LIBER STATUTORUM CIVITATIS RAGUSII

COMPOSITUS ANNO MCCLXXII

EDITIO TEXTUS LATINI APPARATU CRITICO

A

B. BOGII ET C. JIREEK INSTRUCTA

CURA ET LABORE A. OLJI, V. UNDRICA ET I. VESELI EMENDATA ET IN LINGUAM CROATICAM VERSA

RAGUSII MMII 2

STATUT GRADA DUBROVNIKA

SASTAVLJEN GODINE 1272.

NA OSNOVI KRITIKOG IZDANJA LATINSKOG TEKSTA B. BOGIIA I K. JIREEKA

PRIREDILI I NA HRVATSKI JEZIK PREVELI A. OLJI, Z. UNDRICA I I. VESELI

UVODNU STUDIJU NAPISALA NELLA LONZA

DUBROVNIK 2002. 3

Izdava: Dravni arhiv u Dubrovniku Za izdavaa: Ivo Orekovi, ravnatelj Recenzenti: Ante Marinovi, Nenad Vekari i Stjepan osi Lektor: Antun esko Likovna i tehnika oprema: Maro Krile, dizajnerski studio m&m Priprema i tisak: Alfa-2, Dubrovnik Naklada: 2000 primjeraka ISBN 953-98642-1-6
CIP - Katalogizacija u publikaciji Dubrovake knjinice Dubrovnik UDK 34(497.5)(091)12=124=163.42 352.07(497.5 Dubrovnik)12(094.7)=124=163.42 DUBROVNIK. Statut Statut grada Dubrovnika : sastavljen godine 1272. / na osnovi kritikog izdanja latinskog teksta B. Bogiia i K. Jireeka priredili i na hrvatski jezik preveli A. olji, Z. undrica i I. Veseli ; uvodnu studiju napisala Nella Lonza. - Dubrovnik : Dravni arhiv, 2002. - 680 str.; 24 cm Na spor. nasl. str.: Liber statutorum Civitatis Ragusii.Usporedo lat. tekst i hrv. prijevod. - Biljeke : str. 514-555. - Bibliografske biljeke uz tekst. - Summary.Kazala. 1. Gl. stv. nasl. 2. olji, Ante ISBN 953-98642-1-6

SADRAJ
Rije prireivaa . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 7 Uvod . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 11 LATINSKI I HRVATSKI TEKST STATUTA Tabula Rerum / Pregled sadraja . . . . . . . . . . 48 / 49 Prooemium / Proemij . . . . . . . . . . . . . . . . . . 78 / 79 Liber primus / Knjiga prva . . . . . . . . . . . . . . . 82 / 83 Liber secundus / Knjiga druga . . . . . . . . . . . . 124 / 125 Liber tertius / Knjiga trea . . . . . . . . . . . . . . . 184 / 185 Liber quartus / Knjiga etvrta . . . . . . . . . . . . 240 / 241 Liber quintus / Knjiga peta . . . . . . . . . . . . . . 296 / 297 Liber sextus / Knjiga esta . . . . . . . . . . . . . . . 324 / 325 Liber septimus / Knjiga sedma . . . . . . . . . . . 372 / 373 Liber octavus / Knjiga osma . . . . . . . . . . . . . 414 / 415 Notae . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 514 Index personarum et institutionum . . . . . . . . 557 Index locorum . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 573 Index rerum . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 585 Tabula nummorum et mensurarum . . . . . . . . 621 Kazalo imena i ustanova . . . . . . . . . . . . . . . . 623 Kazalo mjesta . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 637 Kazalo stvari . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 647 Pregled novaca i mjera . . . . . . . . . . . . . . . . . 671 Objanjenje manje poznatih rijei . . . . . . . . . 673 The Statute of Dubrovnik (Summary) . . . . . . 677

RIJE PRIREIVA I PREVODITELJ

Statut grada Dubrovnika prvi put je, u izdanju JAZU, objavljen 1904, gotovo stotinu godina nakon to je ukinuta Dubrovaka republika. Tekst Statuta priredili su, na temelju etiri redakcije, Baltazar-Baldo Bogii i Konstantin Jireek. 1990. ovaj je Arhiv (tada jo kao Historijski arhiv) ponovno izdao Bogiiev i Jireekov latinski tekst, obogaen uvodnom studijom A. Cvitania i hrvatskim prijevodom Mate Krimana i Josipa Kolanovia. U sljedeih deset godina to je izdanje rasprodano pa smo 2000. godine odluili prirediti novo izdanje Statuta. Nekoliko nas je razloga ponukalo da, umjesto ponavljanja prethodnoga izdanja, priredimo upravo novo izdanje. Osjeali smo, ponajprije, pojaano zanimanje brojnih Dubrovana za taj biljeg politikog identiteta. Raunajui s injenicom da oni struno zainteresirani imaju mogunosti uzeti u ruke i prvo i drugo izdanje, htjeli smo da novo izdanje bude to vie po mjeri dananjih itatelja. Izdanje iz 1990. sadravalo je fototipski reproduciran tekst Bogiieva i Jireekova izdanja, a hrvatski prijevod nije bio sueljen s latinskim tekstom, to je oito vrlo nepraktino. Osim toga, latinski je tekst u vrhu stranice bio obiljeen tako da je itatelj mogao uvijek znati u kojoj se knjizi i glavi nalazi, a to je nedostajalo u hrvatskom prijevodu. Spomenuto je izdanje prireeno upravo uoi hrvatskog osamostaljenja pa je u neku ruku i obiljeeno prijelaznim znaajem te godine. Zakljuili smo da Dubrovaki statut ima podosta obiljeja to istiu vrijednost dravne samostalnosti, a ta se obiljeja mogu istaknuti znatno uoljivije nego je to uinjeno u spomenutom izdanju. Konano, nije bez znaaja bila injenica da smo upravo tada komemorirali petu obljetnicu smrti dugogodinjega djelatnika ovog Arhiva, Zdravka undrice, koji je ve dosta prije 1990. bio dovrio svoj prijevod Statuta, a neke njegove dijelove i objavio. Ne ulazei u razloge zbog kojih taj prijevod nije u cijelosti ugledao svjetlo dana, smatrali smo opravdanim za osnovu ovog izdanja uzeti undriin prijevod . Na to smo gledali kao na jedan moralni dug. Istodobno smo bili svjesni da je u dananjem trenutku taj prijevod nuno osuvremeniti, a ponegdje i ispraviti, kako u svjetlu recenzija Vinka Foretia, Josipa Luia i Ante Marinovia, tako i u svjetlu razvoja koji je od vremena Zdravkova prevoenja proivio hrvatski knjievni jezik. Gospoa undrica je ljubazno ustupila autorsko pravo svoga pokojnog supruga. S obzirom na sve spomenute nove okolnosti odluili smo za uvodnu

studiju zamoliti dr. Nellu Lonza koja nam je i inae bila pri ruci raznovrsnim savjetima, osobito glede prevoenja pravnih izraza.

NAELA PRIREIVANJA
Po mnogim ocjenama Bogiievo i Jireekovo izdanje bilo je uzorno. I mi smo u poetku kanili preuzeti ga u istom obliku kakav je u izdanju 1990. Nakon poduljega kolebanja ipak smo napustili tu ideju. Kao to u uvodnoj studiji istie Nella Lonza, nije utemeljeno govoriti o etiri, nego samo o dvije redakcije Dubrovakoga statuta. A upravo zato to su, uz dvije stvarne redakcije, onu iz 1272. i onu s kraja 14. stoljea, rabili kasnije prijepise, Bogii i Jireek su latinski tekst Statuta preopteretili kritikim aparatom. Dosta nezgrapno djeluju dugi stupci tekstova koje sadri samo redakcija C, pored kojih lijevo zjapi praznina. Sueljavanje tako oblikovanoga latinskog teksta s hrvatskim prijevodom nismo drali opravdanim pa smo te dijelove oznaili slovom C i objavili u normalnom obliku kao to su objavljeni i drugi tekstovi to su nastajali poslije 1272. Ograniujui se na redakcije B i C bitno smo rasteretili kritiki aparat jer se najvei broj biljeaka sastojao od pukih pravopisnih varijanata tzv. redakcija D i E (etiam / eciam, eclesia / ecclesia i slino). Briljivom usporedbom s odgovarajuim kodeksima ustanovili smo i to da je podosta biljeaka u kritiki aparat uvrteno bez opravdanja: vjerojatno su Bogii i Jireek imali nekog suradnika koji je kolacionirao tekst bez poznavanja paleografski uobiajenih kratica pa je esto u biljeke unosio, kao osobitosti redakcija B ili C, posve uobiajene kratice. Kad smo uoili spomenute slabosti u kritikom aparatu Jireekova i Bogiieva izdanja odluili smo se na potpunu rekonstrukciju teksta. To je naravno zahtijevalo vie vremena od prvotno planiranog. Na kraju se pokazalo da je Jireekova i Bogiieva rekonstrukcija obavljena doista savjesno, iako smo ustanovili i poneki propust: tako je na primjer u 59. glavi osme knjige isputen itav jedan redak ( ac facere de vestris Raguseis qui occiderent suos Sclavos similiter ). Osobito zauuje to to prireivai u biljeci priznaju postojanje toga dijela u redakciji C, previajui da on jednako tako postoji i u redakciji B! Oslonili su se dakle iskljuivo na tobonju redakciju E. Pitanja latinskog pravopisa takoer su nas stavila pred dilemu: usvojiti pretpostavljeni pravopis zlatnog doba klasine rimske knjievnosti, to se sve ee usvaja i u slinim izdanjima, ili slijediti u nas tradicionalni

latinski pravopis. Na kraju smo izabrali srednji put, drei se, vie-manje, naela ut iacet. To, dakako, ne znai doslovno prepisivanje: kratice smo razrijeili. Odstupili smo od tradicionalnog pisanja slova j na mjestima gdje je u izvorniku i, ali nam se nije inilo opravdanim dosta nezgrapnoj srednjovjekovnoj latintini ovdanjih pisara odjenuti pravopis klasine latintine. Tako bi, naime, pravopis bio u kriavom nesuglasju s morfo(no)logijom (usp. likove dampnum i sl.) i sintaksom. Uvjereni smo da one koji svoje skromno znanje latinskog jezika poele iskuati na tekstu Statuta ne e puno zbuniti udvostruenost nekih suglasnika ili njezin izostanak pa ni doetci -e umjesto -ae i sl. ini nam se da je uz sintaksu ovdanjih pisara prikladniji njihov pravopis, tim vie to klasini latinski nije ni poznavao grafem , koji se u Statutu susree na vie mjesta (usp. prezime Mene ili sintagmu: ponunt eponem in igne - I, 9). Redakcija C nastala je krajem 14. stoljea, to jest u vrijeme kad je Dubrovnik stekao faktiku suverenost. Time su se stekli uvjeti da se u prisegama dunosnika izostavi obveza vjernosti mletakom dudu. Odstupanja redakcije C od prethodne redakcije B ponajvie su motivirana spomenutom okolnosti. Meutim, kad se radi o sasvim malim razlikama te smo razlike u hrvatskom prijevodu istaknuli uporabom kosih slova za dio teksta koji redakcija C isputa, a u latinskom tekstu naveli smo ih u biljekama.

NAELA PREVOENJA
Uzimajui kao ishodini tekst prijevod Z. undrice od njega smo odstupali ponajvie ondje gdje je taj prijevod, odve vjerno slijedei sintaksu izvornika, remetio reenini ritam. Prijevod smo radili u vie koraka: A. olji je iznova preveo proemij, osuvremenjivanje undriinog teksta podijelili smo tako da je I. Veseli obradio etiri prve knjige a A. olji etiri zadnje, a potom i uskladili tekst svih osam knjiga, kako meu njima ne bi bilo krupnijih, osobito terminolokih, razlika. Pri tomu nam je uvijek pomagala Nella Lonza. eljeli smo da ovo izdanje poslui i u jezino edukativne svrhe: poradi nejedinstva u pravopisnoj politici vodeih hrvatskih jezikoslovaca zavrno smo bruenje teksta povjerili iskusnom lektoru Antunu esku, koji je taj posao obavio savjesno i u tolerantnom dijalogu s nama prireivaima. Naime, osim standardnih pravopisnih nedoumica, bili smo pred nekim dilemama specifinim za izdanja ove vrste. Dugo smo se na primjer kolebali glede pisanja prezimena dubrovakih vlastelinskih

rodova. Latinski likovi pojavljuju se unutar Statuta u vie oblika (npr. de Mene, de Meni, Mencii), ali u Arhivu imamo i ispravu iz 1253. u kojoj ve susreemo vlastelinska prezimena u hrvatskom obliku. Znamo da su neki od njih iz razliitih razloga njegovali tradicije, uostalom ne osobito utemeljene, o svome rimskom podrijetlu, ali su neki potjecali i iz Hercegovine, a ipak preteno rabili latinizirane oblike prezimena. U izvorima svakako prevladavaju latinski oblici, ali je u hrvatskoj kulturi ve vrlo duga tradicija uporabe hrvatskih oblika. U veini su leksikona ta prezimena takoer pisana u hrvatskom obliku. Nakon poduljega kolebanja obratili smo se nekolicini uglednih i iskusnih leksikografa i prihvatili njihovu sugestiju da, uza sve protivne razloge, ustrajemo na hrvatskim oblicima. Terminolokih je dilema bilo vie. Najee smo ih rjeavali tako da smo se odluili za jedan od dva mogua lika, naznaujui pri njegovu prvom pojavljivanju i drugi, koji nam se inio manje prikladnim. Na primjer, servi u ovom Statutu nisu robovi u klasinom smislu, ali smo taj izraz ipak prevodili izrazom rob uz naznaku servi u zagradi, jer se ipak radi o osobama koje se kupovalo i prodavalo pa nam se inilo prikladnijim rabiti izraze rob i robinja nego ostati pri latinskim nazivima. Ostavili smo i dosta arhaizama za koje u hrvatskom jeziku nema prikladnih istoznanica (npr. gajf, nokjer, patrun, aptagi itd.). Nekima od njih potrebno je i neto opirnije objanjenje, a ne samo naznaka sinonima, pa smo ga dali pod posebnim naslovom na kraju knjige. Ponegdje smo, kao prikladnije, prihvatili izraze to su ih rabili M. Kriman i J. Kolanovi, iako je Z. undrica rabio drugaije likove. Na kraju istiemo da su golem tehniki posao viekratnog prepisivanja, kako hrvatskog tako i latinskog teksta, strpljivo i savjesno obavili Ljubomir Svilokos i Anita Tomaevi.

10

UVOD
DUBROVAKI STATUT, TEMELJNA SASTAVNICA PRAVNOG PORETKA I BILJEG POLITIKOG IDENTITETA

Pripremajui pred gotovo stotinu godina prvo izdanje Dubrovakog statuta - najvrsnije u seriji Akademijinih kritikih izdanja naih statutarnih zbirki - prireivai Baldo Bogii i Konstantin Jireek u uvodnom su dijelu ne samo potanko opisali rukopise nego su i donijeli vie dokumenata o dubrovakim pravnim izvorima: o samom Statutu, vrelima to su mu prethodila i o komentaru Frana Gundulia, koji je od XVI. st. pratio mnoge rukopise.1 Piui uvodnu raspravu uz prvo cjelovito prijevodno izdanje Mate Krimana i Josipa Kolanovia,2 Antun Cvitani, ponajbolji poznavatelj naeg statutarnog prava, ralanio je sadraj Dubrovakog statuta, esto tumaei i osvjetljavajui pojedine pravne institute s pomou poredbene grae drugih statutarnih zbirki.3 Premda su u znanosti za pojedina pitanja ponuena nova rjeenja, spomenuti napisi ni do danas nisu izgubili vjerodostojnost i svjeinu. Ovim uvodnim ogledom eljela bih ponajprije prikazati: kako Statut ivi sa zajednicom kojoj pripada, kako se u njoj gradi i razgrauje, kako se (neravnomjerno) protee na grane prava i dravni teritorij, kako ga pravna praksa citira, ali se od njega i utke udaljava, kako statutarni tekst biljei politike prijelome, no u prvom redu slui ideji tradicionalizma, i kako se - premda nosi tragove razdoblja mletake vlasti u kojem je nastao - uklapa u mit o dubrovakoj dravi.

Liber statutorum civitatis Ragusii compositus anno 1272., edd. V. Bogii et C. Jireek. Monumenta historico-juridica Slavorum Meridionalium, IX, Zagreb: JAZU, 1904. 2 Statut grada Dubrovnika 1272., prev. Mate Kriman i Josip Kolanovi. Dubrovnik: Historijski arhiv Dubrovnik, 1990. 3 Antun Cvitani, Uvod u dubrovako statutarno, kasnije zakonsko pravo, ibid., 948.

11

1. Statut, obiaj, zakoni: nedoumice pravnog nazivlja, sloenost zbilje 1.1. Terminoloke zamke
Pristup starijim povijesnim izvorima donosi sa sobom problem znaenja pojedinih termina. Dok e suvremeni itatelj odmah zastati nad onima za koje nije uo i potraiti objanjenje (npr. mogori u Dubrovakom statutu),4 ee e se dogoditi da odmah i ne primijeti kako neki naziv tada ne oznaava isto to i danas, pa e mu se prijevod uiniti neloginim ili e mu izmicati reenini smisao. Taj se problem pojavljuje ve kod pojma statut. U najuem smislu to je isto to i pojedinana odredba, norma.5 Nadalje, koristi se njime za svega nekoliko pravnih odredaba vezanih uz neku materiju, npr. Statut malog suda, Statut o vinskoj dai, Statut o poaru.6 U splitskoj grai pojam statut oznaava takoer skupinu odredaba donesenih u istom razdoblju (za vrijeme istog kneza) a koje ne moraju imati sadrajnu vezu ni biti veeg opsega.7 U najirem smislu rijei oznaava itavu statutarnu zbirku (Volumen statutorum, Liber statutorum, Statuta, Statutum).8 U suodnosu s izrazom statut pojavljuju se jo neki pravni termini koji imaju drugaije znaenje nego danas. Izriajem obiajno pravo (consuetudo) ne oznaava se u izvorima samo ono obiajno pravo koje postoji uz statut ve se ponekad taj naziv rabi mnogo ire, kao oznaka itavoga pravnog poretka, pa ukljuuje i statutarno pravo; redovito oznaava stari obiaj, ali ponekad i potpuno novu normu, a zna se

I, 33. II, 7; usp. II, 12; IV, 75; VIII, 94 et passim. O tome v. i Antonio Teja, Il regime giuridico e la funzione degli Statuti nelle citta dalmate durante il Medio Evo, Zara, 1937: 8-9. 6 VIII, 1; VIII, 54; Liber viridis, ed. Branislav Nedeljkovi. Zbornik za istoriju, jezik i knjievnost srpskog naroda, III,23, Beograd: SANU, 1984: 16; Libri reformationum III, ed. J. Gelcich. Monumenta spectantia historiam Slavorum Meridionalium, XXVII, Zagreb: JAZU, 1895: 38. 7 Tako, opisujui rukopis Splitskog statuta iz XVIII. st. u Biblioteci Marciani, B. Dudan navodi da se Statuta nova sastoje od sljedeih dijelova: Statuto Gradonico, Statutum Justiniano, Correctiones, Statutum Hemo, Correctio (Bruno Dudan, Studi e note sugli statuti delle citt dalmate. Trieste, 1939: 43). 8 Teja, Il regime giuridico: 8-9.
5

12

primjenjivati i za oznaku neijeg subjektivnog prava.9 Vieznanost tog pojma kree se u rasponu od subjektivnog ovlatenja do cjelokupnog pozitivnog prava, pa zato nije neobian izriaj poput obiaj statuta dubrovakog grada.10 S druge strane, izraz zakoni (leges) esto nema ono konkretno znaenje koje danas imamo prvo pred oima, ve oznaava ili tzv. ope pravo (tj. ono pravo koje je vrijedilo u itavoj srednjovjekovnoj Zapadnoj Europi a temeljilo se na rimskom i kanonskom pravu)11 ili pak sasvim openito norme po kojima se treba ravnati ljudsko ponaanje, bez obzira na njihovu prirodu i ishodite.12

1.2. Statut i druge sastavnice dubrovakog pravnog poretka

Meu komponentama dubrovakoga pravnog poretka Statut je imao najistaknutije mjesto. Razlog tome ne lei ni u opsenosti ni u iscrpnosti regulacije; on dodue zahvaa sve grane prava, ali ih ne pokriva jednako gusto, pa u nekima od njih i nije osnovni pravni izvor. Primjerice, Statut relativno skromno ulazi u materiju istog obveznog prava, tako da se znatan broj klasinih ugovora u njemu jedva i spominje (npr. zajam, posudba, kupoprodaja). Pomorsko se osiguranje takoer ve potpuno oblikovalo i ustalilo u praksi prije no to je bilo regulirano propisima.13 Ipak, Statut se drao osnovom pravnog poretka, ne samo zato to se odreenom sustavnou izdvajao od drugih pravnih vrela zakonske i obiajne prirode ve i zbog svoga simbolinog znaenja.

Bogii-Jireek u Liber statutorum: XXII-XXIV; Bernard Stulli, Ordines artis nauticae secundum consuetudinem civitatis Ragusii, Anali Historijskog instituta u Dubrovniku 1 (1952): 114-116; Ante Marinovi, Obiajno pravo i samouprave u bivoj Dubrovakoj Republici i njihovo izuavanje, u: Obiajno pravo i samouprave na Balkanu i susednim zemljama. Beograd: Balkanoloki institut, 1974: 94-97; Jelena Danilovi, Dubrovaki statut i consuetudo, Anali Pravnog fakulteta u Beogradu, 23 (1975) 1-2: osobito 3-13. 10 () consuetudo statutorum civitatis Ragusii (Libri reformationum II, ed. J. Gelcich. Monumenta spectantia historiam Slavorum Meridionalium, XIII, Zagreb: JAZU, 1882: 311). 11 Smatram da je o tom znaenju rije u VIII, 94, kada se proiruje sloboda oporunog raspolaganja i time mijenja raniji restriktivni propis (IV, 7). O koritenju tog termina za oznaavanje opeg prava v. Antonio Liva, La gerarchia delle fonti di diritto nelle citt dellItalia settentrionale. Milano: Giuffr, 1976: 140. 12 () quaelibet lex divina et humana (VIII, 59). 13 Stulli, Ordines artis nauticae: 106-108.

13

Izvan prostora onog to je bilo regulirano Statutom prostiralo se iroko polje obiajnog prava. Ono je postojalo prije Statuta,14 djelomice se u njega preselilo,15 a i tijekom sljedeih ga je stoljea pratilo i dopunjavalo.16 itave grane prava (u suvremenom smislu rijei) preputene su oblikovanju obiajnim putem. Ustaljena sudska praksa moe se drati obiajnim vrelom postupovnog prava.17 Razvijeni i sloeni trgovaki poslovi, zabiljeeni u mnotvu isprava, ravnali su se prema naelima koja su vrijedila u trgovakom svijetu (lex mercatoria), itd. Nae spoznaje o sadraju dubrovakoga obiajnog prava relativno su skromne jer je ono rijetko zapisano, upravo zato to je bilo dobro poznato onima koji su ga primjenjivali; pravnom povjesniaru time izmie velik dio pravne zbilje, i o tome valja voditi rauna. Osim toga, u mnogim sferama stranke su mogle slobodno urediti svoj pravni odnos. Okvir koji su postavljali propisi bio je vrlo irok a i taj se voljom stranaka mogao probijati, npr. unosom uglavka renunciando, kojim se dunik unaprijed odricao primjene statutarnih odredaba, zakona i obiaja koji bi mu ili u prilog.18 Upravo trgovaki odnosi, na kojima se temeljilo dubrovako gospodarstvo, esto su se oblikovali sporazumom i voljom stranaka (dispozitivno pravo). Dubrovaki statut upuivao je na to koji izvor treba primijeniti za sluaj sadrajnog sukoba normi razliite prirode, uspostavljajui hijerahiju pravnih izvora.19 Sluajeve koji nisu opisani u Statutu najprije je trebalo pokuati rijeiti analogijom, tj. proirenim (ekstenzivnim) tumaenjem statutarnih odredaba; statutarnim normama esto nedostaje apstrakcije, pa se bez elastine interpretacije ne bi ni mogle primjenjivati. Ako je neki sluaj svejedno ostajao izvan domaaja statutarnog prava, trebalo je razmotriti i primijeniti pravila obiajnog prava. Ako uporita
14 Primjerice, u ispravi iz 1184. spominje se dubrovaki obiaj (mores) da srodnici jame za onoga tko stupa u slubu da ne e to ukrasti ni pobjei (Codex diplomaticus Regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae, II, ed. T. Smiiklas. Zagreb: JAZU, 1904: 365). 15 Npr. III, 49-57. 16 Primjerice, sud je 1423. primijenio obiaj (usus) da ivine koje su poinile tetu na usjevima pripadaju oteeniku (Lamenta de foris, ser. 52, sv. 5, f. 133v), koji je dopunjavao statutarne odredbe o poljskoj teti (VIII, 23). Svi citirani neobjavljeni izvori pohranjeni su u Dravnom arhivu u Dubrovniku. 17 Nella Lonza, Pod platem pravde: Kaznenopravni sustav Dubrovake Republike u XVIII. stolje,. Dubrovnik: Zavod za povijesne znanosti HAZU, 1997: 35-36. 18 VIII, 91. Za primjere s poetka XIV. stoljea v. Ignacij Voje, Il credito nella Ragusa medievale, u: Ragusa e il Mediterraneo: Ruolo e funzioni di una Repubblica marinara tra Medioevo ed Et moderna, ur. A. Di Vittorio, Bari: Cacucci, 1990: 49-50. 19 Proemij i II, 4.

14

nije bilo ni u njemu, sud je bio ovlaten predmet rijeiti slobodno, prema vlastitoj prosudbi. Sustav dubrovakih pravnih izvora u konanici se, dakle, zatvarao kreativnom ulogom suda, isto kao u mletakom pravu i u svim zajednicama kojih je pravni poredak iz njega izveden.20 Dok su druge talijanske komune upuivale sud na primjenu naela opega europskog prava (ius commune),21 mletakoj je sredini to bilo odbojno zbog politikih konotacija, pa je uvijek naglaavala samosvojnost institucija vlasti i samodovoljnost prava. Dubrovaki sustav pravnih izvora definiran je 1272. po tome mletakom modelu, no zadran je i poslije jer je - upravo zbog pronoenja ideje autonomije - odgovarao duhu dubrovake drave. Meu sastavnicama dubrovakoga pravnog poretka nije, dakle, spomenuto ope europsko srednjovjekovno pravo (ius commune), utemeljeno na rimskom i kanonskom pravu. No, znai li to da u pravni sustav Dubrovnika nisu prodirala suvremena europska rjeenja? Jesu li vanjski utjecaji odista bili iskljueni, ili su samo preueni? Istraivanja odnosa opeg i posebnog prava pokazala su da je ope pravo u veoj ili manjoj mjeri bilo rasprostranjeno po itavoj Europi. Nudilo je izgraeni terminoloki instrumentarij, koji je opet pronosio pravne koncepte, institute, naela; bez te okosnice esto nije mogue razumjeti ni korektno interpretirati pravo odreene gradske zajednice.22 Nad onim srednjovjekovnim europskim prostorima koji su se odlikovali urbanitetom, gospodarskim odnosima utemeljenima na privatnom vlasnitvu i slobodi ugovora, gdje je ivio notarijat - lebdjelo je ope pravo, bilo ono imenovano meu pravnim izvorima ili ne. U nekim je sredinama njegova primjena bila neposrednija i snanija nego u drugima, no svugdje se, pa tako i u Dubrovniku, batina oba prava (rimskog i kanonskog) odraavala na pravnu praksu.23 Jedan od primjera jest primjena torture pred dubrovakim sudovima, koja se oito ravnala po postavkama opeg prava, dok joj propisi nisu posveivali gotovo nikakvu pozornost.24 ak ni sam Statut nije imun od utjecaja rimskog i kanonskog prava, kako u
20 Lamberto Pansolli, La gerarchia delle fonti di diritto nella legislazione medievale veneziana. Milano, Giuffr, 1970; Giorgio Zordan, Lordinamento giuridico veneziano. Padova: CLEUP, 21984: 205-213. 21 Liva, La gerarchia delle fonti, passim. 22 Manlio Bellomo, LEuropa del diritto comune. Roma, 41989: 85-117. 23 O takvu formalnom nijekanju, a stvarnom koritenju batine oba prava u dubrovakoj praksi govori i Francesco Maria Appendini, Notizie istorico-critiche sulle antichit, storia e letteratura de Ragusei, I. Ragusa: Antonio Martecchini, 1802: 184. 24 Potanje v. Lonza, Pod platem pravde: 27.

15

uvodnom tekstu,25 tako u pojedinim odredbama - npr. za osloboenje zavisnih sluga koristi se pravim rimskim terminom manumittere, koji se zatim objanjava srednjovjekovnim francare26 - a kao da se nazire i utjecaj rimskih pravnih izvora na osnovni slijed grae.27

2. Stariji propisi i izradba Statuta 1272. 2.1. Predstatutarni propisi

Ouvane su pojedine pravne odredbe s kraja XII. i poetka XIII. st. koje moemo drati zaetcima dubrovakoga statutarnog prava. Imale su oblik isprave; neke su se nazivale naredba (bandum, bannum)28, a neke zapovijed (preceptum), no u njihovoj prirodi ni formi nema bitne razlike. Iz jedne isprave iz 1235. razvidno je da je povod formuliranju tih prvih propisa esto bio konkretan sluaj: neki Dubrovani kupili su brod od omikih gusara; dubrovake su im vlasti naredile da ga vrate i od takvih rabota odustanu, prijetei im vrlo ozbiljnim sankcijama; istodobno su odredile da e takva kazna snai svakoga onog tko bi kupio brod od Omiana ili drugih gusara. Dakle, rjeavala se pojedinana stvar i istodobno oblikovala opa norma koja ima vrijediti ubudue.29
Prenosi se uvena Ulpijanova definicija prava sadrana u Digestama (D. 1,1,10, pr.). V. Antun Cvitani, Proemiji statuta naih primorskih komuna - specifian koncentriran izraz srednjovjekovnog shvaanja politike vlasti i prava, Zbornik Pravnog fakulteta u Zagrebu, 17 (1967) 3-4: 279. 26 IV, 17 i D. 1,1,4. 27 Taj slijed nije potpuno isti kao u libri legales (Codex, Digesta), no zamjetno je da odredbe o ustroju vlasti stoje u poetku, zatim slijedi sudski postupak, nakon toga se slijed razilazi, da bi se opet poklopio u smjetaju kaznenog prava pri kraju. 28 Zanimljivo je da je jedna naredba uvrtena u Statut zadrala svoj stari naziv i oblik (Bannum vini, II, 18). I rapski protostatut iz 1234. takoer je imao takav oblik (Lujo Margeti, Rapski protostatut iz 1234. godine, Vjesnik Povijesnog arhiva u Rijeci, 38 (1996): 106). O znaenjima pojma bandum v. Lexicon latinitatis Medii aevi Iugoslaviae I, ed. M. Kostreni, Zagreb: JAZU, 1969: 101; Lujo Margeti, O nekim osnovnim znaajkama pokretanja kaznenog postupka u srednjovjekovnim dalmatinskim gradskim opinama, Rad HAZU, 475 (1997): 46 i 52. 29 Odnosi s gusarima bili su nakon toga povodom detaljnije regulacije, koja je nala mjesto u Statutu iz 1272. (VI, 21-22 i 58-61). Zanimljivo je primijetiti da je sankcija za dotini sluaj znatno blaa: globa od 25 perpera i spaljivanje ili oduzimanje broda. U pola stoljea to dijeli te dvije norme, sankcija se zapravo profilirala i uklopila u penalni sustav Statuta.
25

16

Od mnotva listina koje su sadravale takve predstatutarne propise raznolikog sadraja, sauvane su samo neke. G. 1190. proglaeno je slobodno pravo pristupa (salvusconductus) u Grad dunicima i zloincima za blagdan Sv. Vlaha.30 U vrijeme ratne opasnosti 1228. zabranjena je paa uz granice, promet s otocima, te je uveden novani teret za one koji odbijaju straarsku slubu.31 G. 1235. prijetilo se kaznom za krau iz vinograda;32 naredilo se da svaki dubrovaki brod mora prvi teret dovesti u matinu luku, itd.33 Osim zakona sauvanih u izvornom obliku pergamenskih listina neke se mogu razaznati u tkivu statutarne zbirke u koju su preuzeti.34 Sauvani su takoer primjeri kneevskih prisega, koje su se prvotno biljeile u obliku javne isprave,35 a potom je njihov obrazac integriran u Statut.36 Jedini dulji normativni tekst iz predstatutarnog razdoblja sauvan u izvornom obliku jest tzv. Propis o mirazu i piru (Ordo de dotibus et nuptiis),37 donesen 1235. kao pokuaj dubrovake komune da ogranienjem miraza, svadbene opreme i pira suspregne natjecanje u raskoi i rasipanje novca. Trajanje tog propisa bilo je naznaeno kao privremeno, vjerojatno zato da bi se razmotrili uinci i odluilo kako to pitanje treba nadalje regulirati; rok od 29 godina oito je postavljen tako da se izbjegne protek trideset godina, a to je onaj rok uz koji se inae vezuje ustaljivanje prava (npr. kroz dosjelost). Ovaj propis privremene prirode nije preuzet u statut, osim malog dijela (opisa mladenkina ruha), a ni taj nije prikazan kao stariji propis, nego kao dubrovaki obiaj.38
Codex diplomaticus II: 242; Bogii-Jireek u Liber statutorum: LXII. Codex diplomaticus Regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae, III, ed. T. Smiiklas, Zagreb: JAZU, 1905: 292. 32 Bogii-Jireek u Liber statutorum: LXVI-LXVII; Codex diplomaticus III: 439. 33 Dubrovaka akta i povelje, I.1, ed. J. Radoni. Zbornik za istoriju, jezik i knjievnost srpskog naroda, III,3, Beograd: SANU, 1934: 828. 34 Bannum vini - II, 18. 35 Tekst se za cijelo vrijeme mletakog dominija nije bitno mijenjao, osim to je varijanta iz 1254. proirena s nekoliko vanih elemenata. Sauvane su isprave o prisezi iz 1237, 1238, 1240, 1242, 1244, 1245, 1247. i 1254. (v. Bogii-Jireek u Liber statutorum: LXVII-LXIX; isprave su objavljene u Codex diplomaticus Regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae, IV, ed. T. Smiiklas, Zagreb: JAZU, 1906). I u talijanskim su gradovima prisege dunosnika redovito dobivale pisani oblik (Enrico Besta, Fonti: Legislazione e scienza giuridica dalla caduta dellImpero Romano al secolo decimosesto, I.2., u: Storia del diritto italiano, ur. Pasquale Del Giudice. Milano: Hoepli, 1925 [pretisak Frankfurt am Main-Firenze, 1969]: 520). 36 II, 1. 37 Naslov potjee od prireivaa (Bogii-Jireek u Liber statutorum: LXIV-LXVI). Velika je vrijednost tog izvora za upoznavanje svadbenih obiaja. 38 Usp. IV, 3.
31 30

17

U statutarnom se tekstu moe razaznati jo jedna vea starija cjelina koja se odnosila na kazneno pravo. Naime, Korulanski statut iz 1265. i Dubrovaki iz 1272. imaju zajedniku kaznenopravnu jezgru. Te su odredbe svakako sadrajem izvedene iz mletakog prava, no dobile su drugaiji poredak od onoga u mletakoj kaznenoj knjizi (Promissio maleficiorum) iz 1232. Na temelju ope logike recepcije prava iz vee i pravno razvijenije sredine u manju, predloak je trebalo potraiti u dubrovakoj sredini prije 1265. I doista, u drugim dubrovakim povijesnim izvorima govori se o kanjavanju prema statutu izraenom u vrijeme kneevanja Ivana Tiepola (1237.-1238.).39 Iz usporedbe dubrovakih, korulanskih i mletakih propisa moe se zakljuiti da su te iste norme, moda uz tek pokoju preinaku, preuzete u Dubrovaki statut iz 1272.40 Drugim rijeima, na poetku statutarne VI. knjige otkriva se vie lanaka koji vjerojatno pripadaju normativnom sloju starijem gotovo pola stoljea. Kazneno pravo i u drugim je komunama esto bilo predmetom ranog zakonskog ureenja41 a tako je bilo i u Veneciji, koje je pravni razvoj za nas od najvee vanosti.42 Povod da se upravo tada u Dubrovniku fiksira kazneno pravo, i to po mletakom modelu, vjerojatno je bila potreba da se uvrsti represivna funkcija javne vlasti: nakon to je 1232. slomljena pobuna, dubrovaka komuna morala je pristati na novi pakt s Venecijom, koji ju je vre podlagao mletakim vlastima.43 Moda nije sasvim nevana okolnost da je ta prva vea zakonska cjelina oblikovana za mandata kneza Ivana Tiepola, dok je na dudevskoj stolici sjedio njegov otac, Jakov Tiepolo,44 znamenit upravo po zakonodavnim

V. prisegu dubrovakog kneza Andrije Daura iz 1254 (Bogii-Jireek u Liber statutorum: LXVII), i zapis o sporu u pitanju kanjavanja ubojstva iz 1307-1308 (VIII, 58). 40 Bogii-Jireek u Liber statutorum: XXI-XXII; Cvitani, Uvod: 17. 41 Za usporedbu je jamano najzanimljiviji Rapski protostatut, koji sadri kaznenopravnu materiju, a donesen je 1234, gotovo u isto vrijeme kao i dubrovaki Tiepolov statut. Rapske odredbe srodne su langobardskom i langobardsko-franakom pravu, a trajanje im je bilo ogranieno na neto vie od godine dana (vjerojatno s namjerom obnavljanja). Margeti, Rapski protostatut: 105-117.
42 U Veneciji je takva zbirka izraena jo potkraj XII. st., za vrijeme duda Oria Mastropiera. Njezin naziv, Promissio maleficiorum, preuzela je i mlaa kompilacija (Zordan, Ordinamento giuridico veneziano: 192-193). 43 V. Bernard Stulli, Povijest Dubrovake Republike, Dubrovnik-Zagreb: Arhiv Hrvatske i asopis Dubrovnik, 1989: 26. 44 Tiepolo je bio dudem 1229. - 1249. (Adriano Cappelli. Cronologia, Cronografia e Calendario perpetuo. Milano: Hoepli, 51983: 346).

39

18

pothvatima.45 U Veneciji je kaznena knjiga zauvijek ostala izvan tijela statuta, a u Dubrovniku se svakako taj skup odredaba jo neko vrijeme nakon izradbe Statuta iz 1272. nazirao kao zasebna cjelina pod prvotnim, Tiepolovim imenom.

2.2. Izradba Statuta 1272.

Kao razlog izradbi Statuta, u njegovu je proemiju (uvodu) naznaeno da su pravne odredbe bile razasute, proturjene, nepotpune i nejasne, pa je zbog toga dolazilo do prijepora i tekoa u sudskoj praksi. To sigurno i jest bio osnovni motiv izradbi statutarne zbirke jer je kup listina na kojima su bili zapisani dubrovaki zakoni bio sasvim nepregledan, u sve veem raskoraku sa zahtjevima sloenijeg pravnog ivota. U podlozi ovog praktinog povoda osjea se, meutim, tenja zrele komune, u krilu koje se ve raaju zametci aristokratskih institucija vlasti, za jasnijom artikulacijom pravnog sustava;46 nije sluajno da se nekako istodobno voenje javne kancelarije postavlja na prave profesionalne temelje.47 Nemamo nikakvih konkretnih spoznaja o tome kako je tekla izradba Statuta ni tko se prihvatio izdvajanja i sreivanja odredaba i njihova sjedinjavanja u vee cjeline. Redaktor je svakako imao na raspolaganju ne samo dubrovake propise nego je bio upoznat i s lokalnim obiajima i terminima, dok se iz sistematike, terminologije i pojedinih pravnih rjeenja razabire da je poznavao osnove europskog opeg prava. Je li Statut sloio neki obrazovani i pravu vjeti Dubrovanin, neki pravnik u slubi mletake vlasti ili strunjak iz kruga onih koji su se u talijanskim gradovima bavili izradbom statutarnih zbirki?48 Pouzdan odgovor na to jednostavno pitanje ne moe se dati. Svakako, statutarni se uvod dobrim dijelom podudara ne samo s uvodom tek neto mlae zbirke
45 U njegovo je vrijeme izraen model dudeve prisege (1229), zbirke normi pomorskog prava (1229. - 1236.), kaznenog prava (Promissio maleficiorum, 1232) i graanskog prava (Statutum novum, 1242.). V. Zordan, Ordinamento giuridico veneziano: 188-189, 193, 197-198, 201. 46 V. Zdenka Janekovi Rmer, Okvir slobode: dubrovaka vlastela izmeu srednjovjekovlja i humanizma, Zagreb-Dubrovnik: Zavod za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku, 1999: 58-61. 47 Gregor remonik, Dubrovaka kancelarija do godine 1300. i najstarije knjige dubrovake arhive. Glasnik Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine, 39 (1927): 231-233. 48 Spoznaje o ovim strunim kompilatorima statuta (statutarii) jo uvijek su relativno skromne. V. Besta, Fonti: 513-514; Mario Sbriccoli, Linterpretazione dello statuto: contributo allo studio della funzione dei giuristi nellet comunale. Milano: Giuffr, 1969: 56, bilj. 11.

19

dubrovakih carinskih propisa (Liber statutorum doane, 1277.),49 to bi moglo govoriti u prilog domaoj radionici, ve i s proemijima Iulskog, Brakog i Hvarskog statuta iz XIV. i XV. stoljea.50 Znamo li da spomenuti dalmatinski i istarski statuti inae nisu osobito slini, te da ih vezuje ishodite u mletakom pravnom krugu, nametao bi se zakljuak da su te dijelove prepisivali iz zajednikog predloka koji je stizao iz mletakog sredita, moda kao dio naputka knezu, ili kao samostalan tekst koji je imao posluiti upravo pri izradbi zbirke propisa. Dubrovaki statut nosi dakle i biljeg mletake vlasti i peat europskog prava, a podlogu mu - dakako - donosi ono pravo koje se negdje od kraja XII. do potkraj XIII. stoljea postupno taloilo u dubrovakoj komuni, u pisanom i obiajnom obliku.

3. Statutarne redakcije i rukopisne varijante: proces ustaljenja teksta (1272-1437)

Mnogi statuti u prvo vrijeme - u Dubrovniku do poetka XV. st. - nisu imali potpuno uvren tekst, nego se on mogao dopunjavati, liavati suvinog i mijenjati, pratei pravni ivot zajednice i promjene u njezinu zakonodavstvu. Te su izmjene esto, ali ne i uvijek oznaene, pa se moe rei da je Statut bio svojevrstan work in progress, koji se trajno pomalo gradio i razgraivao. S druge strane, bilo je prigoda, kao ona kada je u Dubrovniku 1358. prestala mletaka vrhovna vlast, kad je itav statutarni tekst iznova pregledan i kada su u njemu izvrene sustavne izmjene. Plod takvih opsenijih zahvata, koji se jasno razlikuje od prethodnog stanja, predstavlja novu statutarnu redakciju. U pravnoj povijesti uobiajeno je slijediti definicije i nazive redakcija Dubrovakog statuta koje su pred stotinjak godina utvrdili njegovi izdavai, Baldo Bogii i Konstantin Jireek.51 Njihovu znanstvenom poduhvatu, koji se i nakon takva proteka vremena moe ocijeniti u cjelini izvanrednim, moe se prigovoriti da su olako nazivali novom redakcijom
Knjiga odredaba dubrovake carinarnice 1277, ed. J. Lui, Dubrovnik, 1989: 10-11. Cvitani, Proemiji: 280; upotpunjeno u: Cvitani, Uvod: 17, bilj. 39. V. takoer Nella Lonza, Kaznenopravni sustav Dubrovake Republike u XVIII. stoljeu, Zagreb, 1995 (neobjavljena doktorska disertacija): 35-37. 51 Bogii i Jireek nastojali su prilikom priprave kritikog izdanja sve rukopise svrstati u skupine po slinosti, pa zatim razluiti zasebne redakcije (u Liber statutorum: XLII-LVII). Budui da ih je zanimala prije svega datacija sauvanih rukopisa i uspostava filijacije, svaki su tekstualni tip nazivali novom redakcijom, bez obzira na to jesu li sadrajne i sistemske preinake takve naravi i opsega da bi taj termin opravdale.
50 49

20

svaki tip rukopisa, bez obzira jesu li preinake teksta bile bitne. S novim, organskim pristupom javio se Bernard Stulli, koji je, prouavajui narastanje dubrovakog pravosudnog ustrojstva i cjelokupnoga normativnog sustava, nastojao razluiti istinske nove redakcije od sitnijih ispravaka i dopuna statutarnog teksta.52 Nakon njegove ralambe svakako je jasnije da rukopisne varijante i redakcije nisu jedno te isto, i da tzv. redakcije D i E ne postoje. Po mome miljenju, definiranje nove redakcije trebalo bi biti jo stroe i ima opravdanja govoriti samo o dvije redakcije Dubrovakog statuta, - onoj iz 1272. (koju su Bogii i Jireek nazvali redakcijom A) i onoj iz 1358. (tzv. redakcija C). Kruke i jabuke mogu se smisleno razdvojiti tako da se ostale oznake zadre kao naziv prijepisa (B i C1) ili rukopisnih modela (D i E).

3.1. Redakcija iz 1272.

Prva statutarna redakcija iz 1272. (redakcija A) nije do nas dola u istom obliku.53 Naime, u najstarijem sauvanom rukopisu s kraja prve polovice XIV. stoljea (B) ve su sadrane neke preinake, izbaene su bile neke ukinute odredbe i dodane nove. Posredno znamo, na primjer, da se neto u statutarnom tekstu mijenjalo 1325.54 i da je 1328. ukinuta itava glava koja je zabranjivala brakove s Kotoranima.55 U sauvanom rukopisu te izmjene nisu ostavile nikakva traga. G. 1343. oito se namjeravao Statut znaajnije preraditi jer je posebnom povjerenstvu povjerena zadaa pregleda teksta i izradbe revizijskih nacrta.56 Meutim, zapisnici Velikog vijea u pregledanom dvogodinjem razdoblju nakon toga ne biljee pojaanu zakonodavnu djelatnost; meu odredbama o kojima se

Bernard Stulli, Prilozi pitanju o redakcijama Knjige statuta grada Dubrovnika, Anali Historijskog instituta JAZU u Dubrovniku, 3 (1954): 85-118. 53 Na taj problem u svezi sa Splitskim statutom iz 1312, koji je doivio znate preradbe 1382. - 1385. upozorio je Margeti, O nekim osnovnim znaajkama: 21-22. Pred pravnim povjesniarima jo je znatan posao na istraivanju vremenskih slojeva u dalmatinskim statutima. 54 Taj je popravak nekih iskrivljenih statuta zabiljeen u indeksu Misti del Senato za 1325. (Listine o odnoajih izmedju junoga Slavenstva i mletake republike, I, ed. S. Ljubi. Monumenta spectantia historiam Slavorum Meridionalium, IX. Zagreb: JAZU, 1868: 162). 55 Naslov joj je bio De parentelis non contrahendis cum hominibus de Cataro; kao motiv za njezino ukidanje istie se da je bila suprotna Bojoj i crkvenoj pravdi i interesu Dubrovnika (Libri reformationum V, ed. J. Gelcich. Zagreb: JAZU, 1897: 255). 56 Libri reformationum I, ed. J. Gelcich, Zagreb: JAZU, 1879: 146.

52

21

glasovalo samo se jedna moe odrati razradom jedne statutarne glave, no ni ta nije nala mjesto u statutarnoj zbirci.57 Po svemu sudei, povjerenstvo se nije upustilo ni u kakve znatnije zakonske izmjene, nego se usredotoilo na izbacivanje iz Statuta onoga to je ve bilo ukinuto ili je nadomjeteno drugim, pripremajui time izradbu novog rukopisa s proienim tekstom (varijanta B). Budui da sve izmjene nisu oznaene u najstarijem sauvanom prijepisu, iz njega se ne moe pouzdano rekonstruirati prvotni izgled statutarnog teksta. Ipak, na osnovi prije spomenutih primjera, moe se pretpostaviti da je glavnina teksta redakcije A iz 1272. prenesena u varijanti B. Meutim, pitanje starosti sadraja pojedinih statutarnih odredaba otvara se i u drugome vremenskom smjeru. Kao to sam ve spominjala, u Statut su uklopljeni i neki stariji propisi, pa je osnovni tekst ve rezultat dugotrajnijega normativnog sedimentiranja. Ako se Dubrovaki statut kakav je do nas doao, oprezno raspara po avovima, prepoznaju se cjeline koje se razdvajaju sadrajem i razlikuju izriajem a od kojih su neke vjerojatno bile zaokruene bar koje desetljee prije 1272. Prva knjiga donosi odredbe o prihodima i teretima kneza, nadbiskupa, Crkve sv. Marije, vikara i glasnika. Odnosom kneza kao predstavnika mletake vrhovne vlasti i dubrovake komune, u njoj je postavljen temelj ustroja vlasti na dva stupa.58 Druga knjiga nie obrasce prisega kneza, sudaca, vijenika i ostalih slubenika, i vjerojatno se temelji na nekom starijem registru (capitulare) u kojem su ti bili zapisani.59 Sljedea, trea knjiga regulira graanski postupak, parnini i izvanparnini, te pitanja sudske kompetencije. Opsena etvrta knjiga odnosi se na cjelinu branog, obiteljskog i nasljednog prava, i odlikuje se dosta izraenom sustavnou. Petom knjigom obuhvaeni su raznorodni instituti imovinskog prava: vlasnitvo, slunosti, stvarnopravni i obveznopravni elementi agrarnih odnosa i dr. Jezgru este knjige tvori kaznenopravna materija (moda preuzeta iz tzv. Tiepolova statuta; gl. 1.34.), no potom slijede raznorodne odredbe koje ograniavaju i sankcioniraju nedoputenu trgovinu vinom (gl. 35.-41.), propisi o
Odredba regulira slubu nadzora provoenja zabrane uvoza stranog i peljekog vina (Libri reformationum, I: 179-181). 58 O komplementarnim uglavcima ugovora s Venecijom iz 1232, 1236. i 1252. v. Vinko Foreti, Povijest Dubrovnika do 1808, I, Zagreb: Nakladni zavod Matice hrvatske, 1980: 60-65. 59 Usp. Teja, Statuti di Dalmazia: 29-31. Takve prisege vrlo su esto sadrane u srednjovjekovnim statutima talijanskih gradova, a ponekad je to i njihova prva jezgra (Besta, Fonti: 519-524).
57

22

servima (gl. 42.-53.), pa opet nekoliko odredaba o gradskom ivotu (gl. 55.-57.) koje bi se bolje uklapale u petu knjigu, te vie drugih norma o raznim pitanjima. Upravo suprotno, sedma knjiga, posveena pomorskom pravu, izrazito je konzistentna i ujednaena u izriaju. Vjerojatno je Statut 1272. njome i zavravao. Meutim, ve u prvim godinama nakon toga dopisan je skup odredaba koje se uglavnom odnose na djelovanje Malog suda (Parva curia),60 a koje e s vremenom postati prvih dvadesetak glava osme statutarne knjige. Taj niz glava predstavljao je posebnu cjelinu: nosio je odgovarajui naslov, s glavom VIII, 20 prestajala je tei stara numeracija glava i zavravalo je izvorno kazalo61, a nakon toga mijenja se takoer stil zapisa statutarnih odredaba.

3.2. Slubeni prijepis iz sredine XIV. st. (varijanta B)

Najstariji sauvani statutarni prijepis nije datiran, no na temelju rukopisa moe se zakljuiti da je izraen negdje oko 1349.62 Bio je namijenjen sredinjim institucijama vlasti a danas je pohranjen u Dravnom arhivu u Dubrovniku (serija 21.1 Manuali pratici del Cancelliere: Leggi e Istruzioni, sv. 9b). Bogii i Jireek detaljno su ga opisali i nazvali statutom redakcije B.63 Kao to je i inae bio obiaj, prepisiva nije predloak prepisivao doslovno, nego je isputao u meuvremenu ukinute odredbe, to se najjasnije vidi po tome to je u kazalu prepisao pa precrtao naslov jedne izostavljene glave.64 Nadalje, kod odredaba kojima je sadraj izmijenjen, redovito je prepisivao samo novu, vaeu varijantu. Na primjer, u odredbi o broju svjedoka u kaznenim predmetima samo se kratko spominje stara statutarna odredba (anticum statutum) a citira se ona koja ju je zamijenila, donesena negdje izmeu 1292. i 1305.65 Prepisiva u tome ipak nije bio dosljedan, jer u nekim srodnim primjerima nije

Te su odredbe morale biti dodane Statutu nakon 1272. (jer bi se inae nale u njegovu corpusu), a prije 1275. jer se otada kronolokim slijedom niu glave VIII. knjige. 61 Bogii-Jireek u Liber statutorum: XVI i 243, bilj. 12. 62 Prema mom uvidu, prva ruka prepisivala je tekst zakljuno s VIII, 97 iz 1349. na f. 91, s time to je posljednjih nekoliko glava pisala rastegnutije, moda malo poslije toga. Neto stariju dataciju (oko 1342.) predloili su Bogii i Jireek u Liber statutorum: XLVXLVI. 63 Bogii-Jireek u Liber statutorum: XLIV-XLIX. 64 Usp knjigu VI c. 2 De filio filias homicidium committere (sic) 65 III, 33.

60

23

proistio tekst, ve je prenio staru varijantu a izmjene je registrirao zasebno, pri kraju rukopisa.66 Naposljetku, prepisivao je kao integralni dio teksta i sve odredbe koje su uvrtavane u Statut nakon 1272. Te mlae norme nisu se dopisivale samo u VIII. knjigu, koja je bila namijenjena upravo dopunama, nego su se dobrim dijelom biljeile uz tekst, na mjesto gdje bi sadrajno pripadale. Kako je slobodni prostor na rubovima listova bio ogranien, neke od tih biljeaka bile su gusto nabijene i nepregledne, a prepisiva nije uvijek bio sabran, pa mu se znalo dogoditi da preskoi neku dopunu,67 da je dopie na pogreno mjesto68 ili prepie pogrenim redoslijedom.69 Statutarne norme donesene nakon izradbe ovog rukopisa i opet su se biljeile uz glavu Statuta koju mijenjaju ili dopunjavaju,70 ili su se pak kronolokim redom dodavale VIII. knjizi Statuta.71 Nakon izradbe novog autentinog rukopisa u XV. st., ovaj je stariji kodeks s njime usklaen72 i preputen na uporabu slavenskom kancelaru zaduenome za registriranje sitnijih graanskih sporova.73

66

Npr. III, 3-5 i VIII, 25 iz 1278.; I, 22, 31, 33 i VIII, 52 iz 1296.; III, 38 i VIII, 87 iz

1338. Npr. na f. 29 pisar je ve bio napisao rubriku De forma testamentorum (III, 41), a onda tek primijetio da je uz III, 40 zaboravio prepisati dodatak iz 1332, pa je pogreni tekst izbrisao struganjem lista. 68 Npr. na kraju glave I, 23 naao se dodatak koji se zapravo odnosi na gl. 24. i spadao bi iza nje, jer se na nju referira kao na prethodnu. 69 Npr. kod III, 2, osnovnom je tekstu prvo dopisao dodatak iz 1314., pa onda iz 1293. 70 Npr. na kraj III. knjige ubaene su glave 59. - 61. 71 Tako je bilo i kod mnogobrojnih drugih statuta. Knjige koje su naknadno stvarane kronolokim unoenjem odredaba esto se nazivaju Liber reformationum, ili Reformationes. 72 V. Bogii-Jireek u Liber statutorum: 249-250. 73 Bogii-Jireek u Liber statutorum: XLIX i 351. Od 1432. u sporovima vrijednosti do 10 perpera sudio je vikar, a registriranje tih odluka povjereno je kancelaru koji je inae pisao iriline akte (Liber viridis, 257; Filip (Philippus) De Diversis, Opis Dubrovnika , prev. I. Boi. Dubrovnik, 1983: 26 i 32). Potonja injenica naravno ne znai, kako bi to htio Nedeljkovi, da se ti sporovi vode na srpskom i da ih zapisuje srpski kancelar na naem jeziku (uvod uz izdanje Liber viridis, XXIII), nego je rije o preraspodjeli posla na osoblje kancelarije koje, zbog manjeg opsega posla, nije dostatno iskoriteno.
67

24

3.3. Proiavanje Statuta 1358. i redakcija C

Prestanak mletake vrhovne vlasti 1358. godine snano se odrazio na sudbinu Statuta. Zbog politikog htijenja za postavljanjem jasne cezure, pristupilo se izbacivanju odredaba vezanih uz staru vlast, te izradbi proiene verzije koja je u praksi trebala zamijeniti staru. Pri tome su povjerenstvu dane odrijeene ruke da Velikom vijeu predloi i druge dopune i zahvate u statutarni tekst. Unato irokim ovlastima, prvo peterolano povjerenstvo zavrilo je mandat nakon nekoliko mjeseci s vrlo mravim rezultatom,74 a novi trolani sastav pokazao se samo neznatno poduzetnijim.75 Osnovnu zadau brisanja tragova podlonosti Veneciji izvrili su krajnje nemarno, tako da su u vie statutarnih glava zaboravili izbaciti takve dijelove teksta,76 ili su to izveli tako da je reenica ostala okljatrena.77 Unato looj kvaliteti zahvata, time je stvorena nova statutarna redakcija koja e ostati konanom. Propusti se nikada vie nee ispraviti, zbog zazora od mijenjanja statutarnog teksta a i mletaki kameni je vjerojatno nakon nekog vremena prestao uljati novu dubrovaku dravnu samosvijest. Oito su tada sve izmjene oznaene u rukopisu koji je trebao postati modelom za preinake drugih. Vjerojatno je tome posluio rukopis A jer novi slubeni prijepis C1 potjee od njega, a ne od mlaeg rukopisa B.78 To nudi logino objanjenje zato je sporedni slubeni primjerak B sauvan, a vaniji A nije: zbog oznake izmjena potonji je postao nepregledan, pa je u XV. stoljeu zamijenjen novim prijepisom (C1). Budui da se htjela izbjei pometnja u tome koja je varijanta prava i zajamiti pravna sigurnost, nastojao se sprijeiti daljnji optjecaj stare redakcije, pa su pozvani svi privatni vlasnici Statuta da podnesu svoje primjerke na usklaenje s novim slubenim tekstom.79 Koliko je vlastima bilo stalo da se to provede, pokazuje okolnost da su obeavali preradbe u privatnim rukopisima izvriti na javni troak, te prijetili izvanredno otrim kaznama onima koji se na taj poziv oglue. Meutim, im su vlasti
Na njihov prijedlog donesena je jedino statutarna odredba I, 3. Temeljem njihova prijedloga u Statut je uneseneno pet novih odredaba: IV, 80; VI, 1, 65-67. 76 Npr. II, 7, 9, 10-15, 19, 20-21, 25, 33. 77 Primjerice, II, 1 i 3 (u redakciji C). 78 U rukopisu C1 ima ne samo rijei drugaijih nego u B nego i nekih koje u ovome nedostaju, to znai da nisu izvedeni jedan iz drugoga, nego da je predloak obaju rukopisa bio A. O razlikama v. Bogii-Jireek u Liber statutorum: LIII. 79 Liber reformationum I: 247-248.
75 74

25

uspjele staru verziju Statuta povui iz optjecaja, nisu vie osobito marile za povrat rukopisa vlasnicima, pa se ta akcija otegnula na nekoliko sljedeih godina.80

3.4. Nove pravne zbirke i zatvaranje Statuta 1409./10.

U statutarnom su tekstu tijekom 2. polovice XIV. i poetka XV. stoljea povremeno kriane ukinute odredbe81 i dopisivane su nove,82 ali glavnina propisa upisivala se u nove pravne zbirke. Upravo zato to se svakako htjelo izbjei jae zahvaanje u tekst Statuta - zbog straha od zlouporabe, ali i shvaanja da on pripada batini koju ne valja olako dirati - 1335. uveden je novi upisnik, Knjiga svih zakona (Liber omnium reformationum). Taj je zbornik punjen novim odredbama do 1409.1410., kada je otvorena nova zbirka, Zelena knjiga (Liber viridis), a ova je opet 1460. zamijenjena utom knjigom (Liber croceus). Do prijelaza u novi zakonski zbornik nije dolazilo zato to bi stari bio ispisan, nego zbog neaurnog (i nepotpunog) voenja prethodnoga: novi svezak trebao je oznaiti i poetak urednijeg registriranja zakona. Meutim, ti prijelazi nisu bili otri i postojalo je uvijek razdoblje iz kojeg su neki propisi upisani u staru, a neki u novu zbirku. Do takva je preklapanja dolo ve izmeu Statuta i Knjige svih zakona: glavnina propisa iz XIV. stoljea registrirala se, dodue, u novom zborniku, no neki su se i dalje dodavali Statutu,83 a neki ak bili zapisani na oba mjesta.84 Poetkom XV. stoljea Dubrovaka je Republika stabilizirana i ojaana nakon pola stoljea formalne zatite hrvatsko-ugarskog kralja, a faktine samostalnosti. U to doba jasnije su se profilirali sastav i djelokrug dravnih institucija, u sustav vlasti ugraeni su pomoni i nadzorni mehanizmi i teilo se podizanju kvalitete pravosua organizacijskim i proceduralnim inovacijama.85 S namjerom da se unese red i sigurnost u

Liber reformationum III: 32 i 201. Primjerice, pri izradbi novog prijepisa (C1) izostavljena je zabrana sucima i ostalim slubenicima da s drugima piju (II, 4 i VIII, 12), ukinuta 1365. odlukom Velikog vijea (Mihajlo Dini, Iz Dubrovakog arhiva, I, Zbornik za istoriju, jezik i knjievnost srpskog naroda, III.17, Beograd: SANU, 1957: 18). Takoer, isputen je posljednji stavak VIII, 99 koji je ukinut 1370. (Liber viridis, 35). 82 V. listu kod Bogii-Jireek, Liber statutorum: 462-463. 83 Razmjer za razdoblje 1306.-1358. jest priblino 4/5 unijetih u Knjigu svih zakona (178 odredbi) u odnosu prema 1/5 u Statut (44 odredbe). 84 Stulli, Ordines artis nauticae: 90, bilj. 14.
81

80

26

pravnoj domeni, u razdoblju oko 1409.-1410. pristupilo se ureenju dubrovakog normativnog sustava. Meutim, budui da je postavljen aksiom da se zbirke nipoto ne smiju preraivati, nego da se moraju ouvati u sadraju i slijedu, ta se akcija svela na utvrivanje njihova autentinog teksta i izradbu slubenih prijepisa. Time su konano zatvoreni Statut i Knjiga svih zakona,86 i u njih se nisu vie smjele unositi nove odredbe.

3.5. Autentini prijepis iz 1437. (varijanta C1)

Malo je vijee donijelo odluku o izradbi novoga slubenog prijepisa Statuta jo 1432,87 no taj je posao zavren tek na proljee 1437.88 Kodeks je izraen od kvalitetnog materijala (pergament), ispisan je s osobitom pomnjom, a poetni inicijal s likom sv. Vlaha oslikao je uveni slikar Ivan Ugrinovi.89 Kao zanimljivost moe se dodati da je potkraj 1443., za svog boravka u Dubrovniku, znameniti humanist Ciriaco Pizzicolli iz Ancone, u taj statutarni primjerak vlastitom rukom upisao predloak teksta za natpise na ploama pod trijemom Kneeva dvora i na Onofrijevoj fontani, te jo neke biljeke.90 Rukopis sadri statutarnu redakciju C s dopunama iz 1358.-1408., pa se moe, po uzoru na Stullijeve oznake, nazvati rukopisnom varijantom C1.91 Kao dravni kodeks s autentinim tekstom, bio je pohranjen u tajnitvu Republike,92 a danas se uva u Dravnom arhivu u Dubrovniku (serija 21.1 Manuali pratici del Cancelliere: Leggi e Istruzioni, sv. 9a).

V. Stulli, Prilozi pitanju o redakcijama: 101; Lonza, Kaznenopravni sustav: 76-77. Posljednja norma unesena u Statut je iz 1408 (VI, 17, 8). Najmlaa odredba u Knjizi svih zakona je iz 1410. (XXXIII, 9). 87 Acta Minoris Consilii, ser. 5, sv. 5, f. 182. 88 U jednom prijepisu iz 1769. ubiljeeno je: Anno 1437 die 14 aprilis fuit finitum (Leggi e istruzioni, ser. 21.1, sv. 47, f. 159v). 89 Kruno Prijatelj, Doprinos Ugrinoviu, Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji, 15 (1963): 56-60. 90 V. Ante olji, O ranoj renesansi u Dubrovniku, Anali Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku 40 (2002): 137-142. 91 Opis v. Bogii-Jireek u Liber statutorum: XLIX-LIII. 92 Bernard Stulli, Dva pokuaja inventarizacije Dubrovakog arhiva po. XIX stoljea, Arhivski vjesnik 11-12 (1968-69): 232 i 252.
86

85

27

4. Statut i dubrovaki teritorij

Kako se irilo podruje dubrovake komune, pa zatim drave, i kako su se na tim novim steevinama uspostavljale teritorijalne jedinice, postavljalo se pitanje primjene Statuta i drugih dubrovakih pravnih izvora. Budui da status tih lokalnih jedinica u Dubrovakoj Republici nije bio odreen na jedinstven nain, ni pravni poredak u njima nije bio potpuno istovjetan. Na oblikovanje odnosa centra i periferije utjecali su imbenici i povijesne i politike prirode: prepoznaju se tragovi ranije ili kasnije teritorijalne integracije, ali i traenje one mjere centralizacije koja bi osiguravala uinkovitu, ekonominu i to stabilniju upravu. Pravni poredak perifernih, a geostrateki vrlo vanih zajednica Lastova i Mljeta temeljio se na iroj samoupravi, pa je prirodno da su postojale i posebne pravne zbirke, izraene u 1. polovici XIV. stoljea.93 Premda je njihov uzor nedvojbeno bio Dubrovaki statut,94 ti su normativni zbornici bili prilagoeni lokalnim prilikama;95 ostavljali su vie prostora obiajnom pravu,96 mijenjali parametre represivne politike (npr. za iste prijestupe propisivali blae kazne). Nakon to je dubrovaka komuna 1333. proirila svoje podruje na Ston i Rat, poele su se 1335. u posebnu pergamentsku knjigu upisivati odredbe potrebne za djelovanje stonskog kneza.97 Zakonska zbirka koja je nastala na taj nain ustalila se pod nazivom Stonske odredbe (Ordines Stagni), premda je protegnuta i na druga novosteena podruja u kojima je bilo srodno ustrojstvo lokalne vlasti: 1399. na Primorje,98 a 1427. na Konavle.99 U sklopu razmatranja o vanosti Dubrovakog statuta,
Recentna izdanja popraena su prijevodom na hrvatski: Lastovski statut, prev. A. Cvitani. Split: Knjievni krug, 1994; Mljetski statut, prev. A. Marinovi i I. Veseli. Split: Knjievni krug, 2002. 94 Npr. u opisima kaznenih djela i vrstama propisanih kazna, kod reima miraza i brane imovine, kod svjedoenja, kod javne prodaje nekretnina itd. 95 Primjerice, detaljno je regulirana kraa ivina (Lastovski statut, gl. 7-11; Mljetski statut, gl. 7-11), ega u Dubrovakom statutu nema. 96 To je uostalom i zajameno paktom kojim se lastovska zajednica podvrgnula dubrovakoj vlasti (I, 15). V. primjere lastovskih obiaja u: Josip Lui, Prolost otoka Lastova u doba Dubrovake Republike, u: Lastovski statut: 33-34. 97 Usp. Ordines Stagni, ed. A. Solovjev, u: Istorisko-pravni spomenici, I. Dubrovaki zakoni i uredbe. Zbornik za istoriju, jezik i knjievnost srpskog naroda, III. 6, Beograd: SANU, 1936: 349-383. 98 Liber viridis, 96. 99 Odlueno je da e se konavoskom knezu poslati jedan prijepis spomenute zbirke, bez odredaba koje su u Konavlima neprimjenjive (Liber viridis: 179 i 214).
93

28

znaajno je da je primjena dubrovakog prava na tim podrujima bila ograniena i prilagoena prilikama na terenu. Primjerice, odobreno je rjeavanje graanskih sporova prema obiajnom pravu stanovnika tog podruja, a ne prema Statutu,100 i kod niza zloina propisana je upola blaa kazna od one zaprijeene Dubrovakim statutom.101 Snaga Dubrovakog statuta, dakle, nije bila jednaka na itavom dubrovakom teritoriju, kao to nije bila ni u razliitim domenama pravnog ivota. Kada bi se htjelo slikovito prikazati prostorno vaenje dubrovakog statutarnog prava, onda bi najstarije dubrovako podruje (Grad, Astarea, Elafiti) bilo oznaeno najsnanijom bojom, mlae kopnene steevine (Rat, Primorje, Konavle) svjetlijom, a Mljet i Lastovo najbljeom.

5. Statut kroz vrijeme: izazovi prakse i duh konzervativizma 5.1. Nedostatak sustavnosti pravnih izvora: prijepori oko reforme (XVI. st.)
Svi poststatutarni zbornici (Knjiga svih zakona, Zelena knjiga, uta knjiga) nizali su odredbe kronolokim slijedom, a nedostatak sistematike pokuavao se nadomjestiti izradbom indeksa i pomagala koji bi korisnike upuivali na traeni propis.102 Primjena takva modela izgradnje normativnog sustava tijekom nekoliko stoljea dovela je do potpuno kaotinog normativnog stanja, pa su u XVI. st. dubrovake vlasti ipak bile spremne izvriti nune rezove i preinake. Bilo je planirano temeljito preraditi i graansko i kazneno pravo, a pri tome ih i uskladiti s postavkama rimskog i kanonskog prava.103 Budui da je bila rije o zaista krupnim reformskim zahvatima, ta se zadaa namjeravala obaviti uz pomo stranih strunjaka; akciju je, meutim, ve iste 1534. prekinula opasnost od kuge. Nekoliko godina potom povedeni su pregovori s vie vrlo istaknutih pravnika iz talijanskih sredita, ali oni nisu uspjeno okonani pa se naposljetku odustalo od te ideje.104 teta: da je reformu doista dizajnirao Andrea Alciato, jedan od najznamenitijih pravnika toga

100 101 102 103 104

Ordines Stagni, II, 1. Ordines Stagni, II, 4 i III, 5 i 6. Lonza, Kaznenopravni sustav: 83-85. Stulli, Ordines artis nauticae, 110. Ibid., 110.

29

doba, dubrovako bi pravo bilo upisano u jo jedno poglavlje europske pravne povijesti. U preradbu zakonodavstva prionulo se opet 15581560., kada je povjerenstvo Senata, uz presudnu pomo notara kao osobe vjete pravu, pripremilo nacrte propisa o graanskom postupku.105 Na tome se stalo, tako da je naposljetku reformiran samo jedan segment pozitivnog prava. Jamano ima pravo Stulli kad pretpostavlja da je u meuvremenu meu vlastelom prevladala struja nesklona novotarijama, koja nije htjela pristati na radikalne zahvate u pravnom sustavu.106 Premda se i u sljedeim stoljeima povremeno predlagalo proienje starih pravnih zbirka i njihovo usklaenje s praksom,107 nikada vie nije bilo rijei o takvoj sustavnoj reviziji itavog pravnog poretka. Duh konzervativizma odnio je konanu pobjedu. Umjesto reforme, trebalo je potraiti drugo rjeenje koje bi u normativnu sferu unijelo reda i pojednostavnilo primjenu prava, ne dirajui osnovna pravna vrela. U zadnjoj etvrtini XVI. stoljea tog se zadatka primio vlastelin Frano Gunduli.108 Statut i druge pravne zbirke opremio je kvalitetnim dvovrsnim kazalima a uz svaku je glavu izradio saetak.109 Budui da su njegova pomagala pridonijela lakem nalaenju i tumaenju izvora u praksi, redovito su se unosila u nove prijepise Statuta (rukopisi varijante E).110

Ibid., 111. Ibid., 112. 107 Npr. 1676. osnovano je trolano povjerenstvo koje je trebalo pregledati Statut i Knjigu svih zakona, i utvrditi koje odredbe treba izbaciti (Acta Consilii Rogatorum, ser. 3, sv. 122, f. 81), no nema tragova neke temeljitije reforme. 108 Za osnovne biografske podatke v. Nella Lonza, Gunduli, Frano, Hrvatski biografski leksikon, V. Zagreb: Leksikografski zavod Miroslav Krlea, 2002: 312-313. 109 Gundulieva pomagala uz Statut objavljena su u ediciji Bogii-Jireek u Liber statutorum: 251-421. 110 Liber statutorum: LIV-LVII.
106

105

30

5.2. Dogradnja i razgradnja statutarnog prava do propasti Republike 5.2.1. Statut pred izazovom tiska
Osim dva spomenuta slubena primjerka Statuta, koja su se sve do pada Republike uvala u uredu dravnog tajnitva,111 dubrovake su vlasti i poslije povremeno naruivale prijepise za potrebe svojih institucija. Primjerice, 1704. odluile su dati na prijepis Statut i druge zakonske zbirke jer se teko itaju, vjerojatno zbog nedostatnog poznavanja starih pisama;112 neki su prijepis izradili 1737. pomonici u notariji113 a u XVIII. st. svojim su primjercima svakako raspolagali Kazneni sud i notarski ured.114 Moe se uiniti neobinim da za vrijeme Republike Statut nikada nije tiskan. Naime, ne samo da je Mletaka Republika svoj statut i druge osnovne zbirke tiskala rano i zatim u mnogo izdanja,115 nego su objavljeni jo u XVI. i XVII. stoljeu.116 Tomu nasuprot, od svih izvora dubrovakog prava tiskani su samo Buniev sudski prirunik i Plovidbeni pravilnik,117 a Statut je prvi put izdan tek nakon davnog nestanka Republike. Osnovni razlog zato se Dubrovaki statut umnoavao prijepisima, a ne tiskanjem, lei vjerojatno u ogranienim potrebama trita. Dubrovaki sustav institucija vlasti bio je relativno jednostavan u usporedbi s mletakim a i gotovo su sva sredinja tijela zasjedala u dvije povezane zgrade Kneeva dvora i Vijenice, pa je nekoliko slubenih primjeraka Statuta bilo sasvim dostatno. Dinamika prepisivanja Statuta za potrebe vlastele oito je isto mogla pratiti potranju: u optjecaju su bili i stari primjerci a vlastelinski krug ionako se postupno, ali neumitno
Spominju se i u inventarima s poetka XIX. st., objavljenima u: Stulli, Dva pokuaja: 232 i 252. 112 Acta Consilii Rogatorum, sv. 138, f. 241. 113 Acta Consilii Rogatorum, sv. 158, f. 26. 114 Detta, ser. 6, sv. 25, f. 18v; sv. 39, f. 14v; sv. 49, f. 26v. 115 Sva je izdanja Mletakog statuta opisao A. Valsecchi, Bibliografia analitica della legislazione della Repubblica di Venezia, Archivio veneto, 4 (1872): 258-288. 116 Najkrae informacije o izdanjima mogu se nai u: Ivan Strohal, Statuti primorskih gradova i opina: bibliografiki nacrt, Zagreb: JAZU, 1911, passim. 117 arko Muljai, O prvoj dubrovakoj tiskari, Anali Historijskog instituta JAZU u Dubrovniku, 4-5 (1958): 603; Josip Lueti, O pomorstvu Dubrovake Republike u XVIII. stoljeu, Graa za pomorsku povijest Dubrovnika, II, Dubrovnik, 1959: 44-45.
111

31

suavao.118 Dakako, niti objavljivanje statuta dalmatinskih gradova podlonih Veneciji nije imalo trinog opravdanja: nekoliko primjeraka za sredinja mletaka dravna tijela, nekoliko primjeraka za domae institucije vlasti i odreeni broj za plemie moglo se bez ikakve tekoe podmiriti prijepisima. Njihovo tiskanje bilo je bitno zbog politikih silnica: u osjetljivoj ravnotei izmeu gradskih zajednica i mletakog sredita bilo je vrlo vano tekst fiksirati i zatititi od samovlasnih izmjena jedne strane.119 U dubrovakoj sredini, meutim, nakon 1358. nikakav vanjski imbenik nije nadzirao pravni poredak, pa nije ni bilo politikog motiva da se tekst Statuta tiskanjem zapeati.

5.2.2. ivo tkivo ili okamina?

Statut iz 1272. ostao je na snazi sve do pada Republike. Dakako, otvara se pitanje u kojoj je mjeri, nakon protijeka vie stoljea, to staro pravo jo bilo primjenjivo. Je li Statut postao okaminom, mrtvim slovom na papiru, ili je ostao ivim izvorom po kojem se oblikovala pravna zbilja? Kroz dubrovaku povijesnu grau moe se pratiti kako je sudska praksa uistinu primjenjivala Statut i pozivala se na njegove odredbe.120 Neki od dokumenata s kraja XIII. st. izrijekom se pozivaju na Statut. Isto tako, kada suci 1416. odluuju osloboditi Milu Kovaia, protiv kojeg se vodio postupak zbog ranjavanja maem, navode statutarnu normu da iskaz jednog svjedoka nije dostatan za osudu (III, 33).121 Od tih ranih primjera primjene Statuta znaajnije je spomenuti zapise koji dokazuju da se i nakon vie stoljea praksa jo uvijek drala Statuta i pozivala na nj. Primjerice, rjeavajui 1763. spor meu susjedima, sud je citirao odredbe (petsto godina starijeg!) Statuta.122

ak ni Gunduliev Osman, pravi bestseler dubrovake knjievnosti, nije tiskan u doba Republike. Usp. Ivo Banac, Dubrovaki eseji,. Dubrovnik: Matica hrvatska, 1992: 17. 119 V. Gherardo Ortalli, Il ruolo degli statuti tra autonomie e dipendenze: Curzola e il dominio veneziano, Rivista storica italiana 98 (1986) 1: 195-220. 120 Primjerice, Spisi dubrovake kancelarije, II, ed. Josip Lui, Zagreb: JAZU, 1984: br. 1310 (odnosi se na V, 4) i br. 1316 (V, 18). 121 visa (...) forma statutorum superinde loquentium per que habent quod dictum unius testis nil valet, fuit absolutus (...) et maxime viso capitulo xxxiii. libri iii. (Lamenta de criminali sive libri maleficiorum, ser. 50.1, sv. 4, f. 181). 122 Diversi del criminale, ser. 37, sv. 42, ff. 72v-75v.

118

32

Nadalje, iz pojedinih arhivskih zapisa doznajemo da su dravni slubenici nosili knjigu Statuta sa sobom na teren kako bi se njome mogli posluiti; npr. ponio ju je u luku kancelar koji je 1461. po naredbi graanskog suda provodio ovrhu na brodu.123 Uostalom, injenica da se Statut jo u XVIII. st. prepisivao za slubene potrebe dravnih institucija, potvruje da ga je praksa cijenila nezaobilaznim pravnim izvorom.

5.2.3. Formalne izmjene sadraja

Bez obzira na upravo istaknute argumente koji potvruju viestoljetnu primjenu statutarnih odredaba, jasno je da pravni poredak nije za sve to vrijeme ostao jednak. Statutarne odredbe u naelu nisu bile posebno zatiene od mijenjanja, ve su se mogle revidirati obinom zakonodavnom procedurom;124 u tom smislu statutarne odredbe nisu formalno bile postavljene iznad drugih zakona. Ipak nisu sve statutarne glave bile jednako tvrde. Kod nekih, dodue malobrojnih, stajala je izriita klauzula da se ne smiju revidirati, a onome tko bi se to ipak drznuo predloiti, prijetilo se globom,125 ili su se htjele sprijeiti olake promjene zahtijevajui da se o tome odlui posebnom veinom.126 Druge pak odredbe koje su se pokazale neprikladnima, bez ikakvih su zapreka zamjenjivane novima: primjerice, ve 1278. zabranjeno je povjeravanje sporova meu Dubrovanima drugom suditu, osim domaega;127 God. 1296. revidirane su odredbe o dijelu tereta to ga Dubrovani koji dovoze itarice moraju predati nadbiskupu, sakristanu, zdurima i predstojniku arsenala;128 God. 1338. izmijenjeno je naelo o snoenju sudske pristojbe, tako da ne pada na teret optuenika osloboenoga u kaznenom postupku;129 God. 1451. iz teksta prisege lanova Velikog i Malog vijea te kaznenih sudaca izbaeno je prisezanje da e doi na sjednicu; 130 God. 1465. djelomino

Diversa cancellariae, ser. 25, sv. 70, f. 132. VIII, 20. 125 Primjerice, VIII, 61 iz 1309. o prinudnom zajmu. 126 U glavi VI, 68 iz 2. polovice XIV. st. za izmjenu se zahtijeva troetvrtinska veina Malog i Velikog vijea. 127 VIII, 25 kojom se mijenja III, 3-5. 128 VIII, 52 kojom se revidiraju dijelovi odredaba I, 22, 31, 33. 129 VIII, 87 koja modificira III, 38. 130 Liber viridis, 419 kojim se ukida dio odredaba I, 4 i 5.
124

123

33

je izmijenjena odredba o kanjavanju krae131 itd. Takvih primjera mogao bi se navesti velik broj. Premda se u nekima od novih propisa izrijekom upozoravalo na opoziv, ukidanje, ili izmjenu starije statutarne norme,132 pa se ak i tono navodio broj glave na koju se to odnosi,133 u veini primjera izmjena se moe otkriti tek ralambom i usporedbom sadraja. S druge strane, statutarno se pravo i dograivalo novim propisima koji nisu starijima oduzimali snagu, ve su samo potanje i preciznije regulirali ve postojee pravne institute. Takav odnos starog i novog ivo oslikava jedan propis pomorskog prava iz 1511. (sadran u utoj knjizi): donosi se propis kao dopuna starom pravu koje je manjkavo, zbog ega svakodnevno izbijaju prijepori.134 Srodan tome je nomotehniki instrument - slian autentinom tumaenju u suvremenom pravu - kojim se postojei propis tumai drugim. U dubrovakom pravnom sustavu mnotvo je primjera takvih zakonskih interpretacija, od kojih su neke uvrtene i u pravne zbirke.135 Naposljetku, nizu situacija u kojima su se zakonodavnim putem statutarne norme zamjenjivale, ukidale, dopunjavale ili pojanjavale, valja dodati i nerijetke primjere kada se zakonskim aktom statutarna norma izuzimala od primjene u konkretnom sluaju. Takve odluke Velikog vijea predstavljane su kao milost (gratia) a pokrivale su vie situacija u kojima je svrsishodnost nadjaavala zakonitost. Na primjer, 1330. eni Pankracija de Golebo odobreno je preuzimanje duga na teret miraza unato odredbi Statuta da ena pod muevom vlau ne moe preuzeti obvezu od pet perpera navie.136 Ili, Veliko je vijee 1345. ovlastilo Malo vijee da izaslanicima u Dra i srpskom kralju priprijeti viim globama od onih propisanih Statutom; u skladu s tim, Malo je vijee utvrdilo kaznu od 100 perpera i smjesta je primijenilo.137 Ovakva pojedinana norma (lex specialis) imala je vanu funkciju osiguravanja
131

Liber croceus, ed. Branislav Nedeljkovi, Zbornik za istoriju, jezik i knjievnost srpskog naroda, III.24. Beograd: SANU, 1997: c. 43 koji revidira VI, 4. 132 Primjerice, Libri reformationum V: 255; Liber omnium reformationum, ed. Aleksandar Solovjev, u: Istorisko-pravni spomenici, I. Dubrovaki zakoni i uredbe, Zbornik za istoriju, jezik i knjievnost srpskog naroda, III.6, Beograd: SANU, 1936: X, 3 [recte: 4] koji se odnosi na II, 24, 14. 133 Npr. Liber croceus, 43. 134 Liber croceus, 214 iz 1511., u svezi sa Statutom VII, 11, 21, 22, 16. 135 Npr. Liber viridis, 121; Liber croceus, 253 (u svezi sa VII, 14). 136 Libri reformationum V: 288; usp. statutarnu odredbu VIII, 32. 137 Libri reformationum I: 168.

34

elastinosti pravnog sustava.138 Premda u dubrovakom pravu nije vailo strogo naelo zakonitosti, pa je praksa i bez takve odluke mogla traiti put mimo statutarnih rjeenja, esto se inilo sigurnijim i mudrijim iznimci dati jasni oblik zakonskoga akta.

5.2.4. Preutne promjene

Kada bi se pratile samo promjene u zakonodavstvu, ne bi se dobila ni izdaleka vjerna slika transformacije dubrovakog pravnog sustava. Znatno opsenije i dublje promjene odvijale su se preutno i postupno. Tako penalni sustav koji je propisivao Statut, temeljen na novanim kaznama, ve se tijekom XV. st. poeo mijenjati, pa se zatvorska kazna ne samo probila u taj sustav nego je uskoro osvojila stoerno mjesto.139 U pojedinim elementima praksa se toliko udaljila od Statuta da su neke njegove odredbe nazivane smijenima.140 Temeljem pojedinih sluajeva moe se pratiti postupno odmicanje prakse od statutarne regulative. Taj se otklon ponekad postizao tako da se statutarna odredba naoko nije krila, a ipak se donosila odluka koja je mimo duha propisa. Primjerice, 1401. vodio se postupak protiv nekog Pribislava Bokia, ne samo ozloglaenoga kradljivca, nego i vlastima osobito omrznutoga zbog povezanosti sa zavjerenicima iji je pokuaj urote skren prethodne godine. Kada su se Bokia doepali i priveli ga sudu, lake je bilo dokazati krae nego politiki prijestup, no problem je bio u tome to je za krau Statut odreivao tek novanu kaznu (u viestrukoj vrijednosti ukradenog). Sud se tada posluio odredbom prema kojoj se kradljivcu stvari velike vrijednosti koji ne bi na vrijeme platio iznos kazne, imaju iskopati oba oka. Budui da u toj odredbi nije stajao nikakav rok plaanja, donesena je presuda kojom osuenik mora vrlo visoku kaznu od 177 perpera platiti u roku dok kancelar izgovori
O tome u kontekstu mletake kaznene politike v. Dennis Romano, Quod sibi fiat gratia: Adjustment of Penalties and the Exercise of Influence in Early Renaissance Venice, The Journal of Medieval and Renaissance Studies, 13 (1983) 2: 251-268. 139 Lonza, Pod platem pravde: 165-166. O srodnoj transformaciji u Veneciji v. Elisabeth Crouzet-Pavan, Violence, socit et pouvoir Venise (XIVe-XVe sicles): Forme et volution de rituels urbains. Mlanges de lEcole Franaise de Rome 96 (1984) 2: 905-907; Guido Ruggiero, Politica e giustizia, u: Storia di Venezia dalle origini alla caduta della Serenissima, III, La formazione dello stato patrizio, ur. G. Arnaldi, G. Cracco i A. Tenenti, Roma: Istituto della Enciclopedia Italiana, 1997: 391 i 403. 140 Za postupak bacanja na tle (III, 12) Frano Gunduli u XVI. st. kae da je nepoznat i smijean (Bogii-Jireek u Liber statutorum: 388).
138

35

Oena. Kada mu to, dakako, nije uspjelo, forma je bila zadovoljena i nita nije prijeilo osljepljivanje.141 Slinih primjera ima jo, kao onda kad su suci odredili da dvojica uhienih gusara moraju novanu kaznu platiti smjesta, u roku dok ne dogori svjeica, da bi ih mogli zakonito osuditi na smrt.142 Takvi primjeri iz prakse formalno su u skladu sa Statutom, ali su zapravo suprotni njegovu duhu (jer je prava statutarna kazna zaobiena), prilagoeni potrebama dravne represije i u tom trenutku poeljnoj kaznenoj politici. U nekim sluajevima moe se ne samo pratiti kako praksa postupno naputa slovo Statuta nego i preciznije odrediti vrijeme promjena. Na primjer, Statutom je bilo odreeno da stranka mora formalnim inom prethodno nekog oznaiti kao svjedoka ako se hoe na njega pozvati u parnici.143 U XV. st. taj se procesni zahtjev jo uvijek potovao, ali je u sljedeem stoljeu ve bio naputen.144 S druge strane, pravna praksa nije samo umrtvljivala slovo Statuta. Povoljna statutarna rjeenja znala su se protegnuti i na situacije kojima ta regulacija prvotno nije bila namijenjena. Primjerice, odredba da tetu nastalu gusarskim prepadom ili bacanjem stvari s broda radi njegova spaavanja razmjerno snose vlasnici brodskog tereta prema naelu zajednike havarije,145 pokazala se prikladnom i za putovanja u karavani i za kopnene trgovake pothvate, pa ju je sudska praksa tako elastino interpretirala i primjenjivala.146

Lamenta criminalia, sv. 1, ff. 13r-14v. Lamenta criminalia, sv. 4, ff. 161v-162r. 143 III, 29. 144 V. biljeke Frana Gundulia, s konkretnim upuivanjem na sudske spise (Liber statutorum: 410). 145 VII, 7. 146 To je zabiljeio Frano Gunduli (Liber statutorum: 413-414).
142

141

36

6. Simboliko znaenje Statuta za dubrovaku zajednicu i vlastelinski stale 6.1. Statut u sukobima dubrovake komune i mletakih vlasti
Okolnost da je Statut nastao potkraj XIII. st., u razdoblju napetosti izmeu komune, koja je jaala i teila to iroj autonomiji, i mletakih vlasti i njihovih predstavnika u Dubrovniku vjerojatno je zasluna za potanju regulaciju financijskih i drugih obveze zajednice prema knezu (knj. I). Moda se objema stranama uinilo da e taj zakonski zbornik postati vrim uporitem njihovih prava. Ako se razmotre neki od sporova kakvi su povremeno izbijali, vidi se da je Statut uistinu ponekad predstavljao oruje komune protiv kneza, a ponekad je upravo u domaoj sredini bilo otpora njegovoj primjeni. Primjerice, kada je 1284. sveenik Barbije Longo odsjekao nos redovnici Miri, trajno je osramotivi, pa je bio uhien pri bijegu, u Dubrovniku su se snano uznemirili i pobunili srodnici oteenice i skupina plemia, stalea kojem je pripadala osramoena dumna. Razlog njihovu ogorenju bio je taj to je Statutom za to djelo bila propisana novana kazna147, a to se protivilo njihovu shvaanju to je Longo zasluio (odsijecanje nosa i ruke, odsijecanje noge, moda i smrtnu kaznu). Prvo su razmiljali o tome da zatrae od kneza neka sudi po pravdi, a ne propisima, no zatim su pokuali Longa oteti da bi ga usmrtili ili osakatili, u emu su bili sprijeeni, i zbog ega su se nali pred sudom.148 Osim to govori o pobjedi institucija vlasti nad samovlau, ovaj sluaj upuuje i na raskorak izmeu naela unesenih u Statut i vrijednosti koje je u isto vrijeme osjeala vlastitima skupina iz patricijskog kruga. U nekoliko primjera s poetka XIV. stoljea, oko primjene Statuta sukobila su se upravo sredita politike moi: komuna i knez. Kada je izbio prijepor ima li se kod ubojstva izmeu Dubrovanina i podlonika srpskog vladara primijeniti stari obiaj vrade (tj. platiti novana naknada), kako su traili Dubrovani, ili izrei statutom propisana smrtna kazna, kako je inzistirao knez, te nakon to se oitovao i srpski kralj Uro, mletake su vlasti naposljetku popustile i 1308. odobrile

VI, 3. Dokumenti o tome sadrani su u Codex diplomaticus Regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae VI, ed. T. Smiiklas, Zagreb: JAZU, 1908: 499-500, 510-511, 531-532, 545-547; Spisi dubrovake kancelarije, III, ed. J. Lui, Zagreb: JAZU, 1988: 195-196, 199-202.
148

147

37

primjenu spomenutog obiaja bez obzira na to to je on u suprotnosti sa slovom Statuta.149 U drugom sluaju iz 1313., kada je dolo do unog spora o tome trebaju li neki stranci platiti luku pristojbu jarbolarinu knezu ili ne, Malo vijee odreklo mu je pravo na taj prihod, pozvavi se na odnosnu odredbu iz Knjige statuta.150

6.2. Statut kao simbol dravnog poretka i vlasti

Politika vrijednost Statuta ogledala se u ceremoniji primanja u graanstvo jer se prisega vjernosti polagala na Sveto pismo, ali i dodirivanjem knjige Statuta, kao onda kada je 1348. dubrovakim graaninom postao konavoski upan Sanko Miltenovi.151 U sklopu ritualnog preuzimanja slube (investiture) dubrovaki knezovi prisezali su da e upravljati Dubrovnikom potujui stare obiaje i statute.152 Dok se u starijim pisanim izvorima spominje prisega na Sveto pismo,153 s vremenom su knezovi poeli prisezati polaganjem ruke na tekst prisege u Statutu;154 budui da je najstariji sauvani slubeni primjerak izlizan upravo na tome mjestu, takva je morala biti praksa ve u XIV. st.,155 no lako je mogue da je poela odmah po donoenju Statuta. Na odgovarajui nain i drugi su dubrovaki dunosnici prisezali na otvorenu knjigu Statuta.156 Slino je bilo i u Velikom vijeu, kada su na najvanijem i najsveanijem prosinakom zasjedanju vijenici polagali godinju prisegu. Nakon to bi dravni tajnik proitao njezin tekst, slubeni primjerak statuta pronosio se vijenicom a vlastela su redom polagala ruku na nj, uz podizanje s klupe i lagani naklon u znak
Spor je prenesen u statutarnim odredbama VIII, 58-59. O itavom tom prijeporu vidi Baria Kreki, An International Controversy Over the Death Penalty in the Balkans in the Early Fourteenth Century, Byzantine Studies, 5 (1978) 1-2: 171-176. 150 U odluci Malog vijea (Libri reformationum I: 34) naznauje se da su vidjeli i proitali statut (tj. statutarnu odredbu) o jarbolarini (I, 13). 151 Libri reformationum II, 48; za identifikaciju osobe v. Niko Kapetani i Nenad Vekari, Stanovnitvo Konavala, I, Dubrovnik: Zavod za povijesne znanosti HAZU, 1998: 23. Treba ipak upozoriti na to da se inae u aktima spominje samo prisega na Sveto pismo, pa nije iskljueno da je izdava to mjesto pogreno proitao (statutis umjesto scripturis). 152 I, 1; II, 1. 153 V. formulu kneeve prisege iz 1. pol. XIII. st. (v. Bogii-Jireek u Liber statutorum: LVII-LVIII). 154 Cerimoniale II, ser. 21.1 (Leggi e istruzioni), sv. 8.2, f. 25v. 155 II, 1 u rukopisu B na f. 11. 156 Cerimoniale II, f. 45v.
149

38

potovanja.157 Kao posljedica dugogodinje prakse, ispis je na tom mjestu u slubenom primjerku gotovo posve izbrisan.158 Dvostruki simbolini in polaganja ruke i naklona podsjea na liturgijske obrede, nameui usporedbu da je za lana dubrovakoga vlastelinskog stalea Statut ono to je za lana kranske zajednice Sveto pismo.

6.3. Statut i vlastelinski stale

Dubrovaka vlastela nisu se na neki posebni i sustavni nain poduavala upravljanju dravom ni primjeni prava. Uvjetom ulaska u Veliko vijee bila je tek osnovna pismenost, a zatim su patriciji, preuzimajui postupno sve vanije javne slube, svladavali pravnu vjetinu, prikupljali politiko iskustvo i uili se diplomaciji.159 Tek su u rijetkim razdobljima dubrovake vlasti organizirale pravnu poduku, kao 1462., kada su Nikolu onia, sveenika i padovanskog doktora kanonskog prava a tada uitelja dubrovake kole, angairali da osim redovite nastave odrava predavanja iz kanonskog prava i Dubrovakog statuta.160 Od Dubrovana koji se nisu odazvali duhovnom zvanju, tek su malobrojni studirali pravo na inozemnim sveuilitima.161 Veina onih koji su se logikom staleke rotacije uspinjali prema sudakoj i drugim viim slubama, pravo su upoznavali kroz praksu i vlastitim marom.162 Pri tome su se mogli posluiti primjercima Statuta i drugih zakonskih zbirka koje su bile zastupljene u mnogim vlastelinskim knjinicama. U vrijeme uspostave dubrovake dravne nezavisnosti 1358., barem je dvanaest patricija ve imalo vlastite prijepise Statuta.163 Premda je pokoji prijepis u to doba vjerojatno bio u vlasnitvu puana,164 veina primjeraka
Ritual polaganja prisege opisan je u Cerimoniale II, ff. 39v-40r. Mjesto na koje su vijenici polagali ruku jest II, 5, na f. 18v rukopisa C1. V. takoer fotografiju u Nella Lonza, Izborni postupak Dubrovake Republike, Anali Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku, 38 (2000): 17. 159 Janekovi-Rmer, Okvir slobode: 116-121 i 187-192 160 Bogii-Jireek u Liber statutorum: XI, bilj. 1. 161 V. Lonza, Pod platem pravde: 29-30 i ondje cit. literaturu; Janekovi-Rmer, Okvir slobode: 190-191. 162 Sauvane su pravne biljeke ika urevia iz XVI. st, koje je sastavljao povremeno otkad je prvi put postao sucem do smrti, etvrt stoljea poslije (Znanstvena knjinica u Dubrovniku, Ink. 73, privez). 163 Libri reformationum I: 250. 164 Na taj zakljuak upuuje okolnost da se 1358. prijeti otrom kaznom i puanima koji ne podnesu svoje primjerke na unoenje preinaka (Libri reformationum I: 247-248).
158 157

39

bila je u rukama onih koji su ve oblikovali dominantan drutveni sloj, i kojima e upravo u to vrijeme i formalno pripasti politika vlast. Vlastiti primjerak Statuta ne e biti samo podloga za obavljanje javnih poslova i pravni okvir gospodarskih aktivnosti, nego e postajati i biljeg njihove staleke pripadnosti. Veina je vlasnika nastojala pribaviti primjerke na pergamentu, trajnijem i ljepem materijalu a neki su eljeli i da njihov Statut bude ukraen pozlaenim minijaturama.165 No, ak i oni rukopisi izvedeni skromnije, na papiru166 i bez posebnih uresa, bili su skupi jer je cijena prijepisa bila znatna. Na primjer, 1342. prijepis je bio ugovoren na rok od dva mjeseca i za naknadu od 6 perpera,167 to je tada odgovaralo tromjesenoj mornarskoj plai, ili godinjem najmu skromne kue.168 Kao neveliki predmeti znatne materijalne vrijednosti, rukopisi su bili prikladan objekt zaloga. Tako je i Gaue Mihov Rasti 1476. predao u zalog Luju Kristovu Puciu svoj primjerak Statuta za vrijednost od pet i pol dukata.169 Zbog doslovne, ali i simboline vrijednosti primjerci Statuta esto su se nasljeivali unutar vlastelinskog roda, prenosili s koljena na koljeno ili ostavljali odreenome mukom srodniku. Tako je Jakov Matejev urevi (Tamari), oporukom 1462. ostavio svoj statutni primjerak mladom roaku (vjerojatno praneaku) Mateju Ivanovu.170 Rukopis koji je izraen oko 1420. za nekoga iz porodice Gradi, jo je u XVII. st. bio vlasnitvo znamenitog Stjepana Gradia.171 S prilino se vjerojatnosti moe
165 To se razabire iz ugovora kojim Klement Gueti 1450. naruuje prijepis Statuta od dum Nikole Antunova, u kojem izrijekom stoji da prepisiva nije duan izraditi pozlaene minijature (Debita notariae, ser. 36.1, sv. 25, f. 181). 166 Ibid. 167 Naruio ga je Pale de Dime de Pabora od notara i kancelara Francisca Bartholomei de Archo, no ugovor je poslije sporazumno raskinut (Bogii-Jireek u Liber statutorum: XLII). 168 Vuk Vinaver, Prilozi istoriji plemenitih metala, cena i nadnica (srednjovekovni Dubrovnik), Istorijski glasnik, 1-2 (1960): 68-70. 169 Diversa cancellariae, sv. 77, f. 185v. 170 Diversa notariae, ser. 26, sv. 18, f. 34. Dr. Zdenki Janekovi Rmer zahvaljujem na pomoi pri utvrivanju srodnikih odnosa. 171 ...opus hoc trinum (...) librum statuti (...) libelli viridis reformationum (...) unum per virum ingenuum (...) de Gradi ut illud (...) iuxta sui appetitum et (...) describerem... (f. 1). Ta se datacija moe postaviti na temelju citiranih odredaba iz Zelene knjige (posljednja je c. 173 iz 1419), a potvruje ju gotiko pismo s vrlo rijetkim elementima humanistike. Temeljem oporuke Stjepana Gradia, rukopis je pripao Vatikanskoj biblioteci, kojoj je upravitelj bio, te se ondje i danas uva. Fotografije postoje u ostavtini Bernarda Stullija u Hrvatskom dravnom arhivu (4.1.191).

40

pretpostaviti da je taj rukopis Statuta ostao u istoj obitelji dva i pol stoljea. Slika o rasprostranjenosti Statuta u patricijskom staleu u suton Republike, moe se dobiti ako se broj vei od dvadeset statutarnih prijepisa iz XVIII. stoljea ili starijih172 prispodobi s tek neznatno veim brojem vlastelinskih rodova.173 Pretpostavku da je veina rodova imala vlastiti primjerak Statuta i drugih zakonskih zbirka - radi koritenja u privatnoj sferi i pri obavljanju javnih funkcija, ali i kao znak stalekog identiteta i tradicije - potvruju patricijski ekslibrisi sauvani u nekim primjercima. Sauvan je, primjerice, komplet zakonskih zbirka koje su u drugoj polovici XVIII. st. pripadale vlastelinskom rodu Saraka.174 Ponekad je u rukopisu upisano ime pojedinca koji ga je priskrbio ili je time naknadno oznaio svoje vlasnitvo: npr. Matej Puci imao je prijepis Statuta,175 jedan kodeks u koji su zajedno uvezani Statut i Knjiga svih zakona pripadao je 1747. Antunu Sorkoeviu176 a 1774. Luko Mihov urevi-Buni upisao se kao vlasnik Statuta i Knjige svih zakona.177 Bilo je primjera da su se mladi patriciji sami prihvaali prepisivanja zakonika koji bi im mogli zatrebati u karijeri, kao dvadesetogodinjak Matej Dominkov Getaldi; on je najprije 1725. prepisao Statut i prvi dio ute knjige, a potom i Knjigu svih zakona.178 Vjerojatno su se ee naruivali

Strohal (Statuti) je poetkom XX. st. inventarizirao 24 prijepisa Statuta iz vremena Republike, ne raunajui slubene primjerke iz dravne pisarnice. 173 Prema pregledu koji donose osi i Vekari, u razdoblju 1667-1808. bila su 23 patricijska roda, iskljuivi novoprimljenu vlastelu (Stjepan osi-Nenad Vekari, Raskol dubrovakog patricijata, Anali Zavoda za povijesne znanosti u Dubrovniku, 39 (2001): 339342). 174 Zbirka Baltazara Bogiia u Cavtatu, Ms. 154-157. Rukopisi su jednako uvezani i izvorno su na prvoj strani nosili ekslibris i crte grba. U to su vrijeme lanovi Velikog vijea bili Boo (Natalis) Saraca i pet njegovih sinova. 175 Danas u knjinici Dravnog arhiva u Zadru, 41. 176 Arhiv HAZU, I.d.51. 177 Na natpisnom listu Statuta pie 1774 L. Giorgi (Strohal, Statuti: 71). Na temelju podataka iz Ogledala Velikog vijea (ser. 21.1, sv. 4.1), vlasnika je mogue pouzdano identificirati kao Luka Mihova urevia Bunia, koji je u vrijeme upisa imao dvadeset devet godina. Vjerojatno su mu pripadali i rukopisi dvaju drugih zakonskih zbirka (usp. Strohal, Statuti: 75 i 80). Osnovni biografski podatci doneseni su u: Slavica Stojan, U salonu Marije Giorgi Bona, Dubrovnik: Zavod za povijesne znanosti HAZU, 1996: 28-30. 178 Na Statutu je ubiljeio: Exscriptum anno D. 1725 per D. Matheum de Ghetaldis. Ad privatam aucthoris utilitatem (Arhiv HAZU, I.c.57.b).

172

41

prijepisi, pa je npr. Antonio Regini 1775.-1778. iz originala prepisao sve zbirke, vjerojatno po narudbi obitelji Kaboga.179 Od vlastelinskih se primjeraka pravnih zbirka ponajprije zahtijevalo da budu pregledne i praktine. U starijem razdoblju, dok dubrovako zakonodavstvo jo nije nabujalo do nepreglednosti, u nekim su se rukopisima pokuavali donijeti i povezati svi vaei propisi (Statut, Knjiga svih zakona i Zelena knjiga). Takav je, primjerice, ve spominjani Gradiev rukopis iz XV. st. Zbog sve opsenijeg zakonodavstva kompilacije toga tipa ubrzo su postale neizvedive. Njihovo je mjesto u XVI. st. zauzeo novi tip prijepisa koji je sadravao pomagala Frana Gundulia namijenjena lakoj uporabi i tumaenju teksta.

6.3. Statut i tradicionalizam dubrovake drave

U Dubrovniku su, kao to smo vidjeli, srednjovjekovni pravni izvori ostali na snazi sve dok nije nestala drava kojoj su pripadali. Slino je bilo i u Veneciji, panjolskoj i drugim dugovjenim dravama Starog poretka.180 Budui da se pravna tradicija cijenila bitnom za politiku legitimaciju, stari su se zakonski tekstovi nerado mijenjali. ak i onda ako je njihov sadraj postao neprimjeren i neprimjenjiv, uvao se izvorni izriaj. Jedan od najzanimljivijih dubrovakih primjera jest tekst prisege lanova Velikog vijea, koju su dubrovaki plemii polagali na prosinakom zasjedanju Vijea sve do propasti Republike.181 Njezin je tekst izvorno bio sroen za malovijenike i definiran Statutom jo u XIII. stoljeu,182 pa ni u jednoj konkretnoj toki nije odgovarao ovlastima koje je Veliko vijee s vremenom dobilo. Prigoda za sastavljanje velikovijenike prisege u vrijeme revizije statutarnog teksta 1358. bila je preuranjena jer je Veliko vijee tada jo uvrivalo svoj djelokrug, a revizijsko povjerenstvo ionako je bilo usmjereno na ienje Statuta od spomena mletake vrhovne vlasti. No, dubrovake vlasti nisu ni poslije izmijenile neodgovarajuu prisegu jer su simbolinu vrijednost i starinu formule drali vanijima od tonosti sadraja.
Rukopisi Knjige svih zakona, ute knjige i indeksa Zelene knjige nalaze se u Zbirci Baltazara Bogiia u Cavtatu (mss. 159, 161, 163), a Statuta u Dravnom arhivu u Dubrovniku (ser. 21.1, sv. 9). 180 Za Veneciju v. Zordan, Lordinamento giuridico veneziano; za panjolsku v. Ruth Pike, Penal practices in Early Modern Spain, Criminal Justice History, 5 (1984): 46. 181 O tome opirnije Lonza, Izborni postupak: 16-18. 182 II, 5.
179

42

Dubrovaki je politiki sustav zazirao od promjena. Prihvatljiva su bila samo ona poboljanja u praksi to su se zadravala na razini vjetine, dok o korjenitim sadrajnim reformama nije bilo ni govora. Na primjer, kad su potkraj XVIII. st. dubrovake vlasti angairale rimskog odvjetnika Luigija Cosintija za nastavu o osnovama prava, izriito su mu zabranile da bude nazoan suenjima i daje strune savjete.183 Bez obzira na to to su dubrovaki izobraeni krugovi bili upoznati s prosvjetiteljskim napisima i reformskim zahvatima u zakonodavstvu nekih europskih zemalja, to se nije odrazilo na pravnu praksu jer je u institucijama vlasti prevladavao duh konzervativizma.184 Ta konzervativnost osjeala se trajno u mnogim sferama dubrovakoga drutvenog ivota, od ideologije i prava do umjetnosti i odijevanja,185 a odnaala je pobjedu i u prijelomnim trenutcima primjerice, nakon potresa iz 1667. - kada se zajednica morala suoiti s izborom izmeu obnove starog ili uvoenja novog.186 Zbog vrijednosti koja se pridavala tradiciji, ponekad se ak i oita novina proglaavala starim obiajem ili povratkom na stari ustroj.187 Razlog takvoj sljubljenosti s tradicijom lei u politikoj legitimaciji dubrovake drave i stalea na vlasti i u uvjerenju da kontinuitet jami stabilnost. Dubrovaki pravni poredak smatran je bitnim potpornjem dravne snage. Govorilo se da je Dubrovnik zakonima naoruan i utvren... jednako kao i zidinama188 a da pravda... raa slogu, njeguje

arko Muljai, Dubrovaka Pravnika kola (1794-1808), u: Beritiev zbornik, ur. V. Cvitanovi, Dubrovnik: Drutvo prijatelja dubrovake starine, 1960: 37. 184 Opirnije v. Lonza, Pod platem pravde: 295-315 i ondje cit. lit.; V. takoer osiVekari, Raskol dubrovakog patricijata: osobito 374-375. 185 V. Janekovi-Rmer, Okvir slobode: 11, 38, 131-132, 352, 390-391 et passim. Igor Fiskovi smatra dugo zadravanje gotike morfologije u dubrovakom graditeljstvu, kiparstvu i slikarstvu namjernim podsjeanjem zajednice na sretno doba uspostave samostalnosti i uzdizanja domaeg patricijata (Kipar Beltrand Gallicus u Dubrovniku sudionik Posveenja grada oko 1520., Peristil, 37 (1994): 58, bilj. 55). 186 Stjepan Gradi prepoznao je u stanju nakon potresa ansu za modernizaciju grada, proirenje ulica i uvoenje kolnog prometa. Meutim - kako to nadahnuto kae Milan Prelog - Dubrovani su ostali uporni u svojim nastojanjima da uspostave to vie srednjovjekovnog grada jer se on poklapao u njihovoj svijesti s pojmom GRADA uope (Dubrovnik: prostor i vijeme, u: Zlatno doba Dubrovnika XV. i XVI. stoljee: Zagreb: MTM, 1987: 30). 187 Za primjer iz izbornog sustava v. Lonza, Izborni postupak: 46 i sl. 188 Prvi izriaj potjee od Ilije Crijevia (cit. u Janekovi-Rmer, Okvir slobode: 27); drugi je iz Bunieva sudskog prirunika. Nicolaus Joannis de Bona, Praxis judiciaria juxta stylum curiae Rhacusinae. Rhacusii: C. A. Occhi, 1784: 3

183

43

mir.189 U prethodnim ralambama pokazala sam da dubrovaki pravni sustav nije bio monolitna masa, ve niz polja reguliranih razliitim normativnim mehanizmima (obiajima, voljom stranaka itd.). I sami zakoni, na elu sa Statutom, preutno su se i potiho prilagoivali potrebama stvarnosti, i upravo ta podatnost osiguravala im je dugi vijek. Ipak, prispodoba pravnog sustava sa zidinama nije tek nematovito pretjerivanje: u oba sluaja gotovo da je bitnija poruka o vrstini koju ta zdanja upuuju od njihove stvarne neprobojnosti.190 Mit o dubrovakom pravu govorio je: ovo nije sredina kojom vlada bezakonje, ve zajednica ureena drevnim propisima, a nije se pronosio samo kroz slubene akte i politike govore ve je tinjao i u svijesti obinog puka.191

7. Kutovi itanja Dubrovakog statuta

Vjerojatno svatko kome je struka prouavanje starijih hrvatskih povijesnih izvora ima pomijeane osjeaje prema njihovim prijevodnim izdanjima. S jedne strane, jedan vaan dio povijesnog naslijea postaje dostupan iroj publici, potie se interes za prolost i svijest o njoj. S druge strane, ta je batina itekako krhka, slojevita i sloena, i drobi se u rukama onoga tko joj pristupa bez predznanja o povijesnom i pravnom razvoju. Tumaenjima se ponekad pristupa olako, povijesnim realitetima se pridaju suvremena znaenja, nateu se paralele i trae poruke kojih u samom tekstu ne moe biti. Nekakvih recepata za itanje statuta namijenjenih iroj publici, dakako, ne moe biti niti bih se usudila upustiti u takvo to. U nadi da nekoliko zakljunih rijei u ime struke ne e zazvuati preuzetno, voljela bih zakljuno upozoriti na nekoliko metodolokih hridi na koje se suvremeni itatelj lako moe nasukati. Statut, kao i svaki drugi normativni tekst, dvojne je prirode. On propisuje eljeno ponaanje, govori o onome to treba postii, pa u tome ne opisuje stvarnost samu. S druge strane, statut je blizak zbilji jer se u njemu ne e predvidjeti neko stanje koje nema podlogu u realnom ivotu

Proemij Za zidine v. Josip Belamari, Marginalije uz povijest dubrovakih zidina, Dubrovnik, N.S. 4 (1993) 2: 265. 191 Peljeki e mornar u svai istaknuti ovu civilizacijsku razliku i dobaciti svom kapetanu: ... jes ovdi Pravda... erbo nijesmo u Vrgorcu da inimo junatvo (cit. prema Frano Glavina, Kmetski odnosi na poluotoku Peljecu pod Dubrovakom Republikom i njihovo razrjeavanje za austrijske vladavine, Zagreb, 1988 (neobjavljena doktorska disertacija): 38).
190

189

44

ili barem u njoj nije zamislivo. Ako se poigramo knjievnim odrednicama, moemo rei da je statutarni tekst i faction i fiction. Primjerice, zabrana noenja oruja govori o tome da su vlasti to smatrale neprihvatljivim, ali i svjedoe da je toga bilo. Ovim banalnim primjerom htjela sam uvesti problem osjetljivog kontrapunkta izmeu jest i treba, ali i otvoriti pitanje moemo li dokraja vjerovati kako onomu to opisuje, tako i onomu to proklamira. Ako se, na primjer, statutarna odredba u vremenskim razmacima ponavlja i obnavlja, onda to znai da je postojalo dosta uporno htijenje da se postigne njezina djelotvornost, ali i dokazuje njezinu (barem djelominu) neefikasnost. Taj fini odnos neke statutarne odredbe i povijesne stvarnosti vrlo se teko moe spoznati samo na temelju normativnih podataka, i zato statut pravu vrijednost povijesnog izvora dobiva tek sueljen s drugim dokumentima o pravnoj praksi. Dubrovaki statut tako moe zasjati punim sjajem tek na podlozi svih onih bezbrojnih upisnika i isprava u koje je pretoen pravni ivot dubrovake zajednice. Drugi kamen kunje jest pitanje zakonitosti. Premda e se i u dubrovakim izvorima veliati propisi i ponavljati maksime poput one da onaj tko stvara pravo mora pravo i potovati,192 dubrovaku sredinu ne treba zamiljati kao prostor premone vladavine prava.193 Pri tome ne upuujem prije svega na ve isticanu sloenost pravnog sustava (propisi, obiajno pravo, ope europsko pravo itd.), nego na njegovu otvorenost prema slobodnoj prosudbi, oportunitetu, politikoj volji. Granice izmeu doputenog i zabranjenog u praksi esto je povlaila politika svrsishodnost, a ne vrsti i nepromjenjivi pravni kriteriji; zapisana norma obvezivala je, ali ne na strog nain i mogla se prilagoditi konkretnom sluaju.194 Nije bilo, primjerice, nikakve zapreke izricanju drugaije ili tee kazne od one propisane statutom.195 Treba razumijeti da s gledita starog dubrovakog prava to po sebi nije bila zlouporaba ili prekoraenje

Ova je maksima zapisana meu raznim sitnim biljekama u Carinskom zakoniku (Statuta doane civitatis Ragusii, ed. M. Peterkovi, u: Istorisko-pravni spomenici I: 393). 193 Guido Ruggiero je piui o Mletakoj Republici izrekao rijei koje bi se mogle primijeniti i na Dubrovaku Republiku, kao i na bilo koju dravu Starog poretka: to nije pravna drava (Ruggiero, Politica e giustizia: 390). 194 Ruggiero je statut duhovito nazvao izlogom za praksu (Guido Ruggiero, Law and punishment in Early Renaissance Venice. The Journal of Criminal Law & Criminology 69 (1978) 2: 243); o tome v. i Margeti, O nekim osnovnim znaajkama: 10. 195 Npr. u presudi Velikog vijea iz 1360. izriito se kae da e se neki Ratko kazniti stroe od propisanog u statutarnoj odredbi (Libri reformationum III: 49).

192

45

sudske ovlasti, ve prirodan postupak na crti svrsishodne penalne politike. Dubrovaki suci nisu bili zarobljenici prava, ve slobodni oblikovatelji pravne zbilje kojoj je Statut moda bio tek osnovni kalup, ili niti to. Trea okolnost koju mislim da je vrijedno istaknuti jest konkretna i parcijalna priroda propisa.196 U statutarne propise unose se esto samo sporna pitanja oko kojih se u praksi pojavljuju krupnije nedoumice. Zato se neki pravni instituti obrauju detaljnije, a neki samo letimice ili se potpuno preskau. Tako se iz utnje statuta ne smije izvoditi zakljuak da pravni poredak neto nije poznavao; pae, mnotvo je primjera da se u statutarnom tekstu isputalo ono to je opepoznato i samorazumljivo. Ta neujednaena i slaba pokrivenost pravnog polja propisima, na dulji rok moe pokazati snagu. Povoljna strana skromnije regulacije jest ta da se mnogo toga mora rjeavati interpretacijom, pa pravo zadrava potrebnu podatnost i bolje odolijeva vremenu. Na bezbroj primjera u suvremenoj stvarnosti pokazalo se da je dugovjenost nekog propisa obrnuto razmjerna njegovoj duljini i razraenosti; samo su saeti, ogoljeli pravni izvori (poput ustavnih amandmana SAD-a) preivljavali duboke drutvene promjene i zadrali snagu stoljeima, stalno dobivajui premaze novih tumaenja. Bujanje zakonodavstva esto je simptom neodreenih ili uzburkanih drutvenih vrijednosti. Dubrovaki statut svoj ivot dui od preko pola tisuljea zahvaljuje, meu ostalim (vanijim) razlozima, i tome to nije bio odvie rjeit, pa je praksa mogla traiti i nalazila nove putove. Ako pustimo po strani spomenuta razmatranja o pravnopovijesnom kontekstu i metodoloka upozorenja, Statutu se moe prii i iz drugog kuta. Njegov se tekst dade itati oputeno, onako kako moe uivati u stihovima onaj tko ne zna nita o njihovu metru, ili u slici onaj tko se ne razumije u ikonografiju. Ispod strogih pravnih formulacija gdjekad se moe nazrijeti ljepota, mudrost i sklad, i bilo bi teta kada bi pri itanju Statuta izostala ova dimenzija uitka. Novo paralelno izdanje latinskog i hrvatskog teksta nekoga e moda potaknuti da se zamisli nad smislom, ali i oslune ritam starog izvornika.

Nella Lonza

Na to upozorava Margeti, O nekim osnovnim znaajkama: 10. O tome saeto govori i proemij Dubrovakog statuta: (...) jer ima vie poslova nego propisa ().

196

46

TABULA RERUM LIBER PRIMUS

I. Qualiter dominus comes recipitur a Comuni (sic) et canonicis II. De hiis que dominus comes tenetur facere canonicis, et canonici sibi III. B - De potestate quam habet dominus comes super eligendis officialibus C - Qualiter iudices, consiliarii et vicarii eligi debeant IV. Quando dominus comes vadit ad stanicum vel ad parlamentum V. De sale necessario pro familia domini comitis VI. De eo quod dominus comes recipit a beccaria VII. De eo quod comes dat beccariis VIII. De eo quod molendinarii faciunt comiti et comes eis IX. De eo quod comes facit naucleriis et marinariis X. De eo quod comes recipit a piscatoribus XI. Quando comes facit piscari aquam Umbule XII. De lignis et teda quam recipit dominus comes XIII. De arboratico foresteriorum venientium per mare XIV. De eo quod habet comes de servis et ancillis qui venduntur XV. Qualiter homines Laste dederunt se et insulam Comuni Ragusii XVI. De vacha de margarisio XVII. De lignis portantibus blavam qui dant partem domino archiepiscopo XVIII. De eo quod piscatores dant archiepiscopo XIX. De placitis que habet dominus archiepiscopus in curia seculari XX. De placitis hominum domini archiepiscopi XXI. De monasterio Lacrimonensi et eius villis XXII. De eo quod recipit sacrista Sancte Marie a lignis et navibus XXIII. De parte que datur a navigantibus ecclesie Sancte Marie XXIV. Qualiter eligantur procuratores ecclesie Sancte Marie, et de officio eorum XXV. De reditu statere, rubri, carri et balanciarum quem recipit Sancta Maria XXVI. De eo quod procuratores Sancte Marie recipiunt a piscatoribus XXVII. De officio protomagistri operis ecclesie Sancte Marie, et de eo quod habet XXVIII. De eo quod magistri laborantes in ecclesia Sancte Marie habent a procuratoribus eiusdem ecclesie XXIX. De officio vicarii XXX. De eo quod habet vicarius XXXI. De iure pitantarii

48

PREGLED SADRAJA KNJIGA PRVA

I. Kako Opina i kanonici primaju gospodina kneza II. O onome to je gospodin knez duan initi kanonicima i kanonici njemu III. B - O ovlasti koju gospodin knez ima u izboru slubenika C - Kako se imaju birati suci, vijenici i kneevi zamjenici IV. Kad gospodin knez ide na stanak ili dogovor V. O soli potrebnoj za kuanstvo gospodina kneza VI. O onome to gospodin knez prima od klaonice VII. O onome to knez daje mesarima VIII. O onome to mlinari ine knezu, a knez njima IX. O onome to knez ini nokjerima (zapovjednicima brodova) i mornarima X. O onome to knez prima od ribara XI. Kad knez nareuje da se ribari u vodama Omble XII. O drvima i lui koje prima gospodin knez XIII. O jarbolarini (arboratiku) stranaca koji dolaze morem XIV. O onome to knez dobiva od prodaje robova (serva) i robinja (ancila) XV. Kako su Lastovci predali sebe i otok Opini dubrovakoj XVI. O kravi od mogoria XVII. O brodovima koji donose ito i koji daju dio gospodinu nadbiskupu XVII. O onome to ribari daju nadbiskupu XIX. O parnicama to ih gospodin nadbiskup ima pred svjetovnim sudom XX. O parnicama ljudi gospodina nadbiskupa XXI. O lokrumskom samostanu i njegovim seoskim posjedima XXII. O onome to sakristan Svete Marije dobiva od plovila i brodova XXIII. O dijelu koji pomorci daju Crkvi svete Marije XXIV. Kako se imaju birati prokuratori Svete Marije i o njihovoj slubi XXV. O prihodu koji Crkva svete Marije dobiva od vage, itne mjere, kola i tezulja XXVI. O onome to prokuratori Svete Marije dobivaju od ribara XXVII. O slubi glavnog majstora u gradnji Crkve svete Marije i o onome to dobiva XXVIII. O onome to majstori koji rade u Crkvi svete Marije dobivaju od prokuratora te crkve XXIX. O slubi kneeva zamjenika XXX. O onome to dobiva kneev zamjenik XXXI. O pravu pitantara (predstojnika arsenala)

49

XXXII. De officio ripariorum XXXIII. De eo quod recipiunt ripparii XXXIV. De eo quod datur rippariis pro quolibet mandato

LIBER SECUNDUS
I. Sacramentum domini comitis II.Sacramentum militum sive sociorum domini comitis III. B - Sacramentum fidelitatis quod homines Ragusii faciunt domino duci Veneciarum et comiti Ragusii C - Sacramentum fidelitatis quod homines faciunt comiti Ragusii IV. Sacramentum iudicum V. B -Sacramentum consciliariorum Minoris et Maioris Consilii C - Sacramentum consiliariorum Minoris et Maioris Consilii VI. Sacramentum advocatorum qui placitant coram domino comite et eius iudicibus VII. Sacramentum advocatorum qui antepositi sunt ad inquirendum et placitandum omnes raciones Comunis VIII. Sacramentum illorum qui sunt supra salem ad comparandum eum pro Comuni IX. Sacramentum illorum qui sunt antepositi ad vendendum salem pro Comuni X. Sacramentum custodium (sic) noctis XI. Sacramentum camerariorum ponderum et mensurarum XII. Sacramentum procuratorum laborerii ecclesie Sancte Marie XIII. Sacramentum procuratorum qui sunt antepositi ad exigendum redditus et raciones Sancte Marie XIV. Sacramentum pitantarii et custodum arsane XV. Sacramentum camerariorum qui recipiunt peccuniam pertinentem Comuni XVI. Sacramentum vicarii XVII. Sacramentum ripariorum XVIII. Sacramentum illorum qui sunt supra vinum XIX. Sacramentum illorum qui sunt supra frumentum et omnem aliam blavam XX. Sacramentum illorum qui sunt ad exigendum ficta domorum Comunis XXI. Sacramentum illorum qui sunt supra ordinem panis XXII. Sacramentum artificum omnium arcium XXIII. Sacramentum nunciorum qui mittuntur a domino comite pro negociis Comunis Ragusii XXIV. De salario nunciorum XXV. Sacramentum illorum qui sunt antepositi ad faciendum aliquod laborerium pro Comuni

50

XXXII. O slubi zdura XXXIII. O onome to dobivaju zduri XXXIV. O onome to se daje zdurima za svaki sudski poziv

KNJIGA DRUGA
I. Prisega gospodina kneza II. Prisega zamjenika ili pomonika gospodina kneza III. B - Prisega vjernosti koju Dubrovani polau gospodinu mletakom dudu i knezu dubrovakom C - Prisega vjernosti koju ljudi polau dubrovakom knezu IV. Prisega sudaca V. Prisega vijenika Malog i Velikog vijea VI. Prisega odvjetnika koji vode parnice pred gospodinom knezom i njegovim sucima VII. Prisega odvjetnika koji su postavljeni da potrauju i pokreu parnice o svim opinskim prihodima VIII. Prisega onih koji su zadueni da nabavljaju sol za Opinu IX. Prisega onih koji su postavljeni da prodaju sol za Opinu X. Prisega nonih uvara XI. Prisega nadstojnika utega i mjera XII. Prisega prokuratora gradnje Crkve svete Marije XIII. Prisega prokuratora koji nadgledaju naplatu prihoda i rauna Svete Marije XIV. Prisega predstojnika i uvar arsenala XV. Prisega blagajnika koji primaju novac to pripada Opini XVI. Prisega kneeva zamjenika XVII. Prisega zdur XVIII. Prisega nadzornika vina XIX. Prisega nadzornika penice i svakoga drugog ita XX. Prisega ubiratelja najamnina za opinske kue XXI. Prisega nadzornika odredbe o kruhu XXII. Prisega majstor svih obrta XXIII. Prisega poklisara koje gospodin knez alje za poslove Opine dubrovake XXIV. Plae poklisara XXV. Prisega nadzornika gradnje za Opinu

51

XXVI. Sacramentum capitanei vel capitaneorum qui mittuntur a domino comite XXVII. Sacramentum illorum qui sunt supra doanam maris XXVIII. Sacramentum illorum qui sunt supra doanam per terram XXIX. Sacramentum illorum qui sunt antepositi ad inquirendum vinum per civitatem XXX. Sacramentum comiti vel comitorum qui mituntur a domino comite XXXI. Sacramentum de galiotis XXXII. Sacramentum illorum qui recipiunt raciones Comunis XXXIII. Sacramentum comitum insularum Iuppane, Dalafodi et Calamoti

LIBER TERCIUS
De ordine iudiciorum et terminis qui dantur in iudiciis De illis qui possunt iudices deiactare De iudicibus qui de foris eliguntur Qualiter iudices de foris electi iudicare debent De fratribus inter se placitantibus De patribus cum filiis suis litigantibus De uxore vocata ad placitum cuius vir est absens De filio vocato ad placitum absente patre De muliere vidua vocata ad placitum De patre vocato ad placitum qui petit filium expectare De contumacibus De illis qui se iactant in terram et nolunt respondere De vocato ad placitum qui est supra viagium De induciis mensis augusti Existens supra viagium infra terminum sibi datum possit recedere Vocatus super hiis que spectant ad primum viagium non habeat terminum XVII. Vocatus per foresterium non possit exire de Ragusio XVIII. Vocatus super deposito nullum habeat inducium XIX. De placitis inter homines Ragusii et homines Dalmacie XX. De hiis que petuntur in stanico XXI. De foresterio qui aliquid recepit a Raguseo et super hoc vocatur XXII. De foresterio qui habet cartam supra Raguseum XXIII. De cartis continentibus usuram vel penam de quinque in sex XXIV. Cartam maiorem penam continentem quam de quinque in sex XXV. De carta sine usura vel pena de quinque in sex XXVI. De debitore morienti cui petitur debitum XXVII. De placitis inter laycum et clericum I. II. III. IV. V. VI. VII. VIII. IX. X. XI. XII. XIII. XIV. XV. XVI.

52

Prisega kapetana to ih alje gospodin knez Prisega carinskih nadzornika pomorskog izvoza Prisega carinskih nadzornika kopnenog izvoza Prisega predstojnika za pregled vina u Gradu Prisega zapovjednika broda ili zapovjednik brodova koje alje gospodin knez XXXI. Prisega veslaa na galiji XXXII. Prisega slubenika zaduenih za opinska potraivanja XXXIII. Prisega knezova otoka ipana, Lopuda i Koloepa

XXVI. XXVII. XXVIII. XXIX. XXX.

KNJIGA TREA
O sudbenom redu i rokovima koji se daju u postupcima O onima koji mogu odbiti suce O sucima koji se biraju izvana Kako imaju suditi izvana izabrani suci O brai koji se meusobno parnie O oevima koji vode spor sa sinovima O eni tuenoj u muevoj odsutnosti O sinu tuenom u oevoj odsutnosti O tuenoj udovici O tuenom ocu koji zahtijeva da se prieka na sina O onima koji se oglue O onima koji se bace na zemlju i ne e da stupe u parnicu O tueniku koji se spremio za putovanje O odgodama u mjesecu kolovozu Onaj koji se spremio na putovanje moe otii u roku koji mu je dan (za odgodu parnice) XVI. Tko je pozvan na sud zbog neega to se tie prvog putovanja, ne dobiva odgodu XVII. Onaj koga je tuio stranac, ne moe napustiti Dubrovnik XVIII. Tko je tuen zbog pologa, ne dobiva nikakvu odgodu XIX. Parnice izmeu Dubrovana i Dalmatinaca XX. O onima koji se pozivaju na stanak XXI. O strancu koji je neto primio od Dubrovanina i zbog toga bude tuen XXII. O strancu koji ima ispravu na teret Dubrovanina XXIII. O ispravama koje sadre naknadu ili postotak od dvadeset posto XXIV. Isprava koja sadri potraivanje vee od dvadeset posto XXV. O ispravi bez kamata ili naknade od dvadeset posto XXVI. O duniku na samrti od kojega se trai dug XXVII. O parnicama izmeu svjetovnjaka i klerika I. II. III. IV. V. VI. VII. VIII. IX. X. XI. XII. XIII. XIV. XV.

53

XXVIII. XXIX. XXX. XXXI. XXXII. XXXIII. XXXIV. XXXV. XXXVI. XXXVII. XXXVIII. XXXIX. XL. XLI. XLII. XLIII. XLIV. XLV. XLVI. XLVII. XLVIII. XLIX. L.

De hiis qui falsos introducunt testes De testibus assignatis De hiis qui repelluntur a testimonio Quod clericus admitatur ad testimonium De testimonio patris vel matris inter filios Quod testimonium unius non valeat Qualiter testes recipi debent De publicacione testium De fide testibus danda Quod sentencia scribatur ante quam detur De illo qui debet solvere iudicium De credencia quam habent patroni vini venditi De credencia quam habet tabernaria De forma testamentorum De testamentis factis extra Ragusium De creditoribus illorum qui propter maleficia amitunt bona sua De vocato ad Curiam ab uno yperpero inferius De induciis devenientibus ad secundam Curiam De aptagi De confessione facta coram domino comite et vicario Quando Comune Ragusii racionem petit supra aliquem De consuetudinibus inter homines Iadre et Ragusii De consuetudinibus inter homines Ragusii et homines de Sibinico, Tragurio, Dalmisio et Spaleto LI. De consuetudinibus inter Raguseos et homines comitatus Chelmi LII. De consuetudinibus inter Raguseos et homines Bossine LIII. De consuetudinibus inter Raguseos et homines Rassie LIV. De consuetudinibus inter Raguseos et illos de Genta LV. De consuetudine inter Raguseos et civitates Dalmacie superioris LVI. De consuetudine inter Raguseos et dominos Sclavonie LVII. De consuetudine inter Raguseos et Sclavos LVIII. De eo qui vincit servum vel ancillam per placitum (Capp. LIX., LX., LXI. non inveniuntur in cod. B et in cod. C sunt sine titulo)

54

XXVIII. XXIX. XXX. XXXI. XXXII. XXXIII. XXXIV. XXXV. XXXVI. XXXVII. XXXVIII. XXXIX. XL. XLI. XLII. XLIII. XLIV. XLV. XLVI. XLVII.

O onima koji dovode lane svjedoke O predloenim svjedocima O onima koji se odbijaju od svjedoenja Kleriku se doputa svjedoiti O svjedoenju oca ili majke meu sinovima Ne vrijedi svjedoenje (samo) jednog (svjedoka) Kako se trebaju sasluavati svjedoci O obznanjivanju svjedoka O vjeri koja se ima pokloniti svjedocima Da se presuda prije izricanja napie O onome koji je duan platiti suenje O vjeri na rije vlasnika prodanog vina O vjeri na rije krmarice O obliku oporuka O oporukama uinjenim izvan Dubrovnika O vjerovnicima onih kojima se zbog zlodjela oduzima imovina O onome tko bude tuen za manje od jednog perpera O odgodama za one koji dou pred drugi sud O aptagima O priznanju danom pred gospodinom knezom i njegovim zamjenikom XLVIII. Kad Opina dubrovaka zahtijeva svoju trabinu sudskim putem XLIX. O obiajima izmeu Zadrana i Dubrovana L. O obiajima izmeu Dubrovana i ibenana, Trogirana, Omiana i Spliana LI. O obiajima izmeu Dubrovana i podanika Humske kneevine LII. O obiajima izmeu Dubrovana i bosanskih podanika LIII. O obiajima izmeu Dubrovana i rakih podanika LIV. O obiajima izmeu Dubrovana i zetskih podanika LV. O obiaju izmeu Dubrovana i gradova Gornje Dalmacije LVI. O obiaju izmeu Dubrovana i gospodara slavenskih krajeva LVII. O obiaju Dubrovana i Slavena LVIII. O onom koji u parnici dobije roba ili robinju (Glave LIX., LX., LXI. ne nalaze se u kodeksu B, a u kodeksu C su bez naslova)

55

LIBER QUARTUS
De dote et perchivio De lecto et vestimentis uxoris De vestimentis quas debent habere novicie De dote seu perchivio non dando sine carta De donacionibus quas parentes faciunt filiabus supra perchivium De ordinacione viri cum venit ad mortem De uxore que possidet lectum post mortem viri De anulis quos vir dat uxori De viro habente heredes ex prima qui secundam accipit uxorem De viro qui uxorem expellit de domo De pannis lineis quos uxor facit in domo viri De potestate patris in uxorandis filiis Quod pater possit maritare prius filias quam filios De muliere possidente lectum viri que cum filio uxorato non vult habitare XV. De patre nolente habitare cum filiis uxoratis XVI. De patre volente dividere bona sua inter filios XVII. De patre moriente quid possit pro anima sua dimittere XVIII. De eo quod pater potest plus donare filio maiori XIX. De testamento filii uxorati vivente patre XX. De potestate quam mater habet supra filios XXI. De fratribus et sororibus dividentibus bona paterna vivente matre XXII. De filiis renunciantibus hereditatibus parentum XXIII. Ex quibus causis pater filium exheredare potest XXIV. Quod mortua prima uxore vir secundam non possit accipere, nisi restituto perchivio prime uxoris XXV. Qualiter patrimonium dividi debet inter heredes diversarum uxorum XXVI. De divisione facienda inter sorores prime uxoris XXVII. De sororibus ex prima uxore que remanent cum fratribus XXVIII. De heredibus prime uxoris qui non traxerint perchivium matris in vita patris XXIX. De viro habente filias ex pluribus uxoribus et maritat filiam ex prima XXX. De secunda uxore non habente heredes cum viro XXXI. De secunda uxore habente heredes cum viro XXXII. De uxore lectum viri possidere nolente XXXIII. De uxore non habente filios et lectum possidere nolente, sed suum perchivium extrahere volente XXXIV. Quod pater teneatur prius maritare filias prime uxoris I. II. III. IV. V. VI. VII. VIII. IX. X. XI. XII. XIII. XIV.

56

KNJIGA ETVRTA
O mirazu i priji O eninoj postelji i ruhu O ruhu koje moraju dobiti nevjeste Da se miraz ili prija ne smiju davati bez isprave O darovima koje roditelji daju kerima povrh prije O muevoj raspolobi kad se nae na samrti O eni koja uva vjernost branoj postelji nakon muevljeve smrti VIII. O prstenju koje mu daje eni IX. O muu koji ima batinike s prvom, a uzima drugu enu X. O muu koji enu izgoni iz kue XI. O lanenim tkaninama koje ena izrauje u muevljevoj kui XII. O oevoj vlasti glede enidbe sinova XIII. Da otac moe prije udavati keri nego eniti sinove XIV. O eni koja uva vjernost branoj postelji, a ne eli stanovati s oenjenim sinom XV. O ocu koji ne eli stanovati s oenjenim sinovima XVI. O ocu koji hoe podijeliti svoju imovinu meu sinove XVII. O onome to otac na samrti moe ostaviti za svoju duu XVIII. O tome da otac moe po svojoj volji vie darovati najstarijem sinu XIX. O oporuci oenjenog sina za oeva ivota XX. O vlasti koju majka ima nad sinovima XXI. O brai i sestrama koji dijele oinsku imovinu za majina ivota XXII. O sinovima koji se odreknu roditeljskog nasljedstva XXIII. Iz kojih razloga otac moe razbatiniti sina XXIV. Da nakon smrti prve ene mu ne moe uzeti drugu ako ne vrati miraz prve ene XXV. Kako se ima podijeliti oevina izmeu batinika od razliitih ena XXVI. O diobi koja se ima izvriti izmeu sestara roenih od prve ene XXVII. O sestrama roenima od prve ene koje ostaju s braom XXVIII. O batinicima prve ene koji nisu uzeli majin miraz za oeva ivota XXIX. O muu koji ima keri s vie ena, a udaje ker prve od njih XXX. O drugoj eni koja nema batinike s muem XXXI. O drugoj eni koja ima batinike s muem XXXII. O eni koja ne eli uvati vjernost branoj postelji XXXIII. O eni koja nema sinova i ne eli uvati vjernost branoj postelji, ali hoe izdvojiti svoju priju XXXIV. Da je otac duan prije udati keri od prve ene I. II. III. IV. V. VI. VII.

57

XXXV. De viro qui recipit stabilia pro perchivio et facit in eis laborerium XXXVI. De habente aliam uxorem et expendit in rebus perchivii prime uxoris XXXVII. De vetacione heredum prime uxoris ad patrem XXXVIII. De perchivio mulieris que plures maritos habuit XXXIX. De uxore secundi mariti habente heredes ex primo XL. De uxore secundi mariti non habente heredes ex primo XLI. De muliere habente heredes ex pluribus maritis XLII. De muliere habente heredum (sic) cum ultimo marito tantum XLIII. De muliere secundum virum recipiente que retinuit sibi de perchivio XLIV. Quod filii teneantur parentibus subvenire, et e contra XLV. De patre qui recipit perchivia filiorum XLVI. De filio diviso a patre cum suo perchivio XLVII. Quod filie maritate cum perchivio in residuo nullum ius habeant XLVIII. Quod pater contradicentibus filiis possit filias maritare XLIX. De fratre habente sorores maritatas L. De sororibus orfanis inter se paciscentibus LI. De fratribus non habentibus patrem nec matrem nec sorores LII. De fratribus non habentibus patrem vel matrem nec sorores qui se uxorare voluerint LIII. De fratribus simul stantibus qui ponunt perchivium uxorum suarum in comunitate LIV. De fratribus recipientibus perchivium unius ex eis sine voluntate patris et matris LV. De divisione patris cum filiis prime uxoris LVI. De filiis prime uxoris nolentibus habitare cum patre LVII. De dono quod mater potest facere filiis de comunitate LVIII. De dono patris ad filios LIX. De viro et uxore non habentibus filios si ad mortem deveniant LX. De concordio inter virum et uxorem schepatos LXI. De potestate patris et matris ad maritandas filias LXII. De fratribus habentibus sorores que ad monasterium ire volunt LXIII. De muliere que sine voluntate suorum iverit in monasterium LXIV. De dono matris ad filiam religiosam LXV. De biochis et aliis religiosis LXVI. De dono patris ad filium euntem ad monesterium LXVII. Si unus ex pluribus fratribus iverit in monasterium LXVIII. De dono patris ad filium clericum LXIX. Si unus ex pluribus fratribus voluerit fieri clericus LXX. De genero ad filiandum LXXI. De potestate patris in filios bastardos LXXII. De bastardis LXXIII. De potestate parentum ad filios et filias

58

XXXV. O muu koji za priju primi nekretnine pa na njima obavlja radove XXXVI. O onome koji ima drugu enu a troi neto od prije prve ene XXXVII. O zabrani batinika prve ene prema ocu XXXVIII. O priji ene koja je imala vie mueva XXXIX. O preudanoj eni koja ima batinike od prvoga mua XL. O eni drugog mua koja nema batinike od prvoga XLI. O eni koja ima batinike od vie mueva XLII. O eni koja ima batinika samo s posljednjim muem XLIII. O eni koja uzima drugog mua, a zadrala je za sebe neto od miraza XLIV. Da su sinovi duni pomagati siromanim roditeljima, i obratno XLV. O ocu koji preuzme miraz svojih sinova XLVI. O sinu koji se odijelio od oca sa svojim mirazom XLVII. Da keri udane s prijom nemaju nikakvo pravo na udio u preostaloj imovini XLVIII. Da otac moe udati keri i protiv volje sinova XLIX. O bratu koji ima udane sestre L. O sestrama bez roditelja koje meusobno sklapaju ugovore LI. O brai koja nemaju ni oca, ni majke, ni sestara LII. O brai koja nemaju oca ni majke ni sestara, a hoe se eniti LIII. O brai koja stanuju zajedno i polau priju svojih ena u zajednicu LIV. O brai koja prime priju jednoga izmeu sebe bez oeve ili majine privole LV. O odjeljivanju oca od sinova prve ene LVI. O sinovima prve ene koji ne ele stanovati s ocem LVII. O daru koji majka moe dati sinovima iz zajednike imovine LVIII. O oevu darivanju u odnosu prema sinovima LIX. O muu i eni bez djece kad se nau na umoru LX. O sporazumu glede zajednitva imovine izmeu mua i ene LXI. O oevim i majinim ovlastima glede udaje keri LXII. O brai to imaju sestre koje ele poi u samostan LXIII. O eni koja poe u samostan bez privole svoje obitelji LXIV. O majinu daru keri redovnici LXV. O pokornicama i drugim redovnicama LXVI. O oevu daru za sina koji ide u samostan LXVII. Ako jedan od vie brae poe u samostan LXVIII. O oevu daru sinu kleriku LXIX. Ako jedan od brae htjedne postati klerik LXX. O zetu koji se prihvaa umjesto sina LXXI. O oevoj vlasti nad vanbranom djecom LXXII. O nezakonitoj djeci LXXIII. O vlasti roditelja nad sinovima i kerima

59

LXXIV. De constitucione pitroporum LXXV. De potestate pitroporum LXXVI. De pitropis illorum qui heredes relinquunt infra etatem legittimam LXXVII. De vidua habente filios infra etatem legittimam LXXVIII. De pactis factis inter sorores habentes etatem legittimam LXXIX. De divisione patrimonii inter fratres facienda, et partium assignacione post divisionem, et eciam inter sorores LXXX. De parte intestatorum devenienti ecclesie sancti Blaxii de Plathea

LIBER QUINTUS.
I. II. III. IV. V. VI. VII. VIII. IX. X. XI. XII. XIII. XIV. XV. XVI. XVII. XVIII. XIX. XX. XXI. XXII. XXIII. XXIV. XXV. XXVI. XXVII. XXVIII. XXIX. XXX. XXXI. De divisione platearum De domibus tectus quarum descendit versus montem De fenestris et balchionibus De cloachis De gayfis et coquina De solariis De dampno dato vicino per laborerium De muro comunali De edifficacione prope murum novum non facienda De domibus que sunt versus pellagus De laboreriis lignaminum Quod venditor rei stabilis super ipsa re testis esse non possit De eo qui facit laborerium in domo vel casali quod comparavit De deffensoribus rerum venditarum De laborerio furni De laboreriis parietis de lignamine inter duas domos existentis De laboreriis veteribus et ruinosis De fundamentis inventis sub terra De revolucione tecti domorum De teritoriis que sunt extra murum civitatis De stacione et canipa stantibus supra terram Comunis De avedatico et inprestito clericorum De viis vinearum De meia et mergino et macera vinearum De meia et mergino inter vineas et terras plurium De arboribus inter vineas duorum natis De vineis vel terris que vadunt versus montem De terra laborata ad blavam De terra que datur alteri ad laborandum De vinea data ad laborandum per partes De domibus vel terris positis in pignore vel datis ad casaticum

60

LXXIV. O odreivanju izvritelja oporuke (pitropa) LXXV. O ovlasti izvritelja oporuke LXXVI. O izvriteljima oporuke onih koji ostavljaju batinike ispod zakonske dobi LXXVII. O udovici koja ima sinove ispod zakonske dobi LXXVIII. O ugovorima zakljuenima izmeu sestara u zakonskoj dobi LXXIX. O diobi oevine koja se ima provesti meu braom, a isto tako meu sestrama, te o predaji dijelova nakon diobe LXXX. O dijelu onih koji umru bez oporuke, to ide Crkvi svetoga Vlaha na Placi

KNJIGA PETA
I. II. III. IV. V. VI. VII. VIII. IX. X. XI. XII. XIII. XIV. XV. XVI. XVII. XVIII. XIX. XX. XXI. XXII. XXIII. XXIV. XXV. XXVI. XXVII. XXVIII. XXIX. XXX. XXXI. O podjeli ulica O kuama kojima krovovi imaju pad prema brdu O prozorima i balkonima O kanalizaciji O gajfima i kuhinji O sularima O teti nanesenoj susjedu prigodom gradnje O zajednikom zidu O zabrani gradnje blizu novog zida O kuama koje su prema puini O drvenim graevinama Prodavatelj nekretnine ne moe o njoj biti svjedok O onomu koji izvodi radove na kui ili kuitu koje je kupio O onima koji tite prodane stvari (od evikcije) O gradnji pei O radovima na drvenom zidu izmeu dvije kue O starim i ruevnim graevinama O temeljima naenima pod zemljom O okretanju kunih krovova O zemljitima koja su izvan gradskog zida O prodavaonici i konobi koje se nalaze na opinskoj zemlji O klerikom prilogu i zajmu O putovima do vinograda O mei i mrginu i suhozidini vinograda O mei i mrginu izmeu vinograda i zemljita vie vlasnika O stablima izraslima izmeu vinograda dvojice O vinogradima ili zemljitima to se pruaju u brdo O zemlji obraenoj za itarice O zemlji to se daje na obradu drugima O vinogradu datom na obradu na udio O kuama ili zemljama zaloenima ili danima u najam

61

XXXII. De hiis qui completo termino morantur in domibus per aliquos dies XXXIII. De vineis vel terris aquam ex alto recipientibus XXXIV. De terra pastinata que ab alio calumpniatur XXXV. De preconiacione rei que vendi debet XXXVI. De possessione vendita ad alium pertinente XXXVII. De sacramentis a defensoribus prestandis XXXVIII. De creditore cuius debitor vendidit de bonis suis XXXIX. De evacuacione cartarum facta in testamento XL. De creditore cuius debitor eo presente vendidit bona sibi obligata XLI. De viis XLII. De scalis XLIII. De compendiis XLIV. De officialibus eligendis super territoriis et viis XLV. Qualiter aqua molendinorum debet reduci

LIBER SEXTUS
I. De homicidiis II. De hiis qui faciunt compagnias III. De percussionibus factis cum armis C - Pro terminis datis pro homicidiis IV. De furtis V. De robatoribus stratarum VI. De violenciis mulieribus inlatis VII. De herbariis VIII. De hiis qui cartam falsam fecerit IX. De hiis qui cartam falsam produxerint X. De furtis vinearum XI. De hiis qui incidunt arbores XII. De eo qui percusserit vicarium XIII. De eo qui fraudat dacium in aliqua civitate unde venit dampnum Ragusio XIV. De blasfemantibus Deum XV. De hiis qui inprestant ludentibus XVI. De sale XVII. Quod nullus vendat salem in Ragusio XVIII. De hiis qui elliguntur in officiis XIX. De minoribus commitentibus maleficia XX. De hiis qui vadunt post tercium sonum campane XXI. De hiis qui vendunt Dalmisianis XXII. De hiis qui comparant a Dalmisianis XXIII. De hiis qui prohiciunt savornam in portu

62

XXXII. O onima koji u kuama ostanu nekoliko dana preko roka XXXIII. O vinogradima i zemljitima to vodu dobivaju iz viega XXXIV. O zemlji zasaenoj vinovom lozom, koju drugi neosnovano prisvaja XXXV. O oglaivanju stvari koja se ima prodati XXXVI. O prodanom posjedu koji pripada drugomu XXXVII. O prisegama koje moraju poloiti zatitnici od evikcije XXXVIII. O vjerovniku iji je dunik prodao neto od svojih dobara XXXIX. O ponitavanju isprava putem oporuke XL. O vjerovniku iji je dunik u njegovoj nazonosti prodao njemu zaduenu imovinu XLI. O ulicama XLII. O stubitima XLIII. O septikim jamama XLIV. O slubenicima koje treba izabrati za zemljita i ulice XLV. Kako treba svoditi vodu mlinova

KNJIGA ESTA
I. O ubojstvima II. O osnivaima urotnikih druina III. O nanoenju udaraca orujem C - O rokovima danim za ubojstva IV. O kraama V. O drumskim razbojnicima VI. O silovanju ena VII. O trovaima VIII. O onima koji uine lanu ispravu IX. O onima koji podnesu lanu ispravu X. O kraama u vinogradima XI. O onima koji posijeku stabla XII. O onomu koji udari kneeva zamjenika XIII. O onomu koji poini prijevaru glede dabine u nekom gradu pa odatle nastane teta Dubrovniku XIV. O onima koji psuju Boga XV. O onima koji posuuju novac kockarima XVI. O soli XVII. Da nitko ne prodaje sol u Dubrovniku XVIII. O onima koji se biraju u slube XIX. O maloljetnim poiniteljima zlodjela XX. O onima koji se kreu nakon treeg oglaivanja zvona XXI. O onima koji prodaju Omianima XXII. O onima koji od Omiana kupuju XXIII. O onima koji u luku bacaju brodski balast

63

XXIV. XXV. XXVI. XXVII. XXVIII. XXIX. XXX. XXXI. XXXII. XXXIII. XXXIV. XXXV. XXXVI. XXXVII. XXXVIII. XXXIX. XL. XLI. XLII. XLIII. XLIV. XLV. XLVI. XLVII. XLVIII.

De portantibus arma per civitatem De foresteriis portantibus arma De tabernis vendentibus post tercium sonum campane De victualibus que possunt haberi in burgo De iniuriis De contumacibus super maleficiis De Raguseo qui fecit iniuriam foresterio De Raguseo vendente blavam in domo sua De hiis qui fregerit crucem vel sigillum De hiis qui intrant in domos aliorum et faciunt eis iniuriam De maleficiis de nocte De vino de foris non portando De hiis qui adducunt vinum de foris ad vendendum De hiis qui cum vino veniunt in portu Ragusii De hiis qui tenent vinum in burgo De acceto (sic) De mola De vino insularum De percussionibus servorum De hiis qui verberant servos alienos De servis fugitivis De servis et ancillis liberticiis De hiis qui expellunt servos suos de domo De hiis que servi liberticii facere tenentur dominis suis De servis sine voluntate dominorum suorum uxorem francham accipientibus XLIX. De francho qui accipit ancillam alterius sine voluntate patroni L. De servo accipiente ancillam alterius sine voluntate patroni LI. De ancilla babia LII. De matrimoniis servorum sine voluntate dominorum LIII. De heredibus qui nascentur ex ancilla LIV. De hiis qui adducunt bannitos LV. De caligariis LVI. De domibus factis in loco leprosorum LVII. De paleariis LVIII. De hiis qui vadunt Dalmisium LIX. De facientibus mercatum cum Dalmisianis LX. De accusantibus quod contraxerint cum Dalmisanis si non probatur LXI. De accusantibus qui faciunt mercatum cum Dalmisianis LXII. De furtis que fiunt in insulis LXIII. De advocatoribus pro Sclavis LXIV. De hiis qui non reddunt reditum savorne

64

XXIV. XXV. XXVI. XVII. XXVIII. XXIX. XXX. XXXI. XXXII. XXXIII. XXIV. XXXV. XXXVI. XXXVII. XXXVIII. XXXIX. XL. XLI. XLII. XLIII. XLIV. XLV. XLVI. XLVII.

O onima koji po Gradu nose oruje O strancima koji nose oruje O krmama koje prodaju nakon treeg oglaivanja zvona O namirnicama koje se mogu drati u predgrau O uvredama O onima koji se oglue u kaznenim djelima O Dubrovaninu koji povrijedi stranca O Dubrovaninu koji u svojoj kui prodaje ito O onima koji polome kri ili peat O onima koji uu u kue drugih pa ih napadnu O nonim zlodjelima O tome da se vino ne smije izvana uvoziti O onima koji dovoze vino izvana za prodaju O onima koji s vinom dolaze u dubrovaku luku O onima koji dre vino u predgrau O octu O medovini O otonom vinu O udarcima koje nanesu robovi (servi) O onima koji istuku tue robove O odbjeglim robovima O osloboenim robovima (servima) i robinjama (ancilama) O onima koji svoje robove izgone iz kue O onome to su osloboeni robovi duni initi svojim gospodarima XLVIII. O robovima koji se bez privole svojih gospodara oene slobodnom enom XLIX. O slobodnjaku koji se oeni tuom robinjom bez gospodarove privole L. O robu koji se oeni tuom robinjom bez gospodareve privole LI. O robinji babici LII. O brakovima robova bez gospodareve privole LIII. O potomcima koji e se roditi od robinje LIV. O onima koji dovode prognane LV. O postolarima (crevljarima) LVI. O kuama podignutima na mjestu za gubavce LVII. O slamnatim kuama LVIII. O onima koji idu u Omi LIX. O onima koji trguju s Omianima LX. O optuenima za trgovanje s Omianima, ako se ne dokae LXI. O prijaviteljima onih koji trguju s Omianima LXII. O kraama koje se dogaaju na otocima LXIII. O odvjetnicima za Slavene LXIV. O onima koji ne daju dohodak sovrnje

65

LXV. Anno domini millesimo trecentesimo quinquagesimo octavo, inditione X, die XXIIII mensis octubris LXVI. De pena illorum qui habent partem de navigio cum forensi, et non habent tot marinarios quot partes habent in ipso LXVII. De pena illorum qui habent partem de navigio cum forensi LXVIII. De modo et ordine servando in peticionibus et gratiis condempnatorum

LIBER SEPTIMUS
Qualiter patroni tenentur aptare naves suas De navibus que debent habere scribanum De coredis et afisis navium De hiis qui vadunt patroni navium De navibus euntibus in viagium sine mercatoribus De dampnis que eveniunt mercibus in navi De dampnis que eveniunt navibus in arboris et antendis De concordia que fit inter patronum navis et mercatores De mercibus non portantibus (sic) supra cohopertam De pueris mercatorum De naucleriis et marinariis non valentibus relinquere lignum extra Ragusium XII. De marinariis qualiter tenentur complere viagium XIII. De nauclerio et marinariis quod non audeant vendere navem XIV. De patronis volentibus vendere navem suam XV. De pactis inter patronum navis et nauclerium et marinarios XVI. De patrono navis qui vadit cum ea marinarius XVII. De expensis necessariis in navi XVIII. De faciendo nauclerio XIX. De servis qui vadunt marinarii XX. De servis qui vadunt conducti XXI. De conducto qui fugit XXII. De termino marinariorum qui complent non finito viagio XXIII. De marinario ad partem qui infirmatur XXIV. De marinario ad marinariciam qui infirmatur XXV. De marinario qui moritur XXVI. De discordio super numero parcium inter patronum et marinarios XXVII. De conducto quod possit esse testis XXVIII. De illis qui volunt dividere lucrum extra Ragusium XXIX. De paraspodia non extrahenda XXX. De honorificencia nauclerii XXXI. De marinariis captis I. II. III. IV. V. VI. VII. VIII. IX. X. XI.

66

LXV. Godine Gospodnje tisuu tristo pedeset osme, desete indikcije, 24. listopada LXVI. O kazni za one koji imaju udio u brodu sa strancem, a na njemu nemaju toliko mornara koliko i udjela LXVII. O kazni za one koji imaju udjela u brodu sa strancem LXVIII. O nainu i postupku kojeg se treba drati u molbama i pomilovanjima osuenih

KNJIGA SEDMA
Kako patruni moraju urediti svoje brodove O brodovima koji moraju imati pisara O brodskoj opremi i priboru O onima koji se ukrcavaju na brod kao patruni O brodovima koji kreu na put bez trgovaca O tetama koje pretrpi roba na brodu O tetama koje nastanu na brodskim jarbolima i lantinama O ugovoru izmeu patruna broda i trgovaca O robi - da se ne smije krcati na palubu O trgovakim djetiima O nokjerima i mornarima koji ne smiju napustiti brod izvan Dubrovnika XII. O mornarima - kako su duni zavriti putovanje XIII. O nokjeru i mornarima - da se ne usude prodati brod XIV. O patrunima koji hoe prodati svoj brod XV. O ugovorima izmeu patruna broda, nokjera i mornara XVI. O patrunu broda koji plovi kao mornar XVII. O nunim trokovima na brodu XVIII. O izboru nokjera XIX. O robovima (servima) koji plove kao mornari XX. O robovima koji plove kao najamnici XXI. O najamniku koji pobjegne. XXII. O rokovima mornara koji istjeu prije zavrenog putovanja XXIII. O mornaru koji plovi na udio dobiti ako se razboli XXIV. O mornaru koji se razboli a plovi za plau XXV. O mornaru koji umre XXVI. O sporu u pogledu broja udjela izmeu patruna i mornara XXVII. O najamniku - da moe svjedoiti XXVIII. O onima koji hoe podijeliti dobit izvan Dubrovnika XXIX. O paraspodiji - da se ne smije izdvajati XXX. O posebnom nagraivanju nokjera XXXI. O zarobljenim mornarima I. II. III. IV. V. VI. VII. VIII. IX. X. XI.

67

XXXII. XXXIII. XXXIV. XXXV. XXXVI. XXXVII. XXXVIII. XXXIX. XL. XLI. XLII. XLIII. XLIV. XLV. XLVI. XLVII. XLVIII. XLIX. L. LI. LII. LIII. LIV. LV. LVI. LVII. LVIII. LIX. LX. LXI. LXII. LXIII. LXIV. LXV. LXVI. LXVII.

De eo qui capitur occassione pignorum De navibus captis a cursariis De obediencia debita nauclerio a marinariis De afflaturis De Raguseo, quod non possit nauliare lignum foresteriorum De mercato quod fit de naulo et arris De peciis pannorum, quod (sic) debent esse per ballam De mercibus qualiter debent ponderari De mercibus que debent poni in navi ad pondus De mercibus que portantur in Marchiam De pecunia que vadit cum navi De navibus que exeunt de Culfo De navibus que vadunt cum entegis De entegis que debent scribi per scribanum navis De manifestacione facienda a nauclerio et marinariis patronis De navi que patitur naufragium De hiis qui recipiunt entegas infra Culfum De hiis qui perdunt de entegis De hiis qui accipiunt cologancias intra Culfum De hiis qui accipiunt aliquid in colegancia et amittunt de eis De marinario qui mittitur cum denariis a sociis suis De hiis qui non investiunt omnes denarios De eo qui ponit in navi rem calumpniosam De rogancia De strina vel pedocia De hiis qui non habent denarios pro faciendo carico suo De hiis qui prohiciunt aliquid de navi in mari De hiis qui accipiunt ligna ad naulum sine marinariis De hiis qui accipiunt barcas ad naulum ad partes De hiis qui accipiunt lignum sine licencia patroni De hiis qui accipiunt barcam pro vindemiis De ligno quod inprestatur alicui sine precio De hiis qui accipiunt lignum ad vindemiam in certo loco De eo qui discaricat vinum de una barca in alia De eo qui non potest caricare lignum in vindemiis Sacramentum scribani navium

68

XXXII. XXXIII. XXXIV. XXXV. XXXVI. XXXVII. XXXVIII. XXXIX. XL. XLI. XLII. XLIII. XLIV. XLV. XLVI. XLVII. XLVIII. XLIX. L. LI.

O onome koga uhite radi ovrhe za tui dug O brodovima koje zarobe gusari O poslunosti koju mornari duguju nokjeru O plutajuim stvarima O Dubrovaninu - da ne smije unajmiti strani brod O poslu najma broda i kapari O peama sukna - koliko ih mora biti u bali O robi - kako je treba vagati O robi koju treba krcati na brod po teini O robama koje se prevoze u Marku O novcu koji se prevozi na brodu O brodovima koji isplove izvan Jadrana O brodovima koji plove s entegama O entegama koje brodski pisar mora zapisati O oitovanju koje nokjer i mornari trebaju dati patrunima O brodu koji pretrpi brodolom O onima koji primaju entege za plovidbu po Jadranu O onima koji izgube neto od entega O onima koji primaju kolegancije za plovidbu po Jadranu O onima koji neto prime u koleganciju pa od toga togod izgube LII. O mornaru kojega njegovi drugovi poalju s novcem LIII. O onima koji ne uloe sav novac LIV. O onome koji na brod ukrca sumnjivu stvar LV. O roganciji LVI. O daru ratnom brodu i peljarini LVII. O onima koji nemaju novca da nabave svoj teret LVIII. O onima koji bacaju togod s broda u more LIX. O onima koji unajme brod bez mornara LX. O onima koji uzimaju u najam barke na udjele LXI. O onima koji uzmu brod bez patrunova doputenja LXII. O onima koji uzimaju barke za berbu groa LXIII. O brodu koji se nekomu posudi bez naplate LXIV. O onima koji unajme brod za berbu groa u odreenome mjestu LXV. O onome koji prekrcava vino iz jedne barke u drugu LXVI. O onome koji ne moe nakrcati plovilo u vrijeme berbe groa LXVII. Prisega brodskog pisara

69

LIBER OCTAVUS
Sacramentum militis qui sedet in Parva curia Sacramentum iudicum Parve curie De eligendis tribus iudicibus De quibus iudices Parve curie iudicant De advocatoribus Parve curie De induciis que dantur in Parva curia De muliere vocata super debito quod ipsa contraxit De muliere vocata pro debito viri sui De muliere vocata super debito quod ipsa non contraxit De vocato qui iam cepit viagium De hiis qui non possunt reffutare Curiam De iudicibus quod non comedant nec bibant cum placitantibus coram se XIII. De eo quod debent recipere advocatores XIV. De officialibus qui vadunt in viagium XV. De hiis qui possunt deiactari XVI. De duodecim denariis pro uno yperpero XVII. De arris XVIII. De superstantibus super laboreriis Comunis XIX. De hiis qui expelluntur a consilio cum tractatur speciale factum XX. De ordinamentis qualiter possint rumpi XXI. De iudicibus Minoris curie ut non possint sedere nec consulere super eo quod peteret ab aliquo etc. XXII. De credenciis ut debeant fieri per cartam notarii, et de pena contrafacientium XXIII. De dampnis que fiunt per animalia et per bestias XXIV. De dampnis datis in vineis, arboribus et fructibus XXV. Quod aliquis non possit ire extra Ragusium pro placitando XXVI. Qualiter solvere debeant illi qui simul vadunt in viagium XXVII. Quod nullus possit mutuare ad usuram, et de pena contrafaciencium XXVIII. Qualiter debeant fieri raciones de avere Comunis et per quos debeat expendi moneta Comunis XXIX. Quod aliquis ante etatem legittimam non possit facere testamentum, et ad quos deveniant bona etatem legitimam non habentes (sic) XXX. Qualiter debeant detineri debitores XXXI. Qualiter debeat fieri solucio his qui vendunt possessiones XXXII. Quod mulier in potestate viri constituta se non possit ad aliquod debitum a quinque yperperis superius obligare XXXIII. Vocatus super aliquo testamento quod inducium possit habere I. II. III. IV. V. VI. VII. VIII. IX. X. XI. XII.

70

KNJIGA OSMA
Prisega kneeva zamjenika koji sjedi u Malom sudu Prisega sudaca Maloga suda O izboru triju sudaca O emu sude suci Maloga suda O odvjetnicima Maloga suda O odgodama koje se odobravaju u Malom sudu O eni koje je tuena za dug to ga je sama napravila O eni koja je tuena za dug svoga mua O eni tuenoj za dug koji nije sama napravila O tueniku koji je ve poduzeo putovanje O onima koji ne mogu odbiti sud O sucima - da ne jedu i ne piju s onima koji se pred njima parnie XIII. O onome to odvjetnici trebaju dobiti XIV. O slubenicima koji idu na put XV. O onima koji se mogu odbiti kao lanovi sudskog vijea XVI. O dvanaest dinara za jedan perper XVII. O kapari XVIII. O nadstojnicima opinskih radova XIX. O onima koji se iskljuuju iz Vijea kad se raspravlja o pitanju pojedinca XX. O uredbama - kako se mogu ukidati XXI. O sucima Maloga suda - da ne mogu sjediti na raspravi ni vijeati o svom tubenom zahtjevu XXII. O kupoprodajama na kredit - da se moraju obavljati uz biljeniku ispravu i o kazni za prekritelje XXIII. O tetama koje nanose ivotinje i stoka XXIV. O tetama poinjenim u vinogradima, na vokama i plodovima XXV. Nitko ne smije ii izvan Dubrovnika da bi pokrenuo parnicu XXVI. Kako moraju podmiriti dug oni koji idu skupa na putovanje XXVII. Da nitko ne smije davati zajam uz kamate i o kazni za prekritelje XXVIII. Kako se moraju obraunavati opinski prihodi i tko mora isplaivati opinski novac XXIX. Da nitko prije zakonske dobi ne smije initi oporuku i komu pripada imovina onih koji nemaju zakonsku dob XXX. Kako treba pritvoriti dunike XXXI. Kako se treba obaviti isplata onima koji prodaju posjede XXXII. Da se ena koja je pod vlau mua ne smije zaduivati vie od pet perpera XXXIII. Koliku odgodu moe dobiti netko tko je tuen zbog neke oporuke I. II. III. IV. V. VI. VII. VIII. IX. X. XI. XII.

71

XXXIV. Quod vicarius non habeat yperperum a comitibus insularum XXXV. De combustionibus capannarum qualiter debeant emendari et solvi XXXVI. Infra quod dies debeat aliquis alium accusare XXXVII. Infra quot dies possit quilibet petere racionem suam super laborerio facto de petris et calce XXXVIII. De pena illorum qui non veniunt coram domino comite et sua Curia ad preceptum eis factum XXXIX. De inducio trium dierum dando super societate XL. De mercato facto sine termino nullum habeatur inducium XLI. Vocatus ad Curiam super expulsione uxoris, filie aut sororis sue, quod inducium habeat XLII. De pupillis et eorum bonis et tutoribus eorundem XLIII. De muliere que bona viri sui possidere debeat post obitum dicti viri sui XLIV. Quod aliquis, tam advocatus quam alius, non possit recipere pro aliquo placito ultra unum denarium grossum, et de pena contrafaciencium XLV. De iudicibus ut non recipiant aliquid, et de pena illorum qui contra hoc faciunt XLVI. De avere Comunis qualiter debeat conservari, et de racione facienda per eos qui recipiunt de moneta Comunis XLVII. De sale Comunis XLVIII. De pena illorum qui faciunt contra commissiones XLIX. Infra quod tempus vinee et terre vendite possint repassari, et quod dicte vinee et terre non passentur nisi cum pertica L. De barcis non dandis Sclavis et de pena contrafaciencium LI. De marangonibus et calofatis ut non vadant ad laborandum in barcis Sclavorum, et de pena illorum qui contra hoc faciunt LII. De libertate concessa omnibus ducentibus bladum in Ragusio, et quod additum est vicario, pitantario et ripariis de salario, occasione predicta LIII. De salario vicarii LIV. De revocacione dacii vini LV. De falsis follaris et grossis LVI. C - De personis parcium Sclavonie servientibus et complacentibus comuni vel singularibus personis Ragusii et de offendentibus LVII. Qualiter ordinate sunt vie et domus in burgo tempore civitatis combuste LVIII. De pena vrasde LIX. De iusticia facienda de illis qui occiderint Sclavos et tenor literarum d. ducis Veneciarum super pena vrasde LX. De igne LXI. De tercia parte doane danda pro inpromtis

72

Da kneev zamjenik ne dobiva perper od otonih knezova O paleu koliba - kako se mora popraviti i namiriti teta U roku od koliko se dana mora podnijeti prijava Tijekom koliko dana svatko moe traiti svoje pravo glede gradnje u kamenu i vapnu XXXVIII. O kazni za one koji ne dou pred gospodina kneza i njegov Sud kad im se naloi XXXIX. O odgodi od tri dana koja se ima dati trgovakom drutvu XL. Neka se ne odobrava nikakva odgoda kod predmeta trgovakog posla zakljuenoga bez roka XLI. Koliku odgodu dobiva tko je pozvan na sud zbog protjerivanja svoje ene, keri ili sestre XLII. O siroadi i njihovim dobrima te njihovim skrbnicima XLIII. O eni koja mora posjedovati sva dobra svoga mua nakon njegove smrti XLIV. Da nitko, ni odvjetnik ni drugi, ne smije za bilo koju parnicu primiti vie od jednoga groa i o kazni za prekritelje XLV. O sucima - da ne primaju nita i o kazni za one koji to prekre XLVI. O opinskoj imovini - kako se mora uvati i o polaganju rauna onih koji primaju opinski novac XLVII. O opinskoj soli XLVIII. O kazni za one koji postupaju protivno naputcima XLIX. U kojem se roku mogu premjeriti prodani vinogradi i zemlje i da se vinogradi i zemlje mjere samo mjernom motkom L. O barkama koje se ne smiju davati Slavenima i o kazni za prekritelje LI. O marangunima i kalafatima - da ne idu raditi na barkama Slavena i o kazni za prekritelje LII. O povlastici odobrenoj svima koji dovoze ito u Dubrovnik i to se tom prigodom dodaje na plau kneevu zamjeniku, uvaru arsenala i zdurima LIII. O plai kneeva zamjenika LIV. O ukidanju davanja na vino LV. O nevaljanim folarima i groima LVI. (O osobama iz slavenskih krajeva koje slue i rade za dobro Opine ili pojedinih Dubrovana i o onima koji ih napadaju) LVII. Kako su regulirane ulice i kue u predgrau kad je Grad stradao od poara LVIII. O kazni na temelju vrade LIX. O donoenju presude protiv onih koji ubiju Slavene (C) i tekst pisma gospodina mletakog duda o kazni na temelju vrade LX. O poaru LXI. O treini carine koja se ima dati za prinudni zajam

XXXIV. XXXV. XXXVI. XXXVII.

73

LXII. (De personis parcium Dalmatie superioris obligatis per cartam notarii Ragusini, quod teneantur respondere - C) LXIII. De sale non portando ad loca proibita LXIV. De navigiis euntibus in conserva LXV. De sale qui fiet in districtu Ragusii, quo feri possit LXVI. De dohaneriis vel fontecariis qui stant extra districtum Ragusii LXVII. De emptore rei stabilis non solvente precium ad terminum LXVIII. De denunciatione fienda confinatoribus LXIX. De personis detenis in castello occasione debiti LXX. Quantum comes cum Parvo consilio expendere possit de avere Comunis LXXI. De iudicibus Maioris curie petentibus aliis personis vel alie persone cum eis LXXII. De hiis qui habent ius in re stabili vendita et sunt absentes tempore preconiationis LXXIII. Quod nullus Raguseus audeat pastinare ad confines Sclavorum, et de pena contrafaciencium LXXIV. De hiis qui se presentant alicui possessioni vendite et recedunt infra tres menses, non dimisso procuratore etc. LXXV. De hiis qui aducunt salem Ragusium LXXVI. De mensuris non iustis LXXVII. De argento, cera et aliis mercanciis ponderandis, et ponderibus quolibet anno iustandis LXXVIII. De armis portandis in quolibet navigio LXXIX. De marinariis cuiuslibet ligni que arma secum portare debent LXXX. De vino forense non portando in Ragusium et de pena contrafacientium LXXXI. Quod aliquis non possit conqueri de parte sua Puncte et de pena contrafaciencium LXXXII. De caseo non portando alio quam Ragusium LXXXIII. De quolibet mercato facto in Ragusio de mercantiis a XX yperperis supra, quantum solvi debeat pro doana LXXXIV. Supra moneta falsa (De grossis contrafactis) LXXXV. De salario alicuius officialis non valente interdici sive sequestrari ab aliquo creditore etc. LXXXVI. Quod nullus Raguseus possit esse procurator in Ragusio pro aliquo Catarensi LXXXVII. De accusatis pro aliquo malefacto, non repertis in culpa, quod nullum iudicium solvant LXXXVIII. De hiis qui habent cartam affictus supra aliquem quod non credatur nisi de affictu unius anni elapsi

74

LXII. Da su osobe iz krajeva Gornje Dalmacije - obvezane ispravom dubrovakog biljenika - dune odgovarati LXIII. O zabrani izvoza soli u zabranjena mjesta LXIV. O brodovima koji plove u konvoju LXV. O soli koja e se proizvoditi u dubrovakoj oblasti - kamo se smije izvoziti LXVI. O carinicima ili nadstojnicima itnice koji borave izvan dubrovake oblasti LXVII. O kupcu nekretnine koji cijenu ne plati u roku LXVIII. O objavi koju treba uputiti meanicima LXIX. O osobama pritvorenim u Katelu zbog duga LXX. Koliko knez s Malim vijeem moe potroiti od opinske imovine LXXI. O sucima Velikog suda koji tue druge osobe ili druge osobe tue njih LXXII. O onima koji imaju pravo na prodanu nekretninu, nisu nazoni u vrijeme objavljivanja LXXIII. Da se nijedan Dubrovanin ne usudi saditi vinograde uz granice sa Slavenima i o kazni za prekritelje LXXIV. O onima koji podnesu prigovor prigodom neke prodaje posjeda i odu u roku od tri mjeseca ne ostavivi zastupnika itd. LXXV. O onima koji dovoze sol u Dubrovnik LXXVI. O neispravnim mjerama LXXVII. O mjerenju srebra, voska i ostale trgovake robe i o utezima koje treba svake godine badariti LXXVIII. O oruju koje se mora nositi na svakom brodu LXXIX. O mornarima svakog plovila - koje oruje moraju sa sobom nositi LXXX. O tome da se u Dubrovnik ne smije dovoziti strano vino i o kazni za prekritelje LXXXI. Da se nitko ne smije aliti glede svog dijela Stonskog rata i o kazni za prekritelje LXXXII. O tome da se sir ne smije nositi, osim u Dubrovnik LXXXIII. Koliko se carine treba platiti po svakom trgovakom poslu obavljenom u Dubrovniku u vrijednosti robe veoj od dvadeset perpera LXXXIV. O krivotvorenim groima (O lanom novcu) LXXXV. O plai nekog dunosnika na koju nijedan vjerovnik ne moe staviti zabranu ni zapljenu itd. LXXXVI. Da nijedan Dubrovanin ne smije u Dubrovniku biti zastupnik nekom Kotoraninu LXXXVII. O optuenima za neko zlodjelo - da ne plaaju sudske pristojbe ako im se ne utvrdi krivnja LXXXVIII. O onima koji imaju ispravu o najamnini koju im netko duguje: da im se priznaje samo najamnina jedne protekle godine

75

LXXXIX. De hiis qui perintrant terrenum Comunis vel viam, et de pena contrafaciencium XC. De cartis notarii registrandis XCI. De hiis qui possunt citari ad domum eorum habitationis XCII. Quod aliquis de Maiori consilio Ragusii non possit facere becchariam XCIII. Si aliquis receperit ab aliquo vel aliqua serviciali aliquid in deposito, absque requisitione vel licencia domini vel patroni sui, quod imputetur XCIV. Quod pater possit testari omnia bona sua etc. XCV. De successionibus mulieris etc. XCVI. De possessionibus stabilibus non dimittendis regulis mendicantium, et de modo servando in his que relinquuntur XCVII. De carbonosis et aliis transformationibus proibitis et de contrafacientibus XCVIII. Privilegium Venetiarum ad Raguseos XCIX. De pena illorum qui impetrant aliquam graciam, officium vel dominium

76

LXXXIX. O onima koji zadiru u opinsko zemljite ili put i o kazni za prekritelje XC. O biljenikim ispravama - da se moraju upisati u knjigu XCI. O onima kojima se moe uputiti poziv na sud na kuu njihova stanovanja. XCII. Da nijedan lan dubrovakog Velikog vijea ne moe obavljati posao mesara XCIII. Ako netko primi togod u poklad od kojeg sluge ili slukinje bez pitanja ili dozvole njihova gospodara ili gazde, neka bude okrivljen XCIV. Da otac moe oporukom raspolagati o svim svojim dobrima itd. XCV. O nasljeivanjima ene itd. XCVI. O nekretninama koje se ne smiju ostaviti prosjakim redovima i o nainu kojeg se treba pridravati u stvarima koje se ostavljaju. XCVII. O onima koji stavljaju krabulje i preruavaju se u zabranjene likove te o kazni za prekritelje. XCVIII. Povlastica mletaka Dubrovanima. XCIX. O kazni za one koji ishode koju povlasticu, slubu ili vladanje

77

LIBER STATUTORUM CIVITATIS RAGUSII

compositus per egregium virum dominum Marcum Iustinianum de Veneciis, honorabilem comitem Ragusii, anno Domini millesimo ducentesimo septuagesimo secundo, indicione1 quinta decima, mense madii, confirmatus per populum Ragusinum more solito congregatum, die dominico, vigesimo2 nono eiusdem mensis.
Summus rerum conditor Deus, qui mundialem machinam et primordialem materiam ex nichilo creavit in Verbo, hominemque de limo terre ad ymaginem et similitudinem suam formaverat, quem paulo minus ab angelis diminuerat, simplicem, iustum ac rectum constituit in medio paradisi, cunctaque que vivunt a lunari globo inferius, ipsius dicioni3 subiecit legemque dedit, quam si inviolatam servasset nunquam ab illa gloria decidisset. Postquam autem protoplaustus ille, sui creatoris mandata transgrediens, velut4 inobediens, fuit a sede piorum expulsus, mortem, erumnas et infirmitates omnes quas ex vetiti pomi gustu sibi quesiverat, infeliciter ad sui generis posteritatem transmisit; sicque contigit quod, licet primitus omnia essent hominibus comunia, et quilibet esset contentus hiis que sibi sufficiebant ad usum, crescente postmodum nequicia5 hominum, voluere6 ipsi mortales propria possidere, voluit unusquisque suum agnoscere; ceperunt ad ampliores annelare divicias, cepit eorum cordibus exardescere auri sacra fames et effrenata cupiditas, omnium malorum caput, mater et actrix. Ceperunt inter eos exoriri discordie, contenciones et rixe, per quas violencie, rapine, homicidia et alia maleficia7 committuntur; ceperunt potentes debiliores iniuste obprimere8 et vexare: quod nequiens populus diucius sustinere, leges, constituciones, statuta et consuetudines condiderunt, que ius suum cuilibet conservarent, et ad bene ac virtuose vivendum compellerent homines eosque metu penarum a maleficiis cohercerent. Iusticia enim, ut legitur, est constans et perpetua voluntas ius suum unicuique tribuens. Hec est illa iusticia supra cuius solium si rex sederit, non oviabit9 ei quicquam10 malignum. Hec est que firmat imperia, regna conroborat11, principatus amplificat, auget et multiplicat civitates, parit concordiam, nutrit pacem, gentes et populos regit in statu pacifico12 ac quieto.

78

KNJIGA STATUTA GRADA DUBROVNIKA

koju je sastavio vrli mu gospodin Marko Giustiniani iz Venecije, asni knez dubrovaki, godine Gospodnje tisuu dvjesto sedamdeset druge, petnaeste indikcije, mjeseca svibnja, potvrena od dubrovakog puka okupljenoga po ustaljenom obiaju, u nedjelju dvadeset devetog dana istoga mjeseca.
Vinji Bog, Tvorac svijeta, koji je ni iz ega u Rijei stvorio svjetski ustroj i pratvar te ovjeka oblikovao iz zemnoga gliba na svoju sliku i priliku, uinivi ga malo manjim od anela, postavio ga je neiskvarena, pravedna i ispravna usred raja, a njegovu vladanju podloio sve ivo ispod mjeseeve kugle i dao mu takav zakon da nikad ne bi bio lien te slave da ga se pridravao. Poto je, dakle, onaj prvooblikovani, prekrivi zapovijedi svoga Stvoritelja, kao neposluan bio istjeran iz boravita blaenih, smrt, nevolje i sve bolesti koje je na sebe navukao kuanjem zabranjene jabuke, zlosretno prenese i na potomstvo svoga roda. I tako, iako je isprva ljudima bilo sve zajedniko i svatko bio zadovoljan onim to mu je dostatno za ivot, dogodilo se nakon porasta ljudske zloe da su ti smrtnici zaeljeli posjedovati vlasnitvo; svatko je htio znati to je njegovo, poee eznuti za veim bogatstvom, zae u njihovim srcima plamtjeti prokleta glad za zlatom i neobuzdana pohlepa, izvor, majka i pokreta svih zala. Stadoe meu njima izbijati nesloge, prepirke i svae, a poradi njih nasilja, grabei, ubojstva i ostala zlodjela. Poee monici bespravno ugnjetavati i zlostavljati slabije. Ne mogavi to narod vie podnositi, napisa zakone, uredbe, statute i obiaje koji bi svakomu uvali njegovo pravo i ljude natjerali na dobar i krepostan ivot, te da bi ih strahom od kazna odvratili od zlodjela. Pravda je, naime, kako se ita, stalna i trajna volja dati svakomu njegovo pravo. To je ona pravda kojoj se nikakvo zlo ne bi isprijeilo kad bi kralj sjedio na njezinu prijestolju. Ona je ta koja uvruje carstva, jaa kraljevstva, iri knetva, poveava i umnaa gradove, raa slogu, njeguje mir, upravlja ljudima i narodima da ive miroljubivo i mirno.

