otpada te zaronili
duboko u odrivi razvoj, transformirali su se iz kompanije za
proizvodnju tepiha, to zahtijeva mnogo energije i trokova, u
najmodavce i tvrtku za odravanje tepiha. Naime, poeli su pro-
izvodnjom temeljnog donjeg dijela tepiha koji se mijenja rije-
tko, a na vrh se mogu stavljati razliiti oblici, boje, slike, mate-
rijali i ostalo to elimo na tepihu. Kada ih se pozove na ienje
i zamjenu, djelatnici Interfacea zamjenjuju samo vrh tepiha i
recikliraju ga. Tako iznajmljuju tepihe, to je snizilo trokove,
ali i povealo odrivost samog poslovanja kompanije. Interface
je preuzeo odgovornost za svoje proizvode. I tu je ta bit koju
dananje korporacije promauju kada samo niu brojke, umje-
sto da se pozabave sustavom djelovanja. Moete li zamisliti da
korporacije koje prodaju pia ponu iznajmljivati boce, a ne
prodavati ih, pa ih je poslije ba briga to se dogaa s njima?
Moete li zamisliti da korporacije koje prodaju sjeme za hranu
ponu iznajmljivati sjeme ili sadnice i onda nakon sezone, uzi-
v ZLL 8Am ZL
maju to sjeme nazad za sljedeu sezonu? Moete li zamisliti
korporacije koje prodaju takozvane lijekove da vam samo iznaj-
me lijekove i preuzmu odgovornost za posljedice konzumiranja
takozvanih lijekova? Moemo li zamisliti visokotehnoloke kor-
poracije da nam iznajme ureaje koje koristimo od mobitela do
kompjutera i pristanu na povratak posuenog kada mi to odlu-
imo? Naravno da ne moemo, jer bi to onda znailo da ne
gutamo aspartamnoidne tekuine u otrovnoj ambalai koju po-
slije bacamo, da ne jedemo otrove i da nam nisu potrebni otro-
vi da proizvedemo hranu, da se ne kljukamo otrovima i poslije
novima da izlijeimo posljedice prethodno konzumiranih, i to
bi onda znailo da nemamo mobitele koji e se pokvariti barem
jednom u godinu dana i zavriti kao otrov na nekom odlagalitu
dok se djeca u Kongu mrcvare u borbi za koltan, prijeko potre-
ban materijal u naim mobitelima.
U tom smislu Interface i jo par slinih predstavljaju i malo
udo, jer djeluju u prilino nepovoljnim okolnostima i uvjetima,
u svjetskoj ekonomiji ijim venama tee ovisnost o nekontroli-
ranom iskoritavanju resursa i dugoronom unitavanju budu-
nosti. I zato, iz najobinije ljubavi, takvu svjetsku ekonomiju
trebamo zaustaviti i promijeniti.

Ekoloki otisak gotovo svih predstavljenih aktera u ovom po-
glavlju vei je od granice odrivosti, a posebno to vrijedi za gra-
dove iz ekonomski najbogatijih zemalja. U tom su kontekstu
znaajniji napori iz zemalja u razvoju i siromanih zemalja, jer
pokazuju kao krivo uvrijeeno miljenje kako je za prva mjesta
na zelenim listama iz bilo kojeg vanog sektora nuno biti iz-
nimno ekonomski bogat. Opet, s druge strane, akterima za odr-
ivi razvoj tee je u ekonomski razvijenim i potroakim drut-
vima jer kreu od ekoloki neodrivije pozicije, pa je potrebno
zadovoljiti vee i opsenije ciljeve. Jasno je kako je tee biti
odrivi akter u krajnje neodrivom drutvu. Stremljenje prema
Lal bl all ol$Aa
odrivom razvoju treba ohrabriti, jer su prepreke za odrivi
razvoj prejake i cijelo vrijeme postavljaju klopke na putu prema
odrivom razvoju ili umanjuju kvalitetu i kvantitetu ciljeva.
Stoga sam predstavio i takve prie, jer na strmovitom putu
zasluuju podrku.
Znai, prvi korak nam je osvijestiti odgovornost za nae
ponaanje i aktivnosti, te njihove uinke na daleka podruja, na
ljude koje nikada neemo upoznati. Nakon osvjeivanja slijedi
edukacija i aktivnosti o tome kako smanjiti vlastiti ekoloki oti-
sak. Kako smo rekli, tu nam na raspolaganju stoji itav niz
opcija: tednja energije i koritenje energetski efikasnih ureaja
u mjestu stanovanja, koritenje gradskog prijevoza ih drugih
ekolokijih oblika transporta od automobila za odlazak na po-
sao te izbjegavanje letenja zrakoplovom koliko god moemo,
kupovina lokalno uzgojene organske hrane, recikliranje otpada
i tako dalje. Individualno djelovanje jest vaan korak, ali korak
na kojem ne bismo trebali stati ako elimo dugorono smanjenje
ekolokog otiska. U tom smjeru potrebno je izai iz izoliranog
poloaja atomizirane jedinke te se udruiti s drugim ljudima,
jer se tako stvaraju temelji za jai utjecaj vlastitog doprinosa.
Takoer, suradnjom s drugim ljudima u civilnim udrugama i
inicijativama, osnaujemo i inimo vidljivijim prijeko potrebni
pritisak na politike i ekonomske elite. Od alata za odrivi
razvoj ne treba raditi strogu ideologiju koja se mora ispunjavati
neovisno o kontekstu. Vie ih trebamo shvatiti kao priliku koju
moemo lako iskoristiti i koja e nama, drugim ljudima i pla-
netu olakati bivanje u ovom vremenu i prostoru. Alate koristi-
mo korak po korak inei to putovanje istovremeno i lakim i
prirodnijim, a nae korake kvalitetnijima.
Akteri na drugim razinama trebaju nam pomoi u irenju i
primjeni alata za odrivi razvoj poveanjem subvencija za ko-
ritenje obnovljivih izvora energije, postavljanjem realne cijene
koja ukljuuje sve vanjske trokove koritenja fosilnih goriva,
dodatnim oporezivanjem svih procesa i proizvoda za iju je
proizvodnju ili koritenje potrebna velika potronja energije,
podupiranjem ekolokih naina proizvodnje hrane, donoenjem
v ZLL 8Am ZL
jasnih zakona o energetskoj efikasnosti u sektoru graditeljstva,
te obavezom za proizvoae da dizajniraju svoje proizvode tako
da se mogu reciklirati.
Na globalnoj razini potrebne su nam hitne strategije i do-
govori za manji ekoloki otisak koje bi potpisali najvaniji svjet-
ski akteri. No, one moraju dobiti vremenski okvir i jasne korake
potrebne da se ispune konkretni ciljevi. Posebno se pozornost
treba usmjeriti na kratkorone ciljeve i manje govoriti o potrebi
smanjenja emisije staklenikih plinova u 2030. ili u 2050. godi-
ni. Kako smo rekli, presudan nam je rad na smanjenju emisije
staklenikih plinova i globalnog zagrijavanja u sljedeih 10 do
20 godina zbog kumulativnog djelovanja njihova utjecaja. Nai
dananji uspjesi na ovom podruju postat e vidljivi na razini
globalne klime upravo u drugoj polovini 21. stoljea.
Svaki od aktera ima odgovornost za svoje podruje utjecaja
i djelovanja. Opet, mnogi od nas nalaze se na vie razina djelo-
vanja: u naim kuanstvima i zajednicama, radnim mjestima,
selima i gradovima, dravama i svijetu. Time nam se omoguava
i utjecaj na vie razina, jer se i mogunosti za odrivi razvoj is-
prepliu i utjeu jedna na drugu. To je i ohrabrujua poruka
odrivog razvoja. Ako uspijemo napraviti najtee korake: osvi-
jestiti potrebu djelovanja za manji ekoloki otisak i ublaavanje
utjecaja klimatskih promjena te postaviti znanje o mogunosti-
ma koritenja na mjesto vanih drutvenih prioriteta, vrlo brzo
emo doi u situaciju da nam se praktina rjeenja nadovezuju
i nadograuju jedno na drugo. Alati i akteri za odrivi razvoj
predstavljeni u ovom poglavlju pokazuju nam kako nije siro-
matvo korisnih i primjenjivih znanja i vjetina koje nam stoje
na raspolaganju razlog njihove nedovoljne prisutnosti. Razlozi
lee u prevelikoj moi i sveprisutnosti prepreka odrivom raz-
voju. Snaga jednoga uvjetuje slabost drugog. Pokuao sam po-
kazati kako drutveni akteri koriste brojne i raznolike alate
odrivog razvoja te nam pokazuju neke od smjerova koje mo-
emo izabrati na putu prema socijalno pravednijem i ekoloki
odrivijem svijetu. Ovdje je najvanija poruka pokazati kako se
tim putem ve krenulo. Stara poslovica kae kako i najdulji put
zapoinje prvim korakom.
5.
ko atak k i
5.1. Ekoloki otisak Hrvatske
Dosta smo se naputovali po svijetu, nairoko i nadugako,
meridijani i paralele. Svuda poi, kui svojoj doi. To je jedna
poslovica. Druga kae kako je svugdje lijepo, a doma najljepe.
Sada emo probati istraiti koliko je kod nas lijepo kada pria-
mo o ekolokom otisku i kvaliteti ivota.
Prema slubenim podacima Global Footprint Networka,
ekoloki otisak Hrvatske je 3,34 gha. Iz te brojke jasno se ii-
tava kako i na ekoloki otisak prelazi doputenu granicu od 1,8
gha za svakog stanovnika i stanovnicu planeta, premda treba
istaknuti kako Hrvatska ima manji otisak od zemalja EU. Do-
datno treba istaknuti kako Hrvatsku donekle "spaava" i velik
biokapacitet, odnosno bogatstvo ekosustava u odnosu na broj
stanovnika i otisak koji ostavljaju iza sebe. Posljednji javno
objavljeni podaci Global Footprint Networka biokapacitet Hr-
vatske stavljaju na 1,8 gha. Prema tome, ekoloki minus Hrvat-
ske iznosi 1,54 gha.
Tu je vano objasniti jednu od veih tajni ekolokog otiska
koju smo uvali za nau priu i namjerno izostavili u poglavlju
o ekolokom otisku, jer zapravo odlino opisuje razinu kaljue
u koju Hrvatska iz godine u godinu tone. Naime, ekoloki oti-
Lal bl all ol$Aa
sak od 3,34 koji Hrvatska ima, naziva se jo i ekolokim otiskom
potronje. To je dakle ukupna potronja resursa i na pritisak na
domai i svjetski ekosustav.
Taj ukupni otisak dobivamo sljedeom formulom: EO =
EO
pr
+ EO
u
- EO
i
.
EO
p
je ekoloki otisak potronje ili ukupni ekoloki otisak
(3,34gha) i rezultat je odnosa izmeu:
- EO
pr
(ekoloki otisak proizvodnje 2,28 gha) to je ukupni
otisak koji imamo iskoritavanjem svih resursa i biopro-
duktivnih podruja unutar granica Hrvatske;
- EO
u
(ekoloki otisak uvoza 3,74 gha) to je ekoloki oti-
sak koji uvezemo od drugih zemalja i troimo njihove
resurse neovisno govorimo li o energiji, hrani, robi iroke
potronje ili sijenu, granama i liu to je, kao, u Hrvatskoj
nemogue (teko mi je to rei) proizvesti, ve sakupiti i
upotrijebiti;
- EO. (ekoloki otisak izvoza 2,68 gha) to je ukupni otisak
koji izvezemo u druge zemlje i koje stanovnici tih zemalja
potroe.
Dakle, kada zbrojimo ekoloki otisak proizvodnje i ekoloki
otisak izvoza te oduzmemo otisak koji uzimamo od drugih ze-
malja, dobijemo konani ukupni ekoloki otisak potronje. U
poglavlju o ekolokom otisku objanjeno je zato je vano uklju-
iti u raunanje otiska i troenje biokapaciteta drugih zemalja i
ljudi, posebno danas u globaliziranom svijetu. Tu nam sad neko-
liko sitnica bode oi i cijepa srce zbog brige za odrivu budu-
nost nae plavo zelene kiflice. Prvo je da bismo bili u ekolokom
minusu ak i da raunamo samo koliko proizvedemo, odnosno
koliko otisnemo peat na vlastitim poljima, umama, morima,
vodama, panjacima i ostalome to ini biokapacitet nekog
podruja. Vei nam je ekoloki otisak proizvodnje od biokapa-
citeta. Drugo, to ne samo da bode i cijepa, ve sjecka i brusi,
jest prevelik utjecaj ekolokog otiska uvoza i znam da vam sada
nisam otkrio toplu vodu, jer ve godinama trubimo u prazno o
neodrivoj uvoznikoj orijentaciji Hrvatske, ali eto kao neka
kl v l AoAa arl
utjeha da i ekoloki otisak takoer biljei to to znaju svi vrapci
na grani, koje sreom ipak ne uvozimo. Bar ne kao sijeno, grane
i lie. Znai uvezemo oko jedan globalni hektar po glavi sta-
novnika i zapravo ga uzmemo nekome drugome. Izraun eko-
lokog otiska Hrvatske, Croatia 2003 National Accounts - Global
Footprint Network "2006" Edition takoer potvruje kako drm-
nemo nekih 30 posto izvana u naem ekolokom otisku. To je
logina posljedica dugogodinje politike unitavanja proizvo-
dnje, zaputanja vlastitih resursa u poljoprivredi i ovisnosti o
uvozu energije, da ne nabrajamo dalje.
Godinama nas je spaavao izrazito snaan biokapacitet u
odnosu na broj stanovnika i na relativno malu povrinu po kojoj
se rasprostro, ali zadnji podaci ekolokog otiska kau da nam se
i biokapacitet umorio te se smanjuje u svim podrujima.
Rekli smo kako je biokapacitet Hrvatske 1,8 gha po stano-
vniku, to je jednako svjetskoj razini. Tu jedino to jo preostaje
kao vrak nekadanjeg ponosa i slave jesu ume u Hrvatskoj
koje su, premda takoer s tendencijom smanjivanja, zadrale
visoku bioproduktivnost s obzirom na kvalitetu i veliinu teri-
torija kojeg zauzimaju. Produktivnost uma u Hrvatskoj (0,98
gha) vea je od svjetskog prosjeka koji iznosi 0,74 gha po glavi
stanovnika. Od ukupnog teritorija Hrvatske, umama je pokri-
venost 37,5 posto teritorija, to iznosi vie od dva milijuna hek-
tara. Vano je naglasiti kako te prostore karakteriziramo kao
ekoloki uinkovite ume, a pod umama i umskim zemljitima
je dodatnih 327.630 hektara neobraslog proizvodnog umskog
zemljita, te 74.063 hektara neproizvodnog ili neplodnog um-
skog zemljita. Zajedno je pod umama i umskim zemljitima
ukupno 43,5 posto teritorija ( MZOPUG i Ekonerg, 2007) i to
Hrvatsku, posebno s obzirom na veliinu teritorija, stavlja na
posebno mjesto globalne karte. Iznimno je vano istaknuti ka-
ko se od ukupne povrine ak 95 posto smatra prirodnim uma-
ma. Takoer, sve dravne ume imaju meunarodno priznat
certifikat o odrivom gospodarenju koji izdaje Forest Steward-
ship Council. Iz tih razloga trebali bismo cijeniti koristi koje
Lal bl all ol$Aa
nam daju nae ume
61
, a treba znati koko svojom apsorpcijom
pokrivaju 19,5 posto emisije ugljinog dioksida. Tu se dakle krije
i petina naeg otiska za energiju koje drage i brine ume odmah
posaugaju u sebe bez da i trepnemo i naklonimo se iz zahvale.
Od resursa bogati smo umama i vodom i oni, jasno, na
sebe veu iznimno bogatstvo bioraznolikosti te ih trebamo u-
vati u korist buduih generacija, pa ak i izvan Hrvatske, jer
imamo i vie nego dovoljno za svoje potrebe uz uvjet odrivog
gospodarenja tim resursima.
Poseban je problem to u skladu sa svjetskim trendovima
kontinuirano smanjujemo biokapacitet, a poveavamo ekoloki
otisak te ekoloki minus, to se vidi ako pogledamo rezultate iz
nekoliko posljednjih izvjetaja:
Godi na Bi okapaci t et Ot i sak Ekol oki +/ -









Iznosi su u globalnim hektarima.
Kao i u svim dravama svijeta koje znaju i ele njegovati
kult potronje i kod nas najvei udio u ekolokom otisku zauzi-
ma energetski dio, dakle podruje potrebno za emisiju CO
2
od
koritenja fosilnih goriva. Odmah iza slijedi podruje proizvo-
dnje hrane. U Hrvatskoj zajedno zauzimaju ak i vie od svjet-
skog prosjeka, vie od 80 posto ukupnog ekolokog otiska
Hrvatske. Samim tim je u naem sluaju jo jasnije kako su
nam podruje energije i podruje proizvodnje hrane presudni
za smanjenje ekolokog otiska.
A L e gi a
Od listopada 2009. godine, kada je Sabor izglasao Stategiju
energetskog razvoja Republike Hrvatske (dalje u knjizi Stra-
61
Njihovu sposobnost produktivnosti mogle bi ugroziti upravo klimatske promjene.
Fenomen suenja uma, jer se ne stignu adaptirati na promjene u klimi, sve je prisut-
niji u Europi, a moemo ga uoavati i u Hrvatskoj.
kl v l AoAa arl
tegija) prihvaajui Nacrt bijele knjige, Hrvatska ima strateki
dokument koji se tie energetskog razvoja. Moemo rei kako
je dobro to se u Hrvatskoj ne potuju donesene strategije pa
nee niti ova, jer krenemo li njenim smjerom u budunosti, ima-
li bismo sve samo ne odrivi razvoj. To je posljedica loe sprege
politiara koji su cijelu Strategiju prezentirali kao brigu za nae
preogromne energetske potrebe interesnih lobija koji su svoje
fosilne i nuklearne favorite futrali kao rjeenje za pitanje ener-
gije u 21. stoljeu, dijela strune javnosti koja je to sve lijepo
upakirala u tablice i brojke sugerirajui svojim titulama kako je
posao obavljen nepristrano i najbolje to trenutno moemo te
na kraju, premda ne i najmanje bitno, zastupnika u Saboru koji
su digli ruke za neto to ih niti ne zanima, jer kad se bude
morala raditi nova energetska strategija, oni e uivati u hlado-
vini svoje mirovine.
Strategija je pisana lijepo i pregledno kako se to danas ui u
marketinkim kolama, i kao da nas je ta forma trebala oarati i
odvratiti da usmjerimo pogled prema sadraju koji je sa svih stra-
na oblijepljen nedostatkom vizije. To mi je nekako i najgore.
Znamo svi u kakvim vremenima ivimo i onda jedan od
najvanijih dokumenata drave nema vizije niti u fusnotama.
ovjek dobije dojam da je netko odradio posao reda radi, jer je
netko to zahtijevao, jer nas Europa gnjavi, jer su legli neki novci
koje treba potroiti. Dok poetak Strategije prti ovacijama
odrivom razvoju Hrvatske, kako se primie kraj nestaje i po-
sljednji glasak koji doziva odrivost u razvoju.
No ako neto znamo, znamo ponavljati tue greke pravei
se pritom kako smo dobri uenici. Naime, u Strategiji se stvorio
trokut slian onome u definiranju tri stupa odrivog razvoja pa
se istie tenja "uravnoteenom razvoju odnosa izmeu zatite
okolia, konkurentnosti i sigurnosti energijske opskrbe" (MIN-
GORP i UNDP, 2009: 12). Obratite panju kako podsvijest
radi pa stavite zamjenska mjesta - stup okolia u odrivom
razvoju dobio je ovdje takoer okoli, stup ekonomije je dobio
misterioznu konkurentnost, a stup drutva je dobio brigu za
sigurnost energijske opskrbe. No, kako smo pokazali u pogla-
Lal bl all ol$Aa
viju Odrivi razvoj - superbrand, potpuno je iluzorno na ovaj
nain oekivati ostvarenje odrivog razvoja, jer izmeu njih ne-
ma ravnopravnih odnosa u stvarnom svijetu. I u naoj strategiji
svaki od zamjenskih pojmova ima svoju vlastitu bit, definiranje
i objanjenje, ali kao i u odrivom razvoju ostaje nekako nedo-
kuiva kvaliteta odnosa izmeu njih, ve kao da samostalno
lebde i egzistiraju u bespuima jalovih strategija. Tvrditi kako
su sva tri cilja - zatita okolia, konkurentnost i sigurnost ener-
gijske opskrbe istovrijedna, te kao da u nekakvoj zrakopraznoj
harmoniji balansiraju svoje odnose, znai ponavljati stare greke
i miriti na realne odnose moi i uloga u svijetu.
Kada govorimo o energiji u Hrvatskoj dvije su stvari koje
nas trebaju zabrinuti. Prva je sve vea ovisnost o uvozu energe-
nata ime se svrstavamo u skupinu zemalja osjetljivih na rast
cijena osnovnih energenata, utjecaju ratova za resurse i dobroj
volji muiavih vladara drava koje kontroliraju resurse. Elektri-
ne energije uvezemo 25 posto, plina 40 posto, a nafte 80 posto.
Nai trendovi rasta potronje i smanjenje udjela proizvodnje
vlastite energije govore nam kako emo zadrati ovisniku po-
ziciju u energiji i nastaviti troiti ogromne novce za gradnju
centraliziranih i skupih elektrana. U vremenu obiljeenom ra-
tovima za resurse te nestabilnoj opskrbi i cijenama na ener-
getskom tritu, naa pozicija vue na sebe kao magnet konti-
nuirani rizik i za financijsku sigurnost drutva. Ne bismo treba-
li zaboraviti kako nam je i ekoloki otisak pokazao da energiju
uvozimo, a da se pri tome sve vie zaduujemo.
U tom su kontekstu u Strategiji potpuno sulude prognoze
rasta potronje primarne energije u Hrvatskoj, koji leti do 2020.
godine za ak 57 posto, a do 2030. godine za gotovo 100 posto
(!?) u odnosu na 2006. godinu. Kako to nai energetiari iz po-
litike, biznisa i struke misle uskladiti s potrebama smanjenja
emisije staklenikih plinova valjda je jasno samo njima. Poseb-
no su te brojke nevjerojatne u domaem kontekstu ako uzme-
mo u obzir demografske prognoze o smanjenju broja stanov-
nika u tim godinama, a i u globalnom kontekstu, ako znamo da
ovo nae energetsko strategiziranje dvostruko preskae smjer
kl v l AoAa arl
razvoja i rast emisija koje je Meunarodna agencija za energiju
(IEA) u svom referentnom scenariju odredila da treba izbjei
pod svaku cijenu jer donosi dalekosene posljedice za svjetske
ekosustave i klimu.
Druga stvar koja nas moe zabrinuti jest zanemarivo kori-
tenje obnovljivih izvora energije nove generacije s obzirom na
kapacitet i bogatstvo s tim izvorima energije.