79

Ad hanc igitur condendam, ministrandam, manutenendam ac reddendam subiectis, invigilare et insudare tenentur ex debito universi et singuli quibus, tam a Deo quam hominibus, populorum gubernacula et civitatum regimina committuntur. Qua propter nos Marcus Iustinianus, comes Ragusii, considerantes meditacione frequenti quod statuta Ragusii per diversos comites actenus diversis temporibus edita, in pluribus libellis dispersa erant inter se in aliquibus discrepancia, in quibusdam superflua, in nonnullis non modicum defectiva13, obscura eciam14 et confusa: ita quod ex eis plerumque contenciones et altercationes diverseque opiniones etiam inter iudices nascebantur. Nolentes pati ulterius ut inde discordia prodeat, unde ius debet oriri, invocato Dei nomine ad ipsius honorem et gloriam, et gloriosissime Virginis Matris sue, et beatissimi Marci evangeliste, et gloriosi martiris Blasii, domini ducis et comunis Veneciarum15, bonum, quietum et pacificum statum16 civitatis Ragusii, predicta statuta sic dispersa in presens volumen collegimus, ipsorum discrepanciam concordavimus, resecantes superflua, supplentes defectus, dilucidantes obscura quelibet et confusa; ut in eis de cetero nichil superfluum, obscurum, minus aut capciosum, valeat reperiri; ordinantes et statuentes ut presens Statutum, confirmatum et corroboratum tam per Parvum quam per Magnum Consilium, quam etiam per laudacionem17 tocius populi more solito ad campanarum sonitum congregati, tam18 in iudiciis quam19 extra iudicia a modo in antea locum habeat et robur obtineat firmitatis. Et quia non possunt omnes casus in iuris articulis comprehendi, cum plura sint negocia quam statuta, volumus ut, si quando aliquis inopinatus casus emerserit qui precise presentibus non determinetur statutis, ad ea que sunt illi similia recurratur, et sic de similibus ad similia procedatur.

80

Da bi se, dakle, ona uspostavila, provodila, odravala i dijelila podanicima, obvezni su po dunosti bdjeti i trsiti se, skupno i pojedinano, svi oni kojima se, kako od Boga tako od ljudi, povjeravaju kormila narod i uprave gradova. Zbog toga mi, Marko Giustiniani, knez dubrovaki, uvidjevi nakon esta razmiljanja da su dubrovaki zakoni, dosad objavljeni od raznih knezova u razna vremena, razbacani u vie sveia, bili meusobno u poneemu proturjeni, u neemu suvini, u neemu poprilino nepotpuni, pa i nejasni i zbrkani, tako da su ponajvie zbog njih i meu sucima izbijale prepirke, svae i razlike u miljenjima, ne htijui dalje trpjeti da nie razdor odanle odakle se mora raati pravo, prizvavi ime Boje na ast Njegovu i slavu preblaene Djevice, majke Njegove, preblaenoga Marka evanelista i slavnoga muenika Vlaha (C: zatitnika ovoga naega grada Dubrovnika), gospodina duda i mletake drave, za dobro, mirno i spokojno stanje grada Dubrovnika, prije spomenute zakone tako razbacane u ovu knjigu prikupismo, njihove nesukladnosti uskladismo, odbacujui suvino, dopunjujui manjkavo, rasvjetljujui sve nejasno i zbrkano, tako da se u njima ubudue ne mogne nai nita suvino, nejasno, nedostatno ili varljivo. Nareujemo i odreujemo da se ovaj Statut, to ga je potvrdilo i osnailo kako Malo tako i Veliko vijee uz odobravanje itavog puka okupljenoga, po obiaju, na glas zvona, odsad ubudue primjenjuje i bude na snazi kako na sudovima tako i izvan sudova. A budui da se pravnim lancima ne mogu obuhvatiti svi sluajevi, jer ima vie poslova nego zakona, ako bi ponekad iskrsnuo neki neoekivan sluaj koji nije tono odreen ovim Statutom, hoemo da se posegne za onim to je njemu slino, te da se tako postupa prema onomu to je tome slino.

81

LIBER PRIMUS1 I.
Qualiter dominus comes recipitur a Comuni (sic) et canonicis
Statuimus quod dominus comes qui per tempora venerit ad civitatem Ragusii iurabit bonum regimen et conservacionem2 tocius civitatis Ragusii in publica concione3, secundum antiquam consuetudinem Ragusii congregata ad sonitum4 campanarum, et conservare et custodire antiquas consuetudines et statuta civitatis Ragusii et iudicare secundum ea. Quo sacramento facto, dabitur eidem domino comiti, per manus comunis Ragusii, vexillum Beati Blasii, pontificis et martiris, in manu et taliter investitur in Platea de comitatu et regimine Ragusii. Post que dictus comes cum eodem vexillo statim ibit ad Maiorem ecclesiam5, videlicet Sancte Marie archiepiscopatus, ubi a canonicis et clericis cum incensu et aqua sancta et testa (sic) evangelio recipietur ad ianuam ecclesie6 supradicte, populo civitatis eiusdem sequente eundem dominum comitem intra chorum ecclesie memorate. Eodem autem comite perveniente ante magnum altare ipsius ecclesie, predicti canonici assignabunt ei vexillum Beati Blasii memorati, quo recepto ab eis, dominus comes, salvo7 sacramento domini ducis et8 regiminis civitatis Ragusii et eius consuetudinum, ante ipsum altare iurabit iterum manutenere et conservare omnes raciones et consuetudines ipsius ecclesie et canonicorum eius, sicut in sequentibus capitulis scriptum distincius invenitur; et in illa hora canonici ipsius ecclesie cantabunt in pergulo laudes ipsi comiti, pro quibus laudibus dominus comes dabit eis de suo proprio yperperum unum. Ipso autem domino comite revertente ad Plateam cum populo supradicto, homines Ragusii iurabunt ei fidelitatem secundum quod continetur in capitulari fidelitatis9 et secundum antiquam consuetudinem civitatis. Et sic erit inclitus comes.

82

KNJIGA PRVA I.
Kako Opina i kanonici primaju gospodina kneza
dreujemo da svaki gospodin knez koji u dano vrijeme doe u grad Dubrovnik, na javnom zboru okupljenom na glas zvona, po drevnom dubrovakom obiaju, prisegne da e dobro upravljati i skrbiti se za sigurnost itavoga grada Dubrovnika, da e odravati i uvati stare obiaje i zakone grada Dubrovnika i suditi po njima. Po obavljenoj prisezi, Opina e dubrovaka predati tom gospodinu knezu u ruke barjak blaenoga Vlaha, biskupa i muenika, i tako se on na Placi uvede u knetvo i upravljanje Dubrovnikom. Nakon toga e knez s tim barjakom odmah doi u stolnu crkvu, naime, nadbiskupsku crkvu Svete Marije, gdje e ga na vratima spomenute crkve primiti kanonici i kler s kaenjem i blagoslovljenom vodom te knjigom evanelja, dok e gradski puk pratiti toga gospodina kneza do svetita spomenute crkve. Kada pak knez doe pred glavni oltar te crkve, kanonici e mu predati barjak svetoga Vlaha. Primivi ga od njih, gospodin e knez osim prisege gospodinu dudu i Vladi grada Dubrovnika, glede njegovih obiaja, pred tim oltarom jo jednom prisegnuti da e odravati i uvati sva prava i obiaje te crkve i njezinih kanonika, kako potanje stoji zapisano u sljedeim glavama . I u taj as kanonici te crkve otpjevat e s propovjedaonice pohvale (laude) knezu, za koje e im gospodin knez od svoga dati jedan perper. Kad se gospodin knez vrati na Placu s prije spomenutim pukom, Dubrovani e mu prisegnuti vjernost, kako stoji u kapitularu o prisezi na vjernost i po drevnom obiaju Grada. I tako e postati slavnim knezom.

83

LIBER PRIMUS

II.
De hiis que dominus comes tenetur facere canonicis, et canonici sibi
Ut Deo honor debitus prebeatur etiam per illos qui regunt civitates et dominantur in eis, volumus quod in sacro die Natalis Domini ad missam per singulos annos in pergulo Maioris eccelesie, canonici eidem domino comiti Ragusii sollempniter1 cantare debeant laudes, pro quibus laudibus dictus comes dabit eis de suo proprio yperpera duo, unum videlicet pro domino duce2 et alium pro se. In octava vero Natalis Domini, scilicet3 in vigilia post vesperum, canonici ibunt ad dominum comitem in Castellum honorifice cum incenso et duabus candelis, a quo devote recipientur; et dictus dominus comes dabit eis yperpera duo de suo proprio, canonici vero de predictis duabus candelis4 dabunt ipsi domino comiti unam. Similiter in Epiphania5 ibunt canonici predicti ad comitem memoratum in Castellum cum duabus candelis6 et aqua sancta, qui comes dabit eis yperperum unum de suo proprio, et canonici dabunt ei unam ex dictis candelis6, de quibus yperperis post aliquos dies canonici mittent domino comiti causa benedictionis exemium de tercia de yperpero. In vigilia vero Sancti Blasii in vesperis dominus comes, per suum vicarium seu per alios nobiles viros, dominum archiepiscopum vel suos vicarios, si ibi presens non fuerit, episcopos, abbates, canonicos, monacos7, presbiteros et alios clericos qui ibidem reperientur invitari faciet ad bibendum; quibus post vesperum in archiepiscopali palacio8 congregatis, mittet eisdem ad bibendum duo9 quinqua10 vini albi, et ad incensandum eciam11 sanctas reliquias dari faciet libram unam de puro incenso albo, quod vinum et incensum solvitur per Commune Ragusii. In die autem Sancti Blasii ad missam canonici cantabunt in pergulo Maioris ecclesie12 domino comiti sollempniter laudes; pro quibus laudibus dabit eis dominus comes de suo proprio yperperum unum. In sacra vero Cena Domini dari faciet a Comuni quartam unam de vino albo ad lavandum altaria ecclesie supradicte. Sabbatho13 eciam14 sancto dabit idem dominus comes de suo proprio libras quinquaginta de cera munda pro cereo qui benedicitur die eodem, et canonici de illa cera dabunt unum cereum de tribus libris pro benedictione comiti supradicto. Adveniente die Pasce ad missam in pergulo Maioris ecclesie canonici eiusdem cantabunt domino comiti solempniter laudes, pro quibus ipse dabit eis de suo proprio yperperum unum; et hec omnia supradicta anuatim fient15. Quociens16 autem dominus comes venerit ad missam, dicto evangelio diaconus17 et subdiaconus18, post dominum archiepiscopum, defferent ei librum et incensum et similiter pacem; et ad vesperum si fuerit incensum defferent ei. Que omnia sicut scripta sunt volumus inviolabiter observari.

84

KNJIGA PRVA

II.
O onome to je gospodin knez duan initi kanonicima i kanonici njemu
Da i oni koji upravljaju gradovima i vladaju u njima dadu Bogu dunu ast, hoemo da na sveti dan Roenja Gospodnjega svake godine za vrijeme mise, s propovjedaonice stolne crkve njezini kanonici budu obvezani sveano otpjevati pohvale gospodinu knezu dubrovakomu. Za te e im pohvale knez od svoga dati dva perpera; jedan u ime gospodina duda, a drugi u svoje ime. Na osminu pak Roenja Gospodnjega, tj. na Staru godinu, nakon veernje, kanonici e sveano, s kadionicom i dvije svijee poi gospodinu knezu u Dvor, a on e ih smjerno primiti. Gospodin knez e im od svoga dati dva perpera, a kanonici e dati gospodinu knezu jednu od dviju spomenutih svijea. Jednako e tako na Bogojavljenje kanonici poi knezu u Dvor s dvije svijee i blagoslovljenom vodom. On e im od svoga dati jedan perper, a kanonici njemu jednu od svijea. Nakon nekoliko dana kanonici e od tih perpera kao uzdarje poslati gospodinu knezu treinu perpera. Uoi Svetoga Vlaha, o veernji, gospodin e knez dati pozvati preko svog zamjenika, ili drugih plemia, gospodina nadbiskupa ili njegove zamjenike, a ako on tu ne bude, onda biskupe, opate, kanonike, redovnike, sveenike i ostale klerike koji se tu nau, da dou na pie. Njima e, kad se nakon veernje nau u nadbiskupskoj palai, poslati za pie dva vjedra bijelog vina. Takoer e se pobrinuti da se dade jedna libra istog bijelog tamjana da se pokade svete moi. To vino i tamjan plaa Opina dubrovaka. Na Dan pak svetoga Vlaha kanonici e za vrijeme mise, s propovjedaonice stolne crkve, sveano otpjevati pohvale gospodinu knezu. Za te pohvale gospodin knez e im dati jedan perper od svoga. Na Veliki etvrtak naredit e da Opina dade etvrtinu vjedra bijelog vina za pranje oltara spomenute crkve. I na Veliku subotu gospodin knez e dati na svoj troak pedeset libara istog voska za uskrsnu svijeu koja se tog dana blagoslivlja, a kanonici e za uzdarje od tog voska knezu dati jednu svijeu od tri libre. Kada doe Uskrs, katedralni e kanonici tijekom mise, s propovjedaonice te crkve, sveano otpjevati pohvale gospodinu knezu, a on e im za to od svoga dati jedan perper. Sve ovo prije reeno obavljat e se svake godine. Kad god, pak, gospodin knez doe na misu, akon i podakon e iza itanja evanelja, nakon to ga prinesu gospodinu nadbiskupu, i njemu prinijeti evanelje i pokaditi ga, a isto tako pruit e mu znak mira. I na veernji, ako bi bilo kaenja, pokadit e ga. Hoemo da se sve ovo nepovredivo izvrava kako je zapisano.

85

LIBER PRIMUS

III.
B De potestate quam habet dominus comes super eligendis officialibus
Ut nostro comiti in omnibus reverencia prebeatur, dominus comes qui per tempora fuerit in Ragusio potestatem habeat elligendi quinque iudicies, sex consiliarios de Parvo Consilio et unum vicarium ad unum annum tantum, ita quod qui fuerit iudex, consiliarius vel vicarius uno anno, in sequenti anno in eodem officio esse non possit; qui omnes sint oriundi et nativi de civitate Ragusii et presentes quando eliguntur in civitate Ragusii vel districtu; quos omnes iurare faciat dominus comes secundum quod continetur in capitularibus de officiis supradictis; qui dominus comes cum predictis iudicibus et consiliariis Parvi Consilii elliget omnes alios officiales. Et in sequenti anno iudices et consiliarios Parvi Consilii et vicarium mutabit dominus comes secundum voluntatem suam modo supradicto, et cum eis omnes alios officiales. Si vero consiliarios Magni Consilii in sequenti anno visum fuerit sibi et suo Parvo Consilio non mutandos, poterit eos dimittere, sive in parte, sive in totum, in Maiori Consilio supradicto. Curente anno Domini MCCLXXXXIII, indicione VI de mense marcii, tempore egregii militis domini Marini Baduarii, comitis Ragusii, per ipsum dominum comitem cum voluntate Minoris et Maioris Consilii et laudo populi declaratum fuit hoc statutum in hunc modum, videlicet: quod ille qui fuerit iudex uno anno in sequenti anno non possit esse iudex nec consiliarius Minoris Consilii; et similiter ille qui fuerit consiliarius Minoris Consilii, in sequenti anno non possit esse consiliarius eiusdem Consilii neque iudex. Item additum et declaratum est quod vicarius in sequenti anno non possit esse vicarius nec iudex Maioris Curie neque consiliarius Minoris Consilii. Item quod vicarius electus ad unum annum usque ad quinque annos non possit esse electus in eodem officio vicarie, conputando terminum a die quo intraverit officium supradictum. Item quod dominus comes de dictis duodecim officialibus, silicet iudicibus et consiliariis et vicario, debeat eligere unum pro sclata.

86

KNJIGA PRVA

III.
B O ovlasti koju gospodin knez ima u izboru slubenika
Da bi se u svemu iskazalo potovanje naemu gospodinu knezu koji u dano vrijeme bude u Dubrovniku, neka je ovlaten birati pet sudaca, est vijenika Malog vijea i jednog zamjenika samo na godinu dana, tako da onaj tko bude sudac, vijenik ili kneev zamjenik jedne godine, ne moe biti u istoj slubi sljedee godine. Svi oni neka budu podrijetlom i rodom iz grada Dubrovnika, i kad se biraju, neka budu nazoni u gradu Dubrovniku ili u dubrovakoj oblasti. Neka od svih gospodin knez zaite prisegu kako stoji u kapitularima za spomenute slube. Gospodin knez, s prije spomenutim sucima i vijenicima Maloga vijea, birat e sve ostale slubenike. Sljedee godine gospodin e knez po svojoj volji na opisani nain mijenjati suce, vijenike Maloga vijea i (svoga) zamjenika, i s njima sve ostale slubenike. Ako se pak njemu i njegovu Malom vijeu bude inilo da idue godine ne treba mijenjati vijenike Velikog vijea, moi e ih ostaviti u reenom Velikom vijeu, bilo djelomino, bilo u cjelini. Tekue godine Gospodnje 1293., este indikcije, mjeseca oujka, za vrijeme vrlog viteza Marina Badoera, kneza dubrovakoga, taj je gospodin knez, uz privolu Malog i Velikog vijea i uz odobravanje puka, razjasnio ovu odredbu kako slijedi: da onaj koji bude sudac jedne godine, ne moe biti sljedee godine sudac ni vijenik Maloga vijea. Jednako tako, tko bude vijenik Maloga vijea, sljedee godine ne moe biti vijenik istog vijea ni sudac. Nadalje, dodano je i proglaeno da kneev zamjenik ne moe biti sljedee godine ni kneev zamjenik ni sudac Velikog suda ni vijenik Maloga vijea. Zatim, kneev zamjenik izabran na jednu godinu, ne moe, dok ne proe pet godina, biti biran na istu dunost zamjenika, raunajui rok od dana kad je stupio u tu slubu. Jednako tako, gospodin knez od reenih dvanaest slubenika smije izabrati samo jednoga iz istog roda.

87

LIBER PRIMUS

C Qualiter iudices, consiliarii et vicarii eligi debeant

Ut meliores et utiliores iudices Maioris Curie, consiliarii Parvi Consilii et vicarii de cetero eligantur, statuimus et ordinamus quod omni anno elligi debeant iudices XV, videlicet decem per Maius Consilium in duabus camaris et V per Minus Consilium: qui omnes iudices ad unum debeant ballotari in Maiori Consilio prelibato; et illi V qui habebunt maiorem numerum balotarum ultra medietatem debeant iudices remanere. Et simili modo elligi debeant consiliarii XVIII, videlicet XII per Maius Consilium in duabus camaris et sex per Minus Consilium; quorum omnium sex habentes maiorem numerum ballotarum ultra medietatem debeant consiliarii remanere. Item vicarii tres similiter elligi debeant, videlicet duo per Maius Consilium in duabus camaris, et unus per Minus Consilium; quorum unus habens maiorem numerum ultra medietatem ballotarum debeat vicarius remanere. Et de omnibus istis iudicibus, consiliariis et vicariis debeat unus remanere pro sclata, et debeant esse in dictis officiis a festo Sancti Michaelis mensis septembris usque ad unum annum. Qui quidem iudices, consiliarii et vicarii esse debeant nobiles homines nativi Ragusii et presentes in civitate vel in districtu, quando erunt ellecti; et iurare debeant secundum quod in secundo libro Statutorum continetur. Et qui fuerint iudices, consiliarii, et vicarius uno anno, in sequenti anno non possint esse iudices, consiliarii nec vicarius. Et dominus comes, sive rector cum maiori parte Minoris Consilii in quo esse debeant ad minus novem, elligere debeant omnes alios officiales civitatis, exceptis thesaurariis Sancte Marie et procuratoribus Sancte Marie qui elligendi debeant esse per Maius Consilium quomodo elliguntur iudices et consiliarii. Quod non possit esse in aliquo officio nisi unus pro sclata Item statuimus et ordinamus quod in aliquo officio non possit esse nisi unus pro sclata; quos omnes officiales dominus comes teneatur facere iurare, prout in secundo libro Statutorum de quolibet officiali per ordinem continetur. Ad quantum tempus fiunt thesaurarii et procuratores Sancte Marie Item statuimus et ordinamus quod thesaurarii Sancte Marie et procuratores Sancte Marie fieri debeant in vita, et per illum modum quo fiunt iudices et consiliarii. Quod aliquis non possit habere nisi unam procuratiam Si quis vero fuerit ellectus ad tesaurariam aut ad aliquam procuratiam, videlicet Sancte Marie aut Sancti Blaxii de Platea, vel Hospitalis aut Crome, statuimus et ordinamus quod non possit habere nisi unam procuratiam, quam ipse voluerit de illis ad quas fuerit ellectus. Ad habentibus unam procuratiam qui possunt hinc unum officium recipere Item volumus et ordinamus quod quicumque fuerit thesaurarius Sancte Marie, procurator Sancte Marie, procurator Sancti Blaxii de Platea, procurator Crome aut Hospitalis in civitate possit habere aliud officium iuxta unam dictarum procuratiarum vel thesaurarie.

88

KNJIGA PRVA

C Kako se imaju birati suci, vijenici i kneevi zamjenici

Da bi se ubudue birali bolji i uspjeniji suci Velikog suda, vijenici Malog vijea i kneevi zamjenici, odreujemo i nareujemo da svake godine treba predloiti petnaestoricu za suce, tj. deset u Velikom vijeu u dvije komore, a pet u Malom vijeu. Svi ti suci moraju biti pojedinano izglasani kuglicama u Velikom vijeu, a ona petorica koja dobiju najvie glasova, ako je to vie od polovice, trebaju postati suci. Na slian nain predlau se osamnaestorica za vijenike, tj. dvanaest u Velikom vijeu u dvije komore, a est u Malom vijeu. estorica od njih koji dobiju najvie glasova, ako je to vie od polovice, neka postanu vijenici. Jednako tako imaju se predloiti trojica za kneeve zamjenike, tj. dva u Velikom vijeu u dvije komore, a jedan u Malom vijeu. Jedan od njih koji dobije najvie glasova, ako je to vie od polovice, neka postane zamjenik. Od svih tih sudaca, vijenika i zamjenika smije biti samo jedan iz istoga roda, a sluba im treba trajati godinu dana od Miholjdana u mjesecu rujnu. Ti, dakle, suci, vijenici i zamjenici moraju biti plemii rodom iz Dubrovnika i nazoni u gradu ili oblasti kad budu birani. Moraju poloiti prisegu, kako stoji u drugoj knjizi Statuta. Oni koji budu suci, vijenici i kneev zamjenik jedne godine, ne smiju sljedee godine biti suci, vijenici ni zamjenik. A gospodin knez, to jest rektor, s veinom Malog vijea, u kojem moraju biti najmanje devetorica, mora izabrati sve ostale gradske slubenike, osim rizniara Svete Marije i prokuratora Svete Marije, koje mora birati Veliko vijee, kako se biraju suci i vijenici. Da u nekoj slubi smije biti samo jedan iz istog roda Jednako tako, odreujemo i nareujemo da u nekoj slubi smije biti samo jedan iz istog roda. Od svih slubenika gospodin knez je duan zatraiti prisegu redom za svakog slubenika, kako stoji u drugoj knjizi Statuta. Na koliko se vremena biraju rizniari i prokuratori Svete Marije Jednako odreujemo i nareujemo da se rizniari i prokuratori Svete Marije moraju birati doivotno i onako kako se biraju suci i vijenici. Da nitko ne smije prihvatiti vie od jedne dunosti prokuratora Ako li tko bude izabran na dunost rizniara ili prokuratora, tj. Svete Marije, Svetog Vlaha na Placi, Ubonice ili Lokruma, odreujemo i nareujemo da smije prihvatiti samo jednu dunost, koju hoe od onih na koje bude predloen. O onima koji imaju dunost prokuratora a mogu dobiti jo jednu slubu Jednako tako, hoemo i nareujemo da, tko god bude rizniar Svete Marije, prokurator Svete Marije, prokurator Svetoga Vlaha na Placi, prokurator Lokruma ili Ubonice u Gradu, moe dobiti i drugu slubu uz spomenutu dunost prokuratora ili rizniara.

89

LIBER PRIMUS

De officialibus elligendis pro kalendis ianuarii MCCCLXXXXI die XXII decembris In Maiori Consilio et publica concione sono campane more solito congregatis cum laudo populi, statutum fuit et ordinatum quod a modo in antea debeat fieri electio novorum officialium circa finem mensis decembris; qui inchoare debeant eorum officia in kalendis ianuarii per unum annum usque ad kalendas postea sequentis ianuarii, veluti fieri solebat a festo Sancti Michaelis usque ad aliud festum postea secuturum. Non obstante aliquo statuto seu ordine in contrarium faciente.

IV.
Quando dominus comes vadit ad stanicum vel ad parlamentum
Si contingat aliquando dominum comitem ire ad plenarium stanicum de voluntate Comunis Ragusii, vel ad habendum colloquium cum aliquo magno domino seu cum comunitate alicuius civitatis, pro servicio1 et utilitate Comunis et civitatis Ragusii, ipse dominus comes ibit, cum tota familia sua et cum Raguseis quos secum vocaverit, ad predictum viagium ad expensas Comunis Ragusii secundum antiquam consuetudinem.

V.
De sale necessario pro familia domini comitis
Volumus etiam quod Comune Ragusii debeat dare domino comiti de sale suo quantum necesse fuerit sibi et sue familie, pro illo precio quo Comune comparaverit ipsum.

VI.
De eo quod dominus comes recipit a beccaria
Ad evidenciorem1 comitatus honorem, dominus comes, qui per tempora fuerit in Ragusio, habeat de beccaria civitatis eiusdem: pro quolibet bove et vacha qui vel que in ipsa beccaria causa vendendi occiditur, follaros sexdecim; pro quolibet porco octo follaros; pro qualibet vero alia bestia, videlicet de castrate vel ariete, yrcho2 aut capra, et aliis bestiis similibus, follaros quatuor; et hoc verum est si predicta animalia fuerint de uno anno et supra. Ceterum si fuerint de medio anno usque ad unum, erit in providencia3 illius qui pro domino comite custodierit beccariam. De hiis vero que fuerint a medio anno inferius nichil habere debeat comes supradictus. Si autem aliquis occiderit vel occidi fecerit aliquam de supradictis bestiis, et nichil vendendo de ea portaverit ad domum suam, nichil de ea dabit comiti supradicto. Die etiam dominico carnisprivii de bestiis que occidentur in ipsa beccaria nichil solvetur eidem.

90

KNJIGA PRVA

O slubenicima koji se dana 22. prosinca imaju birati za 1. sijenja 1391. U Velikom vijeu i na javnom zboru sazvanima, po obiaju, na glas zvona, uz odobravanje puka, bilo je nareeno i odreeno da se odsad ubudue izbor novih slubenika treba obaviti krajem mjeseca prosinca, a na slubu moraju stupiti prvog sijenja i ostati godinu dana do sljedeega prvog sijenja, kao to se obiavalo od Miholjdana do sljedeeg Miholjdana. Protiv ovoga nema snage nikakva odredba ili propis koji bi propisao suprotno.

IV.
Kad gospodin knez ide na stanak ili dogovor
Ako se katkad dogodi da gospodin knez voljom Opine dubrovake poe na skupni stanak ili na razgovor s nekim velikaem ili opinom nekoga grada, na slubu i korist Opine i grada Dubrovnika, gospodin e knez na to putovanje poi s cijelom svojom pratnjom i s Dubrovanima koje sa sobom pozove, i to po pradavnom obiaju na troak Opine dubrovake.

V.
O soli potrebnoj za kuanstvo gospodina kneza
Hoemo takoer da Opina dubrovaka ima dunost dati gospodinu knezu od svoje soli koliko bude potrebno njemu i njegovu kuanstvu po cijeni po kojoj ga Opina nabavi.

VI.
O onome to gospodin knez prima od klaonice
Da bi kneeva ast bila oitija, neka gospodin knez koji u to vrijeme bude u Dubrovniku dobije od gradske klaonice: od svakog vola ili krave koji se u toj klaonici kolju radi prodaje, esnaest folara; od svake svinje osam folara; a od svake druge ivine, tj. od brava ili ovna, jarca ili koze te ostalih slinih ivina, etiri folara. A to vrijedi ako spomenute ivine budu imale vie od godinu dana. Inae, ako budu od pola godine do jedne godine, neka bude na prosudbu onoga koji u kneevo ime bude nadzirao klaonicu. Od onih pak ivotinja koje budu do pola godine, knez ne dobiva nita. Ako bi pak netko zaklao ili dao zaklati neku od spomenutih ivotinja i odnese je svojoj kui ne prodavi od nje nita, ne e od nje nita dati spomenutom knezu. Takoer mu se ne e nita platiti od ivina koje se zakolju u pokladnu nedjelju.

91

LIBER PRIMUS

VII.
De eo quod comes dat beccariis
In vigillia anni novi in sero veniant beccarii Ragusii ad dominum comitem in Castellum, et ipse pro honore sui det eis pro kallendis yperperum unum.

VIII.
De eo quod molendinarii faciunt comiti et comes eis
Omnes molendinarii Ragusii comuniter macinare in suis molendinis, sine aliquo precio, totam blavam quam dominus comes ad molendina ipsa pro se et sua familia, cum sua barca et suis servitoribus transmiserit teneantur; cum quibus, si domino comiti placuerit, ibi unus de ripariis sine aliquo precio qui comedet cum servitoribus comitis supradicti, ire teneatur. Molendinarii vero in vigilia anni novi in sero venient ad dominum comitem in Castellum, qui pro sui honore dabit eis pro kallendis denarios grossos octo.

IX.
De eo quod comes facit naucleriis et marinariis
Sciendum est quod in vigilia Natalis Domini post vesperum nauclerii et marinarii de Ragusio veniunt ad d. comitem in Castellum, et secum deferunt eponem unum de ligno et ponunt eum in igne gaudendo, et dominus comes pro honore sui comitatus dat eis pro kalendis yperpera duo de suo proprio et eciam1 bibere; et in illa die camerarii salis Comunis Ragusii dant naucleriis et marinariis de Comuni yperpera duo2. Et procuratores ecclesie3 Sancte Marie de precepto domini comitis dant eis de bonis dicte ecclesie yperperos duos. Et si contingeret quod aliqua navis vel naves Ragusinorum, tantum in die Natalis Domini vel in die Pasce resurrectionis4 Domini, intrarent in portum Ragusii, sciendum est quod illa que prius intraret in portum ipsum et prius poneret ancoram in portu, dominus comes debet dare ei de suo proprio, secundum antiquam consuetudinem, yperperum unum.

92

KNJIGA PRVA

VII.
O onome to knez daje mesarima
Na Staru godinu naveer neka dubrovaki mesari dou gospodinu knezu u Dvor, a on e im, kako dolikuje njegovoj asti, u ime kolendavanja dati jedan perper.

VIII.
O onome to mlinari ine knezu, a knez njima
Svi dubrovaki mlinari duni su zajedniki mljeti u svojim mlinovima bez ikakve plae sve itarice to ih gospodin knez dopremi za sebe i svoje kuanstvo svojim brodom i poslugom u njihove mlinove. S njima je, ako knez ushtjedne, duan ii jedan od zdura bez ikakve plae a hranit e se s kneevom poslugom. Mlinari e doi na Staru godinu naveer gospodinu knezu u Dvor, a on e im, kako dolikuje njegovoj asti, na ime kolendavanja dati osam groa.

IX.
O onome to knez ini nokjerima (zapovjednicima brodova) i mornarima
Neka se zna da na Badnjak nakon veernje dubrovaki nokjeri i mornari dolaze gospodinu knezu u Dvor i sa sobom donose badnjak te ga naloe na vatru veselei se, a gospodin knez im, kako dolikuje njegovoj kneevskoj asti, od svoga daje za kolendavanje dva perpera i pie. Toga dana i nadstojnici soli Opine dubrovake daju nokjerima i mornarima dva perpera. I prokuratori Svete Marije po naredbi gospodina kneza daju im od dobara te crkve dva perpera. Ako se dogodi da neki brod ili brodovi Dubrovana uplove u dubrovaku luku, ali samo na dan Roenja ili na dan Uskrsnua Gospodnjeg, neka se zna da je onom brodu koji prvi uplovi u luku i prvi se usidri, gospodin knez duan od svoga dati, po starom obiaju, jedan perper.

93

LIBER PRIMUS

X.
De eo quod comes recipit a piscatoribus
Et si aliqua barca1 piscatorum iret ad Lastam vel Curcuram aut ad partes Curcure ad piscandum cum retibus, de piscibus quos Dominus dabit eis debent piscatores de barca illa dare d. comiti partem unam de illis piscibus, sicut recepit unus de marinariis illius barce. Et si gripus de angusiolis ibit piscatum ad angusiolas, ille qui portabit gripum de dictis piscibus tenetur dare domino comiti unam partem, sicut unus de marinariis receperit; et similiter debet habere de gripo de lacertis. Et si aliqua barca vel londrus iret ad piscandum in nocte cum igne ad pisces scumbros et surones, et ceperit centum et a centum superius, de dictis piscibus dare debent piscatores illi domino comiti sex pisces; et a centum piscibus inferius usque quinquaginta debent dare piscatores illi tres pisces; et a quinquaginta inferius nichil dant domino comiti. Et ille barce piscatorum qui vadunt piscatum cum retibus et adducunt Ragusium pisces salatos a tribus diebus supra, ipsi dant domino comiti pro qualibet barca de piscibus illis salatis duos pisces, unum de melioribus et maioribus et unum de comunalibus, et tercium dant vicario. Et de tracta et de cana et de rete nichil datur domino comiti de angusiolis. Et sciendum est quod piscatores veniunt ad dominum comitem in Castellum in vigilia anni novi, et ipse pro honore sui comitatus dat eis denarios grossos quinque, secundum antiquam consuetudinem. Et aliis piscatoribus, qui cum aliis artibus vadunt piscatum, nichil dat dominus comes. Et omnibus aliis magistris de omnibus artibus, qui Ragusei sunt, dat dominus comes in vigilia anni novi2 pro kallendis quicquid ipse vult3, et ad suum velle.

XI.
Quando comes facit piscari aquam Umbule1
Dominus comes, si ei placuerit, potest facere custodiri ad suam volutantem aquam unam, que dicitur Umbla, quindecim diebus ante festum Natalis Domini, et ad voluntatem suam ante Natale facit eam piscari; et amore eius et suis precibus vadunt piscatores ad piscandum aquam predictam et non ex debito; et vicarius tenetur ire cum piscatoribus illis, si domino comiti placuerit; et homines isti ire debent ad expensas domini comitis; et si Deus dederit eis pisces, dominus comes remunerat eos secundum eius voluntatem et beneplacitum.

94

KNJIGA PRVA

X.
O onome to knez prima od ribara
A ako koja ribarska barka krene do Lastova ili Korule, ili pak na podruje Korule, u ribolov mreama, od ribe to je s Bojom pomoi ulove, ribari sa spomenute barke duni su dati gospodinu knezu dio kakav dobije svaki mornar te barke. A ako s gripom za iglice poe u lov na iglice, onaj koji ponese mreu grip duan je od te ribe dati gospodinu knezu onolik dio koliki dobiva svaki mornar. Jednako tako, toliko treba dobiti od gripa za lokarde. Ako pak koja barka ili londar isplovi u ribolov nou pod svijeom na skue i irune, pa ih ulovi stotinu i vie, ribari su duni od tih riba dati gospodinu knezu est riba; na manje od stotinu riba do pedeset, ribari trebaju dati tri ribe, a na manje od pedeset, nita ne daju gospodinu knezu. A one ribarice koje odlaze na ribarenje mreama i dovoze u Dubrovnik posoljenu ribu od tri dana i vie, ti daju gospodinu knezu po svakom brodu od te posoljene ribe dvije ribe, jednu od boljih i veih, a drugu od osrednjih, treu pak daju njegovu zamjeniku. Od mree potegae i trstike s udicom te mree vojge, ne daje se gospodinu knezu nita od iglica. I treba znati da ribari dolaze gospodinu knezu u Dvor na Staru godinu, a on im, kako dolikuje njegovoj kneevskoj asti, po starinskom obiaju daje pet groa. Ostalim ribarima to odlaze u ribolov s drugim ribarskim priborom, gospodin knez ne daje nita. I svim ostalim majstorima svih obrta koji su Dubrovani, gospodin knez na Staru godinu za kolendavanje daje to god sam hoe i po svojoj volji.

XI.
Kad knez nareuje da se ribari u vodama Omble
Gospodin knez, ako mu se svidi, moe odrediti po svojoj volji da se zatiti (od ribarenja) voda zvana Ombla petnaest dana pred blagdan Roenja Gospodnjeg, i po svojoj volji odreuje da se u njoj ribari pred Boi. Ribari odlaze ribariti u spomenutoj vodi iz ljubavi prema njemu i na njegovu zamolbu, a ne zbog obveze. I kneev je zamjenik duan ii s tim ribarima ako se svidi gospodinu knezu, a ti ljudi moraju ii na troak gospodina kneza, pa ako im Bog dade da ulove ribe, gospodin knez ih nagrauje po svojoj volji i htijenju.

95

LIBER PRIMUS

XII.
De lignis et teda quam recipit dominus comes
Et sciendum est quod omnes homines, tam Ragusei quam foresterii, qui adducunt tedam per terram supra se vel supra saumerios, dant domino comiti de teda ipsa pro quolibet faxio peciam unam comunalem, et homines illi qui vadunt per mare cum barca ad insulas ad tollendum tedam, dant domino comiti eponem unum de teda, maiorem aliis qui fuerint in barca illa, pro qualibet barca; et vicario dant ipsi eponem unum de minoribus. Et omnes illi homines qui adducunt ligna Ragusium ad focum tam cum equis quam cum saumeriis per terram, dant domino comiti unum lignum comunale pro quolibet faxio, et unus de servitoribus eius debet stare in via per quam veniunt homines cum lignis et accipere ligna. Et pauperes homines et ancille qui vel que adducunt supra se ligna vel frascas nichil dant domino comiti. Et omnes laboratores vinearum, tam servi quam liberi, qui veniunt die sabbati a vineis et adducunt ligna supra se dant domino comiti unum lignum pro quolibet homine de illis lignis que adducuntur. Laboratores omnes qui veniunt cum barca sua vel aliena et adducunt ligna Ragusium dant domino comiti unam sarcinam de illis lignis pro qualibet barca; et illi homines qui vadunt per mare cum barca ad tollendum ligna et adducunt ea Ragusium, ipsi dant domino comiti unam sarcinam de lignis illis pro qualibet barca1; et servitor domini comitis debet ire ad recipiendum illa ligna ad ripam maris. Et si aliquis Raguseus evelleret vineam veterem vel incideret aliqua pomeria, et portaret ligna illa de vitibus et pomeriis, non causa vendendi ea2 set3 pro domo sua, nichil dat domino comiti. Et si dominus archiepiscopus vel aliquod monasterium pro se et sua familia vellet ligna et non causa vendendi ea ducere Ragusium, nichil debet dare d. comiti de lignis ipsis. Et si aliquis homo de Ragusio cum familia sua cum barca adduceret ligna Ragusium, pro utilitate domus sue et non causa vendendi ea, nichil4 debet dare domino comiti de illis lignis, et hoc tam clericus quam laicus; et si aliquis tam clericus quam laicus5 venderet aliquam partem de lignis, ipse tenetur dare domino comiti de lignis illis, secundum quod superius dictum est. Naves quoque omnes tam magne quam parve que veniunt6 de viatico in Ragusium, et veniendo homines inciderint ligna et adduxerint ea in Ragusium, ipsi tenentur dare d. comiti tantum de lignis illis7 quantum portare poterit unus homo pro qualibet nave. Et omnes naves vel barce que adduxerint ligna Ragusium pro calcinaria, vel ad siccandum beccunas et pelles, non datur aliquid domino comiti de lignis illis8.

96

KNJIGA PRVA

XII.
O drvima i lui koje prima gospodin knez
I treba znati da svi ljudi, i Dubrovani i stranci, koji dopreme lu kopnom nosei je sami ili na magarcima, daju gospodinu knezu od te lui od svakog bremena jedan osrednji komad, a oni ljudi koji odlaze preko mora barkom na otoke da ukrcaju lu, daju gospodinu knezu po svakoj barci jednu cjepanicu lui, veu od ostalih koje se nau u toj barci, a kneevu zamjeniku daju jednu od manjih cjepanica. I svi oni ljudi koji u Dubrovnik dopreme drva za ogrjev kopnom, bilo na konjima, bilo na magarcima, daju gospodinu knezu jedno osrednje drvo od svakog bremena, a jedan od njegovih sluga mora stajati na putu kojim dolaze ljudi s drvima i prihvatiti drva. Siromani ljudi i robinje (ancile) koji upreni sami donose drva ili granje, ne daju nita gospodinu knezu. A svi teaci, robovi (servi) ili slobodnjaci koji u subotu dolaze iz vinograda i upreni sami donose drva, daju gospodinu knezu od drva koje donose po jedno drvo. Svi teaci koji dolaze svojom ili tuom barkom i dovoze drva u Dubrovnik, daju gospodinu knezu od tih drva jedan tovar po svakoj barci; oni ljudi koji odlaze barkom morem da ukrcaju drva i dovezu ih u Dubrovnik, daju gospodinu knezu jedan tovar od tih drva po svakoj barci, a sluga gospodina kneza mora poi na obalu prihvatiti ta drva. A ako bi koji Dubrovanin iskrio stari vinograd ili posjekao koji vonjak pa ta drva od loze i vonjaka ne bi odnio za prodaju nego za svoje kuanstvo, ne daje nita gospodinu knezu. Ako bi gospodin nadbiskup ili neki samostan htio dovesti u Dubrovnik drva za sebe i svoju kuu, a ne za prodaju, od tih drva nita ne mora dati gospodinu knezu. Ako bi neki Dubrovanin sa svojom obitelji barkom dopremio drva u Dubrovnik za potrebe svoga kuanstva, a ne radi prodaje, ne mora od tih drva nita dati gospodinu knezu, bilo da je klerik ili svjetovnjak. Ako bi tko, klerik ili svjetovnjak, prodao koji dio drva, taj je duan dati od tih drva gospodinu knezu, kako je prije spomenuto. Takoer svi brodovi, veliki i mali, koji se vraaju s plovidbe u Dubrovnik pa njihova posada usput nasijee drva i doveze ih u Dubrovnik, duni su od tih drva dati gospodinu knezu po svakom brodu koliko moe ponijeti jedan ovjek. Koji bi god brodovi ili barke dopremili drva u Dubrovnik za klainu ili za suenje jareih i drugih koa, od tih drva nita se ne daje gospodinu knezu.

97

LIBER PRIMUS

XIII.
De arboratico1 foresteriorum venientium per mare
Prenotandum est quod omnes naves et barce que veniunt de toto regno Apulie, et de Cicilia, et de tota Marchia Ancone, et de tota Romagna, dant domino comiti pro arboratico yperperum unum pro unoquoque arbore, et inde2 inferius, ad voluntatem ipsius domini comitis si fecerint portum in Ragusio. Et est sciendum quod naves de Ancona, Bari, Termole, Barleto, Sipunto, Ortona, Malfeto, Iovenacio3, Pestie4, Senegaia et Fano nichil dant domino comiti pro arboratico. Et homines de Civita Nova dant pro arboratico, secundum antiquam consuetudinem, solidos quinque. Naves omnes vel barce que veniunt a partibus Larte usque Dyrrachium in Ragusium et faciunt portum, dant pro arboratico de nave yperperum unum pro quoque arbore; et de barca dant ad voluntatem comitis a medio yperpero inferius. Et barca corectoris de quocumque5 loco nichil dat pro arboratico. Omnes etiam naves vel barce de foresteriis que navigant6 secundum usum Ragusii et portant partem operi ecclesie7 Sancte Marie Maioris, nichil8 dant pro arboratico nec pro sosta.

XIV.
De eo quod habet comes de servis et ancillis qui venduntur
Sciendum est quod omnes Ragusei et foresterii qui comparant sclavum vel sclavam et extrahunt eum vel eam de Ragusio per mare, dant domino comiti pro quoque1 sclavo vel sclava qui vel que fuerit in corpore longus vel longa duobus cubitis in supra, terciam de yperpero et deinde inferius, ad voluntatem domini comitis. Et si sclavus ille vel sclava fuerit longus minus de duobus cubitis vel longa, nichil datur domino comiti, secundum antiquam consuetudinem.

XV.
Qualiter homines Laste dederunt se et insulam Comuni Ragusii1
Notandum est quod, quando homines de Lasta dederunt se et insulam Laste Comuni civitatis Ragusii, hoc pacto dederunt se et insulam suam, videlicet, quod Comune Ragusii iuravit manutenere eis omnes suas antiquas consuetudines quas ipsi inter se habent, et secundum hoc pactum Comune Ragusii dedit eam de sua voluntate comiti suo, qui per tempora erit in Ragusio.

98

KNJIGA PRVA

XIII.
O jarbolarini (arboratiku) stranaca koji dolaze morem
Prije svega treba znati da svi brodovi i barke koji stiu iz cijele kraljevine Apulije i sa Sicilije, te iz Marke jakinske i cijele Romanje, ako pristanu u dubrovaku luku, daju gospodinu knezu za jarbolarinu po svakom jarbolu jedan perper ili manje od toga, prema volji samoga gospodina kneza. I neka se zna da brodovi iz Ancone, Barija, Termolija, Barlette, Siponta, Ortone, Molfette, Giovinazza, Pestizze, Senigalije i Fana, ne daju nita gospodinu knezu za jarbolarinu. A ljudi iz Civitanove daju za jarbolarinu po starinskom obiaju, pet solada. Svi brodovi ili barke koje iz krajeva od Arte do Draa dolaze u Dubrovnik i pristanu u luku, daju za jarbolarinu po brodu jedan perper za svaki jarbol, a od barke daju pola perpera ili manje, prema kneevoj volji. Ni barka glasnika iz bilo kojeg mjesta ne daje nita za jarbolarinu. Jednako tako, svi brodovi i barke stranaca to plove na dubrovaki nain i prinose udio za gradnju crkve Svete Marije Velike, ne daju nita za jarbolarinu niti za zadravanje u luci.

XIV.
O onome to knez dobiva od prodaje robova (serva) i robinja (ancila)
Neka se zna da svi Dubrovani i stranci koji kupuju roba ili robinju i izvoze ih iz Dubrovnika morem, za svakog roba ili robinju koji su rastom visoki dva lakta ili vie, daju gospodinu knezu treinu perpera ili manje, po volji gospodina kneza. Ako bi taj rob ili robinja bili nii od dva lakta, po drevnom obiaju nita se ne daje gospodinu knezu.

XV.
Kako su Lastovci predali sebe i otok Opini dubrovakoj
Treba zabiljeiti da su Lastovci, kad su predali sebe i otok Lastovo Opini grada Dubrovnika, to uinili pod ovom pogodbom: da je Opina dubrovaka prisegla odravati im sve starinske obiaje koje imaju, i prema toj pogodbi Opina dubrovaka predala ga je svojom voljom svome knezu koji e u to vrijeme biti u Dubrovniku.

99

LIBER PRIMUS

XVI.
De vacha de1 margarisio
Et est sciendum quod dominus comes habere debet de vacha2 que datur pro margarisio, cosciam unam et mediam persiccam3 pro honorificencia, et vicarius debet dividere ad peciam4 totas alias carnes ipsius vace per bonos homines Ragusii.

XVII.
De lignis portantibus blavam qui dant partem domino archiepiscopo
Quecumque navis vel aliud lignum que vel quod navigat secundum usum Ragusii, et portat partem ecclesie1 Sancte. Marie, venerit Ragusium ad discarecandum et fuerit caricata vel caricatum de grano vel de blava aut de sale, ille cuius fuerit caricum debet dare domino archiepiscopo et sacristario ecclesie1 Sancte Marie et pitantario Comunis et ripariis, pro partibus suis, illud quod inferius declaratur. Et si comunitas illius ligni haberet partem in illo carico, debet dare racionem suam omnibus supradictis. Et si caricum fuerit de foresteriis2 tantum, dominus archiepiscopus, sacristarius, pitantarius et riparii nichil debent habere, set3 vicarius debet habere moaticum suum. Et si Raguseus haberet partem de dicto carico cum foresteriis, Raguseus ille dare debet domino archiepiscopo et aliis supradictis racionem suam. Hec est pars que dari debet d.archiepiscopo de grano, blava et sale, videlicet de quingentis modiis usque mille modia, debet habere unum modium; et de ducentis et quinquaginta4 modiis usque quingenta modia, debet habere copellos duos; et de centum et quinquaginta modiis inferius, debet habere per racionem a duobus cupellis inferius. Et a mille modiis usque mille et quingenta modia, debet habere modia duo. Et a mille et quingentis modiis usque ad duo millia, habere debet tria modia. Et a duobus millibus modiis usque duo millia quingenta, debet habere quatuor modia; et a numero isto superius, debet habere per racionem; et5 quingentis modiis, debet habere modium unum. Et si non esset milliarium completum et deficeret unum modium, vel duo aut plura, non debet habere nisi modium unum; et sic est de aliis blavis et de sale. Currente anno Domini MCCLXXXXII, indicione quinta6, die mercurii7, XIIII intrante madio8, tempore egregii viri domini Andree Danduli, comitis Ragusii, revocatum fuit hoc statutum, quantum est de ratione et parte danda de frumento et blado9 domino archiepiscopo, sacristario, ripariis et pitantorio10 et de moatico vicarii, prout in inferiori parte istius Statuti distincius11 reperitur. In facto vero salis et aliis distincionibus suam obtinet12 firmitatem. Et quicumque portabit domino archiepiscopo vel suo nuncio a duobus copellis inferius, debet

100

KNJIGA PRVA

XVI.
O kravi od mogoria
I treba znati da gospodin knez u znak poasti treba dobiti od krave koja se daje za mogori jedan i pol suhi but, a kneev e zamjenik sve ostalo meso te krave podijeliti meu ugledne Dubrovane.

XVII.
O brodovima koji donose ito i koji daju dio gospodinu nadbiskupu

oji god brod ili plovilo to plove na dubrovaki nain i donose dio crkvi Svete Marije, dou u Dubrovnik iskrcavati, a budu nakrcani penicom, itom ili solju, vlasnik tereta mora dati gospodinu nadbiskupu i sakristanu Crkve svete Marije, i predstojniku arsenala i zdurima kao njihov dio ono to se dalje naznauje. I ako bi zajednica toga plovila imala svoj udio u tom teretu, mora dati od svog udjela svima prije spomenutima. A ako bi teret pripadao samo strancima, gospodin nadbiskup, sakristan, predstojnik arsenala i zduri nita ne e dobiti, ali kneev zamjenik mora dobiti svoj moatik (itnu dau). A ako bi Dubrovanin imao udio u reenom teretu sa strancem, taj Dubrovanin mora dati od svog udjela gospodinu nadbiskupu i ostalim prije spomenutima. Ovo je dio koji treba dati gospodinu nadbiskupu od penice, ita i soli: od petsto do tisuu spuda, treba dobiti jedan spud; od dvjesto i pedeset do petsto spuda, treba dobiti dva uborka; do sto pedeset spuda, treba dobiti razmjerno dva uborka i manje; od tisuu do tisuu i petsto spuda, mora dobiti dva spuda; od tisuu i petsto do dvije tisue spuda, mora dobiti tri spuda; od dvije tisue do dvije tisue i petsto spuda, treba dobiti etiri spuda. Od tog broja navie treba dobiti razmjerno, tako da od petsto spuda dobije jedan spud. Ako ne bi bila puna tisua, pa bi nedostajao jedan, dva ili vie spuda, dobiva samo jedan spud; tako i od ostalih itarica i od soli. ekue godine Gospodnje 1292., pete indikcije, u srijedu 14. svibnja, u vrijeme vrlog mua gospodina Andrije Dandola, kneza dubrovakoga, opozvana je ova odredba to se tie iznosa i dijela penice i ita koji se mora dati gospodinu nadbiskupu, sakristanu, zdurima i predstojniku arsenala i kneevu zamjeniku na ime moatika, kako potanje stoji u nastavku ove odredbe. I dalje, pak, ostaje na snazi ono to se tie soli i ostalih stavaka. A tko god donese gospodinu nadbiskupu ili njegovu zastupniku dva uborka ili manje,

101

LIBER PRIMUS

dare dominus archiepiscopus vel eius nuncius ad bibendum illi qui portabit ei frumentum; et si portaverit ei nauclerius vel aliquis marinarius modium unum completum, dabit ei dominus archiepiscopus vel nuncius eius13 dimidiam quartam vini; et si portaverit ei modia duo, dabit ei dominus archiepiscopus vel eius nuncius quartam unam vini; et si portaverit ei ultra de numero isto de frumento, non dabit ei dominus archiepiscopus vel eius nuncius plus quam quartam unam vini; et si portaverit ei salem, dabit ei dominus archiepiscopus vel eius nuncius tantum ad bibendum. Et si aliqua navis vel aliud lignum navigaret extra caput14 Leuce et extra Lenguam in viagium et veniret Ragusium, de ipso viagio debet dare domino archiepiscopo navis illa yperperum unum, et dominus archiepiscopus debet dare nauclerio cum duobus sociis suis, quos nauclerius portare voluerit secum, prandium unum. Et si aliqua navis veniret Ragusium, que navigaret sicut superius dictum est et portaret granum vel blavam vel salem Ragusium, debet dare domino archiepiscopo vel eius nuncio15 granum, blavam et salem, sicut dictum est superius in capitulo de grano, et insuper yperperum unum. Presciendum est quod nauclerii et marinarii de Ragusio vadunt ad dominum archiepiscopum in vigilia anni novi, et ipse pro honore sui dat eis pro kallendis yperpeum unum.

XVIII.
De eo quod piscatores dant archiepiscopo
Notandum est quod si aliqua barcha1 piscatorum iret ad Lastam vel ad Curcuram aut ad partes Curcure ad piscandum cum retibus, de piscibus quos Dominus dederit eis, factis expensis suis, piscatores dare debent domino archiepiscopo unam partem de illis piscibus, sicut recepit2 unus de marinariis de barca illa pro qualibet barca. Et si contingerit gripum de angusiolis ire piscatum ad angusiolas, ille qui portabit gripum, factis expensis suis, de piscibus istis dare debet3 domino archiepiscopo partem unam, sicut recepit unus de marinariis barce. Et sic debet recipere de gripo de lacertis. Et si aliqua barca iret ad piscandum in nocte cum foco ad capiendum pisces lacertos et surones, et ceperit centum vel inde superius, debent dare piscatores domino archiepiscopo de piscibus illis sex pisces et non plus, et a centum usque quinquaginta debent dare tres pisces, et a quinquaginta inferius nichil datur de piscibus illis. Dominus autem archiepiscopus, si ipse voluerit, facere potest custodiri aquam que vocatur Umbula4 et facere eam piscari die Iovis sancti, in Cena Domini, ad suam voluntatem. Et si festum Sancti Benedicti veniret5 in die Iovis sancti, tunc abbas Sancti Benedicti debet facere piscari aquam Umbule6 ad medietatem cum domino archiepiscopo, verum tamen ad expensas ambarum parcium.

102

KNJIGA PRVA

gospodin nadbiskup ili njegov zastupnik duan mu je dati napojnicu u ime donesenog ita. Ako mu nokjer ili neki mornar donese jedan puni spud, gospodin nadbiskup ili njegov zastupnik dat e mu pola kvarte vina. Ako mu donese dva spuda, gospodin e mu nadbiskup ili njegov zastupnik dati kvartu vina. Ako mu donese i vie penice, ne e mu gospodin nadbiskup ni njegov zastupnik dati vie od jedne kvarte vina. Ako mu donese sol, gospodin nadbiskup ili njegov zastupnik dat e mu samo da se napije. I ako bi koji brod ili drugo plovilo otplovilo mimo Rta Leuke i izvan Lingvete i dolo u Dubrovnik s te plovidbe, taj brod mora dati gospodinu nadbiskupu jedan perper, a gospodin nadbiskup mora dati objed nokjeru i dvojici njegovih drugova koje nokjer ushtjedne sa sobom dovesti. I ako bi u Dubrovnik doao koji brod koji bi plovio kako je prije reeno i nosio penicu, ili itarice ili sol u Dubrovnik, mora dati gospodinu nadbiskupu ili njegovu zastupniku penice, itarica i soli, kako je prije reeno u poglavlju o itu, i povrh toga jedan perper. Ubudue treba znati da nokjeri i mornari iz Dubrovnika idu gospodinu nadbiskupu na Staru godinu a on im, kako dolikuje njegovoj asti, daje za kolendavanje jedan perper.

XVIII.
O onome to ribari daju nadbiskupu

reba upamtiti da ako koja ribarska barka poe na Lastovo, na Korulu ili u predjele Korule ribariti mreama, od ribe koju im Gospodin dade, ribari, namirivi svoje trokove, moraju dati gospodinu nadbiskupu jedan dio po svakoj barci koliko prima svaki od mornara. I ako bi se dogodilo da grip igliar poe u ribolov na iglice, onaj iji je grip mora od te ribe, namirivi svoje trokove, dati gospodinu nadbiskupu jedan dio kako dobije svaki od mornara. Jednako tako treba dobiti od gripa na lokarde. I ako bi koja barka pola u ribolov nou pod svijeu loviti lokarde i irune, pa uhvati sto ili vie riba, ribari moraju dati od te ribe gospodinu nadbiskupu est riba, a ne vie, a od pedeset do sto, moraju dati tri ribe, a (od ulova) manje od pedeset, nita se ne daje. Gospodin pak nadbiskup, ako bude htio, moe narediti da se zatiti (od ribarenja) voda zvana Ombla i tu dopustiti ribarenje na Veliki etvrtak, na dan Veere Gospodnje, po svojoj volji. Ako bi blagdan svetoga Benedikta pao na Veliki etvrtak, tada opat svetoga Benedikta treba dati loviti u vodama Omble na polovicu s gospodinom nadbiskupom, ali na troak obiju strana.

103

LIBER PRIMUS

XIX.
De placitis que habet dominus archiepiscopus in curia seculari
Si contingat dominum archiepiscopum habere aliquod placitum cum aliquo vel aliquibus laycis coram domino comite et sua Curia, et obtinuerit, dominus comes, ad honorem Dei et Sancte Ecclesie1, facit ei racionem2 sine aptagi; si vero amiserit, nihil3 solvet iudicibus pro iudicio ipso.

XX.
De placitis hominum domini archiepiscopi
Et si homines qui morantur in villis domini archiepiscopi habuerint aliquam questionem inter se de debitis, vel de aliquo alio facto et missitacione1, vel de pactis aut querimoniis, sciendum est quod dominus archiepiscopus vel vicarius eius debet eos iudicare et rectificare. Verumtamen, si aliquis homo ex ipsis qui morantur in villis domini archiepiscopi, faceret sanguinem in aliquem hominem, vel furtum aut robariam, ipse debet facere racionem ante d. comitem et eius Curiam. Si aliquis homo Ragusii haberet questionem aliquam vel legem cum hominibus qui morantur in villis domini archiepiscopi, ipsi homines debent facere racionem hominibus de Ragusio ante dominum comitem et suam Curiam.

XXI.
De monasterio Lacrimonensi et1 eius villis
Et si homines qui morantur in villis vel casalibus monisterii2 Lacrimononsis (sic)3, habuerint aliquam questionem inter se de debitis, vel de alia missitacione, aut de pactis vel querimoniis, sciendum est quod d. abbas qui per tempora erit in monasterio Lacrimononsi4, vel vicarius eius aut procurator, debet eos iudicare et iustificare. Si aliquis vero homo ex illis qui morantur in villis aut casalibus monasterii Lacrimonensis faceret sanguinem, vel furtum aut robariam, ipse debet facere racionem ante dominum comitem et suam Curiam. Homines quoque de Ragusio si haberent aliquam questionem vel legem cum hominibus qui morantur in villis et in locis monasterii Lacrimonensis, homines dicti monasterii debent esse et facere racionem hominibus de Ragusio, ante dominum comitem et suam Curiam, secundum antiquam consuetudinem, que talis est: quia responditor debet habere omne inducium quod terra Ragusii habet; et eciam si5 responditor vellet deiactare Curiam domini comitis, et concordare se cum illo cum quo habet placitum, et ponere alios iudices de foris, licitum sit ei

104

KNJIGA PRVA

XIX.
O parnicama to ih gospodin nadbiskup ima pred svjetovnim sudom
Dogodi li se da gospodin nadbiskup ima neku parnicu s jednim ili vie svjetovnjaka pred gospodinom knezom i njegovim Sudom pa dobije, gospodin e mu knez na slavu Boju i svete Crkve suditi bez naplate pristojbe (aptagi); ako pak izgubi, sucima ne e platiti nita za to suenje.

XX.
O parnicama ljudi gospodina nadbiskupa
Budu li ljudi koji borave na posjedima gospodina nadbiskupa imali neki meusobni spor o dugovima ili o nekom drugom pitanju i posrednitvu, ili o ugovorima ili o pritubama, neka se zna da im mora suditi i dijeliti pravdu gospodin nadbiskup ili njegov zamjenik. Ipak, ako netko od onih ljudi koji borave na posjedima gospodina nadbiskupa rani nekog ovjeka, poini krau ili razbojstvo, taj mora odgovarati pred gospodinom knezom i njegovim Sudom. Ako bi neki Dubrovanin imao neki spor ili parnicu s ljudima koji borave na posjedima gospodina nadbiskupa, ti ljudi moraju odgovarati Dubrovanima pred gospodinom knezom i njegovim Sudom.

XXI.
O lokrumskom samostanu i njegovim seoskim posjedima
Ako bi ljudi koji borave u selima i zaseocima lokrumskog samostana imali koji spor izmeu sebe o dugovima ili o nekom posrednitvu, ili o ugovorima ili pritubama, treba znati da je gospodin opat, koji u to vrijeme bude u lokrumskom samostanu, ili njegov zamjenik, ili zastupnik, duan suditi im i presuivati. Ako pak koji ovjek koji boravi na seoskim posjedima ili zaseocima lokrumskog samostana poini ranjavanje, krau ili razbojstvo, taj mora odgovarati pred gospodinom knezom i njegovim Sudom. Takoer, ako bi ljudi iz Dubrovnika imali koji spor ili parnicu s ljudima koji borave na seoskim posjedima i zaseocima lokrumskog samostana, ljudi reenog samostana moraju se odazvati i odgovarati ljudima iz Dubrovnika pred gospodinom knezom i njegovim Sudom, po starom obiaju, a on je ovakav: tuenik se smije koristiti svakom odgodom koja se primjenjuje na dubrovakom podruju; takoer, ako tuenik eli odbiti sudbenost gospodina kneza i nagoditi se s onim s kojim je u sporu te predloiti druge suce izvana, neka mu bude doputeno to uiniti.

105

LIBER PRIMUS

facere hoc. Et eciam si placitum fuerit ultra yperperos decem, ipsi possunt ire extra civitatem Ragusii. Dominus autem abbas Lacrimonensis, vel monaci eius aut procurator illius, honoricife debent invitare d. comitem qui per tempora fuerit in Ragusio, ad festum Sancti Benedicti. Et si ipse dominus abbas Lacrimonensis voluerit facere custodiri aquam que dicitur Umbula6 pro festo Sancti Benedicti, potest eam facere piscari et7 custodiri octo diebus ante dictum festum. Monasterium autem Lacrimonense si habuerit navem vel barcam aut aliud lignum et navigaverit, sciendum est quia de eo quod pertinet ad ecclesiam Sancti Benedicti, nichil debet dare operi ecclesie8 Sancte Marie pro parte. Et eciam si aliquis homo qui staret in dicto monasterio, iret in aliqua nave extranea vel alio ligno, nichil debet dare operi ecclesie8 Sancte Marie pro parte de eo quod sibi procedit pro dicto monasterio. Et si aliquo tempore guerre, quando laici9 non essent ausi eundi pro corectore et ad mittendum nuncios si necesse fuerit, monaci dicti monasterii debent ire cum voluntate abbatis. Notandum est quod monasterium Lacromonense10 nichil11 debet dare12 de carro cum quo fiunt funes, nec de balanciis13, nec de statera, operi Sancte Marie. Tempore nobilis viri domini14 Marci Dandulo, comitis Ragusii, cum voluntate Minoris et Maioris Consilii et laudo populi congregati15 sonitu16 campanarum, ut moris est, statuimus et ordinamus, quod dominus comes cum suo Minori Consilio, qui per tempora erit in Ragusio, debeat eligere tres procuratores et unum advocatorem monasterio Lacromonensi in festo Sancti Michaelis, et de illis procuratoribus remaneat unus illorum in illo anno, sicut domino comiti et suo Consilio placebit.

XXII.
De eo quod recipit sacrista Sancte Marie a lignis et navibus
Et sciendum est quod sacristanus, qui per tempora erit in ecclesia1 Sancte Marie Maioris, debet habere mediam partem de grano et blava et sale, sicut dominus archiepiscopus habet unam partem, videlicet, si dominus arhiepiscopus habuerit modia duo, sacristanus habere debeat2 modium unum; et si dominus archiepiscopus habuerit modium unum, sacristanus debet habere copellos3 duos; et sic tam de grano quam de blava et de sale in omnibus per medium. Et si aliquis nauclerius cum suis marinariis faceret aliquam cenam, sacristanus Sancte Marie debet dare eis de cereis sufficienter in illa cena.

106

KNJIGA PRVA

Jednako tako, ako bi parnica bila vrijednosti vie od deset perpera, mogu ii izvan grada Dubrovnika. Gospodin pak lokrumski opat, njegovi redovnici ili njegov prokurator moraju sveano pozvati gospodina kneza koji u to vrijeme bude u Dubrovniku, na blagdan svetoga Benedikta. Ako taj gospodin lokrumski opat bude htio narediti da se zatiti (od ribarenja) voda zvana Ombla za blagdan svetoga Benedikta, moe dati da se u njoj ribari pod nadzorom osam dana pred taj blagdan. Ako pak lokrumski samostan bude imao brod ili barku ili koje drugo plovilo i ako bi se njime koristio za plovidbu, neka se zna da od onoga to pripada crkvi svetoga Benedikta ne mora nita dati na ime udjela za gradnju crkve Svete Marije. Jednako tako, ako bi neki ovjek koji boravi u reenom samostanu sudjelovao u plovidbi nekog tueg broda ili drugog plovila, od onoga to stekne za spomenuti samostan ne mora nita dati na ime udjela za gradnju crkve Svete Marije. Ako u neko ratno vrijeme, kada se svjetovnjaci ne bi odvaili ii kao glasnici, a kad je potrebno slati predstavnike, moraju po potrebi ii redovnici reenog samostana uz opatovu suglasnost . Treba napomenuti da lokrumski samostan ne mora nita davati za gradnju crkve Svete Marije od kola za sukanje uadi, niti od tezulja, niti od vaga. U vrijeme plemenitog mua gospodina Marka Dandola, kneza dubrovakoga, uz privolu Malog i Velikog vijea i uz odobravanje puka, okupljenoga, po obiaju, na glas zvona, odreujemo i nareujemo da gospodin knez koji u to vrijeme bude u Dubrovniku, sa svojim Malim vijeem mora predloiti na Miholjdan za lokrumski samostan tri prokuratora i jednog odvjetnika, a od tih prokuratora neka jedan bude izabran za tu godinu po volji gospodina kneza i njegova Vijea.

XXII.
O onome to sakristan Svete Marije dobiva od plovila i brodova
Treba znati da sakristan koji u to vrijeme bude u crkvi Svete Marije Velike treba dobiti polovicu penice, ita i soli od dijela koliko dobiva gospodin nadbiskup; naime, ako gospodin nadbiskup dobije dva spuda, sakristan treba dobiti jedan spud, a ako bi gospodin nadbiskup dobio jedan spud, sakristan treba dobiti dva uborka; i tako kako od penice, tako i od ita i soli, u svemu polovicu. Pa ako bi koji nokjer sa svojim mornarima priredio veeru, sakristan Svete Marije treba im dati dostatno votanica za tu veeru.

107

LIBER PRIMUS

XXIII.
De parte que datur a navigantibus ecclesie Sancte Marie
Quelibet navis, tam magna quam parva, et omne aliut1 lignum que vel quod navigaverit in omnibus viagiis, cum denariis vel sine denariis, de quocumque lucro quod Dominus dederit eis, ipsi debent dare partem unam completam operi ecclesie2 Sancte Marie, sicut recipit3 unus de marinariis illis, cum omnibus denariis qui4 navigant ipsi marinario in enticha; exceptis barcis piscatorum, et que irent ad tollendum ligna pro foco vel pro calcinaria, que nichil dant. Currente anno Domini MCCCIX, indicione VII, die VI intrante mense ianuarii, tempore nobilis viri domini Andree Dauro, comitis Ragusii, de voluntate Minoris et Maioris Consilii et cum laudo populi, in publica cunctione in Plathea5 ad sonum campane more solito congregati (sic), additum fuit huic statuto: quod omnes naves et barce, magne et parve, et quodlibet aliud lignum que et quod navigabunt, cum denariis vel sine denariis, ultra Meledam et ultra Maluntum, solvant partem Sancte Marie quantum habet unus marinarius comunalis. Et iste marinarius comunalis intelligatur6 quod omnes naves et barce et ligna que portant CC stara et inde superius, solvant pro parte unius marinarii ad racionem de follaris XXIIII pro quolibet die. Et omnes barce et alia ligna que portant a CC stara inferius, solvant pro parte unius marinarii ad racionem de folaris XX pro quolibet die pro quanto tempore stabunt, incipiendo a die qua exibunt de porto Ragusii usque ad diem qua revertentur; salvo si aliqua navis vel barca vel aliud lignum rumperet, quod Deus avertat, nichil solvat. Tempore egregii militis Marini Badoarii, comitis Ragusii, per ipsum dominum comitem, cum voluntate Minoris et Maioris Consilii et laudo populi declaratum fuit hoc statutum de parte que datur a navigantibus ecclesie Sancte Marie tali modo, quod una pars, quantum habet unus de marinariis comunalibus, extractis expensis, detur ecclesie supradicte; intelligendum est de illis qui vadunt ad marinariciam7. Curente8 anno Domini MCCLXXXXIII, die terico exeunte mense octubris. Nos Marinus Badoarius, miles, comes Ragusii, cum voluntate Minoris et Maioris Consilii et laudo populi congregati sonitu campanarum, ut moris est, ad honorem Beate Marie Virginis, statuimus et ordinamus quod a modo in antea omnes patroni mercacionum9, qui mittunt merces suas per terram et per mare que debent portari in partibus Sclavonie, debeant10 solvere ecclesie Sancte Marie denarium unum grossum pro qualibet salma ; de asino vero solvant pro dimidia salma. Excepto vino, sale et ficubus. Et intelligantur dicte mercaciones11 generaliter omnes pro quibus solvitur ius duane. Curente12 anno Domini MCCCVIII, indicione VI, die VII mensis octubris, tempore nobilis et egregii viri d. Andree Dauro, comitis Ragusii in secundo suo regimine, cum voluntate Minoris et Maioris Consilii et laudo populi congregati ad sonum campanarum, ut moris est, captum fuit et firmatum, quod in precedenti13 statuto, ubi dicitur quod eligantur duo procuratores Sancte Marie

108

KNJIGA PRVA

XXIII.
O dijelu koji pomorci daju crkvi Svete Marije
vaki brod, veliki ili mali, i svako drugo plovilo koje bi otplovilo na bilo koje putovanje, s novanim ulozima ili bez njih, od svake dobiti koju im Gospodin dade, moraju za gradnju crkve Svete Marije dati jedan potpun dio kakav dobiva svaki od tih mornara, sa svim novcem koji pripada mornaru koji plovi u entegi, izuzevi ribarske barke i one koje odlaze dovesti drva za ogrjev i za klainu; one ne daju nita. Tekue godine Gospodnje 1309., sedme indikcije, dana 6. mjeseca sijenja, za vrijeme plemenitog mua Andrije Daura, kneza dubrovakoga, uz privolu Malog i Velikog vijea i uz odobravanje puka okupljenoga na javnom zboru na Placi, po obiaju, na glas zvona, dodano je ovoj odredbi: svi brodovi i barke, velike i male, i svako drugo plovilo koje plovi s novanim ulozima ili bez njih dalje od Mljeta i dalje od Molunta, neka plate dio Svetoj Mariji koliki dobiva obian mornar. Pod tim (propisom) o obinom mornaru podrazumijeva se da svi brodovi i barke i plovila nosivosti od dvjesto stara i vie, plate na ime dijela jednog mornara po dvadeset i etiri folara dnevno. I sve barke i ostala plovila nosivosti do dvjesto stara, neka plate na ime dijela jednog mornara po dvadeset folara za svaki dan proveden na moru, poevi od dana kad isplove iz dubrovake luke do dana povratka, osim ako bi se koji brod ili barka, ili drugo plovilo razbilo, to ne dao Bog, tada neka ne plati nita. U vrijeme vrlog viteza Marina Badoera, kneza dubrovakoga, po istom gospodinu knezu, voljom Malog i Velikog vijea i uz odobravanje puka, razjanjen je ovaj zakon o dijelu koji daju pomorci crkvi Svete Marije, na ovaj nain: da se spomenutoj crkvi daje isti dio koliki dobiva svatko od obinih mornara, odbivi trokove; treba shvatiti da je rije o onima koji plove za plau. Tekue godine Gospodnje 1293. dana 29. listopada, mi, vitez Marin Badoero, knez dubrovaki, uz privolu Malog i Velikog vijea i uz odobravanje puka okupljenoga, po obiaju, na glas zvona, na ast Blaene Djevice Marije, odreujemo i nareujemo: da odsad ubudue svi trgovci koji kopnom i morem alju svoju robu to se ima odvesti u slavenske krajeve, moraju platiti crkvi Svete Marije jedan gro za svaki tovar; od magarca pak da plate za pola tovara, izuzev od vina, soli i smokava. Pod reenom trgovakom robom podrazumijeva se openito sva roba za koju se plaa carina. Tekue godine Gospodnje 1308., este indikcije, dana 7. listopada, za vrijeme plemenitog i vrlog mua gospodina Andrije Daura, kneza dubrovakoga, za njegove druge uprave, uz privolu Malog i Velikog vijea i uz odobravanje puka okupljenoga, po obiaju, na glas zvona, prihvaeno je i potvreno: neka se u prethodnom ili sljedeem zakonu koji govori o izboru dvaju prokuratora Svete Marije Velike, kae da se izaberu tri prokuratora Svete Marije Velike koji imaju

109

LIBER PRIMUS

Maioris, dicatur quod eligantur tres procuratores Sancte Marie Maioris14, qui habeant eandem auctoritatem15, et quod16 unus illorum trium finito anno remaneat cum aliis duobus qui eligentur. Et sciendum est quod omnia que mare portaverit, ab ecclesia17 Sancti Iacobi de Visnia et a Punta de Secco18 de Crumula versus portum Ragusii, debent esse ecclesie Sancte Marie, exceptis parvis lignis de foco.

XXIV.
Qualiter eligantur procuratores ecclesie Sancte Marie, et de officio eorum
Dominus autem comes qui per tempora erit in Ragusio, cum iudicibus suis et Parvo Consilio, eligere debet et ponere duos procuratores vel plures ad suam voluntatem supra opera et redditus ecclesie1 Sancte Marie Maioris, quos dominus comes constringere debet per sacramentum, ut bona fide procurent negocia eiusdem ecclesie1. Et procuratores isti debent recipere totum quod pertinet ad opus dicte ecclesie1 et custodire eum fideliter ad utilitatem ecclesie1; et de toto quod ipsa ecclesia debet recipere, procuratores illi possunt facere racionem2 pro ecclesia, si voluerint cum Curia domini comitis aut noluerint. Et si ipsi procuratores venire voluerint ad dominum comitem et suam Curiam, ad petendum3 racionem2 supra aliquem vel aliquos, qui tenerent de bonis illius ecclesie4 aut de eius redditibus, dominus comes cum sua Curia debet eis facere racionem2, et non debet dare ecclesia5 aliquid pro iudicio iudicibus de eo quod vicerit in placito. Et d. comes sine aptagi, si necesse fuerit, debet precipere vicario suo vel preconi quod ipsi pignorent illum vel illos qui tenuerint de bonis dicte ecclesie1. Et ipsi debent eos pignorare sine aptagi. Et si ipsi procuratores sine domino comite et sua Curia vellent precipere vicario vel vicariis qui per tempora essent in Ragusio, quod ipsi pignorarent aliquem qui haberet de bonis dicte ecclesie1, hoc bene possunt facere sine precepto domini comitis et sue Curie; et vicarius et riparii tenentur et debent facere sicut dictum est. Et eciam6 si dicti procuratores ipsimet vellent pignorare aliquem qui haberet de bonis vel reditibus7 nominate ecclesie1, hoc bene possunt facere, et possunt precipere alicui portatori quod portet pignus quod pignoraverint8 ad aliquem locum pro facto ecclesie1. Et si aliqua briga vel discordia pro facto illo cresceret, et procuratores venirent cum illo vel cum illis cum quo vel cum quibus haberent brigam illam vel discordiam, ante dominum comitem et suam Curiam, procuratores dicti non debent substinere9 nec habere aliquod dampnum vel solvere bannum inde pro illa briga vel discordia; et eciam6 si inde fuerit aliqua verberacio10 vel percussio, sicut dictum est erit de hoc. Et dicti procuratores tenere debent bona et redditus memorate ecclesie1, sive sint denarii, sive sint pignora, ad suam voluntatem et ad11 utilitatem ecclesie12; et eciam6 tenentur facere racionem2 quando placuerit domino comiti. Et in fine sui regiminis ipsi debent dare totum quod eis superaverit de bonis ecclesie12 aliis procuratoribus

110

KNJIGA PRVA

istu ovlast, te da jedan od njih trojice po isteku godine ostane s drugom dvojicom koja e biti izabrana. I neka se zna da sve to more nanese od crkve Svetog Jakova u Vinjici i od Rta Seke na Lokrumu prema dubrovakoj luci, mora pripasti crkvi Svete Marije, izuzevi sitno drvo za ogrjev.

XXIV.
Kako se imaju birati prokuratori Svete Marije i o njihovoj slubi
Gospodin knez koji u to vrijeme bude u Dubrovniku, sa svojim sucima i Malim vijeem mora izabrati dvojicu ili vie prokuratora po svojoj volji i postaviti ih za nadglednike gradnje i prihoda crkve Svete Marije Velike. Gospodin knez mora ih prisegom obvezati da e se u dobroj vjeri skrbiti za rad na toj crkvi. Prokuratori moraju preuzimati sve to se tie rada na toj crkvi, i to vjerno uvati na korist crkve. Za sve to crkva treba dobiti, prokuratori mogu voditi postupak u ime crkve, bilo da su to voljni pred kneevim Sudom ili da nisu. Ako bi ti prokuratori htjeli doi pred gospodina kneza i njegov Sud traiti pravnu zatitu protiv nekoga ili vie njih koji dre neto od dobara one crkve ili od njezinih prihoda, gospodin knez sa svojim Sudom mora im udijeliti pravdu, a crkva nije duna nita dati sucima od onoga to dobije parnicom. Gospodin knez duan je bez plaanja sudske pristojbe, ako bude potrebno, narediti svom zamjeniku ili glasniku da izvre pljenidbu od onoga ili onih koji dre neto od dobara spomenute crkve. I oni moraju izvriti pljenidbu bez sudske pristojbe. A ako bi sami prokuratori bez kneza i njegova Suda htjeli narediti kneevu zamjeniku ili zamjenicima koji u to vrijeme budu u Dubrovniku da izvre pljenidbu kod nekoga koji ima togod od dobara reene crkve, mogu to valjano uiniti bez naredbe gospodina kneza i njegova Suda. I kneev zamjenik i zduri duni su i moraju uiniti kako je reeno. Isto tako, ako bi sami prokuratori htjeli izvriti pljenidbu kod nekoga koji bi imao neto od dobara ili prihoda spomenute crkve, mogu to valjano uiniti i smiju narediti nekom nosau da odnese zaplijenjeno na neko mjesto za raun crkve. Pa ako bi zbog toga ina izbio kakav spor ili nesuglasje te prokuratori dou s pojedincem ili vie njih s kojima imaju spor ili nesuglasje pred gospodina kneza i njegov Sud, dotini prokuratori ne smiju snositi niti trpjeti kakvu tetu ili platiti globu na ime tog spora ili nesporazuma. Pa ako zbog toga doe i do kakva premlaivanja ili tunjave, neka se postupi onako kako je reeno. Spomenuti prokuratori moraju drati dobra i prihode reene crkve, bilo novac bilo zaplijenjene predmete, po svojoj volji i na korist crkve; takoer su duni poloiti raun kad se to svidi gospodinu knezu. Na kraju svoje uprave moraju predati sve to im preostane od crkvenih dobara drugim prokuratorima koji budu izabrani za sljedeu godinu. I ti prokuratori koji budu izabrani, moraju postupati po svemu kako je prije reeno. Jednako tako,

111

LIBER PRIMUS

qui pro sequenti anno elliguntur13. Et procuratores isti qui ellecti fuerint, debent in omnibus facere sicut superius dictum est. Et eciam6 dominus comes cum Comune Ragusii non potest forcium14 facere in aliquo procuratoribus istis, nec accipere denarios vel aliquid aliud de bonis ecclesie12; nec ipsi per suam voluntatem debent dare aliquid alicui.

XXV.
De reditu1 statere, rubri, carri et balanciarum2 quem recipit Sancta Maria
Redditus autem qui recipiuntur et lucrantur de ballanciis vel de statera cum rubis3 et de carro cum quo fiunt funes omnes sint de opere ecclesie Sancte Marie Maioris. Et procuratores operis ecclesie predicte debent invenire duos bonos homines; uni dent stateram cum ballanciis et cum rubis, alteri feramenta carri. Et ipsi procuratores denunciare debent illos duos homines domino comiti, et ipse debet constringere eos per sacramentum ut ipsi recipiant introitus de statera, ballanciis, rubis et carro fideliter et bona fide, et dabunt procuratoribus Sancte Marie omnes redditus et totam pecuniam quod receperint de dictis instrumentis.

XXVI.
De eo quod procuratores Sancte Marie recipiunt a piscatoribus
Quelibet barca vel londrus piscatorum qui vel que vadunt piscatum in nocte cum foco ad pisces lacertos vel surones1, debet dare procuratoribus ecclesie Sancte Marie de centum piscibus et superius sex pisces comunales, et de centum usque quinquaginta debet dare tres pisces, et de quinquaginta inferius nichil datur pro qualibet barca. Et isti pisces debent dividi in duas partes, medietas est procuratorum Sancte Marie et alia medietas est protomagistri operis ecclesie2 Sancte Marie; et si dicti procuratores vellent dare protomagistro medietatem suam de piscibus, hoc bene possunt facere. Barce autem que vadunt piscatum cum gripo de angusiolis, debent dare unam partem de illis piscibus procuratoribus supradictis, secundum quod receperit3 unus de piscatoribus illis in parte sua pro qualibet barca. Et pisces illi debent dividi sicut superius dictum est. Omnes autem barce que vadunt piscatum cum gripo de lacertis et suronibus, dant unam partem de piscibus ipsis procuratoribus supradictis, et pisces isti debent dividi4 sicut superius dictum est. Procuratores quoque operis ecclesie5 Sancte Marie debent dare unum porcum comunalem protomagistro ecclesie2 supradicte in Nativitate Domini, vel yperperum unum, sicut6 placuerit procuratoribus, et debet esse de bonis dicte ecclesie2; et in Pasca Resurreccionis7

112

KNJIGA PRVA

gospodin knez s Opinom dubrovakom ni na to ne smije prisiljavati te prokuratore ni primiti novac ili to drugo od crkvenih dobara, a niti oni smiju po svojoj volji bilo kome to dati.

XXV.
O prihodu koji crkva Svete Marije dobiva od vage, itne mjere, kola i tezulja
Prihodi pak koji se dobivaju i steknu od tezulja ili od vage s utezima i od kola za izradbu uadi, neka svi budu za gradnju crkve Gospe Velike. I prokuratori gradnje spomenute crkve duni su nai dva pouzdana ovjeka: jednomu neka dadu vagu s tezuljama i itnim mjerama, a drugomu eljezninu kola. Prokuratori su duni prijaviti tu dvojicu gospodinu knezu a on ih je duan prisegom obvezati da e poteno i u dobroj vjeri preuzimati prihode od vage, tezulja, itnih mjera i kola te da e sve prihode i sav novac to ga budu primili od spomenutih naprava predati prokuratorima Svete Marije.

XXVI.
O onome to prokuratori Svete Marije dobivaju od ribara

vaka ribarska barka ili londar koji pou u ribolov nou pod svijeu na lokarde ili irune, moraju dati prokuratorima crkve Svete Marije od sto riba i iznad toga, est osrednjih riba, od sto do pedeset, tri ribe, a od pedeset i manje od toga, nijedna barka ne daje nita. I te ribe treba podijeliti na dva dijela: polovica pripada prokuratorima Svete Marije, a druga polovica glavnom majstoru gradnje crkve Svete Marije. Ako bi spomenuti prokuratori htjeli dati svoju polovicu ribe glavnomu majstoru, mogu to slobodno uiniti. Barke, pak, koje idu u ribolov s gripom na iglice, moraju dati spomenutim prokuratorima po svakoj barci onoliki dio ribe koliko prima jedan od ribara kao svoj dio. I te ribe treba podijeliti kako je prije reeno. Sve pak barke koje pou u ribolov s gripom na lokarde i irune, jedan dio te ribe daju spomenutim prokuratorima, a oni su duni te ribe podijeliti kako je prije reeno. Jednako tako, prokuratori gradnje crkve Svete Marije duni su dati glavnomu majstoru spomenute crkve na Boi osrednje prase ili jedan perper, kako sami odlue, i to iz dobara spomenute crkve, a o Uskrsu trebaju mu dati

113

LIBER PRIMUS

Domini debent ei dare castratum unum vel medium perperum. Et in anno novo debent dare procuratores Sancte Marie protomagistro ecclesie2 predicte denarios grossos duos, et unicuique magistro qui laboraverit in opere illius ecclesie2, milliarenses duodecim8. Item debent dare procuratores predicti unicuique magistro qui laborabit in opere Sancte Marie, in Nativitate Domini, quarterium unum de porco vel carobas tres de folaris; et in Pasca Ressureccionis9 Domini, quarterium unum de castrato vel carobas duas; et hoc est in voluntate procuratorum, sive de bonis ecclesie2 sive non. Clerici autem Sancte Marie in anno novo vadunt ad procuratores eiusdem ecclesie2 honorifice cum incenso, et ipsi dant clericis yperperum unum et ad bibendum de bonis dicte ecclesie. Item procuratores Sancte Marie predicti in anno novo debent dare naucleriis et marinariis10 qui tunc in Ragusio inveniuntur, yperpera duo11 et non ad bibendum, de bonis ecclesie2. Et procuratores laborerii Sancte Marie debent facere adunari omnes lapides12 et omnem inmudiciem13 circa ecclesiam14 Sancte Marie et in tota Platea ad expendium operis dicte ecclesie2; et mulieres que vendunt panes debent portare dictos lapides adunatos et inmudiciem15 ad Lavem de Campo. Et si ipse mulieres non possent portare in una die totam inmudiciem15 que adunata esset, procuratores debent eam facere portari ad expendium operis dicte ecclesie2. Cum aliqui homines mitterent se ad curandum portum in aqua intus a molo, tunc procuratores laborerii Sancte Marie debent providere et dare eis aliquid pro vino, secundum quantitatem hominum qui laboraverint, verumtamen ad voluntatem procuratorum16 de bonis operis ipsius ecclesie2. Si procuratores predicti vellent petere naucleriis de aliqua nave, vel alio ligno aut de compania, quidquid procederet operi ecclesie2 Sancte Marie, potestatem habeant petendi illam partem que procedit dicto operi; et non possint nauclerii illius ligni vel de compania cambire se in aliquem hominem, nisi fuerit de voluntate procuratorum; et ipsi nauclerii teneantur componere dictam partem, et teneantur respondere dictis procuratoribus et conponere17. Et si aput18 aliquem invenietur aut esset pars que procederet dicto operi, et procuratores vellent dimittere nauclerios, et tenere se ad illos qui haberent illud quod procederet ipsi operi, hoc bene possunt facere; et illi apud quos inveniretur illud quod procedit dicto operi, teneantur respondere dictis procuratoribus et componere dictam partem. Et totum id quod necesse fuerit in ecclesia Sancte Marie de opere et19 thesauro et in libris repariandis (sic) vel de novo faciendis, et de capanis20 et totum quod necesse fuerit, debet facere opus ecclesie2 Sancte Marie ad suas expensas.

114

KNJIGA PRVA

jednog brava ili pola perpera. I o Novoj godini duni su prokuratori Svete Marije dati glavnom majstoru te crkve dva groa, a svakomu majstoru koji bude radio na toj crkvi dvanaest milijarensa. Jednako tako, prije naznaeni prokuratori moraju dati svakomu majstoru koji bude radio na gradnji Svete Marije, jedan erek prasca ili tri karube folara, a za Uskrsnue Gospodnje erek brava ili dvije karube. A na prokuratorima je da odlue hoe li to biti iz dobara crkve ili ne. Klerici pak Svete Marije na Novu godinu sveano idu prokuratorima te crkve s kaenjem, a oni daju klericima iz dobara spomenute crkve jedan perper i pie. Isto tako, spomenuti prokuratori Svete Marije imaju dati na Novu godinu nokjerima i mornarima koji se tada zateknu u Dubrovniku, od crkvenih dobara dva perpera, a za pie ne. Prokuratori gradnje Svete Marije trebaju narediti da se pokupi sve kamenje i sva neistoa oko crkve Svete Marije i na itavoj Placi, na troak blagajne spomenute crkve, a ene prodavaice kruha moraju odnijeti skupljeno kamenje i smee na Lave od Poljane. Pa ako te ene ne bi mogle odnijeti za jedan dan sve smee koje se skupi, nadglednici se moraju pobrinuti da se odnese na troak spomenute crkve. Kad bi se koji ljudi spustili u vodu da proiste luku unutar mula, tada se prokuratori gradnje Svete Marije moraju pobrinuti i dati im neto za vino, prema broju ljudi koji budu radili, po volji nadglednika, iz dobara namijenjenih gradnji te crkve. Ako bi prije spomenuti prokuratori htjeli traiti od nokjera kojeg broda ili drugog plovila ili brodske zajednice togod to bi koristilo gradnji crkve Svete Marije, smiju traiti onaj dio koji je od koristi reenoj gradnji, a ne smiju se nokjeri toga broda ili brodske zajednice zamijeniti s kojim ovjekom ako ne bude po volji nadglednika. Ti su nokjeri duni sami namiriti spomenuti dio i odgovarati nadglednicima. A ako se kod nekog nae dio koji bi koristio toj gradnji i nadglednici ushtjednu pustiti nokjere i prihvatiti se onih koji bi imali ono to bi koristilo toj gradnji, to slobodno mogu uiniti. A oni kod kojih se nae ono to pripada toj blagajni, duni su odgovarati nadglednicima i namiriti dotini dio. to god pak zatreba crkvi Svete Marije za gradnju i riznicu, za obnovu knjiga ili prijepis novih, zatim za zvona i sve to je potrebno, to je duna priskrbiti blagajna crkve Svete Marije na svoj troak.

115

LIBER PRIMUS

XXVII.
De officio protomagistri operis ecclesie1 Sancte Marie, et de eo quod habet
Notandum est quod protomagister qui per tempora est in opere ecclesie1 Sancte Marie Maioris, tenetur per sacramentum ire, si vocatus fuerit ab aliquo homine Ragusii, mundano vel spiritali, ad dandum consilium de aliquo laborerio et ad2 dividendum domum vel domos. Et si aliquis nobilis homo Ragusii vel mulier moriretur, dictus protomagister debet ire ad aperiendum et inserandum sepulturam, et procuratores qui per tempora sunt in ecclesia3 dicta non possunt neque debent impedire protomagistrum in hoc. Et si aliquis homo peteret dicto protomagistro de calcina ad bulandum sepulturam, et ecclesia3 Sancte Marie tunc haberet de ea, ipse debet dare ei et non debet habere contrarium a procuratoribus. Et quando magistri laboraverint intus in ecclesia3 Sancte Marie et posuerint lapides in laborerium cum calcina, protomagister debet habere sex follaros pro vino omni die, et unusquisque magistrorum debet habere pro vino4 follaros tres. Et si Comune Ragusii vellet facere aliquod laborerium de petris, protomagister et alii magistri qui per tempora sunt in ecclesia Sancte Marie, si vocati fuerint, debent ire ad laborandum ipsi Comuni ad expendium eiusdem Comunis. Protomagister eciam5 laborerii ecclesie1 Sancte Marie habere debet medietatem omnium piscium qui veniunt procuratoribus, videlicet de partibus illorum, secundum quod in suprascripto capitulo procuratorum continetur; si procuratores habuerint sex pisces, protomagister debet de illis habere tres, et sic est si plures fuerint. Debet habere eciam dictus protomagister ab ipsis procuratoribus in Nativitate Domini unum porcum vel yperperum unum, sicut placuerit procuratoribus de yperpero vel de porco; et debet dari de bonis ecclesie1. Et in Pasca Resurreccionis6 Domini dant ei similiter castratum unum, vel medium yperperum ad eorum voluntatem. Et in anno novo dant ei ipsi procuratores pro kallendis grossos duos.

XXVIII.
De eo1 quod magistri laborantes in ecclesia2 Sancte Marie habent a procuratoribus eiusdem ecclesie3
Unicuique magistrorum qui laboraverint in ecclesia Sancte Marie, debent dare procuratores laborerii eiusdem ecclesie, in Nativitate Domini, unum quarterium de porco vel tres carobas de follaris; et in Pasca Resurreccionis4 Domini, similiter quarterium unum de castrato vel duas carobas de follaris, et hoc est in voluntate procuratorum, si voluerint, de bonis ecclesie3; et in anno novo pro kallendis milliarenses5 duodecim.

116

KNJIGA PRVA

XXVII.
O slubi glavnog majstora u gradnji crkve Svete Marije i o onome to dobiva
Treba napomenuti kako je glavni majstor koji u to vrijeme vodi izgradnju crkve Svete Marije Velike duan pod prisegom, pozove li ga koji Dubrovanin svjetovnog ili duhovnog stalea, poi dati savjet o nekoj gradnji i podjeli jedne ili vie kua. Umre li koji dubrovaki plemi ili plemkinja, spomenuti je glavni majstor duan poi otvoriti i zatvoriti grob, a tada slubujui prokuratori spomenute crkve ne mogu i ne smiju glavnog majstora u tome prijeiti. Ako bi pak tko od spomenutoga glavnog majstora zatraio vapna da zapeati grob, a crkva Svete Marije ga tada bude imala, ovaj mu mora dati, a prokuratori mu se ne smiju protiviti. I kad majstori budu radili unutar crkve Svete Marije zidajui kamenjem u vapnu, glavni majstor treba dobiti svakodnevno est folara za vino, a svaki majstor po tri folara. A ako bi Opina dubrovaka htjela poduzeti koju gradnju od kamena, glavni majstor i ostali majstori koji u to vrijeme budu u crkvi Svete Marije, budu li pozvani, duni su poi raditi za Opinu na njezin troak. Jednako tako, glavni majstor u gradnji crkve Svete Marije treba dobiti polovicu svih riba koje pripadaju prokuratorima, tj. pola njihovih dijelova, kako stoji u prije napisanoj glavi o prokuratorima; ako bi prokuratori dobili est riba, glavni majstor ima od njih dobiti tri, pa tako ako ih bude i vie. Zatim, spomenuti glavni majstor ima od tih prokuratora dobiti za Boi jedno prase ili jedan perper, za to se ve odlue prokuratori, za perper ili za prase, a to se mora dati od crkvenih dobara. I o Uskrsnuu Gospodinovu daju mu isto tako jednog brava ili pola perpera po svojoj volji. A za Novu godinu prokuratori mu daju za kolendavanje dva groa.

XXVIII.
O onome to majstori koji rade u crkvi Svete Marije dobivaju od prokuratora te crkve
Prokuratori gradnje crkve Svete Marije duni su svakom majstoru koji radi na toj crkvi dati o Boiu jedan erek prasca ili tri karube folara; o Uskrsnuu Gospodnjem isto tako erek brava ili dvije karube folara, a na volju je prokuratorima hoe li to biti od crkvenih dobara; na Novu godinu za kolendavanje dat e dvanaest milijarensa.

117

LIBER PRIMUS

XXIX.
De officio vicarii
Officium vicarii domini comitis qui per tempora est in Ragusio, tale est: videlicet quia ipse debet ordinare omni die quod servientes domini comitis ponant mensam domini comitis ad prandium, et debet stare tantum quod dominus comes ponat se ad manducandum, si de voluntate domini comitis fuerit. Et quando dominus comes fecerit concionem plenariam et ipse steterit in pedibus rectis, vicarius tunc debet stare in rectis pedibus; et quando dominus comes se posuerit ad sedendum, tunc vicarius si voluerit potest sedere. Et si dominus comes vellet mittere vicarium ad aliquem hominem pro suo servicio et pro servicio1 Comunis, tunc vicarius tenetur ire in Ragusium vel in eius districtum. Et si ipse iret extra districtum Ragusii pro servicio2 domini comitis, tunc debet ire ad expensas3 ipsius domini comitis; et si iret pro negocio Comunis, tunc debet ire ad expensas Comunis. Et eciam in festo Natalis Domini, quando d. comes facit piscari Umbulam4, ipse vicarius debet ire cum piscatoribus, si non dominus comes preceperit ei. Et debet fideliter salvare omnes introitus Commitatus Ragusii et honorem civitatis. Et si aliquis beccarius vel piscator nolet dare racionem5 Commitatus, vicarius debet facere racionem5, et debet invitare tot angararios6 quod (sic) dominus comes preceperit ei pro servicio7 Comunis. Et debet dare vicarius ipse kallendas clericis. Et non potest esse testis vicarius in aliqua racione que procedat ad utilitatem Comitatus.

XXX.
De eo quod habet vicarius
Habeat vicarius qui per tempora fuerit de omnibus aptagi, de arboratico et de omnibus familiis, secundum antiquam consuetudinem, decimam partem; aptagi autem de uno yperpero inferius et totum moaticum sit ipsius vicarii. Et pro suo salario annuatim yperperos viginti tres, et omni die dominico a domino comite coxam unam de carnibus de beccaria. A piscatoribus eciam de lacertis vel suronibus, medietatem quantum dominus comes habuerit, videlicet quando dominus comes recipit sex pisces, vicarius ab eisdem recepit tres pisces; similiter et de gripo de angusiolis. Et si barca aliqua venerit cum teda, vicarius habeat eponem unum comunalem. Item de vacha de margarisio habeat corium1 et ubera vicarius ipse. Ab illis autem barcis que vadunt piscatum a porta Stagni versus ponentem cum retibus et stant per tres noctes, habeat a qualibet barca piscem unum salatum de comunalibus. Possit etiam vicarius custodire aquam Umbule2 per octo3 dies ante Epiphaniam4, et in vigilia facere eam piscari per se. Additum est quod vicarius teneatur solvere dacium de vino, et facere imprestitum, et solvere collectas sive avedaticum, sicut alii Raguseii.

118

KNJIGA PRVA

XXIX.
O slubi kneeva zamjenika
Ovo je sluba zamjenika gospodina kneza koji u to vrijeme bude u Dubrovniku: svakog dana duan je narediti to e posluga gospodina kneza postaviti na trpezu gospodinu knezu za objed i duan je stajati dotle dok gospodin knez ne sjedne da blaguje, ako bude po volji gospodinu knezu. A kad gospodin knez bude drao opi zbor i sam bude stajao uspravno, tada je zamjenik duan stajati uspravno, a kad gospodin knez sjedne, tada i zamjenik, ako hoe, moe sjesti. Ako gospodin knez htjedne poslati zamjenika nekomu za svoju potrebu ili za potrebu Opine, tada je zamjenik duan ii u Dubrovnik ili u njegovu oblast. Ako bi pak iao izvan dubrovake oblasti za potrebu gospodina kneza, tada mora ii na troak samoga gospodina kneza; poe li pak radi opinskog posla, tada mora ii na troak Opine. Takoer, na Boi, kad gospodin knez naredi da se ribari u Ombli, sam zamjenik mora poi s ribarima ako mu gospodin knez i ne naredi. Isto tako mora vjerno uvati sve prihode Opine dubrovake i ast Grada. A ako koji mesar ili ribar odbije poloiti raun knetvu, zamjenik mora uiniti obraun i pozvati toliko tlanika (rabotara) za potrebe Opine koliko mu gospodin knez bude zapovjedio. I sam zamjenik mora dati dar klericima za kolendavanje. Zamjenik ne smije biti svjedok ni u jednom sporu koji se vodi u korist Opine.

XXX.
O onome to dobiva kneev zamjenik
Neka kneev zamjenik koji bude u slubi u to vrijeme, dobije od svih aptagi (sudskih pristojbi), od jarbolarine i od svih daa brodske posade, po starom obiaju, desetinu. Aptagi pak do jednog perpera i itav moatik (itna daa) neka pripadnu tom zamjeniku, a za svoju plau neka godinje dobiva dvadeset i tri perpera i svake nedjelje od gospodina kneza jedan but od mesa iz mesnice. Nadalje, od ribara, od lokarada i iruna polovicu onoga to dobije gospodin knez; naime, kad gospodin knez dobije est riba, zamjenik dobiva tri ribe; jednako tako od gripa za iglice. Ako bi, pak, koja barka dola s luevinom, neka zamjenik dobije jednu osrednju cjepanicu. Isto tako, od krave na raun mogoria neka taj zamjenik dobije kou i vime. Od onih pak baraka koje odlaze u ribolov mreama od Stonskih vrata prema zapadu i ostanu tri noi, neka po svakoj barci dobije jednu osrednju usoljenu ribu. Isto tako je zamjenik ovlaten zatititi (od ribarenja) vodu Omble osam dana pred Bogojavljenje i dan uoi Bogojavljenja narediti da se za njega u njoj lovi riba. Dodano je da je zamjenik duan plaati dau za vino, davati obvezni zajam i uplaivati namete ili porez, poput ostalih Dubrovana.

119

LIBER PRIMUS

XXXI.
De iure pitantarii
Notandum est quod pitantarius qui per tempora est in servicio Comunis Ragusii, debet habere de quacumque nave vel alio ligno que vel quod venit Ragusium cum frumento, blava et sale, et portat partem domino archiepiscopo, medietatem de tanto quantum recipit dominus archiepiscopus, secundum quod recipit sacristarius1 ecclesie2 Sancte Marie, tam de sale quam de frumento et blava. Et postea debet dividere pitantarius partem istam per medium in duas partes; unam partem recipit3 pitantarius in se, et aliam dividunt riparii inter se.

XXXII.
De officio ripariorum
Riparii qui per tempora sunt in servicio Comunis Ragusii, tenentur ire et facere omne servicium1 quod dominus comes preceperit eis, tam pro suo servicio quam pro servicio Comunis in civitate et districtu Ragusii. Et tenentur custodire et querere et2 manifestare omnes raciones domini comitis et comitatus Ragusii et Comunis; et eciam tenentur custodire omnes res contradictas que non debent venire ad civitatem Ragusii, ut non veniant. Et debent observare omnia precepta vicarii, que spectant ad utilitatem et honorem domini comitis et Comunis Ragusii.

XXXIII.
De eo quod recipiunt ripparii
Obtinebat actenus quod quilibet riparius habebat1 a Comuni pro suo sallario2 omni anno tres yperperos et unam sclavinam pro gonno; quod nos corrigentes ordinamus quod quilibet riparius habeat annuatim pro suo sallario a Comuni yperperos decem et nichil plus. Sostaticum de foresteriis sit comune inter omnes riparios, et illi foresterii dabunt eis sostaticum qui solvunt arboraticum; aptagi eciam a decem milliarensibus inferius est illius riparii cui datur. Et si riparius iverit ad ponendam crucem in vineis vel in terra, aut ad contradicendum, vel iverit extra Ragusium per comitatum causa vocandi aliquem ad placitum, habebit a tribus carubis inferius, secundum quod concordare poterit cum eo pro quo mittetur. Habebunt eciam3 ipsi riparii a qualibet nave vel ligno alio, que vel quod venit4 in Ragusio cum frumento vel blava vel sale, et portat partem domino archiepiscopo, tantum quantum habuerit pitantarius, et illud divident comuniter inter se. De vacha autem de margarisio5 habebunt capud et interiora.

120

KNJIGA PRVA

XXXI.
O pravu pitantara (predstojnika arsenala)
Treba napomenuti da pitantar koji u to vrijeme bude u slubi Opine dubrovake, ima dobiti od svakog broda ili drugog plovila koji stigne u Dubrovnik sa penicom, itom i solju, i daje dio gospodinu nadbiskupu, polovicu od onoga koliko dobiva gospodin nadbiskup, kako od soli tako od penice i ita, kao to prima sakristan crkve Svete Marije. A zatim je pitantar duan taj dio podijeliti popola na dva dijela; jedan dio dobiva pitantar za sebe, a drugi dio dijele zduri izmeu sebe.

XXXII.
O slubi zdura
Zduri, koji u to vrijeme budu u slubi Opine dubrovake, duni su ii i obavljati svaku slubu koju im odredi gospodin knez, kako za njegovu potrebu, tako za potrebu Opine, u gradu Dubrovniku i njegovoj oblasti. Nadalje, duni su uvati, potraivati i prijavljivati sve prihode gospodina kneza, dubrovakog knetva i Opine; takoer su duni paziti da ne ue u Grad nita od zabranjenoga i nita to ne smije doi u grad Dubrovnik. Duni su izvravati sva nareenja kneeva zamjenika koja su na korist i ast gospodina kneza i Opine dubrovake.

XXXIII.
O onome to dobivaju zduri
Dosad je bilo propisano da svaki zdur godinje dobiva od Opine za plau tri perpera i jednu suknenu tkaninu za gunj, a mi to ispravljamo nareujui da svaki zdur dobiva godinje za svoju plau od Opine deset perpera i nita vie. Boravina pristojba stranaca neka pripadne zajedno svim zdurima, a boravinu pristojbu davat e im oni stranci koji plaaju jarbolarinu. Aptagi takoer do deset milijarensa pripadaju onome zduru koji ih ubere. A ako bi zdur poao postaviti kri u vinogradima ili na zemljitu, ili izrei zabranu, ili ako poe izvan Dubrovnika po kneiji da nekog pozove na parnicu, dobit e do tri karube ili manje, prema tomu kako se uzmogne nagoditi s onim za iju je stvar poslan. Zduri e takoer dobivati od svakog broda ili drugog plovila koji dou u Dubrovnik sa penicom, itom ili solju, i daju dio gospodinu nadbiskupu, toliko koliko dobije predstojnik arsenala, i to e izmeu sebe zajedniki podijeliti. Od krave, pak, od mogoria dobit e glavu i iznutricu.

121

LIBER PRIMUS

XXXIV.
De eo quod datur rippariis1 pro quolibet mandato
Mittebatur quandoque riparius pro vocando aliquo ad Curiam, qui si eum non inveniebat ad hoc, ut iterum eum quereret et vocaret2, sibi iterum satisfieri postulabat, quod3 molestium (sic) erat hominibus qui in Curia litigabant; quapropter statuimus quod pro quolibet mandato quod fecerit riparius ad Magnam Curiam in civitate, habeat follaros duos, et ad Parvam Curiam follarum unum; ita tamen quod si, receptis duobus follaris vel uno, non inveniat illum quem querit, et si4 non faciat ei mandatum, teneatur ire quocienscumque fuerit requisitus quousque faciat ei mandatum sine aliquo pagamento, et hoc si ille quem debet vocare fuerit in civitate.

Explicit liber primus, incipit secundus

122

KNJIGA PRVA

XXXIV.
O onome to se daje zdurima za svaki sudski poziv
Ponekad su zdura slali da pozove nekoga na sud; ako toga pritom nije naao, zahtijevao je da mu se ponovno plati da bi se ponovno traio i pozvao, a to je optereivalo ljude koji su na sudu vodili spor. Zbog toga nareujemo da za svaki sudski poziv to ga zdur urui za Veliki sud u Gradu, dobiva dva folara, a za Mali sud jedan folar; ipak pod ovim uvjetom: ako dobivi dva folara ili jedan, ne nae onoga koga trai i ne urui mu poziv, duan je ii onoliko puta koliko bude od njega zatraeno sve dok mu ne urui poziv, bez ikakve naknade, i to ako bi onaj koga mora pozvati bio u Gradu.
Zavrava prva knjiga, poinje druga.

123

LIBER SECUNDUS I.
Sacramentum domini comitis B
Iuro ego comes Ragusii ad sancta Dei evangelia, bona fide sine fraude et malo ingenio, salvare et regere ipsam civitatem ad usum et consuetudinem eiusdem, ad honorem Comunis Veneciarum et domini ducis, et raciones Comunis Ragusii bona fide salvabo. Et omnes companias, et sacramenta facta et facienda, et reitates disturbabo. Et iusticiam equaliter maioribus et minoribus manutenebo et complebo. Et cum maiori parte Conscilii, vel cum Curia, cum sonitu campane, malos usus Ragusii diminuam et bonos usus acrescam. Et nec amicum iuvabo nec inimicum nocebo per fraudem. Et habebo omnes honorificencias et balias quas habuerunt Veneti comites Ragusii in Ragusio et in omni alio loco. Hec omnia observabo, salvo sacramento quod iuravi eidem domino duci Veneciarum.

C
Iuro ego comes Ragusii ad sancta Dei evangelia, bona fide sine fraude et malo ingenio, salvare et regere ipsam civitatem ad usum et consuetudinem eiusdem ad honorem Ragusii et augmentum eius, et rationes Comunis Ragusii bona fide salvo. Omnes companias, et sacramenta facta et facienda, et reitates disturbabo; et iusticiam equaliter maioribus et minoribus manutenebo et complebo. Et cum maiori parte Consilii vel cum Curia, cum sonitu campane, malos usus Ragusii diminuam et bonos usus acrescam. Et nec amicum iuvabo nec inimicum nocebo per fraudem. Et habebo omnes honorificentias et balias quas habuerunt alii comites Ragusii in Ragusio et in omni alio loco. Hec omnia observabo.

124

KNJIGA DRUGA I.
Prisega gospodina kneza B
Ja, knez dubrovaki, priseem na sveta Boja evanelja da u u dobroj vjeri, bez himbe i zle namisli tititi ovaj grad i njime upravljati prema njegovu poretku i po obiaju, na ast Opini mletakoj i gospodinu dudu, i da u poteno tititi probitke Opine dubrovake. I sprjeavat u sve zavjere i tajne saveze, one koji su sklopljeni i one koji e se sklopiti, te zlodjela. I pravdu u jednako izvravati i ispunjavati prema jaima i prema slabijima. I s veinom u Vijeu ili sa Sudom, okupljenima na glas zvona, suzbijat u zle navike u Dubrovniku, a dobre promicati. I ne u pomagati prijatelju, ni prijevarno koditi neprijatelju. Imat u sve poasti i ovlasti koje su Mleani kao dubrovaki knezovi imali u Dubrovniku i u svakome drugom mjestu. Sve ovo u obavljati u skladu s prisegom koju sam poloio gospodinu dudu mletakom.

C
Ja, knez dubrovaki, priseem na sveta Boja evanelja da u u dobroj vjeri, bez himbe i zle namisli tititi ovaj grad i njime upravljati prema njegovu poretku i obiaju, na ast Dubrovniku i njegovu napretku, i da u probitke Opine dubrovake poteno tititi. I sprjeavat u sve zavjere i tajne saveze, one koji su sklopljeni i one koji e se sklopiti, te zlodjela. Pravdu u podjednako izvravati i ispunjavati prema jaima i prema slabijima. I s veinom u Vijeu ili sa Sudom, sazvanim na zvuk zvona, suzbijat u zle navike u Dubrovniku, a dobre promicati. I ne u pomagati prijatelju ni prijevarno koditi neprijatelju. Imat u sve poasti i ovlasti koje su imali drugi knezovi dubrovaki u Dubrovniku i u svakome drugom mjestu. Sve u ovo izvravati.

125

LIBER SECUNDUS

II.
Sacramentum militum sive sociorum domini comitis B
Iuro ad sancta Dei evangelia quod bona fide sine fraude adiuvabo et consilium dabo et manutenebo dominum comitem Ragusii; et similiter ipsam civitatem Ragusii salvabo, et ad melius quam potero consilium dabo salvo honore domini ducis et dicti domini comitis; et cum requisitus fuero de aliquo ab ipso domino comite in Consilio vel extra, illam partem capiam et illud consilium dabo quod mihi melius apparebit. Et si remansero in loco ipsius comitis in regione commitatus, ero astrictus in omnibus et per omnia cum ipso iuramento quod dominus comes iuravit, videlicet Veneciis coram domino duce, et hic in concione Ragusii. Et omnes credencias tenebo quas ipse dominus comes mihi preceperit observare, usque dum solverit ipse. Nec amicum iavabo nec inimicium nocebo per fraudem, et servicium non tollam neque tolli faciam ad aiuvandum aliquem vel nocendum. Et non fecero mercacionem in partibus Ragusii, nisi de eo quod mihi superfuerit de meo sallario. Et cum ipso comite permansero ad suum servicium usque dum ipse rexerit in comitatu, nisi pro eo remanserit dando sallario quod mihi promisit. Hec omnia, ut dictum est, attendam bona fide et sine fraude.

C
Iuro ad sancta Dei evangelia quod bona fide sine fraude adiuvabo et consilium dabo et manutenebo dominum comitem Ragusii, et similiter ipsam civitatem Ragusii salvabo et ad melius quam potero consilium dabo, salvo honore comitis; et cum requisitus fuero de aliquo ab ipso domino comite in Consilio vel extra, illam partem capiam et illud consilium dabo quod mihi melius apparebit. Et si remansero in loco ipsius comitis in regione commitatus, ero astrictus in omnibus et per omnia cum ipso iuramento quod dominus comes iuravit, videlicet Veneciis coram domino duce, et hic in concione Ragusii. Et omnes credentias tenebo quas ipse dominus comes mihi precepit observare, usque dum solverit ipse. Nec amicum iuvabo nec inimicum nocebo per fraudem. Et servicium non tollam neque tolli faciam ad adiuvandum aliquem vel nocendum. Et non fecero mercationem in partibus Ragusii, nisi de eo quod mihi superfuerit de meo sallario. Et cum comite permansero ad suum servicium usque ipse rexerit in comitatu, nisi pro eo remanserit dando sallario quod mihi promisit. Hec omnia, ut dictum est, attendam bona fide, sine fraude.

126

KNJIGA DRUGA

II.
Prisega zamjenika ili pomonika gospodina kneza B
Priseem na sveta Boja evanelja da u u dobroj vjeri, bez himbe pomagati, podravati i savjetovati gospodina kneza dubrovakoga; jednako tako titit u grad Dubrovnik i, kako najbolje budem mogao, dat u savjet, potujui ast gospodina duda i spomenutog gospodina kneza, a kad me taj gospodin knez zapita o neemu u Vijeu ili izvan Vijea, prihvatit u onaj prijedlog i dati onaj savjet koji se meni uini boljim. Pa ako zamijenim tog kneza u upravljanju Opinom, bit u vezan u svemu i po svemu onom istom prisegom koju je poloio gospodin knez, i to u Veneciji pred gospodinom dudom i ovdje na zboru u Dubrovniku. uvat u sve tajne koje mi gospodin knez bude zapovjedio uvati, sve dok me od toga ne oslobodi. I ne u pomagati prijatelju niti prijevarno koditi neprijatelju. Ne u uzimati ni doputati da se uzima mito da bi se nekomu pomoglo ili nakodilo. I ne u se baviti trgovinom na dubrovakom podruju, osim onim to mi preostane od moje plae. Ostat u s tim knezom u njegovoj slubi dok bude upravljao Opinom, osim ako mi prestane davati plau koju mi je obeao. Svega u se ovoga, kako je reeno, u dobroj vjeri i bez himbe pridravati.

C
Priseem na sveta Boja evanelja da u u dobroj vjeri, bez himbe pomagati, podravati i savjetovati gospodina kneza dubrovakoga; jednako tako titit u grad Dubrovnik i, kako najbolje budem mogao, dat u savjet, potujui kneevu ast, a kad me taj gospodin knez zapita o neemu u Vijeu ili izvan Vijea, prihvatit u onaj prijedlog i dat u onaj savjet koji se meni uini boljim. Pa ako zamijenim tog kneza u upravljanju Opinom, bit u vezan u svemu i po svemu onom istom prisegom koju je poloio gospodin knez, i to u Veneciji pred gospodinom dudom i ovdje na zboru u Dubrovniku. I uvat u sve tajne koje mi gospodin knez bude zapovjedio uvati, sve dok me od toga ne oslobodi. I ne u pomagati prijatelju niti prijevarno koditi neprijatelju. Ne u pak uzimati ni doputati da se uzima mito da bi se nekomu pomoglo ili nakodilo. Ne u se baviti trgovinom na dubrovakom podruju, osim onim to mi preostane od moje plae. I s knezom u ostati u njegovoj slubi dok bude upravljao Opinom, osim ako mi prestane davati plau koju mi je obeao. Svega u se ovoga, kako je reeno, u dobroj vjeri i bez himbe pridravati.

127

LIBER SECUNDUS

III.
Sacramentum fidelitatis quod homines Ragusii faciunt domino duci Veneciarum et comiti Ragusii B
Iuro ad sancta Dei evangelia, bona fide sine fraude, fidelitatem ad dominum ducem Veneciarum et ad dominum comitem nostrum custodire eum in persona sua et in rebus et in omnibus racionibus sui comitatus, et adiuvare illum contra omnes homines qui maliciose voluerint ipsum offendere, et observabo ei fidelitatem dum steterit in regimine civitatis Ragusii et comitatus illius, salva fidelitate domini ducis ad honorem Veneciarum et salutem Ragusii. Et adiuvabo eum ad manutenendum bonum statum civitatis Ragusii et comitatus illius, et virtutem dabo ad omnes raciones et iusticias complendas. Et non ero in aliqua societate vel compania, nec per sacramentum, nec per fidanciam, nec per promissionem, nec per ullum ingenium, contra honorem domini ducis Veneciarum et contra honorem domini nostri comitis, et contra salutem Ragusii dum steterit in regimine civitatis eiusdem et sui comitatus; et si sum in supra dicto sacramento cum aquibus (sic) companiis, rumpam et non tenebo illud, nec aliud sacramentum vel promissionem in aliqua compania fecero; imo dabo operam rumpendi eam; et si scio factam aliquam companiam vel sciero faciendam, quam cicius potero manifestabo eam domino comiti. Et quando dominus comes pecierit a me consilium, dabo ei rectum et fidele, et veritatem dicam. Et raciones et iusticias et directum in omnibus que pertinent ad comunitatem Ragusii manutenebo. Et omnia que mihi dominus comes preceperit, observabo et promitto bona fide observare sine fraude; et si aliquis de ipsis iusticiis vel racionibus habet aliquid, manifestabo domini (sic) comiti; et si ego de ipsis habeo aliquid, quam cicius potero Comuni reddam et amplius non tollam. Et observabo pactum Veneciarum et dabo operam quod ab omnibus observetur.

128

KNJIGA DRUGA

III.
Prisega vjernosti koju Dubrovani polau gospodinu mletakom dudu i knezu dubrovakom B
Priseem na sveta Boja evanelja, u dobroj vjeri, bez himbe, na vjernost gospodinu mletakom dudu i naemu gospodinu knezu, da u tititi njega osobno i sve to je njegovo i prava njegova knetva; da u ga pomagati protiv svih koji bi ga zlobno htjeli uvrijediti, i ostat u mu vjeran dok bude upravljao gradom Dubrovnikom i njegovom kneevinom, potujui vjernost gospodinu dudu na ast Venecije i spas Dubrovnika. Pomagat u mu odravati blagostanje grada Dubrovnika i njegove kneevine, i trudit u se da se ostvare svi probitci i prava. I ne u biti ni u jednoj udruzi ili zavjerenikoj druini ni po prisezi ni po sveanoj obvezi, ni po obeanju, ni na bilo koji nain protiv asti gospodina mletakog duda, i protiv asti naega gospodina kneza, i protiv sigurnosti Dubrovnika, sve dok bude upravljao ovim gradom i njegovom kneevinom. A ako sam pod prije spomenutom prisegom u kakvoj zavjerenikoj druini, raskinut u je i ne u se nje pridravati, niti u kojoj drugoj zavjerenikoj druini poloiti prisegu ili obeanje; tovie, trudit u se da je razbijem ako doznam da neka zavjerenika druina ve postoji ili doznam da se ima osnovati, i otkrit u je gospodinu knezu im budem mogao. I kad gospodin knez zatrai od mene miljenje, dat u mu pravo i vjerno miljenje i rei mu istinu. I podravat u sve probitke i pravice i pravo u svemu to pripada Opini dubrovakoj. I sve to mi gospodin knez zapovjedi, potovat u i obeavam to u dobroj vjeri i bez himbe izvravati. A ako netko prisvoji neto od tih prava ili probitaka, prijavit u gospodinu knezu. A ako ja neto od toga dobijem, to prije budem mogao, vratit u Opini i vie ne u uzeti. I pridravat u se ugovora s Mlecima i truditi se da ga se svi pridravaju.

129

LIBER SECUNDUS

C Sacramentum fidelitatis quod homines faciunt comiti Ragusii

Iuro ad sancta Dei evangelia, bona fide sine fraude, fidelitatem ad dominum comitem nostrum, custodire eum in persona sua et in rebus et in omnibus rationibus sui comitatus, et adiuvare illum contra omnes homines qui maliciose voluerint ipsum offendere, et observabo ei fidelitatem dum steterit in regimine civitatis Ragusii et comitatus illius, salva fidelitate ad honorem et salutem Ragusii. Et adiuvabo eum ad manutenendum bonum statum civitatis Ragusii et comitatus illius, et virtutem dabo ad omnes rationes et iusticias complendas. Et non ero in aliqua societate vel compania, nec per sacramentum, nec per fidantiam, nec per promissionem, nec per ullum ingenium, contra honorem domini nostri comitis, et contra salutem Ragusii dum steterit in regimine civitatis eiusdem et sui comitatus; et si sum in supradicto sacramento cum aquibus (sic) compagniis, rumpam et non tenebo illud, nec aliud sacramentum vel promissionem in aliqua compagnia fecero; immo dabo operam rumpendi eam; et si scio factam aliquam compagniam vel sciero faciendam, quam citius potero manifestabo eam domino comiti. Et quando dominus comes pecierit a me consilium, dabo ei rectum et fidele, et veritatem dicam. Et rationes et iusticias et directum in omnibus que pertinent ad communitatem Ragusii manutenebo. Et omnia que mihi dominus comes preceperit, observabo et promitto bona fide observare sine fraude; et si aliquis de ipsis iusticiis vel rationibus habet aliquid, manifestabo domino comiti; et si ego de ipsis habeo aliquid, quam citius potero Communi reddam et amplius non tollam. Et observabo pactum et dabo operam quod ab omnibus observatur (sic).

IV.
Sacramentum iudicum B
Ego iudex Ragusii iuro ad sancta Dei evangelia quod omnia placita que ante me placitanda erunt, de quibus iudex extitero, iudicabo sine fraude, secundum consuetudinem civitatis Ragusii si sciero et sincerus fuero; et si nesciero consuetudinem, iudicabo sine fraude et malo ingenio, secundum meam bonam conscienciam. Et non accipiam precium nec accipi faciam pro placitis a me iudicandis; et si acceptum fuerit ab aliquo pro me, et ego sciero, faciam illud reddi bona fide sine fraude. Et si dominus comes noster vel qui erit in suo loco, vocaverit me pro facto civitatis, per se aut per suum nuncium, vel campanam Magni vel Parvi Conscilii (sic) audiero, ibo si non habuero iustum

130

KNJIGA DRUGA

C Prisega vjernosti koju ljudi polau dubrovakom knezu

Priseem na sveta Boja evanelja, u dobroj vjeri, bez himbe, na vjernost naemu gospodinu knezu, da u tititi njega osobno i sve to je njegovo i prava njegova knetva i da u ga pomagati protiv svih koji bi ga zlobno htjeli uvrijediti, i ostat u mu vjeran dok bude upravljao gradom Dubrovnikom i njegovom kneevinom, potujui vjernost na ast i spas Dubrovnika. Pomagat u mu odravati blagostanje grada Dubrovnika i njegove kneevine i trudit u se da se ostvare svi probitci i prava. I ne u biti ni u jednoj udruzi ili zavjerenikoj druini ni po prisezi ni po sveanoj obvezi, ni po obeanju ni na bilo koji nain protiv asti gospodina naega kneza i protiv sigurnosti Dubrovnika, sve dok bude upravljao Gradom i njegovom kneevinom. A ako jesam pod prije spomenutom prisegom u kakvoj zavjerenikoj druini, raskinut u je i ne u se nje pridravati, niti u kojoj drugoj zavjerenikoj druini poloiti prisegu ili obeanje; tovie, trudit u se da je razbijem. Ako doznam da neka zavjerenika druina ve postoji ili doznam da se ima osnovati, to prije budem mogao otkrit u je gospodinu knezu. I kad gospodin knez zatrai od mene miljenje, dat u mu pravo i vjerno miljenje i rei u istinu. Podravat u probitke, pravice i pravo u svemu to pripada Opini dubrovakoj. Sve to mi gospodin knez zapovjedi, potovat u i obeavam da u to u dobroj vjeri, bez himbe izvravati; ako netko prisvoji neto od tih prava ili probitaka, prijavit u gospodinu knezu. Ako ja neto od toga dobijem, to prije budem mogao, vratit u Opini i vie ne u uzeti, i pridravat u se ugovora i truditi se da ga se svi pridravaju.

IV.
Prisega sudaca B
Ja, sudac dubrovaki, priseem na sveta Boja evanelja da u sve postupke koji se budu vodili preda mnom, u kojima budem sudac, suditi bez himbe, prema obiaju grada Dubrovnika, ako budem znao i budem siguran. Ako ne budem znao obiaj, sudit u bez himbe i zle namisli po svojoj istoj savjesti. I ne u primiti nagradu, ni dati da se primi za postupke koje ja budem imao suditi, pa ako bi netko za mene primio, a ja za to doznao, pobrinut u se u dobroj vjeri i bez himbe da se to vrati. Ako me na gospodin knez, ili tko ga bude zamjenjivao, sam ili preko svoga glasnika, pozove za potrebu Grada, ili ako ujem zvono Velikog ili Malog vijea, poi u ne budem li opravdano sprijeen. I o svemu to

131

LIBER SECUNDUS

inpedimentum. Et de omnibus quibus predictus d. comes vel qui erit in eius loco, interogaverit me, dabo ei rectum consilium sine fraude; et si opus fuerit, dabo operam ut compleatur iusticia ad honorem comitis et pro salute civitatis. Et illud placitum quod idem dominus comes noster interdixerit mihi ut non teneam pro bono civitatis, non tenebo illud donec ipse preceperit ut teneam illud. Preterea non dabo sentenciam alicui civi a quinque yperperis supra, nisi de sua licencia, sine ipso comite, vel qui in eius loco fuerit. Et credencias quas dictus dominus comes vel ille qui in loco eius erit, dixerit mihi, tenebo secundum quod ipse dixerit mihi, bona fide sine fraude. Et cum quibus sociis ero in iudicio uno vel cum duobus vel tribus vel pluribus de placitis a me iudicandis, secundum quod dictum est, fraudulenter non differam iudicare si ero sincerus. Et si idem d. comes noster cum consilio iudicum et bonorum hominum et cum laudacione populi, invenerit novam consuetudionem, vel invente consuetudini aliquid adiunxerit vel minuerit, vel veterem mutaverit, omnino iudicabo secundum illam consuetudinem bona fide sine fraude. Et in facto de placitis si aliquid ego sciero pertinere predicto domino comiti, manifestabo ei racionem suam. Et cui data fuit occasio et per iusticiam exierit, nichil tollam ab ipso, et faciam ei fieri breve sentencie si pecierit, non recipiendo inde precium. Et donec ero iudex, bona fide sine fraude non ibo ad bibendum cum aliquo neque cum aliqua ullo modo per fraudem, nec eciam per ortos nec per tabernas. Hec omnia supradicta observabo a die Sancti Michaelis de septembri quod erit, Deo dante, unus annus bona fide sine fraude. Nec amicum iuvabo nec inimicum nocebo per fraudem, nisi de hiis predictis remanserit per predictum dominum comitem vel qui in eius loco fuerit. Et si aliquis vel aliqua conduceret aliquem vel aliquam coram me, qui vel que hoc tempore offenderit ita quod perdere debeat vitam vel membrum, per novam aut veterem consuetudinem bona fide iudicabo, secundum ipsius offensionem. Et ero fidelis domino duci Veneciarum usque dum vixero, et domino comiti nostro tenear fidelitatem observare, secundum modum capitularis sive fidelitatis, et pactum quod cum domino duce Venetiarum habemus, observabo et dabo operam quod ab omnibus observetur.

C
Ego iudex Ragusii iuro ad sancta Dei evangelia quod omnia placita que ante me placitanda erunt, de quibus iudex extitero, iudicabo sine fraude, secundum consuetudinem civitatis Ragusii si sciero et sincerus fuero; et si nesciero consuetudinem, iudicabo sine fraude et malo ingenio, secundum meam bonam conscientiam. Et non accipiam precium nec accipi faciam pro placitis a me iudicandis; et si acceptum fuerit ab aliquo pro me, et ego sciero, faciam illud reddi bona fide sine fraude. Et si dominus rector noster vel qui erit in suo loco, vocaverit me pro facto civitatis, per se aut per suum nuncium, vel per campanam Magni vel Parvi Consilii, audiero, ibo si non habuero iustum impedimentum. Et de omnibus quibus predictus dominus rector vel qui erit in eius loco, interrogaverit me, dabo ei rectum consilium sine fraude; et si opus fuerit, dabo operam ut compleatur iustitia ad honorem et pro salute civitatis. Et illud

132

KNJIGA DRUGA

me prije spomenuti gospodin knez, ili tko ga bude zamjenjivao, upita, dat u mu ispravan savjet bez himbe; bude li potrebno, trudit u se da se izvri pravda na ast kneza i sigurnost Grada. I onaj postupak koji mi isti na gospodin knez zabrani voditi za dobrobit Grada, ne u voditi dok mi on ne naredi da ga vodim. Osim toga, ne u izrei presudu iznad pet perpera vrijednosti nijednom graaninu bez samog kneza ili njegova zamjenika, osim s njegovim doputenjem. Tajne koje mi spomenuti gospodin knez, ili tko ga bude zamjenjivao, povjeri, drat u kako mi on ree, u dobroj vjeri, bez himbe. S drugim sucima s kojima budem sudio, s jednim, s dvojicom, trojicom ili s vie njih, u postupcima koje ja budem vodio, kako je reeno, budem li siguran, ne u himbeno odgaati presudu. I ako isti na gospodin knez na savjet sudaca i razboritih ljudi uz odobravanje puka uvede novi obiaj ili uvedenom obiaju neto doda ili oduzme, ili pak stari izmijeni, u svemu u suditi po tom obiaju u dobroj vjeri, bez himbe. I u pogledu postupaka, ako doznam da neto pripada prije spomenutom gospodinu knezu, oitovat u mu njegovo pravo. I komu bude dano sudsko sredstvo pa pravda bude na njegovoj strani, nita ne u uzeti i naredit u, ako zatrai, da mu se izda isprava o presudi, ne uzimajui za to naknadu. I dok budem sudac, u dobroj u vjeri i iskreno izbjegavati odlaenje na pie radi spletke s bilo kojim, s bilo kojom i na bilo koji nain, po vrtovima ili po krmama. Sve ovo naznaeno izvravat u u dobroj vjeri, bez himbe, od Miholjdana u rujnu, to e biti, ako Bog da, godinu dana. Niti u prijevarno prijatelju pomagati ni neprijatelju koditi, osim ako o prije reenome drukije ne odredi gospodin knez ili tko ga bude zamjenjivao. A ako bi koji mukarac ili ena preda me priveli neke koji bi u to vrijeme poinili takvo zlodjelo da bi se morali kazniti smru ili sakaenjem, sudit u u dobroj vjeri po novom ili starom obiaju, prema poinjenom zlodjelu. I bit u vjeran gospodinu dudu mletakom dok budem iv, i obvezan sam na vjernost gospodinu naem knezu prema odredbama kapitulara ili prisezi vjernosti, i pridravat u se ugovora koji imamo s gospodinom mletakim dudom, i trudit u se da ga se svi pridravaju.

C
Ja, sudac dubrovaki, priseem na sveta Boja evanelja da u sve postupke koji se budu vodili preda mnom, u kojima budem sudac, suditi bez himbe, prema obiaju grada Dubrovnika, ako budem znao i budem siguran. A ako ne budem znao obiaje, sudit u bez himbe i zle primisli po svojoj istoj savjesti. Ne u primiti ni dati primiti nagradu za postupke koje ja budem imao suditi, i ako bi netko za mene primio, a ja za to doznam, pobrinut u se u dobroj vjeri, bez himbe, da se to vrati. A ako me na gospodin knez (rektor), ili tko ga bude zamjenjivao, sam ili preko svoga glasnika pozove za stvar Grada, ili ako budem uo zvono Velikog ili Malog vijea, poi u ne budem li opravdano sprijeen. I o svemu to me spomenuti gospodin knez, ili tko ga bude zamjenjivao, upita, dat u mu ispravan savjet bez himbe, i bude li potrebno, trudit u se da se izvri pravda na ast i za sigurnost Grada. A onaj postupak koji mi gospodin na knez

133

LIBER SECUNDUS

placitum quod idem dominus rector noster interdixerit mihi ut non teneam pro bono civitatis, non tenebo illud donec ipse preceperit ut teneam illud. Et credencias quas dictus dominus rector vel ille qui in loco eius erit dixerit mihi, tenebo secundum quod ipse dixerit mihi, bona fide sine fraude, et cum quibus sociis ero in iuditio, vel cum duobus vel tribus vel pluribus, de placitis a me iudicandis, secundum quod dictum est, fraudulenter non differam iudicare si ero sincerus. Et si idem dominus rector noster cum consilio invenerit novam consuetudinem, vel invente consuetudini aliquid adiunxerit vel minuerit, vel veterem mutaverit, omnino iudicabo secundum illam consuetudinem bona fide sine fraude. Et hec omnia supradicta observabo a die Sancti Michaelis de setembri quod erit, Deo danti (sic), unus annus bona fide sine fraude. Nec amicum iuvabo, nec inimicum nocebo per fraudem, nisi de hiis predictis remanserit per predictum dominum rectorem vel qui in eius loco fuerit. Et si aliquis vel aliqua conduceret aliquem vel aliquam coram me, qui vel que hoc tempore offenderit ita quod perdere debeat vitam vel membrum, per novam aut veterem consuetudinem bona fide iudicabo, secundum ipsius offensionem.

V.
Sacramentum consciliariorum Minoris et Maioris Consilii B
Iuro ego consiliarius Ragusii ad sancta Dei evangelia bona fide sine fraude et malo ingenio, venire et dare rectum consilium secundum meam conscienciam, quocienscumque dominus comes1 noster vel ille qui in eius loco fuerit, me per sonitum campane vel per nuncium vocaverit, ad honorem predicti domini nostri ducis2 et domini nostri comitis vel illius qui in eius loco erit, et salutis nostre patrie; nec amicum iuvabo nec inimicum nocebo per fraudem. Et pecuniam non accipiam nec accipere faciam per fraudem. Et studiosus ero manutenere raciones dicti comitis et Comunis civitatis nostre, et cogitabo et tractabo salvamentum et honorem terre nostre. Et conscilium mihi datum in mandatis occultare per comitem vel qui in eius loco fuerit, occultabo; et dabo forcium predicto domino comiti vel ei qui in eius loco fuerit quando me pecierit ad complendam iusticiam; et dabo operam et adiutorium et consilium ad illam partem que inventa fuerit a predicto domino comite et maiore parte Consilii, ut compleatur ad effectum, nisi remanserit et revocata fuerit per dictum dominum comitem et maiorem partem Consilii. Et si dominus comes noster cum Consilio iudicum et bonorum hominum cum laudacione populi invenerit3 novam consuetudinem, vel invente consuetudini aliquid adiunxerit vel minuerit, vel veterem mutaverit, dabo operam ducere ad effectum. Hec omnia observabo a modo usque ad Sanctum Michaelem de septembri4, et inde usque ad annum completum bona fide sine fraude, nisi remanserit per predictum nostrum comitem. Et si ivero in viagium

134

KNJIGA DRUGA

zabrani voditi radi dobrobiti Grada, ne u voditi dok mi ne naredi da ga vodim. Tajne koje mi spomenuti gospodin knez ili onaj tko ga bude zamjenjivao povjeri, drat u kako mi on ree, u dobroj vjeri, bez himbe. S drugim sucima s kojima budem sudio, s dvojicom, trojicom ili vie njih, u postupcima koje ja budem vodio, kako je reeno, ako budem siguran, neu prijevarno odgaati presudu. A ako isti na gospodin knez s Vijeem uvede novi obiaj, ili uvedenom obiaju neto doda, oduzme ili pak stari izmijeni, posve u suditi po tom obiaju, u dobroj vjeri, bez himbe. I sve ovo naznaeno obavljat u u dobroj vjeri, bez himbe, od Miholjdana u rujnu, to e, ako Bog da, biti godinu dana. Niti u prijevarno prijatelju pomagati ni neprijatelju koditi, osim ako o prije reenome drukije ne odredi gospodin knez ili tko ga bude zamjenjivao. Ako bi koji mukarac ili ena priveli preda me neke koji bi u to vrijeme poinili takvo zlodjelo da bi se morali kazniti smru ili sakaenjem, sudit u u dobroj vjeri po novom ili starom obiaju prema poinjenome zlodjelu.

V.
Prisega vijenika Malog i Velikog vijea B
a, vijenik dubrovaki, priseem na sveta Boja evanelja da u u dobroj vjeri, bez himbe i zle namisli doi i dati ispravan savjet po svojoj savjesti kad god me na gospodin knez, ili tko ga bude zamjenjivao, pozove zvonom ili po glasniku na ast prije reenog naega gospodina duda i naega gospodina kneza, ili onoga koji ga bude zamjenjivao, i na spas nae domovine, i ne u prijevarno prijatelju pomagati ni neprijatelju koditi. I ne u primiti ni prijevarno dopustiti da se primi novac. Predano u nastojati uvati prava kneza i Opine naega grada i mislit u i raditi oko spasa i asti nae zemlje. I odluku koju mi knez, ili tko ga bude zamjenjivao, naredi drati u tajnosti, drat u u tajnosti, i dat u potporu spomenutom knezu ili njegovu zamjeniku kad zatrai da izvrim pravdu. Podrat u, pomoi i prihvatiti ostvarenje odluke koju donese prije spomenuti gospodin knez i veina u Vijeu, osim ako od nje odustanu ili je opozovu prije reeni gospodin knez i veina u Vijeu. A ako na gospodin knez s vijeem sudaca i razboritih ljudi uz odobravanje puka uvede novi obiaj ili uvedenom obiaju togod doda ili oduzme, ili stari izmijeni, trudit u se da se to provede u djelo. Sve u ovo obavljati odsad do Miholjdana u rujnu, i od tada punu godinu dana, u dobroj vjeri, bez himbe, osim ako prije spomenuti na knez drukije odredi. A ako bih prije toga roka otiao na putovanje, u svemu sam i po

135

LIBER SECUNDUS

ante predictum terminum, in omnibus et per omnia tenear ut supra dictum est. Et fidelis ero domino duci Veneciarum usque dum vixero, et ad dominum comitem nostrum tenear fidelitatem observare secundum modum capitularis per Communitatem Ragusii sibi iuratum, et pactum Veneciarum observabo et dabo operam quod ab omnibus observetur.

C Sacramentum consiliariorum Minoris et Maioris Consilii

Iuro ego consiliarius Ragusii ad sancta Dei evangelia quod, quotienscunque venero ad consilia bona fide sine fraude et malo ingenio dabo bonum et rectum consilium secundum meam conscientiam1, ad honorem domini rectoris vel illius qui in eius loco erit et salutis nostre patrie; nec amicum iuvabo nec inimicum nocebo per fraudem. Et pecuniam non accipiam nec accipere faciam pro fraude. Et studiosus ero manutenere rationes dicti rectoris et Comunis civitatis nostre, et cogitabo et tractabo salvamentum et honorem nostre terre. Et consilium mihi datum in mandatis occultare per rectorem vel qui in eius loco fuerit, occultabo; et dabo fortium predicto domino rectori vel ei qui in eius loco fuerit quando a me pecierit ad complendam iusticiam; et dabo operam et adiutorium et consilium ad illam partem que inventa fuerit a predicto domino rectore et maiori parte Consilii, ut compleatur ad effectum, nisi remanserit et revocata fuerit per dictum dominum rectorem et maiorem partem Consilii. Et si dominus rector noster cum Consilio invenerit novam consuetudinem, vel invente consuetudini aliquid adiunxerit vel minuerit, vel veterem mutaverit, dabo operam ducere ad effectum. Hec omnia observabo a modo usque ad unum annum completum bona fide sine fraude, nisi remanserit per predictum nostrum rectorem.

VI.
Sacramentum advocatorum qui placitant coram domino comite et eius iudicibus B
Ego advocator Ragusii iuro ad sancta Dei evangelia bona fide sine fraude et malo ingenio advocare et placitare secundum usum nostre civitatis, per eos qui me in advocatorem clamaverint; et nec amicum iuvabo nec inimicum nocebo per fraudem; excepto quod non advocabo supra fratrem, cognatum, consobrinum germanum, generum, vel nepotem, filium fratris vel sororis mee. Et non accipiam munera fraudulenter nec accipere faciam nisi unum denarium crossum per placitum. Et quando dominus noster comes vel ille qui in eius loco fuerit,

136

KNJIGA DRUGA

svemu obvezan kako je prije reeno. Bit u vjeran gospodinu mletakom dudu dok budem iv i obvezan sam na vjernost naemu gospodinu knezu prema kapitularu na koji je njemu prisegla Opina dubrovaka, i pridravat u se ugovora s Mlecima i trudit u se da ga se svi pridravaju.

C
Ja, vijenik dubrovaki, priseem na sveta Boja evanelja da u, koliko god puta doem u Vijee, u dobroj vjeri, bez himbe i zle namisli, dati dobar i ispravan savjet po svojoj savjesti na ast gospodina kneza, ili onoga koji ga bude zamjenjivao, i na spas nae domovine. I ne u prijevarno prijatelju pomagati ni neprijatelju koditi. I ne u primiti ni himbeno dopustiti da se prima novac. I predano u nastojati uvati prava kneza i Opine naega grada, i mislit u i raditi oko ugleda i asti nae zemlje. I odluku koju mi knez, ili tko ga bude zamjenjivao, naredi drati u tajnosti, drat u u tajnosti, i dat u potporu spomenutom knezu ili njegovu zamjeniku kad zatrai da izvrim pravdu. Podrat u, pomoi i prihvatiti ostvarenje odluke koju donese prije spomenuti gospodin knez i veina u Vijeu, osim ako od nje odustanu ili je opozovu prije reeni gospodin knez i veina u Vijeu. A ako bi na gospodin knez uveo novi obiaj ili uvedenom obiaju neto dodao ili oduzeo, ili bi stari izmijenio, trudit u se da se to provede u djelo. Sve u ovo obavljati odsad do pune godine dana, u dobroj vjeri, bez himbe, osim ako prije reeni na knez drukije odredi.

VI.
Prisega odvjetnika koji vode parnice pred gospodinom knezom i njegovim sucima B
Ja, odvjetnik dubrovaki, priseem na sveta Boja evanelja da u u dobroj vjeri, bez himbe i zle namisli, zastupati i predstavljati u postupcima, prema obiaju naega grada, one koji me pozovu za odvjetnika, i ne u prijevarno pomagati prijatelju ni koditi neprijatelju, niti u zastupati brata, urjaka, roaka, zeta ili neaka, bratova ili sestrina sina. I ne u prijevarno primati ni dopustiti da se prime darovi, osim jednoga groa po postupku. I kad me na gospodin knez, ili onaj koji ga bude zamjenjivao, pozove po glasniku ili zvonom Velikog vijea,

137

LIBER SECUNDUS

vocaverit me per nuncium vel campanam Magni Consilii, veniam si iustum impedimentum non habuero, et cum venero dabo rectum consilium ad honorem dicti domini nostri ducis et domini comitis nostri predicti vel qui in loco eius fuerit, et ad salutem nostre patrie; et dabo adiutorium dicto domino comiti aut illi qui in loco eius fuerit, ad complendam iusticiam. Et si dictus comes noster cum Consilio iudicum et bonorum hominum et cum laudacione populi invenerint novam consuetudinem, vel invente consuetudini aliquid adiunxerit vel minuerit, vel veterem mutaverit, dabo operam ducere ad effectum; et si secretum mihi per dominum comitem vel qui in loco eius fuerit, iniunctum fuerit, occultabo, et omnes raciones domini comitis nostri manutenebo et dicam ipsas ei. Et si ipse dominus comes ante preceperit mihi advocare pro facto Comunis super aliam partem, advocabo pro Comuni bona fide. Et non dabo consilium alicui pro quo placitavero ut faciat malum sacramentum, neque introducat falsum testimonium, neque committat aliquam fraudem ullo modo. Hec omnia observabo a modo usque ad Sanctum Michaelem de septembri, et inde usque ad unum annum completum bona fide sine fraude. Et fidelis ero domino duci Veneciarum usque dum vixero, et ad dominum comitem nostrum tenear fidelitatem observare secundum modum capitularis per Comunitatem Ragusii sibi iuratum; et pactum Veneciarum observabo, et operam dabo quod ab omnibus observetur. Addimus eciam quod nullo modo seu ingenio recipere possint nec debeant aliquid ab aliquo vel aliqua, qui vel que haberet placitum coram iudicibus, preter quam dictum crossum nec eciam cum eisdem comedere seu bibere.

C
Ego advocator Ragusii iuro ad sancta Dei evangelia bona fide sine fraude et malo ingenio advocare et placitare secundum usum nostre civitatis, per eos qui me in advocatorem clamaverint; et nec amicum iuvabo nec inimicum nocebo per fraudem; excepto quod non advocabo supra fratrem, cognatum, consobrinum germanum, generum, vel nepotem, filium fratris vel sororis mee. Et non accipiam munera fraudulenter nec accipere faciam nisi unum denarium grossum per placitum. Et quando dominus noster comes vel ille qui in eius loco fuerit, vocaverit me per nuntium vel campanam Magni Consilii, veniam si iustum impedimentum non habuero, et cum venero dabo rectum consilium ad honorem dicti domini comitis vel qui in eius loco fuerit, et ad salutem nostre patrie; et dabo adiutorium dicto domino comiti aut illi qui in loco eius fuerit, ad complendam iusticiam. Et si dictus dominus comes noster cum Consilio iudicum invenerit novam consuetudinem, vel in vetere consuetudini aliquid adiunxerit vel minuerit, dabo operam ducere ad effectum; et si secretum mihi per dominum comitem vel qui in loco eius fuerit, iniunctum fuerit, occultabo, et omnes rationes domini comitis nostri manutenebo et dicam ipsas ei. Et si ipse d. comes ante preceperit mihi advocare pro facto Comunis super aliam partem advocabo pro Comuni bona fide. Et non dabo consilium alicui pro quo placitavero ut faciat malum sacramentum neque introducat falsum testimonium neque committat

138

KNJIGA DRUGA

doi u ako ne budem opravdano sprijeen, i kad doem, dat u ispravan savjet na ast gospodina naega duda i gospodina naeg kneza, ili onoga tko ga bude zamjenjivao, i na dobrobit nae domovine. Pruit u pomo reenom gospodinu knezu, ili onome tko ga bude zamjenjivao, da se izvri pravda. A ako dotini na knez s vijeem sudaca i razboritih ljudi i uz odobravanje puka uvede novi obiaj ili uvedenom obiaju togod doda ili oduzme, ili pak stari izmijeni, trudit u se da se to provede u djelo. A ako mi gospodin knez, ili tko ga bude zamjenjivao, naredi da drim tajnu, drat u je. I uvat u sva prava gospodina kneza i priopit u mu ih. A ako mi sam gospodin knez prethodno naredi da zastupam Opinu protiv druge stranke, zastupat u je u dobroj vjeri. I nikomu koga budem zastupao u postupku ne u savjetovati da lano prisegne, ni da dovede lanog svjedoka, ni da izvri, na bilo koji nain, kakvu prijevaru. Sve u to izvravati odsad do Miholjdana u rujnu i od tada punu godinu dana, u dobroj vjeri, bez himbe. I bit u vjeran gospodinu mletakom dudu dok budem iv, i obvezan sam na vjernost gospodinu naemu knezu prema kapitularu na koji mu je prisegla Opina dubrovaka; pridravat u se ugovora s Mlecima i truditi se da ga se svi pridravaju. Dodajemo, isto tako, da nikakvim nainom ni uz bilo kakvu izliku ne mogu niti smiju ita primiti od onih to imaju postupak pred sucima, osim spomenutoga groa, niti pak smiju s njima jesti ili piti.

C
a, odvjetnik dubrovaki, priseem na sveta Boja evanelja da u u dobroj vjeri, bez himbe i zle namisli, zastupati i predstavljati u postupcima, prema obiaju naega grada, one koji me pozovu za odvjetnika. Ne u prijevarno pomagati prijatelju ni koditi neprijatelju, niti u zastupati brata, urjaka, roaka, zeta ili neaka, bratova ili sestrina sina. I ne u himbeno primiti ni dopustiti da se prime darovi, osim jednoga groa po postupku. I kad me na gospodin knez, ili onaj koji ga bude zamjenjivao, pozove po glasniku ili zvonu Velikog vijea, doi u ako ne budem opravdano sprijeen, i kad doem, dat u ispravan savjet na ast gospodina kneza, ili onoga tko ga bude zamjenjivao, i na dobrobit nae domovine, i pruit u pomo spomenutom gospodinu knezu, ili onomu tko ga bude zamjenjivao, da se izvri pravda. Pa ako reeni na gospodin knez s vijeem sudaca uvede novi obiaj, ili starom obiaju togod dodaju ili oduzmu, trudit u se da se to provede u djelo. A ako mi gospodin knez, ili tko ga bude zamjenjivao, naredi da drim tajnu, drat u je i uvat u sva prava gospodina naega kneza i priopit u mu ih. I ako mi gospodin knez prethodno naredi da zastupam Opinu protiv druge stranke, zastupat u Opinu u dobroj vjeri. Nikome koga budem zastupao u postupku ne u savjetovati da lano prisegne ni da dovede lanog svjedoka, ni da izvri na bilo koji nain kakvu

139

LIBER SECUNDUS

aliquam fraudem ullo modo. Hec servabo a modo usque ad Sanctum Michaelem de septembri, et inde usque ad unum annum completum bona fide sine fraude. Addimus etiam quod nullo modo seu ingenio recipere possint nec habere aliquid ab aliquo vel aliqua, qui vel que haberet placitum coram iudicibus, preter quam dictum grossum nec etiam cum eisdem comedere seu bibere.

VII.
Sacramentum advocatorum qui antepositi sunt ad inquirendum et placitandum omnes raciones1 Comunis
Iuro ad sancta Dei evangelia quod bona fide sine fraude studiosus ero ad inquirendum omnes raciones2 Comunis3 ab uno denario crosso4 superius ab omnibus ubi sciero eas esse; et si habuero de Comune a denario crosso5 supra, d. comiti vel dicto Comuni reddam incontinenti, et illi qui habuerint et incontinenti noluerint Comuni reddere, quam cito potero d. comiti nostro dicam. Et tenebor similiter manifestare dicto Comuni, si sciero, ne aliquid seu aliqua teneat6 de possessionibus Comunis in civitate vel extra, prope vel longe, noviter aut longo tempore; et non tantum predicta manifestabo, set etiam studiose placitabo et operam dabo ut in Comune revertantur, vel quod sint ad voluntatem et mercedem d. comitis et sui Consilii; similiter si aliquis se obligavit cum cartis et sine cartis Comuni nostro, d. comiti manifestabo et ad eius voluntatem placitabo eos. Millesimo CCCX7, indicione octava, die XXII februarii, per d. Bartholomeum Gradonicum8, comitem Ragusii9, et per Minus et Maius Consilium declaratum fuit hoc statutum, quod advocatores Comunis habeant partem suam statim de condempnacionibus10 quas plaidabunt, que fuerint sentenciate11, que exigi debebunt et de quibus date fuerint bone12 plaarie13; de contumacibus nichil habere debent. Et de hiis omnibus que ex meo opere vel socii mei Comune nostrum recuperaverit, sive denarios sive aliquod mobile, habere debemus quadragessimum pro nostro studio et labore. Et similiter studiosus ero manifestare et recuperare omnes raciones14 quas sciero pertinere ad d. comitem; et quando d. comes vel qui in loco eius fuerit, fecerit me vocare ad Magnum Consilium, vel audiero Maioris Consili campanam, quam cicius15 potero veniam. Hec omnia observabo a modo usque ad s. Michaelem de septembri, et inde usque ad unum annum completum bona fide sina fraude. Et si d. comes cum16 Consilio et populo adiunxerit mihi vel minuerit aliquid, omnia tenebor ducere ad effectum. Et fidelis ero d. duci Veneciarum usque dum vixero, et ad d. comitem nostrum tenear fidelitatem observare secundum modum capitularis per Comunitatem Ragusii sibi iuratum; et pactum Veneciarum observabo et operam dabo quod ab omnibus observetur17.

140

KNJIGA DRUGA

prijevaru. Sve u to izvravati od sada do Miholjdana u rujnu i od tada punu godinu dana, u dobroj vjeri, bez himbe. Dodajemo takoer da nikakvim nainom ni uz bilo kakvu izliku ne mogu niti smiju ita primiti od onih koji imaju postupak pred sucima, osim spomenutoga groa, niti pak smiju s njima jesti ili piti.

VII.
Prisega odvjetnika koji su postavljeni da potrauju i pokreu parnice o svim opinskim prihodima
Priseem na sveta Boja evanelja da u u dobroj vjeri, bez himbe, predano potraivati sve opinske prihode od jednoga groa navie od svih kod kojih doznam da se nalaze, a ako od opinskoga dobijem vie od groa, odmah u vratiti gospodinu knezu ili spomenutoj Opini, a one koji dobiju, i ne budu htjeli odmah vratiti Opini, prijavit u naemu gospodinu knezu im budem mogao. Jednako tako, bit u duan prijaviti naoj Opini doznam li da netko ili neka dri neto od opinskih posjeda u Gradu ili izvan njega, u blioj ili daljoj okolici, odskora ili odavna. I ne samo da u prije spomenuto prijaviti nego u takoer odmah pokretati parnice i truditi se da se to vrati Opini, ili da bude na volju i na raspolaganje gospodinu knezu i njegovu Vijeu. Isto tako, ako se netko obvee, s ispravom ili bez nje, naoj Opini, prijavit u gospodinu knezu i po njegovoj volji pokrenut u parnicu protiv takvih. Godine 1310., osme indikcije, dana 22. veljae, gospodin Bartolomej Gradenigo, knez dubrovaki, te Malo i Veliko vijee proglasili su ovu odredbu da opinski odvjetnici dobiju odmah svoj dio od osuda u parnicama koje su pokrenuli a koje su presuene, spremne za ovrhu i u kojima su bila dana jamstva. Od onih koji se oglue na sudski poziv, ne dobivaju nita. Od svega ovoga to naa Opina stekne mojim i moga druga radom, bilo novac ili neku pokretninu, trebamo za svoj trud i posao dobiti etrdesetinu. Jednako tako, predano u nastojati prijaviti i utjerati sva prava za koja doznam da pripadaju gospodinu knezu. I kada me gospodin knez, ili tko ga bude zamjenjivao, dade pozvati u Veliko vijee, ili kad ujem zvono Velikog vijea, doi u to prije budem mogao. Sve u to izvravati odsad do Miholjdana u rujnu i od tada punu godinu dana, poteno, bez himbe. A ako gospodin knez s Vijeem i pukom ovome neto doda ili oduzme, sve u biti obvezan provesti u djelo. (Samo u B:) I dok sam iv, bit u vjeran gospodinu mletakom dudu a naemu sam gospodinu knezu obvezan na vjernost prema kapitularu na koji mu je prisegla Opina dubrovaka, i pridravat u se ugovora s Mlecima i truditi se da ga se svi pridravaju.

141

LIBER SECUNDUS

VIII.
Sacramentum illorum1 qui sunt supra salem2 ad comparandum eum pro Comuni
Iuro ad evangelia sancta Dei quod bona fide sine fraude ero studiosus super facto salis ad comparandum eum ad utilitatem Comunis Ragusii, et studiosus ero ad inquirendum si aliquis fecerit contra hoc3 ordinamentum salis, et si aliquem contra4 hoc invenero facientem, quam cicius5 potero d. comiti manifestabo. Et tollam sacramentum nauclerio de omnibus lignis que venerint in portum Ragusii cum sale, vel studebo quod comes ei tollat consuetum sacramentum de facto salis, et totum salem quem comparabo ero studiosus dare eum camerario qui vendit salem pro Comuni. Et quando vocatus fuero ad Consilium per campanam Magni Consilii, veniam, et tenebor bona fide sine fraude dare rectum consilium sicut alii consiliarii tenentur. Et ea que d. comes cum iudicibus, Consilio et populo invenerit aliquid crescere vel minuere, observabo. Et rectam ac puram racionem6 faciam in omnibus et per omnia, tam de introitu, quam de exitu, comiti nostro vel cui mihi ordinaverit, quocienscumque ipse voluerit. Hec omnia attendam bona fide sine fraude, a modo usque ad S. Michaelem de septembri, et inde usque ad unum annum completum. Et fidelis ero d. duci Veneciarum dum vixero, et ad d. comitem nostrum tenear fidelitatem observare secundum modum capitularis per Comunitatem Ragusii sibi iuratum.7

IX.
Sacramentum illorum qui sunt antepositi ad vendendum salem pro Comuni
Iuro ad sancta Dei evangelia quod, bona fide sine fraude et malo ingenio, ero studiosus super facto salis ad vendendum eum ad utilitatem Comunis Ragusii, et studiosus ero ad inquirendum si quis fecerit contra hoc ordinamentum salis, et si aliquem contra hoc invenero facientem, quam cicius1 potero d. comiti manifestabo. Et omnes denarios de introitu salis bona fide salvabo, et ubi preceperit eos d. comes dare cum tribus consiliariis vel inde supra, dabo, et a decem yperperis inferius, dabo ubi ipse mihi preceperit. Et de tota pecunia que pro hoc officio2 ad manus meas pervenerit, non fecero inde aliquam meam utilitatem nec de ipsa alicui comodabo, sed per se ipsam tenebo ad faciendum utilitates pro quibus antepositus sum. Et quando vocatus fuero ad Consilium per campanam Magni Consilii, veniam, et tenebor bona fide dare rectum consilium sicut alii consiliarii tenentur; et que d. comes cum iudicibus, Consilio et populo invenerit aliquid crescere vel minuere, observabo, et rectum (sic) ac puram racionem3 faciam in omnibus et per omnia tam de introitu, quam de exitu salis d. comiti vel cui4 ei placuerit cum eo esse, quocienscumque ipse comes inde mihi

142

KNJIGA DRUGA

VIII.
Prisega onih koji su zadueni da nabavljaju sol za Opinu
Priseem na sveta Boja evanelja da u poteno, bez himbe, biti predan u poslu oko nabave soli na korist Opine dubrovake, i predano u istraivati nije li tko prekrio ovu odredbu o soli, pa ako naem nekoga da je kri, prijavit u gospodinu knezu to prije budem mogao. I uzet u prisegu od nokjera svih plovila koja uplove u dubrovaku luku sa soli ili u se pobrinuti da knez od njih primi uobiajenu prisegu o soli. Svu pak sol koju budem nabavio, predano u nastojati dati komorniku koji prodaje sol u ime Opine. A kada budem pozvan u Vijee zvonom Velikog vijea, doi u i bit u obvezan u dobroj vjeri, bez himbe, dati ispravan savjet kao to su duni ostali vijenici. Izvravat u ono to gospodin knez sa sucima, Vijeem i pukom nae prikladnim ovome dodati ili oduzeti. I poloit u toan i ist raun o svemu i za sve, kako o prihodu, tako i o rashodu, naem gospodinu knezu ili komu mi naredi, koliko god puta bude htio. Sve u to izvravati poteno, bez himbe, odsad do Miholjdana u rujnu i od tada punu godinu dana. I dok sam iv, bit u vjeran gospodinu mletakom dudu a naem sam gospodinu knezu obvezan na vjernost prema kapitularu na koji mu je prisegla Opina dubrovaka.

IX.
Prisega onih koji su postavljeni da prodaju sol za Opinu
riseem na sveta Boja evanelja da u u dobroj vjeri, bez himbe i zle namisli, biti predan u poslu oko prodaje soli na korist Opine dubrovake i predano u istraivati nije li tko prekrio ovu odredbu o soli, pa ako naem nekoga da je prekrio, prijavit u gospodinu knezu to prije budem mogao. I sav novac od prihoda soli poteno u uvati, a svaki iznos vei od deset perpera predat u ondje gdje mi naredi gospodin knez s trojicom ili vie vijenika, a od deset perpera manje predat u gdje mi on sam naredi. I od svega novca koji mi u ovoj slubi doe u ruke, ne u nita upotrijebiti u svoju korist, niti u od njega ikomu pozajmljivati, nego u ga zasebno drati da bi koristio za one namjene radi kojih sam postavljen. A kada budem pozvan u Vijee zvonom Velikog vijea, doi u i bit u obvezan poteno dati ispravan savjet kao to su duni i ostali vijenici. I to gospodin knez sa sucima, Vijeem i pukom nae prikladnim ovome dodati ili oduzeti, potovat u. I poloit u toan i ist raun u svemu i za sve, kako o prihodu, tako i o rashodu, od soli naem gospodinu knezu ili onomu koga on odabere za pomonika, koliko god me puta sam knez

143

LIBER SECUNDUS

dederit noticiam. Hec omnia attendam bona fide sine fraude a modo usque ad s. Michaelem de septembri, et inde ad unum annum completum. Et fidelis ero d. duci Veneciarum dum vixero, et ad d. comitem nostrum tenear fidelitatem observare secundum modum capitularis per Comunitatem Ragusii sibi iuratum; et pactum Veneciarum observabo et operam dabo quod ab omnibus observetur5.

X.
Sacramentum custodium (sic) noctis
Iuro ad evangelia sancta Dei bona fide sine fraude custodire civitatem nostram et galeas et burgum, et nec amicum iuvabo1 nec inimicum nocebo per fraudem. Et si aliquam tabernam post sonitum tercie campane apertam invenero, dabit yperperum unum, et in mane cito manifestabo d. comiti; et si aliquem invenero cum armis, queram arma, que si non dederit, dicam d. comiti et dabit yperperos quinque2 et arma. Et si aliquem invenero sine lumine et sine armis, dabit yperperum unum; et si latronem invenero, ad meum posse ipsum capiam et salvabo et dabo eum d. comiti; et si invenero in eo furtum, accipiam ipsum et dabo3 d. comiti, et si cognovero eum, dicam comiti. Et si aliquis socius meus fecerit aliquod malum vel aliquam4 fraudem, cito manifestabo eum d. comiti. Et vinum5 quod non solverit dacium, si potero, aprehendam illud et tollam ipsum; et eciam9 saumerios et homines qui vinum adduxerint6 aprehendam et tenebo illos et in mane dicam d. comiti, et medietatem de illo vino habebo. Et omnia victualia que in nocte vel in die portaverit aliquis homo contra ordinem, aprehendam illa victualia et hominem qui ea portaverit, et adducam7 d. comiti illum, et dabit unum yperperum; et de illis victualibus habebo medietatem, et de yperpero habebo quartam de yperpero. Et si videro aut certe intellexero quod aliquis vel aliqua vendat panes, dicam d. comiti, et illud quod d. comes mihi adiunxerit vel minuerit, observabo; et si aliquem sciero vendere in domo victualia, dicam d. comiti. Et de isto banno habebo quartam partem. Hec omnia attendam bona fide sine fraude. Et fidelis ero d. duci Veneciarum dum vixero, et ad d. comitem nostrum tenear fidelitatem observare secundum modum capitularis per Comunitatem Ragusii sibi iuratum; et pactum Veneciarum observabo, et operam dabo quod ab omnibus observetur8. Et eciam9 si vinum de foris adductum videro, dicam d. comiti; et si aliquam rem videro que sit contra honorem d. comitis et Comunis Ragusii, quam cicius10 potero d. comiti manifestabo, et dabo operam efficaciter inde facere iusticiam.

144

KNJIGA DRUGA

o tome obavijesti. Sve u to izvravati poteno, bez himbe, odsada do Miholjdana u rujnu i od tada punu godinu dana. I dok sam iv, bit u vjeran gospodinu mletakom dudu a naemu sam gospodinu knezu obvezan na vjernost prema kapitularu na koji mu je prisegla Opina dubrovaka. I pridravat u se ugovora s Mlecima i truditi se da ga se svi pridravaju. (Samo u C: Na ast nepodijeljenoga Trojstva i blaenoga Vlaha, naega zatitnika, i za napredak i dobrobit Dubrovnika.)

X.
Prisega nonih uvara
Priseem na sveta Boja evanelja da u u dobroj vjeri, bez himbe, uvati na grad, galije i predgrae i ne u prijevarno pomagati prijatelju ni koditi neprijatelju. Naem li koju krmu otvorenu nakon treeg zvona, platit e jedan perper i rano ujutro prijavit u gospodinu knezu, a ako zateknem nekoga s orujem, zatrait u oruje, a ako ga ne preda, prijavit u gospodinu knezu, pa e platiti pet perpera i predati oruje. A ako zateknem koga bez svjetiljke i bez oruja, platit e jedan perper. A ako zateknem lupea, uhvatit u ga budem li mogao, zadrati i predati gospodinu knezu; ako u njega naem ukradeno, to u oduzeti i predati gospodinu knezu, a ako ga prepoznam, prijavit u knezu. Poini li kakvo nedjelo ili prijevaru koji moj drug, odmah u ga prijaviti gospodinu knezu. I vino za koje ne bude plaen porez, ako budem mogao, zaplijenit u i oduzeti. Nadalje, uzaptit u tovarnu stoku i uhititi ljude koji dovezu vino i zadrat u ih, a ujutro u obavijestiti gospodina kneza, te u od toga vina dobiti polovicu. I zadrat u sve namirnice koje netko danju ili nou protupropisno donese, a i ovjeka koji ih donese, i privest u ga gospodinu knezu, i platit e jedan perper; od tih namirnica dobit u polovicu, a od perpera pripast e mi etvrtina. Ako opazim ili pouzdano doznam da netko prodaje kruh, prijavit u gospodinu knezu, a ono to mi gospodin knez doda ili umanji, potovat u. A ako doznam da netko doma prodaje namirnice, prijavit u to gospodinu knezu i od te u globe dobiti etvrtinu. Svega u se ovoga pridravati poteno, bez himbe. (B:) I dok sam iv, bit u vjeran gospodinu mletakom dudu a naemu sam sam gospodinu knezu obvezan na vjernost prema kapitularu na koji mu je prisegla Opina dubrovaka. I pridravat u se ugovora s Mlecima i truditi se da ga se svi pridravaju. Jednako tako, ako primijetim vino dovezeno izvana, prijavit u gospodinu knezu, a zapazim li neto to je protiv asti gospodina kneza i Opine dubrovake, prijavit u gospodinu knezu to prije budem mogao i nastojat u da se u tom pogledu uspjeno izvri pravda.

145

LIBER SECUNDUS

XI.
Sacramentum camerariorum ponderum et mensurarum
Iuro ad sancta Dei evangelia quod bona fide sine fraude ero studiosus stare super factum de omnibus mensuris et pesis, et de modio pegule et calcine, nec amicum iuvabo nec inimicum nocebo per fraudem; et secundum ordinem quem precepit mihi d. comes noster cum suo Consilio faciam. Et si apud aliquem invenero falsam mensuram et pesam et modium calcine et pegole minorem illo qui datus fuerit, quam cicius1 potero d. comiti manifestabo, et solvet bannum yperperum unum, et perdet2 ipsas mensuras et pesas. Et de tota illa peccunia que pro hoc officio ad manus suas venerit, non fecero inde aliquam meam utilitatem nec alicui de ipsa comodabo, sed per se ipsam tenebo ad faciendum utilitatem pro quibus antepositus sum, et quam cicius1 potero dabo eam d. comiti nostro vel cui ipse mihi ordinaverit; et raciones3 omnes quas sciero pertinere ad d. comitem vel ad Comune civitatis Ragusii, dicto d. comiti manifestabo. Et fidelis ero d. duci Veneciarum dum vixero, et ad d. comitem nostrum tenear fidelitatem observare, secundum modum capitularis per Comunitatem Ragusii sibi iuratum; et pactum Veneciarum observabo, et operam dabo quod ab omnibus observetur. Hec omnia attendam bona fide a modo usque ad s. Michaelem de septembri, et inde usque ad unum annum completum4.

XII.
Sacramentum procuratorum laborerii ecclesie1 Sancte Marie
Ego procurator et antepositus laboreriis nostre matris ecclesie1 S. Marie, iuro ad evangelia sancta Dei, et ad honorem Beatissime Virginis Marie, et beati Blasii pontificis et martiris Dei, et omnium sanctorum, quod ab hodierna die in antea usque dum permansero in hoc officio2, quod ero studiosus in laboreriis que videro esse necessaria et magis conveniencia ad utilitatem eiusdem ecclesie3 fieri faciam studiose, et cum minori precio quam potero, et scribam et faciam scribere omnes expensas ecclesie3 vel alias, si fecero de precepto d. comitis nostri et sui Consilii. Et de omnibus et per omnia que recepero, et etiam que expendidero, faciam rectam et iustam racionem4 d. comiti, et cui sibi placuerit, duabus vicibus in anno vel pluribus ad voluntatem eiusdem d. comitis; et de tota illa peccunia5 que pro hoc officio ad manus meas pervenerit, non fecero inde aliquam meam utilitatem, nec alicui de ipsa comodabo, sed per se ipsam tenebo ad faciendum utilitates pro quibus antepositus sum. Et illud quod d. comes noster cum Magno Consilio et cum Curia et sonitu campane mihi adiunxerit vel minuerit observare, observabo. Hec omnia attendam bona fide sine fraude6 et fidelis ero d. duci Veneciarum usque dum vixero, et ad d. comitem nostrum tenear fidelitatem observare, secundum modum capitularis per Comunitatem Ragusii sibi iuratum;

146

KNJIGA DRUGA

XI.
Prisega nadstojnika utega i mjera
Priseem na sveta Boja evanelja da u u dobroj vjeri, bez himbe, predano nadgledati sve mjere i utege i spud za smolu i vapno. Ne u prijevarno pomagati prijatelju ni koditi neprijatelju, i postupat u prema odredbi koju mi naredi gospodin na knez sa svojim Vijeem. Naem li u nekoga lanu mjeru i uteg, a spud za vapno i smolu manji od propisanoga, prijavit u gospodinu knezu to prije budem mogao, i platit e globu jedan perper te ostati bez tih mjera i utega. Od svega onog novca to u ovoj slubi dospije u moje ruke, ne u nita upotrijebiti u svoju korist, niti u od toga ikome pozajmljivati, nego u ga zasebno drati da bi koristio za namjene radi kojih sam postavljen, i predat u ga, to prije budem mogao, naem gospodinu knezu ili onomu komu mi on naredi. I sve u prihode za koje doznam da pripadaju gospodinu knezu ili Opini grada Dubrovnika, prijaviti spomenutom gospodinu knezu. I dok sam iv, bit u vjeran gospodinu mletakom dudu a naemu sam gospodinu knezu obvezan na vjernost prema kapitularu na koji mu je prisegla Opina dubrovaka, i pridravat u se ugovora s Mlecima i truditi se da ga se svi pridravaju. Sve u to obavljati poteno odsad do Miholjdana u rujnu i od tada punu godinu dana.

XII.
Prisega prokuratora gradnje crkve Svete Marije
Ja, prokurator i nadstojnik gradnje nae majke crkve Svete Marije, priseem na sveta Boja evanelja i na ast Preblaene Djevice Marije i blaenoga Vlaha, biskupa i muenika Bojega, i svih svetih, da u se od dananjeg dana ubudue dok budem u ovoj slubi predano skrbiti za radove za koje uvidim da su potrebni i da vie odgovaraju koristi te crkve. Odgovorno u nastojati da se oni izvedu, i to po to nioj moguoj cijeni. Biljeit u i pobrinuti se da budu zabiljeeni svi crkveni i ostali trokovi to ih uinim po nareenju naega gospodina kneza i njegova Vijea. A o svemu i za sve to primim i to potroim, poloit u toan i ist raun gospodinu knezu, ili nekomu koga on odredi, dvaput ili vie puta u godini, po volji samoga gospodina kneza. Od svega onog novca to u ovoj slubi dospije u moje ruke, ne u nita upotrijebiti u svoju korist, niti u od njega ikome pozajmljivati, nego u ga zasebno drati da bi koristio za namjene radi kojih sam postavljen. Potovat u ono to ovome doda ili oduzme gospodin knez s Velikim vijeem i sa Sudom okupljenim na glas zvona. Sve u ovo izvravati poteno i bez himbe. I dok sam iv, bit u vjeran gospodinu mletakom dudu a naemu sam gospodinu knezu obvezan na vjernost prema kapitularu na koji mu je prisegla Opina dubrovaka. I pridravat u se ugovora s

147

LIBER SECUNDUS

et pactum Veneciarum observabo, et dabo operam quod ab omnibus observetur7. Currente8 anno Domini MCCCIX9, indicione10 VII11, die sexto intrante mense ianuario, tempore nobilis viri d. Andree Dauro, comitis Ragusii, cum consensu et voluntate Minoris et Maioris Consilii, et cum laudo populi in publica concione12 ad sonum campane more solito in Platea congregata, statutum fuit et firmatum et additum huic Statuto, quod de introitibus Sancte Marie qui incantantur per Comune, medietas possit accipi mutuo per d. comitem, qui per13 tempora fuerit et suum Consilium, ad faciendum turres et fortiliias14 in muro civitates, et tantum plus medietate quantum necesse videbitur d. comiti et suo Consilio pro turribus et fortiliiis faciendis. Et de dictis denariis qui accpientur de dictis introitibus et de aliis qui exigentur de ipsis introitibus de tempore preterito, d. comes qui est et qui per tempora fuerit, nec per se nec per aliquod Consilium aliqua causa vel racione non possit accipere nec expendere in aliquo facto, nisi predictis15 turribus et fortiliiis faciendis. Si vero contingeret quod in ecclesia16 S. Marie fieret aliquod necessarium laborerium, et ad hoc non sufficeret medietas introitus que ei dimittitur, quod d. comes et Commune teneatur dare ad dictum laborerium ecclesie17 de medietate quam debet accipere et de aliis denariis Comunis Ragusii, quantum neccesse18 fuerit pro dicto laborerio faciendo.

XIII.
Sacramentum procuratorum qui sunt antepositi ad exigendum redditus et raciones1 Sancte Marie
Ego procurator et antepositus negociis nostre matris ecclesie2 S. Marie, iuro ad sancta Dei evangelia, et ad honorem Beatissime3 Virginis Marie, et beati Blasii pontificis et martiris Dei, et omnium sanctorum quod ab hodierna die in antea usque dum permansero4 in hoc officio, quod ego ero studiosus excutere omnes raciones5 que pertinent ad eclesiam S. Marie, parvas vel magnas, novas et veteres, et omnia que recipero vel alius pro me receperit, scribam vel faciam scribere recta mente per ordinem. Et omnes expensas quas fecero in utiliatem eiusdem ecclesie similiter faciam scribere vel scribam; et de omnibus et per omnia que recipero et que expendidero, faciam rectam et iustam racionem6 d. comiti vel cui sibi placuerit, duabus vel pluribus vicibus in anno, ad voluntatem eiusdem d. comitis. Et eciam7 de ipsa pecunia inprestabo ad voluntatem Communis Ragusii quantum mihi preceperit, et ubi dixerit d. comes per Maius Consilium et per Curiam et cum sonitu campane, et illud quod inprestavero ero studiosus rescutere9 bona fide sine fraude ad meum posse; et illud quod d. comes noster cum Magno consilio et cum Curia et sonitu10 campane mihi adiunxerit vel minuerit observare, observabo in totum. Et de tota illa pecunia que pro hoc officio ad manus meas pervenerit, non faciam11 aliquam meam utilitatem nec alicui de ipsa comodabo, sed per se ipsam tenebo ad faciendum utilitates pro

148

KNJIGA DRUGA

Mlecima i truditi se da ga se svi pridravaju. Tekue godine Gospodnje 1309., sedme indikcije, dana 6. mjeseca sijenja, u vrijeme plemenitog mua gospodina Andrije Daura, kneza dubrovakoga, pristankom i voljom Malog i Velikog vijea uz odobravanje puka okupljenoga na javnom zboru na Placi, po obiaju na glas zvona, odreeno je, potvreno i dodano ovom zakonu: neka od prihoda Svete Marije koje Opina stavlja na javnu drabu, knez koji bude u to vrijeme i njegovo Vijee mogu pozajmiti polovicu za izgradnju kula i utvrda na gradskim zidinama, i onoliko vie od polovice koliko gospodin knez i njegovo Vijee prosude potrebnim za izgradnju kula i utvrda. A od dotinog novca koji e se primiti od spomenutih prihoda, te od ostaloga to e se potraivati od prijanjih, ni sadanji gospodin knez ni onaj koji bude u to vrijeme ne smije ni sam ni preko kojeg Vijea iz bilo kojeg povoda ili razloga uzeti i potroiti za to drugo, osim za izgradnju prije spomenutih kula i utvrda. Dogodi li se pak da se na crkvi Svete Marije izvodi neki nudan rad i za nj ne bude dostatna polovica prihoda to joj se ostavlja, duni su knez i Opina dati za rad na crkvi od polovice koju imaju primiti i od ostalog novca Opine dubrovake, koliko bude potrebno da se obavi ta gradnja.

XIII.
Prisega prokuratora koji nadgledaju naplatu prihoda i rauna Svete Marije
a, prokurator i nadstojnik poslova nae majke crkve Svete Marije, priseem na sveta Boja evanelja i na ast Preblaene Djevice Marije i blaenoga Vlaha, biskupa i muenika Bojeg, i svih svetih, da u od dananjeg dana ubudue dok budem u ovoj slubi odgovorno naplaivati sve raune koji pripadaju crkvi Svete Marije, male i velike, nove i stare. Sve to primim ja, ili drugi umjesto mene, biljeit u i uznastojati da bude zabiljeeno tono po redu. Jednako u se tako skrbiti da se zapiu svi trokovi koje uinim u korist te crkve ili u ih sam zapisati, a o svemu i za sve to primim i to potroim, poloit u toan i ist raun gospodinu knezu, ili onomu komu on ushtjedne, dva ili vie puta u godini, po volji istoga gospodina kneza. Isto tako, od toga novca pozajmit u po volji Opine dubrovake koliko mi naredi i gdje mi ree gospodin knez preko Velikog vijea i Suda (okupljenih) na glas zvona. Ono to pozajmim nastojat u poteno utjerati bez himbe, prema svojim mogunostima. I ono to mi na gospodin knez s Velikim vijeem i sa Sudom (okupljenim) na glas zvona doda ili oduzme mojim zadaama, izvrit u u cijelosti. I od svega onog novca to u ovoj slubi doe u moje ruke, ne u nita upotrijebiti u svoju korist, niti u od njega komu pozajmljivati, nego u ga zasebno drati da bi koristio za namjene radi kojih sam

149

LIBER SECUNDUS

quibus antepositus sum. Hec omnia observabo bona fide a modo usque ad unum annum vel ad complementum unius anni, a tempore quando d. comes incipit facere regimen. Et fidelis ero d. duci Veneciarum usque dum vixero, et ad d. comitem nostrum tenear fidelitatem observare, secundum modum capitularis per Comunitatem Ragusii sibi iuratum; et pactum Veneciarum observabo, et operam dabo quod ab omnibus observetur12. Curente13 anno Domini MCCLXXXXI14, die X15 intrante mense16 novembris, per nobilem virum d. Andream Dandulo, comitem Ragusii, et suum Parvum Consilium, ordinatum et firmatum fuit, quod procuratores ecclesie2 S. Marie, qui erunt per tempora, per sacramentum teneantur exigere omnes introitus et reditus17 dicte ecclesie2 quod erit ad exigendum suo tempore, et non dimittere aliis procuratoribus18 qui veniunt post eos, aliquid ad exigendum de eo quod exigi debuerit suo tempore, et hoc sub pena et banno yperperorum X19 pro quolibet, et advocatores Comunis teneantur ipsos procuratores placitare si contrafecerint20 predicta. Curente anno Domini MCCCIX21, die X22 mensis februarii, per nobilem virum Andream Dauro, comitem Ragusii, et suum Parvum Consilium, captum fuit et firmatum, quod procuratores Sancte Marie qui sunt et qui per tempora erunt teneantur in fine quorumlibet trium mensium, per eorum sacramentum venire ad d. comitem et suum Minus Consilium, et eos instanter requirere et rogare quod audiant raciones ecclesie S. Marie, et in singulis terminis supradictis debeant et teneantur dicti procuratores facere d. comiti et suo Consilio iustam et rectam racionem23 de omnibus introitibus et redditibus, ac debitis et expensis ecclesie S. Marie, in pena de perperis24 V pro quolibet vice, et advocatores Comunis teneantur eos placitare si contra predicta fecerint.

XIV.
Sacramentum pitantarii et custodum arsane
Iuro ad sancta Dei evangelia quod bona fide sine fraude et malo ingenio custodiam et manutenebo omnes res que ad manus meas pervenerint de Comune Ragusii, tam parvas quam magnas, pertinentes ad arsanam, et diligenter operabor et operari faciam, tam in galeas quam in galiones et omnia alia ligna Comunis Ragusii et Comuni pertinencia1; et in omni alio opere quod pertinet vel pertinebit ad Comune Ragusii, non accipiens inde maius precium quam consueverant habere illi qui ante me fuerunt in officio de arsana, et ullo modo vel ingenio non dabo neque dare faciam aliquam rem dono, precio, neque inprestito de dicto Communi Ragusii, nisi hoc fecero de precepto d. comitis vel de eius certo nuncio2, et si de eius precepto aliquid dedero studiosus ero repetere et custodire, ut predictum est. Preterea si sciero quod si aliquis habeat vel habebit aliquid de Communi3 Ragusii, quam cicius4 potero recuperabo, et si per me recuperare non potero, studiose dicam d. comiti vel illi qui in eius loco fuerit.

150

KNJIGA DRUGA

postavljen. Sve u ovo obavljati poteno odsad godinu dana ili dok se navri puna godina od vremena kada gospodin knez pone upravljati. I dok sam iv, bit u vjeran gospodinu mletakom dudu a naemu sam gospodinu knezu obvezan na vjernost prema kapitularu na koji mu je prisegla Opina dubrovaka. I pridravat u se ugovora s Mlecima i truditi se da ga se svi pridravaju. Tekue godine Gospodnje 1291., dana 10. studenoga, plemeniti mu gospodin Andrija Dandolo, knez dubrovaki, i njegovo Malo vijee odredili su i potvrdili: duni su prokuratori crkve Svete Marije, koji budu u to vrijeme, pod prisegom utjerivati sve prihode i dohotke dotine crkve. Morat e ih utjerivati u propisano vrijeme, a ne ostavljati drugim prokuratorima koji dolaze iza njih da utjeruju neto to je trebalo utjerati u njihovo vrijeme, i to pod prijetnjom kazne i globe od deset perpera za svakoga, a opinski odvjetnici duni su pokrenuti postupak protiv tih prokuratora ako prekre to je prije reeno. Tekue godine Gospodnje 1309., dana 10. mjeseca veljae, plemeniti mu Andrija Dauro, knez dubrovaki, i njegovo Malo vijee prihvatili su i potvrdili: prokuratori Svete Marije, sadanji i budui, obvezni su svaka tri mjeseca prema svojoj prisezi doi gospodinu knezu i njegovu Malom vijeu i usrdno zahtijevati i moliti da pregledaju raune crkve Svete Marije, i u svakom pojedinom gore reenom roku spomenuti su prokuratori duni i obvezni poloiti gospodinu knezu i njegovu Vijeu ispravan i toan raun o svim prihodima i dohotcima, ali i o dugovima i trokovima crkve Svete Marije, pod prijetnjom kazne od pet perpera za svakoga svaki put, a opinski odvjetnici obvezni su protiv njih pokrenuti postupak ako prekre to je prije reeno.

XIV.
Prisega predstojnika i uvar arsenala
Priseem na sveta Boja evanelja da u poteno, bez himbe i zle namisli, uvati i odravati sve stvari Opine dubrovake koje dou u moje ruke, kako male, tako velike, koje pripadaju arsenalu. Marljivo u raditi i zahtijevati da se radi i na galijama i na galijunima i svim ostali plovilima Opine dubrovake a koja pripadaju Opini; i na svakom drugom poslu koji se odnosi ili e se odnositi na Opinu dubrovaku, ne primajui za to plau veu od one koju su obiavali dobivati oni koji su prije mene bili na slubi u arsenalu. Nikakvim nainom ni izgovorom ne u dati ni dopustiti da se dade bilo koja stvar Opine dubrovake, kao dar, nagrada ili na posudbu, osim ako to uinim po nareenju gospodina kneza ili njegova pouzdanog glasnika. Dadem li to po njegovu nareenju, pobrinut u se da se to vrati i uva kako je prije reeno. Osim toga, ako doznam da netko ima ili e imati neto od vlasnitva Opine dubrovake, vratit u to to prije budem mogao, a ako sam ne budem mogao vratiti, savjesno u to prijaviti

151

LIBER SECUNDUS

Et omnia precepta et ordinamenta que d. comes mihi fecerit, vel precipiendo mihi miserit per se et suum Consilium, observabo bona fide. Sciendum namque est quod habere debeo pro meo salario annuatim yperperos decem, medietatem a principo anni, et aliam medietatem in fine medii anni, et omnes alios redditus et honorificencias quas consuevit habere Iohannes Temcula. Hec omnia observabo usque dum dictus comes erit in regimine Ragusii vel aliquis loco eius, nisi remanserit pro eo et suo Consilio. Et fidelis ero d. duci Veneciarum usque dum vixero, et ad d. comitem nostrum tenear fidelitatem observare, secundum modum capitularis per Comune Ragusii sibi iuratum5.

XV.
Sacramentum camerariorum qui recipiunt peccuniam1 pertinentem Comuni
Iuro ad evangelia sancta Dei quod bona fide sine fraude ero studiosus inquirere et excutere omnes raciones Comunis quas habebo in noticiam per me seu per d. comitem, et eciam per omnes alios a quibus potero habere noticiam, et ipsam pecuniam salvabo ad utilitatem Comunis Ragusii, et nulli de ipsa pecunia dabo, nisi de precepto d. comitis et Minoris Consilii civitatis, excepto quod si ipse d. comes preceprit mihi dare, dabo a decem yperperis inferius, semel tantum toto tempore sui regiminis expendendis pro utilitate Comunis, si eos habuero; et cetera necessaria expendere per2 se solum non possit, sed cum voluntate dicti Minoris Consilii. Et nullo3 modo vel ingenio de ipsa pecunia pertinente Comuni fraudabo; et omnes raciones4 quas sciero pertinere ad d. comitem, ei quam cito potero manifestabo. Et omnia que d. comes cum Consilio et Curia ad sonitum campane congregata, mihi in hoc sacramento addere vel diminuere voluerit, per omnia tenebo. Et racionem de introitu et exitu faciam quocienscumque5 mihi d. comes preceperit, et cuicumque d. comiti placuerit, ad voluntatem eius. Hec omnia attendam bona fide, non amicum iuvando nec inimicum nocendo per fraudem, hinc usque ad annum6 vel ad complimentum unius anni, a tempore quando d. comes incipit facere regimen. Et fidelis ero d. duci Veneciarum usque dum vixero, et ad d. comitem nostrum tenear fidelitatem observare, secundum modum capitularis per Comunitatem Ragusii sibi iuratum; et pactum Veneciarum observabo, et operam dabo quod ab omnibus observetur7.

152

KNJIGA DRUGA

gospodinu knezu ili onomu koji ga bude zamjenjivao. I sve zapovijedi i naredbe koje mi gospodin knez izda, ili mi ih sam sa svojim Vijeem poalje kao zapovijed, u dobroj u vjeri izvravati. Neka se pak zna da za svoju plau trebam dobiti godinje deset perpera, polovicu na poetku godine, a drugu polovicu krajem polugodita, i sve ostale prihode i poasti to ih je obiavao imati Ivan Temkula. Sve u to izvravati dok spomenuti knez bude upravljao Dubrovnikom, ili netko mjesto njega, osim ako od toga odustane on i njegovo Vijee. I dok sam iv, bit u vjeran gospodinu mletakom dudu a naemu sam gospodinu knezu obvezan na vjernost prema kapitularu na koji mu je prisegla Opina dubrovaka.

XV.
Prisega blagajnika koji primaju novac to pripada Opini
Priseem na sveta Boja evanelja da u poteno, bez himbe, predano potraivati i utjerivati sve opinske prihode za koje doznam sam ili od gospodina kneza, a i od svih ostalih od kojih budem mogao doznati. Taj u novac uvati na korist Opine dubrovake, i od tog novca nikome neu dati, osim po nareenju gospodina kneza i Malog vijea Grada. Jedino ako mi sam gospodin knez zapovjedi da dadem, dat u deset perpera ili manje, samo jednom za itavo vrijeme njegove uprave da se utroi u korist Opine, ako ih budem imao, a za ostale potrebe ne smijem sam troiti, nego s privolom spomenutog Malog vijea. I ni na koji nain ni s kakvim izgovorom ne u pronevjeriti nita od tog novca koji pripada Opini, i sve raune o dohotku za koje doznam da pripadaju gospodinu knezu, prijavit u to prije budem mogao. Posve u izvravati sve to mi gospodin knez s Vijeem i Sudom, okupljenim na glas zvona, u ovoj prisezi ushtjedne dodati ili oduzeti. I polagat u raun o prihodu i rashodu koliko god mi puta gospodin knez zapovjedi i komu god on po svojoj volji odredi. Sve u to izvravati poteno ne pomaui prijevarno prijatelju niti kodei neprijatelju, odsad godinu dana, ili dok se ne navri puna godina od vremena kad gospodin knez pone upravljati. I dok sam iv, bit u vjeran gospodinu mletakom dudu a naemu sam gospodinu knezu obvezan na vjernost prema kapitularu na koji mu je prisegla Opina dubrovaka. I pridravat u se ugovora s Mlecima i truditi se da ga se svi pridravaju.

153

LIBER SECUNDUS

XVI.
Sacramentum vicarii B
Iuro ad sancta Dei evangelia quod bona fide sine fraude ero studiosus in omnibus factis que pertinent vicarie ad honorem d. ducis Veneciarum et d. comitis Ragusii; et raciones ipsius comitis diligenter inquiram et eas quam cito potero d. comiti manifestabo, et cum bono studio eas extraham que erunt de sua racione, et nichil ei celabo neque occultabo, sed quam cito potero sibi dabo. Et omnes quos mihi dixerit d. comes pignerare, tam pro sua racione alicuius debiti, sine dilacione et mora viriliter pignerabo, secundum modum et formam quam ipse preceperit; preterea omnes raciones Comunis manutenebo, et cum opus fuerit et mihi preceperit d. comes mittere angarios, ipsos transmittam. Sciendum namque est quod habere debeo a comiti Ragusii salarium mihi in Statuto concessum, et eciam de omnibus que manifestabo d. comiti vel iudicio iudicum rescutero, habere debeo decimam partem a predicto d. comite, et omnes alias honorificencias et redditus quas consuerunt habere alii vicarii. Et de omnibus de quibus d. comes me interrogaverit, veritatem dicam sibi; et de circuitu istius terre non exeam nisi de licencia dicti d. comitis. Et si mihi voluerit addere vel minuere aliquid in hoc sacramento cum suo Consilio et Curia congregata ad sonitum campane, per omnia tenear; hec omnia attendam bona fide, nisi remanserit per d. comitem, a modo usque ad S. Michaelem de septembri, et inde usque ad unum annum completum. Et fidelis ero d. duci Veneciarum dum vixero, et ad d. comitem nostrum tenear fidelitatem observare, secundum modum capitularis per Comunitatem Ragusii sibi iuratum; et pactum Veneciarum observabo, et operam dabo quod ab omnibus observetur.

C
Iuro ad sancta Dei evangelia quod bona fide sine fraude ero studiosus in omnibus factis que pertinent vicarie ad honorem d. comitis Ragusii; et rationes ipsius comitis diligenter inquiram et eas quam cito potero d. comiti manifestabo, et cum bono studio eas extraham que erunt de sua ratione, et nichil ei celabo neque occultabo, sed quam cito potero sibi dabo. Et omnes quos mihi dixerit d. comes pignerare, tam pro sua ratione quam pro ratione alicuius debiti, sine dilatione et mora viriliter pignerabo, secundum modum et formam quam ipse preceperit; preterea omnes rationes Comunis manutenebo, et cum opus fuerit et mihi preceperit d. comes mittere angarios, ipsos transmittam. Sciendum namque est quod habere debeo a Comunitati Ragusii salarium mihi in Statuto concessum, et etiam de omnibus que manifestabo d. comiti vel iudicio iudicum

154

KNJIGA DRUGA

XVI.
Prisega kneeva zamjenika B
Priseem na sveta Boja evanelja da u u dobroj vjeri, bez himbe, biti predan u svim poslovima koji pripadaju slubi zamjenika, na ast gospodina mletakog duda i gospodina kneza dubrovakog; i marljivo u istraivati sva prava spomenutog kneza i, to prije budem mogao, priopit u ih gospodinu knezu, pa u ona koja mu pripadaju s velikom pomnjom utjerati i nita mu ne u prikriti ni zatajiti, nego u mu, to prije uzmognem, predati. I sve koje mi gospodin knez ree da plijenim, kako za njegov raun tako i za raun nekog duga, plijenit u bez odgaanja i krzmanja, postojano, na nain i priliku kako on zapovjedi. Osim toga, skrbit u se o svim opinskim pravima i kad zatreba i kad mi gospodin knez zapovjedi da poaljem tlanike, poslat u ih. Neka se pak zna da od Opine dubrovake imam dobiti plau odobrenu u Statutu, a i od svega to prijavim gospodinu knezu ili to po presudi sudaca utjeram, trebam od gospodina kneza dobiti desetinu te sve ostale poasti i prihode to su ih obiavali imati drugi kneevi zamjenici. Gospodinu knezu u o svemu o emu me upita, rei istinu, i izvan granica ove zemlje ne u izlaziti, osim s doputenjem reenoga gospodina kneza. Pa ako mi sa svojim Vijeem i Sudom, okupljenim na glas zvona, htjedne u ovoj prisezi neto narediti u veem ili umanjenom opsegu, neka me to posvema obvezuje; sve u ovo obavljati u dobroj vjeri odsad do Miholjdana u rujnu i od tada punu godinu dana, osim ako to gospodin knez ostavi (za kasnije izvrenje). I dok sam iv, bit u vjeran gospodinu mletakom dudu a naemu sam gospodinu knezu obvezan prema kapitularu na koji mu je prisegla Opina dubrovaka. Pridravat u se ugovora s Mlecima i truditi se da ga se svi pridravaju.

C
Priseem na sveta Boja evanelja da u u dobroj vjeri, bez himbe, biti predan u svim poslovima koji pripadaju slubi zamjenika, u ast gospodina kneza dubrovakog; i marljivo u istraivati prava spomenutog kneza i, to prije budem mogao, priopit u ih gospodinu knezu, a ona koja mu pripadaju, s velikom u pomnjom utjerivati i nita mu ne u prikriti ni zatajiti, nego u mu, to prije uzmognem, predati. I sve koje mi gospodin knez rekne da plijenim, kako za njegov raun, tako i za raun nekog duga, plijenit u postojano, bez odgaanja i krzmanja na nain i priliku kako on zapovjedi. Osim toga skrbit u se o svim opinskim pravima i, kad zatreba i kad mi gospodin knez zapovjedi da poaljem tlanike, poslat u ih. Neka se pak zna da od Opine dubrovake imam dobiti plau odobrenu u Statutu, a i od svega to prijavim gospodinu knezu, ili

155

LIBER SECUNDUS

rescutero, habere debeo decimam partem a predicto d. comite, et omnes alias honorificencias et redditus quos consueverunt habere alii vicarii. Et de omnibus de quibus d. comes me interogaverit, veritatem dicam sibi; et de circuitu istius terre non exeam nisi de licentia dicti d. comitis. Et si mihi voluerit addere vel minuere aliquid in hoc sacramento cum suo Consilio et Curia congregata ad sonitum campane, per omnia tenear; hec omnia attendam bona fide, nisi remanserit per d. comitem, a modo usque ad s. Michaelem de septembri, et inde usque ad unum annum completum.

XVII.
Sacramentum ripariorum B
Iuro ad evangelia sancta Dei quod fidelis ero toto tempore vite mee d. duci Veneciarum et d. comiti Ragusii usque dum ipse fuerit in regimine civitatis, et omnibus suis preceptis obediam, et pignerabo cum vicario vel sine vicario quemcumque d. comes vel vicarius, vel qui in loco eius fuerit, mihi preceperit pignerare. Et de omnibus de quibus me interrogaverit veritatem sibi dicam, et omnes suas iusticias et raciones custodiam, et quam cito potero ei manifestabo. Hec omnia attendam bona fide sine fraude, usque dum in hoc officio permansero. Et fidelis ero d. duci Veneciarum dum vixero, et ad d. comitem nostrum tenear fidelitatem observare, secundum modum capitularis per Communitatem Ragusii sibi iuratum; et pactum Veneciarum observabo, et operam dabo quod ab omnibus observetur.

C
Iuro ad evangelia sancta Dei quod fidelis ero toto tempore vite mee d. comiti Ragusii usque dum ipse fuerit in regimine civitatis, et omnibus suis preceptis obediam, et pignerabo cum vicario vel sine vicario quecumque d. comes vel vicarius, vel qui in loco eius fuerit, mihi preceperit pignerare. Et de omnibus quibus me interrogaverit veritatem sibi dicam, et omnes suas iusticias et rationes custodiam, et quam cito potero manifestabo. Hec omnia attendam bona fide sine fraude usque dum in hoc offitio permansero.

156

KNJIGA DRUGA

to po presudi sudaca utjeram, trebam od gospodina kneza dobiti desetinu, te sve ostale poasti i prihode koje su obiavali imati drugi kneevi zamjenici. Gospodinu knezu u o svemu o emu me upita, rei istinu, i ne u izlaziti izvan granica ove zemlje, osim s doputenjem gospodina kneza. Pa ako mi sa svojim Vijeem i Sudom, okupljenim na glas zvona, htjedne u ovoj prisezi neto narediti, u veem ili umanjenom opsegu, neka me to posvema obvezuje; sve u to obaviti u dobroj vjeri odsad do Miholjdana u rujnu i od tada punu godinu dana, osim ako to gospodin knez ostavi (za kasnije izvrenje).

XVII.
Prisega zdur B
Priseem na sveta Boja evanelja da u dok sam iv biti vjeran gospodinu mletakom dudu i gospodinu knezu dubrovakom dok on bude upravljao Gradom, i pokoravat u se svim njegovim zapovijedima i plijenit u, s njegovim zamjenikom ili bez njega, svakoga koga mi gospodin knez, njegov zamjenik, ili tko ga bude mijenjao, zapovjedi da plijenim. I rei u mu istinu o svemu o emu me upita, i sva u njegova prava i probitke tititi i priopit u mu ih to prije budem mogao. Sve u to obavljati u dobroj vjeri, bez himbe, dok budem u ovoj slubi. I dok sam iv, bit u vjeran gospodinu mletakom dudu a naemu sam gospodinu knezu obvezan na vjernost prema kapitularu na koji mu je prisegla Opina dubrovaka. I pridravat u se ugovora s Mlecima i truditi se da ga se svi pridravaju.

C
Priseem na sveta Boja evanelja da u dok sam iv biti vjeran knezu dubrovakom dok on bude upravljao Gradom. I pokoravat u se svim njegovim zapovijedima i plijenit u s njegovim zamjenikom, ili bez njega, svakoga koga mi gospodin knez ili zamjenik, ili tko ga bude mijenjao, zapovjedi da plijenim. I rei u mu istinu o svemu o emu me upita i sva u njegova prava i probitke tititi i priopit u mu ih to prije budem mogao. Sve u to obavljati u dobroj vjeri, bez himbe, sve dok budem u ovoj slubi.

157

LIBER SECUNDUS

XVIII.
Sacramentum illorum qui sunt supra vinum
Bannum vini. Omnes in quocumque ligno fuerint volentes venire Ragusium, videlicet de Veneciis et ab una ripa et altera usque Tragurium et per totam Apuleam, cum ipsos Deus conduxerit Ragusium, de superfluo vino quod eis remanserit, dividant per unamquamque personam et per unamquamque partem ligni ad medium quingum1, et superfluum effundatur; et insuper communitas ligni det bannum yperpera duo2, et similiter unaqueque mensa pivatorum det alia yperpera duo per bannum. Et eodem modo bannum confirmamus, de Dulcinio versus Romaniam per totam Apuleam volentes venire Ragusium, sicut prescriptum3 est. Omnes vero a Tragurio versus Ragusium et a Dulcinio similiter4 versus Ragusium volentes venire Ragusium, liceat eis partire5 de superfluo vino ad quartam de vino per unamquamque personam et per unamquamque partem ligni, et superfluum vini6 effundatur, et comunitas ligni det yperperos duo7, et mensa8 pivatorum det alia yperpera duo. Venientes tamen de Cataro ad Ragusium dividant per unamquamque personam et per unamquamque partem ligni ad dimidiam quartam, et si superfluum fuerit effundetur, et det predictum bannum sicut prelegitur. Et hec omnia credantur iuramento nauclerii ligni vel lignorum veniencium9 Ragusium. Verumtamen quicumque nauclerius per suum sacramentum super predictis non dixerit veritatem, omne dampnum et penam quam deberent sustinere marinarii vel pivati, habeat et sustineat illam penam nauclerius solus. Et qui dimiserit vinum in terra in aliqua parte de Corcura versus Ragusium, cadat in dictam penam et bannum, et d. comes habebit yperperum unum et inquisitores vini habebunt alterum; et sub dicta pena nullus nauclerius permittat mittere vinum in suum lignum veniendo Ragusium, nisi tantum ad bibendum in societate et non per se. Additum est quod omnes qui non traxerint vinum de Ragusio pro parte ligni, quando exibunt de Ragusio, non possit in eorum reditu portare similiter vinum pro parte ligni.

XIX.
Sacramentum illorum qui sunt supra frumentum et omnem aliam blavam
Iuro ad sancta Dei evangelia quod bona fide sine fraude et malo ingenio fecero officium blave mihi1 comissum, et non concedam alicui persone nec licenciam dabo portandi blavam aliquam aut aliquod ligumen nisi per districtum Ragusii; et eciam per illum districtum non concedam nisi secundum hanc quantitatem, videlicet unum copellum frumenti inter tres personas per ebdomada; et si aliquis vellet ordeum, unum copellum inter duas personas per

158

KNJIGA DRUGA

XVIII.
Prisega nadzornika vina
Globa za vino. Svi koji ushtjednu doi u Dubrovnik, na kojem god plovilu bili; naime iz Mletaka, s jedne i druge obale sve do Trogira i diljem cijele Apulije, kad ih Bog dovede u Dubrovnik, neka od suvika vina to im preostane podijele po svakoj osobi i po svakom dijelu plovila po pola vjedra, a to pretekne, neka se prolije. A povrh toga neka brodska udruga plati dva perpera globe i jednako tako svaka putnika zajednica neka plati druga dva perpera globe. Na jednak nain, kao to je propisano, potvrujemo globu za one koji ele od Ulcinja prema Romaniji (Istonom Rimskom Carstvu) preko cijele Apulije doi u Dubrovnik. Svima pak koji hoe doi u Dubrovnik, od Trogira u smjeru Dubrovnika, a jednako tako od Ulcinja u smjeru Dubrovnika, neka je slobodno podijeliti od suvika vina po jednu kvartu svakoj osobi i svakom dijelu broda, a ostatak vina neka se prolije, i neka brodska udruga plati dva perpera, a putnika zajednica druga dva perpera. Oni pak koji dolaze iz Kotora u Dubrovnik, neka podijele po svakoj osobi i po svakom suvlasnikom dijelu broda po polovicu kvarte, a ako to pretekne, neka se prolije, i neka se plati globa kako je naprijed zapisano. I svemu ovome neka se vjeruje na prisegu nokjera plovila ili plovil to prispiju u Dubrovnik. Meutim, koji god nokjer pod prisegom ne rekne istinu o onome to je prije reeno, neka svu tetu i kaznu koju bi morali snositi mornari ili putnici, preuzme i snosi sam. I tko iskrca vino na kopno u nekome mjestu od Korule prema Dubrovniku, neka potpadne pod spomenutu kaznu i globu, i gospodin knez e dobiti jedan perper, a nadzornici vina dobit e drugi. I pod prijetnjom dotine kazne neka nijedan zapovjednik broda ne dopusti unijeti vino na svoj brod kad dolazi u Dubrovnik, nego samo za pie u drutvu, a ne za sebe. Dodano je ovo: oni koji ne izvezu iz Dubrovnika vino za suvlasniki dio broda pri izlasku iz Dubrovnika, jednako tako ne smiju na svom povratku dovoziti vino za suvlasniki dio broda.

XIX.
Prisega nadzornika penice i svakoga drugog ita
riseem na sveta Boja evanelja da u u dobroj vjeri, bez himbe i zle namisli, obavljati povjerenu mi slubu za itarice, i ne u nikomu dopustiti niti izdati dozvolu da dovozi neko ito ili soivo, osim za dubrovaku oblast, ali ni za tu oblast ne u dopustiti, osim u ovoj koliini, to jest jedan uborak penice na tri osobe tjedno. A tko bi htio jeam, jedan uborak na dvije osobe tjedno; ako tko htjedne bob, jedan uborak na

159

LIBER SECUNDUS

ebdomadam; et si aliquis vellet fabam, unum copellum inter quatuor personas et non ultra; et si aliquis vellet portare blavam occassione seminandi in districtu Ragusii vel extra districtum, accipiam ab eis fidanciam2 quod illam blavam seminabit et tempore messionis ducet illam in civitatem3 Ragusii sine iusto impendimento; et si sciero aliquem contra hoc facientem, d. comiti quam cicius4 potero manifestabo. Et per occassionem5 istius officii non accipiam nec accipi faciam aliquid quod ad meam vel alicuius utilitatem pertineat, salvo eo quod si d. comes cum suo6 Consilio mihi voluerit aliquid addere vel minuere super omnia predicta; et si aliquid7 de predictis ad manus meas venerit, quam cicius4 potero d. comiti vel cui ipse dixerit dabo. Et in facto burgi dabo blavam omni die martis secundum predictam quantitatem, in facto insularum et illorum qui vadunt per mare dabo die dominico et die lune, et omnibus alliis locis per terram dabo omnibus aliis diebus edomade, secundum dictum ordinem8. Et ille Raguseus qui portabit blavam, vel portari faciet contra hunc ordinem, perdat yperperum unum et totam illam blavam. Hec omnia observabo bona fide, a modo usque ad s. Michaelem de septembri; et inde usque ad unum annum completum. Et fidelis ero d. duci Veneciarum dum vixero, et ad d. comitem nostrum tenear fidalitatem observare, secundum modum capitularis per Communitatem Ragusii sibi iuratum; et pactum Veneciarum observabo, et operam dabo quod ab omnibus observetur9.

XX.
Sacramentum illorum qui sunt ad exigendum ficta domorum Comunis
Iuro ad evangelia sancta Dei quod bona fide sine fraude et malo ingenio ero studiosus fideliter excutere omnia ficta domorum Comunis1 civitatis Ragusii ab omnibus qui stabunt in eis; et nec amicum iuvabo nec inimicum nocebo per fraudem; et de toto eo quod recepero2 inde, vel ad manus meas pervenerit, vel alius pro me receperit, non fecero inde aliquam meam utilitatem, nec alicui comodabo, set3 quam cicius4 potero d. comiti dabo vel cuicumque5 ipse mihi ordinaverit. Et de omnibus et per omnia que recipero6 vel expendidero, faciam rectam et iustam racionem ex toto d. comiti nostro et cui sibi placuerit, duabus vel pluribus vicibus in anno, ad voluntatem dicti d. comitis. Hec omnia observabo bona fide, a modo usque ad S. Michaelem de septembri, et inde usque ad unum annum completum. Et fidelis ero d. duci Veneciarum dum vixero, et ad d. comitem nostrum tenear fidelitatem observare, secundum modum capitularis sibi per Communitatem Ragusii iuratum; et pactum Veneciarum observabo, et operam dabo quod ab omnibus observetur7.

160

KNJIGA DRUGA

etiri osobe tjedno, i ne vie od toga. Htjedne li tko dovesti ito radi sijanja u dubrovakoj oblasti ili izvan nje, trait u od njega jamstvo da e to ito posijati i da e ga u vrijeme etve dovesti u grad Dubrovnik ako ne bude opravdano sprijeen. Ako doznam za nekoga da ovo kri, prijavit u ga gospodinu knezu to prije budem mogao. Obavljajui ovu slubu ne u nita primati niti dopustiti da se primi neto to ide u korist mene ili nekoga drugog, potujui ono to gospodin knez sa svojim Vijeem htjedne dodati ili oduzeti u svemu u svezi sa svim prije reenim. Dospije li to od prije spomenutoga u moje ruke, predat u to prije budem mogao gospodinu knezu ili onome kome on rekne. A to se tie Grada, izdavat u ito svakog utorka prema prije reenoj koliini; kad je pak rije o otocima i onima koji plove morem, izdavat u nedjeljom i ponedjeljkom, a svim ostalim mjestima na kopnu izdavat u u sve ostale dane u tjednu, prema spomenutoj odredbi. A onaj Dubrovanin koji bude dovozio ito ili dao da ga drugi dovozi mimo ove uredbe, kanjava se globom od jednog perpera i ostaje bez svega ita. Sve u ovo izvravati poteno odsad do Miholjdana u rujnu i od tada dok se ne navri godina dana. I dok sam iv, bit u vjeran gospodinu mletakom dudu a naemu sam gospodinu knezu obvezan na vjernost prema kapitularu na koji mu je prisegla Opina dubrovaka. I pridravat u se ugovora s Mlecima i truditi se da ga se svi pridravaju.

XX.
Prisega ubiratelja najamnina za opinske kue
Priseem na sveta Boja evanelja da u u dobroj vjeri, bez himbe i zle namisli, nastojati savjesno utjerivati sve najamnine za opinske kue grada Dubrovnika od svih koji budu u njima stanovali, i ne u prijevarno pomagati prijatelju niti koditi neprijatelju; od svega onoga to odatle primim ili to dospije u moje ruke, ili pak netko drugi primi u moje ime, ne u izvlaiti nikakvu korist za sebe, niti u ikome pozajmljivati, nego u to, to prije budem mogao, predati gospodinu knezu ili onomu koga mi on odredi. I o svemu i za sve to primim ili potroim, poloit u cjelovito toan i ist raun naem gospodinu knezu i onome koga on odredi, dva ili vie puta godinje, prema volji spomenutoga gospodina kneza. Sve u to vjerno izvravati odsad do Miholjdana u rujnu i od tada sve dok se ne navri godina dana. I dok sam iv, bit u vjeran gospodinu mletakom dudu a naemu sam gospodinu knezu obvezan na vjernost prema kapitularu na koji mu je prisegla Opina dubrovaka. I pridravat u se ugovora s Mlecima i truditi se da ga se svi pridravaju.

161

LIBER SECUNDUS

XXI.
Sacramentum illorum qui sunt supra ordinem panis
Iuro ad sancta Dei evangelia quod bona fide sine fraude et malo ingenio, ero studiosus in excuciendo, inquirendo omnes raciones1 pertinentes Comuni civitatis Ragusii supra ordinem panis; et nec amicum iuvabo nec inimicum nocebo per fraudem. Et de tota illa pecunia que pro hoc officio ad manus meas pervenerit vel alius pro me receperit, non fecero inde aliquam meam utilitatem, nec alicui de ipsa comodabo, sed quam cicius2 potero d. comiti nostro vel cui ipse mihi ordinaverit dabo; et eciam de omnibus et per omnia que recipero in hoc officio pertinentibus Comuni Ragusii, faciam rectam et iustam racionem integre d. comiti vel cui sibi placuerit, ad voluntatem eiusdem d. comitis. Hec omnia observabo bona fide a modo usque ad S. Michaelem de septembri, et inde usque ad unum annum completum. Et fidelis ero d. duci Veneciarum dum vixero, et ad d. comitem nostrum tenear fidelitatem observare, secundum modum capitularis per Communitatem Ragusii sibi iuratum; et pactum Veneciarum observabo, et operam dabo quod ab omnibus observetur3.

XXII.
Sacramentum artificum omnium arcium
Iuro ad evangelia sancta Dei quod bona fide sine fraude operabor meam artem non machinando eam malo modo; et si aliquis dederit mihi de suo laborerio ad faciendum vel operandum, non fraudabo aliquid de eo neque cambiabo, sed sicut cum eo convenero attendam. Et si sciero aliquem de meo ministerio qui fraudulenter vel machinose operetur, quam cito potero d. comiti manifestabo. Et in hiis omnibus amicum non iuvabo nec inimicum nocebo per fraudem. Hec omnia attendam bona fide sine fraude a modo usque ad S. Michaelem de septembri, et inde usque ad unum annum completum. Et fidelis ero d. duci Veneciarum dum vixero, et ad d. comitem nostrum tenear fidelitatem observare, secundum modum capitularis per Communitatem Ragusii sibi iuratum; et pactum Veneciarum observabo, et operam dabo quod ab omnibus observetur1.

162

KNJIGA DRUGA

XXI.
Prisega nadzornika odredbe o kruhu
Priseem na sveta Boja evanelja da u u dobroj vjeri, bez himbe i zle namisli, nastojati predano utjerivati i istraivati sve prihode to pripadaju Opini grada Dubrovnika prema odredbi o kruhu, i ne u prijevarno pomagati prijatelju ni koditi neprijatelju. I od svega onog novca to za vrijeme ove slube prispije u moje ruke, ili pak netko drugi u ime moje primi, ne u izvlaiti nikakvu korist za sebe niti u ikom od njega pozajmljivati, nego u ga, to prije budem mogao, predati naem gospodinu knezu ili onomu koga mi on odredi. Isto tako, o svemu i za sve to primim u ovoj slubi, a pripada Opini dubrovakoj, poloit u potpuno toan i ist raun gospodinu knezu ili onome koga on odredi, prema volji istoga gospodina kneza. Sve u ovo vjerno izvravati odsad do Miholjdana u rujnu, i od tada sve dok se ne navri godina dana. I dok sam iv, bit u vjeran gospodinu mletakom dudu a naemu sam gospodinu knezu obvezan na vjernost prema kapitularu na koji mu je prisegla Opina dubrovaka. I pridravat u se ugovora s Mlecima i truditi se da ga se svi pridravaju.

XXII.
Prisega majstor svih obrta
Priseem na sveta Boja evanelja da u u dobroj vjeri, bez himbe, obavljati svoju obrtniku djelatnost, ne obavljajui je naopako; i ako mi tko dade da za nj obavim neki posao, ne u u njemu nita prijevarno uraditi ni izmijeniti, nego u postupiti kako se s njim dogovorim. A doznam li da netko iz moje djelatnosti radi prijevarno ili spletkarski, prijavit u to gospodinu knezu to prije budem mogao. I u svemu ovome ne u prijevarno pomagati prijatelju ni koditi neprijatelju. Sve u to izvravati u dobroj vjeri, bez himbe, odsad do Miholjdana u rujnu i od tada sve dok se ne navri godina dana. I dok sam iv, bit u vjeran gospodinu mletakom dudu a naemu sam gospodinu knezu obvezan na vjernost prema kapitularu na koji mu je prisegla Opina dubrovaka. I pridravat u se ugovora s Mlecima i truditi se da ga se svi pridravaju.

163

LIBER SECUNDUS

XXIII.
Sacramentum nunciorum1 qui mittuntur a domino comite pro negociis2 Comunis3 Ragusii B
Iuro ad sancta Dei evangelia quod bona fide sine fraude studiose et bene cum omni meo posse tractabo in hac via, et operabor omnibus modis quibus potero, proficuum et honorem ac utilitatem civitatis Ragusii cum honore d. ducis Veneciarum et comitis nostri Ragusii. Et que mihi commissa fuerint dicere vel facere, secundum quod preceperit mihi d. comes Ragusii, diligenter dicam et faciam sine fraude; servicium malo modo non tollam neque tolli faciam, amicum non iuvabo, nec inimicum nocebo per fraudem. Et in meo reditu Ragusium veritatem dicam d. comiti et suo Consilio de omnibus quibus me interrogaverint, et eciam quod factum habebo pro quo missus fui. Hec omnia attendam bona fide sine fraude. Et fidelis ero d. duci Veneciarum dum vixero, et ad d. comitem nostrum tenear fidelitatem observare, secundum modum capitularis per Communitatem Ragusii sibi iuratum; et pactum Veneciarum observabo, et operam dabo quod ab omnibus observetur.

C
Iuro ad sancta Dei evangelia quod bona fide sine fraude studiose et bene cum omni meo posse tractabo in hac via, et operabor omnibus modis quibus potero, proficuum et honorem ac utilitatem civitatis Ragusii cum honore Comunitatis nostri Ragusii. Et que mihi comisserint dicere vel facere, quod secundum quod preceperit mihi d. comes Ragusii, diligenter dicam et faciam sine fraude; servicium malo modo non tollam neque tolli faciam, amicum non iuvabo nec inimicum nocebo per fraudem. Et in meo reditu Ragusium veritatem dicam d. comiti et suo Consilio de omnibus quibus me interogaverint, et etiam quod factum habebo pro quo missus fui. Hec omnia attendam bona fide sine fraude.

164

KNJIGA DRUGA

XXIII.
Prisega poklisara koje gospodin knez alje za poslove Opine dubrovake B
Priseem na sveta Boja evanelja da u vjerno, bez himbe, predano i kako najbolje mogu voditi pregovore na ovom putovanju i raditi na svaki meni mogui nain za dobrobit, ast i korist grada Dubrovnika, te na ast gospodina mletakog duda i naeg kneza dubrovakoga. I to mi bude nareeno rei ili uiniti, pomno u to rei ili uiniti bez himbe, onako kako mi bude zapovjedio gospodin knez dubrovaki; ne u uzimati mito ni dati da se uzme, ne u prijevarno pomagati prijatelju ni neprijatelju koditi. I po svom povratku u Dubrovnik rei u istinu gospodinu knezu i njegovu Vijeu o svemu o emu me upitaju, a isto tako o onome to sam uinio za stvar za koju sam bio poslan. Sve u to obavljati u dobroj vjeri, bez himbe. I dok sam iv, bit u vjeran gospodinu mletakom dudu a naemu sam gospodinu knezu obvezan na vjernost prema kapitularu na koji mu je prisegla Opina dubrovaka. I pridravat u se ugovora s Mlecima i truditi se da ga se svi pridravaju.

C
Priseem na sveta Boja evanelja da u vjerno, bez himbe, predano i kako najbolje mogu voditi pregovore na ovom putovanju i raditi na svaki meni mogui nain za dobrobit, ast i korist grada Dubrovnika, te na ast nae Opine dubrovake. I to mi bude nareeno rei i uiniti, pomno u to rei i uiniti bez himbe, kako mi bude zapovjedio gospodin knez dubrovaki; ne u uzimati mito ni dati da se uzme; ne u prijevarno prijatelju pomagati ni koditi neprijatelju. A po svom povratku u Dubrovnik rei u istinu gospodinu knezu i njegovu Vijeu o svemu o emu me upitaju, a isto tako o onome to sam uinio za stvar za koju sam bio poslan. Sve u ovo izvravati u dobroj vjeri, bez himbe.

165

LIBER SECUNDUS

XXIV.
De salario nunciorum1
Si aliquis nunciu2 vel nuncii3 mitterentur Dyrrachium, habere debeat unusquisque ipsorum yperperos septem et lignum et angarios a Comuni. De Ragusio Avolanam Si Avolanam, habeat unusquisque yperpera4 duodecim et angarios et naulum ligni et conducturam equorum a Comuni. De Ragusio ad Corfu per mare Si ad Corfu per mare iverint, habeat unusquisque yperperos viginti et naulum ligni et conducturam equorum et angararios5 a Comuni. De Ragusio in Avalonam et de Avolana Corfu per terram Si per terram iverint ab Avalona usque Corfu, habeat unusquisque yperperos triginta, et ipsi de suo sallario solvant conducturam equorum et angararios6. De Avalona in antea Si ab Avalona in antea iverint, habeat unusquisque yperperos quadraginta, angararios et naulum ligni et conducturam equorum persolvant de suo7 sallario; et similiter si iverint Artam. Usque Armiro Si iverint usque Armiro, habeat unusquisque yperperos sexaginta, et ipsi de suo8 sallario persolvant naulum ligni et conducturam equorum et angararios9. De Ragusio in Arbanum Si iverint Arbanum, habeat unusquisque yperperos decem et angararios9 et naulum ligni et conducturam equorum a Comuni10. De Ragusio in Dulcignum et Antibarum Si iverint Dulcignum vel Antibarum, habeat unusquisque lignum et angararios et yperperos quinque a Comuni11. Die XVII aprilis, curente12 anno Domini MCCLXXXVII13, indicione XV14, tempore egregii viri d. Nicolai Quirini, comitis Ragusii, in15 Parvo Consilio congregato sonitu campanarum more solito additum fuit huic statuto: quod qui iverit Scutarum, habeat unusquisque a Comuni yperperos VII et lignum et angarios16. De Ragusio17 Catarum 18 Si iverit Catarum, habeat unusquisque lignum et angararios et yperpera tria19 a Comuni. De Ragusio in Rassiam a Brescua in antea Si iverint in Rassiam, videlicet a Briscua20 in antea, unusquisque habeat yperpera quadraginta, et de suo sallario solvat conducturam equorum et quilibet nuncius2 debet habere tres equos, et nullus dominus equi accipere possit pro naulo equi nisi yperpera tria, et angararios6 condecenter habeat a Comuni.

166

KNJIGA DRUGA

XXIV.
Plae poklisara
Ako bi koji poklisar ili poklisari bili poslani u Dra, svaki od njih treba od Opine dobiti sedam perpera, brod i poslugu. Od Dubrovnika u Valonu Do Valone neka od Opine svaki dobije dvanaest perpera, poslugu i brodsku vozarinu i najam konja. Od Dubrovnika do Krfa morem Ako bi poli na Krf morem, neka svaki dobije od Opine dvadeset perpera, brodsku vozarinu te najam konja i poslugu. Od Dubrovnika do Valone i od Valone do Krfa kopnom Ako pou kopnom od Valone do Krfa, neka svaki dobije trideset perpera i neka sami od svoje plae plate najam konja i poslugu. Od Valone dalje Ako bi krenuli od Valone dalje, neka svaki od njih dobije etrdeset perpera, poslugu i brodsku vozarinu, a najam konja neka podmire od svoje plae; isto vrijedi pou li u Artu. Do Armira Ako bi ili do Armira, neka svaki od njih dobije ezdeset perpera, a sami od svoje plae neka plate brodsku vozarinu te najam konja i poslugu. Od Dubrovnika do Arbana Ako bi ili u Arbano, neka svaki od njih dobije od Opine deset perpera, poslugu te brodsku vozarinu i najam konja. Od Dubrovnika u Ulcinj i Bar Ako idu u Ulcinj ili Bar, neka svaki od njih dobije od Opine brod te poslugu i pet perpera. Dana 17. travnja, tekue godine Gospodnje 1287., petnaeste indikcije, u vrijeme vrsnog mua gospodina Nikole Kvirina, kneza dubrovakoga, u Malom vijeu, okupljenom, po obiaju, na glas zvona, dodano je ovom zakonu sljedee: poe li netko u Skadar, neka od Opine dobije sedam perpera te brod i poslugu. Od Dubrovnika u Kotor Svaki onaj koji poe u Kotor, neka od Opine dobije brod, poslugu i tri perpera. Od Dubrovnika u Raku, dalje od Brskova Krenu li u Raku, naime dalje od Brskova, svaki neka dobije etrdeset perpera, a najam konja neka plati od svoje plae. Svaki poklisar mora imati tri konja, i nijedan vlasnik konja ne smije uzeti za najam konja vie od tri perpera, a od Opine neka dobije dolinu poslugu.

167

LIBER SECUNDUS

De Ragusio in Brascuam tantum vel Anagastum Si iverint usque Brescuam, habeat unusquisque yperperos triginta, et de suo sallario solvat conducturam equorum et nullus dominus equi accipere possit pro naulo equi nisi yperperos duo; et si iverit usque Anagastum, habeat unusquisque yperpera21 quindecim, et dominus equi unum yperperum et medium. De Ragusio in Papoam Si iverit Papoam vel usque ad civitatem Stagni, habeat unusquisque a Comuni5 yperperos quatuor22. De Ragusio in Narentum et in Chelmum Si iverit in Narentum vel in Chelmum, habeat unusquisque nuncius23 lignum et angararios et equos et yperperos sex24 a Comuni. De Ragusio in Bossinam Si iverit25 in Bosinam26, habeat unusquisque nuncius27 yperpera28 viginti quinque et angararios a Comuni, et de suo sallario persolvat equos. De Ragusio Almisium, Spaletum29, Tragurium 30 Si iverit Almisium, Spaletum, Tragurium, habeat unusquisque nuncius27 lignum et angararios et yperperos sex a Comuni. De Ragusio Iadram Si iverit Iadram, habeat unusquisque nuncius27 lignum et angararios et yperperos decem31 a Comuni. De Ragusio Polam usque Triestum Si iverint32 Polam usque Triestum, habeat unusquisque nuncius27 lignum et angararios et yperperos viginti a Comuni. De Ragusio Venecias et in Marchiam Ancontanam Si iverint Venecias vel in totam Marchiam Ancontanam, habeat unusquisque lignum et angararios et yperpera triginta tria33 a Comuni. De Ragusio Brondusium usque Vestam Si iverint Brondusium et a Brondusio usque Vestam, habeat unusquisque lignum et angararios et yperperos quindecim a Comuni; et si iverint per terram longe a marina, habeat unusquisque omni die pro suis expensis et conductura equorum tarinos auri sex.

XXV.
Sacramentum illorum qui sunt antepositi ad faciendum aliquod laborerium pro Comuni1
Iuro ad evangelia sancta Dei quod bona fide sine fraude ero studiosus operari facere opera super quibus antepositus sum, bene et pro minori precio quam potero, et illam pecuniam que ad manus meas pervenerit diligenter custodiam et expendam in ipso laborerio, nichil apud me de ipsa pecunia occultando ullo modo vel ingenio; et scribam vel scribere faciam totum illud quod recipero vel expendidero per ordinem quam melius potero; et de tota illa pecunia, que pro

168

KNJIGA DRUGA

Od Dubrovnika samo do Brskova ili Nikia Ako budu ili do Brskova, neka svaki dobije trideset perpera, a od svoje plae neka plati najam konja; nijedan vlasnik konja ne smije uzeti za najam konja vie od dva perpera. Pou li pak do Nikia, neka svaki dobije petnaest perpera, a vlasnik konja jedan i pol perper. Od Dubrovnika do Popova Ako poe u Popovo ili do grada Stona, neka svaki dobije od Opine etiri perpera. Od Dubrovnika do Neretve i Huma Ako bi iao do Neretve ili Huma, neka svaki poklisar dobije od Opine brod i poslugu te konje i est perpera. Od Dubrovnika u Bosnu Ako poe u Bosnu, neka svaki poklisar dobije od Opine dvadeset i pet perpera i poslugu, a od svoje plae neka plati konje. Od Dubrovnika do Omia, Splita i Trogira Poe li u Omi, Split ili Trogir, neka svaki poklisar dobije od Opine brod te poslugu i est perpera. Od Dubrovnika do Zadra Ako bi iao u Zadar, neka svaki poklisar dobije od Opine brod te poslugu i deset perpera. Od Dubrovnika u Pulu do Trsta Ako budu ili u Pulu do Trsta, neka svaki poklisar dobije od Opine brod te poslugu i dvadeset perpera. Iz Dubrovnika u Mletke i Ankonsku Marku Ako pou u Mletke ili diljem Ankonske Marke, neka svaki dobije od Opine brod te poslugu i trideset i tri perpera. Od Dubrovnika u Brindisi do Vieste Ako krenu u Brindisi i od Brindisija do Vieste, neka svaki dobije od Opine brod te poslugu i petnaest perpera; ako krenu kopnom podalje od obale, neka svaki od njih dobije dnevno za svoje trokove i najam konja est zlatnih tarina.

XXV.
Prisega nadzornika gradnje za Opinu
riseem na sveta Boja evanelja da u u dobroj vjeri, bez himbe, nastojati da se poslovi za koje sam postavljen izvre dobro i po najnioj moguoj cijeni, a onaj novac to doe u moje ruke, pomno u uvati i troiti na taj rad, ne skrivajui kod sebe bilo kojim nainom ili izgovorom ita od tog novca. I zapisat u ili se pobrinuti da se redom zapie sve ono to budem primao ili troio, kako bolje budem mogao. A od svega onog

169

LIBER SECUNDUS

hoc officio2 ad manus meas pervenerit, non fecero inde aliquam meam utilitatem, nec alicui de ipsa comodabo, sed per se ipsam tenebo ad faciendum utilitates pro quibus antepositus sum. Et quocienscumque d. comes a me quesierit racionem3, recto modo sine fraude faciam, et omnia que superfuerint consignabo et dabo cui d. comes cum suo Consilio preceperit. Hec omnia studiose attendam bona fide a modo usque ad s. Michaelem de septembri, et inde ad unum annum completum. Et fidelis ero duci Veneciarum, et ad d. comitem nostrum tenear fidelitatem observare, secundum modum capitularis per Comunitatem Ragusii sibi iuratum; et pactum Veneciarum observabo, et operam dabo quod ab omnibus observetur4.

XXVI.
Sacramentum capitanei vel capitaneorum qui mittuntur a domino comite B
Iuro ad sancta Dei evangelia quod bona fide sine fraude vigilanter custodiam lignum vel ligna mihi commissa a d. comite Ragusii, et omnes res ad ipsa ligna et ad Comune Ragusii pertinentes, et precepta et ordinamenta que d. comes cum suo Consilio mihi fecerit, per omnia obediam et salvabo. Et non offendam nec permittero offendere aliquem amicum Veneciarum vel Ragusii, nisi de consueta strina. Et de aquisicione quam nobis Dominus dederit dividam et dabo omnibus rectam partem, secundum nostram bonam consuetudinem. Et iusticiam et racionem faciam de omnibus malefactis que habebo in noticiam, salvo iure d. comitis nostri. Et cum Deus me conduxerit Ragusium, veritatem dicam de omnibus quibus me interrogaverit d. comes. Nec amicum iuvabo nec inimicum nocebo per fraudem. Hec omnia attendam studiose bona fide sine fraude. Et fidelis ero d. duci Veneciarum dum vixero, et ad d. comitem nostrum tenear fidelitatem observare, secundum modum capitularis per Comunitatem Ragusii sibi iuratum. Et pactum Veneciarum observabo, et operam dabo quod ab omnibus observetur.

C
Iuro ad sancta Dei evangelia quod bona fide sine fraude vigilanter custodiam lignum vel ligna mihi commissa a d. comite Ragusii, et omnes res ad ipsa ligna et ad Comune Ragusii pertinentes, et precepta et ordinamenta que d. comes cum suo Consilio mihi fecerit, per omnia obediam et salvabo. Et non offendam neque permittero offendere aliquem amicum Ragusii, nisi de consueta strina. Et de aquisitione quam nobis Dominus dederit dividam et dabo omnibus rectam partem, secundum nostram bonam consuetudinem. Et iusticiam et rationem

170

KNJIGA DRUGA

novca to za ovu slubu dospije u moje ruke, ne u izvlaiti nikakvu korist za sebe, niti u od njega ikome pozajmljivati, nego u ga zasebno drati da bi koristio namjenama za koje sam postavljen. A kad god gospodin knez od mene zatrai raun, poloit u ga tono, bez prijevare, i sve to pretekne, doznait u i dati onomu komu mi zapovjedi gospodin knez sa svojim vijeem. Sve u to pomno izvravati u dobroj vjeri odsad do Miholjdana u rujnu i od tada dok se ne navri godina dana. I bit u vjeran gospodinu mletakom dudu a naemu sam gospodinu knezu obvezan na vjernost prema kapitularu na koji mu je prisegnula Opina dubrovaka. I pridravat u se ugovora s Mlecima i truditi se da ga se svi pridravaju.

XXVI.
Prisega kapetana to ih alje gospodin knez B
riseem na sveta Boja evanelja da u vjerno, bez himbe, budno uvati brod ili brodove koje mi povjeri gospodin knez dubrovaki i sve stvari koje pripadaju tim brodovima i Opini dubrovakoj, i da u u svemu sluati i potovati sve zapovijedi i naredbe to mi ih izda gospodin knez sa svojim Vijeem. I ne u otetiti niti dopustiti da se oteti ijedan prijatelj Mletaka ili Dubrovnika, osim radi uobiajenog podavanja (strine). A od dobiti koju nam Gospodin bude dao, podijelit u i dati svima pravedan dio po naem dobrom obiaju. I sudit u i izricati pravdu nad svim zlodjelima za koja doznam, osim nad onima koja su pridrana naemu gospodinu knezu. A kad me Bog dovede u Dubrovnik, rei u istinu o svemu o emu me bude pitao gospodin knez. Ne u prijevarno pomagati prijatelju niti koditi neprijatelju. Sve u ovo predano obavljati, u dobroj vjeri, bez himbe. I dok sam iv, bit u vjeran gospodinu mletakom dudu a naemu sam gospodinu knezu obvezan na vjernost prema kapitularu na koji mu je prisegla Opina dubrovaka. I pridravat u se ugovora s Mlecima i trudit u se da ga se svi pridravaju.

C
Priseem na sveta Boja evanelja da u vjerno, bez himbe, budno uvati brod ili brodove koje mi povjeri gospodin knez dubrovaki i sve stvari koje pripadaju tim brodovima i Opini dubrovakoj, i da u u svemu sluati i potovati sve zapovijedi i naredbe to mi ih izda gospodin knez sa svojim Vijeem. I ne u otetiti niti dopustiti da se oteti ijedan prijatelj Dubrovnika, osim radi uobiajenog podavanja (strine). A od dobiti koju nam Gospodin bude dao, podijelit u i dati svima pravedan dio, po naem dobrom obiaju. I sudit u i izricati

171

LIBER SECUNDUS

faciam de omnibus malefactis que habebo in noticiam, salvo iure d. comitis nostri. Et cum Deus me conduxerit Ragusium, veritatem dicam de omnibus quibus me interrogaverit d. comes. Nec amicum iuvabo nec inimicum nocebo per fraudem. Hec omnia attendam studiose bona fide sine fraude. Anno Domini millesimo trecentessimo octuagesimo octavo, indictione undecima, die vigesimo quarto aprilis, in Magno Consilio sono campane congregato, ut moris est, in quo interfuerunt consiliarii quinquaginta octo, captum et firmatum fuit per quadraginta duos dictorum consiliariorum de intelligendo quod patronatus galee habeatur pro offitio.

XXVII.
Sacramentum illorum qui sunt supra doanam maris
Iuro ad evangelia sancta Dei quod bona fide sine fraude ero studiosus tollere sacramentum ab omnibus mercatoribus qui exierint de Ragusio per mare et ibunt in Romaniam, et ab eis tollam medium pro centinario de toto habere quod secum portabunt. Et eciam1 tollam sacramentum ab omnibus naucleriis ligni vel lignorum qui ibunt de Ragusio in Romaniam, ut dicant veritatem de mercatoribus et de toto habere quod portabunt2 in suo ligno. Et simile sacramentum et simile dacium tollam ab omnibus naucleriis ligni vel lignorum, et ab omnibus hominibus volentibus ire de Ragusio per mare ad omnia alia loca que condam3 consueta sunt dare doanam; et nec amicum iuvabo nec inimicum nocebo per fraudem. Et de tota illa pecunia que pro hoc officio4 ad manus meas pervenerit, vel alius pro me receperit, non fecero inde aliquam meam utilitatem nec alicui de ipsa comodabo, set5 dabo eam d. comiti, vel cui mihi ipse6 ordinaverit cum maiori7 parte sui Consilii. Et fecero racionem8 de omnibus et per omnia bona fide d. comiti, vel cui ipse mihi ordinaverit, duabus vel pluribus vicibus in anno ad voluntatem eiusdem d. comitis9. Et totam illam pecuniam quam percepero10 de facto Romanie, scribam per se in uno loco et aliam per se in alio loco. Hec omnia attendam bona fide a modo usque ad s. Michalem de septembri, et de inde ad unum annum completum. Et fidelis ero ad d. ducem Veneciarum dum vixero, et ad d. comitem nostrum tenear fidelitatem observare, secundum modum capitularis per Comunitatem Ragusii sibi iuratum; et pactum Veneciarum observabo, et operam dabo quod ab omnibus observetur11.

172

KNJIGA DRUGA

pravdu nad svim zlodjelima za koja doznam, osim nad onima koja su pridrana naemu gospodinu knezu. I kad me Bog dovede u Dubrovnik, gospodinu u knezu rei istinu o svemu o emu me upita. I ne u prijevarno pomagati prijatelju niti koditi neprijatelju. Sve u to odgovorno izvravati, u dobroj vjeri, bez himbe. Godine Gospodnje 1388., jedanaeste indikcije, dana 24. travnja u Velikom vijeu, sazvanom na glas zvona, kako je obiaj, u kojem je bilo nazono pedeset osam vijenika, prihvaeno je i odlueno s etrdeset i dva glasa dotinih vijenika da se zapovjednitvo galijom ima drati slubom.

XXVII.
Prisega carinskih nadzornika pomorskog izvoza
Priseem na sveta Boja evanelja da u poteno, vjerno, bez prijevare, predano uzimati prisegu od svih trgovaca koji budu odlazili iz Dubrovnika morem i plovili u Romaniju, i da u od njih naplaivati pola posto od svega imetka to ga budu sa sobom vozili. Takoer u uzimati prisegu od svih nokjera koji budu plovili iz Dubrovnika u Romaniju, da kau istinu o trgovcima i o svemu imetku koji e prevoziti svojim brodom. Slinu prisegu i slinu pristojbu uzimat u od svih brodskih nokjera i od svih ljudi koji hoe ii morem iz Dubrovnika u sva ostala mjesta za koja se neko obiavala plaati carina. I ne u prijevarno pomagati prijatelju ni koditi neprijatelju. A od svega onog novca to u ovoj slubi dospije u moje ruke, ili ga netko drugi uime mene primi, ne u izvlaiti nikakvu korist za sebe niti u od njega komu pozajmljivati, nego u ga dati gospodinu knezu, ili onomu koga mi on odredi s veinom svog Vijea. I poloit u poteno raun o svemu i za sve gospodinu knez, u ili onomu koga mi on odredi, dva ili vie puta u godini, po volji istoga gospodina kneza. I sav onaj novac to budem primao od poslovanja s Romanijom, zapisivat u zasebno na jednome mjestu, a drugi zasebno na drugome mjestu. Sve u to poteno izvravati odsad do Miholjdana u rujnu i od tada do jedne navrene godine. I dok sam iv, bit u vjeran gospodinu mletakom dudu a naemu sam gospodinu knezu obvezan na vjernost prema kapitularu na koji mu je prisegla Opina dubrovaka. I pridravat u se ugovora s Mlecima i truditi se da ga se svi pridravaju.

173

LIBER SECUNDUS

XXVIII.
Sacramentum illorum qui sunt supra doanam per terram
Iuro ad sancta Dei evangelia quod bona fide sine fraude ero studiosus tollere sacramentum ab omnibus mercatoribus euntibus de Ragusio per terram ad omnia loca que consueta sunt condam dare doanam, et ab eis tollam medium pro centinario de toto habere quod secum portabunt; et nec amicum iuvabo nec inimicum nocebo per fraudem. Et de tota illa pecunia que pro hoc officio ad manus meas pervenerit, non fecero inde aliquam meam utilitatem nec alicui de ipsa comodabo, sed eam dabo d. comiti, vel cui ipse mihi ordinaverit cum maiori parte sui Consilii; et de omnibus et per omnia faciam rectam racionem1 d. comiti nostro, vel cui ipse mihi preceperit, duabus vel pluribus vicibus in anno ad voluntatem dicti d. comitis nostri. Hec omnia attendam bona fide a modo usque ad S. Michaelem de septembri, et inde usque ad unum annum completum. Et fidelis ero d. duci Veneciarum dum vixero, et ad d. comitem nostrum tenear fidelitatem observare, secundum modum capitularis per Comunitatem2 Ragusii sibi iuratum; et pactum Veneciarum observabo, et operam dabo quod ab omnibus observetur3.

XXIX.
Sacramentum illorum qui sunt antepositi ad inquirendum vinum per civitatem
Iuro ad evangelia sancta Dei quod bona fide sine fraude et malo ingenio ero studiosus inquirere totum vinum civitatis Ragusii, et1 de eo quod invenero tollam tres follaros per quincum; et nec amicum iuvabo nec inimicum nocebo per fraudem. Et similiter tollam ab eis fidanciam2 ut dicant veritatem de quantitate vini quam habebunt. Et de tota illa pecunia que pro hoc officio ad manus meas pervenerit, non fecero inde aliquam meam utilitatem nec alicui de ipsa comodabo, sed ipsam tenebo et dabo d. comiti nostro, vel cui ipse mihi cum maiori parte sui Consilii ordinare voluerit. Et de omnibus et per omnia faciam rectam et iustam racionem3 d. comiti nostro, vel cui ipse mihi ordinaverit, duabus vel pluribus vicibus in anno ad voluntatem d. comitis nostri. Hec omnia observabo bona fide a modo usque ad S. Michaelem de septembri, et inde usque ad unum annum completum. Et fidelis ero d. duci Veneciarum dum vixero, et ad d. comitem nostrum tenear fidelitatem observare, secundum modum capitularis per Comunitatem Ragusii sibi iuratum; et pactum Veneciarum observabo, et operam dabo quod ab omnibus observetur4.

174

KNJIGA DRUGA

XXVIII.
Prisega carinskih nadzornika kopnenog izvoza
Priseem na sveta Boja evanelja da u u dobroj vjeri, bez himbe, predano uzimati prisegu od svih trgovaca koji budu ili iz Dubrovnika kopnom u sva mjesta koja su nekad obiavala plaati carinu, i da u od njih naplaivati pola posto od svega imetka to ga budu sa sobom nosili. I ne u prijevarno pomagati prijatelju ni koditi neprijatelju. A od svega onog novca to u ovoj slubi dospije u moje ruke, ne u izvlaiti nikakvu korist za sebe, niti u od njega kome pozajmljivati, nego u ga dati gospodinu knezu ili onomu koga mi on odredi s veinom svog Vijea. I o svemu i za sve poloit u toan raun gospodinu naem knezu ili onomu koga on (za to) odredi, dva ili vie puta u godini, po volji spomenutog naeg gospodina kneza. Sve u to izvravati poteno odsad do Miholjdana u rujnu i od tada do jedne navrene godine. I dok sam iv, bit u vjeran gospodinu mletakom dudu a naemu sam gospodinu knezu obvezan na vjernost prema kapitularu na koji mu je prisegla Opina dubrovaka. I pridravat u se ugovora s Mlecima i truditi se da ga se svi pridravaju.

XXIX.
Prisega predstojnika za pregled vina u Gradu
Priseem na sveta Boja evanelja da u poteno, bez himbe i zle namisli, predano utvrivati cjelokupno vino u gradu Dubrovniku, i od onoga to pronaem, uzimat u tri folara po vjedru. I ne u prijevarno pomagati prijatelju niti koditi neprijatelju. Isto tako, uzimat u od njih prisegu da kau istinu o koliini vina koju budu imali. I od svega onog novca koji u ovoj slubi dospije u moje ruke, ne u izvlaiti nikakvu korist za sebe, niti u od njega ikome pozajmljivati, nego u ga drati i dati gospodinu naem knezu ili onomu koga mi on htjedne odrediti s veinom svoga Vijea. I o svemu i za sve poloit u toan i pravedan raun naem gospodinu knezu ili onomu koga on (za to) odredi, dva ili vie puta godinje, po volji naega gospodina kneza. Sve u to poteno izvravati odsad do Miholjdana u rujnu i od tada sve do jedne navrene godine. I dok sam iv, bit u vjeran gospodinu mletakom dudu a naemu sam gospodinu knezu obvezan na vjernost prema kapitularu na koji mu je prisegla Opina dubrovaka. I pridravat u se ugovora s Mlecima i truditi se da ga se svi pridravaju.

175

LIBER SECUNDUS

XXX.
Sacramentum comiti vel comitorum qui mituntur1 a domino comite B
Iuro ad sancta Dei evangelia quod bona fide sine fraude custodiam omne lignum de quo sum comitus, et sarcios et coredos et omnia que pertinent ad Comune Ragusii, et in hac via non offendam aliquem amicum Veneciarum nec amicum Ragusii, nisi in consueta strina. Et capitaneo, a d. comite mihi constituto, in omnibus et per omnia obediam, salva fidelitate d. ducis Veneciarum et comitis nostri Ragusii; et rectum soldum, secundum quod per Comune et d. comitem Ragusii fuerit constitutum, dabo. Et rectam partem de omnibus que invenerimus dabo societati mee, secundum usum et bonam consuetudinem nostram. Et cum Deus me conduxerit Ragusium, lignum et sarcios et omnes coredos et omnia ad Comune pertinencia dabo et consignabo pitantario, vel cui d. comes mihi dixerit dare. Et de omnibus de quibus me interrogaverit d. comes, veritatem sibi dicam. Hec omnia studiose attendam bona fide sine fraude.

C
Iuro ad sancta Dei evangelia quod bona fide sine fraude custodiam omne lignum de quo sum comitus, et sarcios et coredos et omnia que pertinent ad Comune Ragusii, et in hac via non offendam aliquem amicum Venetiarum nec amicum Ragusii, nisi in consueta strina. Et capitaneo, a d. comite mihi constituto, in omnibus et per omnia obediam, salva fidelitate dominii et comitis nostri Ragusii; et rectum soldum, secundum quod per Comune et d. comitem Ragusii fuerit constitutum, dabo. Et rectam partem de omnibus que invenerimus dabo societati mee, secundum usum et bonam consuetudinem nostram. Et cum Deus me conduxerit Raguxium, lignum et sartios et omnes coredos et omnia ad Comune pertinentia dabo et consignabo pitantario, vel cui d. comes mihi dixerit dare. Et de omnibus de quibus me interrogaverit d. comes, veritatem sibi dicam. Hec omnia studiose attendam bona fide sine fraude.

176

KNJIGA DRUGA

XXX.
Prisega zapovjednika broda ili zapovjednik brodova koje alje gospodin knez B
Priseem na sveta Boja evanelja da u vjerno, bez himbe, uvati svaki brod na kojemu sam zapovjednik, i uad i opremu i sve to pripada Opini dubrovakoj, i na ovom putovanju ne u otetiti nijednog prijatelja Mletaka ni Dubrovnika, osim radi uobiajenog podavanja (strine). I kapetanu kojega mi odredi gospodin knez pokoravat u se u svemu i po svemu, uvajui vjernost gospodinu mletakom dudu i naemu knezu dubrovakom. Davat u plau tono kako budu odredili Opina i gospodin knez dubrovaki. I pravedan dio od svega to budemo nali, dat u svojoj posadi prema ustaljenom redu i naem dobrom obiaju. A kad me Bog dovede u Dubrovnik, brod, uad, svu opremu i sve to pripada Opini dat u i predati predstojniku arsenala ili onome komu mi gospodin knez rekne da dam. A gospodinu u knezu rei istinu o svemu o emu me upita. Sve u to odgovorno izvravati, u dobroj vjeri, bez himbe.

C
Priseem na sveta Boja evanelja da u vjerno, bez himbe, uvati svaki brod na kojemu sam zapovjednik, i uad i opremu i sve to pripada Opini dubrovakoj, i na ovom putovanju ne u otetiti nijednog prijatelja Mletaka ni Dubrovnika, osim za uobiajenu strinu. I kapetanu kojega mi postavi gospodin knez, pokoravat u se u svemu i po svemu uvajui vjernost naoj dubrovakoj Vladi i gospodstvu i knezu. Davat u plau tono kako odrede Opina i gospodin knez dubrovaki. I pravedan dio od svega to naemo dat u svojoj posadi prema ustaljenom redu i naem dobrom obiaju. I kad me Bog dovede u Dubrovnik, brod, uad, svu opremu i sve to pripada Opini dat u i predati predstojniku arsenala ili komu mi gospodin knez rekne da dam. A gospodinu u knezu rei istinu o svemu o emu me upita. Sve u to predano izvravati, u dobroj vjeri, bez himbe.

177

LIBER SECUNDUS

XXXI.
Sacramentum de galiotis B
Iuro ad evangelia sancta Dei quod bona fide sine fraude obediam capitaneo mihi constituto et comito meo, salva fidelitate d. ducis Veneciarum et d. comitis nostri Ragusii, et custodiam lignum in quo galiotus ero secundum preceptum mei capitanei, et sarcios et omnes coredos et omnia ad Comune Ragusii pertinencia quam melius potero. Et aliquod dampnum non faciam nec fieri faciam, neque meo posse consenciam facere. Et si sciero aliquem facientem, capitaneo vel comito meo quam cicius potero manifestabo. Hec studiose attendam bona fide sine fraude.

C
Iuro ad evangelia sancta Dei quod bona fide sine fraude obediam capitaneo mihi constituto et comito meo, salva fidelitate comunis Ragusii, et custodiam lignum in quo galiotus ero secundum preceptum mei capitanei, et sartios et omnes coredos et omnia ad Comune Ragusii pertinentia quam melius potero. Et aliquod dampnum non faciam neque fieri faciam, neque meo posse consentiam facere, et si sciero aliquem facientem, capitaneo vel comito meo quam citius potero manifestabo. Hec studiose attendam sine fraude, et bona fide omnia dicta faciam.

XXXII.
Sacramentum illorum qui recipiunt raciones1 Comunis
Iuro ad sancta Dei evangelia quod bona fide sine fraude studiosus ero inquirere et inquiri facere omnes raciones1 Comunis Ragusii ab omnibus qui a duobus annis infra de bonis Comunis Ragusii receperunt, et ab omnibus illis quos d. comes mihi preceperit; et si invenero eos aliquid recepisse, ab eis recipiam racionem2 de hiis3 que ipsi receperint, quam racionem4 fideliter et5 bona fide scribam vel scribi faciam, et quicquid apud eos superfluum se (sic) residuum6 invenero, quam cicius7 potero d. comiti annunciabo et manifestabo. Et quandocumque d. comes mihi preceperit quod sim cum sociis meis super hoc electis ad dictas raciones recipiendas, ero in loco quem d. comes mihi voluerit ordinare; nec amicum iuvabo nec inimico nocebo, nec ad odium, timorem prospiciam8 vel amorem; et omnia que mihi d. comes addiderit de hoc vel

178

KNJIGA DRUGA

XXXI.
Prisega veslaa na galiji B
Priseem na sveta Boja evanelja da u se u dobroj vjeri, bez himbe, pokoravati pretpostavljenom mi kapetanu i svom zapovjedniku, uvajui vjernost gospodinu mletakom dudu i naem gospodinu knezu dubrovakom. I da u, to bolje budem mogao, uvati brod na kojem budem galijot po zapovijedi svoga kapetana, te uad i svu opremu i sve to pripada Opini dubrovakoj. I ne u initi nikakvu tetu niti dati da je drugi ine, niti u, koliko je do mene, pristati da se uini. A doznam li da je netko ini, to prije budem mogao, prijavit u kapetanu ili svom zapovjedniku. To u odgovorno izvravati, u dobroj vjeri, bez himbe.

C
Priseem na sveta Boja evanelja da u se u dobroj vjeri, bez himbe, pokoravati pretpostavljenom mi kapetanu i svom zapovjedniku, uvajui vjernost Opini dubrovakoj, i da u, to bolje budem mogao, uvati brod na kojem budem galijot po zapovijedi svoga kapetana, te uad i svu opremu i sve to pripada Opini dubrovakoj. I ne u initi nikakvu tetu niti dati da je drugi ine, niti u, koliko je do mene, pristati da se uini. Doznam li da je netko ini, to prije budem mogao, prijavit u kapetanu i svom zapovjedniku. To u predano izvravati bez himbe, i sve u initi u dobroj vjeri.

XXXII.
Prisega slubenika zaduenih za opinska potraivanja
Priseem na sveta Boja evanelja da u u dobroj vjeri, bez himbe, predano utjerivati i skrbiti se da se utjeraju sva potraivanja Opine dubrovake od svih koji su u prethodne dvije godine togod primili od opinske imovine, i od svih onih za koje mi zapovjedi gospodin knez; pa naem li da su togod primili, zatrait u od njih polaganje rauna o onome to su primili. Taj u obraun vjerodostojno i poteno zapisati, ili dati da se zapie, a to god naem u njih vika ili preostatka, javit u i oitovat u gospodinu knezu to prije budem mogao. A kad god mi gospodin knez zapovjedi da sa svojim drugovima za to izabranim budem nazoan pri polaganju rauna, bit u tamo gdje mi gospodin knez odredi. I ne u pomagati prijatelju ni koditi neprijatelju, niti u se osvrtati na mrnju, strah ili ljubav. I sve to mi gospodin knez ovome doda ili oduzme,

179

LIBER SECUNDUS

minuerit, bona fide observabo. Nec servicium9 inde tollam, nec tolli faciam; et si sciero quod aliquis pro me acceperit ipsum, quam cicius10 potero bona fide reddam vel reddi faciam. Insuper autem omnes raciones quas pro Comuni recepero, et si invenero quod aliquis plus receperit quam expenderit pro Comuni, vel plus expenderit quam receperit, secundum quod congruencius mihi11 apparuerit, scribam in quaterno Comunis, vel scribi faciam. Et hec omnia attendam bona fide a modo usque ad festum S. Andree proximum venturum, et inde usque ad unum annum completum. Et fidelis ero d. duci Veneciarum donec vixero, et ad d. comitem nostrum tenear fidelitatem observare, secundum modum capitularis per Comunitatem Ragusii sibi iuratum. Et pactum Veneciarum observabo, et operam dabo quod ab omnibus observetur12.

XXXIII
Sacramentum comitum insularum Iuppane, Dalafodi et Calamoti B
Iuro ad sancta Dei evangelia quod fidelis ero d. duci Veneciarum et d. meo comiti Ragusii, et omnia que continentur in pacto inter Comune Veneciarum et Comune Ragusii stabilito, et omnia alia que alii Ragusini et d. duci et d. comiti iurant, firmiter observabo. Et dabo operam toto posse bona fide sine fraude, ut homines de insula Iuppane, Dalafodi et Calofodi dictis dominis duci et comiti fidelitatem observent. Et studiosus ero bona fide sine fraude omnia furta et dampna que sunt actenus facta vel de cetero fient in dictis insulis, aut in barcis vel aliis lignis in portu dictarum insularum commorantibus, tam in vineis, animalibus omnibus, quam in fructibus, sive eciam in omnibus aliis rebus inquirere et inquiri facere. Et omnia furta et dampna que non poterunt reperiri, comunitates, in quibus predicta fient, dictarum insularum integraliter solvi faciam. Et de illis dampnis et furtis que manifestabo, medietatem partis Comunis habebo. Et si aliqua iura est vel fuerit aliquo tempore de furtis et dampnis non manifestandis in supradictis insulis facta, dabo operam toto posse quod frangetur et nullatenus teneatur; quod si facere non potero, eos qui in ipsa iura fuerint in scriptis d. meo comiti bona fide sine fraude, quam cicius potero manifestabo et dabo. Et omnes honorificencias quas d. meus comes debet habere in dictis insulis sibi dabo, et ab omnibus ipsarum insularum integraliter dari faciam. Et in dictis insulis pro comite commorabor1 donec d. meo comiti complacebit. Hec autem omnia bona fide sine fraude, salva fidelitate d. ducis, firmiter observabo. Et omnia precepta que d. meus comes mihi imposuerit pro isto comitatu, attendam et toto posse complebo. Insuper omnia furta, dampna et iniurias quas scire et invenire potero, quam cicius potero, bona fide d. comiti manifestabo.

180

KNJIGA DRUGA

vjerno u izvravati. U ime toga ne u uzimati mito niti dopustiti da se uzme; ako doznam da je netko za mene primio, poteno u ga, to prije budem mogao, vratiti ili se pobrinuti da se vrati. to se pak tie svih potraivanja koja budem primio u ime Opine, naem li da je netko vie primio nego potroio za Opinu ili vie potroio nego primio, zapisat u ili dati da se zapie u opinsku knjigu, kako mi se bude uinilo prikladnijim. I sve u to izvravati vjerno odsad do sljedeeg blagdana Svetog Andrije i od tada do jedne navrene godine. I dok sam iv, bit u vjeran gospodinu mletakom dudu a naemu sam gospodinu knezu obvezan na vjernost prema kapitularu na koji mu je prisegla Opina dubrovaka. I pridravat u se ugovora s Mlecima i truditi se da ga se svi pridravaju.

XXXIII.
Prisega knezova otoka ipana, Lopuda i Koloepa B
Priseem na sveta Boja evanelja da u biti vjeran gospodinu mletakom dudu i svom gospodinu knezu dubrovakom, i sve to je sadrano u ugovoru utvrenom izmeu Opine mletake i Opine dubrovake, te sve ostalo na to priseu drugi Dubrovani i gospodinu dudu i gospodinu knezu dubrovakom, postojano u izvravati. I trudit u se svim silama, u dobroj vjeri, bez himbe, da stanovnici otoka ipana, Lopuda i Koloepa budu vjerni reenoj gospodi dudu i knezu. I predano u, u dobroj vjeri, bez himbe, voditi istragu i dati da se vodi istraga o svim kraama i tetama dosad poinjenima ili onima koje e ubudue biti poinjene na spomenutim otocima, bilo na barkama ili ostalim plovilima koja borave u luci dotinih otoka, kako na vinogradima i svim ivotinjama, tako na plodinama i na svim ostalim stvarima. A za sve krae i tete koje se ne budu mogle rasvijetliti, pobrinut u se da ih potpuno nadoknade zajednice onih otoka na kojima se to dogodi. I od onih teta i kraa to ih prijavim, dobit u polovicu od opinskog dijela. I ako postoji ili se ikada pojavi neka zavjera da se krae i tete poinjene na prije spomenutim otocima ne prijavljuju, trudit u se svim silama da se zavjera raskine i da se nipoto ne odri; ako to ne budem mogao uiniti, one koji budu u toj zavjeri pismeno u, iste savjesti, bez himbe, to prije budem mogao, prijaviti i predati svom gospodinu knezu. I sve poasti koje moj gospodin knez treba uivati na spomenutim otocima, iskazivat u mu i skrbiti se da mu ih svi ljudi na tim otocima potpuno iskazuju. I boravit u kao knez na reenim otocima dok se bude svidjelo mom gospodinu knezu. Sve u pak to initi u dobroj vjeri, bez himbe, postojano, uvajui vjernost gospodinu dudu. I sve zapovijedi koje mi moj gospodin knez izda za ovu kneiju, posluat u i svim silama izvravati. Osim toga, sve krae, tete i prijestupe za koje budem mogao doznati i otkriti ih, vjerno u prijaviti gospodinu knezu to prije uzmognem.

181

LIBER SECUNDUS

C
Iuro ad sancta Dei evangelia quod fidelis ero d. duci Veneciarum et d. meo comiti Ragusii, et omnia que continentur in pacto inter Comune Veneciarum et Comune Ragusii stabilito, et omnia alia que alii Ragusii et d. duci et d. comiti iurant, firmiter observabo. Et dabo operam toto posse bona fide sine fraude, ut homines de insula Iuppane, Dalafodi et Calafodi dictis dominis duci et comiti fidelitatem observent; et studiosus ero bona fide sine fraude omnia furta et dampna que sunt actenus facta vel de cetero fient in dictis insulis, aut in barcis vel aliis lignis in portu dictarum insularum commorantibus, tam in vineis, animalibus omnibus, quam in fructibus, sive etiam in omnibus aliis rebus inquirere et inquiri facere. Et omnia furta et dampna que non poterint reperiri, comunitates, in quibus predicta fient, dictarum insularum integraliter solvi faciam. Et de illis dampnis et furtis que manifestabo, medietatem partis Comunis habebo. Et si aliqua iura est vel fuerit aliquo tempore de furtis et dampnis non manifestandis in supradictis insulis facta, dabo operam toto posse quod frangetur et nullatenus teneatur; quod si facere non potero, eos qui in ipsa iura fuerint in scriptis, d. meo comiti bona fide sine fraude, quam citius potero manifestabo et dabo. Et omnes honorificencias quas d. meus comes debet habere in dictis insulis sibi dabo, et ab omnibus ipsarum insularum integraliter dari faciam. Et in dictis insulis pro comite commorabor donec d. meo comiti complacebit. Hec autem omnia bona fide sine fraude (observabo). Insuper omnia furta, dampna et iniurias quas scire et invenire potero, quam citius potero, bona fide d. comiti manifestabo.

Explicit liber secundus, incipit tercius

182

KNJIGA DRUGA

C
Priseem na sveta Boja evanelja da u biti vjeran gospodinu mletakom dudu i svom gospodinu knezu dubrovakom, i sve to je sadrano u ugovoru utvrenom izmeu Opine mletake i Opine dubrovake, te sve ostalo na to priseu drugi Dubrovani i gospodinu dudu i gospodinu knezu dubrovakom, postojano u izvravati. I trudit u se svim silama, u dobroj vjeri, bez himbe, da stanovnici otoka ipana, Lopuda i Koloepa budu vjerni dotinoj gospodi dudu i knezu. I odgovorno u, u dobroj vjeri, bez himbe, voditi istragu i dati da se vodi istraga o svim kraama i tetama dosad poinjenima ili onima koje e ubudue biti poinjene na spomenutim otocima, bilo na barkama ili ostalim plovilima koja borave u luci reenih otoka, kako na vinogradima i svim ivotinjama, tako na plodinama ili i na svim ostalim stvarima. A za sve krae i tete koje se ne budu mogle otkriti, pobrinut u se da ih potpuno nadoknade zajednice onih otoka na kojima se to dogodi. I od onih teta i kraa to ih otkrijem, dobit u polovicu od opinskog dijela. I ako postoji ili se ikada pojavi neka zavjera da se krae i tete poinjene na prije spomenutim otocima ne prijavljuju, trudit u se svim silama da se zavjera raskine i da se nipoto ne odri; ako to ne budem mogao uiniti, one koji budu u toj zavjeri pismeno u, iste savjesti, bez himbe, prijaviti i predati svom gospodinu knezu to prije uzmognem. I sve poasti koje moj gospodin knez treba uivati na spomenutim otocima, iskazivat u mu i skrbiti se da mu ih svi ljudi na tim otocima potpuno iskazuju. I boravit u kao knez na ovim otocima dok to bude po volji mom gospodinu knezu. Sve u pak to izvravati u dobroj vjeri, bez himbe. Osim toga, sve krae i tete i nepravde za koje doznam i koje uzmognem otkriti, u dobroj u vjeri prijaviti gospodinu knezu to prije budem mogao.

Zavrava druga knjiga, poinje trea.

183

LIBER TERCIUS I.
De ordine iudiciorum1 et terminis qui dantur in iudiciis2
Ut de cetero super ordine3 iudiciorum altercaciones4 et dubitaciones quelibet sopiantur, statuimus quod si aliquis Raguseus de alio Raguseo racionem6 habere intendit, primo veniat ad d. comitem vel ad eum qui loco eius fuerit, a quo mandatum recipiat, videlicet ut precipiatur illi quem convenire intendit, quod certa die et hora coram eis compareat. Qui postquam venerit coram eodem comite, vel eo qui loco ipsius fuerit, poterit si voluerit ab eo inpetrare7 inducium octo dierum. Quo inducio elapso, debet iterum comparere et advocatorem petere quemcumque ipse voluerit, qui pro eo respondeat secundum consuetudinem civitatis; quod si ipse advocator absens fuerit de Ragusio, d. comes vel qui pro eo fuerit, cum sua Curia provideat super hoc de termino competenti, prout ei videbitur melius, infra quem8 reddire possit Ragusium9. Que omnia locum habeant, nisi10 questio fuerit de debito quod aliquis contraxerit volens ire ad aliquod viagium, et reddiens a primo viagio super eo vocetur ad Curiam, tunc enim inducium super hoc habere non possit ad respondendum, nisi trium dierum tantum, infra quos dies exire non possit de civitate. Sed si infra constitutum terminum advocator predictus venerit vocatus ad placitum, habeat alium terminum octo dierum, quibus completis possit si voluerit, Curiam d. comitis reffutare11. Et tunc ambe partes elligere12 debeant iudices de foris ad suam voluntatem, ita quod pars que reffutaverit13 Curiam d. comitis, primo elligat14 et nominet suos iudices, et si iudices illi ellecti15 alteri parti placuerint, sit ipsum placitum coram eis. Si autem parti interpellanti non placuerint, pars ipsa que interpellat secundo elligat alios iudices, qui si parti vocate ad placitum placuerint, sit dictum placitum coram illis; sed si non placuerint iudices ipsi alteri parti tantum, nominet una pars alteri iudices donec concordent; qui si concordare non poterint, teneatur illa pars vocata reddire ad Curiam d. comitis, et coram eo et suis iudicibus respondere vel se in terram prohiciendi16, et istud redire ad Curiam pars vocata teneatur infra terminum quod d. comes et sui iudices ordinabunt17.

184

KNJIGA TREA I.
O sudbenom redu i rokovima koji se daju u postupcima
Kako bi ubudue utihnule sve prepirke i nedoumice oko sudbenog reda, odreujemo: ako neki Dubrovanin naumi pokrenuti spor protiv drugog Dubrovanina, neka prvo doe pred gospodina kneza ili onoga koji ga bude zamjenjivao. Od njega e primiti nalog, naime, da se zapovjedi onomu koga namjerava tuiti da se u odreeni dan i sat pojavi pred njima. Kad taj doe pred kneza ili onoga koji ga bude zamjenjivao, moi e, bude li htio, ishoditi odgodu od osam dana. Po isteku te odgode mora se ponovno pojaviti i traiti odvjetnika kojega god sam bude htio da ga taj zastupa, kako je obiaj Grada. Ako meutim taj odvjetnik bude odsutan iz Dubrovnika, neka gospodin knez, ili tko ga bude zamjenjivao, glede toga sa svojim sudom odredi odgovarajui rok u kojem se moe vratiti u Dubrovnik, kako prosudi da je bolje. Sve ovo neka se primjenjuje, osim ako spor bude zbog duga na koji se netko obvezao htijui poi na neko putovanje pa na sud bude pozvan po povratku s prvog putovanja: tada, naime, za odaziv ne moe dobiti odgodu nego samo tri dana, tijekom kojih ne smije otii iz Grada. Ali ako se u zakazanom roku dotini odvjetnik pojavi, neka tuenik dobije jo jedan rok odgode od osam dana. Po isteku tih osam dana neka mu bude omogueno, bude li htio, odbiti sud gospodina kneza. Tada neka se obje stranke obveu izabrati po svojoj volji vanjske suce tako da stranka koja odbije kneev sud, prva izabere i imenuje svoje suce, pa, ako ti izabrani suci budu po volji drugoj stranci, neka se parnica vodi pred njima. Ako pak ne budu po volji stranci koja podnosi tubu, neka sam tuitelj ovaj put izabere druge suce. Ako ih prihvati tuenik, neka se dotini postupak vodi pred njima. Ali, ako ti suci ne budu po volji samo jednoj stranci, neka stranka jedna drugoj imenuje suce sve dok se ne suglase. Ako se ne uzmognu suglasiti, tuenik je duan vratiti se na sud gospodina kneza i odgovarati pred njim i njegovim sucima, ili se pak baciti na zemlju. A na taj je povratak pred sud tuenik obvezan u roku koji odrede gospodin knez i njegovi suci.

185

LIBER TERCIUS

C
Anno Domini millessimo trecentissimo octuagesimo septimo, die tercio decimo mensis madii. Nos Iohannes de Grede, rector Ragusii, cum nostro Minori et Maiori Consilio, et cum laude populi in publica concione more solito congregati, premeditantes quod refutatio iudicum et dilatio indutiorum occassiones sunt ut tardius ius exibeatur; volentes etiam illorum obviare malitiis qui iura aliorum dilatare nituntur et ut celerius iusticia exibeatur, statuimus et ordinamus quod d. rector cum uno iudice iurato Curie possit et valeat audire, examinare et omnes processus in causa necessarios facere, ac etiam diffinire et per sentenciam iudicare, prout d. rector cum Curia facere actenus poterat, omnes questiones et placita a modo in antea litiganda, videlicet ab yperperis decem et infra, tantum in placitis et questionibus civilibus, et hoc quandocunque predicto d. rectori videbitur. Si vero d. rector non se concordaret in oppinione cum uno iudice, tunc d. rector et iudex vocent et assumant sibi aliquem iudicem ex iudicibus Curie, qui per maiorem partem et rectoris et duorum iudicum procedant, et iudicent placitum illud. Et quicquid fuerit iudicatum per d. rectorem et unum iudicem, si concordes erunt in oppinione vel per maiorem partem ipsorum si duo fuerint iudices, et sit firmum et ratum et executioni mandandum a decam yperperis infra, prout dictum est. Ceterum volumus quod in placitis et questionibus de predicta quantitate et questionibus de predicta quantitate yperperorum decem, nulla partium litigantium possit iudicem vel iudices reffutare, seu inducium vel inducia sive terminos petere vel habere. Verumtamen si predicto d. rectori et iudici vel maiori parti, existentibus duobus iudicibus, prout dictum est, videbitur dare terminum vel terminos partibus litigantibus, secundum qualitatem placiti, valeant hoc facere, ita tamen quod predictus terminus seu termini non transscendat ultra terminos et inducia in Statuto contenta, non obstanibus aliquibus statutis huic ordini seu Statuto contradicentibus.

II.
De illis qui possunt iudices deiactare
Interpellator deiactare potest unum iudicem et duos si occassionem habuerit; interpellatus unum vel duos aut tres, ita tamen quod placitum coram d. comite et iudicibus non deietatis1 procedat. Si autem tot fuerint de iudicibus deietatis1 quod d. comes cum uno tantam iudice remaneat, vel quod non sit curia, possint partes comunes amicos eligere coram quibus placitent, vel redire ad Curiam si voluerint. Anno Domini MCCCXIIII, indicione duodecima, die quinto decimo mensis iunii2, tempore d. Petri Geno, comitis Ragusii, in Maiori Consilio ad sonum campane, ut moris est, congregato, declaratum fuit dictum statutum de iudicibus deiactandis: in questione3 alicuius dacii4 vel duane Comunis, vel gabelle Sancte

186

KNJIGA TREA

C
Godine Gospodnje 1387., dana 13. mjeseca svibnja. Mi, ivo Gradi, knez dubrovaki, s naim Malim i Velikim vijeem i uz odobravanje puka okupljenoga, po obiaju, na javnom zboru, razmiljajui kako su odbijanje sudaca i odgoda rokova razlozi sporijem dijeljenju pravde; htijui takoer stati na put lukavstvu onih koji nastoje otezati s tuim pravima i da bi se pravda bre ostvarila, odreujemo i nareujemo da gospodin knez s jednim zaprisegnutim sucem Suda moe i ima pravo sasluati, ispitati i provoditi sve radnje nune za parnicu, te takoer rjeavati i izricati sudske presude, kako je gospodin knez sa svojim Sudom i dosad mogao initi, u svim sporovima i parnicama koje e se odsada ubudue voditi, naime do deset perpera, samo u graanskim parnicama i sporovima, i to prema nahoenju spomenutoga gospodina kneza. Ako se pak gospodin knez ne bi suglasio u miljenju s tim jednim sucem, neka tada gospodin knez i sudac pozovu i uzmu k sebi nekog od sudaca Suda, tako da oni veinom glasova kneza i dvaju sudaca vode postupak i donesu presudu u toj parnici. I to god presudi gospodin knez s jednim sucem, ako se suglase u miljenju, ili veinom glasova ako budu dva suca, neka bude obvezujue i konano i neka se preda na izvrenje ako je vrijednost do deset perpera, kao to je reeno. Hoemo inae da u parnicama i sporovima do iznosa od deset perpera, nijedna od stranaka u parnici ne smije odbaciti suca ili suce, i iskati ili dobiti odgodu ili odgode, ili produljenje rokova. No ipak, ako gospodin knez i suci, ili veina kad su dva suca, kako je reeno, ocijene prikladnijim odobriti strankama u sporu produljenje roka ili rokova prema vrsti parnice, smiju to uiniti, i to tako da prije spomenuti rok ili rokovi ne prekorae rokove i odgode sadrane u zakonu, bez obzira na bilo koje propise suprotne ovom zakonu ili propisu.

II.
O onima koji mogu odbiti suce
uitelj moe odbiti jednoga ili dva suca ako ima razloga; tueni jednog, dva ili tri, ali ipak tako da se parnica vodi pred gospodinom knezom i neodbijenim sucima. Bude li pak toliko odbijenih sudaca da gospodin knez ostane samo s jednim sucem, ili ne bude Suda, stranke mogu izabrati zajednike prijatelje da pred njima vode parnicu, ili se vratiti na Sud ako budu htjeli. Godine Gospodnje 1314., dvanaeste indikcije, 15. dana mjeseca lipnja, u vrijeme gospodina Petra Zena, kneza dubrovakoga, u Velikom vijeu okupljenom, kako je obiaj, na glas zvona, pojanjen je zakon o odbijanju sudaca ovako: u sporu oko neke dae, opinske carine ili poreza Svete

187

LIBER TERCIUS

Marie et piscarie, vel in quolibet alio dacio vel duana Comunis, per Comune vel per aliquam personam iudices reffutari non possunt. Curente5 anno Domini MCCLXXXXIII, die XVIII6 iunii, per nobilem militem d. Marinum Badoarium, comitem Ragusii, et per Maius Consilium congregati (sic) sonitu campane more solito, interpretatum et determinatum7 fuit hoc statutum: quod si Comune habuerit aliquam questionem cum aliqua speciali persona, quod tam pro parte Comunis quam pro parte illius specialis persone possint iudices deiactari, secundum quod possunt8 alii homines inter se secundum formam istius statuti, hoc intelligendo in questionibus quibus libet. In maleficiis seu criminalibus vero questionibus, iudices deiactari non possint9, secundum antiquam consuetudinem.

C
Anno MCCCLIIII, indicione septima, die secundo mensis augusti, in Maiori Consilio sono campane more solito congregato, cum laudo populi in publica concione, additum fuit huic statuto de iudicibus deiactandis, quod tam ille cui petitur, quam ille qui petit, si voluerit iudices reffutare, et erit aliquis iudex illo tempore attinens illi qui reffutat vel alteri parti, quod ille qui fuerit consanguineus vel attinens, non valens sedere secundum formam Statuti, sit de numero illorum qui debent refutari.

III.
De iudicibus qui de foris eliguntur1
Statuimus quod si quando aliquis ad placitum Curiam d. comitis reffutaverit, vel ante quam reffutet ellegerit iudices de foris, et ipsos iudices ambe partes concordant sive sit unus iudex2 sive plures, ambe partes concorditer ibunt ad eos; qui iudices, si in se placitum ipsum receperint, statuant eis tempus et locum ubi et quando partes compareant coram se; et auditis ab eis et intellectis questionibus et placitis ipsis, iudices ipsi bona fide et secundum bonam conscienciam3, et eciam4 secundum consuetudinem Ragusii, dent sentenciam5 inter eos. Et nulla ex illis partibus, postquam in eis consenserint ante sentenciam5 vel post sentenciam5, possit ipsos iudices reffutare. Et si forte aliqua ex partibus reffutaret iudices illos, nichilominus ipsi possint suam sentenciam5 dicere. Sed6 si forte aliquis ex ipsis iudicibus vel omnes propter prohibicionem7 illorum qui eos reffutaverint, vel ex alia causa nolent sentenciam dicere5, d. comes vel qui pro eo fuerit, cum sua Curia constringet eos per sacramentum, et sub certa pena iniungens8 quod dicant sentenciam5 ipsam. Et sentencia quam ipsi dixerint sit firma et rata. De qua sentencia9 teneantur ipsi iudices facere cartam10 publicam parti que vicerit11 infra triginta dies a tempore dicte sentencie12; que si facta non fuerit, post dictum terminum sentencia ipsa sit nullius valoris.

188

KNJIGA TREA

Marije i ribarnice, ili oko bilo koje druge dae ili opinske carine, ni Opina ni bilo koja osoba ne smiju odbijati suce. Tekue godine Gospodnje 1293., dana 18. lipnja, plemeniti vitez gospodin Marin Badoero, knez dubrovaki, i Veliko vijee okupljeno, po obiaju, na glas zvona, ovaj su propis ovako protumaili i poblie odredili: ako bi Opina imala kakav spor s nekom privatnom osobom, kako Opina, tako i privatna osoba mogu odbiti suce, kao to mogu ostali ljudi izmeu sebe, u skladu s ovim propisom; to se podrazumijeva za bilo koje sporove. U zlodjelima pak i kaznenim postupcima, suci se prema drevnom obiaju ne mogu odbijati.

C
Godine 1354., sedme indikcije, 2. kolovoza, u Velikom vijeu okupljenom, po obiaju, na glas zvona, uz odobravanje puka na javnom zboru, ovom propisu o odbijanju sudaca dodano je sljedee: ushtjednu li odbiti suce, kako tueni, tako i tuitelj, a u to vrijeme neki sudac bude u svojti onome koji odbija ili suprotnoj stranci, neka se meu onima koji se moraju odbiti nae onaj koji bude roak ili u svojti jer po zakonu ne moe sudjelovati u suenju.

III.
O sucima koji se biraju izvana
Ako neki tuenik odbije sud gospodina kneza ili, prije nego ga odbije, izabere vanjske suce, i obje se stranke suglase oko tih sudaca, bilo da je jedan sudac ili vie njih, odreujemo da obje stranke slono stupe pred njih. Ti suci, prihvate li se te parnice, neka im odrede vrijeme i mjesto gdje i kada se obje stranke imaju pojaviti pred njima; i sasluavi ih i razabravi o emu se spore i tue, neka ti suci poteno i po istoj savjesti, a i po dubrovakom obiaju, donesu presudu u njihovu sporu. I nijedna od tih stranaka, poto su na njih pristali prije presude ili nakon presude, ne moe te suce odbiti. Pa ako bi moda koja od stranaka te suce odbila, oni ipak mogu donijeti svoju presudu. Ali, ako bi moda jedan od tih sudaca ili svi, zbog zabrane onih koji ih odbiju ili zbog kakva drugog razloga, ne bi htjeli donijeti presudu, neka ih gospodin knez, ili tko ga bude zamjenjivao, zajedno sa svojim Sudom prisili pod prisegom i pod prijetnjom odreene kazne da donesu tu presudu. A presuda koju oni donesu, neka bude obvezujua i konana. O toj su presudi spomenuti suci obvezni izdati javnu ispravu stranci koja dobije parnicu u roku od trideset dana od vremena presude. A ne bude li izdana, neka ta presuda nakon tog roka ne obvezuje.

189

LIBER TERCIUS

IV.
Qualiter iudices de foris electi iudicare debent
Illi qui de voluntate ambarum parcium iudices de foris elligantur1, iudicare debeant omnia que placitantur coram eis cum omni consuetudine que habetur in Curia d. comitis. Ita tamen quod qui eos elligunt non possint se iactare in terram, nec exire extra civitatem ad placitandum, nec habere inducias nisi octo dierum.

V.
De fratribus inter se placitantibus
Fratres ex diversis parentibus nati, si inter se habuerint placitum, pars que vocatur, reffutare possit Curiam Ragusii si voluerit, et eciam1 extraere aliam partem ad placitum2 extra Ragusium vel in Ragusio extra Curiam d. comitis. Hoc idem locum habeat inter fratres ex utroque parente3 si divisi fuerint inter se.

VI.
De patribus cum filiis suis litigantibus
Pater vel mater extrahere ad placitum extra Ragusium filios vel filias non potest, nec e converso1 filius vel filia patrem vel matrem; in Curia autem d. comitis habent inter se omnem consuetudinem Ragusii, tam in2 induciis quam in iactando se in terram, quam in elligendo iudices de foris et in omnibus aliis.

VII.
De uxore vocata ad placitum cuius vir est absens
Si aliqua mulier vocatur ad placitum cuius maritus sit a Ragusio absens, volumus quod si ipsa hoc pecierit1 a d. comite vel ab eo qui pro eo fuerit et sua Curia, habeat terminum ad respondendum donec reddeat2 maritus suus, qui postquam reddierit3, teneatur pro ea respondere secundum consuetudinem civitatis. Si vero mulier ipsa ante adventum viri4 sui intraret ad placitum, vel eciam5 presente viro suo in Ragusio sine voluntate ipsius mariti, maritus ipse possit placitum ipsum rumpere si voluerit, et renovare; et quicquid6 actum est cum muliere ipsa pro nichilo habeatur, quia uxor subiecta est viro suo.

190

KNJIGA TREA

IV.
Kako imaju suditi izvana izabrani suci
Oni koji voljom obiju stranaka budu izabrani za vanjske suce, duni su sve parnice koje se pred njima vode presuivati u svemu po istom obiaju kao na sudu gospodina kneza. Ali tako da se oni koji ih izaberu ne mogu baciti na zemlju niti pokrenuti parnicu izvan Grada, niti dobiti sudsku odgodu vie od osam dana.

V.
O brai koja se meusobno parnie
Ako braa roena od razliitih roditelja pokrenu meusobno parnicu, tuenik moe, bude li htio, odbiti dubrovaki sud, pa i drugu stranku izvesti na sud izvan Dubrovnika, ili u Dubrovniku izvan Suda gospodina kneza. To isto neka se primjenjuje meu braom istih roditelja ako su meusobno podijeljeni.

VI.
O oevima koji vode spor sa sinovima
Otac ili majka ne mogu izvesti sinove ili keri na sud izvan Dubrovnika; ni obratno, sin ili ki oca ili majku; na Sudu pak gospodina kneza mogu u svom sporu primjenjivati svaki dubrovaki obiaj, kako u odgodama, tako u bacanju na zemlju i izboru vanjskih sudaca, te u svemu ostalom.

VII.
O eni tuenoj u muevoj odsutnosti
Ako je tuena neka ena kojoj mu nije nazoan u Dubrovnik, hoemo da na svoj zahtjev od gospodina kneza, ili od onoga tko ga bude zamjenjivao, i od njegova Suda dobije odgodu roka za odgovaranje dok joj se mu ne vrati. A on je, kad se vrati, duan umjesto nje odgovarati po obiaju Grada. Ako bi pak ena sama, prije dolaska svog mua, pa ak i kad je nazoan njezin mu u Dubrovniku, ula u spor bez mueve suglasnosti, spomenuti mu moe, ako bude htio, traiti obustavu te parnice i obnovu postupka. I sve to je provedeno s tom enom neka se dri nitavnim jer je ena podlona svome muu.

191

LIBER TERCIUS

VIII.
De filio vocato ad placitum absente patre
Filius in potestate patris constitutus, vocatus ad placitum coram d. comite vel qui pro eo fuerit et1 sua Curia, absente patre respondere minime teneatur. Sed si pater ipse in viagio fuerit, et filius patrem suum expectare pecierit2, d. comes vel qui pro eo fuerit cum sua Curia hoc ei concedet3. Veniens autem pater pro suo filio ad voluntatem suam secundum usum civitatis Ragusii respondebit. Sed si filius ipse ante adventum patris in viagium ire voluerit, dimitet4 et ordinet responsorem qui simul cum patre suo pro eo respondeat; quem si ordinare noluerit ante adventum patris, in viagium ire non possit. Si autem pater ipsius non fuerit Raguseus, set5 habitator alterius civitatis, filius vero fuerit Raguseus, d. comes vel qui pro eo fuerit cum sua Curia dabit eidem terminum infra quem pater possit venire Ragusium; et ipse filius, si hoc voluerit, infra terminum sibi datum ire possit pro patre suo sine aliqua pena.

B
Que locum habent nisi filius ipse stet in stacione vel exerceat alias mercaciones; tunc enim super ipsis mercacionibus teneatur respondere sicut alii Ragusei.

C
Que locum habent nisi filius ipse stet in statione; tunc enim super ipsis mercationibus teneatur respondere sicut alii Ragusei.

IX.
De muliere vidua vocata ad placitum
Mulier vidua vocata ad placitum, si patrem, vel filium, aut fratrem, sive generum absentem extra civitatem Ragusii habuerit, et ipsum in advocatorem suum pecierit1, d. comes, vel qui pro eo fuerit cum sua Curia dabit eidem vidue terminum ad expectandum predictum advocatorem in duplum de eo quod daret aliis hominibus Ragusii. Qui si infra ipsum terminum venerit, teneatur respondere pro ipsa muliere secundum consuetudinem civitatis.

192

KNJIGA TREA

VIII.
O sinu tuenom u oevoj odsutnosti
Sin koji je pod oevom vlasu, pozvan kao tuenik pred gospodina kneza, ili onoga tko ga zamjenjuje, i na njegov Sud, u oevoj odsutnosti nipoto nije duan odgovarati. Ali, ako otac bude na putu, a sin zatrai da se prieka na oca, neka mu gospodin knez, ili tko ga bude zamjenjivao, sa svojim Sudom to odobri. Kada pak otac doe, odgovarat e umjesto svoga sina, bude li htio, prema obiaju grada Dubrovniku. Ako sin prije oeva dolaska htjedne poi na put, ostavit e i odredit e zastupnika da skupa s njegovim ocem umjesto njega odgovara. Ne htjedne li ga odrediti prije oeva dolaska, ne moe poi na put. Ako pak njegov otac ne bude Dubrovanin, nego stanovnik drugog grada, a sin bude Dubrovanin, gospodin knez, ili onaj tko ga zamjenjuje, sa svojim e mu Sudom odrediti rok u kojem otac moe stii u Dubrovnik; sam sin, ako to bude htio, moe u zadanom roku poi po oca bez ikakve kazne.

B
Ovo se primjenjuje ako sin ne vodi trgovaku radnju ili ne obavlja druge trgovake poslove; tada je, naime, obvezan za te trgovake poslove odgovarati kao ostali Dubrovani.

C
Ovo se primjenjuje ako sin ne vodi trgovaku radnju; tada je, naime, obvezan za te trgovake poslove odgovarati kao ostali Dubrovani.

IX.
O tuenoj udovici
Ako tuena udovica ima oca, sina, brata ili zeta odsutna iz grada Dubrovnika, pa ako njega zatrai za odvjetnika, gospodin knez, ili tko ga bude zamjenjivao, sa svojim e Sudom odrediti toj udovici rok u kojem e se priekati dotini odvjetnik, dvostruko dulji od onoga koji bi dao ostalim Dubrovanima. Ako taj doe u tom roku, duan je odgovarati umjesto te ene, po obiaju Grada.

193

LIBER TERCIUS

X.
De patre vocato ad placitum qui petit filium expectare
Vocatus ad placitum si filium in viagio habuerit absentem, et ipsum in advocatorem pecierit1, d. comes vel qui pro eo fuerit cum sua Curia, habito respectu ad viagium ipsius filii, debeat eidem patri terminum secundum suum arbitrium dare ad expectandum eum, et pater ipse infra ipsum terminum possit ire vel mittere pro filio suo predicto sine aliqua pena. Hoc idem intelligendum est de fratre ad fratrem2, de socero ad generum et de genero ad socerum.

XI.
De contumacibus
Ter vocatus ad Curiam pro aliquo placito si contumax fuerit et non venerit, et questio fuerit super re stabili, volumus quod interpellator ponatur in1 possessione illius rei quam petit. Si autem questio esset super aliqua quantitate pecunie2, petitor ponatur in1 possessione3 rerum contumacis pro mensura debiti quod petit. Et in utroque casu vicarius qui4 eum in possessionem ponit habeat yperperum unum. Et veniens contumax possit recuperare possessionem suam, restituto yperpero et aliis expensis ipsi interpellanti secundum capitulum de illis qui se iactant in terram.

XII.
De illis qui se iactant in terram et nolunt respondere
Damus licenciam1 vocato ad placitum, si hoc elegerit se iactandi in terram, qui non teneatur cum se in terram iactaverit respondere. Dominus autem comes vel qui pro eo fuerit cum sua Curia precipiat vicario suo ut recepto ab eo qui interpellat yperpero uno, quod yperperum erit ipsius vicarii, eundem interpellantem inducat in possessionem bonorum illius qui se iactavit in terram secundum modum infrascriptum, videlicet: quod si vocatus fuit qui se iactavit in terram, super aliqua re stabili vel inmobili, vicarius ipse ponet interpellantem in possessione2 ipsi rei3 stabilis. Si vero vocatus fuerit4 super mobili, vicarius ponet interpellantem in possessione bonorum eius qui se iactavit in terram, assignans ei tantum de bonis ipsius que valeant duplum illius quod petebatur. Et si ille qui se iactavit in terram pecierit a d. comite et sua Curia cartam qualiter se iactavit in terram, et in quam possessionem interpellator positus sit, carta ipsa sine aliquo precio5 fiat sibi. Et quandocumque qui se iactavit in terram recuperare voluerit bona sua6, restituat eidem interpellanti dictum yperperum, quo recepto, interpellator bona sua sine dampno et calumpnia eidem restituere teneatur. Et si

194

KNJIGA TREA

X.
O tuenom ocu koji zahtijeva da se prieka na sina
Ako tuenik ima sina na putu, i njega zatrai za odvjetnika, duan je gospodin knez, ili tko ga bude zamjenjivao, sa svojim Sudom, prihvaajui opravdanim putovanje njegova sina, tom ocu prema svom nahoenju odrediti rok da se on prieka, a taj otac u tom roku moe poi ili nekoga poslati po svoga sina, bez ikakve kazne. Ovo se isto treba podrazumijevati o bratu prema bratu, o tastu prema zetu i o zetu prema tastu.

XI.
O onima koji se oglue
Ako se neki tuenik triput oglui na sudski poziv na neku parnicu i ne doe, a spor bude o nekretnini, hoemo da se tuitelj uvede u posjed stvari koju potrauje. Ako bi se pak spor vodio zbog odreenog iznosa novca, neka se tuitelj uvede u posjed ogluiteljevih stvari, razmjerno dugu koji potrauje. I u jednom i u drugom sluaju neka kneev zamjenik koji ga uvodi u posjed dobije jedan perper. A ako onaj koji se oglui doe, moe svoj posjed vratiti nakon to tom tuitelju vrati jedan perper i ostale trokove, prema glavi o onima koji se bacaju na zemlju.

XII.
O onima koji se bace na zemlju i ne e da stupe u parnicu
Tueniku doputamo, ako to izabere, da se baci na zemlju, a kad se baci na zemlju, taj nije obvezan odgovarati. Gospodin pak knez, ili tko ga bude zamjenjivao, neka sa svojim Sudom naredi svom zamjeniku da, primivi od tuitelja jedan perper, koji e pripasti zamjeniku, uvede toga tuitelja u posjed dobara onoga koji se bacio na zemlju, na sljedei nain: to jest, ako je onaj koji se baci na zemlju bio tuen zbog neke nekretnine, sam e zamjenik tuitelja uvesti u posjed te nekretnine. Ako je pak tuen zbog pokretnine, zamjenik e tuitelja uvesti u posjed imovine onoga koji se bacio na zemlju, predajui mu od njegove imovine u visini dvostruke vrijednosti onoga to se sudski potraivalo. A ako onaj koji se baci na zemlju zatrai od gospodina kneza i njegova Suda ispravu da se bacio na zemlju i u koji je posjed uveden tuitelj, neka mu se ta isprava izda bez ikakve naknade. I kad god onaj koji se bacio na zemlju htjedne vratiti svoju imovinu, neka tom istom tuitelju vrati reeni perper, a kad ga tuitelj primi, obvezan je vratiti njegova dobra bez tete i prigovora. Ako tuitelj

195

LIBER TERCIUS

interpellator ipse positus fuerit in7 possessionem8 vinee debitoris qui se iactavit in terram in primo anno expensas aliquas in ipsa vinea fecerit, et ante tempus vindemiarum vineam ipsam debitori suo patrono vinee, ut dictum est, restituerit, omnes expense ipse facte per creditorem, ab ipso debitore secundum extimacionem9 proborum virorum, qui ad hoc de comuni voluntate elligentur10, restituentur eidem; bona autem illa, sicut sunt, restitui debent. Nec interpellator possit aliquid pro melioracione11 petere si meliorata sunt; nec ille qui se iactavit in terram possit aliquid pro deterioracione12 petere si peiorata sunt, nec fructus nec aliquid aliud. Quibus bonis sibi restitutis, vocatus ipse teneatur interpellanti omnino respondere si hoc interpellator voluerit; et debitor ipse non possit habere aliquod inducium nisi octo dierum tantum et non ultra, post quos dies nulla ex illis partibus reffutare vel fugere Curiam possit. Si autem interpellator noluerit coram illa Curia convenire debitorem illum, sed voluerit aliam Curiam expectare, licitum sit ei hoc facere; et cum alia Curia fuerit, possit interpellare ipsum cum omni consuetudine civitatis. Et debitor similiter respondeat cum omni consuetudine civitatis et habeat omne inducium quod datur aliis Raguseis. Istum autem ordinem servari volumus super assignandis bonis debitoris qui se iactavit in terram: quod primo assignentur denarii seu ulcimonia si ipsa debitor habeat; que si ad satisfacionem13 non sufficiant14, assignentur ipsius animalia; que si non sufficiant vel non sint15, naves, barcusii et alia navigia, sive in parte sive in totum sint ipsius debitoris, assignabuntur creditori ipsius pro illis videlicet partibus que16 sunt sue. Que omnia si non fuerent17 vel non sufficerent pacamentum, servi (sic)18 ipsius debitoris19 assignabuntur sibi; qui similiter si non sufficient, creditori ipsi ancille debitori (sic) assignabuntur. Que omnia si ad satisfacionem20 debiti non sufficient, tunc in21 possessionem rerum stabilium ipse creditor ponetur secundum formam prescriptam. Sed si ex una re posset creditori ad plenum satisfieri, creditor non possit petere duas. Addimus etiam quod si interpellatus pro aliquo debito qui iactaverit se in terram non habuerit mobile sive stabile quod possit assignari22 interpellanti, vel habuerit sed non sufficerint, teneatur vicarius assignare illi personam eius qui se23 iactavit in terram et tunc locum habeant eciam24 omnia supradicta.

XIII.
De vocato ad placitum qui est supra viagium
Si super enticis et colloganciis1 et credenciis2 aliquis vocetur ad Curiam, et veniens dicat et probet se esse supra viagium, d. comes cum sua Curia, habita provisione supra ipsum viagium, dabit ei de reddeundo ad faciendum racionem3 terminum competentem. Et si infra ipsum terminum non venerit nec fuerit qui pro eo respondeat, d. comes ponet creditorem in possessionem bonorum ipsius secundum forman datam super illis qui se iactant in terram. Si autem qui recipit enticam, colloganciam4 aut credenciam5 cum ipsis, diu moram contraxerit extra Ragusium, et ille qui dedit sibi enticam, colloganciam aut credenciam super hoc

196

KNJIGA TREA

bude uveden u posjed vinograda dunika koji se bacio na zemlju, i prve godine bude imao kakvih trokova u tom vinogradu i ako prije berbe taj vinograd kako je reeno vrati svom duniku, vlasniku vinograda, sve e trokove koje vjerovnik bude imao dunik vratiti prema procjeni povjerenika to ih u tu svrhu obostranom voljom izaberu. Ta se pak dobra moraju vratiti onakva kakva jesu, a tuitelj ne moe nita traiti na ime poboljice ako je izvrena, niti onaj koji se bacio na zemlju moe ita traiti zbog pogoranog stanja, ako je pogorano, ni plodove ni ita drugo. Kad mu bude vraena imovina, tueni je obvezan u svemu odgovarati tuitelju ako to tuitelj bude htio; a sam dunik ne moe dobiti nikakvu odgodu, nego samo osam dana, i ne vie. Po isteku tih osam dana ni jedna stranka ne moe odbiti niti izbjei sud. Ako pak tuitelj ne bude htio voditi parnicu s tim dunikom na tom sudu, nego htjedne priekati postupak pred drugim sudom, neka mu je slobodno tako postupiti, a kad pristupi pred drugi sud, moe ga tuiti po svakom obiaju Grada. I dunik neka isto tako odgovara u svemu po obiaju Grada i neka dobije svaku odgodu koja se daje ostalim Dubrovanima. Hoemo pak da se glede predaje imovine dunika koji se bacio na zemlju, potuje ovaj red: da se prvo predaju novci ili trgovaka roba ako je dunik ima; bude li to nedostatno za podmirenje, da se preda njegova stoka; ako pak ona ne bude dovoljna ili je nema, onda e se brodovi, barkuziji i ostala plovila, bilo da su djelomino ili u cjelini u vlasnitvu toga dunika, predati njegovu vjerovniku u onim dijelovima koji su njegovi. Ako svega toga ne bi bilo ili ne bi dostajalo za naplatu, doznait e mu se dunikovi robovi. Isto tako e se, ako i oni ne budu dostatni, vjerovniku predati dunikove robinje. Ako sve to ne bude dostatno za podmirenje duga, tada e se vjerovnik uvesti u posjed nekretnina prema propisu. Ali ako bi se jednom stvari mogao u cjelini podmiriti vjerovnik, on ne moe traiti dvije. Dodajmo takoer i ovo: ako tueni koji se bacio na zemlju zbog nekog duga ne bi posjedovao pokretnine ili nekretnine koja bi se mogla predati tuitelju, ili bi je imao, ali ne bi bila dostatna, duan je kneev zamjenik predati mu osobu onoga koji se bacio na zemlju. A tada neka se primijeni i sve prije reeno.

XIII.
O tueniku koji se spremio za putovanje
Ako tko bude pozvan na sud zbog entega, kolegancija i kredencija, pa doavi kae i dokae da se spremio za putovanje, gospodin e mu knez sa svojim Sudom, dobivi podatke o tom putovanju, dati odgovarajui rok za povratak radi odgovaranja na sudu. Ako se u tom roku ne pojavi i ne bude nikoga da odgovara umjesto njega, gospodin e knez uvesti vjerovnika u posjed njegovih dobara po postupku propisanome za one koji se bacaju na zemlju. Ako pak onaj koji primi entegu, koleganciju ili kredenciju odulji boravak izvan Dubrovnika, a onaj koji mu dade entegu, koleganciju ili kredenciju zbog toga zatrai od gospodina kneza

197

LIBER TERCIUS

pecierit6 a d. comite sibi fieri racionem, d. comes cum sua Curia, habito respectu et provissione ad locum ubi debitor ipse dicitur comorari7, statuat ei terminum sicut sibi videbitur melius, infra quem si non venerit, predictus d. comes cum sua Curia faciat racionem interpellanti secundum formam predictam de illis qui iactant se in terram.

XIV.
De induciis mensis augusti
Si aliquis vocatur ad placitum et inducium petat, et ipsum inducium deveniat a primo die augusti in antea, volumus quod occasione vendemiarum1 usque ad S. Michaelem respondere minime teneatur. A festo autem S. Michaelis in antea hoc respondeat ordine, quod illas consuetudines quas prius habuit2, non habeat iterum, exceptis ultimis octo diebus quos habeat, sive prius habuerit sive non.

XV.
Existens supra viagium infra terminum sibi datum possit recedere
Homo qui vocatur ad placitum super aliis et non de presenti viagio, si fuerit supra viagium quod probari possit, et pecierit1 a d. comite et sua Curia terminum octo dierum et habuerit, possit infra illos octo dies ire in predictum viagium sine aliquo impedimento Curie. Sed si usque ad octavum diem steterit in civitate Ragusii, omnino teneatur respondere secundum usum civitatis ipsius. Si vero, postquam receperit terminum vellit2 accipere viagium, recedere de civitate non possit3, nisi dimisso procuratore suo legittimo qui pro eo respondeat et satisfaciat, si a Curia condempnetur. Excepto si interpellatus possideret bona stabilia, valencia4 debitum, quod petitur ab eo, tunc enim sufficiat ordinare procuratorem et obligare pro eo bona sua.

XVI.
Vocatus super hiis que spectant ad primum1 viagium non habeat terminum
Si inter patronum navis et mercatorem, vel inter nauclerium et patronum, vel inter patronum et marinarios, seu inter aliquos simul euntes ad viagium, super aliquibus pertinentibus ad ipsum viagium presentem questio oriatur, vocatus ad Curiam super hiis incontinenti respondere teneatur, et aliquod inducium habere non possit.

198

KNJIGA TREA

da mu se dodijelili pravda, neka mu gospodin knez sa svojim Sudom, razmotrivi i provjerivi mjesto u kojemu kau da dunik boravi, odredi rok koji ocijeni da je bolji; ne doe li u tom roku, neka gospodin knez sa svojim Sudom udovolji tuiteljevu zahtjevu prema onomu to je prije reeno za one koji se bacaju na zemlju.

XIV.
O odgodama u mjesecu kolovozu
Ako je netko pozvan na sud i zatrai odgodu, a ta odgoda padne u vrijeme od prvog kolovoza dalje, hoemo da tijekom berbe groa sve do Miholjdana nipoto ne bude obvezan odgovarati. Od Miholjdana pak dalje neka odgovara ovim redom: ne dobiva iznova uobiajene odgode koje je prije dobio, osim posljednjih osam dana, bez obzira na to je li ih prije bio dobio ili nije.

XV.
Onaj koji se spremio na putovanje moe otii u roku koji mu je dan (za odgodu parnice)
ovjek koji je pozvan na sud zbog neega drugog, a ne zbog predstojeeg putovanja, ako se spremio na putovanje i moe to dokazati, te zatrai od gospodina kneza i njegova Suda rok od osam dana pa ga dobije, smije u tom roku od osam dana poi na prije spomenuto putovanje bez ikakve sudske zapreke. Ali ostane li u gradu Dubrovniku do osmog dana, svakako je obvezan odgovarati prema obiaju Grada. Ako pak eli poduzeti putovanje nakon odobrenog roka, ne moe krenuti iz Grada ne ostavi li svog zakonitog zastupnika da umjesto njega odgovara i udovolji pravdi ako ga sud osudi. Iznimka je ako bi tueni posjedovao nekretnine u vrijednosti duga koji se od njega potrauje; tada je, naime, dostatno odrediti zastupnika i obvezati se svojim imetkom.

XVI.
Tko je pozvan na sud zbog neega to se tie prvog putovanja, ne dobiva odgodu
Ako iskrsne spor izmeu patruna broda i trgovca ili izmeu nokjera i patruna, ili izmeu patruna i mornara, ili izmeu nekih koji zajedno kreu na putovanje u svezi s neim to se odnosi na to putovanje, tuenik je obvezan odmah u tom predmetu odgovarati, i ne smije dobiti nikakvu odgodu.

199

LIBER TERCIUS

XVII.
Vocatus per foresterium non possit exire de Ragusio
Si foresterius, preter Sclavos de Sclavonia, vocaverit Raguseum ad placitum, volumus quod Raguseus ipse non possit habere inducium nisi trium dierum tantum, et non plus, quibus transactis, Raguseus ipse eidem foresterio respondere teneatur omnino. Et Raguseus ipse infra dictum terminum trium dierum exire non possit de civitate Ragusii, eciam si paratus esset ad aliquem1 viagium vel esset in navi aut in alio ligno seu in viam2, donec respondeat et compleat racionem3 foresterio supradicto, nisi legitimum4 procuratorem dimiserit qui pro eo respondeat et solvat illud ad quod fuerit condempnatus.

XVIII.
Vocatus super deposito nullum habeat inducium
Statuimus quod vocatus ad placitum super aliquo deposito nullum inducium possit habere.

XIX.
De placitis inter homines Ragusii et homines Dalmacie1
Si aliquis homo de Dalmacia2 vocaverit ad placitum aliquem Raguseum, et inter comune civitatis unde Dalmatinus ille est civis et Comune Ragusii propter aliquam causam fuerit stanicum3 ordinatum, possit Raguseus ipse, si vult, predictum stanicum expectare, nec coram d. comite vel qui pro eo fuerit, respondere predicto foresterio teneatur. Dictus autem d. comes eidem Raguseo precipiet quod in statuto termino debeat ire ad stanicum supradictum, infra quem terminum Raguseus ipse in viagium extra Ragusium ire non possit, nisi dimisso procuratore qui pro eo foresterio ad stanicum respondeat, et solvat4 si fuerit condempnatus. Si vero predictum stanicum per d. comitem et Comune Ragusii dimittatur, quia eis non apparuerit utile, et dictus Dalmatinus iterum coram d. comite vel qui pro eo fuerit, vocaverit dictum Raguseum ad placitum, Raguseus ipse teneatur respondere eidem nec possit alium stanicum postulare.

200

KNJIGA TREA

XVII.
Onaj koga je tuio stranac, ne moe napustiti Dubrovnik
Ako stranac, osim Slavena iz slavenskih krajeva, pozove na sud Dubrovanina, hoemo da taj Dubrovanin ne smije dobiti odgodu, nego samo tri dana i ne vie, a po njihovu je isteku Dubrovanin svakako obvezan odgovarati tom strancu. A taj Dubrovanin u spomenutom roku od tri dana ne moe napustiti grad Dubrovnik, pa ni ako bi se spremao na neko putovanje, ili bi bio na brodu ili na drugom plovilu ili putu, dok ne odgovori na tubu i ne zavri parnicu s tim strancem, osim ako ostavi zakonitog zastupnika da umjesto njega odgovara i plati ono na to bude osuen.

XVIII.
Tko je tuen zbog pologa, ne dobiva nikakvu odgodu
Odreujemo da onaj tko je tuen zbog kakva pologa, ne moe dobiti nikakvu sudsku odgodu.

XIX.
Parnice izmeu Dubrovana i Dalmatinaca
Ako neki ovjek iz Dalmacije pozove na sud nekog Dubrovanina, a izmeu opine grada kojeg je taj Dalmatinac graanin i Opine dubrovake bude odreen stanak zbog neke parnice, taj Dubrovanin, ako hoe, moe ekati na dotini stanak i nije obvezan odgovarati tom strancu pred gospodinom knezom, ili onim tko ga bude zamjenjivao. Spomenuti pak gospodin knez zapovjedit e tom Dubrovaninu da u odreenom roku mora poi na taj stanak, a tijekom tog roka taj Dubrovanin ne moe otii na put izvan Dubrovnika ako ne ostavi zastupnika da na stanku odgovara strancu umjesto njega i podmiri to je duan bude li osuen. Ako pak gospodin knez i Opina dubrovaka otkau prije spomenuti stanak ocijenivi ga nepotrebnim, pa reeni Dalmatinac ponovno pozove spomenutog Dubrovanina na sud pred gospodina kneza, ili onoga tko ga bude zamjenjivao, taj mu je Dubrovanin obvezan odgovarati i ne moe zahtijevati drugi stanak.

201

LIBER TERCIUS

XX.
De hiis que petuntur in stanico
Raguseus qui supra aliquem foresterium ad statutum stanicum petere voluerit racionem1, possit si vult procuratorem suum ad stanicum mittere, qui pro eo interpellet et faciat omnia que pertinent ad placitum, que ipse faceret si esset presens, ita tamen, si hoc ordinate faciat cum noticia d. comitis.

XXI.
De foresterio qui aliquid recepit a Raguseo et super hoc vocatur
Foresterius aliquis existens in Ragusio, recipiens de bonis alicuius Ragusei, si antequam de Ragusio exeat, super bonis ipsis per eundem Raguseum vocetur ad Curiam, teneatur coram d. comite et sua Curia facere racionem1, habendo inducium trium dierum tantum et non plus, si terminum pecierit2 foresterius ipse.

XXII.
De foresterio qui habet cartam supra Raguseum
Si vocaverit foresterius aliquem Raguseum ad Curiam super aliquo debito de quo cartam vel cartas hostendat1, ad usuram vel sine usura, et supra ipsum Raguseum vel bona eius appareant carte antiquiores, id est facte ante cartas vel cartam foresterii supradicti, volumus quod carta vel carte que prius facte apparent primo debeant iudicari et placitari et firme haberi, et bona illius Ragusei2 illi debeant assignari qui cartas primo factas ostendit. Nisi aliquis alicui in viagium eunti mutuaverit pecuniam vel crediderit merces suas, tunc enim in illo primo viagio prius debet ei satisfieri de bonis mobilibus, eciam si appareant alie carte prius facte; quod si plures fuerint ipsi creditores primi viagii, omnibus solvatur pro rata nec unus possit habere plus quam alter.

202

KNJIGA TREA

XX.
O onima koji se pozivaju na stanak
Dubrovanin koji htjedne na zakazanom stanku iznijeti potraivanja od nekog stranca, moe, ako hoe, poslati na stanak svoga zastupnika da umjesto njega podnese tubu i obavlja sve to se odnosi na parnicu, to bi i sam uinio kad bi bio nazoan, ali tako da to uini propisno sa znanjem gospodina kneza.

XXI.
O strancu koji je neto primio od Dubrovanina i zbog toga bude tuen
Stranac koji boravi u Dubrovniku i primi togod od imovine kojeg Dubrovanina, ako ga taj isti Dubrovanin zbog te imovine pozove na sud prije nego napusti Dubrovnik, obvezan je pred gospodinom knezom i njegovim Sudom odgovarati, dobivi sudsku odgodu od samo tri dana i ne vie, ako taj stranac zatrai rok.

XXII.
O strancu koji ima ispravu na teret Dubrovanina
Pozove li stranac nekog Dubrovanina na sud zbog nekog duga za koji predoi ispravu ili isprave, s kamatama ili bez njih, pa na teret tog Dubrovanina ili njegove imovine iskrsnu starije isprave, to jest prije izdane isprave ili isprava spomenutoga stranca, odreujemo da prvo treba na sudu razmotriti, raspraviti i osnaiti ispravu ili isprave za koje se pokae da su prije izdane, i da se imovina toga Dubrovanina mora predati onomu koji pokae prije izdane isprave, osim ako je tkogod pozajmio novac ili dao na kredit svoju robu nekomu koji odlazi na putovanje. Tada, naime, u pogledu toga prvog putovanja on mora biti namiren iz pokretnina, makar bile predoene druge, prije izdane, isprave. Bude li pak vie tih vjerovnika prvog putovanja, neka se isplati svima razmjerno, tako da jedan ne primi vie negoli drugi.

203

LIBER TERCIUS

XXIII.
De cartis continentibus usuram vel penam de quinque in sex
Debitor alicuius, supra quem carta apparet cum usura aut pena de quinque in sex per annum, si decesserit, post mortem ipsius carte ipse vel carta in suo robore et vigore permaneant, sive in morte debitoris debitum ipsum quesitum fuerit sive non.

XXIV.
Cartam maiorem penam continentem quam de quinque in sex
Si carta fuerit facta cum maiori pena quam de quinque in sex per annum ad certum terminum, termino illo conpleto, dicta pena non currat nec valeat a termino in antea nisi in quinque in sex per annum.

XXV.
De carta sine usura vel pena de quinque in sex1
Creditor qui supra debitorem suum cartam sine usura aut sine pena de quinque in sex per annum, vel testes sine carta habuerit, si in morte ipsius debitoris ipse debitum ipsum non pecierit2, post mortem debitoris eiusdem debitum ipsum ulterius petere non possit. Sed carta vel testes ipsi sint vacui et nullius vigoris3, nisi creditor ipse tempore mortis debitoris non fuerit in Ragusio, vel nisi debitor ipse morte subitanea moriatur vel extra Ragusium moriatur; tunc enim carta vel testes ipsi in suo robore remaneant, et creditor salva habeat iura sua.

XXVI.
De debitore morienti1 cui petitur debitum
Si debitori suo infirmo iacenti in lecto aliquis debitum suum pecierit, et debitor ipse responderit: paratus sum tibi facere racionem2, fac ut Curia veniat huc, nisi interpellans Curiam ad debitorem infirmum adduxerit, volumus quod post mortem debitoris creditor ipse vel alius pro eo, non possit petere debitum illud ab heredibus mortui vel ab hiis qui possidebunt bona ipsius.

204

KNJIGA TREA

XXIII.
O ispravama koje sadre naknadu ili postotak od dvadeset posto
Umre li neiji dunik, i o tom se predoi isprava s kamatama ili postotkom od dvadeset posto godinje, neka nakon njegove smrti te isprave ili isprava ostanu u svojoj kreposti i snazi, bilo da je taj dug na samrti dunika potraen ili nije.

XXIV.
Isprava koja sadri potraivanje vee od dvadeset posto
Ako isprava bude sastavljena s kamatama veim od dvadeset posto godinje na odreeni rok, po isteku tog roka te kamate ne smiju tei i od tada ubudue vrijede samo kamate od dvadeset posto godinje.

XXV.
O ispravi bez kamata ili naknade od dvadeset posto
Vjerovnik koji na teret svog dunika bude imao ispravu bez kamata ili postotka od dvadeset posto godinje, ili bi imao svjedoke bez isprave, ako nakon smrti toga dunika ne zatrai taj dug, vie ga ne moe potraivati, nego su isprava ili svjedoci bezvrijedni i bez ikakve pravne snage, osim ako vjerovnik u vrijeme dunikove smrti ne bude u Dubrovniku, ili dunik umre iznenadnom smru, ili umre izvan Dubrovnika. Tada, naime, isprava ili svjedoci ostaju u svojoj kreposti, a vjerovnik uiva neokrnjena svoja prava.

XXVI.
O duniku na samrti od kojega se trai dug
Ako bi netko potraivao svoj dug od svog dunika koji lei u bolesnikoj postelji, i taj dunik odgovori: Spreman sam udovoljiti tvom zahtjevu, daj da ovamo doe sudac, pa ako tuitelj ne bi doveo sud bolesnom duniku, hoemo da nakon dunikove smrti ni sam vjerovnik, niti netko drugi umjesto njega, ne moe potraivati taj dug od pokojnikovih batinika ili od onih koji e posjedovati njegovu imovinu.

205

LIBER TERCIUS

XXVII.
De placitis1 inter laycum et clericum
Clericus si cum layco placitum habuerit in curia seculari, omnia teneatur dare et facere que dant et faciunt layci in ipsa curia cum litigant inter se.

XXVIII.
De hiis qui falsos introducunt testes
Quia non tantum per instrumenta, verum eciam1 per testes consueverunt litigantes intenciones suas probare, statuimus, quod si aliquis super aliquo placito falsos introduxerit testes, quos probari sibi poterit corrumpisse2, condempnetur in tantum quantum erat illud super quo eos introducebat. Et in tantundem condempnetur ipse falsus testis, quod qui solvere non poterit, fustigetur3 et boletur4.

XXIX.
De testibus assignatis
Statuimus quod testimonium alicuius non valeat nec teneat nisi fuerit assignatus in testem per ambas partes vel saltim per unam. Excepto super possessione rerum stabilium, ubi testes eciam non assignati possint testificari et valeat dictum eorum.

XXX.
De hiis qui repelluntur a testimonio
Presenti constitucione1 sancimus2 quod omnes illi qui non tenentur contra aliquem advocare racione3 consanguinitatis seu affinitatis, non possint4 pro eo testimonium ferre.

XXXI.
Quod clericus admitatur ad testimonium
Presbiteri et clerici in omnibus causis testes esse possint ut laici1; si sunt ydonei secundum providenciam2 d. comitis et sue Curie, valeat testimonium eorundem.

206

KNJIGA TREA

XXVII.
O parnicama izmeu svjetovnjaka i klerika
Ako klerik bude vodio parnicu sa svjetovnjakom na svjetovnom sudu, obvezan je davati i initi sve ono to na tom sudu daju i ine svjetovnjaci kad se spore izmeu sebe.

XXVIII.
O onima koji dovode lane svjedoke
Budui da su stranke u sporu navikle dokazivati svoje tvrdnje ne samo ispravama nego i svjedocima, odreujemo: ako tko u nekoj parnici dovede lane svjedoke za koje se uzmogne dokazati da ih je podmitio, neka se kazni u visini onog iznosa zbog kolikoga ih je doveo. I na isto toliki iznos neka se kazni sam lani svjedok, pa ako ne bude mogao platiti, neka se iiba i obiljei peatom.

XXIX.
O predloenim svjedocima
Odreujemo da niije svjedoenje ne vrijedi i ne obvezuje ako ga obje stranke, ili barem jedna, ne istaknu za svjedoka. Od toga se izuzima posjed nekretnina; tu nenaznaeni svjedoci mogu svjedoiti, i njihov iskaz vrijedi.

XXX.
O onima koji se odbijaju od svjedoenja
Ovom odredbom potvrujemo da nitko tko u parnici ne moe protiv nekoga nastupiti kao odvjetnik, ne moe za njega ni svjedoiti.

XXXI.
Kleriku se doputa svjedoiti
Sveenici i klerici mogu kao i svjetovnjaci biti svjedoci u svim parnicama ako su po miljenju gospodina kneza i njegova Suda prikladni, i neka vrijedi njihovo svjedoenje.

207

LIBER TERCIUS

XXXII.
De testimonio patris vel matris inter filios
Pater inter filios et filias eiusdem uxoris testis esse potest, et valeat eius testimonium, licet sit solus; mater autem, cum sit mulier, inter filios vel filias testis esse non potest1.

XXXIII.
Quod testimonium unius non valeat
Erat anticum statutum quod in maleficiis valebat unus testis. Idcirco nos Marinus Badoarius, miles1, comes Ragusii, cum voluntate Minoris et Maioris Consilii, et cum laudo populi, statuimus et ordinamus, quod de cetero in maleficiis pro quibus aliqua persona deberet mori vel perdere membrum, unus testis non valeat, sed duo ad minus sint necessarii. Salvo quod in aliis maledictis et melefactis valeat unus testis secundum antiquam consuetudinem. In aliis vero causis unus testis non valeat, quia: vox unius, vox nulius2.

XXXIV.
Qualiter testes recipi debent
Si aliquando testes super aliquo placito introducantur, d. comes, habitis primo nominibus ipsorum testium, ipsos vocari faciat coram se sub certa pena, a quibus ipse d. comes vel qui pro eo fuerit cum sua Curia de veritate dicenda recipiat sacramentum. Et postea eos examinet privatim et semotim, hoc est unum post alterum, quos interrogabit de loco et tempore. In quibus, si eos discordes invenerit, testimonium ipsorum non habebit pro vero seu pro bono. Si autem ipsi testes vel aliquis dicant se non recordari de loco vel tempore, valeat testimonium eorum. Sed si testis dicat se non recordari si fuit assignatus in testem vel non, sit in providencia1 d. comitis et sue Curie si valeat eius testimonium aut non. Quod eciam2 locum habebit in Parva Curia.

208

KNJIGA TREA

XXXII.
O svjedoenju oca ili majke meu sinovima
Otac moe biti svjedokom u sporu meu sinovima i kerima iste ene i njegovo svjedoenje vrijedi, makar bio jedini svjedok; majka pak, budui da je ena, ne moe biti svjedokinjom u sporu meu sinovima i kerima.

XXXIII.
Ne vrijedi svjedoenje (samo) jednog (svjedoka)
Postojala je davna odredba da za zlodjelo vrijedi jedan svjedok. Stoga mi, vitez Marko Badoero, knez dubrovaki, uz privolu Malog i Velikog vijea i uz odobravanje puka odreujemo i nareujemo da ubudue u kaznenim djelima zbog kojih bi neka osoba morala biti smaknuta ili osakaena, ne vrijedi jedan svjedok, nego su potrebna najmanje dva. U ostalim prijestupima rijeju i djelom, i dalje, prema davnom obiaju, vrijedi jedan svjedok. U drugim pak predmetima ne vrijedi jedan svjedok jer je glas jednoga kao glas nijednoga.

XXXIV.
Kako se trebaju sasluavati svjedoci
Ako se koji put u nekoj parnici uvode svjedoci, neka ih gospodin knez, dobivi prethodno imena tih svjedoka, dade pozvati preda se pod prijetnjom utvrene kazne. Neka sam gospodin knez, ili onaj tko ga bude zamjenjivao, sa svojim Sudom od njih uzme prisegu da e govoriti istinu. A zatim neka ih ispita pojedinano i odvojeno, to jest jednog nakon drugoga, a pitat e ih o mjestu i vremenu, pa ako utvrdi da se u tome ne podudaraju, njihovo svjedoenje ne e smatrati istinitim niti valjanim. Ako pak ti svjedoci ili neki od njih reknu da se ne sjeaju mjesta ili vremena, njihovo svjedoenje vrijedi. Ali, ako svjedok kae da se ne sjea, bio on naznaen za svjedoka ili ne bio, neka gospodin knez i njegov Sud prosude vrijedi li ili ne vrijedi njegovo svjedoenje. To e se isto tako primijeniti na Malom sudu.

209

LIBER TERCIUS

XXXV.
De publicacione testium1
Sancimus2 ut testes qui super aliquo placito introducuntur debeant publicari ante sentenciam3. Et si aliqua parcium4 testes ipsos reprobare voluerit, audiatur.

XXXVI.
De fide testibus danda
Quia iudex melius scire potest utrum fides debeat adhiberi testibus, volumus quod in providencia d. comitis et sue Curie sit si testes producti sint ydonei vel non, et utrum dictis eorum fides debeat dari vel non.

XXXVII.
Quod sentencia1 scribatur ante quam detur
Ne a modo super sentenciis nascatur aliqua questio, statuimus quod de omni placito rei stabilis debeat scribi sentencia, postquam inventa est inter iudices, antequam detur.

XXXVIII.
De illo qui debet solvere iudicium1
Quicumque amiserit2 placitum solvat iudicium. Excepto in maleficiis3, ubi qui vincet solvat iudicium1 ipsum. Volumus eciam quod qui perdit placitum, perdat expensas secundum quod est in Parva Curia ordinatum.

XXXIX.
De credencia1 quam habent patroni vini venditi
Si inter patronum vini venditi et tabernarium vel tabernariam nascatur questio, quia patronus dicat sibi minus assignatum per tabernarium seu tabernariam, habeat ipse patronus super hoc infra annum credenciam, post annum vero non habeat credenciam2 nisi cum testibus.

210

KNJIGA TREA

XXXV.
O obznanjivanju svjedoka
Odreujemo da se svjedoci koji se uvode u neku parnicu moraju obznaniti prije presude, pa ako bi neka od stranaka htjela osporiti te svjedoke, neka se saslua.

XXXVI.
O vjeri koja se ima pokloniti svjedocima
Budui da sudac moe bolje znati treba li svjedocima vjerovati, zahtijevamo da gospodin knez i njegov Sud odlue jesu li naznaeni svjedoci prikladni ili nisu, i treba li njihovim izjavama vjerovati ili ne.

XXXVII.
Da se presuda prije izricanja napie
Da ne bi ubudue izbio kakav prijepor oko presuda, odreujemo da se o svakoj parnici o nekretnini, poto su je suci donijeli, presuda napie prije negoli se izree.

XXXVIII.
O onome koji je duan platiti suenje
Tko god izgubi parnicu, neka plati suenje, osim u kaznenim parnicama, u kojima suenje mora platiti tko dobije parnicu. Hoemo takoer da onaj tko izgubi parnicu, snosi trokove, kako je odreeno za Mali sud.

XXXIX.
O vjeri na rije vlasnika prodanog vina
Ako izbije spor izmeu vlasnika prodanog vina i krmara ili krmarice zato to vlasnik tvrdi da su mu krmar ili krmarica premalo predali, neka se vlasniku za tu tvrdnju vjeruje na rije do godinu dana, a nakon jedne godine neka mu se vjeruje, ali samo sa svjedocima.

211

LIBER TERCIUS

C
Anno Domini MCCCLXXVIII, indicione prima, die vigessimo nono iulii, in Maiori Consilio sono campane more solito congregato et cum laudo populi, additum fuit dicto statuto de credentia quam habet patronus vel patrona vini supra suum tabernarium vel tabernariam, quod quociens venerit patronus vel patrona vini ad d. rectorem, et voluerit suum tabernarium vel tabernariam debere capi et incarcerari, d. rector teneatur mittere suam familiam et facere capi illum vel illam, et incarcerari in carcere vel poni in Castellum, prout voluerit patronus vel patrona vini venditi a tabernario vel tabernaria, iurando per sacramentum quantum debet recipere ab ipsis tabernario vel tabernaria.

XL.
De credencia1 quam habet tabernaria
Si aliqua tabernaria dicat se alicui dedisse de vino in credenciam2, infra triginta dies postquam vendiderit veietem (sic) ipsius vini habeat ipsa tabernaria credenciam. Si vero ille qui vinum recipit in credencia fugerit antequam solvat, condempnetur in duplum, et tabernaria habeat illud quod credidit3 et Comune habeat aliud, et ipsa tabernaria habeat credenciam infra terminum supradictum. Anno Domini MCCCXXXII, indicione XV, de mense ianuarii, declaratum fuit hoc statutum per Maius Consilium, quod nulla tabernaria habeat credenciam supra aliquam personam nisi de duodecim grossis.

XLI.
De forma testamentorum
Si quis testamentum facere voluerit, teneatur coram duobus ydoneis testibus vel pitropis ad minus facere illud, et testamentum ubi duo testes non intervenerint nichil valeat. Valeat tamen, si patrinus cum uno alio sufficiente teste interfuerit. Qui testes vel pitropi infra triginta dies post mortem eius qui condidit testamentum venient coram iuratis iudicibus et iurato notario, et testificabuntur ordinacionem1 defuncti seu defuncte; de quorum testificatione notarius ipse coram duobus iudicibus iuratis ad minus, secundum quod ab ipsis audierit, faciet testamentum. Nullus autem pitropus seu testis de hiis que sibi a mortuo vel mortua dimittuntur, testificari valeat. Sed ad utilitatem aliorum pitroporum vel aliarum personarum testificacio2 eius valeat et scribatur.

212

KNJIGA TREA

C
Godine Gospodnje 1378., prve indikcije, dana 29. srpnja, u Velikom vijeu okupljenom, po obiaju, na glas zvona i uz odobravanje puka dodano je ovoj odredbi o vjeri na rije koju ima vlasnik ili vlasnica vina prema svom krmaru ili krmarici: kad god doe vlasnik, ili vlasnica, vina pred gospodina kneza i zatrai da se njegov krmar ili krmarica uhiti i utamnii, duan je gospodin knez poslati svoju pratnju i dati da se on ili ona uhite i zatvore u tamnicu ili zatoe u Katel, kako ve bude htio vlasnik ili vlasnica vina to ga je prodao krmar ili krmarica, izjavivi pod prisegom koliko ima dobiti od toga krmara ili krmarice.

XL.
O vjeri na rije krmarice
Ako neka krmarica izjavi da je nekomu dala vina na vjeru, neka se toj krmarici vjeruje u roku od trideset dana nakon to proda bavu toga vina. Ako bi pak onaj koji uzme vino na vjeru pobjegao prije negoli plati, neka se osudi na dvostruko; neka krmarica dobije ono to je dala na vjeru, a ostalo neka dobije Opina; toj pak krmarici neka se vjeruje u spomenutom roku. Godine Gospodnje 1332., petnaeste indikcije, mjeseca sijenja, Veliko je vijee objavilo ovu odredbu: neka se nijednoj krmarici ne vjeruje na rije protiv neke osobe, osim do dvanaest groa.

XLI.
O obliku oporuka
Ako tko bude htio uiniti oporuku, duan ju je uiniti pred najmanje dvojicom vjerodostojnih svjedoka ili epitropa, a oporuka kojoj nisu bila nazona dva svjedoka, bezvrijedna je. Ipak neka vrijedi ako bude nazoan duhovnik s jednim vjerodostojnim svjedokom. Ti e svjedoci ili epitropi u roku od trideset dana nakon smrti onoga koji je uinio oporuku, doi pred prisegnute suce i prisegnutog notara i posvjedoit e raspolobu pokojnika ili pokojnice; o njihovu svjedoenju notar e pred najmanje dvojicom prisegnutih sudaca, prema onome to od njih bude uo, sastaviti oporuku. Nijedan pak epitrop ili svjedok ne moe svjedoiti za ono to pokojnik ili pokojnica njemu ostavljaju, ali u korist ostalih epitropa ili drugih osoba njegovo je svjedoenje valjano i neka se zapie.

213

LIBER TERCIUS

XLII.
De testamentis factis extra Ragusium
Si contingerit quod aliquis Raguseus vel Ragusea extra Ragusium moriens fecerit testamentum, volumus quod testes vel pitropi qui ipsi testamento presentes fuerint, possint et debeant infra unum mensem postquam pervenerit ad civitatem Ragusii, venire coram d. comite et iudicibus suis et iurato notario, et annunciare testamentum predictum. Qui postquam a predictis d. comite et iudicibus et notario fuerint examinati, si eis ydonei videantur, notarius ipse cum ipsis iudicibus teneantur secundum dictum eorum scribere ipsum testamentum, et testamentum sit firmum. Quod si forte non fuerit in ipso testamento nisi unus Raguseus tantum et alter foresterius, valeat testimonium1 foresterii sicut si esset Raguseus. Idem sit si nullus interfuerit Raguseus, set2 ambo fuerint foresterii, silicet quod dictum eorum valeat et habeantur in loco Raguseorum.

XLIII.
De creditoribus illorum qui propter maleficia amitunt1 bona sua
Si propter aliquod maleficium quod aliquis comisit2 seu offensionem amiserit omnia bona sua mobilia et stabilia, et super bonis ipsis3 appareat aliquis habere aliquam4 racionem5, vel probare poterit cum carta vel sine carta, bona ipsa sibi obligata fuisse, volumus quod debitum illud sit illi salvum nec propter hoc perdat aliquis suam racionem.

XLIV.
De vocato ad Curiam ab uno yperpero inferius
Interpellatus ab aliquo ab uno yperpero inferius inducium seu consuetudinem aliquam habere non possit, sed in continenti respondere teneatur. Illud idem statuimus, si interpellatus fuerit de mercato a quinque yperperis inferius.

214

KNJIGA TREA

XLII.
O oporukama uinjenim izvan Dubrovnika
Dogodi li se da neki Dubrovanin ili Dubrovkinja na samrti uine oporuku izvan Dubrovnika, hoemo da svjedoci ili epitropi koji budu nazoni toj oporuci mogu i moraju u roku od mjesec dana po dolasku u grad Dubrovnik doi pred gospodina kneza i njegove suce i prisegnutog notara te prijaviti dotinu oporuku. Nakon to budu ispitani od prije spomenutog kneza, sudaca i notara, i ako se njima uine vjerodostojnima, duan je taj notar sa sucima prema njihovoj izjavi napisati tu oporuku i neka oporuka bude pravosnana. Ako sluajno u toj oporuci ne bi bio nego samo jedan Dubrovanin, a drugi stranac, neka svjedoenje stranca vrijedi kao da je Dubrovanin. Isto tako, neka bude ako ne bi bio nazoan niti jedan Dubrovanin, nego obadva budu stranci. Naime, neka njihova izjava vrijedi i neka se dri kao da su Dubrovani.

XLIII.
O vjerovnicima onih kojima se zbog zlodjela oduzima imovina
Ako se nekome zbog poinjenog zlodjela ili prijestupa oduzme sva pokretna i nepokretna imovina pa se pokae da netko polae neko pravo na njegovu imovinu, ili taj uzmogne dokazati ispravom ili bez isprave da mu je ta imovina bila optereena njegovim potraivanjem, hoemo da mu taj dug bude zatien i da zbog toga netko ne izgubi svoje pravo na potraivanje.

XLIV.
O onome tko bude tuen za manje od jednog perpera
Tueni za vrijednost od jednog perpera nanie ne moe dobiti odgodu ili kakvu pogodnost, nego je duan odmah odgovarati. To isto odreujemo ako bi tko bio tuen za trgovaku robu u vrijednosti od pet perpera nanie.

215

LIBER TERCIUS

XLV.
De induciis devenientibus ad secundam Curiam
Vocatus ad Curiam, si receperit inducia1 octo dierum, duorum vel quatuor mensium secundum antiquam consuetudinem civitatis, et ipsa inducia devenerint ad aliam Curiam, firma sint eciam in sequenti Curia, et interpellatus illa iterum habere non possit. Sed ille2 qui interpellat infra unum mensem a die elapsi inducii, ex suo defectu non sequitur suam racionem3. Tunc enim si elapso mense predicto iterum vocet illum ad Curiam interpellatus, iterum habebit inducium nec obstabit illi quod iam habuit eam.

XLVI.
De aptagi
t si aliquis Raguseus debitor fuerit alterius Ragusei cum carta vel sine carta, et ille qui debet recipere debitum illud venerit ante d. comitem vel qui pro eo fuerit et suam Curiam Ragusii, et pecierit racionem1 ab eo dicens quod faciat pactari sibi suum debitum, sive cum ira sive cum bona voluntate fuerit peticio eius, d. comes debet vocare illum2 supra3 quem queritur illud debitum, et si ipse negaverit debitum illud, licitum sit ei respondere interpellanti suo cum consuetudine civitatis, in Curia aut extra Curiam in civitate, cum consuetudine terre, et debet habere omnem aliam consuetudinem civitatis ille qui respondet. Et si ipse confiteretur debitum illud ante d. comitem et alios homines, qui possent4 esse testes in eo, et ille qui debet recipere5 debitum voluerit dare aptagi d. comiti seu per iram seu per bonam voluntatem, tunc d. comes debet providere ad suam iram vel ad bonam voluntatem, et eciam ad quantitatem debiti, si fuerit magnum vel parvum, et similiter debet providere ad possibilitatem debitoris; et providendo d. comes ad omnia ista et suam voluntatem, debet dare terminum illi qui pactare debet debitum illud, dicendo ei ut infra terminium illum sibi datum aut solvat debitum aut concordet se cum creditore6 suo. Et si infra7 terminum illum debitor non solveret debitum nec concordaret se cum creditore suo, tunc d. comes debet facere racionem8 illi qui recipere debet debitum illud, recipiendo aptagi in voluntatem illius qui debet recipere debitum ad dandum aptagi, et debet ei facere racionem. Et est sciendum quod9 aptagi debet habere d. comes de decem10 unum tantum de capitali, de prode autem nichil debet habere; et illi qui debet pactare debitum debet etiam pactare aptagi. Et si ille qui debet recipere debitum voluerit et pecierit racionem8 de toto prode, secundum

216

KNJIGA TREA

XLV.
O odgodama za one koji dou pred drugi sud
Ako bi tuenik dobio odgodu od osam dana, od dva ili etiri mjeseca, prema drevnom obiaju Grada, pa s tim odgodama doe na drugi sud, one mu vrijede i na tom drugom sudu i tueni ih ne moe drugi put dobiti. Ali tuitelj u roku od mjesec dana od dana isteka odgode zbog svoga propusta, ne moe ostvarivati svoje pravo. U tom e sluaju, naime, tueni ako nakon isteka tih mjesec dana bude ponovno pozvan na sud, opet dobiti odgodu i ne e biti zaprekom to ju je ve imao.

XLVI.
O aptagima
Ako koji Dubrovanin bude dunik drugom Dubrovaninu, s ispravom ili bez nje, i ako onaj koji treba primiti taj dug doe pred gospodina kneza, ili onoga tko ga bude zamjenjivao, i pred njegov Sud u Dubrovniku pa zatrai od njega svoje pravo govorei da se pobrine kako bi mu se podmirio dug, bilo da je njegov zahtjev izreen sa srdbom ili dobrohotno, gospodin knez mora pozvati onoga od kojega se potrauje taj dug; ako ovaj zanijee taj dug, slobodno mu je odgovarati svom tuitelju po obiaju Grada, na sudu ili izvan suda u Gradu po domaem obiaju. A onaj koji odgovara, mora dobiti svaku drugu pogodnost uobiajenu u Gradu. A ako on sam prizna taj dug pred gospodinom knezom i ostalim ljudima koji bi u tome mogli biti svjedocima, i onaj koji treba primiti dug htjedne dati (pristojbu) aptagi gospodinu knezu bilo u srdbi ili dobrohotno, tada gospodin knez mora uzeti u obzir njegovu srdbu ili dobrohotnost a takoer i veliinu duga, je li velik ili malen, a isto tako mora uzeti u obzir mogunosti dunika. A gospodin knez je, odvagnuvi sve to i svoju volju, duan odrediti rok onomu koji mora podmiriti dug, govorei mu da u tom roku ili podmiri dug ili se nagodi sa svojim vjerovnikom. Ako u tom odreenom roku dunik ne podmiri dug niti se nagodi sa svojim vjerovnikom, tada je gospodin knez obvezan donijeti odluku u korist onoga koji ima primiti dug, primajui za aptagi onoliko koliko onaj koji ima primiti dug htjedne dati na ime aptagi, i duan mu je donijeti odluku. A treba znati da na ime aptagi gospodin knez ima dobiti samo deseti dio glavnice, a od dobiti ne dobiva nita, a onaj koji ima namiriti dug treba namiriti i aptagi. I ako onaj koji treba primiti dug ushtjedne i zatrai da mu bude dosuena sveukupna dobit, prema sadraju svoje isprave, tada mu gospodin knez mora

217

LIBER TERCIUS

tenorem11 sue carte, tunc d. comes debet ei facere racionem de prode sine aptagi, et etiam iudices non debent habere iudicium de illo prode. Et si debitum illud fuerit tantum quod d. comes possit ponere creditorem in mobile debitoris, debet eum ponere in pactamentum de servis vel ancillis, et de bestialiis et de navibus, et habet potestatem vendendi mobile illud et paccandi se. Et si debitum illud esset tantum quod de mobili debitor non posset paccare creditorem suum, d. comes debet ponere creditorem in tantam quantitatem de vineis debitoris que valeat duplum debitum de prode et capitali, ad voluntatem creditoris, de quibus vineis placuerit ei. Et etiam si debitum fuerit tantum quod creditor non possit paccare se de vineis, et debitor habuerit domum vel domos, d. comes debet ponere creditorem in illas domos secundum formam de vineis, et habeat potestatem creditor laborandi vineas illas vel illas domos aut domum si voluerit, in sua voluntate est. Et totum prode quod creditor habuerit de vineis aut domibus illis est suum, non computando eum in suo paccamento. Et ab illo die in antea quo ipse dederit aptagi, suum debitum non crescat ad prode vel usuram, salvo quod si vinea illa vel vinee laborate fuerint de omni laborerio, et ille positus fuerit in illas vineas laboratas per d. comitem in tempore colligendi fructus et redditus de vineis illis, creditor debet computare redditus illius primi12 anni tantum in suo paccamento. Et si debitum fuerit de uno yperpero vel inde inferius, aptagi est vicarii. Et si fuerit de uno yperpero in supra, aptagi est d. comitis, et vicarius habet decimum illius aptagi. Et si aliquis Raguseus fuerit debitor alicui foresterio, et foresterius ille poterit probare suum debitum verum ante d. comitem et suam Curiam, d. comes debet tollere aptagi a foresterio secundum suprascriptam formam supra Raguseum; et si necesse fuerit placitum, utraque pars debet esse ante d. comitem et suos iudices secundum formam et consuetudinem que est inter Raguseum et foristerium. Et sciendum est quod si aliquis foresterius positus fuerit pro aliquo debito cum aptagi in domum vel vineam, aut navem, barcam, barcusum aut aliud aliquod lignum, potestatem habet foresterius ille inpegnandi13 vel alienandi14 cuicumque sibi placuerit illud in quo positus fuerit, in tantum quantum fuerit debitum suum cum aptagi. Et si aliquis foresterius fuerit debitor alicui Raguseo, d. comes debet facere racionem Raguseo, et non debet habere aptagi a nulla parte secundum antiquam consuetudinem. Et omnes peticiones que fuerint de debitis per cartam vel sine carta tantum de re mobili, d. comes debet habere aptagi de decem yperperis15 unum tantum de capitali, de usura autem nichil debet habere; et ille qui debet recipere debitum debet dare d. comiti pignus de aptagi; et tale pignus quod placeat d. comiti secundum capitale debiti; et debitor debet emendare illud aptagi suo creditori.

218

KNJIGA TREA

udijeliti pravdu o toj dobiti bez aptagi, a i suci takoer ne moraju o toj dobiti suditi. I ako taj dug bude tolik da gospodin knez moe uvesti vjerovnika u posjed dunikove pokretnine, mora ga namiriti robovima i robinjama, stokom i brodovima, i ovlaten je radi namirenja prodati te pokretnine. A ako bi taj dug bio tolik da dunik ne bi mogao od pokretnine isplatiti svoga vjerovnika, gospodin knez mora uvesti vjerovnika u posjed onolikog dijela dunikovih vinograda koji vrijedi dvostruko od duga u dobiti i u glavnici, po volji vjerovnika, od onih vinograda koji mu se svide. Isto tako, ako dug bude tolik da se vjerovnik ne moe namiriti od vinograda, a dunik bi imao kuu ili vie kua, gospodin knez duan je uvesti vjerovnika u posjed tih kua prema odredbi o vinogradima; pritom vjerovnik ima pravo obraivati te vinograde ili koristiti se onom kuom ili kuama ako to ushtjedne; to je njemu na volju. I sva dobit koju vjerovnik stekne od tih vinograda ili kua, pripada njemu; ne uraunava se u njegovu namiru. A od dana u koji dade aptagi ubudue, njegov dug ne raste u dobiti ni u kamatama, s tim to u sluaju da na onom vinogradu ili vinogradima budu obavljeni svi radovi pa gospodin knez njega uvede u posjed tih obraenih vinograda u vrijeme ubiranja plodova i prinosa tih vinograda, vjerovnik mora u svoju isplatu uraunati prihode samo te prve godine. A ako dug bude od jednog perpera i manje, aptagi pripada kneevu zamjeniku. Ako pak bude od jednog perpera navie, aptagi pripada gospodinu knezu, a zamjenik dobiva desetinu od toga. I ako koji Dubrovanin bude dunik nekom strancu pa taj stranac uzmogne pred gospodinom knezom i njegovim Sudom dokazati da njegov dug postoji, gospodin knez duan je od stranca uzeti aptagi prema prije zapisanom propisu o Dubrovaninu. A ako bude potrebna parnica, pred knezom i njegovim Sudom moraju se pojaviti i jedna i druga stranka, prema propisu i obiaju kakav vrijedi izmeu Dubrovanina i stranca. A treba znati ovo: ako koji stranac bude za neki dug s aptagi uveden u posjed kue ili vinograda ili broda, barke, barkuzija ili kojega drugog plovila, on ima pravo kome god ushtjedne dati u zalog ili otuiti ono to je dobio u posjed za onoliko koliko bude njegovo potraivanje zajedno s aptagi. I ako koji stranac bude dunik nekom Dubrovaninu, gospodin knez duan je donijeti presudu u korist Dubrovanina ne dobivajui, po starom obiaju, aptagi ni od jedne stranke. A po svim tubama, s ispravom ili bez nje, podignutima samo u svezi s pokretninama gospodin knez treba dobiti za aptagi jedan perper od deset, samo od glavnice, a od kamata ne dobiva nita. A onaj koji treba naplatiti dug, duan je gospodinu knezu dati zalog na ime aptagi, i to takav kakav htjedne gospodin knez, ovisno o glavnici duga. A dunik mora taj aptagi nadoknaditi svome vjerovniku.

219

LIBER TERCIUS

Et si aliquis homo dederit aptagi supra aliquem hominem pro aliquo debito, et illud debitum non fuerit inventum verum, vel non dederit aptagi secundum ordinem et consuetudinem civitatis Ragusii quando debitor paratus fuerit paccare debitum illud sine aptagi, et ille qui debet recipere debitum dederit aptagi stulte et contra ordinem, ipsemet est emendator et paccator de aptagi; et d. comes non perdit racionem suam, et debitor non tenetur in aliquo pro illo aptagi. Et si aliquis Raguseus debitor fuerit alicui Raguseo, et ille qui debet recipere debitum voluerit habere reditum suum cum aptagi, et debitor quesierit misericordiam a creditore suo ut ipse intret in tenutam de suis bonis sine aptagi, si creditor audierit preces eius, licitum sit ei ad suam voluntatem intrare in tenutam sine aptagi; et tunc d. comes non debet habere aptagi. Et si creditor penitus voluerit habere debitum suum cum aptagi, licitum sit ei habere eum cum aptagi, et tunc debet habere d. comes aptagi. Et est sciendum quod d. comes non debet habere aptagi de aliqua re nisi ille qui debet recipere debitum dederit ei pignus de quantitate illius debiti, videlicet de capitale tantum, si ipse fecerit ei racionem8; et si non, ipse non debet habere aptagi. Et si debitum fuerit de colligancia16, et creditor pecieret racionem a d. comite et sua Curia, d. comes cum sua Curia debet ei facere racionem8 et debet habere aptagi secundum quod superius dictum est in omnibus. Et si debitor ille non habuerit mobile vel stabile ad satisfaciendum et paccandum illud debitum suo creditori et destruxerit illud quod habuerit, videlicet denarios debiti malo modo et in sua culpa, d. comes debet dare personam debitoris creditori debiti, dando aptagi d. comiti ipse creditor. Et si debitor ille iudicio17 Dei et non in sua culpa, quod sit clare factum, perdiderit illud quod habuit a creditore suo, tunc d. comes non debet dare personam debitoris creditori. Et si debitum non fuerit de colligancia16, et debitor non habuerit mobile vel stabile ad satisfaciendum et paccandum illud debitum, et creditor debiti pecierit18 personam debitoris, d. comes sine aliqua condicione19 debet ei dare personam debitoris recipiendo aptagi. Et si aliquis homo quesierit racionem8 ante d. comitem et suam Curiam de aliquo debito supra aliquem Raguseum, et creditor debiti poterit probare suum debitum verum, et debitum illud iudicatum fuerit ad paccandum per sentenciam20 d. comitis et suorum iudicum, in illa presente peticione, d. comes debet habere aptagi, si ille qui quesierit racionem8 voluerit eum dare. Et si aliquis homo quesierit supra aliquem Raguseum res stabiles, videlicet domum vel domos, vineam vel vinaes, terram vel terras et de omni stabili, et debitor ante d. comitem et alios homines confitebitur illud debitum, vel vincetur ad paccandum per racionem8 in illa presenti peticione, ille qui debet recipere illud stabile debet dare yperperum unum vicario et non plus; et yperperum est vicarii, et d. comes precipere debet vicario ut ipse ponat illum qui querit illud stabile in quamcunque21 possessionem stabilis quam ipse pecierit.

220

KNJIGA TREA

A ako neki ovjek dade aptagi za drugog ovjeka na ime nekog duga, pa se ustanovi da taj dug ne postoji, ili aptagi ne bude dao po propisu i obiaju grada Dubrovnika kad dunik bude spreman podmiriti taj dug bez aptagi, a vjerovnik dade aptagi nepromiljeno i protupropisno, sam nadoknauje i plaa aptagi. A gospodin knez ne gubi svoje pravo niti dunik glede tog aptagi ima ikakve obveze. A ako koji Dubrovanin bude dunik nekom Dubrovaninu, pa onaj koji ima primiti dugovanje ushtjedne dobiti svoj prihod zajedno s aptagi, a dunik od svog vjerovnika zatrai milost da ue u posjed njegove imovine bez aptagi, pa uslia li vjerovnik njegove molbe, doputeno mu je po vlastitoj volji ui u posjed bez aptagi; i tada gospodin knez ne mora dobiti aptagi. A ako vjerovnik uporno htjedne dobiti svoje dugovanje zajedno s aptagi, doputeno mu je dobiti ga s aptagi, pa tada gospodin knez treba dobiti aptagi. I treba znati da gospodin knez dobiva aptagi za neku stvar samo ako mu onaj koji ima primiti dugovanje dade zalog za visinu onog duga, to jest samo glavnice, pa donese odluku u njegovu korist, a ako ne, knez ne dobiva aptagi. A ako dug bude od kolegancije pa vjerovnik zatrai pravdu od gospodina kneza i njegova Suda, duan je gospodin knez sa svojim Sudom donijeti odluku te mu pripada aptagi u svemu kako je prije reeno. A ako taj dunik ne bude imao pokretne ili nepokretne imovine kojom bi namirio i platio dug svome vjerovniku, a ono to je imao, to jest novac od duga, zlonamjerno i svojom krivnjom upropasti, duan je gospodin knez vjerovniku predati dunikovu osobu, s tim da sam vjerovnik daje aptagi gospodinu knezu. A bude li taj dunik Bojom voljom, a ne svojom krivnjom, to valja jasno ustanoviti, izgubio ono to je od svoga vjerovnika dobio, tada gospodin knez ne mora vjerovniku predati dunikovu osobu. A ako dug ne bude od kolegancije, a dunik ne bude imao pokretne ili nepokretne imovine kojom bi namirio i platio taj dug, pa vjerovnik zatrai dunikovu osobu, duan je gospodin knez bez ikakva uvjeta predati mu dunikovu osobu primajui aptagi. A ako koji ovjek pred gospodinom knezom i njegovim Sudom na ime nekog duga zatrai pravdu protiv nekog Dubrovanina i vjerovnik uzmogne dokazati da njegovo potraivanje postoji te po odluci gospodina kneza i njegovih sudaca bude presueno da se taj dug isplati, aptagi pripada gospodinu knezu ako ga podnositelj zahtjeva htjedne dati. A ako koji ovjek protiv nekog Dubrovanina bude potraivao nekretnine, to jest kuu ili kue, vinograd ili vinograde, zemljite ili zemljita i bilo koju nekretninu, a dunik pred gospodinom knezom i drugim ljudima taj dug prizna ili bude usvojen zahtjev za namiru iz te tube, onaj koji treba primiti tu nekretninu ima dati jedan perper, i ne vie, kneevu zamjeniku. A perper pripada zamjeniku, a gospodin je knez duan zapovjediti zamjeniku da onoga koji trai tu nekretninu uvede u posjed nekretnine koju je taj zatraio.

221

LIBER TERCIUS

XLVII.
De confessione facta coram domino comite et vicario
Et si aliquis homo per1 aliquem suum debitorem vocaverit2 d. comitem et suum vicarium, et si d. comes ad se fecerit venire debitorem illum, et inter se et suum vicarium3 in secreto interrogaverit eum de debito illo, et ibi non fuerint alii homines qui possint esse testes nisi d. comes et vicarius, et debitor ille tunc coram eis confitebitur illud debitum, et postea alia die vel alia hora ipse negaverit illud debitum et primam confessionem, confessio quam prius fecit4 in aliquo non noceat ipsi debitori; et si in confessione quam ipse fecerit fuerint alii homines qui possint esse testes in eo5, tunc racio6 teneatur firma. Et nulla confessio que facta fuerit in secreto coram d. comite et suo vicario tantum, de qua7 aliquod prode deveniat eis, sit credenda nec habenda firma, si ille qui eam fecerit, postea negaverit eam, et non noceat ei; nisi ibi fuerint alii homines qui in eo possint esse testes, secundum antiquam consuetudinem.

XLVIII.
2 Quando Comune Ragusii racionem1 petit supra2 aliquem

Et si Comune Ragusii ad querendum habuerit supra aliquem Raguseum ullam racionem, si Raguseus ille voluerit respondere in Platea ante Curiam, licitum sit ei respondere; et si ipse noluerit respondere in Platea et voluerit trahere Curiam ad aliquem locum secretum in civitate, Curia debet ire ad locum illum; et si ipse noluerit respondere in3 Platea nec in aliquo loco in civitate, et voluerit trahere Curiam usque ad Croman, Curia debet ire usque ad Croman ad audiendum illum Raguseum, et ibi debet finiri placitum, secundum antiquam consuetudinem.

XLIX.
De consuetudinibus inter homines Iadre et Ragusii
Notandum est quod si aliquis Raguseus habuerit ad querendum racionem supra aliquem Iadre vel Iadratinus supra aliquem hominem Ragusii, sciendum est quod Iadratinus secundum antiquam consuetudinem debet venire Ragusium ad petendum racionem1 Raguseo, et Raguseus debet ire Iadram ad petendum racionem Iadratino.

222

KNJIGA TREA

XLVII.
O priznanju danom pred gospodinom knezom i njegovim zamjenikom
Ako neki ovjek pozove kojeg svog dunika pred gospodina kneza i njegova zamjenika, a gospodin knez naredi da taj dunik doe k njemu, i ako ga skupa sa zamjenikom u tajnosti ispita o tom dugu, i tu ne bude drugih ljudi koji mogu biti svjedoci, osim kneza i njegova zamjenika, pa taj dunik tada pred njima prizna taj dug, a poslije, drugi dan ili u drugo vrijeme, zanijee taj dug i prvo priznanje, priznanje koje je prije dao neka ni u emu ne teti tom duniku. A ako kod priznanja koje bude davao bude drugih ljudi koji to mogu posvjedoiti, neka se tada priznanje dri pravovaljanim. I nijednom se priznanju koje se dade u tajnosti samo pred gospodinom knezom i njegovim zamjenikom, iz kojeg njima proizlazi neka dobit, ne mora vjerovati ni drati ga pravovaljanim ako onaj koji ga je iznio poslije to porekne. I neka mu ne teti, osim ako tu bude drugih ljudi koji to, prema starom obiaju, mogu posvjedoiti.

XLVIII.
Kad Opina dubrovaka zahtijeva svoju trabinu sudskim putem
Ako Opina dubrovaka ima bilo kakvu trabinu od nekog Dubrovanina pa taj Dubrovanin ushtjedne odgovarati pred sudom na Placi, neka mu je doputeno odgovarati. A ako on ne bude htio odgovarati na Placi, nego htjedne povui sud na neko skrovito mjesto u Gradu, sud je duan poi na to mjesto. Ako taj ne htjedne odgovarati ni na Placi ni na nekom drugom mjestu u Gradu, a htjedne povui sud na Lokrum, sud je duan poi na Lokrum sasluati toga Dubrovanina, i tu se parnica ima zakljuiti po starom obiaju.

XLIX.
O obiajima izmeu Zadrana i Dubrovana
Treba spomenuti ovo: ako neki Dubrovanin bude imao spor s ovjekom iz Zadra ili Zadranin s nekim ovjekom iz Dubrovnika, treba znati da Zadranin, po starom obiaju, mora doi u Dubrovnik tuiti Dubrovanina, a Dubrovanin mora ii u Zadar tuiti Zadranina.

223

LIBER TERCIUS

Et si contingeret quod aliquod discordium cresceret inter Comune civitatis Ragusii et Comune civitatis Iadre, propter quod ipsi vellent facere comunale stanicum et parlamentum per comunem secundum antiquam consuetudinem, utraque pars debet esse ad Sanctam Mariam de Lesna in insula Farre ad parlamentum et stanicum, et ibi debent iustificare se coram iudicibus ex utraque parte; et tot iudices debent esse ex una parte quot ex alia, districti per sacramentum. Et quecumque pars venerit ante ad dictum locum, debet expectare aliam que non venerit per octo dies completos. Et illa pars que infra dictum terminum octo dierum non venerit ad dictum locum, debet perdidisse placitum, salvo tamen impedimento Dei. Et illa pars2 que venerit ad dictum locum, debet assignare3 testes, homines illius loci, et debet esse lucrata placitum. Et est sciendum quod stanicum debet fieri secundum ordinem capituli de Chelmo.

L.
De consuetudinibus inter homines Ragusii et homines de Sibinico1, Tragurio, Dalmisio et Spaleto
Sciendum est quod si aliquis homo Ragusii ad querendum habuerit racionem2 supra aliquem hominem de Sibenico vel de Tragurio vel de Dalmisio, aut de Spalato3 vel de Farra, vel aliquis ex istis civitatibus quilibet per se ad querendum habuerit racionem2 supra aliquem Raguseum, presciendum est quod Raguseus vadit ad civitatem sui debitoris ad querendum racionem2 ibi; et ille qui habet ad petendum supra Raguseum ex istis supradictis civitatibus, debet venire Ragusium ad querendum racionem2 a Raguseo. Et si contingeret quod aliquod discordium cresceret inter Comune civitatis Ragusii et comune alicuius civitatis ex istis supradictis, propter quod ipsi vellent facere comunale stanicum et parlamentum per comunem secundum antiquam consuetudinem, utraque pars debet esse ad unum locum qui dicitur Prevlac de Stagna. Et si aliqua pars de4 supradictis haberet dubium de aliqua segnoriam eterrena, Ragusei debent ire ad illam partem de Prevlac ad ripam. Et si Ragusei haberent dubium de aliqua signoria5 Sclavonie, dicte partes debent venire ad istam partem de Prevlac super ripam. Et si pax fuerit, ipsi debent convenire in medio. Quod stanicum debet fieri secundum ordinem capituli de Chelmo.

224

KNJIGA TREA

A ako se dogodi da izbije kakav spor izmeu Opine grada Dubrovnika i Opine grada Zadra zbog kojeg bi htjeli odrati zajedniki stanak i zajedniko zborovanje, po starom se obiaju obje strane moraju nai kod Svete Marije Hvarske na otoku Hvaru na zboru i stanku, i tu se moraju pravdati pred sucima jedne i druge strane, a prisegnutih sudaca mora biti koliko s jedne, toliko s druge strane. I koja god je strana dola prije na to mjesto, treba ekati drugu, koja nije dola, punih osam dana. A ona strana koja u dotinom roku od osam dana ne doe na spomenuto mjesto, mora izgubiti parnicu, osim ako je po Bojoj volji sprijeen. A ona strana koja doe na to mjesto, mora odrediti svjedoke, ljude iz onoga mjesta, i mora dobiti parnicu. I treba znati da se stanak treba provesti prema odredbi poglavlja o Humu.

L.
O obiajima izmeu Dubrovana i ibenana, Trogirana, Omiana i Spliana
Treba znati ovo: ako koji Dubrovanin treba podnijeti tubu protiv nekog ibenanina, Trogiranina, Omianina, Splianina ili Hvaranina, ili netko iz tih gradova sa svoje strane treba podnijeti tubu protiv kojeg Dubrovanina, valja ubudue znati da Dubrovanin ide u grad svoga dunika ondje traiti pravdu, a onaj koji iz spomenutih gradova ima potraivanja od Dubrovanina, mora doi u Dubrovnik traiti pravdu od Dubrovanina. A ako se dogodi da izbije koji spor izmeu Opine dubrovake i opine nekoga od spomenutih gradova zbog kojeg bi htjeli odrati zajedniki stanak i zajedniko zborovanje, po starom se obiaju obje strane moraju nai na jednome mjestu, zvanom Prevlaka stonska. Ako neka od spomenutih strana bude oklijevala zbog neke tue vlasti, Dubrovani trebaju poi ususret toj strani, od Prevlake obalom. Ako bi pak Dubrovani oklijevali zbog kojeg velmoe iz slavenskih krajeva, stranke moraju doi na ovu stranu Prevlake, obalom. A ako bude mir, trebaju se sastati na sredini. Taj stanak mora se provesti prema odredbi poglavlja o Humu.