U Hrvatskoj 85 posto primarne potronje energije dolazi
od koritenja fosilnih goriva, a obnovljivi izvori energije zauzi-
maju 10 posto. No, slino kao i u mnogim zemljama, zanema-
rivo je koritenje novih generacija OIE-a, pa u tom postotku
veinu zauzima energija vode i to uglavnom velike hidroelek-
trane (58,4 posto) te energija biomase (41,4 posto). Osim par
individualnih kuanstava, energija sunca se ne iskoritava za
proizvodnju struje, a u odnosu na osunanost nedovoljno je raz-
vijeno i koritenje solarne energije za dobivanje topline. Imamo
par veih pokuaja na hotelima i apartmanima du obale i na
otocima te rjee u unutranjosti, pa i pionirske korake u insta-
liranju solarnih kolektora za dobivanje tople vode na privatnim
objektima.
Tu bih izdvojio i jedan tragikomini isjeak iz Strategije, a
opet ima veze s onim glumatanjem dobrih aka. U skladu s
ciljevima i smjernicama EU-a i mi smo se u strategiji predali
laudama o poticanju OIE-a te udjelu proizvodnje iz OIE-a. U
najboljoj tradiciji samoispunjavajueg proroanstva obeali smo
20 posto udjela OIE-a u neposrednoj potronji energije, te 35
posto u ukupnoj potronji elektrine energije do 2020. godine.
Za te gigantske kote ukljuili smo i energiju koju dobivamo od
velikih hidroelektrana koje smo ve izgradili gotovo do punog
kapaciteta iskoristivosti te tako jednostavno i na papiru doli do
ispunjavanja obeanog. Od hidroelektrana smo 2005. godine
dobili 37 posto nae elektrine energije, tako da moemo mirno
nastaviti raditi energetske strategije koje nemaju veze sa ted-
njom energije, efikasnim dizajnom i smanjenjem utjecaja na
ekosustave i klimu, a Europi, kada nas budu cimnuli 2020. go-
dine, eretski emo se nasmijati i rei - eeee, gdje ste vi bili
Lal bl all ol$Aa
2005. kad smo mi bili pioniri proizvodnje ekoloke i iste ener-
gije. Logino je da ako prvi korak zaponemo kljakasto i epavo,
neemo plijeniti dranjem niti tijekom putovanja.
No, to kako mi shvaamo odrivi razvoj i kako shvaamo
energiju dobro nam govori i kako smo manje u javnosti raspra-
vljali o Strategiji odrivog razvitka koja je u Saboru izglasana u
veljai 2009. godine, a vie o Energetskoj strategiji, premda bi
trebalo biti obrnuto, jer je energija jedan od dijelova odrivog
razvoja. Ali oito je nama bilo vanije raspredati o Energetskoj
strategiji, jer tu se nalazi sef za profit, a odrivi razvoj nam je
vie onako, za popriati o tome. Ako pogledate obje te Strate-
gije koje bi, da bogohulno pomislim, trebale biti usklaene i
povezane, vidjet ete kako su u mnogim dijelovima one rati-
mane i kao da su ih pisali navijai suparnikih timova.
Zapravo, glavna zapreka za primjenu odrivog odnosa i
prema razvoju i prema energiji je malo ea nepovezanost i
nedostatak koordiniranosti izmeu glavnih i presudnih institu-
cija koje bi to trebale lijepiti i slagati. Strateko planiranje i
razvojni ciljevi raspreni su nam ko' umjetna gnojiva po polji-
ma, a meu presudnim akterima svjedoimo dijalogu gluhih za
koje prostor i vrijeme ne postoje, to se u analizi odrivog
razvoja i pripadajuih latica primijetilo na nekoliko adresa (Eko-
nomski institut Zagreb, 2008; UNDP, 2008; Kordej-De Villa,
Stubbs i Sumpor, 2009).
Zanimljivo je kako sva bliska podruja koja e uz osigu-
ranje opskrbe hranom i podruja socijalnog razvoja odrediti
kvalitetu ivota u godinama koje dolaze, boluju od istih simp-
toma - nedovoljne koordiniranosti i suradnje, bez obzira do-
taknemo li se klimatskih promjena, energetske uinkovitosti ili
OIE-a.
U kontekstu suoavanja i ozbiljnog odnosa prema klima-
tskim promjenama i sukladno tome okrenutosti razvoja prema
veoj potpori i koritenju OIE-a, moe nas zabrinuti neambi-
cioznost i leernost Strategije. Ekonomska kriza e moda po-
stati opravdanje za jo sporiji rast ulaganja i koritenja OIE-a.
U tom je smjeru i odluka Vlade RH donesena pred kraj 2009.
kl v l AoAa arl
godine o smanjenju naknade za OI E koji graani plaaju unu-
tar svojih mjesenih rauna za struju. A zapravo nema veze,
moda je i bolje da se graani ne pljakaju. Naime, HEP koji
prikuplja taj novac za investicije u razvoj i poticaj OIE, umjesto
uiarenih 425 milijuna kuna, proslijedio je dalje za ostvarenje
ideja o razvoju i poticaju svega 197 milijuna kuna. Sad se vi
pitate gdje je nestalo vie od polovine novca koji je HEP sku-
pljao od nas, graana i graanki, kako bi u Hrvatskoj bilo vie
elektrana na OIE? Ma zapravo se i ne pitate, to je poput reto-
rikog pitanja.
Zbog rasta emisije staklenikih plinova te konceptualno za-
starjele i konzervativne Strategije, na je Climate Change Per-
fomance Index (CCPI), koji mjeri realno stanje i politiku dje-
lovanja neke drave prema klimatskim promjenama, pao u go-
dinu dana za 18 mjesta, pa smo u 2009. godini zauzeli 48. po-
ziciju od 57 drava koje su odgovorne za 90 posto globalne
emisije CO
2
(Germanwatch, 2009).
Kao na cijeli svijet, klimatske promjene utjeu i na Hrvat-
sku. Otkad mjerimo temperature, najtoplije desetljee u Hrvat-
skoj bile su '90-e prologa stoljea. Zabiljeen je vei rast pro-
sjene temperature na obali, nego na kopnu. Obala i otoci u
opasnosti su i zbog mogunosti podizanja razine mora, pri
emu bi unos slane vode utjecao negativno na izvore pitke vode,
poljoprivredu i kanalizaciju. U Jadranu je ve sada povean broj
termofilnih vrsta. Kao i u drugim mediteranskim zemljama i u
Hrvatskoj tijekom ljetnih mjeseci imamo problem poara s po-
sebnim utjecajem na smanjenje umskog fonda koji je u pojedi-
nim dijelovima zemlje ionako ugroen zbog procesa suenja
uma. Oborine su padale u manjim koliinama, a broj sunih
dana se poveao, to ostavlja sve vee posljedice na pad prinosa
u poljoprivredi. Zbog iznimne bioraznolikosti na malom podru-
ju, jaanjem utjecaja klimatskih promjena i na naem podruju
moemo oekivati promjene i migracije biljnih i ivotinjskih
vrsta, kao i veu opasnost od nestanka pojedinih ugroenih vr-
sta. Jasno da ovakve promjene utjeu i na ljudsko zdravlje, po-
sebno na osjetljivije osobe.
Lal bl all ol$Aa
8 + a a
Eto, tako doosmo i do hrane koju takoer, poput energije,
moramo izdvojiti kao vano podruje ekolokog otiska, poseb-
no s obzirom na situaciju u Hrvatskoj gdje na plodnim poljima,
umjesto zdrave hrane, uzgajamo apatiju i pesimizam. Moda se
i osvijestimo iz tog odsutnog sjeduckanja na zlatnim jajima jer,
kako smo rekli, u svijetu plodno tlo sve vie postaje resurs po-
godan za pekuliranje, investicijske fondove i ekonomsku oti-
mainu pri emu bogati ne pitaju za cijenu tisua hektara plo-
dnih povrina u siromanim zemljama kako bi osigurali uvoz i
vlasnitvo nad proizvodnjom hrane.
Studija Agronomskog fakulteta u Zagrebu istie kako bi-
smo, s obzirom na kvalitetu zemljita i mogunosti obradivih
povrina, mogli hraniti daleko vie ljudi nego to nas u Hrvatskoj
ivi (Lay, 2005), dok drugi izvori istiu da bismo mogli dosegnu-
ti 80 posto svojih potreba (Dvornik i Horvat ur., 2004).
Hrvatska ima 2,95 milijuna hektara poljoprivrednih povr-
ina, od ega je 2,15 pogodno za obradu. Ipak, iskoritavamo
samo 1,2 milijuna hektara. To znai da naa polja i podruja za
proizvodnju usjeva koristimo na krajnje neuinkovit nain. Nije
uinkovit niti na sustav poticaja i subvencija na koji troimo
puno novaca, a opet smo toliko ovisni o uvozu hrane. Svega 45
posto proizvoaa registriranih u Upisnik poljoprivrednih pro-
izvoaa uspijeva ostvariti poticaje, a jedan posto najveih po-
kupi 37 posto ukupnih poticaja to govori o ogromnoj nejed-
nakosti i podravanju velikih. Pored tih brojki jo mi uvijek
zvoni u glavi od pomisli kako ivimo u zemlji gdje svaka trea
osoba ivi u poljoprivrednom kuanstvu, a za vlastite potrebe
2005. godine proizvodili smo tek pet prehrambenih proizvoda
(penica, kukuruz, meso peradi, jaja i vino), a na uvoz hrane
troimo i do 1,5 milijarda dolara na godinu (UNDP, 2008).
Dodatno nas moe zabrinuti to gotovo polovinu poljopri-
vrednih zemljita svrstavamo u skupine povrina ugroenih
stvarnom opasnou od erozije tla (AZO, 2007), a zakiselja-
vanje tla moemo detektirati na gotovo treini svih poljoprivred-
nih zemljita. Iz poljoprivrede nam dolazi 92 posto pritiska
kl v l AoAa arl
duika na vodne resurse, 94 posto amonijaka, 70 posto didu-
ikovog oksida (N
2
O) i 26 posto metana (Znaor,2009). Tu nam
najvei problem predstavlja doslovno opanje tla duikom, jer
su umjetna gnojiva prejeftina pa ih hiemo po polju u preko-
mjernim koliinama, meu najveima u Europi. Pored zagae-
nja vode i zraka, to uzrokuje i loiju kvalitetu tla te zato nedo-
staje ugljika u tlu i ono je osjetljivije na sue i klimatske varija-
bilnosti. Kada se sve zbroji, poljoprivreda u Hrvatskoj sudjeluje
s 10,5 posto emisije staklenikih plinova. No, kako s pravom
primjeuje Znaor (2009), kada bismo ubrojili ukupne emisije
koje servisiraju proizvodnju hrane (unos energije, prijevoz pro-
izvoda, procesuiranje, skladitenje ...) tu gdje i pripadaju, udio
bi se popeo na nekih 30-40 posto ukupnih emisija.
Poboljanje produktivnosti podruja za proizvodnju hrane
u socijalnom smislu bit e sve tee i u godinama koje dolaze, jer
prema istraivanju Agronomskog fakulteta objavljenog 2007.
godine petina seoskog stanovnitva u dobi od 25 do 40 godina
eli se odseliti u grad u to skorije vrijeme i openito nam
proizvoae hrane krase zrelije godine. To e uzrokovati velike
promjene ruralnih podruja koja zauzimaju 85 posto teritorija
Hrvatske, a ak je 85 posto seoskih naselja zahvaeno procesom
depopulacije. Dodatno nam se smanjuje povrina na kojoj pro-
izvodimo hranu, ne samo zbog odlaska stanovnitva i zaputanja
plodnih polja, ve i zbog esto neproizvodnih prioriteta lokal-
nih i dravnih vlasti, a onda i prenamjene zemljita.
Prema izvjetaju Agencije za zatitu okolia iz 2005. godi-
ne, tijekom '90-ih u Hrvatskoj je izgubljeno 9.882 hektara zem-
ljita iz kategorije oranica i trajnih nasada, uglavnom zbog pre-
namjene poljoprivrednog zemljita u graevinsko te zbog iselja-
vanja iz sela i zaputanja plodnih polja. Od 2000. do 2005. go-
dine taj trend je pojaan prenamjenom poljoprivrednog zem-
ljita u graevinsko radi izgradnje stambenih i poslovnih obje-
kata te prometnica. Uglavnom, biokapacitet za hranu nam je
izrazito manji nego je to sluaj u Europi, pa smo meu zemlja-
ma s najmanje poljoprivrednih povrina po glavi stanovnika.
Lal bl all ol$Aa
Ako emo neto zaista htjeti promijeniti u ovom podruju,
morat emo promijeniti imid sela koje je sada, naalost, sino-
nim za manju kvalitetu ivota i za siromatvo. To je pomalo
neprirodno stanje, jer publikacija Za razvoj ruralnih krajeva
(2007) istie kako po zadnjem popisu stanovnitva iz 2001. go-
dine, 44 posto stanovnika (1.971.005) moemo smatrati rural-
nim stanovnitvom, a oko milijun ljudi, odnosno 50 posto ukup-
ne radne snage, ostvaruje barem dio svoje zarade od poljopri-
vredne proizvodnje, to je sve samo ne zanemariva brojka. Ta-
koer nije zanemarivo to sektor poljoprivrede, umarstva, lova
i ribarstva sudjeluje sa 6,5 posto u BDP-u, a ako ukljuimo i
prehrambenu industriju taj se udio penje skoro do 10 posto.
62
Stvorili smo drutvene vrijednosti i sustav gdje znaajan broj
stanovnika i uposlenika unaprijed stavljamo u ladicu "nazadno
i staromodno", a od njih oekujemo da nahrane narod.
Pored promjene imida sela i proizvodnje hrane, potrebno
je promijeniti i prioritete u politici prema selu i poljoprivredi.
Naime, proizvodnja hrane u Hrvatskoj obiljeena je poljopri-
vrednim kuanstvima i ona posjeduju priblino 80 posto poljo-
privrednih resursa ( UNDP Hrvatska, 2008).
63
Ovdje je vano
naglasiti kako se u svjetskim razmjerima njihova povrina sma-
tra iznimno malom, prosjeno 1,9 ha, od ega ak 51 posto po-
sjeda ima manje od jednog hektara. S obzirom da svjetska eko-
nomija priznaje samo velike i u tom smislu lake i bre isplative
sustave i ovdje se mala povrina smatra preprekom konkurent-
nosti i napretku razvoja poljoprivrede. Bilo kroz zadruge ili kla-
stere, potrebna nam je politika koja e zatiti obiteljska poljo-
privredna kuanstva jer su ona preduvjet ivota u ruralnim
podrujima. Njihovim povezivanjem i udruivanjem lake e se
62
Postoje sumnje u ove slubene brojke. Smatra se kako su to prevelike i nerealne
brojka, te kako je rije o dva posto BDP-a. Vidjeti Znaor, D. (2009) Hrvatska poljopri-
vreda ususret i nasuprot klimatskim promjenama, Okrugli stol "Sigurnost proizvodnje
i opskrbe hranom u post-Kyoto periodu" u organizaciji Heinrich Bll Stiftunga.
63
Tonije, rije je o udjelu od 82 posto zaposlenosti unutar sektora i 54 posto bruto
dodane vrijednosti, 99,7 posto od ukupnog broja poljoprivrednih posjeda te 80 posto
koritenog poljoprivrednog zemljita.
kl v l AoAa arl
preivjeti nasrtaji krupnih zemljoposjednika, a potrebno ih je
poticati na raznovrsnost u proizvodnji kako bi ojaali prehram-
benu sigurnost.
Pored obalnih podruja, poljoprivreda e nam prva fasovati
zbog utjecaja klimatskih promjena i to se zapravo ve dogaa.
U razdoblju 2000.-2007. ekstremne vremenske pojave Hrvat-
sku su kotale 1,3 milijarde kuna godinje, to predstavlja etvr-
tinu vei iznos od prosjenih godinjih izravnih poticaja za isto
razdoblje (UNDP, 2008). Koliko mi novaca na bacanje imamo?
Sve to drava uloi u proizvodnju hrane, godinje pojedu vre-
menske neprilike. Na neke od njih je moda preskupo ili ne-
mogue utjecati, ali neke, poput poplavljivanja polja ili sua,
itekako je mogue nadzirati boljom odvodnjom suvine vode,
poboljavanjem strukture tla kako bi lake upijalo vodu ili bilo
otpornije na suna razdoblja. Ovako proizlazi da nam je sveje-
dno jer uvijek moemo kupiti jeftinu hranu negdje na svjetskim
tritima. Barem je tako jeftino bilo do 2007. godine. U svakom
sluaju, proizvodnja hrane u Hrvatskoj zahtijeva duboke pro-
mjene, od sustava poticaja do promjene odnosa prema radu na
zemlji.
Ako se malo okrenemo oko sebe, vidimo problem otpada
kao jedan od najveih ekolokih problema na razini cijele Hrvat-
ske. U razdoblju od 2000. do 2004. godine bio je to sektor unutar
kojeg su emisije najbre rasle. Dotadanja odlagalita, kao ni cje-
lokupni sustav gospodarenja otpadom, nisu bili spremni za tako
velik rast konzumerizma u Hrvatskoj, odnosno rast smea koje
predstavlja opasnost za kvalitetu zraka, istou okolia i podzem-
nih izvora pitke vode. Godinje po stanovniku proizvedemo 295
kilograma smea, odnosno dnevno 0,81 kilogram, to je od kraja
'90-ih porast za oko 20 posto. Postoje 283 odlagalita od ega je
tek 23 posto legalnih ili u postupku legalizacije (AZO, 2007).
Kad sam se ve dotakao otpada da kaem kako upravo zbog
neizgraenog sustava te nae totalne rastronosti i bacanja stvari
daleko od oiju, Fond za zatitu okolia i energetsku uinkovitost
(FZOEU) je uglavnom i poznat po velikim investicijama u sani-
ranje odlagalita i projektima gospodarenja razliitim vrstama
Lal bl all ol$Aa
otpada koji i danas zauzimaju gotovo cijeli financijski kola
(96,54 posto u 2008. godini).
to se tie posebnog ekolokog otiska vode, nije jasno zato
za tu kategoriju ne postoje podaci za Hrvatsku. Openito, pre-
ma podacima FAO-a Hrvatska je prva u Europi, a trea u svije-
tu (iza Kostarike i Paname) po koliinama obnovljive vode u
odnosu na povrinu. Ako raunamo obnovljive zalihe vode u
odnosu na broj stanovnika, Hrvatska je takoer na visokom
osmom mjestu s prosjekom od oko 90 litara obnovljive vode po
osobi na dan (Lay i Puak, 2007). No, i tu se moemo pitati
jesmo li svjesni tog bogatstva?
U vezi s prethodnim dijelom, neodgovoran odnos prema
otpadu prelije se i na otpadne vode pa nastrada okoli. Proia-
va se svega 25 posto komunalnih otpadnih voda i samo oko 20
posto industrijskih otpadnih voda koje se izravno isputaju u
prirodu, a gotovo 30 posto industrijskih otpadnih voda isputa
se izravno u okoli bez proiavanja.
to se tie izvora pitke vode kojima obilujemo, Hrvatska
prilino olako daje koncesije za iskoritavanje dubokih rezervoa-
ra pitke vode privatnim poduzetnicima i korporacijama. Pozi-
tivno je to je na snazi zakon koji sprjeava trajnu rasprodaju
izvora pitke vode i gradskih vodovoda do 2018. godine, pa smo
makar time u ovom trenutku razliiti od mnogih gradova u Eu-
ropi i svijetu koji su svoje vodne izvore i gospodarenje vodama
prepustili privatnim korporacijama koje su pretjerano podizale
cijene vode, a esto i smanjile kvalitetu usluge. S obzirom na to
da preuzimanje izvora pitke vode i vodovoda podravaju Svjetska
banka i Europska banka za obnovu i razvoj, a da su najmonije
korporacije u kontroli trita vode iz EU-a, potrebno je kroz
udruge graana, medije te druge institucije paziti na ouvanje
dostupnosti pitke vode veini graana. Primjerice, grad Zagreb
ve godinama plovi po istom obrascu gubljenja oko 40 posto vo-
de koja ue u sustav zbog starih dotrajalih cijevi. Ogroman novac
dobiven zaduivanjem u inozemstvu nije pametno uloen u sa-
niranje tih gubitaka, premda e graanke i graani Zagreba
vraati taj kredit, ali je zato u skladu s neodrivim gospodarenjem
kl v l AoAa arl
resursima Gradska skuptina na zahtjev Poglavarstva prihvatila
pokretanje postupka privatizacije vodovoda.
Ako elimo aktivno i dosljedno zastupati odrivi razvoj, tre-
bamo prigrliti pozitivno naslijee u gospodarenju resursima koje
se u ovim krajevima tradicionalno njeguje. To znanje je u opa-
snosti od nestanka uslijed tranzicijskih trendova ubrzanih pro-
mjena i utrke za profitom te neodgovornosti onih koji obnaaju
javne dunosti za dugoroni razvoj lokalne zajednice. Jasno, kao i
sve zemlje, i Hrvatska ima normalnu potrebu za razvojem, ali on
mora biti uravnoteen i bez unitavanja budunosti, a pogotovo
bez unitavanja biokapaciteta drugih ljudi.
5.2. Kvaliteta ivota - ispostava Hrvatska
Ne znam iznenauje li vas to, ali UN svake godine izrau-
nava kako imamo visok indeks ljudskog razvoja (HDI), odno-
sno kako je u Hrvatskoj ostvarena visoka kvaliteta ivota za
veinu ljudi. Potrebno je istaknuti rast indeksa ljudskog razvoja
za Hrvatsku od '90-ih naovamo. Zabiljeen je pad u ratnim
godinama i zbog siromaenja stanovnitva kroz pretvorbu i pri-
vatizaciju te degradiranje socijalnih prava do '95-e, otkad ima-
mo kontinuiran rast do dananjeg stanja.
U brojkama to izgleda tako da smo u zadnjem Izvjetaju o
drutvenom razvoju zasluili indeks 0,871, a u odnosu na druge
drave kojih u Izvjetaju ima 177, nalazimo se na 45. mjestu.
Vjerojatno vas ne iznenauje to smo u drugom dijelu liste lju-
dski visokorazvojnih drava, jer je prva liga rezervirana za one
do 38. mjesta.
Od etiri kategorije koje mjerimo za pozicioniranje drava
po ostvarenju kvalitete ivota, odlini smo u kategoriji pisme-
nosti s 23. mjestom, dobri na ljestvici ivotne dobi gdje smo
42., te solidni u kupovnoj moi koja nam je donijela 52. mjesto
sa 16.027 dolara po glavi stanovnika. Ali u kategoriji educira-
nosti, odnosno stupnju upisanih u razliite razine obrazovano-
sti smo na oajnom 74. mjestu.
Lal bl all ol$Aa
Kako smo ve naglasili, od 2000. godine indeks ljudskog
razvoja povezuje se i sa osam Milenijskih razvojnih ciljeva u
Hrvatskoj, pa pogledajmo koliko smo uspjeni prema zadnjem
dostupnom izvjetaju (UNDP, 2006):
1. Smanjenje relativnog siromatva
Prema studiji Svjetske banke iz 2007. godine ocjena ivot-
nog standarda pokazuje da u Hrvatskoj 11 posto stanovnitva
ivi ispod granice siromatva, a jo desetak posto je blizu te
skupine. Prilino drugaije rezultate iznio je UNDP-ov ured u
Hrvatskoj, koji je tu brojku stavio na oko 16,7 posto populacije
u Izvjetaju o ispunjenju Milenijskih ciljeva. U njihovu istraiva-
nju Izvjee o drutvenom razvoju, Hrvatska 2006 -Neumreeni:
Lica socijalne iskljuenosti u Hrvatskoj, stoji kako svaka etvrta
obitelj nije mogla platiti reije, a ak 17 posto djece ivi u siro-
matvu. Najugroenije skupine su ene, starije osobe i obitelji
sa samo jednim roditeljem. Ekonomska kriza koja se iz 2009.
godine prelila i u 2010. godinu te e postotke, naalost, poveati.