225

LIBER TERCIUS

LI.
De consuetudinibus inter Raguseos et homines comitatus Chelmi
Et si aliquod discordium vel debitum aut aliquod malefactum devenerit inter homines Ragusii1 et homines de comitatu de Chelmo, et comes Ragusii cum Comune Ragusii et comes de Chelmo propter hoc vellent ordinare constitutum terminum esse ad stanicum, sciendum est quod utraque pars debet esse ad locum constitutum ad Sanctum Stephanum in Malfo de foris, et ibi debent se coniungere ad plenerium stanicum. Et debent eligere tot iudices ex una parte quot ex alia qui debent iurare ad evangelium Dei iudicare omnes questiones et placita que ibi fient2, bona fide sine fraude secundum antiquam consuetudinem. Et d. comes Ragusii tenetur et debet facere ut omnes Ragusei qui tempore illo inveniuntur in Ragusio, et vocati fuerint a Sclavis ad stanicum ad racionem3, veniant ad stanicum illud aut debent mittere pro eis ad faciendum racionem3 ad illud stanicum. Et comes de Chelmo simili modo tenetur facere ut homines de Chelmo omnes qui vocati fuerint ad stanicum, veniant ad faciendum racionem3 ad illud stanicum vel debent4 mittere pro eis. Et si per illos iuratos iudices iudicatum fuerit sacramentum ad aliquem comitem vel ad eius filium aut filios, licitum sit illi cui iudicatum fuerit ut per se faciat iurare unum de suis nobilibus viris; et ille quando iurat debet stare prope illum pro quo iurare debet ad latus eius, et debet osculari eum ore. Et si comes de Chelmo per se habuerit ad querendum racionem3 supra comitem et Comune Ragusii vel supra aliquem de Ragusio, hoc debet esse primum placitum quod prius debet placitari ibi. Et si comes de Chelmo per se non habuerit ad querendum racionem3 supra comitem et Comune vel aliquem de Ragusio, et comes vel Comune Ragusii ad querendum habuerit supra comitem vel aliquem de Chelmo, istud debet esse primum placitum quod ibi placitetur. Et sit primum placitum comitis de Chelmo, secundum debet esse comitis et Comunis Ragusii. Et si comes et Comune Ragusii et comes de Chelmo per se non habuerint ad querendum, alii homines qui ibi fuerint ad querendum raciones5 suas debent ponere tessiram que pars debeat prius incipere placitare, et illa pars que per tessiram6 vicerit debet primo placitare, et alia pars secundo; et sic complentur omnia placita usque ad finem: una pars unum placitum, et alia aliud placitum. Et ille homo qui perdiderit placitum suum per sentenciam7 illorum iudicum, de quacumque parte, dominus eius sine mora debet facere racionem3 illi qui vicerit placitum, nisi ipsi se ad invicem concordaverint. Et si stanicum plenerium non fuerit ordinatum, et aliquis homo de Chelmo venerit ad querendum racionem3 supra aliquem hominem Ragusii, si Raguseus voluerit respondere et facere ei racionem3 ante Curiam Ragusii, faciat; et si noluerit, ordinet stanicum ante Curiam Ragusii ad constitutum locum et ad certum terminum secundum quod ordinatum fuerit ante Curiam; et quelibet pars debeat8 esse in illo loco, pars Raguseorum cum iudicibus Ragusii quos

226

KNJIGA TREA

LI.
O obiajima izmeu Dubrovana i podanika Humske kneevine
ako doe do kojeg spora ili duga ili nekog zlodjela izmeu Dubrovana i podanika Humske kneevine, pa zbog toga dubrovaki knez s Opinom dubrovakom i humski knez ushtjednu odrediti dogovorni rok da se nau na stanku, valja znati da se jedna i druga strana moraju nai na utvrenome mjestu kod Svetog Stjepana u Zatonu, napolju, i tu se moraju sastati u punom broju. I moraju izabrati toliko sudaca s jedne strane koliko i s druge, a oni moraju prisegnuti na Boje evanelje da e sve sporove i parnice koje e se tu voditi suditi u dobroj vjeri, bez himbe, po starom obiaju. A gospodin knez dubrovaki obvezan je i mora se pobrinuti da svi Dubrovani koji se u to vrijeme nalaze u Dubrovniku a Slaveni ih pozovu na stanak kako bi raspravili stvar, dou na taj stanak ili pak poalju nekoga da umjesto njih odgovara na tom stanku. A humski knez duan je isto tako uznastojati da svi Humljani koji budu pozvani dou odgovarati na tom stanku, ili pak poalju svoje zamjenike. I ako ti prisegnuti suci dosude da prisegu poloi koji knez, njegov sin ili sinovi, onaj kojem je to dosueno moe dati da umjesto njega prisegne jedan od njegovih plemia, a kada taj prisee, mora stajati blizu onoga za koga prisee, njemu uz bok i mora ga usnama poljubiti. A ako humski knez sa svoje strane ustreba podnijeti tubu protiv kneza i Opine dubrovake ili nekoga iz Dubrovnika, to mora biti prva parnica koja se ondje mora najprije voditi. A ako humski knez sa svoje strane ne tui kneza ni Opinu niti ikoga iz Dubrovnika, a knez ili Opina dubrovaka podnesu tubu protiv kneza ili nekog iz Huma, to mora biti prva parnica koja e se ondje voditi. I neka se prvo odri parnica humskog kneza, a druga mora biti parnica kneza i Opine dubrovake. Ako knez i Opina dubrovaka i humski knez sa svoje strane ne iznesu nikakve zahtjeve, ostali ljudi koji tu budu sa svojim zahtjevima, moraju se izvlaiti drijebom koja se stranka ima prva parniiti, pa ona koja bude izvuena drijebom, ima se parniiti prva, a zatim druga stranka, i tako se obavljaju sve parnice do kraja; jedna i druga stranka naizmjence. A gospodar onog ovjeka koji po presudi spomenutih sudaca izgubi parnicu, s bilo koje strane bio, duan je bez odugovlaenja dati zadovoljtinu onomu koji dobije parnicu, osim ako se sami izmeu sebe nagode. A ako ne bude odreen stanak u punom broju, pa neki ovjek iz Huma doe pred sud u Dubrovnik s tubom protiv nekog Dubrovanina i Dubrovanin pristane odgovarati i parniiti se s njim pred sudom u Dubrovniku, neka tako uini; ako ne htjedne, neka utanai stanak pred sudom u Dubrovniku na utvrenome mjestu i u odreeno vrijeme kako bude odreeno pred sudom. I svaka se strana mora nai na tome mjestu: dubrovaka strana s dubrovakim

227

LIBER TERCIUS

portare voluerit, et pars Sclavorum cum iudicibus Sclavis quos ducere voluerit, et sint tot iudices ex una parte quot ex alia. Et quecumque ex illis partibus non veniret ad terminum constitutum sine impedimento Dei et dominacionis9 terre, sit10 torta, et perdiderit placitum. Et si Sclavus non concordaret se cum Raguseo ante Curiam Ragusii, Raguseus debet ordinare ante d. comitem et Curiam Ragusii certum terminum eundi ad stanicum cum Sclavo. Et in illo die Raguseus ad suam voluntatem debet elligere11 iudices ab uno in supra, et Sclavus simili modo debet facere: qui iudices sine sacramento debent iudicare placitum vel placita que ibi fient. Et si aliquis Sclavus venerit Ragusium et comprehensus fuerit ab aliquo Raguseo in aliquo debito vel alio malefacto, licitum sit Raguseo ducere Sclavum ante d. comitem et suam Curiam. Et si Sclavus ille sua voluntate per placitum voluerit facere racionem3 Raguseo, d. comes cum sua Curia debet ei facere racionem3; et si ipse12 noluerit et pecierit13 stanicum, licitum sit utrique parti ordinare stanicum ad suam voluntatem secundum predictam formam et ordinem. Et eciam si Raguseus se voluerit concordare cum Sclavo illo per stanicum aut alio quocumque modo, ante quam eum ducat ad d. comitem, ipse bene potest facere hoc et erit firmum. Et si aliquis Raguseus venerit ad d. comitem et pecierit13 ei litteras14 suas, et voluerit ire ad comitem de Chelmo cum litteris ad querendum racionem3 supra aliquem Sclavum de Chelmo, d. comes debet ei facere suas litteras; et Raguseus cum litteris15 illis debet ire ad comitem de Chelmo, et ille Sclavus qui debet facere racionem3 Raguseo, ante comitem de Chelmo debet placitare et facere racionem3 Raguseo, et illa sentencia16 que data fuerit per comitem de Chelmo erit firma. Et quecumque pars non venerit ad stanicum constitutum, et vocata fuerit et non habuerit iustum inpedimentum clare factum, videlicet inpedimentum Dei et contradicionem17 domini terreni, et iudicata fuerit, perdiderit placitum et erit torta. Et si iudicatum fuerit sacramentum vel sacramenta Raguseo in stanico, Sclavus non potest dicere Raguseo: volo quod talis et talis iuret tecum; sed Raguseus iurare debeat cum illis suis propinquis quos ipse habere poterit. Et eciam si aliquis Raguseus habuerit ad querendum racionem3 supra aliquem Sclavum et ordinatum fuerit stanicum plenerium, et Raguseus ille noluerit ire ad stanicum illud ad querendum racionem3 suam, illud non preiudicat ei in suo iure, et bene potest manere. Et si Sclavus ille inde in antea venerit Ragusium, Raguseus non potest vetare ei terram Ragusii nec potest eum pignerare vel facere pignerari, et nec depredare eum pro racione18 sua, donec placitum suum diffinitum fuerit per racionem3 et per legis sentenciam, pro eo quod noluit ire ad diffiniendum ad stanicum.

228

KNJIGA TREA

sucima koje odlui povesti, a slavenska strana sa sucima Slavenima koje htjedne povesti, i neka bude onoliko sudaca s jedne strane koliko s druge. I koja god od tih strana ne doe u odreenom roku, a nije sprijeena Bojom voljom i voljom zemaljske vlasti, kriva je i gubi parnicu. Ako se Slaven ne nagodi s Dubrovaninom pred sudom u Dubrovniku, Dubrovanin mora pred gospodinom knezom i sudom u Dubrovniku zakazati odreeni rok kad e poi na stanak sa Slavenom. I toga je dana Dubrovanin obvezan po svojoj volji izabrati jednog ili vie sudaca, a to isto mora uiniti i Slaven; parnicu ili parnice koje e se tu voditi, ti su suci duni presuditi bez prisege. I ako koji Slaven doe u Dubrovnik pa ga neki Dubrovanin uhiti zbog nekog duga ili zlodjela, doputeno je Dubrovaninu dovesti Slavena pred gospodina kneza i njegov Sud. I ako taj Slaven htjedne dobrovoljno udovoljiti trabini Dubrovanina, gospodin je knez sa svojim Sudom obvezan izrei presudu; ako on to ne htjedne pa zatrai stanak, doputeno je i jednoj i drugoj strani zakazati stanak po svojoj volji prema prije spomenutom nainu i propisu. Isto tako, ako se Dubrovanin htjedne nagoditi s tim Slavenom na stanku ili na bilo koji drugi nain prije nego ga dovede gospodinu knezu, on to, dakako, moe, i bit e pravosnano. A ako koji Dubrovanin doe gospodinu knezu i zatrai od njega svoje isprave i ako htjedne poi humskom knezu s ispravama utjerivati trabinu od nekog Slavena iz Huma, obvezan je gospodin knez izdati mu isprave. I Dubrovanin je s tim ispravama obvezan poi humskom knezu, a onaj Slaven koji treba udovoljiti Dubrovaninovoj trabini duan je sudjelovati u parnici i pred humskim knezom raistiti Dubrovaninovo potraivanje; ona presuda koju donese humski knez, bit e na snazi. A koja god stranka ne doe na zakazani stanak, a bude pozvana, i ne bude opravdano sprijeena, to se ima jasno utvrditi; naime, sprijeena po Bojoj volji i zabranom zemaljskog gospodara, pa bude suena, izgubit e parnicu i bit e kriva. A ako Dubrovaninu bude dosueno da na stanku poloi prisegu ili prisege, ne moe Slaven rei Dubrovaninu: "Hou da zajedno s tobom prisegne taj i taj", nego je Dubrovanin duan prisegnuti zajedno s onim svojim blinjima koje uzmogne dobiti. Isto tako, ako koji Dubrovanin bude traio ispunjenje trabine od nekog Slavena a bude ugovoren stanak u punom broju, pa Dubrovanin ne htjedne poi na taj stanak radi svoje trabine, neka mu to ne ide na tetu njegova prava i, dakako, smije izostati. A ako bi taj Slaven od tada ubudue doao u Dubrovnik, Dubrovanin mu ne moe zabraniti dolazak u dubrovaku zemlju, niti ga moe plijeniti ni dati da se plijeni, niti ga pljakati u ime svoga prava dok ne bude rijeena njegova parnica po pravdi i zakonskoj presudi, zbog toga to nije htio ii na stanak da se donese sudska odluka.

229

LIBER TERCIUS

LII.
De consuetudinibus inter Raguseos et homines Bossine
Et si aliquis Raguseus ad querendum habuerit racionem1 supra ducem de Bossina vel supra aliquem hominem de Bossina, Raguseus ille cum litteris2 d. comitis Ragusii debet ire ad ducem Bossine ad querendum racionem1 suam, et sentencia3 que data fuerit ei ibi erit firma. Et simili modo facit dux de Bossina de suis hominibus qui habent ad querendum racionem1 supra Raguseos, et veniunt Ragusium cum litteris2 sui ducis ante d. comitem, et sentencia3 que data fuerit erit firma.

LIII.
De consuetudinibus inter Raguseos et homines Rassie
Et si aliquod discordium aut querimonia cresceret inter regnum et homines de Rascia et comitatum et Comune et homines1 Ragusii propter quod vellent ordinare et facere stanicum, si necesse fuerit, sciendum est quod utraque pars debet se2 coniungere ad stanicum in Ioncheto, in loco qui dicitur Arena prope ecclesiam S. Triphoni vel ad Crestam3 prope ecclesiam S. Michaelis, si Sclavi de sua voluntate voluerint locum de Cresta4; et si Sclavi noluerint locum de Cresta, stanicum debet fieri in Ioncheto in predicto loco. Et rex Rasie5 personaliter non tenetur venire ad stanicum nisi fuerit de sua voluntate, sed ipse tenetur mittere, et similiter facit d. comes Ragusii. Et hoc stanicum debet fieri secundum ordinem et formam quod fit stanicum de Chelmo in omnibus, sive plenerium fuerit sive proprium stanicum.

LIV.
De consuetudinibus inter Raguseos et illos de Genta
Et si aliquod discordium aut querimonia cresceret inter regnum et homines de Genta et comitatum et Comune et homines Ragusii propter quod ipsi vellent ordinare facere stanicum, si necesse esset, sciendum est quod utraque pars se debet coniungere ad Malina (sic) prope ecclesiam1 sanct (sic) Hylacrioni. Et hoc stanicum, sive plenerium sive proprium fuerit, debet fieri secundum ordinem et formam in omnibus quod fit stanicum de Chelmo.

230

KNJIGA TREA

LII.
O obiajima izmeu Dubrovana i bosanskih podanika
Ako koji Dubrovanin bude traio ispunjenje trabine od bosanskog vladara ili od kojeg bosanskog podanika, taj Dubrovanin mora ii s ispravom gospodina kneza dubrovakog bosanskom vladaru iznijeti svoje potraivanje, i presuda koja tamo bude donesena, bit e na snazi. Isto tako postupa bosanski vladar sa svojim podanicima koji iznesu potraivanje od Dubrovana i dolaze u Dubrovnik s ispravama svoga vladara pred gospodina kneza, pa e presuda koja bude donesena, biti na snazi.

LIII.
O obiajima izmeu Dubrovana i rakih podanika
Ako se pojavi koji spor ili prituba izmeu rakoga kraljevstva i njegovih podanika i dubrovake kneevine i Opine i podanika, zbog ega bi, ako ustreba, htjeli odrediti i odrati stanak, valja znati da se jedna i druga strana trebaju sastati u umetu na mjestu zvanom Prinata, blizu Crkve svetog Tripuna ili na Kresti blizu Crkve svetog Mihovila ako Slaveni dragovoljno pristanu na mjesto Krestu; ako Slaveni ne prihvate mjesto Krestu, stanak se mora odrati na prije spomenutom mjestu u umetu. A raki kralj nije duan osobno doi na stanak, osim ako ga bude volja, ali je duan poslati zastupnika; isto tako ini gospodin knez dubrovaki. I ovaj se stanak mora odrati prema odredbi i propisu u svemu kako se odrava stanak humski, bilo da je punobrojan, bilo da je pojedinaan.

LIV.
O obiajima izmeu Dubrovana i zetskih podanika
Ako se pojavi koji spor ili prituba izmeu kraljevstva i ljudi iz Zete te dubrovake kneevine i Opine i podanika, zbog ega bi oni po potrebi htjeli odrati stanak, valja znati da se jedna i druga strana trebaju sastati u Mlinima blizu Crkve svetog Ilara. I ovaj se stanak mora odrati prema odredbi i propisu u svemu kako se odrava stanak humski, bilo da je punobrojan, bilo da je pojedinaan.

231

LIBER TERCIUS

LV.
De consuetudine inter Raguseos et civitates1 Dalmacie2 superioris
Et si aliquis Raguseus ad querendum habuerit racionem3 supra aliquem hominem de civitatibus Dalmacie2 superioris4, vel aliquis homo de illis locis ad querendum habuerit supra aliquem Raguseum, sciendum est quod Raguseus debet ire ad civitatem sui debitoris ad querendum racionem3 suam. Et ille qui supra Raguseum habuerit ad querendum ipse debet venire Ragusium ad querendum.

LVI.
De consuetudine inter Raguseos et dominos Sclavonie
Quicumque Raguseus aliquam messitacionem1 habuerit cum rege Rascie2 in terris Rascie2, vel cum duce Bossine in terris Bossine, vel cum comite de Centa, et messitacio3 illa poterit probari vera, secundum antiquam consuetudinem Raguseus tenetur ire ad illam segnoriam ad paccandum et complendum messitacionem1 illam quam habet in vita sua. Et si Raguseus moriretur antequam vocatus esset ad racionem4, sciendum est, quod uxor vel heredes eius, aut illi qui possident bona sua, tenentur et debent respondere et facere racionem4 in civitate Ragusii pro mortuo. Et si Raguseus nolet respondere et facere racionem4 ante Curiam Ragusii, et peteret5 stanicum secundum antiquam consuetudinem, utraque pars debet ordinare stanicum ad suam voluntatem ante d. comitem Ragusii. Et si uxor vel heredes illius mortui, aut illi qui possident bona eius, non possiderent aliquid de bonis mortui, aut velent6 deiactare se de possessionibus suis, ipsi non tenentur nec debent facere racionem4, secundum antiquam consuetudinem.

LVII.
De consuetudine inter Raguseos et Sclavos
Et si aliquis ad querendum habuerit racionem1 supra aliquem Sclavum vel Sclavus supra Raguseum, et Raguseus Sclavo vel Sclavus Raguseo dixerit: nolo respondere tibi nisi ad plenerium stanicum, et non ad proprium, et stanicum plenerium non fuerit ordinatum per segnorias, sciendum est quod aliqua ex illis partibus non debet nec potest petere stanicum plenerium, sed utraque pars ordinet parvum stanicum ad certum terminum, et ad illud stanicum debet diffinire questiones suas, secundum antiquam consuetudinem.

232

KNJIGA TREA

LV.
O obiaju izmeu Dubrovana i gradova Gornje Dalmacije
Ako koji Dubrovanin ustreba rjeavati neku trabinu od kojeg ovjeka iz gradova Gornje Dalmacije ili koji ovjek iz tih mjesta ustreba rjeavati neku trabinu od kojeg Dubrovanina, valja znati da je Dubrovanin obvezan radi svoje trabine poi u grad svoga dunika. A onaj koji bude imao trabinu od Dubrovanina, obvezan je radi te trabine doi u Dubrovnik.

LVI.
O obiaju izmeu Dubrovana i gospodara slavenskih krajeva
Ako bi koji Dubrovanin imao kakvo poslovanje s rakim kraljem u rakim krajevima ili s bosanskim vladarom u bosanskim krajevima, ili s humskim knezom u humskim krajevima, ili sa zetskim knezom u zetskim krajevima, pa se to poslovanje uzmogne dokazati istinitim, Dubrovanin je po starom obiaju obvezan poi k onoj vlasti kako bi za ivota namirio i ispunio to poslovanje. Ako bi Dubrovanin umro prije nego bi bio pozvan da poloi raun, valja znati da su ena ili njegovi batinici, ili oni koji posjeduju njegova dobra, obvezni i duni za pokojnika odgovarati i polagati raun u gradu Dubrovniku. Ako Dubrovanin ne htjedne odgovarati i polagati raun pred sudom u Dubrovniku, nego zatrai stanak po starom obiaju, duna je jedna i druga strana pred gospodinom knezom dubrovakim odrediti stanak po svojoj volji. A ako ena ili batinici toga pokojnika, ili oni koji posjeduju njegova dobra, ne bi nita posjedovali od pokojnikovih dobara, ili bi se htjeli odrei njegovih posjeda, oni, prema starom obiaju, nisu duni niti moraju polagati raune.

LVII.
O obiaju Dubrovana i Slavena
Ako koji Dubrovanin ustreba rjeavati potraivanje od kojeg Slavena ili Slaven od Dubrovanina, pa Dubrovanin Slavenu, ili Slaven Dubrovaninu ree:"Ne u ti odgovarati, osim na punobrojnom stanku, a ne na pojedinanom", a vlasti ne odrede punobrojan stanak, valja znati da ni jedna od strana nije obvezna niti ovlatena traiti punobrojni stanak, nego neka jedna i druga strana ugovore mali stanak u odreenom roku, i na tom su stanku duni rijeiti svoje sporove, po starom obiaju.

233

LIBER TERCIUS

LVIII.
De eo qui vincit servum vel ancillam per placitum
Si aliquis homo vel mulier in stanico vel in Curia Ragusii aut in alio loco extra Ragusium, per placitum vicerit aliquem servum vel ancillam, sciendum est quod ille homo vel mulier potestatem habet portandi ad domum suam illum servum vel ancillam quem vel quam vicerit in placito, sine precepto d. comitis et Curie Ragusii et sine dacione domini1, et d. comes cum sua Curia, secundum antiquam consuetudinem, non potest in hoc dare ei contrarium. (Capp. LIX, LX, LXI non inveniuntur in cod. B et in cod. C sine titulo)

LIX.
Anno Domini millessimo trecentessimo sexagesimo nono, inditione septima, die vigesimo tertio mensis madii, in Maiori Consilio sono campane more solito congregato, et cum laudo populi in publica concione statutum et firmatum fuit, quod quociens venerit aliqua persona ad d. rectorem Ragusii et duos iudices iuratos ad minus cum instrumento renunpciando quod habebit supra aliquem suum debitorem vel debitores, et petierit quod dictus suus debitor seu debitores capiantur, d. rector cum dictis iudicibus qui erunt per tempora, teneantur mittere riparium ad vocandum ad iudicium dictum debitorem vel debitores cum familia rectoris, tali condicione quod si dictus debitor vel debitores noluerint venire ad iudicium ad respondendum suo creditori, familia rectoris debeat ipsum vel ipsos capere et aducere ad iudicium; si vero ille debitor vel debitores venerint voluntarie ad solam vocem riparii, dicta familia nullam sibi debeat facere novitatem. Et si creditor petierit fraudulenter cum aliqua carta quam ipse fieri fecerit de qua habuerit suam solutionem, teneatur solvere pro pena ducatos auri centum, cuius pene medietas sit Comunis, ac alia medietas sit debitoris vel debitorum, a quo vel a quibus petetur debitum supradictum. Et si dictam cartam debiti non fecerit fieri ipse actor, sed ipsam habuerit ab aliis per successionem vel per alium modum, si dicta carta fuerit soluta, non teneatur ipse actor solvere aliquam penam, sed teneatur se purgare suo iuramento quod non fraudulenter petebat debitum supradictum; si autem iurare noluerit vel sciverit illud debitum quod petebat fuisse solutum, solvere debeat dictam penam centum ducatorum, ut superius est expressum, aliquo statuto seu consuetudine observatis hactenus in contrarium non obstante.

234

KNJIGA TREA

LVIII
O onom koji u parnici dobije roba ili robinju
Ako neki ovjek, ili ena, na stanku ili na sudu u Dubrovniku, ili na drugome mjestu izvan Dubrovnika, u parnici dobije roba ili robinju, valja znati da taj ovjek ili ena imaju pravo odvesti doma toga roba ili robinju kojega ili koju su dobili u parnici, bez zapovijedi gospodina kneza i dubrovakog suda i bez dae gospodaru, a gospodin knez sa svojim Sudom, po starinskom obiaju, ne moe mu se u tome oprijeti. (Glave LIX, LX, LXI ne nalaze se u kodeksu B, a u kodeksu C su bez naslova)

LIX.
Godine Gospodnje 1369., sedme indikcije, dana 23. mjeseca svibnja, u Velikom vijeu okupljenom, po obiaju, na glas zvona i uz odobravanje puka na javnom zboru, odreeno je i potvreno: kad god netko doe pred gospodina kneza dubrovakog i najmanje dvojicu prisegnutih sudaca s ispravom "Odriui se ...", koju bude imao prema nekom svom duniku ili dunicima, i zatrai da se njegov dunik ili dunici uhite, gospodin knez sa spomenutim sucima koji u to vrijeme budu, obvezan je poslati zdura s kneevom pratnjom da pozove tog dunika ili dunike na sud pod uvjetom da, ako taj dunik ili dunici ne budu htjeli doi na sud odgovarati svom vjerovniku, kneeva pratnja mora njega ili njih uhititi i dovesti na sud. Ako pak taj dunik ili dunici budu svojevoljno doli na sam poziv zdura, pratnja im ne smije praviti nikakvu neugodnost. A ako vjerovnik prijevarno doe s nekom ispravom koju je sam dao izraditi a po kojoj je bio namiren, obvezan je platiti za kaznu stotinu zlatnih dukata, od koje kazne polovica pripada Opini, a polovica duniku, ili dunicima, od kojega, ili kojih, bude potraivan spomenuti dug. Ako takvu ispravu o dugu ne bude dao sastaviti sam tuitelj, nego je dobije od drugih nasljedstvom ili na drugi nain, pa ako spomenuta isprava bude isplaena, tuitelj nije obvezan platiti nikakvu kaznu, ali se mora svojom prisegom oprati od objede da je prijevarno traio prije spomenuti dug. Ako pak ne bude htio prisegnuti ili bude znao da je taj dug koji trai ve isplaen, duan je platiti kaznu od sto dukata, kako je prije kazano, bez obzira na bilo koji ovomu suprotan zakon ili obiaj koji je dosad na snazi.

235

LIBER TERCIUS

LX.
Anno Domini millesimo trecentessimo septuagesimo secundo, inditione decima, die decimo septimo mensis augusti, in Maiori Consilio sono campane more solito congregato, cum laudo populi in puplica contione, statutum et firmatum fuit, quod quilibet Raguesus et qui pro Raguseo se apellat, existens debitor alicuius, pro quo debito tenetur respondere in iuditio Ragusii, a modo in antea non possit impetrare per se vel per alium aliquo modo vel ingenio aliquam literam ab aliquo domino, vigore cuius litere possit in aliqua iustitia impediri fienda contra ipsum, secundum nostros ordines Ragusinos, sub pena solvendi centum ducatos auri Comuni Ragusii pro quolibet contrafacturo et pro quolibet (sic) vice. Pro quibus si statim non solverit, ponatur in carcere, et ibi detineatur donec solverit, nec audiatur in aliquo nisi prius solvat penam predictam. Et soluta vel non soluta pena, nichilominus teneatur respondere in iuditio Ragusii. Et si quis aduxerit vel aduci fecerit literam ab aliquo domino, huiusmodi dicta litera non possit nec debeat in aliquo preiudicare iuribus illius vel illorum, qui petet ius contra illum vel illos tales literas impetrantes. Et si pro aliqua littera huiusmodi nostrum Comune vel aliqua spetialis persona haberet aliquod dampnum, ille, vel illi in favorem cuius vel quorum impetraretur dicta litera, debeat emendare totum dampnum cum expensis et interesse quod Comune vel aliqua particularis persona pateretur ocaxione predicta. Et de dictis dampnis, expensis et interesse credatur sacramento illorum qui paterentur dampna. Et si aliqua litera huiusmodi produceretur Comuni in favorem alicuius, et ille excusaret se et diceret se non habere culpam in dicta littera in suum favorem nostro Comuni transmissa, si probatio haberi non posset contra illum, iudicium de hoc remaneat Consilio Rogatorum ad discernendum et iudicandum utrum fuerit culpabilis vel innocens.

LXI.
nno Domini millesimo trecentessimo septuegesimo septimo, die quinto decimo decembris, in Maiori Consilio sono campane more solito congregato, et cum laudo populi in publica contione, ut moris est, captum fuit et firmatum, quod creditores possint petere iura sua contra suos debitores ubique locorum, et quod quilibet creditor possit compellere suum debitorem extra Ragusium, tam cum sententia facta in Ragusio quam cum qualibet carta notarii quam habebit contra ipsum, prout dicto creditori videbitur expedire. Et quod si quis creditor petierit et compulerit suum debitorem cum carta vel sententia soluta, et fecerit sibi inique solvi, quod possit ei per cartam securitatis probari, quod debeat statim restituere dicto debitori illud quod false abstulisset; et tantundem debeat solvere de pena, cuius pene medietas sit nostri Comunis et alia medietas dicti debitoris.

236

KNJIGA TREA

LX.
Godine Gospodnje 1372., desete indikcije, dana 17. mjeseca kolovoza, u Velikom vijeu okupljenom, po obiaju, na zvuk zvona, uz odobravanje puka na javnom zboru, odreeno je i potvreno: nijedan Dubrovanin ni onaj koji se naziva Dubrovaninom, ako je neiji dunik, pa je za taj dug obvezan odgovarati na sudu u Dubrovniku, odsad ubudue ne moe od bilo kojeg vladara, sam ni preko drugoga, bilo kojim nainom ili izlikom, ishoditi kakvu ispravu kako bi snagom te isprave mogao sprijeiti bilo koji pravni postupak protiv sebe po naim dubrovakim odredbama, pod prijetnjom globe od stotinu zlatnih dukata plative Opini dubrovakoj za svakog prekritelja i za svaki put. Ako kaznu za to ne plati odmah, neka se baci u tamnicu, i tu zadri dok ne plati, i neka se uope ne saslua dok prije ne plati spomenutu kaznu. A platio on ili ne platio kaznu, svejedno je obvezan odgovarati pred dubrovakim sudom. A ako bi tko predoio ili se pobrinuo da se predoi isprava dobivena od nekog vladara, takva isprava ne moe i ne smije u bilo emu koditi pravima onoga ili onih koji e imati potraivanje na teret onoga ili onih koji izmole takve isprave. A ako zbog koje takve isprave naa Opina ili neki pojedinac pretrpi kakvu tetu, onaj ili oni u iju bi korist bila izmoljena reena isprava, moraju nadoknaditi svu tetu s trokovima i kamatama koju bi prije reenom prilikom pretrpjela Opina ili neki pojedinac. I o tim tetama, trokovima i kamatama neka se vjeruje prisezi onih koji pretrpe tetu. A ako bi se neka takva isprava izdana u neiju korist predoila Opini, a on se opravda i rekne kako on nije kriv za tu ispravu koja je u njegovu korist predoena Opini, pa ako se protiv njega ne uzmognu prikupiti dokazi, neka se odluka o tome prepusti Vijeu umoljenih da prosudi i rasudi je li kriv ili nevin.

LXI.
Godine Gospodnje 1377., dana 15. prosinca, u Velikom vijeu okupljenom, po obiaju, na glas zvona i uz odobravanje puka na javnom zboru, prihvaeno je i potvreno: da vjerovnici mogu traiti svoja prava protiv svih dunika u bilo kojemu mjestu, i da svaki vjerovnik moe poduzimati prisilne mjere protiv svog dunika izvan Dubrovnika, kako presudom donesenom u Dubrovniku, tako svakom notarskom ispravom koju protiv njega dobije, kako dotini vjerovnik ocijeni da mu bolje odgovara. A ako koji vjerovnik zatrai povrat i utjera od svoga dunika na temelju ve namirene notarske isprave ili presude, ili uini da mu se neopravdano isplati, a to mu se uzmogne dokazati ispravom o namiri, duan je odmah vratiti spomenutom duniku to je neopravdano oduzeo; i obvezan je isto toliko platiti za kaznu, od koje polovica ima pripasti naoj Opini, a druga polovica dotinom duniku.

237

LIBER TERCIUS

Et quod si quis creditor exegerit aliquid a suo debitore extra Ragusium cum placito vel de concordio seu voluntate, quod non sit aliquod preiuditium iuribus aliorum creditorum qui debent recipere super debitore predicto. Et quod d. rector cum suis iudicibus qui sunt et erunt per tempora, teneantur ex parte tocius nostre Comunitatis recomendare cartas notarie et sententias que portabuntur a creditoribus vel eorum procuratoribus, scribendo verba, modos inductivos et preces in dictis recomendationibus, prout ipsis melius et hutilius videbitur, ut creditores personas suorum debitorum incarceratas et ipsorum res possint obtinere.

Explicit liber tercius, incipit liber quartus.

238

KNJIGA TREA

I ako koji vjerovnik utjera togod od svoga dunika izvan Dubrovnika parnicom, dogovorom ili pristankom, neka to ne bude ni na kakvu tetu pravima ostalih vjerovnika koji imaju togod primiti od toga dunika. A gospodin knez i njegovi suci, sadanji i oni koji budu u to vrijeme, obvezni su u ime itave nae Opine preporuiti notarske isprave i presude koje e nositi vjerovnici ili njihovi opunomoenici, piui u tim preporukama rijei, navode i molbe kako ocijene da je bolje i korisnije, kako bi vjerovnici mogli postii da se utamnie njihovi dunici i da se preuzmu njihove stvari.

Zavrava trea knjiga, poinje etvrta.

239

LIBER QUARTUS I.
De dote et perchivio
Volentes mulieribus super suis dotibus et perchivio providere, statuimus quod quocienscumque mulier seu aliquis pro muliere dederit dotem seu perchivium, de recepcione1 ipsius perchivii maritus teneatur facere cartam ipsi mulieri vel cuicumque sibi perchivium assignaverit. Qui maritus si denarios pro perchivio receperit, ipsos denarios habeat in sua potestate ad faciendum de eis quicquid placuerit sibi; et creditor vel creditores sui possint eum pignerare de dictis denariis. Et d. comes qui per tempora fuerit in Ragusio cum sua Curia possit similiter eum de dictis denariis pignerare, si propter offensam aliquam dictus maritus fuerit condempnatus. Ita tamen locum habent omnia supradicta si maritus habet de bonis suis tantum, unde possit satisfieri mulieri de suo perchivio; aliter nec creditores nec d. comes possit dictos denarios pignerare. Intentionis enim nostre est ut semper et in omni casu dos sive perchivium mulieris sit salvum. Si vero maritus non denarios, sed alia mobilia, videlicet animalia, navem vel naves, barcam vel barcas, vel aliquod aliud lignum pro perchivio uxoris sue receperit, omnia sint in potestate dicti mariti ad faciendum quicquid voluerit. Verumtamen, creditor seu creditores sui pro aliquo debito, vel d. comes cum sua Curia pro aliqua offensione ipsius, capere seu pignorare2 non possint ea; nisi uxor pro qua datum est perchivium illud inveniretur fide iussisse vel manuprehensisse pro eo. Aurum autem, argentum, perle, lapides preciosi et vestimenta que uxor portaverit in domo viri sui pro perchivio, omnia sint in potestate uxoris, et ipsa teneatur salvare et custodire ea ad utilitatem suam et suorum heredum; sed uxor ipsa alienare, impignare aut vendere non possit sine voluntate viri sui. Soluto autem matrimonio, aurum, argentum, perle et lapides preciosi3 ipsi mulieri seu illi qui pro ea remanserit a marito, seu ab illo qui pro eo fuerit, integra restituantur. Nisi uxor confiteretur se donasse, acomodasse seu aliter amisisse ea vel aliquid ex eis: tunc enim donata, acomodata seu amissa per mulierem maritus restituere non cogatur. Vestimenta vero et panni assignati pro perchivio, qui superfuerint tempore mortis, restituantur sicut invenientur. Sed si forte pro faciendis vestimentis uxori sue maritus receperit denarios, et fecerit illa vestimenta pro quibus ipsos receperit, non teneatur tempore mortis ad restitucionem4 denariorum, sed pannorum sicut inveniuntur. Hoc idem de sclavo vel sclava quem vel quam uxor in domo viri duxit, quem vel quam nec maritus sine voluntate uxoris similiter alienare non potest nec pro aliquo debito seu offensione ipsius viri capi vel pignerari. Verumtamen, si illud quod aliquis receperit pro perchivio uxoris sue, consistat in rebus stabilibus seu in perchivio sit aliquid stabile, illud stabile inpignerari vel alienari non possit per maritum sine voluntate et consensu uxoris, nec stabile illud pro offensione aliqua seu debito mariti valeat pignerari; nisi uxor eius inventa fuerit manuprehensa.

240

KNJIGA ETVRTA I.
O mirazu i priji
Htijui se pobrinuti za ene glede njihovih miraza i prije, odreujemo da je svaki put kad ena ili netko u ime ene dade miraz ili priju, mu obvezan o primitku te prije izdati ispravu toj eni ili bilo komu tko mu urui priju. Ako taj mu za priju primi novac, neka tim novcem raspolae i neka radi s njim to god mu se svidi; i njegov vjerovnik ili njegovi vjerovnici mogu plijeniti taj novac. I gospodin knez koji u to vrijeme bude u Dubrovniku, isto tako sa svojim Sudom smije plijeniti naznaeni novac ako spomenuti mu bude kanjen zbog kakva prijestupa. Sve se pak prije reeno primjenjuje ako mu ima toliko svoje imovine da moe eni namiriti njezin miraz; inae ni vjerovnici ni gospodin knez ne smiju plijeniti spomenuti novac. Naa je, naime, namjera da enin miraz i prija uvijek i u svakom sluaju budu osigurani. Ako pak mu za priju svoje ene ne primi novac, nego druge pokretnine, naime stoku, brod ili brodove, barku ili barke, ili koje drugo plovilo, neka svim time mu raspolae i radi s tim to god ga bude volja. Meutim, te stvari njegov vjerovnik ili vjerovnici zbog kakva duga, ili knez sa svojim Sudom zbog nekog njegova prijestupa, ne mogu uzaptiti ni plijeniti, osim ako se dokae da je ena za koju je dana ta prija za njega jamila ili to dala u zalog. Zlato, pak, srebro, biseri, drago kamenje i odjea koju bi ena donijela u kuu svoga mua za priju, neka sve bude u vlasti ene a ona je duna sve to paziti i uvati na korist svoju i svojih nasljednika, ali sama ena ne smije te stvari bez pristanka svoga mua otuiti, zaloiti ili prodati. Po prestanku pak braka, zlato, srebro, bisere i drago kamenje neka mu, ili onaj tko ostane iza njega, u cjelini vrati eni ili onomu tko ostane iza nje, osim ako ena izjavi da je to ili neto od toga darovala, pozajmila ili na drugi nain izgubila. Tada, naime, mu nije obvezan vratiti ono to je ena darovala, pozajmila ili izgubila. Odjea pak i tkanine dane u priji, preostale u asu smrti, neka se vrate kako se nau. Ali, ako je mu sluajno primio novac da svojoj eni spravi ruho pa spravi to ruho za koje je primio novac, on u asu smrti nije obvezan vratiti novac, nego ruho, kakvo se zatekne. To isto vrijedi za roba ili robinju koje ena dovede u muevu kuu. Njih mu ne moe otuiti bez enina pristanka niti se oni mogu zbog mueva duga ili prijestupa uzaptiti ili zaplijeniti. Ipak, ako se ono to netko primi za priju svoje ene sastoji u nekretninama ili ako u priji bude neka nekretnina, ne moe mu zaloiti ili otuiti tu nekretninu bez enine volje i pristanka, niti se ta nekretnina zbog nekog mueva prijestupa ili duga moe zaplijeniti, osim ako se dokae da ju je ena dala u zalog.

241

LIBER QUARTUS

Addimus eciam huic statuto quod si post cartam factam de recepcione perchivii a marito, ipse maritus contraxerit aliud debitum seu fecerit aliam cartam, carta dotis seu perchivii sit maioris vigoris, et primo satisfieri debeat eidem. Si vero appareant alie carte priores facte ante cartam perchivii, priores carte sint maioris vigoris, et in eis primo debeant satisfieri.

II.
De lecto et vestimentis uxoris
Statuimus quod lectus et res pertinentes ad lectum, et vestimenta uxoris et filie aut filiarum debitoris, aurum, argentum et perle, et alia ornamenta que solent mulieres portare, et ancilla eciam uxoris non possint pro aliquo debito seu culpa viri pignerari; et eciam, si uxor debitoris habuerit stabile vel mobile de suo perchivio vel de dono patris aut matris, seu ex parte antecessorum suorum, illud mobile seu stabile pro aliquo facto viri pignorari non possit; nisi ipsa uxor inventa fuerit fideiussisse pro viro suo in debito suprascripto.

III.
De vestimentis quas debent habere novicie1
Ne ulterius super vestimentis que debet habere novicia2 eveniat aliquod dubium, statuimus quod quocienscunque aliqua nobilis mulier maritatur, habeat mantellum unum de scarlato fornitum et investitum secundum consuetudinem civitatis Ragusii, et mantellum unum de salia virida similiter fornitum et investitum, pellem unam de foinis fornitam et cohopertam3, uppam4 unam de cendato fornitam, eciam pellicionem5 unum leporinum et ancillam unam. Quod si forte ipsa mulier vel qui eam maritaverit, pro dictis vestimentis voluerit dare denarios, teneantur6 dare: pro mantello de scarlato yperpera duodecim, pro mantello viridi7 yperpera octo, pro pelle de foinis yperpera duodecim, pro uppa de cendato yperpera octo, pro pellicione8 yperpera tria et pro ancilla una yperpera duodecim: salvo pacto habito inter eos de dando plus vel minus, pro rebus supradictis. Si vero de auro9 promisso a muliere vel ab alio pro ea aliquid defecerit quod datum non sit, detur pro quolibet sacio yperperum unum.

242

KNJIGA ETVRTA

Ovoj odredbi dodajemo i ovo: ako se mu nakon izdane isprave o primitku prije, drugi put zadui i izda drugu ispravu, isprava o mirazu ili priji ima veu pravnu snagu, i mora se prvo ona podmiriti. Ako se pak pojave druge, starije isprave, izdane prije isprave o priji, te starije isprave imaju veu pravnu snagu, pa se prvo one imaju podmiriti.

II.
O eninoj postelji i ruhu
Odreujemo da se postelja i posteljina i ruho dunikove ene i jedne ili vie keri, te zlato, srebro, biseri i ostali nakit koji ene obiavaju nositi, a isto tako enina slukinja, ne mogu plijeniti zbog bilo kojeg muevljeva duga ili prijestupa. Isto tako, ako bi dunikova ena posjedovala nekretninu ili pokretninu od svoga miraza ili od oeva ili majina dara, ili od svojih predaka, ta se pokretnina ili nekretnina ne moe plijeniti zbog bilo kojeg muevljeva djela, osim ako se dokae da je ena jamila za svoga mua o prije zapisanom dugu.

III.
O ruhu koje moraju dobiti nevjeste
Da ubudue ne bude nikakve dvojbe o ruhu koje mora dobiti nevjesta, odreujemo da svaki put kad se udaje koja plemkinja, treba dobiti jedan grimizni ogrta ukraen i podstavljen, po obiaju grada Dubrovnika, jedan ogrta od tanke vunene tkanine zelene boje, takoer ukraen i podstavljen, jedno kunino krzno s ukrasima i podstavom, jedan ogrta od tanke svile s ukrasima i jedan zeji kouh i jednu slukinju-ancilu. Ako moda sama ena, ili onaj tko je udaje, htjedne dati novac umjesto naznaenoga ruha, obvezan je dati: za grimizni ogrta dvanaest perpera, za zeleni ogrta osam perpera, za kunino krzno dvanaest perpera, za kaput od cendata osam perpera, za kouh tri perpera i za slukinju dvanaest perpera, osim ako meusobno ugovore da e za prije nabrojene stvari dati vie ili manje. Ako bi pak nedostajalo neto od zlatnine koju je obeala ena, ili netko drugi umjesto nje, to nije dano, neka se za svaku estinu une plati jedan perper.

243

LIBER QUARTUS

IV.
De dote seu perchivio non dando sine carta
Erat actenus antiqua consuetudo quod dos sive perchivium sine carta dabatur; et quod si inter uxorem existentem in domo mariti vel alium pro ea et maritum super dote vel perchivio questio verteretur, videlicet quod maritus diceret sibi deficere aliquid de dote, et uxor seu ille qui eam maritaverat dicebat se totam dotem sive perchivium dedisse, et erat prima uxor, totam credenciam1 habebat corona, et nisi probaret maritus se non recepisse, tenebatur ad restitucionem. Quam consuetudinem velud iuri contrariam corrigentes statuimus, quod de cetero nulla dos sive perchivium sine carta publica assignetur2, et quod dotis sive perchivii assignacio3 nisi per cartam, probari non possit. Et si questio inter maritum et uxorem que iam intravit in domo mariti cum corona seu illum qui eam maritavit, de recepcione4 dotis sive perchivii oriretur, non ut olim corona habeat credenciam5 sed, nisi probetur ex parte mulieris per cartam, maritum dotem seu perchivium recepisse, maritus habeat credenciam5 et iuramentum. Curente6 anno domini MCCLXXXXIII7, de mense marcii8, tempore egregii militis d. Marini Badoarii, comitis Ragusii, per ipsum d. comitem cum voluntate Minoris et Maioris Consilii et laudo populi, additum est statuto de dote, quod si appareret aliquis cum instrumento debiti supra aliquem habentem uxorem maritatam ante statutum et ante cartam debiti, et non haberet cartam dotis, quod dicta mulier, si esset de nobilibus, non habeat credenciam5 nisi de yperperis quadringentis et ab inde inferius. Si vero fuerit de innobilibus, et non haberet cartam dotis, et maritata esset ante statutum et ante cartam debiti, remaneat in providencia9 d. comitis et sue Curie; salvo si10 ipsa mulier per instrumentum vel testes posset suum perchivium reprobare11; de questionibus vero inter virum et uxorem Statutum in sua permaneat firmitate.

V.
De donacionibus quas parentes faciunt filiabus supra perchivium
Contigit aliquando quod patres vel matres filiabus maritatis ultra dotem seu perchivium aliquid donant in morte, et mariti supra ipsis donacionibus molestant uxores; statuimus igitur ut quicquid a patre vel matre vel aliqua alia persona donatum fuerit mulieri, de eo quod potest donari totum illud sit in potestate et voluntate mulieris ipsius et heredum suorum post mortem ipsius; ita quod de eis possit facere vele2 suum, nec maritus habeat aliquid facere super donacione3 predicta. Et si forte mulier cui facta est donacio4 erit secunda uxor, vel tercia aut inde superius, maritus aut filii mariti ex altera uxore nichil habeant in eo facere, sed totus5 sit ipsius mulieris et heredum ex ea descendencium6, ut dictum est.
1

244

KNJIGA ETVRTA

IV.
Da se miraz ili prija ne smiju davati bez isprave
Dosad je bio stari obiaj da su se miraz i prija davali bez isprave; i ako bi izmeu ene koja ivi u muevoj kui, ili izmeu nekoga drugoga u njezino ime, i mua izbio spor oko miraza ili prije, to jest ako bi mu tvrdio kako mu nedostaje neto od miraza, a ena bi ili onaj tko ju je udao tvrdili kako su predali itav miraz ili priju, a bila je to prva ena, puna se vjera poklanjala djevianskom vijencu pa je mu bio obvezan na povrat ako ne bi dokazao da nije primio. Ispravljajui ovaj obiaj kao protivan pravu, odreujemo: neka se ubudue nijedan miraz ili prija ne predaju bez javne isprave, i niim se, osim ispravom, ne moe dokazivati predaja miraza. I ako bi izbio spor izmeu mua i ene koja je ve ula u muevu kuu s vijencem, ili onoga tko ju je udao, neka se za primitak miraza ili prije ne vjeruje, kao nekad, vijencu, nego se, ako se sa enine strane ispravom ne dokae da je mu primio miraz ili priju, ima vjerovati muu, uz prisegu. Tekue godine Gospodnje 1293., mjeseca oujka, u vrijeme vrlog viteza gospodina Marina Badoera, kneza dubrovakoga, isti je gospodin knez s privolom Malog i Velikog vijea uz odobravanje puka, dodao odredbi o mirazu ovo: ako bi se tko pojavio sa zadunicom na teret nekoga tko se oenio prije ove odredbe i prije zadunice, pa nema ispravu o mirazu, neka se dotinoj eni, ako je plemkinja, vjeruje samo do etiri stotine perpera i nie od toga. Ako pak bude neplemkinja, i nema ispravu o mirazu a udana je prije ove odredbe i prije zadunice, neka prosude gospodin knez i njegov Sud, osim ako bi sama ena s pomou isprave ili svjedoka mogla unatrag dokazati svoju priju. O sporovima pak izmeu mua i ene neka odredba ostane na svojoj snazi.

V.
O darovima koje roditelji daju kerima povrh prije
Katkad se dogaa da oevi ili majke na samrti udanim kerima daruju neto povrh miraza i prije a muevi zbog tih darova ine enama neugodnosti. Stoga odreujemo da sve ono to otac ili majka, ili koja druga osoba, daruju eni, od onoga to se moe darovati bude na raspolaganje i na volju te ene i njezinih batinika nakon njezine smrti, tako da moe po svojoj volji time raspolagati, i da mu nema nita s prije spomenutim darom. A ako moda ena koja je dobila dar bude druga ena, ili trea ili daljnja, ni mu ni muevljevi sinovi od druge ene nemaju s tim nita, nego sve pripada onoj eni i nasljednicima s njezine strane, kako je reeno.

245

LIBER QUARTUS

VI.
De ordinacione1 viri cum venit2 ad mortem
Cupientes per presens statutum non solum viventibus, verum eciam morientibus subvenire, statuimus ut si aliquis homo uxoratus venerit ad mortem supervivente uxore, et voluerit sue anime providere, possit dimittere pro anima sua quantumcumque sibi placuerit usque ad quartam partem bonorum suorum tam de mobili quam de stabili, sicut actenus antiquam consuetudinem obtinuit.

VII.
De uxore1 que possidet2 lectum post mortem viri
Si contingat quod mulier post mortem mariti sui voluerit possidere lectum, statuimus quod possidendo lectum possideat omnia bona que fuerunt condam3 mariti sui; exceptis hiis que maritus suus pro anima sua dimiserit usque ad quartam partem, ut superius dictum est. Si vero mulier voluerit ad secunda vota convolare4, hoc est accipere alium virum, habere debeat perchivium quod portavit in domo mariti et quicquid5 maritus donavit ei in morte. Quod si heredes mariti vel qui pro marito vel herede essent, haberent eam suspectam ne portaret secum absconse de bonis condam3 mariti, dicta mulier per sacramentum se purgare ex inde teneatur. Si vero mulier illa que lectum mariti mortui possederit, alium maritum quereret, et hoc posset sibi per ydoneos testes probari6, heredes mariti vel qui pro marito vel heredibus fuerint cum hiis que superius dicta sunt, possint eam de domo expellere. Et que dicta sunt de uxore possidente lectum mariti, intelligantur de marito possidere volente lectum uxoris.

VIII.
De anulis quos vir dat uxori
Annullus1 quem vir dat uxori cum recipit et sponsat eam, et annulus2 quem vir ponit ad cingulum uxoris, et annulus2 cum quo vir annellat eam, sunt in potestate uxoris ad iudicandum et faciendum de ipsis voluntatem suam, sive habeat heredes cum viro suo sive non.

246

KNJIGA ETVRTA

VI.
O muevoj raspolobi kad se nae na samrti
elei ovom odredbom pomoi ne samo ivima nego i umiruima, odreujemo: ako se koji oenjeni ovjek nae na samrti, a ena ga nadivi, i ako bi se htio pobrinuti za svoju duu, smije ostaviti za svoju duu koliko god mu se svidi do etvrtine svoje imovine, kako od pokretnina, tako od nekretnina, kako je dosad mogao po starom obiaju.

VII.
O eni koja uva vjernost branoj postelji nakon muevljeve smrti
Ako se dogodi da ena nakon smrti svoga mua htjedne uvati vjernost branoj postelji, odreujemo da, uz vjernost branoj postelji, posjeduje i svu imovinu koja je pripadala njezinu pokojnome muu, izuzevi onu koju je njezin mu ostavio za duu, do etvrtine, kako je prije reeno. Ako bi se pak ena htjela preudati, to jest uzeti drugoga mua, ima dobiti priju koju je donijela u muevljevu kuu i to god joj je mu na samrti darovao. Ako bi ona muevim batinicima, ili onima koji bi zastupali mua ili batinike, bila sumnjiva da ne bi kriomice odnijela sa sobom togod od imovine pokojnog mua, spomenuta je ena obvezna prisegom potvrditi da je to se toga tie ista. Ako bi pak ona ena koja je uvala vjernost branoj postelji pokojnoga mua, traila drugog mua, i to joj se uzmogne dokazati s pomou valjanih svjedoka, muevljevi batinici, ili oni koji zastupaju mua ili batinike, mogu je na temelju toga istjerati iz kue. A to je reeno o eni koja uva vjernost branoj postelji, vrijedi i za mua koji hoe uvati vjernost branoj postelji.

VIII.
O prstenju koje mu daje eni
Prsten koji mu daje eni kad je prima i zaruuje, i prsten koji mu stavlja na enin pojas, i prsten kojim je mu prstenuje, u vlasnitvu su ene da njima raspolae i postupa po svojoj volji, bilo da sa svojim muem ima batinike, bilo da ih nema.

247

LIBER QUARTUS

IX.
De viro habente heredes ex prima qui secundam accipit uxorem
Erat antiqua consuetudo quod mortua uxore alicuius ex qua filium seu filios habebat, si maritus ipse velet1 aliam uxorem ducere, quod perchivium quod habuerat cum uxore premortua daret et assignaret filio vel filiis quos habuerit ex eadem, et eosdem nutrire et dare eis omnia necessaria si cum eo stare voluerint de suo proprio secundum suam possibilitatem; quod si suum patrimonium ad danda eis necessaria non sufficeret2, possit hoc facere de bonis alterius uxoris. Et quod de secunda uxore, dictum est eciam3 de aliis uxoribus. Et quod sine patris voluntate filii prime uxoris a domo4 patris non possent recedere. Qui si contradicente patre et volente eis in domo sua secundum suam possibilitatem necessaria exhibere, filii de domo patris exirent et nolent habitare cum eo, pater eis nichil tenetur dare de suo. Quam consuetudinem ratam habentes in5 perpetuum confirmamus, addicientes eciam3, quod si pater habens secundam uxorem, filios quos cum prima uxore habuerat, noluerit secum in domo tenere, possit eos de domo eicere, dando cuilibet filiorum seu filiarum annuatim yperpera duodecim pro expensis et vestimentis, et pro ancilla annuatim yperperos sex.

X.
De viro qui uxorem expellit de domo
Qui uxorem suam de domo expullerit, quousque ipsam recipere noluerit, teneatur sibi dare expensas et omnia necessaria secundum providenciam1 d. comitis et sue Curie.

XI.
De pannis lineis quos uxor facit in domo viri
Omnes panni lini ad lectum et ad mensam pertinentes quos uxor facit postquam intravit in domum1 viri sui, mortua uxore, in potestate viri remanent, sive habeat de ipsa uxore heredes sive non.

248

KNJIGA ETVRTA

IX.
O muu koji ima batinike s prvom, a uzima drugu enu
Stari je obiaj bio da mu po smrti ene s kojom je imao sina ili sinove, ako bi htio uzeti drugu enu, prija koju je dobio sa enom to je prije njega umrla, dade i preda sinu ili sinovima koje je imao s njom te, ako hoe s njim stanovati, da ih hrani i daje im sve potrebno od svoje vlastite imovine prema svojim mogunostima. Ako pak njegova oevina ne bi dostajala da im prui to je potrebno, moe to uiniti iz imovine druge ene. A to je reeno o drugoj eni, to isto vrijedi i za ostale ene. Sinovi prve ene ne mogu otii iz oeve kue bez oeva pristanka. Ako ti sinovi usprkos oevu protivljenju i spremnosti da im u svojoj kui, prema svojim mogunostima, prui to je potrebno, iziu iz njegove kue i ne htjednu s njim stanovati, otac im nije duan dati nita od svoga. Ovaj obiaj smatramo pravosnanim i obvezujuim za sva vremena, dodajui mu i ovo: ako otac koji ima drugu enu ne htjedne drati sa sobom u kui sinove koje je imao s prvom enom, moe ih izbaciti iz kue, dajui svakome od sinova ili keri dvanaest perpera godinje za trokove i odjeu, i za slukinju est perpera godinje.

X.
O muu koji enu izgoni iz kue
Tko svoju enu istjera iz kue, duan joj je davati za trokove i sve to je potrebno prema prosudbi gospodina kneza i njegova Suda dokle god je ne htjedne opet primiti.

XI.
O lanenim tkaninama koje ena izrauje u muevljevoj kui
Sve lanene tkanine za postelju i za trpezu koje izrauje ena nakon ulaska u kuu svoga mua, iza enine smrti ostaju u vlasnitvu mua, bilo da s tom enom ima batinike ili da ih nema.

249

LIBER QUARTUS

XII.
De potestate patris in uxorandis filiis
Habeat pater licenciam1 uxorandi filium infra etatem legitimam constitutum, et accipiendi perchivium uxoris predicti filii sui et ex inde faciendi suam utilitatem. Filium autem etatem habentem legittimam2 possit pater cum voluntate ipsius uxorare3 et cum eiusdem utilitate similiter perchivium uxoris ipsius recipere4. Quod5 si filius nolet6 perchivium uxoris sue pervenire ad manus patris, set7 ipse vellet eum recipere4, possit pater ipsum filium cum uxore de domo sua licenciare8. Si vero pater nolet perchivium uxoris sui filii predicti recipere, sed dicat: cui datur mulier, detur et perchivium, filius ipse, si recepit9, ad restitucionem10 perchivii teneatur, et pater pro ipso perchivio nullatenus obligetur11.

XIII.
Quod pater possit maritare prius filias quam filios
Pater habens filios et filias non maritatas nec uxoratos1 potestatem2 habeat maritandi et uxorandi filios et filias, ut dictum est. Quod si filius antequam maritentur sorores sue velit uxorem ducere, nisi sit de voluntate patris, hoc facere non possit. Sed pater habeat potestatem prohibendi ne filius prius ducat uxorem quam filie maritentur.

XIV.
De muliere possidente lectum viri que cum filio uxorato non vult habitare
Si mater habens filium uxoratum, que possideat1 lectum et bona mariti sui, nolit cum filio in una domo habitare, potestatem habeat licenciandi2 eundem, et ipse filius teneatur exire. Si mater vel pater recepisset perchivium uxoris predicti filii, non possit mater ipsum de domo sua expellere nisi assignato sive restituto perchivio supradicto. Quod si non haberet unde posset dictum perchivium restituere, potestatem habeat vendendi tantum de possessionibus patrimonii ut dicto filio de ipso perchivio satisfiat3.

250

KNJIGA ETVRTA

XII.
O oevoj vlasti glede enidbe sinova
Neka je ocu slobodno oeniti sina koji je ispod zakonske dobi i primiti priju ene svoga prije spomenutog sina i njom se sluiti u svoju korist. Sina, pak, koji ima zakonsku dob otac moe oeniti uz njegov pristanak i isto tako primiti priju njegove ene u njegovu korist. A ako sin ne bi htio da prija njegove ene doe u oeve ruke, nego je on htjedne preuzeti, doputeno je ocu toga sina sa enom otpustiti iz svoje kue. Ako pak otac ne htjedne primiti priju ene svoga sina, nego ree: "Komu se daje ena, neka mu se dade i prija", sam je sin, ako je primi, obvezan i na povrat prije, a otac nije ni u kakvoj obvezi glede te prije.

XIII.
Da otac moe prije udavati keri nego eniti sinove
Neka je ocu koji ima sinove i keri to nisu uli u brak, doputeno udavati keri i eniti sinove, kako je reeno. A ako sin hoe dovesti enu prije nego se udaju njegove sestre, ne smije to uiniti ako to nije po volji ocu. Naprotiv, ocu je doputeno zabraniti sinu da se oeni prije nego se poudaju keri.

XIV.
O eni koja uva vjernost branoj postelji, a ne eli stanovati s oenjenim sinom
Ako majka koja ima oenjena sina, a uva vjernot branoj postelji i posjeduje imovinu svoga mua, ne eli stanovati sa sinom u istoj kui, doputeno joj je otpustiti ga, a sin je duan izii. Ako su majka ili otac primili priju ene prije reenog sina, majka ga ne smije istjerati iz svoje kue, osim ako mu preda i vrati priju. Ako pak ne bi imala odakle vratiti spomenutu priju, doputeno joj je prodati toliko od oevine da dotinom sinu namiri priju.

251

LIBER QUARTUS

XV.
De patre nolente habitare cum filiis uxoratis
Si quis habens filium vel filios uxoratos et nolit habitare cum eis, possit eum vel eos cum suis uxoribus de domo sua eicere, et ipse filius vel filii exire compellantur de domo, ita tamen, quod si pater receperat perchivium uxoris vel uxorum eorum ante quam exeat de domo patris, pater ipse perchivium illud ipsis restituere teneatur. Ultra illud, pater1, cum exierint de domo ipsius, nichil dare teneatur nisi quicquid de sua voluntate ipsis dare voluerit. Quidquid2 autem filius vel filii predicti, postquam exiverint de domo patris, lucrati fuerint cum perchivio uxoris sue seu ex industria persone sue3, suum sit proprium; et fratres alii nichil petere possint vel debeant in lucro predicto. Si autem pater perchivium ipsius filii vel filiorum expendisset ad suam utilitatem et non haberet unde solveret ei perchivium, et voluerit ipsi filio tantum de suo patrimonio assignare quantum valuit perchivium quod receperat, teneantur ipse filius vel filli illum recipere, et cum eo de domo patris exire. Si vero habens plures filios uxoratos velit unum vel aliquos de domo sua licenciare4, et alium seu alios retinere, teneatur pater illi vel illis quos licenciat5 dare expensas sicut dat aliis quos retinet secum in domo; quod si facere nolet predictus pater, dicti filii a domo patris exire nullo modo compellantur6 nec pater possit eos expellere. Si autem aliquis habeat filios uxoratos vel non uxoratos, tenetur ipse pater filios non habentes uxores tenere in domo, et eis omnia necessaria exhibere; nec alii filii uxorati possunt in aliquo patri contradicere super7 hoc. Si vero filius uxoratus de domo patris cum perchivio sue uxoris sine voluntate et licencia8 patris exiverit, quicquid9 ipse filius10 lucrabitur, totum sit comune cum patre et fratribus suis.

XVI.
De patre volente dividere bona sua1 inter filios
Si pater voluerit inter filios suos sua bona mobilia dividere et distribuere, possit hoc facere eciam2 filiis nolentibus; stabilia eciam2 possit dividere et partem suam unicuique filio assignare, et si voluerint3, dum vixerit apud se partes filiorum omnium retinere4.

252

KNJIGA ETVRTA

XV.
O ocu koji ne eli stanovati s oenjenim sinovima
Ako netko tko ima sina ili sinove oenjene ne eli stanovati s njima, moe njih s njihovim enama izbaciti iz svoje kue, i neka se sin ili sinovi prisile da iziu iz kue, ali tako da je otac, ako je primio priju ene ili ena njihovih, obvezan vratiti tu priju prije nego iziu iz oeve kue. Povrh toga, kad iziu iz kue, otac nije obvezan nita dati, osim ako im po svojoj volji htjedne togod dati. to god pak pojedini sinovi, nakon to iziu iz oeve kue, steknu prijom svoje ene ili svojim osobnim radom, neka bude njihovo; i ostala braa ne mogu i ne smiju nita traiti od prije spomenute dobiti. Ako pak otac potroi priju toga sina, ili sinova, u svoju korist, i nema mu otkud isplatiti priju, a voljan je tom sinu dati toliko od svoje oevine koliko je vrijedila prija koju je primio, obvezni su sin ili sinovi to primiti i s time izii iz oeve kue. Ako bi pak htio, imajui vie oenjenih sinova, jednog ili neke od njih otpustiti iz svoje kue, a drugoga ili druge zadrati, otac je obvezan onome ili onima koje otpusti davati za trokove, kao to daje drugima koje zadri sa sobom u kui. Ako to taj otac ne bi htio uiniti, neka se sinovi nipoto ne prisiljavaju da iziu iz oeve kue, niti ih otac moe istjerati. Ako pak netko ima oenjenih i neoenjenih sinova, taj je otac duan drati u kui sinove koji nemaju ene i pruati im sve potrebno; niti se ostali oenjeni sinovi glede ovoga mogu u iemu protiviti ocu. Ako bi pak oenjeni sin mimo oeve volje i doputenja iziao iz oeve kue s mirazom svoje ene, to god taj sin zaradi, neka bude zajedniko s ocem i njegovom braom.

XVI.
O ocu koji hoe podijeliti svoju imovinu meu sinove
Ako otac htjedne podijeliti i rasporediti svoju pokretnu imovinu meu svoje sinove, moe to uiniti pa makar sinovi ne htjeli. Nekretnine takoer moe podijeliti i predati svakom sinu njegov dio, a moe, bude li htio, dok je iv zadrati dijelove svih sinova u sebe.

253

LIBER QUARTUS

XVII.
De patre moriente quid possit pro anima sua dimittere1
Si quis moriens2 habens filios voluerit de suo3 pro anima sua testari, possit tam de mobili quam de stabili, usque ad quartam partem bonorum suorum secundum suam voluntatem pro anima sua disponere; servos eciam4 et ancillas possit manumittere, hoc est francare ultra quartam ipsam et ancillas possit manumittere, hoc est francare ultra quartam ipsam, ita tamen, si eos vel eas de suo proprio comperavit5.

XVIII.
De eo quod pater potest plus donare filio maiori
Pater decedens, id est moriens possit maiori filio donare aliquid secundum voluntatem suam usque ad napum unum argenteum de libra una.

XIX.
De testamento filii uxorati vivente patre
Si filius habens uxorem, infirmitate gravatus velit condere testamentum super patrimonio suo vivente patre, si ipse pater consenserit, valeat testamentum. Ceterum, si pater nolet ei consentire quod faciat testamentum, filius ipse potest secundum suam voluntatem1 usque ad quartam partem mobilium et stabilium, que ipsum de patrimonio suo contingit, testari; verumtamen testamentum ipsum non possit compleri nec duci ad effectum nisi post mortem patris. Illo autem moriente, testamentum ipsum super illa quarta ad effectum ducatur, reliquis tribus partibus penes uxorem ipsius filii seu heredes suos remanentibus. Filio autem non uxorato morienti pater potest dare licenciam2 testandi super una quantitate ad voluntatem suam. Qui filius non uxoratus si in manibus et potestate patris decesserit, habeat pater potestatem faciendi pro anima ipsius filii quantum sibi placuerit, et alii filii super hoc non possint contradicere patri. Et hec omnia intelligenda sunt quando pater possederit lectum uxoris. Si vero filius uxoratus non patrem sed matrem habeat et sorores eciam3 maritatas, et ipse filius moraretur cum matre, possit filius ipse super parte ipsum contingente de patrimonio suo ad voluntatem suam testari; testamentum autem ipsius in tribus partibus non perducetur ad effectum nisi post mortem matris, si ipsa tunc lectum patris possederit, et eciam3 uxoris sue si possederit lectum suum.

254

KNJIGA ETVRTA

XVII.
O onome to otac na samrti moe ostaviti za svoju duu
Ako netko tko ima sinove ushtjedne na samrti neto od svoga oporuno namijeniti za svoju duu, moe po svojoj volji namijeniti za svoju duu, kako od pokretnina, tako od nekretnina, do etvrtine svoje imovine; robove i robinje smije otpustiti, to jest osloboditi preko vrijednosti etvrtine ako ih je kupio od vlastite imovine.

XVIII.
O tome da otac moe po svojoj volji vie darovati najstarijem sinu
Odlazei s ovoga svijeta, to jest umirui, otac moe neto vie darovati najstarijem sinu, do vrijednosti jednog srebrnog vra od jedne libre.

XIX.
O oporuci oenjenog sina za oeva ivota
Ako sin koji ima enu, pritisnut boleu, ushtjedne uiniti oporuku o svojoj oevini za oeva ivota, oporuka vrijedi ako otac pristane. Inae, ako otac ne htjedne pristati da on uini oporuku, taj sin moe oporuiti po svojoj volji do etvrtine pokretnina i nekretnina koje mu od njegove oevine pripadaju. Meutim, ta se oporuka ne smije izvriti ni provesti nego tek po oevoj smrti. Kada pak otac umre, neka se ta oporuka o onoj etvrtini provede u djelo, dok ostala tri dijela ostaju eni toga sina ili njegovim batinicima. Umiruem, pak, neoenjenom sinu otac moe dati doputenje da u odreenoj vrijednosti oporui po svojoj volji. Ako taj neoenjeni sin umre dok je jo pod oevim nadzorom i vlasti, otac ima pravo dati za duu toga sina koliko mu se svidi, a da se ostali sinovi u tome ne mogu protiviti ocu. A sve ovo podrazumijevajui da otac bude uvao vjernost branoj postelji. Ako pak oenjeni sin nema oca, nego majku i sestre, takoer udane, a taj sin stanuje s majkom, on moe po svojoj volji oporuiti dio oevine koji mu pripada. Njegova pak oporuka u trima etvrtinama ne e se provesti u djelo, nego nakon majine smrti ako ona tada bude uvala vjernost branoj postelji. Isto tako, nakon smrti njegove ene ako ova bude uvala vjernost njegovoj postelji.

255

LIBER QUARTUS

XX.
De potestate quam mater habet supra filios
Equiparantes1, quoad filios, matrem patri2, statuimus, quod illam potestatem quam habet pater supra filios in vita sua, eandem habeat mater3 post mortem viri sui, possidendo lectum ipsius; excepto de divisione patrimonii facienda inter filios, et4 super redendo testimonium inter filios et filias. Et illud quod filii tenentur facere patri in vita sua, teneantur et matri possidenti lectum et bona mariti.

XXI.
De fratribus et sororibus dividentibus bona paterna vivente matre
Fratres et sorores bona paterna vivente matre que lectum mariti possidet, bene possunt inter se dividere, eciam1 matre nolente; ita tamen quod mater ipsa in vita sua teneat omnes partes, et post mortem eius secundum divisionem ipsam quilibet habeat partem suam. Nolentibus vero filiis, mater inter eos patrimonium eorum dividere non possit.

XXII.
De filiis renunciantibus1 hereditatibus parentum
Filius vel filii debitoris alicuius qui hereditati paterne vel materne renunciaverint2, nolentes aliquid de bonis patris sui vel matris, volumus quod nec ad solvenda ipsius patris vel matris debita teneantur.

XXIII.
Ex quibus causis pater filium exheredare potest
Deferentes1 paterne reverencie2 in hac parte, statuimus quod si filius, paterna beneficia oblitus, verberaverit patrem aut matrem suam, seu cum amica patris iacuerit, vel eundem patrem coram Curia accusaverit tali accusacione3, hoc est de tali malefficio4 qua probata pater amitteret vitam vel membrum, aut si vite ipsius patris vel matris per venenum vel alio modo insidiare temptaverit, et hec plene possint probari, pater talem filium possit exhereditare a tota hereditate patrimonii sui sine parte facere.

256

KNJIGA ETVRTA

XX.
O vlasti koju majka ima nad sinovima
Izjednaujui majku i oca to se tie sinova, odreujemo da onu istu vlast koju ima otac nad sinovima za svoga ivota, ima majka nakon smrti svoga mua ako uva vjernost branoj postelji, izuzevi ovlast glede diobe oevine izmeu sinova i svjedoenja u sporu meu sinovima i kerima. I ono to su sinovi obvezni initi ocu za njegova ivota, obvezni su initi i majci koja uva vjernost branoj postelji i posjeduje muevljevu imovinu.

XXI.
O brai i sestrama koji dijele oinsku imovinu za majina ivota
Braa i sestre, dakako, mogu oinsku imovinu podijeliti izmeu sebe za ivota majke koja uva vjernost branoj postelji, pa i mimo majine volje, ali tako da majka doivotno zadri sve dijelove i da po njezinoj smrti svatko dobije svoj dio prema toj diobi. Majka pak ne moe podijeliti izmeu njih njihovu oevinu ako to sinovi ne e.

XXII.
O sinovima koji se odreknu roditeljskog nasljedstva
Odreujemo da sin ili sinovi nekog dunika koji se odreknu oeva i majina nasljedstva, ne htijui nita od imovine svoga oca ili majke, nisu obvezni ni plaati oeve ni majine dugove.

XXIII.
Iz kojih razloga otac moe razbatiniti sina
Iskazujui potovanje prema ocu, u tom pogledu odreujemo sljedee: ako sin, zaboravivi na oinska dobroinstva, istue oca ili svoju majku, ili legne s oevom ljubavnicom, ili pred sudom optui svog oca takvom optubom, to jest za takvo zlodjelo za koje bi otac, dokae li se optuba, bio kanjen smru ili sakaenjem, ili ako pokua ugroziti oev ili majin ivot otrovom ili na drugi nain, a to se uzmogne u potpunosti dokazati, takva sina otac moe razbatiniti glede itave njegove oevine i ostaviti ga bez dijela.

257

LIBER QUARTUS

XXIV.
Quod mortua prima uxore vir secundam non possit accipere, nisi restituto perchivio prime uxoris
Si aliquis mortua uxore sua, velit secundam uxorem accipere, reddito prius perchivio, quod habuit de prima uxore heredi vel heredibus aut illis qui essent pro herede prime uxoris, aliam ducat uxorem1, ante tamen quam perchivium prime uxoris restituat, aliam uxorem nullo modo ducere possit.

XXV.
Qualiter patrimonium dividi debet inter heredes diversarum uxorum
Volumus quod heredes duarum uxorum vel plurium, videlicet prime et secunde1 et inde superius, sive sint masculi sive femine, patrimonium patris sui tam mobile quam stabile equaliter dividere debeant inter se.

XXVI.
De divisione facienda inter sorores prime uxoris
Presenti constitucione1 statuimus quod filie prime uxoris, si non habent fratrem vel fratres, sint tamquam masculini in patrimonio tam mobili quam stabili patris sui; quod si habent fratrem vel fratres, ipsi fratres sint masculi2 suis sororibus, et ipse sorores sint femine fratribus suis. Hoc idem intelligendum est de filiis et filiabus secunde uxoris et eciam3 omnibus aliis.

XXVII.
De sororibus ex prima uxore que remanent cum fratribus
Si filie prime uxoris habent fratrem vel fratres ex eadem uxore, sive sint maritate sive non maritate, omnes debent recumbere et esse in fratrem vel fratres suos cum suis partibus. Et frater vel fratres earum tenentur eas maritare si maritate non sunt. Et si necesse fuerit, cum omnibus bonis patris sui tenentur fratres et debent maritare easdem. Quod si forte bona patris ad ipsas maritandas non sufficerent, ipsi fratres de lucro suo teneantur maritare easdem. Si vero sorores ipse maritate essent, frater vel fratres earum habeant partem patrimonii ipsis contingentem. Hoc idem sit de sororibus secunde et tercie uxoris et de omnibus aliis.

258

KNJIGA ETVRTA

XXIV.
Da nakon smrti prve ene mu ne moe uzeti drugu ako ne vrati miraz prve ene
Ako netko nakon smrti svoje ene hoe uzeti drugu enu vrativi prethodno miraz koji je dobio od prve ene batiniku, ili batinicima, ili onima koji zastupaju batinike prve ene, neka uzme drugu enu. Meutim, prije nego vrati miraz prve ene, nipoto ne smije dovesti drugu enu.

XXV.
Kako se ima podijeliti oevina izmeu batinika od razliitih ena
Hoemo da batinici dviju ili vie ena, naime prve i druge i daljnjih, bilo da su mukarci ili ene, trebaju batinu svoga oca, kako pokretnu, tako nepokretnu, podijeliti podjednako izmeu sebe.

XXVI.
O diobi koja se ima izvriti izmeu sestara roenih od prve ene
Ovom uredbom odreujemo: prema kerima prve ene, ako nemaju brata ili brau, u batini svoga oca, kako pokretnoj, tako nepokretnoj, neka se postupa kao s mukarcima. A ako imaju brata ili brau, neka ta braa budu kao muki potomci uz svoje sestre, a te sestre neka budu kao enski potomci uz svoju brau. To se isto podrazumijeva glede sinova i keri druge ene, a i svih ostalih.

XXVII.
O sestrama roenima od prve ene koje ostaju s braom
Ako keri prve ene imaju brata ili brau od iste ene, bilo da su udane ili neudane, sve sa svojim dijelovima moraju pasti i biti na teret bratu ili brai. A brat ili braa njihova obvezni su ih udati ako nisu udane. A ako ustreba, braa su obvezana svom imovinom svoga oca i duna su udati ih. I ako moda za njihovu udaju ne bude dostatna oeva imovina, ta su braa obvezna udati ih od svoje steevine. Ako pak te sestre budu udane, neka brat ili braa njihova dobiju dio oevine koja im pripada. Ovo isto vrijedi za sestre od druge i tree ene i od svih ostalih.

259

LIBER QUARTUS

XXVIII.
De heredibus prime uxoris qui non traxerint perchivium matris in vita patris
Si heredes prime uxoris non traxissent perchivium matris sue vivente patre, antequam pater eorum acciperet aliam uxorem, et post mortem patris, si pater habuerit alios heredes cum secunda uxore, heredes prime uxoris prius debent detrahere de bonis paternis perchivium matris sue. De eo autem quod supererit detrahant heredes secunde uxoris perchivium matris sue. Et sic intelligendum est de heredibus tercie uxoris et de omnibus aliis. Quod si secunda uxor seu eius heredes non haberent unde possent trahere suum perchivium, quia patrimonium mariti seu patris defecerit, sue fortune inputant1, et heredes prime uxoris non teneantur ipsis pro ipso perchivio in aliquo respondere. Hoc idem esse censemus de secunda uxore ad terciam2 et de omnibus aliis.

XXIX.
De viro habente filias ex pluribus uxoribus et maritat filiam ex prima
Si aliquis homo habens heredes de duabus uxoribus vel de pluribus maritasset unam de filiabus prime uxoris vel plures cum perchivio, et post mortem ipsius patris dicte filie velent1 detrahere perchivium prime uxoris, videlicet matris sue, volumus quod perchivium seu perchivia filie vel filiarum quas pater maritavit debeant computari in perchivio ipsius prime uxoris, matris earum. Quod si perchivium vel perchivia dictarum filiarum maius seu maiora essent quam perchivium prime uxoris, et post mortem viri contingeret quod secunda uxor non habuerit unde possit trahere suum perchivium integrum et completum2, sed aliquid sibi deficiat, statuimus quod hoc fortune sue debeat inputare3, et prime uxoris heredes tam maritati quam non maritati non teneantur secunde uxori pro suo perchivio, quia pater earum dedit eis perchivium in vita sua. Si vero, detracto perchivio secunde uxoris integro et completo, aliquid in bonis ipsius viri de mobili seu stabili remanserit, volumus quod illud quod superfuerit inter ipsos heredes taliter dividatur, videlicet quod heredes secunde uxoris tantum accipiant supra perchivium, quod cohequatur heredibus4 prime uxoris, et quod remanserit, inter se comuniter tam masculi quam femine dividant per capita singulorum. Quod si bona illius viri deficerent et non posset fieri coequacio5 de secundo herede ad primum, sit in fortuna secundi heredis, et primi heredes non teneantur eis propter raciones6 predictas.

260

KNJIGA ETVRTA

XXVIII.
O batinicima prve ene koji nisu uzeli majin miraz za oeva ivota
Ako batinici prve ene ne preuzmu priju svoje majke za oeva ivota, prije nego je njihov otac uzeo drugu enu, nakon oeve smrti, ako je otac imao druge batinike s drugom enom, batinici prve ene trebaju iz oinskih dobara prvo izdvojiti priju svoje majke. Od onoga, pak, to preostane neka batinici druge ene izdvoje priju svoje majke. I tako se ima podrazumijevati i glede batinika tree ene i svih drugih. Ako druga ena ili njezini batinici ne bi imali odakle izdvojiti svoju priju, zato to ne bi bila dostatna oevina mua, to jest oca, neka to pripiu svojoj zloj sudbini, a batinici prve ene nisu obvezni za tu priju u bilo emu im odgovarati. Odluujemo da isto tako bude izmeu druge i tree ene te svih ostalih.

XXIX.
O muu koji ima keri s vie ena, a udaje ker prve od njih
Ako bi koji ovjek koji ima batinike od dviju ili vie ena s prijom udao jednu od keri prve ene ili vie njih, pa ako bi dotine keri nakon smrti svoga oca htjele izdvojiti priju prve ene, to jest svoje majke, hoemo da se prija ili prije keri koje je otac udao, obvezno uraunaju u priju te prve ene, njihove majke. Ako bi prija ili prije prije reenih keri bile vee od prije prve ene, pa se nakon mueve smrti dogodi da druga ena nema odakle izdvojiti svoju cjelovitu i potpunu priju, ve bi joj to nedostajalo, odreujemo da to mora pripisati zloj sudbini i da batinice prve ene, kako udane, tako neudane, nemaju obvezu prema drugoj eni za njezinu priju jer im je njihov otac dao priju za svog ivota. Kad se izdvoji cjelovita i potpuna prija druge ene, ako neto preostane od pokretne ili nepokretne imovine njezina mua, hoemo da se ostatak izmeu batinika podijeli ovako: naime, da batinici druge ene povrh prije dobiju toliko da se izjednae s batinicima prve ene, a to pretekne neka podijele zajedniki izmeu sebe po svakoj glavi, kako muki, tako i enske. Ako bi imovina njezina mua bila nedostatna, pa se ne bi mogao izjednaiti drugi batinik s prvim, neka se pripie zloj sudbini drugog batinika, a prvi batinici nemaju obvezu prema drugima zbog prije naznaenih razloga.

261

LIBER QUARTUS

XXX.
De secunda uxore non habente heredes cum viro
Uxor secunda, si cum viro suo heredes non habuerit, mortuo marito, bona ipsius viri possit triginta diebus et non amplius possidere; completis vero triginta diebus, cum suo perchivio de domo viri teneatur exire. Sed si heredes prime uxoris haberent eam suspectam quod si ipsa1 portet aliquid de bonis mariti, mulier ipsa teneatur iurare si de bonis ipsius nichil portaret.

XXXI.
De secunda uxore habente heredes cum viro
Si secunda uxor cum viro suo heredes habuerit, mortuo viro suo, debet post triginta dies cum filiastris1 suis possessiones dividere; quod si lectum viri possidere voluerit, volumus quod partem filiorum suorum possideat et supra partem habeat lectum, cum lectum possideat. Hoc idem intelligendum est de tercia uxore et de omnibus aliis. Si vero lectum viri possidere noluerit, tunc lectum supra partem non habeat nec partes filiorum ad ipsam perveniant, sed ad ipsos filios si sunt maiores, vel ad tutores eorum si legittime etatis non sunt.

XXXII.
De uxore lectum viri possidere1 nolente
Mulier que lectum viri sui iam mortui possidere noluerit, potestatem habeat extrahendi suum perchivium de bonis ipsuis mariti si habet unde possit extrahere; quod si non habet, sue fortune inputet2. Si autem filios habeat, ab ipsis se non possit dividere nisi velit accipere secundum maritum. Nam si voluerit vidua permanere, perchivium de bonis mariti non possit detrahere.

262

KNJIGA ETVRTA

XXX.
O drugoj eni koja nema batinike s muem
Ako druga ena ne bude imala batinike sa svojim muem, po muevoj smrti moe posjedovati imovinu toga mua trideset dana i ne dulje. Po isteku pak trideset dana duna je sa svojim mirazom izii iz mueve kue. Ali ako bi batinici prve ene posumnjali da ona togod odnosi od muevljeve imovine, ta je ena obvezna prisegnuti da ne odnosi nita od njegove imovine.

XXXI.
O drugoj eni koja ima batinike s muem
Bude li druga ena imala batinike sa svojim muem, kad umre njezin mu, mora nakon trideset dana podijeliti imovinu sa svojim pastorcima. A ako bude htjela uvati vjernost branoj postelji, hoemo da dri u posjedu dio to pripada njezinoj djeci i povrh tog dijela da dobije muevu postelju, jer uva vjernost branoj postelji. Ovo se isto ima podrazumijevati glede tree ene i svih ostalih. Ako pak ne bi htjela uvati vjernost branoj postelji, neka tada povrh tog dijela ne dobije postelju i neka djeji dijelovi ne pripadnu njoj, nego toj djeci ako su punoljetna, ili njihovim skrbnicima ako djeca nisu dosegla zakonsku dob.

XXXII.
O eni koja ne eli uvati vjernost branoj postelji
ena koja ne htjedne uvati vjernost postelji svojega ve preminulog mua, ima pravo izdvojiti svoju priju iz imovine svoga mua ako je ima odakle izdvojiti, a ako nema, neka to pripie zloj sudbini. Ako, pak, ima djecu, od njih se ne moe odijeliti, osim ako htjedne uzeti drugog mua. Ako naime ushtjedne ostati udovicom, ne moe izdvojiti priju od mueve imovine.

263

LIBER QUARTUS

XXXIII.
De uxore non habente filios et lectum possidere nolente, sed suum perchivium extrahere volente
Si mulier non habens filios vel1 filias, mortuo viro suo lectum ipsius viri possidere noluerit, sed cum suo perchivio voluerit exire de domo mariti, perchivium ipsum ab illis ad quos bona ipsius viri pertinent, petere debet2; quod si ab ipsis dictum perchivium habere non poterit, vadat ad d. comitem et suam Curiam, et ab eo petat de suo perchivio racionem3; qui d. comes statuat illis presentibus ad quos bona defuncti pertinent, spacium4 duorum mensium, infra quos restituere debeant perchivium ipsum mulieri predicte. Si vero successores mortui viri non sint presentes in civitate Ragusii, d. comes dabit eis terminum quatuor mensium ad restituendum ipsum perchivium mulieri predicte. Sed si infra predictos terminos mulier ipsa habere non poterit, d. comes cum sua Curia eliget tres bonos viros et faciet5 eos iurare, quod ipsi faciant paccari vel paccabunt ipsi mulieri suum perchivium de bonis viri sui mortui. Et si ipsa mulier voluerit accipere de possessionibus condam mariti sui in paccamentum pro suo perchivio, predicti tres homines appreciabunt6 tantum de possessionibus ipsius defuncti et assignabunt eidem mulieri quantum valet perchivium supradictum. Que si possessiones noluerit, predicti tres homines, ex auctoritate et precepto d. comitis et sue Curie, appreciabunt7 et vendent tantum de bonis defuncti, quantum est perchivium, et8 eidem mulieri assignabunt. Et quicquid dicti tres homines fecerint, tam de appreciacione9 quam eciam10 de vendicione11 possessionum, sit ratum et firmum. Interim tamen, donec mulier rehabeat suum perchivium, habere debeat expensas et necessaria de bonis viri sui defuncti. Si vero predicta mulier habeat filios, tunc sit sicut in superiori capitulo12 continetur.

XXXIV.
Quod pater teneatur prius maritare filias prime uxoris
Aliquis habens filias ex diversis uxoribus tenetur prius maritare filias prime uxoris et postea secunde, et sic de aliis per ordinem.

264

KNJIGA ETVRTA

XXXIII.
O eni koja nema sinova i ne eli uvati vjernost branoj postelji, ali hoe izdvojiti svoju priju
Ako ena koja nema sinova ni keri, nakon smrti svoga mua ne eli uvati vjernost postelji tog mua, nego hoe sa svojom prijom izii iz mueve kue, mora tu priju zatraiti od onih kojima pripada imovina njezina mua. A ako od njih ne mogne dobiti tu priju, neka poe gospodinu knezu i njegovu Sudu i od njega zatrai ostvarenje prava na svoju priju. Taj gospodin knez neka odredi, u nazonosti onih kojima pripada pokojnikova imovina, rok od dva mjeseca u kojem roku moraju vratiti priju spomenutoj eni. Ako, pak, nasljednici pokojnog mua ne budu nazoni u gradu Dubrovniku, gospodin e im knez odrediti rok od etiri mjeseca da vrate priju spomenutoj eni. Ali ako u prije naznaenim rokovima ta ena ne bi to mogla dobiti, gospodin knez e sa svojim Sudom izabrati tri povjerenika i naredit e da prisegnu kako e se oni pobrinuti da se toj eni prija namiri ili e sami namiriti njezinu priju iz imovine njezina pokojnog mua. I ako ena htjedne primiti od posjeda svoga pokojnog mua namiru svoje prije, spomenuta e tri povjerenika procjenom utvrditi pripadajui dio posjeda tog pokojnika i predati toj eni onoliko koliko vrijedi dotina prija. A ako ona ne htjedne posjede, spomenuta e tri povjerenika po ovlasti i nalogu gospodina kneza i njegova Suda procijeniti i prodati od pokojnikove imovine onoliko koliko vrijedi prija pa to predati toj eni. I to god uine ta tri povjerenika, kako glede procjene, tako glede prodaje posjeda, neka bude pravosnano i obvezujue. U meuvremenu, pak, dok ena ne dobije svoju priju, treba joj iz imovine njezina pokojnog mua davati za izdatke i potrebe. Ako pak ta ena ima djecu, neka bude onako kako stoji u prethodnoj glavi.

XXXIV.
Da je otac duan prije udati keri od prve ene
Tko ima keri s razliitim enama, duan je prije udati keri od prve ene, a zatim druge i tako redom keri ostalih ena.

265

LIBER QUARTUS

XXXV.
De viro qui recipit stabilia pro perchivio et facit in eis laborerium
Maritus si ab uxore sua prima, secunda vel tercia acceperit pro perchivio aliquod stabile, videlicet terras vel casale, et laboraverit casale vel pastinaverit terras, sciendum est quod eo mortuo, quicquid fecit remanebit uxori; excepto si vir laborabit illud cum ordine, videlicet cum ydoneis testibus vel cum publico instrumento.

XXXVI.
De habente aliam uxorem et expendit in rebus perchivii prime uxoris
Homo habens filios ex prima uxore, si secundam vel terciam aut plures uxores acceperit, et fecerit dispendium in domo vel in terris secunde vel tercie uxoris cum carta vel sine carta, cum testibus vel sine testibus, et heredes ipsi legittime etatis non fuerint, non noceat illis, quod a patre in domo vel in terris predictis fuerit laboratum in1 partibus que eis competunt. Sed si homo ille ex prima uxore non masculum filium, sed feminam tantum habet, sive sit etatis legittime sive non, antequam maritetur, non nocet ei expendium factum a patre in dictis domibus vel in terris, sicut non nocet masculis qui non sunt etatis legittime, ut superius est expressum2.

XXXVII.
De vetacione1 heredum prime uxoris ad patrem
Filii ex prima uxore, in legittima constituti etate, patri habenti secundam uxorem vetare possunt quod non expendat bona sua in terris vel domibus quas in perchivium pro secunda uxore accepit. Hoc idem possunt2 filie maritate3 ex prima uxore nate ubi filii masculi4 non supersunt; nisi secunda illa uxor velit se filiastris suis5 per cartam vel coram ydoneis testibus obligare in eo quod maritus eius, videlicet pater eorum, expendiderit in terris vel6 domibus sui perchivii, salvum sit ius eorum. Tunc enim filii prohibere non possunt patri quod non laboret. Idem est de secundo herede ad tercium, et sic de aliis.

266

KNJIGA ETVRTA

XXXV.
O muu koji za priju primi nekretnine pa na njima obavlja radove
Ako mu od svoje prve, druge ili tree ene za priju primi nekretninu, to jest zemljita ili kuitinu pa na kuitini bude obavljao radove ili sadio lozu na zemljitima, valja znati da e po njegovoj smrti to god je napravio ostati eni, osim ako to mu uradi uz pravna jamstva, to jest uz vjerodostojne svjedoke ili uz javnu ispravu.

XXXVI.
O onome koji ima drugu enu a troi neto od prije prve ene
Ako ovjek koji ima sinove s prvom enom, sklopi brak s drugom, treom ili daljnjim enama, pa bude troio za kuu ili zemljita druge ili tree ene, s ispravom ili bez isprave, sa svjedocima ili bez svjedoka, a ti batinici ne budu u zakonskoj dobi, neka ne ide na njihovu tetu to to otac uradi na kui ili na zemljitima, na dijelovima koji njima pripadaju. Ali ako taj ovjek nema od prve ene muko dijete, nego samo ensko, bilo da je u zakonskoj dobi ili ne, prije nego se ona uda, ne ide na njezinu tetu izdatak to ga je otac imao na dotinim kuama ili zemljitima, kao to ne ide na tetu mukih koji nisu u zakonskoj dobi, kako je prije naznaeno.

XXXVII.
O zabrani batinika prve ene prema ocu
Sinovi prve ene koji su uli u zakonsku dob, mogu zabraniti ocu koji ima drugu enu da troi njihovu imovinu na zemljita ili kue koje je primio u priju za drugu enu. To isto mogu uiniti udane keri roene od prve ene, kad nema muke djece, osim ako bi se ta druga ena obvezala svojim pastorcima ispravom ili pred valjanim svjedocima da ono to njezin mu, to jest njihov otac, utroi na zemljita ili kue njezine prije ne e okrnjiti njihovo pravo. Tada naime sinovi ne mogu zabraniti ocu da radi. Isto vrijedi za drugog batinika prema treemu, a tako i glede ostalih.

267

LIBER QUARTUS

XXXVIII.
De perchivio mulieris que plures maritos habuit
Quecumque mulier successive duos vel tres maritos habuerit, si ipsis mortuis alium accipiat, totum perchivium suum nec non donum vel partem quod vel quam a patre vel a matre accepit in potestate sua, si vult accipere potest. Ita tamen quod post mortem mulieris ipsius, filii ultimi mariti habebunt totum perchivium eius; donum autem vel pars1 quod vel quam accepit a patre vel matre vel undecumque sibi obvenerit, dividetur per capita inter filios omnium maritorum.

XXXIX.
De uxore secundi mariti habente heredes ex primo
Uxor secundi mariti, si ex primo marito heredes habuerit et non cum secundo, si moriatur secundo marito superstite, maritus ipse bona ipsius uxoris possidere non potest nisi triginta diebus tantum. Completis vero triginta diebus, omnia predicta bona perveniant ad heredes primi mariti; eo salvo quod mulier ipsa potest dimittere quartam partem ipsorum bonorum pro anima sua ad vele1 suum, quod intelligitur vel minus quantum voluerit. Et si dicti heredes primi mariti haberent dictum secundum maritum suspectum2, quod portaret aliquid de bonis matris sue, teneatur ipse maritus de hoc per sacramentum purgare, si heredes hoc ellegerint.

XL.
De uxore secundi mariti non habente heredes ex primo
Secundus maritus mulieris non habentis ex primo marito heredem possit post mortem mulieris ipsius bona eiusdem possidere; eo1 salvo, quod uxor ipsa usque ad quartam partem tam de mobili quam de stabili possit pro anima sua dimitere2 ad voluntatem suam.

XLI.
De muliere1 habente heredes ex2 pluribus maritis
Si qua mulier ex duobus vel pluribus maritis habens heredes, alium acciperit virum et cum eo filios non habuerit, post mortem ipsius omnia bona sua perveniant ad illos heredes quos habuerat cum aliis viris; ita tamen, quod usque

268

KNJIGA ETVRTA

XXXVIII.
O priji ene koja je imala vie mueva
Svaka ena koja bude imala zaredom dva ili tri mua, ako se nakon njihove smrti preuda, itavu svoju priju i dar ili dio koji je dobila od oca ili majke, moe ako hoe uzeti u svoje vlasnitvo. Meutim, nakon smrti te ene sinovi e posljednjeg mua dobiti itavu njezinu priju. Dar pak ili dio to je primila od oca ili majke, ili joj od bilo kuda pripadne, podijelit e se po glavi izmeu sinova svih mueva.

XXXIX.
O preudanoj eni koja ima batinike od prvoga mua
Ako preudana ena ima djecu s prvim muem, a s drugim ne, pa ona umre, a drugi je mu nadivi, taj mu ne moe posjedovati eninu imovinu vie od trideset dana. A kad se navri trideset dana, sva ta imovina ima pripasti batinicima od prvog mua, osim to ta ena moe, ako hoe, etvrtinu imovine ostaviti za svoju duu, a, razumije se, i manje, koliko hoe. Posumnjaju li pak ti batinici od prvog mua da drugi mu odnosi neto od imovine njihove majke, taj je mu duan prisegnuti da je ist ako batinici tako odlue.

XL.
O eni drugog mua koja nema batinike od prvoga
Drugi mu ene koja nema batinika od prvog mua, moe iza smrti te ene posjedovati njezinu imovinu, osim to ta ena moe po svojoj volji namijeniti za svoju duu do etvrtine i od pokretnina i od nekretnina.

XLI.
O eni koja ima batinike od vie mueva
Ako neka ena koja ima batinike od dva ili vie mueva, uzme jo jednog mua pa s njim ne bude imala djece, po njezinoj smrti neka sva njezina imovina pripadne onim batinicima koje je imala s drugim muevima. Moe meutim po

269

LIBER QUARTUS

ad quartam partem bonorum ipsorum possit pro anima sua dimittere ad voluntatem suam. Qui heredes bona ipsa per capud hominis divident inter se, et in hoc femina sit femina fratribus suis. Que si fratrem masculum non habuerit, sit sibi ipsa idem masculus.

XLII.
De muliere1 habente heredum (sic) cum ultimo marito tantum
Ex uno vel pluribus maritis habitis, mulier si heredem non habuerit sed ex ultimo viro filios habeat, ea mortua, totum suum perchivium ad heredes ultimi mariti perveniat; eo salvo, quod usque ad quartam2 partem mulier ipsa pro anima sua de ipso potest dimittere vel minus ad voluntatem suam.

XLIII.
De muliere1 secundum virum recipiente que retinuit sibi de perchivio
Mortuo viro alicuius mulieris, si mulier ipsa accepto suo perchivio et omnibus que pertinent ad eam alium virum accipiat, retenta sibi parte perchivii vel aliorum bonorum, volumus quod totum illud quod sibi retinuit nec assignavit marito, sit in2 potestate mulieris ipsius et heredum suorum.

XLIV.
Quod filii teneantur parentibus subvenire, et e contra
Dicebat antiqua consuetudo: quod filius vel filii uxorati vel non uxorati, habentes patrem vel matrem simul vel divisim ita pauperes quod non haberent unde vivere possent, tenentur ipsis sufficienter in suis necessitatibus subvenire ut decenter vivere possent1, et eis dare ydonea vestimenta secundum possibilitatem eorum. Quam presenti statuto firmamus, addentes quod pater et mater e converso filiis pauperibus ad similia teneantur. Filios tamen non uxoratos, nisi pro culpa et malicia2 eorum, pater vel mater a se expellere non possint.

270

KNJIGA ETVRTA

svojoj volji ostaviti do etvrtine te imovine za svoju duu. Tu e imovinu batinici podijeliti meusobno po glavi, i neka u tome sestra prema svojoj brai bude kao ensko. Ako ne bude imala brata, neka (u nasljeivanju) bude kao muko.

XLII.
O eni koja ima batinika samo s posljednjim muem
Ako ena od jednoga ili vie mueva s kojima je ivjela ne bude imala batinika, ali ima sinove s posljednjim muem, kada umre, neka sav njezin miraz pripadne batinicima od posljednjeg mua, osim to ta ena moe, po vlastitoj volji, od svog miraza ostaviti do etvrtine ili manje za svoju duu.

XLIII.
O eni koja uzima drugog mua, a zadrala je za sebe neto od miraza
Kad nekoj eni umre mu, ako ta ena, preuzevi svoj miraz i sve to joj pripada, uzme drugog mua, zadravi za sebe dio miraza ili druge imovine, odreujemo da sve ono to je za sebe zadrala i nije predala muu, bude u vlasnitvu te ene i njezinih batinika.

XLIV.
Da su sinovi duni pomagati siromanim roditeljima, i obratno
Stari je obiaj nalagao da su oenjeni ili neoenjeni sin ili sinovi kojima su otac ili majka, zajedno ili zasebno, tako siromani da nemaju od ega ivjeti, obvezni pomoi im u njihovim potrebama dostatno kako bi mogli pristojno ivjeti, i dati im prikladnu odjeu prema svojim mogunostima. Taj obiaj ovom odredbom potvrujemo, dodajui tomu da su otac i majka sa svoje strane duni na slian nain postupiti prema siromanim sinovima. Neoenjene pak sinove, osim zbog njihove krivnje i zloe, otac ni majka ne smiju od sebe otjerati.

271

LIBER QUARTUS

XLV.
De patre qui recipit perchivia filiorum
Pater qui perchivium duorum filiorum vel plurium recepit, si uni ex eis perchivium suum reddiderit, teneatur et aliis si hoc pecierint sua perchivia reddere. Qui si non haberet unde posset omnia perchivia suis filiis reddere, dampnum eius quod defficit1 omnes filii comuniter per sua perchivia porciantur2.

XLVI.
De filio diviso a patre cum suo perchivio
Si unus ex filiis, recepto a patre suo1 perchivio, iverit in suum patrimonium cum predicto perchivio sine contradicione2 aliorum fratrum, si postea remanentibus deficeret aliquid quod non possent a patre habere completa sua perchivia, frater qui suum recepit, aliis fratribus reffundere vel restaurare aliquid nullo modo teneatur3.

XLVII.
Quod filie maritate cum perchivio in residuo nullum ius habeant1
Si quis non habens uxorem, vel si qua non habens maritum, filiam vel filias quas habet cum perchivio maritaverit, in hiis que sibi remanserint, habeat2 plenariam potestatem; filie autem predicte in hiis nullum habeant ius. Sed si quedam ex filiabus sint maritate, quedam non maritate, que non sunt maritate, statuimus quod debeant cum perchivio maritari. Et quod superfluum fuerit de patrimonio seu matrimonio, inter omnes filias comuniter dividatur, eo3 salvo, quod mulier de eo quod sibi remanserit, potest detrahere usque ad quartam partem sui perchivii et dare pro anima sua.

XLVIII.
Quod pater contradicentibus filiis possit filias maritare
Pater vel mater, cum pater non est, habens filias et filios, potestatem habeat maritandi filias, eciam1 filiis contradicentibus, ipsorum filiorum contradicione2 non obstante. Qui si filie vidue, quam maritat3 iterum, velit de suo proprio pro4 perchivio aliquid addere, possint hoc facere. Nec noceat aliquid contradicio5 filiorum.

272

KNJIGA ETVRTA

XLV
O ocu koji preuzme prije svojih sinova
Ako otac koji je preuzeo priju dvaju ili vie sinova, jednome od njih vrati priju, duan je i ostalima vratiti njihove prije ako to zatrae. Ako ne bude imao mogunosti da svojim sinovima vrati sve prije, neka tetu zbog manjka svi sinovi zajedniki porazdijele na svoje prije.

XLVI.
O sinu koji se odijelio od oca sa svojom prijom
Ako jedan od sinova, primivi od oca svoju priju, bez protivljenja ostale brae odijeli svoju oevinu sa svojom prijom, a poslije onima koji ostanu uzmanjka te od oca ne mognu dobiti svoje potpune prije, brat koji je primio svoju priju nipoto nije duan bilo to namirivati ili vraati ostaloj brai.

XLVII.
Da keri udane s prijom nemaju nikakvo pravo na udio u preostaloj imovini
Ako neki koji nema ene ili neka koja nema mua s prijom uda svoju ker ili keri koje ima, neka nad preostalom imovinom ima punu vlasnost. Prije spomenute keri neka na to ne polau nikakvo pravo. Ali ako neke od keri budu udane, a neke neudane, odreujemo da se one koje nisu udane moraju udati s prijom. I to preostane od oevine ili majina imetka, neka se zajedniki podijeli izmeu svih keri, osim to ena moe, od onoga to joj preostane, odvojiti do etvrtine svoje prije i dati za svoju duu.

XLVIII.
Da otac moe udati keri i protiv volje sinova
Otac, ili kad nema oca, majka, koji imaju keri i sinove, i kad se sinovi protive, ovlateni su udati keri, a protivljenje sinova to ne moe sprijeiti. Ako keri udovici koju ponovno udaju hoe za priju dodati neto od svoje vlastite imovine, mogu to uiniti. A protivljenje sinova neka tome ne bude nikakva zapreka.

273

LIBER QUARTUS

XLIX.
De fratre habente sorores maritatas
Filius uxoratus sorores maritatas habens, si cum matre steterit, potest in ultimis suis ad voluntatem suam condere testamentum super parte sua, eciam1 matre contradicente. Mater tamen possidebit bona ipsius filii usque ad mortem suam. Post mortem vero ipsius matris distribuentur ipsa sicut ipse filius ordinavit; salvo tamen in omnibus iure uxoris filii supradicti.

L.
De sororibus orfanis1 inter se paciscentibus
Sorores virgines non habentes patrem nec matrem, sive stant per se sive cum aliquo, si aliquod pactum vel sacramentum cum fratribus aut cum aliqua alia persona fecerint2, pactum illud vel sacramentum sit nullius valoris. Si autem una vel plures de dictis sororibus velent3 se maritare, potestatem habeant accipiendi partem suam a suis sororibus in qualicumque etate ipse sint; et hoc sit firmum inter sorores orfanas4 cum fratribus suis. Que si fratrem vel fratres habeant, fratres ipsi teneantur eas maritare. Si vero ipse sorores maritare nolent sed regulariter vivere, fratres ipsi secundum possibilitatem suam teneantur eisdem sororibus providere.

LI.
De fratribus non habentibus patrem nec matrem nec sorores
Fratres non habentes patrem, neque matrem, neque sorores, donec ad legittimam etatem pervenerint, simul cohabitent; ita tamen quod habentes etatem legittimam, non possint impignerare neque vendere nec donare aliquod stabile quod noceat fratribus aliis non habentibus etatem legittimam in1 partibus suis. Cum autem omnes erunt etatis legittime, tunc secundum quod magis voluerint, aut simul maneant vel divisim.

274

KNJIGA ETVRTA

XLIX.
O bratu koji ima udane sestre
Bude li oenjeni sin koji ima udane sestre stanovao s majkom, moe pred smrt po vlastitoj volji uiniti oporuku o svom dijelu, makar se majka protivila. Majka e ipak posjedovati imovinu toga sina sve do svoje smrti, a nakon majine smrti ta e se imovina podijeliti kako je sam sin oporuio, zadravajui u svemu prava ene prije spomenutog sina.

L.
O sestrama bez roditelja koje meusobno sklapaju ugovore
Ako neudane sestre bez oca i majke, bilo da stanuju zasebno ili s nekim, sklope kakav ugovor ili pogodbu pod prisegom s braom ili nekom drugom osobom, taj ugovor ili prisega nemaju nikakve vrijednosti. Ako se pak jedna ili vie tih sestara htjednu udati, slobodno im je uzeti svoj dio od svojih sestara, u kojoj god dobi one bile, i neka to bude na snazi izmeu sestara bez roditelja i njihove brae. Ako imaju brata ili brau, ta su braa duna udati ih. Ako se pak same sestre ne bi htjele udati, nego ivjeti redovniki, ta su braa duna skrbiti se o sestrama prema svojim mogunostima.

LI.
O brai koja nemaju ni oca, ni majke, ni sestara
Braa koja nemaju ni oca, ni majke, ni sestara, neka stanuju zajedno dok ne navre zakonsku dob, s tim da braa koja imaju zakonsku dob ne mogu zaloiti, ni prodati, ni darovati neku nekretninu ime bi nakodili ostaloj brai, koja nemaju zakonsku dob, u njihovim dijelovima. Kad pak svi budu zakonske dobi, tada nek ostanu zajedno ili neka se podijele, kako im bude drae.

275

LIBER QUARTUS

LII.
De fratribus non habentibus patrem vel matrem nec sorores qui se uxorare voluerint
Si1 fratres patrem vel matrem non habentes simul steterint, et aliqui illorum legittime etatis fuerint, et unus ex eis uxorem cum perchivio acceperit et ipsum in compagniam aliorum fratrum posuerit2, volumus quod perchivium illud sit salvum; et cum ipsi fratres bona sua inter se dividere voluerint, quod probare poterit de omnibus rebus comunibus ipsorum fratrum, dictum perchivium prius salvum et integrum extrahatur. Et reliqua que superfuerint, fratres ipsi equaliter dividant inter se. Si autem tempore divisionis bona ipsorum fratrum ad complendum totum ipsum perchivium non sufficerent, teneatur quilibet ipsorum fratrum ad id quod defecerit pro rata3. Et si aliter solvere non poterint, tenebuntur ad complimentum ipsius perchivii cum uxores acceperint de perchivio uxorum suarum. Quod si frater ipse uxoratus probare non poterit se posuisse4 perchivium suum in comunitate fratrum, ipsi fratres eidem ad hoc nullo modo teneantur. Aliquo autem ex ipsis5 fratribus existente in minori etate, frater ipse perchivium ipsum a comunitate extrahere non possit. Qui si ante divisionem ipsam moriatur, et uxor eius alium virum velit accipere, libere et sine aliqua calumpnia perchivium suum a comunitate extrahere possit, et fratres mariti sui defuncti ad restitucionem sui perchivii teneantur. Statuimus eciam6, quod si prius frater uxoratus perchivium uxoris sue in comunitate fratrum posuerit vel non posuerit, alii fratres cum uxores acceperint, similiter facere teneantur.

LIII.
De fratribus simul stantibus qui ponunt perchivium uxorum suarum in comunitate
Si unus aut plures ex fratribus simul habitantibus perchivium quod ex uxoribus suis receperint in comunitate aliorum fratrum posuerint, ordinamus quod omnes expensas uxorum suarum et heredum, nec non et nutricum heredum faciant de tota comunitate. Si vero frater uxoratus perchivium suum in comunitate non posuerit, omnes expensas quas pro predictis1 personis fecerit, de suo perchivio faciat et non de comuni. Quas si de comunitate fecisse probetur, ipsas2 sibi in parte sua volumus computari.

276

KNJIGA ETVRTA

LII.
O brai koja nemaju oca ni majke ni sestara, a hoe se eniti
Ako braa koja nemaju oca ni majke budu ivjela zajedno i neki od njih navre zakonsku dob, pa jedan od njih uzme enu s prijom i unese priju u zajednicu s ostalom braom, hoemo da se taj miraz ouva, pa kad ta braa ushtjednu podijeliti svoju imovinu za koju se uzmogne dokazati da je zajednika brai, neka se prvo izdvoji dotina prija, ouvana i cjelovita. A ostalo to pretekne, neka braa podijele meu se podjednako. Ako pak u trenutku diobe ne bi dostajala imovina te brae da se namiri sav taj miraz, svaki od te brae obvezan je razmjerno nadoknaditi dio onoga to bude nedostajalo. A ako ne budu mogli platiti drukije, bit e obvezani namiriti tu priju kad se oene, od prija svojih ena. A ako oenjeni brat ne bude mogao dokazati da je svoju priju poloio u zajednicu s braom, braa u tom pogledu nemaju prema njemu nikakve obveze. Ako je pak neki od te brae maloljetan, taj brat ne moe izdvojiti priju iz zajednice. Ako on umre prije te diobe a njegova ena htjedne uzeti drugoga mua, moe slobodno i bez ikakva osporavanja izdvojiti svoju priju iz zajednice i duna su braa njezina pokojnog mua vratiti njezinu priju. Takoer odreujemo: bilo da prvi oenjeni brat poloi priju svoje ene u zajednicu s braom, bilo da je ne poloi, neka ostala braa kad se oene postupe na slian nain kao on.

LIII.
O brai koja stanuju zajedno i polau priju svojih ena u zajednicu
Ako jedan ili vie brae koja stanuju zajedno poloe priju koju su primili od svojih ena u zajednicu s braom, odreujemo da sve izdatke svojih ena i batinika pa i dojilja svoje djece, podmiruju na teret cijele zajednice. Ako pak oenjeni brat ne poloi svoju priju u zajednicu, neka sve trokove koje bude uinio za naznaene osobe podmiruje iz svoje prije, a ne iz zajednike imovine. Ako se dokae da ih je podmirio iz zajednike imovine, hoemo da mu se oni uraunaju u njegov dio.

277

LIBER QUARTUS

LIV.
De fratribus recipientibus perchivium unius ex eis sine voluntate patris et matris
Si plures sint fratres, habentes patrem et matrem, et aliquis illorum uxorem cum perchivio acceperit et pater aut mater perchivium ipsum recipere1 noluerit in comunitate, alii fratres si voluerint, supra se perchivium ipsum recipere possint; ita tamen, quod pater vel mater eidem filio pro ipso perchivio non obligentur in vita sua. Post mortem vero patris vel matris, perchivium illud de bonis illorum fratrum integrum extrahatur.

LV.
De divisione patris cum filiis prime uxoris
Pater habens heredes de duobus1 vel pluribus uxoribus, si cum filiis prime uxoris dividere voluerit bona sua, cum voluntate eorum possit divisionem ipsam facere; salvo perchivio prime et secunde uxoris; ita videlicet, quod heredes prime uxoris recipiant partem suam, et pater recipiat similiter suam et partem heredum secunde uxoris. De quibus bonis, tam mobilibus quam stabilibus, pater ipse pro parte sua habebit tantum quantum habebit unus ex filiis suis. Et si uxor ipsius tempore divisionis fuerit pregnans, habebit ipse pater pro illo filio non nato tantum quantum habebit unus ex filiis suis iam natis.

LVI.
De filiis prime uxoris nolentibus habitare cum patre
Si1 filii prime uxoris2 cum patre habitare noluerint, sed ab eo se dividere voluerint, statuimus quod pater teneatur eis restituere perchivium matris eorum et eciam3 perchivium uxorum illorum, si illud pater recepisse probetur. Et quicquid postea dicti filii lucrati fuerint sine patre, ipsis debeat remanere. Post mortem autem patris de bonis paternis habeant partem suam.

LVII.
De dono quod mater potest facere filiis de comunitate
Mater potestatem habeat donandi omnibus filiis et filiabus suis equaliter et non aliis de comunitate archam cum rebus intus habitis ad suam voluntatem;

278

KNJIGA ETVRTA

LIV.
O brai koja prime priju jednoga izmeu sebe bez oeve ili majine privole
Ako je vie brae koja imaju oca i majku, pa neki od njih uzme enu s prijom, a otac ili majka ne pristanu primiti tu priju u zajednicu, ostala braa mogu, budu li htjela, primiti za svoj raun tu priju, s tim da otac ni majka prema tomu sinu nemaju nikakvu obvezu za tu priju dok su ivi. A nakon oeve ili majine smrti neka se itava prija izdvoji iz imovine ostale brae.

LV.
O odjeljivanju oca od sinova prve ene
Bude li otac koji ima batinike s dvije ili vie ena htio podijeliti imovinu sa sinovima prve ene, moe tu diobu izvriti uz njihov pristanak, ne okrnjujui priju prve i druge ene, to jest tako da batinici od prve ene dobiju svoj dio, a da i otac isto tako dobije svoj dio i dio to pripada batinicima od druge ene. Od te imovine, kako pokretne tako nepokretne, otac e za svoj dio dobiti onoliko koliko i svaki od njegovih sinova. I ako mu ena u vrijeme diobe bude trudna, otac e za to jo neroeno dijete dobiti onoliko koliko i jedan od njegovih ve roenih sinova.

LVI.
O sinovima prve ene koji ne ele stanovati s ocem
Ako sinovi prve ene ne bi htjeli stanovati s ocem, nego se hoe od njega odijeliti, odreujemo da im je otac duan vratiti priju njihove majke, a isto tako i priju njihovih ena ako se dokae da ju je otac primio. I to god spomenuti sinovi poslije bez oca steknu, neka ostane njima. A po oevoj smrti neka dobiju svoj dio od oeva imetka.

LVII.
O daru koji majka moe dati sinovima iz zajednike imovine
Majka je ovlatena po svojoj volji darovati iz zajednike imovine podjednako svim svojim sinovima i kerima, a ne drugima, krinju sa stvarima koje se u njoj

279

LIBER QUARTUS

excepto auro, quod dare non possit. In morte autem sua si vult, dimittere1 possit usque ad quartam partem sui perchivii et vestimenta sua.

LVIII.
De dono patris ad filios
Pater1 sine voluntate filiorum suorum aliquid donare non possit.

LIX.
De viro et uxore non habentibus filios si ad mortem deveniant
Maritus et uxor filios vel filias invicem non habentes si ad mortem devenerint, inter ipsos tale ius volumus observari, quod si alter eorum morte preveniatur, et alter velit lectum morientis possidere, moriens super rebus suis taliter possit facere testamentum quod usque ad quartam partem bonorum suorum possit pro anima sua dimittere, et illud in continenti per illum qui supervixerit exolvatur. Super reliquis tribus partibus volumus quod moriens possit secundum voluntatem suam testari et dimittere cui sibi placuerit; ita tamen quod qui supervixerit, cum lecto possideat illas tres partes in vita sua. Post mortem vero ipsius voluntati prius mortui compleatur, detracto tamen semper perchivio mulieris. Si autem qui prius decesserit super tribus partibus nichil dixerit, predicte tres partes volumus quod vadant ad propinquiores successores ipsius, post mortem tamen eius qui supervixerit, ut dictum est; quarta autem intelligatur detracto perchivio. Si vero alter eorum omnino intestatus decesserit, teneatur qui supervixerit dare in continenti pro anima mortui quartam partem bonorum seu perchivii ipsius, reliquis tribus partibus sibi in vita sua remanentibus, et post eius mortem1 ad propinquiores iam mortui pervenientibus, ut dictum est. Volumus eciam2 quod si uxor primo moriatur habens ancillam babiam, possit eam liberare et facere de ea ad voluntatem suam.

LX.
De concordio inter virum et uxorem schepatos
Si vir et uxor schepati in vita sua aliquod concordium fecerint, quod per cartam notarii aut per ydoneos testes a duobus in supra possit probari, censemus ipsum ratum et firmum.

280

KNJIGA ETVRTA

nalaze, izuzevi zlatninu, koju ne smije davati. Na svojoj pak samrti, ako hoe, moe im ostaviti do etvrtine svoje prije i svoju odjeu.

LVIII.
O oevu darivanju u odnosu prema sinovima
Bez privole svojih sinova otac ne smije nita darivati.

LIX.
O muu i eni bez djece kad se nau na umoru
Kad se mu i ena nau na umoru, a nemaju zajednike sinove ili keri, hoemo da se meu njima primjenjuje ovakva odredba: ako jedno od njih umre prije, a drugo htjedne uvati vjernost postelji umrlog, umirui moe sastaviti oporuku o svojim stvarima tako da moe ostaviti do etvrtine svoje imovine za svoju duu, i da to onaj koji nadivi odmah isplati. O ostale tri etvrtine odreujemo da umirui moe po svojoj volji oporuiti i ostaviti kome se njemu svidi, s tim da onaj koji dulje poivi, uz postelju doivotno posjeduje te tri etvrtine. A nakon njegove smrti neka se izvri volja prije umrloga, izdvojivi ipak uvijek eninu priju. Ako pak onaj koji prije umre nita ne odredi o tri etvrtine, odreujemo da te tri etvrtine pripadnu njegovim bliim batinicima, ali, kako je reeno, nakon smrti onoga koji je nadivio. Neka se pak etvrtina rauna tek poto se izdvoji prija. Ako jedno od njih umre bez ikakve oporuke, duan je onaj koji dulje poivi odmah dati za duu umrloga etvrtinu njegove imovine ili prije, dok mu ostale tri etvrtine ostaju doivotno, a po njegovoj smrti neka pripadnu blioj rodbini umrloga, kako je reeno. Takoer odreujemo: ako umre prije ena koja ima robinju babicu, moe je osloboditi i postupiti s njom po svojoj volji.

LX.
O sporazumu glede zajednitva imovine izmeu mua i ene
Ako mu i ena to ive odvojeno uine neki sporazum koji se moe dokazati biljenikom ispravom ili s dva i vie valjanih svjedoka, drimo ga pravovaljanim i obvezujuim.

281

LIBER QUARTUS

LXI.
De potestate patris et matris ad maritandas filias
Statuimus quod pater, vel mater ubi pater non est, potestatem habeat monachare filiam suam etatem legittimam non habentem, et dare ei quantum sibi placuerit, et quicquid sibi promiserit valeat et sit firmum. Filiam autem legitimam habentem etatem, pater vel mater sine ipsius voluntate monachare1 non possint2. Si vero filia ipsa voluntarie ire voluerit in monasterium, pater teneatur sibi promittere quantum promitteret filie legittime (sic) non habenti etatem, et quicquid ei promiserit, sit firmum et ratum. Et cum pater vel mater ad mortem venerit, possit filie sue monache ad voluntatem suam dimittere de eo quod remanserit de bonis suis secundum possibilitatem suam.

LXII.
De fratribus habentibus sorores que ad monasterium ire volunt
Fratribus sine patre et matre habentibus sorores etatis legittime, si aliqua de ipsis sororibus in monasterium ire voluerit, omne pactum quod sorores ipse cum fratribus suis fecerint vel eciam1 concordium, volumus esse ratum et firmum.

LXIII.
De muliere que sine voluntate suorum iverit in monasterium
Si alicuius filia sine voluntate patris vel matris vel fratrum fugeret vel iverit in monasterium, statuimus quod pater vel mater seu fratres eius teneantur ei secundum ipsorum voluntatem in aliquo providere. Hoc idem intelligendum est si fuerint plures1 sorores.

LXIV.
De dono matris ad filiam religiosam
Mater habens filiam religiosam de archa sua eidem quicquid sibi placuerit potest donare.

282

KNJIGA ETVRTA

LXI.
O oevim i majinim ovlastima glede udaje keri
Odreujemo da otac, ili majka gdje nema oca, ima pravo svoju ker koja nije dosegla zakonsku dob poslati u samostan i dati joj koliko mu se svidi, a to god joj obea, neka je valjano i obvezujue. Ker pak koja ima zakonsku dob, otac ni majka ne mogu poslati u samostan bez njezina pristanka. Ako pak ta ki bude htjela dragovoljno poi u samostan, otac je duan obeati onoliko koliko bi obeao dati keri koja nema zakonsku dob, pa to god joj bude obeao dati, neka bude obvezujue i konano. A kad se otac ili majka nau na samrti, mogu svojoj keri redovnici ostaviti po svojoj volji od onoga to preostane od njihove imovine, prema svojoj mogunosti.

LXII.
O brai to imaju sestre koje ele poi u samostan
Ako braa bez oca i majke imaju sestre u zakonskoj dobi pa neka od tih sestara zaeli poi u samostan, odreujemo da je valjan i obvezujui svaki sporazum, ili nagodba, to sestre zakljue sa svojom braom.

LXIII.
O eni koja poe u samostan bez privole svoje obitelji
Ako neija ki bez pristanka oca, majke ili brae pobjegne i poe u samostan, odreujemo da su otac, majka ili njezina braa duni neim je opskrbiti po svojoj volji. To se isto podrazumijeva ako bude vie sestara.

LXIV.
O majinu daru keri redovnici
Majka koja ima ker redovnicu, moe joj iz svoje krinje darovati to god joj se svidi.

283

LIBER QUARTUS

LXV.
De biochis et aliis religiosis
Volentes non tantum mundanis, verum eciam1 religiosis per presens providere statutum, ordinamus, quod si aliquis vel aliqua habeat filiam biocham vel aliter viventem2 in penitencia3 extra monasterium, pater vel mater teneatur in vita sua prestare sibi omnia necessaria, post mortem vero suam, teneatur4 sibi aliquid dimittere pro vita sua sustentanda5; ita tamen, quod post mortem ipsius religiose, illud quod pater suus vel mater sibi dimiserat, perveniat ad fratres masculos ipsius religiose vel heredes eorum, et si fratres masculos non haberet, perveniat6 ad sorores et heredes eorum7. Et illi teneantur dare pro anima ipsius usque ad quartam partem valoris ipsius rei quam pater vel mater sibi dimiserat8. Si vero fratrem masculum vel sororem non habuerit, predicta biocha vel aliter religiosa de hiis que sibi pater vel mater dimiserat in mortem suam faciat vele9 suum.

LXVI.
De dono patris ad filium euntem ad monesterium
Si unus ex pluribus filiis cum patris voluntate in monasterium ire voluerit, pater ipse potest ei dare illud quod sibi placet, ita tamen, quod illud quod sibi dederit, sit infra illam partem que pertinet ad eum vel procedit ei, et quicquid pater minus eidem promiserit, sit firmum et ratum.

LXVII.
Si unus ex pluribus fratribus iverit in monasterium
Plures fratres sine patre et matre, si etatis legittime fuerint et unus aut plures ex eis in monasterium ire voluerint, volumus quod potestatem habeant extrahendi partem que pertinet vel procedit eis. Si autem volentes intrare religionem etatis legittime non fuerint, alii fratres non teneantur aliquid eis dare. Et si contingat eos exire de religione ipsa antequam ad legitimam etatem perveniant vel postquam pervenerint, infra annum habeant1 integras partes suas. Hoc idem statuimus intrantibus religionem postquam etatis legittime fuerint, si exierint infra annum, silicet quod habeant integras partes suas.

284

KNJIGA ETVRTA

LXV.
O pokornicama i drugim redovnicama
Htijui utvrditi norme ne samo za one to su svjetovnjaci nego i za one u samostanima, odreujemo: ako bi neki ovjek ili ena imali ker pokornicu koja ivi po odreenom pravilu ili pak ker koja drugim nainom ivi pokorniki izvan samostana, duni su otac ili majka za svoga ivota davati joj sve potrebno, a nakon svoje smrti ostaviti joj neto za njezino ivotno uzdravanje, ali tako da nakon smrti te redovnice ono to su joj ostavili otac ili majka pripadne brai te redovnice ili njihovim nasljednicima. A ako ne bi imala brae, neka pripadne sestrama i njihovim nasljednicima. A oni su duni za njezinu duu dati do etvrtine vrijednosti onoga to su joj ostavili otac ili majka. Ako pak ne bude imala brata ni sestre, prije spomenuta pokornica ili redovnica neka s onim to su joj ostavili otac ili majka na samrti raspolae kako hoe.

LXVI.
O oevu daru za sina koji ide u samostan
Ako bi jedan od vie sinova htio s oevom privolom poi u samostan, otac mu moe dati ono to mu se svidi, ali tako da ono to mu dade bude manje od onoga dijela koji mu pripada ili (iz nasljedstva) proistjee. I to god tom sinu manje otac obea, neka je pravosnano i obvezujue.

LXVII.
Ako jedan od vie brae poe u samostan
Ako bi bilo vie brae bez oca i majke u zakonskoj dobi, pa jedan ili vie njih budu htjeli poi u samostan, hoemo da imaju pravo izdvojiti dio koji im pripada ili iz nasljedstva proistjee. Ako pak oni koji hoe ui u red ne bi bili u zakonskoj dobi, ostala im braa nisu obvezna nita dati. Ako se dogodi da istupe iz reda prije nego dosegnu zakonsku dob ili kad je navre, u roku od jedne godine, neka dobiju cijele svoje dijelove. Ovo isto odreujemo za one koji uu u red kad navre zakonsku dob, pa istupe u roku od jedne godine, neka naime dobiju cijele svoje dijelove.

285

LIBER QUARTUS

LXVIII.
De dono patris ad filium clericum
Filio clerico cum d. archiepiscopo presentabitur, pater vel mater potestatem habeat donandi seu promittendi donum de rebus stabilibus suis ab yperperis quinquaginta1 inferius secundum suam possibilitatem supra partem suam, que eum contingit de bonis paternis; de quibus habere debet quantum unus de aliis fratribus. Donum autem ipsum quod pater vel mater sibi promiserit, habere non possit nisi post mortem patris vel matris.

LXIX.
Si unus ex pluribus fratribus voluerit fieri clericus
Si fuerint plures fratres sine patre et matre, et aliquis illorum1 voluerit fieri clericus, sufficiat sibi pars sua, tantum videlicet, quantum habet unus ex aliis fratribus et ultra id nichil a fratribus suis petere possit.

LXX.
De genero ad filiandum
Si intervenerit aliquis in domum soceris1 vel socere ad filiandum per cartam puplicam, sine qua nil valeat, moriretur sine herede, uxor eius, salva consuetudine patris et matris sue, bene se poterit iterum maritare et quociens voluerit, sive ad filiandum sive ad non filiandum dum fuerit sine herede. Sed2 si uxor ipsa vivente viro premoritur, vir ipse3 possideat dum possidebit lectum uxoris omnia bona que possidebat vivente uxore sua ad filiandum. Qui si vivente socero et socera ad mortem pervenerit, de omnibus hiis que ipse portavit secum in domum soceri et socere, testetur et ordinet ad suam voluntatem; in rebus autem ipsius soceri et4 socere nullam habeat potestatem, sed5 ipse socer et socera habeant potestatem faciendi de eis ad voluntatem suam. Si vero socer et socera premorirentur6, possint ipsi socer et socera quartam partem ipsorum bonorum pro anima sua dimittere, reliquis tribus partibus ipsi filio afiliato7 remanentibus ad voluntatem suam pro anima sua, uxoris, soceri et socere, ad ecclesias, loca religiosa et pauperes extraneos dimittendi. Si autem consanguineis suis de bonis comunis aliquid dederit, donacio8 ipsa non teneat, nisi tantundem det consanguineis9 uxoris sue. Sed si mortua filia, socer afiliati, dimissa uxorie (sic) sua et genero afiliato premoriretur, et gener ipse ad mortem venerit vivente socera, possit in bonis que fuerunt soceri ad voluntatem suam testari et ordinare, ita tamen, quod ipsa socera dum velit mariti lectum possidere, possideat et bona ipsius, et post mortem eius testamentum generi

286

KNJIGA ETVRTA

LXVIII.
O oevu daru sinu kleriku
Sinu kleriku, kad bude predstavljan gospodinu nadbiskupu, vlasni su otac ili majka darovati ili obeati dar od svojih nekretnina u visini do pedeset perpera, prema svojim mogunostima, povrh njegova dijela koji mu pripada od oevine, od koje mora dobiti koliko i pojedini od ostale brae. Taj dar pak to mu ga otac ili majka obeaju moe dobiti tek nakon oeve ili majine smrti.

LXIX.
Ako jedan od brae htjedne postati klerik
Ako bude vie brae bez oca i majke pa netko od njih zaeli postati klerikom, neka se zadovolji svojim dijelom, to jest s onoliko koliko dobiva svaki pojedini od ostale brae, i ne moe od svoje brae traiti nita povrh toga.

LXX.
O zetu koji se prihvaa umjesto sina
Ako netko doe u kuu tasta ili punice da bude posinjen javnom ispravom, bez koje je taj in bezvrijedan, pa umre bez batinika, njegova ena, ne dovodei u pitanje obiajno pravo svoga oca i majke, moi e se ipak, dok bude bez batinika, ponovno udati koliko god puta bude htjela, bilo za domazeta, bilo za drugoga. Ali ako ta ena umre dok je mu jo iv, sva dobra koja je posjedovao za ivota svoje ene kao domazet-posinak, neka posjeduje dok bude uvao vjernost eninoj postelji. Ako se nae na umoru za ivota tasta i punice, neka sve ono to je donio sa sobom u kuu tasta i punice oporukom ostavi po svojoj volji, ali nad imovinom samoga tasta i punice nema nikakvo vlasnitvo, nego tast i punica mogu njome raspolagati po svojoj volji. Ako pak tast i punica umru prije njega, taj tast i punica imaju pravo ostaviti etvrtinu te imovine za svoju duu, dok ostale tri etvrtine ostaju tom domazetu-posinku da ih po svojoj volji ostavi crkvama, redovnikim kuama i tuoj sirotinji za duu svoju, svoje ene, tasta i punice. Ako pak od zajednike imovine togod dade svojoj rodbini, to je darivanje nitetno ako isto toliko ne dade i eninoj rodbini. Meutim, ako nakon kerine smrti tast domazeta-posinka umre prije, ostavivi za sobom enu i posinjenog zeta pa tom zetu doe smrtni as dok je punica jo iva, taj moe tastovu imovinu oporuno ostavljati i njome raspolagati po svojoj volji, ali tako da punica, dok bude htjela uvati vjernost muevoj postelji, posjeduje njegova dobra, a nakon njezine smrti neka se izvri zetova oporuka. Isto vrijedi kad

287

LIBER QUARTUS

impleatur. Hoc idem in10 premortua socera socero remanente. Sed si contingerit quod gener ipse afiliatus cum uxore sua heredes habuerit, nichil super bonis que habuit cum uxore ad filiandum valeat ordinare, set11 ipsa omnia ipsa possideat cum heredibus ipsis, donec lectum viri defuncti voluerit possidere. Si autem alium virum accipere voluerit, bona ipsa per medium dividantur, quorum medietatem mulier ipsa secum ad alium virum portet, alia medietate apud heredes quos cum marito suo afiliato habuit remanente. Si vero uxor ipsa premoriretur, remanentibus heredibus et marito, donec maritus ipse lectum uxoris possederit, possideat et bona cum heredibus supradictis. Qui si aliam uxorem accipere voluerit, omnia bona que fuerunt soceri et socere et uxoris remaneant heredibus uxoris filiate defuncte, et nichilominus a patre victum habeant et vestitum et partem bonorum ipsius, secundum illud scriptum, qualiter alii filii habent12 a patribus suis. Pro debito autem quod maritus ipse, sive antequam uxorem receperit sive post, fecerit, bona illius uxoris pignorari vel alienari non possint, nisi uxor ipsa inventa fuerit per cartam notarii de ipso debito fideiussor. Vir eciam13 ipse bona illius uxoris nec vendere, nec donare, nec pignerare, nec alienare possit, nisi uxore ipsa per cartam notarii consenciente.

LXXI.
De potestate patris in filios bastardos
Habens filios vel filias bastardos potestatem habeat in morte sua assignandi et dimittendi eisdem unam parvam quantitatem de bonis suis secundum possibilitatem1 suam. Et eciam2 in vita sua maritandi eandem in unum equalem hominem illi; et post mortem ipsius patris, illi qui possident bona eiusdem, tenentur maritare eandem secundum ordinacionem3 patris predicti.

LXXII.
De bastardis
Si vero bastarda ipsa non maritata devenerit meretrix vel malefica aut ruffiana, tam ipse pater quam filii sui legittimi potestatem habent castigandi et percuciendi1 eandem, expellendi et eciam2 extra civitatem vendendi. Et si bastardus ipse fuerit masculus et latro aut habens in se aliud malum vicium3, ipse pater et legittimi filii sui eundem ad voluntatem suam verberent et castigent; quam potestatem verberandi et castigandi in masculum et feminam concedimus eciam uxori ipsius patris.

288

KNJIGA ETVRTA

punica umre prije, a iza nje ostane tast. Dogodi li se pak da taj domazet-posinak ima batinika sa svojom enom, nita ne moe odreivati u pogledu imovine koju je imao sa enom kao posinak, nego ona sa svojim nasljednicima tu imovinu posjeduje dok bude htjela uvati vjernost postelji pokojnoga mua. Ako pak htjedne uzeti drugog mua, neka se ta imovina podijeli popola: polovicu neka spomenuta ena nosi sa sobom drugom muu, a druga polovica ostaje batinicima to ih je imala sa svojim posinjenim muem. Ako bi pak ena umrla prije, a za njom ostanu batinici i mu, neka mu, dok bude uvao eninu postelju, posjeduje i imovinu s dotinim batinicima. Bude li htio uzeti drugu enu, sva dobra koja su pripadala tastu, punici i eni, neka ostanu batinicima pokojne domazetove ene i povrh toga neka od oca dobivaju za hranu i odjeu te dio njegove imovine, prema onom propisu po kojemu druga djeca dobivaju od svojih oeva. Za dug pak kojim se taj mu zadui, bilo prije nego se oenio, bilo nakon toga, ne moe se zalagati ni otuivati imovina te ene, osim ako se notarskom ispravom utvrdi kako je sama ena bila jamac za taj dug. Isto tako, taj mu ne moe eninu imovinu ni prodati, ni darovati, ni zaloiti, ni otuiti, osim ako na to pristane sama ena notarskom ispravom.

LXXI.
O oevoj vlasti nad vanbranom djecom
Onaj tko ima vanbrane sinove ili keri, ima pravo na asu smrti dodijeliti im i oporuno ostaviti jednu malu koliinu svoje imovine, prema svojoj mogunosti. Isto tako ima pravo za ivota udati ker za ovjeka njoj ravna, a poslije smrti njezina oca duni su je udati oni koji posjeduju njegovu imovinu prema oporuci prije spomenutog oca.

LXXII.
O nezakonitoj djeci
Ako neudana nezakonita ki postane bludnica, vraara ili svodilja, neka je, kako samom ocu, tako i njegovim zakonitim sinovima, slobodno kanjavati je, ibati, istjerati pa i prodati izvan Grada. A ako vanbrani sin postane razbojnik, lupe ili ako se oda nekom drugom poroku, sam otac i njegovi zakoniti sinovi smiju ga po svojoj volji ibati i kanjavati. Tu ovlast ibanja i kanjavanja muke i enske djece dajemo i eni toga oca.

289

LIBER QUARTUS

LXXIII.
De potestate parentum ad filios et filias
Filios et filias pater potestatem habeat verberandi et castigandi sine pena. Frater eciam in fratres et sorores, soror eciam1 in sorores et fratres, avunculus et amita, frater et soror videlicet patris et matris, avus et avia in nepotes et neptes similem habeant potestatem.

LXXIV.
De constitucione pitroporum
Mulier vel homo cum ad mortem devenerit, potestatem habeat dimittendi et ordinandi pitropos ad suam voluntatem super hiis que ad eos pertinent. Qui pitropi teneantur facere et complere de bonis ipsis, secundum quod ipse homo vel mulier statuerit et1 ordinaverit. Et si aliquis propinquus illius mortui vel mortue usque ad quartam propinquitatem quesierit racionem2 ab ipsis pitropis, volens scire si bona defuncti data sunt secundum ordinacionem3 mortui predicti, teneantur ipsi pitropi super hiis eidem propinquo facere racionem2. Qui propinquus, si bona ipsa data non invenerit iuxta disposicionem4 defuncti, possit ire ad Curiam spiritalem. Que Curia ad peticionem ipsius propinqui compellat pitropos ordinacionem3 defuncti perducere ad effectum.

LXXV.
De potestate pitroporum
Presenti statuto ordinamus, quod si homo ad mortem deveniens ordinaverit pitropos, et se in manibus et potestate ipsorum dimiserit super bonis que spectant vel pertinent de iure ad eum, nemo de propinquis seu heredibus suis possit epitropis ipsis in aliquo contradicere, quod ordinamentum mortui ad complementum non ducant1.

LXXVI.
De pitropis illorum qui heredes relinquunt infra etatem legittimam
Epitropi ordinati ab hiis qui heredes habuerint etatem legittimam non habentes, quesiti vel vocati ad Curiam ad placitum pro dictis heredibus, respondere pro eisdem1 minime teneantur donec aliquis ex ipsis heredibus ad

290

KNJIGA ETVRTA

LXXIII.
O vlasti roditelja nad sinovima i kerima
Otac ima pravo nekanjeno ibati i kanjavati sinove i keri. Istu ovlast ima i brat nad braom i sestrama, isto tako sestra nad sestrama i braom, stric, ujak i tetka, to jest brat i sestra s oeve i majine strane, te djed i baka nad mukom i enskom unuadi.

LXXIV.
O odreivanju izvritelja oporuke (pitropa)
Kad se ena ili mukarac nau na samrti, ovlateni su po svojoj volji ostaviti ono to im pripada i odrediti izvritelje oporuke. Ti izvritelji oporuka obvezni su uiniti i postupiti s tom imovinom kako im taj mukarac ili ena odrede. A ako koji roak onoga pokojnika ili pokojnice do etvrtog koljena srodstva zatrai polaganje rauna od tih izvritelja oporuke, htijui znati je li pokojnikova imovina dana prema oporuci toga pokojnika, izvritelji su obvezni tom srodniku o tome poloiti raun. Ako taj srodnik ustanovi da dotina imovina nije dana prema raspolobi pokojnika, moe ii na crkveni sud. I neka taj sud na zahtjev srodnika prisili izvritelje oporuke da provedu u djelo pokojnikovu raspolobu.

LXXV.
O ovlasti izvritelja oporuke
Ovom odredbom nareujemo: ako ovjek koji se nae na smrtnom asu odredi izvritelje oporuke i preda u njihove ruke vlast nad imovinom na koju ima pravo i koja mu pripada, nitko se od njegovih srodnika ni batinika ne moe u bilo emu protiviti tim izvriteljima da do kraja izvre pokojnikovu raspolobu.

LXXVI.
O izvriteljima oporuke onih koji ostavljaju batinike ispod zakonske dobi
Ako izvritelji oporuke koje su odredili oni to imaju batinike ispod zakonske dobi, budu po tubi zatraeni ili pozvani na sud radi parnice uime dotinih batinika, nipoto nisu obvezni umjesto njih odgovarati dok netko od

291

LIBER QUARTUS

etatem pervenerit legittimam, videlicet masculus ad quatuordecim annos, femina vero ad duodecim. Nec eciam2 ipsi heredes per se teneantur alicui respondere3 nisi unus eorum vel plures ad ipsam etatem pervenerint. Tunc enim epitropi pro eis et ipsi, maiores et minores, respondere omnibus4 teneantur. Si vero epitropi ipsi contra formam istius Statuti pro minoribus ipsis responderint, et aliquod dampnum eis supervenerit, totum illud dampnum teneantur ipsi epitropi de suo proprio dictis minoribus emendare si hoc pecierint5 cum pervenerint ad etatem legittimam.

LXXVII.
De vidua habente filios infra etatem legittimam
Si remanserit mulier vidua habens heredes etatem legittimam non habentes, et pro predictis heredibus vocetur ad placitum, pro ipsis omnino teneatur respondere. Si vero1 mulier ipsa secundum maritum acceperit, locum habeat, quod superius dictum est, videlicet quod uno ex ipsis perveniente ad legittimam etatem, omnes, tam maiores quam minores, teneantur omnibus respondere.

LXXVIII.
De pactis factis inter sorores habentes etatem legittimam
Due sorores vel plures habentes etatem legittimam, quicquid inter se fecerint, et una consenserit alteri in maritacionibus1 suis et intrando2 monasterium, sit ratum et firmum.

LXXIX.
De divisione patrimonii inter fratres facienda, et partium assignacione1 post divisionem, et eciam2 inter sorores
Si fuerint fratres volentes inter se patrimonium dividere, iunior, id est minor frater, sive sit clericus sive laicus3, teneatur dividere domos, casilia (sic), staciones, furnos tam de lignamine quam de petra, terenum prope civitatem, ortos et molendina ad suum velle. Qua divisione facta, maior frater primo recipiat partem suam, et post eum secundus a maiore et sic alii successive secundum quod nati fuerint, ita quod ultima pars remaneat fratri minori. Et si aliquis ex ipsis fratribus addere voluerit alteri fratri denarios vel aliquid aliud pro parte sua, non possit hoc facere nisi cum voluntate omnium aliorum fratrum. Facta autem ipsa divisione, ille qui de hoc voluerit4 partem suam recipere, habeat inducium octo dierum ad habendum consilium super parte sua recipienda,

292

KNJIGA ETVRTA

tih batinika ne navri zakonsku dob, to jest mukarac etrnaest a enska dvanaest godina. Isto tako ni sami batinici nisu duni u svoje ime nikomu odgovarati ako jedan ili vie njih ne navre tu dob. Tada su naime izvritelji duni svima u njihovo ime odgovarati, a i oni sami, bili punoljetni ili maloljetni. Ako bi pak izvritelji suprotno sadraju ove odredbe odgovarali umjesto malodobnih, pa im se nanese kakva teta, duni su izvritelji oporuke od vlastite imovine dotinim maloljetnim batinicima nadoknaditi svu tu tetu, ako to oni zatrae kad navre zakonsku dob.

LXXVII.
O udovici koja ima sinove ispod zakonske dobi
Ako ena ostane udovica, a ima batinike koji nisu navrili zakonsku dob, pa bude pozvana pred sud uime prije spomenutih batinika, svakako je duna umjesto njih odgovarati. Ako se pak ta ena preudala, neka se primijeni to je prije reeno, to jest kad jedan od njih dospije do zakonske dobi, da su svi, i punoljetni i maloljetni, duni svima odgovarati.

LXXVIII.
O ugovorima zakljuenima izmeu sestara u zakonskoj dobi
to god se dvije ili vie sestara koje su dosegle zakonsku dob izmeu sebe dogovore, pa i ako jedna drugoj dadu pristanak na udaju i ulazak u samostan, pravovaljano je i obvezujue.

LXXIX.
O diobi oevine koja se ima provesti meu braom, a isto tako meu sestrama, te o predaji dijelova nakon diobe
Ushtjednu li braa izmeu sebe podijeliti oevinu, mlai, to jest najmlai brat, bio on klerik ili svjetovnjak, obvezan je podijeliti po svojoj volji kue, kuitine, duane, pei, i one za kruh i one za vapno, zemljite u okolici grada, vrtove i mlinove. Nakon to se obavi ta podjela, neka prvo najstariji brat uzme svoj dio, a nakon njega drugi iza najstarijega, i tako redom kako su roeni, tako da najmlaemu ostane posljednji dio. A ako koji od brae htjedne dodati drugom bratu na njegov dio novca ili ega drugoga, ne smije to uiniti, osim s privolom sve ostale brae. Kad se okona ta dioba, onaj koji bi htio od toga preuzeti svoj dio, neka dobije poek od osam dana da se posavjetuje o svom dijelu koji treba dobiti, a po isteku tog roka neka uzme svoj dio. A ako u vrijeme diobe on ili

293

LIBER QUARTUS

quibus completis recipiat partem suam. Quod si tempore divisionis ipse vel aliquis ex ipsius (sic) fratribus steterit in domo vel in alia re que dividi debet, et ille qui dividit, dixerit ei quod de domo vel re ipsa exeat, exire sine condicione5 aliqua teneatur. Maior autem frater, sive sit clericus, sive sit laicus6, dividat vineas et terras que sunt ad frumentum cum omnibus condicionibus supradictis sub modo et forma prescripta; ita tamen, quod minor frater prius recipiat partem suam de terris et vineis, et post eum secundus a minore, et sic omnes alii, a minore usque ad maiorem. Si vero res que inter fratres dividi debent, sint mobiles, videlicet: argacium7 domus et omnia alia mobilia, tunc frater medianus vel fratres mediani divident ipsum argacium7 domus et cetera mobilia. Et tunc frater maior prius recipiat partem suam et post eum omnes alii secundum quod nati sunt, servato in omnibus supradicto modo et forma, et ultima pars remaneat ei qui divisit; quod si duo fuerint qui diviserint, maior eorum prius recipiat partem suam. Volumus autem quod illi qui diviserint, debeant hostendere8 et assignare partes divisas omnibus illis qui partem debent recipere, tam de vineis quam de terris, quibus assignatis et hostensis9, qui prius debet recipere10, habeat inducium, ut predictum est, et post eum omnes alii, et sic quilibet recipiat partem suam. Si vero duo sint tantum fratres qui inter se bona debent dividere minor frater, qui dividit domos, dividat eciam11 argacium7 domus, naves et barcas; et maior qui dividit vineas, dividet argacium7 vinearum, animalia, denarios et familiam. Quod si sorores tantum fuerint que patrimonium volunt dividere non habentes fratrem, ille ordo et modus inter eas servetur, qui inter fratres dividentes servari superius est statutus.

LXXX.
De parte intestatorum devenienti ecclesie sancti Blaxii de Plathea1 C
Quia quarta bonorum illorum qui decedunt sine testamento melius dispensari non potest quam per modum infrascriptum, per Maius et Generale Consilium et cum laudo populi sono campanarum congregatum, ut moris est, captum fuit et firmatum, quod quarta omnium bonorum defunctorum ab intestato de tempore preterito et futuro usque ad decem annos, converti debeat in laborerium ecclesie sancti Blaxii de Plathea. Quam quartam petere possint procuratores dicte eclesie sicut prius petere poterat d. comes cum Parvo Consilio; considerando quod dicta quarta intestatorum melius dispensari non potest pro ipsorum animabus. Et si ante decem annos dicta ecclesia foret completa, ipsa quarta intestatorum revertatur ad dictum d. comitem et Parvum Consilium ad dispensandum sicut prius. Explicit liber quartus, incipit liber quintus.

294

KNJIGA ETVRTA

netko od brae bude stanovao u kui, ili uivao neto drugo to se mora podijeliti, pa mu onaj koji dijeli rekne da izie iz kue ili napusti posjed, obvezan je izii bez ikakva uvjeta. Najstariji pak brat, bio on klerik ili svjetovnjak, neka podijeli vinograde i oranice prema svim onim prije naznaenim uvjetima, propisanim nainom i postupkom, ali tako da prvo najmlai brat uzme svoj dio zemlje i vinograda, a nakon njega drugi iza najmlaeg i tako svi ostali od najmlaega do najstarijeg. Ako se pak meu braom ima podijeliti pokretna imovina, to jest pokustvo i sve ostale pokretnine, tada e srednji brat ili srednja braa podijeliti to pokustvo i ostale pokretnine. A tada neka prvo najstariji brat uzme svoj dio, a nakon njega svi ostali redom kako su roeni, drei se u svemu spomenutog naina i propisa, a neka posljednji dio ostane onomu to je dijelio. Budu li dvojica djelitelja, neka prvo stariji od njih primi svoj dio. Hoemo pak da oni koji budu dijelili, moraju pokazati i oznaiti podijeljene dijelove svima onima koji imaju primiti dio, kako od vinograda, tako od zemljita. Kad budu oznaeni i pokazani, neka se onomu koji ima prvi preuzeti dade odgoda kako je prije reeno, i nakon njega svima ostalima, te neka tako svatko preuzme svoj dio. Ako su pak samo dva brata koja imaju meu se podijeliti imovinu, mlai brat koji dijeli kue neka podijeli i pokustvo, brodove i barke, a stariji, koji dijeli vinograde, neka podijeli i alat za vinograde, stoku, novac i poslugu. Htjednu li oevinu dijeliti samo sestre koje nemaju brata, neka se i meu njima primjenjuje onaj red i nain koji je prije odreen za brau koja se dijele.

LXXX.
O dijelu onih koji umru bez oporuke, to ide Crkvi svetoga Vlaha na Placi C
Budui da se etvrtina imovine onih koji umiru bez oporuke ne moe bolje razdijeliti nego na nie opisani nain, Veliko i Ope vijee, uz odobravanje puka okupljenoga, kako je obiaj, na glas zvona, usvojilo je i potvrdilo: etvrtina svih dobara umrlih bez oporuke, u prolosti i budunosti do deset godina, ima se upotrijebiti za gradnju Crkve svetoga Vlaha na Placi. Tu etvrtinu prokuratori spomenute crkve mogu traiti, kao to je prije mogao traiti gospodin knez s Malim vijeem, drei da se dotina etvrtina umrlih bez oporuke ne moe bolje rasporediti za njihove due. A ako prije deset godina bude zavrena spomenuta crkva, neka se ta etvrtina umrlih bez oporuke prepusti gospodinu knezu i Malom vijeu da se rasporeuje kao prije.

Zavrava etvrta knjiga, poinje peta.

295

LIBER QUINTUS. I.
De divisione platearum
Ut super factis platearum nulla in posterum dubitacio1 oriatur, sancimus: ut domus que sunt ex uno latere platee, habeant terciam partem de ipsa platea et alie domus que sunt ex alio latere, habeant aliam terciam2, et Comune aliam terciam. Et quilibet possit in sua tercia facere amblitum et scalam de petra vel de ligno sicut voluerit, et portam scale et canipe; et medietas celi est unius partis, et alia medietas alterius partis. Si vero domus ipse habeant antiquas scalas de petra, sive scale3 ipse minus habeant sive plus quam tercium, semper in eo statu permaneant, et que minus habent, non possint eam acrescere; ellevare autem eam in altum possint quantum voluerint. Si autem voluerint eas refficere in eo statu, refficiant sicut fuerunt antiquitus. Sed si antiqua scala fuerit de lignamine, et patronus voluerit eam in petram commutare, vel de lignamine renovare, et in antiqua fuerit minus quam tercium aut plus, possit usque ad tercium accipere et non plus.

II.
De domibus tectus quarum descendit versus montem
Omnes domus tectus quarum descendit versus montem et omnes platee1 que2 vadunt a pellago3 versus montem, possunt habere et facere scalam de petra vel de ligno ad suum velle in tercia parte platee, et quelibet pars habet medietatem de celo. Est eciam sciendum quod celum in altum ita debet esse divisum ut inde possint portari tine et buticelle, et mulieres portare galetas in capite. Platee autem et domus que vadunt de oriente in occidentem, si de novo voluerit4 facere amblitum, faciant amblitum longobardiscum in se, qui habeat gradum unum de foris. Et ubi antiquo tempore fuit scala aut terminus scale, terminus permaneat sicut fuit antiquitus.

III.
De fenestris et balchionibus1
Potest quilibet in suo pariete seu in sua parte fenestram facere vel balchionem nisi ex alia parte ab opposito2, id est per medium, sit fenestra vel balchio; tunc enim balchionem vel fenestram facere non potest.

296

KNJIGA PETA I.
O podjeli ulica
Da ubudue ne bi dolazilo ni do kakvih dvojbi, odreujemo da kue koje su s jedne strane ulice imaju jednu treinu te ulice, a druge - to su s druge strane ulice - drugu treinu; preostala treina jest opinska. I da svatko moe na svojoj treini napraviti terasu i kameno ili drveno stubite kako bude htio, te vrata za stubite i za konobu; polovica neba pripada jednoj, a druga polovica drugoj strani. Ako pak te kue imaju stara kamena stubita, da uvijek ostanu u tom stanju, bilo da ta stubita imaju manje, bilo vie od treine, a kue koje imaju, manje ne mogu ih proiriti; uvis ih pak mogu podignuti koliko budu htjeli. Ako ih pak budu htjeli obnoviti, neka ih obnove onako kako su bila od starine. Ali ako bi staro stubite bilo drveno pa ga vlasnik bude htio izmijeniti u kameno ili obnoviti u drvu, moe uzeti do treine, a ne vie, iako je u starini zauzimalo manje ili vie od treine.

II.
O kuama kojima krovovi imaju pad prema brdu
Sve kue kojima krov ima pad prema brdu i sve ulice koje idu od mora prema brdu, mogu imati i po svojoj volji praviti stubite od kamena ili od drva na jednoj treini ulice, a svaka strana ima polovicu nadsvoa. Takoer treba znati da nadsvoe treba biti podijeljeno u visinu tako da se onuda mogu pronositi bave i bavice i da ene mogu na glavi nositi kablie. Ako bi se pak u ulicama i kuama koje idu od istoka prema zapadu, htjelo iznova napraviti terasu, neka se napravi langobardska terasa, a ta neka ima jednu vanjsku stubu. A gdje je od starine bilo stubite ili zavretak stubita, neka zavretak ostane kako je bio od starine.

III.
O prozorima i balkonima
Svatko moe na svom zidu ili na svom dijelu napraviti prozor ili balkon, osim ako s druge strane nasuprot, to jest po sredini, postoji prozor ili balkon; tada, naime, ne moe praviti balkon ni prozor.

297

LIBER QUINTUS

IV.
De cloachis
Quelibet pars domus partem habeat in coacla (sic), videlicet in tantum quantum illa pars domus capit de coacla comuni, secundum omnem divisionem; portam autem ex opposito, id est in frontem alterius porte vel fenestram in fronte alterius fenestre, facere non potest, nec eciam super coaclam alterius fenestram aliquis facere potest, nec in sua coacla coquinam.

V.
De gayfis et coquina
Quelibet domus facere potest in suo medio celo gayfum et in ipso gayfo coquinam, ita tamen quod ab ipso non spargeat1 aquam in via.

VI.
De solariis
Super tectum domus alterius solarium facere nemo potest.

VII.
De dampno dato vicino per laborerium
Quicunque laboret1 in altum in suo proprio, dampnum quod vicino suo fecerit, eidem emendare et restituere teneatur.

VIII.
De muro comunali
Si quis suum laborerium in comunalem murum affirmare voluerit, de tanto quanto se in eundem murum affirmaverit, secundum quod boni homines dati per d. comitem et suam Curiam illud appreciabuntur, domino alterius partis solvere teneatur. Sed1 si in dictum murum affirmare noluerit, dimisso spacio2 unius pedis ab ipso muro, laboret in se.

298

KNJIGA PETA

IV.
O kanalizaciji
Neka svaki dio kue ima udio u kanalizaciji, to jest onoliko koliko taj dio kue zahvaa od zajednike kanalizacije prema itavoj podjeli. Vrata pak nasuprot, to jest suelice drugim vratima, ni prozor suelice drugom prozoru, ne moe se praviti, a jednako tako nitko ne moe praviti prozor nad tuom kanalizacijom niti kuhinju nad svojom kanalizacijom.

V.
O gajfima i kuhinji
Svaka kua moe imati na svojoj polovici ulinog nadsvoa gajf i u tom gajfu kuhinju, ali tako da odatle voda ne prska po putu.

VI.
O sularima
Nitko ne moe graditi sular nad krovom tue kue.

VII.
O teti nanesenoj susjedu prigodom gradnje
Tko god gradi u visinu na svome, duan je popraviti i nadoknaditi tetu koju nanese svome susjedu.

VIII.
O zajednikom zidu
Ako bi netko htio osloniti svoju gradnju na zajedniki zid, duan je za onoliko koliko se bude oslonio na taj zid platiti vlasniku tueg dijela prema onomu to procijeni povjerenstvo odreeno od gospodina kneza i njegova Suda. Ali ako se ne bude htio osloniti na taj zid, neka gradi na svomu, ostavljajui razmak od jedne stope do tog zida.

299

LIBER QUINTUS

IX.
De edifficacione1 prope murum novum non facienda2
Nullus possit de cetero edifficare3 domum prope novum murum civitatis, intus vel extra usque ad tres passus. Et si infra illud spacium aliquis habeat territorium4, Comune teneatur illud emere vel dare sibi ex cambio.

X.
De domibus que sunt versus pellagus1
Decernimus quod prime domus que sunt versus pellagus1, volvere debeant archum2 voltum versus pellagus1 et versus montem, et omnes alie volvant archum3 voltum versus montem, et sic vadat4 usque ad murum civitatis.

XI.
De laboreriis lignaminum
Antiqua consuetudo est quod nullum laborerium lignaminis habeat possessionem vel terminum stabilem.

XII.
Quod venditor rei stabilis super ipsa re testis esse non possit
Venditor alicuius rei stabilis pro emptore cui ipse vendidit vel contra eum super re ipsa, testis esse non potest.

XIII.
De eo qui facit laborerium in domo vel casali quod comparavit
Nolentes quod propter transcursum temporis ius alicuius ex ignorancia1 pereat, statuimus quod, si quis in domo vel territorio suo laborerium fecerit de petris et calce per quod laborerium sit preiudicium alicui, ille qui habet petere racionem2 in dicto laborerio, possit interpellare et petere racionem2 suam infra terminum octo dierum postquam sciverit3 illud laborerium factum fuisse, ac si

300

KNJIGA PETA

IX.
O zabrani gradnje blizu novog zida
Nitko ubudue ne moe graditi kuu blizu novoga gradskog zida, ni iznutra ni izvana, do na tri senja. A ako netko ima zemljite unutar tog prostora, Opina ga je duna otkupiti ili mu dati zamjensko zemljite.

X.
O kuama koje su prema puini
Odreujemo da prve kue koje su prema puini, moraju okrenuti svod (nad ulicom) prema puini i prema brdu, a sve ostale neka okrenu svod prema brdu i neka tako ide sve do gradskog zida.

XI.
O drvenim graevinama
Stari je obiaj da nijedna drvena graevina ne odreuje stabilnu granicu posjeda.

XII.
Prodavatelj nekretnine ne moe o njoj biti svjedok
Prodavatelj neke nekretnine ne moe o njoj biti svjedok za kupca kojem ju je prodao, niti protiv njega.

XIII.
O onomu koji izvodi radove na kui ili kuitu koje je kupio
Ne htijui da netko iz neznanja zbog zastare izgubi pravo, odreujemo da ako netko na svojoj kui ili svom zemljitu izvede gradnju u kamenu i vapnu, ime bi ugrozio nekoga drugoga, onaj koji ima traiti svoje pravo, moe podnijeti tubu i u roku od osam dana nakon to dozna da je ta gradnja izvedena, traiti svoje pravo kao da ta gradnja i nije izvedena. A ako se netko u

301

LIBER QUINTUS

laborerium illud factum non esset. Et si quis infra dictum terminum tacuerit nec racionem2 suam pecierit4, non possit ulterius petere aliquod ius in laborerio supradicto.

XIV.
De deffensoribus rerum venditarum
Venditor tamen qui domum vel casale vendiderit, teneatur illud defendere secundum iusticiam in vita sua. Sed si ille qui deffensorem1 habuerit sine deffensore2 suo ad placitum se posuerit, deffensor ille ipsum defendere3 non teneatur. Comparator autem qui proprietatem aliquam seu stabile comparaverit4, si super hoc ei ab aliquo calumpnia inferatur, teneatur ostendere qualiter possideat vel habeat proprietatem vel stabile illud.

XV.
De laborerio furni
Qui domum vel casale comparaverit1, in vita sua fornum in eo facere non potest. Post mortem autem ipsius, heres eius hoc facere potest. In suo namque2 patrimonio potest quilibet facere vele3 suum. Ille eciam qui assidum inter se et suum vicinum habuerit, furnum facere non possit.

XVI.
De laboreriis parietis de lignamine inter duas domos existentis
Si inter duas domus fuerit comunis paries de lignaminibus, et domini ipsius voluerint1 eum laborare de lapidibus, fundamentum illius muri fiat in comunali terra, videlicet quod tantum dimittatur2 de terra ex una parte, quantum ex altera, et opus illud fiat ad expensas ambarum parcium3. Si vero una pars occassione4 paupertatis non posset facere expensas in eo muro necessarias pro parte sua, altera pars que potest faciat ipsum murum cum suis expensis, ita tamen quod altera pars teneatur ei per cartam notarii refundere partem suam quandocunque poterit. Istud autem quando poterit, volumus quod sit in providencia5 d. comitis et sue Curie, dum tamen ille qui debet refundere, propter hoc vendere de bonis suis non compellatur. Que eciam omnia predicta locum habeant, quando murus qui est inter ipsas domus est de lapidibus et est ruinosus, quod timeatur quod cadat6, et de comuni voluntate ambarum partium refficitur ipse

302

KNJIGA PETA

tom roku ne javi i ne bude traio svoje pravo, da vie glede te gradnje ne moe traiti nikakva prava.

XIV.
O onima koji tite prodane stvari (od evikcije)
Prodavatelj koji proda kuu ili kuite, duan je prema naelu pravinosti, dok je iv, tu stvar tititi od evikcije. Ali ako se onaj koga netko titi od evikcije bez njega upusti u parnicu, taj ga vie nije duan tititi. Kupac pak koji kupi neko imanje ili nekretinu, ako mu netko osporava pravo na to, duan je dokazati kako je doao u posjed ili stekao to imanje ili nekretninu.

XV.
O gradnji pei
Tko kupi kuu ili kuite, ne moe za svoga ivota u njoj praviti pe. No nakon njegove smrti, njegov batinik to moe uiniti. Svatko naime moe na svojoj oevini initi to hoe. Onaj tko izmeu sebe i susjeda ima drveni pregradni zid, takoer ne moe graditi pe.

XVI.
O radovima na drvenom zidu izmeu dvije kue
Ako izmeu dvije kue postoji zajedniki drveni zid, pa ga njegovi vlasnici ushtjednu napraviti od kamena, neka temelj toga zida bude na zajednikoj zemlji, to jest neka se s jedne strane ostavi toliko zemlje koliko i s druge, a neka radovi budu na troak obiju strana. Ako pak jedna strana zbog siromatva ne bi mogla snositi trokove potrebne za vlastiti dio, neka ga druga strana, koja to moe, napravi na svoj troak, ali tako da je druga strana duna, na osnovi biljenike isprave, nadoknaditi svoj dio im bude mogla. A to "im bude mogla" hoemo da bude preputeno prosudbi kneza i njegova Suda s tim da onaj koji je duan nadoknaditi ne bude primoran u tu svrhu prodavati neto od svoje imovine. A sve ovo naprijed reeno vrijedi i kad je zid meu tim kuama od kamena, ali ruevan te postoji bojazan da e pasti, pa se taj zid obnavlja zajednikom voljom obiju strana. Ali ako moda onaj koji moe snositi trokove

303

LIBER QUINTUS

murus. Sed si forte ille qui potest expensas facere nolet dictum murum laborare, d. comes cum sua Curia faciet7 murum ipsum ruinosum et veterem iactari in terram ne faciat alicui dampnum.

XVII.
De laboreriis veteribus et ruinosis
Si domus aliqua habuerit supra viam aut supra plateam murum vel archivoltum ita veterem et ruinosum, quod videatur hominibus de facili debere cadere, d. comes cum sua Curia vadat ad locum illum, et si ei videbitur ruinosus, faciet1 a patronis murum vel archivoltum ipsum laborari et renovari. Sed si ipsi patroni ipsum laborare et renovare noluerint, d. comes faciet eum dirrui in terram ne noceat alicui.

XVIII.
De fundamentis inventis sub terra
Fundamentum inventum subtus terram vel equale ad terram1, habeatur pro termino et fine illius territorii in quo invenietur.

XIX.
De revolucione1 tecti domorum
Supra tectum domus vicini sui tectum domus sue volvere nemo potest, videlicet, quod pluvia vadat vel cadat2 in domum vicini sui, sed tectum ipsum stare debeat sicut stetit antiquitus.

XX.
De teritoriis1 que sunt extra murum civitatis
Teritoria2 que sunt extra murum civitatis, ire debent cum illis terminis qui vadunt per civitatem.

304

KNJIGA PETA

ne bi htio graditi taj zid, gospodin e knez sa svojim Sudom dati sruiti taj ruevni i stari zid da nekomu ne nanese tetu.

XVII.
O starim i ruevnim graevinama
Ako neka kua uz put ili ulicu bude imala tako star i ruevan zid da se ljudima ini kako e lako pasti, neka gospodin knez sa svojim Sudom poe na to mjesto, pa ako on ocijeni da jest ruevan, naredit e da taj zid ili svod vlasnici ojaaju ili obnove. Ali ako ga sami vlasnici ne budu htjeli ojaati ni obnoviti, gospodin knez dat e ga sruiti da nekomu ne nakodi.

XVIII.
O temeljima naenima pod zemljom
Temelj naen pod zemljom ili na razini zemlje neka se smatra granicom i krajem onog zemljita na kojem se nae.

XIX.
O okretanju kunih krovova
Nitko ne moe okrenuti krov svoje kue nad krov susjedove kue, da bi se naime kia slijevala i padala na kuu njegova susjeda, nego krov mora stajati kako je stajao od starine.

XX.
O zemljitima koja su izvan gradskog zida
Zemljita koja su izvan gradskog zida moraju ii onim granicama kojima idu kroz Grad.

305

LIBER QUINTUS

XXI.
De stacione et canipa stantibus supra terram Comunis
Supra terram Comunis si habuerit aliquis stacionem vel canipam, laborerium aliquod de lignaminibus1 vel de petra non potest facere extra se.

XXII.
De avedatico et inprestito1 clericorum
Presbiter seu clericus de hiis que de suo patrimonio habuerit, avedaticum vel imprestitum secundum antiquam consuetudinem facere teneatur.

XXIII.
De viis vinearum
Volumus quod quilibet patronus vinearum habeat viam per quam vadat ad vineam suam secundum suam antiquitatem; qui si antiquitatem non haberet, ille qui pastinat terram illam, dabit ei viam in se de loco illo unde ei placuerit. Vie autem que fuerunt antiquitus, debent permanere. Et vie comunis cararie debent1 esse tam ample quod duo saumerii honerati, si ad invicem unus obviaverit alteri, in eis possint transire2. In tempore tamen vindemiarum possit quilibet ire per illam viam que sibi videbitur melior et brevior, ad eundum ad ripam vel ad civitatem.

XXIV.
De meia et mergino et macera vinearum
Si aliqua vinea aut terra fuerit supra aliquam meiam, et aliquis homo subtus ipsam meiam1 habeat vineam aut terram, patronus illius terre vel vinee que est subtus meiam, si facere voluerit maceram, facere possit eam in suo proprio, et meiam illam cum cutello et serpo2 curare; et dimittere teneatur cubitum unum de terra longe ad dicta meia pro3 mergeio, quod mergegnum4 ipse5 possit6 curare cum apa non tangedo meiam7 predictam.

306

KNJIGA PETA

XXI.
O prodavaonici i konobi koje se nalaze na opinskoj zemlji
Ako netko bude imao prodavaonicu ili konobu na opinskoj zemlji, ne moe izvan njih praviti nikakvu graevinu od drva ili kamena.

XXII.
O klerikom prilogu i zajmu
Sveenik ili klerik duan je po starom obiaju dati ili priloiti u javni zajam od onoga to mu pripadne iz oevine.

XXIII.
O putovima do vinograda
Hoemo da svaki vlasnik vinograda ima put kojim e ii do svog vinograda kuda je od starine iao, a ako ga nije imao od starine, onaj koji tu zemlju obrauje, sam e mu ondje odrediti put kuda mu se svidi. Putovi pak koji su bili od starine, moraju ostati. A opinski kolni putovi moraju biti tako iroki da se na njima mogu mimoii dva natovarena magarca, ako se sretnu. Meutim, u vrijeme berbe svatko moe ii onim putem koji mu se uini boljim i kraim da doe do obale ili do grada.

XXIV.
O mei i mrginu i suhozidini vinograda
Ako neki vinograd ili zemlja bude povie neke mee, a netko ispod te mee ima vinograd ili zemljite, vlasnik tog zemljita ili vinograda to je ispod mee, ako bude htio napraviti suhozidinu, moe je napraviti na svome, a tu meu istiti noem i srpom. A duan je ostaviti jedan lakat zemlje du reene mee za mrgin, koji moe istiti motikom ne dirajui prije spomenutu meu.

307

LIBER QUINTUS

XXV.
De meia et mergino inter vineas et terras plurium
Si inter vineas vel terras que in1 plano sunt fuerit meia vel mergegnum, illa meia vel mergegnum comune sit inter patronos vinearum vel2 terrarum ipsarum, et cum patroni predicti laboraverint predictas terras vel vineas, meiam que est inter eos transire3 non possint4; mergegnum autem5 sit medium unius partis et medium alterius partis.

XXVI.
De arboribus inter vineas duorum natis
Arbor plantata inter duas vineas vel in latere vinee alicuius, si ramos pendentes habeat supra terram vel vineam alterius, potestatem habeat patronus illius terre vel vinee supra quam rami ipsius pendebunt, tollendi et comedendi omnes fructus qui fuerint in ramis pendentibus et stantibus supra vineam vel terram suam, et eciam1 incidendi ramos ipsos sine pena et dampno.

XXVII.
De vineis vel terris que vadunt versus montem
Patronus terre vel vinee que vadit versus montem, ascendendo ire potest1 ad suam voluntatem deorsum in sursum donec inveniat contrarium per consuetudinem.

XXVIII.
De terra laborata ad blavam
Si terra aliqua fuerit laborata ad blavam per eum qui eam possideat, et alius super terra ipsa vellit petere racionem1, laborerium illud sibi non noceat nec2 propter hoc perdat racionem1 suam, cum laborerium illud sit stabile.

308

KNJIGA PETA

XXV.
O mei i mrginu izmeu vinograda i zemljita vie vlasnika
Ako izmeu vinograda i zemljita to su u razini bude mea ili mrgin, neka ta mea ili mrgin budu zajedniki vlasnicima tih vinograda ili zemljita, a kad dotini vlasnici budu obraivali reena zemljita ili vinograde, ne smiju prelaziti meu koja je meu njima. A mrgin neka bude pola jedne, a pola druge strane.

XXVI.
O stablima izraslima izmeu vinograda dvojice
Ako stablo zasaeno izmeu dva vinograda ili uz rub neijeg vinograda ima grane nadvite nad zemlju ili vinograd drugoga, vlasnik te zemlje ili vinograda ima pravo pobrati i pojesti sve plodove koji budu na granama to vise i nadvijaju se nad njegov vinograd ili zemlju, pa i posjei te grane, bez kazne i odtete.

XXVII.
O vinogradima ili zemljitima to se pruaju u brdo
Vlasnik zemljita ili vinograda koji se prua u brdo moe se tamo uspinjati kuda mu drago, dolje i gore, dok ne utvrdi da je to protivno obiaju.

XXVIII.
O zemlji obraenoj za itarice
Ako neko zemljite bude obradio za itarice onaj koji ga posjeduje, a drugi ushtjedne pokrenuti spor o tom zemljitu, neka mu ta obrada ne ide na tetu i neka zbog nje ne gubi svoje pravo, jer ta obrada pripada nekretnini.

309

LIBER QUINTUS

XXIX.
De terra que datur alteri ad laborandum
Qui terram suam desertam, id est lidignam, alteri dederit ad laborandum, usque ad tercium fructum completum ipsam laboratori tollere non potest nec laborator eam dimittere usque ad terminum supradictum1; et si contingerit quod laborator aliquo tempore eam dimiserit, talem debet eam dimittere qualem recepit, silicet (sic) laboratam vel non laboratam. Quod autem dictum est de patrono, quod non possit eam tollere laboratori usque ad tercium fructum, verum est, nisi ipse patronus vellit terram ipsam vendere, vel filie sue dare in doctem (sic), seu pastinare; tunc enim post primum annum quandocunque potest tollere laboratori predicto. In primo eciam2 anno potest eam tollere ipsi laboratori propter predictas causas, restitutis sibi expensis. Si autem terra non fuerit deserta, hoc est lidigna, sed alias laborata, possit patronus post primum annum quandocunque3 sibi placuerit, ipsam tollere laboratori.

XXX.
De vinea data ad laborandum per partes
Qui vineam alterius recipit ad laborandum ad partem, teneatur putare eam iuste et fideliter secundum usum civitatis, et postea usque ad medietatem mensis marcii apare eam et iterum usque ad festum s. Viti iuste et fideliter eam apare, et post hec spanpanare ipsam. Et si laborator in aliquo de predictis laboreriis fraudulenter defecerit et si possit probari, patronus vinee potestatem habet tollere laboratori ipsam vineam et eciam1 opera que fecit in eam2, eo salvo, quod per spanpanaturam et curaturam de herbis laborator non perdit fructus nec laborerium, sed tenetur3 illud complere. In illa eciam vinea non potest seminari frumentum nec ordenum neque vena.

XXXI.
De domibus vel terris positis in pignore vel datis ad casaticum1
Qui domum vel vineam aut terram posuerit in pignore aut dederit ad casaticum vel ad laborandum ad terminum, si voluerit, possit ipsam vendere vel in perchivium dare, ita tamen, quod laborator qui vineam ipsam laboraverat2 vel terram seminaverat, habeat partem suam de fructibus illius anni. Sed si ipsam terram tantum araverat, habeat expensas quas fecit in ea. Ille autem qui stat in predicta domo, solvere debet casaticum pro rata illius temporis quo stetit in ea.

310

KNJIGA PETA

XXIX.
O zemlji to se daje na obradu drugima
Tko svoju zaputenu zemlju, to jest ledinu, dade na obradu drugome, ne moe je obraivau oduzeti do treega dozrelog uroda niti je obraiva moe napustiti do toga roka. A ako se dogodi da je obraiva u neko doba napusti, mora je ostaviti kakvu je primio, to jest obraenu ili neobraenu. A to je reeno o vlasniku, da je ne moe do treega uroda od obraivaa oduzeti, to jest tako, osim ako je vlasnik bude htio prodati ili dati za miraz svojoj keri ili na njoj posaditi vinograd. Tada je, nakon prve godine, moe u svako doba oduzeti obraivau. Iz tih razloga moe je tom obraivau oduzeti i u prvoj godini, uz naknadu njegovih trokova. A ako zemlja ne bi bila zaputena, to jest ledina, vlasnik je nakon prve godine moe od obraivaa oduzeti kad god mu se svidi.

XXX.
O vinogradu danom na obradu na udio
Tko radi obrade na dio primi tui vinograd, duan je obrezati ga valjano i poteno po obiaju Grada, a potom ga do sredine oujka okopati te ga jo jednom valjano i poteno okopati do blagdana Sv. Vida; nakon toga duan ga je plijeviti. A ako obraiva prijevarno propusti neki od prije naznaenih poslova, a to se uzmogne dokazati, vlasnik vinograda ovlaten je oduzeti obraivau taj vinograd pa i s onim to je tamo napravio, osim to obraiva, kad (vinograd) oplijevi i oisti ga od trave, ne gubi plodove ni rad, ali to mora dovriti. Jednako tako, u tom se vinogradu ne smije sijati penica ni jeam ni zob.

XXXI.
O kuama ili zemljama zaloenima ili danima u najam
Tko kuu ili vinograd ili zemlju zaloi ili dade u najam ili na obradu na odreeno vrijeme, moe je, ako bude htio, prodati ili dati u miraz, ali tako da obraiva koji je obraivao taj vinograd ili zasijao zemlju, dobije svoj dio od plodova te godine. Ali ako je tu zemlju tek uzorao, neka mu se namire trokovi koje je na njoj imao. Onaj pak koji stanuje u prije reenoj kui, mora platiti najamninu razmjerno vremenu koje je u njoj stanovao. Ako bi pak vlasnik koji

311

LIBER QUINTUS

Si autem patronus, qui domum suam dederit ad casaticum, expullerit hominem stantem in ea, nichil habebit de eo quod ille stetit in domo predicta. Et si ille qui moratur in predicta domo, cum voluntate patroni fecisset in ea aliquod laborerium, tenebitur ipse patronus eidem restituere quod expendit. Sed si absque voluntate patroni fecisset, possit illud laborerium extrahere foris et secum portare. Si autem ille qui in ipsa domo habitat ad casaticum, posuerit secum alias personas ad casaticum in eadem domo, totum illud casaticum perveniat ad patronum domus. Et si ille qui habitat in illa domo exeat ab ea, et pro eo tempore quod3 debuerat stare, det alteri domum illam et casaticum, totum illud similiter deveniat ad patronum. Si vero ille qui moratur in ipsa domo, non solverit casaticum ad terminum constitutum, possit patronus illius domus tollere pignus4 de hiis que in ipsa domo inveniuntur et claudere portas vel foras extrahere. Sed5 si fugeret antequam solvat casaticum, possit patronus de hiis que inveniuntur in domo, sive illius fuerint sive non, sibi satisfacere de suo casatico.

XXXII.
De hiis qui completo termino morantur in domibus per aliquos dies
Si detur alicui domus vel stacio1 ad casaticum ad mensem, et completo mense steterit in ea2 per aliquos dies et exire voluerit, teneatur solvere casaticum pro illis diebus ad racionem3. Si vero ad annum, et completo uno anno steterit in ea per quindecim dies, et voluerit exire, pro toto anno casaticum solvere teneatur.

XXXIII.
De vineis vel terris aquam ex alto recipientibus
Patronus vel patrona illius vinee vel terre que recipit aquam ex alto, in se ipsam recipere teneatur et aperire in se ut inferius ad vicinum suum discurat, excepto, si haberet patacum vel carbonarium; tunc enim potest portare aquam illam in illum suum patacum1 vel carbonarium. Que pataca2 et carbonaria stabunt in illa antiquitate qua steterunt antiquitus; et aque ibunt secundum quod iverunt antiquis3 temporibus.

XXXIV.
De terra pastinata que ab alio calumpniatur
Si pastinaverit aliquis aliquam terram et aliquis credat sibi fieri preiudicium1 per pastinaturam ipsam, possit primo anno quo pastinata est, pastinaturam illam

312

KNJIGA PETA

bude dao kuu u najam istjerao ovjeka koji u njoj stanuje, ne e dobiti nita za to to je taj ovjek stanovao u toj kui. A ako bi onaj koji boravi u dotinoj kui uz pristanak vlasnika u njoj izvrio neke radove, taj e mu vlasnik morati nadoknaditi troak. Ali ako bi to obavio bez vlasnikove suglasnosti, moe taj uradak skinuti i odnijeti. Ako pak onaj koji stanuje u unajmljenoj kui u istoj kui uzme druge u podstanarstvo, sva ta najamnina treba pripasti kuevlasniku. A ako onaj koji u toj kui stanuje iz nje izie pa tijekom vremena kad je trebao stanovati prepusti drugomu tu kuu i najamninu, neka sve to takoer pripadne kuevlasniku. Ako pak onaj koji boravi u toj kui ne bi u odreeno vrijeme platio najamninu, kuevlasnik moe dio stvari to se nalaze u toj kui uzeti u zalog pa zakljuati vrata ili ih iznijeti van. Ali ako bi pobjegao prije nego plati najam, vlasnik moe nadoknaditi najamninu stvarima koje se nau u kui, bile one najmoprimeve ili ne bile.

XXXII.
O onima koji u kuama ostanu nekoliko dana preko roka
Ako se nekomu kua ili prodavaonica iznajmi na mjesec pa nakon navrena mjeseca tu ostane nekoliko dana pa ushtjedne izii, duan je za te dane razmjerno platiti najam. Ako mu se pak iznajmi na godinu pa po isteku jedne godine tu ostane petnaest dana i ushtjedne izii, duan je platiti najam za cijelu (zapoetu) godinu.

XXXIII.
O vinogradima i zemljitima to vodu dobivaju iz viega
Vlasnik ili vlasnica vinograda ili zemljita to vodu dobiva iz viega, duni su je primiti i kod sebe ostaviti otvor da ona tee nanie njihovu susjedu, osim ako bi imao potok ili jarak; tada naime tu vodu mogu navesti u taj svoj potok ili jarak. A ti potoci ili jarci stajat e onako kako su stajali od starine i vode e tei onako kako su tekle u stara vremena.

XXXIV.
O zemlji zasaenoj vinovom lozom koju drugi neosnovano prisvaja
Ako netko podigne vinograd na nekom zemljitu, a netko drugi vjeruje da mu je tim podizanjem vinograda nanesena teta, moe prve godine u kojoj je

313

LIBER QUINTUS

disradicare sine aliquo dampno vel pena, et postea sit ad placitum cum eo qui pastinaverat terram ipsam; et si contingerit quod ille qui disradicavit, perdiderit placitum, emendabit dampnum disradicacionis2 dicte pastinature. Qui si eam disradicare noluerit, possit infra annum quo facta fuit dicta pastinatura usque ad S. Michaelem super ipsa petere racionem3. Si autem infra predictum terminum non interpellaverit, perdat racionem suam et ultra interpellare non possit, nisi eo tempore quando pastinatur a Ragusio esset absens; tunc enim, quandocunque redierit infra quatuor menses, possit interpellare, et non fiat4 ei preiudicium per pastinaturam. Si autem infra ipsum terminum non interpellaverit5, perdat racionem3 suam et ultra non audiatur, eciam6 si infra ipsum terminum exeat de Ragusio et non redeat7 infra terminum supradictum.

XXXV.
De preconiacione1 rei que vendi debet
Si quando rem stabilem voluerit aliquis vendere, et sit cum emptore de precio2 in concordia, antequam compleatur ipsa vendicio3 et solvatur precium4, ordinamus quod vendicio ipsa de mandato d. comitis debeat preconiari per civitatem, et banum5 ipsum scribi in quaterno Comunis. Post quod bannum precium sit in depositum per tres menses, infra quem terminum, si veniat aliquis qui probet rem venditam sibi obligatam fuisse, illi de eodem precio6 satisfiat. Si autem infra ipsum terminum nullus calumpniator appareat, detur ipsa pecunia venditori, et veniens postea contra emptorem non audiatur, nisi forte calumpniator ipse, hoc est ille qui dicit rem predictam sibi obligatam, absens fuisset a Ragusio tempore vendicionis7 et preconiacionis8; tunc enim, quandocunque reddiens9 infra annum, possit agere contra emptorem et prosequi suam racionem10. Qui si infra annum tacuerit, contra ipsum emptorem nichil dicere possit, salva tamen racione11 creditoris ipsius contra suum debitorem in omni casu super aliis bonis suis. Vendicio3 autem contra istum ordinem facta nichil valeat. Tempore nobilis viri d. Marini Mauroceni12, comitis Ragusii, per ipsum d. comitem et Maius Consilium ordinatum fuit quod d. comes non teneatur constringere emptores possessionum deponere precium4 in camera, nisi fuerit de instancia13 venditorum. Additum est tempore egregii militis d. Marini Badoarii, comitis Ragusii quod tabula una ponatur ante Lodiam in qua scribantur omnes vendiciones14, et stent per spacium15 trium mensium.

C
Anno Domini millesimo trecentesimo septuagesimo secundo, inditione decima, die vigesimo tertio mensis septembris, nos Iohanes de Grede, rector Comunis Ragusii, cum voluntate Minoris et Maioris Consilii et cum laudo populi

314

KNJIGA PETA

podignut vinograd iupati nasad bez ikakve tete ili kazne, pa neka se poslije parnii s onim koji je na toj zemlji posadio lozu. A ako bi se dogodilo da izgubi parnicu onaj koji je iupao nasad, nadoknadit e tetu zbog upanja reenog nasada loze. A ako taj ne htjedne upati nasad, moe tijekom godine u kojoj je podignut dotini vinograd do Miholjdana traiti svoje pravo. Ako pak ne ustane tubom u prije spomenutom roku, gubi pravo i vie ne moe podnositi tubu, osim ako bi u vrijeme podizanja vinograda bio odsutan iz Dubrovnika; tada, naime, moe podnijeti tubu u roku od etiri mjeseca kad god se vrati, i neka mu podizanjem vinograda ne bude nanesena teta. Ako pak u tom roku ne ustane tubom, neka izgubi svoje pravo i neka se njegov zahtjev vie ne razmatra makar u tom roku otiao iz Dubrovnika i ne vratio se u prije spomenutom roku.