Poetkom 2010. godine preko 500 ljudi svaki dan ostalo je bez
posla, to je rezultiralo da u veljai te godine ukupni broj neza-
poslenih bude vei od 300.000.
Sve je ozbiljniji problem u Hrvatskoj rast socijalne nejed-
nakosti u drutvu, to se ne vidi u indeksu drutvenog razvoja.
Gini koeficijent koji mjeri nejednakost u drutvu iznosi 0,29,
to je meu gorim rezultatima u Europi.
64
Tu se vidi otuno stanje centraliziranosti Hrvatske koje je
politika uredila, jer u bogatstvu prije svih prednjai Zagreb, pa
onda Istarska i Primorsko-goranska upanija te neka podruja
na sjeveru zemlje. Takoer postoji nejednakost s obzirom na
mjesto ivljenja, rod i spol, ivotnu dob, obrazovanje i ostalo.
Poseban problem je socijalna iskljuenost - kombinirano teko
stanje istovremene nezaposlenosti, siromatva te izolacije u
64
Po karakteristikama Gini koeficijenta, ako drutvo prijee 0,4 onda govorimo o
drutvu s izrazito neravnomjernom raspodjelom. Primjerice, Juna Afrika i Brazil
imaju koeficijent nejednakosti 0,57, to znai da manjina u drutvu prisvaja najvei
dio zarade i vlasnitva nad resursima. SAD s 0,41 ima najveu nejednakost od
ekonomski razvijenih drava, Norveka ima 0,26, a Japan 0,25.
kl v l AoAa arl
drutvu zbog vjerske, spolne ili druge osobine (UNDP, 2006).
Takve populacije, koja u sebi sadri sve tri karakteristike, u Hr-
vatskoj je 9,7 posto od ukupnog stanovnitva.
Pogledajmo grafikon socijalno iskljuenih po upanijama,
jer se i u njemu naziru nejednakosti u razvoju Hrvatske:
Izvor: UNDP: (2006) Istraivanje o socijalnoj iskljuenosti u Hrvatskoj, Zagreb:
UNDP.
Tu se, naalost, stjee dojam kao da ivimo u najmanje dvije
razliite zemlje, ako ne i u vie njih, jer istok i sredinji dio
zemlje (zanimljivo, kao u i svijetu - tamo gdje se najvie pro-
izvodi hrana), ive neki svoj ivot koji kao da se s vrhova zagre-
bake piramide moi ne vidi.
2. Jamstvo obrazovanja za sve
Kao to pokazuju i rezultati indeksa ljudskog razvoja, ovo je
podruje gdje Hrvatska biljei najslabije rezultate. U kolskoj
godini 2004./2005. ak 96,2 posto djece u dobi 7-14 godina
bilo je upisano u osnovnu kolu, i to je jedini dio obrazovanja
gdje drimo korak s drutveno razvijenim svijetom. U pred-
kolsko obrazovanje bilo je ukljueno 48,4 posto djece u rele-
vantnoj dobi, a srednju kolu nije upisalo vie od 15 posto djece
iz pripadajue dobne skupine. Na visokokolske ustanove upi-
sano je svega 42,2 posto populacije dobne skupine od 19 do 25
godina, a jo je poraznija stopa zavravanja studija.
Neprijateljski ili u boljem sluaju ignorantski odnos prema
studentskoj borbi za besplatnim obrazovanjem u visokom
Lal bl all ol$Aa
kolstvu pokazuje kako su politike, pa ak i akademske elite
odluile obrazovanje pretvoriti u rezervat za bogate.
3. Promicanje ravnopravnosti spolova i osnaivanje ena
Problemi veeg udjela ena u podruju siromatva i nezapo-
slenosti, kao i sveprisutan problem nasilja u obitelji, stoje na putu
ispunjenja ovog cilja. Treba priznati kako je vlada RH usvojila
itav niz strategija i zakonskih akata kojima nastoji poveati
osjedjivost javnosti na nasilje u obitelji, kao i mjere kojima se ono
nastoji suzbiti, premda se u stvarnosti esto nasilnike presporo i
ponegdje nevoljko udaljava od rtava nasilja, da ne kaem da im
se nedjelovanjem prua institucionalna potpora.
4. Smanjenje smrtnosti novoroenadi i djece
U Hrvatskoj je 2004. godine umrlo 245 dojenadi, a to
znai da imamo stopu smrtnosti 6,1 na tisuu roenih. U svrhu
jo vee kvalitete, pored poboljanja stanja u bolnicama koje je
u mnogim mjestima ispod pristojne razine, potrebno je poradi-
ti i na edukaciji stanovnitva, posebno kolske djece, o trudnoi
i planiranju obitelji, jer jo uvijek imamo 11,7 posto nedovoljno
kontroliranih ih potpuno nekontroliranih trudnoa.
5. Poboljanje zdravlja majki
Postoci smrtnosti ena pri porodu u Hrvatskoj ve su due
vrijeme na niskim razinama. Uslijed komplikacija pri trudnoi
2002. godine umrle su etiri ene, a 2004. godine tri ene. Ra-
ste i broj preventivnih pregleda u primarnoj zdravstvenoj skrbi.
Najvei broj smrtnosti ena ima uzrok u malignim oboljenjima.
Zajedno s nesreama i ozljedama, zauzimaju vie od 50 posto
svih uzroka.
6. Borba protiv HIV-a/AIDS-a, tuberkuloze i drugih bolesti
Prema podacima Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo u
Zagrebu je od 1985. do 2005. godine registrirano 239 sluajeva
AIDS-a, od ega je smrtno stradalo 127 osoba. U istom razdo-
blju HIV-om je zaraeno 314 osoba. Te brojke smatraju se
niskim postotkom opasnosti od AIDS-a.
kl v l AoAa arl
Stopa oboljelih od tuberkuloze u 2005. godini bila je 26 na
100.000 stanovnika, pri emu je najvei mortalitet u starijoj do-
bi, to odgovara trendu u razvijenim zemljama. Hrvatska ima
puno veih problema s kroninim nezaraznim bolestima, od
ega bolesti srca i krvnih ila zauzimaju vie od polovice.
7. Osiguranje odrivosti okolia
U dijelu o ekolokom otisku Hrvatske vidjeli smo kako sve
vie smanjujemo biokapacitet naih ekosustava uz pojaani priti-
sak na njih. Ouvanje bogatstva bioraznolikosti namee se kao
jedno od prioritetnijih podruja s obzirom na bogatstvo koje
nam se skupilo. Trenutno oko 80 posto stanovnitva Hrvatske
dobiva vodu kroz javne vodovode, a cilj je do 2015. godine podii
taj postotak na 94 posto, to je prosjek zemalja EU-a. Najvei
problemi tiu se poveane koliine komunalnog otpada i po
standardima EU-a neadekvatna odlagalita, a u godinama koje
slijede, ako se ne promijene trendovi ulaganja i razvoja, Hrvatska
e imati sve vie problema s osiguranjem dovoljne koliine ener-
gije bez znaajnijeg financijskog pritiska na stanovnitvo.
8. Globalna suradnja za razvoj
Hrvatska nedovoljno aktivno sudjeluje u meunarodnim
pregovorima za socijalno pravedniji i ekoloki odriviji svijet. S
obzirom na te trendove i nain djelovanja politikih elita, pro-
mjene u smjeru odrivog razvoja nije motivirao niti izbor Hr-
vatske kao nestalne lanice Vijea sigurnosti UN-a u listopadu
2007. godine.
Jo uvijek kao vei problemi ostaju korupcija i nefunkcioni-
ranje pravne drave, te nedovoljan utjecaj medija koji nisu dio
medijskih monopola i koji ne serviraju opu estradizaciju i ba-
nalizaciju svega lijepoga. Organizacija Reporteri bez granica
objavila je svoj izvjetaj u listopadu 2009. godine i tu je Hrvat-
ska po slobodi medija, meu 169 zemalja, svrstana na loe 78.
mjesto.
Koncem 2009. godine nazadovali smo i na indeksu ko-
rupcije u odnosu na prethodnu godinu te smo s ocjenom 4,1,
meu 180 drava, zauzeli 68. mjesto.
Lal bl all ol$Aa
U Izvjeu o ispunjenju Milenijskih ciljeva u Hrvatskoj istie
se vrlo vjerojatno ispunjenje prvog, petog, estog, sedmog i
osmog cilja, dok bi se drugi, trei i etvrti cilj mogli ispuniti uz
znatnije napore i ulaganja.
* * *
Iz ovog poglavlja moemo izvui pitanje - problem koji nas
toliko mui da je situacija krajnje naotrena. Ako smo pozicio-
nirani prilino loe na ljestvici educiranosti, kako emo za ime
svega oekivati od nas istih primjenjivu i praktinu edukaciju
za odrivi razvoj? I to, kako smo vidjeli na primjeru Energetske
strategije i otupljivanju borbe za besplatno obrazovanje, u si-
tuaciji kada akteri na pozicijama ba i ne mare za holistiki
pristup odrivom razvoju.
Ako znaajno zaostajemo u stupnju edukacije za napred-
nim zemljama (da podsjetim samo na velebno 74. mjesto), ja-
vlja se pitanje imamo li mi dovoljno edukatora za odrivi razvoj?
Moemo rei kako bi to mogla postati "karika koja nedostaje"
za uspjenu primjenu odrivog razvoja u Hrvatskoj. Nedosta-
tak edukacije uz potrebnu razinu svijesti oznaili smo kao naj-
veu prepreku za odrivi razvoj jer prijei aktivno rjeavanje
ostalih prepreka. Ako nastavimo zaostajati u poveanju sposob-
nosti i brojnosti educiranih osoba za odrivi razvoj, moglo bi
nam se dogoditi da ne iskoristimo alate za odrivi razvoj koje
smo u knjizi pobrojali. Iz analize ekolokog otiska i indeksa
ljudskog razvoja za Hrvatsku jasno je kako moemo smanjiti
pritisak i na lokalne i na globalne resurse te zadrati uvjete za
kvalitetan ivot.
U Hrvatskoj se esto koristi koncept "drutva znanja", no
podaci indeksa ljudskog razvoja precizni su i pogaaju bit -
upravo nam znanja i primjenjive edukacije najvie nedostaje. U
situaciji potrebe educiranja i irenja svijesti za aktivan odnos
prema klimatskim promjenama i potronji resursa, to se namee
kao jedan od veih izazova koji stoje pred nama.
kl v l AoAa arl
5.3. Lokalni koraci prema odrivosti
Nama, kao i svima na ovom naem planetu, smijee se broj-
ni alati za manji ekoloki otisak. Na poetku trebamo izdvojiti
misao o tome da svi trebamo biti svjesni druge razine, one na
kojoj kreemo u suradnju i zajednitvo s drugim ljudima, gdje se
udruujemo u neformalne inicijative i organizacije te pritiemo
odozdo da se preteka stopa ekolokog otiska malo podigne i
olabavi. Cesto zamirimo na injenicu u koliko boljem drutvu
danas ivimo zahvaljujui mnogim borbama civilnog drutva i
aktivnih graana i graanki. Vjerojatno je najvei uspjeh sustava
da nas uvjeri kako klizimo po ustajaloj vodici i otvaramo i oi i
duu na loe stvari i vijesti, pa tako zatrovani ne vidimo kako se
protuotrov krije u priama iz stvarnog svijeta o ljudima pored
nas koji su dovoljno ivi da se bore. Nemojmo potcjenjivati ako
se netko borio da nasilje nad enama prestane, ako su neki ljudi
branili polja i police od genetski modificiranih usjeva i hrane,
ako je netko branio javne prostore i javna dobra, ako je netko
prvi stavio solarne kolektore na krov i trpio podsmjeh pamet-
njakovia iza grmlja, ako su neki hrabri ljudi irili poruke mira i
tolerancije dok su pravovjerni organizirali hajke, i da ne na-
brajam dalje jer bih sreom ovaj put mogao nabrajati dalje.
Vrijeme je da se okrenemo ljepoj strani stvarnosti i pogle-
damo u ono lijepo u Hrvatskoj. Vrijeme je da uronimo u more
lokalnih inspiracija iji odsjaj projicira krasne tonove boja i
oblika. I u naem sokaku stoje nam na raspolaganju alati za
smanjenje vlastitog ekolokog otiska i poboljanje kvalitete
ivota. I u naem sokaku postoje ve danas akteri koji ne ekaju
glas ili mig niotkuda da preuzmu odgovornost za odrivije pu-
tanje od ovih kojima jurimo. Te pionire trebamo zduno pogu-
rati, jer djeluju u drutvu u kojem se preesto okree glava u
stranu kada treba pogledati i djelovati, a pilji kao tele u arena
vrata kada treba potovati neije pravo na izbor ili privatnost.
Premda za nas vrijede svi alati koje smo nabrojali na svjet-
skoj razini, neke prie u ipak izdvojiti jer i mi imamo svoje
specifinosti i nekako je dobro da su nam te prie blizu. Takoer,
Lal bl all ol$Aa
upravo radi onog prijateljskog poguravanja predloit u poseb-
no neke alate i mogunosti, sve iz tenje da se pria s odrivim
razvojem bolje razvija i iri.
Jasno je, a posebno nakon analize otvorenih i skrivenih poru-
ka iz Energetske strategije, kako i nama slijedi promjena obrasca
razmiljanja i preispitivanje vrijednosti. U tom smislu potrebna
nam je opa kampanja koja bi ila u smjeru informiranja i eduka-
cije javnosti o potrebi tednje i racionalnije potronje energije te
koja bi kao svoj mjerljivi i vidljivi uspjeh mogla osigurati dovolj-
ne koliine "nevata" pa onda neemo trebati troiti novac na sku-
pe i upitne projekte i tehnologije. Ne zaboravimo kako je tednja
energije i odriviji dizajn najvanijih sektora u drutvu najefika-
sniji, ali i najisplativiji oblik borbe protiv klimatskih promjena i
smanjenja ovisnosti o fosilnim gorivima.
Hrvatska struna udruga za sunevu energiju (HSUSE) iz-
nijela je prijedlog vee investicije u solarnu pasivnu gradnju, ener-
getsku uinkovitost i solarnu energiju za proizvodnju struje i
grijanja kako bi se u Strategiji mogla izbjei izgradnja novih
elektrana na fosilna goriva veliine 1000 MW. Upravo nam bolje
dizajnirani i energetski efikasniji trebaju biti objekti u kojima
ivimo, radimo i boravimo jer se u sektoru zgradarstva u Hrvat-
skoj potroi 40 posto ukupne energije. S obzirom na potronju u
ovom sektoru i s obzirom na gubitke energije, ovo nam je jedan
od vanijih ciljeva na putu prema odrivom razvoju.
U Energetskom institutu Hrvoje Poar izraunali su potro-
nju energije u kuanstvima, a po podrujima potronje to iz-
gleda ovako: 57 posto grijanje, 25 posto potronja tople vode,
11 posto rasvjeta i ureaji, te 7 posto kuhanje. Moemo rei
kako su to i svjetski trendovi, posebno ako govorimo o eko-
nomski razvijenim zemljama. Znai, kada bismo smanjili gubi-
tke topline kroz zgrade i instalirali efikasne sustave za grijanje,
po mogunosti na biomasu, zahvatili bismo preko 80 posto
nae potronje energije u kuanstvu.
Ovdje, kao i u mnogim drugim podrujima, imamo ogrom-
ni jaz izmeu propisa i stvarnosti, jer od prvog srpnja 2007.
godine imamo Tehniki propis o utedi toplinske energije u
kl v l AoAa arl
zgradama. On precizno propisuje koliki smiju biti gubici ener-
gije u zgradama, ali to je onima koji grade oito suvino kad
prema ve spomenutom Institutu Poar ak 83 posto zgrada ne
zadovoljava toplinske propise niti iz daleke 1987. godine. Bilo
bi oito korisnije uloiti u edukaciju i obuku te dodatno zapo-
ljavanje u nadlenim institucijama za kontrolu kvalitete grad-
nje stambenih i poslovnih objekata, kako bi se zaista potivali
vaei zakoni, nego da se ulae u skupa i neprovjerena tehnolo-
ka rjeenja u opskrbi energijom, pogotovo ako nam jo sa so-
bom donose i ekoloke i zdravstvene probleme.
65
A mi smo nali rjeenje prema kojem je gotovo nenormal-
no ako na kui ili stanu nemamo momad klima ureaja koji
opet dodatno optereuju energetski sustav Hrvatske. Do danas
je u Hrvatskoj instalirano klima ureaja u razmjeru jedne elek-
trane. Krizne situacije posebno se javljaju u ljetnim mjesecima
kada je pojaana koritenje klima ureaja, a opskrba energijom
iz hidroelektrana je slabijeg kapaciteta zbog manjka unosa vode
i padalina. I onda se alimo kako su grozne ove klimatske pro-
mjene, jer je ba nekako pakleno vrue i sva srea to se moemo
rashladiti u klimatiziranim prostorima. Pa nam trebaju nove
elektrane, jer raste potronja. A sve se moglo unaprijed rijeiti
dobrim dizajnom u graditeljstvu.
Kao da nam se zapravo i ne da ozbiljnije raditi. U svim
istraivanjima javnog mnijenja mi smo jako jako zabrinuti za
klimatske promjene i stalo nam je do okolia i budunosti nae
djece. Izraavamo stajalite kako znamo dosta o svim tim pro-
blemima i kako smo voljni neto i platiti kao zalog ekoloki
ouvanijeg svijeta. Ali kako vlada pie zakone i planove koje
nitko ne provodi i potuje, tako i mi graani koristimo te javne
65
Dobar primjer takve loe odluke je izgradnja hidroelektrane Lee na slivu rijeke
Dobre. HE Lee pokrit e svega 1 posto ukupne potronje energije u Hrvatskoj, uz
ozbiljnu devastaciju krkog podruja rijeke Dobre i okolnog ekosustava, to je kao
iznimno podruje bioraznolikosti trebalo sauvati. Uloena financijska sredstva od 65
milijuna eura bilo bi korisnije uloiti u toplinsku efikasnost stambenih objekata, jer bi
se time dobila uteda potronje energije u istom omjeru energije koja e se dobivati
radom hidroelektrane (SIC, 2006).
Lal bl all ol$Aa
ankete kao odlagalite za savjest. Prema istraivanju koje je kod
nas provodila agencija za ispitivanje trita Gfk, a koje je u 70
drava svijeta istraivalo spremnost na kupovinu energetski efi-
kasnih kuanskih ureaja, Hrvatska je bila rangirana ispod
istonoeuropskih drava.
Potrebno je da drava, regionalna i gradska vlast, subven-
cioniraju dodatnu toplinsku izolaciju postojeih zgrada, poseb-
no u sluajevima kada se ve kree u taj proces zbog uglavnom
estetske obnove fasade. Ako bi sustav nadzora gradnje i potro-
nje energije, poticaja proizvodnje ekolokih materijala za izo-
laciju te sustav potpore energetski efikasnoj obnovi ili unapre-
enju postojeih zgrada funkcionirao, broj takvih objekata je
mogue trostruko, pa i vie puta poveati. Institut Poar je izra-
unao kako bi povrat novca za dodatnu izolaciju bio 13 godina
uz manje zagaenje okolia i utjecaj na klimu. Ovo je gotovo u
potpunosti neistraeno podruje u Hrvatskoj, a mogunosti su
velike.
Slino, potpora koritenju OIE-a do prije koju godinu bila
je nevidljiva, pa ak i ograniavajua jer je sve bilo u nano finan-
cijskim iznosima. U tom smjeru sada ipak moemo uoiti neke
pomake.
Fond za zatitu okolia i energetsku uinkovitost (FZOEU)
sve vie se pojavljuje kao financijska podrka projektima veza-
nim za OIE, i to ne samo pravnim osobama, nego i graanima.
Do sada je to bilo stavljeno u drugi plan, jer je Fond s obzirom
na ekoloku situaciju u Hrvatskoj u prvi plan trebao staviti sa-
niranje odlagalita i sreivanje stanja u gospodarenju otpadom.
Sigurno je kako su to tek prvi koraci i kako ih je potrebno
znaajno ubrzati, pojaati i proiriti, jer projekti poticanja
koritenja obnovljivih izvora zauzimaju tek etvrtinu od onoga
to preostane nakon investiranja u odlagalita i otpad.
U kontekstu kvalitetne i jasne poruke graanima za pohva-
liti je i sve veu suradnju Fonda s regionalnim, odnosno upa-
nijskim energetskim agencijama u kreiranju natjeaja subven-
cioniranja dijela trokova graanima za ugradnju solarnih
kolektora, kao to je sluaj sa Zagrebakom, Krapinsko-zagor-
kl v l AoAa arl
skom i Karlovakom upanijom. Inae je u travnju 2008. godi-
ne kao prva upanija u Hrvatskoj, Sisako-moslavaka, donije-
la odluku o subvencioniranju instaliranja solarnih sustava za
toplu vodu u iznosu od 20 posto trokova, i to onda bez podrke
drave, ime su na najbolji nain pokazali kako tu nije rije o
konceptu novca, ve o konceptu vrijednosti.
No, ono to nama nedostaje i to ovdje iznosim kao prijed-
log, kopiranje je iznimno uspjenog i financijski isplativog pro-
jekta iz Slovenije. Graevinski institut ZRMK Ljubljana, preko
svog Centra za boravini okoli, graevinsku fiziku i energiju,
provodi projekt samogradnje solarnih kolektora, gdje stanovnici
koji unaprijed iskau interes, ue pod vodstvom iz Instituta kako
proizvesti kolektore koji se nakon radionica instaliraju na njihove
kue (SIC, 2006). S obzirom na specifinu uinkovitost proizvo-
dnje, u samo jednom vikendu u stanju su proizvesti 64 solarna
kolektora. Procjenjuje se kako je do danas u Hrvatskoj instalira-
no tek 30.000 do 40.000 m
2
solarnih kolektora.
66
Kada bismo u
Hrvatskoj u svim upanijama educirali i osposobili jedan tim za
ovaj projekt, uz realnu pretpostavku da su u stanju svaki drugi
vikend organizirati radionice, dobivamo u godini dana 16.128
solarnih kolektora, to je za etverolanu obitelj, koja u prosjeku
treba etiri kolektora, 4.032 nova solarna sustava. Posebno je
vano naglasiti kako se u Sloveniji na dravni raun pokrije tre-
ina trokova izgradnje i ugradnje solarnih kolektora, ime je
cijena jednog sustava tek 11.300 kuna. Time Slovenija pokazuje
kako se ponaa kao odgovorni drutveni akter za odrivi razvoj, a
nije zanemarivo niti da se radi o zemlji koja ima manje sunanih
dana nego Hrvatska. panjolska sa solarnom energijom nikada
ne bi bila gdje je danas da nije donijela zakon kojim je na svim
novoizgraenim zgradama za pripremu tople vode obavezno ko-
ristiti i energiju sunca.