XXXV.
O oglaivanju stvari koja se ima prodati
Ako netko nekada bude htio prodati nekretninu pa se s kupcem suglasi o cijeni, odreujemo da se ta prodaja, prije nego se ona izvri i isplati cijena, po nalogu gospodina kneza mora razglasiti po Gradu a to oglaivanje upisati u opinsku knjigu. Nakon toga oglaenja neka ugovoreni iznos bude tri mjeseca u pologu; ako u tom roku doe netko pa dokae da je prodana stvar bila optereena dugom prema njemu, neka se namiri iz te cijene. Ako se pak u tom roku ne pojavi nijedan osporavatelj, neka se taj iznos dade prodavatelju a zahtjev nakon toga uloen protiv kupca neka se ne razmatra, osim ako taj osporavatelj, to jest onaj koji kae da je prije reena stvar optereena dugom prema njemu, u vrijeme prodaje i razglaivanja nije bio u Dubrovniku; tada naime moe, kad god se vrati u roku od godine dana, pokrenuti spor protiv kupca i traiti svoje pravo. A ako se taj tijekom godine dana ne oglasi, ne moe nita zahtijevati od kupca, osim to ostaje netaknuto njegovo vjerovniko pravo spram duniku u svakom sluaju glede njegove ostale imovine. Prodaja pak uinjena protivno ovoj odredbi nita ne vrijedi. U vrijeme plemenitog mua gospodina Marina Morosinija, kneza dubrovakoga, po istomu gospodinu knezu i Velikom vijeu bilo je odreeno da gospodin knez nije duan siliti kupce posjeda da iznos cijene poloe u komoru ako to ne bude po zahtjevu prodavatelja. U vrijeme vrlog viteza gospodina Marina Badoera, kneza dubrovakoga, dodano je da se pred Luom postavi ploa na koju se moraju upisivati sve prodaje, i da stoje tri mjeseca.

C
Godine Gospodnje tisuu tristo sedamdeset druge, desete indikcije, dvadeset treeg dana mjeseca rujna, mi, Divo Gradi, knez Opine dubrovake, voljom Malog i Velikog vijea i uz odobravanje puka okupljena, po obiaju, na glas

315

LIBER QUINTUS

sono campane more solito congregati, statuimus et ordinamus: quod que domus de lapidibus et calce edificate sunt et que de cetero edificabuntur super territorio Comunis vel ecclesiarum vel aliarum spetialium personarum, que solvunt affictum pro territorio, si venduntur, debeant vendi et banniri secundum ordines et statuta aliarum possessionum stabilium, cum illis modis, consuetudinibus, terminis et statutis, cum quibus alia stabilia venduntur et banniuntur. Et quod in dicta venditione debeat contineri, super quo territorio fuerit dicta domus et quantum solvitur de affictu; et tam si continetur in dicta venditione cuius sit territorium et quantum solvitur de affictu dicti territorii, quam etiam, si non continetur, illis qui habent ius in dicto territorio nichil preiudicet dicta venditio et bannitio, sed semper sit salvum ius ipsorum de territorio prelibato, tam si se presentaverint in terminis, quam non.

XXXVI.
De possessione vendita ad alium pertinente
Si proprietas vel possessio vel vinea aut terra alicuius hominis vel suorum vetranorum (sic), vendita fuerit vel alienata, et ipse tunc temporis presens fuerit in Ragusio, possit infra unum mensem a die banni1 interpellare et revocare vendicionem2 ipsam; qui si infra ipsum terminum non interpellaverit, interpellans postea non audiatur. Si autem tempore vendicionis3 et preconiacionis4 de Ragusio esset absens, possit quandocunque veniat ad civitatem Ragusii, infra duos menses interpellare et revocare ipsam vendicionem2; post ipsum autem terminum interpellans non audiatur. Hoc idem locum habeat in filiis vel filiabus volentibus trahere res venditas a patre vel a matre; cilicet (sic), quod possint hoc facere, si sunt ab eis divisi. Ita tamen, quod tam filii quam alii, si emptor haberet ipsos suspectos quod fraudulenter non per se sed pro alio volunt ipsam recuperare, teneatur qui rem petit super hoc prestare duodecim sacramenta, si hoc emptor pecierit5.

XXXVII.
De sacramentis a defensoribus1 prestandis
Si res comparata a comparatore per aliquam personam extraneam evincatur, quam ille qui vendidit tenetur defendere, et per d. comitem vel eum qui eius loco2 fuerit, et suam Curiam sacramentum vel sacramenta iudicata fuerint illi qui vincit, defensor ipse ad sacramentum ordinatum per Curiam ipsum ducere possit. Si autem deffensor3 ipse illum ad sacramentum nolet ducere, conparator4 qui possessionem ipsam comparaverat, possit vincentem ipsum ducere ad sacramentum. Illo autem iurante, ille qui vendiderat possessionem ipsam, restituat illi cui vendiderat, a quo res est evicta, tantum quantum recepit ab eo,

316

KNJIGA PETA

zvona, odreujemo i nareujemo: neka one kue u kamenu i vapnu to su sazidane i to e ubudue biti sazidane na opinskom ili crkvenom zemljitu, ili na zemljitu pojedinih osoba koje za zemljite plaaju najam, ako se prodaju, moraju biti prodane i oglaene prema zakonima i propisima to vrijede za druge nekretnine, po onim postupcima, obiajima, rokovima i uredbama po kojima se i druge nekretnine prodaju i oglaavaju. I da u naznaenoj kupoprodaji mora biti sadrano na kojem se zemljitu nalazi dotina kua i koliko se najma plaa. I bilo da je u reenoj kupoprodaji naznaeno ije je zemljite i koliko se najma plaa za to zemljite, bilo da to nije naznaeno, neka reena prodaja i oglaenje ne bude ni na kakvu tetu onima koji imaju pravo na dotino zemljite, nego neka uvijek bude osigurano njihovo pravo na prije spomenuto zemljite, javili se oni u roku ili ne.

XXXVI.
O prodanom posjedu koji pripada drugomu
Ako imanje, ili posjed, ili vinograd, ili zemlja nekog ovjeka ili njegovih predaka bude prodana ili otuena, a on u to vrijeme bude u Dubrovniku, on moe u roku od mjesec dana od dana oglaenja podnijeti tubu i pobijati tu prodaju; neka se zahtjev tog tuitelja, ako tubu ne podnese u tom roku, poslije ne razmatra. Ako pak u vrijeme prodaje i oglaavanja ne bi bio u Dubrovniku, on moe, kad god doe u Dubrovnik, u roku od dva mjeseca podnijeti tubu i pobijati prodaju; meutim, neka se tuiteljev zahtjev poslije tog roka ne razmatra. Neka se to isto primjenjuje na sinove ili keri koji hoe vratiti stvari to su ih prodali otac ili majka; jasno je da to mogu uiniti ako su od njih odijeljeni, ali tako da su potraivai, bili to sinovi ili drugi - ako bi ih kupac sumnjiio da stvar prijevarno hoe vratiti, ne za sebe, nego za drugoga - zatrai li to kupac, duni poloiti dvanaest prisega.

XXXVII.
O prisegama koje moraju poloiti zatitnici od evikcije
Ako neka trea osoba pokrene parnicu za povrat stvari koju je kupac kupio a prodavatelj je duan tititi je od evikcije, pa gospodin knez, ili onaj tko bude mjesto njega, i njegov Sud presude da onaj koji tvrdi da je stvar njegova mora poloiti prisegu ili prisege, toga i sam jamac moe privesti na polaganje prisege. Ako ga pak jamac ne bi htio privoditi da prisegne, moe onaj koji je bio kupio taj posjed tog tuitelja privesti da prisegne. A kad taj prisegne, neka onaj koji je posjed prodao vrati onomu komu je prodao, a komu je oduzet, onoliko koliko je od njega primio, kako stoji u kupoprodajnom ugovoru, to jest samo glavnicu. To

317

LIBER QUINTUS

secundum quod continetur in carta facta5 de vendicione6, videlicet capitaneam tantum. Quod intelligendum est de omnibus qui deffensores7 sunt de possessionibus venditis. Si vero sacramentum vel sacramenta ipsi deffensori8 fuerint iudicata et ipse deffensor3 nolet iurare, dicens se sacramentum vel sacramenta iuste facere non potest (sic), teneatur comparatori iurare quod non per fraudem nec maliciose se vetat vel fugeat9 facere sacramentum vel sacramenta predicta, sed quia iuste non potest ea facere. Quo defensore iurante, et comparator4 illius rei recipiat ad (sic) venditore suo tantum, quantum dedit ei quando comparavit rem illam, videlicet capitaneam tantum.

XXXVIII.
De creditore cuius debitor vendidit de bonis suis1
Si debitor alicuius cuius bona creditori obligata sunt vendiderit de bonis suis, specialiter causa maritandi filias vel sorores, et sibi tantum remaneat unde satisfacere possit creditori, creditor recurat2 primo contra debitorem suum et bona que ei remanserunt. Et si aliquid ei defecerit pro eo, contra emptorem in statuto tempore possit habere recursum, et non alias.

XXXIX.
De evacuacione1 cartarum facta in testamento
Creditor qui cartam vel cartas debiti supra aliquem habet, quomodocunque facte sint carte ille, in ultimo vite sue potest eas rumpere et evacuare, dummodo illa evacuacio2 possit probari per testamentum ipsius vel per cartam publicam3, per testes autem probare non possit.

XL.
De creditore cuius debitor eo presente vendidit bona sibi obligata
Si vendiderit debitor bona obligata creditori suo ipso creditore presente, ita quod creditor in carta vendicionis1 testis inveniatur, creditor ipse ab eo emptore ipsius rei super re ipsa aliquid petere non possit. Nec sit preiudicium hoc statutum iudicibus qui testantur in instrumentis.

318

KNJIGA PETA

treba razumjeti glede svih koji su zatitnici od evikcije prodanih posjeda. Ako pak bude dosueno da jamac poloi prisegu ili prisege, a branitelj ne bi htio prisegnuti, govorei da iz opravdana razloga ne moe prisezati, neka prisegne kupcu da tu prisegu ili prisege ne odbija niti izbjegava prijevarno ni iz zle namjere, nego zato to ih iz opravdana razloga ne moe poloiti. Kada taj jamac prisegne, kupac te stvari neka primi od svog prodavatelja onoliko koliko mu je dao kad je tu stvar kupio, to jest samo tu glavnicu.

XXXVIII.
O vjerovniku iji je dunik prodao neto od svojih dobara
Ako neiji dunik, koji se svojom imovinom obvezao vjerovniku, proda neto od svoje imovine, osobito radi udaje keri ili sestara, pa njemu ostane tek toliko da time moe namiriti vjerovnika, neka vjerovnik najprije istupi protiv svoga dunika i imovine koja mu je preostala. A ako mu za to neto uzmanjka, za to protiv kupca moe istupiti u zakonskom roku, inae ne.

XXXIX.
O ponitavanju isprava temeljem oporuke
Vjerovnik koji ima ispravu ili isprave o neijem dugu, kako god one bile napravljene, moe ih u posljednjem asu svoga ivota raskinuti i dug otpustiti, a taj se otpust moe dokazati jedino njegovom oporukom ili javnom ispravom; ne moe se pak dokazivati iskazom svjedoka.

XL.
O vjerovniku iji je dunik u njegovoj nazonosti prodao njemu zaduenu imovinu
Ako dunik proda imovinu zaduenu vjerovniku u nazonosti samog vjerovnika tako da se vjerovnik nae kao svjedok na kupoprodajnom ugovoru, neka taj vjerovnik od kupca iste stvari ne moe potraivati nita na raun kupljene stvari. Ali neka ova odredba ne bude na tetu sucima koji se pojavljuju kao svjedoci na ispravama.

319

LIBER QUINTUS

XLI.
De viis
Que de novo emergunt, novo indigent consilio. Quia igitur, annuente Deo, urbi Ragusii alia nova civitas est adiuncta que1 burgus actenus vocabatur, ne super stratis et viis ipsius burgi de cetero dubitacio2 oriatur, hac editali lege in perpetuum valitura statuimus: quod via que venit a porta Leonis vadat recta usque ad Campum; et via que venit a porta de Meni vadat sicut vadit usque ad Campum; et via que venit a porta de Celenga vadat rectam3 usque ad viam que est ante castrum. Et via que est inter domum Marini Villani et Michaelis de Binola4, eundo ad viam Omnium Sanctorum, que vadit ad portam muri civitatis, debeat stare sicut est. Via autem que venit a porta5 que subtus domum Bogdani de Pissino vadat rectam3 usque ad Campum; et via que vadit ad ecclesiam Omnium Sanctorum vadat rectam3 usque ad portam muri civitatis; et via porte de sorte (sic) vadat recta usque ad predictam viam Omnium Sanctorum que vadit ad portam muri civitatis. Et via que exit de via Omnium Sanctorum, que est inter viridarium archiepiscopatus et viridarium dumpni Iohannis6, vadat recta usque ad puteos. Que omnes predicte vie sint latitudinis palmorum novem. Et via que est ante portam castri et vadit inter domum Sergii et Vitalem Glede, vadat recte subtus puteum Comunis qui consueverat vocari puteus de ercua (sic), inter ipsum puteum et viridarium ecclesie7 Omnium Sanctorum, et ad viam Comunis que descendit prope dictam ecclesiam8 Omnium Sanctorum. Et via que est a furno Doymi, vadat ab ipso furno versus ponentem recta linea usque ad viam que descendit a porta de Meni, et vadat ab ipso furno veniendo versus levantem recta linea usque9 ad staciones comunis que sunt in Campo. Et via que venit a porta de Celagna (sic) usque ad ecclesiam Omnium Sanctorum, vadat versus levantem usque ad viam que est subtus territorium Mathie de Mene. Que quidem vie sint latitudinis palmarum quatuordecim. Et illi qui ad presens possident aliquid ex territoriis unde predicte vie vadunt, possint10 super ipsas vias facere archivolta; qui autem a modo in antea emerit11 dicta territoria, archivolta ipsa facere non possit12. De omnibus autem aliis patronatis patroni dabunt inter se viam, qui si13 concordare non possint ad invicem, dominus comes cum sua Curia faciat dari viam uni vicino ab altero, et refundi pro ipsa via quod sibi videbitur iustum.

XLII.
De scalis
Nulla domus que est in burgo possit habere scalam extra domos1, et quicunque habuerit ipsam scalam, solvat pro banno yperperum unum.

320

KNJIGA PETA

XLI.
O ulicama
U novim okolnostima potrebna su nova rjeenja. Jer je, dakle, po Bojoj volji gradu Dubrovniku pripojen drugi, novi grad koji se dosad zvae predgraem, pa da ubudue ne dolazi do dvojbe oko putova i ulica toga predgraa, ovim zakonom, koji treba ostati na snazi za sva vremena, odreujemo da ulica koja dolazi od Lavljih vrata ide ravno do Poljane, a ulica koja dolazi od Menetia vrata da ide kako ide do Poljane, a ulica koja dolazi od vrata Celenge da ide ravno do ulice to je pred Katelom. A ulica to je izmeu kue Marina Villanija i Miha Binuljevia, koja izlazi na Ulicu svih svetih, to ide do vrata gradskog zida, da mora ostati kako jest. Ulica pak koja dolazi od vrata to su ispod kue Bogdana de Pissino da ide ravno do Poljane, a ulica to ide do crkve Svih svetih da ide ravno do vrata gradskog zida, a da ulica Vrata od orte ide ravno do spomenute Ulice svih svetih, koja ide do vrata gradskog zida. A da ulica to izlazi od Ulice svih svetih, koja je izmeu vrta nadbiskupije i vrta dum Ivana, ide ravno do Pueva. Sve prije reene ulice neka budu iroke devet pedalja. A ulica to je pred vratima Katela i ide izmeu kue Sra i Vitala Glede neka ide ravno ispod opinskog pua, koji su obino zvali puem od crkve, pa izmeu toga pua i vrta crkve Svih svetih neka ide do opinske ulice to se sputa blizu reene crkve Svih svetih. A ulica to ide od Dujmove pekare neka od te pekare ide prema zapadu ravnom crtom do ulice koja se sputa od Menetia vrata i neka tako ravno ide prema istoku sve od te pekare do opinskih duana to su na Poljani. A ulica to dolazi od Vrata Celenge do crkve Svih svetih neka ide prema istoku do ulice koja je pod zemljitem Matije Menetia. Te pak ulice neka budu iroke etrnaest pedalja. A oni koji sada posjeduju neto zemljita kuda idu ulice neka nad tim ulicama mogu praviti svodove; tko, meutim, odsad ubudue kupi dotina zemljita, ne moe praviti te svodove. A od svih drugih posjeda vlasnici e jedan drugomu dati prolaz; ako se oni ne mognu izmeu sebe nagoditi, neka gospodin knez sa svojim Sudom naredi da susjed susjedu dade prolaz i za taj prolaz odredi platiti naknadu koju ocijeni pravednom.

XLII.
O stubitima
Nijedna kua u predgrau ne smije imati stubite izvan kue, pa tko god bude imao takvo stubite, neka plati globu od jednog perpera.

321

LIBER QUINTUS

XLIII.
De compendiis1
Volumus quod compendia que sunt in burgo debeant esse sub terra; et qui supra2 terram habuerit compendia in burgo, solvat pro banno yperperos quinque; compendia autem que sunt intus in civitate3, quibuslibet decem annis ad expensas patronorum purgentur, et ad hoc elligantur officiales pro Comuni.

XLIV.
De officialibus eligendis1 super territoriis et viis
Ordinamus quod quolibet anno elligantur2 tres de melioribus hominibus super territoriis et viis, et quod nullus possit hedificare domum nisi presentibus ipsis vel minus duobus ex eis: domus ipsa designetur et secundum illos terminos fiat.

XLV.
Qualiter aqua molendinorum debet reduci1
Providentes comuni utilitati statuimus quod quolibet anno in kalendis iunii tota aqua molendinorum reducatur et recolligatur in unum cursum sive aqueductum2, ubi videlicet sunt duo molendina, ita tamen quod lucrum quod fiet de dictis molendinis molentibus dividatur inter patronos omnium molendinorum.

Explicit liber quintus, incipit sextus

322

KNJIGA PETA

XLIII.
O septikim jamama
Hoemo da septike jame koje su u predgrau moraju biti pod zemljom, a tko u predgrau bude imao septike jame iznad zemlje, da plati globu od pet perpera; one pak septike jame to su u Gradu, da se svakih deset godina iste na troak vlasnika i da se za to izaberu opinski slubenici.

XLIV.
O slubenicima koje treba izabrati za zemljita i ulice
Nareujemo da se svake godine izaberu trojica ponajvrsnijih ljudi koji e biti zadueni za zemljita i ulice, i da nitko ne moe zidati kuu, osim kad su nazoni oni ili barem dvojica od njih; neka se kua zacrta i neka se gradi u tim granicama.

XLV.
Kako treba svoditi vodu mlinova
Imajui u vidu opu korist, odreujemo da se svake godine prvog lipnja sva voda mlinova svede i skupi u jedan tijek ili vodovod gdje su naime dva mlina, ali tako da se dobit koju e imati mlinari od reenih mlinova podijeli izmeu vlasnika svih mlinova.

Zavrava peta knjiga, poinje esta.

323

LIBER SEXTUS I.
De homicidiis B
Quicunque fecerit homicidium, nisi se defendendo, quod plene possit probari, moriatur. Si autem qui homicidium ipsum comiserit aufugiat, sit in banno perpetuo et perdat omnia bona sua.

C
In Maiori Consilio et cum laudo populi in publica contione, ut moris per sonitum campanarum congregato, captum fuit et firmatum: quod quicumque fecerit homicidium, nisi se defendendo, quod probari possit, mori debeat. Et si aufugeret ille qui homicidium commiserit, sit in bampno perpetualiter de Ragusio et eius districtu, et eius bona deveniant ad eius filios masculos vel ad heredes masculos filiorum, si habebit; et si non haberet nepotes ex filio, deveniant ad neptes. Et si non essent nepotes vel neptes ex filio, deveniant ad propinquiores ex linea masculina. Et si non essent heredes masculini, deveniant ad feminas propinquiores. Et illi heredes qui remanebunt de dicto homicida, ipsa bona non possint vendere, alienare vel obligare modo aliquo vel ingenio, in vita illius qui homicidium commisserit salvo pro maritatione filiarum ipsius vel neptum heredis vel heredum illius omicide (sic), remanente semper in sua firmitate possedio mulierum.

II.
De hiis qui faciunt compagnias1
Qui fecerit compagniam per sacramentum vel per promissionem, quod probari possit, si fuerit caput et auctor ipsius companie, moriatur; qui si fugerit, sit in banno2 perpetuo, et perdat omnia bona sua. Ille autem, qui ipsi companie per sacramentum vel per promissionem3 astringeretur, et non erit4 caput, perdat yperperos viginti quinque5; quos si solvere non poterit, perdat manum dextram; qui si auffugerit6, sit in banno perpetuo et perdat omnia bona sua.

324

KNJIGA ESTA I.
O ubojstvima B
Tko god poini ubojstvo, osim branei se, to se moe u potpunosti dokazati, neka umre. Ako pak onaj koji bude poinio ubojstvo pobjegne, neka bude zauvijek protjeran i lien svih svojih dobara.

C
U Velikom vijeu i uz odobravanje puka sabranom na javnom zboru, kako je obiaj, na glas zvona, zakljueno je i potvreno da tko god poini ubojstvo, osim branei se, a da se to moe dokazati, mora umrijeti. A ako bi pobjegao onaj koji poini ubojstvo, neka bude zauvijek protjeran iz Dubrovnika i njegove oblasti a njegova dobra neka pripadnu njegovoj mukoj djeci ili mukim batinicima djece ako ih bude imao; ako ne bi imao unuka od sina, neka pripadnu unukama. A ako od sina ne bi bilo ni muke ni enske unuadi, neka pripadnu bliim srodnicima po mukoj liniji, pa ako ne bude mukih batinika, neka pripadnu bliim srodnicama. A oni batinici koji budu ostali od dotinog ubojice, ne smiju ta dobra prodati, otuiti ni zaloiti ni na koji nain dok je iv onaj koji poini ubojstvo. Iznimno se to moe uiniti za udaju njegovih keri ili unuka jednog ili vie ubojiinih nasljednika. S tim da posjed ena uvijek ostane na snazi.

II.
O osnivaima urotnikih druina
Tko bude pod prisegom ili obeanjem osnovao urotniku druinu, a to se uzmogne dokazati, pa bude li voa ili zaetnik te urotnike druine, neka umre; ako taj pobjegne, neka zauvijek bude protjeran i lien svih svojih dobara. Onaj pak koji bi se vezao prisegom ili obeanjem za tu druinu, a ne bi bio voa, neka bude kanjen s dvadeset pet perpera globe, a ako ih ne bi mogao platiti, neka mu se odsijee desna ruka, a ako bi pobjegao, neka bude zauvijek protjeran i lien svih svojih dobara.

325

LIBER SEXTUS

III.
De percussionibus factis cum armis1
Si quis percusserit alium cum spata vel alio gladio vel de macia de ferro, et fecerit sanguinem, perdat pro omni culpo yperperos viginti quinque2. Si vero percuserit3 eum in membro, et propter hoc percussus ipsum membrum amittat4, aut in facie, perdat pro ipso culpo yperperos quinquaginta. Si autem ipsa yperpera solvere non poterit, perdat manum dextram, et Comune teneatur facere medicinari percussum si percussus voluerit. Qui autem percusserit alium de petra aut de macia de ligno, ita quod ruperit et fecerit sanguinem vel livorem, perdat yperperos duodecim; sed si non ruperit et non fecerit sanguinem nec livorem, perdat yperperos sex, quos si solvere non poterit, fustigetur et boletur. Qui autem cum manu percusserit alium, perdat yperpera sex, que si solvere non poterit, fustigetur. Si vero percussor fugerit, sit in banno, et perdat tantum ad quantum comdempnaretur si esset presens, et medietatem eiusdem ultra id; nec de banno ipso exire possit nisi prius predicta persolvat. Si vero bannitus, id est bandiatus capiatur, sit in potestate domini comitis et sui Parvi Consilli punire eum secundum5 qualitatem maleficii perpetrati ab eo. Sed si forte percussus non pecierit6 racionem7, dominus comes ex officio8 possit inquirere et condempnare. Sed si sit mulier que percusserit et dicat se non posse solvere, teneatur in carceribus donec solvat. Tempore egregii militis domini Marini Badoarii, comitis Ragusii, currente anno Domini MCCLXXXXIII9, indictione10 VIa de mense marcii, per ipsum dominum comitem, cum voluntate Minoris et Maioris Consilii et cum laudo populi, additum fuit huic statuto de percussionibus, videlicet: quod si aliquis percusserit aliquem cum manu, et percussus11 in illo eodem loco et momento repercusserit illum qui primo percusserit eum, et hoc plene probari poterit, condempnetur ille qui primo percussit et rixam incepit yperpera VI12, et alter nullam senciat13 penam. Verumtamen, si ambo percucierint se et probari non poterit qui primo percussit et rixam incepit, ambo predicti condempnentur yperpera sex, videlicet yperperos tres pro quolibet.

C Pro terminis datis pro homicidiis

In Maiori Consilio sono campane in Platea Comunis more solito congregato captum fuit et firmatum ad laudem (sic) populi in publica contione sono campane in Platea Comunis, ut consuetum est, de dando plenam et liberam potestatem, auctoritatem et baliam domino comiti qui per tempora fuerit et sue Curie dare et assignare terminum et terminos sicut sibi placuerit et videbitur convenire, omnibus illis qui accusati fuerunt de aliquo homicidio vel aliquo

326

KNJIGA ESTA

III.
O nanoenju udaraca orujem
Ako tko udari drugoga sabljom ili nekim sjeivom ili eljeznom toljagom pa ga okrvavi, neka za svaki udarac bude kanjen globom od dvadeset pet perpera. Ako ga udari po udu pa udareni bude osakaen, ili po licu, neka se za taj udarac kazni globom od pedeset perpera. Ako pak ne mogne platiti te perpere, neka mu se odsijee desna ruka, a neka Opina bude zaduena lijeiti udarenoga bude li to udareni htio. Onaj pak koji drugoga udari kamenom ili drvenom toljagom tako da doe do prijeloma ili krvarenja ili modrice, neka se kazni s dvanaest perpera globe, ali ako ne doe do prijeloma ni krvarenja ni modrice, neka se kazni sa est perpera globe, a ako ih ne uzmogne platiti, neka se iiba i obiljei uarenim peatom. Onaj pak koji drugoga udari rukom, neka se kazni sa est perpera globe, a ako ne uzmogne platiti, neka se iiba. Ako pak napada pobjegne, neka se protjera i kazni novanom kaznom na koliko bi bio osuen da je bio nazoan i polovicu vie od toga, a progonstvo mu se ne smije ukinuti dok prije spomenuto ne plati. Ako pak prognani ili protjerani bude uhvaen, neka gospodin knez i Malo vijee budu ovlateni kazniti ga prema tome kakvo je zlodjelo poinio. No ako udareni moda ne bude traio pravdu, gospodin knez moe po slubenoj dunosti povesti postupak i izrei osudu. No ako udarac nanese ena pa rekne da ne moe platiti, neka se dri u tamnici dok ne plati. U vrijeme vrlog viteza gospodina Marina Badoera, kneza dubrovakoga, tekue godine Gospodnje tisuu dvjesto devedeset tree, este indikcije, mjeseca oujka, po istom je gospodinu knezu voljom Malog i Velikog vijea i uz odobravanje puka, ovoj odredbi o udarcima bilo dodano sljedee: ako tko drugoga udari rukom pa udareni na tom istom mjestu i isti as uzvrati udarac onome koji ga je prvi udario, a to se uzmogne u potpunosti dokazati, da onaj koji je prvi udario i zametnuo tunjavu bude osuen na est perpera (globe), a drugi uope ne bude kanjen. Meutim, ako se oba budu tukli, a ne bude se moglo dokazati tko je prvi udario i zapoeo tunjavu, da se obojica osude na est perpera (globe), to jest svaki na tri perpera.

C O rokovima danim za ubojstva

U Velikom vijeu sabranome na opinskoj Placi, po obiaju, na glas zvona, uz odobravanje puka na javnom zboru, kako je obiaj na glas zvona na opinskoj Placi, bilo je odlueno i potvreno da se knezu tijekom njegove slube i njegovu Sudu dade potpuna i neograniena mo, ovlast i pravo da svima koji budu optueni za ubojstvo ili zlodjelo rijeju ili djelom dadu i odrede, kako im se svidi i kako im bude odgovaralo, rok i rokove da se pred njima pojave, uzimajui u

327

LIBER SEXTUS

maledicto et malefacto ad comparendum coram eis, habito respectu ad locum ubi factum et commissum fuerit illud maleficium sive homicidium, non obstante aliquo statuto vel ordinamento hinc retro facto, loquente contra hanc libertatem.

IV.
De furtis
Ille qui fecerit furtum, pro1 primo furto condempnetur in quadruplum, pro secundo condempnetur in octuplum, pro tercio pro uno in duodecim, pro quarto vero pro uno in viginti. Qui si non habet unde solvat, et furtum fuerit a duobus yperperis infra, fustigetur2. Si autem furtum ipsum fuerit a duobus usque ad quinque yperpera, fustigetur et boletur. Si autem a quinque usque ad decem, perdat unum occulum3; si vero a4 decem usque viginti, perdat manum dextram. Si a viginti superius, perdat ambos occulos5. [C. De furtis mulierum.]6 Nobilis vir dominus Andreas Dauro, comes Ragusii, de7 voluntate sui Minoris et Maioris Consilii, et cum laudo populi ad sonum campanarum more solito congregati MCCLXXXXVIIII8, indictione9 secunda, die XXa10 mensis decembris, statuit et ordinavit: quod si qua mulier furtum fecerit a perperis II11 usque in V12, et non habuerit unde solvat13, frustigetur14; si a V usque in XX15, frustigetur et buletur16; et si a XX17 superius, perdat nasum et bandiatur de civitate Ragusii et districtu.

V.
De robatoribus1 stratarum
Robatores stratarum pro prima robaria condempnentur2 in octuplum, pro secunda vero pro uno in sexdecim, et sic inde superius semper pena duplicetur. Qui si rapuerit usque ad unum yperperum et non habeat unde possit solvere penam, fustigetur et boletur; si autem rapuerit ab uno yperpero usque ad tres et non habeat unde solvat, perdat unum occulum3. Si autem a tribus usque ad sex, perdat manum dextram. Sed si a sex usque ad decem, perdat ambos occulos; si vero a decem4 superius, suspendatur.

VI.
De violenciis1 mulieribus inlatis
Si mulierem quis contra voluntatem ipsius foraverit, quod possit probari, solvat yperperos quinquaginta. Quod si non poterit solvere, perdat ambos

328

KNJIGA ESTA

obzir mjesto gdje to zlodjelo ili ubojstvo bude poinjeno i izvreno, bez obzira na bilo koji prije doneseni propis ili uredbu koji se protive ovoj ovlasti.

IV.
O kraama
Onaj tko poini krau, neka se za prvu krau osudi na etverostruko, za drugu osmerostruko, za treu dvanaesterostruko a za etvrtu dvadeseterostruko. Ako kradljivac nema odakle platiti a kraa bude manja od dva perpera, neka se iiba. Ako pak kraa bude od dva do pet perpera, neka se iiba i obiljei peatom. A ako bude od pet do deset, neka ostane bez jednoga oka; ako pak od deset do dvadeset, neka mu se odsijee desna ruka. Ako ukrade vie od dvadeset perpera, neka ostane bez oba oka. (O kraama koje poine ene) Plemeniti mu gospodin Andrija Dauro, knez dubrovaki, voljom svoga Malog i Velikog vijea i uz odobravanje puka, po obiaju, sabrana na glas zvona tisuu dvjesto devedeset devete, druge indikcije, dvadesetog dana mjeseca prosinca, propisao je i naredio: ako neka ena poini krau od dva do pet perpera, a ne bude imala odakle platiti, neka se iiba; ako (ukrade) od pet do dvadeset, neka se iiba i obiljei uarenim peatom; ako ukrade vie od dvadeset, neka joj se odsijee nos i neka se protjera iz Dubrovnika i iz dubrovake oblasti.

V.
O drumskim razbojnicima
Drumski razbojnici neka se za prvu pljaku osude na osmerostruko, za drugu esnaesterostruko, i tako navie neka se kazna uvijek udvostruuje. Ako taj opljaka do jednog perpera, a nije u stanju platiti, neka se iiba i obiljei uarenim peatom; ako pak opljaka od jednog do tri perpera, a nema odakle platiti, neka ostane bez jednog oka. A ako opljaka od tri do est, neka mu se odsijee desna ruka. No ako opljaka od est do deset, neka ostane bez oba oka, a ako opljaka od deset navie, neka se objesi.

VI.
O silovanju ena
Ako tko siluje enu protiv njezine volje, a to se uzmogne dokazati, neka plati pedeset perpera, a ne mogne li to platiti, neka ostane bez oba oka. Osim ako

329

LIBER SEXTUS

occulos2, nisi mulierem volentem velit accipere in uxorem; tunc enim si de comuni sit voluntate, nichil solvat, sed illam accipiat in uxorem.

VII.
De herbariis
Quecunque persona fecerit herbariam vel maleficium herbarie de quo aliquis posset mori vel perdere sensum, et hoc possit probari, quod per ipsam herbariam sit mortuus vel admiserit sensum, comburatur; et si non moriretur nec amiserit1 sensum, sit in providencia2 domini comitis. Eciam3 si non probabitur maleficium herbarie, sed de eo suspicio4 habeatur, dominus comes secundum quod ei placet, inquirat maleficium supradictum.

VIII.
De hiis qui cartam falsam fecerit (sic)
Qui cartam falsam fecerit vel conscripserit, perdat manum dextram, si ei poterit1 probari.

IX.
De hiis qui cartam falsam produxerint
Si1 cartam falsam ad placitum pro sua utilitate quis2 adduxerit, perdat placitum et veritatem suam et yperperos quinquaginta; quod si solvere non poterit, perdat manum dextram. Et hoc locum habeat si ipse fecit fieri cartam ipsam. Si autem carta ipsa producta ad placitum que probatur falsa fuerit patris vel avi vel antecessorum suorum, tunc qui eam producit defendat se per manus undecim hominum secum iurantium, quod cartam illam nescivit esse falsam, nec fecit eam, nec argumentavit illam, et perdat placitum tantum. Si autem probaretur fecisse cartam illam vel iurare non poterit, paciatur penam superius comprehensam.

X.
De furtis vinearum
Intrans in vineam alicuius si uvam rapuerit vel aliquod aliud dampnum fecerit1, reddat dampnum et perdat yperperos quinque; quod si non habet unde possit solvere, fustigetur.

330

KNJIGA ESTA

enu uz njezin pristanak bude htio oeniti; tada, naime, ako oboje pristanu, neka ne plati nita, nego neka je oeni.

VII.
O trovaima
Koja god osoba poini trovanje ili zlodjelo trovanja od kojeg bi netko mogao umrijeti ili sii s uma, a uzmogne se dokazati da je od trovanja umro ili siao s uma, neka se spali, a ako taj ne bi umro ni siao s uma, neka gospodin knez prosudi (kako e ga kazniti). A ako zlodjelo trovanja i ne bude dokazano, ali o njemu postoji sumnja, neka gospodin knez, po svom nahoenju, provede postupak o tom zlodjelu.

VIII.
O onima koji uine lanu ispravu
Tko uini ili napie lanu ispravu, neka mu se odsijee desna ruka, ako mu se bude moglo dokazati.

IX.
O onima koji podnesu lanu ispravu
Ako tko na sudu u svoju korist podnese lanu ispravu, neka izgubi spor i vjerodostojnost i pedeset perpera, a ako to ne uzmogne platiti, neka mu se odsijee desna ruka. A to se primjenjuje ako je sam dao uiniti tu ispravu. Ako, meutim, ta na sudu podnesena isprava, za koju se dokae da je lana, bude oeva ili djedova ili njihovih predaka, neka se tada onaj koji je podnosi brani s pomou jedanaest suprisenika kako nije znao da je ta isprava lana i da je nije on uinio ni za nju dao podatke, pa neka samo izgubi spor. Ako bi se pak dokazalo da jest napravio tu ispravu ili ne uzmogne prisegnuti, neka snosi prije opisanu kaznu.

X.
O kraama u vinogradima
Ako onaj koji ue u neiji vinograd bude krao groe ili poini neku drugu tetu, neka nadoknadi tetu i plati pet perpera, a ako ne bude u stanju platiti, neka se iiba.

331

LIBER SEXTUS

XI.
De hiis qui incidunt arbores
Si quis incideret1 arborem alicuus sine voluntate patroni illius arboris puniatur in yperperos duodecim, cuius pene medietas deveniat ad Comune et alia medietas ad patronum arboris si patronus ipse de hoc fuerit conquestus. Si autem d. comes ex suo officio2 sine lamentacione3 patroni hoc inquisierit, totum ipsum bannum deveniat ad Comune.

XII.
De eo qui percusserit vicarium
Quicumque percusserit vicarium seu ripparium suum officium exercentem, condempnetur in duplum, et duplicem penam subsisteat (sic) quam subsisteret vel condempnaretur si alium hominem percussisset.

XIII.
De eo qui fraudat dacium in aliqua civitate unde venit dampnum Ragusio
Qui extra Ragusium in aliquo loco fraudaverit aliquod dacium vel abstulerit aliquid, nisi offendendo inimicos nostros, et propter hoc aliquod dampnum aliquo Raguseo evenerit, dampnum ipsum illi componat vel vadat ad terram ubi dampnum fecit et faciat racionem1.

XIV.1
De blasfemantibus Deum
Qui blasfemaverit Deum et sanctos suos, solvat pro banno yperperum unum, quem si solvere non poterit, ligetur ad palum.

XV.
De hiis qui inprestant1 ludentibus
Qui alicui ludenti ad datos2 vel ad alios ludos, cum pignore vel sine pignore, inprestaverit3, solvat pro banno yperpera duo, et reddat debitori pignus sine aliqua peccunia.

332

KNJIGA ESTA

XI.
O onima koji posijeku stabla
Ako bi tko posjekao neije stablo mimo volje njegova vlasnika, neka se kazni s dvanaest perpera, a pola od te kazne neka pripadne Opini, a druga polovica vlasniku stabla, ako sam vlasnik za to podnese tubu. Ako pak gospodin knez pokrene postupak bez vlasnikove tube, neka cijela ta globa pripadne Opini.

XII.
O onomu koji udari kneeva zamjenika
Tko god udari kneeva zamjenika ili njegova zdura pri obavljanju dunosti, neka se osudi na dvostruko i snosi udvostruenu kaznu koju bi snosio i na koju bi bio osuen ako bi udario drugoga ovjeka.

XIII.
O onomu koji poini prijevaru glede dabine u nekom gradu pa odatle nastane teta Dubrovniku
Tko u nekomu mjestu izvan Dubrovnika poini prijevaru glede neke dabine ili togod otme, osim da nakodi naim neprijateljima, pa zbog toga nastane teta nekom Dubrovaninu, neka mu tu tetu namiri ili neka poe u zemlju gdje je poinio tetu, i za to odgovara.

XIV.
O onima koji psuju Boga
Tko opsuje Boga i njegove svece, neka za globu plati jedan perper, a ako ne bude mogao platiti, neka se vee za stup (srama).

XV.
O onima koji posuuju novac kockarima
Tko posudi novac nekomu koji se kocka i igra druge igre (na sreu), sa zalogom ili bez zaloga, neka plati dva perpera globe a duniku vrati zalog bez ikakva novca.

333

LIBER SEXTUS

XVI.1
De sale
Qui salem portaverit in Ragusio, sive sit extraneus sive civis, discarcare (sic) salem ipsum vel vendere non possit, nisi Comuni Ragusii, sine voluntate et licencia2 d. comitis. Qui si cum Comuni concordare3 non potest, nec habere licenciam4 a predicto d. comite vendendi salem ipsum alteri quam Comuni, possit portare salem ipsum ubicunque voluerit extra Ragusium5. Si autem extraneus aliquis sine licencia2 d. comitis vendiderit salem alicui Raguseo, solvat pro banno yperperos decem et Raguseus qui comparaverit solvat pro banno yperperos decem, et insuper perdat salem. Additum est quod quicumque, tam Raguseus quam foresterius, exoneraverit salem in Ragusio, solvat dictum bannum et perdat salem.

XVII.
Quod nullus vendat salem in Ragusio
ullus Raguseus in Ragusio vendat salem alteri Raguseo vel extraneo ad minutum neque in grossum sine licencia1 d. comitis, et qui contra hoc fecerit, perdat totum salem et det pro banno yperperos sex; quod si solvere non poterit, fustigetur. Et qui a capite Comari versus Ragusium, et a Budua versus Ragusium vendiderit salem, det pro banno yperperos viginti sex, et perdat precium salis quem vendidit. Eodem modo puniatur qui salem cum suo ligno vel cum ligno extraneorum ad naulum, vel quocumque alio modo vel ingenio portaverit ad vendendum infra loca predicta. MCCCVIIII, die VI augusti, tempore d. Andree Dauro, comitis Ragusii, per Minus et Maius Consilium et in publica concione2 additum fuit huic statuto: quod nullus Raguseus vel foresterius, cuiuscunque condicionis3 sit, audeat emere vel vendere in Ragusio vel districtu salem ab aliqua persona, nec contractum4 mercati, nec mercatum de sale facere per se vel per alium, aliquo modo vel ingenio sine licencia5 d. comitis et sui Minoris Consilii. Et qui contrafecerit, solvat pro banno yperperos X et perdat salem vel valorem salis, tam qui emerit quam qui vendiderit. Et simili pena puniatur mediator illius mercati. Et qui accusaverit habeat medietatem. Et quilibet officialis6 personaliter teneatur accusare.

C
MCCCCVIII, die VI mensis iunii, tempore d. Alovisii de Gocis, rectoris, in Maiori Conscilio ad sonum campane more solito congregato, in quo Consilio

334

KNJIGA ESTA

XVI.
O soli
Tko doveze sol u Dubrovnik, bio on stranac ili graanin, ne smije tu sol ni iskrcati ni prodati bez privole i doputenja gospodina kneza, osim Opini dubrovakoj. Ako se taj ne moe nagoditi s Opinom niti dobiti doputenje reenoga gospodina kneza da tu sol proda drugomu umjesto Opini, smije tu sol odvesti gdje god bude htio izvan Dubrovnika. Ako pak neki stranac bude prodao sol nekom Dubrovaninu bez doputenja gospodina kneza, neka za kaznu plati deset perpera, a Dubrovanin koji (je) kupi neka za kaznu plati deset perpera i povrh toga neka mu se sol oduzme. Dodano je da koji god, bilo Dubrovanin bilo stranac (bez doputenja), iskrca sol u Dubrovniku, plati naznaenu kaznu i da mu se sol oduzme.

XVII.
Da nitko ne prodaje sol u Dubrovniku
Neka nijedan Dubrovanin ne prodaje sol u Dubrovniku drugom Dubrovaninu ni strancu, ni na malo ni na veliko, bez doputenja gospodina kneza, a tko to prekri, neka mu se sva sol oduzme i neka za kaznu plati est perpera, a ako to ne bude mogao platiti, neka se iiba. I tko od rta Komari prema Dubrovniku i od Budve prema Dubrovniku bude prodavao sol, neka za kaznu dade dvadeset est perpera i neka mu se oduzme utrak od soli koju je prodao. Na isti nain neka se kazni tko svojim plovilom ili plovilom stranaca koje unajmi ili bilo kojim drugim nainom ili izgovorom doveze sol radi prodaje izmeu prije reenih mjesta. Tisuu tristo devete godine, dana estog kolovoza, u vrijeme gospodina Andrije Daura, kneza dubrovakoga, ovoj je odluci po Malom i Velikom vijeu i na javnom zboru bilo dodano da se nijedan Dubrovanin ni stranac, bilo kojeg poloaja, ne usudi kupiti ili prodati sol u Dubrovniku ili (dubrovakoj) oblasti od bilo koje osobe niti zakljuiti ugovor o prodaji ni prodati sol sam ili preko drugoga, ni na koji nain i ni uz kakvu izliku, bez doputenja gospodina kneza i njegova Malog vijea. A tko to prekri, neka za kaznu plati deset perpera i neka mu se oduzme sol i utrak od soli, kako kupcu tako i prodavatelju. I neka se istom kaznom kazni posrednik te trgovine. A tko prijavi, neka dobije polovicu. I neka svaki slubenik osobno bude obvezan prijaviti.

C
Tisuu etiristo osme godine, estog dana mjeseca lipnja, u vrijeme kneza gospodina Alojzija Guetia, u Velikom vijeu sabranom, po obiaju, na glas

335

LIBER SEXTUS

fuerunt consiliarii LXI, captum fuit per quinquaginta tres, quod adatur prescripto statuto salis hec aditio, videlicet: quod barcha vel aliud lignum que vel quod inventum fuerit portare sal in contrabando ad loca vetita, comburatur omnino, et quod patronus cum marinariis navigantibus cum ipsa barcha stet in carceribus Comunis per tres menses continuos, non obstantibus aliis statutis et penis; que statuta et pene remaneant in sua firmitate.

XVIII.
De hiis qui elliguntur in officiis1
Ellectus in ambaxatorem vel ad aliquod aliud officium, si ire vel officium ipsum facere noluerit, solvat pro banno yperperos viginti quinque. Nisi iustum habeat impedimentum in persona sua, de quo impedimento credatur ellecto in ambaxatorem iuranti2; aliis3 autem non, nisi probent ipsum impedimentum: tunc enim nichil solvant. Additum est quod ellectus in ambaxatorem, si poterit probare legittime quod ceperit viagium antequam electus4, aut si poterit probare quod pater vel mater, frater aut uxor vel filius sive filia sit impeditus vel impedita gravi infirmitate corporea, vel eciam5 si poterit probare, quod sit paratus facere nupcias6 filii vel filie, videlicet ad tale tempus quod non possit redire de ambaxaria ad quam fuerit electus, vel ad tempus illud in quo ordinavit facere nupcias6. Si poterit probare legittime aliquod ex dictis inpedimentis7, iurando eciam5 quod ipse non remanet propter aliud, nisi propter aliquod ex inpedimentis7 predictis, tunc non compellatur ire in dictam ambaxariam, nec penam aliquam solvere teneatur. Tempore egregii militis d. Marini Badoarii, comitis Ragusii, additum est statuto, quod infrascripti officiales non solvant penam: superstans arsenatus, comites insularum et Astaree, officiales cere.

XIX.
De minoribus commitentibus1 maleficia
Infans minor, videlicet quatuordecim annorum, si aliquod maleficium commiserit, sit in providencia2 d. comitis et sue Curie punire eum, habito respectu ad etatem suam.

336

KNJIGA ESTA

zvona, a u vijeu je bio nazoan 61 vijenik, zakljueno je s pedeset i tri glasa da se prije zapisanoj zakonskoj odluci o soli doda ova dopuna, to jest da se barka, ili drugo plovilo za koje se utvrdi da je krijumarski vozilo sol u zabranjena mjesta, sasvim spali i da patrun s mornarima koji plove tom barkom ostane u tamnicama tri puna mjeseca neovisno o drugim zakonskim odlukama i (zaprijeenim) kaznama; te odluke i kazne neka ostanu na snazi.

XVIII.
O onima koji se biraju u slube
Izabrani za poklisara ili za neku drugu slubu, ako ne bude htio ii ili obnaati tu slubu, neka za kaznu plati dvadeset i pet perpera, osim ako ima opravdanu osobnu zapreku. A glede te zapreke neka se izabraniku za poklisara vjeruje na prisegu; drugima pak ne, ne dokau li tu zapreku; ako je naime dokau, neka nita ne plate. Dodano je da se izabrani za poklisara ne treba siliti da poe u reeno poslanstvo niti da plati bilo kakvu kaznu ako bude mogao zakonito dokazati da je krenuo na put prije nego je bio izabran, ili ako uzmogne dokazati da su mu otac ili majka, brat ili ena, sin ili ker u tekoj tjelesnoj slabosti, ili isto tako ako bude mogao dokazati da se sprema obaviti svadbu sina ili keri, pa se naime ne moe vratiti s poslanstva na koje je biran u vrijeme kad je odredio obaviti svadbu. Osim zakonitog dokazivanja neke od tih zapreka mora i prisegnuti da ne ostaje zbog drugoga, nego zbog neke od tih zapreka. U vrijeme vrloga viteza gospodina Marina Badoera, kneza dubrovakoga, ovoj je zakonskoj odluci dodano da kaznu ne plaaju ovi slubenici: nadstojnik arsenala, knezovi otoka i Astareje, slubenici to skrbe o vosku.

XIX.
O maloljetnim poiniteljima zlodjela
Ako neko zlodjelo poini maloljetno dijete, naime do etrnaest godina, neka gospodin knez i njegov Sud prosude kako ga kazniti, imajui obzira prema njegovoj dobi.

337

LIBER SEXTUS

XX.
De hiis qui vadunt post tercium sonum campane
Inventus post tercium sonum campane sine lumine, solvat pro banno yperperum unum, nisi veniret de vinea vel iret ad succurendum navem quando est tempestas maris et venti, quod sit in providencia1 d. comitis et sue Curie. Si vero inventus portaverit lumen, sit in providencia1 d. comitis qui habebit respectum ad famam illius.

XXI.
De hiis qui vendunt Dalmisianis
Raguseus qui vendiderit navem vel aliud lignum in Dalmisio, solvat pro banno yperperos centum et perdat precium ligni.

XXII.
De hiis qui comparant a Dalmisianis
Qui scienter comparaverit lignum aliquod a Dalmisianis vel ab aliis piratis, solvet pro banno yperperos viginti quinque, et lignum illud incendatur. Additum est: quod si patronus dicti ligni apparuerit, illud lignum reddatur patrono ipsius ligni. Et eciam1 remaneat in providencia2 d. comitis et sue Curie ad incendendum dictum lignum vel tenendum illud, ut melius videbitur, si non apparuerit aliquis patronus ligni predicti.

XXIII.
De hiis qui prohiciunt1 savornam in portu
Si quis proiecerit, id est iactaverit in2 portu saornam aut ros (sic) vel brecias sive inmundicias sine mandato d. comitis, solvat pro banno yperpera duo, quod si solvere non poterit, fustigetur; et ille qui hunc manifestaverit, habeat quartam partem banni.

338

KNJIGA ESTA

XX.
O onima koji se kreu nakon treeg oglaivanja zvona
Tko se zatee bez svjetiljke iza treeg oglaivanja zvona, neka za kaznu plati jedan perper, osim ako bi se vraao iz vinograda ili bi iao pritei u pomo brodu kad je olujna jaina mora ili vjetra, a to neka bude stvar slobodne prosudbe kneza i njegova Suda. Ako pak zateeni bude nosio svjetiljku, neka bude na prosudbu gospodina kneza, koji e imati u vidu na kakvu je taj glasu.

XXI.
O onima koji prodaju Omianima
Dubrovanin koji proda brod ili drugo plovilo u Omiu, neka za kaznu plati sto perpera i neka mu se oduzme utrak od plovila.

XXII.
O onima koji od Omiana kupuju
Tko svijesno od Omiana ili ostalih gusara kupi neko plovilo, neka za kaznu plati dvadeset i pet perpera a to plovilo neka se zapali. Dodano je da se to plovilo, ako se pojavi njegov patrun, vrati patrunu. Isto tako neka ostane za slobodnu prosudbu gospodina kneza i njegova Suda treba li to plovilo zapaliti ili da se zadri, kako se ocijeni boljim, ako se ne pojavi nijedan patrun prije reenog plovila.

XXIII.
O onima koji u luku bacaju brodski balast
Ako netko bude u luku bacao brodski balast ili rujevinu ili otpatke bez naredbe gospodina kneza, neka za kaznu plati dva perpera, a ako ih ne uzmogne platiti, neka se iiba, a etvrtinu od kazne neka dobije onaj koji toga prijavi.

339

LIBER SEXTUS

XXIV.
De portantibus arma per civitatem
Qui portaverit cutellum feritorium vel alia arma facta ad offendendum per civitatem1 in die, solvat pro banno yperpera duo, qui autem in nocte, solvat yperpera quinque et perdat arma2

XXV.
De foresteriis portantibus arma
Foresterius comorans in civitate Ragusii, non tamen1 habitans ibi, si2 arma fraudulenta portaverit, solvat pro banno yperperum unum; sit tamen hoc3 in providencia4 d. comitis.

XXVI.
De tabernis vendentibus post tercium sonum campane
Taberna que post tercium sonum campane inventa fuerit aperta vel in qua vendetur vinum post ipsum tercium sonum campane aliis quam capitaneo cum custodibus civitatis illius noctis, solvat pro banno yperperum unum, cuius medietas sit Comunis et alia medietas custodum1 illius noctis.

XXVII.
De victualibus que possunt haberi in burgo
Cum post construccionem1 muri burgus pro civitate2 habeatur, statuimus quod habitantes in burgo possint ibidem tenere victualia, vinum autem ibidem habere non possint, nisi habentes domos lapideas, id est de petra: illi enim possint habere vinum ad voluntatem suam.

XXVIII.
De iniuriis
Super iniuriis quas viri vel mulieres dixerint inter se vel iudicibus aut consiliariis, super comminacionibus1 et aliis maledictis, d. comiti damus arbitrium ut in providencia2 ipsius sit punire omnia supradicta, cum isto tamen

340

KNJIGA ESTA

XXIV.
O onima koji po Gradu nose oruje
Tko po Gradu bude danju nosio no za ranjavanje ili drugo napadako oruje, neka za kaznu plati dva perpera, a (ako to bude) nou, neka plati pet perpera i neka mu se oruje oduzme.

XXV.
O strancima koji nose oruje
Ako napadako oruje bude nosio stranac koji boravi u gradu Dubrovniku, ali tu nema prebivalite, neka za kaznu plati jedan perper, no neka to bude stvar slobodne prosudbe gospodina kneza.

XXVI.
O krmama koje prodaju nakon treeg oglaivanja zvona
Krma koja se nae otvorena iza treeg oglaivanja zvona ili u kojoj se nakon tog treeg oglaivanja zvona prodaje vino drugima, osim kapetanu s uvarima Grada na dunosti te noi, neka za kaznu plati jedan perper, a od toga neka polovica bude Opini, a druga polovica uvarima noi.

XXVII.
O namirnicama koje se mogu drati u predgrau
Budui da se predgrae nakon izgradnje zida smatra Gradom, odreujemo da stanovnici predgraa tamo mogu drati namirnice, ali da vino tamo ne mogu drati ako nemaju zidane, to jest kamene kue; ti, naime, mogu drati vino po svojoj volji.

XXVIII.
O uvredama
Za uvrede to ih muevi ili ene izreknu izmeu sebe ili sucima ili vijenicima, za prijetnje i ostale zle rijei, dajemo punu ovlast gospodinu knezu da u njegovoj slobodnoj prosudbi bude kanjavanje svega spomenutoga, ali uz

341

LIBER SEXTUS

temperamento3 quod, sicut minus iniuriosum est dictum factum, sic4 dicti quam facti minor sit pena.

XXIX.
De contumacibus1 super maleficiis
Vocatus ad Curiam ter per ripparium super aliqua iniuria dicti vel facti vel maleficio2, si3 contumaciter venire contempserit, pro4 iudicato super ipsa iniuria habeatur, et veniens postea, super hoc non audiatur. Tempore egregii militis d. Marini Badoarii5, comitis Ragusii, curente anno Domini MCCLXXXXIII6, de mense marcii7, per ipsum d. comitem, cum voluntate Minoris et Maioris Consilii et laudo populi additum est quod quicumque accusatus fuerit de aliqua iniuria dicti vel facti vel maleficio8, habeat terminum trium dierum infra quem venire debeat ad racionem9, et elapso termino pro iudicato habeatur. Item, eodem tempore d. Marini Badoarii, comitis Ragusii, curente MCCLXXXXIII10, mensis marcii, per ipsum d. comitem, cum voluntate Minoris et Maioris Consilii et laudo populi, additum est quod si aliquis accusatus fuerit de aliquo homicidio, et non venerit ad mandata d. comitis infra terminum constitutum, et contumax fuerit, dictus accusatus quandocunque fecerit pacem et concordium cum parentibus mortui, quod ei contumacia11 remittatur et possit venire ad racionem9 coram d. comite et sua Curia, et tunc procedatur contra eum secundum precepit ordo iuris. Et nichilominus, tempore accusationis, d. comes per sacramentum inquirere teneatur testes super dicto maleficio diligenter. Et intelligantur isti parentes, cum quibus debet fieri pax predicta, pater, mater, filii et fratres et sorores; et si predicti non fuerint, tunc intelligantur alii propinquiores12.

XXX.
De Raguseo qui fecit iniuriam foresterio
Raguseus si foresterium percusserit vel verberaverit, aut ei aliquam aliam iniuriam fecerit, de banno quod propter hoc Raguseus ipse solverit, nichil habeat foresterius, sed totum deveniat ad Comune. Idem est de viris et mulieribus percucientibus, iniuriantibus vel verberantibus se ad invicem. Hoc idem statuimus, si foresterius percusserit aut verberaverit Raguseum vel ei aliquam aliam iniuriam fecerit.

342

KNJIGA ESTA

umjerenost, tako da bude manja kazna za reeno nego za uinjeno, kao to je manja teta ono to je reeno od onoga to je uinjeno.

XXIX.
O onima koji se oglue u kaznenim djelima
Onaj tko se i na tri poziva zdura na sud zbog neke usmene ili tvorne uvrede ili nekoga zlodjela bude ustrajno ogluivao, neka se smatra osuenim za tu uvredu, pa ako poslije doe, neka se o tome ne saslua. U vrijeme vrloga viteza gospodina Marina Badoera, kneza dubrovakoga, tekue godine Gospodnje tisuu dvjesto devedeset tree, mjeseca oujka, po istom gospodinu knezu, voljom Malog i Velikog vijea i uz odobravanje puka, dodano je da tko god bude optuen za neku usmenu ili tvornu uvredu ili zlodjelo, ima rok od tri dana u kojemu mora pristupiti sudu, a nakon to istee rok, da se smatra osuenim. Takoer u isto vrijeme gospodina Marina Badoera, kneza dubrovakoga, tekue tisuu dvjesto devedeset tree, mjeseca oujka, po istom gospodinu knezu, voljom Malog i Velikog vijea i uz odobravanje puka, dodano je: ako tko bude optuen za koje ubojstvo, pa ne pristupi u odreenom roku po nalogu pred gospodina kneza i oglui se, neka se dotinom optueniku ogluha oprosti kad god se pomiri i nagodi s rodbinom pokojnika, te da moe doi odgovarati pred gospodinom knezom i njegovim Sudom i da se tada protiv njega provodi postupak kako je propisano procesnim pravom. I da je gospodin knez svejedno obvezan u vrijeme optube svjedoke pod prisegom pomnjivo ispitati o spomenutom zlodjelu. A da se pod tom rodbinom podrazumijevaju otac, majka, sinovi te braa i sestre, a ako ne bude prije spomenutih, tada se podrazumijevaju ostali blii po srodstvu.

XXX.
O Dubrovaninu koji ozlijedi stranca
Ako Dubrovanin udari ili istue stranca ili ga kako drugaije ozlijedi, neka od kazne koju za to Dubrovanin bude platio nita ne ide strancu, nego neka sve pripadne Opini. Isto vrijedi za meusobno udaranje, ozlijede i tunjave izmeu mueva i ena. To isto odreujemo ako stranac udari ili istue Dubrovanina, ili ga kako drugaije ozlijedi.

343

LIBER SEXTUS

XXXI.
De Raguseo vendente blavam in domo sua
Nullus Raguseus nec forensis vendat aliquam blavam in domo neque in aliquo loco nisi fundico, sine licencia1 d. comitis, sub pena yperperorum quinque; et quicunque accussaverit2, habeat medietatem, et Comune aliam medietatem.

XXXII.
De hiis qui fregerit crucem vel sigillum
Si per d. comitem et suam Curiam fuerit posita crux in vinea vel in navi aut alio ligno sive in aliqua quacunque re alicuius, vel domus aut stacio1 sigilata2 occassione3 dandi aptagi4, et ille in cuius re crux est posita, vel domus aut stacio sigillata, deiectaverit vel deiectari5 fecerit crucem et frangerit aut frangi fecerit sigillum per fraudem, quod si probari possit, solvat pro banno yperpera6 duodecim, que yperpera deveniant ad Comune Ragusii.

XXXIII.
De hiis qui intrant in domos aliorum et faciunt eis iniuriam
Si aliquis intraverit in domum alterius et verberaverit vel percusserit patronum vel patronam ipsius domus, vel fecerit ei aliquod forcium1 vel aliquid vi, id est2 per forcium inde abstulerit, solvat pro banno yperpera viginti quatuor, videlicet duodecim pro intratica domus, et duodecim pro exitu; de quibus verberatus vel verberata habeat medietatem, si lamentacionem3 coram d. comite de hoc fecerit. Si autem lamentacionem4 non fecerit, sed d. comes ex suo officio processerit, verberatus vel verberata nichil habeat, sed tota condempnacio5 deveniat6 ad Comune. Si autem dictum maleficium fiat de nocte, et probari non possit per testes masculos, valeat super hoc testimonium mulierum a duabus supra, ita tamen, quod ille qui condempnari debeat in yperpera viginti quatuor, si per masculos probaretur, condempnetur in duodecim tantum, videlicet sex pro intrata et sex pro exitu, quando per mulieres probatur.

C
Anno Domini millesimo trecentesimo sexagesimo sexto, indicione quarta, die vigesimo septimo mensis augusti. Nos Petrangna de Bonda rector Comunis Ragusii, cum voluntate Minoris et Maioris Consilii et cum laudo populi sono campanarum more solito congregati, considerantes quod per fragilitatem et

344

KNJIGA ESTA

XXXI.
O Dubrovaninu koji u svojoj kui prodaje ito
Neka nijedan Dubrovanin ni stranac, pod prijetnjom globe od pet perpera, ne prodaje bez doputenja gospodina kneza nikakvo ito u kui ni na bilo kojemu mjestu, osim u (opinskoj) itnici, a tko god to prijavi, neka dobije polovicu globe, a drugu polovicu Opina.

XXXII
O onima koji polome kri ili peat
Ako gospodin knez i njegov Sud postave kri u vinogradu, ili na brodu, ili na drugom plovilu, ili na bilo kojoj stvari, ili bude zapeaena kua ili duan radi davanja zaloga (aptagi) pa onaj na ijoj je stvari postavljen kri ili mu bude zapeaena kua ili duan, prijevarno baci ili dade baciti kri, ili slomi ili dade slomiti peat, a to se bude moglo dokazati, neka za kaznu plati dvanaest perpera, koji imaju pripasti Opini dubrovakoj.

XXXIII.
O onima koji uu u kue drugih pa ih napadnu
Ako tko ue u tuu kuu pa istue ili udari domaina, ili domaicu, ili poini neko nasilje ili odatle neto nasilno odnese, neka za kaznu plati dvadeset i etiri perpera, to jest dvanaest za upad u kuu i dvanaest za izlazak; neka od toga udareni, ili udarena, dobije polovicu ako za to pred gospodinom knezom podnese tubu. Ako pak ne podnese tubu, nego gospodin knez pokrene postupak po slubenoj dunosti, neka udareni, ili udarena, ne dobije nita, nego neka itava kazna pripadne Opini. Ako se pak reeno zlodjelo dogodi nou i ne bude se moglo dokazati s pomou mukih svjedoka, neka o tome vrijedi svjedoanstvo dviju ili vie ena s tim da e se onaj koji se ima osuditi na dvadeset i etiri perpera da se dokazalo putem mukih, osuditi samo na dvanaest, to jest est za upad a est za izlazak, kad se dokazuje iskazom enskih svjedoka.

C
Godine Gospodnje tisuu tristo ezdeset este, etvrte indikcije, dvadeset sedmog dana mjeseca kolovoza. Mi, Petranja Bundi, knez dubrovaki, voljom Malog i Velikog vijea i uz odobravanje puka sabranoga, po obiaju, na glas zvona, prosuujui da se zbog slabosti i zloe slukinja mogu ili bi se mogle

345

LIBER SEXTUS

maliciam servitialium multa enormia pericula accidere possunt vel possent, ponendo homines in domum patronorum vel patronarum, statuimus et ordinamus: quod si qua servitialis a modo in antea ponet aliquem hominem in domum patroni vel patrone sine licentia patroni vel patrone, quod dicte servitiali nasus amputetur de vultu. Et si quis homo capietur in domo alicuius patroni vel patrone qui intraverit domum sine licentia patroni vel patrone, ad servitialem aliquam, stare debeat menses sex in carceribus inferioribus; qui si aufugerit de carceribus antequam compleverit menses sex, si postea capietur vel de sua voluntate reverteretur ad carceres, quod tunc solummodo terminus dictus currere incipiat. Et si non posset capi in domo vel non posset sibi probari, tunc sit in discretione d. rectoris qui esse debeat cum omnibus iudicibus ad puniendum illum vel illos qui fuerint accusati intrasse domum alicuius patroni vel patrone ad servicialem aliquam; qui d. rector debeat se adherere voluntati maioris partis omnium iudicum, et ipsam executioni mandare in puniendo illum vel illos qui intravissent domum ad aliquam servicialem, et non fuissent capti vel eis probari non posset.

XXXIV.
De maleficiis de nocte
Qui extra domum in Platea vel in Campo de nocte percusserit vel verberaverit aliquem, et per testes masculos probari non possit, valeat in hoc testimonium mulierum a1 duobus2 supra. Ita tamen, quod qui condempnari debet, non possit condempnari pro testimonio mulierum, nisi medietatem de eo quod condempnaretur si probatum esset per testes masculos. Et intelligatur nox in isto casu: pulsato tintinabolo tercio usque ad diem.

XXXV.
De vino de foris non portando
Prohibemus quod nullus Raguseus portet vinum de foris in Ragusio1 causa vendendi vel donandi illud aut portandi2 ad domum suam, ultra illud quod ordinatum est per d. comitem et Comune Ragusii in capitulari de vino; et qui contra hoc fecerit, solvat yperperos XXV pro banno, et totum vinum superfluum stampanetur; si autem fuerit foresterius qui contra hoc fecerit, perdat vinum ipsum. Eo salvo, quod fratres predicatores et minores possint recipere vinum pro elemosina3 ab omni persona que venit in Ragusio, non emendo illud. Et possunt eciam4 adducere vinum de foris undecumque voluerint pro eorum sustentacione5. Et quicumque accusaverit contrafacientem, habeat medietatem supradictorum yperperorum de pena si per eius accusam veritas poterit reperiri.

346

KNJIGA ESTA

dogoditi mnoge krupne pogibli kad putaju ljude u kuu domaina, ili domaice, odreujemo i nalaemo: ako koja slukinja odsad ubudue pusti nekog mukarca u kuu domaina, ili domaice, neka se toj slukinji odsijee nos s lica. A ako u kui kojega domaina, ili domaice, bude uhvaen neki mukarac koji bi bez dozvole domaina uao k nekoj slukinji, da mora odleati est mjeseci u donjim tamnicama. Ako taj pobjegne iz tamnice prije nego odlei est mjeseci, pa ako poslije bude uhvaen ili se svojevoljno vrati u tamnice, neka tek tada pone tei reeni rok. A ako se ne bi mogao uhvatiti u kui ili mu se ne bi moglo dokazati, neka onda gospodin knez, koji mora biti sa svim sucima, prosudi glede kanjavanja onoga ili onih koji budu optueni da su uli u kuu kojega domaina, ili domaice, k nekoj slukinji. A taj gospodin knez mora se prikloniti volji veine svih sudaca i provesti je u djelo kanjavajui onoga ili one koji bi uli u kuu k nekoj slukinji, a ne bi bili uhvaeni na djelu ili im se ne bi moglo dokazati.

XXXIV.
O nonim zlodjelima
Tko izvan kue, na Placi ili na Poljani, nekoga udari ili istue nou, a to se ne bi moglo dokazati svjedoenjem mukih svjedoka, neka o tome vrijedi iskaz dviju ili vie ena. Ali tako da onaj koji mora biti osuen ne moe po svjedoenju ena biti osuen vie nego na polovicu onoga na to bi bio osuen da su bili muki svjedoci. A neka se u ovom sluaju pod nou podrazumijeva (vrijeme) od oglaenja treeg zvona do svanua.

XXXV.
O tome da se vino ne smije izvana uvoziti
Zabranjujemo da ijedan Dubrovanin doprema vino izvana u Dubrovnik radi prodaje ili darivanja ili donoenja u svoju kuu povrh onoga to su odredili gospodin knez i Opina dubrovaka u pravilniku o vinu; tko bude inio protivno tome, neka za kaznu plati dvadeset i pet perpera a vino to pretjee, neka se sve prolije. Ako pak prekritelj bude stranac, neka mu se vino oduzme, uz iznimku da braa Propovjednici i Mala braa mogu primiti vino za milostinju od svake osobe koja doe u Dubrovnik, ne kupujui ga. A za svoje uzdravanje mogu isto tako dovesti vino izvana odakle god budu htjeli. A tko god prijavi prekritelja, neka dobije polovicu prije reenih perpera od kazne ako se po njegovoj prijavi bude mogla utvrditi istina.

347

LIBER SEXTUS

Anno domini MCCCXX, indicione tercia, die XIIII6 februarii, tempore d. Ugolini Iustiniani7, comitis Ragusii8, per ipsum d. comitem cum voluntate sui Minoris et Maioris Consilii et cum laudo populi sono9 campane more solito congregato, statutum fuit et hordinatum10, quod de cetero nullus foresterius11 cuiuscumque condicionis12 existat, portet vinum de foris in Ragusium causa vendendi vel donandi aut portandi domui sue habitacionis, sub pena XXV perperorum13, et totum vinum stampetur, et accusator habeat medietatem banni, si per eius accusam poterit reperiri.

XXXVI.
De hiis qui adducunt vinum de foris ad vendendum
Raguseus qui adduxerit vinum de foris et fecerit portum ad vendendum illud a portu Budue usque ad capud Comari1, perdat vinum illud et solvat pro banno yperpera2 duo; vinum autem de Ragusio extractum quilibet possit in omni loco vendere sine dampno et pena.

XXXVII.
De hiis qui cum vino veniunt in portu Ragusii
Si aliquod lignum Raguseorum1 vel foresteriorum venerit ad portum Ragusii cum carico vini, iusticiarii ordinati super facto vini, vel d. comes si ipsi non fuerint, iurari faciet patronum illius vini vel nauclerium et quatuor de marinariis, si patronus non esset, quod in Ragusio vel districtu eius non vendent, nec donabunt, nec discaricabunt2, nec vendi, nec discaricari3 facient aliquid de ipso vino sine licencia4 d. comitis et sui Consilii. Et donec lignum illud steterit in portu Ragusii, d. comes dabit duos homines pro Comuni, qui vinum ipsum custodiant, ad expensas patroni vel illorum qui sunt in ligno, si patronus non esset.

XXXVIII.
De hiis qui tenent vinum in burgo
Quicumque in burgo tenuerit vel vendiderit vinum, exceptis illis qui habent domos lapideas, id est de petra, solvet yperpera duo pro banno, et vinum ipsum stampanetur, cuius banni medietatem habeat accusator.

348

KNJIGA ESTA

Godine Gospodnje tisuu tristo dvadesete, tree indikcije, etrnaestoga veljae, u vrijeme Ugolina Giustinianija, kneza dubrovakoga, po istome gospodinu knezu, voljom njegova Malog i Velikog vijea i uz odobravanje puka sabranoga, po obiaju, na znak zvona, bilo je odlueno i nareeno da ubudue nijedan stranac, bilo kojeg poloaja, ne donosi u Dubrovnik vino izvana radi prodaje ili darivanja ili donoenja u kuu gdje boravi, pod prijetnjom globe od 25 perpera, i da se sve vino prolije, a da prijavitelj dobije polovicu od kazne ako bi se po njegovoj prijavi mogla utvrditi istina.

XXXVI.
O onima koji dovoze vino izvana za prodaju
Dubrovaninu koji doveze vino izvana i pristane u luku da ga proda, od luke Budve do rta Komari, neka se to vino oduzme i neka za kaznu plati dva perpera; vino pak izvezeno iz Dubrovnika svatko smije prodati na svakome mjestu, bez tete i kazne.

XXXVII.
O onima koji s vinom dolaze u dubrovaku luku
Ako neko plovilo Dubrovana ili stranaca doe u dubrovaku luku s teretom vina, justicijari odreeni za pitanja vina ili gospodin knez, ako njih ne bude, zatrait e da vlasnik toga vina ili nokjer i etvorica mornara, ako ne bude vlasnika, prisegnu da nita od toga vina ne e bez doputenja gospodina kneza i njegova Vijea u Dubrovniku ili u njegovoj oblasti prodati ni darovati ni iskrcati, niti e dati prodati ili iskrcati. A dok to plovilo bude stalo u dubrovakoj luci, gospodin e knez dati uime Opine dva ovjeka da to vino uvaju na troak patruna ili onih koji su na plovilu ako ne bude patruna.

XXXVIII.
O onima koji dre vino u predgrau
Tko god bude u predgrau drao ili prodavao vino, izuzev onih koji imaju zidane kue, to jest od kamena, neka za kaznu plati dva perpera i neka se to vino prolije, a neka prijavitelj dobije polovicu te globe.

349

LIBER SEXTUS

XXXIX.
De acceto (sic)
Accetum (sic) in Ragusio (sic) Raguseus vel foresterius causa vendendi portare non possit. Pro utilitate autem domus sue Raguseus usque ad medium quingum portare possit ad voluntatem1 suam. Et Raguseus qui contra hoc fecerit, solvat pro banno yperpera duo, et accetum2 superfluum stampanetur, et medietas banni sit accusatoris; si autem fuerit foresterius, perdat accetum ipsum.

XL.
De mola
Molam ad vendendum facere nemo possit, et qui fecerit solvat pro banno yperpera duo, et tota illa mola1 stampanetur; et qui accusaverit, habeat medietatem banni. Ad bibendum autem in domo sua quilibet possit facere molam.

XLI.
De vino insularum
Damus licenciam1 insulis Iupane, Dalafote et Calamote, ut vinum quod nascitur in qualibet istarum insularum possit in eadem insula vendi ad tabernam; de una autem insula ad aliam, vinum illud ad vendendum portari non possit. Ille tamen, qui habet vineas in aliqua predictarum insularum, possit ibidem de vino in ea natum (sic) ad suam voluntatem dimittere, et si voluerit, vendere ab tabernam. Sed si aliquis voluerit extrahere vinum de civitate Ragusii, et portare ipsum ad aliquam ipsarum insularum causa vendendi ipsum in taberna, faciat hoc cum licencia2 d. comitis, dicendo ei quantitatem ipsius vini. Qui autem contra hoc fecerit, solvat yperpera duo pro banno, et vinum adductum de foris stampanetur.

XLII.
De percussionibus servorum
Si servus vel ancilla alicuius percusserit aliquem francum seu mulierem liberam, de quocumque1 seu cum qualibet re cum qua potest percuti, et percussus seu percussa de hoc fecerit lamentacionem, et probet se a servo vel ancilla percussum, possit d. comes condempnare illum servum vel ancillam in

350

KNJIGA ESTA

XXXIX.
O octu
Ocat u Dubrovnik ne smije radi prodaje dopremati ni Dubrovanin ni stranac. Meutim, za potrebe svoje kue Dubrovanin moe slobodno donijeti do pola vjedra. A Dubrovanin koji ovo prekri, neka za kaznu plati dva perpera i neka se viak prolije, a polovica od kazne neka se dade prijavitelju. Ako pak (prekritelj) bude stranac, neka mu se taj ocat oduzme.

XL.
O medovini
Nitko ne smije praviti medovinu za prodaju, a tko bude pravio, neka za kaznu plati dva perpera i neka se sva medovina prolije; tko prijavi, neka dobije polovicu od kazne. Za pie pak u svojoj kui neka svatko slobodno pravi medovinu.

XLI.
O otonom vinu
Dajemo doputenje otocima ipanu, Lopudu i Koloepu da se vino to rodi na bilo kojem od tih otoka, moe prodavati u krmi na istom otoku; ne smije se pak nositi na prodaju s jednog otoka na drugi. Meutim, onaj tko ima vinograde na nekom od tih otoka, slobodno smije ostaviti vina to ondje rodi i prodavati u krmi bude li htio. Ali ako tko bude htio izvesti vino iz grada Dubrovnika i odnijeti ga na neki od tih otoka radi prodaje u krmi, neka to uini s doputenjem gospodina kneza, iskazujui mu koliinu toga vina. Tko pak to prekri, neka za kaznu plati dva perpera i neka mu se prolije vino dovezeno izvana.

XLII.
O udarcima koje nanesu robovi (servi)
Ako neiji rob ili robinja udare kojeg slobodnjaka ili slobodnu enu bilo kojim povodom i bilo kojom stvari kojom se moe udariti, a udareni ili udarena za to podnese tubu i dokae da je udaren od roba ili robinje, gospodin knez moe toga roba ili robinju osuditi na kaznu polovice prodajne cijene, naime na tri

351

LIBER SEXTUS

banno dimidie vendicionis2, videlicet in yperperis tribus3, que yperpera, si patronus vel patrona pro ipso servo vel ancilla solvere noluerit, servus ipse vel ancilla per totam civitatem fustigabitur4, et postea reddibit ad domum patroni vel patrone in servitute sicut fuerat ante. Si vero percussus vel percussa a servo vel ancilla ex ipsa percussione moriatur, d. comes secundum iusticiam condempnet ipsum servum vel ancillam ad mortem. Volumus quod, antequam de eo vel ea fiat iusticia, Comune Ragusii solvat patrono vel patrone ipsius yperpera duodecim, qui servus et ancilla ad aliam penam quam ad mortem condempnari non possit. Et totum mobile quod habuerit sive in domo patroni sive alibi, sit patroni vel patrone ipsius, et d. comes et Curia non possit super ipsis rebus pignorare vel molestare patronos.

XLIII.
De hiis qui verberant servos alienos
Si quis servum vel ancillam alterius verberaverit vel percusserit, et patronus ipsius servi vel ancille lamentacionem de hoc fecerit, solvat pro banno yperpera tria. Si vero patronus vel patrona ipsius lamentacionem1 non fecerit, nichil solvat.

XLIV.
De servis fugitivis
Si servus vel ancilla alicuius fugerit vel se absconderit, possit patronus vel patrona ipsius querere vel queri facere illum vel illam ad voluntatem suam; et si invenerit, portare et facere1 portari, capere et facere capi, verberare et facere verberari, et facere de eo vel de ea quicquid sibi placuerit. Et d. comes propter hoc aliquod bannum vel penam ei inponere non potest. Que omnia facere potest sive cum licencia2 d. comitis sive sine licencia2, sicut sibi placuerit.

XLV.
De servis et ancillis liberticiis
Servus vel ancilla liberticii1 liberati, videlicet a servitute dominorum, et filii ipsorum angariam facere non teneantur. Et si ipsi2 servi liberticii se vel filios suos regere vel manutenere non possint, et voluerint se vendere vel in pignus dare, vel sine precio se dare in servitutem, patronus vel patrona qui ipsos vel ipsum liberavit, et filii et filie eius, et primi nepotes ipsius, reducant illum vel illos in servitutem pro illo precio quod de se poterit se habere, vel sine precio, si sine

352

KNJIGA ESTA

perpera, a za te perpere, ako gospodar ili gospodarica ne budu htjeli platiti u ime tog roba ili robinje, rob e ili robinja biti ibani po itavom gradu, a poslije e se vratiti gospodarevoj, ili gospodariinoj, kui u ropstvo kako i prije bijae. Ako pak od roba ili robinje udareni od tog udarca umre, neka gospodin knez toga roba ili robinju po pravdi osudi na smrt. Prije negoli se nad njim ili nad njom izvri pravda, hoemo da Opina dubrovaka gospodaru, ili gospodarici, plati dvanaest perpera, a taj se rob ili robinja ne smije osuditi na drugu kaznu nego na smrt. A sva pokretnina koju budu imali, bilo u kui gospodara, bilo drugdje, neka pripadne gospodaru, ili gospodarici, a gospodin knez i Sud ne mogu te stvari plijeniti ni zbog njih uznemirivati gospodare.

XLIII.
O onima koji istuku tue robove
Ako tko istue ili udari tueg roba ili robinju a gospodar toga roba ili robinje za to podnese tubu, neka za kaznu plati tri perpera. Ako pak njegov ili njezin gospodar, ili gospodarica, ne podnese tubu, neka ne plati nita.

XLIV.
O odbjeglim robovima
Ako neiji rob ili robinja pobjegne ili se sakrije, gospodar, ili gospodarica, moe njega ili nju traiti ili dati traiti po svojoj volji, pa ako nae, odvesti i dati odvesti, uhvatiti i dati uhvatiti, iibati i dati iibati te initi s njim ili s njom to im drago. A gospodin knez ne moe zbog toga nametati nikakvu globu ni kaznu. A sve to moe (gopodar ili gospodarica) initi bilo s doputenjem gospodina kneza, bilo bez doputenja, po vlastitom nahoenju.

XLV.
O osloboenim robovima (servima) i robinjama (ancilama)
Rob ili robinja osloboenici, to jest osloboeni sluenja gospodarima, a tako i njihovi sinovi, nisu obvezani na tlaku (rabotu). A ako ti osloboeni robovi ne mogu uzdravati ili prehranjivati sebe i svoju djecu, pa se budu htjeli prodati ili dati u zalog ili u slubu bez naknade, neka ih gospodar ili gospodarica to su ih oslobodili te njihovi sinovi i keri i prvi unuci, uzmu natrag u slubu po onoj cijeni kakva za njih bude mogua, ili besplatno ako se htjednu dati besplatno. A

353

LIBER SEXTUS

precio3 se voluerit vel voluerint dare. Et si iam se vendidit, patronus vel patrona possit eum vel eos redimere pro illo precio4 quo se vendidit.

XLVI.
De hiis qui expellunt servos suos de domo
Si aliquis vel aliqua servum suum vel ancillam de domo expullerit1 vel fecerit eos ire male vestitos vel male pastos, ad hoc ut servus ipse vel ancilla corigatur2 vel emendetur de aliquo vicio3 quod habet in se, patronus ipse vel patrona potest servum illum vel ancillam ad domum reducere ad voluntatem suam. Sed si aliquis homo franchus4 vel mulier francha5 servum suum ipsum vel ancillam expulsum (sic) sine licencia patroni vel patrone receperit, et de servo ipso vel ancilla aliquod dampnum contigerit, vel moreretur, vel fugeret, servum ipsum vel ancillam6 patrono vel patrone tenebitur emendare et dare pro persona ipsius yperpera duodecim, secundum antiquam consuetudinem; et omnes dies quibus eum tenuit, videlicet pro quolibet mense yperperum unum. Si autem servum ipsum vel ancillam7 cum voluntate patroni receperit, tunc propter predictas causas nullum senciat dampnum vel penam.

XLVII.
De hiis que servi liberticii facere tenentur dominis suis
Servus liberticius domino qui eum liberavit, uxori eius, heredibus ipsius, filiis et filiabus ipsius, primis nepotibus et neptibus infrascripta servicia1 facere teneantur: videlicet tempore vindemiarum vogare barcham de Gravosio in Ragusio (sic) sine precio, si propter tempestatem temporis barca2 steterit ibi. Et si homines Ragusii iverint cum armis in Vergatum vel ad alium locum ad honorem et utilitatem civitatis per terram, liberticius ipse teneatur portare arma post unumquemque predictorum. Et si aliquis de predictis iverit ad aliquod placitum in aliquem locum Dalmacie3, liberticius ipse teneatur ire cum eo et vogare barcham, et facere4 sibi omnia servicia sine precio5, dummodo ille det sibi comedere et bibere donec erit in dictis serviciis. Si aliquis eciam6 de7 predictis captus fuerit vel detentus in carcere in aliqua parte, et filius eius qui captus est vel dominus liberticii voluerit ipsum mittere ad videndum et sciendum locum ubi ille captus est aut detemptus8, vel quid9 de eo factum sit, teneatur liberticius ipse ire ad expensas illius domini sui ad locum ubicunque sit captus; possit tamen alium loco sui mittere ad expensas suas si diceret se ire non posse. Si vero alterum istorum facere noluerit, possit patronus vel patrona aut heredes eius ipsum reducere in servitutem. Si eciam6 liberticius laboraverit aut voluerit laborare in vineam aut terram10 alterius ad precium in partibus Ragusii, et aliquis de supradictis ipsum ad suum servicium habere voluerit pro illo precio5 quod ab

354

KNJIGA ESTA

ako se ve prodao, gospodar ili gospodarica mogu njega ili njih otkupiti po cijeni za koju se prodaju.

XLVI.
O onima koji svoje robove izgone iz kue
Ako netko svoga roba ili robinju istjera iz kue, ili pusti da idu loe odjeveni i slabo hranjeni zato da se taj rob ili robinja popravi ili ispravi neku manu koju u sebi ima, gospodar, ili gospodarica, moe toga roba ili robinju vratiti kui po svojoj volji. Ali ako tog istjeranog roba ili robinju bez dozvole gospodara, ili gospodarice, primi koji slobodni ovjek ili slobodna ena, pa na tom robu ili robinji nastane kakva teta, ili bi umro ili pobjegao, bit e ti obvezani namiriti toga roba ili robinju gospodaru, ili gospodarici, i za njegovu osobu dati dvanaest perpera po starom obiaju; i za sve dane to ga je drao, naime za svaki mjesec jedan perper. Ako pak toga roba ili robinju bude taj primio s privolom gospodara, neka tada zbog prije spomenutih razloga ne trpi nikakvu tetu ni kaznu.

XLVII.
O onome to su osloboeni robovi duni initi svojim gospodarima
Osloboeni rob duan je gospodaru koji ga je oslobodio, njegovoj eni, njegovim nasljednicima, sinovima i kerima, prvim unucima i unukama, initi nie popisane slube: u vrijeme berbe voziti bez plae barku iz Grua do Dubrovnika, ako barka bude stala tamo zbog oluje. I ako Dubrovani budu na ast i korist Grada ili na Brgat ili na drugo mjesto na kopnu, taj je osloboenik duan nositi oruje iza svakog od spomenutih. I ako tko od prije reenih bude iao radi kakve parnice u neko dalmatinsko mjesto, taj je osloboenik duan ii s njim i voziti barku i initi mu sve usluge bez plae, samo da mu on dade jesti i piti dok bude u toj slubi. Ako netko od prije spomenutih bude zarobljen ili zatoen negdje u tamnici, pa sin zarobljenoga, dakle osloboenikov gospodar, bude njega htio poslati da vidi i dozna mjesto gdje je zarobljen ili zadran, ili to se s njim dogodilo, duan je taj osloboenik ii na troak svoga gospodara u mjesto gdje je zarobljen; moe pak umjesto sebe na svoj troak poslati drugoga ako bi rekao da on ne moe ii. Ako pak ne bude htio za njih uiniti ni jedno ni drugo, mogu ga gospodar, ili gospodarica, ili njihovi nasljednici, vratiti u ropstvo. Jednako tako, ako osloboenik bude radio ili bude htio raditi u vinogradu ili na zemlji drugoga u dubrovakom kraju za plau, a netko ga od prije reenih bude htio imati u svojoj slubi za onu plau koju bi primio od

355

LIBER SEXTUS

alio receperit, teneatur ipse liberticius dimittere omne laborerium alterius et ire ad eum, et si iam receperat precium illud restituere sine dampno. Et si aliquis de predictis faceret11 nupcias12, et propter hoc voluerit mittere frumentum ad molendina, teneatur ipse liberticius ire ad molendina cum ipso frumento, et eciam6 ad inquirenda ligna cum barca2, et ad piscandum occasione ipsarum nuptiarum13, et servire in nuptiis si vocatus fuerit. Que omnia cum fecerit, teneantur14 predicte persone dare ei comedere et bibere. Ad que omnia teneatur eciam6 ancilla liberticia secundum quod servi tenentur. Teneantur eciam6 facere omnia servicia15 in nupciis que pertinent ad mulieres. Si vero predicti servus vel ancilla ad mandatum predictorum servicia ipsa facere noluerint, possint supradicte persone verberare vel eciam6 percutere illum vel illam sine aliquo dampno vel pena.

XLVIII.
De servis sine voluntate dominorum suorum uxorem francham accipientibus
Si sine voluntate domini vel domine sue aliquis servus mulierem francham acceprit in uxorem, omnes heredes quos ille servus cum sua uxore habuerit sint domini vel domine servi ipsius; possit eciam dominus vel domina servi ipsius tollere quicquid invenerit in domo ipsius1 uxoris de hiis que pertinent ad servum predictum, et possit hoc facere sine nuncio2 Curie. Si autem servus ipse de voluntate domini vel domine receperit ipsam uxorem, ita videlicet, quod ad preces mulieris patronus vel patrona dederint3 graciam mulieri recipiendi servum in virum, omnes heredes quos simul habuerint erunt comunes inter patronem vel patronam illius servi et uxoris eiusdem. Si vero patronus ipse vel patrona matrimonium4 ipsum cum tali pacto consenserit, ut omnes heredes quos simul fecerint sint liberi, omnes heredes eorum quos simul habuerint liberi erunt.

XLIX.
De francho qui accipit ancillam alterius sine voluntate patroni
Si homo franchus1 ancillam alterius sine voluntate patroni vel patrone ipsius ancille acceperit in uxorem, omnes heredes quos habuerit cum ea erunt patroni vel patrone ipsius ancille. Sed si cum voluntate patroni vel patrone ipsius eam acceperit in uxorem, et quesierit ei graciam ut heredes quos Deus dederit ei, sint liberi, sit in potestate2 ipsius patroni vel patrone liberare tot heredes dicte ancille, quot voluerit, et tot retinere ad voluntatem suam.

356

KNJIGA ESTA

drugoga, taj je osloboenik duan napustiti svaki rad kod drugoga i poi k njemu, pa ako je ve i bio primio plau, vratiti je bez tete. I ako bi tko od prije spomenutih imao obaviti svadbu, pa poradi toga bude htio slati ito u mlinove, taj je osloboenik duan poi u mlin s tim itom ili takoer ii barkom po drva i loviti ribu prigodom te svadbe i posluivati na svadbi ako bude pozvan. Kad sve to bude inio, dune su spomenute osobe dati mu jesti i piti. Sve to duna je takoer robinja osloboenica kao to su duni robovi. Na svadbi su takoer dune initi sve usluge koje obavljaju ene. Ako pak dotini rob ili robinja na zapovijed spomenutih ne budu htjeli initi te usluge, mogu se spomenute osobe iibati ili i udariti bez ikakva obeteenja ili kazne.

XLVIII.
O robovima koji se bez privole svojih gospodara oene slobodnom enom
Ako se koji rob bez privole gospodara ili gospodarice oeni slobodnom enom, neka svi potomci koje taj rob bude imao sa svojom enom pripadnu gospodaru, ili gospodarici, toga roba; jednako tako, gospodar, ili gospodarica, toga roba moe oduzeti to god u kui te ene nae od onoga to pripada spomenutom robu, i moe to uiniti bez sudskog glasnika. Ako se pak taj rob oeni tom enom uz privolu gospodara, ili gospodarice, to jest tako da na molbu ene gospodar ili gospodarica uine milost eni da uzme roba za mua, svi potomci koje budu zajedno imali, zajedniki e pripadati gospodaru ili gospodarici onoga roba i njegove ene. Ako pak gospodar ili gospodarica pristanu na taj brak pod takvim uvjetom da svi potomci koje oni zajedno dobiju budu slobodni, svi e im potomci koje zajedno dobiju biti slobodni.

XLIX.
O slobodnjaku koji se oeni tuom robinjom bez gospodarove privole
Ako slobodan ovjek uzme za enu tuu robinju bez privole gospodara ili gospodarice, svi e potomci koje budu zajedno imali pripasti gospodaru ili gospodarici te robinje. Ali ako je uzme za enu uz privolu njezina gospodara ili gospodarice te zatrai milost da potomci koje mu Bog bude dao budu slobodni, vlasni su gospodar ili gospodarica pustiti na slobodu onoliko potomaka reene robinje koliko budu htjeli, a zadrati ih onoliko koliko budu htjeli.

357

LIBER SEXTUS

L.
De servo accipiente ancillam alterius sine voluntate patroni
Si servus cum voluntate domini sui vel domine ancillam alterius, sine voluntate patroni vel patrone ipsius ancille acceperit in uxorem, omnes heredes quos simul habuerint, erunt patroni vel patrone ipsius ancille. Sed si servus ipse vel aliquis pro eo, quesierit ipsam a patrono vel patrona ipsius ancille, ut omnes heredes quos simul habuerint, dimittat liberos vel partem eorum, in potestate sit patroni vel patrone ipsius ancille dimittere tot heredes liberos, quot voluerit, et tot retinere. Idem sit de ancilla ad servum.

LI.
De ancilla babia
Servus si ancillam babiam uxoris patroni sui, seu1 nurus patroni aut alterius acceperit in uxorem, omnes heredes quos servus ipse cum illa ancilla habuerit, erunt patroni ipsius ancille. Patrona autem ipsius ancille babie in vita sua ipsam, vel heredes eius sine voluntate viri sui vendere non potest, in morte autem sua potest ancillam illam babicam liberare. Heredes autem ipsius ancille remanebunt viro ipsius domine donec possederit2 lectum uxoris sue; eo autem accipiente aliam uxorem, heredes dicte ancille babie erunt filiorum vel filiarum domine nominate. Que si cum viro suo heredes non habuerint, potest in morte sua heredes ipsius ancille babie liberare.

LII.
De matrimoniis servorum sine voluntate dominorum
Servus vel ancilla sine voluntate et consensu patroni et patrone matrimonium contrahere non potest, et si contraxerit, illud matrimonium non est firmum.

LIII.
De heredibus qui nascentur ex ancilla
Qui iacuerit cum ancilla alterius, si ipsam ingravidaverit, omnes heredes qui ex ea nascentur erunt patroni vel patrone ipsius ancille.

358

KNJIGA ESTA

L.
O robu koji se oeni tuom robinjom bez gospodareve privole
Ako rob uz privolu svoga gospodara ili gospodarice uzme za enu tuu robinju bez privole gospodara ili gospodarice te robinje, svi e potomci koje e zajedno imati pripasti gospodaru ili gospodarici te robinje. Ali ako taj rob ili tko drugi umjesto njega zatrae od gospodara ili gospodarice te robinje da sve potomke koje budu zajedno imali otpuste na slobodu, vlasni su gospodar ili gospodarica te robinje otpustiti na slobodu onoliko potomaka koliko budu htjeli, a koliko ih budu htjeli zadrati. Neka isto vrijedi za robinju s obzirom na roba.

LI.
O robinji babici
Ako rob uzme za enu robinju babicu ene svoga gospodara ili gospodareve ili tue nevjeste, svi e potomci koje taj rob bude imao s tom robinjom pripasti gospodaru te robinje. Gospodarica pak te robinje babice ne moe nju ni njezine potomke za svoga ivota prodati bez privole svoga mua, no na samrti moe tu robinju babicu osloboditi. Potomci pak te robinje ostat e muu te gospodarice dok bude posjedovao postelju svoje ene. Ako on pak uzme drugu enu, potomci e reene robinje pripasti sinovima ili kerima imenovane gospodarice. A ona, ako sa svojim muem ne bude imala potomaka, moe na samrti osloboditi potomke te robinje babice.

LII.
O brakovima robova bez gospodareve privole
Rob ni robinja ne mogu zakljuiti brak bez privole i suglasnosti gospodara ili gospodarice, a ako ga budu zakljuili, taj brak nije valjan.

LIII.
O potomcima koji e se roditi od robinje
Ako tko legne s tuom robinjom pa ona zatrudni, svi e potomci koji e se od nje roditi pripasti gospodaru ili gospodarici te robinje.

359

LIBER SEXTUS

LIV.
De hiis qui adducunt bannitos
Qui adduxerit bannitos pro homicidio in Ragusio vel in districtu, solvat pro banno yperpera XXV1.

LV.
De caligariis
Nullus caligarius possit facere seu coquere ad ignem cum caldariis conciam pellium sive corriorum infra muros civitatis; circa castrum autem nulla concia1 pellium possit fieri. Et qui contra hoc fecerit, solvat pro banno yperpera viginti quinque2.

LVI.
De domibus factis in loco leprosorum
Statuimus quod domos1, quas conciatores pellium fecerunt vel facient sibi extra civitatem, in loco ubi consuerunt2 morari leprosi, sint eis firme, nec super ipsis possint a Comuni vel ab aliqua alia persona molestari. Et leprosi non possint morari ibi, sed longius a civitate vadant ad habitandum.

LVII.
De paleariis
Domos1 de palea infra muros civitatis nullus facere possit.

LVIII.
De hiis qui vadunt Dalmisium
aguseus qui sine licencia1 d. comitis iverit Dalmisium, solvat pro banno yperpera viginti quinque, que si solvere non poterit, perdat unum occulum2. Si autem aliquis derobatus fuerit extra Ragusium a Dalmisianis3 et amiserit in ipsa robaria a decem yperpera supra, possit ire Dalmisium4 pro recuperandis rebus ipsis antequam reddeat5 Ragusium; verumtamen non possit ibi morari nisi per duos menses, nec iterum redire sine

360

KNJIGA ESTA

LIV.
O onima koji dovode prognane
Tko u Dubrovnik dovede prognane zbog ubojstva, neka za kaznu plati dvadeset pet perpera.

LV.
O postolarima (crevljarima)
Nijedan postolar ne smije taviti ili kuhati u kotlovima krzna ili koe unutar gradskih zidina; nikakvo pak tavljenje koe ne smije obavljati oko Katela. A tko to bude krio, neka za globu plati dvadeset i pet perpera.

LVI.
O kuama podignutima na mjestu za gubavce
Odreujemo da kue to su ih sebi sagradili ili e sagraditi tavitelji koa izvan Grada na mjestu gdje su obiavali boraviti gubavci, njima budu ozakonjene i da ih zbog njih ni Opina niti ikoja druga osoba ne mogu uznemirivati. A gubavci ne smiju boraviti tu, nego neka pou stanovati dalje od Grada.

LVII.
O slamnatim kuama
Nitko ne smije praviti kue od slame unutar gradskih zidina.

LVIII.
O onima koji idu u Omi
Dubrovanin koji bez doputenja gospodina kneza bude iao u Omi, neka za kaznu plati dvadeset i pet perpera, a ako ih ne mogne platiti, neka ostane bez jednog oka. Ako pak Omiani koga orobe izvan Dubrovnika, pa u tom razbojstvu bude izgubio vie od deset perpera, smije poi u Omi radi povrata tih stvari prije negoli se vrati u Dubrovnik, ali ne smije tamo boraviti vie od dva mjeseca niti se bez doputenja gospodina kneza smije ponovno vratiti, pod

361

LIBER SEXTUS

licencia1 d. comitis sub banno predicto. Qui autem cum eis iverit in cursum, solvat dictam penam et numquam sit Raguseus.

LIX.
De facientibus mercatum cum1 Dalmisianis
Nullus Raguseus possit, ubicumque sit, mercimonia aliqua emere a Dalmisanis2, vel mercatum aliquod cum eis facere3, quod qui fecerit, perdat illa mercimonia et suam veritatem, et solvat pro banno yperpera4 quinquaginta; et ille qui eum accusaverit, habeat medietatem banni, et non possit reddere vel donare illam medietatem, sub pena dupli.

LX.
De accusantibus quod contraxerint cum Dalmisanis si non probatur
Qui1 fuerit appellatus sive calumpniatus fecisse mercatum cum Dalmisianis, et ei probari non poterit, sibi sacramenta adiudicentur, volumus quod d. comes cum sua Curia det illa sacramenta illis hominibus de consanguineis accusati, quos ipsi eligerint, et calumpniato nulla detur fides; et si calumpniatus ipse ceciderit, accusator habeat medietatem banni, cum condicione2 predicta.

LXI.
De accusantibus qui faciunt mercatum cum Dalmisianis
Quilibet Raguseus per sacramentum teneatur accusare omnes illos quos sciverit fecisse mercatum cum Dalmisianis.

LXII.
De furtis que fiunt in insulis
Dampna et furta que pro tempore fient in insulis Iupane, Dalamote et Calafote, tam in barcis quam in vineis, quam in omnibus aliis locis ipsarum insularum quorum malefactores scire non poterunt, volumus quod ab habitantibus ipsarum insularum, secundum consuetudinem civitatis Ragusii, debeant resarciri; et comites ipsarum insularum, si de civitate non fuerint, dampna ipsa pro duabus partibus solvere teneatur (sic).

362

KNJIGA ESTA

prijetnjom prije spomenute globe. Tko pak bude s njima iao na gusarenje, neka plati reenu kaznu i nikad vie ne bude Dubrovaninom.

LIX.
O onima koji trguju s Omianima
Nijedan Dubrovanin ne smije, gdje god bio, kupovati od Omiana nikakvu robu ni s njima bilo kako trgovati, a ako tko bude to inio, neka mu se oduzme ta roba i vjerodostojnost i neka za kaznu plati pedeset perpera, a onaj koji ga prijavi, neka dobije polovicu od kazne i ne smije tu polovicu vratiti ni darovati, pod prijetnjom dvostruke kazne.

LX.
O optuenima za trgovanje s Omianima, ako se ne dokae
Tko bude optuen ili okrivljen da je trgovao s Omianima, a ne uzmogne mu se dokazati, ako mu se dosudi polaganje prisege, hoemo da gospodin knez sa svojim Sudom naloi polaganje prisega onima od optuenikove rodbine koje oni izaberu, a da se okrivljenom ne poklanja nikakva vjera; ako okrivljeni izgubi, neka prijavitelj dobije polovicu od globe pod prije reenim uvjetom.

LXI.
O prijaviteljima onih koji trguju s Omianima
Svaki je Dubrovanin duan pod prisegom prijaviti sve za koje bude znao da su trgovali s Omianima.

LXII.
O kraama koje se dogaaju na otocima
tete i krae koje e se s vremenom dogaati na otocima ipanu, Lopudu i Koloepu, kako na barkama, tako u vinogoradima i na svim ostalim mjestima tih otoka, a krivci im se ne budu mogli doznati, hoemo da obvezatno nadoknade stanovnici tih otoka prema obiaju grada Dubrovnika, a knezovi tih otoka, ako ne budu iz Grada, da su duni platiti dva dijela tih teta.

363

LIBER SEXTUS

LXIII.
De advocatoribus pro Sclavis
Statuimus quod nullus Raguseus pro aliquo Sclavo vel Sclava, tam in Ragusio ante d. comitem et coram Magna et Parva curia, quam eciam1 in stanico, audeat advocare; et si quis contrafecerit, solvat pro banno2 Comuni Ragusii yperperum unum, et dictum eius pro nichilo habeatur in placito illo.

LXIV.
De hiis qui non reddunt reditum savorne
Si aliquod lignum exierit extra portum Ragusii, et homines illi qui per tempora fuerint ad exigendum redditum savorne eis dacium illud pecierint, et solvere recusaverint ante quam exirent de portu, solvant pro banno Comuni Ragusii quartum plus de eo quod solvere debebant.

LXV.
Anno Domini millesimo trecentesimo quinquagesimo octavo, inditione X, die XXIIII mensis octubris C
Quia cupimus et continue vigilamus ad augmentum et servationem comunem, statuimus et ordinamus: quod qui aduxerit vinum de Stagno vel de Punta Ragusium vel in districtum, perdat partem suam tam Stagni quam Punte. Et qui accusaverit contrafacientem habeat medietatem partis illius qui contrafecerit, et alia medietas sit Comunis, si per eius accusationem veritas poterit reperiri, et numquam possit illa sibi restitui. Et qui non haberet partem in Punta vel in Stagno, et aduceret vinum de Stagno vel de Punta, solvat yperperos quingentos pro banno, de qua pena medietas sit accusatoris et alia medietas Comunis. Et si non haberet unde solveret, stet uno anno in carceribus. Et omnes barche venientes de Stagno vel de Punta possint aducere pro qualibet barcha quingum unum vini, pro tota comunitate cuiusque barche, sine banno. Et de omnibus aliis vinis forensibus similis pena esse debeat. Et si essent archiepiscopi, episcopi, clerici, abbates aut monaci contrafacientes huic ordini, quod nullus laycus laboret possesiones eorum, vel vendat vinum, nec aliud servicium faciat. Et qui laboraret vel facerit eis aliquod servicium, cadat ad penam supradictam. Intelligendo quod barcha que aduceret vinum contra hunc ordinem, debeat comburi, et marinarii ipsius cadant ad penam ordinatam et

364

KNJIGA ESTA

LXIII.
O odvjetnicima za Slavene
Odreujemo da se nijedan Dubrovanin ne usudi biti odvjetnikom za nekog Slavena ili Slavenku, kako u Dubrovniku pred gospodinom knezom i pred Velikim i Malim sudom, tako ni na stanku; ako to netko prekri, neka za globu plati Opini dubrovakoj jedan perper i neka se njegov iskaz u tom postupku dri bezvrijednim.

LXIV.
O onima koji ne daju dohodak sovrnje
Ako koje plovilo bude isplovljavalo iz dubrovake luke pa ljudi koji u to vrijeme budu zadueni traiti dohodak sovrnje, zatrae (od brodara) taj namet, a oni ga odbiju platiti prije izlaska iz luke, neka za globu plate Opini dubrovakoj etvrtinu vie od onoga to su bili duni platiti.

LXV.
Godine Gospodnje tisuu tristo pedeset osme, desete indikcije, 24. listopada C
z elje i stalnog bdijenja oko zajednikog odranja, odreujemo i nareujemo da se onome koji u Dubrovnik ili u dubrovaku oblast doveze vino iz Stona ili s Rata, oduzme njegov dio (posjeda), kako u Stonu, tako i na Ratu. A tko prijavi prekritelja, ako se temeljem njegove prijave uzmogne utvrditi istina, da dobije polovicu prekriteljeva dijela, a druga da pripadne Opini, i da mu se taj dio nikad ne moe vratiti. A tko ne bi imao dijela na Ratu ili u Stonu pa bi dovezao vino iz Stona ili s Rata, da plati petsto perpera globe, a od te kazne da polovica pripadne prijavitelju, a druga polovica Opini. A ako ne bi imao odakle platiti, da ostane godinu dana u tamnicama. I da sve barke koje dolaze iz Stona ili s Rata mogu nekanjeno po svakoj barci dovesti jedno vjedro vina za svu posadu barke. I da slina kazna mora biti glede svih ostalih vanjskih vina. A ako bi prekritelji ove odredbe bili nadbiskupi, biskupi, klerici, opati ili redovnici, da nijedan svjetovnjak ne obrauje njihove posjede niti prodaje vino niti obavlja drugu slubu. A tko bi obraivao ili im obavljao neku slubu, da upadne u prije spomenutu kaznu. Podrazumijeva se da se barka koja bi dovezla vino suprotno ovoj odredbi, mora spaliti, i da njezine mornare stigne propisana i uobiajena kazna. I da za sve ove

365

LIBER SEXTUS

consuetam. Et de omnibus istis dampnis et penis nulla gratia fieri possit; et qui arengaret vel nominaret quod gratia deberet fieri, cadat de yperperis centum Comuni. Mercatores vero venientes de aliquo viagio possint aducere vinum, secundum capitulare iusticiariorum. Et quilibet habens partem in Stagno vel in Punta, aducere possit Ragusium canestros duos uvarum pro qualibet parte.

LXVI.
De pena illorum qui habent partem de navigio cum forensi, et non habent tot marinarios quot partes habent in ipso Rubrica LXVI C
MCCCLVIII, die XXIV mensis octubris. Ut marinerea Ragusii que erat amissa possit reffici et recuperari, statuimus et ordinamus: quod quilibet Raguseus qui haberet partem cum foresterio de aliquo navigio de tempore preterito, aut qui fecisset societatem usque ad presens de navigio cum aliquo forensi, teneatur et debeat ponere super dicto navigio tot marinarios de habitantibus Ragusii et tocius districtus eius, quot partes habebit in ipso, sub pena yperperorum quingentorum pro quolibet contrafacienti. Et qui accusabit aliquem contrafacientem, habeat medietatem banni, si per eius accusam veritas poterit reperiri, et tenebitur de credentia.

LXVII.
De pena illorum qui habent partem de navigio cum forensi C
Item statuimus et ordinamus, quod ab hodie in antea nullus Raguseus nec qui pro Raguseo appellatur, possit habere partem nec dare partem de navigio alicui forensi, in pena yperperum quingentorum pro quolibet contrafaciente et pro qualibet vice. Et qui accusabit aliquem contrafacientem, habeat medietatem pene, si per eius accusam veritas poterit reperiri, et tenebitur de credentia.

366

KNJIGA ESTA

tete i kazne ne moe biti nikakva pomilovanja, a tko bi se (u raspravi) zauzeo ili spomenuo da bi trebalo odobriti pomilovanje, da ga stigne kazna od sto perpera u korist Opine. Trgovci pak koji dolaze s nekog putovanja, mogu dovesti vina prema pravilniku justicijara. I tko god ima dijela u Stonu ili na Ratu, moe dovesti u Dubrovnik dvije koare groa sa svakog dijela.

LXVI.
O kazni za one koji imaju udio u brodu sa strancem, a na brodu nemaju toliko mornara koliko i udjela

C
Godine tisuu tristo pedeset osme, 24. dana mjeseca listopada. Da bi se dubrovako brodarstvo, koje bijae stradalo, moglo obnoviti i oporaviti, odluujemo i nareujemo: svaki Dubrovanin koji bi imao udio sa strancem u nekom brodu otprije ili je dosad stupao u brodarsko drutvo s nekim strancem, duan je i mora na reeni brod ukrcati toliko mornara nastanjenih u Dubrovniku i njegovoj sveukupnoj oblasti koliko e udjela imati, pod prijetnjom kazne od petsto perpera za svakog prekritelja. A tko prijavi nekog prekritelja, neka dobije polovicu od globe ako se temeljem njegove prijave bude mogla utvrditi istina, a ime e mu biti zadrano u tajnosti.

LXVII.
O kazni za one koji imaju udjela u brodu sa strancem C
Isto tako odreujemo i nareujemo da od danas ubudue nijedan Dubrovanin niti onaj koji se Dubrovaninom zove, ne moe imati udjela niti dati udjela nekome strancu, pod prijetnjom kazne od petsto perpera za svakog prekritelja, i to po svakom prekraju. A tko prijavi nekog prekritelja, neka dobije polovicu od kazne ako se temeljem njegove prijave uzmogne utvrditi istina, a ime e mu biti zadrano u tajnosti.

367

LIBER SEXTUS

LXVIII.
De modo et ordine servando in peticionibus et gratiis condempnatorum Rubrica LXVIII. - C
Nos Iohannes de Grade, rector Ragusii, cum voluntate et expresso consensu Minoris et Maioris Consilii, et cum laudo populi im publica contione ad sonum campane more solito congregato, considerantes quod gratie, aleviationes seu comutationes penarum et bannorum delinquentium, aliquando solent dare causam quod plurima facinora comittantur, sub spe remissionis seu gratie obtinende, quod Deo displicet, virtutibus bonisque moribus contradicit, atque existit iusticie disonum. Pro bono statu iustifico ac conservatione pacifica et augmento civitatis nostre Ragusii, statuimus et ordinamus, quod si aliquis condempnatus vel sententiatus fuit vel fuerit in posterum de aliquibus malleficiis, fallis, inobedientiis vel contrabannis per d. rectorem et iudices, seu per Maius Consilium aut per Minus Consilium vel Rogatorum, ex arbitrio eidem Consilio Minori vel Rogatorum pertinente, aut ex arbitrio concesso et atributo seu concedendo a dicto Maiori et Generali Consilio, petiverit gratiam aliquam, remissionem vel comutationem pene vel penarum seu bannorum, non possit nec debeat fieri nisi per modum et ordinem infrascriptum, videlicet, si facta fuerit aliqua peticio Minori Consilio de portando et proponendo Maiori Consilio, quod alicui sententiato vel condempnato, ut supra dictum est, fiat aliqua gratia, remissio vel commutatio, talis peticio non habeat locum, nisi fuerit approbata et confirmata et capta per tres partes omnium duodecim consiliariorum Minoris Consilii. Et dicta peticio obtenta et capta in Minori Consilio, prout dictum est, proponatur et presentetur in Consilio Maiori; in quo Consilio Maiori ad minus sint et esse debeant consiliarii sexaginta; et debeat dicta gratia, remissio seu comutatio approbari per tres partes omnium consiliariorum qui presentes fierent vel fuerint in dicto Consilio, ecciam (sic) excederet dictum numerum sexaginta consiliariorum, expulsis vero primo omnibus consanguineis illius vel illorum condempnatorum pettentium predictas gratias de dictis Consiliis, tam de Minori quam de Maiori, secundum formam Statuti. Tunc illa gratia, remissio vel commutatio que videbitur, approbari seu capi debeat per tres partes illorum qui remanserint in dictis consiliis. Et ut predictum statutum vel ordinationes melius et efficatius observentur, etiam ordinamus, quod quicumque rector Ragusii fecerit contra predictos ordines, incidat in penam ducatorum ducentorum, et quilibet consiliarius tam Parvi quam Magni Consilii contrafaciens vel arrengans contra predicta, solvat pro pena ducatos centum, et pena soluta, nichilominus predicti ordines et statutum debeat observari. Et nullus audeat vel presumat rumpere, revocare vel retractare dictum statutum vel predictas ordinationes, sub dicta pena, nisi interveniente consensu et voluntate Minoris et Maioris Consilii, secundum numerum consiliariorum et modum

368

KNJIGA ESTA

LXVIII.
O nainu i postupku kojeg se treba drati u molbama i pomilovanjima osuenih C
i, Divo Gradi, knez dubrovaki, voljom i uz izriiti pristanak Malog i Velikog vijea te uz odobravanje puka sabranoga na javnom zboru, po obiaju, na glas zvona, uzimajui u obzir kako pomilovanja, ublaivanja i zamjene kazna i globa prijestupnicima katkad obiavaju dati povoda da se poini mnotvo zlodjela u nadi da e se oprostiti ili dobiti pomilovanje, to je Bogu mrsko a protivi se krepostima i dobrim obiajima i odudara od pravde; poradi valjanoga pravnog poretka i mirnog odranja i napretka naega grada Dubrovnika, odreujemo i nareujemo da, ako je bilo tko bio ili ubudue bude kanjen ili osuen za bilo kakva zlodjela, prekraje, nepokornost ili krijumarenje od gospodina kneza i sudaca, ili od Velikog vijea ili od Malog vijea ili (Vijea) umoljenih po ovlatenju koje pripada Malome vijeu ili (Vijeu) umoljenih, ili po ovlatenju ustupljenom i danom, ili po ovlatenju koje ima dati Veliko i Ope vijee (pa) zatrai bilo kakvo pomilovanje, ublaenje ili zamjenu kazne ili kazna, odnosno globa, to moe i smije biti samo ovim nainom i postupkom: ako se bilo kakva molba podnese Malome vijeu radi prenoenja i predlaganja Velikom vijeu kako bi kojemu osueniku ili kanjeniku, kao to je prije reeno, bilo odobreno neko pomilovanje, ublaenje ili zamjena, da se takva molba ne usvoji ako ne bude odobrena i potvrena i prihvaena od tri etvrtine svih dvanaest vijenika Malog vijea. A spomenuta molba, primljena i prihvaena u Malom vijeu, neka se predloi i prikae u Velikom vijeu, u kojem mora obvezatno biti ezdeset vijenika, a reeno pomilovanje, ublaenje ili zamjena moraju biti odobreni od tri etvrtine nazonih vijenika, pa i ako ih bude vie od reenih ezdeset, iskljuivi meutim prvo sve srodnike onoga ili onih osuenika koji od tih vijea - Malog i Velikog - u zakonskom obliku trae prije spomenuta pomilovanja. Tada (tek) tri etvrtine preostalih vijenika trebaju odobriti ili usvojiti to pomilovanje, ublaenje ili zamjenu. A da bi se prije reena odredba to bolje i uinkovitije potovala, takoer nareujemo da koji god dubrovaki knez postupi protivno ovim uredbama, upadne u kaznu od dvjesto dukata, i da svaki vijenik kako Malog, tako i Velikog vijea koji bude prekrio ili se u raspravi izjasnio protiv prije spomenutoga, za kaznu plati sto dukata, a nakon plaene kazne da se prije reene odredbe i propis svejedno moraju ispotovati. I neka se nitko ne usudi niti drzne prekriti, opozvati ili povui reeni propis i prije reene uredbe, pod prijetnjom naznaene kazne, osim ako uslijedi pristanak i odluka Malog i Velikog vijea prema broju vijenika i gore zapisanom nainu. A opinski su

369

LIBER SEXTUS

suprascriptum. Et advocati Comunis teneantur per sacramentum eorum denunciare, accusare et placitare contrafacientes, cum ad eorum pervenerit noticiam, et habere debeant medietatem penarum predictarum. Quod si advocati Comunis non accusaverint, quelibet alia persona possit accusare et denunciare contrafacientes, et habere debeat medietatem penarum dictarum accusatorum. Si vero advocati Comunis, simul et eodem tempore, cum aliis accusatoribus accusaverint aliquem vel aliquos contrafacientes, tunc ipsi advocati, quia sunt officiales Comunis, habeantur pro accusatoribus, et habeant predictam medietatem; alii vero accusatores in tali casu nichil habere debeant.

Explicit liber sextus, incipiunt capitula libri septimi

370

KNJIGA ESTA

odvjetnici duni, po svojoj prisezi, prijaviti, optuiti i pokrenuti postupak protiv prekritelja kad za to doznaju, i mora im pripasti polovica od prije reenih kazna. A ako tubu ne podnesu opinski odvjetnici, prekritelje moe optuiti i prijaviti svaka druga osoba, i mora dobiti polovicu od kazna. Ako pak opinski odvjetnici nekog ili neke prekritelje prijave zajedno i istodobno s ostalim prijaviteljima, neka se tada sami ti odvjetnici, budui da su opinski slubenici, smatraju prijaviteljima i neka dobiju prije naznaenu polovicu; ostali pak prijavitelji neka u tom sluaju nita ne dobiju.

Zavrava esta knjiga, poinju poglavlja sedme knjige.

371

LIBER SEPTIMUS I.
Qualiter patroni tenentur aptare naves suas
Statuentes statuimus: quod omnes patroni debeant suas naves exibere bene aptatas et calcatas de foris, et parietes, et coopertam, et barcam, et quod quelibet navis vel lignum palmicetur secundum quod patroni fuerint concordes cum nauliatis, ad expensas patronorum. Et cum navis vadit ad partes, brusca esse debeat de comuni marinariorum et navis, et expense omnes de accutis, stuppa et pice fieri debeat a patronis.

II.
De navibus que debent1 habere scribanum
Statuimus quod omne lignum a modiis sexcentum supra habere debeat unum scribanum. Qui scribere teneatur omnes marinarios, tam euntes ad partem, quam ad marinariiam2, et pueros vel conductos, et merces omnes per singulum, et entegas. Qui scribanus per patronum navis vel ligni assignari debeat comiti et Consilio Minori ad iurandum. Si vero ipsum lignum scribanum non habuerit, solvere debeat nauclerius cum societate yperpera sex, et navis nichil solvat, medietatem cuius banni habeat accusator, et aliam Comune. Si autem fuerit3 lignum a modiis mille supra, et scribanum non habuerit, solvere debeant predicti yperpera viginti; et si iret ad marinariciam, ipsum bannum solvere debeat patronus vel patroni ligni.

III.
De coredis et afisis1 navium.
Ordinamus quod navis de miliariis quadraginta usque ad sexaginta habere debeat: canapos novos in corhinam tres, endegarios novos tres, ancoras quinque, canapos veteres tres, teias duas et presam unam de passibus LXX2. Et navis de milliariis sexaginta usque ad centum, habere debeat: canapos novos quatuor, endegarios novos quatuor, canapos veteres quatuor, ancoras sex, teias duas et presas duas, antimonam maiorem de bambasio, et velonum de canevacia3. Et navis de miliariis4 centum usque ad centum quinquaginta habere debeat: canapos novos quinque, endegarios novos quinque, ancoras septem, canapos veteres quinque, teias duas, presas duas5 de passibus octuaginta. Et navis de miliariis ducentis habeat: canapos novos sex, endegarios novos sex, ancoras octo, canapos veteres sex, teias duas, et presas duas de passibus

372

KNJIGA SEDMA I.
Kako patruni moraju urediti svoje brodove
Strogo narepujemo da svi patruni moraju svoje brodove drati spremne, dobro ureene i kalafatane izvana i to se tie bokova i palube i barke, i da se svako plovilo premae prema dogovoru izmeu patruna i najmoprimca, na troak patruna. Kad brod plovi na udjele, struganje s paljenjem treba ii na zajedniki troak mornara i broda, a sve trokove za avle, kuinu i smolu moraju snositi patruni.

II.
O brodovima koji moraju imati pisara
Odreujemo da svaki brod s vie od est stotina spuda mora imati jednog pisara. Njegova je dunost popisivati sve mornare, kako one koji plove na udio dobiti, tako i one koji plove za plau, i djetie i najamnike, i svu robu pojedinano, i entege. Tog pisara patrun je duan predstaviti knezu i Malom vijeu da bi poloio prisegu. A ako taj brod ne bi imao pisara, nokjer sa svojom druinom mora platiti globu od est perpera, a brod nita. Polovica od te globe neka pripadne prijavitelju, a polovica Opini. Ako bi pak brod imao vie od tisuu spuda, a ne bi imao pisara, prije reeni moraju platiti globu od dvadeset perpera, a ako bi plovio za plau, tu globu treba platiti patrun, ili patruni broda.

III.
O brodskoj opremi i priboru
Odreujemo da brod od etrdeset do ezdeset milijara mora imati: tri nova konopa na vitlu, tri nova endegara (plovca), pet sidara, tri stara konopa, dvije teje (konope za sidrenje) i jednu prezu (konop za vez) od sedamdeset seanja. Brod od ezdeset do stotinu milijara mora imati: etiri nova konopa, etiri nova endegara, etiri stara konopa, est sidara, dvije teje i dvije preze, veliki artimon (lagano pramano jedro) od pamune tkanine i velon (glavno jedro) od lanene tkanine. A brod od sto do sto pedeset milijara mora imati: pet novih konopa, pet novih endegara, sedam sidara, pet starih konopa, dvije teje i dvije preze od po osamdeset seanja. Brod pak od dvije stotine milijara treba imati: est novih konopa, est novih endegara, osam sidara, est starih konopa, dvije teje i dvije preze od po osamdeset seanja. A svaki brod vei od stotinu milijara treba imati:

373

LIBER SEPTIMUS

octuaginta6. Et totum navigium a miliariis4 centum supra habeat: artimonium maiorem, terarolum de bambasino7, et velonem unum de bambasino, et unum canevacii8, et omnia ista vella sint conveniencia9. Item navis de miliariis10 ducentis usque ad trecentos11 habeat: canapos novos octo, endegarios novos octo12 et canapos convenientes duodecim, quilibet de passibus sexaginta, presas tres, duas novas et unam veterem, qualibet de passibus LXXX13, ancoras decem, artimonum14 maiorem, velones duos, terarolum unum, omnes de banbasino, et voltarolum de canavaa. Et navis de miliariis trecentis usque ad quadringentos, habeat: canapos novos decem de passibus LXX15, endegarios novos decem, et alios canapos convenientes quatuordecim, presas tres, novas duas et veterem unam, ancoras duodecim, artimonum16 maiorem, velones duos, terarolum unum, et omnes de banbacio17, voltarolum unum de canevaa18. Et si navis esset ultra de miliariis quadringentis, crescere debeat per racionem19, sicut crescit20 navis de miliariis trecentis usque ad quadringentos. Et hoc intelligatur quando navis exit de Ragusio. Et si adveniret quod navis aliqua velet21 exire de Ragusio non habendo suum coredum, ut dictum est, integre preparatum, ob defectum22 non invenirent in Ragusio ad comparandum vel ad inprestitum23, patronus vel patroni venire debent ad comitem et Consilium Minorem (sic), et illud quod comiti et maiori parti eorum24 videbitur, pro sua varnicione facere teneantur.

IV.
De hiis qui vadunt patroni navium
Volumus quod quilibet qui ibit patronus super aliqua nave vel ligno iurare debeat observare Statuta. Et si plures essent patroni in una navi vel ligno, unus eorum iurare debeat1 tantum. Qui autem cum ipsa navi vel ligno exiret de Ragusio, et non haberet integre coredum suum, et sibi aliquid deficerit pro quolibet coredo, tam canaporum quam ancorarum, solvere debeat Comuni nostro yperpera tria, et pro quolibet velo yperpera quinque.

V.
De navibus euntibus in viagium sine mercatoribus
Decernimus quod si aliquis patronus navis vel ligni ire velet in viagium sine mercatoribus, et navis ipsa vel lignum non esset coredata secundum Statutum, ipse patronus venire debet ad comitem et Consilium Minorem1 hostendendo2 eius defectum, et tunc facere teneatur sicut eidem fuerit ordinatum.

374

KNJIGA SEDMA

veliki artimon, tercarol (olujno jedro) od pamune tkanine i jedan velon od pamune a jedan od lanene tkanine, a sva ta jedra moraju biti dobra. Isto tako, brod od dvije stotine do tri stotine milijara mora imati: osam novih konopa, osam novih endegara i dvanaest dobrih konopa, svaki od ezdeset seanja, tri preze, dvije nove i jednu staru, svaka od osamdeset seanja, deset sidara, veliki artimon, dva velona, jedan tercarol, svi od pamunog platna i jedan voltarol (krmeno jedro) od lanene tkanine. Brod pak od tri stotine do etiri stotine milijara mora imati: deset novih konopa od po sedamdeset seanja, deset novih endegara i etrnaest drugih dobrih konopa, tri preze, dvije nove i jednu staru, dvanaest sidara, veliki artimon, dva velona, jedan tercarol, sve od pamunog platna, jedan voltarol od lanenog platna. A ako bi to bio brod vei od etiri stotine milijara, treba se poveavati razmjerno kako to raste kod broda od tri stotine do etiri stotine milijara. A ovo se podrazumijeva kad brod naputa Dubrovnik. A ako bi se dogodilo da bi koji brod htio isploviti iz Dubrovnika, a ne bi imao svoju opremu kako je reeno u potpunom redu, zbog toga to se ne bi mogla nabaviti ni unajmiti u Dubrovniku, patrun ili patruni moraju doi pred kneza i Malo vijee i poduzeti to u pogledu opreme odlui knez i veina malovijenika.

IV.
O onima koji se ukrcavaju na brod kao patruni
Zahtijevamo da svatko tko se ukrca na brod kao patrun, mora poloiti prisegu da e se pridravati propisa. Ako bi na jednom brodu bilo vie patruna, samo jedan mora poloiti prisegu. Tko bi pak isplovio iz Dubrovnika na brodu koji ne bi imao svu svoju opremu i neto bi mu nedostajalo, za svaki predmet opreme, bilo konopa bilo sidara, mora platiti naoj Opini tri perpera, a za svako jedro pet perpera.

V.
O brodovima koji kreu na put bez trgovaca
Ako bi neki patrun broda htio poduzeti putovanje bez trgovaca a njegov brod ne bi bio opremljen kako je propisano, odluujemo da taj patrun mora doi pred kneza i Malo vijee prijaviti nedostatak, i da je onda duan postupiti kako mu se naredi.

375

LIBER SEPTIMUS

VI.
De dampnis que eveniunt mercibus in navi
Ordinamus quod si dampnum aliquod evenerit in mercibus alicuius navis vel ligni propter malam calcaturam1, et patronus cum marinariis eiusdem qui vadunt ad partes non possunt probare quod ipsum dampnum evenerit per fortunam temporis, ipsum dampnum in eis2 mercibus habitum restitui debeat per patronum et marinarios. Et si minus de mercibus inveniretur ad extrahendum de nave3 vel ligno, de eo quod scriptum fuerit per scribanum, ipsum dampnum eciam4 restitui debeat per patronum et marinarios. Et si navis iret ad marinariciam et dampnum haberet superius denotatum, restitucionem5 facit patronus vel nauclerius vel superpositus de habere proprio pertinenti ad navem vel lignum.

VII.
De dampnis que eveniunt navibus in arboris et antendis
Si aliquod dampnum alicui navi vel ligno advenerit, quod Deus advertat, de arboribus, antendis1, velis, ancoris, temonibus, barca, vel de quolibet alio coredo, restitucio2 dampni fiat de comuni habere navis, et eciam3 de ipsa nave, appreciando dictum navim vel lignum, et prohiciendo ipsam tercium4 minus. Sed si ipsa res de supradictis de qua dampnum habitum fuerit, reparari poterit decenter, tanta fiat restitucio5 dampni, quanta videbitur res ipsa minus valere. Si vero adveniret quod navis per fortunam temporis allebaretur, vel dampnum aliquod haberet per cursarios, totum dampnum debeat restitui per vaream6 de habere invento in ipsa nave, et eciam de ipsa nave, appreciando eam tercius minus.

VIII.
De concordia que fit inter patronum navis et mercatores
Ordinamus quod omnes naves que nauliantur tam in Ragusio quam extra cum mercatoribus Ragusii, patronus vel suprapositus debet esse in concordia cum eisdem, tam de marinariis vel temonibus, arboris (sic), antendis, quam de aliis coredis, que concordia1 scripta esse debeat per scribanum navis. Que hostendi debeat comiti et consiliariis infra dies octo, cum venerit ad exeundum de Ragusio, et si aliquid deficeret, secundum concordiam quam inter se habuerint, comes cum maiori parte Consilii Minoris, constringere debet2 patronum adinplere3 secundum concordiam habitam inter se. Et si patronus non

376

KNJIGA SEDMA

VI.
O tetama koje pretrpi roba na brodu
Ako bi se dogodila teta na robi na nekom brodu jer nije bio dobro kalafatan, a patrun i njegovi mornari koji plove na udio dobiti ne bi mogli dokazati da je teta nastala zbog vremenskih nepogoda, nareujemo da tu tetu nastalu na robi moraju nadoknaditi patrun i mornari. A ako bi se pri iskrcaju robe nalo manje nego je zapisao pisar, tu tetu takoer moraju nadoknaditi patrun i mornari. A ako bi brod plovio s mornarima pod plaom i pretrpio naznaenu tetu, za naknadu se dui patrun ili nokjer, ili njegov zamjenik, iz vlastitih dobara koja pripadaju brodu.

VII.
O tetama koje nastanu na brodskim jarbolima i lantinama
Ako bi brod pretrpio tetu, ne dao Bog, na jarbolima, lantinama, jedrima, sidrima, kormilima, barci ili na bilo kojem drugom predmetu opreme, teta se treba nadoknaditi iz zajednike brodske imovine i od samog broda, procijenivi dotini brod i snizivi mu vrijednost za treinu. Ali ako bi se spomenuti predmet koji je pretrpio tetu mogao, na zadovoljavajui nain, popraviti, naknada tete treba biti onolika koliko taj predmet manje vrijedi. Ako bi se pak dogodilo da se brod zbog vremenskih nepogoda mora rasteretiti, ili bi pretrpio koju tetu od gusara, itava e se teta nadoknaditi na osnovi havarije iz dobara koja se nau na brodu i od samoga broda, snizujui mu vrijednost za treinu.

VIII.
O ugovoru izmeu patruna broda i trgovaca
Nareujemo da na svim brodovima koji se iznajmljuju kako u Dubrovniku, tako izvan Dubrovnika, na kojima plove dubrovaki trgovci, patrun ili njegov zamjenik moraju sklopiti ugovor s tim trgovcima i o mornarima i o kormilima, jarbolima, lantinama i o drugim predmetima opreme, i da taj ugovor mora zapisati brodski pisar. Taj ugovor treba predoiti knezu i vijenicima u roku od osam dana prije isplovljenja iz Dubrovnika, pa ako bi prema meusobno sklopljenom ugovoru neto nedostajalo, knez i veina Malog vijea moraju prisiliti patruna da postupi prema tom ugovoru. A ako patrun ne bi ispunio takav

377

LIBER SEPTIMUS

adimpleverit concordiam ipsam, et navis exibit de Ragusio, quod patronus solvere debeat yperperum unum pro miliare de eo quod portat navis ipsa, de quo banno medietas sit Comunis, et altera medietas mercatorum. Si vero mercatores ipsi postquam venerint Ragusium, non lamentarentur infra dies octo, nichil inde in antea habeant racionis4, et de ipsis pactis nullum dampnum substineat5 antedictus patronus. Et si extra Ragusium aliqua navis Ragusina acordaretur cum mercatoribus Ragusinis6 de marinariis et coredis, ut diximus supra, et non attenderetur per patronum, si mercatores conqueri voluerint coram comite, scribanus teneatur hostendere7 concordiam comiti8 et Consilio infra dies octo postquam Ragusium intraverint; et si ipsi lamentacionem9 non fecerint infra dictos dies octo, nichil inde in antea habeant racionis4.

IX.
De mercibus non portantibus (sic) supra cohopertam1
Nulla navis de una cohoperta2 nauliata in Ragusio audeat ferre aliquas merces super cohopertam1; et qui contrafecerit3 solvat Comuni pro banno duplum eius quod recepit pro naulo de ipsis mercibus de super cohoperta2. Et scribanus teneatur manifestare comiti et Consilio ipsas merces, et si manifestare contempserit ipsas merces, ipse de suo proprio solvere debeat Comuni nostro yperperos quinque4; preter merces que vadunt in casellis5, que non debent aliquam penam sustinere.

X.
De pueris mercatorum
Nullus puer mercatorum audeat portare cassellam in aliqua nave exeunte de Ragusio que nauliata fuerit per mercatores Ragusinos.

XI.
De naucleriis et marinariis non valentibus relinquere lignum extra Ragusium
Nauclerius et marinarii euntes ad partes cum aliqua navi vel ligno et exeuntes de Ragusio, non valeant relinquere navem vel lignum ipsum in aliquo loco1, nisi essent in concordia cum patrono vel superposito. Et qui fecerit contra, solvat yperpera viginti quinque, medietatem quorum habeat Comune nostrum, alteram habeat navis cum nauclerio et marinariis. Et qui navim ipsam in Ragusio sine voluntate patroni vel superpositi dimiserit, solvere debeat yperperos decem;

378

KNJIGA SEDMA

ugovor a brod bi isplovio iz Dubrovnika, patrun mora platiti jedan perper po milijaru nosivosti broda, s tim da polovica te globe ide Opini, a polovica trgovcima. Ako pak trgovci ne bi podnijeli tubu u roku od osam dana nakon dolaska u Dubrovnik, ubudue ne mogu vie nita traiti, a prije reeni patrun ne smije trpjeti nikakvu tetu iz tih ugovora. Ako bi neki dubrovaki brod sklopio ugovor s dubrovakim trgovcima izvan Dubrovnika o mornarima i opremi, kako prije rekosmo, a patrun se ne bi pridravao toga ugovora, ako bi trgovci htjeli podignuti tubu pred knezom, pisar je duan predoiti ugovor knezu i Vijeu u roku od osam dana po uplovljenju u Dubrovnik. Ako pak ne bi podnijeli tubu u roku od osam dana, poslije ne mogu nita vie traiti.

IX.
O robi - da se ne smije krcati na palubu
Neka se nijedan brod s jednom palubom unajmljen u Dubrovniku ne usudi prevoziti bilo koju robu na palubi. Tko bi prekrio ovu odredbu, mora platiti Opini na ime globe dvostruko od vozarine koju je naplatio za tu robu ukrcanu na palubu. A pisar je duan tu robu prijaviti knezu i Vijeu, a ako bi to propustio, mora od svoga platiti naoj Opini pet perpera, osim robe to se prevozi u sanducima, koja ne podlijee nikakvoj kazni.

X.
O trgovakim djetiima
Nijedan trgovaki djeti ne smije nositi sanduk na bilo kojem brodu koji isplovljava iz Dubrovnika, a unajmili su ga dubrovaki trgovci.

XI.
O nokjerima i mornarima koji ne smiju napustiti brod izvan Dubrovnika
Nokjer i mornari koji plove na udio dobiti s nekim brodom, isplovivi iz Dubrovnika ne smiju napustiti brod ni u jednome mjestu ako se ne dogovore s patrunom ili njegovim zamjenikom. Tko protivno uini, neka plati dvadeset i pet perpera, a od toga polovica neka ide Opini, a polovica brodu s nokjerom i mornarima. Tko napusti brod u Dubrovniku bez privole patruna ili njegova zamjenika, mora platiti deset perpera, a od toga polovica neka ide Opini, a

379

LIBER SEPTIMUS

medietas sit Comunis, et altera navis cum nauclerio et marinariis. Salvo si haberent iustum inpedimentum2, quod cognosci debeat per comitem et eius Curiam.

XII.
De marinariis qualiter tenentur complere viagium
Omnes marinarii qui vadunt ad marinariiam1 et ad viagium, teneantur ipsum viagium explere, eundo et reddeundo2, caricando et discaricando. Et si patronus vel superpositus vellet in aliquo loco discaricare a medietate carichi citra, id est inferius, vel caricare alias res, in utilitate sua sit ei licitum facere, si vadit sine mercatoribus. Et si vadit cum mercatoribus, ipse patronus vel superpositus sit in concordia cum eisdem. Et marinarii teneantur explere viagium totum, ut dictum est; et si aliquis eorum contrafecerit et navem relinquerit, ipse teneatur restituere totum in duplum quod susceperit, vel quod suscipere deberet pro marinaricia ipsi patrono vel superposito navis. Si vero patronus vel superpositus ad statutum terminum marinariis paccamentum non fecerit, ex tunc in antea teneatur ipsum paccamentum restituere ipsis marinariis in duplum.

XIII.
De nauclerio et marinariis quod non audeant vendere navem
Decernimus eciam1: quod nullus nauclerius vel marinarii audeant vendere aliquam navem vel lignum sine voluntate domini vel dominorum navis vel ligni. Et si nauclerius vel marinarii venderent ipsam navim vel lignum, solvere debeant totum quod dominus vel domini voluerint facere suum dampnum per sacramentum, in duplum; et medietas dupli sit Comunis, et altera sit domini vel dominorum ipsius navis vel ligni.

XIV.
De patronis volentibus vendere navem suam
Quilibet patronus vel superpositus navis vel ligni habeat liberam potestatem vendendi navem vel lignum, ubicumque sibi placuerit sine contradicione1 marinariorum, tam euncium2 ad partes quam ad marinariciam: preter quam ad ista loca, videlicet in terra Saracenorum3, Tartarorum4, Dalmisii5. Et si navis vel lignum venderetur intra Culfum, patronus vel superpositus dare debeat pro quolibet marinario causa veniendi Ragusium, yperperum unum. Et si venderetur

380

KNJIGA SEDMA

polovica brodu s nokjerom i mornarima, osim ako je opravdan razlog, to utvruje knez i njegov Sud.

XII.
O mornarima - kako su duni zavriti putovanje
Svi mornari koji plove za plau i za odreeno putovanje, duni su obaviti to putovanje tamo i natrag, krcajui i iskrcavajui. A ako patrun, ili njegov zamjenik, bude htio u nekome mjestu iskrcati manje od polovice tereta ili ukrcati drugu robu za svoj raun, slobodno mu je to uiniti ako plovi bez trgovaca. A ako plovi s trgovcima, patrun, ili njegov zamjenik, mora se s njima dogovoriti. A mornari su duni zavriti itavo putovanje, kako je reeno, pa ako bi netko od njih uinio protivno i napustio brod, duan je vratiti patrunu broda ili njegovu zamjeniku dvostruko od onoga to je primio ili to je imao primiti za plau. Ako pak patrun, ili njegov zamjenik, u odreenom roku ne isplati mornare, od tada je duan dati mornarima dvostruku plau.

XIII.
O nokjeru i mornarima - da se ne usude prodati brod
Nareujemo takoer da se nijedan nokjer ili mornari ne usude prodati bilo koji brod bez privole vlasnika plovila, jednog ili vie njih. A ako bi nokjer ili mornari prodali brod, duni su nadoknaditi u dvostrukom iznosu tetu koju vlasnik ili vlasnici broda pod prisegom izjave da su pretrpjeli, s tim da pola dvostrukog iznosa ide Opini, a polovica vlasniku, ili vlasnicima broda.

XIV.
O patrunima koji hoe prodati svoj brod
Svaki patrun broda, ili njegov zamjenik, slobodan je prodati brod gdje god zaeli, osim u ovim mjestima: u zemlji Saracena, Tatara i u Omiu, a tomu se ne mogu usprotiviti mornari, bilo da plove na udio u dobiti ili za plau. A ako bi brod bio prodan unutar Jadrana, patrun, ili njegov zamjenik, duan je dati svakomu mornaru po jedan perper da se moe vratiti u Dubrovnik. A ako bi bio prodan u Romaniji ili Ciliciji, svakomu mornaru mora dati po dva perpera; ako

381

LIBER SEPTIMUS

in Romania vel Cicilia, habere debeat unusquisque yperpera duo; et si venderetur in ultramarinis partibus, habeat quilibet yperpera tria, ut dictum est, causa veniendi Ragusium, pro expensis. Si vero aliquis marinarius remanere velet in aliquo loco ubi navis vel lignum vendita fuerit, habeat potestatem remanendi ad suam voluntatem, et nichil habeat pro expensis; et hoc intelligatur si navis vel lignum venderetur foresteriis. Si autem venderetur Ragusinis, et patronus velet in se tenere unum quarterium, vel quintum vel aliquam partem dicte navis vel ligni, nichil detur, sicut dictum est, marinariis pro expensis causa veniendi Ragusium, sed teneantur totum viagium complere, sicut fuerint in concordia cum patronis. Et si maior pars patronorum velet vendere navem vel lignum, vel inter se incantare, minor pars eorum nequeat contradicere. Si vero navis vel lignum venderetur ad dicta vetata loca, dare debeat patronus, vel superpositus tercium de eo quod vendita esset. Si autem venderetur in Dalmisio, perdat precium illud.

XV.
De pactis inter patronum navis et nauclerium et marinarios
Si patronus alicuius navis vel ligni extra Ragusium dederit navem suam vel lignum nauclerio et marinariis, sive sit comparata extra Ragusium, sive sit propria, sciendum est quod omne pactum, quod patronus navis vel ligni fecerit cum nauclerio et marinariis, est firmum habendum.

XVI.
De patrono navis qui vadit cum ea marinarius
Patronus navis vel ligni qui vadit cum ipsa marinarius, non possit in aliquo precipere in ipso ligno, nisi quantumcumque pertinet in1 parte sua; sed in partibus aliorum nichil valeat precipere, nisi haberet licenciam2 ab aliis patronis, salvo quod bene possit precipere de coredis, sicut dictum est in presentibus Statutis.

XVII.
De expensis necessariis in navi
Affirmamus quod si expendium aliquod necessarium esset in aliqua nave vel ligno, et maior pars patronorum esset in concordia faciendi illud expendium, et minor pars nolet quod expendium illud fieret, sciendum est quod maior pars vincit minorem. Et si minor pars victa diceret quod non haberet aliquid, unde

382

KNJIGA SEDMA

bi bio prodan u prekomorskim zemljama, svaki mornar treba dobiti po tri perpera za trokove povratka u Dubrovnik, kako je reeno. Ako bi koji mornar htio ostati u nekome mjestu gdje bi brod bio prodan, moe ostati po svojoj volji, ali nema pravo ni na kakve trokove. A ovo se podrazumijeva ako bi brod bio prodan strancima. Ako bi pak bio prodan Dubrovanima i ako bi patrun htio zadrati za sebe etvrtinu ili petinu ili neki dio dotinoga broda, mornari nemaju pravo na trokove povratka u Dubrovnik, nego su duni zavriti itavo putovanje kako su ugovorili s patrunima. A ako bi veina patruna htjela prodati brod ili ga izmeu sebe staviti na drabu, manjina se tome ne moe protiviti. Ako bi pak brod bio prodan u naznaenim zabranjenim mjestima, patrun, ili njegov zamjenik, mora dati treinu prodajne cijene. Ako bi pak bio prodan u Omiu, neka mu se oduzme taj utrak.

XV.
O ugovorima izmeu patruna broda, nokjera i mornara
Ako bi patrun broda izvan Dubrovnika predao svoj brod nokjeru ili mornarima, bilo da je kupljen izvan Dubrovnika, bilo da je njegov vlastiti, neka se zna da svaki takav ugovor koji bi patrun broda sklopio s nokjerom i mornarima treba smatrati obvezujuim.

XVI.
O patrunu broda koji plovi kao mornar
Patrun broda koji plovi na njemu kao mornar, ne moe na tom brodu ni u emu zapovijedati, osim koliko mu pripada prema udjelu to ga u njemu ima. A u ime tuih udjela ne moe nita zapovijedati ako ne bi imao ovlatenje drugih patruna, osim to smije zapovijedati u pogledu opreme, kako je reeno u ovim odredbama.

XVII.
O nunim trokovima na brodu
Ako bi bio potreban kakav izdatak na nekom brodu a veina bi se patruna suglasila da se uini taj izdatak, dok manjina to ne bi htjela, potvrujemo neka se zna da veina pobjeuje manjinu. A ako bi preglasana manjina rekla da nema odakle uiniti takav izdatak ili ne bi htjela, neka se zna da drugi ortaci mogu

383

LIBER SEPTIMUS

possit facere expendium aut nolet, sciendum est quod alii socii possunt accipere denarios ad lucrum supra partes navis vel ligni, videlicet supra partes illorum qui noluerint facere expendium illud, sicut melius poterunt; et eciam1 possunt precipere nauclerio, ut eos accipiat in entega vel infra navem, vel ad quodcumque lucrum eos invenire possit. Et si aliquis de patronis velet2 ire marinarius cum ipsa nave vel ligno, alii patroni non possunt contradicere ei, nec tenere eum quod non vadat.

XVIII.
De faciendo nauclerio
Cum patroni alicuius navis vel ligni venerint ad elligendum et faciendum nauclerium, sciendum est quod maior pars patronorum debet vincere minorem partem patronorum, et qualemcumque hominem maior1 pars patronorum eligerit2 in nauclerium, ille debet esse nauclerius.

XIX.
De servis qui vadunt marinarii
Servi qui vadunt marinarii cum navibus vel lignis Ragusii, vadant pro liberis; et si servus aliquis, qui iret in ipsis navibus vel lignis marinarius fugeret vel captus esset, donec ipsa navis vel lignum venerit Ragusium, pars eius debeat laborare domino servi illius, et nichil aliud recipere pro eo, et ita laborare debeat uni alii libero, si caperetur.

XX.
De servis qui vadunt conducti
Sancimus quod omnes servos patronorum navis1 vel ligni, quos ipsi in sua nave vel ligno ponere voluerint seu mittere, nauclerius debeat recipere2 eos pro servis, et non pro liberis. Et sciendum est quod patroni habent potestatem ponendi in illo ligno servum suum pro conducto, quando illud lignum fuerit paratum. Et nauclerius qui eos servos susceperit, habet potestatem verberandi et percuciendi3 servum vel servos patronorum, et corrigendi eos cum navis ipsa vel lignum in viagio fuerit. Et si ipse servus vel servi pro ipsis verberibus fugerent vel perderentur, sciendum est quod nauclerius aut comunitas eius nichil tenetur emendare pro servo illo vel servis, verumtamen pars eius navigare debet, ut dictum est.

384

KNJIGA SEDMA

uzeti novac na kamate na teret udjela u brodu, to jest na teret udjela onih koji nisu htjeli uiniti onaj izdatak, kako najbolje mogu. I takoer mogu narediti nokjeru da uzme novac na teret entega ili na teret broda, ili uz bilo koje kamate ga uspiju pronai. A ako bi koji od patruna htio ploviti na brodu kao mornar, drugi mu se patruni ne mogu protiviti ni sprijeiti ga da plovi.

XVIII.
O izboru nokjera
Kad patruni broda odlue izabrati i postaviti nokjera, neka se zna da veina patruna mora pobijediti manjinu, pa kojega god ovjeka veina patruna izabere za nokjera, on treba biti nokjer.

XIX.
O robovima (servima) koji plove kao mornari
Robovi koji plove kao mornari na dubrovakim brodovima, neka plove kao slobodnjaci. A ako bi neki rob koji bi plovio na brodovima kao mornar, pobjegao ili bio zarobljen, njegov udio u dobiti mora tei gospodaru toga roba do povratka broda u Dubrovnik, i za njega nema vie nita primiti, a tako treba tei i nekom drugom slobodnjaku ako bi bio zarobljen.

XX.
O robovima koji plove kao najamnici
Ozakonjujemo da sve robove patruna brodova koje bi oni htjeli ukrcati ili poslati na svoj brod, nokjer mora primiti kao robove, a ne kao slobodnjake. I neka se zna da patruni smiju ukrcati na brod svoga roba kao najamnika kad taj brod bude spreman. A nokjer koji bi te robove primio, ima pravo ibati i tui roba ili robove patruna i kanjavati ih za vrijeme putovanja toga broda. I ako bi rob ili robovi zbog tih batina pobjegli ili nestali, neka se zna da nokjer ili njegova druina nisu duni dati naknadu za toga roba ili robove; meutim, njegov ili njihov udio mora nositi prihod kako je reeno.

385

LIBER SEPTIMUS

XXI.
De conducto qui fugit
Si conductus alicuius patroni navis vel ligni fugeret, sciendum est quod pars illius conducti navigare debet domino suo, ac si conductus esset in nave vel ligno; aut nauclerius ligni debet ponere alium conductum pro tanto precio1 quanto illud fuit, qui fugit, positus, vel debeat tollere conducturam et ponere eam in comunitate navis vel ligni. Et dominus qui ante posuit dictum conductum, debet paccare conducturam illam, quantam ipse dederat primo conducto.

XXII.
De termino marinariorum qui complent non finito viagio
Si aliqua navis vel lignum cepisset viagium, et haberet nauclerium et marinarios ad marinariciam1, et terminus finiretur ad quem eos recepisset, viagio non completo, volumus quod ipse nauclerius et marinarii totum viagium complere teneantur, si patronus vel superpositus hoc voluerit; ita tamen quod tantum recipiat quilibet ex eis pro superfluo quod steterit, ad racionem2 quantum antea receperant, facta computacione3 dierum.

XXIII.
De marinario ad partem qui infirmatur
Cum aliqua navis vel lignum ceperit viagium in Ragusio ad eundum ad partes, si antequam exierit de Ragusio aliquis marinarius infirmaretur, nichil teneatur ipsi navi vel ligno. Et si navis exisset de Ragusio, et marinarius aliquis infirmaretur extra Ragusium, et remaneret in aliquo loco infirmus, in ipso viagio pars debeat eidem lucrari toto ipso primo1 viagio sicut ipse esset presens; et eciam2 debeat habere expensas quantum unus de marinariis habet. Si vero navis ipsa vel lignum reverteretur ad civitatem, vel locum in quo dimisisset ipsum infirmum, et inveniret eum sanum, si ipse marinarius velet ascendere et venire cum nave vel ligno, sit ei licitum facere: salvo si navis vel lignum haberet alium marinarium loco eius.

386

KNJIGA SEDMA

XXI.
O najamniku koji pobjegne
Ako pobjegne najamnik nekog patruna broda, neka se zna da udio u dobiti tog najamnika mora tei njegovu gospodaru, kao da bi najamnik bio na brodu, ili nokjer mora ukrcati drugog najamnika za istu plau za koju je sluio odbjegli, ili mora odbiti najamninu i poloiti je u zajednicu broda. A gospodar koji je prije ukrcao dotinog najamnika, mora snositi tu najamninu u visini one koju je bio dao prvom najamniku.

XXII.
O rokovima mornara koji istjeu prije zavrenog putovanja
Ako bi neki brod zapoeo putovanje i imao nokjera i mornare za plau, pa ako bi njihov rok za koji su bili ukrcani istekao prije zavretka putovanja, hoemo da su nokjeri i mornari duni zavriti putovanje ako bi to zahtijevao patrun ili njegov zamjenik, s tim da svaki od njih primi za produljeni ostanak razmjerno onome to je prethodno primao, obraunavi dane.

XXIII.
O mornaru koji plovi na udio dobiti ako se razboli
Kad neki brod u Dubrovniku zapone putovanje na udio u dobiti, pa ako se koji od mornara razboli prije isplovljenja iz Dubrovnika, nita nije duan brodu. A ako bi brod isplovio iz Dubrovnika i neki se mornar razbolio izvan Dubrovnika, pa ostao u nekom mjestu bolestan, njegov mu udio u dobiti tee za vrijeme itavog tog prvog putovanja kao da je nazoan, a mora primati i za trokove koliko i svaki drugi mornar. Ako bi se pak brod vratio u Grad ili u mjesto gdje je ostavio toga bolesnika i zatekao ga zdrava, pa ako bi se mornar sam htio ukrcati na brod i otploviti, slobodno mu je to uiniti, osim ako je na brod umjesto njega ukrcan drugi mornar.

387

LIBER SEPTIMUS

XXIV.
De marinario ad marinariciam qui infirmatur1
Volumus eciam quod si navis aliqua vel lignum iret ad marinariciam, et aliquis marinarius infirmaretur in Ragusio, si acceperit marinariciam2, ipsam reddere debeat patrono vel superposito, et non teneatur navi vel ligno inde in antea. Et si ipsa navis vel lignum exiret de Ragusio, et marinarius aliquis infirmaretur et remaneret ad aliquem locum vel civitatem, habere debeat de marinaricia tantum, quantum ipse serviverit ipsi navi vel ligno.

XXV.
De marinario qui moritur
Ordinamus1 quod si aliqua navis vel lignum navigaret ad marinariciam2, et aliquis de marinariis moreretur ante complementum marinaricie3, volumus quod solvatur sibi per racionem4 de eo quod serviverit ipsi navi vel ligno; et si navigaret ad partes, et unus de marinariis moreretur vel plures, de ipso solo viagio sibi pars debeat laborare.

XXVI.
De discordio super numero parcium1 inter patronum et marinarios
Si patronus navis vel ligni dederit ipsam navem vel lignum ad partes, et discordium aliquod erit inter ipsum patronum et nauclerium et marinarios de numero parcium, et super hoc non essent testes, volumus quod credenciam2 habeat patronus ipsius navis vel ligni.

XXVII.
De conducto quod possit esse testis
Sciendum est quod quilibet conductus navis vel ligni bene potest esse testis, preter nauclerium et marinarios1, et eciam2 inter nauclerium et marinarios et mercatores potest conductus testificari; salvo quod ipse conductus non sit servus, qui testis examinari debeat, et eius tstimonium esse in providencia3 illorum qui iudicaturi sunt inter ipsos.

388

KNJIGA SEDMA

XXIV.
O mornaru koji se razboli a plovi za plau
Jednako tako, ako bi brod imao mornare na plai i neki se mornar razbolio u Dubrovniku, pa ako je primio plau, hoemo da je vrati patrunu ili njegovu zamjeniku, i od tada ubudue prema brodu nema nikakve obveze. A ako bi brod isplovio iz Dubrovnika i neki se mornar razbolio pa ostao u nekome mjestu ili gradu, treba primiti od plae onoliko koliko je sluio na brodu.

XXV.
O mornaru koji umre
Ako bi brod plovio za plau i neki od mornara umre prije ispunjenja obveze za koju je plaen, nareujemo da se za njega isplati razmjerno slubi na brodu. A ako bi plovio na udio u dobiti pa umre jedan ili vie mornara, mora im tei njihov udio u dobiti samo za to putovanje.

XXVI.
O sporu u pogledu broja udjela izmeu patruna i mornara
Ako bi patrun broda dao brod na udjele dobiti i ako bi nastao spor izmeu patruna i nokjera i mornara o broju udjela, a o tome ne bi bilo svjedoka, hoemo da se vjeruje patrunu broda.

XXVII.
O najamniku - da moe svjedoiti
Treba znati da svaki najamnik broda moe biti valjanim svjedokom protiv nokjera i mornara a isto tako najamnik moe svjedoiti izmeu nokjera i mornara i trgovaca, pod uvjetom da taj najamnik nije rob. A taj svjedok mora se ispitati, i njegovo e svjedoenje oni koji budu sudili u sporu uzeti u obzir prema vlastitoj prosudbi.

389

LIBER SEPTIMUS

XXVIII.
De illis qui volunt dividere lucrum extra Ragusium
Si nave vel ligno existente extra Ragusium velent ipsi de nave vel ligno dividere lucrum quod fecissent, et dividerint ipsum lucrum, scribatur per scribanum navis vel ligni quelibet pars per se, sicut fuerint recepte. Et si dampnum aliquod adveniret1 dicte navi vel ligno, dictum dampnum restitui debeat de ipso lucro: quilibet per se restituat, sicut receperit. Et si de ipso lucro plus divisissent quam dampnum esset2, non debeant nisi tantum restituere, quantum fuerit dampnum3; et si divisissent minus eo quod esset dampnum, ipsi non teneantur restituere nisi de eo quod lucri susceperint.

XXIX.
De paraspodia non extrahenda
Nulla navis vel lignum que navigat ad partes possit extrahere paraspodiam de comunitate navis vel ligni; et si aliqua res poneretur in ipsa per aliquem marinarium vel conductum, debeat poni de voluntate patroni vel nauclerii, ita ut sciat scribanus de qua solvere debeat naulum, sicut alie res solverint que in ipsa nave vel ligno fuerint.

XXX.
De honorificencia1 nauclerii
Ordinamus quod nullus nauclerius vel marinarius aliquam honorificenciam2 habeat, nisi tantum nauclerius qui habeat duas partes, sicut sibi pertinet, et non plus. De omnibus rebus que remanent de mensa tam de strossa, quam eciam3 de aliis rebus, nichil debeat nauclerius recipere, sed totum remaneat in comunitate sua.

XXXI.
De marinariis captis
Si aliqua navis vel lignum in aliquem portum ierit vel alium locum ubi non esset civitas, et aliquis de marinariis vel conductis iret in terram non pro servicio1 navis vel ligni, et caperetur ab aliquo, dampnum quod sibi evenerit sit in fortuna eius; et similiter intelligatur de mercatore et qualibet alia persona. Si vero marinarius aliquis iret in terram de voluntate patroni vel nauclerii, et sibi

390

KNJIGA SEDMA

XXVIII.
O onima koji hoe podijeliti dobit izvan Dubrovnika
Ako bi oni od broda, dok se brod nalazi izvan Dubrovnika, htjeli podijeliti dobit koju su ostvarili i ako bi je podijelili, brodski je pisar duan upisati svaku dobit zasebno kako su bile primljene. A ako bi taj brod pretrpio koju tetu, ta se teta mora nadoknaditi od te dobiti: neka svatko sam vrati koliko je primio. I ako bi od dobiti podijelili vie nego bi bila teta, ne moraju vratiti vie nego kolika bi bila teta. A ako bi podijelili manje od tete, nisu duni vratiti vie nego koliko su primili.

XXIX.
O paraspodiji - da se ne smije izdvajati
Nijedan brod koji plovi na udio dobiti, ne smije izdvajati paraspodiju iz zajednice broda. I ako bi koji mornar, ili najamnik, ukrcao na brod neku stvar, mora je ukrcati uz privolu patruna ili nokjera, tako da pisar zna za to treba naplatiti brodarinu, kao to bi se naplatila za ostale stvari koje bi bile na brodu.

XXX.
O posebnom nagraivanju nokjera
Nareujemo da nijedan nokjer ili mornar ne prima nikakve posebne nagrade, osim to nokjer treba dobiti dva dijela, kako mu pripada, a ne vie. Od svih stvari koje preostanu od jela i pia, tako i od drugih stvari, nokjer ne smije nita uzeti, ve sve treba ostati zajedniko.

XXXI.
O zarobljenim mornarima
Ako bi neki brod uplovio u koju luku ili drugo mjesto gdje nema grada i ako bi koji od mornara ili najamnika iziao na kopno, ali ne u slubi broda, i bio od nekoga zarobljen, teta koja bi mu se dogodila njegova je stvar; to isto vrijedi i za trgovca i za bilo koju drugu osobu. Ako bi pak neki mornar iziao na kopno voljom patruna ili nokjera i pretrpio koju tetu, ta se teta treba nadoknaditi iz

391

LIBER SEPTIMUS

dampnum aliquod acciderit, ipsum dampnum restitui debeat de comunitate navis vel ligni. Et si mercator iret in terram pro utilitate mense sue vel aliarum2 et dampnum reciperet, ipsum dampnum restitui debeat per suam mensam, vel per alios pro quibus iret.

XXXII.
De eo qui capitur occassione pignorum
Si navis vel lignum iret ad aliquam civitatem que haberet pignora1 super homines Ragusii, et aliquis mercator vel marinarius vel aliqua persona ipsius navis vel ligni caperetur pro ipsa pignora, et dampnum aliquod ibidem haberet, ipsum dampnum restitui debeat per comunitatem navis vel ligni, salvo si dictus mercator, marinarius vel alia persona captus esset pro suo proprio debito clare facto.

XXXIII.
De navibus captis a cursariis
Si navis vel lignum caperetur a cursariis, vel pignoraretur ab aliquo, vel per forcium1 a dominatore aliquo teneretur, et aliquis Raguseus sine voluntate patroni illius navis vel ligni recuperaret eam, patronus ligni possit et debeat eam vel eum accipere sine aliquo precio2. Et ille qui pactasset3 lignum pro recuperacione4 perdat precium quod pro ea solvisset, et patronus ligni possit eum accipere, ubicunque eum invenerit. Et si ille qui ipsum lignum recuperaverit extra Ragusium in quocunque loco, patrono5 ligni sine questione reddere nolet, quod ipse illud in Ragusium salvum cum omnibus viagiis que dictum lignum fecerit, postquam patronus pecierit6, illi qui ipsum recuperaverit reddere teneatur.

XXXIV.
De obediencia1 debita nauclerio a marinariis
Marinarii navium que vadunt in viagium teneantur obedire nauclerio, dum ipsum viagium durat. Et non possint dicere nauclerio vel superposito: revertamur Ragusium; et nullum viagium pertubari possint quod facere velet2 ipse nauclerius vel superpositus. Et qui ipsum turbare voluerit, solvere debeat yperperos decem; medietas sit Comunis, et alia patroni vel superpositi. Et scribanus navis vel ligni teneatur manifestare comiti et sue Curie ipsum turbatorem vel turbatores infra dies octo postquam Ragusium venerit; et si non manifestaverit, ipse solvere debeat yperperos decem.

392

KNJIGA SEDMA

zajednice broda. I ako bi trgovac iziao na kopno radi namirnica za sebe i druge i pretrpio koju tetu, ta teta treba se nadoknaditi od njegovih namirnica ili od drugih za koje je iao.

XXXII.
O onome koga uhite radi ovrhe za tui dug
Ako bi brod plovio u neki grad koji ima ovrnu trabinu prema Dubrovanima, pa neki trgovac ili mornar ili neka osoba s tog broda budu uhieni radi te ovrhe za tui dug i ondje bi pretrpjeli koju tetu, ta se teta mora nadoknaditi iz zajednice broda, osim ako bi reeni trgovac, mornar ili druga osoba bili uhieni zbog oito svoga vlastitog duga.

XXXIII.
O brodovima koje zarobe gusari
Ako bi neki brod zaplijenili gusari ili ga netko uzeo radi tueg duga ili silom zadrao neki vladar, pa ga neki Dubrovanin otkupi mimo volje patruna toga broda, patrun broda moe ga i mora dobiti bez ikakve naknade. A onaj koji je platio brod radi otkupa, neka izgubi otkupninu koju je platio, i patrun broda moe ga uzeti gdje god ga nae. A ako onaj koji je otkupio brod u bilo kojemu mjestu izvan Dubrovnika i ne bi htio brod bespogovorno vratiti, mora ga u Dubrovniku vratiti zajedno sa svom dobiti s putovanja tog broda, nakon to to patrun zatrai od onoga koji je brod otkupio.

XXXIV.
O poslunosti koju mornari duguju nokjeru
Mornari na brodovima koji polaze na putovanje, duni su biti posluni nokjeru dok traje to putovanje. I ne smiju rei nokjeru ili njegovu zamjeniku: "Vratimo se u Dubrovnik", i ne smiju ometati nijedno putovanje koje bi nokjer, ili njegov zamjenik, htio poduzeti. A tko bi pokuao omesti, mora platiti deset perpera: polovica neka pripadne Opini, a druga polovica patrunu ili njegovu zamjeniku. A pisar je duan u roku od osam dana po dolasku u Dubrovnik prijaviti smutljivca, ili smutljivce, knezu i njegovu Sudu, a ako ih ne bi prijavio, mora platiti deset perpera.

393

LIBER SEPTIMUS

XXXV.
De afflaturis
Si navis vel lignum inveniret aliquam afflaturam, vel caperet aliquam navem vel lignum inimicorum, totum habere inventum in ea vel in eo in quatuor partes debet dividi; unam partem habeat ipsa navis vel lignum, unam aliam habeat ipsum habere quod erit in nave vel ligno ipso, reliquas duas partes habeant marinarii et mercatores equaliter inter eos.

XXXVI.
De Raguseo, quod non possit nauliare lignum foresteriorum
Nullus Raguseus possit nauliare1 aliquod lignum foresteriorum, sub pena dupli de eo quod daret pro naulo ipso, quod bannum esse debeat nostri Comunis; excepto quod navem Venetorum bene possit nauliare.

XXXVII.
De mercato quod fit de naulo et arris
Mercatores qui nauliare1 voluerint navem aliquam vel lignum, debent dare unum folarum2 pro arris in presencia3 scribani navis, quod mercatum sit firmum, et scribanus teneatur scribere ipsas arras et pacta omnia que in simul fecerint. Et si mercator vel mercatores velent dimittere ipsam navem vel lignum, emendare debeat patrono totum naulum de quanto ipsi habuerint nauliatum4, quilibet pro parte sua. Si vero darent pro arris ab uno follaro supra, patronus navis se tenere debeat ad arras. Et si aliquis illorum qui nauliassent navem vel lignum, moriretur5 antequam poneret in nave et arras dedisset, nichil debeat satisfacere patrono de naulo. Et si aliquid in nave posuisset, volumus quod solvere debeat secundum racionem6 mercium que intus fuerint posite.

XXXVIII.
De peciis1 pannorum, quod (sic) debent esse per ballam
Ordinamus quod pecie2 de santillarensibus esse debeant decem octo3 pro balla. Item scarlede magne pecie VI pro balla4. Item pecie fostagnorum quinquaginta pro balla. Item florentini et terlise pecie octo pro balla. Item5 mostaroli pecie octo pro balla. Item stamforti6 de Mediolano pecie octo pro balla. Item stamforti de rao pecie sex pro balla. Item scarlate parve pecie

394

KNJIGA SEDMA

XXXV.
O plutajuim stvarima
Ako neki brod naie na stvar koja pluta morem ili zarobi neprijateljski brod, sve to se na njemu nae, treba se podijeliti na etiri dijela: jedan dio treba pripasti brodu, jedan imovini koja bude na tom brodu a dva preostala dijela trebaju se podijeliti na jednake dijelove izmeu mornara i trgovaca.

XXXVI.
O Dubrovaninu - da ne smije unajmiti strani brod
Nijedan Dubrovanin ne smije unajmiti strani brod, pod prijetnjom globe dvostruko vee nego bi platio za taj najam, a ta globa treba pripasti naoj Opini, s time to, dakako, smije unajmiti mletaki brod.

XXXVII.
O poslu najma broda i kapari
Trgovci koji bi htjeli unajmiti neki brod, trebaju u nazonosti brodskog pisara dati jedan folar za kaparu da posao bude zakljuen, a pisar je duan upisati tu kaparu i sve uglavke koji su istodobno ugovoreni. A ako bi trgovac ili trgovci htjeli odustati od tog broda, duni su nadoknaditi patrunu itav najam u ugovorenom iznosu, svaki za svoj dio. Ako bi pak za kaparu dali vie od jednog folara, patrun broda mora se zadovoljiti kaparom. A ako bi netko od onih koji su unajmili brod umro prije nego nakrca brod i dade kaparu, ne mora se patrunu nita isplatiti za najam. A ako bi neto ukrcao na brod, hoemo da mora platiti razmjerno vrijednosti robe koja bude ukrcana.

XXXVIII.
O peama sukna - koliko ih mora biti u bali
Nareujemo da u bali santilarijskog platna mora biti osamnaest pea. Isto tako, est pea u bali skarlata; pedeset pea u bali fustanja; osam pea u bali firentinskog sukna i trlia; osam pea u bali mostarola; osam pea u bali milanskog stamforta; est pea u bali arakog stamforta; sedam malih pea u bali skarlata; sedam pea u bali iprekog sukna; est pea u bali zalona; sedam pea

395

LIBER SEPTIMUS

septem pro balla. Item ypre pecie septem pro balla. Item alaoni pecie sex pro balla. Item camore pecie septem pro balla. Item belvasi et oliveri pecie sexdecim pro balla. Item sanguiniti et vacete pecie octo pro balla. Item saie pecie octo pro balla. Item matarelli et alodini braa de Veneciis CCCL pro balla. Item canevaa7 et panus8 de lino braa de Ragusio MDC9 pro balla. Linum debet nauliari ad miliarium grossum de Veneciis. Item ferrum laboratum milearia10 duo ad grossum de Veneciis pro balla. Item ferrum non laboratum miliaria11 tria pro balla, et rume (sic) laboratum medium miliare grossum pro balla.

XXXIX.
De mercibus qualiter debent ponderari
Statuimus quod de mercibus omnium parcium1 quas Ragusei portant Venecias tam de cera quam becunis2, moltalinis, lana, agnelinis et chorio, debeant ponderari ad pondus Veneciarum ad grossum. Leporine autem sint duo milia pro uno miliario, mille vulpes pro3 uno miliario, duo milia foine pro uno miliario. Schilate sexdecim milia pro uno miliario, grana et seta unum miliare Veneciarum subtile pro uno miliare. Item coria boum sicca quadraginta pro uno miliario. Coria agnopasti quinquaginta pro miliario, coria de cervo sexaginta pro miliario. Item becune5 et moltoline agnopaste CL6 pro miliario, coria de buffalo7 duodecim pro miliario, et coria catablati sexaginta pro miliario.

XL.
De mercibus que debent poni in navi ad pondus
Statuimus quod omnes merces que portantur de Ragusio Venecias debent ponderari, et per pondus poni in nave. Et scribanus teneatur scribere omnes merces per singulos per sacramentum, et si non faceret, solvere debeat1 yperperos quinque. Si vero navis vel lignum nauliata esset ad eundum in Marchiam Anconitanam, et aliquis poneret in navem ultra numerum de eo quod nauliatum haberet, solvere debeat naulum duplum de eo quod superfluum intus poneret. Et si aliquis mercator nauliavisset tam ad Venecias quam ad Marchiam, et de mercibus eius remanerent in terram vel totum vel partem (sic), patronus vel superpositus emendare debeat eidem mercatori tantum quantum videbitur comiti et maiori parti Consilii Minoris.

396

KNJIGA SEDMA

u bali platna iz Cambraya; esnaest pea u bali platna iz Beauvaisa i olivera; osam pea sangvinita i vaeta; osam pea u bali saje. Isto tako, tristo pedeset mletakih lakata u bali matarela i lodenske tkanine; tisuu i est stotina dubrovakih lakata u bali konopljina i lanenog platna. Lan treba prevoziti na veliki milijar mletaki. Isto tako, obraeno eljezo po dva velika milijara mletaka u bali; neobraeno eljezo po tri milijara u bali te obraeni bakar po pola velikog milijara u bali.

XXXIX.
O robi - kako je treba vagati
Odreujemo da se roba iz svih krajeva koju Dubrovani prevoze u Veneciju, bilo da je to vosak, jaree koe, bravlje koe, vuna, janjee koe i kordovani, mora vagati na debelu mletaku mjeru. Zejih pak koa neka bude dvije tisue u jednom milijaru, lisijih tisuu u jednom milijaru, kuninih koica dvije tisue u jednom milijaru, vjeverijih koa esnaest tisua u jednom milijaru, grimiza i svile jedan tanki milijar mletaki za jedan milijar; goveih koa suhih etrdeset u milijaru, pedeset koa ukopljenih ovnova u jednom milijaru i jelenjih koa ezdeset u milijaru; isto tako, sto pedeset jareih i bravljih koa u milijaru, bivoljih koa dvanaest u milijaru, a ezdeset koa katablata u milijaru.

XL.
O robi koju treba krcati na brod po teini
Odreujemo da se sva roba koja se prevozi iz Dubrovnika u Veneciju, mora izvagati, pa prema teini krcati na brod. A pisar je duan pod prisegom popisati svu robu pojedinano, a ako ne bi tako postupio, mora platiti pet perpera. Ako bi pak brod bio unajmljen za putovanje u Marku jakinsku, pa ako bi netko ukrcao na brod vie od onoga koliko stoji u ugovoru o najmu, za ono to je preko toga ukrcao, mora platiti dvostruku najamninu. A ako bi koji trgovac unajmio brod kako za Veneciju, tako i za Marku, a ostalo bi od njegove robe neukrcano ili sve ili dio, patrun ili njegov zamjenik moraju nadoknaditi tom trgovcu toliko koliko prosudi knez i veina malovijenika.

397

LIBER SEPTIMUS

XLI.
De mercibus que portantur in Marchiam
Merces que portantur in Marchiam Ancontanam (sic) taliter naulientur, videlicet: quod naulietur centenarium pro centenario, tam de beconis quam de moltolinis, et unum centenarium de olioris (sic) pro duobus de becunis1, et libre MCCC de cera ad pondus Ragusii pro uno centenario de becunis, et coria catablati CXXV pro uno centenario corium, et unum miliare de lana inboiata2 pro uno centenario de pelibus, et centum sclavine duplices pro uno centenario corium.

XLII.
De pecunia que vadit cum navi
Moneta sive pecunia que vadit cum nave vel ligno Ragusii que vel quod vadit per Culfum cum entegis1, ire debeat ad fortunam dominorum ipsius monete, maris et gentis clare factam; et de toto prode quod inde Dominus dederit de dicta moneta, et eciam2 de naulo eundo et reddeundo3 et de aliis utilitatibus quas habere possit ipse navis vel lignum, duas partes lucri habeat navis et marinarii, et terciam partem ipsa moneta habere debet.

XLIII.
De navibus que exeunt de Culfo
Si navis vel lignum Ragusii exiret de Culfo cum entegis de voluntate dominorum monete, ire debeat ipsa moneta ad fortunam dominorum, maris et gentis clare factam. Et de toto prode quod habebunt, entege1 predicte habeant medietatem lucri, et alteram medietatem habeat navis cum marinariis.

XLIV.
De navibus que vadunt cum entegis
Naves vel ligna que vadunt cum entegis, tam per Culfum quam extra Culfum, tam denarii quam merces qui sunt ad nomen entegarum, debeant habere unam comunem fortunam, et si dampnum aliquod adveniret, quod absit, maris vel gentis clare1 factum, dampnum ipsum esse debet dominorum entegarum comuniter. Et si aliqua persona velet mittere aliquas suas merces ad vendendum cum ligno quod vadit cum entegis causa ponendi merces ipsas in entegis, dicte

398

KNJIGA SEDMA

XLI.
O robama koje se prevoze u Marku
Za robe koje se prevoze u Marku jakinsku neka se brodarina odmjeri na ovaj nain: naime, jareih i bravljih koa centenar za centenar, a jedan centenar srneih koa za dva centenara bravljih koa; tisuu tristo libara voska dubrovake mjere za jedan centenar bravljih koa, a sto dvadeset i pet koa katablata za jedan centenar kordovana te jedan milijar ispredene vune za jedan centenar krzna, a stotinu podstavljenih skjavina za jedan centenar kordovana.

XLII.
O novcu koji se prevozi na brodu
Novac ili gotovina koji se prevoze na dubrovakom brodu to plovi Jadranom s entegama, moraju ii na izriit rizik vlasnika toga novca, glede mora i ljudske sile. A od sve dobiti koju Gospodin dade od toga novca, a i od brodarine u odlasku i povratku, te od drugih probitaka koje taj brod uzmogne ostvariti, dva dijela neka dobiju brod i mornari, a trei dio treba dobiti taj novac.

XLIII.
O brodovima koji isplove izvan Jadrana
Ako bi dubrovaki brod isplovio izvan Jadrana s entegama uz privolu vlasnika novca, taj novac mora ii na izriit rizik vlasnika, glede mora i ljudske sile. A od sve dobiti koju e imati, spomenute entege neka dobiju polovicu dobiti, a drugu polovicu neka dobije brod s mornarima.

XLIV.
O brodovima koji plovi s entegama
Brodovi koji plove s entegama, kako po Jadranu, tako izvan Jadrana, i novac i roba to su na ime entega, moraju imati zajedniku sudbinu, pa ako bi se dogodila neka teta, to ne dao Bog, bjelodanim uinkom mora i ljudske sile, ta teta mora pasti zajedniki na sve vlasnike entega. A ako bi koja osoba htjela radi prodaje poslati neku svoju robu brodom koji plovi s entegama, s tim da se ta roba ukljui u entege, ta roba ide na rizik onoga koji ih alje, ali nakon to se

399

LIBER SEPTIMUS

merces vadunt ad fortunam illius qui eas mittit, sed postquam vendite fuerint merces, pecunia2 earum venire debet3 et poni cum aliis entegis, que postea venire debet4 ad comunem fortunam cum omnibus aliis.

XLV.
De entegis que debent scribi per scribanum navis
Navis vel lignum que vel quod exibit de Ragusio, tam per Culfum quam extra cum entegis, omnes ipse entege scribantur per scribanum in quaterno navis vel ligni, et eciam1 a quibus personis ipse entege fuerint recepte, tam a patronis quam ab aliis. Et est sciendum quod omnis credencia2 est scribani.

XLVI.
De manifestacione1 facienda a nauclerio et marinariis patronis
Ordinamus quod si aliqua navis vel lignum voluerit exire de Ragusio cum entegis, antequam exeat, nauclerius et marinarii manifestare debeant patrono vel patronis navis vel ligni et eciam2 dominis entegarum que vadunt in ipsa, ita quod sint omnes insimul vel maior pars eorum, quid et quantum portant cum eodem ligno. Et si de Ragusio exirent et non facerent ut diximus, dictus nauclerius cum marinariis solvere debeat Comuni nostro yperpera viginti quinque, de quo banno nullum dampnum substineat3 lignum vel domini entegarum, nisi solummodo nauclerius cum marinariis4. Et scribanus teneatur manifestare eos comiti et Consilio, et si non manifestaverit, solvere debeat Comuni nostro yperpera quinque.

XLVII.
De navi que patitur naufragium
Affirmamus, quod si aliqua navis vel lignum que iret cum entegis et naufragium pateretur, ipsa navis vel lignum debeat emendari de prode quod ipsa fecisset et de prode ipsarum entegarum1, sed de capitali earum non.

XLVIII.
De hiis qui recipiunt entegas1 infra Culfum
Ordinamus, quod si aliquis nauclerius cum marinariis acciperent entegas2 causa navigandi infra Culfum, quod ipsi3 non possint exire de Culfo sine

400

KNJIGA SEDMA

roba proda, njezin utrak mora doi i poloiti se s ostalim entegama i poslije dijeliti zajedniku sudbinu sa svima ostalim.

XLV.
O entegama koje brodski pisar mora zapisati
Kad brod isplovi iz Dubrovnika s entegama, kako Jadranom, tako i izvan Jadrana, neka pisar zapie u brodsku knjigu sve te entege pa i to od koga su te entege primljene, kako od vlasnika, tako i od ostalih. I neka se zna da u svemu treba vjerovati pisaru.

XLVI.
O oitovanju koje nokjer i mornari trebaju dati patrunima
Ako bi neki brod htio isploviti iz Dubrovnika s entegama, nareujemo da prije isplovljenja nokjer i mornari moraju patrunu ili patrunima broda a takoer i vlasnicima entega koje se voze tim brodom, svima na okupu ili veini njih, oitovati to i koliko voze na tom brodu. A ako bi isplovili iz Dubrovnika, a ne bi uinili kako rekosmo, spomenuti nokjer s mornarima mora platiti naoj Opini dvadeset i pet perpera, od koje globe nikakvu tetu neka ne trpi brod niti vlasnici entega, nego samo nokjer s mornarima. A pisar je duan prijaviti ih knezu i Vijeu, a ako ne prijavi, mora platiti naoj Opini pet perpera.

XLVII.
O brodu koji pretrpi brodolom
Ako bi neki brod plovio s entegama pa bi pretrpio brodolom, utvrujemo da se taj brod mora popraviti iz dobiti koju je sam ostvario i iz dobiti tih entega, ali ne iz njihove glavnice.

XLVIII.
O onima koji primaju entege za plovidbu po Jadranu
Ako bi neki nokjer s mornarima primio entege za plovidbu unutar Jadrana, odreujemo da ne smiju izii izvan Jadrana bez dozvole veine vlasnika ije su

401

LIBER SEPTIMUS

voluntate maioris partis dominorum quorum sunt entege. Et si irent extra Culfum sine ipsorum voluntate, et aliqua pars monete perderetur, quod absit, totum solvere debeant nauclerius et marinarii4, et muneta (sic) nullum dampnum sustineat.

XLIX.
De hiis qui perdunt de entegis
Statuimus quod omnes naves vel ligna que vadunt cum entegis de hominibus Ragusii et perdunt de denariis qui sunt entegati, et eciam1 tam de mercibus quam de blado, vel de quolibet alio quod esset entegatum, sicut ipsi debent habere partem de prode, ita volumus ut ipsi debeant portare dampnum in restitucione2, quilibet per se, tam navis quam marinarii.

L.
De hiis qui accipiunt cologancias1 intra Culfum
Si Raguseus accipit in colloganciam2 tam denarios quam merces ab alio Ragusino causa navigandi intra Culfum, ipsos denarios seu merces debent habere ad fortunam eius cuius sunt clare facte. Et de lucro quod habebit dominus denariorum vel mercium, debet habere duas partes, et ipse habebit terciam; salvo si ipse dominus pactum aliud cum eo fecisset. Et est sciendum quod ipse non debet exire de Culfo sine voluntate eius, et si exiret sine eius voluntate et aliquid deveniret de denariis, totum periculum maneat super eum et super bona sua.

LI.
De hiis qui accipiunt aliquid in colegancia1 et amittunt de eis
Si aliquis Raguseus accipit in colleganciam2 tam denarios quam merces et ipse amitteret3 de ipsis denariis vel mercibus, et dominus monete vel mercium velet recipere ipsam, licitum sit ei facere; et ille qui perdiderit de eo, nullum dampnum substineat4. Si vero dominus denariorum voluerit5 ipsos dimittere eidem, ille tenetur ipsos denarios tenere et cum eis navigare donec satisfacere poterit dampnum ipsum. Et hoc intelligatur de mercatore et non de nave, salvo si aliud pactum esset inter eos.

402

KNJIGA SEDMA

entege. A ako bi bez njihove privole izili izvan Jadrana te bi propao koji dio novca, to ne dao Bog, sve moraju platiti nokjer i mornari, a neka novac ne pretrpi nikakvu tetu.