66
Prosjeno kuanstvo godinje potroi 80 GJ energije, od ega na trokove topline
ode oko 60 GJ (Mobbs, 2005). Solarni kolektori za toplu vodu, ovisno o njihovoj
uinkovitosti, mogu godinje proizvesti 3,5-5 GJ/m
2
topline. Sustav solarnih kolektora
koji pokriva 8 m
2
moe proizvesti od 28 GJ do 40 GJ energije za toplinu, to je vie
od polovine godinjih potreba za tu namjenu.
Lal bl all ol$Aa
S obzirom na mogunosti i potencijal energije sunca, u
Strategiji se nedovoljno zastupa iskoritavanje solarne energije
za proizvodnju struje. Dok je jasno kako konvencionalne solar-
ne elektrane zahtijevaju znaajna financijska ulaganja, trebali
bismo jae iskoristiti dvije tvornice solarne opreme koje rade u
Hrvatskoj, Solaris u istarskom Novigradu (godinji kapacitet
50MW) i Solvis u Varadinu (godinji kapacitet 20MW) , kako
ne bi morali gotovo sve svoje proizvode izvoziti jer kod nas
nema trita, a nee biti masovnijeg trita dok drava ne pone
subvencionirati instaliranje solarne opreme na krovove. Time
bismo podrali i lokalnu proizvodnju i zapoljavanje.
Njemaka nikada ne bi imala nevjerojatnih 300.000 kuan-
stava na kojima se koristi solarna energija za struju da je finan-
cirala poticaje kao to radimo mi. Kao dobar primjer aktivne
uloge odgovornog aktera u ovom podruju moemo izdvojiti
grad Rijeku gdje je 2009. godine na zgradu poglavarstva insta-
liran solarni sustav za proizvodnju struje koji e godinje dava-
ti 9000 kWh energije. Taj sustav nee utjecati na energetsku
neovisnost ni zgrade poglavarstva gdje je lociran, ali bi, s obzi-
rom na svoju lokaciju i kontekst, mogao ojaati informiranost i
educiranost stanovnitva.
Isto tako, premda je trite velikih vjetroelektrana u ovom
trenutku najprobitanije i najuigranije meu OIE-ima, prema-
lo se potie koritenje manjih vjetrenjaa za kuanstva. Pred-
nost je manjih vjetrenjaa u odnosu na vjetroelektrane to ne-
maju nikakav utjecaj na pravce kretanja ptica, a pokree ih ve i
lagano strujanje zraka.
Sto se tie obnovljivih resursa vjerojatno je najapsurdnija
situacija sa umama i koritenjem biomase u energetske svrhe.
S jedne strane se pred cijelim svijetom epurimo koliko imamo
uma i kakve su mone frekvencije, a s druge strane bjeimo od
njih kao da su nabijene negativnom energijom. Nae ume omo-
guavaju istovremeno odrivo gospodarenje uz znaajan balans
za neto emisiju ugljinog dioksida. U Hrvatskoj se godinje
proizvede 850.000 m
3
ogrjevnog drva, s oekivanim rastom na
1.200.000 m
3
do 2020. godine. Vano je znati kako nam nakon
kl v l AoAa arl
sjee stabala i naknadne primarne obrade u pilanama ostane
ukupno 40 posto iskoristivog otpada. Uz oekivani rast do
2020. godine, trebamo se prestati razbacivati biomasom nakon
sjee stabala, jer u obliku sitne granjevine ostane 880.000 m
3
,
drugi ostaci iznose 1.100.000m
3
, a otpada pri primarnoj obradi
u pilanama 600.000 m
3
. Rije je o uistinu velikim moguno-
stima za iskoritavanje pri proizvodnji energije, posebno u ko-
generacijskim sustavima.
Sektor umarstva, toliko vaan za Hrvatsku, mogue je jo
i dodatno razviti u odrivom smjeru. Mogue je brzorastuim
pionirskim vrstama poumiti slobodna ili zaputena zemljita
ime bi se ostvarile zalihe ugljika u iznosu od nekoliko tisua
Gg CO
2
/god. U svijetu se u tom smislu esto spominju vrbe
koje su u naim krajevima dobro udomaene. Obrezivanjem
vrbe na jednom hektaru godinje moemo dobiti 10 tona pro-
suene biomase, pri emu je energetska vrijednost jedne tone
5,3 MWh. Ako od sadanjih slobodnih povrina koje ine
368.817 hektara neiskoritenog tla te 74.063 hektara ne-
proizvodnog ili neplodnog umskog zemljita iskoristimo je-
dan dio u ovu svrhu kampanjom masovne sadnje brzorastuih
stablaica u energetske svrhe moemo zadovoljiti znaajne ko-
liine potronje energije u Hrvatskoj.
Hrvatsko umarsko drutvo kao temeljna struna organiza-
cija koja se bavi energijom biomase istaknula je apel nadleni-
ma da isprave preniske iznose za koritenje biomase jo u Zele-
noj knjizi - prijedlogu energetske strategije, pri emu je
naglaeno kako je po njihovim podacima za tri puta potcijenje-
na raspoloiva koliina biomase za koritenje u proizvodnji
energije te kako je sektor umarstva u Hrvatskoj spreman za taj
iskorak. Ne samo da nisu posluani, ve su u konanoj Strategiji
iznosi udjela energije dobivene iskoritavanjem biomase spali
sa prvotnih 36,27 PJ na 26,47 PJ u 2020. godini. Ma dobro,
kako smo ve zakljuili, pisat emo mi novu strategiju jednom.
S obzirom koliko je ova traljavo neambiciozna i nevizionarska,
moda i prije nego se nadamo.
Lal bl all ol$Aa
U svakom sluaju, trebamo se okrenuti sljedeim aktivno-
stima u odnosu prema umama, biomasi i bioraznolikosti:
1. Nastaviti provoditi politiku odrivog gospodarenja u-
mama;
2. Sprijeiti privatizaciju Hrvatskih uma;
3. Organizirati kampanje poumljavanja tamo gdje je po-
trebno, posebno na degradiranim podrujima;
4. Poveati efikasnost prilikom iskoritavanja svih sastojaka
sruenog stabla;
5. uvati i skrbiti za bioraznolikost u svim aktivnostima
koje poduzimamo u umama.
Dakle, ume nam zaista ostaju vrijedno podruje ouvanja i
ulaganja. Primjer dobrog odnosa prema prostoru, u to spadaju
i ume, donoenje je lanka 58. Zakona o zatiti prirode. On
propisuje ekoloki znaajna podruja koja s koridorima ine
Nacionalnu ekoloku mreu Hrvatske. Sada je u ekolokoj mre-
i ak 44 posto od ukupne povrine kopna i mora, to je znaaj-
no vie od EU prosjeka. U mrei je okupljeno oko 1.500 po-
druja i dodatno 39 meunarodno vanih podruja za ptice.
Time smo velik dio zatitili od destruktivnih radnji i sauvali
ga za budue generacije.
Lijep je nadalje primjer ozelenjivanja gradskih podruja
projekt udruge PCAP Int., meunarodne mree organizacija
za zatitu prirode i okolia, koja je 2003. godine uz pomo gra-
dskog poduzea Zelenilo d.o.o. pokrenula javnu akciju poti-
canja sadnje novih parkovnih povrina u Karlovcu i borbu za
ouvanje izvorne prepoznatljivosti Karlovca kao grada parkova
i vodenih povrina. Nakon poetnih godina financiranja kroz
projekte same udruge, odrivost i odgovornost projekta pre-
baena je na same graane i graanke koji uplatom u fond
projekta pokazuju i koliko ele imati zeleni grad. Od 2003. do
2006. godine u prosjeku je prikupljano oko 100.000 kn godinje
za provoenje akcije pa je Karlovac bogatiji za mnoga stabla,
ureena djeja igralita, parkove i hortikulturne vrtove. Ono to
je posebno lijepo kod ovog projekta je njegova transparentnost,
kl v l AoAa arl
jer institucije, ili tko god eli, prijavljuju projekte kojima ele
obogatiti grad zelenim ureenjem i onda razliiti sudionici,
meu kojima je najvaniji Savjet graana za ureenje okolia,
objavljuju koje su se prijave prihvatile, to se sve jasno vidi na
njihovoj internet stranici. Sad kad sam spomenuo transparent-
nost, red je da malo vremena i prostora posvetimo i transportu,
jer to su jako sline rijei, zar ne?
Transport je u Strategiji lukavo ostavljen kao podruje gdje
se ne oekuje veliki napredak u smanjenju potronje, kako se
graani ne bi uznemiravali. Stvorili smo sustav koji pogoduje i
ovisan je o automobilima, pa nas ne treba uditi to odavde do-
lazi vie od etvrtine ukupne emisije ugljinog dioksida. Vano
je naglasiti kako cestovni promet ima oko 90 posto udjela u
ukupnoj godinjoj emisiji koja potjee iz transporta.
Hrvatska je previe zanemarila javni prijevoz kao najuin-
kovitiji oblik prijevoza za stanovnitvo, posebno eljeznicu koja
danas s modernim vagonima moe postati i iznimno komforan
oblik putovanja.
Za sektor transporta najvei se naglasak stavlja na proizvo-
dnju biogoriva uz oekivanje od 5,7 posto udjela do 2010. go-
dine, s naglaskom na koritenje u javnom prijevozu. Taj posto-
tak je i uvjet EU-a. Do 2020. godine udio biogoriva trebao bi se
popeti na 10 posto, a plin bi takoer trebao zauzeti isti udio. U
Hrvatskoj sada ve postoji nekoliko tvornica za proizvodnju
biodizela, a po istraivanjima bi Zagreb od otpadnog ulja mo-
gao voziti 80 gradskih autobusa cijele godine. Zagreb e po
studiji Ekonerga, koritenjem biodizela u javnom prijevozu, uz
brojne ekoloke koristi, imati i financijsku korist od 4 milijuna
kuna na godinu. No, sad ekamo da doe stvarnost, jer e se
ona dva gradska autobusa koji ve godinama voze na biodizel
umoriti od pukog reklamiranja.
S obzirom na trokove i na ukupni utjecaj na okoli, pred-
laemo i preispitivanje namjere koritenja i do 100.000 hektara
povrine za proizvodnju biogoriva, posebno ako se nee proizvo-
diti pomou naela i metoda ekoloke poljoprivrede, budui da
to nigdje nije navedeno. Rije je, naime, o gotovo dvostrukom
Lal bl all ol$Aa
poveanju sadanjih povrina pod kulturama uljarica, pa se po-
stavlja pitanje isplativosti cijelog procesa, posebno u vidu mo-
guih uteda u sektoru transporta kroz druge mjere. Uglavnom
se za sektor transporta daju naelne preporuke dodatnog plani-
ranja s poboljanjem javnog prijevoza i ekolokim oblicima
kretanja u gradovima, promoviranjem eljeznikog i pomor-
skog prometa te veim koritenjem ukapljenog naftnog plina i
komprimiranog prirodnog plina do bulanjenja o autima na
vodik koji jedva ekaju da stignu u Hrvatsku.
Problem je to i kad se korisne mjere spominju, nema spe-
cificiranja koristi i nema akcijskog plana, premda ve mnogi
gradovi u Europi i u svijetu imaju iskustvo i precizne podatke o
utedi energije investiranjem u oblike transporta koji troe
manje nafte.
Ovdje bih se sloio s Deset mjera za uspostavu odrivog pro-
meta grada Zagreba, koje je poetkom 2007. godine izradila naj-
vea ekoloka nevladina udruga u Hrvatskoj, Zelena akcija iz
Zagreba. Tih Deset mjera pokrivaju sve mogunosti koje stoje na
raspolaganju unutar sektora transporta, a ve su spomenute kod
aktera za odrivi razvoj na globalnoj razini: poboljanje javnog
prijevoza te prigradske eljeznice, davanje prednosti javnom
prijevozu u prometu i signalizaciji te usklaivanje redova vonje,
izgradnja iroke i povezane mree biciklistikih staza, zabrana
gradnje garaa u uem centru grada te irenje pjeakih zona.
U Hrvatskoj nam u podruju osvijetenog odnosa prema
transportu snanim reflektorima svjetla obraz grad Koprivnica,
koji je zbog svojih znaajnih napora u tom smjeru 2008. godine i
dobio europsku nagradu tjedna mobilnosti. U samo nekoliko
proteklih godina u gradu je izgraeno ak 64 kilometara bi-
ciklistikih staza, prenamijenjeno je 1,5 kilometara prometnica u
centru grada za potrebe pjeaka te je razvijen projekt gradskih
bicikala. Takoer, u sklopu razvoja grada kao zdravijeg i ugod-
nijeg prostora za ivot zelene povrine su poveali za 20 posto, a
dodatno je ureeno i oznaeno 84,5 kilometara staza za turiste u
prigradskim dijelovima grada i okolici. Svemu tome je kao lag
na torti doao i spomenik biciklu, vjerojatno jedan od sim-
patinijih spomenika na svijetu, koji premda malo izgleda ko
cvike Johna Lennona, zapravo je i poruka grada kako znaju kamo
poi prema odrivijem razvoju. Svojim aktivnostima na polju ur-
banog transporta Koprivnica je postavila ljestvicu jako visoko
kao model i mogui uzor veim gradovima u Hrvatskoj.
Ve je istaknuto kako nam je proizvodnja hrane jedno od
najvanijih podruja u Hrvatskoj s obzirom na neiskoritene
obradive povrine, mali broj prehrambenih proizvoda koje
proizvodimo za svoje potrebe te ogromni uvoz hrane. Imajui u
vidu stanje vlasnitva i rascjepkanost proizvodnih povrina u
Hrvatskoj, trebali bismo biti oprezni i socijalno osjetljivi na
odluke u ovom podruju, posebno to se unitavanjem malih
obiteljskih gospodarstava dodatno naruava ionako loa demo-
grafska, pa onda i drutvena slika o ruralnim podrujima Hrvat-
ske. Boljim organiziranjem trita, dodatnom edukacijom pro-
izvoaa za kvalitetniju proizvodnju te informiranjem potroaa
o koristi kupovine lokalno proizvedene hrane, stvaramo sustav
u kojem je lako prodati i konzumirati hranu proizvedenu i na
manjim povrinama. Jasno je kako centralizirana i konvencio-
nalna poljoprivreda teko moe voditi utrku s visokosubvencio-
niranim proizvodima EU-a, pa se ekoloka poljoprivreda na-
mee kao logino rjeenje za kvalitativno jaanje nae pozicije,
a posebno s obzirom na situaciju malih povrina pod jednim
proizvoaem. Ekoloka poljoprivreda nam svojim metodama
proizvodnje hrane i odnosa prema tlu i ivom svijetu moe
pomoi i stvaranjem organske tvari i poboljavanjem strukture
tla, to je prije istaknuto kao jedan od naih veih problema.
U Hrvatskoj je pod ekolokom poljoprivredom 14.980
hektara, od ega je obradivih 3.500 ha, a ostatak su panjaci za
pele i stoku. Poetkom 2007. godine bilo je registrirano 343
ekopoljoprivrednih proizvoaa. U posljednje se vrijeme biljei
lagan, ali kontinuirani rast jer je porasla i potpora drave koja
danas iznosi 3.000 kuna po hektaru, to je dvostruko vie nego
za konvencionalnu poljoprivredu. U zadnje vrijeme i ekoloka
poljoprivreda postaje vie biznis, a manje ljubav, pa ovdje treba-
mo prije svih istaknuti brojne neimenovane pojedince i obitelji
kl v l AoAa arl
Lal bl all ol$Aa
koje su u ovoj prii bili pioniri i pionirke i tako brojnim cinici-
ma i sumnjiavcima pokazali kako se i od ljubavi moe pristoj-
no ivjeti.
Ipak, trebamo biti svjesni kako smo i tu bili spavai dugog
sna i tek nedavno poeli trljati oi pa nam je pod ekolokom
obradom tla tek 0,2 posto svih poljoprivrednih povrina, ime
smo meu zadnjima u Europi.
Ve sam dovoljno navodio prednosti lokalno proizvedene
hrane na ekoloki nain i tu doista lee velike pogodnosti za
Hrvatsku, kao i mogunosti za smanjenje emisije staklenikih
plinova. U Hrvatskoj se godinje potroi 400 do 500 tisua tona
mineralnih gnojiva, to po jedinici poljoprivredne povrine iz-
nosi 158 kg, a po jedinici obradivih povrina 251 kg. Za proizvo-
dnju jedne tone mineralnog gnojiva stvorimo emisiju od pet
tona CO
2
. Samim tim jasnija je potreba separiranja organskog
otpada i razvijanja ozbiljnog programa recikliranja u svrhu
proizvodnje humusa, posebno u vidu injenice kako je udio or-
ganskog otpada u komunalnom otpadu kuanstva ak i vei od
60 posto, a mi organizirano kompostiramo svega jedan posto
komunalnog otpada (AZO, 2007). Kompostite s kalifornij-
skim glistama od 2m
2
moe reciklirati i do tone organskog otpa-
da. Ovo bi zasigurno trebalo ui u Strategiju odrivog razvoja
svaije kue i zgrade, jer predvianja rasta koritenja mineral-
nih gnojiva do 2010. godine idu i do 1.350.000 tona. Zamislite
samo koje bi ogromne koliine energije mogli utedjeti ovim
jednostavnim rjeenjem, a tla bi obogatili vrijednim organskim
materijalom.
Ovdje, kao i na globalnoj razini, navodim kako je korisnije
smanjiti koliinu otpada nego ga gomilati i onda iskoritavati.
Kao to nam je Koprivnica ogledni primjer u transportu, tako
nam je otok Krk odlian primjer gospodarenja otpadom. Kroz
projekt EKO Krk kojim upravlja tvrtka Ponikve d.o.o., na cije-
lom je otoku razvijen posebno ambiciozan i uinkovit sustav
smanjenja otpada. U novoj europskoj legislativi istie se cilj
zaustavljanja rasta otpada, a Krk je ve sad to ostvario sa sma-
kl v l AoAa arl
njenjem koliine otpada za 6 posto godinje.
67
Na otoku se na-
lazi skoro estina svih spremnika za odvojeno prikupljanje
otpada u Hrvatskoj, a vano je spomenuti kako cijena odvoza
otpada za graane nije rasla. Trenutno se na otoku reciklira 23
posto otpada, to je za nekoliko puta vie od otunog prosjeka
u Hrvatskoj. Ono to je pak tragikomino jest to strateki do-
kumenti Republike Hrvatske kao cilj istiu stopu recikliranja
upravo tih 23 posto. Godina? Hajde, dajte si malo mati na
volju. to mislite za koju godinu je taj velebni cilj od 23 posto
odreen? Aj dobro, dragi ste mi pa da vas ne muim - za 2015.
Ono to je jedan otok uspio ve sada ostvariti, mi na razini
drave planiramo 2015. godine. To je samo jo jedan dokaz
kakva hladnoa i neambicioznost pie strateke dokumente u
Hrvatskoj, neovisno govorimo li o energiji, otpadu ili nekom
drugom vanom podruju. Odlunom i iskrenom politikom
odrivijeg odnosa prema otpadu, otok Krk je danas model za
uinkovito gospodarenje otpadom i izvan granica Hrvatske, te
je i primjer odgovornog odnosa ljudi na javnim funkcijama ka-
da je rije o otpadu.
* * *
Dok sam dovravao pisanje knjige stizali su podaci koji poka-
zuju da nastavljamo sindrom lepanja na odrivi razvoj. Netom
prije konferencije o klimi u Kopenhagenu stigla je vijest o
neprihvaanju dijela Prvog inicijalnog izvjea Republike Hr-
vatske o provedbi Protokola iz Kyota, jer je UN-ov Odbor za
pridravanje odredaba Kyotskog protokola odluio ne uvaiti
Hrvatskoj ve odobrene vee polazne emisije od 3,5 milijuna
tona, kako je odlueno na Konvenciji u Nairobiju 2006. godine.
To Hrvatsku stavlja u vrlo nepovoljan poloaj oko ispunjavanja
67
Svaka kua je dobila etiri kontejnera za odvojeno prikupljanje otpada, na 1.300
lokacija po cijelom otoku postavljeno je po etiri kontejnera za sortiranje otpada,
nekoliko punktova za prikupljanje starog namjetaja, automobilskih guma, aku-
mulatora i slino.
Lal bl all ol$Aa
ciljeva iz Kyoto protokola, jer realno nije dovoljno inila na
smanjenju emisije proteklih godina. Postizanje smanjenja emi-
sije od 5 posto, kako reguliraju nae prihvaene obveze do 2012.
godine, zadovoljavala je iskljuivo veim polazinim osnovama.
Bez toga se vie ne moemo ak niti lepati da smo ispunili
minorni Kyoto protokol. Tako su po dananjim podacima emi-
sije Hrvatske od 1990. do 2007. smanjene za 4,1 posto uz
pomo ponora ugljika odnosno naih krasnih zelenih uma
68
, a
bez njih je emisija porasla 3,2 posto. I jedno i drugo daleko je
ak i od piljivih 5 posto smanjenja koje smo prihvatili.
Lobiranje Hrvatske u Kopenhagenu da joj se dopusti po-
veanje emisije od 6 posto do 2020. godine pridonijelo je da
tijekom konferencije zasluimo nagradu "fosil dana" u drutvu
Kanade.
Ne samo to, nego se onda iz nadlenog Ministarstva zatite
okolia, prostornog ureenja i graditeljstva ( MZOPUG) drznu
krenuti u oajnu PR smicalicu kako se oni ne slau s odlukom
UN-ovog odbora, ali nisu traili poveanje emisije, mada se je-
dnostavnom raunicom mogu dobiti svi podaci da smo vraeni
na stanje prije Konvencije u Nairobiju. Matematika ne stanuje
u MZOPUG- u. To da su osobe, od strane drave najodgovor-
nije da tite okoli i meu odgovornijima da se provodi politika
odrivog razvoja, spremne javno lagati i muljati te da je nor-
malno pokrenuti cijeli marketinki stroj preokretanja izjava i
formulacija ne govorei nita o sutini, to ovjeku zbilja moe
preokrenuti jedino eludac.
Ve spominjani citat iz studije Ekonomskog instituta Za-
greb o razlozima zbog kojih naini odluivanja u Hrvatskoj ne
pridonose odrivom razvoju moemo ovdje i nastaviti, jer
izmeu mnogih razloga stoji i "nedovoljno razumijevanje kon-
cepta odrivosti iz ije se cjelovitosti esto izvlai ono to odgo-
vara trenutnim interesima" (Kordej-De Villa, Stubbs, i Sumpor,
2009: 11). S obzirom na odnos prema odrivom razvoju u Hr-
68
U literaturi ete nai to pod terminom LULUCF mjere - Land Use, Land Use
Change and Forestry - Koritenje zemljita, promjene u koritenju zemljita i
umarstvo.
kl v l AoAa arl
vatskoj, oito je kako kod nas jo uvijek prevladavaju neiji tre-
nutni i partikularni interesi.
Posljedice politike da svatko u svoje gusle svira najvie u
ovom trenutku osjeaju zanesenjaci i vizionari koji su doslovno
i iskreno shvatili one deklarativne laude o odrivom razvoju u
naim zakonima, dokumentima i strategijama, pa se danas za-
petljavaju u birokratske petlje.
Tako ve spominjana Hrvatska struna udruga za solarnu
energiju (HSUSE) iznosi pritubu kako kljune institucije
drave za upis u registar i povlateni otkup elektrine energije,
a kojih je ak etiri da ne bi bilo previe jednostavno (Ministar-
stvo gospodarstva, rada i poduzetnitva, Hrvatska energetska
regulatorna agencija, Operator distribucijskog sustava i Hrvat-
ski operator trita energije) nisu koordinirane te im se ak i
preklapaju prava i obveze (HSUSE, 2008). Dapae, ide se ak i
korak dalje pa se iznosi argumentirana kritika na vjerojatno
jedan od najkompliciranijih, a samim time i obeshrabrujuih
sustava na svijetu za investiranje u solarnu energiju za proizvo-
dnju struje te prodaju u elektroenergetsku mreu pri emu je
potrebno skupiti, slovom i brojkom, 66(!?) dokumenata i prilo-
ga za etiri spomenute institucije.
Posljedica svih tih prepreka je stanje u kojem imamo svega
dva solarna sustava za proizvodnju elektrine energije koji su
proli kroz cijeli proces stjecanja Statusa povlatenog proizvo-
aa elektrine energije te imaju vaei ugovor s HROTE- om
i prodaju struju u elektroenergetsku mreu.
Na najvei problem i jest to glumatanje, jer smo godinama
bili prponi to emo lako zadovoljiti majune obveze iz Kyoto
protokola ne radei zapravo previe toga ozbiljno, s obzirom da
smo se pouzdali u poveanje kvota koje smo dobili na Konven-
ciji u Nairobiju. Sada kada je taj bunar iluzija i pasivnosti
presuio, odluka UN-ovog Odbora je dola kao hladan tu, a
hladan znoj krenuo je kliziti niz lea odogovornih uz vjeito
pitanje: Kako da se sad izvuemo iz ove zbrke? Cijelo smo se
vrijeme ponaali kao da smo zaista popuili onu pomalo pako-
snu foru o 2012. godini koja se upakirala u lako prijemiv
Lal bl all ol$Aa
proizvod za umorne i izgubljene due ovog svijeta, pa nismo ni
marili to e biti nakon Kyoto protokola - kao da e vrijeme
stati.
Tu Hrvatska nije nikakva iznimka. Vidjeli smo ranije kako,
naalost, veina svjetske politike pa esto i znanstvene elite
nije svjesna opsega i veliine potrebnih koraka prema zausta-
vljanju negativnih posljedica klimatskih promjena i krize op-
skrbe fosilnim gorivima. Reeno rjenikom same knjige, Kyoto
protokol jednostavno nije dovoljno jak alat u borbi protiv kli-
matskih promjena. I krajnje blagonakloni zastupnici Protokola
istiu kako ga je potrebno prihvatiti tek kao prvi korak do jo
striktnijeg i realnijeg ugovora, prihvaenog od svih kljunih
globalnih aktera. No, onda se moemo zapitati gdje je u tom
drugom krugu Hrvatska?
S obzirom na gotovo pedesetpostotan utjecaj emisije uglji-
nog dioksida na ekoloki otisak, te injenicu da emisije ugljinog
dioksida sudjeluju sa 75 posto u ukupnoj emisiji staklenikih pli-
nova Hrvatske, moemo zakljuiti kako nam sljeduje i rast otiska.
Znai li to da nakon 2012. godine Hrvatska iskae iz vlaka ze-
malja koje prihvaaju obaveze? Za sve to vrijeme mi uzaludno
gubimo vrijeme s priama o autima na vodik, nuklearnim elek-
tranama, skladitima za pohranjivanje ugljika i svega to je jo
uvijek daleko od realizacije, a s obzirom na stvarni utjecaj moemo
samo dodati - i na svu sreu daleko od realizacije.
Nae strategije i planovi, a ponajprije nae ponaanje, nije
dovoljno za potrebno smanjenje emisije staklenikih plinova
ako se elimo ozbiljno i dugorono posvetiti utedama i po-
tronje i emisije. Problem je to se i mi, kao i veina drugih
zemalja, zadovoljavamo prilino niskim ciljevima, odnosno ne-
dovoljno visokima za rjeavanje problema smanjenja resursa i
biokapaciteta.
Podaci i rezultati ekolokog otiska s jedne strane te ogrom-
ne vanosti biokapaciteta i raznolikosti naih ekosustava s dru-
ge, podsjeaju nas koliko nam je vano postii ravnoteu koju
zahtijeva odrivi razvoj. Pokuao sam dati neke napomene i ko-
mentare kako moemo smanjiti potronju energije boljim di-
kl v l AoAa arl
zajnom u najvanijim sektorima drutva te koritenjem obnov-
ljivih izvora energije i energetske efikasnosti. Ovdje bih jo je-
dnom naglasio vanost naih ekosustava. Ve smo istaknuli
kako biokapacitet Hrvatske nije od tolike vanosti za globalnu
razinu kao primjerice tropske kine ume u Amazoni, sredinjoj
Africi ili jugoistonoj Aziji. No, zasigurno je rije o vanom
sustavu ne samo za nas, ve i za iru regiju. S obzirom na globa-
liziranost svijeta, biokapacitet Hrvatske ne troimo samo mi,
ve i drugi, no vano je priznati kako u znatno manjem omjeru.
Stoga bogatstvo biokapaciteta Hrvatske upravo nama predstav-
lja najveu vrijednost. U tom smislu, pored jaeg naglaska na
vanost edukacije u drutvu, za Hrvatsku kao jedno od vanijih
podruja ostaje ouvanje kvalitete ekosustava i postojee razine
bioraznolikosti. U sluaju jaeg utjecaja negativnih posljedica
klimatskih promjena, podruja koja imaju ouvane i kvalitetne
lokalne ekosustave te dobro poznavanje o djelovanju i ponaanju
mikroklimatskih uvjeta, imat e i vee anse za prilagodbu te
iri manevarski prostor za aktivan odnos prema novonastaloj
situaciji. Drutva sa srednjim, a posebno s niskim indeksom lju-
dskog razvoja i slabom kvalitetom lokalnih ekosustava, takvi
scenariji pribliit e stanju nesposobnosti nadlenih institucija
za osiguravanje normalnih uvjeta za ivot te ozbiljnoj degrada-
ciji u okoliu. Premda su povezani, potrebno je nainiti razliku
izmeu utjecaja klimatskih promjena i problema osiguranja do-
voljne koliine energenata za drutva. Klimatske promjene ima-
ju najvei utjecaj na siromane zemlje i zemlje u razvoju, gdje
sustav i bez njihova negativnog utjecaja ima problema s funk-
cioniranjem i osiguravanjem najvanijih potreba na dnevnoj
razini. Dodue, ovdje treba dodati kako imamo i niz ekonomski
razvijenih zemalja koje bi uslijed takvog scenarija imale proble-
ma, a najbolji primjer je potpuni kolaps djelovanja u SAD-u
nakon uragana Katrina 2005. godine. to se tie eventualnih
problema s opskrbom fosilnih energenata, ekonomski najboga-
tije zemlje e tu imati vee probleme od siromanijih zemalja,
jer su u ovom trenutku iznimno potroaka drutva ranjivija na
nedostatak "uobiajene dnevne doze" fosilnih goriva. Problem
Lal bl all ol$Aa
je to s obzirom na dosadanje trendove razvoja, sve vei utjecaj
klimatskih promjena ide paralelno sa sve veim cijenama i ne-
dostatkom dovoljne koliine fosilnih energenata, pa e ta dva
procesa utjecati na cijeli svijet. Hrvatska tu kao zemlja bogatog
ekosustava i bioraznolikosti, visokog indeksa ljudskog razvoja
te rasta sposobnosti djelovanja sredinjih, upanijskih, gradskih
i lokalnih uprava, treba provoditi politiku smanjivanja ovisnosti
drutvenog razvoja o fosilnim gorivima. Samo kad nas ta vraja
koordinacija izmeu svih nadlenih i zainteresiranih ne bi to-
liko prijeila.
Zato su u ovom poglavlju dobili zasluene ovacije svi oni
akteri koji ve koriste alate za odrivi razvoj kod nas. Oni to
zasluuju jer njihovi primjeri pokazuju kako su zapoeli svoj
put prema odrivijem razvoju bez kalkulacija, s kirurki preciz-
nim mjerama i ciljevima te odlunou i smjelou kakva upra-
vo nedostaje onim nekoordiniranim nadlenjakoviima. Isti
pljesak na otvorenoj sceni ide i svim onim borcima i borkinja-
ma na terenu koji gotovo svakodnevno sprjeavaju ili saniraju
tete stvarane od strane zastupnika spominjanih prepreka za
odrivi razvoj.
Kako sam rekao, za mene su oni ljepa strana Hrvatske, a
jednog lijepog dana kada emo ivjeti odrivi razvoj, sjetit emo
ih se kao naih temelja, kao korijena iz kojih je niknuo odrivi
ivot.
6.
Lko i e o t
ka d a ka /e l i i
ota
Prije nekoliko godina bio sam na jednoj velikoj svjetskoj
konferenciji o edukaciji za odrivi razvoj, koja se za vie od
tisuu ljudi odravala u bivoj tvornici automobila u Torinu. Na
poetku su se izredali dokoni politiari s uvodnim pozdravima
koji su se uobiajeno pretvorili u istovjetna nabrajanja svega
korisnog to su uinili za educiranje o odrivom razvoju, a da
ne spominjemo to e sve uiniti. U redu, na takvim masovka-
ma hoe i oni svojih pet minuta slave, ali to se oteglo kao i inae
kad politika govori skromno o svojim uspjesima, pa nije bilo
mjesta za glavne govornike koji su nas svojim predavanjima
trebali uvesti u temu konferencije. Organizatori su zamolili lju-
de koji imaju znanje i koji imaju to rei da skrate svoja izla-
ganja, jer vie nije bilo vremena. Meu njima bio je i Fritjof
Capra, jedan od najpoznatijih ekolokih mislilaca. Doao je na
pozornicu mirno i pristojno kakav ve je i kazao neto u stilu
kako je odrivi razvoj, a posebno edukacija za odrivi razvoj
kompleksna i ozbiljna tema, koja nije fast food da je se moe
Lal bl all ol$Aa
zguvati u par minuta i pljucnuti na podij, te kako odbija saeti
svoje predavanje, jer sudionici i sudionice konferencije ne bi
dobili pravo znaenje ekopismenosti, o emu je htio priati.
Ode on s pozornice iz protesta, a ode i ton tako da je nastao
muk u ogromnoj dvorani. Koji lik i faca, tako treba majstore i
to, i nakon prvotnog stanja oka krenem skupa sa skoro cijelom
dvoranom na noge i udri u pljesak i urlanje. Prekrasna patetika
se mogla mirisati u zraku, kao u Drutvu mrtvih pjesnika ili u
Mirisu ene - one scene na kraju.
Na svu sreu nama je ovo s Caprom bio poetak. Organiza-
torima je bila totalna blamaa i nekako su uspjeli privoljeti Ca-
pru na cijelo predavanje u jednoj od dvorana, s novim terminom.
Tog sam dana odluio izbaciti sve drugo iz rokovnika i stati do-
voljno rano ispred tajne dvorane, da izbjegnem histeriju, pa sam
unato guranju znanja gladne ekipe uspio ui i sjesti, znatieljno
kao maka kad prvi put vidi kota kako se vrti. Znao sam i prije
za Capru i svialo mi se kako je opisivao "mreu ivota", ali,
iskreno, u mnogim svojim starijim izdanjima i knjigama bio mi
je poesto nedokuiv, formulast i, da skratim, ostavljao me s ve-
likom milju koja se pretvara u zvuk hm i onda jo tri tokice. U
Torinu je Capra odrao predavanje u kojemu je saeo svoje misli
i povezanosti svega u mrei ivota, o stanju u svijetu i globalnim
problemima, ali i o ekopismenosti kao rjeenju, kao prvom ko-
raku na putu prema osvjetavanju i obrazovanju za odrivi razvoj.
Bio je zadivljujue jasan i slikovit, predan komunikaciji i otvoren
u diskusiji, jezgrovit kada je iao unutra u bit stvari i irok kada je
opisivao plat svih nas, cijelog planeta. Sve mi je sjelo. Topio sam
se kao okolada na vrelom suncu i upijao svaku trunicu frekven-
cije Caprine energije, razgoraenih oiju i otvorenih uiju ko da
sam vidio ne smijem vam priznati to.
No, kako sam rekao, meni je ekopismenost pojasnila mno-
ge upitnike i legla kao amar budali i vrijeme je da sada legne i
vama kao najvaniji dio knjige. Mogli bismo moda otii dalje
u povijest, ali trenutak kada smo krenuli pumpati iluziju da smo
odvojeni od prirode i da nam je ona nepresuni bunar naih
megalomanskih elja moe se ugurati u 17. stoljee i u postav-
Lal kl$e Lm l $o aAZu Am aA /Le bZlm l+ m l oA
ljanje temelja modernoj znanosti, a zapravo u ideoloko asfalti-
ranje auto-ceste kapitalizmu od strane prvaka ondanje misli
Francisa Bacona, Renea Descartesa, Isaaca Newtona i drugih.
Ono to je bitno u cijeloj kampanji jest totalno guenje svijesti
o cjelini i povezanosti dijelova unutar nje. Otad je sve postalo
izolirano i rascjepkano, poput razbacanih sliica od kojih se vie
ne eli sloiti cijela slika, a to je imalo utjecaja i na nas same te
smo poeli sebe parcelizirati na organe i tekuine, duu i tijelo,
srce i um, kao da to nije meusobno povezano i kao da smo
strojevi koji se mogu sklopiti i rasklopiti, ovisno o potrebama
sustava. Ako smo se izolirali od svijeta kojem pripadamo i o
kojem ovisimo, ako smo se izolirali od ljudi oko nas i na kraju
krajeva sami od sebe, onda je jasno da poploavamo put ne-
odrivosti koji negdje ima svoj kraj.
Ekosustavi nas ue kako nema kraja i kako sve postoji u
ravnotei, kako je kraj jednoga poetak drugoga, kako je kraj
jedne poetak druge. U ekosustavima postoji odrivost, meu-
sobno proimanje milijuna bia i tvari, postoje odrive zajedni-
ce biljaka, ivotinja i sitnih organizama. I sve ide u krugovima,
u ciklikim procesima materije i energije. I mi smo bili dio tog
svijeta u veini vremena koliko obitavamo na planetu, ivjeli
smo u priama, zajednicama i civilizacijama koje su potovale
te procese, njegovale ih i ivjele u ravnotei.
Capra nas poziva da se ponovno educiramo, da ponovno
nauimo ivjeti odrivost, da ponovno nauimo pisati Zemljine
note u kajdanci naeg ivota, da nauimo biti ekopismeni. Po
njemu "biti ekoloki pismen znai shvaati principe organiza-
cije odrivih zajednica u ekosustavima te koristiti te principe za
stvaranje ljudskih zajednica" (1997: 289). S obzirom da sam se
ve tada pomalo bavio permakulturom koja za sebe kae da je
nain dizajniranja odrivih i uravnoteenih ljudskih prostora i
zajednica uenjem od modela iz ekosustava (Whitefield, 2004),
bilo mi je simpatino kako razliiti ljudi mogu doi do istog
zakljuka ili ideje.
Da bismo se mogli poeti ekoloki opismenjavati potrebno
je prvo osvijestiti iz koje pozicije kreemo. Prepreke za odrivi
Lal bl all ol$Aa
razvoj te problemi koje proizvodimo u svijetu, kao i naa nespo-
sobnost da shvatimo njihovo znaenje i meusobnu poveza-
nost, oiti su primjeri kako naa dananja civlizacija, kako svi
mi, a posebno upravljai svijetom, pate od "krize percepcije". Ta
kriza proizlazi iz svjetonazora koji nije u stanju sagledati boga-
tstvo i vrijednost cjeline te povezanost njenih dijelova, pa tran-
ira planet na profit i linearni rast, koliine izlovljene ribe i
urode glavnih usjeva, na godinji rast BDP-a i udio humanitar-
ne pomoi siromanima, na bogate i one koji ne znaju ih ne-
maju te sree, na psiholoke bolesti i otrgnute udove, na usam-
ljene due i virtualna prijateljstva.
Capra istie kako za izlazak iz tog starog svjetonazora tre-
bamo promijeniti percepciju na sljedeim razinama:
1. Od dijelova prema cjelini.
Ekosustavi se ne mogu rascijepati na odijeljene dijelove i
promatrati odvojeno bez svijesti o njihovoj povezanosti sa cje-
linom. Niti ih se moe iskoritavati izolirano s oekivanjem
kako se to dugorono nee reflektirati na cijeli sustav. Svi dije-
lovi sustava su vani, a opet vani samo u odnosu na cjelinu.
2. Od stvari prema odnosima.
Ekosustav nije samo puko nabrajanje vrsta, ve povezana
zajednica gdje postoje odnosi izmeu razliitih dijelova. Po-
stoje razne mree odnosa. Ekosustavi su mree ivota koje se
sastoje od mrea unutar mrea.
3. Od objektivnog znanja do znanja odreenog kontekstom.
Ako smo shvatili vanost i vrijednost cjeline, onda sistem-
skim miljenjem shvaamo stvari samo unutar konteksta, ime
osiguravamo da neto objanjavamo unutar stvarnog okruenja,
a ne prema naim vlastitim vrijednostima ih osjeajima.
4. Od kvantitete do kvalitete.
Unutar stare znanosti i unutar opsjednutosti linearnim kre-
tanjem profita svemu se tei odrediti koliina. Dapae, stari
svjetonazor funkcionira po pravilu: ako se neemu ne moe
odrediti mjera ili cijena, onda to niti ne postoji. Ali odnosi i
kontekst ne mogu se izvagati.
5. Od strukture do procesa.
Sustavi se razvijaju i mijenjaju pa je zato, ako elimo shva-
titi ive strukture, vano shvatiti obnavljanje, promjenjivost i
transformiranje.
6. Od sadraja prema primjerima.
Kada iscrtamo mapu odnosa, pronaemo one koji se pona-
vljaju i njih zovemo primjerima ili obrascima. Umjesto da is-
kljuivo prouavamo strukturu ekosustava, pokuavamo shvati-
ti obrasce od kojih se sastoje ili po kojima djeluju (2005: 20-
21). Capra (1997) na drugom mjestu kae kako su zapravo
kvantni fiziari lijepo pokazali da dijelovi uope ne postoje. To
to mi nazivamo dijelovima, zapravo su obrasci nerazdvojne
mree odnosa. Jasno je kako su sve ove promjene meusobno
povezane, nadopunjuju se i proizlaze jedna iz druge te se pono-
vno susreu u mrei.
Tu se naglaava kako su tri kljuna kriterija za ivot: obras-
ci, strukture i procesi, meusobno povezani.
Prije nego krenemo u izgradnju odrivih zajednica potreb-
no nam je shvatiti est principa ekologije koji su presudni u
podravanju ivota:
1. Mree
Svuda ih nalazimo i svi su im ivi sustavi u prirodi skloni.
Granice izmeu njih nisu granice razdvajanja nego granice
identiteta. Na tim granicama ivi sustavi komuniciraju s drugi-
ma te pronalaze resurse za sebe.
2. Krugovi
Materija i energija stalno krue. Unutar tog neprestanog
kruenja "otpad" iz jednog ivog sustava postaje hrana ili resurs
drugoga. Cjelina nikada ne osjeti otpad. Tako materija stalno
krui kroz mreu ivota.
3. Solarna energija
Sav ivot, cjelokupno kruenje u prirodi nastaje od solarne
energije kroz proces fotosinteze.
Lal kl$e Lm l $o aAZu Am aA /Le bZlm l+ m l oA
Lal bl all ol$Aa
4. Partnerstva
Izmjena energije i resursa u ekosustavima podrana je sve-
proimajuom suradnjom. ivot na planetu nije nastao borbom
i gaenjem drugih, ve kroz suradnju, partnerstva i umrea-
vanja.
5. Raznolikost
Ekosustavi ostvaruju ravnoteu i otpornost kroz bogatstvo,
raznolikost i kompleksnost svojih mrea. Sto je vea raznoli-
kost, to je vea i otpornost sustava na neugodnosti koje ga mo-
gu snai.
6. Dinamika ravnotea
Ekosustavi su fleksibilne mree koje se uvijek mijenjaju, va-
riraju, titraju. Ta fleksibilnost je posljedica viestrukih veza
povratnih petlji koje odravaju sustav u stanju dinamike ravno-
tee. Svi ukljueni tee vlastitoj optimalnosti, ako previe nara-
stu sustav se izbacuje iz ravnotee, ali s obzirom na svoju dina-
minost i veu raznolikost, ponovno je postie nakon nekog
vremena (Capra, 2002: 231).
Jasno, nema potrebe negirati i razlike izmeu ekosustava i
ljudskih zajednica. Mi smo stvorili neke nae oblike komunika-
cije, jezik i kulturne obrasce kakvi ne postoje u ekosustavima,
stvorili smo demokraciju i manipuliranje, pohlepu i medije,
glad i muenje. Stvorili smo i suosjeanje i dobrotu, solidarnost
i meusobno pomaganje, empatiju i skrb za nemone. Za izdi-
zanje i jaanje aktera koji koriste alate iz prethodne reenice,
trebat e nam jezik i principi razmiljanja primjereni naoj kul-
turi. No, unato tome, smatram da ekolokim opismenjavanjem,
uenjem o ravnotei i meusobnoj povezanosti u ekosustavima,
shvaanjem odrivosti u ekosustavima, moemo i sami nauiti
ivjeti odrivo. U iznimnoj knjizi The Culture of Make Believe
(2004), Derrick Jensen kae kako inimo zlo jedni drugima jer
smo svijet liili subjektivnosti. Drugim ljudima, biima, prirodi
ukidamo njihovu osobnost, a samim tim i vrijednost kao vanim
dijelovima cjeline. Ako nekoga ne priznajemo kao osobu, otva-
ramo put sumnjama pa ak i mrnji.
Lal kl$e Lm l $o aAZu Am aA /Le bZlm l+ m l oA
Capra istie (2002: 230) kako ne moemo izgraditi odrivu
zajednicu bez ekoloke pismenosti, bez "razumijevanja principa
organizacije, zajednikog svim ivim sustavima koji shvaaju
kako su se ekosustavi razvili da podre mreu ivota". I svi mi
ljudi dio smo te mree ivota. Ako ponemo ivjeti odrivo i sa
svijeu da smo svi vani i bitni te da smo i mi jedna mrea
unutar mree ekosustava, onda emo povijesti ostaviti i mnoge
opaine i zlobe koje pritiu na planet i ljude na njemu nita
manje od ekolokog otiska.
Ako shvatimo meupovezanost i vanost odnosa izmeu
nas u ljudskoj zajednici, vrlo je vjerojatno kako emo manje
biti u stanju initi nekome zlo ili negirati da se to dogaa. U
odrivoj ljudskoj zajednici postoji svijest o meusobnim odno-
sima, pa je jasno da ako njegujemo zajednicu kao cjelinu, nje-
gujemo i te odnose.
Upravo zato to je na ekonomski pa ak i osobni sustav
podeen na linearni rast, dogaa se napad na ekosustave gdje je
sve podeeno na ciklike obrasce. Ako redizajniramo nae vi-
enje svijeta, razvoja vlastitih osobnosti, pa i ekonomskog su-
stava, na ciklike obrasce, svladali smo takoer velik dio koraka
u prilagodbi principa iz ekosustava na nae ljudske zajednice.