XLIX.
O onima koji izgube neto od entega
Odreujemo da svi brodovi koji plove s entegama Dubrovana pa izgube neto od novca uloenoga u entege, a isto tako i od roba i od ita ili od bilo ega drugoga to bi bilo uloeno u entege, kao to moraju imati dio od dobiti, tako hoemo da moraju snositi tetu u naknadi svaki za sebe, kako brod, tako mornari.

L.
O onima koji primaju kolegancije za plovidbu po Jadranu
Ako Dubrovanin primi od drugog Dubrovanina u koleganciju kako novac, tako robu radi plovidbe unutar Jadrana, taj novac ili robu mora drati na izriit rizik onoga iji su. A od dobiti koju bude imao, dva dijela mora dobiti vlasnik novca ili robe, a on e dobiti trei dio, ako sam vlasnik s njim drugaije ne ugovori. A neka se zna da on ne smije izii izvan Jadrana bez vlasnikove privole, pa ako bi iziao bez njegove privole i neto se dogodi s novcem, sav rizik pada na njega i na njegovu imovinu.

LI.
O onima koji neto prime u koleganciju pa od toga togod izgube
Ako koji Dubrovanin primi u koleganciju bilo novac, bilo robu, pa izgubi togod od toga novca ili robe, a vlasnik novca ili robe bude je htio preuzeti, neka mu je slobodno to uiniti, a onaj koji je togod od toga izgubio, neka ne trpi nikakvu tetu. Ako pak vlasnik novca bude htio taj novac njemu ostaviti, duan ga je zadrati i s njime poslovati dok ne uzmogne nadoknaditi tu tetu. A to se odnosi na trgovca, a ne na brod, osim ako je meu njima bilo drugaije ugovoreno.

403

LIBER SEPTIMUS

LII.
De marinario qui mittitur cum denariis a sociis suis
Si marinarius a suo nauclerio cum societate sua et suorum marinariorum mitteretur cum denariis ad aliquem locum per caricum navis vel ligni, vel per repustura (sic) aut per tramessam vel per aliquem modum, marinarius ille habet credenciam1 de denariis et factis illis, pro quibus missus fuerit, contra nauclerium et dictos marinarios suos; salvo quod inter se haberent ydoneos testes, qui habere debent credenciam.

LIII.
De hiis qui non investiunt omnes denarios
Sciendum est quod, si in aliqua nave vel ligno extra Ragusium remanserit denarii de entegis, et incipit investire de ipsis denariis et non investit omnes, et marinarii per voluntatem nauclerii investiunt denarios suos in aliquibus mercibus quos marinarii habent de paraspodio, et per voluntatem nauclerii ipsi ponerent merces illas in nave ad naulum, et illa navis vel lignum veniret Ragusium cum salute, cum1 illis mercibus et cum denariis qui remanserunt eis de entegis, patronus ipsius ligni qui stetit in Ragusio et non ivit cum eo, habet potestatem tenendi se ad tantam investicionem, quanta remansit de dictis entegis in denariis qui non fuerunt2 investiti in eo quod pertinet ei de suis partibus, et denarii debent remanere illis hominibus de quibus ipsi fuerunt.

LIV.
De eo qui ponit in navi rem calumpniosam
Si marinarius poneret in ligno rem de calumpnia vel rem vetatam absconse a nauclerio vel patrono ipsius ligni, qui esset in eo aut extra, marinarius ille debet emendare omne dampnum quod pro ipsa re de calumpnia vel vetata deveniret. Et sic intelligendum est de patrono et nauclerio, sicut dictum est de marinario.

LV.
De rogancia1
Quicumque recepit aliquid pro rogancia2, sciendum est quod ipse non debet dividere nec separare a se et3 suis rebus illud quod ipse recepit4; et si separaret a se et a suis rebus illud quod recepit pro rogancia5, et dampnum aliquod adveniret

404

KNJIGA SEDMA

LII.
O mornaru kojega njegovi drugovi poalju s novcem
Ako bi mornara poslali njegov nokjer i drutvo njegovo i njegovih mornara s novcem u neko mjesto radi brodskog tereta, ili radi iskrcaja ili posredovanja, ili kojim drugim povodom, tome mornaru u sporu s nokjerom i njegovim spomenutim mornarima treba vjerovati glede novca i poslova za koje je bio poslan, osim ako bi meu sobom imali valjane svjedoke kojima treba vjerovati.

LIII.
O onima koji ne uloe sav novac
Neka se zna: ako na nekom brodu izvan Dubrovnika ostane novca od entega pa se taj novac pone ulagati a ne uloi se sav te mornari uz pristanak nokjera uloe u neku robu svoj novac to ga imaju od paraspodija i uz pristanak nokjera tu robu ukrcaju na brod plaajui brodarinu, pa taj brod sretno stigne u Dubrovnik s onom robom i novcem to im je ostao od entega, patrun tog plovila koji je ostao u Dubrovniku i nije iao s njima, ima pravo na onolik ulog koliki je ostao od reenih entega u novcu to nije bio uloen razmjerno onome to mu pripada po dijelovima, a novac mora ostati onim ljudima iji je bio.

LIV.
O onome koji na brod ukrca sumnjivu stvar
Ako bi mornar unio u plovilo sumnjivu ili zabranjenu stvar, skriveno od nokjera ili patruna toga broda, koji bi bio na brodu ili izvan njega, taj mornar mora nadoknaditi svu tetu koja bi nastala zbog te sumnjive ili zabranjene stvari. A kako je reeno za mornara, tako se ima razumjeti i o patrunu i nokjeru.

LV.
O roganciji
Tko god primi neto u roganciju, neka se zna da on ne smije odijeliti ni odvojiti od sebe i od svojih stvari ono to je primio; ako bi odvojio od sebe i od svojih stvari ono to je primio u roganciju, pa se to oteti ili uniti, onaj koji je to

405

LIBER SEPTIMUS

de eo vel perderetur, ille qui eum portavit et recepit tenetur emendare illud illi persone a qua recepisset; salvo quod, si inter se fecissent aliud pactum, secundum illud pactum ille recepisset coram ydoneis testibus rem illam.

LVI.
De strina vel pedocia
Volumus quod si aliqua navis vel lignum, in quo essent mercatores, dederit aliquid alicui pro strina vel pro pedochya (sic), vel aliquid aliud de voluntate maioris partis illorum qui sunt in ipsa nave vel ligno, pro salute ligni vel navis, et de suo habere quod est in ipso ligno, quod illud debeat restitui et paccari de toto habere quod est in ipso per vaream (sic).

LVII.
De hiis qui non habent denarios pro faciendo carico suo
Si aliquis nauclerius cum suis marinariis non haberet tot denarios quod posset facere caricum sui ligni, licitum est ei cum marinariis accipere denarios a quocumque ipse potest, ad partem de lucro scalumniato1.

LVIII.
De hiis qui prohiciunt aliquid de navi in mari
Decernimus quod si aliquis presumeret prohicere aliquid in mare de nave vel ligno, sine voluntate nauclerii et maioris partis illorum qui sunt in ligno illo, ille qui proiecerit tenetur emendare totum illud quod proiecisset.

LIX.
De hiis qui accipiunt ligna ad naulum sine marinariis
Ordinamus quod quelibet persona que accipit navem vel lignum vel barcam ad naulum sine marinariis, ipsa navis, lignum vel barca ire debet ad fortunam illius qui eam acceperit; salvo si aliud pactum facerent inter se. Omnes vero barce que vadunt pro vino tempore vindemiarum, eundo et reddeundo1 esse debent ad fortunam dominorum suorum, quorum sunt ipse barce.

406

KNJIGA SEDMA

prevozio i primio duan je nadoknaditi onoj osobi od koje je primio, osim ako su izmeu sebe drugaije ugovorili, pa je prema tom ugovoru tu stvar primio pred valjanim svjedocima.

LVI.
O daru ratnom brodu i peljarini
Ako bi neki brod na kojem bi bili trgovci nekomu neto dao na dar ili za peljarinu ili neto drugo, radi spasa plovila i imovine na njemu, uz privolu veine onih koji su na tom plovilu, hoemo da se to mora vratiti i nadoknaditi iz sveukupne imovine to je na njemu, prema naelima havarije.

LVII.
O onima koji nemaju novca da nabave svoj teret
Ako neki nokjer sa svojim mornarima ne bi imao dostatno novca da nabavi teret za svoj brod, slobodno mu je s mornarima uzeti zajam od koga god moe na udio iste dobiti.

LVIII.
O onima koji bacaju togod s broda u more
Ako bi se netko usudio baciti neto s broda u more bez privole nokjera i veine onih koji su na brodu, nareujemo da je onaj koji bi bacio duan nadoknaditi sve ono to baci.

LIX.
O onima koji unajme brod bez mornara
Odreujemo da svatko tko uzme brod ili barku u najam bez mornara, snosi rizik za taj brod ili barku koju je uzeo, osim ako bi meusobno drugaije ugovorili. Sve pak barke koje prevoze vino u vrijeme berbe groa, i u polasku i u povratku moraju ii na rizik vlasnika ije su te barke.

407

LIBER SEPTIMUS

LX.
De hiis qui accipiunt barcas ad naulum ad partes
Ordinamus quod quicumque qui accipit barcusium vel barcam vel ladiam ad naulum ad partes, cum licencia1 vel sine licencia1, conduxerit lignum illud in portum Ragusii completo viagio, et traxerit eum in terram tantum, quod homo transire possit inter aquam et lignum non tangendo aquam, si lignum ipsum perderetur inde in antea, ille qui eum acceperat non tenetur aliquid emendare pro ipso ligno.

LXI.
De hiis qui accipiunt lignum sine licencia1 patroni
Quicumque acceperit barcusium vel aliud lignum sine licencia1 patroni ligni, et ipsum lignum perderetur, ille qui ipsum receperit tenetur emendare ipsum lignum patrono cuius fuerit, et insuper omni mense romanatum unum.

LXII.
De hiis qui accipiunt barcam pro vindemiis
Statuimus quod quicumque qui accipit barcusium, barcam vel londrum ad naulum in omnibus vindemiis, sciendum est quod potestatem habet1 ille qui dicta ligna accipit vindemiandi eam cum eis, et habet potestatem dandi ea aliis ad vindemiandum, et potest servire cum dictis lignis usque ad festum S. Michaelis. Et post omnes vindemias potest ipse facere viagium unum cum dictis lignis ad tollendum aquam, et viagium unum ad tollendum ligna. Et infra dictum terminum si contingeret quod dampnum aliquod adveniret de predictis lignis vel ornamentis2 eorum, totum dampnum est patronorum illorum lignorum.

LXIII.
De ligno quod inprestatur alicui sine precio1
Et quecunque ligna inprestantur alicui persone sine precio, si contingeret quod ipsa ligna perderentur, totum dampnum debet esse patroni ligni; et si questio esset inter eos et non haberent testes, tota credencia2 est in patrono dicti ligni.

408

KNJIGA SEDMA

LX.
O onima koji uzimaju u najam barke na udjele
Nareujemo da svatko tko uzme u najam barkuzij, ili barku, ili lau na udjele, i koji bi taj brod, s doputenjem ili bez doputenja, po zavrenom putovanju doveo u dubrovaku luku i izvukao ga na kraj toliko da ovjek moe proi izmeu vode i plovila ne gazei po vodi, nije duan nita nadoknaditi za taj plovilo ako bi poslije toga to plovilo nastradalo.

LXI.
O onima koji uzmu brod bez patrunova doputenja
Tko god bi uzeo barkuzij ili drugo plovilo bez patrunova doputenja pa bi plovilo nastradalo, onaj koji ga je uzeo, duan je nadoknaditi patrunu to plovilo i povrh toga mjeseno po jedan romanat.

LXII.
O onima koji uzimaju barke za berbu groa
Odreujemo neka se zna kako svatko tko unajmi barkuzij, barku ili londru za sve vrijeme berbe groa, ima pravo kao najmoprimac tih plovila njima obaviti berbu i ovlaten je davati ih drugima radi berbe te se reenim plovilima sluiti do Miholjdana. A nakon zavrene berbe smije tim plovilima napraviti jedno putovanje da doveze vodu i jedno putovanje da doveze drva. A ako bi se za to vrijeme dogodila neka teta na tim plovilima ili njihovoj opremi, itava teta pada na patrune tih brodova.

LXIII.
O brodu koji se nekomu posudi bez naplate
I koja god se plovila nekoj osobi posude bez naplate, ako bi se dogodilo da ta plovila nastradaju, svu tetu mora snositi patrun plovila; ako bi meu njima nastao spor, a ne bi imali svjedoke, treba u svemu vjerovati patrunu tog plovila.

409

LIBER SEPTIMUS

LXIV.
De hiis qui accipiunt lignum ad vindemiam in certo loco
Si aliquis acceperit aliquod lignum causa vindemiandi ad certum locum vel ad certum portum, et de illo loco iret ad alium locum vel portum et vindemiaret alibi, ille debet paccare naulum pro duobus viagiis. Et est sciendum quod tota Iuppana est unus portus. Totum Dalafotum est unus portus. Totum Calamotum est unus portus. Malfium1 cum Pallicio est unus portus. Tota Umbula usque ad aquam que dicitur Curvella (sic) est unus portus. Totum Iuncetum2 est unus portus. Totum Gravossium cum Lapido et Sancto Martino est unus portus. Totum Brenum et Subbrenum3 et Molina est unus portus. Totum Belemum (sic) est unus portus. Civitas Vetera est unus portus.

LXV.
De eo qui discaricat vinum de una barca in alia1
Si aliquod de predictis lignis datum esset ad viagium in vindemiis et evacuaret vinum de ipso ligno, ille qui eum accepit2 et poneret eum in3 lignum alterius in eodem portu, et iterum caricaret eum in ipso portu de vino, sciendum est quod ipse debet paccare pro duobus viagiis.

LXVI.
De eo qui non potest caricare lignum in vindemiis
Si aliquis accepit aliquod lignum ad viagium in vindemiis et non poterit caricare lignum illud de suo vino, et receperit vinum alterius in dictum lignum, sciendum est quod totum naulum, quod ipse receperit de alio vino, debet devenire ad patronum illius ligni.

LXVII.
Sacramentum scribani navium
Iuro ad evangelia sancta Dei quod, bona fide sine fraude et malo ingenio, scribam omnes merces quas mercatores ponent1 in navi, tam pro domino navis quam pro domino mercium; et omnes ille merces2 que posite fuerint in navi et

410

KNJIGA SEDMA

LXIV.
O onima koji unajme brod za berbu groa u odreenome mjestu
Ako netko unajmi neko plovilo radi berbe groa u odreenom mjestu ili za odreenu luku, pa bi iz tog mjesta poao na drugo mjesto ili luku, i na drugom mjestu obavljao berbu, on mora platiti najamninu za dva putovanja. I neka se zna da se: itav ipan rauna kao jedna luka, itav Lopud jedna luka, itav Koloep jedna luka, Zaton s Poljicem jedna luka, itava Ombla do vode koja se zove Kurila jedna luka, itav umet jedna luka. itav Gru s Lapadom i Sumratinom jest jedna luka. itava upa i Srebreno i Mlini jesu jedna luka. itav Plat jest jedna luka. Cavtat je jedna luka.

LXV.
O onome koji prekrcava vino iz jedne barke u drugu
Ako bi neko od prije reenih plovila bilo dano za putovanje tijekom berbe groa, pa bi najmoprimac iz njega iskrcao vino i u istoj ga luci prekrcao u plovilo drugoga, pa to plovilo iznova nakrcao vinom u istoj luci, neka se zna da je on duan platiti za dva putovanja.

LXVI.
O onome koji ne moe nakrcati plovilo u vrijeme berbe groa
Ako je netko uzeo neko plovilo za prijevoz tijekom berbe groa, a ne bi ga mogao nakrcati svojim vinom, pa primi u dotino plovilo tue vino, valja znati da sva najamnina koju je primio za tue vino mora pripasti patrunu toga plovila.

LXVII.
Prisega brodskog pisara
Kunem se na sveta Boja evanelja da u savjesno, bez prijevare i zle namjere, popisati svu robu koju e trgovci ukrcati na brod, kako za vlasnika broda, tako i za vlasnika robe. I u svoju u brodsku knjigu unijeti oznaku svih

411

LIBER SEPTIMUS

fuerint signate, signum illarum faciam in quaterno meo. Et tercia die postquam exiverimus de portu ubi carcaverimus vel ante, dabo in scriptis cuilibet mercatori merces suas cum suo signo, secundum quod scriptum fuerit in quaterno meo. Et si patronus navis vel nauclerius faceret aliquod pactum vel concordium cum mercatoribus vel cum marinariis, et ipsi per voluntatem ambarum parcium venirent ad me et velent ut pactum illud sive3 concordium scriberem in quaterno meo, scribam legaliter sine fraude.

Explicit liber septimus.

412

KNJIGA SEDMA

roba koje budu ukrcane na brod a budu obiljeene. A trei dan nakon to isplovimo iz luke ukrcaja, ili prije, dat u svakom trgovcu popis njegovih roba s njegovim znakom kako bude zapisano u mojoj brodskoj knjizi. A ako bi patrun broda ili nokjer sklopio kakav ugovor ili sporazum s trgovcima ili mornarima, pa bi oni u suglasnosti obiju strana doli k meni i htjeli da taj ugovor ili sporazum upiem u svoju brodsku knjigu, upisat u to zakonito, bez prijevare.

Zavrava sedma knjiga, poinje popis poglavlja osme knjige.

413

LIBER OCTAVUS I.
Sacramentum militis qui sedet in Parva Curia
Iuro ad evangelia sancta Dei1 quod, bona fide sine fraude et malo ingenio, cum iudicibus iudicabo omnia placita que ante me placitanda erunt de quinque yperperis inferius, secundum formam et modum Parve Curie. Et non accipiam nec accipi faciam precium pro placitis a me iudicandis, et si acceptum fuerit pro me ab aliquo, et ego sciero, faciam illud reddi bona fide sine fraude. Et omnia que mihi d. comes preceperit quod teneam in credencia2, tenebo illa. Et non ibo ad bibendum vel comedendum cum aliquo vel cum aliqua modo aliquo vel3 ingenio, qui vel que ante me placitum habuerit, donec placitum finietur; et nec amicum iuvabo nec inimico nocebo per fraudem. Et iudicabo secundum usum civitatis Ragusii salva4 forma statuti Parve Curie. Et illud placitum quod d. comes noster interdixerit mihi pro bono civitatis, tenebo illud donec ipse preceperit5 mihi. Et sedebo omni die cum iudicibus ad iudicandum. Et die dominico sedebo ad tenendum placitum et facere racionem6 illis de insulis, cassalibus et foresteriis solummodo. Et in nulla carta me mittam pro testimonio, nisi in illis sentenciis quas dedero cum iudicibus, donec cum eis in Curia extitero. Et quibus data fuerit7 occassio coram me, et exierit per racionem, faciam sibi fieri cartam sentencie si pecierit8 eam.

II.
Sacramentum iudicum Parve Curie
uro ad evangelia1 sancta Dei quod, bona fide sine fraude et malo ingenio, cum milite d. comitis iudicabo omnia placita que ante me placitanda erunt de quinque yperperis inferius, secundum formam inferius declaratam. Et non accipiam nec accipi faciam precium pro placitis a me iudicandis, excepto quadragessimum2; et si acceptum fuerit pro me ab aliquo et sciero, faciam illud reddi bona fide sine fraude. Et omnia que mihi d. comes preceperit quod teneam in credencia3, tenebo illa. Et4 non ibo ad bibendum vel comedendum cum aliquo vel cum aliqua modo aliquo vel ingenio, qui vel que ante me placitum habuerit, donec finietur. Et nec amicum iuvabo nec inimico per fraudem nocebo5. Et iudicabo secundum usum civitatis Ragusii salva forma inferius denotata. Et illud placitum quod d. noster comes interdixerit mihi pro bono civitatis, non teneam illud donec ipse preceperit mihi. Et sedebo omni die cum milite d. comitis et aliis meis sociis vel sine milite, si d. comes voluerit, ad iudicandum. Et die dominico sedebo ad tenendo (sic) placitum et facere racionem6 illis de insulis, cassalibus et foresteriis solummodo. Et in7 nulla carta me mittam pro testimonio et iudice, nisi

414

KNJIGA OSMA I.
Prisega kneeva zamjenika koji sjedi u Malom sudu
Priseem na sveta Boja evanelja da u u dobroj vjeri, bez prijevare i zle namjere, sa sucima suditi sve parnice koje e se trebati preda mnom voditi do vrijednosti od pet perpera, prema odredbi i pravilu za Mali sud. I ne u uzimati niti dati da se uzima novac za parnice u kojima u trebati suditi, a ako netko bude uzeo umjesto mene pa ja doznam, pobrinut u se da se to vrati u dobroj vjeri, bez prijevare. I sve to mi gospodin knez zapovjedi drati u tajnosti, drat u. I ni na koji nain i ni uz kakvu izliku ne u piti ni jesti s nekim tko treba imati parnicu preda mnom sve dok parnica ne bude okonana, a niti u prijevarno prijatelju pomagati ni neprijatelju koditi. I sudit u prema obiaju grada Dubrovnika, gdje postupak Maloga suda ne odreuje drukije. A s onom parnicom za koju mi radi dobrobiti Grada na gospodin knez izda zabranu, zastat u dok mi on sam ne naredi. I svaki u dan sa sucima zasjedati radi suenja. A nedjeljom u zasjedati samo radi voenja parnica i dijeljenja pravde onima s otoka i iz sela, te strancima. I ni na jednoj ispravi ne u sebe naznaiti za svjedoka, osim u presudama koje u donositi sa sucima dok budem s njima u Sudu. A onima koji budu imali roita preda mnom te dobiju parnicu, dat u izraditi ispravu o presudi ako je zatrae.

II.
Prisega sudaca Maloga suda
Priseem na sveta Boja evanelja da u u dobroj vjeri, bez prijevare i zle namjere, sa zamjenikom gospodina kneza suditi sve parnice koje e se trebati preda mnom voditi do vrijednosti od pet perpera prema dalje izloenoj zakonskoj odredbi. I ne u uzimati niti dati da se uzima novac za parnice u kojima u trebati suditi, osim etrdesetinu, a ako netko bude umjesto mene uzeo pa ja doznam, pobrinut u se da se to vrati u dobroj vjeri, bez prijevare. I sve to mi gospodin knez zapovjedi drati u tajnosti, drat u. I ni na koji nain i ni uz kakvu izliku ne u piti ni jesti s nekim tko treba imati parnicu preda mnom, sve dok parnica ne bude okonana. A ne u prijevarno ni prijatelju pomagati ni neprijatelju koditi. I sudit u prema obiaju grada Dubrovnika, gdje nie zapisana odredba ne odreuje drukije. A s onom parnicom za koju mi radi dobrobiti Grada na gospodin knez izda zabranu, zastat u dok on sam ne naredi. I svaki u dan radi suenja zasjedati sa zamjenikom gospodina kneza i mojim prisjednicima, ili bez zamjenika ako to ushtjedne gospodin knez. A nedjeljom u zasjedati samo radi voenja parnica i dijeljenja pravde onima s otoka i iz sela, te strancima. I ni na jednoj ispravi ne u sebe naznaiti za

415

LIBER OCTAVUS

in illis sentenciis quas dedero cum sociis meis, donec iudex ero; et quibuscumque coram me data fuerit occassio et exierit per racionem6, faciam ei fieri cartam sentencie si eam pecierit, nichil recipiendo.

III.
De eligendis tribus iudicibus
Statuimus quod omni anno tres iudices elligantur qui cum socio d. comitis audiant et diffiniant omnia placita a quinque yperperis citra, id est inferius, secundum formam Statutorum et sui capitularis.

IV.
De quibus iudices Parve Curie iudicant
Iudices qui per tempora in Parva Curia elligentur, iudicare debeant omnia cum milite d. comitis. Et si questio fuerit de vineis, terris et maceriis exsistentibus extra civitatem, valentibus usque ad decem yperpera, teneantur ire extra ad videndum et iudicandum: et quicquid ipsi iudicaverint, sit firmum. Et ipsi de eo habeant quadragessimum. Et qui perdiderit placitum, solvat omnes expensas, nisi voluntarie de ipsis inter se concordaverint.

V.
De advocatoribus Parve Curie
Statuimus quod duo advocatores elligantur in Parva Curia, unus quorum placitare et advocare debeat pro una parte, et alius pro alia. Et nullus ipsorum pro placito, super quo advocator1 missus fuerit, accipere valeat nisi medium grossum pro quolibet placito; et donec placitum fuerit, non bibant nec comedant cum aliqua parcium donec lis2 finiatur. Et advocabunt legaliter omnia placita in quibus missi fuerint pro advocatoribus, et non sustinebunt3 quod aliquis faciat falsum iuramentum vel aliquis falsos testes introducat.

VI.
De induciis que dantur in Parva Curia
Vocatus vel vocata ad placitum pro uno yperpero vel inde inferius, nullum inducium habere possit, sed in continenti respondere teneatur. Ab uno autem yperpero usque ad duo habeat inducium trium dierum, quibus completis nullum

416

KNJIGA OSMA

svjedoka i suca, osim u presudama koje budem donoso sa svojim drugovima dok budem sudac, a kojima god bude roite preda mnom pa dobiju parnicu, dat u izraditi ispravu o presudi ako je zatrae, nita ne primajui.

III.
O izboru triju sudaca
Odreujemo da se svake godine izaberu tri suca koji e sa zamjenikom gospodina kneza sasluavati i rjeavati sve parnice do pet perpera, to jest nanie, prema odredbama Statuta i svoga pravilnika.

IV.
O emu sude suci Maloga suda
Suci koji u odreeno vrijeme budu izabrani u Mali sud, moraju sve suditi sa zamjenikom gospodina kneza. A ako spor bude o vinogradima, zemljitima i meama koje se nalaze izvan Grada u vrijednosti do deset perpera, duni su poi onamo na oevid i suenje, pa to god oni presude, neka bude na snazi. A oni neka od toga dobiju etrdesetinu. A onaj koji izgubi parnicu, neka plati sve trokove, ako se nisu dragovoljno o njima nagodili.

V.
O odvjetnicima Maloga suda
Odreujemo da se u Malom sudu izaberu dva odvjetnika, od kojih jedan treba sudjelovati u postupku i zastupati jednu stranu, a drugi drugu. I da nijedan od njih ne moe za parnicu za koju bude postavljen kao branitelj, uzeti vie od pola groa po parnici, i da ni s jednom od stranaka ne piju niti jedu dok se spor ne okona. I branit e zakonito u svim parnicama u kojima budu postavljeni za odvjetnike te ne e doputati da netko lano prisee niti da netko dovodi lane svjedoke.

VI.
O odgodama koje se odobravaju u Malom sudu
Okrivljenom ili okrivljenoj za jedan perper ili manje od toga, ne moe se odobravati nikakva odgoda, nego su duni odmah odgovarati. Od jednoga pak do dva perpera, neka dobiju odgodu od tri dana, a kad oni isteknu, ne moe se

417

LIBER OCTAVUS

inducium habere possit. A duobus autem usque ad quinque inducium habeat octo dierum, quibus finitis nullum possit habere inducium; habeat eciam licenciam1 refutandi unum de iudicibus, si eum suspectum habuerit, ita tamen quod alii iudices cum milite d. comitis in placito ipso procedant. Ille vero qui alium vocat pro quantitatibus supradictis, aliquem de iudicibus refutare non potest.

VII.
De muliere vocata super debito quod ipsa contraxit
Si mulier maritata vel vidua super debito quod ipsa contraxit seu super eo quod ipsa fideiussit, a quinque yperperis inferius, vocetur ad placitum, secundum formam superius traditam respondere teneatur, et aliud inducium habere non possit nec de foris advocatorem aliquem expectare.

VIII.
De muliere vocata pro debito viri sui
Mulier maritata si vocetur ad placitum pro debito viri sui, respondere non teneatur, nisi ipsa fuerit pro ipso debito obligata.

IX.
De muliere vocata super debito quod ipsa non contraxit
Vidua mulier vocata ad placitum pro duobus yperperis usque ad quinque super debito quod ipsa non contraxit vel1 fideiussor non fuit, si habuerit patrem, filium, fratrem seu generum, et aliquem illorum in advocatorem pecierit2, detur eidem terminus ad expectandum ipsum a duobus mensibus citra, id est inferius, secundum arbitrium iudicum.

X.
De vocato qui iam cepit viagium
Qui postquam viagium ceperit, vocetur ad placitum et non de presenti viagio, et dabitur sibi a Curia terminus, antequam ipse terminus compleatur ire possit ad viagium supradictum, et in reversione ipsius viagii respondere omnimode (sic) teneatur.

418

KNJIGA OSMA

odobravati nikakva odgoda. Od dva pak do pet neka dobiju odgodu od osam dana, a po njihovu isteku ne mogu dobiti nikakvu (daljnju) odgodu; slobodno im je, takoer, odbiti jednoga od sudaca ako ga budu drali sumnjivim, ali tako da ostali suci sa zamjenikom gospodina kneza nastave parnicu. Onaj pak koji drugoga tui zbog prije reenih iznosa, ne moe odbiti nijednog od sudaca.

VII.
O eni koje je tuena za dug to ga je sama napravila
Ako udana ena ili udovica bude tuena za dug koji je sama napravila ili za dug kojem je bila jamac od pet perpera nanie, duna je odgovarati prema prije iznesenoj odredbi i ne moe dobiti drugu odgodu ni ekati na nekog odvjetnika izvana.

VIII.
O eni koja je tuena za dug svoga mua
Udana ena nije duna odgovarati ako je netko tui za dug njezina mua, ako se sama nije obvezala za taj dug.

IX.
O eni tuenoj za dug koji nije sama napravila
Udovici tuenoj za iznos od dva do pet perpera duga koji sama nije napravila niti je za nj bila jamac, ako bude imala oca, sina, brata ili zeta pa nekoga od njih zatrai za branitelja, neka se odobri rok da ga eka do dva mjeseca, ili manje, prema nahoenju sudaca.

X.
O tueniku koji je ve poduzeo putovanje
Tko bude tuen nakon to se pripravio za putovanje, a jo nije krenuo, pa mu Sud odredi rok, prije nego taj rok istee moe poi na dotino putovanje, a po povratku s tog putovanja svakako je duan odgovarati.

419

LIBER OCTAVUS

XI.
De hiis qui non possunt reffutare1 Curiam
Super placito usque ad quinque yperpera nullus possit Curiam reffutare nec prohicere2 se in terram.

XII.
De iudicibus quod non comedant nec bibant cum placitantibus coram se1
Ad suspicionem quamlibet evitandam statuimus, ut iudices, donec in officio fuerint, non vadant ad manducandum nec ad bibendum, aliquo modo vel ingenio, cum eo vel eo (sic) vel submissa persona, qui vel que habuerit placitum ante eos, a die quo incipietur placitum donec finiatur.

XIII.
De eo quod debent recipere1 advocatores
Advocatores Magne Curie nullo modo vel ingenio recipiant ab aliqua persona pro placito aliquo nisi denarium unum grossum. Advocatores autem Parve Curie non nisi medium grossum, nec possint comedere nec bibere cum aliqua persona habente placitum coram iudicibus.

XIV.
De officialibus qui vadunt in viagium
Ne ex deffectu1 officialium ius hominum dilatetur et pereat, statuimus: ut si aliquis habens officium iverit in Durachium vel ultra, in Apuleam vel ultra, Spalatum vel ultra, in Rassiam2 vel Bosinam, perdat officium, et alius in loco ipsius ad ipsum officium elligatur. Die XVI3 decenbris4, millesimo trecentesimo quinto5, indicione III, per nobilem virum d. Bellectum Fallerium, comitem Ragusii, cum voluntate sui Minoris et Maioris conscilii6, cum laudo populi in publica concione7 sonitu campane congregati, aditum8 fuit huic statuto de officialibus: Captum fuit et firmatum quod quicumque fuerit electus iudex per d. comitem in Maiori Curia, iverit extra districtum9 Ragusii inter confinia, sicut in superiori capitulo continetur de officialibus, steterit per unum mensem completum de diebus XXX10, sit extractus ab illo officio iudicatus, et alius iudex in loco illius fuerit

420

KNJIGA OSMA

XI.
O onima koji ne mogu odbiti sud
U parnici do pet perpera nitko ne moe odbiti Sud niti se baciti na zemlju.

XII.
O sucima - da ne jedu i ne piju s onima koji se pred njima parnie
Da bi se izbjegla svaka sumnja, odreujemo da suci, dok budu na dunosti, ni na koji nain i ni uz kakvu izliku ne idu jesti ni piti s onim ili onom koji pred njima budu imali parnicu, niti s njima podreenom osobom, od dana kad parnica pone dok se ne okona.

XIII.
O onome to odvjetnici trebaju dobiti
Odvjetnici Velikoga suda neka ni na koji nain i ni uz kakvu izliku ni od koje osobe za bilo kakvu parnicu ne primaju, osim jedan gro, a odvjetnici pak Maloga suda ne vie od pola groa. I ne smiju jesti ni piti s nekom osobom koja ima parnicu pred sucima.

XIV.
O slubenicima koji idu na put
Da se zbog izostanka subenika pravo ljudi ne bi odugovlailo i gubilo, odreujemo: ako onaj kome je povjerena sluba poe u Dra ili dalje, u Apuliju ili dalje, u Split ili dalje, u Raku ili Bosnu, neka bude lien slube i neka se umjesto njega na istu slubu izabere drugi. Dana 16. prosinca godine tisuu tristo pete, tree indikcije, po plemenitom muu Belektu Falieru, knezu dubrovakomu, s privolom njegova Malog i Velikog vijea uz odobravanje puka sabranoga na javnom zboru na znak zvona, ovoj je odredbi o slubenicima bilo dodano i prihvaeno je i potvreno da svakomu tko bude izabran od gospodina kneza za suca u Velikom sudu, pa poe izvan dubrovake oblasti, u granicama kako stoji u glavi o slubenicima te ostane jedan itav mjesec od trideset dana, prestane ta sluba suca i da mjesto njega bude izabran drugi sudac.

421

LIBER OCTAVUS

eligatur11. Et eciam ipse iudex electus debeat iurare ad sancta Dei evangelia12 quod non exibit extra Ragusium causa exeundi de officio pro uno mense existendo, nisi occasione pro suis negociis faciendis.

XV.
De hiis qui possunt deiactari
Si quis1 placitum habuerit, possit deiectare2 patrem, filium, avunculum ex parte patris et matris, consobrinum, cugnatum, nepotes, videlicet filios fratris et sororis, socerum et generum.

XVI.
De duodecim denariis pro uno yperpero
Sancimus quod a modo in antea duodecim denarii grossi curant1 pro uno yperpero, et centum viginti milarienses (sic) pro uno yperpero. Et nullus dictos follaros pro uno yperpero valeat reffutare, sub pena unius grossi pro yperpero.

XVII.
De arris
Si aliquis fecerit mercatum cum aliquo et pro ipso mercato dederit arram unum follarum, mercatum ipsum sit omnimode (sic) firmum et penitere non possit. Si autem dederit duos follaros vel plures vel aliquid aliud pro arra, possit penitere, teneatur tamen arras restituere duplicatas.

XVIII.
De superstantibus super laboreriis Comunis
Dominus comes qui per tempora fuerit, cum Minori Consilio quolibet anno statuat tres superstantes super laboreriis Comunis, quibus dare teneatur annuatim yperpera quingenta1 de denariis doane, donec compleatur murus civitatis.

422

KNJIGA OSMA

I da taj izabrani sudac takoer mora prisegnuti na sveta Boja evanelja kako ne e odlaziti izvan Dubrovnika napustivi slubu na mjesec dana, osim radi obavljanja svojih poslova.

XV.
O onima koji se mogu odbiti kao lanovi sudskog vijea
Ako tko bude imao parnicu, moe odbiti (iz sastava sudskog vijea) oca, sina, strica i ujaka, roaka, urjaka, neake, to jest bratove i sestrine sinove, tasta i zeta.

XVI.
O dvanaest dinara za jedan perper
Odreujemo da se odsad ubudue za jedan perper obraunava dvanaest dinara groa ili sto dvadeset milijarensa za jedan perper. I da nitko ne smije odbiti te folare za jedan perper, pod prijetnjom kazne od jednog groa za perper.

XVII.
O kapari
Ako tko s nekim sklopi trgovaki posao i za taj posao dade kaparu od jednog folara, neka taj posao bude na svaki nain obvezujui, i neka se ne moe predomiljati. Ako pak bude za kaparu dao dva ili vie folara, ili togod drugo, smije se predomisliti, ali je obvezan vratiti udvostruenu kaparu.

XVIII.
O nadstojnicima opinskih radova
Neka gospodin knez koji bude u to vrijeme, s Malim vijeem svake godine postavi tri nadstojnika opinskih radova, kojima je obvezan godinje dati petsto perpera novca od carine dok se ne zavri gradski zid.

423

LIBER OCTAVUS

XIX.
De hiis qui expelluntur a Consilio cum tractatur speciale factum
Decernimus quod quocienscunque fit Consilium super facto alicuius specialis persone quod, tam ipse ad quem factum pertinet quam consanguinei eius, illi videlicet qui a testimonio repelluntur, expellantur de ipso Consilio, et comes eos expellere teneatur.

XX.
De ordinamentis qualiter possint rumpi
Statuta et ordinamenta que per tempora fient, rumpi vel revocari non possint, nisi eo modo quo fuerunt firmata et ordinata, hoc est: que fient per Maius Consilium, non possint nisi per Maius Consilium revocari, que per arengum non nisi per arengum disolvatur. Post caput XX libri VIII codex B non exhibet numeros singulorum capitum nisi in margine, manu recentiori et notis arabicis. Codex C vero habet capitum incsriptiones cum eorum numeris eodem modo, quo supra.

XXI.
De1 iudicibus Minoris Curie ut non possint sedere nec consulere super eo quod peteret ab aliquo etc C
Nos Paulus Maurocenus2, comes Ragusii, cum voluntate Minoris et Maioris Consilii, et cum laudo populi in publica3 concione4 ad sonum campane in Platea more solito congregata, statuimus et firmamus, quod si de cetero aliquis iudex de Minori Curia petet aliquid vel movebit questionem supra aliquem in Minori Curia, vel si quis petet aliquid vel movebit questionem supra aliquem iudicem de Minori Curia, ille iudex qui petet vel supra quem petetur, non debeat sedere ad iudicium nec consulere cum milite d. comitis nec cum aliis iudicibus in illa questione. Et tam ille qui petet supra illum iudicem, quam iudex supra quem petetur, non possit refutare aliquem de aliis iudicibus in illa questione.

424

KNJIGA OSMA

XIX.
O onima koji se iskljuuju iz Vijea kad se raspravlja o pitanju pojedinca
Odluujemo da se iz Vijea iskljui kako pojedinac o ijem se pitanju vijea, tako i njegovi srodnici, to jest oni koji se izuzimaju od svjedoenja, a knez je obvezan iskljuiti ih.

XX.
O uredbama - kako se mogu ukidati
Neka se odluke i uredbe koje e se s vremenom donositi ne mogu ukidati ni opozivati, osim na nain na koji su potvrene i usvojene, to jest one koje donese Veliko vijee neka ih moe opozvati samo Veliko vijee, a neka Skuptina ukida one koje ona donese.

XXI.
O sucima Maloga suda - da ne mogu sjediti na raspravi ni vijeati o svom tubenom zahtjevu C
Mi, Pavao Morosini, knez dubrovaki, s privolom Maloga i Velikog vijea i uz odobravanje puka okupljenoga kako je obiaj - na glas zvona - na javnom zboru na Placi, odreujemo i potvrujemo: ako ubudue koji sudac Maloga suda bude podnio tubeni zahtjev ili nekoga tuio u Malom sudu, ili ako tko bude potraivao ili pokrene pitanje o nekom sucu Maloga suda, taj sudac koji je tuitelj ili tuenik ne smije sjediti na raspravi ni vijeati u tom predmetu sa zamjenikom gospodina kneza ni s ostalim sucima. A ni onaj koji tui tog suca niti tueni sudac ne mogu u tom predmetu odbiti nijednog od ostalih sudaca.

425

LIBER OCTAVUS

XXII.
De1 credenciis2 ut debeant fieri per cartam notarii, et de pena contrafacientium
Anno Domini M3 ducentesimo septuagesimo quinto, indicione tercia, die VIII4 mensis iunii. Nos Petrus Teuplus (sic), illustris d. ducis filius, comes Ragusii, cum voluntate Parvi et Magni Consilii, et cum laudo populi in publica concione5 congregati ad sonitum6 campane, ut moris est, statuimus et ordinamus quod de omnibus et singulis mercatis que fient in credencia7 ad certum terminum in civitate et districtu Ragusii, de quibuscumque mercacionibus8 a decem yperperis supra, teneatur ille qui recipiet credenciam9 facere illi qui vendet cartam notarii infra octo dies postquam factum fuerit mercatum predictum. Et ille qui vendiderit mercaciones10 in credencia, teneatur facere sibi fieri11 dictam cartam notarii infra dictum terminum. Et qui contrafecerit, tam emptor quam venditor, solvat pro quolibet12 et qualibet vice pro banno yperpera decem, cuius medietas sit Comunis, et alia medietas accusatoris.

XXIII.
De1 dampnis que fiunt per animalia et per bestias
Volentes super dampnis que fiunt in terris et vineis, tam in insulis quam in aliis locis in districtu Ragusii providere, statuimus quod si dampnum aliquot2 factum fuerit per animalia vel per aliquas bestias in aliquibus terris et vineis laboratis, et patronus ipsarum terrarum et vinearum poterit capere dicta animalia vel bestias in suis terris vel vineis, aut poterit ipsum dampnum legittime3 probare, patronus dictorum animalium vel bestiarum teneatur et debeat satisfacere de dampno patrono terre vel vinee, et solvere pro banno qualibet vice yperperos duos, cuius banni medietas sit Comunis, et alia medietas patroni terre vel vinee. Si autem non poterit sciri cuius sint dicta animalia vel bestie, tunc illi qui habitabunt4 in illo casali5 qui fuerit proximior6 illi terre vel vinee in qua dampnum factum fuerit, videlicet illi habitantes qui habuerint animalia vel bestias, teneantur et debeant satisfacere de dampno patrono terre vel vinee, et solvere pro banno qualibet vice yperperos duos, cuius banni medietas sit Comunis, et alia medietas patroni terre vel vinee7 in qua dampnum datum fuerit. Que omnia dampna debeant exstimari per bonos homines quos d. comes cum sua Curia voluerit eligere.

426

KNJIGA OSMA

XXII.
O kupoprodajama na kredit - da se moraju obavljati uz biljeniku ispravu i o kazni za prekritelje
Godine Gospodnje tisuu dvjesto sedamdeset pete, tree indikcije, 8. dana mjeseca lipnja. Mi, Petar Tiepolo, sin slavnoga gospodina duda, knez dubrovaki, s privolom Maloga i Velikog vijea i uz odobravanje puka okupljenog kako je obiaj, na glas zvona, na javnom zboru, odreujemo i nareujemo: za sve i pojedine trgovake poslove koji e se obavljati na kredit na odreeno vrijeme u Gradu i oblasti dubrovakoj, za bilo koju robu vredniju od deset perpera, duan je onaj koji kupuje na kredit u roku od osam dana od obavljene kupoprodaje izdati prodavatelju biljeniku ispravu. I onaj koji proda robu na kredit, duan je traiti da mu se u tom roku izda spomenuta biljenika isprava. A tko (to) bude krio, bio to kupac ili prodavatelj, neka svaki od njih za svaki put plati kaznu od deset perpera, a neka polovica od toga pripadne Opini, a druga polovica prijavitelju.

XXIII.
O tetama koje nanose ivotinje i stoka
Htijui zakonom urediti pitanje teta koje bivaju na zemljitima i vinogradima, kako na otocima, tako i po ostalim mjestima u dubrovakoj oblasti, odreujemo: ako na nekim obraenim zemljama i vinogradima ivotinje ili stoka nanesu neke tete, pa vlasnik tih zemljita ili vinograda uspije uhvatiti dotine ivotinje ili stoku na svojim zemljitima ili vinogradima ili tu tetu uzmogne zakonito dokazati, vlasnik tih ivotinja ili stoke duan je i mora nadoknaditi tetu vlasniku zemlje ili vinograda i platiti za kaznu svaki put dva perpera, a od te kazne polovica neka pripadne Opini, a druga polovica vlasniku zemlje ili vinograda. Ako se pak ne bi moglo doznati ije su reene ivotinje ili stoka, tada su oni to budu stanovali u tom selu koje bude blie onoj zemlji ili vinogradu gdje bude nanesena teta, to jest oni stanovnici koji budu imali ivotinje ili stoku, duni i moraju nadoknaditi tetu vlasniku zemlje ili vinograda i za kaznu svaki put platiti dva perpera, a od te kazne neka polovica pripadne Opini, a druga polovica vlasniku zemlje ili vinograda gdje je uinjena teta. A sve tete mora procijeniti povjerenstvo koje gospodin knez sa svojim Sudom bude htio izabrati.

427

LIBER OCTAVUS

XXIV.
De1 dampnis datis in vineis2, arboribus et fructibus
Ut super vineis de cetero maior custodia habeatur, volumus et ordinamus quod si dampnum aliquod factum fuerit, tam in insulis quam Astarea et toto districtu Ragusii in vineis, fructibus et arboribus, tam casalini quam illi qui laborant terras et vineas ad partem, illi videlicet qui habitant in contrata illa ubi dampnum factum fuerit, teneantur et debeant manifestare illos qui fecerint3 dictum dampnum; quos si non manifestaverint, teneantur satisfacere4 totum dampnum patrono cui dampnum datum fuerit secundum extimacionem5 bonorum6 hominum, quos d. comes cum sua Curia duxerit eligendos. Quod dampnum, si factum fuerit in Civitate Vetere, Belem (sic) et usque ad Molina, emendetur per homines illius contrate. Si in Breno7, Subbreno et Chivaci8, dampnum emendetur per homines illius contrate. Si in Iuncheto et Vergato, dampnum emendetur per homines illius contrate. Si in Gravoxio9, dampnum emendetur per homines illius contrate. Si in Umbula, dampnum emendetur per homines illius contrate. Si in Malfo et Pallia, dampnum emendetur per homines illius contrate. Si in aliqua insularum, dampnum emendetur per homines illius insule in qua dampnum datum fuerit. Que omnia dampna emendari debeant per casalinos et laboratores si non manifestaverint illos qui fecerint dampnum, ut superius est distintum10. Die X11 intrante mense februarii, M trecentesimo12, indicione tercia decima, per honorabilem virum d. Andream Dauro, comitem Ragusii, et per suum Minus et Maius Consilium et in publica13 concione14 laudatum fuit et firmatum15: quod cum multa dampna et furta fierent in districtu Ragusii in lignamine de capannis et pergulis, de quibus dampnis et furtis nunquam poterat veritas reperiri, nec ipsis dampnis nulla restauracio habebatur, quod a modo in antea omnia dampna data in lignamine platearum et in furtis pergularum et lignaminum16, emendari debeant per omnes homines illius contrate ubi dicta dampna data fuerunt sive facta, secundum modum et formam statuti facti super dampnis datis in vineis et terris de districtu Ragusii, sicut in presenti Statuto superius continetur.

XXV.
Quod1 aliquis non possit ire extra Ragusium2 pro placitando
Anno Domini millesimo ducentesimo septuagesimo octavo3, indicione sexta, mense marcii. Nos Marcus Iustinianus, comes Ragusii, cum voluntate Minoris et Maioris Consilli, et cum laudo populi congregati ad sonitum campanarum in publica concione4, ut moris est, nolentes pati ulterius quod honor regimini civitatis Ragusii deditus alteri tribuatur, statuimus et ordinamus, quod aliquis Raguseus

428

KNJIGA OSMA

XXIV.
O tetama poinjenim u vinogradima, na vokama i plodovima
Da bi se ubudue bolje uvali vinogradi, hoemo i odreujemo: ako bude poinjena koja teta, kako na otocima, tako u Astareji i itavoj dubrovakoj oblasti, u vinogradima, na plodovima i vokama, kako seljani, tako oni koji na dio obrauju zemlje i vinograde, to jest oni to stanuju u tom okrugu gdje bude poinjena teta, duni su i moraju prijaviti one koji bi poinili takvu tetu; ako ih ne bi prijavili, duni su nadoknaditi svu tetu vlasniku kojemu teta bude nanesena, prema procjeni povjerenstva koje gospodin knez sa svojim Sudom bude drao potrebnim izabrati. Ako ta teta bude poinjena u Cavtatu, Platu i do Mlina, nadoknadit e je ljudi toga okruga. Ako u upi, Srebrenom i ibai, nadoknadit e je ljudi toga okruga. Ako u umetu i Brgatu, tetu e nadoknaditi ljudi toga okruga. Ako u Gruu, tetu e nadoknaditi ljudi toga okruga. Ako u Ombli, tetu e nadoknaditi ljudi toga okruga. Ako u Zatonu i Poljicima, tetu e nadoknaditi ljudi toga okruga. Ako na kojem od otoka, tetu e nadoknaditi ljudi onog okruga u kojem je poinjena teta. Sve te tete moraju nadoknaditi seljani i teaci ako ne budu prijavili one koji bi poinili tetu, kako je prije izriito reeno. Desetog dana mjeseca veljae, tisuu tristote, trinaeste indikcije, po asnom muu gospodinu Andriji Dauru, knezu dubrovakom, i po njegovu Malom i Velikom vijeu i na javnom zboru bilo je prihvaeno i potvreno: budui da je bilo puno teta i kraa u dubrovakoj oblasti na drvima koliba i sjenica, a za te tete i krae nikad se nije mogla utvrditi istina niti je za te tete bilo ikakve naknade, odsad ubudue moraju sve tete poinjene na drvima plotova i u kraama odrina i drvene grae nadoknaditi svi ljudi onoga okruga gdje su spomenute tete bile poinjene, prema pravilu i statutarnoj odredbi o tetama poinjenim u vinogradima i zemljitima dubrovake oblasti kako stoji u ovom Statutu.

XXV.
Nitko ne smije ii izvan Dubrovnika da bi pokrenuo parnicu
Godine Gospodnje tisuu dvjesto sedamdeset osme, este indikcije, mjeseca oujka. Mi, Marko Giustiniani, knez dubrovaki, s privolom Maloga i Velikog vijea i uz odobravanje puka okupljenog na javnom zboru, kako je obiaj, na glas zvona, ne htijui dalje trpjeti da se ast duna Vladi grada Dubrovnika iskazuje drugome, odluujemo i nareujemo da nijedan Dubrovanin kojega je tuio

429

LIBER OCTAVUS

vocatus ad Curiam ab alio Raguseo, de cetero non possit pro aliquo placito ire extra civitatem Ragusii ad aliquam aliam civitatem vel locum, sed teneantur omnes in Ragusio respondere et complere racionem5, cum omnibus aliis consuetudinibus in Statuto contentis.

XXVI.
Qualiter1 solvere debeant illi qui simul vadunt in viagium2
Anno Domini MCC septuagesimo octavo, indicione sexta, die XXIII3 mensis iulii. Nos Marcus Iustinianus, comes Ragusii, cum voluntate Minoris et Maioris Consilii, et cum laudo populi congregati in publica concione4 ad sonitum campanarum5, ut moris est, statuimus et ordinamus: quod si plures6 homines euntes in viagium, qui omnes sint in una carta notarie, se alicui fecerint debitores, et aliquis eorum, unus vel plures, venerint Ragusium, teneantur pro omnibus aliis sociis suis respondere et solvere et complere racionem7 si creditores voluerint, nec aliquis eorum possit solvere pro parte sua, sed totum id quod quilibet solverit sit pro tota societate. Et ille vel illi qui solverint, habeant eandem8 racionem7 super socios suos pro parte ipsorum quam habebant creditores. Salvo si dicti debitores fuerint robati ita quod sit clare factum, tunc quilibet teneatur respondere solummodo pro parte sua.

XXVII.
Quod1 nullus possit mutuare ad usuram, et de pena contrafaciencium
Anno Domini MCCLXXVIIII2, indicione VII3, die VIIII4 ianuarii. Nos Marcus Geno, comes Ragusii, cum voluntate Minoris et Maioris Consilii, et cum laudo populi in publica concione, ut moris est, per sonitum campanarum5 congregati, considerantes quod usura vorax bona civium et maxime pauperum substanciam devorat et consumit, propter quod Deus offenditur, proximus leditur et bonus status Rei publice minoratur, volentes tante obviare malicie, statuimus et precise firmamus: quod de cetero aliqua persona in Ragusio nullo modo ad usuram debeat mutuare, et qui contrafecerit, qualibet vice Comuni yperperos viginti pro banno persolvat, et insuper perdat totum id quod mutuaverit ad usuram; cuius banni medietatem, si legittime6 probari poterit, habeat accusator. Et iudices et consiliarii de Parvo Consilio, qui per tempora fuerint, accusare per sacramentum teneantur omnes quos ad usuram sciverint mutuare. Nec est intencionis7 nostre quod presens statutum aliquod preiudicium faciat cartis notarie factis et faciendis, continentibus penam vel usuram de

430

KNJIGA OSMA

drugi Dubrovanin, ubudue ne smije ni za jednu parnicu ii izvan Dubrovnika u koji drugi grad ili mjesto, nego da su svi duni u Dubrovniku odgovarati pred sudom i podmiriti potraivanje, drei se svih drugih obiaja sadranih u Statutu.

XXVI.
Kako moraju podmiriti dug oni koji idu skupa na putovanje
Godine Gospodnje tisuu dvjesto sedamdeset osme, este indikcije, dana 23. srpnja. Mi, Marko Giustiniani, knez dubrovaki, s privolom Maloga i Velikog vijea i uz odobravanje puka okupljenog na javnom zboru, kako je obiaj, na glas zvona, odluujemo i odreujemo: ako se vie ljudi koji idu na putovanje u nekoga zadue a svi su na jednoj biljenikoj ispravi, pa neki od njih, jedan ili vie njih, dou u Dubrovnik, duni su za sve ostale drugove odgovarati i platiti i podmiriti potraivanje ako vjerovnici budu htjeli, a nijedan od njih ne moe platiti zasebno svoj dio, nego se sve ono to bilo koji plati broji za itavo drutvo. A onaj ili oni koji plate, neka imaju isto potraivanje prema svojim drugovima za njihov dio, kako su imali vjerovnici, osim ako reeni dunici budu opljakani, ali da to bude utvrena injenica; tada neka je svatko duan odgovarati samo za svoj dio.

XXVII.
Da nitko ne smije davati zajam uz kamate i o kazni za prekritelje
Godine Gospodnje tisuu dvjesto sedamdeset devete, sedme indikcije, dana 9. sijenja. Mi, Marko Zeno, knez dubrovaki, s privolom Maloga i Velikog vijea i uz odobravanje puka okupljenog na javnom zboru - kako je obiaj - na glas zvona, uzimajui u obzir da pohlepna lihva prodire i unitava dobra graana, a ponajvie imovinu siromaha, ime se vrijea Bog, oteuje blinji a umanjuje dobrobit zajednice, htijui stati na put tolikoj zloi odreujemo i tono utvrujemo da ubudue nitko u Dubrovniku ne smije ni na koji nain davati zajam uz kamate, a tko to prekri, da svaki put za kaznu plati Opini dvadeset perpera i da mu se povrh toga oduzme sve ono to je dao u zajam uz kamate; od te kazne neka polovicu dobije prijavitelj ako se bude moglo zakonito dokazati. A suci i vijenici Maloga vijea, koji budu u dotino vrijeme, duni su pod prisegom prijaviti sve one za koje doznaju da su dali zajam uz kamate. A naa namjera nije da ova odredba nanese koju tetu biljenikim ispravama koje

431

LIBER OCTAVUS

quinque in sex per annum, sed omnes carte notarie in capitali et pena sive usura de quinque in sex per annum perpetuam obtineant firmitatem.

XXVIII.
Qualiter1 debeant fieri raciones2 de avere Comunis et per quos debeat expendi moneta Comunis
Volentes ut raciones Comunis ordinate3 procedant et omnis suspicio4 que possit oriri tollatur, statuimus et firmamus, quod d. comes, qui per tempora fuerit, et iudices et consiliarii de Parvo Consilio debeant in kalendis cuiuslibet mensis infra tercium diem intrante mense, audire raciones2 de introitu et exitu camarariorum Comunis. Et totum avere Comunis debeat expendi per manus camarariorum Comunis. Et duo ex iudicibus vel consiliariis de Parvo Consilio5, simul cum camarariis Comunis debeant ab his qui recipient et expendent de avere Comunis recipere raciones2. Et quicunque ex iudicibus sive consiliariis aut camarariis vocatus fuerit per campanam vel per nuncium d. comitis, et non venerit ad recipiendas raciones2 predictas, qualibet vice Comuni pro banno denarium grossum unum solvere teneatur. Salvo si iusto inpedimento fuerit excusatus, quod inpedimentum per d. comitem6 cognoscatur.

XXIX.
Quod1 aliquis ante etatem legittimam2 non possit facere3 testamentum, et ad quos deveniant bona etatem legitimam4 non habentes (sic)
Anno Domini MCCLXXX, indicione VIII5, die XI6 iulii. Nos Marcus Geno, comes Ragusii, cum voluntate Minoris et Maioris Consilii, et cum laudo populi in publica concione per sonitum campanarum congregati, ut moris est, statuimus: quod aliqua persona ante etatem legittimam, videlicet masculus ante quartum decimum annum, femina vero ante duodecimum annum, nullo modo possit facere testamentum nec de suis bonis aliquid ordinare. Et hoc idem intelligimus eciam, si aliqua mulier iverit cum corona vel sine corona in domum viri sui, quod ipsa ante etatem legittimam7 non possit facere testamentum nec aliquam ordinacionem8, sed omnia bona cuiuscumque persone que ante legittimam etatem decessit, deveniant ad propinquiores; et intelligimus propinquiores in isto et quolibet alio casu, qui fuerint ex illa videlicet linia9 parentele unde exierint dicta bona defuncti; salvis semper ordinamentis sive testamentis et obligacionibus10 factis per antecessores defuncti11 quorum dicta bona fuerint.

432

KNJIGA OSMA

jesu ili e biti izdane a sadre zatezne ili obine kamate od pet na est godinje (20%), ve da biljenike isprave u pogledu glavnice i zateznih ili obinih kamata od pet na est godinje ostanu trajno na snazi.

XXVIII.
Kako se moraju obraunavati opinski prihodi i tko mora isplaivati opinski novac
Htijui da opinski prihodi uredno napreduju, i da se ukloni svaka sumnja koja moe nastati, odluujemo i utvrujemo da gospodin knez koji bude u to vrijeme i suci i vijenici Maloga vijea, moraju poetkom svakog mjeseca u roku od prva tri dana posluati izvjee opinskih komornika o prihodu i rashodu. I da se sva opinska sredstva moraju troiti preko opinskih komornika. I da dva suca ili vijenika Maloga vijea skupa s opinskim komornicima moraju primati obraune od onih koji e dobivati i troiti opinska sredstva. A koji god od sudaca ili vijenika ili komornika bude pozvan zvonom ili po glasniku gospodina kneza pa ne doe primiti spomenute obraune, duan je svaki put za kaznu platiti Opini jedan gro, osim ako bude isprian opravdanom zaprekom, a tu zapreku neka prosudi gospodin knez.

XXIX.
Da nitko prije zakonske dobi ne smije initi oporuku i komu pripada imovina onih koji nemaju zakonsku dob
Godine Gospodnje tisuu dvjesto osamdesete, osme indikcije, dana 11. srpnja. Mi, Marko Zeno, knez dubrovaki, s privolom Maloga i Velikog vijea i uz odobravanje puka okupljenog na javnom zboru, kako je obiaj, na glas zvona, odreujemo da nitko prije zakonske dobi, to jest mukarac prije etrnaeste, a ena prije dvanaeste godine, ni na koji nain ne moe uiniti oporuku niti ikako raspolagati glede svoje imovine. A isto to podrazumijevamo ako koja ena pod vijencem ili bez njega poe u kuu svoga mua, da ona ne moe prije zakonske dobi uiniti oporuku ni bilo kakvu raspolobu, ve da sva imovina bilo koje osobe koja umre prije zakonske dobi pripadne blioj rodbini; pod bliom rodbinom podrazumijevamo, u ovom i u svakom drugom sluaju, one koji potjeu oito iz one linije srodstva odakle proisteknu reena dobra preminuloga, s tim da uvijek ostaju na snazi raspolobe ili oporuke i obveze koje su obvezivale pretke preminuloga kojima su dotina dobra pripadala.

433

LIBER OCTAVUS

XXX.
Qualiter1 debeant2 detineri debitores
Volentes ut creditorum intenciones melius compleantur, statuimus: quod si quis fuerit debitor alicui et non habuerit bona que sufficiant ad satisfaciendum creditori, d. comes qui per tempora fuerit personam dicti debitoris assignare3 debeat creditori, si ipsam creditor recipere4 voluerit. Et si creditor ipsam nolet5 recipere, d. comes ipsum detinere debeat in Castello, quousque solverit debitum vel fuerit in concordia cum creditore. Qui debitor si de Castello aufugerit6, d. comes ipsum debitorem faciat in una camara detineri quousque solverit debitum vel fuerit in concordia cum creditore de debito supradicto. Si autem ipse debitor de dicta camara fugeret, d. comes debeat ipsum debitorem in carcere detinere quousque debitum solutum fuerit vel fuerit in concordia cum creditore de debito memorato.

XXXI.
Qualiter1 debeat fieri solucio2 his3 qui vendunt possessiones
Ut venditorum intencio non fraudetur, statuimus, quod si aliqua persona vendiderit domum vel vineam aut terram sive aliquam possessionem stabilem, emptor solvere venditori ad terminum constitutum precium rei vendite sine ullo inducio teneatur. Qui si non solverit, volumus quod de possessionibus emptoris vendantur per bonos homines quos d. comes cum sua Curia elegerit, in tanta quantitate quod venditori de precio4 rei vendite integre satisfiat. Et si possessiones non sufficerent ad solucionem5 predictam, persona emptoris detineatur6 in Castello quousque satisfecerit. Et si ipse emptor fugerit de Castello, debeat emptor per d. comitem in carcere detineri quousque venditori fuerit integre satisfactum.

XXXII.
Quod1 mulier in potestate viri constituta se non possit ad aliquod debitum a quinque yperperis superius obligare
Quia sepius solet accidere quod viri inducunt uxores ad debita contrahenda, ideoque statuimus, quod de cetero aliqua mulier in potestate viri constituta se non possit ad aliquod debitum a quinque yperperis superius aliquo modo, tam si vir consenserit, quam si non consenserit, obligare. Et si aliqua obligacio2 fiet a quinque yperperis supra3 per aliquam mulierem, vivente viro suo, nullum ei per hoc in suo perchivio et bonis ipsius mulieris preiudicium generetur.

434

KNJIGA OSMA

XXX.
Kako treba pritvoriti dunike
Htijui da se bolje namiruju potraivanja vjerovnika, odreujemo: ako tko bude neiji dunik, a ne bude imao imovine koja bi dotekla za namirenje vjerovnika, gospodin knez koji bude u to vrijeme mora predati vjerovniku osobu dotinog dunika ako je vjerovnik htjedne primiti. A ako vjerovnik tu osobu ne bi htio primiti, gospodin knez mora dunika pritvoriti u Katelu sve dok ne plati dug ili se ne nagodi s vjerovnikom. A ako taj dunik pobjegne iz katela, neka gospodin knez tog dunika dade zatvoriti u jednu izbu dok ne plati dug ili se ne nagodi s vjerovnikom za reeni dug. Ako bi pak taj dunik pobjegao iz te izbe, gospodin knez mora tog dunika zadrati u tamnici dok ne isplati dug ili se za spomenuti dug ne nagodi s vjerovnikom.

XXXI.
Kako se treba obaviti isplata onima koji prodaju posjede
Da potraivanje prodavatelja ne bude utajeno, odreujemo: ako koja osoba proda kuu ili vinograd, ili zemlju, ili neku nekretninu, neka kupac bude obvezan isplatiti prodavatelju u odreenom roku bez ikakva otezanja cijenu prodane stvari. A ako ne plati, hoemo da povjerenstvo koje gospodin knez izabere sa svojim Sudom, proda od kupevih dobara toliko da se prodavatelju u cijelosti namiri cijena prodane stvari. A ako ti posjedi ne bi bili dostatni za prije spomenutu isplatu, da se kupac pritvori u Katelu dok ne namiri. A ako taj kupac pobjegne iz Katela, mora ga gospodin knez zadrati u tamnici dok prodavatelj ne bude u cijelosti namiren.

XXXII.
Da se ena koja je pod vlau mua ne smije zaduivati vie od pet perpera
Budui da se poesto zna dogoditi da muevi navode ene na zaduivanje, zato odreujemo da ubudue nijedna ena pod vlau mua ni na koji nain ne smije preuzeti obvezu za neki dug vei od pet perpera, bilo uz muev pristanak ili bez njega. A ako se koja ena za ivota svoga mua obvee na vie od pet perpera, neka zbog toga ne trpe nikakvu tetu njezina prija ni imovina.

435

LIBER OCTAVUS

XXXIII.
Vocatus1 super aliquo testamento quod inducium possit habere2
Volentes ut decedencium3 intenciones ad effectum velociter perducantur, decernimus quod si aliquis vocatus fuerit ad placitum super aliquo testamento, non possit habere inducium nisi octo dierum tantum, quibus completis respondere omnimode4 teneatur.

XXXIV.
Quod1 vicarius non habeat yperperum a comitibus insularum
Dicebatur quod antiqua consuetudo erat quod comites, qui erant in insulis per Comune Ragusii, dabant vicario yperperum unum; quam consuetudinem revocantes ex toto, statuimus, quod comites qui per tempora fuerint per comune Ragusii, tam in insulis quam in Astarea, nichil dare vicario2 teneantur.

XXXV.
De1 combustionibus capannarum2 qualiter debeant emendari et solvi
Si capanna3 aliqua fuerit combusta per districtum Ragusii, tam in insulis quam Astarea, et malefactores qui ignem posuerint sciri non poterunt4, statuimus, quod dampnum quod evenerit de capanna3 et rebus existentibus in capanna3, et de arboribus et vitibus circa capannam5, emendari debeat per homines illius contrate. Quod dampnum extimari debeat per extimatores quos d. comes cum sua Curia duxerit eligendos, ita tamen, quod quelibet capanna cum rebus intus habitis non debeat a quinque yperperis superius extimari. Quod dampnum si factum fuerit in aliqua insularum, emendetur per homines illius insule in qua factum fuerit. Si autem in Civitate Veteri et Belen et usque ad Molendina, dampnum emendetur per homines illius contrate. Si in Breno et Subbreno6 et Chivaci7, dampnum emendetur per homines illius contrate. Si in Vergato et8 Ioncheto, dampnum emendetur per homines illius contrate. Si in Umbla, dampnum emendetur per homines illius contrate. Si in Malfo et Pallia9, dampnum emendetur per homines illius contrate. Si in Gravossio, dampnum per homines illius contrate debeat emendari. Curente anno Domini millesimo tercentesimo10, mense septembri, indicione tercia decima, in festo S. Michaelis, per honorabilem virum d. Andream Dauro11, comitem Ragusii, cum12 voluntate sui Minoris et Maioris Consilii, cum laudo

436

KNJIGA OSMA

XXXIII.
Koliku odgodu moe dobiti netko tko je tuen zbog neke oporuke
Htijui da se nakane pokojnika brzo provedu u djelo, odluujemo da, ako tko bude tuen zbog neke oporuke, ne moe dobiti odgodu nego samo od osam dana, a kad oni isteknu, svakako je duan odgovarati.

XXXIV.
Da kneev zamjenik ne dobiva perper od otonih knezova
Govorilo se kako je bio stari obiaj da su knezovi koji su bili na otocima po opini dubrovakoj kneevu zamjeniku davali jedan perper. Opozivajui taj obiaj u cijelosti, odreujemo da knezovi koji u odreeno vrijeme budu po opini dubrovakoj, kako na otocima, tako i u Astareji, nisu nita duni davati kneevu zamjeniku.

XXXV.
O paleu koliba - kako se mora popraviti i namiriti teta
Ako u dubrovakoj oblasti bude spaljena koja koliba, bilo na otocima, bilo u Astareji, a ne budu se mogli otkriti zloinci koji su podmetnuli vatru, odreujemo da tetu koja se dogodi na kolibi i stvarima to se nalaze u kolibi i na vokama i lozama oko kolibe, moraju nadoknaditi ljudi toga okruga. Tu tetu moraju procijeniti procjenitelji koje gospodin knez sa svojim Sudom bude drao potrebnim izabrati, ali tako da se pojedina koliba sa stvarima u njoj ne moe procijeniti vie od pet perpera. Ako teta bude poinjena na kojem od otoka, neka je nadoknade ljudi s onog otoka na kojem bude poinjena. Ako to pak bude u Cavtatu i Platu pa do Mlina, neka tetu nadoknade ljudi toga okruga. Ako u upi i Srebrenom i ibai, neka tetu nadoknade ljudi toga okruga. Ako na Brgatu i umetu, neka tetu nadoknade ljudi toga okruga. Ako u Ombli, neka tetu nadoknade ljudi toga okruga. Ako u Zatonu i Poljicima, neka tetu nadoknade ljudi toga okruga. Ako u Gruu, tetu moraju nadoknaditi ljudi toga okruga. Tekue godine Gospodnje tisuu tristote, mjeseca rujna, trinaeste indikcije, na Miholjdan, po asnom muu gospodinu Andriji Dauru, knezu dubrovakomu, s privolom njegova Malog i Velikog vijea uz odobravanje puka

437

LIBER OCTAVUS

populi in publica concione sonitu campane congregati, additum fuit huic statuto de capannis, quod si a modo in antea aliquod furtum factum fuerit in aliquo lignamine capannarum, vinearum et pergularum in toto districtu civitatis Ragusii, quod illud dampnum totum debeat emendari per homines illius contrate, si latro non poterit inveniri, secundum formam capituli de capannis superius denotati.

XXXVI.
Infra1 quod dies debeat aliquis alium accusare
Anno Domini MCCLXXXI, indicione VIIII2, die XXVI ianuarii. Nos Nicholaus Maurocenus3, comes Ragusii, cum voluntate Minoris et Maioris Consilii, et cum laudo populi in publica concione4 congregati per sonitum campanarum, ut moris est, statuimus et firmamus, quod si quis voluerit alium accusare de aliquo maleficio, tam in omnibus malefactis et iniuriis, quam dampnis, furtis et robariis factis in civitate Ragusii, debeat facere accusam infra tercium diem postquam sciverit illud maleficium factum fuisse. Si autem dictum maleficium factum fuerit extra Ragusium per districtum Ragusii, debeat facere accusam infra octo dies postquam sciverit dictum maleficium factum fuisse; et quicumque infra dictos terminos tacuerit, nec accusam fecerit, ab inde in antea non audiatur. Tamen d. comes cum suis iudicibus possit inquirere omnia maleficia, quandocumque et quocienscumque sibi placuerit.

XXXVII.
Infra1 quot dies possit quilibet petere racionem2 suam super laborerio facto de petris et calce
Nolentes quod propter transcursum temporis ius alicuius ex ignorancia3 pereat, statuimus, quod si quis in domo vel territorio suo laborerium fecerit de petris et calce, per quod laborerium fit preiudicium alicui, ille qui habet petere racionem2 in dicto laborerio, possit interpellare et petere racionem2 suam infra terminum octo dierum postquam sciverit illud laborerium factum fuisse, ac si laborerium illud factum non esset. Et si quis infra dictum terminum tacuerit nec racionem2 suam pecierit4, non possit ulterius petere aliquod ius in laborerio supradicto.

438

KNJIGA OSMA

okupljenoga na javnom zboru na glas zvona, ovoj je odredbi o kolibama bilo dodano: ako od sada ubudue bude poinjena kakva kraa drva od koliba, vinograda i sjenica u itavoj oblasti grada Dubrovnika, svu tu tetu moraju nadoknaditi ljudi onoga okruga ako se ne bude mogao pronai kradljivac, prema odredbi obznanjene glave o kolibama.

XXXVI.
U roku od koliko se dana mora podnijeti prijava
Godine Gospodnje tisuu dvjesto osamdeset prve, devete indikcije, dana 26. sijenja. Mi, Nikola Morosini, knez dubrovaki, s privolom Maloga i Velikog vijea i uz odobravanje puka okupljenoga na javnom zboru, kako je obiaj, na glas zvona, odreujemo i potvrujemo: ako tko bude htio nekoga tuiti za koje kazneno djelo, kako za sva zlodjela i nasilja, tako i za tete, krae i razbojstva poinjena u gradu Dubrovniku, mora podnijeti tubu u roku od tri dana od kada dozna da je poinjeno to zlodjelo. Ako pak dotino zlodjelo bude poinjeno izvan Dubrovnika u dubrovakoj oblasti, tubu mora podnijeti u roku od osam dana od kada dozna da je takvo zlodjelo bilo poinjeno; tko god u reenim rokovima bude utio i ne podnese tubu, neka se ubudue njegova tuba ne uzima u razmatranje. Meutim, gospodin knez moe sa svojim sucima pokrenuti postupak o svim zlodjelima kad god i koliko god puta odlui.

XXXVII.
Tijekom koliko dana svatko moe traiti svoje pravo glede gradnje u kamenu i vapnu
Ne htijui da zbog isteka vremena poradi neznanja propadne neije pravo, odreujemo: ako tko u kui ili na svom zemljitu poduzme gradnju u kamenu i vapnu zbog koje gradnje nekomu nastane teta, onaj koji ima traiti pravo glede te gradnje moe podnijeti tubu i zahtijevati svoje pravo u roku od osam dana otkada dozna da je ta gradnja izvrena, pa i ako ta gradnja nije bila dovrena. A ako tko u tom roku bude utio i ne bude traio svoje pravo, vie ne moe traiti nikakvo pravo glede reene gradnje.

439

LIBER OCTAVUS

XXXVIII.
De1 pena illorum qui non veniunt coram domino comite et sua Curia ad preceptum eis factum
Volentes illorum obviare maliciis qui ius alterius dilatare nituntur, ut unusquisque ad perfeccionem2 sui iuris velocius veniat, statuimus, quod si alicui preceptum fuerit ut veniat ad respondendum alicui persone coram d. comite et suis iudicibus, si contumax fuerit pro primo precepto ei facto, solvat Comuni pro banno denarios grossos duos. Et pro secundo precepto si contumax3 fuerit, solvat Comuni pro banno denarios grossos quatuor. Si autem fuerit in Minori Curia, solvat contumax pro primo precepto Comuni pro banno follaros quindecim, et pro secundo precepto si fuerit contumax, solvat Comuni pro banno denarium grossum unum. Ad tercium vero preceptum, tam in Maiori Curia quam in Minori, si ille cui preceptum fuerit contumax erit, contra eum secundum formam Statutorum et consuetudines Ragusii mediante iusticia procedatur.

XXXIX.
De1 inducio2 trium dierum dando super societate
Anno Domini MCCLXXXII, indicione X3, die XIII ianuarii. Statuimus, quod si aliquis vocatus fuerit ad placitum super aliqua societate facta in Ragusio, si dicta societas fuerit de re mobili, non possit habere inducium ad respondendum nisi trium dierum tantum, quibus completis respondere omnimode teneatur.

XL.
De1 mercato facto sine termino nullum habeatur inducium
Aliquis vocatus ad Curiam super aliquo mercato facto sine termino nullum inducium habere possit ad respondendum, sed in continenti debeat respondere.

440

KNJIGA OSMA

XXXVIII.
O kazni za one koji ne dou pred gospodina kneza i njegov Sud kad im se naloi
Htijui stati na put lukavtinama onih koji nastoje zavlaiti s tuim pravom i da svatko doe bre do ostvarenja svoga prava, odreujemo: ako nekomu bude naloeno da doe odgovarati kojoj osobi pred gospodinom knezom i njegovim sucima, pa se oglui na prvi nalog, neka za kaznu plati Opini dva groa. A ako se oglui na drugi nalog, neka za kaznu Opini plati etiri groa. Ako pak bude u Malom sudu, neka ogluitelj za prvi nalog za kaznu plati Opini petnaest folara, a ako se oglui na drugi nalog, neka za kaznu plati Opini jedan gro. Ako se pak pozvani oglui na trei nalog, kako u Velikom, tako u Malom sudu, neka se protiv njega postupi po pravdi prema odredbama Statuta i dubrovakim obiajima.

XXXIX.
O odgodi od tri dana koja se ima dati trgovakom drutvu
Godine Gospodnje tisuu dvjesto osamdeset druge, desete indikcije, dana 13. sijenja. Odreujemo: ako tko bude pozvan na sud povodom kojega trgovakog drutva zasnovanoga u Dubrovniku, a reeno drutvo bude glede pokretne imovine, ne moe mu se odobriti odgoda nego samo od tri dana, a po njihovu isteku svakako je duan odgovarati.

XL.
Neka se ne odobrava nikakva odgoda kod predmeta trgovakog posla zakljuenoga bez roka
Ne moe se odobravati nikakva odgoda za odgovaranje nekomu tko je pozvan na sud zbog nekog predmeta trgovakog posla zakljuenoga bez roka; taj mora odmah odgovarati.

441

LIBER OCTAVUS

XLI.
Vocatus1 ad Curiam super expulsione uxoris, filie aut sororis sue, quod inducium habeat
Ordinamus quod uxor alicuius vel filia seu soror, si fuerit de domo expulsa, et vocaverit ad placitum illum vel illam qui vel que ipsam expulerit, vocatus vel vocata non possit habere inducium ad respondendum nisi octo dierum tantum, quibus completis teneatur omnimode respondere.

XLII.
De1 pupillis et eorum bonis et tutoribus eorundem
Volentes super bonis eorum qui ab intestato decedant, ad pupillorum utilitatem per presens providere statutum, ordinamus, quod si quis habens uxorem decesserit intestatus, duo iurati iudices cum notario Comunis vadant ad domum defuncti et scribant omnia sua2 bona mobilia et inmobilia, ubicumque invenientur, singulariter et distincte sicut fuerint, in uno libro, qui liber semper debeat esse in manibus thesaurariorum ecclesie3 S. Marie Maioris. Et si aliquo tempore invenientur de bonis dicti defuncti, semper scribantur in dicto libro, ut predictum est. Et dicta uxor defuncti, coram dictis iudicibus et notario, iurare debeat quod manifestabit omnia bona dicti viri sui. Scriptis autem dictis bonis, ut supra dictum est, si dictus defunctus habuerit heredem vel heredes masculos, d. comes Ragusii qui per tempora fuerit, cum Parvo Consilio eliget duos tutores meliores et utiliores qui videbuntur. Qui tutores, facto sacramento de faciendo officio4 tutorie legaliter sine fraude, intromittent omnia bona mobilia defuncti cum predicta uxore eius simul. Que uxor predicta debeat esse similiter tutrix cum eis ad5 omnia facienda, et dicta bona mobilia debeant custodire et salvare et augmentare suo posse ad utilitatem heredum defuncti. Et quando aliquis ex dictis heredibus, unus vel plures6, venerint ad etatem legittimam quatuordecim annorum, debeat esse simul cum dictis tutoribus ad ministrandum dicta bona, quousque ipsa bona ad manus suas pervenerint, ut inferius est distinctum. Et dicti tutores debeant facere de omnibus predictis bonis rectam et iustam racionem7 heredibus sive heredi defuncti, cum dicti heredes, unus vel plures, venerint ad etatem decem et octo annorum, si d. comiti et dicto Consilio videbitur quod dicti heredes, unus vel plures, sint tales quod possint vel possit bene ministrare dicta bona. Si autem videbitur d. comiti et dicto Consilio quod dicti heredes, in etate predicta consistentes, non sint tales quod possint bene ministrare dicta bona, dicti tutores debeant ipsa bona tenere quousque d. comiti et Consilio predicto videbitur. Quam racionem7 predictam dicti tutores legaliter facere debeant per sacramentum dictis heredibus, ut est dictum, salvo si dicti heredes poterunt probare contrarium per instrumenta vel per legitimos8 testes.

442

KNJIGA OSMA

XLI.
Koliku odgodu dobiva tko je pozvan na sud zbog protjerivanja svoje ene, keri ili sestre
Ako neija ena, ili ki ili sestra, bude protjerana iz kue pa pozove na sud onoga ili onu to su je istjerali, nareujemo da pozvani ili pozvana ne mogu dobiti odgodu za odgovaranje nego samo osam dana, a nakon njihova isteka svakako su duni odgovarati.

XLII.
O siroadi i njihovim dobrima te njihovim skrbnicima
tijui se ovom odredbom pobrinuti na korist siroadi za imovinu onih koji umru bez oporuke, odreujemo: ako netko oenjen umre bez oporuke, neka dva zaprisegnuta suca s opinskim biljenikom pou u kuu preminuloga i popiu sva njegova pokretna i nepokretna dobra, gdje god se nalazila, pojedinano i odvojeno, kako budu, u jednu knjigu, a ta knjiga mora uvijek biti kod rizniara crkve Sv. Marije Velike. A ako se nekad pronae (jo) dobara reenog pokojnika, neka se svaki put upiu u tu knjigu, kako je prije reeno. I pokojnikova ena mora pred sucima i biljenikom prisegnuti da e prijaviti sva dobra svoga mua. A kad ta dobra, kako je prije reeno, budu popisana, ako dotini pokojnik bude imao mukog batinika ili batinike, gospodin knez koji bude u to vrijeme izabrat e s Malim vijeem dva skrbnika koje ocijene najprikladnijima. A ti e skrbnici, poloivi prisegu da e dunost skrbnitva obavljati zakonito bez prijevare, preuzeti skupa s prije naznaenom enom sva pokretna dobra preminuloga. A ta ena mora takoer biti uz njih skrbnica kako bi se sve uinilo, i oni moraju ta pokretna dobra uvati, odravati neoteenima i uveavati na korist pokojnikovih batinika. A kada koji od spomenutih batinika, jedan ili vie njih, napuni zakonsku dob od etrnaest godina, mora sudjelovati sa skrbnicima u upravljanju dotinim dobrima, dok ta dobra ne dou u njegove ruke, kako je nie jasno navedeno. A skrbnici moraju o svim spomenutim dobrima polagati ispravan i toan raun pokojnikovim batinicima ili batiniku kad reeni batinici, jedan ili vie njih, navre dob od osamnaest godina ako se gospodinu knezu i spomenutome Vijeu bude inilo da su ti batinici, jedan ili vie njih, takvi da mogu dobro upravljati spomenutim dobrima. Ako se pak gospodinu knezu i Vijeu bude inilo da batinici, navrivi prije reenu dob, nisu takvi da mogu dobro upravljati tim dobrima, dotini skrbnici moraju ta dobra drati dok tako ocijene gospodin knez i Vijee. A spomenuti raun moraju ti skrbnici zakonito pod prisegom polagati batinicima, kako je reeno, osim ako ti batinici uzmognu ispravama ili zakonitim svjedocima dokazati suprotno.

443

LIBER OCTAVUS

Et eandem racionem9 teneantur dicti heredes, unus vel plures, qui ceperint dicta bona, facere aliis heredibus cum venerint ad etatem predictam decem et octo annorum, cum omnibus condicionibus10 suprascriptis. Quecunque vero supra scripta sunt de tutoribus locum habeant, excepto si tempore mortis dicti viri fuerint heredes masculi, unus vel plures, etatis predicte decem et octo annorum, et d. comiti et predicto suo Consilio videbitur, dicta bona sibi debeant assignari cum omnibus condicionibus suprascriptis; et tunc in isto casu non eligantur tutores. Si autem ipsi heredes non videbuntur convenientes d. comiti et predicto Consilio ad ministrandum dicta bona, tunc debeant eligi tutores qui teneantur in omnibus facere ut est dictum. Et omnia predicta intelligenda sunt si fuerint heredes masculi. Verumtamen, si fuerint heredes femine, solummodo dicti tutores debeant dicta bona intromittere et tenere quousque dicte femine fuerint maritate, que cum consuetudine Ragusii debeant maritari. Addimus eciam11 quod dicti tutores non possint aliquam cartam notarie facere de dictis bonis, nisi contineatur in dicta carta quod sit nomine et vice dictorum heredum. Et si dicti heredes, unus vel plures, decesserint ante etatem legitimam, videlicet masculus usque ad quatuordecim annos, femina vero usque ad duodecim, vel si dicti heredes habentes etatem legittimam decesserint intestati, dicta bona deveniant ad eos ad quos de iure venire debent per successionem. Et tunc dicti tutores ipsis successoribus et dicti successores unus alteri in omnibus, ut supra dictum est, facere teneantur. Nec est intencionis12 nostre quod dicta bona13 debeant extrahi de Ragusio quousque dicti heredes vel successores masculi venerint ad etatem legitimam quatuordecim annorum. Pervenientibus autem uno vel pluribus ex ipsis heredibus ad hanc etatem quatuordecim annorum, si eis et dictis tutoribus videbitur quod dicta bona sive denarii portentur per dictos heredes vel successores, vel mittantur per alios extra Ragusium, debeant venire ad d. comitem et Consilium supradictum et sicut ipse d. comes cum dicto Consilio ordinaverit, sic fiat. Si autem aliquis ex dictis tutoribus moreretur antequam faciat racionem7 de dictis bonis, heredes vel successores tutoris defuncti dictam racionem7 de predictis bonis per sacramentum facere debeant et complere, salvo quod isti heredes vel successores tutoris defuncti faciant dictam racionem7 per sacramentum, secundum eorum bonam conscienciam14. Et quicumque fuerit electus tutor, refutare non possit sub pena viginti quinque yperperorum pro quolibet Comuni Ragusii persolvenda. Currente anno Domini MCCCXXXIIII, indicione secunda, die XXVIII mensis madii, per nobilem et potentem virum d. Marchum15 Iustinianum, honorabilem comitem Ragusii, de voluntate et expresso consensu sui Minoris et Maioris Consili, et cum laudo populi in publica concione sono campanarum more solito congregato, declaratum et additum fuit huic statuto de tutoribus, quod a modo in antea, tutores pupillorum et pupillarum vocati ad placitum teneantur16 omnibus respondere de iure pro dictis pupillis et pupillabus, et satisfacere de bonis pupillorum, si a Curia sentenciabitur17.

444

KNJIGA OSMA

A taj raun duni su polagati i ti batinici, jedan ili vie njih, koji preuzmu spomenuta dobra, drugim batinicima kad oni navre dob od osamnaest godina, pod svim zapisanim uvjetima. to god je pak prije zapisano o skrbnicima, neka se primjenjuje, osim ako u vrijeme smrti reenog mua bude mukih batinika, jednog ili vie njih, koji su navrili dob od osamnaest godina, pa gospodin knez i njegovo spomenuto Vijee ocijene da se tom batiniku trebaju predati ta dobra pod svim prije zapisanim uvjetima; tada, u tom sluaju, neka se ne postavljaju skrbnici. Ako pak gospodin knez i prije spomenuto Vijee te batinike ne budu ocijenili prikladnima za upravljanje reenim dobrima, tada se moraju izabrati skrbnici koji su duni initi kako je reeno. A sve to ima se razumjeti (vaeim) ako bude mukih batinika. Ali ako bude samo enskih batinika, skrbnici moraju preuzeti i drati ta dobra dok se spomenute ene ne udaju, a moraju se udati po dubrovakom obiaju. Dodajemo takoer da skrbnici ne mogu izdati nijednu biljeniku ispravu o tim dobrima a da se u toj ispravi ne navede da je izdana uime i umjesto spomenutih batinika. A ako ti batinici, jedan ili vie njih, umru prije (navrene) zakonske dobi, to jest muki do etrnaeste godine, ena pak do dvanaeste, ili ako batinici u zakonskoj dobi umru bez oporuke, neka spomenuta imovina pripadne onima kojima mora pripasti po pravu nasljeivanja. A tada su skrbnici tim batinicima i reeni batinici jedni drugima, duni u svemu initi kako je prije reeno. A nije nam nakana da se spomenuta dobra smiju iznositi iz Dubrovnika dok muki batinici ili nasljednici ne navre zakonsku dob od etrnaest godina. Kada pak jedan ili vie tih batinika navre tu dob od etrnaest godina, ako oni i skrbnici odlue da ti batinici ili nasljednici iznesu ta dobra ili novac, ili po drugima poalju izvan Dubrovnika, moraju doi gospodinu knezu i spomenutom Vijeu, pa kako naredi sam gospodin knez sa spomenutim Vijeem, neka tako bude. Ako bi pak koji od skrbnika umro prije negoli poloi raun o tim dobrima, moraju batinici ili nasljednici preminuloga skrbnika pod prisegom poloiti konani raun o prije renim dobrima, osim ako ti batinici ili nasljednici preminuloga po svojoj dobroj savjesti pod zakletvom poloe raun. A tko god bude postavljen za skrbnika, ne smije to odbiti pod prijetnjom kazne od dvadeset i pet perpera za svakoga, koji se moraju isplatiti Opini dubrovakoj. Tekue godine Gospodnje tisuu tristo trideset etvrte, druge indikcije, dana 28. svibnja, po plemenitom i monom muu gospodinu Marku Giustinianiju, asnomu knezu dubrovakomu, s privolom i izriitim pristankom njegova Malog i Velikog vijea i uz odobravanje puka okupljenoga na javnom zboru, na uobiajeni nain, na glas zvona, bilo je objavljeno i dodano ovoj odredbi o skrbnicima: odsad ubudue optueni skrbnici duni su svima podmiriti po pravu umjesto reene muke i enske siroadi te, ako ih sud osudi, podmirivati iz dobara siroadi.

445

LIBER OCTAVUS

XLIII.
De muliere que bona viri sui possidere1 debeat post obitum dicti viri sui
Quia volumus quod mulier possidens lectum viri habere debeat quod est iustum, statuimus, quod mulier, possidendo lectum viri, possideat omnia bona stabilia dicti viri sui pro vita sua habenda. Tamen ipsa non possit vendere nec donare nec alienare neque aliquam obligacionem2 facere de bonis dicti viri sui. Que bona si non sufficerent ad vitam ipsius mulieris convenienter habendam, vel si non essent bona stabilia sed solum mobilia, tunc tutores, si fuerint, vel commissarii3 sive pitropi viri sui debeant ipsi mulieri addere vel dare de mobili, pro vita ipsius mulieris convenienter habenda, si ipsi cum dicta muliere poterunt concordare. Si autem dicti tutores vel commissarii sive pitropi cum ipsa muliere concordare non possent, d. comes cum Parvo Consilio, consideratis omnibus condicionibus4 mulieris, faciet ei addi vel dari de mobili pro vita sua, ut videbitur convenire. Tamen si non fuerint nisi bona stabilia tantum, et ipsa bona essent in tam modica quantitate, quod d. comiti et dicto Consilio videatur, quod dicta mulier de redditibus ipsorum bonorum stabilium non possit vitam suam convenienter habere, in isto casu volumus quod ipsa mulier possit vendere de bonis stabilibus pro vita sua habenda, secundum quod5 per comitem et dictum Consilium fuerit ordinatum. Addimus eciam6 quod quecunque mulier possederit lectum viri sui, debeat vineas iuste et fideliter incidere et laborare cum consuetudine Ragusii. De bonis autem mobilibus sic ordinamus, quod quilibet homo in suo testamento possit de dictis bonis mobilibus secundum consuetudinem Ragusii ordinare et ipsa dimittere in manibus cuiuscumque voluerit ad utilitatem heredum suorum, si heredes habuerit, conservanda. Si autem non habuerit heredes, possit de suis bonis ordinare et dare ad voluntatem suam, secundum civitatis Ragusii consuetudines et Statuta.

XLIV.
Quod1 aliquis, tam advocatus quam alius, non possit recipere pro aliquo placito ultra unum denarium grossum, et de pena contrafaciencium2
Anno Domini MCCLXXXIII3, indicione XI, die XXV iulii. Nos Iohanes Georgio, comes Ragusii4, cum voluntate Minoris et Maioris Consilii, et cum laudo populi in publica concione5 per sonitum campanarum, ut moris est, congregati, volentes quod in questionibus sive causis in Curia ventilandis unusquisque sine inordinatarum expensarum gravamine consequi valeat iura sua, cum semper eligantur advocati Curie de melioribus et utilioribus civitatis, statuimus et ordinamus, quod aliqua persona nullo modo vel ingenio

446

KNJIGA OSMA

XLIII.
O eni koja mora posjedovati sva dobra svoga mua nakon njegove smrti
Kako hoemo da ena koja uva vjernost postelji svoga mua mora imati to je pravedno, odreujemo da ena, dok uva vjernost muevljevoj postelji, posjeduje sva nepokretna dobra svoga mua za svoje uzdravanje. Ali da ne moe prodati ni darovati ni otuiti, niti se obvezivati na teret imovine svoga mua. Ako ta dobra ne bi bila dostatna za enin dolian ivot ili ako ne bi bilo nepokretnih dobara, nego samo pokretnih, da tada skrbnici, ako ih bude, ili izvritelji oporuke, pitropi njezina mua, moraju toj eni dodati ili dati od pokretne imovine kako bi ta ena mogla imati dolian ivot, ako se s tom enom uzmognu sporazumjeti. Ako se pak skrbnici ili izvritelji oporuke, pitropi, ne bi mogli sporazumjeti s tom enom, gospodin e knez s Malim vijeem, uzevi u obzir sve enine uvjete, narediti da joj se doda ili dade od pokretne imovine za njezin ivot kako ocijeni da se dolikuje. Meutim, ako bude samo nepokretnih dobara i ako bi ta dobra bila tako neznatna da gospodin knez i spomenuto Vijee ocijene da se ta ena od prihoda tih nepokretnih dobara ne moe dolino uzdravati, u tom sluaju hoemo da ta ena moe, za svoje uzdravanje, prodati od nepokretne imovine kako odredi gospodin knez i spomenuto Vijee. Dodajemo takoer da svaka ena koja bude uvala vjernost postelji svoga mua mora pravo i poteno, po dubrovakom obiaju, obrezivati i obraivati vinograde. O pokretnoj pak imovini odreujemo ovako: da svaki ovjek u svojoj oporuci moe tom pokretnom imovinom po dubrovakom obiaju raspolagati i povjeriti je na uvanje kome god bude htio u korist svojih batinika ako batinika bude imao. Ako pak ne bude imao batinika, da moe svojom imovinom raspolagati i dati je po svojoj volji, po obiajima i uredbama grada Dubrovnika.

XLIV.
Da nitko, ni odvjetnik ni drugi, ne smije za bilo koju parnicu primiti vie od jednoga groa i o kazni za prekritelje
Godine Gospodnje tisuu dvjesto osamdeset tree, jedanaeste indikcije, dana 25. srpnja. Mi, Ivan Zorzi, knez dubrovaki, s privolom Maloga i Velikog vijea i uz odobravanje puka okupljenog na javnom zboru, kako je obiaj, na glas zvona, htijui da u sporovima i parnicama koje se imaju raspravljati pred Sudom, svatko bez optereenja izvanrednih trokova moe ostvariti svoja prava, jer se uvijek biraju sudski odvjetnici izmeu boljih i sposobnijih u Gradu, odreujemo i nareujemo da nitko ni na koji nain ni uz kakvu izliku ne smije pri voenju

447

LIBER OCTAVUS

dare debeat vel recipere, occasione placitandi vel dandi consilium in nostra Curia, ultra unum denarium grossum pro quolibet placito. Et advocati Curie teneantur per sacramentum d. comiti dicere, si sciverint aliquam personam facientem contra predicta. Et si aliquis, exceptis advocatis Curie, voluerit placitare vel consilium dare pro ulla persona in placito aliquo, teneatur affirmare per sacramentum quod non recepit nec sperat recipere aliquo modo vel ingenio, per se nec per alium, aliquid ultra unum denarium grossum pro dicto placito. Et similiter illa persona pro qua ille placitare vel consilium dare voluerit, teneatur affirmare per sacramentum quod non dedit nec dare debet, per se nec per alium, aliquo modo6 vel ingenio pro dicto placito ultra unum denarium grossum. Et ut predicta7 melius observentur, ordinamus quod quicumque fecerit contra predicta, tam in dando quam recipiendo, solvat qualibet vice Comuni pro banno yperperos quinquaginta pro quolibet. Si autem fuerit advocatus Curie qui faciat contra predicta, solvat qualibet vice Comuni pro banno yperperos centum pro qualibet, et dictus advocatus non possit habere ulterius aliquod officium. Et quicumque accusaverit contrafacientem, si poterit legittime probari, habeat medietatem dictorum bannorum, et teneatur in credencia8 accusator.

XLV.
De1 iudicibus ut non recipiant aliquid, et de pena illorum qui contra hoc2 faciunt
Statuimus ut aliquis iudex non debeat aliquo modo vel ingenio, per se vel per alium, recipere aliquid pro aliquo placito ab aliqua persona; et qui contrafecerit, solvat quilibet pro banno yperperos centum qualibet vice, et non possit plus habere aliquod officium. Et quicumque accusaverit contrafacientem, si poterit legittime3 probari, habeat medietatem dicti banni, et teneatur accusator in credencia.

XLVI.
De1 avere Comunis qualiter debeat conservari, et de racione2 facienda per eos qui recipiunt de moneta Comunis
Ut introitus Comunis melius et utilius procurentur et Comune velocius habeat iura sua, statuimus, quod quicumque fuerit electus ad aliquod officium Comunis, debeat totam monetam et res pertinentes Comuni custodire et salvare, et nulli debeat de ipsa moneta vel rebus Comunis mutuare nec in suam vel aliorum utilitatem convertere. Et quandocumque ei requiretur racio3 per d. comitem vel per receptores racionum4 Comunis de mandato d. comitis, teneantur iuste et fideliter facere racionem5 et assignare camarariis6 Comunis totum id quod pertinebit7 Comuni infra tercium diem, postquam ex parte d.

448

KNJIGA OSMA

parnice ili davanju savjeta pred naim Sudom dati ni primiti vie od jednoga groa za svaku parnicu. I da su sudski odvjetnici duni pod prisegom kazati gospodinu knezu ako doznaju da koja osoba postupa suprotno. A ako tko osim sudskih odvjetnika bude htio voditi parnicu ili dati savjet za bilo koju osobu u nekoj parnici, da je duan pod prisegom potvrditi kako nije primio niti oekuje ni na koji nain i ni uz kakvu izliku, sam ili preko drugog, primiti ita vie od jednoga groa za tu parnicu. Isto tako, ona osoba za koju taj bude htio voditi parnicu ili dati savjet, duna je pod prisegom potvrditi da nije dala niti ima dati, sama ili preko drugoga, ni na koji nain i ni uz kakvu izliku, vie od jednoga groa za tu parnicu. A da bi se spomenuto bolje potovalo, nareujemo da tko god uini suprotno prije reenomu, bilo u davanju bilo u primanju, svaki put za kaznu plati Opini pedeset perpera. Ako pak onaj koji prekri prije spomenuto bude sudski odvjetnik, neka svaki od njih svaki put za kaznu plati Opini sto perpera i da taj odvjetnik vie ne moe dobiti nijednu slubu. A onaj tko prijavi prekritelja, ako se bude moglo zakonito dokazati, neka dobije polovicu reene kazne i neka se prijaviteljevo ime dri u tajnosti.

XLV.
O sucima - da ne primaju nita i o kazni za one koji to prekre
Odreujemo da nijedan sudac ne smije ni na koji nain i ni uz kakvu izliku, ni sam ni preko drugoga, nita primiti za bilo koju parnicu od bilo koje osobe, a tko to prekri, neka za kaznu plati svaki put sto perpera, i vie ne moe dobiti nijednu slubu. A tko god prijavi prekritelja, ako se bude moglo zakonito dokazati, neka dobije polovicu spomenute kazne i neka se prijaviteljevo ime dri u tajnosti.

XLVI.
O opinskoj imovini - kako se mora uvati i o polaganju rauna onih koji primaju opinski novac
Da bi se opinskim prihodima bolje i uspjenije upravljalo i da bi Opina bre ostvarivala svoja prava, odreujemo da svatko tko bude izabran za neku opinsku slubu mora sav novac i stvari koje pripadaju Opini uvati i paziti, i da ne smije nikomu od toga opinskog novca ili stvari pozajmiti niti uporabiti u svoju ili tuu korist. A kad god gospodin knez ili ispitivai opinskih rauna po nalogu gospodina kneza od njega zatrae raun, da je duan pravo i poteno poloiti raun i predati opinskim komornicima sve ono to bude pripadalo Opini u roku od tri dana od dana kad gospodin knez zatrai. A tko bude inio

449

LIBER OCTAVUS

comitis fuerit requisitus. Et qui contra predicta fecerit, solvat Comuni pro banno quartum plus, et postea non possit esse in aliquo officio Comunis de quo possit aliquam utilitatem habere. Si autem predictus officialis noluerit esse contentus dicta racione2, sed negabit de pecunia vel rebus Comunis, et probabitur legitime et convincetur per racionem5 in Curia quod habeat de8 denariis vel rebus Comunis, restituat comuni totum illud de quo probabitur vel convincetur, in quadruplum pro furto. Et ab inde in antea non possit habere aliquod officium Comunis.

XLVII.
De1 sale Comunis
Super sale Comunis providere volentes, ut introitus dicti salis ad profectus Comunis utilius procuretur, statuimus, quod totus sal et quantitas2 ipsius salis, tam cum recipietur quam cum dabitur, in libro Comunis scribatur. Et claves stacionum3 dicti salis debeant stare in capsella camarariorum Comunis. Et quocienscumque recipietur vel dabitur de sale Comunis, duo ex doaneriis4 qui tunc temporis fuerint, illi videlicet duo qui illo die non stabunt in doana5, accipiant dictas claves salis a camarariis Comunis; et debeant esse ad recipiendum vel dandum dictum salem, et debeant stare ambo presentes ad taliam quousque sal receptus fuerit sive datus. Et quolibet die debeant facere scribi per scribanum doane6 quantitatem salis que recipietur et a quo et quantitatem7 salis que dabitur et cui. Et quando sal totus receptus fuerit aut datus, in continenti reddant claves stacionum salis camarariis Comunis ad conservandum eas, ut predictum est. Et de sale Comunis non possit vendi8 pro faciendis expensis necessariis pro sale, set9 omnes dicte expense solvantur per camararios Comunis. Et quolibet mense quando doanerii10 facient racionem11 doane12, teneantur eciam13 facere racionem11 salis dati sive recepti, in presencia14 d. comitis et consiliariorum de Parvo Consilio, et quantitas15 dicti salis dati sive recepti quolibet mense scribatur in dicto libro Comunis. Et ut dicti doanerii10 possint substinere laborem, volumus quod qualibet die quo stabunt ad recipiendum vel dandum de sale Comunis, habeant a Comuni pro suo salario denarium grossum unum pro quolibet, et eciam13 habeant pro quolibet ligno in quo portabitur sal venditus Comuni, duos modios salis, ab illo qui vendet dictum salem Comuni.

XLVIII.
De1 pena illorum qui faciunt2 contra commissiones
Multociens accidit quod aliqui homines fecerunt contra commissiones sibi per d. comitem et Comune factas, nec contra eos aliquid determinatum erat;

450

KNJIGA OSMA

protivno prije reenomu, neka za kaznu plati Opini etvrtinu vie i neka poslije ne moe biti ni u jednoj opinskoj slubi od koje moe imati neku korist. Ako se pak taj slubenik ne zadovolji s reenim raunom, nego bude poricao da ima opinskog novca ili stvari, neka vrati Opini u etverostrukom iznosu sve ono to se zakonito dokae ili sudski utvrdi, kao kod krae. I od tada ubudue ne moe dobiti nijednu opinsku slubu.

XLVII.
O opinskoj soli
Htijui povesti skrb o opinskoj soli kako bi se prihodom od te soli upravljalo to korisnije za napredak Opine, odreujemo da se sva sol po koliini upisuje u opinsku knjigu, kako pri primanju, tako i pri izdavanju. I da kljuevi skladita te soli moraju stajati u krinjici opinskih komornika. I svaki put kad se ta sol bude primala i izdavala, da dvojica tadanjih carinika, to jest ona dvojica koja toga dana ne budu u carinarnici, uzmu te kljueve od opinskih komornika i budu kod primanja ili izdavanja soli, i da obojica budu nazona pri mjerenju sve dok se sol ne primi ili izda. I da se svaki dan moraju pobrinuti da pisar carinarnice upie koliinu soli koja bude primljena i od koga, te koliinu soli koja bude izdana i kome. A kad sva sol bude primljena ili izdana, da odmah vrate kljueve skladita soli opinskim komornicima da ih uvaju, kako je prije reeno. I da se od opinske soli ne moe prodavati za pokrie potrebnih trokova za sol, ve da sve te trokove namiruju opinski komornici. I da su svakog mjeseca carinici, kad budu polagali raun carinarnice, takoer duni poloiti raun za izdanu ili primljenu sol, u nazonosti gospodina kneza i vijenika Maloga vijea, i da se koliina reene, izdane ili primljene soli svakog mjeseca upie u spomenutu opinsku knjigu. A kako bi ti carinici mogli izdrati napor, hoemo da svakog dana u kojem budu pri primanju ili izdavanju opinske soli, dobiju od Opine za plau svaki po jedan gro, i da od svakog plovila u kojem se doveze sol prodana Opini dobiju dva spuda soli od onoga koji tu sol proda Opini.

XLVIII.
O kazni za one koji postupaju protivno naputcima
Dogaalo se vie puta da su neki ljudi radili protivno naputcima koje su im dali gospodin knez i Opina, a protiv njih nije bilo nita propisano, stoga

451

LIBER OCTAVUS

ideo statuimus, quod si aliquis ambassiator vel alius homo qui iverit pro negociis Comunis contra commissionem sibi factam ire presumpserit vel aliquid obmiserit de commissione, et3 propter hoc Comune Ragusii dampnum aliquod habuerit de moneta, perdat salarium4 suum et Comuni satisfaciat dictum dampnum. Si autem in alio casu, excepto in moneta, fecerit contra commissionem vel obmiserit de commissione, advocati Comunis de mandato d. comitis debeant illum qui contrafecerit placitare in Consilio Rogatorum. De quo consilio expellantur ille qui placitabitur et parentes eius secundum formam Statuti, et ibi debeat poni pars cum busulis et ballotis, si fecit contra commissionem vel non. Et si videbitur d. comiti et maiori parti consilii Rogatorum quod fecerit contra commissionem, debeat iterum placitari per advocatores5 Comunis in Maiori consilio. De quo eciam6 Consilio expellantur ipse qui placitabitur et parentes eius, ut predictum est, et ibi debeant poni partes cum busulis et ballotis de quantitate condempnacionis7, et illa pars que capietur in dicto Maiori Consilio, sit firma, et d. comes debeat ipsam condempnacionem8 exigere et facere quod veniat in Comune Ragusii.

XLIX.
Infra1 quod tempus vinee et terre vendite possint repassari, et quod dicte vinee et terre non passentur nisi cum pertica
Ordinamus quod omnes qui de cetero vendent aut ement vineas vel terras, possint facere repassari eas quandocumque eis placuerit infra unum annum, computando a die quo vendicio2 facta fuerit et preconiata. Et si invenietur plus vel minus, unus alteri refundere teneatur. Et quicumque infra dictum terminum non fecerit repassari, a dicto uno anno in antea non audiatur. Et omnes vinee et terre debeant deinceps passari cum pertica Comunis, et non cum tungnis.

L.
De1 barcis non dandis Sclavis et de pena contrafaciencium2
Quia sepius accidebat quod Sclavi3 cum lignis et barcis hominum de Ragusio infestabant venientes Ragusium cum victualibus et aliis mercacionibus4, quod erat valde dampnosum civitati Ragusii, nolentes hoc de cetero tolerare, statuimus, quod aliqua persona de civitate et toto districtu Ragusii non audeat dare ad naulum, nec vendere, nec donare, neque aliquo modo vel ingenio dare alicui Sclavo gondulam aliquam, nec barcam, neque barcusium, nec aliquod lignum a tribus remis supra; et quicumque contrafecerit, solvat qualibet vice

452

KNJIGA OSMA

odreujemo: ako se koji poslanik ili drugi ovjek koji bude iao po poslovima Opine usudi postupiti protivno danom naputku ili propusti neto od naputka, zbog ega bi Opina dubrovaka imala tetu u novcu, neka mu se oduzme plaa i neka nadoknadi Opini tu tetu. Ako pak, u drugoj prilici, koja se ne odnosi na novac, postupi protivno naputku ili propusti neto od naputka, opinski odvjetnici po nalogu kneza moraju protiv prekritelja povesti sudski postupak u Vijeu umoljenih. Neka se iz toga Vijea izuzme onaj protiv kojeg e se voditi postupak i njegova rodbina, prema odredbama Statuta, i neka se tu s glasakim kutijama i kuglicama donese odluka o tome je li postupio protiv naputka ili nije. A ako gospodin knez i veina Vijea umoljenih zakljue da jest postupio protiv naputka, opinski odvjetnici moraju ponovno povesti postupak u Velikom vijeu. Iz toga Vijea neka se takoer izuzme onaj protiv kojega e se voditi postupak i njegova rodbina, kako je prije reeno, pa se i tu mora s pomou glasakih ara i kuglica donijeti odluka o visini kazne, a ona odluka koja bude prihvaena u Velikom vijeu neka bude obvezatna, i gospodin knez mora tu kaznu utjerati i pobrinuti se da pripadne Opini dubrovakoj.

XLIX.
U kojem se roku mogu premjeriti prodani vinogradi i zemlje i da se vinogradi i zemlje mjere samo mjernom motkom
Nareujemo da svi koji ubudue budu prodavali ili kupovali vinograde ili zemlje, mogu ih dati premjeriti kad god ushtjednu u roku od godine dana, raunajui od dana kad bude zakljuena i objavljena prodaja. A ako se nae vie ili manje (povrine), da jedan drugomu mora nadoknaditi. I tko god u naznaenom roku ne dade obaviti mjerenje, da se od te godine ubudue njegov prijedlog ne razmatra. I da se ubudue svi vinogradi i zemlje moraju mjeriti opinskom mjernom motkom, a ne konopcima.

L.
O barkama koje se ne smiju davati Slavenima i o kazni za prekritelje
Budui da se ee dogaalo da su Slaveni s plovilima i barkama Dubrovana napadali one koji su dolazili u Dubrovnik s namirnicama i ostalom trgovakom robom, to je bilo veoma tetno za grad Dubrovnik, ne htijui to ubudue trpjeti, odreujemo da se nijedna osoba iz Grada ni iz itave dubrovake oblasti ne usudi iznajmiti, ni prodati, ni darovati, niti na bilo koji nain ni uz bilo kakvu izliku kojim izgovorom dati bilo kojem Slavenu koju gondulu, ni barku, ni barkuzij, niti ikakvo plovilo s vie od tri vesla, i tko god to prekri, da svaki put

453

LIBER OCTAVUS

Comuni pro banno yperperos viginti quinque5, cuius banni medietatem habeat accusator, si per eius accusam veritas poterit indagari.

LI.
De1 marangonibus et calofatis ut non vadant ad laborandum in barcis Sclavorum, et de pena illorum qui contra hoc faciunt
Ut interdicatur Sclavis copia barcarum et aliorum lignorum, cum quibus dampnificare solent sepius navigantes per mare, ordinamus quod aliquis marangonus vel calofatus de civitate et toto districtu Ragusii, de cetero non debeat ire ad laborandum vel aptandum seu reficiendum aliquam barcam vel aliquod lignum alicuius Sclavi. Et quicumque contrafecerit, solvat qualibet vice Comuni pro banno yperperos decem, et accusatori, si per eius accusam scietur veritas, debeat dicti banni medietas exhiberi.

LII.
De1 libertate concessa omnibus ducentibus bladum in Ragusio2, et quod additum est vicario, pitantario et ripariis de salario, occasione predicta
Anno Domini MCCLXXXXII, die XXII madii. Nos Andreas Dandulo2, clare memorie condam3 d. Iohannis Danduli, illustris ducis Veneciarum filius, de mandato d. ducis Veneciarum4 comes Ragusii, cum voluntate Minoris et Maioris Consilii, et cum laudo populi in publica5 concione congregati ad sonitum6 campanarum, ut moris est, et cum voluntate et consensu reverendi patris d. Bonaventure, Dey7 gracia archiepiscopi Ragusini, et tocius capituli ecclesie Ragusine, considerantes quod statutum8 factum, quod Ragusei, qui veniunt Ragusium cum frumento et blado et portant partem ecclesie S. Marie Maioris, tenentur9 de ipso frumento et blado dare et redere10 certam partem d. archiepiscopo, sacristario, ripariis et pitantario11 Comunis Ragusii, prout in ipso statuto distincius12 reperitur, est multum honerosum, contrarium et molestum illis qui veniunt Ragusium cum frumento, et contra salutem et bonum statum civitatis Ragusii, et forte aliqui dicta de causa cessant dicta victualia Ragusium aportare. Idcirco nolentes amplius tolerare13 quod ubi franchicia esse debet, servitudo aliqua procedatur et specialiter illis qui volunt Ragusium conducere victualia, statuimus et ordinamus, quod statutum illud quod loquitur de predictis, specialiter de frumento et blado dando d. archiepiscopo, sacristario, ripariis et pitantario, a modo in antea sit cassum et vanum et nullius valoris14, et in perpetuum remaneat revocatum. Addentes insuper quod riparii Comunis habere debeant annuatim a Comuni yperperum unum pro qualibet ultra

454

KNJIGA OSMA

za kaznu plati Opini dvadeset pet perpera, a od te kazne neka polovicu dobije prijavitelj ako se temeljem njegove prijave uzmogne ustanoviti istina.

LI.
O marangunima i kalafatima - da ne idu raditi na barkama Slavena i o kazni za prekritelje
Kako bi se sprijeilo da Slaveni raspolau velikim brojem barki i ostalih plovila s kojima ee obiavaju nanositi tetu onima to plove morem, odreujemo da nijedan marangun ni kalafat iz Grada ni iz itave dubrovake oblasti ubudue ne smije ii raditi ni ureivati ni popravljati koju barku ili koje plovilo nekog Slavena. A tko to prekri, da svaki put za kaznu plati Opini deset perpera i da se prijavitelju, ako se temeljem njegove prijave dozna istina, mora dati polovica reene kazne.

LII.
O povlastici odobrenoj svima koji dovoze ito u Dubrovnik i to se tom prigodom dodaje na plau kneevu zamjeniku, uvaru arsenala i zdurima
Godine Gospodnje tisuu dvjesto devedeset druge, dana 22. svibnja. Mi, Andrija Dandolo, sin svijetle uspomene pokojnoga gospodina Ivana Dandola, slavnoga mletakog duda, odlukom gospodina mletakog duda dubrovaki knez, voljom Maloga i Velikog vijea i uz odobravanje puka okupljenog na javnom zboru, kako je obiaj, na glas zvona, te voljom i uz suglasnost potovanog oca gospodina Bonaventure, milou Bojom dubrovakog nadbiskupa, i itavoga kaptola Crkve dubrovake, ocjenjujui da je usvojena uredba kojom su Dubrovani koji dolaze u Dubrovnik sa penicom i itaricama i nose ih Crkvi svete Marije Velike, duni od te penice i itarica odreeni dio dati i izruiti gospodinu nadbiskupu, sakristanu, zdurima i uvaru arsenala Opine dubrovake, kako u toj uredbi potanje stoji, veoma teka, tetna i neugodna onima koji dolaze u Dubrovnik sa itom i protivna ouvanju i dobrobiti grada Dubrovnika pa zbog toga moda neki prestaju dopremati namirnice u Dubrovnik; poradi toga, ne htijui vie trpjeti da ondje gdje je potrebno otvaranje nastupa optereivanje, a osobito za one koji hoe u Dubrovnik dopremati namirnice, odluujemo i nareujemo da ta odredba koja govori o prije reenomu, posebno o penici i itaricama to se moraju davati gospodinu nadbiskupu, sakristanu, zdurima i uvaru arsenala, od sada ubudue bude ukinuta i obesnaena, i bez ikakve vanosti, te da bude zauvijek opozvana. Dodajemo povrh toga da opinski zduri moraju godinje od Opine dobivati

455

LIBER OCTAVUS

salarium decem yperperorum quod habebant hactenus15. Et pitantarius Comunis similiter habeat yperpera quinque annuatim ultra suum salarium stabilitum.

LIII.
De salario vicarii1
Item statuimus et ordinamus, quod vicarius qui eligetur per tempora a proximo festo S. Michaelis2 de septembri3 in antea, non debeat habere moaticum de frumento nec de aliquo blado a foresteriis, et Statutum quod loquitur in hac parte sit cassum et vanum et nullius valoris. Volumus tamen quod vicarius habeat annuatim a Comuni Ragusii pro suo salario yperpera quadrginta, videlicet yperpera XVII a Comune predicta ultra yperperos XXIII4 quos habebat hactenus pro salario. Preterea ordinamus, quod foresterii qui ducent frumentum vel aliud bladum Ragusium ad vendendum, a dicto tempore in antea solvant Comuni Ragusii pro mensuris de quolibet centenario stariorum frumenti et bladi milliarenses novem, secundum quod solvunt Ragusini. Et officiales Comunis supra fundicum dictum dacium recoligere teneantur.

LIV.
De1 revocacione2 dacii vini
Item nos iam3 dictus comes, cum voluntate Minoris et Maioris Consilii, et cum laudo populi congregati in eadem publica4 concione ad sonum campanarum more solito, considerantes quod statutum dacii vini multum gravabat personas et homines de Ragusio, tam clericos quam laycos et monasteria civitatis, et forte exinde multa fiebant periuria, et cum magno labore et tedio poterat recoligi, et parvus exinde procedebatur introitus. Eciam5 quia d. archiepiscopus et Capitulum Ecclesie6 Ragusine, qui dictum7 dacium solvere tenebantur, laudaverunt et consencientes fuerunt revocacioni8 statuti superius nominati de blado. Idcirco ad Dei honorem et pro salubri et bono statu civitatis Ragusii, statuimus et ordinamus, quod statutum dicti dacii vini sit ab hodie in antea revocatum et in perpetuum irritum remaneat atque9 vanum.

LV.
De falsis follaris et grossis1
Anno Domini MCCLXXXXIIII2. Nos Marinus Badoarius miles, comes Ragusii, cum voluntate Minoris et Maioris Consilii, et laudo populi congregati sonitu campanarum more solito,

456

KNJIGA OSMA

svaki po jedan perper povrh plae od deset perpera, koliko su dosad imali. A da uvar arsenala jednako tako preko svoje utvrene plae dobiva pet perpera u godini.

LIII.
O plai kneeva zamjenika
Isto tako odreujemo i nareujemo da kneev zamjenik koji u dotino vrijeme bude biran od sljedeeg Miholjdana u rujnu unaprijed, ne smije od stranaca dobivati dau od penice ni od bilo koje itarice i da odredba koja o tome govori bude ukinuta i obesnaena i bez ikakve vanosti. Hoemo pak da kneev zamjenik godinje od Opine dubrovake za svoju plau dobiva etrdeset perpera, to jest sedamnaest perpera od Opine povrh dvadeset tri perpera koje je za plau imao dosad. Osim toga, nareujemo da stranci koji u Dubrovnik na prodaju dovezu penicu ili ostale itarice od naznaenog vremena ubudue plate Opini dubrovakoj prema mjerama na svakih sto stara penice i itarica devet milijarensa, kako plaaju i Dubrovani. I da su opinski slubenici itnice duni ubirati dotinu dau.

LIV.
O ukidanju davanja na vino
Isto tako, mi, ve spomenuti knez, uz privolu Maloga i Velikog vijea i uz odobravanje puka okupljenog na istom javnom zboru, po obiaju, na glas zvona, uzimajui u obzir da je odredba o dai za vino puno optereivala osobe i ljude iz Dubrovnika, kako klerike tako i svjetovnjake, a i gradske samostane, pa je moda zbog toga bilo puno krivokletstava, i daa se mogla ubrati s puno muke i neugodnosti, pa je odatle pritjecao mali prihod, a i zato to su gospodin nadbiskup i kaptol dubrovake Crkve, koji su bili duni plaati reenu dau, pozdravili opoziv prije spomenute odredbe o itu i s njime se suglasili, stoga na ast Bogu i na korist i dobrobit grada Dubrovnika, odreujemo i nareujemo da uredba o toj dai na vino od danas ubudue bude opozvana, i da zauvijek bude nevaea i obesnaena.

LV.
O nevaljanim folarima i groima
Godine Gospodnje tisuu dvjesto devedeset etvrte. Mi, vitez Marin Badoero, knez dubrovaki, privolom Maloga i Velikog vijea i uz odobravanje puka okupljenog, po obiaju, na glas zvona, uviajui da su

457

LIBER OCTAVUS

videntes quod folari3 falsi in magna quantitate per civitatem4 cotidie5 discurebant, et de foris multi eciam6 ducebantur, unde dampnum et contrarium generaliter omnibus accidebat, nolentes hoc amplius tollerare, sed ipsam falsam monetam consumare penitus diligentes, statuimus et firmamus, quod nulla persona debeat de aliquibus partibus ducere in Ragusium nec eius districtum folaros7 falsos, sub pena et banno yperperorum centum pro quolibet et qualibet8 vice, et amitendi folaros ipsos; quod si solvere non poterit, perdat manum dexteram, et accusator qui contrafacientem accusaverit habeat medietatem dicte pene, si per eius accusam poterit veritas reperiri. Item si (sic) aliqua persona non debeat9 in Ragusio nec in suo districtu expendere nec uti falsos folaros7, sub pena et banno unius denarii grossi pro quolibet falso folaro10. Et quilibet possit accusare contrafacientem, et habeat medietatem dicte pene. Et ille cui datum fuerit falsum folarum11, teneatur in continenti accusare illum qui dedit ei falsum follarum, et habeat in hoc credenciam12 per totam diem qua sibi datum fuerit, et si de nocte datum fuerit, habeat credenciam12 per diem sequentem. Item quod tabernarie, si domino seu patrono vini falsos folaros aportabunt, teneatur ille patronus seu dominus in continenti ipsos falos folaros7 consumare, et tabernaria ipsa eidem domino bonos folaros7 assignare teneatur. Et ut hec omnia bene observentur volumus, quod omnes de Maiori Consilio et omnes officiales Comunis per sacramentum teneantur accusare contrafacintes, et habeant medietatem pene. Teneantur eciam6 dicti de Maiori Consilio et officiales sacramento, ubicunque viderint et invenerint grossos falsos non existentes de argento, incidere. Istos volumus cognosci et haberi pro falsis folaris: Stamenos de Dyrachio13 et Romania; Folaros de Armenia et Turchia, novos et veteres; Folaros factos de peciis de rame, sine literis vel figuris; Folaros incisos; Folaros qui dicuntur capucie; Et generaliter omnes folaros novos factos et facturos in formam veterem14.

LVI.
C De1 personis parcium Sclavonie servientibus et complacentibus Comuni vel singularibus personis Ragusii et de offendentibus
Anno Domini millesimo trecentesimo III2, indicione prima, die nono decimo3 mense novembris. Nos Marinus Badoarius miles, comes Ragusii, in tercio regimine sui comitatus, cum voluntate Minoris et Maioris Consilii, et cum laudo populi

458

KNJIGA OSMA

nevaljani folari svakodnevno u velikoj koliini kolali po Gradu i izvana ih se mnogo unosilo, zbog ega je openito svima nastajala teta i neprilika, ne htijui to vie podnositi, ve elei taj lani novac potpuno iskorijeniti, odluujemo i utvrujemo da nitko iz bilo kojega kraja ne smije u Dubrovnik ni u njegovu oblast unositi lane folare, pod prijetnjom globe od sto perpera za svakoga i za svaki put, te oduzimanja tih folara. Ako pak ne mogne platiti, da mu se odsijee desna ruka a prijavitelj, koji prekritelja prijavi, da dobije polovicu od naznaene kazne ako se temeljem njegove prijave mogne utvrditi istina. Isto tako da nitko ne smije u Dubrovniku ni u njegovoj oblasti troiti ni rabiti nevaljane folare, pod prijetnjom globe od jednoga groa za svaki nevaljani folar. I da svatko moe prijaviti prekritelja, i da dobije polovicu od spomenute kazne. A onaj komu bude dan nevaljani folar, duan je odmah prijaviti onoga koji mu je dao nevaljani folar i neka mu se pokloni vjera cijeli taj dan kad mu je dan, a ako bude dan nou, da mu se pokloni vjera sljedei dan. Isto tako, ako krmarice donesu vlasniku ili patrunu vina nevaljane folare, taj je patrun, ili vlasnik, duan odmah unititi te nevaljane folare a ta je krmarica duna tom vlasniku predati ispravne folare. I da bi se sve to dobro izvravalo, hoemo da su svi lanovi Velikog vijea i svi opinski slubenici prisegom duni prijaviti prekritelje i da dobiju polovicu od kazne. Usto i da su reeni lanovi Velikog vijea i slubenici prisegom duni rasjei nevaljane groe, koji nisu od srebra, gdje god ih vide i pronau. Hoemo da se kao nevaljane prepozna i dri ove folare: - stamene iz Draa i Romanije; - folare iz Armenije i Turske, nove i stare; - folare izraene od komada bakra, bez natpisa ili lika; - rasjeene folare; - folare koji se zovu kapue; - i openito sve nove folare koji su izraeni ili budu izraeni u starom obliku.

LVI.
C O osobama iz slavenskih krajeva koje slue i rade za dobro Opine ili pojedinih Dubrovana i o onima koji ih napadaju
Godine Gospodnje tisuu tristo tree, prve indikcije, dana 19. studenog. Mi, vitez Marin Badoero, knez dubrovaki, u treem mandatu svoga knetva, s privolom Maloga i Velikog vijea i uz odobravanje puka okupljenoga, kako je

459

LIBER OCTAVUS

congregati sonitu campanarum ut moris est, ordinatum et firmatum fuit, quod cum dignum et iustum sit reddere unicuique secundum opera sua, videlicet bona facientibus retribuantur bona, et offendentibus respondeatur iusta4 offensiones suas, quod cuilibet persone de partibus Sclavonie, que de cetero serviet et complacebit Comuni seu singulari persone de Ragusio, reddatur5 premium et meritum per Comune Ragusii loco suo et tempore sicut conveniens fuerit, iuxta servicium quod fecerint pro Comuni, vel indiviso. Ne vicium ingratitudinis Comuni Ragusii vel singularibus personis possit inpingi. Item quod cuilibet persone de dictis partibus Sclavonie cuiuscumque condicionis6 existat, que de cetero offensionem faciet vel iniuriam7 Comuni Ragusii vel speciali8 persone, reddatur meritum iusta (sic) offensiones illatas, ita quod nullus9 possit de sua malicia gloriari. Item quod ad perpetuam memoriam fiat liber unus qui vocetur Liber meritorum, in quo libro scribantur nomina personarum que servient et complacebunt Comuni Ragusii seu singularibus personis Ragusii, et servicia et beneplacita facta per tales personas pro Comuni vel in specialitate. Item quod in eodem libro scribantur nomina omnium personarum que de cetero offendent vel iniuriam facient Comuni Ragusii seu singulari persone Ragusii per homines de aliquibus partibus Sclavonie, et insuper omnes offensiones et iniurie illate per eos Comuni vel in specialitate, ita quod suo loco et tempore per Comune Ragusii, tam servientibus Comuni et singularibus personis de Ragusio, quam offendentibus Comune et speciales personas eiusdem, reddatur premium et meritum per Comune et singulares personas, sicut unusquisque meruerit, tam in serviendo quam in offendendo. Qui liber stare et manere debeat penes camerarios Comunis Ragusii qui per tempora fuerint in civitate predicta.

LVII.
Qualiter1 ordinate sunt vie et domus2 in burgo tempore civitatis combuste
Cum nemo valeat divinis resistere iudiciis, ortus est ignis in civitate Ragusii, qui ferre totum burgum et maiorem partem civitatis antique incendio consumavit. Quod quidem incendium fuit anno nativitatis Domini millesimo ducentesimo nonagesimo sexto3, indicione nona, die Iovis de nocte, XVI intrante mense augusti. Idcirco nos Marinus Maurocenus, de ducali mandato comes Ragusii, ad ipsius civitatis retifficacionem4 et statum vigili solicitudine intendentes, et specialiter ad constitucionem5 domorum ac stratarum sive viarum ipsius civitatis et burgi, anno sive millesimo supradicto, die vero vigesimo tercio intrante mense septembris, congregato Minori et Maiori Consilio et laudo populi, congregati ad sonitum campanarum more solito, statuimus et ordinamus, quod ante domos Comunis Ragusii in quibus est constituta doana6, dimitatur7 una via latitudinis passorum quatuor, que cum dicta latitudine vadat usque ad ecclesiam8 S. Nicole de Campo. In circuitu vero muri civitatis a parte interiori, dimitatur7 via una latitudinis passorum quinque. Item in costeria burgi,

460

KNJIGA OSMA

obiaj, na glas zvona, naredili smo i utvrdili: budui da je dostojno i pravedno svakomu uzvraati prema njegovim djelima, to jest da se onima koji ine dobra, vrate dobra, a onima koji ine zlo, da se uzvrati prema njihovim zlodjelima, neka svakoj osobi iz slavenskih zemalja koja bude ubudue sluila i radila na korist Opine ili pojedinih Dubrovana, Opina dubrovaka dade nagradu i plau, na odgovarajuemu mjestu i u odgovarajue vrijeme, kako bude prikladno prema usluzi koju uine Opini ili pojedincu, kako se Opini dubrovakoj ili pojedincima ne bi mogao predbaciti grijeh nezahvalnosti. Isto tako da se svakomu iz reenih slavenskih zemalja, bilo kojeg poloaja, koji ubudue Opini dubrovakoj ili pojedincu nakodi ili nanese nepravdu, vrati kako je zasluio prema poinjenim napadima, tako da se nitko ne moe diiti svojom zloom. Isto tako da se za vjeni spomen uspostavi knjiga koja e se zvati knjiga zasluga, u koju se imaju upisivati imena osoba koje e sluiti i raditi za dobro Opine dubrovake ili pojedinih Dubrovana, te usluge i dobroinstva koje su te osobe uinile za Opinu ili za pojedinca. Isto tako da se u tu knjigu upisuju imena svih osoba iz bilo kojega slavenskog kraja to e ubudue nakoditi ili nanijeti nepravdu Opini dubrovakoj ili pojedinom Dubrovaninu i uz to sve tete i nepravde koje su oni nanijeli Opini ili pojedincu, tako da na odgovarajuemu mjestu i u odgovarajue vrijeme Opina dubrovaka i pojedinci, kako onima koji ine usluge Opini i Dubrovanima, tako i onima koji rade protiv Opine i njezinih pojedinaca, uzvrate nagradom i plaom kako svaki od njih zaslui, kako inei usluge, tako inei zlo. A ta knjiga mora trajno stajati kod komornika Opine dubrovake koji u to vrijeme budu u Gradu.

LVII.
Kako su regulirane ulice i kue u predgrau kad je Grad stradao od poara
udui da se nitko ne moe oduprijeti boanskim odlukama, buknuo je u gradu Dubrovniku poar koji je unitio gotovo cijelo predgrae i vei dio staroga grada. A taj je poar izbio godine tisuu dvjesto devedeset este, devete indikcije, u etvrtak nou, dana 16. kolovoza. Stoga mi, Marin Morosini, dudevom odlukom knez dubrovaki, skrbei se budnom revnou za obnovu i stanje toga grada i posebno za ureenje kua i ulica ili putova u tom gradu i predgrau, gore spomenute godine a na dan dvadeset trei mjeseca rujna, okupivi Malo i Veliko vijee te uz odobravanje puka sabranoga, po obiaju, na glas zvona, odreujemo i nareujemo da se pred opinskim zgradama, gdje je smjetena carinarnica, ostavi jedna ulica irine etiri senja, koja ide reenom irinom do crkve Svetog Nikole od Poljane. A oko gradskog zida, s unutarnje strane, da se ostavi jedna ulica irine pet seanja. Takoer, uz rub predgraa,

461

LIBER OCTAVUS

incipiendo circa ecclesiam8 S. Nicole, transire debeat via una9 latitudinis passorum trium per teritorium10 Comunis, eundo per ponentem usque ad murum civitatis. Item in dicto burgo debeant hedifficare11 domos super stratam Comunis, incipiendo a parte levantis eundo in parte12 ponentis, et quelibet domus sit latitudinis passorum trium, et totidem in longitudine, et cadant inter ipsas domos gotales in spacio palmorum trium de canna. Dimitatur eciam13 vie inter dictas domos latitudinis palmorum decem de canna pro qualibet via. Que quidem vie cum eadem14 latitudine continuentur et vadant usque ad murum civitatis ex parte montis. Et tali modo et ordine continuari debeant domos cum suis gotalibus et viis usque ad murum civitatis porte de Pilis, ita tamen quod aliqua persona nullum solarum, scalam nec aliquod laborerium in predictis nec supra predictis viis facere possit. Preterea ex altera parte burgi ordinamus quod una via latitudinis palmorum decem de canna dimitatur et vadat per teritorium10 Comunis, incipiendo a domibus illorum de Volcasio a parte levantis, et transeat a latere dictarum domorum et a latere domus Ursacii Cereve et domus Mathie Mencii. Et sic continuando discurat usque ad viam que transit inter domum Triphonis Georgii et teritorium10 archiepiscopatus Ragusii; que quidem via cum dicta latitudine et longitudine aperta et disocupata remaneat in15 perpetuum, nec possit in ea aliquod hedifficium16 laborari. Est autem sciendum quod predicta via tota est in Comunis Ragusii territorio, excepto quod in fine sui termini17 ex parte ponentis predicta via perintrat in teritorio18 Triphonis Georgii palmos quinque, et in teritorio18 Martoli Cereve perintrat palmos decem ab uno capite, et sic finitur in dictis palmis quinque territorii nominati Triphonis, et ita remanet terminus territorii Comunis in loco territorium dictorum Triphonis et Martoli passos duos et dimidium. Ordinantes insuper quod illi qui habent19 posessiones20 unde predicta via vadit, solvere debeant annuatim illud quod per dictum21 d. comitem et Consilium extitit ordinatum, prout in libro affictuum et territoriorum Comunis plenius continetur. Ceterum ordinamus super dictam stratam Comunis domus taliter fabricari, hoc vero ordine, quod incipiendo a parte levantis a domo illorum de Volcasio, in duodecim passis et dimidium hedifficentur22 domos quatuor cum suis gotalibus palmorum trium pro gotale, et in fine illius termini23 dimitatur via una palmorum decem in latitudine. Que quidem via transeat inter territorium monasterii S. Marie de Melita et domum Ursacii Cereve et intret per portam hedifficatam in muro per quam intratur ad territoria illorum de Gondula24, et taliter discurat usque ad murum civitatis veteris. A predicta autem via in antea usque ad capud territorii Stancii Sub esse debeant domus25 due in passibus VI cum gotali palmorum III26. Et inter territorium dicti Stancii et territorium Damiani Gondule dimitatur via una latitudinis palmorum octo, et vadat recta usque ad murum civitatis veteris. A predicta autem via usque ad capud subsequentis territorii Mathie Mencii27 hedifficari debeant domus due cum gotale consueto, prima quarum habeat passos tres et palmos septem, alia vero passos tres et palmos sex pro termino. Et inter territorium et domum dicti Mathie vadat via consueta latitudinis palmorum novem, que vadat recta usque ad portam muri civitatis, per quam intratur ad

462

KNJIGA OSMA

poevi kod crkve Svetog Nikole, mora preko opinskog zemljita proi jedna ulica irine tri senja, proteui se prema zapadu do gradskog zida. Isto tako moraju se u spomenutom predgrau sagraditi kue uz opinsku ulicu, poinjui od istone strane idui prema zapadnoj, i da svaka kua bude iroka tri senja i isto toliko duga, a izmeu tih kua da upadaju ljebovi oluka na prostoru od tri pedlja. Izmeu tih kua neka se takoer ostave ulice irine deset pedalja svaka. A te ulice neka se istom irinom nastave i idu do gradskog zida sa strane brda. Takvim se nainom i redom moraju nastaviti kue sa svojim ljebovima i ulicama do gradskog zida i vrata od Pila, ali tako da u prije spomenutim ulicama ni iznad ulica nitko ne moe graditi bilo kakve sulare, stubita ili kakvu gradnju. Osim toga nareujemo da se s druge strane predgraa ostavi jedna ulica irine deset pedalja i da ide preko opinskog zemljita, poinjui od kua Vukasovievih s istone strane i da proe pored tih kua i pored kue Orsata Crijevia i kue Matije Menetia. I nastavljajui tako da ide dalje do ulice koja prolazi izmeu kue Tripuna urevia i zemljita dubrovake nadbiskupije; ta pak ulica neka u reenoj irini i duini zauvijek ostane otvorena i nezauzeta i u njoj se ne smije podizati bilo koja zgrada. Treba pak znati da je prije spomenuta ulica u cijelosti na zemljitu Opine dubrovake, osim to na svojem kraju sa zapadne strane prije reena ulica ulazi pet pedalja u zemljite Tripuna urevia, a deset pedalja u zemljite Martola Crijevia s jednoga kraja i tako zavrava na reenih pet pedalja zemljita spomenutog Tripuna te tako ostaje granica opinskog zemljita na mjestu zemljita spomenutih Tripuna i Martola dva i pol senja. Odreujemo povrh toga da oni koji imaju posjede ondje kuda prolazi prije reena ulica moraju plaati godinje ono to su bili odredili dotini gospodin knez i Vijee, kako potanje stoji u knjizi najamnina i opinskih zemljita. Nadalje nareujemo da se na naznaenoj opinskoj ulici kue grade ovim nainom i redom: da se poinjui s istone strane, od kue Vukasovievih, na dvanaest i pol seanja sagrade etiri kue sa svojim ljebovima od po tri pedlja za lijeb, a na kraju tog poteza neka se ostavi jedna ulica irine deset pedalja. Ta ulica neka prolazi izmeu zemljita Samostana svete Marije Mljetske i kue Orsata Crijevia i neka proe kroz vrata izgraena u zidu kroz koja se ulazi na zemljite Gundulievih i tako ide dalje do zida staroga grada. A od prije spomenute ulice nadalje do poetka zemljita Stanca Zuba moraju biti dvije kue na est seanja sa lijebom od tri pedlja. I izmeu zemljita reenog Stanca i zemljita Damjana Gundulia neka se ostavi jedna ulica irine osam pedalja i neka ide ravno do zida staroga grada. Od prije spomenute ulice do poetka susjednog zemljita Matije Menetia moraju se pak sagraditi dvije kue s uobiajenim lijebom, od kojih je prva duga tri senja i sedam pedalja, a druga

463

LIBER OCTAVUS

domum Martoli Cereve. Et a predicta via in antea usque ad aliud capud territorii dicti Mathie qui confinat cum territorio18 Triphonis Georgii, hedifficentur domos (sic) sex in termino passorum viginti, et unaqueque domus habeat terminum passorum trium, et gotales modo prescripto. Et inter territorium28 dicti Mathie et territorium Triphonis Georgii transire debeat29 viam unam (sic) latitudinis palmorum decem, et vadat recta30 usque ad murum civitatis veteris. Item a predicta via in antea discurendo totum territorium Triphonis Georgii31 et territorium Martoli Cereve, hedifficentur domos quinque in termino passorum sexdecim cum gotalibus consuetis. Et in capite dicti termini, inter domum dicti Triphonis et territorium archiepiscopatus Ragusii, vadat via consueta, que discurat cum eadem latitudine qua acthenus32 consuevit. Preterea a predicta via in antea discurendo totum territorium archiepiscopatus Ragusii, in termino passorum triginta octo, hedifficari debeant domos decem cum suis gotalibus palmorum trium pro gotale. Et inter predictas domos discurere debeant vie quatuor, palmorum decem pro via in latitudine, que quidem discurant per territorium archiepiscopatus Ragusii usque ad viam que vadit ad ecclesiam8 Omnium Sanctorum. Via vero que transire videtur a latere monasterii Pulcelarum, remaneat in suo statu actenus consueto. Item a putheo33 Comunis, qui est ante monasterium Pulselarum, vadat via34 consueta per territorium dicti archiepiscopatus, que quidem via venit usque ad domum Sersii et de inde ante Castellum, et cum sua latitudine permaneat sicut actenus consuevit. Alia quidem via que venit ab ecclesia35 Omnium Sanctorum et a latere domus Dimitri de Vilano36, debeat cum sua latitudine in antiquo statu et consuetudine permanere. Et via que vadit a porta fundici et ante staciones37 Iohannis elipe38, permaneat et vadat usque ad domum Pasque Picurarii cum latitudine consueta. Que quidem vie omnes superius anotate, disocupate et aperte perpetualiter debeant permanere, et nemo in eis nec super eas possit facere scalam nec archivoltum vel39 solarium, ita quod semper cum dicta latitudine sint aperte. Nec in dicto burgo aliquis de cetero facere debeat nec habere privatum nisi in domibus propriis in quibus habitant; et illos privatus faciant sub terra, ita quod inmundicia non discurat in predictis viis et gotalibus ordinatis. Patroni vero, unde predicte vie vadunt per sua territoria, dimitere40 debeant dictas vias et reffundere41 unus42 alteri, prout poterunt ad invicem convenire. Et si concordare non possent ad inviciem, d. comes cum Minori Consilio debeat eligere tres bonos viros qui debeant determinare illud quod sibi iustum videbitur. Et quicquid43 ipsi determinaverint, firmum et ratum habeatur. Statuta autem et ordinamenta44, que sunt contra hunc ordinem, nulius45 valoris irrita revocamus46. Anno47 Domini millesimo tercentesimo quarto48, indicione secunda, die vicesimo49 intrante mense aprilis. Nos Marinus Badoarius miles, comes Ragusii, in tercio50 regimine sui comitatus, cum voluntate sui Minoris et Maioris Consilii, ordinatum et firmatum fuit, quod a modo in antea nulla novia que vadit51 ad maritum, non audeat nec debeat se ligere nec portare corna52, secundum antiquam consuetudinem, sub

464

KNJIGA OSMA

tri senja i est pedalja. A izmeu zemljita i kue spomenutog Matije, koja granii sa zemljitem Tripuna urevia, neka se podigne est kua u rasponu od dvadeset seanja i neka svaka kua ima tri senja duine i ljebove kako je propisano. A izmeu zemljita reenog Matije i zemljita Tripuna urevia mora prolaziti jedna ulica irine deset pedalja i ii ravno do zida staroga grada. Isto tako, od prije reene ulice dalje, prelazei itavo zemljite Tripuna urevia i zemljite Martola Crijevia neka se izgradi pet kua u rasponu od esnaest seanja s uobiajenim ljebovima. A na kraju tog poteza, izmeu kue spomenutog Tripuna i zemljita dubrovake nadbiskupije neka bude uobiajena ulica, koja nastavlja tei istom irinom koju je dotle imala. Osim toga, od prije spomenute ulice dalje, prelazei itavo zemljite dubrovake nadbiskupije, mora se u potezu od trideset osam seanja podignuti deset kua sa ljebovima od po tri pedlja za lijeb. I izmeu prije spomenutih kua moraju prolaziti etiri ulice, svaka po deset pedalja irine, a one neka prolaze zemljitem dubrovake nabiskupije do ulice koja ide do crkve Svih svetih. Ulica pak to se vidi kako prolazi pored samostana klarisa neka ostane u uobiajenom dosadanjem stanju. Isto tako, od opinskog pua koji se nalazi pred samostanom klarisa neka ide uobiajena ulica preko zemljita spomenute nadbiskupije to dolazi do kue Sersija a odatle pred Katel. I neka ostane u svojoj dosadanjoj irini. Druga pak ulica, koja dolazi od crkve Svih svetih a pored kue Dimitrija de Vilano, mora ostati svojom irinom u prijanjem uobiajenom stanju. I ulica koja ide od vrata fundika a ispred duana Ivana elipe neka ostane i ide do kue Paska Pikurarevia s uobiajenom irinom. Sve pak ove prije naznaene ulice moraju zauvijek ostati nezaprijeene i otvorene, i nitko u njima ni na njima ne smije graditi stubite, ni nadsvoe, ni sular tako da uvijek budu otvorene u naznaenoj irini. I nitko u reenom predgrau ubudue ne smije graditi ni imati nunik, osim u vlastitim kuama u kojima stanuju. A neka te zahode grade pod zemljom, tako da neist ne tee na spomenute ulice i propisane ljebove. Vlasnici pak gdje prije reene ulice idu preko njihova zemljita, moraju propustiti te ulice i jedan drugomu pruiti naknadu kako se meusobno mognu sporazumjeti. A ako se izmeu sebe ne bi mogli sporazumjeti, mora gospodin knez s Malim vijeem izabrati tri povjerenika koji e odrediti to ocijene pravednim. I to god oni odrede, neka se dri konanim i obvezujuim. Uredbe pak i odluke koje se protive ovoj odluci opozivamo i stavljamo izvan snage.

Godine Gospodnje tisuu tristo etvrte, druge indikcije, dana 20. travnja. Mi, vitez Marin Badoero, knez dubrovaki, u treem mandatu svoga knetva, s privolom svoga Maloga i Velikog vijea, naredili smo da se odsad ubudue nijedna mladenka koja ide k muu ne usudi niti smije povezati se ni nositi roguljice na vijencu po starom obiaju, pod prijetnjom kazne od deset perpera za

465

LIBER OCTAVUS

pena yperperorum decem pro qualibet contrafaciente. Clamatum fuit hoc publice per loca solita per Matheum preconem Comunis.

LVIII.
De pena vrasde1
Millesimo trecentesimo octavo2, indicione VI3, die XXIX4 septembris. Antiqua consuetudo fuit per omnes reges et homines Sclavonie et tocius regnaminis cum omnibus comitibus et homines Ragusii, quod si aliquis Raguseus interficeret aliquem de Sclavonia et de toto regnamine, quod solveret pro vrasda perperos quingentos, et e contrario facerent homines de Sclavonia et de regnamine. Tempore vero nobilis viri d. Belleti Falletro5, tunc comitis Ragusii, casus contigit, quod per Raguseum interfectus fuit quidam Sclavus, et dictus d. comes noluit sententiare6 dictam consuetudinem, sed voluit procedere secundum Statuta d. Iohannis Teupoli, ad que servanda dicebat se per sacramentum esse astrictum. Et ex hoc fuit discordia inter dictum d. comitem et homines Ragusii. Et super hiis per ipsum comitem et homines Ragusii missum fuit ad d. ducem et Comune Veneciarum. Quibus questionibus et controversiis auditis, d. dux et Comune Veneciarum mandavit quod dictus d. comes tunc procederet in dicto casu secundum dicta Statuta. Tempore autem nobilis viri d. Andree Dauro, comitis Ragusii, successoris dicti d. Belleti in dicto comitatu Ragusii, missi fuerunt sollempnes7 ambaxatores ad d. ducem et Comune Veneciarum pro parte d. comitis et Comunis Ragusii, supplicando reverenter et requirendo, quod ei placeret, quod de cetero dicta antiqua consuetudo vrasde servaretur. Quibus ambaxatoribus per d. ducem et Comune Veneciarum fuit responsum, et per ducales literas d. comiti et Comuni Ragusii scriptum in mandatis, quod deberent mittere ad d. regem Urosium, et eum requirere et instanter rogare quod ei placeret iusticiam, que Deo et hominibus et toti mundo amabilis est, servare, ita quod si aliquis de suis hominibus et de toto regnamine interficeret aliquem Raguseum, quod ipsum homicidium mortis supplicio8 puniret; quod si facere vellet, d. comes et homines Ragusii parati erant facere similem iusticiam, si aliquis Raguseus interficeret aliquem Sclavum. Et si dictus rex non esset contentus et non vellet facere dictam iusticiam, silicet punire mortem pro morte, sed vellet omnio servare dictam9 consuetudinem vrasde, quod d. comes et homines et Comune Ragusii eandem vrasdam10 et ipsam consuetudinem11 vrasde12 servare teneatur et facere dicto d. regi et hominibus Sclavonie et tocius13 regnaminis, non obstantibus in hoc casu Statutis et capitulis d. Iohannis Teupoli. Unde visis et intellectis dictis literis d. ducis, ipse d. comes et Comune Ragusii miserunt sollempnes14 ambaxatores iuxta mandatum d. ducis ad dictum regem, supplicantes reverenter et eum requirentes15 instanter, ostendendo eciam16 ei literas predictas d. ducis, quod ipse faceret iusticiam de suis hominibus et tocius regnaminis secundum modum supradictum, si casus contingeret, quod Deus avertat, quod si facere vellet, d. comes et homines

466

KNJIGA OSMA

svaku koja to prekri. Ovo je bilo javno oglaeno na uobiajenim mjestima po opinskom glasniku Mateju.

LVIII.
O kazni na temelju vrade
svih je slavenskih kraljeva i ljudi i itavoga kraljevstva bio stari obiaj u odnosu prema svim dubrovakim knezovima i ljudima da bi Dubrovanin, ubije li nekoga iz slavenskih zemalja i itavoga kraljevstva, plaao za vradu petsto perpera, i obratno: isto bi inili ljudi iz slavenskih zemalja i iz kraljevstva. U vrijeme pak plemenitoga mua gospodina Belleta Falletra, tada kneza dubrovakoga, dogodilo se da su nekog Slavena ubili Dubrovani i dotini gospodin knez nije htio suditi po spomenutom obiaju, nego je htio postupiti prema statutarnim odredbama gospodina Ivana Tiepola, koje je, govorae, po prisezi obvezan potovati. I zbog toga je nastala razmirica izmeu reenoga gospodina kneza i Dubrovana pa su se o tome sam knez i Dubrovani obratili gospodinu dudu i Opini mletakoj. Sasluavi to pitanje i prijepor gospodin dud i Opina mletaka naredili su da spomenuti knez tada u tom sluaju postupi prema spomenutim statutarnim odredbama. Za vrijeme pak plemenitog mua gospodina Andrije Daura, kneza dubrovakoga, nasljednika gospodina Belleta u dubrovakom knetvu, bili su poslani sveani poslanici gospodinu dudu i Opini mletakoj uime gospodina kneza i Opine dubrovake, smjerno molei i traei da bi pristao da se ubudue potuje taj stari obiaj vrade. Tim su poklisarima gospodin dud i Opina mletaka odgovorili i uputili pismenu naredbu gospodinu knezu i Opini dubrovakoj da moraju uputiti poklisare gospodinu kralju Urou i od njega traiti i uporno moliti da ushtjedne postupiti po pravdi koja je Bogu i ljudima i itavom svijetu mila, tako da bi, ako netko od njegovih ljudi i iz itavoga kraljevstva ubije nekog Dubrovanina, to ubojstvo kaznio smrtnom kaznom. Ako bi to htio uiniti, gospodin knez i dubrovaki podanici spremni su donijeti istu presudu ako bi koji Dubrovanin ubio nekog Slavena. A ako dotini kralj ne bi bio zadovoljan i ne bi htio donijeti spomenutu presudu, to jest za smrt kazniti smru, nego bi se htio svakako pridravati toga starog obiaja vrade, da su gospodin knez i dubrovaki podanici i Opina duni pridravati se tog obiaja vrade i tako se odnositi prema spomenutom gospodinu kralju i podanicima slavenskih zemalja i itavoga kraljevstva, neovisno u ovom sluaju o uredbama i odredbama gospodina Ivana Tiepola. Stoga su, vidjevi i razmotrivi spomenuto pismo gospodina duda, gospodin knez i Opina dubrovaka po naredbi gospodina duda poslali kralju sveane poslanike smjerno molei i uporno traei, uz predoenje i prije spomenutog pisma gospodina duda, da bi svoje ljude i podanike itavoga kraljevstva osuivao na prije naznaeni nain ako bi se, ne dao Bog, dogodio (takav) sluaj.

467

LIBER OCTAVUS

Ragusii parati erant de suis Raguseis ei facere illud eidem. Quibus auditis, dictus d. rex respondit quod in hoc nullo modo assentiret et quod nolebat17 spargere sanguinem suorum, sed volebat18 servare et tenere antiquam consuetudinem vrasde predecessorum suorum et suam, et quod aliud non faceret aliquo modo, quia hoc eciam16 firmaverat per sacramentum. Et quod Ragusei facerent19 de suis Raguseis quicquid20 vellent, sed ipse aliud non faceret de suis hominibus nisi secundum dictam consuetudinem vrasde. Et hoc omnia firmavit sacramento dictis ambaxatoribus nostris, et dedit eis pro Comuni Ragusii autentica et sollempnia21 privilegia. Unde nos Andreas Dauro, comes Ragusii, cum nostris Minori22 et Maiori Consiliis, cum laudo populi in cunccione23 publica in24 Platea Comunis ad sonum campanarum more solito congregata, volentes literas et mandatum domini nostri, d.25 ducis reverenter servare, bono statui hominum et civitatis Ragusii sollicite providere26, statuimus et firmamus, quod si aliquis de cetero aliquem de Sclavonia vel de toto regnamine interfecerit, solvat perperos quingentos pro vrasda, secundum dictam antiquam consuetudinem vrasde, et si dictam vrasdam non solvet, sit in banno civitatis et districtus Ragusii donec dictam vrasdam integre soluerit.

LIX.
De iusticia facienda de illis qui occiderint Sclavos et Tenor1 literarum domini ducis Veneciarum super pena vrasde
Petrus Gradonicus, Dei gracia2 Veneciarum, Dalmacie atque Chroacie dux, dominus3 quarte4 partis et dimidie tocius5 imperii Romanie, nobili et sapienti viro Andree Dauro, de suo mandato comiti Ragusii, et universitati civitatis eiusdem, fidelibus suis dilectis, salutem et dileccionis6 affectum. Ad nostram venientes presenciam7 nobiles viri Ursacius8 de Bodaa9, Marinus de Dersa et Nicola de Gundula, ambaxatores vestri, nobis pro parte vestra humiliter supplicarunt, quod cum in commissione comitis vestri contineatur inter alia, quod qui interficit alium debet mori, et rex Urosius suos Sclavos qui vestros interficit (sic) Raguseos, mori non faciat, sed eos solvere facit D yperperos pro maleficio commisso nec penam aliam paciantur. Et dignaremur vobis concedere de gracia2 speciali quod in hoc ceteris ad similem condicionem10 cum Sclavis predictis, non obstante commissione comitis vestri predicti, scilicet11 quod si aliquis Raguseus aliquem Sclavum occiderit, solveret penam predictam D12 yperperos et penam aliam non haberet. Super quibus prudencie13 vestre scribimus per nos et nostra Consilia, Minus et Maius, vobis precipiendo mandantes, quatenus mittere debeatis ad d. regem Raxie, quem14 faciatis requiri et instanter rogari, quod cum quelibet lex divina et humana precipiat et sic per mundum15 servetur, quod qui interficit alium moriatur, pro conservanda iusticia, placeat ei esse contentum16 iusticiam, que tantum Deo et hominibus placeat,

468

KNJIGA OSMA

Ako bi to htio uiniti, da su gospodin knez i Dubrovani spremni isto tako postupiti sa svojim Dubrovanima. Kad je to uo, spomenuti je kralj odgovorio da na to ne bi nipoto pristao i da ne bi htio prolijevati krv svojih (podanika), nego da hoe potovati i odravati stari obiaj vrade svojih prethodnika i svoj, i pridravati ga se i da drugaije ni na jedan nain ne bi postupio, jer to bijae i prisegom potvrdio. A neka Dubrovani sa svojim Dubrovanima ine to god hoe, ali da on ne e sa svojim ljudima postupati nego po naznaenom obiaju vrade. I sve je to potvrdio prisegom naim poklisarima i dao je za Opinu dubrovaku vjerodostojne i sveane povlastice. Stoga mi, Andrija Dauro, knez dubrovaki, s naim Malim i Velikim vijeem, uz odoboravanje puka okupljenoga na javnom zboru na Placi, po obiaju, na glas zvona, htijui pismo i naredbu naega gospodina duda odano potovati i predano se pobrinuti za dobro stanje ljudi i grada Dubrovnika, odluujemo i potvrujemo: ako koji Dubrovanin ubudue ubije nekoga iz slavenskih zemalja ili iz itavoga kraljevstva, neka plati petsto perpera za vradu po spomenutom starom obiaju vrade, a ako reenu vradu ne plati, neka bude protjeran iz Grada i dubrovake oblasti dok u cijelosti ne plati tu vradu.

LIX.
O donoenju presude protiv onih koji ubiju Slavene (C) i tekst pisma gospodina mletakog duda o kazni na temelju vrade
etar Gradenigo, po Bojoj milosti dud Mletaka, Dalmacije i Hrvatske, gospodar jedne i pol etvrtine itavog carstva Romanije, plemenitom i mudrom muu Andriji Dauru, po njegovoj ovlasti knezu dubrovakomu i opinstvu istoga grada, svojim ljubljenim podanicima pozdrav i iskaz ljubavi. Doavi pred nas, vai poslanici, plemeniti muevi Orsat Budai, Marin Dri i Nikola Gunduli, u vae su me ime smjerno zamolili sljedee: budui da u naputku vaega kneza izmeu ostalog stoji da tko ubije drugoga, mora umrijeti, a kralj Uro ne daje pogubiti svoje Slavene koji ubiju vae Dubrovane, nego odreuje da bez druge kazne za uinjeni zloin plate petsto perpera, neka se posebnom povlasticom udostojimo dopustiti vam da se u tomu izjednaite s prije reenim Slavenima, neovisno o naputku vaega prije spomenutoga kneza, to jest - ako neki Dubrovanin ubije Slavena, da plati naznaenu kaznu od petsto perpera i da nema druge kazne. O tim pitanjima mi i naa vijea, Malo i Veliko, piemo Vaoj razboritosti zapovijedajui vam da morate uputiti poslanstvo gospodinu kralju Rake pa tim putem traite i uporno molite sljedee: budui da svaki boanski i ljudski zakon nalae, i jer se tako diljem svijeta postupa, da tko ubije drugoga, umre, radi ouvanja pravednosti, neka ushtjedne pristati da se pravda, koja je toliko draga Bogu i ljudima, odri i u pogledu njegovih Slavena,

469

LIBER OCTAVUS

servare17 ac facere de suis Sclavis, qui occideret Raguseos, similiter facere eos mori, cum vos parati sitis, sicut esse debeatis, ipsam iusticiam servare ac facere de vestris Raguseis qui occiderent suos Sclavos similiter facere eos mori. De quo si ipse rex erit contentus vos sic observare et iusticiam facere, ut dictum est, inviolabiliter observetis; si autem ipse rex de ipsa facienda iusticia18 nollet esse contentus, sed vellet se tenere et servare predictam consuetudinem D yperperorum, tunc in arbitrio vestro relinquimus servandi in predictis similem consuetudinem vel consuetudines erga Sclavos, quas ipsi erga vos servabunt, non obstante puncto commissionis predicte vestri comitis quod, quantum in hoc, duximus revocandum. Datum in nostro ducali palacio, die VIII19 mensis aprilis, VI-e indicionis.

LX.
De igne1
Anno Domini MCCC nono2, indicione septima, die sexto intrante ianuarii, tempore d. Andree Dauro, comes (sic) Ragusii. Nos Andreas Dauro, comes Ragusii, incessantis3 sollicitudinis studio intendentes ad conservacionem4 et salutem hominum et civitatis Ragusii, considerantes, quod ex incautela multarum personarum de inprovisione ignis posset grande et generale periculum civitati Ragusii inminere5, de voluntate et expresso consensu nostrorum Minoris et Maioris Consilii, et cum laudo populi in cunccione6 publica7 ad sonum campanarum in Plathea8 congregata, ut moris est, statuimus, quod si aliquo casu contingeret, quod Deus avertat, quod ignis incenderetur in aliqua domo in civitate Ragusii vel in burgo, quod omnes homines de civitate et burgo Ragusii teneantur currere ad succurendum et extinguendum ipsum ignem cum manariis vel cum galetis vel cum mastellis aque. Et quod nulla mulier cuiuscumque9 condicionis10 et status sit, audeat vel presumat in illa hora, sive in die sive in nocte sit, exire domum nec ire ad locum illum ubi esset dictus ignis, in pena de perperis quinque pro qualibet et qualibet vice. Et si mulier11 illa fuerit maritata, quod maritus solvat dictam penam; et si est vidua, ipsa solvat de dotibus et bonis suis; et si non est maritata et habeat patrem, pater teneatur solvere dictam penam, vel mater vel fratres, si non habet patrem, vel ipsa de bonis suis si est heres. Et si sit alterius condicionis10, quod ipsa de bonis suis solvat sine aliqua remissione; et accusator habeat medietatem si per eius accusacionem12 veritas poterit13 reperiri. Excepit baiulis, sclavis et aliis servicialibus nobilium de Ragusio que tenentur omnes currere cum galetis et mastellis aque, in pena de perperis V pro qualibet14. Item quod omnes calligarii15 et pelliarii teneantur currere cum suis mastellis cum aqua ad locum ubi esset dictus ignis, et marangoni et calafati16 cum eorum manariis, et primiai cum mastellis vel galetis aque, in pena de perperis17 V pro quolibet et pro18 qualibet vice. Item, si dictus casus occurreret de igne quod diruatur una domus vel plures, si oportuerit a qualibet parte illius domus in qua esset dictus ignis, et quod ille

470

KNJIGA OSMA

te one koji bi ubijali Dubrovane, dade pogubiti, jer ste i vi spremni, kao to i trebate biti, drati se iste pravednosti pa sa svojim Dubrovanima koji ubiju njegove Slavene postupiti jednako, to jest pogubiti ih. Ako se kralj s time suglasi, vi se toga u provedbi i dijeljenju pravde nepovredivo pridravajte. Ako se pak kralj ne htjedne sloiti s provoenjem takve pravde, nego bi se htio drati i pridravati spomenutog obiaja od petsto perpera, tada preputamo vaoj prosudbi da se u takvim pitanjima pridravate istih obiaja prema Slavenima koje e oni prema vama primjenjivati, neovisno o stavku spomenute naredbe vaega kneza, koju glede ovoga drimo da treba opozvati. Dano u naoj dudevoj palai, dana 8. travnja este indikcije.

LX.
O poaru
Godine Gospodnje tisuu tristo devete, sedme indikcije, dana 6. sijenja, u vrijeme Andrije Daura, kneza dubrovakoga i, Andrija Dauro, knez dubrovaki, stalnim i brinim nastojanjem oko ouvanja i spasa ljudi i grada Dubrovnika, imajui u vidu da bi zbog nepanje mnogih osoba poar mogao nenadano dovesti grad Dubrovnik u veliku i opu opasnost, privolom i izriitim pristankom naih vijea, Malog i Velikog, uz odobravanje puka okupljenog, kako je obiaj, na Placi na glas zvona, odluujemo i potvrujemo: ako bi se, ne dao Bog, kojim sluajem dogodilo da izbije poar u kojoj kui u Gradu ili predgrau, da su svi ljudi iz Grada i predgraa duni pohitati u pomo da se taj poar ugasi, sa sjekirama, kablima ili vjedrima punim vode. A nijedna ena, bilo kojeg poloaja i stalea, da se u taj as ne usudi i ne drzne, bilo to danju, bilo nou, izii iz kue i poi na mjesto poara, pod prijetnjom kazne od pet perpera svakoj i za svaki put. I ako bi ta ena bila udana, da reenu kaznu plati mu, a ako bi bila udovica, da plati ona iz prije i svoje imovine. A ako nije udana i ima oca, tu je kaznu duan platiti otac, ili majka ili braa ako nema oca, ili sama iz svoje imovine ako je batinica. A ako je drugog poloaja, da sama plati iz svojih dobara, bez ikakva otpusta; i da prijavitelj dobije polovicu, ako se po njegovoj prijavi uzmogne ustanoviti istina. Izuzimaju se dadilje, robinje i ostala enska sluinad dubrovake vlastele, koje su sve dune pohitati s kablima i vjedrima vode, pod prijetnjom kazne od pet perpera za svaku. Jednako tako, svi su postolari i krznari duni sa svojim vjedrima s vodom pohitati onamo gdje bi bio taj poar; i maranguni i kalafati sa svojim sjekirama, i plaenici s vjedrima i kablima vode, pod prijetnjom kazne od pet perpera za svakoga i za svaki put. Isto tako, ako bi se dogodio spomenuti poar, neka se, ako bi bilo potrebno, porui jedna ili vie kua s bilo koje strane one kue u kojoj bude poar, a one

471

LIBER OCTAVUS

domus que diruentur illa de causa, emendentur per Comune Ragusii, secundum extimacionem19 iustam trium vel quinque bonorum hominum vel maiorem partem ipsorum qui ad hoc deputati fuerint per d. comitem et eius Consilium. Item quod emantur per Comune in quolibet sexterio manarie XX que deputentur certis bonis hominibus qui cum manariis illis teneantur currere ad dictum locum ignis, occurente casu, in pena de V perperis20 pro quolibet et qualibet vice. Et predicti quibus deputate fuerint dicte manarie, non possit (sic) eas donare nec vendere, prestare, alienare vel de domo sua relaxare, modo aliquo vel ingenio, in pena de perperis20 duo21 pro quolibet et pro18 qualibet vice.

LXI.
De1 tercia parte doane danda pro inpromtis2
Anno Domini MCCCIX, indicione septima, die XVI setembris3, tempore d. Andree Dauro, comes (sic) Ragusii. Nos Andreas Dauro, comes Ragusii, cum voluntate et consensu Minoris et Maioris Consilii, et cum laudo populi in publica concione4 ad sonum campanarum more solito in Plathea5 congregato, statuimus et firmamus, quod pro impromptu de perperis6 MMCLXX quod7 fit in presenti, et pro omnibus impromptis8 que de cetero fient Comuni per homines Ragusii, deputetur et sit deputata tercia pars doane. Et quod nullus comes de cetero possit infringere presens statutum, nec in aliquo immutare, nec possit per se vel per alium proponere in aliquo Consilio ad revocandum vel immutandum hoc statutum, in pena sui sacramenti. Et quod nulla persona audeat vel presumat arengare vel proponere in aliquo Consilio ad revocandum vel immutandum presens statutum, in pena de perperis9 XXV pro quolibet et pro qualibet vice.

LXII.
De personis parcium Dalmatie superioris obligatis per cartam notarii1 Ragusini2, quod teneantur respondere - C
Tempore3 d. Bartholomei Gradonici, comitis Ragusii4. Currente anno Domini millesimo CCCIX5, indicione septima, die XVIII decembris, tempore nobilis viri d. Bartholomei Gradanici (sic), comitis Ragusii, in Minori et Maiori Consilio, et cum laudo populi in publica6 concione7 in Plathea8 ad sonum campane more solito congregato, statutum fuit et firmatum, quod omnes persone de Dalmacia9 superiori, videlicet de omnibus et singulis civitatibus et locis de Dalmacia9 superiori a Ragusio superius versus orientem, que de cetero facient vel contrahent aliquod debitum10 vel debita in Ragusio11, quacumque racione vel causa cum carta notarii vel scriptura quaterni vel ydoneis

472

KNJIGA OSMA

kue koje budu sruene iz tog razloga, neka nadoknadi Opina dubrovaka prema pravednoj procjeni trojice ili petorice dobro upuenih ljudi, to jest veine njih, koje za to odrede knez i njegovo Vijee. Isto tako, neka Opina kupi za svaki gradski seksterij po dvadeset sjekira, a neka se dodijele dobro upuenim ljudima, koji su duni ako se sluaj dogodi, s tim sjekirama pohitati na spomenuto mjesto poara pod prijetnjom kazne od pet perpera za svakoga i za svaki put. A ti prije spomenuti, kojima budu dodijeljene te sjekire, ne smiju ih darovati ni prodati, posuditi, otuiti niti iz svoje kue pustiti, ni na koji nain i ni uz kakvu izliku, pod prijetnjom kazne od dva perpera za svakoga i za svaki put.

LXI.
O treini carine koja se ima dati za prinudni zajam
Godine Gospodnje tisuu tristo devete, sedme indikcije, dana 16. rujna, u vrijeme gospodina Andrije Daura, kneza dubrovakoga Mi, Andrija Dauro, knez dubrovaki, voljom i pristankom Maloga i Velikog vijea i uz odobravanje puka okupljenoga na Placi, po obiaju, na glas zvona, odreujemo i potvrujemo da se za prinudni zajam od dvije tisue sto sedamdeset perpera, koji se sada prikuplja, i za sve prinudne zajmove koje e Dubrovani ubudue davati Opini odvoji i bude odvojena jedna treina carine. A nijedan knez ne smije ubudue ovu uredbu kriti niti u neemu izmijeniti, niti sam niti po drugome u nekom vijeu predloiti da se ova odredba opozove ili izmijeni, pod prijetnjom kazne zbog krenja prisege. I neka se nitko ne usudi niti drzne u nekom vijeu raspravljati ili predloiti da se ova uredba opozove ili izmijeni, pod prijetnjom kazne od dvadeset pet perpera za svakoga i za svaki put.

LXII.
Da su osobe iz krajeva Gornje Dalmacije - obvezane ispravom dubrovakog biljenika - dune odgovarati - C
U vrijeme gospodina Bartolomeja Gradeniga, kneza dubrovakoga. Tekue godine Gospodnje tisuu tristo devete, sedme indikcije, dana 18. prosinca, u vrijeme plemenitog mua Bartolomeja Gradeniga, kneza dubrovakoga, u Malom i Velikom vijeu i uz odobravanje puka okupljenog na javnom zboru na Placi, po obiaju, na glas zvona, bilo je odlueno i potvreno da su sve osobe iz Gornje Dalmacije, to jest iz svih i pojedinih gradova i mjesta Gornje Dalmacije, od Dubrovnika prema istoku, koje se ubudue zadue ili ugovorno preuzmu neki dug u Dubrovniku, iz bilo kojeg razloga ili s bilo koje osnove, uz biljeniku ispravu ili zapis u knjizi ili po valjanim svjedocima, dune

473

LIBER OCTAVUS

testibus, teneantur de ipso debito vel debitis respondere coram d. comite Ragusii et sua Curia, si inventi fuerint12 Ragusii et per suos creditores requisiti, et satisfacere de dictis debitis, si per d. comitem Ragusii et suam Curiam fuerint sentenciati, non obstante aliquo statuto comunis Ragusii hinc retro facto.

LXIII.
De1 sale non portando2 ad loca proibita
Currente anno domini MCCCXI3, indicione nona, die penultimo mensis marcii. Nos Bartholomeus Gradanicus4, comes Ragusii, cum voluntate et expresso consensu Minoris et Maioris Consilii, et cum laudo populi in publica cunccione5 in Plathea6 ad sonum campanarum, ut moris est, congregata, statuimus et firmamus, quod nullus Raguseus de cetero a capite de Cumaro versus Ragusium et a Budua versus Ragusium, de suo vel de alineo ligno, sive Raguseorum sive forestariorum, nec in terra nec de terra, audeat vel presumat caregare vel discaregare7 salem, nec8 de ligno in lignum, causa ducendi vel mittendi ad aliquam partem nisi Ragusium, in pena que in Statuto de sale continetur.

LXIV.
De1 navigiis euntibus in conserva
Millesimo CCC undecimo2, indicione nona, die decimo septimo mensis iulii. Nos Bartholomeus Gradonicus, comes Ragusii, cum voluntate et expresso consensu Minoris et Maioris Consilii3, et cum laudo populi in publica4 concione5 ad sonum campanarum in Plathea6, ut moris est, congregata, statuimus et firmamus, quod omnia ligna et naves que de cetero per d. comitem, qui est et qui per tempora erit, et suum Minus Consilium mittentur, et ponentur in conserva et sub ordine capitanei ad eundum ad aliquas partes, debeant esse sub tali ordine, quod si aliquod dampnum per corsarios7 eveniret in dictis lignis sub aliquo eorum, quod totum illud dampnum8 emendetur per avaream de toto avere dictorum lignorum et de ipsis lignis, apreciando ipsa ligna tercium minus.

474

KNJIGA OSMA

odgovarati pred gospodinom dubrovakim knezom i njegovim Sudom ako se nau u Dubrovniku i budu pozvane na sud od svojih vjerovnika, te podmiriti spomenute dugove ako ih osude gospodin knez i njegov Sud, bez obzira na neku prije usvojenu uredbu Opine dubrovake.

LXIII.
O zabrani izvoza soli u zabranjena mjesta - C
Tekue godine Gospodnje tisuu tristo jedanaeste, devete indikcije, pretposljednjeg dana mjeseca oujka Mi, Bartolomej Gradenigo, knez dubrovaki, voljom i izriitim pristankom Malog i Velikog vijea i uz odobravanje puka okupljenoga na javnom zboru na Placi, kako je obiaj, na glas zvona, odluujemo i potvrujemo da se ubudue nijedan Dubrovanin od rta Kumara do Dubrovnika i od Budve do Dubrovnika, sa svojim ili tuim plovilom, bilo dubrovakim bilo stranim, ne usudi niti drzne krcati ili iskrcati sol ni s plovila ni na plovilo radi prijevoza ili slanja u bilo koji kraj, osim u Dubrovnik, pod prijetnjom kazne sadrane u odredbi o soli.

LXIV.
O brodovima koji plove u konvoju - C
Tisuu tristo jedanaeste, devete indikcije, dana 7. srpnja Mi, Bartolomej Gradenigo, knez dubrovaki, uz privolu i izriiti pristanak Malog i Velikog vijea i uz odobravanje puka okupljenoga na javnom zboru na Placi, kako je obiaj, na glas zvona, odluujemo i potvrujemo da sva plovila i brodovi koje ubudue sadanji gospodin knez i onaj koji bude u dotino vrijeme, i njegovo Malo vijee poalju ili upute u konvoj i pod zapovjednitvo kapetana kako bi poli u neke krajeve, potpadaju pod to pravilo da, nastane li kakva teta od gusara na tim plovilima ili na nekom od njih, sva ta teta bude namirena putem havarije od dobiti reenih plovila ili od samih plovila, s tim da se ta plovila procijene za treinu manje.

475

LIBER OCTAVUS

LXV.
De1 sale qui fiet in districtu Ragusii, quo feri possit
Currente anno Domini MCCC tercio decimo, indicione undecima, die undecima mensis marcii. Nos Bartholomeus Gradonicus, comes Ragusii, cum voluntate et expresso consensu Minoris et Maioris Consilii, et cum laudo populi ad sonum campane2 in Plathea, ut moris est, congregata publica concione3, statuimus et firmamus, quod omnes persone que de cetero facient vel fieri facient salem in districtu Ragusii, debeant quolibet anno conducere vel facere conduci Ragusium totum salem quem fecerint ad kalendas augusti. Et alium salem quem facient postea per totum mensem augusti, faciant conduci Ragusium usque ad kalendas setembris4 tunc sequentis. Et alium salem quem postea facient, conducant vel conduci faciant Ragusium usque ad ultimum diem, qua cessabunt facere salem quolibet anno. Et dictum salem in Ragusio vel districtu vel in aliquo loco prohibito alicui persone, modo aliquo vel ingenio, vendere non possint in grossum vel ad minutum nisi Comuni Ragusii vel comerclo.5 Et si cum Comuni vel comerclo concordare non poterunt, possint ipsum salem conducere ad loca non prohibita. Et si ipsum salem discaregare6 voluerint in Ragusio, possint discaregare6 ita quod claves ipsius salis designentur et dentur in manibus camarariorum Comunis, et detur eis in scriptis quantus sit ille sal. Et postea dictum salem possint caregare et portare ad loca non prohibita, si cum Comune Ragusii vel cum comerclo7 non poterunt concordare. Et quicumque fecerit contra predicta vel aliquid predictorum, solvat Comuni pro banno perperos8 XXV qualibet vice, et salem vel valorem salis. Et accusator habeat medietatem banni si per eius accusam veritas poterit inveniri.

LXVI.
De1 dohaneriis2 vel fontecariis3 qui stant extra districtum4 Ragusii
Currente anno Domini M trecentesimo tercio decimo5, indicione undecima, die undecima mensis marcii. Nos Bartholomeus Gradonicus, comes Ragusii, cum voluntate et expresso consensu Minoris et Maioris Consilii, et cum laudo populi in publica concione in Platea, ut moris est, ad sonum campanarum congregata, statuimus et firmamus quod si aliquis ex doaneriis6 vel ex fundegariis7 de cetero steterit extra districtum Ragusii quindecim diebus continuis, quod perdat officium suum et alius loco eius eligatur8.

476

KNJIGA OSMA

LXV.
O soli koja e se proizvoditi u dubrovakoj oblasti - kamo se smije izvoziti - C
Tekue godine Gospodnje tisuu tristo trinaeste, jedanaeste indikcije, dana 11. oujka Mi, Bartolomej Gradenigo, knez dubrovaki, uz privolu i izriiti pristanak Malog i Velikog vijea i uz odobravanje puka okupljenog na javnom zboru na Placi, kako je obiaj, na glas zvona, odluujemo i potvrujemo da sve osobe koje ubudue budu proizvodile ili dale proizvoditi sol u dubrovakoj oblasti, moraju 1. kolovoza svake godine dovesti ili dati dovesti u Dubrovnik svu sol koju proizvedu. I drugu sol koju proizvedu poslije, do kraja mjeseca kolovoza, neka dadu dovesti u Dubrovnik do prvoga dana sljedeeg mjeseca, rujna. I ostalu sol koju budu iza toga proizveli neka dovezu ili dadu dovesti u Dubrovnik do onoga dana kad budu prestali proizvoditi sol svake godine. A reenu sol ni u Dubrovniku ni u (njegovoj) oblasti ni bilo kojem zabranjenome mjestu ne smiju nikomu prodavati ni na veliko ni na malo, bilo kojim nainom ni uz bilo kakvu izliku, osim dubrovakoj opini ili uredu soli. A ako se ne budu mogli sporazumjeti s Opinom ili uredom soli, dotinu sol mogu odvesti u nezabranjena mjesta. A ako tu sol budu htjeli iskrcati u Dubrovniku, mogu je iskrcati tako da kljueve te soli povjere ili dadu u ruke opinskih komornika, i neka im se pismeno potvrdi koliko je te soli. A poslije mogu reenu sol krcati i voziti u nezabranjena mjesta ako se ne uzmognu sporazumjeti s Opinom dubrovakom ili s uredom soli. A tko god prekri prije naznaeno ili to god od toga, neka za kaznu plati dvadeset pet perpera svaki put i neka mu se oduzme sol ili vrijednost soli. A prijavitelj neka dobije polovicu od kazne, ako se po njegovoj prijavi bude mogla ustanoviti istina.

LXVI.
O carinicima ili nadstojnicima itnice koji borave izvan dubrovake oblasti - C
Tekue godine Gospodnje tisuu tristo trinaeste, jedanaeste indikcije, dana 11. oujka Mi, Bartolomej Gradenigo, knez dubrovaki, uz privolu i izriiti pristanak Malog i Velikog vijea i uz odobravanje puka okupljenog na javnom zboru na Placi, kako je obiaj, na glas zvona, odluujemo i potvrujemo: ako koji od carinika ili nadstojnika itnice ubudue bude boravio izvan dubrovake oblasti neprekinuto petnaest dana, neka izgubi slubu i neka se umjesto njega izabere drugi.

477

LIBER OCTAVUS

LXVII.
De1 emptore rei stabilis non solvente2 precium ad terminum
Nos Paulus Maurocenus, comes Ragusii, cum voluntate Minoris et Maioris Consilii, et cum laudo populi in publica concione3 ad sonum campane in Platea, ut moris est, congregata, statuimus et firmamus quod si de cetero aliqua persona emet aliquam possessionem stabilem4 et non solverit precium ad terminum statuti vel ad terminum ordinatum inter venditorem et emptorem, quod possit vendi de bonis stabilibus et mobilibus emptoris et de possessionibus quas tunc emisset, et quod persona5 emptoris detineatur in Castello ad voluntatem venditoris usque ad plenam satisfacionem6 tocius precii7 dicte possessionis vendite, et nulla consuetudo vel statutum hactenus factum valeat contra istud statutum.

LXVIII.
De1 denunciatione2 fienda confinatoribus
Item, quod quecunque3 persona de cetero vendet aliquam possessionem stabilem4, teneatur facere denunciare illis personis que confinant cum illa possessione vendita, que5 erunt in Ragusio, et illa denunciacio6 scribatur in quaterno Comunis.

LXIX.
De1 personis detenis in castello occasione debiti
Currente anno Domini millesimo trecentesimo octavo decimo2, indicione prima, die XXVIIII marcii. Nos Paulus Maurocenus3, comes Ragusii, cum voluntate et consensu Minoris et Maioris Consilii, et cum laudo populi in publica concione4 ad sonum campanarum5 in Platea Comunis, ut moris est, congregata, statuimus et ordinamus, quod si aliqua persona fuerit detenta in Castello ad peticionem alicuius pro aliquo debito, nullus alius creditor dicti debitoris detenti, qui haberet cartam vel debitum magis antiquum illo pro quo detentus fuerit, possit ipsum extrahere de Castello, set pro omnibus creditoribus suis debeat in Castello permanere, dummodo primo solvatur creditori de bonis dicti debitoris, et sic6 successive uni7 post alium; salvo semper statuto de presenti viagio.

478

KNJIGA OSMA

LXVII.
O kupcu nekretnine koji cijenu ne plati u roku - C
Mi, Pavao Morosini, knez dubrovaki, uz privolu Malog i Velikog vijea i uz odobravanje puka okupljenog na javnom zboru na Placi, kako je obiaj, na glas zvona, odluujemo i potvrujemo: ako ubudue koja osoba kupi koju nekretninu, a ne isplati cijenu u zakonskom roku ili u roku ugovorenom izmeu prodavatelja i kupca, moe se prodati (neto) od nekretnina i pokretnina kupca i od posjeda koji tada bude kupio, a kupca osobno pritvoriti u Katelu na volju prodavatelja do punog namirenja ukupne cijene reenog prodanog posjeda, a protiv ove uredbe ne vrijedi nijedan obiaj niti dosad usvojena odredba.

LXVIII.
O objavi koju treba uputiti meanicima - C
Isto tako, svaka je osoba koja ubudue bude prodavala koju nekretninu duna dati obavijestiti one koji granie s tim prodanim posjedom a budu u Dubrovniku, i neka se objava upie u opinsku knjigu.

LXIX.
O osobama pritvorenim u Katelu zbog duga - C
Tekue godine Gospodnje tisuu tristo osamnaeste, prve indikcije, 29. oujka Mi, Pavao Morosini, knez dubrovaki, uz privolu i pristanak Malog i Velikog vijea i uz odobravanje puka okupljenog na javnom zboru na opinskoj Placi, kako je obiaj, na glas zvona, odluujemo i potvrujemo: ako netko na neiji zahtjev bude pritvoren u Katelu za koji dug, nijedan drugi vjerovnik reenog pritvorenog dunika koji bi imao ispravu ili potraivanje starije od onoga zbog kojega bude pritvoren, ne moe ga izvui iz Katela, nego mora ostati u Katelu za raun svih svojih vjerovnika dok se ne isplati prvi vjerovnik iz imovine dotinoga dunika, pa tako redom jedan za drugim, s tim da zuvijek vrijedi uredba o neposredno predstojeem putovanju.