Sunce kao izvor gotovo svih energija na naem planetu ve sam
dosta obradio u poglavlju Vjebanje i trebamo samo nastaviti
vjebati tako da nam ono da to vie energije bez ugroavanja
ravnotee. Partnerstva su takoer lijepi princip koji moemo
nauiti i primijeniti. Znamo iz naih meusobnih odnosa kako,
imamo li s nekim dobar odnos, uimo iz dinamike tog odnosa,
osjeamo da se i mi iz njega ili pomou njega razvijamo. Tu se
takoer vidi veliki razdor izmeu principa ekosustava i naeg
sustava. Umjesto natjecanja trebamo suradnju, umjesto ekspan-
zije ouvanje, umjesto dominacije partnerstvo (Capra, 1997).
Zamislite isto tako da, kao to smo pisali u Vjebanju, pokrije-
mo naa polja s raznolikim biljkama i organizmima, kao to je
u svakom ekosustavu, a ne s monokulturama, gdje hektare i
hektare prekriva jedna uboga i to hibridna ili genetski modifi-
cirana vrsta. Zamislite da u naim drutvima slavimo razno-
Lal bl all ol$Aa
likost i vrijednost svake jedinke, umjesto da mrzimo ljude zato
to su druge boje koe, vjere, iz drugog grada ili vole voditi
ljubav na drugaiji nain od nas. Ekosustavi nas ue da to je
sustav raznolikiji, ima vee anse za razvoj i dinamiku, te vee
anse da opstane u tekim trenucima ili neravnoteama. U raz-
nolikom i umreenom sustavu ako i doe do prevelikog opte-
reenja ili stresa u jednom njegovom dijelu, drugi dio sustava e
zbog svoje povezanosti i otpornosti lake pokrpati potrgane ni-
ti i vratiti sve u stanje ravnotee.
No kao to je reeno u poglavlju o nedostatku znanja i
svijesti, ponovno podsjeam kako nee biti dovoljno samo opi-
smeniti se, odnosno opskrbiti se znanjem o principima ekosu-
stava, ve kako su nam potrebne i drugaije vrijednosti. Bez
usvajanja vrijednosti koje potuju odrivost i pravdu, neemo
biti u stanju iznjedriti novu percepciju i svjetonazor. Time vrije-
dnosti postaju neodvojiv dio percepcije.
Fritjof Capra (2002) istie kako ekoloki dizajn dolazi od-
mah, kao prvi korak nakon usvajanja ekoloke pismenosti, zato
to je za praktinu primjenu odrivog razvoja potrebno dizajni-
ranje za sve sektore. Tu se nalaze mnogi alati i akteri koje smo
spominjali u Vjebanju, oni ve danas dizajniraju brojne sekto-
re odrivog razvoja.
Ekoloka pismenost mora traiti aktere koji e je prigrliti:
znanstvenike, drutvene aktiviste, politiare, poslovne ljude, ali
mora nai i prostore svoje primjene: uionice i kole, urede i
tvornice, gradove i drave. Sada vam je jasno kako dosta pri-
mjera iz Vjebanja moemo shvatiti kao pionire ekopismenosti.
Ona je u mnogim primjerima koje smo naveli jo uvijek
nedoreena, nepovezana, necjelovita, ali je iskrena i krenula je s
pisanjem svoje prie. Vano je da shvatimo kako ekopismenost
ne postoji bez prakse, bez primjene u stvarnosti.
Capra zadovoljava svoje potrebe za praksom odrivog
razvoja radei u Centru za ekoloku pismenost u Berkeleyu
(SAD), gdje poduavaju "pedagogiju koja facilitira razumije-
vanje uenja osnovnih principa ekologije i duboko potovanje
za ivi svijet kroz eksperimentalni, participativni i multidisci-
Lal kl$e Lm l $o aAZu Am aA /Le bZlm l+ m l oA
plinarni pristup" (2005: i IV). Na njihovoj internet stranici
(http://www.ecoliteracy.org) opisane su prie kako se ekopis-
menosti ui djecu, mlade i studente.
* * *
Sa svim to je do sada ispriano o ekopismenosti doli smo do
same biti, same jezgre, sutine knjige. Moemo se svi zapitati:
otkuda krenuti, to nam je potrebno na poetku, gdje se kriju i
gdje se otkrivaju alati koje spominjemo? to nam treba? Gdje da
ostavimo svoj potpis nakon to usvojimo ekopismenost?
Potrebno je u nama samima promijeniti etiri vana dijela
nae osobnosti i naeg djelovanja u svijetu, etiri vana elemen-
ta koji nas opisuju kao osobe. Rije je o etiri sutinske sposob-
nosti koje su nam potrebne za stvaranje odrivih zajednica.
Potrebno nam je izgraditi i doivjeti promjenu u nainima kako
razmiljamo, kako emocionalno doivljavamo svijet, kako i to
moemo stvarati i kreirati, te na kraju kako funkcioniramo. Na
slici je zorno prikazano gdje se nalaze podruja unutar kojih su
nam potrebne promjene i koje elemente sadre ta podruja:
1. Glava (kognitivna sposobnost)
- razvijanje sposobnosti za sistemsko miljenje,
- shvaanje est principa ekologije koje smo spominjali,
- kreativno i fleksibilno razmiljanje i orijentiranost na rje-
avanje problema,
- sposobnost shvaanja dugoronosti i irine naih odluka i
djelovanja.
2. Srce (emocionalna sposobnost)
- osjeaji brige i skrbi, empatije i potivanja drugih ljudi i
drugih bia,
- prihvaanje i potovanje razliitih perspektiva, motivacija
i intencija,
- predanost pravdi i jednakosti prava te ukljuivanje sviju u
procese.
Lal bl all ol$Aa
3. Ruke (aktivna sposobnost)
- stvaranje i koritenje alata i stvari koje su potrebne u
svakoj odrivoj zajednici,
- manje prigovaranja, a vie rada i praktine akcije,
- primjena ekolokog znanja za prenoenje ekolokog di-
zajna u praksu,
- sposobnost napredne primjene energije i resursa.
4. Duh (sposobnost povezivanja)
- osjeaji potivanja i divljenja prema prirodi,
- cijeniti Zemlju i sva iva bia,
- imati jaku i duboku vezu te shvaati vlastitu poziciju u
svijetu, da ne kaem svemiru,
- osjeaji povezanosti i slinosti s prirodnim svijetom i
irenje tog osjeaja u drugima.
Ovo su sposobnosti bez kojih ne moemo krenuti u stva-
ranje odrivih zajednica. Potrebno nam je dosegnuti znanja
Lal kl$e Lm l $o aAZu Am aA /Le bZlm l+ m l oA
kako odrivost ivi i kakvi su odnosi unutar nje, a ne da znamo
samo neto iz podruja u kojem smo kod kue, odnosno potreb-
no je da smo manje fahidioti, a vie mudre holistike glave.
Potrebno nam je osjetiti veu ljubav za planet i ljude, umje-
sto da kao dosad neto brboljimo o odrivom razvoju i brizi za
budunost planeta, nau djecu i unuke, a ponaamo se kao za-
dnje neznalice ili, kao to smo rekli, kao zadnji ovisnici.
Potrebna nam je vea sposobnost da proizvodimo i stvara-
mo, da znamo praktino koristiti alate i rjeenja, a ne da smo,
boe mi oprosti, ovako kljakasti i ne znamo promijeniti arulju,
a ruke nam slue samo za kuckanje po tastaturi. Potrebno je da
postanemo holistiki dizajneri naih ivotnih prostora.
I na kraju nam je potrebno da na sebe priljubimo plat
energije koja funkcionira pozitivno i aktivno u odnosu na oko-
linu i druge ljude i druga bia. Nazovite to duhovnou, vibrom,
furkom, aurom, aureolom, kako god vam drago, ali svatko od
nas ima oko sebe odreenu energiju kojom komunicira s okoli-
nom.
Ono to je vano jest da ove sposobnosti, kao i principe
ekologije, shvatimo kao meusobno povezane. Ne moemo
imati samo jednu sposobnost i krenuti stvarati odrive zajedni-
ce. To i jest problem mnogih ljudi koji su se fokusirali samo na
jednu sposobnost i nije im jasno gdje zapinje.
A potpuno je jasno i oekivano da zapinje i kripi, dahe i
koi, jer i sam odrivi razvoj je kompleksan i raznolik pa je
logino da, elimo li ga prakticirati, ne moemo ostati skuenih
misli, zarobljena srca, trapavih ruku ili hladne energije. Ne mo-
emo stvarati odrivi razvoj i zajednice ako smo samo jaki u
glavi i rasturamo konceptima i idejama, a ostajemo usamljenog
srca. Ne moemo stvarati odrivi razvoj i zajednice ako emo
samo biti vrckastog duha i voljeti prirodu pa to prikazivati jedi-
no tancanjem u bijelim haljama po livadama i poljima te gr-
ljenjem i mrenjem stabala. Da me krivo ne shvatite, to su super
odlike, posebno je stablu super kad ga produhovljena osoba
epa i kae joooj, kako te volim, ali to jednostavno nije dovoljno
za stvaranje odrivih zajednica u njihovoj punoj velianstveno-
Lal bl all ol$Aa
sti i bogatstvu. Potrebna nam je sinergija i proimanje energije
i materije izmeu svih etiriju sposobnosti. Jasno, potpuno sam
svjestan kako je to lake napisati nego ostvariti, ali kroz meu-
sobno pomaganje i solidarnost, kroz dijeljenje znanja i vjetina,
kroz hrabrenje i dijeljenje ljubavi, mislim da emo osjetiti kako
smo se upravo otisnuli na najvanije i najljepe putovanje.
Radi uspjenog realiziranja edukacije i osvjeivanja za odr-
ivi razvoj bit e nam potrebno usvojiti naela ekoloke pisme-
nosti, iji "segmenti bi mogli biti znanje, vjetine, osjeaji i
ponaanja, odnosno osobna ukljuenost, odgovornost i aktiv-
nost" (Lay, 1998: 164).
Znanje i vjetine, osjeaji i ponaanje, odgovornost i aktivi-
zam, nae ukljuene osobnosti, i to sve na jednom mjestu, u
nama samima, u drugima oko nas.
7.
k e a k a
e a o,etk
I eto nas, ljudi dragi. Doli smo do kraja, ili moda do
poetka. Kako nas je lijepo nauio Fritjof Capra, svaki kraj krije
i neki novi poetak.
Na naem poetku druenja razgibavali smo modane viju-
ge mislima o odrivom razvoju i kako je on zapravo danas po-
stao potapalica u svakodnevnom askanju ili poligon za razne
manipulacije i pretvaranja.
Nakon te jutarnje gimnastike krenuli smo podvui crtu i
malo podebljati stanje odrivog razvoja s brojkama kroz analizu
dva indikatora odrivosti: ekolokog otiska i indeksa ljudskog
razvoja. Tu nam je glavni cilj bio objasniti njihov zajedniki
utjecaj na odrivi ili neodrivi razvoj nekog drutva.
Ekoloki otisak predstavlja trenutno najprecizniji i najobu-
hvatniji indikator odrivosti koji mjeri nau potronju resursa.
Indeks ljudskog razvoja u sebi sjedinjuje druga dva stupa odr-
ivog razvoja: ekonomiju i drutvo te nam daje odgovor o kva-
liteti ivota nekog drutva. Uputili smo se i u skeniranje otiska
malo dubljim uvidom u podruja koja ga ine: od energije i
transporta, preko hrane i biokapaciteta, do otpada i konzume-
rizma. Slika na kojoj su prikazane pozicije drava i za ekoloki
Lal bl all ol$Aa
otisak i za indeks ljudskog razvoja, dovoljno govori za sebe i
bez previe komentara. Ta slika ogledalo je dananjeg svijeta,
rastrganog izmeu potrebe da se zadovolji kvaliteta ivota za
to vei broj ljudi i nae nesposobnosti da to uinimo bez pre-
velikog ekolokog otiska s obzirom na bogatstvo i snagu glo-
balnog biokapaciteta. To je pukotina koja upozorava o velikim
podjelama u svijetu. Ozbiljnost situacije moe se iitati u go-
tovo praznom pravokutniku gdje se susreu odrivi ekoloki
otisak i visok indeks ljudskog razvoja.
Ekoloki otisak i indeks ljudskog razvoja istovremeno su
problem i rjeenje. Prikazuju nam zorno i jasno neodrivost i
podijeljenost u razvoju dananjeg svijeta, a istodobno u sebi no-
se i poruku, sjeme kojim se mogu uzgajati rjeenja za smanjenje
ekolokog otiska uz odravanje kvalitete ivota.
Njihove vrijednosti posljedice su jaine i sveprisutnosti pre-
preka za odrivi razvoj. Izdvojili smo kao najvanije etiri pre-
preke koje su meusobno povezane pa krenimo odostraga.
Nedovoljna osvijetenost politikih i ekonomskih elita te nein-
formiranost i slaba educiranost javnosti za odrivi razvoj uzro-
kuju prevlast neodrivih politika kod elita, te pasivnost i pesi-
mizam kod javnosti. Kao posljedicu u podruju ekonomije kod
elita imamo stvaranje sustava koji kao jedinu vrijednost priz-
naje profit te neobazrivi i nekontrolirani rast, a kod javnosti
utopljenost u povrni konzumerizam bez paralelnog poveanja
zadovoljstva u ivotu. Kvaliteta ivota zahtijeva ire obzore od
pukog gomilanja novca. Socijalni psiholog David Myers to je
lijepo opisao "sindromom poveanja bogatstva, a smanjenja
duha", jer "imamo vee kue, a slomljena srca, vee plae, a
manju etiku, veu sigurnost, a manja prava" (Laszlo, 2006: 69).
Kao posljedicu tih dviju prepreka, analizirali smo klimatske
promjene i ratove za resurse. Klimatske promjene predstavljaju
trenutno najvei izazov za ovjeanstvo i dugo nam treba da ih
spoznamo i suoimo se s potrebom djelovanja protiv njihovih
negativnih posljedica. Ovdje se najbolje vidi kako prepreke utje-
u jedna na drugu, jer naa nesklonost i nesposobnost aktivnog
odnosa prema rjeavanju problema uzrokovanih klimatskim
kl Le A al AZr kl Le A kl Loar
promjenama imaju uzrok upravo u prevelikoj snazi ostatka pre-
preka za odrivi razvoj. Ratovi za resurse odaju sliku dananjeg
svijeta, gdje je nevjerojatna kratkovidnost elita najmonijih ze-
malja svijeta, a vrlo esto i onih koje obiluju prirodnim resursi-
ma, jer se ponaaju kao da imamo alternativni planet. Dodajmo
tome i beutnost u krenju prava ljudi koji stoje na putu dalj-
njem nekontroliranom iskoritavanju resursa. Monbiot (2006)
istie kako svaka generacija ima svoj tabu, a na je smanjenje
dostupnosti resursa koji su nam osigurali izgradnju naih dru-
tava. Ne priamo o tome, jer si ne moemo to predoiti. To je
civilizacija negiranja.
Upravo zbog meupovezanosti prepreka za odrivi razvoj,
ne moemo raditi na rjeavanju samo jednog njihova dijela, bez
zahvaanja ostalih. Bez osvjeivanja i edukacije za odrivi raz-
voj nerealno je oekivati promjenu vrijednosti i naela koja
vrijede u ekonomiji, jer bez drugaijih pravila i odnosa u tom
podruju, globalni kasino e se i dalje kockati s naom budu-
nosti. Bez prihvaanja potrebe aktivnog pristupa smanjivanju
utjecaja klimatskih promjena, nerealno je oekivati da e se
smanjiti koliina i intenzitet ratova za resurse koji se i vode
zbog prijeko potrebnih resursa za neodrivo funkcioniranje naj-
bogatijih drutava, pa i cijelog svijeta. Naa drutva su ovisna o
fosilnim gorivima i pred nama je dug put izlaska iz tog stanja
ovisnosti zbog kojeg smo spremni i vriti nasilje i agresiju nad
planetom, drugim ljudima i generacijama koje dolaze.
Nakon tih gadnih prepreka osjeali smo se malo jadno i bez
energije, pa smo krenuli u etvrto poglavlje s vjebanjem. Tu
smo se zbilja iznojili, ali i osjeali dobro i ugodno, jer se nismo
tedjeli u prikazivanju brojnih pokuaja ostvarenja visoke kvali-
tete ivota unutar granica biokapaciteta. Glavni cilj u tom po-
glavlju bio je pokazati kako se ekoloki otisak moe smanjiti
odgovornijom potronjom resursa, ekolokim dizajnom u naj-
vanijim sektorima drutva, energetski efikasnijim tehnolokim
rjeenjima koja ostavljaju manji otisak, odrivijim pristupom
transportu, poveanjem produktivnosti u proizvodnji hrane bez
ugroavanja kvalitete samog ekosustava, smanjenjem otpada i
Lal bl all ol$Aa
manjim zatrpavanjem planeta naim neodgovornim konzume-
rizmom te zatitom biokapaciteta. Tu smo posebnu pozornost
posvetili drutvenim akterima koji su kljuni imbenik rjeenja
kroz koritenje dostupnih i primjerenih alata za odrivi razvoj.
Potvrdili smo i neku prvotnu misao kako danas postoje i alati i
akteri za odrivi razvoj, ali i jo uvijek jae prepreke za odrivi
razvoj, koje onemoguavaju njihovu iru i aktivniju primjenu.
Potom smo se vratili kui i to sve ponovili za nau lijepu
plavo-zelenu kiflicu Hrvatsku. I doista smo imali to vidjeti kad
smo se vratili kui - ubrzani negativni trendovi rasta ekolokog
otiska i smanjenja biokapaciteta. Unato visokom indeksu lju-
dskog razvoja, stopa obrazovanosti nam je na iznimno niskim
granama, a ve nam se potroila tinta koliko smo puta isticali
znanje kao jedan od presudnih alata za odrivi razvoj. U slavljenju
naih lokalnih koraka prema odrivijem svijetu redale su se prie
koje nam griju srca, krijepe duu i pune grla pjesmama o hrabrim
etaima po stazama odrivosti. Obrecnuli smo se i na Strategiju
energetskog razvitka RH, a veinu potrebnih koraka za Hrvat-
sku trebamo pokrenuti u ovom smjeru:
provoenje ozbiljnih strategija smanjenja potronje i kori-
tenja efikasnog dizajna u svim vanim podrujima dru-
tva,
iskoritavanje obnovljivih izvora energije, posebno bio-
mase i sunca,
ouvanje te odrivo gospodarenje umskim fondom i voda-
ma u Hrvatskoj s obzirom na njegovu vanost i utjecaj,
ekoloka proizvodnja hrane u svrhu zatite okolia, pove-
anja kapaciteta proizvodnje, investiranja u socijalnu kom-
ponentu subgradskih i ruralnih krajeva te ublaavanja ne-
lojalne konkurencije,
unaprjeenje sortiranja i gospodarenja otpadom kao jed-
nim od najveih ekolokih problema Hrvatske,
smanjenje emisije u transportu te ublaavanje ovisnosti o
automobilima u cestovnom prometu jaanjem javnog
prijevoza u veim gradovima te eljeznike i autobusne
povezanosti,
kl Le A al AZr kl Le A kl Loar
investiranje u ispunjenje osam Milenijskih razvojnih cilje-
va, posebno u podruje obrazovanja te prestanak ivljenja
na dug.
Za ispunjenje svih osam Milenijskih ciljeva, medu koje spa-
da i odrivost okolia, prema Izvjeu o ispunjenju Milenijskih
ciljeva u Hrvatskoj, trebat e uloiti ukupno 940,5 milijuna ku-
na. Ovdje bi se kao velika opasnost mogao pojaviti utjecaj naeg
vanjskog duga od 40,2 milijarda eura, od ije je same vrijedno-
sti problematinija injenica to je proteklih godina rastao dva
do dva i pol puta vie od godinjeg BDP-a. Ti podaci stavljaju
Hrvatsku u poziciju oteanog ulaganja u daljnje osiguravanje
visokog drutvenog razvoja.
S obzirom na vanost ciljeva za poveanje kvalitete ivota
stanovnitva Hrvatske, a budui da iznos potrebnih ulaganja
nije pretjerano velik u odnosu na ukupni proraun, ispunjenje
bi trebalo biti jedan od prioriteta drutvenih aktera za odrivi
razvoj Hrvatske. Sa svojim posebnostima i kvalitativnim spe-
cifinostima, Hrvatska ima ansu da ouvanjem biokapaciteta i
zaustavljanjem rasta emisije staklenikih plinova smanji eko-
loki otisak, te zadri sadanju razinu visokog indeksa ljudskog
razvoja uz znaajna ulaganja u podruje obrazovanja.
Do sada je iznimno bogat i kvalitetan biokapacitet osigura-
vao ravnoteu u odnosu na potronju. Trendovi nas upozora-
vaju kako nam ekoloki otisak raste uz smanjenje sposobnosti
biokapacitata da nadoknadi tu potronju. Iz toga moemo izve-
sti zakljuak: Ako nastavimo dosadanje trendove, Hrvatska e
smanjivati i ograniavati mogunosti za aktivnu primjenu odri-
vog razvoja.
Nekako je moda logino da smo nakon Hrvatske, gdje
nam kaska obrazovanje o kvaliteti ivota pa kako nee obrazo-
vanje za odrivi razvoj, doli i do pjevanja Zemljinih nota kroz
ekoloko opismenjavanje kao poetni, presudni i najvaniji ko-
rak na putu osposobljavanja nas samih za stvaranje odrive lju-
dske zajednice. I to zajednice prakse. Ekopismenost je najbolja
masaa za nae izmrcvareno tijelo i duu. Kako je to lijepo
Lal bl all ol$Aa
reeno u vizionarskoj knjizi o spontanoj evoluciji, trebamo na-
pustiti svjetonazor koji nas dri u kavezu praznine i koji nas je
uvjerio kako e nas novac uiniti sretnima, oruje sigurnima,
lijekovi zdravima, a ovisnost o dananjim medijima informira-
nima (Lipton and Bhaerman, 2009). S ekolokom pismenou
postajemo sposobni prakticirati odrivi razvoj.
U knjizi smo isticali kako nam je najpotrebniji odrivi raz-
voj onaj koji e biti primjenjiv i odluan. Primjenjiv znai da je
praktian, da nije jedna od mnogih tehnolokih nada ili teko
izvediva i skupa nadopuna fosilnim gorivima. Odluan znai da
iza njega postoji volja za djelovanjem i drutvena svijest o raz-
voju koji ne ugroava okoli i zdravlje ljudi. Jedan od veih iza-
zova rada bio je pokazati kako postoje drutveni akteri za takav
odrivi razvoj i kako koriste brojna znanja i tehnologije, alate i
vjetine, modele i strategije za aktivnu primjenu svojih razvoj-
nih planova. Potreban nam je aktivan pristup, smjeten izmeu
zlogukih proroka koji nagovjeuju neizbjean smak svijeta i
apatinog stajalita kako se "nita ne moe uiniti". Samo tako
emo se baviti uzrocima globalnog osiromaenja, klimatskih
promjena i politike nestabilnosti. Samo tako emo shvatiti
zato su se problemi uope i pojavili. I koje odgovore zahtije-
vaju. Trebali bismo se vie koncentrirati na konkretna rjeenja
nego na "izgradnju alternativno pogonjenih luksuza koji fun-
kcioniraju po istoj paradigmi koju bismo trebali napustiti"
(Ruppert, 2006).
Politike elite su dosad uglavnom investirale u podruje
opskrbe, pokuavajui osigurati utrku obnovljivih izvora ener-
gije s fosilnim gorivima. Ti me se zapravo ne dovodi u pitanje
nain na koji troimo energiju i nema preispitivanja naeg i-
votnog stila. Energiju moemo troiti neracionalno i bahato,
neovisno o tome dobivamo li je iz elektrane na mazut ili vje-
troelektrane. Budui da je rije o jednom od temeljnih stajalita
u knjizi, moemo ga jo jednom ponoviti. Nemogue je zamije-
niti sadanju potronju fosilnih goriva s bilo kojim od obnovlji-
vih izvora energije, a posebno se situacija komplicira ako
ukljuimo proizvodnju hrane te iskoritavanje biokapaciteta.
kl Le A al AZr kl Le A kl Loar
Premda se nekako nazire i u prii o vjebanju za manji oti-
sak, a i u prii o ekopismenosti, dosad nisam izravno naglasio
pravednu raspodjelu, bez ega nema odrivog razvoja, upravo
zato to trebamo osvijestiti kako ivimo na jednom planetu koji
ima jedan biokapacitet.
Obnovljivi izvori mogu osigurati pristojne koliine ener-
gije, ali ne za neodrivi ivotni stil prosjene osobe iz zapadnih
zemalja. Isto tako, energetska efikasnost ima smisla ako prihva-
timo da svatko od nas ima pravo na jednaku potronju energije.
Svatko od nas ima pravo na jednaki ekoloki otisak. I ovdje
nam je potrebno usvojiti koncepte primjenjivosti i odlunosti.
Primjenjivost se ogleda u sposobnosti koncepta pravedne
raspodjele da bude ostvariv i u skladu s realnou. Znamo ko-
liko je to vano, jer ponekad i ekoloki svjesni i socijalno pra-
vdoljubivi pojedinci nude nerealna i neostvariva rjeenja. Ako
su i ostvariva, vrlo esto tim pojedincima nedostaje drutvene
moi da promoviraju i osiguraju koritenje tih rjeenja. To je
najoitije u nesposobnosti kreiranja globalnog ugovora koji bi
nas odveo u tom smjeru.
Problem s ugovorima koji reguliraju pitanja odrivog raz-
voja, problem s neuinkovitou brojnih konferencija i strate-
gija o odrivom razvoju jest nepostojanje jasnog i preciznog
vremenskog roka kada bi se odreene aktivnosti i programi tre-
bali i ostvariti. Preciznije, aktivnosti i programe ne prati nikakav
obvezujui dokument koji onda za sobom povlai i odreenu
odgovornost, da ne kaemo kaznu zbog neispunjavanja obea-
nja iz potpisanih dokumenata. Primjerice, Kyoto protokol e
zavriti fijaskom bez da itko od upravljaa svijetom, a onda i nas
drugih, shvati da je ita propalo.
Jedno od konkretnih i primjenjivih rjeenja koje ide u smjeru
pravedne raspodjele jest ideja Aubreya Meyera s Instituta Global
Commons u kojoj se istie kako svijet za pravedno, postupno i
efikasno smanjenje emisije CO
2
treba usvojiti dva modela djelo-
vanja: "contraction and convergence" (stezanje i pribliavanje).
Stezanje znai dogovor o globalnom smanjenju emisije CO
2
kako se ne bi prela toka od 2C. Iza modela pribliavanja stoji
ideja o kretanju prema uravnoteenoj emisiji, odnosno o pravu
na globalnu emisiju po glavi stanovnika koja bi se dodjeljivala
svakoj dravi. Dakle, rije je o primjeni dvaju jedino valjanih i
primjenjivih principa: prvi istie kako je potrebno smanjiti emi-
siju staklenikih plinova, posebno CO
2
a drugi kako globalno
upravljanje tim procesom mora biti utemeljeno na pravdi i
potenom odreenju odgovornosti i obaveza.
Trenutna globalna emisija CO
2
po stanovniku je 4,2 tone, a
trebala bi do 2050. godine pasti na 1,3 tone s obzirom na oe-
kivan rast stanovnitva. Slini princip koristi i Heinberg (2006)
u svojem Protokolu iscrpljivanja nafte, unutar kojeg je izradio
ravnopravne kvote smanjenja izvoza i uvoza nafte za zemlje
ovisno jesu li proizvoake nafte ili je uglavnom kupuju. Kvote
se odreuju s obzirom na godinje smanjenje svjetskih zaliha
nafte koje iznosi 2,6 posto. Heinberg tu istie kako njegov Pro-
tokol ne moe zaivjeti bez prihvaanja paralelnog smanjenja
emisije CO
2
. Ako se prihvati potreba smanjenja emisije CO
2
i
stvori globalni dogovor za potrebnu koliinu smanjenja, svaka
zemlja treba dobiti svoju kvotu doputene emisije i na temelju
toga svaki graanin ovog svijeta dobiva isto tako doputenu
emisiju.
69
Koncept poiva na uvjerenju kako je emisija ugljinog
dioksida pravo svih ljudi na planetu, te kako u tom pravu svi
trebaju sudjelovati na jednakopravnim osnovama. Ono gdje
"koncept stezanja i pribliavanja" nosi svoju originalnost, ali i
mogunost globalnog prihvaanja jest upravo drugi dio kon-
cepta oko kojeg uvijek nastaju sporenja. Ovdje se istie kako
nema spora oko pravednog zahtjeva zemalja u razvoju za pove-
anom emisijom ugljinog dioksida kako bi se makar pribliile
Lal bl all ol$Aa
69
Koncept "stezanja i pribliavanja" prihvaa ideju trgovanja emisijom CO
2
Za razliku
od uobiajenih trgovakih shema staklenikih plinova, ovdje je trgovina mogua
samo nakon javno i transparentno prihvaene obveze smanjenja emisije CO
2
i kvote
koju svaka osoba dobije s obzirom na to u kojoj zemlji ivi. Kao valuta za tu trgovinu
prihvaa se prijedlog poznatog ekonomista Richarda Doughtwaitea, koji je kreirao
valutu ebcu (engl. Emissions Backed Currency Unit - valutna jedinica osigurana
emisijom). Uvoenjem takve valute, umjesto postojeih, sprjeava se i danas prisutna
situacija da bogate zemlje nesmetano i nekontrolirano kupuju pravo na zagaenje,
bez smanjenja ukupne emisije CO
2
na planetu.
kl Le A al AZr kl Le A kl Loar
razvoju bogatih zemalja. Takoer, nema spora kako bogate in-
dustrijski razvijene zemlje moraju znaajno smanjiti svoju emi-
siju. I takoer, nema spora da nakon odreenog ugljinog
kreditiranja zemalja u razvoju i one moraju poeti sa zaustav-
ljanjem rasta i smanjenja emisije. No, ovdje su po prvi put pre-
cizirani i transparentno predstavljeni potrebni koraci smanjenja
emisije uz vremenske okvire.
Bogate zemlje trebaju napraviti najvee stezanje, no osta-
vljen im je razuman vremenski rok za taj zahtjevan i teak pro-
ces. Zemlje u razvoju imaju manju kvotu potrebnog smanjenja,
ali isto tako trebaju uravnoteiti svoju emisiju s ravnopravnom
globalnom razinom u odnosu na broj stanovnika. Ti m Flanne-
ry istaknuo je kako je "C&C ideja zapravo ultrademokratska
varijanta Kyoto protokola" (2005: 299).
70
Hrvatska se voli hvaliti kako u ukupnoj globalnoj emisiji
sudjelujemo sa svega 0,1 posto pa smo kao nevani i kao nije
niti bitno to mi poduzimamo po pitanju smanjenje emisija i
utjecaja na ekosustave. No prema C&C scenariju naa kvota po
pravednoj raspodjeli u odnosu na broj stanovnika ne bi trebala
prelaziti emisiju od 0,06 posto. To je sitnica od razlike za "ne-
bitnih" 60 posto. Po scenariju susretanja dobili bismo neto
veu kvotu na 0,08 posto, ali i to je daleko od 0,1 posto.
S obzirom na broj stanovnika u 2020. godini (4,180.000
milijuna) tada bi nam emisija trebala pasti na 0,07 posto glo-
balnih emisija, a do 2050. godine (3,825.000 milijuna stanov-
nika) na 0,04 posto. E sad, hajde da zatvorimo u sobu nae
70
Zbunjujue je stajalite prema ovoj ideji u Living Planet Reportu gdje se naglaava
kako zahtjev za podjelom prava na globalnu emisiju staklenikih plinova "nije politiki
realan, ve nagrauje zemlje s veom populacijom, ignorira povijesne okolnosti i
previa razliite potrebe u razliitim dijelovima svijeta" ( WWF & GFN, 2006: 25). S
druge strane, u studiji Europe 2005 - The Ecological Footprint, istih autora, ideja
stezanja i pribliavanja se hvali, i ak joj se daje i istovjetni naziv "shrink &. share".
Upravo kako bi obeshrabrio takve manipulacije, C & C koncept istie pravo na emi-
siju u odnosu na trenutne trendove rasta ili pada broja stanovnika neke zemlje. To ne
znai da zemlja nema pravo na pronatalitetnu politiku, no ako se dogode znaajnije
promjene u broju stanovnika, nee dobiti vee kvote u emisiji ako nije na vrijeme
najavila rast populacije.
Lal bl all ol$Aa
neambiciozne autore i autorice Energetske strategije uz poruku
kako e dobiti klju kada izrade strategiju koja e zadovoljiti to
smanjenje od 60 posto. Ostali bismo brzo bez kandidata.
Zakljuak knjige bio bi: Bez usvajanja na globalnoj razini
koncepta pravedne raspodjele, nije mogua primjena i ostvarenje
odrivog razvoja. I to ak dok na globalnoj razini pravedna ras-
podjela ne postane dio opih ljudskih prava. Znamo da imamo
tri generacije ljudskih prava:
71
1. Prva generacija ljudskih prava
Uglavnom se koncentrirala na zadovoljenje slobode i parti-
cipacije sudjelovanja u politikom ivotu. Glavni cilj je bio uspo-
staviti prava koja bi titila pojedinca od drave. Prva generacija
ukljuuje slobodu govora, pravo na pravedno suenje, slobodu
religijskog izraavanja i pravo na izraavanje stava izlaskom na
izbore. Veina ovih prava nalazi se u poznatoj Univerzalnoj
deklaraciji ljudskih prava UN-a iz 1948. godine.
2. Druga generacija ljudskih prava
Na drugoj generaciji poelo se raditi izmeu dva svjetska
rata, ali aktivnije u drugoj polovici 20. stoljea. Prava ovdje za-
laze u socijalna, ekonomska i kulturna podruja. Tu spominje-
mo pravo na zaposlenje, pristojan stambeni prostor i zdravstve-
nu zatitu, socijalnu sigurnost i beneficije za nezaposlene. Velik
dio ovih prava takoer se nalazi u Univerzalnoj deklaraciji ljud-
skih prava UN-a.
3. Trea generacija ljudskih prava
Ove vrste prava dolaze na red poslije i danas se nalaze u
veini progresivnije sloenih meunarodnih ugovora, deklara-
cija i protokola. Primjerice, moemo spomenuti Stockholmsku
deklaraciju na poznatoj Konferenciji o okoliu 1972. godine ili
Deklaraciju iz Rija 1992. godine. Rije je o "mekanim zakoni-
ma", koji uglavnom nastaju kao posljedica pregovora o bitnim
71
Prvotno je 1979. godine ovu podjelu na tri generacije ljudskih prava predloio eki
pravni strunjak Kaler Vasak, s Meunarodnog instituta za ljudska prava u Strasbour-
gu. Tri generacije ljudskih prava nalaze se u pojedinim rubrikama Povelje osnovnih
ljudskih prava Europske unije.
kl Le A al AZr kl Le A kl Loar
pitanjima za svijet te je na kraju ostavljeno svakoj od drava
potpisnica da, bez obveza, u svoje zakone implementiraju do-
nesene odredbe. U tom smislu nemaju jo uvijek takvu pravnu
teinu, premda bismo mogli povesti raspravu i koliko je to
uvijek sluaj, posebno na meunarodnoj razini, i s ljudskim pra-
vima prve i druge generacije. U treu generaciju ljudskih prava
ubrajamo: prava kolektivnih skupina i grupa, pravo na samo-
odreenje, pravo na ekonomski i drutveni razvoj, pravo na ist
okoli, pravo na prirodne resurse, pravo na komunikaciju, pravo
na participaciju kulturne batine te pravo na meugeneracijsku
jednakost i odrivost.
Ako kroz mehanizme Ujedinjenih naroda ne stvorimo
etvrtu generaciju ljudskih prava koja e se temeljiti na koncep-
tu pravedne raspodjele svjetskih resursa, nee biti mogue sma-
njiti ekoloki otisak i osigurati zadovoljavajui indeks ljudskog
razvoja za vei broj ljudi.
Scenarij nemogunosti smanjivanja ekolokog otiska vodi
nas u svijet u kojem e biti tee ostvariti visok indeks ljudskog
razvoja za vei broj ljudi nego to je to danas. Logino, u takvom
svijetu niti nema odrivog razvoja.
Treba priznati kako u ovom trenutku kronino nedostaje
aktera za odrivi razvoj koji bi imali politiku mo djelovanja,
posebno ako govorimo o nacionalnim i globalnim liderima.
Trenutne elite, ali i veina stanovnitva, nije spremna ozbiljno
se upustiti u borbu protiv klimatskih promjena i osiguranja
osnovnih energenata bez sukoba. Srea u nesrei jest sve vei
utjecaj klimatskih promjena i destruktivnost ratova za resurse,
koji osvjeuju i najvee ignorante i pospance iz svijeta drut-
venih aktera na presudnim politikim i ekonomskim pozicija-
ma. Potrebna nam je radikalna obnova vrijednosnih obrazaca i
poeljnih smjerova razvoja. Ozbiljnost problema ipak sve vie
ljudi tjera na razmiljanje, na djelovanje i akciju, pa ponekad i
mnogo odlunije nego to bi se oekivalo.
Drugo to e ubrzati proces irenja vrijednosnih obrazaca
utemeljenih na odrivom razvoju jest stasanje novih generacija,
koje e odrastati sa svijeu o klimatskim promjenama i vano-
Lal bl all ol$Aa
sti prirodnih resursa, pa e kao takve iskrenije i efikasnije preuze-
ti odgovornost za njihovo rjeavanje. Generacije koje dolaze, ne-
ovisno o vlastitim odlukama, naslijedit e probleme naeg sada-
njeg svijeta. Ako nastavimo tapkati u mjestu i povrinski pristu-
pati najvanijim svjetskim problemima, budue generacije e se
probuditi u svijetu s puno vie neprijateljstva i nepravde. Ako i
ponemo sada aktivno raditi na borbi protiv klimatskih promje-
na, pozitivne posljedice e se poeti uoavati tek u drugoj polovi-
ni 21. stoljea, pa e budue generacije biti svjedoci velikih rezo-
va i pozitivnih promjena u prolosti. No i u tom sluaju, oni e
biti ti koji e preuzeti odgovornost za daljnji tijek razvoja.
Najtee e biti bogatim industrijaliziranim drutvima, gdje
se stotinama godina navikavalo na rast zahvaljujui prvo kolo-
nizaciji, a nakon toga kontroli globalne ekonomije. U sljedeih
50 godina bit e potrebno da bogata drutva smanje potronju
energije za 75 do 90 posto, to se ini neostvarivim ciljem.
Vano je usvojiti injenicu kako su ekoloki otisak i indeks lju-
dskog razvoja kao indikatori odrivog razvoja promjenjive ka-
tegorije i kako na njih utjeemo svojim ponaanjem i djelo-
vanjem. A sigurno utjeemo ekolokom pismenou i dizajnom.
Time dobivamo ono to Ivan Illich naziva alatima za stvaranje
radosti.
Jel' doe vama nekad da iskoite iz vlastite koe? Iskreno, meni
da. Mislim, nije zdravo potiskivati stvari. Jednostavno je previe
toga za izluditi. Prevelika je koliina grozota koje inimo jedni
drugima, planetu i drugim ivim biima. Ponekad se osjeam
da u, ako samo malo zastanem i osluhnem bol koja se sakuplja
na planetu, svisnuti od muke i raspasti se. A ne elim se jo ra-
spasti, jer bih toliko toga lijepoga volio uiniti kad bih naao
snage i pameti, elje i ljubavi. I kad se ne bih raspao. Dugo me
to muilo, kako se nositi s tim osjeajima. Nije mi bilo privlano
popustiti i utopiti se u prevelikoj koliini loega. Jo je manje
! ! !
kl Le A al AZr kl Le A kl Loar
bila opcija ignorirati sve i praviti se da ne postoji, jer ionako ja
tu nita ne mogu uiniti. Kako pomiriti da esto sve izgleda kao
da ide doavola, a opet da se svaki novi dan iznova budimo i
kreemo u ivot. Derrick Jensen (2009), koji me uvijek ostavi u
mislima nakon to ga itam, kae kako njega ba briga jer nema
vie nade da e ovaj svijet opstati. Ali kako je miran i spokojan,
sretan i zadovoljan jer se vie ne samozavarava. Kako se osjea
super jer nema vie nade koja je ionako s jedne strane iluzija,
neto to niti ne postoji, a s druge strane tamnica, neto to nas
zatvori kao pasivne promatrae i ekae promjena koje bi se kao
trebale dogoditi izvan nas samih. Kae kako otputanje nade
oslobaa srce i bistri um.
ini mi se da je puno toga to ovaj svijet unitava i da je to
ogromno i brutalno. Neu rei kako e ovaj svijet nestati, ali isto
tako nisam toliko nepismen da kaem kako bih se jako iznena-
dio da se to dogodi. Ne znam, zapravo sam shvatio kako me ba
i briga, ve da je vanije da pokuamo to sprijeiti pa ak i uspo-
riti. Koliko je tunoga u ovom svijetu, toliko je i lijepoga. Ako
uspijemo makar i usporiti nestanak neeg lijepoga, to isto vrije-
di. Ako e jedno stablo listati negdje trideset godina due, ako
e jedna pjeaka zona sluiti pjeacima nekoliko godina due,
ako e se jedna ugroena vrsta tigra u Aziji tigriti osam godina
due, ako e jedne solarne elije davati nekome struju petnaest
godina due, ako e negdje biti organski vrt dvadeset i tri godi-
ne due, ako e negdje solidarnost biti prisutna nebrojeno puta
due, onda to vrijedi, onda to ima smisla. Ne zato to znamo
vremenski rok pozitivnih posljedica naeg djelovanja, to niti ne
moemo znati i to nije bitno, ve zato to smo svjesni i to zna-
mo kako neke stvari, neke prie, neka bia mogu danas opstati
samo ako mi pozitivno djelujemo.
No, mene je Jensen rasturio u pozitivnom smislu kad je dao
odgovor na pitanje iz publike: Dobro, ako je sve tako negativno
i bez perspektive, zato uope ita radi? Odgovorio je: Zato to
sam zaljubljen.
Potrebno je da se ponovno zaljubimo u svijet oko nas. Jer
ako neto ili nekoga volimo bez figa u depu, onda tu nema
kalkulacija i mjerkanja uspjeha. Naravno da je bitno da spasimo
Lal bl all ol$Aa
svijet, ali to ne odreuje hoemo li se boriti za odrive zajedni-
ce ili ne. Za njih emo se boriti jer volimo ivot, jer smo zalju-
bljeni. A ako nam nije stalo do neega, kao to se vrlo esto
ponaamo, onda tu niti nema ljubavi.
Dok god postoji ljubav, postoji ivot. I za to se vrijedi bori-
ti ...
bite at a
Anderson, T. (2009) 10000 stabala - Ponuda za praktino rjeenje klimatskog
problema, akovec: Kneja.
Arnold, E. (2006) Bottled Water: Pouring Resources Down the Drain, URL:
http://www.earth-policy.org/Updates/2006/Update51.htm (28.08.2006.).
Ayre, G. & Callway, R. (2005) Governance for Sustainable Devel opment - a
Foundat i on for t he Future, London: Earthscan.
AZ O (2005) Tlo, kopneni okoli - poljoprivredni okolini indikatori Repu-
blike Hrvatske, Zagreb: AZ.
AZ O (2007) Izvjee o stanju okolia u Republici Hrvat skoj 2007, Zagreb:
AZO.
Barnes, P. (2006) Capitalism 3.0., San Francisco: Berrett-Koethler Publishers,
Inc.
Beck, C. (2006) How to Talk to a Climate Sceptics, URL: ht t p: / / www. gri -
stmill.grist.org (22.01.2007.).
Bankier, C. and Gale, S. (2006), Energy Payback of Roof Mount ed Phot ovol -
taic Cells, u The Envi ronment al Engineer, Vol 7, No. 4, Summer 2006.
Benbrook, C. (2009) Impacts of Genetically Engineered Crops on Pesticide
Use in the Uni t ed States: The First Thirteen Years, URL: ht t p: / / www. or-
ganic-center.org.
BI C (2009)World Bank Energy Sector Lendi ng: Encouragi ng the World' s
Addiction to Fossil Fuels, URL:http://www. bicusa. org.
Brown, L. (2005) Out growi ng the Eart h: The Food Security Challenge in an
Age of Falling Wat er Tables and Rising Temperatures, New York: W. W.
Nor t on & Co.
Brown, L. (2006) Pl an B 2.0: Rescuing a Pl anet Under Stress and a Civiliza-
tion in Trouble, New York: W. W. Nor t on & Co.
Brown, L. (2006) Supermarkets and Service Stations now Compet i ng for Grain,
http://www.earth-policy.org/Updates/2006/Update55.htm. (27.07.2006.).
SI C (2006) Burin #1, 2006, bilten Solarnog i nfro centra, URL: ht t p: / / www.
zelena-akcija.hr/sic (20.09.2007.).
Lal bl all ol$Aa
SIC (2006) Burin #2, 2006, bilten Solarnog infro centra, URL:http://www.
zelena-akcija.hr/sic (20.09.2007.).
SIC (2006) Burin #3, 2006, bilten Solarnog infro centra, URL:http://www.
zelena-akcija.hr/sic (20.09.2007.).
Campbell, C. (2005) Oil Crisis, Brentwood: Multi-Science Publishing Co.
Ltd.
Capra, F. (2002) The Hi dden Connection - A Science for Sustainable Living,
New York: Anchor Books.
Capra, F. (1997) The Web of Life - A New Synthesis of Mi nd and Matter,
London: Flamingo.
Capra, F. (2002) The Hi dden Connections - A Science for Sustainable Living,
New York: Random House Inc.
Capra, F. (2005) Speaking Nature' s Language: Principles for Sustainability, u
Stone, M. K. and Barlow, Z. (2005) Ecological Literacy - Educating our
Children for a Sustainable World, San Francisco: Sierra Club Books.
Carbon Trade Watch (2007) The Carbon Neutral Myt h - Offset Indulgences for
Your Climate Sins,URL:http://www.carbontradewatch.org (27.02.2007.).