479

LIBER OCTAVUS

LXX.
Quantum1 comes cum Parvo Consilio expendere possit de avere Comunis - C Currente anno Domini M trecentesimo nono decimo2, indicione secunda, die secundo mensis iunii.
Tempore nobilis et potentis viri d. Ugolini Iustiniani, honorabilis comitis Ragusii, in Maiori Consilio sono campane more solito congregato, in quo quidem consilio interfuerunt LXXXXI consiliarii, posite fuerunt due partes: una, quod d. comes cum suo Minori Consilio, qui nunc est vel pro tempore fuerit, possit de avere Comunis presentare personis dignis in civitate vel districtu sive prope districtum Ragusii venientibus, secundum dignitatem condicionis3 et statum dictarum personarum, in pane, vino et aliis rebus4 comestibilibus, usque ad decem perperos et non plus; et alia fuit, quod non. Et capta5 fuit pars per LXXXX ipsorum consiliariorum6, quod d. comes cum suo Minori Consilio, ut supra dictum est, possit expendere de avere Comunis modo supradicto7 usque ad X perperos.

LXXI.
De1 iudicibus Maioris Curie petentibus aliis personis vel alie persone cum eis - C
Nos Paulus Maurocenus, comes Ragusii, cum voluntate et consensu Minoris et Maioris Consilii, et cum laudo populi in publica2 cuncione3 ad sonum campanarum4 in Plathea5 more solito congregata6, statuimus et firmamus, quod si de cetero aliquis iudex de Maiori Curia petet aliquid vel movebit questionem in iudicio7 supra aliquam personam, vel si aliquis petet vel movebit questionem supra aliquem iudicem de Maiori Curia, ille iudex qui petet, vel supra quem petetur, non debeat sedere ad iudicium nec consulere cum d. comite nec cum aliis iudicibus in illa questione. Et tam ille iudex de Maiori Curia qui petet, quam ille qui petet supra iudicem, possit refutare pro quolibet unum de aliis iudicibus in illo placito si sibi placuerit. In omnibus aliis factis antiqua Statuta remaneant8 in sua firmitate.

480

KNJIGA OSMA

LXX.
Koliko knez s Malim vijeem moe potroiti od opinske imovine - C
Tekue godine Gospodnje tisuu tristo devetnaeste, druge indikcije, dana 2. lipnja U vrijeme plemenitog i monog mua gospodina Ugolina Giustinianija, asnoga kneza dubrovakoga, u Velikom vijeu okupljenom - po obiaju - na glas zvona, u kojem je sudjelovao devedeset i jedan vijenik, bila su postavljena dva prijedloga. Prvi da gospodin knez koji je sad i koji bude u odreeno vrijeme, sa svojim Malim vijeem moe uglednim osobama koje dou u Grad ili oblast, ili blizu dubrovake oblasti, prema dostojanstvu poloaja i stalea reenih osoba, darovati u kruhu, vinu i ostalim namirnicama do deset perpera i ne vie, a drugi je bio da ne moe. I bio je prihvaen (prvi) prijedlog po devedesetorici vijenika da gospodin knez sa svojim Malim vijeem, kako je prije reeno, moe potroiti od opinske imovine na prije spomenuti nain do deset perpera.

LXXI.
O sucima Velikog suda koji tue druge osobe ili druge osobe tue njih - C
Mi, Pavao Morosini, knez dubrovaki, uz privolu i pristanak Maloga i Velikog vijea i uz odobravanje puka okupljenog na javnom zboru na Placi, po obiaju, na glas zvona, odreujemo i potvrujemo: ako ubudue koji sudac tui ili na sudu pokrene parnicu protiv koje osobe, ili ako tko tui ili pokrene parnicu protiv kojeg suca Velikoga suda, onaj sudac koji tui ili protiv kojeg je podnesena tuba ne smije biti nazoan suenju ni s gospodinom knezom ni ostalim sucima vijeati u toj parnici. A i sudac Velikoga suda koji bude tuio i onaj koji tui suca moe, svaki za sebe, u toj parnici odbiti jednog od ostalih sudaca, ako mu se svidi. U svim ostalim stvarima neka ostanu na svojoj snazi stare odredbe.

481

LIBER OCTAVUS

LXXII.
De1 hiis qui habent ius in re stabili vendita et sunt absentes tempore preconiationis - C
Currente anno Domini MCCC vigesimo2, indicione quarta, die XVI mensis novenbris3. Nos Bartholomeus Gradonicus, comes Ragusii, cum voluntate nostri Minoris, Maioris et Generalis Consilii4 et cum laudo populi sono campanarum more solito congregato in Platea Comunis, statuimus et ordinamus, quod omnes persone, tam cives quam foresterius (sic), cuiuscumque condicionis5 existant, que tempore alicuius vendicionis6 et preconiacionis7 fiende per aliquem seu aliquos alicui persone de aliqua possessione vel re stabili, essent absentes de Ragusio, habeant terminum a die preconiacionis possessionis vendite ad duos annos proximos ad presentandum, agendum et prosequendum ius suum contra emptorem super re vendita tam pro debito8 quam pro propinquitate; qui si tacuerint elapsis dictis duobus annis, tam si venerint Ragusium, quam non, non possint agere vel petere aliquod ius supra emptorem de re per ipsum empta.

LXXIII.
Quod1 nullus Raguseus audeat pastinare ad confines Sclavorum, et de pena contrafaciencium2 - C
Currente anno Domini MCCCXXI, indicione quinta, die IV mensis julii. er d. Bartholomeum Gradonicum, comitem Ragusii, et suum Parvum, Maius ac Generale Consilium3, et cum laudo populi sono campanarum in Platea Comunis more solito congregati4, statutum et ordinatum fuit ad hoc, ut in posterum omnis materia discordie, litis et questionis inter homines civitatis Ragusii et sui districtus et5 Sclavos Sclavonie cessetur et pax vigeat6 inter eos: quod a modo in antea nulla persona civitatis Ragusii vel districtus7 audeat vel presumet modo aliquo vel ingenio pastinare seu pastinari facere terram vel terras que confinent cum Sclavis, nisi primo veniat coram d. comite et suo Minori Consilio ad faciendum suam peticionem, qualiter intendit pastinare terram que confinat cum Sclavis, et ubi et quantum. Qui d. comes, audita peticione volentis pastinare et visis iuribus suis, dabit ei tres de suo Minori Consilio qui vadant ad videndum ubi pastinare intendit, expensis pastinatoris8. Et visa relacione9 dictorum10 de Minori Consilio, postea prout placuerit d. comiti et suo Minori Consilio, ita procedatur. Et qui contrafecerit puniatur pro qualibet vice in yperperis quinquaginta, et accusator habeat medietatem banni, si per eius accusam poterit veritas reperiri, et teneatur ei credencia11. Et eciam12 d. comes

482

KNJIGA OSMA

LXXII.
O onima koji imaju pravo na prodanu nekretninu, a nisu nazoni u vrijeme objavljivanja - C
Tekue godine Gospodnje tisuu tristo dvadesete, etvrte indikcije, dana 16. studenog Mi, Bartolomej Gradenigo, knez dubrovaki, uz privolu naega Malog i Velikog i Opeg vijea i uz odobravanje puka okupljenog na opinskoj Placi, po obiaju, na glas zvona, odreujemo i nareujemo da sve osobe, kako graanin, tako stranac, bilo kojeg poloaja, koji ne bi bili nazoni u Dubrovniku u vrijeme neke prodaje i u vrijeme kada netko ili neki moraju nekome dati (prodajni) oglas u svezi s nekom nekretninom, imaju rok od dvije sljedee godine od dana objave prodanog posjeda, da podnesu prigovor, trae i istjeruju svoje pravo protiv kupca glede prodane stvari, kako zbog duga, tako temeljem rodbinske veze. A ako se takvi ne jave, nakon proteka dvije godine, bilo da su doli u Dubrovnik ili ne, ne mogu utuivati niti od kupca traiti ikakvo pravo na stvar koju je on kupio.

LXXIII.
Da se nijedan Dubrovanin ne usudi saditi vinograde uz granice sa Slavenima i o kazni za prekritelje - C
Tekue godine Gospodnje tisuu tristo dvadeset prve, pete indikcije, dana 4. srpnja Po gospodinu Bartolomeju Gradenigu, knezu dubrovakomu, i njegovu Malom, Velikom i Opem vijeu i uz odobravanje puka okupljenog na opinskoj Placi, po obiaju, na glas zvona, bilo je odreeno i nareeno, kako bi ubudue prestao svaki povod razdoru, svai i sporenju izmeu stanovnika grada Dubrovnika i njegove oblasti te Slavena iz slavenskih podruja, i meu njima zavladao mir, da se odsad ubudue nitko iz Dubrovnika ni iz (njegove) oblasti ne usudi i ne drzne, bilo kojim nainom ili naumom, saditi ili dati saditi vinograd na zemlji ili zemljama koje granie sa Slavenima ako prije ne doe pred gospodina kneza i njegovo Malo vijee da podnese svoju molbu kako namjerava na zemlji koja granii sa Slavenima saditi vinograd, te gdje i koliko. A gospodin knez e, posluavi molbu onoga koji hoe podii vinograd i razmotrivi njegova prava, dodijeliti mu trojicu iz Malog vijea da na troak toga koji hoe podii vinograd pou vidjeti gdje kani podii vinograd. I razmotrivi izvjee spomenutih iz Maloga vijea, neka se poslije postupi kako se svidi gospodinu knezu i njegovu Malome vijeu. A tko to prekri, neka se svaki put kazni s pedeset perpera i neka prijavitelj dobije polovicu od kazne ako se po njegovoj prijavi mogne ustanoviti istina, i neka se dri u tajnosti. A isto tako duan je gospodin

483

LIBER OCTAVUS

cum suo Minori Consilio teneatur semel in anno mittere tres de suo Minori Consilio, ad videndum si quis contrafecerit. Et quod a modo in antea nullus officialis elligatur supra pastinis.

LXXIV.
De hiis qui se presentant alicui possessioni vendite et recedunt infra tres menses, non dimisso procuratore etc. B. in margine manu saeculi XIV - XV. De hiis qui se presentant venditionibus et vadunt extra Ragusium - C
Currente anno Domini MCCC vigesimo primo1, indicione quarta, die IIII2 mensis iulii. Nos Bartholomeus Gradonicus, comes Ragusii, cum voluntate nostri Minoris, Maioris ac Generalis Consilii, et cum laudo populi sono campanarum in Platea Comunis more solito congregato, quod cum multi se presentent vendicionibus3 que fiunt de possessionibus, dicentes et asserentes se habere ius in re vendita4, et sibi obligatam fore pro debito, vel ad eum spectare pro5 propinquitate, et facta dicta presentacione6 discedunt a Ragusio, propter quorum separacionem7 remanet impedita et non potest effectui8 mancepare, quod est periculosum tam venditori9 quam emptori, statuimus, quod a modo in antea quecunque persona se presentaverit alicui vendicioni10, non possit se absentare de Ragusio nisi dimittat procuratorem, qui pro eo utatur iuribus suis super re vendita4 cui se presentaverit. Et si se absentaverit infra tres menses a die preconiacionis11 facte de re vendita4, vel elapsis dictis tribus mensibus, non dimisso procuratore qui utatur iure suo, ipsa presentacio12 sit13 cassa et vana et nullius valoris.

LXXV.
De1 hiis qui aducunt salem Ragusium2
Currente anno Domini millesimo trecentesimo vigesimo secundo3, indicione quinta, die vigesimo mensis iulii. Nos Lodoycus Maurocenus, comes Ragusii, cum voluntate Minoris et3 Maioris Consilii Comunis Ragusii, et cum laudo populi in publica concione4 congregati ad sonum campanarum in Platea Comunis, ut moris est, considerantes quod Statutum Comunis quod loquitur, qui salem portaverit Ragusium, sive sit extraneus sive civis, discaricare salem ipsum nos possit vel vendere, nisi comuni Ragusii, sine licencia5 d. comitis, ut in ipso capitulo

484

KNJIGA OSMA

knez jednom godinje slati trojicu iz Maloga vijea da vide je li to tko prekrio. I neka se odsad ubudue ne izabire nijedan slubenik za nasad loze.

LXXIV.
O onima koji podnesu prigovor prigodom neke prodaje posjeda i odu u roku od tri mjeseca ne ostavivi zastupnika itd. - B O onima koji podnesu prigovor prigodom prodaja pa odlaze izvan Dubrovnika - C
Tekue godine Gospodnje tristo dvadeset prve, etvrte indikcije, dana 4. srpnja Mi, Bartolomej Gradenigo, knez dubrovaki, uz privolu naega Malog, Velikog i Opeg vijea i uz odobravanje puka okupljenog na opinskoj Placi - po obiaju - na glas zvona, jer mnogi podnose prigovor prigodom prodaja posjeda koje se obavljaju, govorei i tvrdei da imaju prava na prodanu stvar i da je optereena obvezom zbog duga u njihovu korist ili da im pripada po rodbinskoj vezi, a kad podnesu reenu prijavu, odlaze iz Dubrovnika, pa zbog toga to nisu nazoni prodaja ostane sprijeena i ne moe se provesti predaja, to je tetno i prodavatelju i kupcu. (Stoga) odreujemo i nareujemo: odsad ubudue tko god se prijavi prigodom neke prodaje, ne smije se udaljiti iz Dubrovnika ako ne ostavi zastupnika koji e ga zastupati u njegovim pravima na prodanu stvar za koju je podnio prijavu. A ako se udalji tijekom tri mjeseca od dana danoga oglasa glede prodaje stvari ili kad isteknu ta tri mjeseca, ne ostavivi zastupnika koji e zastupati njegovo pravo, neka se taj prigovor odbaci i bude bez uinka i vrijednosti.

LXXV.
O onima koji dovoze sol u Dubrovnik - C
Tekue godine Gospodnje tisuu tristo dvadeset druge, pete indikcije, dana 20. srpnja Mi, Ludovik Morosini, knez dubrovaki, uz privolu Malog i Velikog vijea Opine dubrovake i uz odobravanje puka okupljenog na javnom zboru na opinskoj Placi, kako je obiaj, na glas zvona, ocijenili smo da je opinska odredba koja kae: tko doveze sol u Dubrovnik, bilo da je stranac ili graanin, tu sol ne moe iskrcati ni prodati, osim Opini dubrovakoj, bez dozvole gospodina kneza, kako je potanje sadrano u toj glavi, veoma teka, nepovoljna

485

LIBER OCTAVUS

distincius6 continetur, est multum honerosum7, contrarium et molestum hominibus de Ragusio volentibus conducere, exhonerare et incanevare8 salem in civitate Ragusii. Idcirco nolentes amplius tolerare quod ubi franchigia debet esse, molestia aliqua procedatur, et specialiter hominibus de Ragusio volentibus conducere, exhonerare et incanevare salem in civitate Ragusii, statuimus et ordinamus, quod dictum Statutum quantum est, quod nullus Raguseus possit discaricare salem in civitate Ragusii sine licencia d. comitis, sit cassum. Et quod a modo in antea quilibet de Ragusio sine pena et banno possit discaricare et incanevare salem in Ragusio, cum hac condicione9, quod antea quam incipiat exhonerare salem, teneatur denunciare massariis Comunis deputatis super salem, qualiter ipse vult discaricare et incanevare10 in Ragusio salem, sub pena XXV yperperum pro quolibet et qualibet vice. Et massarii Comunis teneantur ponere super ligno11 unum bonum hominem, expensis illius cuius fuerit sal, qui scribat per ordinem cuius fuerit sal et quantum erit et in qua domo incanevatur12. Et exhonerata13 et incanevata14 (sic) dicta15 sale, ille cuius fuerit sal teneatur dare claves dicti salis massariis Comunis. Et quandocunque sibi placuerit possit extrahere de civitate Ragusii ipsam salem, et navigare eum solummodo cum lignis de Ragusio, denunciando primo d. comiti et suo Minori Consilio, et ipsum vendere ubi ei placuerit ultra confinia contenta in Statuto. Et de quolibet ligno quod aducet a VC modiis magnis supra et exhoneraverit16 eum17, massarii Comunis debeant habere qualibet vice modia tria. Et si quo tempore de dicto sale indegeret Comuni, possit accipere de ea18 quantum indigeret sibi, accipiendo a quolibet pro rata, secundum quod habuerit, pro yperperis XII per centenario; et Comune teneatur solvere dictum precium, prout solvit aliis habentibus salem in Comuni. Alia vero contenta in dicto Statuto et aliis firma et rata consistant et permaneant.

LXXVI.
De mensuris non iustis1
Anno Domini M trecentessimo tricessimo sexto2, indicione quarta, die XVI ianuarii. Nos Nicolaus Falletro, comes Ragusii, cum nostro Minori, Maiori et Generali Consilio dicte civitatis, et cum laudo populi sono campanarum more solito congregato, statuimus et ordinamus, quod cum multa pondera cum quibus ponderantur mercaciones3 et alie res sint non iusta, et eciam4 multi braciolares cum quibus mensuratur drappum, tam lane quam linei, et eciam4 multe mensure, tam vini quam olei, reperiantur non iusti5, quod debeant eligi tres nobiles homines omni anno, quorum6 officium sit scruptare7 per civitatem de ponderibus non iustis et non bullatis8 et de braciolaribus et mensuris non iustis, et de hiis qui ponderant et mensurant falsum, et de hiis qui vendunt aliquid ultra quam debent secundum formam Statuti. Et de omnibus quos invenerint contra predicta vel aliquid predictorum facientem9, habeant medium bannum.

486

KNJIGA OSMA

i neugodna Dubrovanima koji hoe dovoziti, iskrcavati i skladititi sol u gradu Dubrovniku. Stoga, ne htijui vie trpjeti da ondje gdje je potrebna olakica nastupa optereenje, a osobito Dubrovanima koji hoe dovoziti, iskrcavati i skladititi sol u gradu Dubrovniku, odreujemo i nareujemo da se ukine dotina uredba gdje stoji da nijedan Dubrovnanin ne smije iskrcati sol u gradu Dubrovniku bez dozvole gospodina kneza. I da odsad ubudue svatko iz Dubrovnika moe bez kazne i globe iskrcati i uskladititi sol u Dubrovniku pod uvjetom da je duan, prije nego pone iskrcavati sol, opinskim slubenicima za gospodarstvo prijaviti da eli iskrcati i uskladititi sol u Dubrovniku, pod prijetnjom globe od dvadeset pet perpera za svakoga i za svaki put. A da su opinski slubenici, odgovorni za sol, duni postaviti na plovilo jednoga povjerenika, na troak onoga ija bude sol, da redom zapie ija je sol, i koliko je ima, i u kojoj se kui skladiti. A nakon to ta sol bude iskrcana i uskladitena, da je onaj, ija sol bude duan predati kljueve opinskim slubenicima odgovornima za sol. I kad god mu se svidi, da tu sol moe izvesti iz grada Dubrovnika i prevoziti je samo na dubrovakim plovilima, obavijestivi prije gospodina kneza i Malo vijee, i prodati je gdje mu se svidi, izvan granica sadranih u (onoj) uredbi. A od svakog plovila koje doveze vie od devedeset pet velikih spuda te ih iz njega iskrca, da opinski slubenici za gospodarstvo moraju svaki put dobiti tri spuda. A ako bi u neko vrijeme Opini ustrebalo reene soli, da moe od nje uzeti koliko joj ustreba, uzevi razmjerno od svakoga, prema tome koliko bude imao, sto libara za dvanaest perpera. A da je Opina duna platiti tu cijenu kako plaa ostalima koji imaju sol u Opini. Ostalo pak to je sadrano u spomenutoj i drugim odredbama neka ostane i dalje na snazi i obvezujue.

LXXVI.
O neispravnim mjerama - C
Godine Gospodnje tisuu tristo trideset este, etvtrte indikcije, dana 16. sijenja Mi, Nikola Faliero, knez dubrovaki, s Malim i Velikim i Opim vijeem spomenutoga grada i uz odobravanje puka okupljenoga, po obiaju, na glas zvona, odreujemo i nareujemo: budui da su neispravni mnogi utezi kojima se vae trgovaka roba i ostale stvari, a takoer i mnoge mjere lakata kojima se mjere tkanine, kako vunene, tako lanene, i jer se isto tako nalaze mnoge neispravne mjere za vino i za ulje, da se moraju svake godine izabrati tri plemia iji zadatak neka bude tragati po Gradu za utezima i laktovima i mjerama to su neispravne i bez peata i za onima koji vau i mjere krivo i koji togod prodaju skuplje nego to moraju prema propisima Statuta. I neka od svih koje otkriju da su krili prije spomenuto ili neto od toga, dobiju polovicu globe.

487

LIBER OCTAVUS

LXXVII.
De1 argento, cera et aliis mercanciis2 ponderandis, et ponderibus quolibet anno iustandis - C
Item statuimus et ordinamus, quod quelibet persona, cuiuscumque condicionis et status3 existat, volens vendere aut emere in civitate Ragusii aurum, argentum, ceram4 seu aliquas alias mercaciones5, tam ad pondus grossum, quam ad pondus subtile, et tam mercaciones6 grossas7 quam exiles, tenentur8 ipsa pondera facere sagomare et iustificare omni anno cum ponderibus Comunis, et ipsa facere bullari bulla S. Blasii. Cum quibus ponderibus sic iustatis, sagomatis et bullatis, teneantur et debeant ponderare omnes mercaciones6 que venduntur per eos. Et quod nulla persona possit habere vel tenere in sua domo seu stacione aliquod pondus non bullatum bulla9 S. Blasii, sub pena yperperorum10 quinque pro quolibet11 contrafaciente12 et qualibet vice. Et cuicunque fuerit repertum aliquod pondus non iustum, sive sit bulatum13 sive non, incadat pena14 Comuni Ragusii pro quolibet pondere et qualibet vice de yperperis V15. Et quod aurum, argentum et perle debeant ponderari ad pondus subtile. Cera, seta, affaranum16 et omnes alie specciarie17, cuiuscumque maneries18 existunt19, debeant ponderari ad pondus grossum, sub pena20 pro quolibet et qualibet vice. Et quod21 nullus speciarius22, volens vendere ceram, afaranum23, setam24 seu aliquas alias speciarias25, audeat vel presumat modo aliquo vel ingenio habere vel tenere in sua stacione aliquod26 pondus subtile, sub pena quinque yperperis pro quolibet27 et qualibet vice. Et quod iusticiaria28 Comunis, seu illi qui deputabuntur super predictis, teneantur et debeant per sacramentum semel in mense ad minus ire per civitatem, scrutando de hiis qui contra predicta vel aliquod predictorum fecerant29. Et quilibet possit accusare contra predicta vel aliquod predictorum facientem, et habeat medietatem banni, si per eius accusacionem30 veritas poterit reperiri. Et quod nulla persona possit facere aut vendere candelas de cera aut de sepo, nisi haberent stopinos31 de banbacio32, sub pena unius yperperi pro quolibet et qualibet vice. Et quod quolibet33 pondus subtile debeat esse bullatum duabus bullis S. Blasii, et pondus grossum una bulla S. Blasii.

LXXVIII.
De1 armis portandis in quolibet navigio - C
Item statuimus et ordinamus2, quod quelibet condura, barcusius et quelibet 3 (sic) aliud lignum, quod vel que4 fuerit de portata de viginti miliariis5, et inde supra, de ceteris6 in quolibet viagio quod fecerit extra Ragusium ad aliquas partes, debeat habere patronus dicte condure, barcusii seu ligni coraas V-e fornitas balistra7 seu arcus IIII8 fornitis9 (sic) sagittis seu quadellis10. Et quilibet

488

KNJIGA OSMA

LXXVII.
O mjerenju srebra, voska i ostale trgovake robe i o utezima koje treba svake godine badariti - C
Isto tako, odreujemo i nareujemo da je svaka osoba, bilo kojeg poloaja i stalea, koja hoe u gradu Dubrovniku prodavati ili kupovati zlato, srebro, vosak ili koju drugu trgovaku robu, kako na debelu, tako na tanku mjeru, svake godine duna dati usporediti i ugoditi svoje utege s opinskim utezima i dati ih obiljeiti peatom sv. Vlaha. Tim utezima, tako ugoenim, usporeeniim i obiljeenim peatom, duni su i moraju vagati svu trgovaku robu koju prodaju. I nijedna osoba ne smije imati, ni u svojoj kui ni u duanu drati bilo koji uteg neobiljeen peatom sv. Vlaha, pod prijetnjom kazne od pet perpera za svakog prekritelja i za svaki put. I komu god se pronae koji neispravan uteg, bio ili ne bio obiljeen peatom, neka ga zapadne za svaki uteg i za svaki put platiti Opini dubrovakoj kaznu od pet perpera. A zlato, srebro i bisere moraju mjeriti na tanku mjeru. Vosak, svilu, afran i sve ostale mirodije bilo koje vrste moraju vagati na debelu mjeru, pod prijetnjom iste kazne za svakoga i za svaki put. I neka se nijedan trgovac mirodijama koji hoe prodavati vosak, afran, svilu ili neke druge mirodije ne usudi i ne drzne, bilo kojim nainom ni pod bilo kakvom izlikom, u svom duanu imati ili drati koju tanku mjeru, pod prijetnjom kazne od pet perpera za svakoga i za svaki put. A opinski justicijari ili oni koji budu odreeni za prije spomenute stvari, duni su i pod prisegom moraju, najmanje jednom mjeseno ii po Gradu tragajui za onima koji su krili prije reeno ili neto od reenoga. A svatko moe prijaviti onoga koji prekri naznaeno ili neto od toga i neka dobije polovicu od globe ako se po njegovoj prijavi uzmogne ustanoviti istina. A nijedna osoba ne smije proizvoditi ni prodavati svijee od voska ili loja ako ne bi imale stijenj od pamuka, pod prijetnjom kazne od jednog pepera za svakoga i za svaki put. A svaki tanki uteg mora biti obiljeen dvama peatima sv. Vlaha, a debeli uteg jednim peatom sv. Vlaha.

LXXVIII.
O oruju koje se mora nositi na svakom brodu - C
Isto tako, odreujemo i nareujemo: na svakoj konduri, barkuziju i svakom drugom plovilu koje ima ili e imati nosivost od dvadeset milijara pa navie, ubudue na svakom putovanju koje poduzme nekamo izvan Dubrovnika patrun reene kondure, barkuzija ili plovila mora imati pet potpunih oklopa, etiri samostrijela ili luka opskrbljena strijelama i strelicama, a svaki mornar tit, ma

489

LIBER OCTAVUS

marinarius scutum, spatam et arma de testa, sub pena unius yperperi pro qualibet coraa,11 et de grossis VI pro qualibet balista12, et pro quolibet dictorum armorum. Et quod super predictis debeant eligi duo boni et legales homines, qui per sacramentum teneantur ire et scruptare13, antequam dicta ligna seccedant14 de porto15 Ragusii, si dicta arma sunt in dictis lignis. Et similiter in earum reversione. Et quod nulla condura, barcusius seu aliud lignum possit secedere de portu Ragusii nisi primo fuerit cercatus per dictos officiales, sub pena yperperis decem, pro quolibet patrono dictorum lignorum qui contrafecerit et qualibet vice. Et quilibet dictorum duorum officialium habere debeat de avere Comuni16 omni mense hanc18 (sic) ad19 festum S. Michaelis grossum et medietatem banni.

LXXIX.
De1 marinariis cuiuslibet ligni que arma secum portare debent - C
Item ordinamus et statuimus, quod quelibet barca et quelibet (sic) aliud lignum honeratis2 mercacionibus3, que vel quod fuerit de portata a XX4 miliaris infra, de cetero debeat habere in quolibet viagio quod faciet ad aliquas partes patronus dicte barche seu ligni, et quilibet marinarius ipsius, scutum spatam et arma de testa, sub pena grossorum VI pro quolibet capite dictorum armorum. Et insuper patronus dicte barche seu ligni teneatur5 habere et portare in quolibet viagio duo balistra6, seu duos arcus, et IIII7 lanceas, sub pena grossorum VI pro quolibet capite dictorum armorum. Et quod nullus patronus dictarum barcharum seu ligni possit secedere de portu Ragusii nisi primo fuerit cercata per officiales Comunis deputatos super predictis, sub pena yperperis quinque pro quolibet et qualibet vice.

LXXX.
De1 vino forense non portando in Ragusium et de pena contrafacientium2 - C
Item statuimus et ordinamus, quod nulla persona, tam civis quam foresterius, cuiuscumque condicionis3 et status existet, audeat vel presumat modo aliquo vel ingenio, per se vel per alium cum suo ligno vel alterius persone, conducere seu4 conduci facere in Ragusium seu eius districtum vel per totam Puntam Stangni5 vinum foresterium. Neque6 vinum quod nascitur in tota Punta Stangni5 non possit conduci Ragusium neque in eius districtum causa vendendi, donandi vel portandi illud domum sue habitacionis vel alterius persone, sub pena yperperorum XXV pro qualibet persona cuius fuerit dictum vinum, et sub pena yperperis XXV pro quolibet patrono ligni qui aduceret dictum vinum, et sub

490

KNJIGA OSMA

i kacigu, pod prijetnjom kazne od jednog perpera za svaki oklop i od est groa za svaki samostrijel i za svako od naznaenih oruja. A za sve prije reeno moraju se izabrati dva dobro upuena i estita ovjeka, koji su duni pod prisegom ii i pregledati, prije nego spomenuta plovila isplove iz Dubrovnika, je li sve propisano oruje na plovilima. A isto tako na njihovu povratku. I nijedna kondura ni barkuzij ni drugo plovilo ne smije isploviti iz dubrovake luke ako ga prije ne pretrae reeni slubenici, pod prijetnjom kazne od deset perpera za svakog patruna dotinih plovila koji to prekri i za svaki put. A svaki od dvojice spomenutih slubenika mora od opinskog novca svaki mjesec odsad do Miholjdana dobiti gro i polovicu od kazne.

LXXIX.
O mornarima svakog plovila - koje oruje moraju sa sobom nositi - C
Isto tako, nareujemo i odreujemo da svaka barka i svako drugo plovilo nakrcano trgovakom robom to imaju ili e imati nosivost do dvadeset milijara, ubudue na svakom putovanju koje e bilo kamo poduzeti, mora imati (sljedee): patrun reene barke ili plovila i svaki njegov mornar tit, ma i kacigu, pod prijetnjom kazne od est groa za svako od naznaenih oruja. I povrh toga, patrun je reene barke ili plovila duan imati ili nositi na svakom putovanju dva samostrijela ili dva luka i etiri koplja, pod prijetnjom kazne od est groa za svako od spomenutih oruja. A nijedan patrun reenih barki ili plovila ne smije isploviti iz dubrovake luke ako ih prije ne pretrae opinski slubenici odreeni za prije spomenute stvari, pod prijetnjom kazne od pet perpera za svakoga i za svaki put.

LXXX.
O tome da se u Dubrovnik ne smije dovoziti strano vino i o kazni za prekritelje - C
Isto tako, odreujemo i nareujemo da se nijedna osoba, ni graanin ni stranac, bilo kojeg poloaja i stalea, ne usudi i ne drzne ni na koji nain i ni uz kakvu izliku, ni sam ni preko drugoga, ni svojim ni tuim plovilom, dovesti ni dati dovesti u Dubrovnik ili njegovu oblast, ni bilo gdje na Stonski rat, strano vino. Isto tako, vino koje raa na bilo kojem dijelu Stonskog rata ne smije se dovoziti u Dubrovnik ni u njegovu oblast radi prodaje, darivanja ili donoenja u svoj ili tui dom, pod prijetnjom kazne od dvadeset pet perpera za svaku osobu ije je to vino i pod prijetnjom kazne od dvadeset pet perpera za svakog patruna plovila koji bi dovezao spomenuto vino, i pod prijetnjom kazne od deset perpera

491

LIBER OCTAVUS

pena yperperorum X pro quolibet nauclerio dicti ligni, et yperperorum X pro quolibet scribano dicti ligni, et yperperorum V pro quolibet marinario ipsius ligni, et sub pena yperperorum III pro quolibet bastasio qui portarent dictum vinum. Et quilibet possit accusare quemlibet contra predicta vel aliquod predictorum facientem, et habeat medietatem banni si per eius accusacionem7 veritas poterit reperiri. Non preiudicando hoc8 Statutum libertati9 date comittibus10 (sic) Ragusii per aliud Statutum veterem.

LXXXI.
Quod1 aliquis non possit conqueri de parte sua Puncte et de pena contrafaciencium - C
Anno Domini M trecentesimo trigesimo septimo2, indicione quinta, die duodecimo3 mensis martii4. Nos Iacobus Gradonicus5, comes Ragusii, cum6 nostro Minori, Maiori et7 Generali Consilio dicte civitatis, et cum laudo populi sono8 campanarum9 more solito congregati10, statuimus et ordinamus, quod nullus nobilis Ragusii11 habens partem super Ponta Stanni12, a modo in antea possit conqueri coram d. comite, presente vel futuro, et suo Consilio quod non habeat racionabilem et iustam partem suam vel aliquam peticionem seu graciam petere vel inpetrare13 per se vel per alium, modo aliquo vel ingenio, sub pena yperperorum XXV pro quolibet contrafaciente. Et nichilominus predicta firma perdurent.

LXXXII.
De1 caseo non portando alio quam Ragusium2 C
Item statuimus et ordinamus, quod quilibet Raguseus, vel qui pro Raguseo distringitur (sic), qui portare voluerit vel per alium mittere formadicum ad aliquas partes seu loca quam Ragusium, videlicet a Cataro usque Iadram, solvat Comuni pro dovana (sic) yperperum I3 pro quolibet miliari librarum.

492

KNJIGA OSMA

za svakog nokjera spomenutog plovila i od deset perpera za svakog pisara spomenutog plovila i od pet perpera za svakog mornara tog plovila, i pod prijetnjom kazne od tri perpera za svakog nosaa koji bi nosio dotino vino. A neka svatko moe prijaviti svakoga tko prekri prije reeno ili neto od prije reenog, i neka dobije polovicu od kazne ako se na temelju njegove prijave uzmogne ustanoviti istina. S tim da ova odredba ne krnji povlasticu danu dubrovakim knezovima po drugoj, starijoj odredbi.

LXXXI.
Da se nitko ne smije aliti glede svog dijela Stonskog rata i o kazni za prekritelje - C
Godine Gospodnje tisuu tristo trideset sedme, pete indikcije, dana 12. oujka Mi, Jakov Gradenigo, knez dubrovaki, s Malim i Velikim i Opim vijeem ovoga grada i uz odobravanje puka okupljenoga, po obiaju, na glas zvona, odreujemo i nareujemo da se nijedan dubrovaki plemi koji ima dio na Stonskom ratu odsad ubudue ne smije aliti pred gospodinom knezom, sadanjim ni buduim, ni Vijeem da nema svoj pravi i pravedni dio, ni podnositi kakav zahtjev, ni moliti ni ishoditi milost, sam ili preko drugoga, ni na kakav nain i ni uz kakvu izliku, pod prijetnjom kazne od dvadeset pet perpera za svakog prekritelja. A prije reeno neka uza sve to ostane na snazi.

LXXXII.
O tome da se sir ne smije nositi, osim u Dubrovnik C
Isto tako, odluujemo i nareujemo da svaki Dubrovanin ili onaj koji se dri Dubrovaninom, ako htjedne nositi ili po drugome slati sir u neke krajeve ili mjesta, osim u Dubrovnik, to jest od Kotora do Zadra, Opini plati za carinu jedan perper za svaku tisuu libara.

493

LIBER OCTAVUS

LXXXIII.
De1 quolibet mercato facto in Ragusio de mercantiis a XX yperperis supra, quantum solvi debeat pro doana2 C
Item statuimus et ordinamus, quod de quacumque mercatantia3 que fiet in Ragusio, a XX yperperis supra et de XX yperperis, solvatur Comuni pro doana (sic) grossum I4 pro quolibet centenerio5 (sic) yperperorum tam per venditorem quam per emptorem dictarum mercacionum6.

LXXXIV.
Supra moneta falsa (De grossis contrafactis1)
Eodem2 anno et indicione quo supra, die sexto mensis decenbris3. Item statuimus et ordinamus, quod nulla persona cuiuscumque condicionis4 audeat vel5 presumat modo aliquo vel ingenio, per se vel per alium, in civitate Ragusii et suo districtu6 seu alibi, facere seu fieri facere aliquam monetam similem, seu in illo conio seu lige (sic) que est illa que fit in Ragusio per Comune, sub pena de yperperis VC7 pro quolibet contrafaciente et qualibet vice, quamvis esset ita bona, sicut est illa que fit in Ragusio. Et quilibet possit accusare contrafacientem, et habeat medietatem pene si per eius accusam veritas poterit reperiri. Et quicumque fraudaverit, seu7 falsificaverit, seu8 fecerit vel fieri fecerit similem monetam et peioris9 argenti, comburetur ita quod moriatur. Et si accusator inde fuerit, habeat de avere comunis yperperos C10, si per eius accusam veritas poterit reperiri. Et quicumque contrafecerit de dicta moneta vel alio quecunque11 modo de ipsa acceperit, amputetur sibi manus dextra, ita quod a brachio penitus separetur. Et quincunque trabocaverit de dicta moneta usque in L12, solvat Comuni yperpera X. Et si trabucaverit a L yperperis supra, perdat quartum.

C
Anno Dominice nativitatis millesimo trecentesimo nonagesimo quarto, die vigesimo septimo mensis madii. Nos Clemens Marini de Gotiis, rector Ragusii, cum nostro Maiori et Minori Consilio, et cum laude populi in publica contione sono campane more solito congregati, bono publico detrimentum patienti salubri remedio succurere cupientes, additione laudabili prescripto statuto de falsa moneta duximus

494

KNJIGA OSMA

LXXXIII.
Koliko se carine treba platiti po svakom trgovakom poslu obavljenom u Dubrovniku u vrijednosti robe veoj od dvadeset perpera C
Isto tako, odreujemo i nareujemo da od svakog trgovakog posla to se bude obavio u Dubrovniku iznad dvadeset perpera, i od dvadeset perpera, Opini za carinu plati gro i pol za svaku stotinu perpera kako prodavatelj, tako kupac te robe.

LXXXIV.
O lanom novcu (O krivotvorenim groima)
Iste godine i indikcije, dana estog mjeseca prosinca Isto tako, odreujemo i nareujemo da se nijedna osoba, bilo kojega poloaja, ne usudi niti drzne, ni na kakav nain i ni uz kakvu izliku, osobno ni preko drugoga, u gradu Dubrovniku i njegovoj oblasti ni drugdje, izraivati ni dati izraivati koji novac slian, ili onoga kalupa ili smjese, kakav je onaj to ga izrauje Opina dubrovaka, pod prijetnjom kazne od petsto perpera za svakog prekritelja i za svaki put, makar bio iste vrijednosti kao i onaj koji se izrauje u Dubrovniku. I da svatko moe prijaviti prekritelja i da dobije polovicu od kazne ako se temeljem njegove prijave uzmogne ustanoviti istina. A tko god izvri prijevaru ili krivotvori ili izradi ili dade izraditi slian novac i loijeg srebra, da se spali tako da umre. A ako tko prijavi, da od opinskog prihoda dobije sto perpera ako se temeljem njegove prijave bude mogla ustanoviti istina. A tko god krivotvori novac ili takav na bilo koji nain bude primao, da mu se odsijee desna ruka tako da se sasvim odvoji od lakta. A tko god zakine na teini novca do pedeset perpera, da Opini plati deset perpera. A ako zakine vie od pedeset perpera, da mu se oduzme etvrtina.

C
Godine po roenju Gospodinovu tisuu tristo devedeset etvrte, dana 27. svibnja Mi, Klement Marinov Gueti, knez dubrovaki, s Velikim i Malim vijeem i uz odobravanje puka okupljenog na javnom zboru, po obiaju, na glas zvona, elei spasonosnim lijekom pripomoi javnom dobru koje trpi tetu, ocijenili smo da hvalevrijednim dodatkom prije zapisanoj uredbi o lanom novcu valja

495

LIBER OCTAVUS

statuendum, quod quilibet noster officialis et quelibet alia persona civitatis et nostri districtus, teneatur et debeat sub vinculo sacramenti rumpere omnes grossos falsos qui pervenerint ad eorum manus, si noluerint accusare illum vel illos a quibus habuerunt illos.

LXXXV.
De salario alicuius officialis non valente interdici sive sequestrari ab aliquo creditore etc. (B in margine) (Quod salarium alicuius ambaxatoris vel alicuius alterius officialis Comunis Ragusii non possit pro aliquo debito sequestrari - C)
Anno1 Domini MCCC trigesimo octavo2, indicione VI3, die sexto decimo februarii. Nos Iacobus Gradonico (sic), comes Ragusii, cum nostri Minori, Maiori et4 Generali Consilio dicte civitatis, et cum laudo populi ad sonum campane in Platea Comunis more solito congregato, statuimus et ordinamus, quod a modo in antea salarium alicuius ambasiatoris5 vel alterius cuiuscunque officialis seu rectoris6 Comunis Ragusii soldum sive pagam, non possit modo aliquo vel ingenio, ad peticionem alicuius seu aliquorum suorum creditorum7, pro aliquo debito vel alia quacumque causa interdici, sequestrari vel in solutum accipi; nisi hec fierent8 de voluntate creditoris seu creditorum suorum, inteligendo9 servito salario.

LXXXVI.
Quod1 nullus Raguseus possit esse procurator in Ragusio pro aliquo Catarensi - C
Eodem anno et indicione, die ultimo februarii. Item statuimus et ordinamus, quod nulla persona de Ragusio, cuiuscumque condicionis2, possit esse procurator alicuius civis de Cataro coram d. comite et sua Curia contra aliquam personam, sub pena de yperperis XXV. Et hoc statutum duret, donec comune Cattari3 revocabit simile statutum quod in Cattaro4 fecerunt contra Raguseos.

496

KNJIGA OSMA

odrediti da su svaki na dunosnik i svaka druga osoba iz Grada i nae oblasti duni i da pod obvezom prisege moraju unititi sve lane groe koji bi im doli u ruke ako ne bi htjeli prijaviti onoga ili one od kojih su ih dobili.

LXXXV.
O plai nekog dunosnika na koju nijedan vjerovnik ne moe staviti zabranu ni zapljenu itd. (B) (Da se plaa bilo kojeg poslanika ili kojeg drugog dunosnika Opine dubrovake ne moe zaplijeniti ni za kakav dug - C)
Godine Gospodnje tisuu tristo trideset osme, este indikcije, dana 16. veljae Mi, Jakov Gradenigo, knez dubrovaki, s Malim, Velikim i Opim vijeem reenoga grada i uz odobravanje puka okupljenog na opinskoj Placi, po obiaju, na glas zvona, odluujemo i nareujemo da se odsad ubudue na prihod ili plau bilo kojeg poslanika ni bilo kojeg drugog dunosnika ni kneza Opine dubrovake ne moe nikakvim nainom i ni uz kakvu izliku, na zahtjev nekog ili nekih njihovih vjerovnika za neki dug ili zbog bilo kojega drugog razloga staviti zabrana, zaplijeniti je ili ovriti radi namirenja, osim ako to bude s privolom njihova ili njihovih vjerovnika, podrazumijevajui po isplati plae.

LXXXVI
Da nijedan Dubrovanin ne smije u Dubrovniku biti zastupnik nekom Kotoraninu - C
Iste godine i indikcije, posljednjeg dana veljae Isto tako, odreujemo i nareujemo da nijedna osoba iz Dubrovnika, bilo kojeg poloaja, ne moe biti zastupnikom nekom graaninu Kotora pred gospodinom knezom i njegovim Sudom protiv bilo koje osobe, pod prijetnjom kazne od dvadeset pet perpera. I da ova uredba traje dok Opina kotorska ne opozove istovjetnu uredbu koja je usvojena u Kotoru protiv Dubrovana.

497

LIBER OCTAVUS

LXXXVII.
De1 accusatis pro aliquo malefacto, non repertis in culpa, quod nullum iudicium solvant - C
Eodem anno et indicione, die XXVIII mensis marcii. Item statuimus et ordinamus, quod a modo in antea, si qua persona accusata fuerit de aliquo malefacto seu maledicto, seu quod d. comes ex suo officio2 procederet contra aliquem per inquisicionem de aliquo maledicto seu malefacto, et ille talis qui fuerit accusatus vel contra quem d. comes ex suo officio procederet, de dicto maleficio seu maledicto3 non reperietur culpabilis, nullum iudicium pro dicto malefacto seu maledicto solvere teneatur Comuni.

LXXXVIII.
De1 hiis qui habent cartam affictus supra aliquem quod non credatur nisi de affictu unius anni elapsi - C
Eodem anno et indicione et die. Item statuimus et ordinamus quod si aliqua persona habens aliquam cartam notatam supra aliquem seu aliquos de aliquo affictu seu pensione alicuius possessionis, vinee vel terre, seu domus vel territorii, ad tempus vel in perpetuum, et non fecerit sibi satisfacio2 omni anno de dicto affictu seu pensione secundum tenorem carte3 seu4 elapso anno, nullam habeat credenciam5 de dicto affictu seu pensione, nisi pro uno anno preterito.

LXXXIX.
De1 hiis qui perintrant2 terrenum3 Comunis vel4 viam, et de pena contrafaciencium. (B in margine)
Eodem anno et indicione5, die septimo iulii. Item statuimus et ordinamus, quod quecunque persona fecerit aliquod laborerium ab hodie in antea ex quo perintraverit terenum6 vel stratam Comunis, quod de quolibet digito qui reperiretur perintrasse, solvat Comuni pro pena yperperos C pro quolibet et qualibet vice, aut debeat proicere et destruere dictum laborerium.

498

KNJIGA OSMA

LXXXVII.
O optuenima za neko zlodjelo - da ne plaaju sudske pristojbe ako im se ne utvrdi krivnja - C
Iste godine i indikcije, dana 28. oujka Isto tako, odreujemo i nareujemo: ako odsad ubudue koja osoba bude optuena za neki prijestup djelom ili rijeju, ili ako bi gospodin knez po vlastitoj dunosti pokrenuo kazneni postupak protiv nekoga glede nekog prijestupa rijeju ili djelom pa se za tog optuenika ili onoga protiv kojeg bi gospodin knez po vlastitoj dunosti pokrenuo postupak, ne utvrdi da je kriv za reeni prijestup djelom ili rijeju, da nije duan za naznaeni prijestup djelom ili rijeju platiti Opini sudsku pristojbu.

LXXXVIII.
O onima koji imaju ispravu o najamnini to im je netko duguje: da im se priznaje samo najamnina jedne protekle godine - C
Iste godine i indikcije i dana Isto tako, odreujemo i nareujemo: ako koja osoba koja ima neku biljeniku ispravu o najamnini koju je netko duan ili o najamnini ili zakupnini za neki posjed vinograda, ili zemlje, ili kue, ili zemljita na odreeno vrijeme ili zastalno, a ta joj zakupnina ili najamnina nije svake godine podmirena prema sadraju isprave ili po isteku godine, neka joj se ne prizna nita od tog zakupa ili najamnine, osim za jednu minulu godinu.

LXXXIX.
O onima koji zadiru u opinsko zemljite ili put i o kazni za prekritelje
Iste godine i indikcije, dana 7. srpnja Isto tako, odreujemo i nareujemo: koja god bi osoba od danas ubudue podizala neku graevinu kojom bi ula u opinsko zemljite ili put, neka za svaki palac ustanovljenog zadiranja, za kaznu Opini plati sto perpera, za svakoga i za svaki put, ili da mora sruiti i razoriti dotinu graevinu.

499

LIBER OCTAVUS

XC.
De1 cartis notarii registrandis - C
Anno Domini MCCCXLI, indictione2 VIIII3, die XXV ianuarii. Nos Philippus Beligno, comes Ragusii, vigilantes4 semper ad bonum et quietum ac pacificum statum civitatis predicte, cum voluntate expresso consensu sui Minoris, Maioris et Generalis conscilii5, et cum laudo populi in publica6 concione7 sono campane more solito congregato, videntes ex hoc uberiores8 fructus provenire, statuimus, quod omnia instrumenta debiti seu potestatis debiti vel donacionis9 habeant firmitatis10 usque ad annos XXX11, et ab inde supra sint cassa et annullata12 nec alicuius vigoris13, nisi supradicta instrumenta infra supradictum spacium XXX annorum d. comiti et tribus iudicibus sue Curie et non paucioribus fuerint presentata14. Et tunc statim debeant scribi in uno quaterno Comunis15 que ostendantur cuilibet videre volenti. Et sic fiat singulis annis XXX, alias non valeant. Addicientes quoque omnia supradicta instrumenta que sunt maiora XXX annis, supradictis d. comiti et iudicibus infra duos annos debere presentari; eundem terminum, silicet duorum annorum, ad presentandum omnia supradicta instrumenta minora16 XXX11 annis habere volumus, cum venerit ad predictum terminum annorum XXX11, et hunc terminum, silicet duorum annorum, intelligi volumus secundum in prima presentes; nolentes quod supradicta instrumenta seu aliquid de supradictis instrumentis producens seu presentans non teneatur firmare cum17 sacramento. Nisi dibitor18 vel alius quicumque, et quandocumque, in cuius preiudicium supradicta instrumenta fuerint presentata, vellet illi sacramentum dandi. Quidquid19 autem supra de instrumentis statuitur, non intelligatur de instrumentis docium vel possessionem seu alterius cuiuscumque superius non specificati.

XCI.
De1 hiis qui possunt citari ad domum eorum habitationis - C
Statuimus insuper, quod per unum quodque instrumentum publicum vel scriptum cancillarii2 Ragusii, quod vel quam haberet aliquis Venetus supra aliquem Raguseum hinc retro, possit Venetus citare ad domum Raguseum, addicientes: quod ab hodie in antea quicumque Raguseus se obligaverit per instrumentum publicum vel scripturas cancillarii Ragusii renunptians (sic), possit citari ad domum, aliter non. Hoc sane statutum taliter moderantes, ut si quis apparens in iudicio cum instrumento renunptians (sic) petat aliquem citari ad domum, primo cognoscat d.3 comes cum tribus iudicibus et non paucioribus4, per ydoneas probaciones5 quod ille talis citandus est in civitate Ragusii vel

500

KNJIGA OSMA

XC.
O biljenikim ispravama - da se moraju upisati u knjigu - C
Godine Gospodnje tisuu tristo etrdeset prve, devete indikcije, dana 25. sijenja Mi, Filip Beligno, knez dubrovaki, uvijek bdijui nad dobrim i spokojnim i mirnim stanjem prije spomenutoga grada, voljom i izriitim pristankom Malog, Velikog i Opeg vijea i uz odobravanje puka okupljenog na javnom zboru, po obiaju, na glas zvona, videi da to raa jo obilnijim plodovima, odreujemo da sve zadunice, isprave o prijenosu potraivanja i darovnice vrijede do trideset godina, a od tada ubudue da budu ukinute i ponitene i bez ikakve (pravne) snage; osim ako spomenute isprave u naznaenom roku od trideset godina budu predoene gospodinu knezu i trojici sudaca njegova Suda, i to ne u manjem broju. I da se odmah moraju upisati u opinsku knjigu da budu na uvid svakomu koji ih eli vidjeti. I da tako bude svakih trideset godina, inae da gube vanost. Dodajemo takoer da se sve prije reene isprave koje su starije od trideset godina moraju predoiti spomenutom gospodinu knezu i sucima u roku od dvije godine; isti taj rok od dvije godine hoemo da imaju sve spomenute isprave mlae od trideset godina, kad im se navri prije naznaeni rok od trideset godina, a ovaj rok, to jest od dvije godine, hoemo da se podrazumijeva u smislu prvog predoavanja (to jest) htijui da onaj koji podnosi ili predouje prije reene isprave ili neto od gore reenih isprava nije duan potvrditi (ih) prisegom. Osim ako bi dunik ili bilo tko drugi i bilo kad, na iju bi tetu bile predoene spomenute isprave, traio da mu se prisegne. to god se pak ovdje o ispravama odreuje, neka se ne odnosi na isprave prije ili posjeda ili bilo ega drugog to ovdje nije posebno naznaeno.

XCI.
O onima kojima se moe uputiti poziv na sud na kuu njihova stanovanja - C
Odreujemo povrh toga da za svaku javnu ispravu ili zapis dubrovakoga kancelara to bi ih neki Mleanin otprije imao na teret nekog Dubrovanina, Mleanin moe uputiti Dubrovaninu poziv na kuu; dodajemo da odsad ubudue koji god se Dubrovanin obvee javnom ispravom ili spisom dubrovakoga kancelara (uz klauzulu) "odriui se...", moe mu se poziv uputiti na kuu, a inae ne. Ublaujui dakako ovu odredbu tako da ako netko tko se pojavi na sudu s ispravom (koja sadri klauzulu) "odriui se" trai da se nekomu uputi poziv na kuu, neka najprije gospodin knez s barem tri suca utvrdi valjanim dokazima da je taj koji se ima pozvati na sud u gradu Dubrovniku ili u

501

LIBER OCTAVUS

districtu et latitat, ne possit citari, et tunc citetur ad domum, aliter non. In hiis autem citacionibus observari statuimus eos terminos et ordines qui sunt servati temporibus retroactis. Quicquid sane presentibus duobus statutis6 statuitur, sit firmum et ratum ad beneplacitum civitatis Ragusii.

C Item sequitur de citatione7.

Anno Domini millesimo CCC sexagesimo quinto, inditione tercia, die XI mensis martii. In Maiori Consilio sono campane more solito congregato, cum laudo populi in publica contione8, ut moris est, ad sonitum campanarum adunati. Aditio9. Aditum fuit capitulo primo tercii libri huic Statuto. Ex preceptis fiendis quod quociens fiet fides domino rectori et tribus iudicibus ad minus, quod aliqua persona, sive sit masculus sive femina que debeat citari, sit in Ragusio vel suo districtu et latet ut non citetur, possit et debeat citari ad domum sue habitationis. Et terminus qui dabitur illi persone citando in domo, si sit in Ragusio vel in suo districtu, sit in providentia domini rectoris et suorum iudicum, prout eis videbitur, ad comparendum coram dominio, habito respetu (sic) ad locum in quo erit persona citanda; et tam si comparuerit quam si non comparuerit, procedatur secundum ordines Ragusii.

XCII.
Quod1 aliquis de Maiori Consilio Ragusii non possit facere becchariam - C
Currente anno Domini MCCCXLII2, indicione decima. Nos Iohanes Fuscarinus, comes Ragusii, cum voluntate et expresso consensu nostri Minoris, Maioris et Generalis Consilii, et cum laudo populi in publica concione3 sono campane more solito congregato, statuimus et firmamus quod nullus homo qui sit vel esse possit de Maiori Consilio, a modo in antea possit nec debeat facere beccariam4 nec stare ad faciendum scorticari carnes sive bestias, neque ad ponderandum carnes, neque stare ad tabulam becarie5 pro ponderando vel incidendo carnes aut pro recipiendo peccuniam vendicionis6 carnium, sub pena et ad penam yperperorum XXV pro quolibet et qualibet vice contrafacientem. Et iusticiarii teneantur7 per sacramentum inquirere et accusare contrafacientem; et eciam8 quelibet alia persona possit accusare facientem contra9. Et habeant10 tam iusticiarii quam accusatores medietatem banni, si per eius accusam veritas poterit reperiri. Et super hoc totum quilibet contrafaciens11 sit cassus perpetuo de Maiori Consilio, et nullo modo possit habere officium neque beneficium in Ragusio.

502

KNJIGA OSMA

(dubrovakoj) oblasti, i da se krije kako ne bi mogao biti pozvan na sud, pa da se tada poziv uputi na kuu, a inae ne. U ovim pak sudskim pozivima, odreujemo da se primjenjuju oni rokovi i propisi koji su se primjenjivali u prola vremena. to god se, dakako, odreuje ovim dvjema odredbama neka bude na snazi i obvezujue na dobrobit grada Dubrovnika.

C Slijedi isto o pozivu na sud

Godine Gospodnje tisuu tristo ezdeset pete, tree indikcije, dana 11. oujka. U Velikom vijeu, okupljenom, po obiaju, na glas zvona, uz odobravanje puka na javnom zboru okupljenog, kako je obiaj, na glas zvona. Dodatak. Bilo je dodano prvom poglavlju tree knjige ovoga Statuta: po propisima koje treba donijeti neka svaki put kad se gospodinu knezu i barem trojici sudaca pokloni vjera da se neka osoba, bilo muka, bilo enska, kojoj se mora uputiti poziv, nalazi u Dubrovniku ili u njegovoj oblasti, a krije se kako ne bi bila pozvana, poziv joj se moe i mora uputiti na kuu u kojoj stanuje. A rok koji e se dati toj osobi kojoj sudski poziv treba uputiti na kuu, ako se nalazi u Dubrovniku ili u njegovoj oblasti, neka bude stvar prosudbe gospodina kneza i njegovih sudaca, kako oni ocijene da se treba pojaviti pred vlastima, vodei rauna o mjestu gdje e biti osoba koju treba pozvati; neka se postupi po dubrovakim zakonima bilo da se pojavi, bilo da se ne pojavi.

XCII.
Da nijedan lan dubrovakog Velikog vijea ne moe obavljati posao mesara - C
Tekue godine Gospodnje tisuu tristo etrdeset druge, desete indikcije Mi, Ivan Foscolo, knez dubrovaki, voljom i izriitim pristankom Malog, Velikog i Opeg vijea i uz odobravanje puka okupljenog na javnom zboru - na uobiajeni nain - na glas zvona, odluujemo i potvrujemo da nijedan ovjek koji jest ili moe biti lan Velikog vijea, odsad ubudue ne moe niti smije obavljati posao mesara, niti biti nazoan deranju mesa ili ivotinja, niti vaganju mesa niti biti za tezgom mesnice radi vaganja i rasijecanja mesa, ili za primanje novca od prodanog mesa, pod prijetnjom kazne i uz kaznu od dvadeset pet perpera za svakog prekritelja i za svaki put. I da su justicijari pod prisegom duni istraivati i prijaviti prekritelja; da isto tako svaka druga osoba moe prijaviti onoga koji to preki. A neka i justicijari i prijavitelji dobiju polovicu od kazne ako se po njihovoj prijavi uzmogne ustanoviti istina. I povrh svega ovoga neka svaki prekritelj bude zauvijek brisan iz Velikog vijea, i neka ni na koji nain ne moe dobiti slubu ni pogodnosti u Dubrovniku.

503

LIBER OCTAVUS

XCIII.
Si1 aliquis receperit ab aliquo vel aliqua serviciali aliquid in deposito, absque requisitione vel licencia domini vel patroni sui, quod imputetur - C
Addicio2 presentis Statuti, tempore d. Philippi Horio3, honorabilis comitis civitatis Ragusii, curente4 anno Domini MCCCXLVIII, indicione prima. Nos Phylippus Horio, comes Ragusii, cum voluntate et expresso consensu Minoris, Maioris ac Generalis Consilii dicte civitatis, conllaudatione5 populi in publica concione6 sono campane more solito congregato7, statuimus et firmamus, quod de cetero quilibet servicialis, sive quelibet, qui vel que stabit cum aliqua persona ad serviendum quocumque modo, anno8, die vel mense, accepit9 aliquid de rebus illius cum quo sive cum qua stabit, inscio et inrequisito domino sive patrono vel patrona sua cum quo sive cum qua stabit, aut contra voluntatem eius, sive quod patronus vel patrona eius dederint aliquid ad salvandum vel ad dandum sive ad gubernandum, et ille sive illa talis servicialis10 de re sibi data sive que commodata11 esset, aliud quam sibi patronus vel patrona dixerit vel commisserit12 fecerit, sive contra voluntatem eius, quod imputetur ei pro furto, et sic secundum formam Statuti de furtis debeat iudicari et puniri.

XCIV.
Quod1 pater possit testari omnia bona sua etc. - C
Addiccio2 intrascriptorum Statutorum, tempore magnifici et potentis viri d. Petri Iustiniani, honorabilis comitis civitatis Ragusii, sub anno Domini MCCCXLVIIII3, indicione secunda. Nos Petrus Iustiniano (sic), comes Ragusii, cum voluntate et expresso consensu sui Minoris, Maioris atque Generalis Consilii, et collaudo4 populi in publica5 concione6 sono campane in Platea Comunis more solito congregato, considerantes quod Statutum Comunis, quod loquitur7 quod pater ad mortem deveniens et habens heredes, non potest nisi usque ad quartam partem suorum, tam mobilium quam stabilium, ordinare, est contra omnes leges et bonos mores et contra liberum arbitrium ac eciam8 contra honorem patris, statuimus et ordinamus, quod de cetero pater quilibet decedens habens heredes, possit distribuere, ordinare ac testare9 omnia sua bona, tam mobilia quam stabilia, sicut, quomodo et ubi sibi placuerit ad voluntatem suam, ullo statuto seu Statuti capitulo hic10 retro facto in contrarium non obstante. Cum hac tamen addicione11 quod, propter reverenciam12 sancti matrimonii, pater teneatur et debeat dimictere13 cuilibet suo heredi quandam particulam bonorum suorum, quam particulam esse decernimus decimum de eo quod dicto heredi continget

504

KNJIGA OSMA

XCIII.
Ako netko primi togod u poklad od kojeg sluge ili slukinje bez pitanja ili dozvole njihova gospodara ili gazde, neka bude okrivljen - C
Dodatak ovoj odredbi u vrijeme gospodina Filipa Horija, asnoga kneza dubrovakoga, tekue godine Gospodnje tisuu tristo etrdeset osme, prve indikcije Mi, Filip Horio, knez dubrovaki, voljom i izriitim pristankom Maloga, Velikog i Opeg vijea reenoga grada, uz odobravanje puka okupljenog na javnom zboru, po obiaju, na glas zvona, odreujemo i nareujemo da ubudue svaki sluga ili svaka slukinja to bude stanovao kod neke osobe da joj slui, na bilo koji nain, bilo koje godine, dana ili mjeseca, uzme neto od stvari onoga kod kojeg bude stanovao bez znanja i pitanja gospodara ili gazde, ili svoje gospodarice, kod kojeg ili kod koje bude stanovao, ili protiv njihove volje, bilo da njihov gospodar, ili gospodarica, togod dade na uvanje, ili radi uruenja ili upravljanja, a taj sluga, ili ta slukinja, s danom im ili povjerenom stvari uini drugo od onoga to im gospodar, ili gospodarica, rekne ili naredi, ili protiv volje gospodara, neka se okrivi za krau, i tako se po propisima uredbe o kraama mora osuditi i kazniti.

XCIV.
Da otac moe oporukom raspolagati o svim svojim dobrima itd. - C
Dodatak nie zapisanih odredaba u vrijeme uzvienog i monog mua gospodina Petra Giustinianija, asnoga kneza Opine grada Dubrovnika, u godini Gospodnjoj tisuu tristo etrdeset devetoj, druge indikcije Mi, Petar Giustiniani, knez dubrovaki, s privolom i izriitim pristankom Malog, Velikog i Opeg vijea i uz odobravanje puka okupljenog na javnom zboru na opinskoj Placi, na uobiajeni nain, na glas zvona, ocjenjujui da je opinska odredba koja govori da otac koji ima batinike, kad mu kucne smrtni as, ne moe oporuno raspolagati nego samo o etvrtini svojih dobara, kako pokretnih, tako nepokretnih, protiv svih zakona i dobrih obiaja i protiv slobodne volje, a takoer i protiv oinske asti, odreujemo i nareujemo da svaki otac koji ima batinike moe na samrti podijeliti, raspolagati i oporuiti svu svoju imovinu, kako pokretnu, tako nepokretnu, kako, na koji nain i gdje se njemu svidi, po svojoj volji, bez obzira na ijednu prijanju odredbu ili glavu Statuta to se tomu protivi. Uz ovaj pak dodatak: da je, radi potovanja svete enidbe, otac duan i da mora ostaviti svakom svom batiniku neki mali dio svoje imovine. Taj mali dio odreujemo da bude desetina onoga to reenom

505

LIBER OCTAVUS

in parte et pro parte sua. Et quod ille talis heres cui a patre non esset dimissum decimum, ut dictum est, post mortem patris ipso facto habeat ipsam particulam sive decimum. Et illa pars sive particula que a patre relicta esset heredi, sit firma perpetuo ipsius heredis, et quod alius heres in illo lasso non possit facere vel movere eidem questionem, nec partem petere aliquo modo vel ingenio; remanendo semper Statuti capitulo de possedio in suo robore, secundum antiquum14 Statutum.

C
Anno Domini millesimo trecentesimo sexagesimo quinto, indicione tercia, die vigesimo mensis novembris. Cum expresso consensu Minoris et Maioris Consilii, et cum laudo populi in publica contione sono campane in Platea Comunis more solito congregati, hoc presens Statutum fuit declaratum: quod quilibet qui habet partem in Puncta et in Stagno, deveniens ad mortem a modo in antea, sic habendo heredes sicut non habendo heredes, possit testari et ordinare partem suam Stagni et Puncte ad sue beneplacitum voluntatis, eo modo quo potest testari et ordinare bona sua civitatis Ragusii, reservando semper particulam que debetur heredi, secundum Statutum Ragusii, et onera ad que tenentur vel tenebuntur dicte partes Comuni Ragusii. Et salvo possedio dominarum, secundum ordinem Ragusii.

XCV.
De1 successionibus mulieris etc. - C
Item statuimus et ordinamus, quod quelibet mulier non habens heredes possit usque ad medietatem sui perchivii2, quod habuisset pro sua maritacione3, dispensare et testari prout et sicut sibi placuerit. Residuum dicti perchivii2 deveniat ad patrem si patrem habuerit. Et si non habuerit patrem et habuerit matrem, et perchivium exiverit de bonis matris, deveniat ad matrem. Et si matrem non haberet modo predicto et habuerit fratres, deveniat ad fratres pro rata. Et si fratres non haberet et haberet sorores non maritatas, deveniat ad ipsas sorores non maritatas. Et si sorores non maritatas non haberet, et haberet nepotes, filios videlicet fratris, deveniat ad ipsos nepotes masculos. Et si casus esset quod dicta testatrix non haberet patrem, matrem, fratres, sorores et nepotes modo predicto, ipsa4 testatrix possit testeri et ordinare ac dispensare totum suum perchivium ad suam voluntatem, secundum antiquum Statutum et consuetudinem. Et omne aliud statutum contra hoc factum sit cassum et vanum perpetuo.

506

KNJIGA OSMA

batiniku pripada kao njegov dio i udjel. I da onaj batinik kojemu otac ne bi ostavio desetinu, kako je reeno, nakon oeve smrti na temelju same te injenice dobije taj mali dio, to jest desetinu. A taj dio, to jest mali dio koji bi otac ostavio batiniku, neka zauvijek pripada tomu batiniku, i drugi ga batinik glede tog legata ne smije utuiti ni pokretati parnicu ni (od njega) traiti, ni na kakav nain ni uz bilo kakvu izliku, s tim da uvijek po staroj odredbi ostaje na snazi poglavlje o (eninu) pravu posjeda.

C
Godine Gospodnje tisuu tristo ezdeset pete, tree indikcije, dana dvadesetog mjeseca studenog. S izriitim pristankom Maloga i Velikog vijea i uz odobravanje puka okupljenog na javnom zboru na opinskoj Placi, na uobiajeni nain na glas zvona, bila je proglaena ova odredba: da svatko tko ima dio na Ratu i u Stonu, kad se nae na samrti, odsad ubudue, bilo da ima batinike, bilo da ih nema, moe oporuiti i raspoloiti sa svojim dijelom u Stonu i na Ratu po miloj volji, na takav nain kako moe oporuiti i raspolagati svojom imovinom u Dubrovniku, ostavljajui uvijek mali dio koji je obvezan batinicima po dubrovakom Statutu, i za obveze koje terete ili e teretiti reene dijelove prema Opini dubrovakoj. I s tim da ostaje na snazi enin posjed, po dubrovakom propisu.

XCV.
O nasljeivanjima enine imovine itd. - C
Isto tako odluujemo i nareujemo da svaka ena koja nema batinika, moe raspoloiti i oporuiti do polovice svoje prije koju je dobila za svoju udaju, kako joj se svidi. Ostatak reene prije neka pripadne ocu, ako bude imala oca. A ako ne bude imala oca, a bude imala majku te prija bude potjecala iz majinih dobara, neka pripadne majci. A ako ne bi imala majke, u prije reenom smislu, a imala bi brau, neka razmjerno pripadne brai. A ako ne bi imala brae, a imala bi neudanih sestara, neka pripadne tim neudanim sestrama. A ako ne bi imala neudanih sestara, a imala bi neake, to jest bratove sinove, neka pripadne tim mukim neacima. A ako bi bio sluaj da reena oporuiteljica ne bi imala oca, majke, brae, sestara ni neaka, u prije reenom smislu, sama oporuiteljica moe oporuiti i raspodijeliti i raspolagati itavom svojom prijom po svojoj volji, prema starom Statutu i obiaju. A svaka druga uredba donesena protiv ovoga, neka bude ukinuta i zauvijek nevaea.

507

LIBER OCTAVUS

XCVI.
De1 possessionibus stabilibus non dimittendis regulis mendicantium, et de modo servando in his que relinquuntur - C
Item, nos Petrus Iustinianus2 etc. statuimus et firmamus, quod de cetero nulla persona possit vel debeat dimictere3 aliquam possessionem stabilem alicui regule mendicancium4. Et quod si qua persona esset, que deinceps dimicteret5 aliquam possessionem stabilem alicui dictarum regularum, quod d. comes cum suo Minori Consilio et tribus procuratoribus bonis et legalibus ac Deum timentibus, eligendis per d. comitem et per suum Minus Consilium, teneantur et debeant illam talem possessionem que dimissa esset alicui dictarum regularum, facere vendi infra duos annos et deliberari, a die videlicet dicti lassi facti. Et denarii vendicionis6 dicte possessionis debeant dari et distribui illi regule ubi ordinatum esset a testatore, aut in rebus commestibilibus7, si necessitatem victus haberet, aut in aliis rebus magis necessariis ipsi ecclesie8, sicut dictis tribus procuratoribus videbitur. Verumtamen, si apud dictos procuratores remaneret aliquod precium dictorum denariorum, quod ipsi procuratores debeant de presenti illos denarios dare et distribuere, aut pauperibus et piis personis, sive in maritacione orfanarum9 et pauperum mulierum, vel aliis rebus magis necessariis, ut eis videbitur, non differendo ad dispensandum omnes donec eas10 remanxerit11 aliqua pecunia ex vendicione12 dicte possessionis.

XCVII.
De1 carbonosis et aliis transformationibus proibitis et de contrafacientibus
Item, nos Petrus Iustinianus, comes predictus, quum sepius contingebat quod in festis Pasche rexurreccionis2 Domini nostri Ihesu Christi3, quam plures, imo4 multi cum slavinis5 et aliis rebus se crabanossos6 faciebant de propria forma ad alias formas habominabiles et turpissimas transferentes, et sub illa spetie7 multa mala et enormia fiebant et fieri poterant, propter que risse8, discessiones9 et scandala nascebantur, quod erat displicibile multis et pluribus hodiosum10, volentes abusioni huiusmodi obviare, statuimus et firmamus, quod de cetero aliqua persona, tam in dictis festivitatibus quam alio quocumque11 tempore, se non debeat cum slavinis5 vel aliis rebus, modo aliquo vel ingenio, facere carbonossum12 nec se13 de forma propria transformare. Et qui contrafecerit, solvat qualibet14 vice pro banno yperperos quinquaginta, et accusator habeat medietatem banni si propter eius accusam poterit veritas reperiri, et teneatur ei de credencia15.

508

KNJIGA OSMA

XCVI.
O nekretninama koje se ne smiju ostaviti prosjakim redovima i o nainu kojeg se treba pridravati u stvarima koje se ostavljaju - C
Isto tako, mi, Petar Giustiniani itd., odluujemo i potvrujemo da ubudue nijedna osoba ne moe i ne smije ostaviti nijednu nekretninu nijednom prosjakom redu. A ako bi bila koja osoba koja bi ubudue ostavila neku nekretninu kojem od dotinih prosjakih redova, gospodin knez i Malo vijee i tri zakonita, dobro upuena i bogobojazna prokuratora, izabrana od gospodina kneza i Maloga vijea, duni su i moraju taj posjed, koji bi bio ostavljen nekom od tih redova, dati prodati i u roku od dvije godine od reenog zapisa raspodijeliti. A novac od prodaje tog posjeda mora se dati i podijeliti onom redu gdje bude odredio oporuitelj, ili u ivenim namirnicama, ako bi (redu) bila potrebna hrana, ili u drugim stvarima potrebnijim samoj Crkvi, kako ocijene tri dotina ovlatenika. Meutim, ako bi kod reenih ovlatenika ostalo to od tog novca, ti ovlatenici moraju taj novac smjesta dati i podijeliti siromasima i pobonim osobama, ili za udaju sirotica i siromanih ena, ili za druge potrebnije stvari, kako oni ocijene prikladnim, ne odgaajui raspodjelu sve dokle god bude ikakva novca od prodaje toga posjeda.

XCVII.
O onima koji stavljaju krabulje i preruavaju se u zabranjene likove te o kazni za prekritelje
Isto tako, mi Petar Giustiniani, prije reeni knez, jer se esto dogaalo da su o blagdanima Uskrsnua Gospodina naega Isusa Krista, poneki, ak mnogi, stavljali krabulje s gunjevima i drugim stvarima te svoj lik preruavali u druge odvratne i vrlo rune likove, a u tom prizoru dogaala su se i mogla se dogoditi velika i prevelika zla, zbog kojih su se izraale tunjave, svae i sablazni, to se mnogima nije svialo a veini je bilo odvratno, htijui stati na put takvoj zlouporabi, odluujemo i potvrujemo da se ubudue nijedna osoba, kako prigodom naznaenih blagdana, tako ni u bilo koje drugo vrijeme, ne smije zakrabuljivati gunjevima ni drugim stvarima, ni na koji nain i ni uz kakvu izliku, niti preruavati vlastiti lik. A tko to bude krio, neka svaki put za globu plati pedeset perpera, a neka prijavitelj dobije polovicu od globe ako se na temelju njegove prijave bude mogla ustanoviti istina, i neka mu se ime uva u tajnosti.

509

LIBER OCTAVUS

XCVIII.
Privilegium1 Venetiarum ad Raguseos - C
Exemplum licterarum2 transmissarum per duchale dominium Venetiarum Comuni Ragusii, in MCCCLVIII, indictione XI3, die XXV mensis ianuarii, in secundo regimine egregii et potentis4 viri d. Marchi Superancio5, honorabilis comitis6 Ragusii, opere cuius beneficium in dictis licteris contentum fuit sapienter et amicabiliter procuratum. Iohannes7 Delphino, Dei gracia Veniciarum8, Dalmacie9 atque Chroacie10 dux, dominus quarte partis et dimidie tocius imperii Romanie, nobili ac sapienti viro Marcho Superancio, de suo mandato comiti Ragusii, ac prudentibus viris, iudicibus, Consilio et Comuni Ragusii, fidelibus dilectis, salutem et dilectionis affectum. Scripsistis nobis per licteras11 vestras datas Ragusii penultimo decembris proxime12 elapsi, consolationem per vos receptam de adventu et provisionibus nobilium virorum Pauli Lauredani et Andree Contareni, procuratorum Sancti Marci, dilectorum civium et provisorum nostrorum, ostendentes13 provisiones eorum ad conservationem vestram salubriter et utiliter respondisse, quod nobis gratum fuit multipliciter et acceptum. Denotastis etiam14 nobis promptam15 disposicionem16 et fidelitatem vestram ad quoslibet nostros honores, condolendo de novitate Iadre, et offerendo vos amplissime ad quecunque sint nostri honoris et status. Quod quidem apud vos novum nullatenus reputamus, quia semper in omni statu et tempore pura devotio et sincera fidelitas vestra id monstravit amplius per effectum. Nichilominus laudabile propositum vestrum exinde plurimum commendamus et licet antea ad conservationem et bonum vestrum, velut dilectissimorum filiorum essemus, et esse intendamus tota mente dispositi, tamen ad id nos redidistis17 merito promptiores. Significantes vobis18 pro consolatione vestra quod, tam pro Sclavonia quam pro Culpho, fecimus et continue facimus potenter armatam, cuius pars iam exivit, et ad expedicionem19 capitanei generalis et aliarum galearum sollicite intendimus, ita quod honor vester ac conservatio, et bonum vestrum20 et aliorum nostrorum fidelium poterit, favente Domino, viriliter procurari. Super facto autem peticionis vestre possendi navigare, declaramus vobis quod, sicut scitis, beneficium ipsum non inmerito21 carissimum extimantes, nunquam extra nos et terram nostram illico concedere voluimus, sed reputantes vos non extraneos, ymmo tamquam nos ipsos pro pura ac magna devotione22 et fidelitate vestra, ac volentes eundem amorem et curam erga vos, quemadmodum ad patriam propriam gerere, peticionem23 ipsam benigne duximus admittendam. Ita quod omnes Ragusei nati in Ragusio et ex eis de cetero nascituri sint cives nostri Veniciarum24, et possint mercari25 tamquam cives Veneti, navigando cum navigiis nostris, tenendo in hoc talem modum, quod aliquis extrinsecus vel forensis, habitator Ragusii, qui non habitasset ibi annis viginti26 quinque suportando onera et factiones Ragusii, prout faciunt nostri in Veniciis (sic), non includatur in beneficio supradicto, et subiacendo

510

KNJIGA OSMA

XCVIII.
Povlastica mletaka Dubrovanima - C
Prijepis pisma upuenog od Vlade mletakog duda Opini dubrovakoj, godine tisuu tristo pedeset osme, jedanaeste indikcije, dana 25. mjeseca sijenja, za druge uprave vrsnog i monog mua gospodina Marka Superancija, asnoga kneza dubrovakoga, koji je svojim zalaganjem mudro i prijateljski isposlovao povlasticu sadranu u reenom pismu. van Dolfin, milou Bojom dud Venecije, Dalmacije i Hrvatske, gospodar jedne i pol etvrtine carstva Romanije, plemenitomu i mudrom muu Marku Superanciju, po njegovoj odluci knezu dubrovakomu, i razboritim muevima, sucima, vijeu i Opini dubrovakoj, ljubljenim podanicima, pozdrav i iskaz naklonosti. Pisali ste nam u svojem pismu, datiranom u Dubrovniku pretposljednjeg dana prosinca netom proteklog, o ohrabrenju koje su vam priinili dolazak i dalekovidna briljivost plemenitih mueva Pavla Loredana i Andrije Contarinia, prokuratora Svetoga Marka, naih ljubljenih graana i providnika, oitujui kako su njihovi dalekovidni koraci spasonosno i korisno odgovarali vaem odranju, to nam je bilo viestruko drago i ugodno. Izrazili ste nam takoer svoje spremno raspoloenje i vjernost u svim poastima prema nama, alei zbog novosti iz Zadra i nudei se svesrdno u svemu to se tie naih poasti i poloaja; mi to nipoto ne drimo novim jer je to vaa neokaljana odanost i iskrena vjernost uvijek i u svakoj prilici i vremenu vie puta uinkovito pokazala. Uza sve to, vaa nam je pohvalna ponuda zato nadasve draga, pa iako smo i prije bili za ouvanje i dobrobit vas kao preljubljenih sinova i svom duom to kanimo biti, ipak ste nas zaslueno uinili jo spremnijim na to. Dajemo vam na znanje, za vae ohrabrenje, da smo, kako za slavenske zemlje, tako za Jadran, spremili i neprestano opremamo jako brodovlje, a njegov je dio ve zaplovio; i predano pripremamo pohod vrhovnog zapovjednika i ostalih galija, tako da se, uz Gospodinovu pomo, uzmogne uspjeno pobrinuti za vau ast i odranje i dobrobit vau i ostalih naih podanika. to se pak tie vae molbe da moete ploviti, izjavljujemo vam da, kao to znate, tu povlasticu s pravom drei najdragocjenijom nismo nikada htjeli odobravati strancima, ali kako na vas ne gledamo kao na strance, nego dapae, zbog vae iste i velike odanosti i vjernosti, kao na sebe same, pa htijui prema vama gajiti istu ljubav i skrb kao prema vlastitoj domovini, ocijenili smo da tu molbu valja dobrohotno prihvatiti. Tako da svi Dubrovani roeni u Dubrovniku i oni koji e se od njih roditi, budu nai mletaki graani i da mogu trgovati kao mletaki graani, plovei s naim brodovima, postupajui pri tome ovako: da se u gore reenu povlasticu ne ukljui nijedan ovjek izvana ili stranac, dubrovaki stanovnik koji tu ne bi stanovao dvadeset i pet godina, podnosei u Dubrovniku obveze i radove kao to ine nai u Veneciji i da bude podloan svim mletakim zakonima. Ta je pak

511

LIBER OCTAVUS

omnibus ordinibus Veniciarum. Que quidem gracia sollempnissime ac graciosissime completa et firmata est in omnibus consiliis oportunis. Unde civitas Ragusii et omnes cives ipsius a modo notabile membrum et pars Veneciarum possunt clarissime reputari. Ceterum denotamus vobis quod circa conservationem et favorem vestrum continue vigilantes, mandavimus capitaneo nostro, iuxta votum vestrum, quod ordinet ut due ex suis galeis aliquando veniant ad vos pro securitate et consolatione vestra, ita quod semper Dei gracia et favore nostro amplius sperare potestis.

XCIX.
De1 pena illorum qui impetrant aliquam graciam, officium vel dominium (Totum caput abest in C)
Anno Domini millesimo CCCLVIII, indictione XI, die V mensis marcii. Nos Petrus de Ragnina, Marinus de Bona, Iohannes Pauli de Gondola, rectores civitatis Ragusii, de voluntate et expresso consensu Minoris et Maioris Consilii, et cum laudo populi in publica contione, statuimus et firmamus, quod nullus Raguseus vel qui pro Raguseo se vocat, possit vel debeat modo aliquo vel ingenio per se vel per alium, petere vel recipere aliquam graciam, vel officium vel regimen, sive aliquod dominium alicuius terre, ville vel insule sive loci, in Raguseo (sic) vel extra Ragusium, ab aliqua persona, sub pena vite et amictendi totum suum. Et qui accusaverit contrafacientem, habeat medietatem omnium bonorum illius contrafacientis, si per eius accusam veritas poterit reperiri. Salvo de illis officiis que dantur per Maius et Minus Consilium, secundum consuetudines antiquatas. Et quod nullus possit facere venire aliquam licteram, per se vel per alium, ab aliqua persona contra ordinem hunc, sub pena ante dicta.

512

KNJIGA OSMA

milost bila najsveanije i najljubaznije prihvaena i potvrena u svim odgovarajuim vijeima. Stoga se na grad Dubrovnik i sve njegove graane odsad moe sasvim oito gledati kao na znaajnog lana i dio Venecije. Uostalom, priopavamo vam da smo bdijui neprestano nad vaim odranjem i zatitom, naemu zapovjedniku po vaoj elji izdali nalog da naredi da dvije od njegovih galija ponekad dou k vama za vau sigurnost i ohrabrenje, tako da uvijek, uz Boju milost i nau naklonost, moete i dalje biti u nadi.

XCIX.
O kazni za one koji ishode koju povlasticu, slubu ili vladanje B
Godine Gospodnje tisuu tristo pedeset osme, jedanaeste indikcije, dana 5. oujka Mi, Petar Ranjina, Marin Buni, Ivan Pavlov Gunduli, knezovi grada Dubrovnika, uz privolu i izriiti pristanak Malog i Velikog vijea i uz odobravanje puka na javnom zboru, odluujemo i potvrujemo da nijedan Dubrovanin ni tko sebe naziva Dubrovaninom ne moe niti smije bilo kojim nainom ni uz bilo kakvu izliku, sam ili posredovanjem drugoga, traiti ili prihvatiti neku povlasticu ili slubu, ili upravu ili koje vladanje nad nekom zemljom, selom ili otokom, ili mjestom u Dubrovniku ili izvan Dubrovnika, od bilo koje osobe, i pod prijetnjom smrtne kazne i gubitka svega to ima. A tko prijavi prekritelja, da dobije polovicu svih prekriteljevih dobara ako se temeljem njegove prijave bude mogla ustanoviti istina. Od toga se izuzimaju one slube koje po starim obiajima dodjeljuju Veliko i Malo vijee. I da nitko, sam ni posredovanjem drugoga, ne smije ishoditi koje pismo protivno ovoj odredbi od bilo koje osobe, pod prijetnjom prije naznaene kazne.

513

NOTAE - LIBER PRIMUS

Prooemium
C. inditionis C. vicessimo C. dictioni 4 C. velud 5 C. nequitia 6 C. voluerunt 7 B. malefficia 8 C. opprimere 9 C. obviabit 10 B. quecquam 11 C. corroborat 12 B. paciffico 13 B. deffectiva 14 C. etiam 15 C. loco verborum: beatissimi Marci evangeliste, et gloriosi martiris Blasii, domini ducis et communis Veneciarum, bonum, leguntur: beatissimi Blasii, protectoris huius civitatis nostre Ragusii et ad bonum 16 C. statum dicte 17 C. laudationem 18 C. quam 19 C. tam
1 2 3

I.
B. L(iber) I. C. conservationem C. contione 4 C. sonum 5 C. eclesiam 6 C. eclesie C. salva 8 C. sacramento regiminis 9 verba: secundum quod continetur in capitulari fidelitatis deficiunt in C.
7 1 2 3

II.
6

C. solempniter C. videlicet pro dominio et 3 B. silicet 4 C. candellis 5 C. epyphania C. candellis 7 C. monachos 8 C. palatio 9 C. dua 10 C. qnqa 11 C. etiam 12 C. eclesie 13 B. Sabbo 14 C. etiam 15 C. fiant 16 C. quotiens 17 C. dyaconus 18 C. subdyaconus

IV.
1

C. servitio

VI.
1

C. evidentiorem C. yrco C. in providentia

IX.
C. etiam resurectionis
1 2

C. ypp.duo correctum in duos in utroque loco

C. eclesie

C.

X.
1

C. barcca C. anni pro C. vult ipse

XI.
1

C. Umble

XII.
C. pro barca qualibet C. eas C. sed 4 C. nil 5 C. laycus 6 C. de viagio vel de viatico inter que veniunt et in Rag. 7 C. lignis quantum 8 C. illis lignis
1 2 3

XIII.
7

C. arboratio C. de inde C. Iovenao 4 C. Bestie 5 C. quacumque 6 C. navicant C. eclesie 8 C. nil

514

NOTAE - LIBER PRIMUS

XIV.
1

C. queque

XV.
1

C. Ragusino

XVI.
1

C. et C. vaca C. per siccam B. peciam peciam (sic)

XVII.
C. eclesie C. feresteriis C. sed C. CCL 5 C. et de 6 C. quinta bis 7 C. marcii 8 C. madii 9 C. blada 10 C. pitantario 11 C. distintius 12 C. optinet 13 C. eius nuncius 14 C. capud 15 C. nuntio
1 2 3 4

XVIII.
1

C. barca C. recipit C. debent C. Umbla 5 C. venerit 6 C.Umble

XIX.
1

C. eclesie C. rationem C. nichil

XX.
1

C. missitacione etiam

XXI.
C. et de C. monasterii C. Lacrimonensis 4 C. Lacrimonensi 5 C. si etiam si 6 C. Umbla 7 C. facere custodiri 8 C. eclesie 9 C. layci 10 C. Lacrimonense 11 C. nihil 12 C. debet de 13 C. balantiis 14 C. viri Marci 15 C. congregatus 16 C. sonitum
1 2 3

XXII.
1

C. eclesia C. debet C. coppellos

XXIII.
C. aliud C. eclesie C. recepit B. que 5 C. platea 6 C. intelligitur 7 C. marinaritiam C. currente 9 C. mercationum 10 B. debeat 11 C. mercationes 12 C. currente 13 C. precedenti sive in sequenti 14 C. verba: dicatur quod eligantur tres procuratores Sancte Marie Maioris omissa 15 C. eadem, B. actoritatem (sic) 16 C. et unus 17 C. eclesia 18 C.
8 1 2 3 4

Sacco

XXIV.
C. eclesie C. rationem C. petendam 4 C. eclesie 5 C. eclesia 6 C. etiam 7 C. redditibus 8 C. pigneraverint 9 C. sustinere 10 C. verberatio 11 C. et utilitatem 12 C. eclesie 13 C. eliguntur 14 C. fortium
1 2 3

515

NOTAE - LIBER PRIMUS

XXV.
1

C. redditu C. balantiarum C. rubris

XXVI.
C. scirones 2 C. eclesie 3 C. ceperit 4 C. dividere 5 C. eclesie 6 C. si 7 C. resurrectionis 8 C. XII 9 C. resurrectionis 10 C. naucleriis qui 11 C. yperpero uno 12 B. lapicides 13 C. immundiciem 14 C. eclesiam 15 C. imundiciem 16 C. verumtamen de bonis 17 C. componere 18 C. apud 19 C. et de 20 C. campanis
1

XXVII.
C. eclesie B. a dividendum, C. et dividendum 3 C. eclesia 4 C. habere follaros 5 C. etiam 6 C. resurrectionis
1 2

XXVIII.
1

B. De, quod C. eclesia C. eclesie 4 C. Resurrectionis 5 C. miliarenses

XXIX.
C. servitio 2 C. servitio 3 C. expensam 4 C. Umblam 5 C. rationem 6 B. angarario (sic), 7 C. servitio
1

XXX.
1

C. corrium C. Umble B. octos (sic) 4 C. Epyphaniam

XXXI.
1

C. sacristanus C. eclesie C. recipiat

XXXII.
1

C. servitium C. querere manifestare

XXXIII.
1

C. habeat C. salario C. etiam C. venerit 5 C. margariosio

XXXIV.
1

C. ripariis C. quereret, sibi C. qui 4 B. sit, C. si

516

NOTAE - LIBER SECUNDUS

V. B.
B. comes ubique deletum et in rasura scriptum rector 2 B. d. nostri ducis deletum 3 B. iudicum - populi cancellatum 4 B. S. Michaelem - usque ad cancellatum
1

V. C.
1

C. quod quotienscunque - conscientiam scriptum manu recentiori in rasura

VII.
C. rationes C. rationes C. comuis 4 C. grosso 5 C. grosso 6 C. teneatur 7 C. Millo CCCX 8 C. Gradanicum 9 C. Ragusinum 10 C. condempnationibus 11 B.C. fuerint sinte 12 B. boni 13 B. placario 14 C. rationes 15 C. citius 16 C. cum suo 17 C. verba: Et fidelis ero ... usque od finem capituli desunt.
1 2 3

VIII.
7

C. sacramentum qui C. sale C. hoc contra 4 C. contro 5 C. citius 6 C. rationem C. verba: et fidelis ero usque ad iuratum desunt

IX.
C. citius C. offitio C. rationem C. qui 5 C. verba: Et fidelis ero usque ad ab omnibus observetur desunt; loco eorum post verbum completum legitur: Ad honorem individue trinitatis et beati Blasii protectoris nostri, et ad augmentum et bonum statum Ragusii
1 2 3 4

X.
C. iuvabo amicum C. quattuor C. et d. comiti 4 B. aliquem 5 B. unum 6 C. aduxerit C. adducam ilum 8 C. verba: Et fidelis ero ... ab omnibus observetur desunt 9 C. etiam 10 C. citius
7 1 2 3

XI.
C. citius C. perdat completum desunt
1 2 3

C. rationes

C. verba: Et fidelis ero usque ad annum

XII.
C. eclesie C. offitio C. eclesie C. rationem 5 C. pecunia 6 C. sine fraude, bona fide C. verba: et fidelis ero ... ab omnibus observetur desunt 8 C. curente 9 C. millesimo trecentessimo nono 10 C. inditione 11 C. septima 12 C. contione 13 C. qui tempora 14 C. forticilias (sic) 15 C. pro dictis 16 C. eclesia 17 C. eclesie 18 B. necce, C. necesse
7 1 2 3 4

XIII.
C. rationes C. eclesie C. honorem virginis 4 C. mansero 5 C. rationes 6 C. rationem C. etiam 8 C. quando 9 C. exigere rescribere 10 C. cum sonitu 11 C. faciam inde 12 C. verba: Et fidelis ero ... observetur desunt. 13 C. currente 14 C. millesimo ducentessimo nonagessimo primo 15 C. decimo 16 B.C. mensi 17 C. redditus 18 B.C. procuratores 19 C. decem 20 B.C. contrafecerit 21 C. MCCCnono 22 C. decimo 23 C. rationem 24 B. ppr.
7 1 2 3

517

NOTAE - LIBER SECUNDUS

XIV.
C. pertinentia C. nuntio B.C. comune 4 C. citius 5 C. verba: Et fidelis ero ... sibi iuratum desunt.
1 2 3

XV.
7

C. pecuniam C. pro C. nulli C. rationes 5 C. quociescumque 6 C. annum unum C. verba: Et fidelis ero ... observetur desunt.

XVIII.
5

C. quincum C. debet bannum ypperpera duo 3 C. perscriptum 4 C. Dulcinio versus C. partiri 6 C. vinum 7 C. yppr. duo 8 C. mensam 9 C. venientium

XIX.
C. michi C. fidantiam C. civitate C. citius 5 C. occasionem 6 C. cum consilio 7 C. aliquis 8 C. ordinem dictum 9 C. verba: Et fidelis ero ... ab omnibus observetur desunt.
1 2 3 4

XX.
1 7

C. communis 2 C. recipero 3 C. sed 4 C. citius 5 C. cuicunque 6 C. percipero

C. verba: Et fidelis ero ... observetur desunt.

XXI.
1

C. rationes C. citius C. verba: Et fidelis ero ... observetur desunt.

XXII
1

C. verba: Et fidelis ero ... observetur desunt.

XXIII.
1

C. nuntiorum C. negotiis C. cois

XXIV.
C. nuntiorum C. nuntius C. nuntii 4 C. yperperos 5 C. angarios 6 C. angarios 7 B. Duo (sic) sallario 8 C. sexatinta (sic) 9 C. angarios 10 C. comni 11 C. literis rubeis: De Ragusio ad Scutarum 12 C. currente 13 C. millesimo ducentessimo octuagessimo septimo 14 C. indicione quinta decima 15 C. im 16 C. angararios 17 C. Rag. 18 C. iverint 19 C. yppr. tria 20 C. a Briscoa 21 C. yppr. 22 C. IIII 23 C. nuntius 24 C. VI 25 C. iverint 26 C. Bossinam 27 C. nuntius 28 C. yppr 29 C. Spalatum 30 C. iverint 31 C. X 32 C. iverit 33 C. yppr. triginta tria
1 2 3

XXV.
1

B.C. coi C. offitio C. rationem C. omisit verba: Et fidelis ero ... observetur.

518

NOTAE - LIBER SECUNDUS

XXVII.
C. etiam C. quodquod in suo ligno 3 C. quondam 4 C. offitio 5 C. sed 6 C. cui ipse mihi 7 B. maioriti (sic) 8 C. rationem 9 C. eiusdem comitis 10 B. precepero 11 C. verba: Et fidelis ero ... observetur desunt.
1 2

XXVIII.
1

C. rationem B. comitem (sic) C. verba: Et fidelis ero ... observetur desunt.

XXIX.
C. quincum, nec C. fidantiam C. rationem 4 C. verba: Et fidelis ero ... observetur desunt.
1 2 3

XXX.
1

C. mittuntur

XXXII.
C. rationes C. rationem C. his C.quam rationem 5 C. fideliter bona 6 B. C. se (sic) residuum 7 C. citius 8 C. prospitiam (sic) 9 C. servitium 10 C. citius 11 C. congruentius mihi 12 C. verba: Et fidelis ero ... observetur desunt.
1 2 3 4

XXXIII.
1

B. commobor (sic), C. comoraobor (sic)

519

NOTAE - LIBER TERTIUS

I.
C. iuditiorum C. iuditiis C. super omnes (sic) 4 C. altercationes 5 C. dubitationes 6 C. rationem 7 C. impetrare 8 C. quem terminum 9 C. Raguseus (sic) 10 C. si 11 C. refutare 12 C. eligere 13 C. refutaverit 14 C. eligat 15 C. electi 16 C. prohicere 17 B. sequentia desunt
1 2 3

II.
C. deiectatis (utroque loco) C. millessimo trecentessimo quartodecimo 3 C. questionem 4 C. datii 5 C. ante verbum currente literis rubris: Cum comuni possunt deiactari iudices 6 C. currente .... die octavo 7 C. interpretatum fuit hoc 8 B. post 9 C. possunt
1 2

III.
B. eligutur (sic) B. iudes (sic) C. conscientiam 4 C. etiam 5 C. sententiam 6 C. et C. prohibitionem 8 B. iniugens 9 C. sententia 10 B. certam (sic) 11 C. vincerit 12 C. sententie
7 1 2 3

IV.
1

C. elligerint

V.
1

C. etiam C. placitandum B. parente in rasura

VI.
1

C. ex conuerso C. tam induciis

VII.
1

C. petierit C. redeat C. redierit C. mariti 5 C. etiam 6 C. quidquid

VIII.
1

C. fuerit in sua C. petierit C. concedat 4 C. dimittet 5 C. sed

IX.
1

C. petierit

X.
1

C. petierit C. fratrem et de

XI.
1

C. im C. peccunie C. im possione (sic) 4 C. quod

520

NOTAE - LIBER TERTIUS

XII.
C. licentiam C. in possessionem C. ipsius stabilis 4 C. fuit 5 C. pretio 6 C. bona fide restituat 7 C. im 8 C. possessione 9 C. exstimationem 10 C. eligentur 11 C. melioratione 12 C. deterioratione 13 C. satisfationem 14 C. suffitiant 15 C. sunt 16 B. qui (sic) 17 C. fuerint 18 B. C. sm = secundum. In C. correctum: serui 19 C. debitores 20 C. satisfationem 21 C. im 22 B. asignari 23 C. se qui (sic) 25 C. etiam
1 2 3

XIII.
C. collogantiis C. credentiis petierit 7C. commorari
1 2 3

C. rationem

C. collogantiam

C. credentiam

C.

XIV.
1

C. vindemiarum B. prius non habuit

XV.
1

C. petierit 2 C. vellet 3 C. posset 4 C. valentia

XVI.
1

C. presentem

XVII.
1

C. aliquod C. via C. rationem C. legittimum

XIX.
1

C. Dalmatie C. Dalmatia C. stinicum (sic) 4 C. respondeat si uerit

XXI.
1

C. rationem C. petierit

XXII.
1

In C. correctum manu recentiori: ostendat 2 C. Ragusini

XXV.
1

C. in sex supra morientem C. petierit 3 C. valoris vel vigoris

XXVI.
1

C. moriente

C. rationem

XXVII.
1

C. placis (sic)

521

NOTAE - LIBER TERTIUS

XXVIII.
1

C. etiam C. corrupisse C. frustigetur 4 C. buletur

XXX.
1

C. constitutione 2 C. santimus 3 C. ratione 4 C. possit

XXXI.
1

C. layci C. providentiam

XXXII.
1

C. possit

XXXIII.
1

B. milex C. nullius

XXXIV.
1

C. providentia C. etiam

XXXV.
C. De publicatione et reprobatione testium partium
1 2

C. santimus

C. sententiam

C.

XXXVII.
1

C. sententia

XXXVIII.
1

C. iuditium C. ammiserit C. malefitiis

XXXIX.
1

C. credentia C. credentiam

XL.
1

C. credentia C. credentiam C. crediderit

XLI.
1

C. ordinationem 2 C. testificatio

XLII.
1

B. testamentum C. sed

522

NOTAE - LIBER TERTIUS

XLIII.
1

C. amittunt C. commisit C. ipsius 4 C. habere rationem 5 C. rationem

XLV.
1

C. induciam 2 C. sed si ille (si corr. supra lineolam) 3 C. rationem

XLVI.
C. rationem C. eum C. super C. possunt 5 C. accipere 6 C. creditori 7 B. Et infra C. rationem 9 C. quia 10 C. centum 11 B. tenore (sic) 12 C. illius anni 13 C. impignandi 14 B. alienadi 15 C. yperperos 16 C. colligantia 17 C. iuditio 18 C. petierit 19 C. conditione 20 C. sententiam 21 C. quacumque
8 1 2 3 4

XLVII.
C. homo aliquem C. vocaverit ad 3 C. vicarium et in secreto prima confessio, quam prius fecit 5 C. ea 6 C. ratio 7 C. quod
1 2 4

C. illud debitum,

XLVIII.
1

C. rationem 2 C. contra 3 C. im platea

XLIX
1

C. rationem C. pars illa C. asignare

L.
1

C. Sibenico C. rationem C. Spaleto 4 C. ex 5 C. segnoria

LI.
C. Ragusei (sic) C. fuerint C. rationem 4 B. debet 5 C. rationes 6 C. tessaram 7 C. sententiam 8 C. debet 9 C. dominationis 10 B. sic 11 C. eligere 12 C. et si noluerit 13 C. petierit 14 C. literas 15 C. literis 16 B. setencia (sic) 17 C. contradictionem 18 C. ratione
1 2 3

LII.
1

C. rationem C. literris (sic) C. sententia

LIII.
4

C. et comitatum et comune Ragusii et homines 2 B. coniugere (sic) 3 B. Trestam (sic) B. Tresta 5 C. Rascie

LIV.
1

C. eclesiam

LV.
1

B. cicitates (sic) C. Dalmatie C. rationem 4 B. superiori (sic)

523

NOTAE - LIBER TERTIUS

LVI.
1

C, messitationem C. Rasie C. messitatio 4 C. rationem 5 C. petierit 6 C. vellent

LVII.
1

C. rationem

LVIII.
1

C. dominii

LX.
1

C. quolibet (sic) uice

524

NOTAE - LIBER QUARTUS

I.
1

C. receptione C. pignerare C. pretiosi 4 C. restitutionem

III.
C. novitie 2 C. novitia 3 C. coopertam 4 C. upam 5 C. pellitionem 6 C. teneatur 7 C. viride 8 C. pellitione 9 C. de viro (sic)
1

IV.
C. credentiam C. asignetur C. assignatio 4 C. receptione 5 C. credentiam 6 C. Currente 7 C. millesimo ducentessio nonagessimo tercio 8 C. martii 9 C. providentia 10 C. si additum manu recentiori 11 C. probare
1 2 3

V.
1

C. donationibus C. velle C. donatione 4 C. donatio 5 C. totum 6 C. discendentium

VI.
1

C. ordinatione C. venerit

VII.
1

B. uxor (sic) 2 B. posidet (sic) 3 C. quondam 4 C. convalere 5 C. quidquid 6 C. probare

VIII.
1

C. anullus C. anulus

IX.
1

C. vellet B. C. sufficere (sic) C. etiam 4 B. dono (sic) 5 C. im

X.
1

C. providentiam

XI.
1

C. domo

XII.
8

C. licentiam C. legitimam C. uxorem (sic) 4 C. accipere 5 C. Et 6 C. nollet 7 C. et C. licentiare 9 C. recipit 10 C. restitutionem 11 C. obligatur

XIII.
1

C. uxoratas B. potestate (sic)

525

NOTAE - LIBER QUARTUS

XIV.
1

C. possidet C. licentiandi C. satisfaciat

XV.
C. illud, cum 2 C. quicquid 3 C. persone, suum copellantur (sic) 7 C. sub hoc 8 C. licentia 9 C. quidquid
1 4 10

C. licentiare C. filius ipse

C. licentiat

B.

XVI.
4

C. omisit bona sua C. etiam C. Et si assignare noluerint, corr. in noluerit C. possit retinere

XVII.
1

C.dimitere B. morientes (sic) C. de suo proprio 4 C. etiam 5 C. comparavit

XIX.
1

B. uolutatem (sic) C. licentiam C. etiam

XX.
B. Et qui parentes (sic), C. equiparemus 2 B. patris corr. in patri 3 C. et mater verba: et super - inter filios eadem manu addita in margine sub columna paginae.
1 4

B.

XXI.
1

C. etiam

XXII.
1

C. renuntiantibus C. renuntiaverint

XXIII.
1

C. deferrentes C. reverentie C. accusatione 4 C. maleficio

XXIV.
1

C. omisit aliam ducat uxorem.

XXV.
1

B. secude (sic)

XXVI.
1

C. constitutione C. masculini C. etiam

526

NOTAE - LIBER QUARTUS

XXVIII.
1

C. imputant C. et tercia

XXIX.
C. vellent 2 C. conpunctum 3 C. imputare 4 C. heredibus maritatis prime uxoris 5 C. coequatio 6 C. rationes
1

XXX.
1

C. quod ipsa

XXXI.
1

C. figlastris

XXXII.
1

B. posidere C. imputet

XXXIII.
C. seu B. debent C. rationem 4 C. spatium 5 C. faciat 6 C. appretiabunt 7 C. appretiabunt 8 C. omisit verbum et 9 C. appreciatione 10 C. etiam 11 C. venditione 12 C. superiori precedenti capitulo
1 2 3

XXXVI.
1

C. im C. superius dictum est

XXXVII.
C. vetatione C. Hoc idem filie B. maritare (sic) 4 C. masculini 5 C. illis 6 C. uel in domibus
1 2 3

XXXVIII.
1

C. donum aut pars

XXXIX.
1

C. velle B. susceptum corr. in suscptum (sic)

XL.
B. possidere (lacuna) saluo, in margine manu recenti eo, C. eo saluo dimittere
1 2

C.

XLI.
1

B. mulier (sic) C. omisit ex

527

NOTAE - LIBER QUARTUS

XLII.
1

B. mulier (sic) B. quartem (sic)

XLIII.
1

B. mulier, corr. literis nigris in: muliere 2 C. im

XLIV.
1

C. posset (sic) C. malitia

XLV.
1

C. deficit C. portiantur

XLVI.
1

B. suo bis C. contradictione B. teneantur

XLVII.
1

B. habeat C. habeant B. Et

XLVIII.
1

C. etiam C. contradictione C. maritare 4 C. omisit pro 5 C. contradictio

XLIX.
1

C. etiam

L.
1

C. orphanis B. fecerit C. vellent C. orphanas

LI.
1

C. im

LII.
5

B. Fi fratres (F miniatum errore pro S) 2 B. possuerit 3 B. pro tota (sic) 4 C. possuisse C. dictis 6 C. etiam

LIII.
1

C. prodictis 2 C. ipsa

LIV.
1

B. recipe (sic)

528

NOTAE - LIBER QUARTUS

LV.
1

C. duabus

LVI.
1

B. Fi (F miniatum errore pro S) filii, C. Filii prime 2 C. uxoris si cum 3 C. etiam

LVII.
1

B. dimitere

LVIII.
1

B. ater (P omissum a miniatore)

LIX.
1

C. post mortem eius 2 C. etiam

LXI.
1

C. monachari C. possit

LXII.
1

C. etiam

LXIII.
1

B. plure (sic)

LXV.
C. etiam C. vivente C. penitentia 4 C. teneantur 5 C. sustinenda (sic) B. ad sorores et heredum (sic) eorum 8 C. dimiserit 9 C. velle
7 1 2 3 6

B. perueniant

LXVII.
1

C. habeat

LXVIII.
1

C. quinquagenta

LXIX.
1

C. eorum

LXX.
C. soceri C. Et C. ipse vir C. vel 5 C. et 6 C. premorientur donatio 9 C. sanguineis 10 C. im 11 C. sed 12 C. habeant 13 C. etiam
1 2 3 4 7

C. filio filiato

C.

529

NOTAE - LIBER QUARTUS

LXXI.
1

C. possibillitatem C. etiam C. ordinationem

LXXII.
1

C. percutiendi 2 C. etiam 3 C. vitium

LXXIII.
1

C. etiam

LXXIV.
1

C. vel C. rationem C. ordinationem 4 C. dispositionem

LXXV.
1

B. ducat

LXXVI.
1

C. eis C. etiam C. respondere alicui 4 C. omnibus respondere 5 C. petierint

LXXVII
1

C. Si autem

LXXVIII.
1

C. maritationibus C. in intrando

LXXIX.
7

C. assignatione C. etiam C. laycus 4 B. omisit voluerit 5 C. conditione 6 C. laycus C. argatium 8 C. ostendere 9 C. ostensis 10 C. accipere 11 C. etiam 12 C. argatium

LXXX.
1

B. non habet hoc capitulum, C. addidit: Rubrica LXXX

530

NOTAE - LIBER QUINTUS

I.
1

C. dubitatio C. tertiam partem C. sive scasale (sic)

II.
1

C. plathee 2 C. qui 3 C. pelago 4 C. voluerint

III.
1

C. balchonibus B. apposito (sic)

V.
1

C. spargat

VII.
1

C. laborat

VIII.
1

C. Quod C. spatio

IX.
1

C. hedificatione C. faciendi C. edificare 4 C. introitum

X.
1

C. pellagum C. arcum C. arcum C. vadant

XIII.
1

C. ignorantia C. rationem B. siverit 4 C. petierit

XIV.
1

C. defensorem C. defensore C. deffendere 4 C. comparavit

XV.
1

C. comparavit C. suo autem B. velem (sed m erasum), C. velle

XVI.
B.noluerint C. dimitatur C. ex altera, et quod illud ad expensas ambarum partium fiat 4 C. occasione 5 C. providentia 6 C. cadatur (sic) 7 C. facit
1 2 3

XVII.
1

C. faciat

531

NOTAE - LIBER QUINTUS

XVIII.
1

B. a (sic) terram, C. a terra

XIX.
1

C. revolutione 2 B. cada (sic)

XX.
1

C. territoriis C. territoria

XXI.
1

B. legnaminibus

XXII.
B. prestito, correctum in: inprestito. In C. illegibile. In rubricis: B. inprestito, C. imprestito
1

XXIII.
1

B. debet C. transsire

XXIV.
C. ipsam vineam (sic) habeat vineam 2 C. ferpo 3 C. de 4 C. mergegnio 5 C. mergegnio possit 6 C. non possit, sed non deletum et iterum punctis subnotatum 7 C. meam (sic)
1

XXV.
1

C. im C. et C. transsire C. possit 5 B. ut (sic)

XXVI.
1

C. etiam

XXVII.
1

C. possit

XXVIII.
1

C. rationem 2 C. noceat propter

XXIX.
1

C. predictum C. etiam C. quandocumque

XXX.
1

C. etiam C. ea C. teneatur

532

NOTAE - LIBER QUINTUS

XXXI.
C. casatici / tum (sed in rubricis huius libri: casaticum) 2 C. laborauerauerat (sic!) 3 C. qui 4 C. tollere in pignus 5 C. Et
1

XXXII.
1

C. statio B. eam C. rationem

XXXIII.
B. patatum (sic) antiquis
1 2

B. C. patata (sic)

B. C. antiquitus (sic), in C. correctum in

XXXIV.
6

C. preiuditium C. disradicationis 3 C. rationem 4 C. faciat 5B. interpepellauerit (sic) C. etiam 7 C. reddeat

XXXV.
C. preconiatione C. pretio C. venditio 4 C. pretium 5 C. bannum 6 C. pretio 7 C. venditionis 8 C. preconiationis 9 C. rediens 10 C. rationem 11 C. ratione 12 C. Maureceno 13 C. instantia 14 C. venditiones 15 C. spatium
1 2 3

XXXVI.
1

C. a die termini C. venditionem 3 C. venditionis 4 C. preconiationis 5 C. petierit

XXXVII.
C. deffensoribus C. loco eius C. defensor 4 C. comparator 5 C. carta sive de 6 C. venditione 7 C. defensores 8 C. defensori 9 C. fugiat
1 2 3

XXXVIII.
1

In C. additum causa maritationis. 2 C. currat

XXXIX.
1

C. evacuatione C. evacuatio B. plublicam (sic)

XL.
1

C. venditionis

XLI.
C. qui C. dubitatio C. recta C. Bynola 5 C. ad porta 6 C. Iohanis 7 C. viridarium Omnium 8 C. eclesiam 9 C. verba: ad viam que descendit - recta linea usque omissa 10 C.possit 11 C. emerint 12 C. possint 13 B. si non concordare non possint
1 2 3 4

533

NOTAE - LIBER QUINTUS

XLII.
1

C. domus

XLIII.
1

C. compediis 2 C. super 3 C. civitatem

XLIV.
1

C. elligendis C. eligantur

XLV.
1

C. que debet reduci 2C. sive ductum

534

NOTAE - LIBER SEXTUS

II.
1

C. compagniam C. bampno C. promissum 4 C. esset

C. XXV 6 C. aufugerit

III.
C. cum armis et sine armis 2 C. XXV 3 C. percusserit 4 C. ammitat 5 C. eum et secundum 6 C. petierit 7 C. rationem 8 C. offitio 9 C. Millesimo ducentessimo nonagesimo tercio 10 C. indicione 11 C. percussor 12 C. sex 13 C. sentiat
1

IV.
C. omisit primo C. fustigatur C. oculum 4 C. ad (sic) decem 5 C. oculos 6 C. habet hanc rubricam 7 C. cum 8 C. millesimo ducentessimo quadragesimo (sic) nono 9 C. indicione 10 C. vigesimo 11 C. a yperperis duobus 12 C. ad quinque 13 C. unde solvere 14 C. fustigetur 15 C. quinque in viginti 16 C. boletur 17 C. a viginti
1 2 3

V.
1

C. arobatoribus 2 C. condemp/tentur (sic) 3 C. oculum 4 ad (sic) decem

VI.
1

C. violentiis C. oculos

VII.
1

C. admiserit C. providentia C. etiam 4 C. suspitio

VIII.
1

C. potuerit

IX.
1

C. Qui C. utilitate adduxerit

X.
1

C. omisit verba: fecerit, reddat dampnum et

XI.
1

C. inciderit C. offitio C. lamentatione

XIII.
1

C. rationem

XIV.
1

B. XV, et inde usque ad libri VI finem semper uno numero plus quam capituli C.

535

NOTAE - LIBER SEXTUS

XV.
1

C. imprestant C. dados C. imprestaverit

XVI.
1

B. VII. (sic!) 2 C. licentia 3 C. concordare cum comuni 4 C. licentiam 5 B. Raguseum

(sic)

XVII.
1

C. licentia C. contione C. conditionis 4 B. contractu (sic) 5 C. licentia 6 C. offitialis

XVIII.
B. in margine additum manu recentiori: vel ambasa (rias) alliis 4 C. ellectus 5 C. etiam 6 C. nuptias 7 C. impedimentis
1 2

B. iurantem (sic)

C.

XIX.
1

C. comittentibus C. providentia

XX.
1

C. providentia

XXII.
1

C. etiam C. providentia

XXIII.
1

C. prohitiunt C. im

XXIV.
B. ciciuitatem (sic) C. in margine: Proclamatum per Symonem preconem die 14. febr.1437. Proclamatum per Ziuchum Vrtich riverium communis die 28. Ian. 1460..
1 2

XXV.
C. tantum providentia
1 2

B. sed (sic)

C. sit tamen in prouidentia hoc domini comitis

C.

XXVI.
1

C. custodium (sic)

XXVII.
1

C. constructionem C. per civitatem

536

NOTAE - LIBER SEXTUS

XXVIII.
1

C. comminationibus C. providentia 3 C. moderamine 4 C. sit

XXIX.
C. contumatibus 2 C. maleficii 3 B. omisit verbum si 4 C. et 5 B. Baduarii, correctum in: Badoarii 6 C. millesimo ducentessimo nonagesimo tercio 7 C. martii 8 C. vel maleficii 9 C. rationem 10 C. millesimo CCLXXXXIII 11 C. contumatia 12 Manu recentiori adscriptum: Pro terminis datis pro homicidiis inuenies retro additio (sic) scripta post tercium capitulum sexti libri. Eadem leguntur in C., sed ibi literis rubris scripta sunt in ipso contextu operis, id est in fine capituli.
1

XXXI.
1

C. licentia C. accusaverit

XXXII.
1

C. statio 2 C. sigillata 3 C. occasione 4 C. aptagy 5 C. deiactaverit vel deiactari

XXXIII.
5

C. fortium C. omisit verba: vi id est condempnatio 6 B. devaniat (sic)

C. lamentationem

C. lamentationem

XXXIV.
1

C. ad C. duabus

XXXV.
C. in Ragusium C. donandi vel illum autem portandi 3 C. helemosina 4 C. etiam C. sustentatione 6C. quartodecimo 7B. C. Iustin 8C. Ragusini 9B. sone (sic) 10C. ordinatum 11B. feresterius (sic) 12C. conditionis 13C. XXV yperperos
5 1 2

XXXVI.
1

B. Comari (sic) 2 B. yppra, C. yppr.

XXXVII.
1

C. Ragusenorum (sic) C. discarcabunt 3 C. discarcari 4 C. licentia

XXXIX.
1

C. utilitatem C. acetum

XL.
1

C. mula

537

NOTAE - LIBER SEXTUS

XLI.
1

C. licentiam C. licentia

XLII.
1

C. de quacunque 2 C. venditionis 3 B. yppra (sic) tribus 4 C. fustigebitur

XLIII.
1

C. lamentationem

XLIV.
1

B. fecere (sic) C. licentia

XLV.
1

C. libertitii C. Et sibi (sic) servi C. pretio 4 C. pretio

XLVI.
C. expellerit ancilla
1 2

C. corrigatur

C. vitio

C. francus

C. franca

B. ancilla (sic)

B.

XLVII.
C. servitia C. barcha C. Dalmatie 4 B. faceret (sic) 5 C. pretio 6 C. etiam 7 C. etiam predictis 8 C. detentus 9 B. q(ui)c (sic) 10 C. aut in terram 11 B. facere 12 C. nuptias 13 C. nupciarnm 14 B. teneatur (sic) 15 C. servitia 16 C. vel percutere
1 2 3

XLVIII.
1

C. domo uxoris C. nuntio C. dederit 4 C. patrimonium

XLIX.
1

C. francus C. omisit verba sit in potestate

LI.
1

B. se (sic)

B. posederit, C. possederint

LIV.
1

B. yppa XXVe, C. yppr. viginti quinque

LV.
B. concia correctum ex concio, C. nulla concina (sic) viginti quatuor
1 2

B. uiginti quinque, C.

538

NOTAE - LIBER SEXTUS

LVI.
1

C. domus C. consueuerunt

LVII.
1

C. domus

LVIII.
1

C. licentia C. oculum C. Dalmasinis (sic) 4 C. in Dalmisium 5 C. reddat

LIX.
B. cum additum manu recentiori C. Dalmasinis 3 C. facere cum eis 4 B. yppa., C. yppr.
1 2

LX.
1

B. .ui (Q miniatum deest in lacuna) C. conditione

LXIII.
1

C. etiam B. bano

539

NOTAE - LIBER SEPTIMUS

II.
1

C. debet C. marinariciam B. fuierit (sic)

III.
C. afixis 2 C. septuaginta 3 C. canavatia 4 C. milliariis 5 C. omisit verba: presas duas 6 C. octaginta 7 C. banbasino 8 C. canevatii 9 C. convenientia 10 C. milliariis 11 C. trecentum 12 C. omisit: octo 13 C. octoginta 14 C. artimonium 15 C. septuaginta 16 C. artimonem 17 C. bambasino 18 C. canavao 19 C. rationem 20 B. cresit (sic) 21 C. vellet 22 C. defectu 23 C. imprestitum 24 C. omisit verbum: eorum
1

IV.
1

C. debet

V.
1

C. consilium minus C. ostendendo

VI.
C. calaturam 2 C. in eius (in parte huius paginae rescripta) rescripto) 4 C. etiam 5 C. restitutionem
1 3

C. navi (item in loco

VII.
1

C. antemnis C. restitutio C. etiam 4 C. tertium 5 C. restitutio 6 C. avaream

VIII.
B. quam concordiam (sic) C. debeat 3 C. adimplere 4 C. rationes 5 C. sustineat 6 B. miti 9 C. lamentationem Rag., C. Ragux. 7 C. ostendere 8 B. co
1 2

IX.
1

C. coopertam C. cooperta C. contravenerit (in loco rescripto) 4 C. V 5 C. cassellis

XI.
1

C. loco additum manu recentiori C. impedimentum

XII.
1

C. marinaritiam C. redeundo

XIII.
1

C. etiam

XIV.
1

C. contradictione C. euntium B. Seracenorum (sic) 4 B. Tatare (sic) 5 C. et Dalmisii

540

NOTAE - LIBER SEPTIMUS

XVI.
1

C. im C. licentiam

XVII.
1

C. etiam 2 C. vellet

XVIII.
1

B. minor (sic) C. elligerit

XX.
1

C. navi (sic) C. accipere C. percutiendi

XXI.
1

C. pretio

XXII.
1

C. marinaritiam C. rationem C. computatione

XXIII.
1

C. ipso viagio C. etiam

XXIV.
1

B. infirimatur (sic) C. marinaritiam

XXV.
In cod. B. O miniatum, in quo avis cum cauda longa sicuti psittacus. marinaritiam 3 C. marinaritie 4 C. rationem
1 2

C.

XXVI.
1

C. partium C. credentiam

XXVII.
1

B. marinaricios (sic) C. etiam C. providentia

XXVIII.
1

C. advenerit 2 C. essent 3 C. dapnum (sic)

XXX.
1

C. honorificentia C. honorificentiam 3 C. etiam

541

NOTAE - LIBER SEPTIMUS

XXXI.
1

C. servitio C. aliorum

XXXII.
1

B. pignoram (sic)

XXXIII.
1

C. fortium C. pretio C. paccasset 4 C. recuperatione 5 B. patroni (sic) 6 C. petierit

XXXIV.
1

C. obedientia C. vellet

XXXVI.
1

B. naulicare (sic)

XXXVII.
B. naulicare (sic) C. follarum C. presentia 4 B. naulicatum (sic) 5 B. moraretur, C. moriretur correctum ex moraretur 6 C. rationem
1 2 3

XXXVIII.
C. petiis C. pretio, correctum manu recentiori supra lineolam in pecie 3 C. decem pro balla 4 B. Item scarlede magne pecie VI pro balla adscriptum infra in margine, C. omisit haec verba 5 C. Item - pro balla hoc loco deest 6 C. nunc sequitur supra omissum: Item mostaroli pecie octo pro balla 7 C. canavaa 8 C. pannus 9 C. Mille DC 10 C. miliaria 11 C. milliaria
1 2

XXXIX.
C. partium C. pecunis quinquaginta 7C. buffallo
1 2 3

C. sexdecim pro

C. choria

C. pecune

C. centum

XL.
1

C. debet

XLI.
1

C. beconis C. imboiata

XLII.
1

B. entigis (sic) C. etiam C. redeundo

XLIII.
1

C. omisit verba: entege predicte habeant

542

NOTAE - LIBER SEPTIMUS

XLIV.
1

C. clara (sic) C. pecunie C. debent (correctum ex debet)

XLV.
1

C. etiam 2 C. credentia

XLVI.
1

C. manifestatione C. etiam C. sustineat 4 C. vel marinarii

XLVII.
1

C. antegarum (sic)

XLVIII.
1

B. entigas (sic) B. antegas (sic) C. ipsa non 4 B. et marinariis (sic)

XLIX.
1

C. etiam C. restitutione

L.
1

B. cologancias (sic), C. collogantias C. collogantiam

LI.
C. collegantiam C. collegantiam C. ammitteret denariorum ipsos dimittere eidem voluerit, ille tenetur
1 2 3 4

C. sustineat

C. dominus

LII.
1

C. credentiam

LIII.
1

C. salute vel illis C. fuerint

LV.
1

C. rogatia C. rogantia C. a se, nec a suis 4 C. receperit 5 C. rogantia

LVII.
1

C. scalumpniato

LIX.
1

C. redeundo

543

NOTAE - LIBER SEPTIMUS

LX.
1

C. licentia

LXI.
1

C. licentia

LXII.
1

C. habeat B. ornamentis (sic), C. ordinamentis

LXIII.
1

C. pretio C. credentia

LXIV.
1

C. Malfum C. Iunchetum C. sub Brenum

LXV.
1

C. aliam C. accipit C. eum lignum

LXVII.
1

B. ponentur (sic), C. ponent C. Et omnium mercium que 3 C. seu

544

NOTAE - LIBER OCTAVUS

I.
4

B. euua(n)gelia sancta dei, C. sancta dei evangelia 2 C. credentia B. salvo (sic) 5 C. precepit 6 C. rationem 7 C. fuerit data 8 C. petierit

B. omisit vel

II.
B. euua(n)gelia C. quadragesimum C. credentia 4 C. omisit verba: Et non ibo ad bibendum ..... donec finietur 5 C. nocebo per fraudem 6 C. rationem 7 C. Et nulla
1 2 3

V.
1

C. advoccator C. donec illis B. substinebunt, sed primum b erasum

VI.
1

C. licentiam

IX.
1

C. vel si fideiussor C. petierit

XI.
1

C. refutare C. proicere

XII.
1

C. : ..... coram se. Cassum est per maius consilium propter hoc non est scriptum

XIII.
1

C. accipere

XIV.
C. defectu In B. Rasiam correctum in Rassiam, C. Rasciam 3 C. sextodecimo 4 C. decembris 5 C. MCCCV 6 C. consilii 7 C. contione 8 C. additum 9 B. districtu (sic) 10 C. triginta 11 C. elligatur 12 B. euu(an)g(e)lia
1 2

XV.
1

C. aliquis C. deiactare

XVI.
1

C. currant

XVIII.
1

B. guingenta, correctum ex: quinquaginta

545

NOTAE - LIBER OCTAVUS

XXI.
4

B. sine titulo, incipit magno N rubro: Nos 2 C. Palus (sic!) Maurocenus 3 C. puplica C. contione

XXII.
B. : Anno domini M ducent(esim)o septuag(esimo) quinto, indic(ione) tercia, die VIII mensis iunii. De credenciis ut debeant fieri per cartam not(arii) et de pena contrafacientium. Nos Petrus Teup(u)lus etc. C.: De credentiis - contrafacientium. Anno domini etc. 2 C. credentiis 3 C. millesimo 4 C. octavo 5 C. contione 6 C. sonum 7 C. credentia 8 C. mercationibus 9 C. 12 C. pro quilibet (sic) credentiam 10 C. mercationes 11 C. facere sibi dictam
1

XXIII.
B. C. habent hunc eundem titulum 2 C. aliquod 3 C. legitime 4 C. habebunt (sic) 5 C. cassali 6 C. quod fuit proximus ille terre 7 C. uine (sic)
1

XXIV.
B. C. exhibent hunc eundem titulum, sed B. sine numero 2 B. uis (sic) 3 B. fecerit (sic) B. satisfare (sic) 5 C. extimationem 6 B. post bonorum erat scriptum honorum, sed deletum est 7 C. Breno et S. 8 B. Chiuaci, C. Chiuaio 9 C. Gravosio 10 C. distinctum 11 C. decimo 12 C. MCCC 13 C. puplica 14 C. contione 15 C. confirmatum 16 C. lignamine
4 1

XXV.
3

B.: Anno domini - marcii. Quod aliquis - placitando. Colore rubro 2 C. Raguxium C. MCC septuagesimo octavo 4 C. contione 5C. rationem

XXVI.
B. Anno - iulii. Qualiter - uiagium. colore rubro 2 C. navigum (sic) 3 C. vigesimo tertio 4 C. contione 5 C. sonum campane 6 B. pleres, correctum in plures 7 C. rationem 8 C. eadem (sic)
1

XXVII.
1 3

C. septima 4 C. die nono 5 C. campane 6 C. legitime 7 C. intentionis

B. Anno ... ianuarii. Quod - contrafaciencium. colore rubro 2 C. MCCLXXIX

XXVIII.
Idem titulus in B. C., sed in B. sine numero 2 C. rationes suspitio 5 C. consilio et simul 6 C. omittunt comitem
1 3

B. ordinare (sic)

C.

XXIX.
B. Anno - iulii. Quod - habentes. colore rubro 2 C. legitimam 3 B. facerere (sic) B. ligitimam (sic) 5 C. otava (sic) 6 C. undecimo 7 C. legitimam 8 C. ordinationem 9 C. linea 10 C. obligationibus 11 C. defunctorum
4 1

546

NOTAE - LIBER OCTAVUS

XXX.
4

B. C. habent hunc eundem titulum, B. sine numero C. accipere 5 C. Et si ipsum creditor nolet 6 C. auffugerit

C. debeat (sic)

C. assignari

XXXI.
B. C. cum hoc titulo, sed B. sine numero solutionem 6 C. deteneatur (sic)
1 2

C. solutio

C. hiis

C. pretio

C.

XXXII.
1

B. C. Quod - obligare, sed B. sine numero 2 C. obligatio 3 C. super (sic)

XXXIII.
4

B. C. habent hunc titulum, sed B. sine numero 2 C. habere possit 3 C. decendentium C. omnino

XXXIV.
1

B. C. habent eundem titulum, B. sine numero 2 C. vicariis

XXXV.
Idem titulus in B. C., sed in B. sine numero 2 C. capanarum 3 C. capana 4 C. potuerunt 5 C. capanam 6 B. Subreno 7 B. Chiuaci, C. Chivatio 8 C. et in 9 C. Pallii (C. In loco rescripto) 10 C. MCCC 11 C. dauron (sic) 12 B. omisit cum
1

XXXVI.
4

B. Anno - ianuarii. Infra - accusare. colore rubro C. contione

C. IXa

B. Mauricenus (sic)

XXXVII.
1

Idem titulus in B. (sine numero) C. rationem 3 C. ignorantia 4 C. petierit

XXXVIII.
Idem titulus in B. (sine numero) fuerit contumax, solvat
1 2

C. perfectionem

C. Et si pro secundo precepto

XXXIX.
1

B. Anno - ianuarii. De - societate. colore rubro 2 C. indutio 3 C. decima

XL.
1

Idem titulus in B. (sine numero)

XLI.
1

Titulus idem in B. (sine numero)

547

NOTAE - LIBER OCTAVUS

XLII.
Idem titulus in B. (sine numero) C. omnia bona 3 C. eclesie 4 C. offitio 5 C. cum eis et omnia 6 B. pleres (sic) 7 C. rationem 8 C. legittimos 9 B. eadem (sic) racionem C. eandem rationem 10 C. conditionibus 11 C. etiam 12 C. intentionis 13 B. bona non (non in margine) 14 C. conscientiam 15 C. Marcum 16 B. teneatur 17 C. sententiabuntur
1 2

XLIII.
C. viri possidere C. obligationem C. commessarii 4 C. conditionibus 5 C. secundum per 6 C. etiam
1 2 3

XLIV.
B. Anno - iulii. Quod - contrafaciencium. (colore rubro) 2 C. contrafacientium 3 C. millesimo ducentesimo octuagesimo tercio 4 C. Raguxii 5 C. contione 6 B. aquo modo (sic) 7 C. dicta 8 C. credentia
1

XLV.
Idem titulus in B. C., sed in B. sine numero banni predicti
1 2

C. omittunt hoc

C. legitime

C.

XLVI.
Idem titulus in B. C., sed in B. sine numero 2 C. ratione rationem 6 C. camerariis 7 C. pertinet 8 C. de deest
1 3

C. ratio 4 C. rationum 5 C.

XLVII.
Idem titulus in B. C., sed in B. sine numero 2 C. quantitates 3 C. stationum C. dohaneriis 5 C. dohana 6 C. dohane 7 C. quantitate (sic) 8 C. dari 9 C. sed 10 C. dohanerii 11 C. rationem 12 C. dohane 13 C. etiam 14 C. presentia 15 C. quantitates
4 1

XLVIII.
Idem titulus in B. (sine numero) etc. 2 C. fatiunt 3 C. et deest 4 C. solarium (sic) 5 B. aduocares (sic) 6 C. etiam 7 C. condempnationis 8 C. condempnationem
1

XLIX.
1

Titulus idem in B. (sine numero) et C. 2 C. venditio

L.
4

Titulus idem in B. C., sed in B. sine numero 2 C. contrafacientium 3 B . Scalui (sic) C. mercationibus 5C. XXV

LI.
1

Titulus idem in B. C., sed in B. sine numero

548

NOTAE - LIBER OCTAVUS

LII.
B.: Anno - madii. De libertate - predicta. (colore rubro) 2 C. Daldulo (sic) 3 C. quondam 4 C. filius, comes 5 C. puplica 6 C. sonum 7 C. dei 8 B. statututum (sic) 9 C. teneantur 10 C. reddere 11 C. pintantario (sic) 12 C. distinctius 13 C. tollerare 14 C. valloris 15 C. actenus
1

LIII.
Titulus idem in B. C., sed in B. sine numero 2 B. Machaelis (sic) 3 C. setembris 4 C. viginti tres
1

LIV.
5

Titulus idem in B. C., in B. sine numero 2 C. revocatione 3 C. iam nos 4 C. puplica C. etiam 6 C. eclesie 7 B. dictum bis scriptum 8 C. revocare (sic) 9 B. adque (sic)

LV.
B.: Anno - MCCLXXXXIIII. De falsis - grossis. (colore rubro) 2 C. MCC nonag(esim)o quarto 3 C. follari 4 B. civitate (sic) 5 C. cottidie 6 C. etiam 7 C. follaros 8 B. qualibus (sic) 9 C. habeat 10 C. follaro 11 C. follarum 12 C. credentiam 13 C. Durachio 14 C. veterum
1

LVI.
In B. sine titulo; incipit Anno etc. In margine vero additum est manu recentiori: hic difficit rubrica ista, videlicet: De personis etc. 2 C. MCCCIII 3 C. XVIIII 4 B. C. iusta (sic) 5 C. de Ragusio loco suo et tempore, sicut conveniens fuerit, reddatur premium et meritum per commune Ragusii 6 C. conditionis 7 B. iniuria (sic) 8 C. spetiali 9 B. nullius (sic)
1

LVII.
Titulus idem in B. C., in B. sine numero 2 B. domos (sic) 3 C. MCCLXXXXVI 4 C. retifficationem 5 C. constitutionem 6 C. dohana 7 C. dimittatur 8 C. eclesiam 9 B. viam unam (sic) 10 C. territorium 11 C. hedificari 12 C. a porte ponentis (sic) 13 C. etiam 14 C. eandem (sic) 15 C. im 16 C. hedificium 17 B. terminis (sic) 18 C. territorio 19 C. habeant 20 C. possessiones 21 C. per predictum (correctum ex uno p) 22 C. hedificentur 23 B. illius terminus (sic) 24 C. Gondola 25 B. domos (sic) 26 C. tres 27 C. Mentii 28 C. inter territorio (sic) 29 C. debeant 30 C. rectam 31 B. Gregorii, C. Gregorio 32 C. actenus 33 C. puteo 34 C. omittunt via 35 C. eclesia 36 C. Villano 37 C. stationes 38 C. Celipe 39 C. nec 40 C. dimittere 41 C. refundere 42B. uni, C. ex uni correctum unus 43 B. quicquic (sic) 44 B. ordinameta (sic) 45 C. nullius 46 C. revocemus 47 In codd. omnibus sine titulo speciali. Vide Monumenta Ragusina (Mon. spectantia historiam Slavorum meridionalium vol. 29) V, 74. 48 C. MCCCIIII 49 C. vicessimo 50 C. tertio 51 B. vadat 52 B. corna, sicut Mon. Rag. V, 74; C. cornua
1

549

NOTAE - LIBER OCTAVUS

LVIII.
B.: Millesimo trecen(te)si(m)o octavo, indicione Via, die XXIX setembris. De pena urasde. (colore rubro) 2 C. Millesimo CCCVIII 3 C. sexta 4 C. vicessimo nono 5 C. Fallatro 6 B. seniare (sic) 7 C. solempnes 8 C. supplitio 9 C. servare consuetudinem 10 B. usradam (sic) 11 B. conseutudine (sic) 12 B. usrade (sic) 13 C. tocius, correctum in: totius 14 B. sollepnes (sic) 15 C. omittunt: et eum requirentes 16 C. etiam 17 C. nollebat 18 C. vollebat 19 B. faceret 20 B. quicquid (sic) 21 C. solempnia 22 C. minoris et maioris 23 C. contione 24 C. im 25 C. nostri ducis 26 C. omittunt: providere
1

LIX.
B. Tenor - vrasde literis rubris. Omissum De iusticia ... et 2 C. gratia 3 C. Omisit dominus 4 B. quartete (sic) 5 C. totius 6 C. dilectionis 7 C. presentiam 8 C. Ursatius 9C. Budaa 10C. conditionem 11C. silicet 12C. Dc (c additum manu recentiori) 13 C. prudentie 14 B. que 15 B. mudum (sic) 16 C. contentum deo et 17 C. servari 18 C. iustitia 19 C. VIIII
1

LX.
B.: Anno - Ragusii. De igne. (colore rubro) 2 C. MCCCIX 3 C. incensantis 4 C. conservationem 5 C. imminere 6 C. concione 7 C. puplica 8 C. platea 9 C. cuicunque (sic) 10 C. conditionis 11 B. Et similiter (sic) 12 C. accusationem 13 C. reperiri poterit 14 B. quilibet (sic) 15 C. caligarii 16 C. calofati 17 B. pp., C. yppr. 18 C. et qualibet 19 C. extimationem 20 B. pp., C. yppr. 21 C. duobus (in C. correctum ex: duo)
1

LXI.
In B. De tercia - comes Ragusii colore rubro 2 C. impromtis 3 C. septembris contione 5 C. platea 6 B. pp., C. ypp. 7 B. quo (sic) 8 C. impromtis 9 C. de ypp.
1 4

C.

LXII.
C. not C. Ragus. In B. Tempore ... comitis Rag. colore rubro 4 C. verba Tempore - Ragusi omissa 5 C. MCCCIX 6 B. publica (sic), C. puplica 7 C. contione 8 C. platea 9 C. Dalmatia 10 B. dibitum (sic) 11 C. aliquod debitum Ragusii 12 B. fuerent (sic)
1 2 3

LXIII.
B. sine titulo: Currente etc. In margine manu recentiori: R(ubric)a: De sale non portanda (sic) ad loca prohibita 2 C. portando correctum ex portanda 3 C. MCCCIX 4 B. Gradanic., C. Gradoc. 5 C. cunctione 6 C. platea 7 B. discare (sic) 8 C. nec deest
1

LXIV.
B. sine titulo: Millesimo etc. In margine manu recentiori: Ru(bri)ca: De navigiis etc. 2 B. Mill(esim)o CCCXX undecimo (XX in rasura); C. Millesimo CCCXX undecimo 3 B. cosilii (sic) 4 C. puplica 5 C. contione 6 C. platea 7 C. corsareos 8 C. illud emendetur
1

550

NOTAE - LIBER OCTAVUS

LXV.
In B. sine titulo: Currente etc. In margine addita est manu recentiori eadem rubrica C. campanarum 3 C. contione 4 C. septembris 5 C. camerclo (sic) 6 C. discargare 7 C. comerelo (sic) 8 B. pp., C. yppr.
2 1

LXVI.
B. sine titulo: Currente etc., sed in margine manu recentiori adscripta est eadem rubrica 2 B. in margine: doaneriis 3 B. in margine: fondechariis 4 C. districtus 5 C. Millesimo CCC tercio decimo 6 C. dohaneriis 7 C. fondegariis 8 C. elligatur
1

LXVII.
B. sine titulo: Nos Paulus Maurocenus etc. Titulus additus est in margine manu recentiori 2 C. solventes 3 C. contione 4 C. stabillem 5 B. et quod pars (?) persona 6 C. satisfationem 7 C. pretii
1

LXVIII.
In B. sine titulo: Item quod etc. Rubrica vero adscripta est in margine manu recentiori. 2 B. in margine: denunciatione, C. denuntiatione 3 C. quicunque 4 C. stabillem 5 C. qui 6 C. denunciatio
1

LXIX.
In B. sine titulo: Currente etc.; eadem rubrica adscripta est in margine manu recentiori. 2 C. MCCCXVIII 3 B. Maurecen. (sic) 4 C. contione 5 C. campane 6 B. sicut successive 7 C. unum
1

LXX.
In B. sine titulo: Currente etc. Eadem rubrica addita est in margine manu recentiori. 2 C. Millesimo CCCXVIIII 3 C. conditionis 4 C. deest rebus 5 B. capta tram (sic) fuit 6 B. consiliorum (sic), in C. correctum manu recentiori 7 C. predicto
1

LXXI.
In B. sine titulo: Nos etc. Rubrica adscripta est in margine manu recentiori. 2 C. puplica 3 C. cunctione 4 C. campane 5 C. platea 6 C. congregatio 7 C. iuditio 8 C. remaneat
1

LXXII.
In B. sine titulo. Currente etc. Manu recentiori addita est eadem rubrica in margine. 2 C. MCCCXX 3 C. novembris 4 C. minoris et maioris generalisque consilii 5 C. conditionis 6 C. venditionis 7 C. preconiationis 8 B. dibito (sic)
1

LXXXIII.
In B. sine titulo: Currente etc. Manu recentiori apposita est eadem rubrica in margine. 2 B. in margine: contrafaciencium, C. contrafacientem (sic) 3 B. omisit consilium 4 B. congregat 5 C. districtus, Sclavos 6 B. vigegeat (sic) 7 B. districtu (sic) 8 B. pastinacionis 9 C. relatione 10 B. dictorum que de minori 11 C. credentia 12 C. etiam
1

551

NOTAE - LIBER OCTAVUS

LXXXIV.
C. MCCCXXI C. die quarta B. vedicionibus, C. venditionibus 4 B. vedita (sic) 5 C. omisit pro 6 C. presentatione 7 C. separationem 8 C. affectui (sic) 9 B. veditori (sic) 10 B. venditori (sic), C. venditioni 11 C. preconiationis 12C. presentatio 13 B. sint
1 2 3

LXXV.
B.sine titulo: Currente etc. Rubrica addita est manu recentiori in margine. 2 C. MCCCXXII 3 B. omisit: et 4 C. contione 5 C. licentia 6 C. distinctius 7 C. honorosum 8 C. omittunt: et incanevare 9 C. conditione 10 B. incanovare correctum ex incanevare 11 C. super lignum 12 B. incanovatur correctum ex incanevatur 13 C. exhonerato 14 C. et incanevata deest 15 B. dictus (dcs), C. dicto 16 C. exhoneraverint 17 B. cum 18 C. eo
1

LXXVI.
In B. sine titulo: Anno etc. Manu recentiori addita est in margine eadem rubrica. C. MCCCXXXVI 3 C. mercationes 4 C. etiam 5 C. iuste 6 B. quorum per (sic) officium C. scrutare 8 C. bulatis 9 C. facientes
1 2 7

LXXVII.
In B. sine titulo: Item etc. In margine manu recentiori addita est eadem rubrica. 2 B. in margine: mercantiis, C. mercantiis 3 B. statis (sic) 4 B. cera (sic) 5 C. mercationes 6 C. mercationes 7 B. grossam (sic) 8 C. teneantur 9 B. bullatus bulle (sic) 10 B. yppis (sic) 11 B. qualibet (sic) 12 B. contrafacientem (sic) 13 C. bullatum 14 C. cadat in penam 15 C. quinque 16 C. iffaranum 17 C. speciare 18 C. maneriei 19 C. existant 20 C. sub dicta pena 21 C. Et nullus 22 C. spetiarius 23 C. affaranum 24 B. seta (sic) 25 C. spetiarias 26 B. aliquo (sic) 27 B. qualibe (sic) 28 B. iusticiara (sic), C. iusticiaria 29 C. fecerint 30 C. accusationem 31 B. stopinus (sic) 32 C. banbatio 33 C. qolibet
1

LXXVIII.
In B. sine titulo: Item etc. In margine eadem rubrica addita est manu recentiori. 2 B. ordinanamus (sic) 3 C. quolibet 4 C. que vel quod 5 B. C. miliar. 6 B. de ceteri(sic), C. de cetero 7 C. balest(r)as 8 C. quatuor 9 C. fornitas 10 C. quadrellis 11 B. quolibet (sic) coraa 12 C. balistra 13 C. scruptari 14 B. seccedat 15 C. portu 16 C. comunis 17 B. a festum (sic)
1

LXIX.
In B. sine titulo: Item etc. In margine eadem rubrica addita manu recentiori. 2 C. honerata 3 C. mercationibus 4 C. viginti 5 B. tenentur (sic), C. teneantur 6 C. balestra 7 C. quatuor
1

LXXX.
B. sine titulo: .tem etc. (I miniatum omissum). Manu recentiori addita est in margine eadem rubrica. 2 B. in margine: contrafaciencium 3 C. conditionis 4 C. vel 5 C. Stagni 6 C. Etiam vinum 7 C. accusationem 8 B. hunc, C. hoc (correctum in rasura) 9 B. libertas (sic) 10 C. dominis comitibus
1

552

NOTAE - LIBER OCTAVUS

LXXXI.
B. sine titulo: Anno etc. Manu recentiori in margine addita eadem rubrica. 2 C. MCCCXXVII 3 C. omittunt: die duodecimo +4 C. marcii /5 B. Gradoni, C. Gradoc. 6 C. cum voluntate nostri minori (sic) 7 C. ac 8 C. sonum 9 C. campane 10 C. congregato 11 B. C. Ragus. 12 C. Punta Stagni 13 C. impetrare
1

LXXXII.
3

In B. sine titulo: Item etc. Rubrica manu recentiori addita in margine. 2 C. Ragusii C. unum

LXXXIII.
In B. sine titulo: Item etc. Eadem rubrica manu recentiori addita est in margine. 2B. in margine: doana, C. dohana 3C. mercatancia 4B. C. gross I 5C. centenario 6C. mercationum
1

LXXXIV.
B. in margine colore nigro B. Eodem - decenbris colore rubro. 3 C. decembris C. conditionis 5 B. omisit vel 6 In B. districto correctum in districtu, C. districto 7 C. yppr. cento 8 B. se (sic) 9 B. pcioris, 10 C. centum 11 C. quocunque correctum ex quecunque 12 C. L ypp.
4 1 2

LXXXV.
B. Anno - februarii colore rubro. 2 C. MCCCXXXVIII 3 C. sexta 4 C. ac 5 C. ambaxatoris 6 Codd. omnes: rectoris (sic) 7 C. omisit creditorum 8 B. nisi hoc (sic) fierent 9 C. intelligendo
1

LXXXVI.
In B. cum titulo: Eodem anno - februarii, colore rubro. Item etc. in margine nulla rubrica addita. 2 C. conditionis 3 C. Catari 4 C. Cataro
1

LXXXVII.
B. cum titulo: Eodem - marcii colore rubro. Item etc. In margine nulla rubrica adscripta. 2 C. offitio 3 C. omittunt: seu maledicto
1

LXXXVIII.
B.: Eodem - die colore rubro. Item etc. In margine nihil adscriptum. satisfieri 3 B. carta (sic) 4 C. carte, elapso 5 C. credentiam
1 2

C. sibi

LXXXIX.
B.: Eodem - iulii colore rubro. Item etc. In margine manu recentiori addita est haec rubrica. 2B. in margine: perintrant, C. perintraverint 3C. in terreno 4C. sequentia verba rubricae (vel - contrafaciencium) desunt 5C. inditione 6C. terrenum
1

553

NOTAE - LIBER OCTAVUS

XC.
In B. sine titulo: Anno etc., etiam in margine nulla rubrica apposita. 2 C. indicione C. nona 4 C. vigillantes 5 C. consilii 6 B. publaca (sic) 7 C. contione 8 C. uberes omnes 9 C. donationis 10 C. firmitatem 11 C. triginta 12 C. anullata 13 C. sint vigoris 14 B. presentes (sic) 15 B. comuni (sic) 16 C. maiora 17 C. cum deest 18 C. debitor 19 C. Quod autem
3 1

XCI.
In B. sine titulo: Statuimus etc, rubrica etiam in margine non adscripta. 2 C. cancellarii 3 B. dictus (dsc), C. dominus (dns, correctum ex: dcs) 4 C. pautioribus 5 B. ydones (sic), C. probationes 6 B. duobus statuos (sic) 7 C. Item - cit. colore rubro 8 C. concione 9 C. Aditio literis rubris.
1

XCII.
In B. sine titulo: Currente etc. Etiam in margine rubrica non est addita. 2 C. millesimo CCCXXXXII 3 C. contione 4 C. bechariam 5 C. beccharie 6 C. venditionis 7 B. teneatur (sic) 8 C. etiam 9 C. contrafacientem 10 C. habent 11 contrafacientem
1

XCIII.
In B. hic explicit manus librarii qui codicem totum scripserat et incipit manus secundi scriptoris. Addicio - prima colore rubro. Rubrica in margine non est addita. 2 C. Additio 3 C. Phylippi Horii 4 C. currente 5 C. cum laudatione 6 C. contione 7 C. congregati 8 C. modo vel 9 C. acceperit 10 C. servitialis 11 C. commendata 12 C. commiserit
1

XCIV.
In B. Addiccio - secunda. Nos etc. 2 C. Additio 3 C. millesimo CCCXLVIIII 4 C. et cum laudo 5 C. puplica 6 C. contione 7 B. loqtur (sic) 8 C. etiam 9 C. omittunt: ac testare 10 C. hinc 11 C. additione 12 C. reverentiam 13 C. dimittere 14 C. anticum
1

XCV.
1

In B. sine titulo: Item etc. 2 In B. percliuii 3 C. maritatione 4 C. et ipsa

XCVI.
In B. sine titulo: Item etc. Rubrica ne in margine quidem est addita. 2 B. Iustinian., C. Iustiniani 3 C. dimittere 4 C. mendicantium 5 C. dimitteret 6 C. venditionis 7 C. comestibilibus 8 C. eclesie 9 C. orphanarum 10 C. eas deest 11 C. remanserit 12 C. venditione
1

XCVII.
In B. sine titulo: Item etc. In margine nulla rubrica adscripta. 2 C. resurrectionis B. Ihu Xri, C. Iesu Xpi. 4 C. ymmo 5 C. sclavinis 6 C. carbonosos 7 B. spe (sic) 8 C. rixe 9 C. discensiones 10 C. odiosum 11 C. quoque 12 C. carbanassum (sic) 13 C. nec de 14 C. quilibet pro qualibet vice 15 C. credentia
3 1

554

NOTAE - LIBER OCTAVUS

XCVIII.
B.: Exemplum - procuratum colore rubro. Iohannes etc., alia manu et atramento nigriori quam in foliis praecedentibus. 2 C. literarum 3 C. indicione undecima 4 B. potenti (sic), C. ponti (sic) 5 C. Superantio 6 B. comitatis (sic) 7 C. Iohanes 8 B. Veniciarum (sic), C. Venitiarum 9 C. Dalmatie 10 C. Chroatie 11 C. litteras 12 C. proximum 13 C. hostendentes 14 B. etciam (sic) 15 B. promtam 16 C. dispositionem 17 C. reddidistis 18 B. nobis 19 C. expeditionem 20 C. conservatio bonorum vestrorum 21 C. immerito 22 C. devocione 23 C. petitionem 24 C. Venetiarum 25 C. mercare, correctum in: mercari 26 B. vinginti (sic)
1

XCIX.
In B. in ultima pagina codicis (f. 92 v): De pena - marcii atramento rubro, cetera nigro scripta alia manu atque caput 98., literis nigrioribus et paulo maioribus.
1

555

INDEX PERSONARUM ET INSTITUTIONUM

A
ABBATES Lacrome, Melete et Visnie I, 2, 18, 21; non audeant in civitatem adducere vinum de Stagno vel de Puncta Stagni VI, 65. ADVOCATOR: sacramentum a. Ragusii qui placitant coram comite II, 6, item a. qui antepositi sunt ad inquirendum rationes communis II, 7; advocatores communis tenentur placitare contra procuratores S. Mariae II, 13; VIII, 48; advocatores magnae curiae VIII, 13, et in rubrica II, 6; advocatores parvae curiae duo VIII, 5; cf. VIII, 9; VIII, 13; advocator monasterii Lacromensis I, 21; advocator partis vocatae ad placitum III, 1; a. viduae parens eius III, 9; VIII, 9, cf. advocatus. ADVOCATI communis VI, 68; advocati curiae VIII, 44, v. advocator. AFILIATUS: filii loco in domum receptus vel gener IV, 70. AMBAXATOR, AMBASIATOR, AMBASSIATOR legatus, orator; eius electio VI, 18, commissio VIII, 48, salarium VIII, 85; ambaxatores sollempnes ad ducem Venetiarum et ad regem Urosium, VIII,58, v. nuncius, orator. AMICA, AMITA patris IV, 23, 73. AMICI COMUNES electi loco iudicum III, 2. ANCILLA, serva: ancillae portant ligna supra se in civitatem I, 12; a. que venduntur foresteriis et extrahuntur de Ragusio per mare I, 14 (titulus); a. uxoris in dote IV, 2, 3; ancillae et servi VI, cap. 42 53; ancilla liberticia VI, 45, 47; ancilla babia: nutrix IV, 59; VI, 51, v. babia, familia, sclava, servicialis, servus. ANGARIUS, ANGARARIUS: vir ad opera rei publicae sine mercede praestanda vocatus I, 29; II, 16, 24, v. angaria. ANTECESSORES, maiores, progenitores, proavi: uxoris IV, 2; carta patris vel avi vel antecessorum VI, 9; defuncti VIII, 29. ARCHIEPISCOPUS Ragusii, I, 2 (cerimoniae); I, 12 (ligna); I, 17 (reditus a navibus); I, 18 (a piscatoribus); I, 19 (placita in curia); I, 20 (villae et homines); IV, 68 (filius clericus ei praesentatur); VI, 65 (non audeat adducere vinum extraneum); VIII, 52 et 54 (statutum de reditu a navibus revocatum). AROBATORES v. robatores. ARTES: 1) collegia opificium: magistri de omnibus artibus I, 10; artifices omnium artium II, 22 (titulus); 2) piscatores qui cum aliis artibus vadunt piscatum I, 10.

557

ARTIFICES v. artes. AVUNCULUS ET AMITA IV, 73; VIII, 15. AVUS, AVIA IV, 73; VI, 9.

B
BABIA: ancilla babia, nutrix IV, 59; VI, 51. Deminutivum vocabuli croat. baba: vetula.V. baiula. BADUARIUS Marinus, egregius miles, comes Ragusii: in primo regimine 1292 - 1294 I, 3, 23; III, 2; IV, 4; VI, 3,29; VIII, 55; in secundo regimine 1297 - 1299; in tercio regimine sui comitatus 1303 - 1305: VIII, 56, 57. Sine anno: I, 23; III, 33; V, 35; VI, 18. BAIULA: nobilium nutrix VIII, 60. BASTARDUS, BASTARDA IV, 71, 72. BASTASIUS, baiulus portat vinum VIII, 80. BELLEGNO, BELIGNO Philippus, comes Ragusii 1338 - 1341 VIII, 90. S. BENEDICTI abbas, ecclesia, festum, in Lacroma I, 18, 20. BIOCHA vel aliter religiosa, in poenitentia vivens extra monasterium, IV, 65. S. BLASIUS, beatus pontifex et gloriosus martyr Dei, in sacramentis II, 12, 13; die S. Blasii canonici cantant missam cum laudibus d. comiti I, 2; vigilia ib. vexillum S. Blasii I, 1. Bulla S. Blasii bullantur pondera VIII, 77, v. Ragusium, ecclesias. BLASFEMANTES Deum et sanctos VI, 14. BONI HOMINES RAGUSII: vicarius dividit carnes vaccae de margarisio per bonos homines Ragusii I, 16; introitus balanciarum recipiendos procuratores S. Mariae dant duobus bonis hominibus I, 25; comes cum consilio iudicum et bonorum hominum et cum laudatione populi ordinat vel mutat statuta II, 4, 5, 6; boni homines, electi per comitem et curiam, aestimant laborerium in muro communali V, 8 et damna in vineis VIII, 23, 24; vendut possessiones venditoris qui non solvit VIII, 31; domus propter incendium dirutae aestimatio trium vel quinque bonorum hominum, qui ad hoc deputati sunt per comitem et eius consilium VIII, 60; manariae deputatae certis bonis hominibus in quolibet sexterio, propter casum ignis, ib. Bonus homo, positus a massariis communis ad scribendum sal in navi VIII, 75, v. boni viri; meliores homines; nobiles. BONI ET LEGALES HOMINES: duo officiales electi ad videndum, si naves sunt armatae, sicut debent VIII, 78.

558

BONI VIRI: tres tres homines iurati, a comite et curia electi ad aestimandum dotem IV, 33; arbitri electi ad quaestiones de viis civitatis VIII, 57, cf. boni homines, probi viri.

C
CALAFATI (calofati), fabri laborantes naves VIII, 51, 60. CALIGARII: eorum concia pellium VI, 55; opera eorum in casu incendii VIII, 60. CALOFATI v. calafati. CAMARARII, CAMERARII salis communis Ragusii I, 9; II, 8. C. ponderum et mensurarum II, 11; qui recipiunt pecuniam communis II, 15; communis: rationes eorum VIII, 28, 46; eorum capsella cum clavibus VIII, 47; claves salis VIII, 65; apud eos stat liber meritorum VIII, 56. CANCILLARIUS, CANCELLARIUS: scriptum c. VIII, 91. CANONICI v. Ragusium, ecclesiae. CAPITANEUS: generalis Venetorum VIII, 98; c. navis missae a comite Ragusii II, 26, 30, 31; VIII, 64; capitaneus noctis VI, 26. CAPITULUM v. Ragusium, ecclesiae. CATARENSIS, civis Catari VIII, 86 tit. (Catarenus C.) CELENGA, CALAGNA v. Ragusium, porta. ELIPA Iohannes, nobilis Ragusinus, VIII, 57. EREVA, gens nobilis Ragusii: puteus de . V, 41, Ursacius Cereve, Martolus Cereve VIII. 57. CLERICI, opp. laici: I, 2, 12, 26, 29; placitum cum laico III, 27; testis clericus III, 31; filius clericus IV, 68, 69, 79; solvere debent avedaticum V, 22; non adducant vinum vetitum VI, 65; datium vini gravabat cl. et laicos VIII, 54. COMES: de Chelmo III, 51, 56; Ragusii: sacramentum comitis, iuratum archiepiscopo et canonicis de rationibus ecclesiae S. Mariae, I, 1; libertas adducendi data comitibus Ragusii per statutum vetus VIII, 80; comes nominat iudices, consiliarios parvi consilii et vicarium, et cum iis eligit omnes alios officiales I, 3 B; comes sive rector eligit cum minori consilio alios officiales I, 3 C; sacramentum comitis II, 1 cf. 2, 3 etc.; comitis loco remanet miles sive socius II, 2, 3; quantum potest expendere comes sine voluntate minoris consili II, 15. C. in stanico I, 4; III, 51, 53. Comes insularum Iuppanae, Dalafodi et Calamoti, sacramentum eius II, 33; comites insularum et Astareae VI, 18; VIII, 34; comites insularum, si de civitate non fuerint VI, 62.

559

COMITUS ligni communis: praefectus navis II, 30, 31. COMMISSARII sive pitropi VIII, 43. CONCIATORES pellium VI, 56. CONCIO, etiam Cunccio (cod. B.: VIII, 58, 60, 63, 71), Cunctio (cod. C.: VIII, 63, 71), comitia populi Ragusini: in concione Ragusii II, 2; plenaria, coram comite et vicario I, 29; Publica populi, secundum antiquam consuetudinem Ragusii congregata in Platea ad sonitum campanarum I, 1, 3, 23, II, 2 etc. V. arengum, Curia, laus, populus. CONFINATORES VIII, 68 (titulus). CONSILIARII de parvo et magno consilio, quomodo eliguntur I, 3. Consiliarius Ragusii, sacramentum eius II, 5; c. tam parvi, quam magni consilii VI, 68 et passim alibi. CONSILIUM: cum maiori parte Consilii regit comes, II, 1. Qui expelluntur de consilio v. consanguinei. Consilium generale: Maius et Generale IV, 80; VI, 68 (a dicto Maiori et Generali Consilio); VIII, 72 - 74, 76, 81, 85, 90, 92, 93, 94. Consilium magnum: I, 3, B.; II, 12; campana Magni Consilii II, 4, 6, 7, 8, 9; Consilium Maius (= magnum), congregatum ad sonum campane in Platea Communis VI, 3; III, 2, 39, 59 et passim; VI, 17 (61 consiliarii eius); VI, 68 (60 consiliarii ad minus); VIII, 20, 55, 70; nullus homo qui sit vel esse possit de Maiori Consilio, possit exercere beccariam VIII, 92; distribuit officia VIII, 99; Consilium Minus I, 3; II, 15 et passim; omnes duodecim consiliarii Minoris Consilii VI, 68; VII, 2, 8, 40; tres de M. C. vadant ad videndum pastina VIII, 73; distribuit officia VIII, 99; Consilium Parvum (= minus) sex consiliarii de Parvo Consilio I, 3; electio procuratorum S. Mariae I, 24; campana parvi consilii II, 4, 24; comes cum Parvo Consilio II, 13; IV, 80 et alibi passim. Consilium Rogatorum: III, 60; VI, 68; VIII, 48; consilia omnia Venetiarum VIII, 98; consilium datum a comite occultandum II, 5. CONSUETUDO: consuetudo civitatis Ragusii: vestes nobilis IV, 3; secundum consuetudinem Ragusii: II, 4; III, 1, 3, 9; VIII, 43; secundum civitatis Ragusii consuetudines et statuta ordinare in testamento VIII, 43; vineas laborare cum consuetudine Ragusii ib. Cum omni consuetudine que habetur in Curia d. comitis III, 4; cum omni consuetudine civitatis III, 12; consuetudo Ragusii III, 59; VI, 62; VIII, 38, 42, 43; consuetudines in Statuto contentae VIII, 25. Consuetudines antiquae civitatis Ragusii I, 1, 4, 9, 10, 30; III, 2, 33, 45 - 51, 56 - 58; IV, 4, 6, 9; V, 22; VI, 46; VIII,

560

57 cornua noviae, 58 poena vrasde, 95; secundum consuetudines antiquas VIII, 99; omnes antiquas consuetudines quas inter se habent homines Lastae I, 15; consuetudo nova, lex nova et consuetudo vetus: II, 4, 5, 6; consuetudo terre III, 46; consuetudo nostra bona II, 26, 30; consuetudines inter Raguseos et foresterios III, 46, 49 sqq. (De stanico); consuetudines et raciones ecclesie S. Marie I, 1; consuetudines = iura specialium personarum: III, 6, 14, 44; c. patris e matris IV, 70, v. statutum, usus. CONTARENUS Andreas, procurator S. Marci Venetiarum VIII, 98. CORECTOR, barca corectoris de quocumque loco nichil dat pro arboratico I, 13; tempore belli ire pro c. I, 21. CORSARII, CURSARII, piratae: VII, 7, 33; VIII, 64, v. piratae. CRABANOSSUS, CARBONOSUS: carbone tinctus, personatus VIII, 97. CREDITOR cum carta III, 25, 26, 43, 46, 59, 61; IV 1; V, 38 - 40; VIII, 25. CUGNATUS: cognatus VIII, 15. CURIA: comes cum Curia ad sonitum campane congregata vel cum Curia et sonitu campane mutat leges II, 12, 15, 16, v. concio, laus; vocare ad Curiam I, 19, 21, 24, 34; Curiam comitis vel Ragusii refutare III, 1, 2, 3, 5; VIII, 11; Curia venit vocata ad debitorem morientem III, 26; sedet in Platea, sed ad audiendum placitantes debet ire ubicunque per civitatem et extra muros usque ad Cromam III, 48; Curia Magna I, 34; VI, 63 = Curia Maior I, 3; VIII, 38, 71; Curia Parva I, 34; III, 34, 38; VI, 63; libri VIII titulus, VIII, 1 - 6, 13 = Curia Minor VIII, 21, 38; Curia alia, secunda, sequens, videlicet nova, electa post finem termini officiorum III, 45. 6) Curia spiritalis IV, 74. CURSARIUS, v. corsarius CUSTOS: arsanae II, 14; custodes noctis cum suo capitaneo custodiunt civitatem, galeas et burgum II, 10; VI, 26.

D
DALMATINUS III, 19. DANDULUS: Andreas, quondam Ioannis D., Venetiarum ducis filius, comes Ragusii 1290 - 1292; I, 17; II 13; VIII, 52; Marcus, eiusdem Ioannis D. ducis filius, comes Ragusii 1301 - 1303: I, 21. DAURO, Andreas, comes Ragusii 1299 ad. 1301, in secundo regimine 1307 - 1309: 1) VI, 4; VIII, 24, 35; 2) I, 23; II, 12, 13; VI, 17; VIII, 58 - 61, v. Auro.

561

DEBITOR, v. creditor. DELPHINO Iohannes, dux Venetiarum: VIII, 98. cf. Dalfinus. DERSA gens nobilis Ragusina. croat. Dri: Marinus de D., ambassiator Ragusii, missus Venetias 1308, VIII, 59. DOANERII, officiales doanae: VIII, 47 (duo in officio salis), 66; cf. II, 27, 28. DOMINA: domina nobilis, VIII, 94. DOMINATOR, dominus terrae VII, 33. DOMINUS: appellatur comes et archiepiscopus Ragusii, dux Venetiarum, rex Rasciae; d. navis, mercium VII, 67; d. monetae VII, 42, 43, 51; d. servi vel ancillae VI, 45 - 50; tabernariae VIII, 55, v. patronus. DOYMUS Ragusinus quidam: furnus D. V, 41. DUX Venetiarum v. Venetiae; d. de Bossina III, 52, 56.

E
EPIPHANIA: caerimoniae I, 2; piscatur Umbula I, 30. EPISCOPUS I, 2; non adducat vinum forense VI, 65. EPITROPUS v. pitropus. EXTIMATORES VIII, 35; cf. boni homines. EXTRANEUS = foresterius, opp. civis VI, 16, 17; VIII, 98. EXTRINSECUS vel forensis, habitator Ragusii VIII, 98.

F
FALLETRO, FALLERIUS: Bellecius, Bellectus, comes Ragusii 1305 - 1307, VIII, 14, 58; Nicolaus, comes Ragusii 1334 - 1336, VIII, 76. FORESTERIUS (FORESTARIUS cod. B. VIII, 63) peregrinus, opp. Raguseus, civis Ragusii. Eorum iura, datia, naves, vinum etc.: I, 12, 13, 14, 17, 33; III, 17, 20 - 22, 42, 46; VI, 16, 17, 25, 30, 35, 37, 39, 66; VII, 14, 36; VIII, 1, 2, 53, 63, 72, 80. Distinguitur f. commorans et habitans Ragusii VI, 25, v. extraneus. FRATRES IV, 19, 21, 25 - 27, 38, 47, 50 - 54, 62 63, 78, 79. Fratres predicatores et minores VI, 35. FUSCARINUS Iohannes, comes Ragusii 1341 - 1343, VIII, 92.

562

G
GALIOTUS: remex vel nauta in galeis communis II, 31. GENER affiliatus IV, 70. GENO Marcus, comes Ragusii 1278 ad 1280: VIII, 27, 29; Petrus, comes Ragusii 1314 - 1316: III, 2. cf. Zeno. GEORGIO Iohannes G., Venetus, comes Ragusii 1282 - 1284, VIII, 44; Triphon Georgii, nobilis Ragusinus, VIII, 57. GLEDA Vitalis, Ragusinus V, 41. GOCIS, GOTIIS, gens nobilis Ragusina: Alovisius de Gocis, rector VI, 17 (1408. mense iunio); Clemens Marini de Gotiis, rector VIII, 84 (1394. mense maio). GONDULA v. Gundula. GOTIIS v. Gocis. GRADE, GREDE, gens nobilis Ragusina. Iohannes de G. rector Ragusii 1372. mense septembri V, 35; item 1387 mense maio III, 1; sine anno VI, 68. GRADONICUS Bartholomaeus, comes Ragusii 1309 - 1311: II, 7; VIII, 62 - 64; secundum regimen eius 1312 - 1314: VIII, 65, 66; tertium regimen 1320 - 1322: VIII, 72 - 74; Iacobus, comes Ragusii 1336 ad 1338: VIII, 81, 85; Petrus, dux Venetiarum (1289 - 1311) VIII, 59 (1308). GREDE v. Grade. GUNDULA, GONDULA, GONDOLA, gens nobilis Ragusina VIII, 57, 59, 99.

H
HABITANTES RAGUSII VI, 66. HABITATOR RAGUSII III, 8; VI, 25; VIII, 98. HORIO Phylippus, comes Ragusii 1347 - 1348; VIII, 93.

I
INDUCIUM, dilatio causae; terminus litigantibus concessus: I, 21; III, 1, 4, 12, 14, 16 - 18, 44, 45; IV, 79; VIII, 6 sq. (Parva Curia), 33, 39, 40, 41. INQUISITORES vini II, 18; cf. II, 29. IOHANNES dumpnus V, 41.

563

IUSTICIARII ordinati super facto vini VI, 37, 65; i. tenentur inquirere, ne quis de Maiori consilio exerceat beccariam VIII, 92, v. camerarius ponderum. IUSTINIANUS Marcus, comes Ragusii, primo 1270 - 1272: prooemium p. 1 - 2; secunda vice 1276 - 1278: VIII, 25, 26; Marcus alter, comes Ragusii 1333 - 1334: VIII, 42. Petrus, comes Ragusii 1348. ad 1350: VIII, 94 96, 97; Ugolinus, comes Ragusii 1318. ad 1320, in secundo regimine 1324 - 1325: VI, 35; VIII, 70.

L
LABORATORES qui laborant terras et vineas ad partem, opp. casalini VIII, 24; servi et liberi I, 12; V, 29 - 31. LAICUS, LAYCUS, opp. clericus III, 27, 31; VI, 65, v. mundanus. LATRO, fur II, 10: IV, 72; VIII, 35. LAUREDANUS Paulus, procurator S. Marci de Venetiis VIII, 98. LEGALES homines VIII, 78, l. procuratores VIII, 96. LEPROSI VI, 56. LIBER = francus: laboratores vinearum, l. et servi I, 12; mulier l. VI, 42, v. franchus. LIBERTICII, liberti VI, 45, 47. LUDENTES ad datos (dados) vel ad alios ludos VI, 15.

M
MAGISTRI artium: opifices, artifices I, 10; laborantes in opere ecclesiae S. Mariae maioris I, 26 - 28. MALEFACTOR VIII, 35. MARANGONI laborant barcas VIII, 51; debent succurrere in casu incendii VIII, 60. S. MARCUS: beatus M. evangelista invocatur in prooemio p. 2; procuratores S. Marci Venetiarum VIII, 98. MARINARII, nautae I, 9, 10, 17, 23 (pars eorum); II, 18; III, 16; VI, 66; VII, 1, sqq. Marinarii euntes ad partem, opp. m. euntes ad marinariiam VII, 2, 6, 11, 12, 13, 14, 15, 20, 22, 23. 29, 31, 32, 34, 52, 54 Servi qui vadunt marinarii VII, 19; marinarii, opp. conducti VII, 31. MASCULI, MASCULINI: filiae heredes tanquam m. IV, 26, 41. MASSARII communis, deputati super salem VIII, 75; massarus segetum v. officium blave.

564

MATER III, 32; IV, 14, 19, 20, 21, 26, 27, 32, 38, 39, 40, 41, 42, 44, 45, 47, 48, 49, 51, 52, 57, 61. MATHEUS, praeco communis VIII, 57. MAUROCENUS (venet. Morosin): Lodoycus, comes Ragusii 1322 1324, in secundo regimine 1330 - 1333: VIII, 75 (1322); Marinus, comes Ragusii 1296 ad 1298: V, 35; VIII, 57; Michael, comes Ragusii 1284 - 1286: VIII, 49 in fine ex B; Nicholaus, comes Ragusii 1280 ad 1282: VIII, 36; Paulus, comes Ragusii 1316 1318: VIII, 21, 67, 69, 71. MEDIANUS frater, medius: IV, 79. MEDIATOR mercati VI, 17, v. missita. MELETA, MELITA, MELEDA, insula Dalmatiae cum monasterio ordinis S. Benedicti: navigatio ultra Meledam I, 23; territorium monasterii S. Mariae de Melita in civitate VIII, 57. MELIORES HOMINES: quolibet anno eligantur tres de melioribus hominibus super territorio et viis V, 44; tutores eligentur meliores et utiliores VIII, 42; de melioribus et utilioribus civitatis eligantur advocati curiae VIII, 44, v. boni homines. MENE Mathias, eius domus et territorium V, 41; VIII, 57, v. Ragusium, porta. MERCATORES II, 27, 28; III, 16; VI, 65; VII, 8, 12, 27, 31, 32, 35, 37. MERETRIX IV, 72. S. MICHAELIS: festum S. M. de septembri exordium anni officiorum I, 3, 21; II, 4 sqq.; VIII, 53, 78; terminus in iudiciis III, 14; terminus pastinaturae V, 34; finis vindemiarum VII, 62; dies VIII, 35; ecclesia v. Cresta. MILES: miles domini comitis sive socius comitis, qui sedet in Parva Curia II, 2; VIII, 1, 2, 4, 21. MINORES, infantes VI, 19; cf. maiores. MONACHUS, MONACUS, MONACHA: I, 2, 21; VI, 65; filia monacha IV, 61, v. monasterium. MULIER: maritata, uxor III, 7; IV, 1 sqq.; VIII, 7 - 9, 32, 95; vidua III, 9; testimonium m. VI, 33; m. non audeat ire ad locum incendii VIII, 60; mulieres quae vendunt panes I, 26. MUNDANUS, laicus, opp. religiosus, spiritalis I, 27; IV, 65.

565

N
NATALIS DOMINI DIES, FESTUM, NATIVITAS DOMINI, vigilia huius diei: I, 2, 9, 11, 26, 28, 29. NAUCLERIUS, rector navis mercatoriae I, 9, 17, 22, 26; II, 8, 18, 27; III, 16; VI, 37; VII, 2 sq., 18 (electio eius, 30 (pars eius); VIII, 80. NEPOTES, filii fratris et sororis VIII, 15, 95; n. et neptes VI, 47. NOBILES, Ragusii: nobilis dominae vestimenta IV, 3; nobiles viri, vicarius et alii I, 2; nobiles homines nativi Ragusi I, 3 C.; (in cod. B. hoc loco nihil de nobilibus); sepultura nobilis hominis Ragusii vel mulieris I, 27; nobiles viri ambassiatores VIII, 59; servitiales nobilium de Ragusio VIII, 60; nobiles homines in annum tres electi super mensuris VIII, 76; nobiles Ragusii qui habent partem in Puncta Stagni VIII, 81; Slavi: nobiles viri comitis de Chelmo vel eius filiorum III, 51; Veneti; n. et potens vir, comes Marchus Iustinianus VIII, 42, cf. comes. NOTARIUS communis VIII, 42; notarius iuratus III, 41, 42. NOVICIA, Novia sponsa IV, 3; VIII, 57. NUNTIUS, ambaxator, orator, legatus: I, 21; (monachi Lacromonenses belli tempore); II, 23, 24; n. comitis, cuius voce convocantur iudices, consiliarii, advocatores, camerarii II, 4, 5, 6; VIII, 28; n. Curiae VI, 48; n. archiepiscopi I, 17. NUTRICES heredum IV, 53, cf. babia.

O
OFFICIALES COMMUNIS II, 4 sq.; VI, 18, 68; VIII, 14, 55, 84, 85 (salarium eorum); officiales communis duo, deputati super armis portandis in quolibet navigio VIII, 78, 79; v. cercare. Officiales cere VI, 18; officiales electi ad purgandum compendia V, 43; officiales communis supra fundicum VIII, 53; v. fundegarii; officialis supra pastinis nemo fiat pro futuro VIII, 73; officiales tres, eligendi super territoriis et viis V, 44, v. advocatores, camerarii, doanerii, fundegarii, iudices, iusticiarii, massarii, procuratores, vicarius. OFFICIUM COMMUNIS VI, 18; VIII, 46; officium blave II, 19; patronatus galeae habeatur pro officio II, 26; officium doane maris II, 27; officium doane per terram II, 28; officium illorum qui sunt antepositi ad faciendum aliquid laborerium pro communi II, 25; officium illorum qui sunt supra ordinem panis II, 21; officium scruptare de ponderibus

566

et mensuris, tres nobiles quotannis VIII, 76; v. camerarii, iusticiarii; officium inquisitorum vini II, 29. Raguseus non accipiat o. apud dominos externos VIII, 99. ORFANA: maritatio o., ordo 1235; IV 50; VIII, 96.

P
PARENTES placitantis expelluntur de consilio VIII, 48, v. consanguinei. PASCE Resureccionis Domini nostri dies, festum I, 2, 9, 26, 27, 28; VIII, 97. PATER IV, 9, 12, 13, 16, 17, 18, 19, 23, 27, 34, 44, 47, 55, 57, 58, 61, 63, 66, 68, 70, 71, 73; VIII, 94. PATRINUS: pater spiritualis, testis testamenti III, 41. PATRONUS animalium vel bestiarum VIII, 23; arboris VI, 11; domus V, 31, 43; VI, 33; mercationum I, 23; molendinorum V, 45; navis vel barchae III, 16; VI, 17, 22, 37; VII, 1 sq.; VIII, 78 - 80; p. et patronatus burgi V, 41; p. vel patrona servi vel ancillae VI, 42 sqq.; p. servicialis VIII, 93; p. seu dominus tabernariae VIII, 55; terrarum V, 24, 29, 31, 33; VIII, 23; vinearum V, 23, 24, 33; VIII, 23; vini III, 39; VI, 37; VIII, 55, cf. dominus. PAUPERES parentes IV, 44; extranei IV, 70; distributio p. VIII, 96. PECCURARIUS, gens nobilis, croat. Pikurarevi, Pasqua VIII, 57. PELLIARII VIII, 60. PERCUSSOR VI, 3, 8, 12, 19, 30, 33, 34, 42. PIRATE, Dalmisiani VI, 22; v. cursarii. PISCATORES I, 10, 11, 18, 23, 29, 30. PISSINO: Bogdanus de P, V, 41. PITANTARIUS COMUNIS, officialis arsanae civitatis I, 17, 31; II, 14, 30; VIII, 52. PITROPUS vel commissarius testamenti III, 41, 42; IV, 74 - 76; VIII, 43. PIVATUS, viator sive mercator in navi, opp. marinarius: II, 18 (mensa pivatorum). POPULUS RAGUSII: prooemium p. 1, 2; leges dant comes, iudices, consiliarii et populus II, 8, 9 et alibi. PORTATOR I, 24. PRECO, riparius I, 24; p. Communis VIII, 57. PREGNANS uxor IV, 55. PROBI VIRI: aestimatio eorum III, 12, cf. boni viri.

567

PROCURATOR: p. legitimus, Ragusei peregre absentis III, 15, 17, in stanico III, 19, 20; p. dimittere VIII, 74; p. Ragusei non potest esse civis de Cataro et e contra Raguseos non potest esse p. Catarini VIII, 86; procurator S. Blasii de Platea I, 3 C.; IV, 80 C; procurator hospitalis I, 3 C.; procuratores monasterii Lacromonensis I, 3 C.; I, 21; procuratores S. Marci Venetiarum VIII, 98; procuratores operis sive laborerii ecclesiae S. Mariae, p. S. Mariae, duo, postea tres (I, 23); I, 3 C.; II, 12; antepositi ad exigendum reditus et rationes S. Mariae II, 13; 7) tres p. boni et legales ad venditionem terrarum, dimissarum regulis mendicantium VIII, 96. PROPINQUIORES VI, 1 C., 29; VIII, 29. PROTOMAGISTER operis ecclesiae S. Mariae I, 26, 27. PROXIMUS VIII, 27. PUERI marinarii VII, 2, 10. PUPILLUS, PUPILLA VIII, 42.

Q
QUIRINUS Nicolaus, comes Ragusii 1286 - 1288, II, 24.

R
RAGNINA, antea Ranana, gens nobilis Ragusina, Petrus de Ragnina, rector civitatis Ragusii mense martio 1358. VIII, 99. RAGUSEUS: Ragusinus, homo de Ragusio, fem. Ragusea (III,42), opp. foresterius I, 4, 10, 12, 14, 30; III, 17 sqq., 42; VI, 16, 17, 30, 31; ubi pater non est Raguseus, filius vero R. III, 8. R-i nati in Ragusio et ex eis de cetero nascituri, sint navigando cives Venetiarum VIII, 98. R. et qui pro Raguseo se appellat, se vocat, R. vel qui pro R. appellatur, pro R. distringuitur (sic) III, 60; VI, 67; VIII, 82, 99. Nunquam sit R., qui cum Dalmisianis iverit in cursum VI, 58; croat. Dubrovanin. RAGUSINI, opp. foresterii VII, 14. RAGUSINUS adi.: archiepiscopus VIII, 52. RECEPTORES RACIONUM COMUNIS VIII, 46. RECTOR: ante 1358: salarium cuiuscunque officialis seu rectoris communis Ragusii VIII, 85; post 1358 rectores singulis mensibus electi, comitis loco: I, 3 C.; II, 4 C.; III, 1 C. et alibi in omnibus additionibus post a. 1358 factis; poena rectori imposita VI, 68.

568

REDES, heredes, B. rubrica IV, 41. RELIGIOSA: biocha IV, 64, 65. RESPONDITOR I, 21; responsor III, 8. REX Rassiae, Rasciae III, 53, 56; VIII, 59; omnes reges Sclavoniae VIII, 58; dominus rex Urosius ib. RIPARIUS Communis etiam ripparius, praeco, I, 8, 17, 24, 32 - 34; II, 17; III, 59; VI, 12, 29; VIII, 52, v. preco. ROBATI mercatores VIII, 26. ROBATORES stratarum: latrones viarum VI, 5. RUFFIANA IV, 72.

S
SACRISTARIUS (sacristanus) v. Ragusium, ecclesia S. Mariae. SCLAVI de Sclavonia: III, 17, 51, 53, 57 (stanicum); VI, 63 (nullus Raguseus sit advocator pro eis); VIII, 50, 51 (iis non dentur barchae), 58, 59 (vrada), 73 (confinia). SCLAVUS, SCLAVA: servus, ancilla I, 14; IV, 1; VIII, 60. SCRIBANUS: DOANAE VIII, 47; navis mercatoriae VII, 2, 6, 9, 28, 34, 37, 40, 45, 46, sacramentum eius 67; VIII, 80. SERGIUS V, 41; v. Sersius. SERSII, domus Sersii VIII, 57. Pro Sergio. SERVICIALES: famulae VI, 33; VIII, 60 (nobilium), 93. SERVIENTES comitis I, 29, v. familia, servitores. SERVITORES comitis I, 8, 12, v. familia, servientes. SERVUS: servi laboratores vinearum I, 12; s. marinarii VII, 19, s. conducti in nave VII, 20, 27; s. et ancillae debitoris accipiuntur a creditore pro debito III, 12, 46; servorum venditio I, 14 (in titulo servi, in textu sclavi); in stanico vel Curia vincere s. vel ancillam III, 58; capitula de servis VI, 42 - 53; manumissio IV, 17; servi liberticii VI, 45, 47, v. ancilla, babia, familia, sclavus, sclava, servicialis, vendere servum. SOCIUS, SOCIA: socius d. comitis = miles II, 2; VIII, 3; socii iudices II, 4; advocatores II, 7; custodes noctis II, 10; socii in societate mercatorum VIII, 26. SORORES IV, 50, 73, 78; V, 49, 50, 51, 52, v. fratres. SPECIALIS PERSONA: vir privatus, opp. commune III, 2, 60; V, 35; VIII, 19. SPIRITALIS HOMO, opp. mundanus I, 27. STANCIUS v. Sub.