Carlsen, L. (2007) The Agrofuels Trap, URL:http://www. fpif. org/fpiftxt/4533
(14.09.2007.).
CAT (2007) Clean Slate No. 65, Machynlleth: CAT Publications.
Chambers, N., Simmons, C. and Wackernagel, M. (2004) Sharing Nature' s
Interest - Ecological Footprint as an Indicator of Sustainability, London:
Earthscan.
Ching-Ching, N. (2006) Pollution Getting Worse, China Admits, URL: ht t p: / /
www.iimcr.org/index.cfm?pageID=2&articleID=5302 (10.06.2006.).
Christian Aid (2006) The Climate of Poverty: Facts, Fears and Hope,
URL: http://www.christian-aid.org.uk/indepth/605caweek/index.htm
(27.02.2007.).
Clark, W. R. (2005) Petrodollar Warfare - Oil, Iraq and the Future of Dollar,
Gabriola Island: New Society Publishers.
Cohen, R. and Kennedy, P. (2000) Global Sociology, London: Macmillian
Press Ltd.
Cohen, S. (2001) State of Denial - Knowing about Atrocities and Suffering,
Oxford: Blackwell Publishers Lt d.
Cox, S. (2006) Air Conditioning: Our Cross to Bear, URL: http://www.aker-
net.org/envirohealth/37882/(28.06.2006.).
Dvornik, S. i Horvat, V. (2004) Forumi o odrivom razvoju - interkulturni
dijalog aktera o odrivim razvojnim usmjerenjima u zatiti okolia u Hr -
vatskoj i regiji, Zagreb: HBS.
DSZ (2007) Statistike informacije 2007, URL:http://www.dzs.hr
(17.09.2007.).
Eart hDay Network (2007) Urban Environment Report, URL:http://www.
earthday. org/UER/report/(26. 02. 2007. ).
bloLl Aorl A
EC (2008) Special Eurobarometar 300 - Europeans Attitudes Toward Cli-
mate Change, URL:http://ec.europa.eu/public_opinion/archives/ebs/ebs
_300_full_en.pdf.
Ekonomski institut Zagreb (2008) Analiza i preporuke za lokalne proraune
s ciljem poticanja projekata energetske uinkovitosti, URL: http://www.
energetska-efikasnost.undp.hr/images/stories/prirucnici/analiza_prepo-
ruke.pdf.
Elliott, A. (2007) Clean City?, URL: http://www.reykjavik.com/underpage.as
px?id=Travel&article=2006112110074 (13.09.2007.)
Engdahl, W. (2006) US Outflanked in Eurasia Energy Politics, URL: http://
www.atimes.com/atimes/Global_Economy/HF10Dj01.html (28.06.2006.).
EREC (2004) Renewable Energy in Europe - Building Capacity and Market,
URL: http://www.erec.org/fileadmin/erec_docs/Documents/Publicatio-
ns/ExecutiveSummary.pdf.
ESD et al. (2009) MI TRE - Moni t ori ng and Modelling Initiative on the
Targets for Renewable Energy, Vidjeti detaljnije na URL: http://mitre.
energyprojects.net/.
Ehrenfeld, J. (2009) Dostizanje odrivosti - jednostavna rjeenja ne postoje, u
b life, No. 3/Vol. 1, Rijeka: Cortugli BS i b uant um21. net .
Flannery,T. (2005) The Weather Makers - The History and Future Impact of
Climate Change, London: Penguin Books.
Frel, J. (2006) Are You Ready for Energy Crash?, URL: http://www.alternet.
org/envirohealth/36017/(21.06.2006.).
Germanwatch (2009) The Climate Change Performance Index 2010, URL:
http://www.germanwatch.org/klima/ccpi.htm.
Girardet, H. (2004) Cities People Planet - Liveable Cities for a Sustainable
World, West Sussex: Wiley-Academy.
Glava, V. (1999) Uvod u globalnu ekologiju, Zagreb: DUZZP O i Hrvatske
ume.
Global Ecovillage Network Europe (2007) News Wi nt er 2006/2007, Belzig:
Zegg.
Global Footprint Network (2006) Croatia 2003 National Accounts - Global
Footprint Network "2006" Edition, privatni dokument .
Global Footprint Network St WWF (2006) Europe 2005 - The Ecological
Footprint, URL:http://www. footprintnetwork. org (15.09.2007.).
Global Footprint Network & WWF (2008) Living Planet Report 2008,
Gland: WWF.
GFN (2009) Ecological Footprint Atlas 2009, URL:http://globalfootprint
network.org.
Haggis, G. (2007) The Energy Challenge - Finding Solutions to the Problems
of Global Warmi ng and Future Energy Supply, Leicester: Matador.
HDR 2006, Beyond Scarcity - Power, Poverty and the Global Water Crisis,
URL:http://www. hdr. undp. org (15.06.2007.).
Lal bl all ol$Aa
Henson, R. (2006) The Rough guide to Climate Change - The Symptoms -
The Science - The Solutions, London: The Rough Guides Ltd.
Heinberg, R. (2004) Powerdown - Options and Actions for a Post-Carbon
World, Forest Row: Clairview.
Heinberg, R. (2005) Threats of Peak Oil to the Global Food Supply, URL:
http://www.richardheinberg.com/archive/159.html (19.02.2007.).
Heinberg, R. (2006) The Oil Depletion Protocol - A Plan to Avert Oil Wars,
Terrorism and Economic Collapse, Gabriola Island: New Society Pu-
blishers.
Heinberg, R. (2007) Five Axioms of Sustainability, URL: http://www.global-
publicmedia. com/richard_heinbergs_museletter_178_five_axioms_of_
sustainability (08.02.2007.).
Hopkins, R. (2008) The Transition Handbook - From Oil Dependency to
Local Resilience, Devon: Green Books.
I AASTD (2008) Agriculture at a Crossroads, URL: http://www.agassess-
ment.org/.
I EA (2009) Key Worl d Energy Statistic, URL:http://www.iea.org/textbase/
nppdf/free/2009/key_stats_2009. pdf.
Institute of Science in Society (2006) Whi ch Energy, http://www.i.sis.org.uk
(25.02.2007.).
International Rivers Network (2006) Fizzy Science - Loosening the Hydro
Industry' s Gri p on Reservoir Greenhouse Gas Emissions Research,
URL: ht t p: / / www. i rn. org/ programs/ greenhouse/ i ndex. php?i d=061101
fizzy_intro.html (12.09.2007.).
I PCC (2007) I PCC WGI Fourth Assessment Report - Climate Change
2007: The Physical Science Basis, URL:http://media.newscientist.com/
dat a/ i mages/ ns/ av/ dnl l 088Dl . pdf (23.03.2007.)
ISES (2007) Transforming to a Renewable Energy Future, URL:http://www.
ises.org/shortcut.nsf/to/wp (17.07.2007.)
I UCN (2006) The Future of Sustainability - Re-thinking Environment and
Development in the Twenty-first Century, URL: www.iucn.org/members/
future_sustainability/docs/iucn_future_of_sustanability.pdf (24.07.2006.).
Jensen, D. (2004) The Culture of Make Believe, Whi t e River Junction: Chelsea
Green Publishing.
Jensen, D. (2009) Izvan nade, URL:http://www.h-alter.org.
Keating, M. (1994) Program za promjenu- Agenda 21, Zagreb: MGI ZO.
Kitzes et al. (2007) Current Met hods for Calculating National Ecological
Footprint Accounts, u Science for Environment & Sustainable Society
Vol4, No. 1, 2007.
Kitzes et al. (2007) A Research Agenda for Improving National Ecological
Footprint Accounts, jo javno neobjavljen tekst, rad dobiven posredstvom
dr. Allesandra Gallija, sa Sveuilita u Sienni, Odj el za kemijske i bio-
sistemske znanosti.
bloLl Aorl A
Klare, M. (2007) Global Warming: It's About Energy, URL:http://www.
alternet.org (19.02.2007.).
Kordej-De Villa, Z., Stubbs, P. i Sumpor, M. (2009) Participativno upavljanje
za odrivi razvoj, Zagreb: EI Z.
Kunstler, J. H. (2005) The Long Emergency - Surviving the Converging
Catastrophes of the Twenty-First Century, London: Atlantic Books.
Laszlo, E. (2006) The Chaos Point - the Worl d at the Crossroads, London:
Piatkus.
Lay, V. (1998) Odrivi razvoj i obrazovanje, doktorska disertacija, Zagreb.
Lay, V. (2001) to bi bio odrivi razvoj Hrvatske?, u Odrivi razvoj Specijalni
prilog, listopad 2001, Zagreb: Privredni vjesnik u suradnji s HR BCSD.
Lay, V. (2005) Integralna odrivost i uenje, u: Drutvena istraivanja 77,
God. l 4, br . 3: str. 353-377.
Lay, V., Kufrin, K. i Puak, J. (2007) Kap preko ruba ae, Zagreb: Hrvatski
centar "Znanje za okoli".
Lay, V. i Puak, J. (2007) Zeleno-plava Hrvatska - ekoloke i okoline poseb-
nosti i izvrsnosti Hrvatske u europskom kontekstu, Zagreb: HCZO.
Leahy, S. (2006) Answer to Energy Crisis? Waste Not, Want Not, URL: ht t p: / /
www.commondreams.orgheadlines06/1023-05.html (25.02.2007.).
Leech, G. (2006) Crude Interventions - The United States, Oil and the New
Worl d (Dis)Order, London: Zed Books.
Lilley, S. (2006) Green Fuel's Di rt y Secret, URL: http://www.corpwatch.org/
article.php?id=13646 (10.06.2006.).
Lipton, B. H. and Bhaerman, S. (2009) Spontaneus Evolution - Our Positive
Future, Carlsbad: Hay House Inc.
Lohmann, L. (2006) Carbon Trading: A Critical Conversation on Climate
Change, Privatisation and Power, URL:http://www.dhf.uu.se/pdffiler/
DD2006_48_carbon_trading/carbon_trading_web. pdf (26.03.2007.).
Lovelock, J. (2006) Naa nuklearna slamka spasa, u: Reader's Digest, lipanj
2006: 86-93.
Lovins, A. (1990) The Negawatt Revolution, URL: http://www.rmi.org/
images / PDFs/ Energy/ E90-20_Negawat t Revol ut i on. pdf (15.09.2007.).
Majdandi, Lj. (2008) Obnovljivi izvori energije, Zagreb: Graphis.
Mark, J. (2006) US vs. Stem, URL: http://www.grist.org/news/maindish
/ 2006/ 08/ 02/ mark/ (20.08.2006.).
Mason, C. (2003) The 2030 Spike - Count down to Global Catastrophe,
London: Earthscan.
Mason, C. (2006) A Short History of the Future - Surviving the 2030 Spike,
London: Earthscan.
Mattera, P. (2006) The 100 Worst Corporate Citizens, URL: http://alternet.
org/workplace/37824/(24.07.2006.).
Matutinovi, I. (2009) Green New Deal - zaokret prema "zelenoj" ekonomiji?
u Agenda br. 2, 2009, magazin HBS- a, Sarajevo: HBS Ured za Bi H.
Lal bl all ol$Aa
McCarthy, M. (2006) UK Supermarkets Accused over Organic Foods Pressure
to Ease Standards, URL: http://www.commondreams.org/headlines
06/1005-08. htm (22.10.2006.).
McDonough, W. & Braungart, M. (2002) Cradle to Cradle - Remaking the
Way We Make Things, New York: Nort h Point Press.
McKibben, B. (2005) Curitiba: A Global Model For Development, URL:
http://www.commondreams.org/views05/1108-33.htm (14.09.2007.).
McManus, P. and Haught on, G. (2006) Planning with Ecological Footprints:
a sympathetic critique of theory and practice, u: Environment & Urba-
nization Vol 18(1): 113-127.
Meyer, A. (2000) Contraction 8c Convergence - The Global Solutions to Cli-
mate Change, Devon: Green Books.
MI NGORP i UNDP (2009) Strategija energetskog razvoja Republike Hrvat -
ske - Nacrt bijele knjige, Zagreb: MI NGORP i UNDP.
Mobbs, P. (2006) Energy Beyond Oil, Leicester: Troubador Publishing Lt d.
Monbi ot , G. (2006) Heat - How to Stop the Planet Burning, London:
Penguin Books.
Moore, R. (2006) Escaping the Matrix - How We the People Can Change
the World, Wexford: The Cyberjournal Project.
MPS VG (2007) Za razvoj ruralnih krajeva, URL:http://www. mps. hr
Morris, D. (2003) A Hydrogen Economy Is a Bad Idea, URL:http://www.
alternet.org (01.03.2005.).
Morris, D. (2007) Al Gore's Carbon Solution Won' t Stop Climate Change,
URL:http://www.alternet.org (13.03.2007.).
Motavalli, J. (2007) Is Fear About Climate Change Causing a Nuclear Re-
naissance?, URL:http://www.alternet.org/story/55953 (11.07.2007.).
Mot i k, B. i imlesa, D. (2007) Zeleni alati za odrivu revoluciju, Vukomeri:
ZMAG i to itas: Zagreb.
Munro, D. A. (1995) Sustainability: Rhetoric or Reality?, URL:http://www.
interenvironment.org/cipa/munro.htm (29.12.2006.).
National Research Council (2009) Hi dden Costs of Energy, Washington DC:
The National Academies Press.
NRDC (2007) The Next Generation of Hybrid Cars: Plug-in Hybrids Can
Hel p Reduce Global Warmi ng and Slash Oil Dependency,
URL: http://www.nrdc.org/energy/plugin.pdf (15.09.2007.).
Phelan, S. (2007) Hydropower Doesn' t Count as Clean Energy, URL: ht t p: / /
www.alternet.org/story/64445. (12.09.2007.).
Pfeiffer, D. A. (2003) Drawing Lessons from Experience; The Agricultural
Crisis in Nort h Korea and Cuba, URL:http://www.fromthewilderness.
com (27.02.2007.).
Pfeiffer, D. A. (2007) Energy Depletion 8c the US Descent into Fascism,
URL:http:www.mountainsentinel.com/#energyfascism (04.02.2007.).
Pollan, M. (2006) Six Rules for Eating Wisely, URL: http://www.time.com/
time/magazine/article/0,9171,1200782,00.html (10.06.2006.).
bloLl Aorl A
Read, R. (2009) The LastRrefuge of Prejudice, URL: http://www.opende
mocracy.net/rupert-read/last-refuge-of-prejudice.
Redefining Progress (2006) Ecological Footprint of Nations 2005 Update,
URL:http://www.redefiningprogress.org (15.06.2007.).
REN 21 (2009) Renewable Global Status Report - 2009 Update, http://www.
ren21. net / pdf/ RE_GSR_2009_Updat e. pdf.
Roach, S.S. (2007) China' s Environment Moment of Trut h, URL:http://www.
theglobalist.com (14.04.2007.).
Rogers, P.P., Jalal, K.F. and Boyd, J.A. (2006) An Introduction to Sustainable
Development, The Continuing Education Division, Harvard University
Press and Gl en Educational Foundation.
Ruppert, M. C. (2006) The Paradigm is the Enemy, URL: http://www.
f r omt hewi l der ness. com/ f r ee/ ww3/ 042706_par adi gm_speech. sht ml
(10.06.2006.).
SERI, Ecologic and Best Foot Forward (2007) Scientific Assessment and
Evaluation of the Indicator "Ecological Footprint", URL: http://www.
umweltbundesamt.de.
Shaw, C. (2006) Biofuels Challenges Big Oil, URL: http://www.inthesetimes.
com/article/biofuel_challenges_big_oil/ (10.06.2006.).
Shaw, C. (2006) Biotechnology: Still Fueling Controversy, URL: http://www.
alternet.org/envirohealth/35243/(27.06.2006.).
Shelley, T. (2006) Nanotechnology - New Promises, New Dangers, London:
Zed Books.
Shiva, V. (2006) Ratovi za vodu - privatizacija, zagaivanje i profit, Zagreb:
DAF.
Simons, M. (2006) Big Oil Trumps Freedom, URL:http://www. tompaine.
com/articles/2006/09/26/big_oil_trumps_freedom. php (01.10.2006.).
Simms, A. (2005) Ecological Debt - The Health of the Planet & the Wealth
of Nations, London: Pluto Press.
Steinfeld, H. et. al. (2006) Livestick's Long Shadow - Environmental issues
and Options, URL:http://www.virualcentre.org (05.03.2007.).
Stern, V. (2006) Creating Criminals - Prisons and People in a Market Society,
London: Zed Books.
Stern Review Final Report (2007) Stern Review on the Economics of Climate
Change, URL:http://www.hm-treasury.gov.uk/independent_reviews/
st er n_r evi ew_economi cs_cl i mat e_change/ st er n_r evi ew_r epor t . cf m
(07.08.2007.).
Strategija odrivog razvitka Republike Hrvatske, Narodne novine 658, URL:
http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2009_03_30_658.html.
imlea, D. (2006) etvrti svjetski rat - globalni napad na ivot / Drugaiji
svijet je mogu - prie iz naeg dvorita, Zagreb: to ita?
imlea, D. (2008) Kako potroiti svijet - mala kola ratova za resurse, Zagreb:
to ita?
Lal bl all ol$Aa
Tady, M. (2007) Why US Food Aid Benefits Big Business and not Starving
People, URL: http.//www.alternet.org/story/62543 (14.09.2007.).
Tainter,J.A. (2007) Kolaps kompleksnih drutava, Zagreb: Jesenski i Turk.
Talberth, J., Cobb, C. and Slattery, N. (2007) The Genui ne Progress Indicator
2006.
A Tool for Sustainable Development, na URL:http://www.rprogress.org.
The Economist (2006) Steady as She Goes, URL: http://www.economist.
com/displayStory.cfm?storyJd=6823506 (10.06.2006.).
The Globalist (2007) Thoughts for the 2007 Global Agenda, URL: ht t p: / /
www.theglobalist.com (15.01.2007.).
Tickell, J. (2003) From the Fryer to the Fuel Tank - The Complete Gui de to
Using Vegetable Oil as an Alternative Fuel, New Orleans: Joshua Tickel
Media Productions.
Transnational Institute (2006) Hoodwi nked in the Hot house - The G8, Cli-
mate Change and Free-market Environementalism, URL: http://www.
carbontradewatch.org/pubs/hothousecolour.pdf (23.02.2007.).
UN (2008) The Millennium Development Goals Report 2008, URL: ht t p: / /
www. undp. org/publications/MDG_Report_2008_En. pdf.
United Nations Depart ment on Economic ad Social Affairs (2007) The Mille-
nnium Development Goals Report 2007, URL: http://mdgs. un. org/
unsd/mdg/Resources/Static/Products/Progress2007/UNSD_MDG_Re-
port_2007e.pdf (14.09.2007.).
UNDP (2005) asno do pobjede - prirunik za drutveno odgovorno poslo-
vanje, Zagreb: UNDP.
UNDP (2006) Izvjee o drutvenom razvoju Hrvatska 2006 Neumreeni - lica
socijalne iskljuenosti u Hrvatskoj, URL:http://www.undp.hr (13.09.2007.).
UNDP (2006) Izvjee o siromatvu, nezaposlenosti i socijalnoj iskljuenosti,
URL:http://www. undp. hr (13.09.2007.).
UNDP (2006) Izvjee o napretku i ostvarivanju Milenijskih ciljeva razvoja u
Republici Hrvatskoj, URL:http://www. undp. hr.
UNDP (2007) Hrvatski milenijski ciljevi razvoja, URL:http://www. undp. hr
(13.09 UNDP Hrvatska (2008) Dobra klima za promjene - klimatske
promjene i njihove posljedice na drutvo i gospodarstvo u Hrvatskoj.
UNEP (2009) Global Trends in Sustainable Energy Investment, URL: ht t p: / /
www.unep.fr/energy/finance/.
Wackernagel. M. (2002) Tracking the ecological overshoot of the human
economy, u Proceeding of the National Academy of Sciences of USA,
PNAS 2002; 99; 9266-9271, URL: http://www.pnas.org (22.05.2007.).
Vasilitikiotis, C. (2006) Can Organic Farming "Feed the World"?, URL:
http://www.cnr.berkeley.edu (25.02.2007.).
Wackernagel, M. & Rees, W. (1996) Our Ecological Footprint - Reducing
Human Impact on the Eart h, Gabriola Island: New Society Publisher.
Wackernagel, M. (2006) The Ecological Footprint of Cities and Regions:
comparing resource availability with resource demand, u Environment &
Urbanization Vol 18(1):103-112.
uI+ELA+lLA
MWigTUiT_S' G) #- ++/ &J WT : PegW8 PeT D PbhP_' : Pf gD Tc b5 GTea PbTbg Ghb_i(
RPgicbf )
Mc e_S 9 Ti T_cda Tbg D c i Ta Tbg #- ++2&8 _ia PgT 8 P_TbSPe' KHC5Wggd5j j j )
j Sa )Rc)hZ #, 4)+- )- ++2)&)
Mce_Sj PgRWAbf gighgT #- ++/ &I gPgT cUgWT Mc e_S - ++/ ' E Tj NceZ5M)M) E c e(
gcb " 8 ca dPbk)
Mce_Sj PgRWAbf gighgT #- ++0&I gPgT cUgWT Mc e_S - ++0' E Tj NceZ5 M)M) E c e(
gcb * 8 ca dPbk)
Mce_Sj PgRW Abf gighgT Tg P_) #- ++1& 7 icUhT_f Uce J ePbf dcegPgicbf 5 = _cbP_
GcgTbgiP_ PbS Aa d_iRPgicbf Uce I hf gPibPb_T 6 VeiRh_gheT PbS : bTeVk ib gWT
- ,
f g
8 Tbghek' KHC5 Wggd5**j j j )j ce_Sj PgRW)ceV*f kf gTa *Ui_Tf *: 7 ; +. 3)dSU
#, +)+1)- ++1)&)
Mce_Sj PgRWAbf gighgT #- ++1&LigP_ ; PRgf5 I T_TRgTS UPRgf PbS f gcek iSTPf Uec a
LigP_ I iVbf - ++1(- ++2' KHC5 Wggd5**j j j )j ce_Sj PgRW)ceV*bcST*/ . / 1
#- / )+2)- ++1)&)
Mce_Sj PgRWAbf gighgT PbS 8 TbgTe Uce 6 a TeiRPb GecVeTf f #- ++1&6 a TeiRPb
: bTeVk ( J WT HTbTj Pb_T GPgWgc : bTeVk I TRheigk' KHC5 Wggd5**Pa TeiRP(
bTbTeVkbcj )ceV* #- 1)+4)- ++1)&)
Mc e_Sj PgRWAbf gighgT #- ++2&I gPgT cUgWT Mc e_S - ++2 ( F he KebPb ; hgheT'
Cc bSc b5 : PegWf RPb)
OT_TbP 6 ZRiYP #- ++2& Eh_P cgdPSP ( f gePgTViYP l P Vcf dcSPeTbYT cgdPSca '
OPVeTb5 OT_TbP PZRiYP)
ObPce' 9 ) #- ++4&? ei Pgf ZP dc_Ycdeii eTSP hf hf eTg i bPf hdecg Z_ia Pgf Zia dec(
a YTbPa P' F ZehV_i fgc_! I iVhebcf g decil i cSbYT i cdf ZebT WePbc a h dcf g(
Bkcgc dTeicSh! h ceVPbil PRiYi ? TibeiRW7 n__ I giUghbVP)