569

SUB: territorium Stancii Sub VIII, 57. SUBDIACONUS I, 2. SUPERANCIO Marcus, comes Ragusii, in primo regimine 1350 - 1352, in secundo 1356 - 1358: VIII, 98 (1358). SUPERPOSITUS navis, patroni vicarius: VII, 6, 8, 12, 14, 22, 24, 34, 40. SUPERSTANS: ARSENATUS VI, 18; superstantes tres super laboreriis Communis, quolibet anno nominati VIII, 18.

T
TABERNARIUS, TABERNARIA: III, 39, 40; VIII, 55. TEMCULA Iohannes, pitantarius II, 14. TESTATOR VIII, 96; testatrix VIII, 95. TEUPULUS, TEUPULLUS, THEUPULUS: Iohannes, filius Iacobi T., ducis Venetiarum, comes Ragusii 1237 - 1238: statutum factum tempore regiminis eius VIII, 58; Petrus, ducis Laurentii T. filius, comes Ragusii 1274 - 1276: VIII, 22. Venet. Tiepolo. THESAURARII ECCLESIE S. MARIE MAIORIS: I, 3 C.; VIII, 42. THESAURUS S. MARIE I, 26. TUTORES VIII, 42, 43; v. commissarii, pitropi. TUTRIX VIII, 42.

U
UNDECIM HOMINES secum iurantes VI, 9. UROSIUS rex Rasciae, Stephanus Uro II Milutin (1282 - 1321) VIII, 58, 59. URSACIUS v. Bodaa. UTILIORES v. meliores. UXOR subiecta est viro suo III, 7; prima, secunda, tertia IV, 4 sqq.; VIII, 32, 43, 95. UXORATUS filius IV, 14 sqq.

V
VETRANI, maiores, progenitores: possessio suorum v. V, 36. VICARIUS: comitis, electus ante 1358. a comite, postea per consilia I, 3; sacramentum eius II, 16; officium I, 2, 29; reditus I, 10, 11 (pisces), 12 (taeda), 16 (vacca margarisii), 17 (moaticum), 30; VIII, 34, 53 (salarium); officium in opere ecclesiae S. Mariae I,

570

24; officia eius iudicialia II, 17; III, 11, 12, 46, 47; VI, 12; sub eius regimine sunt riparii I, 32; II, 17; archiepiscopi I, 2; iudex villanorum archiepiscopatus I, 20; abbatis Lacromonensis I, 21. VIDUA IV, 32, 48, 77; VIII, 7, 60. VILLANI, gens nobilis Ragusina: Marinus V, 41; Dimitrius de Vilano VIII, 57. VIRI v. boni v., probi v. S. VITI festum V, 30. VOLCASSIO: gens nobilis Ragusina, illi de V. VIII, 57.

571

INDEX LOCORUM

A
ALMISIUM, II, 24, v. Dalmisium. ANAGASTUM, locus Rassiae II, 24. Onogot Slavorum, nunc civitas Niki dicta in Monte Negro. ANCONA, naves inde I, 13, v. Marchia Anconae, Anconitana. ANTIBARUM, civitas Montis Nigri, croat. Bar dicta II, 24. APULEA, APULIA: naves de toto regno Apuliae I, 13; vinum II, 18; si officialis iverit in Apuleam vel ultra VIII, 14. ARBANUM, regio apud Croiam II, 24. ARENA, locus in valle Ioncheti (umet), ubi fiebat stanicum III, 53. ARMENIA (regnum Armeniae saeculi XIII. in Cilicia antiquorum): folari de A. VIII, 55. ARMIRO, civitas maritima Thessaliae, II, 24. ARSANA, ARSENATUS v. Ragusium. ARTA, LARTA, civitas Epiri: naves a partibus L. I, 13; nuncii missi Artam II, 24. ASTAREA, territorium Ragusii in terra firma, cum contratis Breni, Gravosii, Iuncheti, Umbulae et Malfi. Comites A. VI, 18; VIII, 34; damna in A. VIII, 24, 35. AVALONA (passim Avolana), civitas Albaniae nunc Valona dicta, II, 24.

B
BARI, civitas Apuliae I, 13. BARLETUM, civitas Apuliae, nunc Barletta dicta I, 13. BELEMUM, territorium situm inter Molina (Molendina Breni) et Civitatem Veterem (Epidaurum Romanorum) VII, 64. Contrata de Belem VIII, 24. Belen VIII, 35. BESTIE (Pestie), civitas Italiae, nunc Viesti vocata I, 13. BOSSINA, BOSINA: nuncii missi in B. II, 24; dux et homines de B. III, 52; dux et terrae de B. III,56; officiales Ragusii absentes in B. VIII, 14. BRENUM, croat. upa, vallis apud Ragusium, B. et Subbrenum: VII, 64: VIII, 24, 35, v. Belemum, Chivaci, Molendina. BRESCUA (var. Briscua, Brischua, Briscoa, Brascua, Bresqua), Brskovo Slavorum, civitas Montis Nigri apud civitatem Kolain II, 24. BRONDISIUM (var. Brundisium), civitas Italiae, nunc Brindisi dicta II, 24.

573

BUDUA, Montis Nigri civitas; a portu B. versus Ragusium VI, 17, 36; VIII, 63. BURGUS v. Ragusium.

C
CALAFOTA v. Calamotum. CALAMOTUM, CALAMOTA insula, nunc Calamotta vocata, croat. Koloep; comes insularum Calamoti etc. II, 33; vinum insuale Calamotae VI, 41; totum Calamotum VII, 64; insula Calafote VI, 62; insula Calofodi II, 33. CALOFODIUM v. Calamotum. CAMPUS v. Ragusium. CAPUT, COMARI, CUMARI, in codicibus male scriptum pro Comani, Cumani: a capite Comari VI, 36; a capite de Cumar B. C. VIII, 63. Promontorium in paeninsulae Stagni fine versus occidentem. CAPUT LEUCE: navigare extra C. L. I, 17. CASTELLUM v. Ragusium. CASTRUM v. Ragusium. CATARUM, var. Cattarum, Catharum: commune Catari, civis de Cataro II, 18, 24; VIII, 82, 86. CENTA v. Genta. CHELMUM, comitatus Ch. (vel Zachlumiae) in valle flumunis Narenti, in paeninsula Stagni et partibus adiacentibus usque ad territorium civitatis Ragusii: nuncius missus in Ch. II, 24; comitatus de Chelmo, comes, filii eius, nobiles viri, stanicum cum iis III, 51, cf. 49, 50, 53, 54, 56. CHIVACI, CHIVAIO, CHIVATIO, CHIVACIO, pars vallis Breni VIII, 24, 35. Vicus nunc ibaa vocatus. CHORUS v. Ragusium, ecclesiae. CHROACIE DUX in ducis Venetiarum titulo VIII 59, 98. CICILIA I, 13; VII, 14, v. Sicilia. CIVITAS v. Ragusium. CIVITAS ANTIQUA, NOVA, VETUS v. Ragusium. CIVITAS NOVA, naves inde venientes I, 13. CIVITAS VETERA (sic VII, 64 codd. omnes), Civitas Vetus, Epidaurum antiquorum, croat. Cavtat dicta: VII, 64; VIII, 24, 35. COMARI v. Caput Comari. CORFU insula II, 24.

574

CRESTA, mons Vergati vel S. Sergii supra Ragusium: ibi stanicum fiebat prope ecclesiam S. Michaelis III, 53. CROMA v. Lacromonum. CRUMULA v. Punta. CULFUS, CULPHUS, mare Adriaticum: VII, 13, 42 - 45, 48, 50; VIII, 98. CURCURA, CORCURA insula Corcyra Nigra antiquorum, croat. Krkar: piscatores ad C. I, 10, 18; II, 18. CURVELLA aqua in Umbula VII, 64, a vico tunc Curilla, Corilla, croat. Kurilo.

D
DALAFOTA, DALAFOTUM, DALAFODUM, insula ital. Isola di Mezzo, croat. Lopud dicta, una ex septem insulis; comes insularum D. etc. II, 33; vinum D. VI, 41; totum D. VII, 64. DALAMOTE insula VI, 62, v. Calamotum. DALMACIA: placitum Raguseorum cum hominibus de D. III, 19; VI, 47; dux Venetiarum dux D. VIII, 59, 98. Dalmacia superior: civitates a Ragusio versus orientem (Catarum, Antibarum, Dulcinium etc.) III, 55 (stanicum); VIII, 62. DALMISIUM, ALMISIUM, habitatores Dalmisiani, civitas Dalmatiae, croat. Omi dicta, cuius habitatores piraticam exercebant II, 24, 50 (stanicum); VI, 21, 22, 58 - 61; VII, 14. DISTRICTUS Ragusii, teritorium vetus ante acquisitionem Stagni (1333), continens Astaream et insulas: I, 3, 29, 32; II, 19; VI, 65, 66; VIII, 22 - 24, 35, 36, 50, 51, 65, 80. DULCINIUM, DULCIGNUM civitas in Monte Nigro, croat. Ulcinj II, 18, 24. DURACHIUM, DYRACHIUM, DYRRACHIUM, civitas Albaniae I, 13 (naves); II, 24 (nuncii); VIII, 14 (officiales absentes in itinere); VIII, 55 (stameni). DYRRACHIUM v. Durachium.

E
ECCLESIA, in cod. C. ubique eclesia: IV, 70; VIII, 96 (regulae mendicantium), v. Ragusium, ecclesiae.

575

F
FANUM, civitas Italiae I, 13, nunc Fano. FARRA insula, Phara antiquorum, italice Lesina, croat. Hvar (Far) dicta: stanicum ad S. Mariam de Lesna in insula F. III, 49, 50. FORTILICIAE arces in muro civitatis II, 12.

G
GENTA, Zeta Slavorum: regnum et homines, stanicum cum iis ad Molendina Breni III, 54; comes et terra III, 56 (Genta codd. B. C. pro enta). GRAVOSIUM (Gravossium, Gravoxium), regio a Ragusio septentrionem versus cum portu, croat. Gru vocata: VI, 47; VII, 64 (G. cum Lapido et. S. Martino); VIII, 24, 35.

H
S. HILARIONIS ecclesia v. Hylacrioni. HOSPITALE procurator hospitalis I, 3 C. S. HYLACRIONI ecclesia ad Molina Breni III, 54.

I
S. IACOBUS v. Visnia. IADRA, civitas nunc dicta croat. Zadar: nuncius I. missus II, 24; consuetudines inter homines civitatis I. et Ragusii III, 49; a Cataro usque I. VIII, 82; novitas I. 1358, III, 49; VIII, 98. IUNCETUM, IUNCHETUM, IONCHETUM, croat. umet, vallis cum fontibus aquae ductus Ragusii, inter Umbulam et Brenum sita: III, 53 (v. Arena); VII 64; VIII, 24, 35. IOVENACIUM (Iovenaum, Iuvenacium), civitas Giovinazzo in Apulia I, 13. IUPPANA, IUPANA, insula, croat. ipan dicta: comes insularum II, 33; vinum VI, 41; furta VI, 62; portus VII, 64.

576

L
LACROMONUM, adi. Lacromonensis, Lacrimonensis, Lacromensis, etiam Croma, insula cum monasterio ordinis S. Benedicti, sita ante portum Ragusii: procurator Cromae I, 3; abbas, vicarius, monaci, tres procuratores, advocator, naves villae etc. I, 21; curia debet ire usque ad Cromam III, 48, cf. Crumula. LAPIDUM, paeninsula regionis Gravosii, nunc Lapad dicta VII, 64. LARTA v. Arta. LASTA insula, Ladesta Romanorum, Lasta, Lagusta, Lagosta, Laugusta, Augusta, croat. Lastovo dicta : piscatores ad L. I, 10, 18; qualiter homines L. dederunt se communi Ragusii I, 15. LAVE v. Ragusium LEONIS porta v. Ragusium. LESNA: stanicum ad S. Mariam de L. in insula Farre III, 49, v. Farra. LODIA, loggia V, 35.

M
MALFETUM, civitas maritima Apuliae, nunc Molfetta I, 13. MALFUM, MALFIUM, pagus apud Ragusium, nunc croat. Zaton dictus: III, 51 (stanicum apud S. Stephanum); VII, 64; VIII, 24, 35. MALUNTUM, portus regionis Canalis inter Ragusium et sinum Cattarensem, nunc croat. Molunat: I, 23. MARCHIA ANCONE I, 13; M. Ancontana, Anconitana II, 24; VII 40 41. S. MARIAE ecclesia, v. Lesna, Ragusium. S. MARTINUS, locus Gravosii VII, 64. MOLENDINA, MOLINA, croat. Mlini locus cum uberrimo aquarum fonte in ipso maris littore apud ecclesiam S. Hilarionis in valle Breni, inter Ragusium et Epidaurum: usque ad Molendina VIII, 35; ad Molina fit stanicum cum illis de Genta III, 54; Molina in Breno VII, 64; usque ad Molina VIII, 24, v. molendina. MOLINA v. Molendina. MONS v. Ragusium. MURUS: CIVITATIS v. Ragusium; m. communalis qui est inter duas domus: V, 7, 8, cf. 16, 17 (murus ruinosus), v. paries.

577

N
NARENTUM, locus ad ostia fluminis Naronis, saec. XIV - XV dictus Mercatum sive Forum Narenti, croat. Drieva, nunc Gabela: nuncius illuc missus II, 24. S. NICOLAUS ecclesia S. Nicolai de Campo v. Ragusium.

O
ORTONA, civitas Italiae I, 13.

P
PALLICIUM, PALLIA, PALII, vicus Astareae Ragusinae, nunc Poljice dictus, inter pagos Zaton (Malfo) et Oraac (Valdinoce) ubi usque ad a. 1399 fines erant territorii Ragusini versus Slavos Chelmenses: Malfium cum Pallicio VII, 64; Pallia VIII, 24, 35. PAPOA, croat. Popovo, regio mediterranea, nunc Popovo polie vocata, inter Stagnum et Trebinie, II, 24. PELAGUS v. Ragusium. PLATEA v. Ragusium; platearum lignamen VIII, 24, cf. 35. POLA, civitas Istriae II, 24. PONTA v. Punta. PORTUS insularum II, 33; VII, 64; portum facere ad vendendum vinum VI, 36; portus Buduae ib.; portus Ragusii v. Ragusium. PREVLAC DE STAGNO, croat. Prevlaka III, 50. PULCELARUM monasterium v. Ragusium. PUNTA STAGNI, STANGNI, STANNI, etiam Puncta, Ponta: paeninsula Stagni, croat. Rat (habitator Ranin) dicta, croat. Pelieac vocata: partes Raguseorum in P. VIII, 81, 94; vinum de P. VI, 65; VIII, 80, cf. a porta (pro : Puncta ?) Stagni versus ponentem I, 30. PUNTA DE SECCO (var. Sacco) de Crumula: promontorium apud ipsam civitatem Ragusii, alibi in monumentis non memoratum I, 23. PUTEI v. Ragusium.

578

R
R A G U S I U M, civitas et respublica in orientali littore maris Adriatici; in codd. recentioris aetatis Racusium, Rhacusium, Rachusium, Rhacusa, Rachusa, ital. Ragusi, postea Ragusa, croat. Dubrovnik. Topographica: - archiepiscopale palacium I, 2. - archiepiscopatus: viridarium V, 41; territorium VIII, 57. - arsana II, 14; arsenatus VI, 18. - burgus, suburbium: custodes noctis II, 10; distributio frumenti II, 19; burgus = nova civitas urbi Ragusii est adiuncta; huius burgi viae, domus, compendia V, 41 - 43; post constructionem muri burgus habetur pro civitate VI, 27; vinum in burgo nemo teneat nisi in domo lapidea (quia maxima pars domorum burgi erat de lignamine) VI, 27, 38; incendium die 16 augusti 1296. fere totum burgum consumavit VIII, 57; viae et domus in burgo ordinatae post hoc incendium, ib.; costeria burgi, ib.; casus incendii in civitate vel in burgo VIII, 60 (1309). - Campus: viae burgi quae vadunt usque ad Campum, stationes communis quae sunt in Campo V, 41; maleficia de nocte in platea vel in Campo VI, 34; cf. ecclesia S. Nicolai de Campo. - carceres inferiores in castello VI, 33; carcer III, 39; VIII, 30, 31. - castellum: comes residet in castello I, 2, 7 - 10; via a puteo communis vadit ante c. VIII, 57; debitor ponitur in c., detinetur in c., aufugit de c. III, 39; VIII, 30, 31, 67, 69. - castrum, idem quod castellum: via ante c., ante portam c. V, 41; circa c. non fiat concia pellium VI, 55. - civitas Ragusii I, 1, 3 etc. = civitas VI, 62; commune civitatis Ragusii I, 4, 15; c. salvare et regere iurat comes II, 1; in civitate vel extra II, 7; exire de civitate III, 1, 17, ire extra civitatem Ragusii VIII, 25. Extra civitatem locus leprosorum et domus conciatorum pellium VI, 56. Civitas nova = burgus V, 41. Civitas antiqua, ad murum civitatis veteris, opp. burgus VIII, 57, v. burgus. - costeria burgi, ibi ecclesia S. Nicolai VIII, 57. - Doana: ante domos Communis in quibus est constituta d. VIII, 57. - domus: scalae, tectus, fenestrae etc. V, 1 sq.; d. datae ad casaticum V, 31, 32; venditio domus V, 35; d. aedificanda designetur praesentibus officialibus V, 44; sigillum in d. VI, 32; intrare d. alterius VI, 33; domus in burgo: V, 42; lapideae VI, 27; novae post incendium a. 1296, latitudinis passorum 3 vel passorum 3 et palmorum 6,

579

eiusdem longitudinis VIII, 57; domus de lapidibus et calce V, 35; VI, 27, 38; domus de palea, palearia: infra muros non construatur VI, 57; extra civitatem: domus conciatorum pellium VI, 56; domus communis II, 20; V, 35; domus Michaelis de Binola V, 41, Martoli et Ursacii Cereve VII, 57, Triphonis Georgii ib., Vitalis Glede V, 41, Mathie de Mene, Mencii V, 41, VIII, 57, Pasque Picurarii VIII, 57, Bogdani de Pissino V, 41, Sergii V, 41 vel Sersii VIII, 57, Marini Villani V, 41, Dimitrii de Vilano VIII, 57; domus illorum de Volcasio VIII, 57. - ecclesiae: dimittere ad e. IV, 70; domus lapideae super territorio ecclesiarum V, 35; ecclesia alicuius regulae mendicantium VIII, 96. - ecclesia S. Blasii de Platea; condita a. 1348: procurator I, 3 C.; IV, 80 C. - ecclesia S. Marie maioris, S. Marie archiepiscopatus ecclesia maior (I, 1), nostra mater ecclesia S. Marie (II, 12), maior ecclesia (I, 2); rationes ecclesiae S. M. I, 1; II, 13. Sacramentum comitis de rationibus ecclesiae manutenendis, iuratum archiepiscopo et canonicis I, 1; introitus ecclesiae de navibus I, 13, 17, 23, VIII, 52; introitus S. M. qui incantantur per commune, mutuo accipiuntur ad construendas turres II, 12. Opus ecclesie S. Marie Maioris: I, 13, 21, 23 - 27 = laborerium S. Marie I, 26, 27; II, 12; procuratores II, 13; v. procuratores, thesaurarii. Protomagister operis S. M. I, 26, 27; ianua I, 1; chorus I, 1; altaria I, 2, magnum altare I, 1; pergulum I, 1, 2; reliquiae I, 2; campane I, 26; canonici S. Mariae I, 1, 2; capitulum ecclesiae Ragusinae VIII, 52, 54; sacristarius (sacristanus) ecclesiae S. Mariae I, 17, 22, 31; VIII, 52. - ecclesia S. Nicolai de Campo VIII, 57; superest in fine viae Prieki put dictae versus Doanam. - ecclesia Omnium Sanctorum: viridarium eius V, 41; via quae vadit ad ecclesiam O. S. V, 41; VIII, 57. - fortilicie: arces in muro civitatis II, 12. - fundicum: frumentum venditur solummodo in f. VI, 31; officiales f. VIII, 53; via quae vadit a porta f. VIII, 57. - furnus, fornus, de lignamine et de petra IV, 79; V, 15; furnus Doymi V, 41. - homines Ragusii, h. de Ragusio: Ragusei, Ragusini III, 49 sq.; VII, 32; VIII, 50, 54, 58, 73. - Hospitale: procurator h. I, 3 C. - Lave de Campo: ad Lavem de Campo I, 26. - leprosi extra civitatem VI, 56.

580

- Lodia loggia: tabula in qua scriptae sunt omnes venditiones, ponatur ante l. V, 35. - monasterium fratrum minorum, elemosina in vino VI, 35. - monasterium fratrum predicatorum VI, 35. - monasterium Pulcelarum, Pulselarum (S. Clara) VIII, 57. - mons supra civitatem, Cresta mons Vergati vel S. Sergii, in descriptione situs locorum: versus m, opp. versus pelagum. Tectus domorum versus m., plateae versus m. V, 2, 10; vineae versus m. V, 27; murus civitatis ex parte montis VIII, 57. - murus civitatis: turres et fortilicia construuntur II, 12; usque ad m. c. V, 10; caligarii non faciant conciam coriorum infra m. c. VI, 55; m. c. compleatur VIII, 18; in circuitu m. c. a parte interiori dimittatur via VIII, 57; via a S. Nicola usque ad m. c.., ib.; m. c. ex parte montis, ib. Usque ad murum civitatis veteris, finis viarum VIII, 57. Murus novus civitatis V, 9; post constructionem muri, burgus pro civitate habetur VI, 27. - palacium archiepiscopale I, 2. - pelagus: plateae, domus versus p.; opp. versus montem V, 2, 10. - Platea: ibi investitur comes et ibi populus iurat comiti I, 1; concio publica populi in p. I, 23; in Platea Communis VIII, 58 et alibi; cf. forum. Maius Consilium congregatur in Platea Communis VI, 3 C; respondere in Platea ante Curiam III, 48; divisio platearum V, 1; maleficia in platea de nocte VI, 34; lapides et inmundicies in tota platea I, 26. - porta castri V, 41. - porta de Celenga, Celanga V, 41. - porta fundici VIII, 57. - porta muri civitatis V, 41; per quam intratur ad domum Martoli Cereve VIII, 57. - porta in muro per quam intratur ad territoria illorum de Gondula VIII, 57. - porta Leonis V, 41 (versus burgum). - porta de Meni V, 41. - porta de Pilis VIII, 57; croat. Vrata od Pila. - porta que est subtus domum Bogdani de Pissino V, 41. - porta de Sorte V, 41. - portus Ragusii. Naves intrantes in p. diebus festis I, 9; ponere ancoram in portu ib.; facere portum in Ragusio I, 13; exire de portu I, 23; curare (mundare) portum in aqua intus a molo I, 26; naves oneratae sale II, 8; vino VI, 37; ne quis proiiciat saornam et alias

581

res in portu VI, 23; reditus savornae VI, 64; trahere naves in terram VII, 60; secedere de portu Ragusii VIII, 78. - puteus: usque ad puteos V, 41; puteus communis qui consueverat vocari puteus de ereva (ereua, areua) V, 41; puteus communis qui ante monasterium Pulcellarum VIII, 57. - sexterium: in quolibet s. VIII, 60. Sexteria civitatis erant: castellum (in saxo versus mare, cum monasterio monialium S. Mariae de Castello), S. Petri, Pusterulae, S. Mariae Maioris, S. Blasii, S. Nicolai. - staciones: s. in terra communis V, 21; s. communis in Campo V, 41; s. salis communis VIII, 47; s. Iohannis elipae VIII, 57. - stratae: burgi V, 41; constitutio stratarum sive viarum civitatis et burgi VIII, 57; strata communis VIII, 57, 89. - territoria in burgo: illorum de Gondula VIII, 57. Territorium in burgo: archiepiscopatus, monasterii S. Mariae de Melita, Martoli Cereve, Triphonis Georgii, Damiani Gondulae VIII, 57; Mathiae de Mene V, 41; VIII, 57; Stancii Sub VIII, 57. Territoria extra murum civitatis V, 20. - turres in muro II, 12. - viae civitatis et burgi V, 41; VIII, 57; officiales super viis V, 44. - viridarium, hortus: archiepiscopatus, dumpni Iohannis et ecclesiae Omnium Sanctorum in burgo V, 41. RASIA, RAXIA: ibi Brescua et Anagustum II, 24; regnum et homines R. III, 53; rex R. III, 53, 56; VIII, 59; stanicum cum hominibus de R. III, 53, 56; itinera officialium in R. VIII, 14, v. Sclavonia, Urosius. ROMAGNA, Italiae regio: naves inde I, 13. ROMANIA, imperium Constantinopolitanum: R. ultra Dulcinium II, 18; doana maris II, 27; navem ibi vendere VII, 14; pars imperii Romaniae in ducis Venetiarum titulo VIII, 59, 98.

S
SACCO v. Punta de Secco. SARACENORUM TERRA VII, 14. SCLAVONIA, eius partes, signoriae, reges, homines = regnum Rassiae: I, 23; III, 17, 50; VIII, 56, 58, 73, 98. Domini Sclavoniae = d. Rasciae, Bossinae, Chelmi, Gentae III, 56 tit. SCUTARUM civitas, Scodra Romanorum et Albanensium, Skadar croat. II, 24. SECCO v. Punta de S.

582

SENEGAIA, Italiae civitas, hodie Sinigaglia I, 13. SEXTERIUM v. Ragusium. SIBENICUM, Dalmatiae civitas III, 50 (stanicum). SICILIA, Cicilia I, 13; VII, 14. SIPUNTUM, maritima civitas Italiae apud Manfredoniam I, 13. SPALETUM, SPALATUM, Dalmatiae civitas: II, 24 (nunci missi S.); III, 50 (stanicum); VIII, 14 (officiales absentes in S.). STAGNUM, passim Stangnum (VIII, 80), Stannum (VIII, 81), civitas a Ragusinis a. 1333 empta, croat. Ston dicta: civitas Stagni II, 24; porta (uti videtur pro: Ponta) S. I, 30; Prevlac de S. III, 50 (stanicum); partes in S. et vinum de S. VI, 65; VIII, 94. STANGNUM, STANNUM v. Stagnum. STANICUM croat. stanak (pro sastanak, de verbo sastati convenire) conventus iudicialis Ragusinorum cum vicinis, explanatur in statutis parlamentum, I, 4 (titulus) et III, 49. Erat: s. plenarium I, 4; III, 51, 53, 54, 57, aut: s. proprium III, 53, 54, 57 sive s. parvum III, 57; comes vadit ad s. I, 4. S. cum hominibus Dalmatiae III, 19, 20; cum hominibus de Iadra III, 49, de Sibinico, Tragurio, Spalato, Dalmisio vel Farra III, 50; cum hominibus de comitatu Chelmi III, 51; de Bossina III, 52; de Rascia III, 53; de Genta III, 54; cum dominis Sclavoniae, id est Rasciae, Bossinae, Chelmi, Gente III, 56; lis cum Sclavis III, 57; vincere servum vel ancillam per placitum in s. III, 58; Raguseus non sit advocatus pro Slavis in s. VI, 63. S. STEPHANUS, v. Malfum. SUBBRENUM, vallis Breni pars inferior, pagus nunc croat. Srebrno dictus VII, 64; VIII, 24, 35.

T
TARTARORUM TERRA VII, 14. TERMOLE, civitas Italiae (nunc Termoli) I, 13. TRAGURIUM, civitas Dalmatiae, croat. Trogir: II, 18 (vinum), 24 (nuncii); III, 50 (stanicum). TRIESTUM civitas II, 24. croat. Trst. S. TRIPHONI ecclesia in Iuncheto III, 53. TURCHIA, illis temporibus pars Asiae minoris VIII, 55. TURRES v. Ragusium.

583

U
ULTRAMARINE PARTES VII, 14. UMBULA, fluvius territorii Ragusii, croat. Riieka vel Ombla vocatus: I, 11, 18, 21, 29, 30 (piscatura); VII, 64 (portus); VIII, 24, 35 (damna).

V
VENECIAE (Veniciarum, in Veniciis VIII, 98 cod. B. C.): Veneciarum amicum non offendere II, 26, 30; braa: mensura VII, 38; cives VIII, 98; commune: honor eius, prooemium p. 2; II, 1, 3; VIII, 58; dominium VIII, 98; dux: honor d. ducis II, 1, 3 sqq.; sacramentum quod comes iuravit d. duci I, 1; II, 1, 2; pactum quod cum d. duce habemus II, 4, 33; fidelitas d. ducis II, 3 sqq., 16, 23, 30, 31, 33; laudes cantate d. duci I, 2; VIII, 58; comes Ragusii de mandato d. ducis Viii, 52; merces vectae V. VII, 39, 40; milliarium VII 38, 39; pondus VII, 39; ordines VIII, 98; pactum V.: II, 3 - 7, 9 - 13, 15 - 17, 19 - 23, 25 ad 29, 32, 33. VENETI: Veneti comites Ragusii II, 1; vinum II, 18; nunci ad V. II, 24; naves VII, 36; instrumenta VIII, 91. VERGATUM; pagus in monte supra Ragusium, nunc croat. Brgat dictus: ire cum armis in V. VI, 47; V. et Iunchetum est una contrata VIII, 24, 35. VESTA, Italiae civitas, nunc Viesti vocata II, 24, v. Bestie. VIRIDARIUM, hortus v. Ragusium. VISNIZA, Visnia, croat. Viniica: monasterium S. Iacobi de V. apud Ragusium in ora maritima ecclesia I, 23.

584

INDEX RERUM

A
ABUSIO VIII, 97. ACETUM (accetum cod. B.) VI, 39. ACCUSA: accusatio, Accusam facere accusare VIII, 35, 36, 87; III, 38; VI, 30 et passim. ACCUTUS (pro: acutus) in navi, clavus: expensae de accutis VII. 1. ACOMODARE alicui aurum, argentum etc. IV,1; cf. comodare. ADIUTORIUM dare comiti ad iusticiam complendam II, 6. ADVOCARE pro Sclavis VI, 63, pro una parte VIII, 5. AETAS v. etas. AFFICTUS pro territorio V, 35; II, 20; affictus seu pensio alicuius possessionis, vineae vel terrae seu domus vel territorii, ad tempus vel in perpetuum VIII, 88. AFFLATURA, res inventa in mari sine domino et ab inventore occupata VII, 35. AFISI navium VII, 3 (titulus); cf. barca cum omnibus suis coredis, paramentis et affissis. AGNELINAE pelles VII, 39. AGNOPASTI coria, moltolinae agnopastae VII, 39. ALEVIATIONES seu commutationes poenarum et bannorumVI, 68. ALIBAMENTUM, in rubrica VII, 7: mercium iactura levandae navis causa. ALLEBARI, merces iacere levandae navis causa: si navis per fortunam temporis allebaretur VII, 7. ALODINI panni VII, 38. AMBAXARIA legatio: ire in a., redire de a. VI, 18. AMBLITUS, pars domus externa versus viam publicam: quilibet potest in sua parte plateae facere amblitum et scalam V, 1; amblitus longobardicus V, 2. AMORE, non debito, vadunt piscatores ad piscandum in Umbla pro comite I, 11. ANCORA navis VII, 3, 4, 7. S. ANDREE FESTUM (30 novembris), qua die incipit annus illorum qui recipiunt rationes communis II, 32. ANGARIA, operae quas omnes Reipublicae sine mercede praestare debent: angariam facere non tenetur liberticium VI, 45.

585

ANGUSIOLA, piscis Esox Belone: gripus de angusiolis, piscare ad angusiolas I, 10, 18, 30. Ven angusigola, croat. iglica. ANIMA: pro anima sua in testamento dimittere, dare IV, 6, 7, 17, 39, 40, 41, 42, 47, 59, 65, 70. ANIMALIA: damna ab iis facta in terris vel vineis VIII, 23, 24. ANNELLARE: vir annellat uxorem IV, 8. ANNUS NOVUS: dona quae in vigilia anni novi dabantur, a comite I, 7, 8, 10; a procuratoribus S. Mariae I, 26, cf. Kalendae. ANTENDE: antennae VII, 7, 8. ANTIMONA v. artimonum. ANTIQUATUS: secundum consuetudines antiquatas distribuuntur officia VIII, 99. ANTIQUITAS viarum in vineis V, 23; cursus aquarum in vineis vel terris stabunt in sua antiquitate V, 33. ANTIQUUS: carta vel debitum magis antiquum VIII, 69; statutum VIII, 71, 94, 95. ANULUS: anulorum donaria, anulus sponsae; anulus quem vir dat uxori; anulus quem vir ponit ad cingulum uxoris; anulus quo vir annellat uxorem IV, 8. APPELLARE, accusare: appellatus sive calumpniatus fecisse mercatum cum Dalmisianis VI, 60. APTAGI, sportularum, ante litem in Curia depositarum genus vel obligationum, I,19, 24, 30, 33; III, 46; VI, 32. APTARE naves VII, 1. AQUA: aqua sancta I, 1, 2; a gayfo domus aquam spargere in via prohibetur V, 5; aquam in vineis vel terris ex alto recipere V, 33; aqua molendinorum V, 45; post vindemias viagium unum barcarum pro vindemiis conductarum, ad tollendum aquam VII, 62. AQUEDUCTUS sive cursus aquae molendinorum V, 45. AQUISICIO, praeda II, 26. ARARE terram V, 31. ARBITRIUM, liberum, comitis Ragusii ad punienda malefacta, VIII, 94. ARBOR navis I, 13; VII, 7, 8. ARBORATICUM solvitur a navibus foresteriorum in portu I, 13, 30; VII, 7, 8. ARBORES: inter vineas V, 26; incidere a. VI, 11; damna in vineis, fructibus et a. VIII, 24. ARCHA, scrinium matris IV, 57, 64. ARCHIEPISCOPATUS territoria v. Ragusium, archiepiscopatus.

586

ARCHUS VOLTUS, ARCHIVOLTUS, porticus: quae domus possunt volvere archum voltum V, 10; archivoltum veterem renovare aut diruere V, 17; super vias facere archivolta V, 41; super vias novas nemo potest facere archivoltum VIII, 57. ARCUS cum sagittis VIII, 78, 79. ARENGARE, proponere in consiliis: a. vel nominare quod gratia debeat fieri VI, 65; a. contra predicta VI, 68; a. vel proponere in aliquo consilio VIII, 61. ARENGUM, conventus publicus populi Ragusini: quae per arengum sunt firmata et ordinata, non nisi per arengum dissolvantur VIII, 20, v. concio. ARGACIUM, supellex domus: a. domus, a. vinearum inter mobilia IV, 79. ARGENTUM: ornamenta mulieres in dote; quomodo ponderatur VIII, 77; falsificare seu facere monetam peioris argenti VIII, 84, v. grossus. ARGUMENTARE, probare, demonstrare falsam VI, 19. ARMA: non portentur in civitate et a custodibus auferantur II, 10, VI, 24; arma fraudulenta portare foresteriis non licet VI, 25; liberticii portant arma patronorum suorum in expeditione militari VI, 47; arma de testa secum portare debet quilibet marinarius VIII, 78, 79. ARMATA: classis Venetorum VIII, 98. ARRA, arrha VII, 37; VIII, 17. ARTIMONUM, ARTIMONIUM, ANTIMONA de bambasio: velum navis VII, 3. ASINUS: salma a. I, 23. ASSIDUM inter domus: paries de lignamine V, 15. ASSIGNARE: tradere vexillum I, 1. AURUM in ornamentis mulierum IV, 1, 2, 3, 57; a. quomodo ponderatur VIII, 77. AUTENTICUS: regis Urosii autentica et sollempnia privilegia VIII, 58. AVAREA: damnum in navi per cursarios factum emendetur per avaream VIII, 64, v. varea. AVEDATICUM, collecta, imprestitum I, 30; V, 22. AVERE COMUNIS pro lat. habere, VIII, 64, 70, cf. habere.

587

B
BALANCIAE: statera I, 21, 25. BALCHIO domus V, 3. BALIA: honorificentias et balias quas habuerunt Veneti comites in Ragusio II, 1; balia: potestas data d. comiti VI, 3. BALISTA, BALISTRA, BALESTRA inter arma marinariorum VIII, 78, 79. BALLA: quot pecie pannorum debent esse in b. VII, 38. BALLOTA, calculus ad ferrendum suffragium in consiliis I, 3; VIII, 48. BALLOTARI in Consiliis I, 3. BAMBASIUM, BAMBASINUM, BAMBACIUM, bombax, gossypium: de b. vela navis VII, 3; stopinus in candelis VIII, 77. BANDIATUS: bannitus VI, 3. BANDIRI v. banniri. BANDUS: v. bannum. BANNICIO = preconiatio vendicionis V, 35. BANNIRI: promulgare: venditiones V, 35; expellere ex civitate VI, 4. BANNITUS = Bandiatus, criminis causa expulsus ex patria, exul VI, 3; VI, 54. BANNUM: exilium: b. perpetuum VI, 1, 2; esse in b., exire de b. VI, 3; promulgatio venditionis: V, 35, 36 (dies banni); multa, poena: bannum vini II, 18 (antiquus capituli titulus); solvere bannum II, 11 et passim; solvere pro banno VI, 15 et passim; dare pro banno VI, 17 = solvere poenam VI, 5 etc. V. bandus. BARCA, navicula, opp. navis I, 13; IV, 79; habet portatam a 20 miliariis infra VIII, 79; barca magnae navis VII, 1, 7; barca cum contrabando vini comburatur VI, 65. BARCUSIUS: navis maior quam barca III, 12; VII, 60, 61, 62; VIII, 50, 78. BECCARII, lanii, carnarii I, 7, 29. Beccaria civitatis: taberna carnaria I, 6, 30; quod aliquis de Maiori Consilio non possit facere beccariam VIII, 92. BECONA, BECUNA, BECCUNA, pellis hircina: ligna ad siccandum beccunas I, 12; b. portantur Venetias et in Marchiam VII, 39, 41. BELVASI panni VII, 38. BESTIA: damnum in vineis VIII, 23. BIBERE: comes invitat clerum ad bibendum I, 2; dat ad bibendum naucleriis I, 9; item archiepiscopus naucleriis I, 17; procuratores S. Mariae clericis I, 26; bibere non potest iudex cum partibus litigantibus, nec etiam per hortos et tabernas II, 4; item advocator II, 6, miles iudices et advocatores Parvae Curiae VIII, 1, 2, 5, 12, 13.

588

BLADUM, frumentum I, 17; VII, 49; VIII, 52, v. blava. BLAVA, frumentum; I, 8, 17, 22 31, 33; officium b. II, 19; terra laborata ad b. V, 28; vendere b. licet solummodo in fundico VI, 31, v. bladum, massarii. BOLARE v. bullare. BONI MORES VI, 68; VIII, 94. BOUM coria sicca VII, 39. BRAA de Ragusio et de Venetiis: mensura, brachia VII, 38, cf. cubitum. BRACIOLARES, cum quibus mensuratur drappum VIII, 76. BRECIAS ne quis iactaverit in portum VI, 23. BREVE SENTENCIE fieri facit iudex II, 4. BRIGA vel discordia I, 24. BRUSCA VII, 1; bruscare, brusare: navem calefacere. BUFFALUS, bubalus: coria de b. VII, 39. BULLA S. Blasii bullantur pondera VIII, 77. BULLARE (bulare, bolare): b. sepulturam calcina, videlicet murare lapidem sepulcri I, 27; b. = signare pondera bulla S. Blasii VIII, 77; malefactores stigmate notantur: falsi testes III, 28; percussores VI, 3; fures VI, 4; robatores stratarum VI, 5. BULLATUM pondus: signo S. Blasii signatum VIII, 76, 77. BUSULA, pyxis ad colligenda suffragia: cum b. et ballotis ponitur pars in Consiliis VIII, 48. BUTICELLA: doliolum, parvus cadus V, 2.

C
AFFARANUM, crocus VIII, 77. ALAONI panni VII, 38. CALCARE naves de foris VII, 1; damnum in mercibus propter malam calcaturam navis VII, 6. CALCINA I, 27 (operis S. Mariae ad sepulturas); II, 11 (mensura). CALCINARIA I, 12, 23. CALDARIA: coquere conciam pellium ad ignem cum c. VI, 55. CALUMPNIATOR in venditione V, 35. CAMARA, CAMERA: electores in Consiliis divisi sunt per c. I, 3 (C.); debitor detinetur in una c. VIII, 30. CAMBIRE SE I, 26 num. 11. CAMORE panni VII, 38;

589

CAMPANA: CAMPANE SONITUS = contio (arengus) populi: mutari per sonitum campanae, ordinata Curia cum sonitu campanae, II, 1, 5, 12, 13, 15, 16; sono vel sonitu campanae vel campanarum congregatur: populus ad publicam concionem, prooemium p. 2; I, 1 et alibi passim; item Maius Consilium I, 3 (C.); iudices, consiliarii, camerarii convocantur per campanam vel nuncium d. comitis VIII, 28; campana Magni vel Parvi Consilii II,4 (vocat iudices); c. Magni, Maioris Consilii II, 6, 7, 8, 9; sonitus tercie campane tempore noctis II, 10; VI, 20, 26, v. Ragusium, ecclesiae; cf. sonitus. CANA (CANNA) piscatorum I, 10, cf. palmus. CANAPI: funes navis VII, 3. CANAVAA, v. canevacia. CANDELA ad ecclesiae usum I, 2; candelae de cera aut de sepo fiunt Ragusii VIII, 77. CANESTRUM uvarum VI, 65. CANEVACIA, CANEVAA, CANAVAA, CANAVAO, CANEVACIUM, tela cannabina: vela navis de c. VII, 3, 38. CANIPA, cella, tiberna: porta c. V, 1; statio vel canipa V, 21, cf. incanevare. APA, ligo V, 24; apare, ligonizare vineam V, 30. CAPANNA, casula vel domuncula lignea in vineis VIII, 24, 35. CAPITALE III, 46; VII, 47; VIII, 27, v. prode. CAPITANEA = capitale V, 37. CAPITULARE: fidelitatis iuratum duci Venetiarum et comiti Ragusii I, 1; II, 4 - 9, 11 - 17, 19 - 23, 25 - 29, 32; iusticiariorum VI, 65; capitularia de officiis I, 3 B.; Parvae Curiae VIII, 3; c. de vino VI, 35. CAPSELLA camarariorum communis, in qua stare debent claves salis VIII, 47. CAPUCCIE, nummorum cuprinorum genus VIII, 55. CAPUT: coniurationis VI, 2; initium vel angulus teritorii VIII, 57; poena pro quolibet capite dictorum armorum, VIII, 79. CARARIA, via communis, carris apta V, 23. CARBONARIUM, fossa aqua repleta V, 33. CARCER: liberticius debet ire ad locum, ubi patronus eius detinetur in carcere VI, 47; debitores detenti in carcere VIII, 30, 31, cf. Ragusium, castellum. CARICARE, CARECARE, CAREGARE, CARCARE: onerare navem (opp. discaricare, discarecare, discaregare, discarcare, discargare) I, 17; VI, 16, 37; VII, 12, 67; VIII, 63.

590

CARICUM, CARICHUM navis I, 17; VI, 37; VII, 12, 52, 57. CARNES scorticari, ponderare etc. VIII, 92. CARNISPRIVII dies dominicus I, 6. CAROBA de folaris I, 26, 28, 33. CARRUM cum quo fiunt funes, eius ferramenta I, 21, 25 = currus, quo funes fiunt. CARTA: obligatio cum cartis et sine cartis II, 7; cartae III, 12, 22, 25, 43, 46, 59; VIII, 1, 2 (parva curia); carta debiti V, 39; VIII, 69; carta falsa VI, 8, 9; carta notarii III, 61; IV, 60, 70; V, 16; VIII, 22, 26, 27, 42, 62, 88; carta perchivii = carta dotis IV, 1, 4, 36, 37; carta publica III, 3; IV, 4, 70; V, 39; carta sententiae (in Parva Curia) VIII, 1, 2; carta de venditione V, 37, v. instrumenta. CASALE, CASALIA: villae in agro I, 21 (monasterii Lacromae); laborare casale datum in dote IV, 35; V, 13 - 15; Parva Curia facit rationem illis de casalibus die dominico VIII, 1, 2; damna apud c. VIII, 23. CASALINI VIII, 24; opp. laborantes, qui laborant vineam ad partem. CASATA v. sclata. CASATICUM: dare domum vel vineam ad c. V, 31; domum aut stationem, ad mensem vel ad annum V, 32. CASELLA: merces quae vadunt in casellis VII, 9, 10. CASEUS VIII, 82 (titulus), v. formadicum. CASILIA IV, 79. CASTRATUS, c. vel aries I, 6, 26. CATABLATI coria vehuntur Venetias et in Marchiam VII, 39, 41. CELI medietas apud domum, cui pertinet: V, 1, 2, 5. CENA nauclerii cum marinariis I, 22. CENDATUM v. zendatum. CENTENARIUS (centenerius B. VIII, 83; centinarius B. II, 27, 28) centum librarum, stariorum, modiorum etc.: II, 27, 28 (doana); VII, 41 (merces vectae in Marchiam); VIII, 53 (de quolibet centenario stariorum frumenti); VIII, 75 (salis); VIII, 83 (pro quolibet centenario yperperorum). epo de ligno: ponere . in igne gaudendo in vigilia Natalis Domini I, 9; de taeda: I, 12, 30. CERA: I, 2 (c. munda pro cereo), VII, 39, 41 (vecta Venetias et in Marchiam), VIII, 77 (pondus). CERCARE lignum vel barcam scrutando, si habet arma praescripta VIII, 78, 79. CEREUS qui benedicitur I, 2; in cena nauclerii I, 22. CERVUS, coria de c. VII, 39.

591

CIAFORANUM v. afaranum. CINGULUM uxoris IV, 8. CIRCUITUS ISTIUS TERRE: vicarius non potest inde exire nisi cum consensu comitis II, 16. CIVIS opp. foresterius VIII, 72. CLAMARE: proclamare, promulgare publice per praeconem VIII, 57. CLAVES stationum salis communis VIII, 47; claves salis singulorum Raguseorum VIII, 65, 75. CLOACHA, CLOACA, COACLA, CHLOACHA V, 4. COLLAUDATIONE populi VIII, 93; collaudo populi VIII, 94, v. laudacio, laus. COLLECTA = avedaticum I, 30. COLLOGANCIA, COLLEGANCIA, COLLIGANCIA: confoederatio, societas III, 13, 46; VII, 50, 51. COMBURATUR: herbaria VI, 7; navis cum contrabando salis VI, 17; item vini VI, 65; qui falsificaverit monetam comburatur, ita quod moriatur VIII, 84. COMBUSTIONES CAPANNARUM VIII, 35 (titulus). COMEDERE ET BIBERE dat patronus liberticio suo in itinere VI, 47. COMERCLUM (camerclum C.) c. emit sal VIII, 65. COMITATUS Ragusii: officium comitis I, 1; honor comitatus I, 6, 9, 10; introitus, utilitas, ratio I, 29; miles loco comitis in regimine comitatus II, 2; comes regit in comitatu II, 2; successor in comitatu VIII, 58; territorium Ragusii: ire extra Ragusium per comitatum I, 33; comes dum steterit in regimine civitatis Ragusii et comitatus illius II, 3; comitatus et commune et homines Ragusii III, 53, 54; comitatus insularum II, 33. COMMISSIONES factae ambassiatoribus et aliis VIII, 48, commissio comitis VIII, 59. COMODARE alicui aliquid de pecunia Communis: II, 11 - 13, 20, 25, 27 - 28. COMPANIA, COMPAGNIA: coniuratio II, 1,3; VI, 2; societas navigantium I, 26; item fratrum IV, 52, cf. iura. COMPENDIA in civitate et burgo sub terra, quomodo purgantur V, 43. COMUNALIS, communis, inter maiorem et minorem: piscis I, 10, 26; porcus I, 26; taeda I, 11, 30; marinarius I, 23. COMUNE: rationes, possessiones, utilitates Communis II, 5, 7, 8 et passim; c. civitatum Dalmatiae, Iadrae, Spalati etc. III, 19, 49, 50, v. Venetiarum commune.

592

COMUNIS: heredes mulieris liberae et servi sint communes inter patronum et mulierem VI, 48. COMUNITAS: commune Ragusii II, 3; societas navis, ligni vel barcae I, 17; II, 18; VI, 65; VII, 20 - 21, 29 - 32; societas fratrum vel filiorum IV, 52, 53, 57; communitas insularum solvit furta et damna, si malefactores reperiri non posunt II, 33. CONCIA pellium sive coriorum VI, 55. CONCORDIA scripta VII, 8. CONDUCTI in navi, etiam servi VII, 2, 20, 21, 27, 31. CONDUCTURA: equorum a Communi datur ambassiatoribus II, 24; merces sive praemium naute conducti VII, 21. CONDURA, navis de portata a 20 milliariis supra VIII, 78. CONFESSIO coram comite III, 47. CONFINE: confines Sclavorum VIII, 73, (titulus); vendere salem ultra confinia contenta in Statuto VIII, 75. CONIUM, typus monetae VIII, 84. CONSANGUINEI: sacramenta adiudicata eis, si quis mercaturam faciebat cum Dalmisianis VI, 60; consanguineitatis seu affinitatis ratio in officiis et Consiliis III, 2, 30; VI, 68; VIII, 19, v. parentes. CONSCILIUM pro consilio II, 5; VIII, 14, 90 et alibi. CONSERVA: naves missae per comitem et Consilium in c. VIII, 64. CONSTITUCIO: praesenti constitucione sancimus etc. III, 30. CONSUMARE monetam falsam VIII, 55. CONTRABANDUM, CONTRABANNUM VI, 17, 68. CONTRACTUM mercati VI, 17. CONTRADICERE, vetare I, 33; contradictae res I, 32. CONTRAFACTUS grossus: falsus VIII, 84 tit. CONTRATA: territorii Ragusini divisio in contratas VIII, 24, 35. CONTUMAX: qui vocatus non venit ad Curiam III, 11; VI, 29; VIII, 38. CONVOLARE ad secunda vota IV, 7. COOPERTA, constratum, superius tabulatum navis VII, 1, 9. COPELLUS: mensura frumenti, fabae etc. I, 17; II, 19, cf. modium. COQUINA, culina: fieri potest in gayfo, sed non in coacla V, 4, 5. CORAA FORNITA VIII, 78. COREDUS, armamenta navis II, 30, 31; VII, 3, 4, 8; navis coredata VII, 5. CORHINA in navi VII, 3.

593

CORIUM, CHORIUM: vaccae de margarisio I, 30; concia coriorum, facta a caligariis VI, 55; Ragusini portant Venetias et in Marchiam coria diversa VIII, 39, 41. CORNA B., Cornua C. non debet portare novia quae vadit ad maritum VIII, 57. CORONA: sponsae IV, 4; VIII, 29. COXA, COSCIA vaccae, de carnibus de beccaria: I, 16, 30. CREDENCIA: arcana a comite dicta II, 2, 4; VIII, 1, 2; creditum III, 13, 39; VIII, 22; fidem habere III, 39, 40; VI, 66, 67; VII; 26, 45, 52, 63; VIII, 44, 45, 55, 88. CRUX: crucem ponit comes cum Curia in vineis vel terra, in navibus et aliis rebus, sigilli genus I, 33; deiectare crucem VI, 32. CUBITUM I, 14; V, 24, cf. braa. CULPUS ictus VI, 3. CUPELLUS v. copellus. UPPA, UPA v. zuppa. CURATURA de herbis in vinea V, 30. CURSUS: aquae molendinorum V, 45; ire in cursum cum Dalmisianis: piraticam facere VI, 58. CUSTODIRE navem foresteriorum cum vino in portu VI, 37. CUTELLUS (pro cultellus), cultellus: c-o curare meiam V, 24; c. feritorius inter arma VI, 24.

D
DACIO III, 58 (sine dacione). DACIUM vectigal: d. de vino I, 30; II, 10; VIII, 54; d. de mensura frumenti VIII, 53; dacium = reditus savornae VI, 64; quaestio de d. Communis III, 2; fraudare d. VI, 13. DADUS: ludere ad d. VI, 15. DECIMUM sive particula, in testamento patris VIII, 94. DECLARARE statutum: interpretari per additamenta I, 3, 23; II, 7. cf. interpretatum. DEFENSOR, in causa evictionis V, 37. DEIACTURE: recusare, refutare: Curiam comitis I, 21; iudices III, 2 (deietati B.); se de possessionibus suis III, 56; consanguineos iudices VIII, 15; eiicere: crucem VI, 32.

594

DENARIUS: denarii grossi 12 = 1 yperperus; 1 denarius grossus = 10 milliarenses; VIII, 16; in multis et donis I, 10, 23, 26; II, 6, 7 (d. crossus); VIII, 13, 28, 38, 44, 47. v. grossus; denarii = pecunia, moneta, I, 23; VII, 17, 44, 50, 51; VIII, 42. DEPOSITUM: III, 18; V, 35; VIII, 93. DIACONUS, I, 2. DIBITUM cod. B pro debito VIII, 62, 72; debitor, debitor ib. VIII, 90. DIGITUS, mensura VIII, 89. DILATARE ius alterius VIII, 38. DISCAREGARE, DISCARGARE, DISCARICARE = exhonerare VIII, 65, 75. cf. caricare. DISPLICIBILE multis VIII, 97. DISRADICACIO pastinaturae V, 34. DISTRINGO: qui pro Raguseo distringitur = distinguitur VIII, 82. DIVIDERE: d. domum I, 27; domos, stationes etc. IV, 79; donum IV, 38; pater d. bona inter filios IV, 16. DIVISI: fratres III, 5; IV, 52; filii et filiae: emancipati IV, 46; V, 36, v. dividere. DIVISIO patrimonii IV, 52, 55, 56, 79. DOANA, alibi duana (I, 23; III, 2; VIII, 83), etiam douana (VIII, 82); mercationes pro quibus solvitur ius d. I, 23; quaestiones de d. III, 2; de caseo exportando VIII, 82; de omni venditione VIII, 83; domos, in quibus est constituta d. VIII, 57 (1296); domus doane apud Ragusinos nunc Divna; doana maris II, 27; doana per terram II, 28 (sacramentum officialium); rationes doane VIII, 47; denarii doane: quolibet anno pars eorum expenditur ad complendum murum VIII, 18; tertia pars eorum ad impromptum VIII, 61. DOMINICO DIE: fit distributio frumenti illis de insulis et navibus II, 19; Curia Parva facit rationem illis de insulis, casalibus et foresteriis VIII, 1, 2. DOMINIUM: d. alicuius terrae, villae vel insulae Raguseus non petat apud dominos extraneos VIII, 99; d. Ragusii: dacio dominii (C.) III, 58; comparere coram d. VIII, 91; d. Venetiarum VIII, 98. DOMUS V, 1 sqq., 31, 32, 35, 42, 44; VI, 27, 32, 33, v. archivoltus, canipa, gradus, cloaca, compendium, coquina, gayfum, murus, paries, Ragusium (domus), scala. DONACIONES, DONA parentum, fillis facta IV, 5, 38, 57, 58, 64, 68. DOS = perchivium IV, 1,2, 4, 23, 24, 27 - 29, 35 - 43, 47, 52; V, 38. DRAPPUS, TAM LANE, QUAM LINEI VIII 76, v. pannus.

595

DUCALIS: de d. mandato comes Ragusii VIII, 57; d. litterae VIII, 58; in d. palacio VIII, 59. DUCATUS AURI III, 59, 60. DUCTUS v. aquaeductus. DUMPNUS: dominus, presbyter V, 41.

E
EBDOMADA, EDOMADA II, 19. EDITALIS lex V, 41. EMENDARE, restituere, compensare, damnum resarcire: servum VI, 46; VII, 20; naulum VII, 37; merces VII, 40; damnum VII, 54, 58, 60, 61; VIII, 35; furtum VIII, 24; domum VIII, 60. ENDEGARIUS in navi VII, 3. ENTEGA (enticha, I, 23; III, 13) merces et denarii a mercatoribus in navi positi, I, 23; III, 13; VII, 2, 17, 42 - 49, 53. ENTEGATUS: denarii et merces e. in navi VII, 49, v. entega. EQUALIS homo, ad maritandum bastardam IV, 71. EQUIPARARE matrem patri IV, 20. ETAS LEGITIMA: masculi 14 annorum, feminae 12 annorum IV, 76; VIII, 29, 42; heredibus aetatis 18 annorum assignentur bona defunctorum VIII, 42. ETERRENA segnoria, III, 50; cf. contradictio domini terreni III, 51. EVVANGELIUM habet cod. B. ubique (cf. VII, 67; VIII c. 1 et 2). EXCUTERE rationes II, 13 (cf. ib. rescutere), 21, ficta II, 20. EXENIUM, donum I, 2. EXHEREDARE IV, 23. EXHONERARE: exonerare VIII, 75. EXITUS v. introitus. EXPENDIUM (dispendium), sumptus IV, 36; VII, 17. EXPRESSUS consensus Minoris et Maioris Consilii VIII, 63 - 66, 90, 93, 94, 99. EXPULSIO uxoris etc. VIII, 41. EXTIMACIO bonorum hominum VIII, 24.

596

F
FABA II, 19. FALLUM VI, 68. FALSIFICARE monetam VIII, 84. FALSUS: falsum iuramentum vel f. testis VIII, 5; mensurae falsae II, 11; falsum ponderare et mensurare VIII, 76. FAMILIA: servitores comitis I, 4, 5, 8; cf. servientes, servitores; item rectoris III, 39, 59; servitores archiepiscopi I, 12; servi et ancillae I, 30; IV, 79. FAXIUS taedae, ligni: fascis I, 12. FENESTRA V, 3, 4, v. domus. FERRUM laboratum VII, 38. FICTUM domorum Communis: afficta II, 20. FICUS I, 23. FIDANCIAM tollere I, 29. FIDELES dilecti: Venetorum Ragusini VIII, 59. FIDELITAS iurata comiti v. capitulare. FILIASTRI IV, 31, 37. FILIUS, FILIA IV, 7, 9,13, 14, 15, 19, 25, 26, 29, 31, 34, 41, 42, 44, 46, 47, 48, 54, 55, 56, 57, 66, 70, 71, 72, 73; VIII, 48. FLORENTINI panni VII, 38. FOCUS ignis: piscari nocte cum foco I, 18, 26. FOINA, FUYNA: pelles mustelinae IV, 3; quantum pellium f. in uno milliario VII, 39. FOLARUS, FOLLARUS, nummus cuprinus, idem quod miliarensis I, 6, 23, 27, 34; VII, 37; VIII, 16, 17, 38, 55. FONDECARII v. fundegarii. FORARE: stuprare mulierem VI, 6. FORCIUM dare comiti ad complendam iustitiam II, 5; cf. adiutorium; f. facere: vim inferre procuratoribus, patronis I, 24; VI, 33. FORENSIS = foresterius VI, 31, 65 - 67; VIII, 98 (habitator Ragusii). FORMA: de propria forma ad alias formas se vestire VIII, 97; secundum formam statuti VI, 68; f. et modus Parve Curie, f. statuti parve curie, f. statutorum VIII, 1 - 3; forma capituli de capannis VIII, 35. FORMADICUM, caseus VIII, 82. FORTUNA: fortunae suae aliquid imputare IV, 28, 29, 32; risque, risico: VII, 31, 42 - 44, 50, 59; fortuna temporis: tempestas, procella VII, 6, 7.

597

FOSTAGNI VII, 38. FRANCARE, liberare IV, 17, v. manumittere. FRANCHICIA, libertas, opp. servitudo, molestia, VIII, 52, 75. FRANCHUS, FRANCUS, liber, ingenuus: homo f., mulier f. (= mulier libera), opp. servus, ancilla VI, 42, 46, 48, 49. FRASCA: ligna vel f. I, 12. FRUMENTUM I, 17, 31; ne quis seminet in vinea V, 30; datia VIII, 52. Illi qui sunt supra f. = officium blavae II, 19, cf. bladum, blava, fundecarii, fundicum, ordeum, vena. FUNDAMENTUM sub terra V, 18. FUNDEGARII (fondegarii, fondecarii) officiales fundici VIII, 66, cf. ib. 53. FUNDICUM, granarium, hospitium mercatorum: officiales Communis supra f. VIII, 53, v. Ragusium. FUNES v. carrum. FURNUS: tam de lignamine, quam de petra IV, 79; fornum, furnum qui facere potest V, 15. FURTUM VI, 4; VIII, 93; in insulis II, 33; VI, 62. FUSTIGO, fuste plecto: fustigetur falsus testis III, 28; percussor VI, 3; fur VI, 4; robator stratarum VI, 5; fur in vineis VI, 10; qui sine licentia vendit sal VI, 17; qui proiicit savornam in portum VI, 23; servi et ancillae pro percussione ingenui f. per totam civitatem VI, 42.

G
GABELLA S. MARIAE ET PISCARIAE III, 2. GALEA: galeae Communis II, 10, 14; galeae Venetorum VIII, 98, v. galiones. GALETA vas, situla, urceus aquarius: mulieres portant g. in capite V, 2; currere cum g. ad extinguendum ignem VIII, 60. GALIONES Communis Ragusii II, 14. cf galea. GAYFUM: coquina in g. quod est in medio coelo domus V, 5. GENERALE periculum: ignis VIII, 60, v. consilium. GLADIUS v. spata. GONDULA, navicularum genus VIII, 50, v. condura. GONNUS, vestis I, 33. GOTALE: spatium trium palmorum inter singulos domos burgi VIII, 57. GRACIAM dare, quaerere: a servorum filiis VI, 48, 49; g. poenarum vel bannorum VI, 68; a Venetis Raguseis data VIII, 98; ne quis Raguseus sibi g. quaerat apud dominos externos VIII, 99.

598

GRADUS de foris ante domum V, 2. GRANA et seta VII, 39. GRANUM, framentum I, 17, 22. GRIPUS, GRIPPUS: navis genus I, 10, 18, 26, 30. GROSSUS: denarius grossus, nummus argenteus III, 40; VIII, 78, 79, 83; medius grossus VIII, 5; grossi falsi non existentes de argento VIII, 55, grossos falsos rumpere VIII, 84; grandis, crassus, opp. minutus, subtilis, exilis: miliaria duo ad grossum de Venetiis VII, 38; ad pondus Venetiarum ad grossum VII, 39; tam ad pondus grossum, quam ad pondus subtile VIII, 77; vendere in grossum vel ad minutum VI, 17; VIII, 65, v. denarius. GUBERNARE seu salvare VIII, 93. GUERRA, bellum: tempus g. I, 21.

H
HABERE (var. avere): de communi h. navis VII, 7. HERBARIAE maleficium: veneficium VI, 7. HEREDES, HEREDITAS IV, 25, 59, 75, 76, 77; VI, 48 - 51, 53; VIII, 29. HOMICIDIUM VI, 1, 3, 29, 44, 54; VIII, 58, 59. HOMINEM ponere ( = intromiterre) in domum patroni vel patronae, poena ancillae VI, 33. HONEROSUS, onerosus VIII, 52; VIII, 75. HONOR regimini civitatis deditus VIII, 25; honor patris VIII, 94. HONORIFICENCIE II, 1, 14, 33; VII, 30.

I
IACERE: cum amica IV, 23, cum ancilla VI, 53. IACTARE: saornam in portum VI, 23; iactare se in terram pro debito III, 4, 6, 11 - 13, v. prohicere. IGNIS: incendium VIII, 35, 60; piscari noctu cum igne I, 10, cf. focus. IMPEDIMENTUM Dei et contradictio dominationis, domini terrae III, 49, 51 (in stanico). IMPIGNARE, impignorare IV, 1. IMPIGNERARE IV, 1, v. pignerare. IMPINGERE vitium ingratitudinis VIII, 56. IMPRESTARE: mutuare de pecunia S. Mariae II, 13. IMPRESTITUM: mutuum, i. facere I, 30; V, 22, v. avedaticum. IMPROMPTUS Communis: pecuniae Communitati mutuatae VIII, 61.

599

INBOIATA lana VII, 41. INCADAT poena communi VIII, 77. INCANEVARE, INCANOVARE in domo salem: ponere in cellam vel horreum VIII, 75, v. canipa. INCANTARE navem: plurimo licentibus vendere VII, 14. INCAUTELA: incendii causa VIII, 60. INCENSUS purus albus: thus I, 1, 2, 26. INDIVISUS, singularis persona, opp. commune: VIII, 56. INGRATITUDINIS vitium VIII, 56. INGRAVIDARE ancillam VI, 53. INIMICI nostri: VI, 13; naves eorum VII, 35. INIURIA dicti vel facti VI, 28, 29. INMUNDICIES circa ecclesiam S. Mariae I, 26; i. in portum proiicere VI, 23; inmundicia non discurrat in viis VIII, 57. INNOBILES: uxor de inn. IV, 4, v. nobiles. INOBEDIENTIA VI, 68. INORDINATARUM expensarum gravamen VIII, 44. INPROVISIO ignis VIII, 60. INQUIRERE: vinum per civitatem II, 29; rationes Communis II, 32. INQUISICIO de malefactis VIII, 87. INSTRUMENTA: statera et carrum cum quo fiunt funes I, 25; carta, documentum: III, 28, 59; V, 40; VIII, 42; i. publicum IV, 35; VIII, 91; i. debiti IV, 4; i. debiti vel donationis valet annos triginta VIII, 90; i. dotium vel posessionum VIII, 90; instrumentum Renuntiando III, 59; VIII, 91. INSULAE Raguseorum: distributio frumenti II, 19; portus insularum II, 33; VII, 64; Parva Curia facit rationem illis de i. die dominico VIII, 1, 2; vineae VIII, 23, 24; combustiones VIII, 35, v. comes. INTERPELLANS, INTERPELLATOR ET INTERPELLATUS, actor et reus: III, 2, 12, 13, 15, 26, 45, 46; V, 34. INTESTATUS IV, 80; VIII, 42. INTRATICA, intrata domus, opp. exitus: poena VI, 33. INTROITUS Communis VIII, 46, 54; i. salis II, 9; VIII, 47; introitus et exitus in rationibus II, 8, 9, 15; VIII, 28. INVENIRE, constituere, promulgare invenire novam consuetudinem II, 4, 5, 6; partem in Consilio II, 5. INVESTIRE: comitem cum vexillo S. Blasii i. de comitatu et regimine Ragusii I, 1; denarios in mercibus VII, 53 = investicio ib. IOVIS DIES SANCTUS I, 18.

600

IUDICATUS officium VIII, 14. IUDICES RAGUSII: electio quinque iudicum I, 3; sacramentum eorum II, 4; comes cum Consilio iudicum mutat statuta II, 4; V, 40; VIII, 14, 45, 98; duo iudices III, 1; VIII, 42, tres iudices VIII, 90, 91; iudices Curiae III, 1; i. de Maiori Curia VIII, 71; i. Parve Curie, tres VIII, 2, 3, 4, 6; i. de Minori Curia VIII, 21; iudices de foris, arbitri electi a partibus, refutata curia I, 21; III, 1 - 4, 6; iudices iurati ex utraque parte in stanico III, 49 - 51; iudices Sclavi in stanico cum Chelmensibus III, 51. IUDICIUM: i. iudicum = collegium iudicum II, 16; sedere ad i., movere quaestionem in i. VIII, 71; sportuale: dare aliquid pro i. I, 24; i. solvere pro malefacto VIII, 87. IURA: sing. fem., coniuratio II, 33; neutr. plur., reditus Communis VIII, 46. IURAMENTUM: iuramento se purgare III, 59, v. sacramentum. IURARE: in stanico cum Chelmenisbus, caerimoniae iuramenti III, 51; debet vidua IV, 7, 30; tres boni viri de perchivio IV, 33; debent patroni navis de statutis observandis VII, 4. IUS: perfectio iuris VIII, 38. IUSTARE pondera VIII, 77 tit., v. iustificare. IUSTICIA I, 1; II, 17, cf. II, 3; VI, 42. IUSTICIARIA Communis curam gerit de ponderibus VIII, 77. IUSTIFICARE pondera VIII, 77, v. iustare. IUSTIFICUS status VI, 68.

K
KALENDE, KALLENDE: in K. cuiuslibet mensis recognitio rationum communis VIII, 28; K. ianuarii, dona pro K. I, 7 - 10, 17, 27 - 29; inchoare debent officia I, 3 C.; K. iunii: molendina V, 45. K. augusti: sal VIII, 65. K. septembris: ib.

601

L
LABORARE: vineam ad partem V, 30; dare terram ad laborandum ad terminum pro parte de fructibus V, 31; quo casu l. debet liberticius in vinea aut terra domini VI, 47, v. laboratores. LABORERIUM: in vinea vel terra V, 28, 30; VI, 47; omnium artium II, 22; in aedificiis I, 27; V, 31; VIII, 89; lignaminum V, 11; de petris et calce V, 13; VIII, 37; pro Communi I, 27; II, 25; VIII, 18 (murus etc.), v. Ragusium, ecclesia S. Mariae. LACERTI, pisces I, 10, 18, 26, 30. LADIA, navicula VII, 60. Croat. laa, navis. LAMENTATIO, accusatio VI, 11, 33, 42, 43; VII, 8. LANA VII, 39 (vecta Venetias), 41; VIII, 76. LANCEA inter arma in barca VIII, 79. LAPIDES: circa ecclesiam S. Mariae I, 26; l. ponere in laborerio I, 27; preciosi in dote IV, 1. LASSUM, legatum in testamento VIII, 96. LAUDACIO populi consentientis Statutis novis, prooemium p. 2; II, 4, 5, 6; VIII, 93, cf. collaudatio, laudare, laus. LAUDARE, probare, confirmare VIII; archiepiscopus et capitulum laudaverunt revocationem statuti VIII, 54, cf. collaudatio, concio, laudacio, laus. LAUDES cantare in Maiori ecclesia: pro duce Venetiarum I, 2; pro comite Ragusii I, 1, 2. LAUDO v. laus. LAUS populi: Statuta promulgantur cum laudo (sic semper) populi, conllaudatione populi cod. B. VIII, 93; collaudo populi B. VIII, 94: I, 3, 21, 23; II, 12 et alibi passim in additionibus singulorum capitum. Cf. concio, laudare, laus. LECTUS uxoris IV, 2; panni linei ad lectum IV, 11; lectum possidere post mortem viri (uxoris) IV, 7 sq., 14; VIII, 43. LEGES: constitutiones, statuta et consuetudines, prooemium p. 1; quaelibet lex divina et humana VIII, 59; legem = quaestionem habere cum aliquo I, 20, 21. LENGUA: navigare extra L. I, 17. LEPORINUS: pellicea de leporinis in dote = pellicio leporinus IV, 3; quantum leporinarum pro milliario VII, 39. LEVANTIS pars, opp. ponentis: versus orientem VIII, 57. LIBELLI: statuta ante 1272 dispersa erant in pluribus l., prooemium p. 2.

602

LIBER: thesaurariorum S. Mariae, in quo scribuntur omnia bona illorum qui ab intestato decedunt VIII, 42; affictuum et territoriorum Communis VIII, 57; Communis de sale VIII, 47; liber meritorum penes camerarios communis VIII, 56; libri ecclesiae S. Mariae I, 26; v. libellus, quaternus. LIBERARE, manu mittere: heredes ancillae VI, 49, 50; ancillam babiam VI, 51. LIBERTAS data comitibus VIII, 80. LIBRA ad pondus Ragusii VII, 41; IV, 18; milliare librarum VIII, 82. LICTERA v. litera. LIDIGNA, terra deserta, inculta, data ad laborandum V, 29; croat. ledina: terra inculta, ager novalis. LIGALES pro legales, cod. B. VIII, 78. LIGARE SE non audeat novia in nuptiis VIII, 57. LIGA monetae, gall. alliage VIII, 84. LIGNA adducere in civitatem I, 12; l. inquirere cum barca ad nuptias VI, 47; viagium ad tollendum ligna VII, 62. LIGNAMEN: domus de l. IV, 79; scala de l. V, 1; laborerium l. non dat possessionem stabilem V, 11; paries de l. V, 16; l. de capannis et pergulis VIII, 24, 35; l. platearum VIII, 24. LIGNUM: navis omnis generis: I, 17, 23, 26; II, 8, 18, 27; lignum Communis II, 14, 24, 26, 30, 31; navis minor IV, 1; VI, 17, 21 22, 32, 64; VII, 1 sqq., 60, 62; VIII, 47, 50, 51, 75, 78. LIGUMEN II, 19. LINIA parentelae (var. linea) VIII, 29. LINUM VII, 38; drappi linei VIII, 76. LITTERAE comitis Ragusii ad comitem de Chelmo III, 51, ad ducem Bossine III, 52; literam impetrare ab aliquo domino III, 60; VIII, 99. LOCA: religiosa IV, 70; vetita, vetata VI, 17; VII, 14. LONDRUS: linter praesertim piscatorum I,10, 26; VII, 62. LONGOBARDISCUS amblitus V, 2. LUCRARI VII, 23. LUCRUM IV, 15, 56; navigationis I, 23; VII, 17, 28, 42, 43, 50; molendinorum V, 45. LUMEN: ire noctu sine l. per civitatem II, 10; VI, 20.

603

M
MACERA, MACERIA: parietes quibus vineae clauduntur V, 24; VIII, 4. MACHINARE artem malo modo, machinose operari II, 22. MACIA de ferro vel de ligno VI, 3. MACINARE segetes terere in molendino I, 8. MALEFACTA ET MALEDICTA II,26; III, 33, 51; VI, 3; VIII, 36, 87 v. maleficia. MALEFICA bastarda IV, 72. MALEFICIA, seu quaestiones criminales III, 2, 38, 43; VI, 7, 34; VIII, 36, v. malefacta. MALICIA VIII, 27, 38. MANARIA, securis VIII, 60. MANCEPARE effectui aliquid VIII, 74. MANDATA comitis VI, 29. MANDUCARE: comes ponit se ad m. I, 29. MANERIES: speciariae cuiuscunque m. VIII, 77. MANTELLUM de scarlato, de salia viridi in dote IV, 3. MANUM DEXTRAM perdunt: percussores VI, 3, fures VI, 4, robatores stratarum VI, 5, falsificatores cartarum VI, 8, 9, item monetae VIII, 55, 84. MANUMITTERE servos IV, 17, v. francare. MANUPREHENDERE, fide iubere IV, 1; manuprehensa uxor IV, 1 MANUTENERE iusticiam II, 1; comitem II, 2. MARE: omnia quae m. portaverit I, 23, v. doana. MARGARISIUM, MAGARISIUM, tributum de vineis, a Raguseis quotannis solutum Slavis vicinis: I, 16, 30, 33. MARINA, ora maritima: per terram longe a m. II, 24. MARINARICIA, merces nautarum mercede conductorum: marinarii qui vadunt ad m., ire ad m., accipere m., complementum m. VII, 2, 6, 12, 14, 22, 24, 25. MARINEREA RAGUSII: naves mercatoriae VI, 66. MARITACIO orphanarum et pauperum mulierum VIII, 96. MASTELLUM aquae VIII, 60. MATARELLI panni VII, 38. MATERIA discordiae VIII, 73. MATRIMONIUM: sanctum VIII, 94; m. contrahere, de servis VI, 52; bona materna IV, 22, 23, 24, 28, 29, 43 (dos soluto matrimonio) 47. MEDICINARI percussum VI, 3.

604

MEDIOLANUM: panni de M. VII, 38. MEDIUS grossus VIII, 5; medius perperus I, 26. MEIA in vineis: terminus, limes V, 24, 25; croat. mea terminus, etiam murus quo prohibetur ne aqua decurrens de terreno superiori auferat humum vineae. MELIORATIO vineae, opp. deterioratio III, 12. MEMBRUM PERDERE, AMITTERE II, 4; III, 33; IV, 23; VI, 3, v. manum dextram, nasum, oculum. MENSA: comitis I, 29; panni linei ad m. IV, 11; mensa navis II, 18; VII, 30, 31. MENSURA: camerarii mensurarum II, 11; m. vini, olei, frumenti VIII, 53, 76, v. braa, braciolares, cubitum, pes, palmus; copellus, modium, staria; quarta, quinquum. MERCACIONES: mercacionem facere, mercaturam exercere vetitum militi et socio eius II, 2; merces, mercimonia III, 8; VIII, 22, 76, 77, 79. MERCANCIE, merces VIII, 77, 83. MERCATANCIA: mercatum VIII, 83. MERCATUM facere: de sale, contractum mercati VI, 17; cum Dalmisianis VI, 59 - 61; arra VIII, 17; m. in credencia VIII, 22; sine termino VIII, 40; de mercantiis VIII, 83. MERCES in navi VII, 6 sq. MERCIMONIA VI, 59. MERGEGNUM, MERGEGNIUM, MERGINUM, MERGIGNUM, limes inter vinaes V, 24, 25. MESSIONIS tempus II, 19. MESSITACIO, MISSITACIO, intercessio, mediatio I, 20, 21; III, 56, cf. missita. MILEARIA pro milliaria cod. B. VII, 38. MILLESIMUM sive annus VIII, 57. MILIARENSIS (miliarensis, miliariensis) nummorum cupreorum genus, idem quod follarus; 1 yperperus = 12 denarii grossi = 120 milliarenses VIII, 16; I, 26, 33. MILLIARIUM, MILLIARE = mille modia I, 17; milliare librarum VIII, 82; milliarum grossum de Venetiis, medium milliare grossum, milliare Venetiarum subtile VII, 38, 39. Portata navium de quot milliariis VII, 3, 8; VIII, 78, 79. MINISTERIUM, ars opificum II, 22. MINISTRARE bona VIII, 42. MINORARI, m. bonum statum Reipublicae VIII, 27.

605

MINUTUS v. grossus. MISERICORDIA: in capite de aptagi III, 46. MISSA I, 2. MISSITACIO v. mess-. MOBILE servi VI, 42. MOATICUM (a modio), datium de frumento vel sale I, 17, 30; VIII, 53. MODIUM, mensura cupellorum quatuor: modia grani I, 17; salis VIII, 47, 75; pegulae et calcinae II, 11; modia magna VIII, 75; portata navis, a quot modiis supra VII, 2. MOLA, MULA VI, 40; lat. mulsa, mulsum vini, aceti, mixtum cum mele. MOLENDINA Ragusii et molendinarii: I, 8; IV, 79; aqua molendinorum V, 45; occasione nuptiarum mittitur frumentum ad m. VI, 47. MOLESTIUM I, 34. MOLUS, moles: portus intus a molo I, 26. MOLTOLINA, MOLTALINA: pellis ovium VII, 39, 41, v. agnopasti. MONACHARE filiam IV, 61. MONASTERIUM (monisterium cod. B. I, 21, monesterium B. IV, 66): Lacromonense I, 21, S. Mariae de Melita VIII, 57; monasteria civitatis I, 12; VIII, 54; filii et filiae euntes in m. IV, 61 - 63, 66 67, 78, v. biocha, monachus, regula religiosa. MONETA (muneta cod. B. C., VII, 48) pecunia, denarii, opp. merces positae in navi VII, 42 - 44, 48, 51; m. communis VIII, 46, 48; m. falsa VIII, 55, 84; moneta quae fit in Ragusio VIII, 84, cf. denarius, follarus, grossus, medius, milliarensis, pecunia, yperperus. MORTIS SUPPLICIUM pro homicidio, VI, 1, 42; VIII, 58, 59. MOSTAROLI panni VII, 38. MUNETA v. moneta. MUTARE Consilium quotannis I, 3 B.

N
NAPUS, poculum argenteum IV, 18. NASUS: nasum perdit mulier pro furto VI, 5 (1299); nasus amputetur de vultu VI, 33. NAUFRAGIUM VII, 47. NAULIARE navem VII, 1 sq. NAULUM: solvitur pro nave II, 24; VI, 17; VII, 9, 29, 37, 40; VIII, 50; n. equi = conductura equorum II, 24.

606

NAVIGARE: navis n. ad partes VII, 20, 21, 29; navigando cum navigiis Venetorum, omnes Ragusei sint cives Venetiarum VIII, 98. NAVIGIUM: habere partem de n. cum foresterio VI, 66, 67. NAVIS vel barca monasterii Lacromonensis I, 21; VII, 3, 5. NEGOCIA, plura sunt n. quam statuta, prooemium p. 2; ecclesiae S. Mariae I, 24; communis I, 29. NOX: pulsato tintinnabulo tertio usque ad diem VI, 34. NUPCIE VI, 47.

O
OCULUM (occulum) vel ambos oculos perdit: fur VI, 4; robator stratarum VI, 5; qui foraverit mulierem VI, 6; qui sine licentia iverit Dalmisium VI, 58. OLEI mensura VIII, 76. OLIORE: centenarium de olioris VII, 14. OLIVERI panni VII, 38. ONERA et factiones Ragusii supportare debet habitator civitatis VIII, 98. OPERA, super quibus antepositus sum, in formula II, 25; opus ecclesiae S. Mariae v. Ragusium. ORDEUM, hordeum II, 19; non licet seminare in vinea V, 30. ORDINATIO: testamentum III, 41; IV, 6, 74 = ordinamentum defuncti IV, 75; statutum VI, 68, v. ordinare. ORDINAMENTA (ornamenta B.) lignorum VII, 62; statutum vel o. VI, 3 C., statuta et o. VIII, 20; o. salis II, 9; o. comitis facta capitaneo ligni II, 26. ORDINARE: testari VIII, 94; legem statuere III, 1 et alibi, VIII, 20. ORDO iuris VI, 29; o. iudiciorum III, 1; o. et consuetudo civitatis Ragusii III, 46, secundum nostros ordines Ragusinos III, 60, secundum o. Ragusii VIII, 94; ordo et forma capituli de Chelmo III, 49, 50, 53, 54; o. iudiciorum III, 1, o. panis II, 21. ORNAMENTUM: ornamenta navium VII, 62; ornamenta quae solent mulieres portare IV, 2. ORTUS, hortus: bibere per ortos non licet iudicibus II, 4; o. in patrimonio IV, 79. OSCULARI cum ore: apud sacramentum, dictum secundum morem Chelmensium III, 51.

607

P
PACCAMENTUM: ital. pagamento IV, 33; VII, 12. PACCARE: ital. pagare VII, 21, 33, 56, 64. PACEM ET CONCORDIAM facere cum parentibus mortui VI, 29. PACTAMENTUM: paccamentum III, 46. PACTARE: paccare III, 46; VII, 33. PACTUM Venetorum v. Venetiae. PAGA: salarium officialium VIII, 85. PALATIUM: ducale VIII, 59, cf. Ragusium. PALEARIA: domus de palea, casa straminea VI, 57. PALMIARE navem VII, 1. PALMUS DE CANNA, mensura V, 41; VIII, 57. PALUS: ad p. ligantur blasphemantes VI, 14. PANIS: donum personis dignis in p., vino etc. VIII, 70; venditio panis I, 26; II, 10; ordo panis II, 21. PANNI in dote IV, 1; p. de lino, linei IV, 11; VII, 38; pannorum genera diversa enumerantur VII, 38. PARASPODIA, PARASPODIUM, mercimonia in navem posita per marinarios vel conductos VII, 29, 53. PARENTELE linia VIII, 29. PARIES de lignamine communis inter domus V, 16; v. murus communalis. PARIETES navis VII, 1. PARLAMENTUM: stanicum III, 49, 50; colloquium cum aliquo domino seu communitate alicuius civitatis I, 4. PARS: maior pars vincit minorem, inter patronos navis VII, 17, 18, 46, 48, 56, 58; item in consiliis II, 5; VII, 40; propositio facta in consiliis: partem capere II, 2; partem ponere cum busulis et ballotis VIII, 48; partes duo VIII, 70; laborare terram vel vineam ad partem, de colonis partiariis V, 30, 31; VIII, 24; navis vadit ad partes, cum marinariis euntibus ad partem, i. e. mercatores et nautae navis societatem faciunt per partes divisam VI, 66, 67; VII, 1, 2, 17, 19, 20, 23, 25, 26, 29, 60; partes Ragusinorum in Stagno vel Puncta Stagni VI, 65; VIII, 81, 94. PARTICULA, bonorum decimum, quod pater cuilibet heredi dimittere debet VII, 94. PASSARI, metiri VIII, 49, v. pertica, repassari. PASSUS, mensura terrenorum V, 9; VIII, 57.

608

PASTINARE terras IV, 35; V, 23, 29, 34; VIII, 73 (terras quae confinant cum Slavis. PASTINATOR VIII, 73. PASTINUM VIII, 73. PASTINATURA: p. disradicare V, 34. PASTUS: servus male p. VI, 46. PATACUM, rivus, torrens, cursus aquarum V, 33. PATRIA: ad salutem nostrae patriae consilium dare II, 6. PATRIMONIUM: bona paterna, hereditas (cf. matrimonium) IV, 9, 14, 15, 19, 20 et passim; V, 15. PATRONATUS galeae II, 26; burgi V, 41. PAX inter Ragusinos et Slavos VIII, 73. PECIA pars, frustum, apud Ragusinos pea: tedae I, 12; carnis I, 16; pannorum VII, 38. PEDOCHYA, PEDOTIA, PEDOIA, solutio mercedis pro nave conducenda per mare vadosum, a subst. pedota, dux navis: dare aliquid pro p. VII, 56. Hodie apud Ragusinos pedot. PEGULA, PEGOLA, pix: modius p. II, 11. PELLES: ligna ad siccandum p. I, 12; caligarii, conciatores p. VI, 55, 56; vehuntur in Marchiam VII, 41. PELLICEA, indumentum pellibus ornatum: pellicio leporinus in dote IV, 3. PENA vel usura de quinque in sex per annum III, 23 - 25; VIII, 27; solvere p. vel bannum III, 34; VI, 5. PENSA auri, libra, v. pesa. PENSIO seu affictus VIII, 88. PERCHIVIUM, dos: IV, 1 sqq.; V, 31; VIII, 32; 95, v. dos. PERGULA in vineis VIII, 24, 35. PERGULUM ecclesiae I, 1, 2. PERLE in dote: IV, 1, 2; ponderari p. VIII, 77. PERPERUS: VI, 4; VIII, 58, 60, 61, 65, 70; medius perperus I, 26, v. yperperus. PERSICCA de vacca I, 16. PERSONA: personam debitoris assignare creditori III, 12; VIII, 30; persona emptoris qui non solvit, detineatur in Castello VIII, 31, 67; personae piae VIII, 96. PERTICA COMUNIS, mensura ad passandum terras VIII, 49. PES, mensura: spatium unius pedis V, 8, v. palmus. PESA, pondus II, 11, v. pensa. PETRA: domos lapideos, id est de p. VI, 27, 38; percutere de p., lapidis ictu vulnerare VI, 3.

609

PIGNERARE II, 16, 17; III, 51; IV, 1, 2; VI, 42. PIGNORA: civitas quae habet p. super homines Ragusii; pro ipsa pignora (sic) VII, 32. PISCARI: Umbulam I, 11, 18, 21, 29, 30; noctu cum igne, cum foco I, 10, 18, 26; occasione nuptiarum VI, 47. PISCES SALATI I, 10, 30. PIX VII, 1, v. pegola. PLAARIA, vadimonium, fideiussio, plearia medii aevi, II, 7, v. plegio. PLACITARE: aliquem accusare VIII, 48; p. ante comitem de Chelmo III, 51, v. plaidare. PLACITUM cleri I, 19 - 21, 24; p. tenere = ius reddere VIII, 1, 2; p. perdere VIII, 4. PLAIDARE, placitare II, 7. PLANUM: vineae vel terrae in plano V, 25. PLEGIO v. plaaria. PLENARIUS v. concio, plenerius. PLENERIUS, plenarius: pl. stanicum I, 4; III, 51, 53, 54, 57. POMERIA I, 12. PONDERA: ad pondus Venetiarum VII, 39, 40; omni anno iustificantur et bullantur bulla S. Blasii VIII, 76, 77; pondera Communis VIII, 77, cf. bulla, grossus, pesa, subtilis. PONENS, versus occidentem: in partem ponentis, opp. levantis VIII, 57. PORCUS I, 6, 26. PORTA domus V, 1, 4, 31; portae civitatis v. Ragusium. PORTATA navis VIII, 78, 79. POSSEDIUM mulierum VI, 1, C.; statuti capitulum de p. VIII, 94. POSSESSIO stabilis V, 11; VIII, 67, 72, 74, 96; possessiones laborare VI, 65. POTESTAS patris III, 8. PRANDIUM I, 17 (archiepiscopus), 29 (comes). PRECEPTUM, ut veniat coram comite et iudicibus VIII, 38. PRECONIACIO: bannicio rei stabilis quae venditur V, 35, 36; VIII, 72, 74; venditio preconiata VIII, 49. PRESA in navi VII, 3. PRESENTACIO in venditionibus VIII, 74. PRIMIAI inter opifices VIII, 60. PRIVATUS sub terra in domibus: privata, privatum medii aevi, i. e. cloaca, latrina VIII, 57. PRIVILEGIUM: regis Urosii VIII, 58; ducis Venetiarum VIII, 98. PROCURATIA: officium procuratoris I, 3 C.

610

PRODE de moneta: lucrum sortis principalis VII, 42, 43, 49, cf. capitale. PROHICERE: aliquid de navi in mare VII, 58; p. se in terram III, 1; VIII, 11; cf. iactare; aestimare: prohiciendo navim tertium minus VII, 7. PROPINQUITAS, in venditionibus VIII, 72, 74. PUBLICA concio VIII, 62, 90, cf. plublicus. PUTARE vineam V, 30.

Q
QUADELLI, recte quadrelli: sagittae VIII, 78. QUARTA vini I, 2; dimidia, media q. I, 17; II, 18. QUARTERIUM navis VII, 14; de porco I, 26, 28; de castrato ib. QUATERNUS: q. Comunis: cum rationibus communis II, 32; in q. c. inscribi debet bannum venditionis praeconiatae V, 35, item venditionis stabilium denunciatio, confinatoribus facta VIII, 68, item instrumenta (in uno q. C.) VIII, 90; contrahere debitum cum scriptura quaterni VIII, 62; q. navis vel ligni, scriptus a scribano navis VII, 45, 67, v. liber. QUINQUUM, QUINGUM, QUINCUM; mensura liquidorum: vini, medium quinquum: I, 2; II, 18, 29; VI, 65; aceti VI, 39.

R
RACIO: ius, lis, causa: r. comitis II, 4, 5, 7; r. Communis II, 1, 5, 7; r. et iustitias communitatis complere II, 3; convincere aliquem per r. in Curia: vincere causa VIII, 46; exire per r.: cadere causa VIII, 1, 2; r. facere: ius dicere VIII, 1, 2; r. habere VII, 8; VIII, 26; r. habere de aliquo (convenire aliquem): litem alicui intendere, agere in aliquem III, 1; r. et consuetudines ecclesiae S. Mariae I, 1, 17; II, 13; r. perdere: cadere causa V, 34; r. petere alicui in aliqua re III, 49 sq. VIII, 37; r. quaerere supra aliquem III, 49 sq.; r. Communis salvare II, 1; venire ad r. coram iudicibus VI, 29; introitus et exitus denariorum: r. audire VIII, 28, r. complere VIII, 26, cf. 25, r. Communis II, 7, r. c. de introitu et exitu VIII, 28; r. doanae facere VIII, 47; r. facere VIII, 46; r. petere alicui VIII, 37; recipere r. Communis II, 32; VIII, 28, 46; r. rectam et iustam facere alicui VIII, 42; r. requirere VIII, 46; r. salis facere VIII, 47; r. solvere VIII, 26, cf. 25, v. receptores. RAO: panni genus, stamforti de rao VII, 38.

611

RAME, cuprum VII, 38; cf. folarus. RECOMENDARE cartas notariae extra Ragusium III, 61. REGIMEN: civitatum regimina, prooemnium p. 2. civitatis Ragusii: comes iurat regimini c. R., VIII, 25; comes iurabit bonum regimen I, 1; eius investitura de regimine Ragusii ib.; comitis absentis loco remanet in regimine comitatus miles sive socius comitis II, 2; comes, dum steterit in regimine civitatis Ragusii II, 3; a tempore, quando d. comes incipit facere regimen II, 13, 15; procurator S. Mariae in fine sui regiminis I, 24; Raguseus non petat r. apud dominos extraneos VIII, 99. REGNAMEN, roman. dalm. reame, regnum: Sclavoniae et totius r., de Sclavonia vel de toto r. VIII, 58. REGNUM: de Rassia III, 53; de Genta III, 54. REGULA MENDICANCIUM VIII, 96. REGULARITER VIVERE: sub regula monastica IV, 50. REITATES, malitia, improbitas: r. companiarum disturbare iurat comes II, 1. RELIGIO, regula monachorum: intrare r., exire de r. IV, 67. RELIQUIE SANCTE I, 2. REMISSIO pene VI, 68. REPASSARI terras VIII, 49; v. passari. RES DE CALUMPNIA, non ponatur in navi VII, 54. RES STABILIS, IMMOBILIS, MOBILIS: III, 11, 12, 15, 43, 46; VIII, 67. RES VETATA, non ponatur in navi VII, 54. REVOCARE STATUTUM I, 17; VIII, 20. RIPA maris Adriatici, una et altera II, 18; r. apud Stagnum, ubi fit stanicum III, 50; ripa opp. civitas V, 23. ROBARIA; latrocinium: VI, 5; facta a villanis archiepiscopi vel Lacromae I, 20, 21; a Dalmisianis VI, 58. ROGANCIA B. mercimonia mercatoribus vel navigantibus ab aliis ad vendendum commissa vel credita: recipere aliquid pro r. VII, 55. ROMANATUS, moneta byzantina, dicta a Romano imperatore, VII, 61. ROS iactare in portum Ragusii VI, 23. RUBRUM, mensura frumentaria I, 25. RUINOSUS et vetus: murus, archivoltus V, 16, 17. RUMPERE: de naufragio navis I, 23; r. grossos falsos VIII, 84.

612

S
SABBATUM: die s. veniunt laboratores vinearum in civitatem I, 12; s. sanctum I, 2. SACIUM AURI: exagium IV, 3. SACRAMENTUM: comitis II,1; eiusdem comitis d. duci Venetiarum II, 1; II, 2; VIII, 58; formulae sacramentorum II, 1 - 33; VIII, 1, 2; advocatorum VIII, 44; omnium de Maiori Consilio et officialium Communis de moneta falsa VIII, 55, 84; iudicum in stanico III, 49 sq.; scribani navis VII, 67; tutorum VIII, 42; per s. se purgare IV, 7, 39; s. consanguineorum VI, 60; sacramenta duodecim V, 36; s. iudicata illi qui vincit V, 37; s. sororum virginum nullius est valoris IV, 50; s. malum: periurium II, 6; s. companie, in coniuratione II, 1, 3; VI, 2; cf. iura; s. regis Urosii VIII, 58, v. iuramentum, undecim iurantes. SAGITTA v. arcus, balista. SAGOMARE pondera VIII, 77. SAIA v. saya. SAL I, 5, 17, 22 (datus comiti, ecclesiae etc.); venditio s. II, 8, 9; VI, 16, 17; VIII, 47, 63, 75; inter Caput Cumani et Buduam portetur solummodo Ragusium VIII, 63; facere salem in districtu Ragusii VIII, 65. SALARIUM officialium I, 30; II, 2, 14, 16, 24; VIII, 47, 48, 52, 85. SALIA v. saya. SALMA I, 23, v. saumerius. SANGUINEM FACERE in aliquem: vulnerare I, 20, 21 (homines archiepiscopi et monasterii Lacromonensis); VI, 3 (s. vel livorem). SANGUINITI panni VII, 38. SANTILLARENSES panni VII, 38. SARCINA de lignis I, 12. SARCIUS navis II, 30, 31. SAUMERIUS, equus mercibus oneratus I, 12; II, 10; V, 23. SAVORNA, SAORNA: ne quis proiiciat s. in portu VI, 23; s. redditus, datium in portu VI, 64. SAYA clamis de s. = mantellum de salia viridi IV, 3; saia inter pannos VII, 38. SCALA de petra vel de lignamine ante domum, porta scalae V, 1, 2; in burgo nemo s. facere possit V, 42; VIII, 57. SCALUMPNIATUS: de lucro VII, 57.

613

SCANDALA VIII, 97. SCARLATUM: clamis de scerlato in dote = mantellum de scarlato IV, 3; scarlate, scarlede magnae et parvae VII, 38. SCERLATUM v. scarlatum. SCHEPATUS, vir et uxor, concordium inter eos IV, 60. SCHILATE pelles VII, 39. SCIRONES v. surones. SCLATA, progenies nobilium: officiales eliguntur unus pro s. I, 3. SCLAVINA, SLAVINA, vestis villosa: ripariorum I, 33; sclavine duplices vehuntur in Marchiam VII, 41; transformationes facte cum s. VIII, 97. SCRIBERE per ordinem omnia recepta et expensa in laboreriis pro Communi II, 25. SCRIPTURA CANCELLARI VIII, 91; scriptura quaterni VIII, 62. SCUMBER, piscis I, 10. SCUTUM debent habere omnes marinarii VIII, 78, 79. SECRETUS LOCUS in civitate III, 48. SEGNORIA, SIGNORIA Sclavoniae: rex Rasciae, dux Bossinae, comes de Chelmo III, 50, 56, 57 (stanicum). SEMINARE BLAVAM, FRUMENTUM II, 19; V, 30 (non licet in vinea) 31. SENSUM perdere, amittere veneno VI, 7. SENTENCIA data per comitem de Chelmo III, 51. SENTIRE damnum vel poenam: solvere VI, 46. SEPARACIO: discessus, profectio VIII, 74. SEPULTURE: sepulcra nobilium I, 27. SEQUESTRARE salarium VIII, 85. SERPO curare meiam V, 24; croat. srp falx. SERVICIUM TOLLERE ad adiuvandum vel nocendum alicui: in formulis sacramentorum II, 2, 23, 32. SERVITUS servorum et ancillarum, se dare in s., in s. reducere: VI, 45, 47. SETA, quomodo ponderatur VIII, 77. SIGILLARE domum vel stationem VI, 32. SIGILLUM frangere VI, 32. SIGNA omnium mercium signatarum in navi scribanus navis scribat in quaterno suo VII, 67. SOCIETAS: navis: Ragusei cum foresterio de navigio VI, 66; societas navis II, 30; nauclerius cum societate sua opp. patroni navis euntis ad marinaritiam VII, 2; item VII, 52; societas de re mobili VIII, 39.

614

SOLARIUM super tecto domus in viis et supra viis V, 6; in burgo s. construere non permittitur VIII, 57. SOLDUS: paga, salarium II, 30; VIII, 85. SOLIDUS, monetae genus I, 13. SOLLEMPNES ambaxatores ad regem Urosium, s. privilegia eiusdem VIII, 58. SONITUS, SONUS CAMPANE, CAMPANARUM: signum convocationis: consiliorum I, 3 (C), II, 5, curiae II, 15, 16, concionis populi I, 1 et alibi passim; comes cum Consilio, Curia et s. c. II, 1, II, 12, 13, cf. campana. SOSTA, dare aliquid pro s.: vectigal exactum a navibus peregrinorum I, 13. SOSTATICUM de foresteriis: recipiunt riparii I, 33, v. sosta. SPANPANARE, SPANPANATURA, pampinare, pampinatio in vinea V, 30. SPATA vel alius gladius VI, 3; VIII, 78, 79. SPECIALITAS: vita privata, opp. commune VIII, 56. SPECIARIE, aromata, quomodo ponderentur VIII, 77; speciarius, aromatarius, qui vendit ceram, afaranum, setam etc. ib. STACIO, taberna, apotheca mercatoris: III, 8; IV, 79; s. vel canipa V, 21; s. data ad casaticum, ad mensem vel ad annum V, 32; s. sigillata VI, 32, cf. Ragusium, staciones. STAMENI de Durachio et Romania habentur pro falsis folaris VIII, 55; moneta byzantina, 1190. 1 yperpyrus = 120 stamena. STAMFORTI panni: s. de Mediolano VII, 38; s. de rao ib. STAMPANARE: vinum VI, 35, 38, 41; acetum VI, 39; molam VI, 40. STARIA (plur.) mensursa: portata navis de quot stariis I, 23; pro quolibet centenario stariorum frumenti VIII, 53. STATERA I, 21. STATUERE statutis VIII, 91; v. stabilire. STATUTUM: una quaeque lex per se: IV, 76 contra formam istius statuti = capituli; VI, 3, 68 (statutum vel ordinationes); statuta firmare et ordinare, opp. revocare et disolvere VIII, 20, revocare vel immutare VIII, 61; v. declarare, interpretatum, invenire, revocare. Praesens statutum = capitulum VIII, 27, 35, 42, 52, 53, 54, 61, 67, 69, 75, 80, 91, 93, 94; ullo statuto seu statuti capitulo VIII, 94; praesentibus duobus statutis VIII, 91; antiquum statutum III, 33 (de maleficiis); antiqua statuta VIII, 71; secundum antiquum statutum VIII, 94, 95; libertas data comitibus Ragusii de vino advehendo per aliud statutum vetus

615

VIII, 80; malefacta et maledicta in statuto facto tempore comitis Iohannis Teupuli (1237 - 1238) = statuta et capituli d. Iohannis Teupoli VIII, 58. Statuta Ragusii per diversos comites edita, in pluribus libellis dispersa (1272), prooemium p. 2; praesens liber Statutorum: iurare, secundum quod in secundo libro Statutorum continetur I, 3 C.: ante statutum IV, 4; patroni navium iurare debent observare statuta VII, 4; sicut dictum est in praesentibus statutis VII, 16; secundum statutum Ragusii VIII, 94, v. consuetudo, usus; Statutum Parvae Curiae (= VIII, 1 sq.): VIII, 1. 7) Statutum quod in Cattaro fecerunt contra Raguseos VIII, 86. STOPINUS de bambacio in candelis VIII, 77. STRATA, via: robatores stratarum VI, 5; cf. Ragusium. STRINA, lat. strena, donum a navibus mercatoriis datum praefecto navis bellicae vel classis: consueta s. II, 26, 30; dare aliquid pro s. VII, 56. STROSSA inter res quae supersunt de mensa in navi VII, 30. STUPPA in navi VII, 1. SUCCURRERE navem VI, 20. SUPERARE, superesse: de bonis ecclesiae I, 24. SURONES pisces I, 10, 18, 26, 30; croat. irun.

T
TABERNA, caupona vinaria: II, 4, 10; V, 26; VI, 41. TABULA: venditionum ante Lodiam V, 35; t. beccariae VIII, 92. TALIA: stare ad taliam, i. e. per vices VIII, 47. TARINUS AURI: tarenus, moneta aurea regni Siciliae II, 24. TECTUM domus V, 1, 19. TEDA I, 12, 30. TEIA in navi VII, 3. TEMONES navis: gubernaculum VII, 7, 8. TERAROLUS de bambasino, inter vela navis VII, 3. TERLISE panni VII, 38. TERRENUM: dominus terreni III, 51 (stanicum); prope civitatem, in patrimonio IV, 79. TERRITORIUM: officiales super t. et viis V, 44, v. Ragusium. TERRA: pastinare t. IV, 35, 36; t. ad frumentum IV, 79; quaestiones de t. VIII, 4; venditio t. VIII, 31; repassari t. venditas VIII, 49. TESAURARIA: officium thesaurarii I, 3 C. TESSERA, TESSIRA: t. ponere, per t. vincere III, 51.

616

TESTA: arma de t. VIII, 78, 79. Testa evangelio I, 1 (locus corruptus). TESTAMENTUM III, 41, 42; IV, 19, 49, 59, 70, 80; V, 39; VIII, 29, 33, 43, 94, 95. TESTIMONIUM MULIERUM VI, 33, 34. TESTIS: III, 25, 28 - 36, 41, 42, 47, 60; IV, 35 - 37; V, 12; VI, 33, 34; VII, 27. TINA, vas ligneum V, 2. TINTINABOLUM VI, 34; cf. campana. TORCIA: fax, I, 2. TORTUM ESSE: causam perdere III, 51. TRABUCARE, TRABOCARE, de moneta falsa copiose sparsa VIII, 84. TRACTA, rete piscatorum I, 10. TRAMESSA: marinarii missi cum denariis ad t. VII, 52. TRANSFORMATIO, SE TRANSFORMARE: personatus ambulare VIII, 97. TRECIONES = galeae II, 10. Legendum esse videtur: triremes. TUNGNA: filum pro mensura VIII, 49. TURBARE viagium, turbatores VII, 34. TUTORIE officium VIII, 42.

U
UNIVERSITAS: COMMUNITAS CIVITATIS RAGUSII VIII, 59. USURA III, 22 - 25; VIII, 27. USUS RAGUSIi II, 1; III, 8; V, 30; VIII, 1, 2; v. consuetudo. UTILITATES, pro quibus antepositus sum: in formulis II, 11, 12, 13. UXORARE filium, opp. maritare filiam IV, 12, 13.

V
VACETE panni VII, 38. VACHA DE MARGARISIO, quomodo dividatur in partes I, 16, 30, 33. VAREA VII, 7, 56; v. avarea. VARNICIO navis VII, 3. VEIETEM vini III, 40. VELA navis VII, 3. VELO (-ONIS), VELONUS navis VII, 3. VENA: avena V, 30. VENDERE SERVUM: bastardam extra civitatem IV, 72; ancillam babiam VI, 51; liberticius potest se ipsum vendere vel in pignus dare VI, 45; vendicio servi VI, 42.

617

VENDITIO, rei stabilis immobilis, mobilis V, 12, 14, 35, 36, 37, 38, 40; VIII, 31, 49, 67, 68, 72, 75. VENENUM IV, 23; v. herbaria. VENTILARE quaestiones in Curia VIII, 44. VERBERACIO vel percussio a procuratoribus S. Mariae I, 24. VERBERARE: patrem vel matrem IV, 23; bastardos IV, 72; filios et filias IV, 73; foresterios VI, 30; patronum domus VI, 33; servum vel ancillam alterius VI, 43; servos vel ancillas suas VI, 44; liberticium VI, 47; servos marinarios VII, 20. VERITAS, VI, 9, 59. VESPERAE (in ecclesia) I, 2, 9. VESTIMENTA mulieris IV, 1, 2, 3, 57. VESTITUS male: servus VI, 46. VEXILLUM S. Blasii I, 1. VIA: viae vinearum, viae Communis carrariae V, 23. VIAGIUM, iter praesertim maritimum: ire in v., capere v., complere, explere v. I, 4, 17, 23; II, 5; III, 1, 8, 10, 13, 15 - 17, 19, 22; VII, 5 sqq., 12, 20, 22, 34; VIII, 10, 14, 26. VIATICUM = viagium I, 12. VICTUALIA, annona II, 10; in burgo VI, 27. VIGILIA: S. Blasii I, 2, Anni novi I, 7, 8, 10, 17; Natalis Domini I, 2, 9; Epiphanie I, 30. VILLA: villae archiepiscopi I, 20; monasterii Lacromonensis I, 21. VINDEMIAE III, 12, 14; V, 23; VI, 47; VII, 59, 62, 64 - 66. VINEA: ligna de vineis I, 12; evellere vineam veterem I, 12; vineae insularum II, 33; VI, 62; VIII, 23; possessio v. III, 12, 46; IV 79; V, 23 - 25 (meia, merginum), 26 (arbores), 27, 29, 30, 33, 36; VI, 10, 20, 32, 47; VIII, 4, 35, 43, 49; damna in vineis VIII, 23, 24. VINUM: potest comes facere apportari, unde ei placuerit VIII, 80 (statutum vetus). Vinum album I, 2; donum pro vino I, 26, 27; venditio v. in tabernis III, 39, 40; mensura vini VIII, 76; vinum in burgo VI, 27, 38; bannum vini II, 18, 29; VI, 36, 37, 38; VIII, 54; v. de foris adducere vetitum VI, 35, 65; VIII, 80; vinum insularum VI, 41; vinum de Stagno vel de Puncta Stagni VI, 65. VIOLENCIE: mulieribus illatae VI, 6. VIRTUTEM dare ad omnes rationes et iustitias complendas II, 3. VITA: in vita (i. e. in omnem vitam) eliguntur thesaurarii et procuratores S. Mariae I, 3 C. VOGARE barcham, remigare VI, 47. VOLTAROLUS de canavaa: in navi VII, 3.

618

VOLUNTAS: consensus consiliorum, opp. laus populi I, 3 B., 21, 23 et passim. VOX UNIUS, VOX NULLIUS III, 33. VRASDA ex croat. vrada, antiqua consuetudo vrasdae VIII, 58: compositio maleficii solutione denariorum, datorum vulnerato vel propinquis interfecti. VULPES VII, 39 (pelles).

Y
YPERPERUS, nummus Byzantinorum aureus, solidi Romanorum aurei successor, etiam singulorum imperatorum nomine dictus: romanatus a Romano imperatore VII, 61; saeculis XIII - XV yp. Non erat moneta aurea, sed communis significatio summae cuiusdam nummorum argenteorum. 1 yperperus = 12 denarii grossi; 12 denarii grossi = 120 miliarenses VIII, 16. YPRE, panni de Flandria, sic dicti de civitate gall. Ypres vocata VII, 38.

Z
ZENDATUM, pannus de seta: uppa de cendato IV, 3. ZUPPA, uppa, upa de cendato IV, 3.

619

TABULA NUMMORUM ET MENSURARUM

quae sunt in Statuto

NUMMI
DUCATUS (1 duc. = 40 gros.) PERPERUS, YPERPERUS (1 per. = 12 gros.) GROSSUS, DENARIUS (1 gros. = 30 fol.) CAROBA (1 car. = 24 fol.) SOLIDUS (1 sol. = 5 fol.) MILLIARENSIS (1 mil. = 3 fol.) FOLLARUS (1 fol. = 1/30 gros.) STAMENUS monetae de Dyrachio species (1 stam. = 1/120 perp.) TARINUS AURI (moneta aurea regni Siciliae, valoris ignotae)

MENSURAE ONERIS
FAXIUS (cca 50 chg) LIBBRA (1 lib. = 328 g) MILLIARIUM (1 mil. = 1000 lib.) SALMA (cca 120 chg) SARCINA (178 chg)

MENSURAE LIQUIDORUM
QUINQUUM, QUINGUM (magnum 22 lit., parvum 19,25 lit.) QUARTA (cca 5 lit.)

MENSURAE RERUM ARIDARUM

MODIUM (1 mod. = 42,27 chg) COPELLUS (1 cop. = 10,57 chg)

621

MENSURAE LONGITUDINIS ET ALTITUDINIS

CUBITUM, BRAA (0,55 m)

MENSURAE TERRARUM ET AEDIFICIORUM

PASSUS (2, 048 m) PES (0,34 m) PALMUS (0,256 m) PERTICA (ignotae longitudinis) TUNGA (ignotae longitudinis)

622

KAZALO IMENA I USTANOVA

B
BABICA ROBINJA, DOJILJA - BABIA, IV, 53, 59; VI, 51 BADOERO - BADUARIUS MARINUS, dubrovaki knez 1292. - 1294., I, 3, 23; III, 2; IV, 4; VI, 3, 29; VIII, 55; drugi put knez, 1297. 1299.; trei put knez 1303. - 1305., I, 23; III, 33; V, 35; VI, 18; VIII, 56, 57 BAKA, DJED - AVIA, AVUS, IV, 73; VI, 9 BELIGNO - BELLEGNO, Filip, dubrovaki knez (1338. - 1341.), VIII, 90 BENEDIKT, SV., crkva, blagdan, na Lokrumu, I, 18, 20 BILJENIK, NOTAR OPINSKI - NOTARIUS, prisegnuti biljenik, III, 41, 42 BINULJEVI - BINOLA, Miho, kua, V, 41, v. Bodatia BISKUP - EPISCOPUS, I, 2; ne smije uvoziti strano vino, VI, 65 BLUDNICA - MERETRIX, IV, 72 BOGOJAVLJENJE - EPIPHANIA, ceremonija, I, 2; ribarenje u Rijeci, I, 30 BOI, v. roenje Gospodnje BRAA - FRATRES, IV, 19, 21, 25-27, 38, 47, 50-54, 62, 63, 78, 79; dominikanci i Mala braa, VI, 35. BRANITELJ - DEFENSOR, smije privesti u sud na prisegu prodavatelja neke stvari ako netko trei dokazuje da je ta stvar njegova, V, 37 BUDAI - BODATIA, Medo, poslanik u Mlecima, VIII, 59 BUNI - BONA, Marin, dubrovaki knez iz plemikog roda za oujak 1358., VIII, 99 BUNDI - BONDA, Petranja, dubrovaki knez za mjesec kolovoz 1366., VI, 33C

C
CELENGA, v. Dubrovnik, vrata CONTARINI - CONTARENUS, Andreas, prokurator Sv. Marka u Mlecima, VIII, 98 CRIJEVI - EREVA, plemiki rod dubrovaki: pu (bunar) Crijeviev, V, 41; Martul Crijevi, VIII, 57

623


ELIPA - ELIPA, Ivan, dubrovaki plemi, VIII, 57 UVAR, STRAAR - CUSTOS, u brodogradilitu, II, 14; noni straar uva grad, brodove i predgrae, II, 10; VI, 26; uvar broda stranaca natovarenog vinom u luci, VI, 37

D
DANDOLO - DANDULUS, Andrija, knez dubrovaki 1290. - 1292., I, 17; II, 13; VIII, 52; Marko, dubrovaki knez 1301. - 1303., I, 21 DAURO - DAURUS, Andrija, knez dubrovaki 1299. - 1301., drugi put 1307. - 1309., I, 23; II, 12, 13; VI, 4, 17; VIII, 24, 35, 58-61 DJED, BAKA - AVUS, AVIA, IV, 73; VI, 9 DJETII MORNARI - PUERI MARINARII, VII, 2, 10 DOLFIN - DELPHINUS, Ivan, mletaki dud (1358.) VIII, 98C DOMAZET, POSINAK - GENER AFILATUS, IV, 70 DRUMSKI RAZBOJNIK - ROBATOR STRATARUM, VI, 5 DRVODJELAC - MARANGONUS, izrauju barke, VIII, 51; moraju sudjelovati u gaenju poara, VIII, 60 DRI - DERSA, dubrovaki plemiki rod, Marin, dubrovaki poslanik u Mlecima 1308., VIII, 59 DUBROVANIN - RAGUSEUS, I, 4, 10, 12, 14, 30; III, 17 i sljed. 42; VI, 16, 17, 30, 31; kad otac nije Dubrovanin, a sin jest, III, 8; Dubrovani roeni u Dubrovniku i njihovi potomci kad plove, neka budu mletaki graani, VIII, 98 (1358.); Dubrovanin i onaj koji se naziva Dubrovaninom, III, 60; VI, 67; VIII, 82, 99; nikada Dubrovanin ne smije gusariti s Omianima, VI, 58 DUHOVNIK - PATRINUS, svjedok u oporuci, III, 41 DUJAM - DOYMUS, Dubrovanin: Dujmova pekarnica, V, 41 DUD - DUX, mletaki; poasti i prisega II, 1, 3 itd., II, 1, 2; savez s mletakim dudom, II, 4, 33; vjernost dudu, II, 3 itd., 16, 23, 30, 31, 33; pohvale koje se pjevaju dudu, I, 2; VIII, 58; dubrovaki knez po zapovijedi mletakog duda, VIII, 52, 57; pisma, VIII, 58; dudeva palaa, VIII, 59 DUNIK - DEBITOR, VIII, 90, v. vjerovnik

624


AKON - DIACONUS, I, 2 UREVI, Tripun, dubrovaki plemi, VIII, 57

F
FALIERO - FALLETRO, Belecije, knez dubrovaki 1305. - 1307., VIII, 14; Nikola, knez dubrovaki 1334. -1336., VIII, 76 FOSCOLO - FUSCARINUS, Ivan, knez dubrovaki 1341. - 1343., VIII, 92

G
GALIJOT - GALIOTUS, na opinskom brodu, II, 31 GIUSTINIANI - JUSTINIANUS, Marko, knez dubrovaki prvi put 1270. - 1272., u proslovu Statuta se spominje; drugi put knez 1276. 1278., VIII, 25, 26; drugi Marko, knez dubrovaki 1333. - 1334., VIII, 42; Petar, knez dubrovaki 1348 - 1350., VIII, 94, 96, 97; Ugolin, knez dubrovaki 1318. - 1320., i drugi put 1324 - 1325., VI, 35; VII, 70 GLASNIK - NUNCIUS, I, 21; II, 4, 5, 6, 23, 24; VIII, 28; sudski glasnik, VI, 48; nadbiskupov glasnik, I, 17 GLAVNI MAJSTOR, PROTO - PROTOMAGISTER, na radovima na Crkvi sv. Marije, I, 26, 27 GLEDA, Vitalis, Dubrovanin, V, 41 GOSPODAR - DOMINUS, zemlje, VII, 33 GOSPODIN - DUMPNUS, prezbiter Ivan, V, 41 GOSPOA - DOMINA, plemkinja, VIII, 94 GRADENIGO - GRADONICUS, Bartolomej, knez dubrovaki 1309. 1311., II, 7; VIII, 59, 62-64; drugo njegovo kneevanje 1312. 1314., VIII, 65, 66; trei put 1320. - 1322., VIII, 72-74; Jakov, knez dubrovaki 1336. - 1338., VIII, 81, 85; Petar, dud mletaki 1289. - 1311., VIII, 59 GRADI - GRADE, GREDE de, dubrovaki plemiki rod: ivo, knez dubrovaki 1372. za mjesec rujan, V, 35C; zatim 1387. za mjesec svibanj, III, 1C; bez datuma, VI, 68 GRAANIN - CIVIS, VIII, 72 GUBAVCI - LEPROSI, VI, 56 GUETI - GOCIS, GOTIIS de, plemiki dubrovaki rod: Alojzije, knez, VI, 17C (1408. za lipanj); Klement, knez, VIII, 84C (1394. za svibanj)

625

GUNDULI - GUNDULA, GONDULA de, dubrovaki plemiki rod; zemljite Damjana Gundulia, VIII, 57; Nikola, poslanik u Mlecima 1308., VIII, 59; Ivan, knez 1358. za mjesec oujak, VIII, 99 GUSARI - CORSARII, PIRATE, VI, 22, 58; VII, 7, 33; VIII, 64

H
HILAR, SV. - HYLACRYONUS, S., crkva u Mlinima u upi III, 54 HORIO - HORIUS, Filip, knez dubrovaki 1347. - 1348., VIII, 93

I
IZVRITELJ OPORUKE - PITROPUS, III, 41, 42; IV, 74-76, VIII, 43

K
KANCELAR - CANCELLARIUS, posao pisanja, VIII, 91 KANONICI - CANONICI, I, 1, 2 KAPETAN, ZAPOVJEDNIK - CAPITANEUS, broda, II, 26, 30, 31; VIII, 64; none strae, VI, 26 KI - FILIA, v. sin KLERICI - CLERICI, I, 2, 12, 26, 29; sudski spor s laikom, III, 27; klerik kao svjedok, III, 31; sin klerik, IV, 68, 69, 79; moraju dati prilog za javni zajam, V, 22; ne smiju dovoziti zabranjeno vino, VI, 65; porez na vino tereti klerike i laike, VIII, 54 KNEZ - COMES, RECTOR, prisega kneeva, I, 1; knezu je dana sloboda uvoza vina po starom Statutu, VIII, 80; knez imenuje suce, vijenike Malog vijea i svog zamjenika i s njima bira sve ostale slubenike, I, 3B; prisega kneza, II, 1; umjesto kneza ostaje njegov zamjenik, II, 2, 3; koliko knez moe potroiti mimo volje Malog vijea, II, 15; knez na stanku, I, 4; III, 51, 53; knez otoka ipana, Lopuda i Koloepa, II, 38; knezovi Astaree i otoka, VI, 18; VIII, 34; kad knezovi otoka nisu iz Grada, VI, 62; plaa, VIII, 85; mjeseni izbor, I, 3C; II, 4C; III, 1C i svugdje u svim dodatcima nakon 1358. g. nosi naslov REKTOR; kazna knezu, VI, 68 KOCKARI - LUDENTES AD DADOS, ili na druge igre, VI, 15 KRABULJARI, MAKARE - CARBONOSI, prilikom poklada, VIII, 97 KRADLJIVAC - LATRO, II, 10; IV, 72; VIII, 35 KRMAR, KRMARICA - TABERNARIUS, TABERNARIA, III, 39, 40; VIII, 55

626

L
LAIK - LAYCUS, III, 27, 31; VI, 65 LOREDANO - LAUREDANUS, Pavao, VIII, 98

M
MAJKA - MATER, III, 32; IV, 14, 19, 20, 21, 26, 27, 32, 38-42, 44, 45, 47-49, 51, 52, 57, 61 MAJSTORI - MAGISTRI ARTIUM, obrtnici, I, 10; koji rade u i na Crkvi sv. Marije Velike, I, 26, 28 MARKO SV. - MARCUS evanelist: skrbnici Sv. Marka u Venciji, VIII, 98 MAKARA - CARBONOSUS, VIII, 97 MENETI - MENE, Matija, njegova kua i zemljite, V, 41; VIII, 57, v. Dubrovnik, vrata MESAR, MESNICA - BECCARIUS, BECCARIA, I, 6, 7, 29, 30; VIII, 92 MIHOVIL SV. - MICHAEL S., blagdan 29. IX., poetak godinjih slubi, I, 3, 21; II, 4 i sljed.; VIII, 53, 78; od 1391. slube se preuzimaju od Nove godine, I, 3; III, 14; V, 34; VII, 62; VIII, 35 MLADENKA, NEVJESTA - NOVICIA, IV, 3; VIII, 57 MLEANI - VENETI, dubrovaki knezovi, II, 1; glasnici za Mletke, II, 24; brodovi, VII, 36; isprave, VIII, 91 MORNAR - MARINARIUS, I, 9, 10, 17, 23; II, 18; III, 16; VI, 66; VII, 1 i sljed.; mornari koji plove na udio, VII, 2, 6, 12, 14, 22, 23; robovi, VII, 19 MOROSINI - MAUROCENUS, Marin, knez dubrovaki 1296. - 1298., V, 35; VIII, 57; Nikola, knez dubrovaki 1280. - 1282., VIII, 36; Pavao, knez dubrovaki 1316. - 1318., VIII, 21, 67, 69, 71; Ludovik, knez dubrovaki, VIII, 75

N
NADBISKUP - ARCHIEPISCOPUS, I, 2 (obredi), 12 (drva za ogrjev), 17 (prihodi od brodova), 18 (prihodi od ribara); IV, 68 (kad mu se predstavlja klerik); VI, 65 (neka se ne usudi dovesti strano vino); VIII, 52 i 54 (opozvana odredba o prihodima od ribara) NADZORNICI - JUSTICIARII, vina, VI, 37, 65; gradske mesnice, VIII, 92; dravnih mjera i vaga, VIII, 77 NAJAMNICI - CONDUCTI, koji plove na brodu, VII, 2, 20, 21, 27, 31 NASLJEDNIK, BATINIK, NASLIJEE - HERES, HEREDITAS, IV, 25, 41, 59, 75-77; VI, 48-51, 53; VIII, 29

627

NEACI - NEPOTES, sinovi i keri brata i sestre, VI, 45, 47; VIII, 15, 95 NEPLEMI - INNOBILIS, ena neplemkinja, IV, 4, v. plemi NEPRIJATELJI - INIMICI, VI, 13; njihovi brodovi, VII, 35 NOKJER, ZAPOVJEDNIK BRODA - NAUCLERIUS, I, 9, 17, 22, 26; II, 8, 18, 27; III, 16; VII, 2 i sljed., 18( njegov izbor), 20, 34, 46, 57; VIII, 80 NOVA GODINA - ANNUS NOVUS: darovi to ih knez dijeli uoi Nove godine, I, 7, 8, 10; prokuratori (skrbnici) Svete Marije, I, 26

O
OBIAJ - CONSUETUDO, ruho plemkinje prilikom udaje, IV, 3; upravljanje Dubrovnikom prema obiaju, II, 4; III, 1, 3, 9; VIIII, 43; oporuka prema dubrovakim obiajima, VIII, 43; obraivanje vinograda, VIII, 43; na sudu, III, 4; prema obiaju grada, III, 12, 59; VI, 62; VIII, 38, 42, 43; obiaji koje sadri Statut VIII, 25; drevni obiaji I, 1, 4, 9, 10, 30; III, 2, 33, 45-51, 56-58; IV, 4, 6, 9; V, 22; VI, 46; VIII, 57 (roguljice mladenke), 58 (kazna vrade); obiaji Lastovana, I, 15; novi obiaj, novi zakon i stari obiaj, II, 4, 5, 6; obiaj zemlje, III, 46; na dobri obiaj, II, 26, 30; obiaj meu Dubrovanima i strancima, III, 46, 49 i slj. (o stanku); obiaji i rauni Svete Marije, I, 1; obiaji pojedinaca, III, 6, 14, 44; obiaji oca i majke, IV, 70, v. odredba, navika ODGODA SUDSKA - INDUCIUM, I, 21; III, 1, 4, 12, 14, 16-18, 44, 45; IV, 79; VIII, 6 i slj., (Mali sud), 33, 39-41 ODVJETNIK - ADVOCATOR, na sudu za Slavena, VI, 63; odvjetnik neke stranke, VIII, 5; prisega odvjetnika pred knezom, II, 6; odvjetnici za istraivanje opinskih rauna, II, 7; opinski odvjetnici duni su voditi parnice protiv prokuratora (skrbnika) Svete Marije, II, 13; VIII, 48; odvjetnici Velikog suda, II, 6; VIII, 13; dva odvjetnika Malog suda, VIII, 5; pristojbe odvjetnika, VIII, 13; odvjetnik lokrumskog samostana, I, 21; odvjetnik stranke pozvane na sud, III, 1; odvjetnik roak udovice, III, 9; opinski odvjetnici, VI, 68; sudski odvjetnici, VIII, 44 OPATI - ABBATES, Lokruma, Mljeta i Vinjice, I, 2, 18, 21; neka se ne usude dovoziti u grad vino iz Stona i Stonskog Rata, VI, 65 OPINSKI EKONOM SOLI - MASSARIUS SALIS, VIII, 75 OPINSKI SLUBENICI - OFFICIALES COMMUNIS, II, 4 i sljed.; VI, 18, 68; VIII, 14, 55, 84, 85 (njihova plaa); dva opinska nadzornika na svakom brodu to nosi oruje, VIII, 78, 79;

628

nadzornici za zahodske jame, V, 43; slubenici za sol, VI, 18; slubenici opinske itnice, VIII, 53, 66; slubenici za nadzor sadnje loze, VIII, 73; slubenici nadglednici zemljita i putova, V,44 OPORUITELJ, OPORUITELJICA - TESTATOR, TESTATRIX, VIII, 95, 96 OSLOBOENIK - LIBERTICIUS, VI, 45, 47 OSPORAVATELJ - CALUMPNIATOR, V, 35 OTAC - PATER, otac smije ibati sinove, IV, 73; nezakonitoj djeci otac moe togod oporuiti, IV, 71; nezakonitu djecu otac moe kanjavati, IV, 72; otac moe oporuiti etvrtinu svoga imetka, IV, 17; ukida se prethodna odredba i utvruje se da moe svu svoju imovinu oporuiti kome hoe, VIII, 94; otac potpomae djeci s prvom enom ako ele s njim stanovati, IV, 9, 44; otac moe otpustiti sinove iz kue plativi im svake godine 18 perpera i slukinju (robinju), IV, 9; oenjeni otac potpomae uzdravanje siromanog sina, i suprotno, IV, 44; smije primiti njegov miraz i njime se koristiti, IV, 12, 13; ako mu sin ne eli predati miraz, tad ga moe potjerati iz kue, IV, 12; ne primivi miraz prestaju mu obveze, IV, 54; moe zaprijeiti sinu enidbu prije nego uda keri, IV, 13; otac udava prvo keri prve ene, pa druge itd., IV, 34; neudane keri dobivaju miraz od oevine, IV, 27, 47; otac moe dijeliti sinove u imovini, IV, 16, 55; sva svoja dobra moe za ivota zadrati, IV, 57; starijem sinu moe darovati do vrijednosti jednog srebrnog vra od jedne libre, IV, 18; sinu kleriku moe togod prema elji darovati, IV, 66, i predstavljajui ga nadbiskupu moe mu dati do 500 perpera; obeani dar moe dobiti samo nakon smrti darovatelja, IV, 68; neoenjenom sinu takoer otac neto moe oporuiti, IV, 19; otac ne moe razbatiniti sinove, nego samo u svojoj etvrtini, IV, 17, 23; zbog etiri razloga otac moe razbatiniti sinove, IV, 23 OVAREVI, v. Pikurarevi

P
PASTORAK - FILIASTER, IV, 31, 37 PATRUN, (SU)VLASNIK - PATRONUS, galije, II, 26; ivotinja, VIII, 23; drveta, stabala, VI, 11; kue, V, 31, 43; VI, 33; posjednik trgovake robe, I, 23; mlinova, V, 45; broda ili barke, III, 16; VI,

629

17, 22, 37; VII, 1 i sljed.; VIII, 78-80; vlasnici zemljita u predgrau, V, 41; vlasnik ili vlasnica roba ili robinje, VI, 42 i sljed.; gospodar slukinje, VIII, 93; gospodar krmarice, VIII, 55; zemljita, V, 24, 29, 31, 33; VIII, 23; vinograda, V, 23, 24, 33; vina, III, 39; VI, 37; VIII, 55 PIKURAREVI - PECCURARII, dubrovaki plemiki rod, Pasko, VIII, 57 PLEMI, PLEMKINJA - NOBILIS, plemkinja ena i njezino ruho, IV; 3; plemii, kneev zamjenik i ostali, I,2; ljudi plemii roeni u Dubrovniku, I, 3; pokop dubrovakog plemia ili plemkinje, I, 27; plemii poslanici, VIII, 59; sluavke, robinje dubrovakih plemia, VIII, 60; tri plemia nadzornika dravnih mjera, VIII, 76; dubrovaki plemii koji posjeduju dijelove u Stonskom Ratu, VIII, 81; humski plemii, III, 51 POSLANIK, POKLISAR - AMBAXATOR, njegov izbor, VI, 18; naputci, zapovijedi, VIII, 48; plaa, VIII, 85; sveana svakogodinja poslanstva mletakom dudu i kralju Urou, VIII, 58, v. glasnik POSLUGA - FAMILIA, kneeva, I, 4, 5, 8; III, 39, 59; nadbiskupova posluga, I, 12; sluge i slukinje, I, 30; IV, 79 POSREDNIK U TRGOVINI - MEDIATOR MERCATI, VI, 17 POSTOLAR - CALIGARIUS, kuhanje tavila koa, VI, 55; njihov posao pri poaru VIII, 60 PREDSTOJNIK ARSENALA - PITANTARIUS COMUNIS, I, 17, 31; II, 14, 30; VIII, 52 PREDSTOJNIK ITNICE - FUNDEGARIUS, VIII, 66 PREDCI - ANTECESSORES, ene, IV, 2; isprava oeva, djedova ili predaka, VI, 9; umrli predci, VIII, 29 PRIMATELJI OPINSKIH RAUNA - RECEPTORES RACIONUM COMUNIS, VIII, 46 PROCJENITELJI - EXTIMATORES, VIII, 35 PROKURATOR - PROCURATOR, Svetog Vlaha, Ubonice i lokrumskog samostana, I, 3C; Svetog Marka u Mlecima, VIII, 98; Svete Marije, I, 3C, 9, 23 -28; II, 12, 13; VIII, 96 PSOVAI - BLASFEMANTES, Boga i svetaca, VI, 14 PUTNIK - PIVATUS, na brodu u svojstvu trgovca, II, 18

630

R
RADNICI - LABORATORES, koji rade na dio na zemljitu i vinogradima, VIII, 24; robovi i slobodnjaci, I, 12; V, 29-31 RANJINA - RAGNINA, prije RANANA, plemiki dubrovaki rod; Petar knez dubrovaki za mjesec oujak 1358., VIII, 99 REDOVNIK, REDOVNICA - MONACUS, MONACA, redovnici na Lokrumu, I, 21; ne smiju dovoziti strano vino, VI, 65; ki redovnica, IV, 61, 64, 65; klerik dobiva dio oevine kao i ostala braa svjetovnjaci, IV, 69; na sudu se jednako postupa prema kleriku i laiku, III, 27; klerik smije biti svjedok ako je inae prikladan, III, 31 RIBARI - PISCATORES, I, 10, 11, 18, 23, 29, 30 RIZNIAR - CAMARARIUS, opinske soli, I, 9; II, 8; rizniar vaga i mjera, II, 11; rauni, VIII, 28, 46; krinja s kljuevima, VIII, 47; kljuevi od soli, VIII, 65; knjiga prihoda, VIII, 56 RIZNIARI SVETE MARIJE VELIKE - THESAURARII S. MARIE MAJORIS, I, 3C; VIII, 42 ROB, ROBINJA - SCLAVUS, SCLAVA, I, 14; IV, 1; VIII, 60 RODBINA - PARENTES, onoga koji je u sporu, iskljuuje se iz Vijea, VIII, 48, v. roaci ROACI - CONSANGUINEI, knez daje pravo roacima da prisegnu umjesto onoga koji je optuen za trgovanje s Omianima, VI, 60; suci u svojti strankama u sporu ne mogu sudovati, III, 2, 30; VI, 68; VIII, 19 ROENJE GOSPODNJE - NATALIS DOMINI DIES, I, 2, 9, 11, 26, 28, 29

S
SAKRISTAN - SACRISTARIUS, Crkve svete Marije, I, 17, 22, 31; VIII, 52 SESTRE - SORORES, IV, 50, 73, 78; V, 49, 50, 51, 52, v. braa SIN, KI - FILIUS, FILIA, IV, 7, 9, 13, 14, 15, 19, 31, 42, 44, 46, 47, 54, 55, 56, 57, 66, 70, 71, 72, 73 SIROAD - PUPILLUS, PUPILLA, njihov imetak i njihovi skrbnici, VIII, 42 SIROMASI - PAUPERES, srodnici, IV, 44; stranci, IV, 70; davanja siromasima, VIII, 96 SIROTA - ORFANA, udaja, IV, 50; VIII, 96

631

SKRBNICI - PROCURATORES, TUTORES, VIII, 42, 43, 47 SKUPTINA - CONCIO, naroda, VIII, 58, 60, 63, 71; zbor dubrovakog puka (comitia) na skuptini, II, 2; u punom sastavu pred knezom i zamjenikom, I, 29; prema starom obiaju dubrovakom sazvana zvukom zvona na Placi, I, 1, 3, 23; II, 2 itd. SLAVENI - SCLAVI, VIII, 17, 51, 53, 57 (stanak); VI, 63 (nijedan Dubrovanin ne smije im biti odvjetnik); VIII, 50, 51 (ne smiju im se davati barke), 58, 59 (vrada), 73 (granice) SLOBODNJAK MU ILI ENA - LIBER VIR VEL MULIER, kad rade u vinogradu, I, 12; slobodna ena, VI, 42, v. slobodan SLUKINJE - SERVICIALES, VI, 33; plemiima, VIII, 60, 93 SLUAVKA, ROBINJA - ANCILLA, sluavke koje donose u Grad naramak drva, I, 12; njihova prodaja strancima izvan Dubrovnika, I, 14; sluavka u mirazu ene, IV, 2, 3; sluavke i sluge, VI, 42-53; kazna, VI, 33; osloboenica, VI, 45-47; babica, dojilja, IV, 59; VI, 51, v. babica, robinja, rob SLUINAD KNEEVA - SERVIENTES, SERVITORES COMITIS, I, 8, 12, 29, v. posluga SRODNICI - PROPINQUIORES, VI, 1C, 29; VIII, 29 STANOVNICI - HABITANTES, HABITATORES, Dubrovnika, VI, 66; otac stanovnik drugog grada, sin Dubrovanin, III, 8; boravak stranca (a nije stanovnik) u Dubrovniku, VI, 25; tuinac ili stranac mora stanovati 25 godina u Dubrovniku da bi mogao dobiti graanska prava, VIII, 98 STRANAC - FORENSIS, FORESTERIUS, EXTRANEUS, VI, 31, 65-67; stranac u Dubrovniku, I, 12-14, 17, 33; III, 17, 20-22, 42, 46; VI, 16, 17, 25, 30, 35, 37, 39, 66; VII, 14, 36; VIII, 1, 2, 53, 63, 72, 80, 98 SUCI - JUDICES, izbor petorice sudaca, I, 3; njihova prisega, II, 4; knez s vijeem sudaca mijenja zakone, II, 4, 9; V, 40; VIII, 14, 45, 98; dva suca, III, 1; VIII, 42; tri suca, VIII, 90, 91; suci tribunala (kurije), III, 1; suci Velikog suda, VIII, 71; tri suca Malog suda, VIII, 2, 3, 4, 6; suci Malog suda, VIII, 21; vanjski suci, suci od stranaka u sporu izabrani, izuzee suda, I, 21; III, 1-4, 6; prisegnuti suci s obje strane na stanku, III, 49-51; slavenski suci na stanku s Humljanima, III, 51 SUD, VIJEE - CURIA, II, 1; knez s Vijeem mijenja zakone, II, 12, 15, 16; knez poziva na sud, I, 19-21, 24, 34; ogluenje na poziv na sud, III, 1, 2, 3, 5; VIII, 11; sud pozvan odlazi k umiruem duniku, III, 26; zasjeda na trgu, ali pozvan da sudi, mora ii

632

svukud po Gradu i izvan zidina sve do Lokruma, III, 48; VELIKI SUD - CURIA MAGNA, I, 3, 34; VI, 63; VIII, 38, 71; MALI SUD - CURIA PARVA, I, 34; III, 34, 38; VI, 63; VIII, 1-6, 13, 21, 38; SUD prvi, drugi, sljedei - CURIA alia, secund, sequens, III, 45; DUHOVNI SUD - CURIA SPIRITALIS, IV, 74 SUPRUGA - UXOR, podlona je svome muu, III, 7; prva, druga, trea, IV, 4 i sljed.; VIII, 32, 43, 95, v. ena SVETI ANDRIJA - S. ANDREA, blagdan (30. studenoga) kad novi opinski blagajnici preuzimaju slubu, II, 32 SVJEDOK - TESTIS, III, 25, 28-36, 41, 42, 47, 60; IV, 35-37; V, 12; VI, 33,34; VII, 27; svjedoenje ene, VI, 33, 34 SVJETOVNJAK - MUNDANUS, I, 27; IV, 65, v. laik SVODILJA - RUFFIANA, IV, 72

URJAK - COGNATUS, VIII, 15

T
TEKLI - PRECO, I, 24; opinski tekli, VIII, 57, v. zdur TIEPOLO - TEUPOLUS, Ivan, knez dubrovaki 1237. - 1238., VIII, 58; Petar, knez dubrovaki 1274. - 1276., VIII, 22 TLANIK, RABOTAR, KULUAR - ANGARIUS, ovjek koji besplatno radi kad ga pozove Opina, I, 29; II, 16, 24

U
UDARA - PERCUSSOR, tko nekoga rani maem ili eljeznom toljagom, kanjava se za svaku ranu s 25 perpera, VI, 3; ako udareni izgubi ud udara se kanjava s 50 perpera, VI, 3; ako ne moe platiti kaznu, gubi desnu ruku, VI, 3; udara kamenom ili tapom ako okrvavi udarenoga, plaa 12 perpera, ako li ga ne okrvavi, 6 perpera, VI, 3; ako udari enu, baca se u tamnicu sve dok ne isplati kaznu, VI, 3; rani li zamjenika kneeva ili gradskog slubenika, plaa dvostruko, VI, 12; stranac ne dobiva nita kad ga rani Dubrovanin, ni obratno, nego sva kazna pripada Opini, VI, 30; tko provali u neiju kuu i udari gospodara, plaa 24 perpera, od ega udareni dobiva polovicu, VI, 33; kad nema mukih svjedoka u tunjavi, vrijedi i ensko

633

svjedoenje ako ih je vie od dvije, VI, 34 UDOVICA - VIDUA, IV, 32, 48, 77; VIII, 7, 60 UGLEDNI LJUDI - MELIORES HOMINES, svake godine odabiru se tri ugledna ovjeka za nadzornike zemljita i putova, V, 44; VIII, 42; odvjetnici u sudu, VIII, 44; dijele meso krave od mogoria, I, 16; davaju im novac od mjera prokuratori Sv. Marije, I, 25; sudjeluju u donoenju Statuta, II, 4, 5, 6; procjenjuju radove na zidinama, V, 8; procjenjuju tete u vinogradima, VIII, 23, 24; prodaju imovinu kupca kad je ne plati, VIII, 31; tri ili pet uglednika procjenjuju tetu nastalu poarom na kuama, VIII, 60; jedan od njih popisuje sol na brodu, VIII, 75 URO - UROSIUS, vladar Rae, Stefan Uro II, Milutin, VIII, 58, 59 USKRS - PASC(H)A RESURECCIONIS DOMINI, blagdan, I, 2, 9, 26, 27, 28; VIII, 97

V
VEER UOI BLAGDANA - VIGILIA, Sv. Vlaha, I, 2; Nove godine, I, 7, 8, 10, 17; Boia (Badnji dan), I, 2, 9; Bogojavljenja, I, 30 VELIKI ETVRTAK - IOVIS DIES SANCTUS, I, 18 VENECIANCI - VENETI, v. Mleani VIJEE - CONSILIUM, knez vlada s veinom Vijea II, 1; Glavno vijee: Veliko i Glavno, IV, 80; VI, 68; VIII, 72-74, 76, 81, 85, 90, 92, 93, 94: Veliko vijee, I, 3; II, 12; zvono Velikog vijea, II, 4, 6, 7, 8, 9; Veliko vijee sazvano zvonom na javnom trgu, III, 2, 39, 59 i passim; VI, 3, 17, 68; VIII, 20, 55, 70; nijedan vijenik Velikog vijea ne smije voditi mesnicu, VIII, 92; podjeljuje slube, VIII, 99; Malo vijee, I, 3; II, 15 et passim; dvanaest vijenika Maloga vijea, VI, 68; VII, 2, 8, 40; trojica iz Malog vijea nadgledaju obradu zemlje, VIII, 73; dodjeljuju slube, VIII, 99; esterica vijenika iz Malog vijea, I, 3; izbor prokuratora Sv. Marije, I, 24; zvono Malog vijea, II, 4, 24; knez s Malim vijeem, II, 13; IV, 80 i passim. Vijee umoljenih, III, 60, 68; VIII, 48 VIJENICI - CONSILIARII, kako se izabiru, I, 3; njihova prisega, II, 5; vijenici Malog i Velikog vijea, VI, 68 et passim VILANO - VILLANI, plemiki dubrovaki rod: Marin, V, 41; Dimitrije de Vilano, VIII, 57 VJEROVNIK - CREDITOR, vjerovniku ne vrijedi zadunica ako po dunikovoj smrti odmah ne zatrai dug, III, 25; kad vjerovnik ne dovede sud po elji dunika na samrtnoj postelji, III, 26; vjerovnik mora dobiti svoj dug od dunika koji je na sudu

634

izgubio svoj imetak, III, 43; rok u kojem vjerovnik treba dobiti dug, III, 46; moe prodati, dati i zaloiti dunikovu nekretninu, III, 46; kanjava se vjerovnik s 100 zlatnih dukata ako prijevarno s krivotvorenom zadunicom zatrai dug, III, 59; vjerovnik ima pravo prisiliti dunika na povrat duga svugdje pa i izvan Dubrovnika, III, 61; vjerovnik smije uzimati zalog na ime novca to ga posudi od mua IV, 1 VLADAR - DUX, bosanski, III, 52, 56 VLAHO SV. - S. BLASIUS, biskup i slavni Boji muenik, zaziva se u prisegama, II, 12, 13; blagdan, I, 2; zastava sv. Vlaha, I, 1; peat sv. Vlaha, VIII, 77 v. Dubrovnik, crkve, u Kazalu mjesta VLASNIK - DOMINUS, broda, trgovake robe, VII, 67; novca, VII, 42, 43, 51; vlasnici roba ili robinje, VI, 45-50; vlasnik krmarice, VIII, 55 VUKASOVI - VOLCASSIO, dubrovaki plemiki rod: oni od Vuia, VIII, 57

Z
ZAJEDNIKI PRIJATELJI - AMICI COMUNES, odabrani umjesto sudaca, III, 2 ZAMJENIK KNEZA - MILES, VICARIUS COMITIS, I, 2, 3, 10, 11, 12, 16, 21, 24, 29, 30, 32; II, 2, 16, 17; III, 11, 12, 46, 47; VI, 12; VIII, 1, 2, 4, 21, 34, 53 ZAPOVJEDNIK - COMITUS, broda, II, 30, 31 ZASTUPNIK - PROCURATOR, odsutnom Dubrovaninu, III, 15,17; na stanku, III, 19, 20; imenovanje zastupnika, VIII, 74; Kotaranin Dubrovaninu i Dubrovanin Kotoraninu ne mogu biti zastupnici, VIII, 86 ZDUR - RIPARIUS COMMUNIS, opinski zdur, I, 8, 17, 24, 32-34; II, 17; III, 59; VI, 12, 29; VIII, 52, v. tekli ZENO - GENUS (GENO), Marko, knez dubrovaki 1278. - 1280., VIII, 27, 29; Petar, dubrovaki knez 1314. - 1316., III, 2 ZLOINAC - MALEFACTOR, VIII, 35 ZORZI - GEORGIUS (GEORGIO), Ivan, Mleanin, knez dubrovaki 1282. - 1284., VIII, 44 ZUB, Stanac, zemljite S. Zuba, VIII. 57

635


ENA - MULIER, udana ena, III, 7; IV i sljed.; VIII, 7-9, 32, 95; udovica, III, 9; enina oporuka, VI, 33; ne smije ii na mjesto poara, VIII, 60; ene prodavaice kruha, I, 26; to joj pripada kad je mu izbaci iz kue, IV, 10; VIII, 41; dar to ga ena dobije na vjenanju pripada samo njezinim nasljednicima, IV, 5, v. supruga

636

KAZALO MJESTA

A
APULIJA - APULEA, APULIA, barke iz itavog kraljevstva Apulije I, 13; vino iz Apulije, II,18; putovanje slubenika u Apuliju, VIII, 14 ARMENIJA - ARMENIA, regija u Ciliciji, VIII, 55 ARMIRO, grad u Tesaliji u Grkoj, II, 24 ARTA, LARTA, grad u Epiru, I, 13; II, 24 ASTAREA, ui kopneni dubrovaki okrug (upa, Gru, umet, Rijeka, Zaton), VI, 18; VIII, 24, 34, 35

B
BAR - ANTIBARUM, grad u Crnoj Gori, II, 24 BARI, grad u Italiji (Apuliji), I, 13 BARLETTA - BARLETUM, grad u Italiji (Apuliji), I, 13 BOSNA - BOSINA, poslanici u Bosni, II, 24; vladar i stanovnici Bosne, III, 52; vladar i bosanski krajevi, III, 56; dubrovaki slubenici u Bosni, VIII, 14 BRGAT - VERGATUM, selo na brdu iznad Dubrovnika: ii s orujem na Brgat, VI, 47; Brgat i umet su jedan kraj, VIII, 24, 35 BRINDISI - BRONDISIUM, grad u Italiji, II, 24 BRSKOVO - BRESCUA, mjesto kod Kolaina u Crnoj Gori, II, 24 BUDVA - BUDUA, grad u dananjoj Crnoj Gori, VI, 17, 36; VIII, 63

C
CAVTAT - CIVITAS VETUS, stari Epidaurum, VII, 64; VIII, 24, 35 CRKVA - ECCLESIA, IV, 70; V, 35; VIII, 96; sv. Vlaha na Placi, I, 3C; IV, 80C; sv. Marije Velike, I, 1, 2, 13, 17, 23-27; II, 12, 13; VIII, 52; sv. Nikole u Polju, VIII, 57; Svih svetih, V, 41; VIII, 57, v. Dubrovnik

D
DALMACIJA - DALMACIA, spor Dubrovana s Dalmatincima, III, 19; mletaki dud vladar Dalmacije, VIII, 59, 98; stanak, III, 55; VIII, 62; Dalmatinac, III, 19 DRA - DYRACHIUM, grad u Albaniji, I, 13; II, 24; VIII, 14, 55

637

DUBROVNIK - RAGUSIUM: - Arsenal - Arsana, II, 14; VI, 18 - Brdo iznad grada Krstac - Mons Cresta na Brgatu ili Sru, V, 2, 10; vinogradi, V, 27; gradske zidine prema brdu, VIII, 57 - Carinarnica - Doana, smjetena ispred opinskih kua, VIII, 57 - Crkva sv. Nikole u Polju (na kraju Prijekog), - Ecclesia Sancti Nicolai de Campo VIII, 57 - Crkva sv. Vlaha na Placi, - Ecclesia Sancti Blasii de Platea podignuta 1348.; skrbnik, I, 3C; IV, 80C - Crkva svete Marije Velike (Katedrala), - Ecclesia Sancte Marie Maioris I, 1, 2; II,12, 13; prihod crkve od brodova, I, 13, 17, 23; VIII, 52; od prihoda Svete Marije koje Opina daje na drabu, polovica se daje za gradnju kula na zidinama, II, 12; radovi u crkvi, I, 13, 21, 23-27; skrbnici, II, 13; glavni majstor Radovan, I, 26, 27; vrata, I, 1; kor, I, 1; oltari, I, 2; glavni oltar, I, 1; propovjedaonica, ambon, I, 1, 2; relikvije, I, 2; zvona, I, 26; kaptol Crkve dubrovake, VIII, 52; sakristan, I, 17, 22, 31; VIII, 52 - Crkva Svih svetih, njezin vrt, - Ecclesia Omnium sanctorum V, 41; ulica koja vodi do crkve, V, 41; VIII, 57 - Crkve - Ecclesiae, ostaviti neto crkvi, IV, 70; kamene kue na crkvenim zemljitima, V, 35; crkva nekog reda siromaha, VIII, 96 - Donje tamnice - Carceres inferiores, u Dvoru, VI, 33; tamnica, III, 39; VIII, 30, 31 - Grad Dubrovnik - Civitas Ragusii, I, 1, 3 itd.; VI, 62; Opina grada Dubrovnika, I, 4, 15; prisega kneza da e uvati i upravljati Gradom, II, 1; u Gradu ili izvan njega, II, 7; izlazak iz Grada, III, 1, 17; VIII, 25; kua gubavaca i tavitelja koa izvan Grada, VI, 56; Novi grad = predgrae, V, 41; Stari grad (opr. predgrau), VIII, 57 - Gradska etvrt - Sexterium, VIII, 60 (postojalo je est etvrti u Gradu, pa se i zovu seksteriji: 1) Katio sa enskim samostanom Sv. Marije 2) Svetoga Petra 3) Pustijerna 4) Svete Marije Velike 5) Svetoga Vlaha 6) Svetoga Nikole - Kneev dvor, Katel (dubr. Katio) - Castellum, Castrum, kneeva rezidencija u Dvoru, I, 2, 7-10; ulica od Opinskog pua prolazi ispred Dvora, VIII, 57; dunik se kanjava u Dvoru i zadrava, III, 39; VIII, 30, 31, 67, 69; pred vratima Dvora, V, 41; oko Dvora ne smiju se taviti koe, VI, 55 - Kua - Domus, stube, krov, prozori itd., V,1 i slijed; dane u najam, V, 31, 32; prodaja kue, V, 35; gradnja se prijavljuje slubenicima,

638

V, 44; peat na kui, VI, 32; neiji upad u kuu, VI, 33; kue u predgrau, V, 42; kamene kue, VI, 27; nove nakon poara (16. VIII. 1296.), odreuju im se dimenzije, VIII, 57; kue od kamena i vapna, V, 35; VI, 27, 38; zabrana gradnje kue sa slamnatim krovom unutar zidina, VI, 57; izvan Grada moraju biti kue za tavljenje koe, VI, 56; opinske kue, II, 20; V, 35; kua Miha Binole, V, 41; Martola i Meda Crijevia, VII, 57 i Tripa orevia, Vita Gradia, V, 41, Matije Menetia, V, 41; VIII, 57, Paska Ovarevia, VIII, 57; Bogdana de Pissino, V, 41, itd. - Kule na zidinama - Turres in muro, II, 12 - Loa - Lodia, ploa s ispisanim svim prodajama postavlja se ispred Loe, V, 35 - Luka dubrovaka - Portus Ragusii, brodovi koji dolaze u luku u svetane dane, I, 9; baciti sidro u luci, I, 9; pristanak broda u luci, I, 13; isplovljenje iz luke, I, 23; ienje luke dubrovake, I, 26; brodovi natovareni solju, II, 8; vinom, VI, 37; neka nitko ne baca graevinski otpad (sovrnju) i ostale stvari u luci, VI, 23; prihod od pijeska, VI, 64; izvlaenje brodova na kraj, VII, 60; odlazak iz dubrovake luke, VIII, 78 - Nadbiskupija - Archiepiscopatus, vrt, V, 41; zemljita, VIII, 57 - Nadbiskupska palaa - Archiepiscopale palacium, I, 2 - Padina - Lave, stijene to se sputaju prema moru, I, 26 - Pekara - Furnus, drvena i od kamena, IV, 79; pekarnica Dujmova, V, 41 - Placa, trg, ulica - Platea, gdje se uvodi u slubu knez i puk mu prisee na vjernost, I, 1; javni zbor na trgu, I, 23; na opinskom trgu, VIII, 58 i drugdje. Veliko vijee okuplja se na trgu, VI, 3C; odgovara se na trgu pred sudom, III, 48; podjela ulica, V, 1; zlodjela na trgu nou, VI, 34; kamenje i neistoa po cijeloj ulici, I, 26 - Polje - Campus, putovi to vode do Polja i trgovine u njemu, V, 41; zloini u Polju, VI, 34; Crkva sv. Nikole u Polju, VIII, 57 - Predgrae - Burgus, noni uvari, II, 10; podjela ita, II, 19; njegove kue, zahodi, ulice, V, 41-43; nakon izgradnje zidina predgrae se dri gradom, VI, 27; vino u predgrau nitko ne smije drati nego u kamenim kuama, VI, 27, 38; poar (16. kolovoza 1296.) gotovo je cijelo predgrae unitio, VIII, 57; raspored ulica i kua nakon poara, VIII, 57; uzrok poara, VIII, 60; rub predgraa kod Crkve sv. Nikole u Polju VIII, 57 - Pu, bunar - Puteus, sve do pua, V, 41; opinski pu koji se obiava zvati Crijeviev pu, V, 41; opinski pu ispred samostana punela VIII, 57

639

- Puina morska - Pelagus, ulice i kue okrenute prema puini, V, 2, 10 - Putovi - Stratae, u predgrau, V, 41; izgradnja putova i ulica, VIII, 57, opinski put, VIII, 57, 89 - Samostan brae propovjednika - Monesterium fratrum predicatorum, VI, 35 - Samostan Male brae - Monasterium fratrum minorum, milostinja u vinu, VI, 35 - Samostan punela - Monasterium pulcelarum, VIII, 57 - Trgovine - Staciones, na opinskoj zemlji, V, 21; u Polju, V, 41; trgovina opinskom solju, VIII, 47; trgovina Ivana elipe, VIII, 57 - Ubonica - Hospitale, skrbnik, I, 3C - Ulice gradske i u predgrau - Viae civitatis et burgi, V, 41; VIII, 57; slubenici za ceste, V, 44 - Utvrde - Fortilicie, na gradskim zidinama, II, 12 - Vrata Celenge - Porta de Celenga, I, 41 - Vrata Dvora - Porta Castri, V, 41 - Vrata gradskih zidina - Porta in muro, kroz koja se dolazi na zemljite Gundulia, VIII, 57 - Vrata gradskih zidina - Porta muri civitatis, V, 41; kroz koja se ulazi u kuu Martola Crijevia, VIII, 57 - Vrata ispod kue Bogdana de Pissano - Portus subtus domum Bogdani de Pissino, V, 41 - Vrata lavlja - Porta leonis, prema predgrau, V, 41 - Vrata Menetia - Porta de Meni, V, 41 - Vrata od Pila - Porta de Pilis, VIII, 57 - Vrata od orte (Bua) - Porta de Sorte, V, 41 - Vrata itnice - Porta fundici, VIII, 57 - Vrt - Viridarium, nadbiskupski, gospodina Ivana i Crkve Svih svetih, V, 41 - Zemljita u predgrau - Territoria in burgo, Gundulieva, biskupska, Samostana sv. Marije s Mljeta, Martola Crijevia, Tripa urevia, Damjana Gundulia, VIII, 57; Matije Menetia, V, 41; VIII, 57; Stanca Zuba, VIII, 57; zemljita izvan gradskih zidina, V, 20 - Zidine gradske - Murus civitatis, kule i utvrde, II, 12; V, 10; obuari ne smiju taviti kou unutar zidina, VI, 55; dovrenje gradskih zidina, VIII, 18; uokolo gradskih zidina s nutarnje strane neka se ostavi put, VIII, 57; ulica od Sv. Nikole sve do zidina, VIII, 57; gradske zidine sa sjeverne strane (od brda), VIII, 57; sve do zidina staroga grada, kraj ulica, VIII, 57; zidine novoga grada, V,

640

9; nakon podizanja zidina, predgrae se dri (rauna) gradom, VI, 27 - itnica - Fundicum, ito se prodava samo u itnici, VI, 31; slubenici itnice, VIII, 53; ulica koja vodi od vrata itnice, VIII, 57

F
FANO - FANUM, grad u Italiji, I, 13

G
GABELA - NARENTUM, II, 24, sthrv. DRIEVA GRU - GRAVOSIUM, dio Dubrovnika s lukom, VI, 47; VII, 64; s Lapadom i Sumratinom, VII, 24, 25

H
HUM - CHELMUM, kneevina Zahumlje u dolini Neretve: glasnik poslan u Zahumlje, II, 24; kneija, knez i njegovi sinovi; plemstvo, stanak, III, 49, 50, 51, 53, 54, 56 HVAR - FARRA LESNA stanak kod Sv. Marije Hvarske na Hvaru, III, 49, 50

J
JADRANSKO MORE - CULFUS, VII, 14, 42-45, 48, 50; VIII, 98

K
KOLOEP - CALAMOTUM, otoi kraj Dubrovnika: knez, II, 33; vino, VI, 41, 62; VII, 64 KORULA - CURCURA, otok, sthrv. KRKAR, I, 10, 18; II, 18 KOTOR - CATARUM, grad u dananjoj Crnoj Gori: opina i graanin Kotora, II,18, 24; VIII, 82, 86 KRF - CORFU, otok u Grkoj, II, 24 KRSTAC - KRESTA, vrh na brdu Sr kod Brgata, III, 53 KURVELA - CURVELLA, izvor kod Omble (Petrovo Selo), sthrv. KURILO, VII, 64

641

L
LAPAD - LAPIDUM, poluotok na podruju Grua, VII, 64 LASTOVO - LASTA, LAGUSTA, otok: ribari, I, 10, 18; kako su se Lastovci podvrgli dubrovakoj opini, I, 15 LAVE (PADINA, STIJENA) U POLJU - LAVE (lat. LABES), stijene to se sputaju prema moru, I, 26, v. Dubrovnik, padina LAVLJA VRATA - LEONIS PORTA, v. Dubrovnik LOKRUM - LACROMONUM, CROMA, otoi ispred Dubrovnika s benediktinskim samostanom: prokurator Lokruma, I, 3; opat itd., I, 21; sud treba poi na Lokrum, III, 48 LOPUD - DALAFOTA, jedan od sedam dubrovakih otoka zvanih Elafiti; knez, II, 33; vino, VI, 41; itav Lopud, VII, 64 LUA - LODIA, V, 35

M
MARKA JAKINSKA - MARCHIA ANCONE, I, 13; II, 24; VII, 40, 41 MLECI - VENETIAE, u Mlecima, VIII, 98; prijatelja Mleana ne e povrijediti, II, 26, 30; mletaka mjera braa (lakat), VII, 38; graanin, VIII, 98; ast mletakoj opini, II, 1, 3; VIII, 58; vlast, VIII, 98; dud, II, 1, 3 i sljed.; prisega dubrovakog kneza dudu, I, 1; II, 1, 2; ugovor s dudom, II, 4, 33; vjernost dudu, II, 3 i sljed. 16, 23, 30, 31, 33; pohvalnice dudu, I, 2; VIII, 58; dubrovaki knez po nalogu gospodina duda, VIII, 52; trgovaka roba voena u Mletke, VII, 39, 40; milijar, VII, 38, 39; vaga, VII, 39; zakoni, VIII, 98; ugovor Mleana, II, 3-7, 9-13, 15-17, 19-23, 25-29, 32, 33 MLINI - MOLENDINA, MOLINA, selo u upi dubrovakoj, VIII, 35; stanak s Crnogorcima u Mlinima, III, 54; VII, 64, VIII, 24 MLJET - MELETA, MELITA, MELEDA, otok: plovidba, I, 23; zemljite Samostana sv. Marije Mljetske u Gradu, VIII, 57 MOLFETTA - MOLFETUM, grad na obali Apulije, I, 23 MOLUNAT - MOLUNTUM, luka u Konavlima, I, 23

642

N
NIKOLA SV. - S. NICOLAUS, v. Dubrovnik, crkva NIKI - ANAGASTUM, mjesto u Rai, dananjoj Crnoj Gori, II, 24

O
OMI - DALMISIUM, ALMISIUM, grad kojega su se stanovnici bavili gusarenjem, II, 24; stanak, II, 50; VI, 21, 22, 58-61; VII, 14 ORTONA, grad u Italiji, I, 13 OTOCI - INSULAE, dubrovaki: podjela ita, II, 19; luke na otocima, II, 33; VII, 64; Mali sud sudi nedjeljom, VIII, 1, 2; vinogradi, VIII, 23, 24; palei, poari, VIII, 35

P
PALAA - PALACIUM, dudeva, VIII, 59, v. Dubrovnik, dvor, palaa PLAT - BELEMUM, mjesto u upi dubrovakoj, VIII, 24, 35 POLJICE - PALLICIUM, PALLIA, selo izmeu Zatona i Oraca, VII, 64; VIII, 24, 35 POPOVO - PAPOA, regija u zaleu Stona (B i H), II, 24 PREDGRAE - BURGUS, v. Dubrovnik PREKOMORSKE ZEMLJE - ULTRAMARINE PARTES, VII, 14 PREVLAKA STONSKA - PRIEVLACH, PRIVLAC, III, 50 PRINATA - ARENA, lokalitet u umetu gdje se odravao stanak, III, 53 PUEVI, BUNARI - PUTEI, v. Dubrovnik PUINA, MORE - PELAGUS, v. Dubrovnik, puina PULA - POLA, II, 24 PUNELE SAMOSTAN - PULCELARUM MONASTERIUM, v. Dubrovnik, samostan pulela (anela)

R
RAA - RASSIA, RAXIA, II, 24; kraljevstvo i ljudi Rae, III, 53; vladar Rae, III, 53, 56; VIII, 59; stanak s Raanima, III, 53, 56; slubena putovanja u Rau, VIII, 14 RIJEKA DUBROVAKA - UMBULA, I, 11, 18, 21, 29, 30 (ribarenje); VII, 64 (luka); VIII, 24, 35 (tete) ROMANJA - ROMAGNA, kraj u Italiji; brodovi kad odanle stiu, I, 13 RT SEKA (STIJENA) LOKRUMA - PUNTA DE SECCO, I, 23

643

S
SINIGAGLIA - SENEGAIA, grad u Italiji, I, 13 SKADAR - SCUTARUM, grad u Albaniji, II, 24 SLAVENSKI KRAJEVI - SCLAVONIA, njezine zemlje, vlasti, vladari, ljudi: kraljevstvo Rae, I, 23; III, 17, 50; VIII, 56, 58, 73, 98; gospodari Sklavonije, III, 56 SPLIT - SPALATUM, glasnici poslani u Split, II, 24; stanak, III, 50; slubenici na slubi u Splitu VIII, 14 SREBRENO - SUBBRENUM, selo u upi dubrovakoj, VII, 64; VIII, 24, 35 STANAK - STANICUM, sudbeni sastanak Dubrovana sa susjedima u odredbama se naziva parlament, I, 4; III, 49; odravao se u punom sastavu (plenarni), I, 4; III, 51, 53, 54, 57 ili pojedinani, III, 53, 54, 57, ili mali stanak, III, 57; knez odlazi na stanak, III, 49; sa ibenanima, Trogiranima, Splianima, Omianima i Hvaranima, III, 50; sa Zahumljanima, III, 51; Bosancima, III, 52; Raanima, III, 53; Zeanima, III, 54; sa Slavenima, III, 56, 57 STON - STAGNUM, passim STANGNUM (VIII, 80), STANNUM (VIII, 81), grad Ston, II,24; Stonski Rat, I, 30; Prevlaka Stonska, III, 50 (stanak); stonsko vino, VI, 65; VIII, 94 STONSKI RAT - PUNTA STAGNI, danas zvan Peljeac, VIII, 81, 94; vino s Peljeca, VI, 65; VIII, 80; od Peljeca prema zapadu, I, 30 SUMRATIN - SANCTUS MARTINUS, toponim na Lapadu, VII, 64

IBENIK - SIBENICUM, grad u Dalmaciji, III, 50 (stanak) IPAN - JUPPANA, otok kraj Dubrovnika: knez otoka, II, 33; vino, VI, 41; krae, VI, 62; luka, VII, 64 UMET - IUNCETUM, mjesto kraj Dubrovnika, III, 53; VII, 64; VIII, 24, 35

T
TERMOLI - TERMOLE, grad u Italij,i I, 13 TRIPUN SVETI - S. TRIPHONUS, crkva u umetu, III, 53 TROGIR - TRAGURIUM, II, 18 (vino), 24 (glasnici); III, 50 (stanak) TRST - TRIESTUM, talijanski grad, II, 24.

644

U
UBONICA - HOSPITALE, v. Dubrovnik ULCINJ - DULCINIUM, II, 18, 24 UTVREN GRAD - CASTRUM, v. Dubrovnik

V
VALONA - AVALONA, grad u Albaniji, II, 24 VENECIJA - VENETIAE, v. Mleci VINJICA - VISNIA, Crkva sv. Jakova, I, 23 (danas Sveti Jakov) VIESTI - BESTIE (PESTIE), grad u Italiji, I, 13

Z
ZADAR - IADRA, poslanik u Zadru, II, 24; obiaji meu Zadranima i Dubrovanima, III, 49; od Kotora sve do Zadra, VIII, 82; prijateljstvo sa Zadrom, VIII, 98 ZATON - MALFUM, selo kod Dubrovnika, III, 51; stanak kod Crkve sv. Stjepana, VII, 64; VIII, 24, 35 ZETA - GENTA, CENTA, kraj dananje Crne Gore: stanak u Mlinima u upi dubrovakoj, III, 54; knez i zemlja, III, 56 ZID, ZIDINE - MURUS, zajedniki zid izmeu dvije kue, V, 7, 8, 16, 17, v. Dubrovnik - zid, pregrada

UPA DUBROVAKA - BRENUM, VII, 64; VIII, 24, 35, v. Plat, ibaa, Mlini

645

KAZALO STVARI

A
APTAGI, vrsta pristojbe ili pologa to se daje sudu prije parnice, I, 19, 24, 30, 33; III, 46; VI, 42 ARSENAL - ARSANA, II, 14; VI, 18 ARTIMON - ARTIMONUS, vrsta jedra iznad natkonjaka, VII,3

B
BACANJE - IACTARE, bacanje neega s broda u more, VII, 58; bacanje otpada u luku, VI, 23; bacati se na zemlju na sudu zbog duga, III, 4, 6, 11-13 BAVA, BAVICA, KACA - TINA, V, 2 BADNJAK - EPO, drvena klada koja se polae na vatru uoi Boia, I, 9; cjepanica luevine, I, 20, 30 BAKAR - RAME, VII, 38 BALKON - BALCHIO DOMUS, V, 3 BALA - BALLA, sukna, VII, 38 BARKUZIJ - BARCUSIUS, vrsta oveeg broda, III, 12; VII, 60, 61, 62; VIII, 50, 78 BATINANJE - VERBERACIO, koje vre skrbnici Sv. Marije, I, 24; majke ili oca, IV, 23; nezakonitih sinova, IV, 72; sinova i keri, IV, 73; stranaca, VI, 30; vlasnika kue, VI, 33; tuih robova i slukinja, VI, 43; robova ili slukinja svojih, VI, 44; slobodnjaka, VI, 47; robova mornara, VII, 20, v. ibanje BERBA - VINDEMIA, III, 12, 14; V, 23; VI, 47; VII, 59, 62, 64-66 BILJENICA - QUATERNUS, opinskih rauna, II, 32; za upis oglaenih kazna zbog prodaje, V, 35; za prodaju nekretnina susjedima, VIII, 68; za upis isprava, VIII, 90; preuzeti dug upisan u biljenici, VIII, 62; biljenica brodskog pisara, VII. 45, 67, v. knjiga BISERJE - PERLE, u mirazu, IV, 1, 2; mjerenje biserja, VIII, 77 BLAGO SVETE MARIJE - THESAURUS S. MARIE, I, 26 BOB - FABA, II, 19 BOK BRODA - PARIES, VII, 1 BORAVINA PRISTOJBA - SOSTA, SOSTATICUM , plaa strani brod, I, 13; gradski slubenici naplauju strancima, I, 33 BRAK - MATRIMONIUM, sveti IV, 22, 23, 24, 28, 29, 43, 47; VI, 52; VIII, 94

647

BREME - FAXIUS, luevine, I, 12 BROD - NAVIS, kako vlasnik mora urediti brod, VII, 1; koji brodovi moraju imati pisara, VII, 2; o brodskoj opremi, VII, 3 itd.; cijela VII. knjiga Statuta posveena je pomorstvu i brodarstvu od glave I. do LXVII.; veliina broda, VIII, 78; pred polazak iz luke brodovi moraju imati propisanu opremu, VIII, 78, 79; isto tako i nakon povratka, VIII, 78; plaaju jedan perper jarbolarine knezu, I, 13; na Boi i Uskrs prvi brod koji se usidri u Gradskoj luci dobiva od kneza jedan perper, I, 9; brod nakrcan soli ili ita daje dio Crkvi sv. Marije, I, 17; brod koji baci u luci prinu plaa kaznu, VI, 23; tko kupi brod od Omianina plaa globu, a brod mu se spaljuje, VI, 22; tko proda brod Omianima kanjava se, VI, 21; suvlasnik broda ne moe zabraniti veini suvlasnika prodati brod, IV, 7; suvlasnik broda sa strancem neka ukrca toliko dubrovakih mornara koliko ima udjela u brodu pod prijetnjom kazne od 50 perpera, VI, 66; Dubrovanin ne moe dati ni imati udio u brodu sa strancem, VI, 67; to zapovjednici daju knezu, a to on njima, I, 9; to dobivaju od nadstojnika soli i skrbnika Sv. Marije, I, 9, 26; to od crkovinara Sv. Marije, I, 22; oboljeli mornar napustivi brod dobiva dio zarade kao i ostali mornari, VII, 3; konvoj (skupna plovidba brodova), VIII, 64 BRODICA, BARKA - BARCA, I, 13; IV, 79; VI, 65; VII, 1,7; VIII, 79 BRODOLOM - NAUFRAGIUM, VII, 47 BRODSKA OPREMA - COREDUS, II, 30, 31; VII, 3, 4, 5, 8 BRODSKA UAD - CANAPI, VII, 3 BUT, BEDRO - COXA, COSCIA, krave u mesnici, I, 16, 30

C
CARINA - DOANA, I, 23; III, 2; VIII, 82, 83; gradnja nove ulice ispred carinskih kua nakon stranog poara (1296.), VIII, 57; pomorska carina, II, 27; kopnena carina, II, 28 (prisega carinika); carinski rauni, VIII, 47; novac od carine (koliko se izdvaja za zavretak zidina), VIII, 18; treina carine daje se kao prisilni zajam Opine, VIII, 61 CENDAT - CENDATUM, posebna svilena tkanina, IV, 3 CENTENAR - CENTENARIUS, II, 27, 28; VII, 41; VIII 53, 75, 83

648


AVAO - ACCUTUS, sve izdatke za avle i sl. snose brodovlasnici, VII, 1 ETVRTINA - QUARTERIUM, broda, VII, 14; erek svinje, brava i sl., I, 26, 28 IENJE - CURATURA, vinograda od trave, V, 30 UPANJE NASADA VINOVE LOZE - DISRADICACIO, V, 34

D
DAA, POREZ, DOHODAK - DACIO, DACIUM, VIII, 58; na vino, I, 30; II, 10; VIII, 54; od mjerenja ita, VIII, 53; prihod od pijeska, VI, 64; tuba o opinskim davanjima, III, 2; zakidanje poreza, VI, 13 DAR - EXENIUM, I, 2 DAROVANJA - DONACIONES, DONA, roditelja djeci, IV, 5, 38, 57, 58, 64, 68 DAVNINA, v. starina DENAR, GRO - DENARIUS, VIII, 16; u kaznama i darovima, I, 10, 23, 26; II, 6, 7; VIII,13, 28, 38, 44, 47, v. gro; novac, moneta, I, 23; VII, 17, 44, 50, 51; VIII, 42, 96 DESETINA - DECIMUM, u oevoj oporuci, VIII, 94 DESNICA - MANUS DEXTRA, gubi je udara, VI, 3; kradljivci, VI, 4; drumski razbojnici, VI, 5; krivotvoritelji isprava, VI, 8, 9; takoer novca, VIII, 55, 84 DIO - PARS, veina nadglasava manjinu meu vlasnicima broda, VII, 17, 18, 46, 48, 56, 58; isto tako u Vijeima, II, 5; VII, 40; obraivati zemljite ili vinograd na dio, V, 30, 31; VIII, 24; mornari plove na udio u zaradi, VI, 66, 67; VII, 1, 2, 17, 19, 20, 23, 25, 26, 29, 60; oduzima se dio zemlje onomu tko iz Stona ili Stonskog Rata doveze vino u Dubrovnik, VI, 65; plemi se ne smije aliti za dio zemlje to ga je dobio na Ratu, VIII, 81; nuni dio, VIII, 94 DOB - ETAS, zakonska dob za mukarca 14 godina, za ensku 12 godina, IV, 76; VIII, 29, 42; nasljednicima se predaje imovina pokojnika kad navre 18 godina, VIII, 42 DOBIT - LUCRUM, ploviti na dobit, I, 23; VII, 17, 28, 42, 43, 50; dobit od mlinarine, V, 45 DOBITAK OD NOVCA - PRODE DE MONETA, VII, 42, 43, 49 DOBRI OBIAJI, VI, 68; VIII, 94

649

DOKUMENT - DOCUMENTUM, INSTRUMENTUM, III, 28, 59; V, 40; VIII, 42; javni dokument - isprava, IV, 35; VIII, 91; zadunica, IV, 4; zadunica ili darovnica vrijede 30 godina, VIII, 90; isprava o mirazu ili posjedu, VIII, 90; isprava Renuntiando ..., III, 59; VIII, 91, v. isprava DOMOVINA - PATRIA, dati savjet na korist nae domovine, II, 6 DONIJETI - INVENIRE, novi propis, II, 4, 5, 6; novu odluku u vijeu, II, 5 DRVA - LIGNA, dovoz u grad, I, 12; za svadbu dovoz drva, VI, 47; putovanje barkom radi dovoza drva, VII, 62; drvena kua, IV, 79; drveno stubite, V, 1; drvena gradnja ne odreuje stabilnu granicu posjeda, V, 11; drveni zid (pregrada), V, 16; drvo za kuice, pergole, odrine i vrtne sjenice, VIII, 24, 35 DRVEE - ARBORES, izmeu vinograda, V, 26; sjea stabala, VI, 11; tete u vinogradima, vokama i stablima, VIII, 24 DUBROVAKI OBIAJI - USUS RAGUSII, dobri i loi, II, 1; knez prisee da e Gradom upravljati prema dubrovakom obiaju, II, 1; III, 8; VIII, 1, 2; vinograd obraen prema dubrovakom obiaju, V, 30, v. obiaji DUG - DEBITUM, VIII, 62 DUKAT ZLATNI - DUCATUS AURI, III, 59, 60 DUA - ANIMA, oporuno ostaviti odreenu svotu za svoju duu, IV, 6, 7, 17, 39, 40, 41, 42, 47, 59, 65, 70

E
ENTEGA, trgovaka roba i novac na brodu, I, 23; III, 13; VII, 2, 17, 4249, 53

F
FOLAR - FOLARUS, vrsta novca, I, 6, 23, 27, 34; VII, 37; VIII, 16, 17, 38, 55

G
GAJF - GAYFUM, prostorija na vrhu kue izbaena nad ulicom, V, 5 GALIJA - GALEA, opinska, II, 10, 14; mletake, VIII, 98 GAT, MOL - MOLUS, I, 26 GLAVNICA - CAPITALE, novana, III, 46; VII, 47; VIII, 27

650

GODINJA SMJENA VIJEA - MUTARE CONSILIUM, I, 3B GONDOLA - GONDULA, vrsta barke, VIII, 50 GOVEE KOE - BOUM CORIA, VII, 39 GRAD - CIVITAS, I, 1, 3, 4, 15; II, 1, 7; III, 1, 17; V, 41; VIII, 25, 57 GRADILITE - CASALE, kuice na njivi, I, 21; dano u miraz, IV, 35; V, 13-15; mali (nii) sud uspostavlja raun nedjeljom onima u selitima, VIII, 1, 2; tete na kuicama, VIII, 23; stanovnici kuica, VIII, 24 GRANA - FRASCA, I, 12 GRANICE - CONFINES, sa Slavenima, VIII, 73; prodaja soli izvan granica odreenih Statutom, VIII, 75 GRIMIZ - GRANA, i svila, VII, 39 GRIP - GRIPUS, vrsta ribarske mree, I, 10, 18, 26, 30 GRO - GROSSUS, srebreni novac, III, 40; VI, 17; VII, 78, 79, 83; pola groa, VIII, 5; krivotvoreni groi bez srebra, VIII, 55; lane groe treba unititi, VII, 38, 39; VIII, 77, 84, v. denar, folar GUNJ - SCLAVINA, GONNUS, vrsta seoske odjee, I, 33; VII, 41; VIII, 97

H
HAVARIJA - AVAREA, teta poinjena na brodu, VIII, 64 HRANA - VICTUALIA, II, 10; u predgrau, VI, 27 HRANARINA - MENSA, kneeva, I, 29; brodska, II, 18; VII, 30, 31, v. trpeza, menza HRVATSKI KNEZ u nazivu mletakih dudeva, VIII, 59, 98

I
IGLICA - ANGUSIOLA, riba (Esox Belone): ribariti na iglice, I, 10, 18, 30 IMANJE - POSSESSIO, nekretnine, V, 11; VIII, 67, 72, 74, 76; obraivanje imanja, VI, 65 ISPRAVA - CARTA, jamenje s ispravom ili bez isprave, II, 7; isprave, III, 12, 22, 25, 43, 46, 59; VIII, 1, 2; Mali (nii) sud; zadunica, V, 39; VIII, 69; krivotvorena isprava, VI, 8, 9; notarska isprava, III, 61; IV, 60, 70; V, 16; VIII, 22, 26, 27, 42, 62, 88; isprava o mirazu, IV, 1, 4, 36, 37; javna isprava, III, 3; IV, 4, 70; V, 39; premda u Malom (niem) sudu, VIII, 1, 2; kupoprodajna isprava, V, 37 ISTOK - LEVANTIS PARS, na istok, VIII, 57

651

ISTOVAR - DISCAREGARE, VIII, 65, 75 IZGON - BANNUM, iz drave; trajni, VI, 1, 2; biti u progonstvu, VI, 3; dani progona, V, 35, 36; kazna, II, 11 i passim; plaanje globe, VI, 5, 15

J
JAMEVINA - ARRA, VII, 37; VIII, 17 JAMSTVO - PLEARIA, II, 7 JANJEE KOE - AGNELINAE PELLES, VII; 39 JARAK - CARBONARIUM, za vodu, V, 33 JARBOL - ARBOR, I, 13; VII, 7, 8 JARBOLARINA - ARBORATICUM, luka pristojba koju plaaju strani brodovi, I, 13, 30 JAREA KOA - BECONA, I, 12; izvoz u Venciju i Marku, VII, 39 JAVNI ZBOR - PUBLICA CONCIO, VIII, 62, 90 JEAM - ORDENUM, HORDENUM, II, 19; nije doputeno sijati ga u vinogradu, V, 30 JEDRA - VELA, VII, 3, 38 JEDRENICA - ANTENNA, VII, 7, 8 JELO I PIE - COMEDERE ET BIBERE, gospodar svom slobodnjaku na putovanju daje hranu i pie, VI, 47

K
KABLI - GALETA, ene ga nose na glavi, V, 2; kabli za gaenje poara, VIII, 60 KAENJE TAMJANOM - INCENSUS, I, 1, 2, 26 KALENDE - KALLENDE, VIII, 28; darovi za kolendavanje, I, 7-10, 17, 2729; poetak slubi, I, 3C; na lipanjske kalende poinje mljevenje ita, V, 45; za kolovoke i rujanske kalende bere se sol, VIII, 65 KAMATA - USURA, III, 22-25,46; VIII, 27 KAMEN - PETRA, kamena kua, VI, 27, 38 KAMENJE - LAPIDES, oko Crkve sv. Marije, I, 26; nagraditi kamen, I, 27; drago kamenje u mirazu, IV, 1 KANALIZACIJA - CLOACA, svaka kua je mora imati, V, 4 KAPITULAR - CAPITULARE, vjernosti na koje se prisezalo mletakom dudu i dubrovakom knezu, I, 1; II, 4-9, 11-17, 19-23, 25-29, 32; kapitular sudbenih slubenika, VI, 65; kapitular o slubama, I, 3; Malog suda, VIII, 3; za vino, VI, 35

652

KAPTOL - CAPITULUM, VIII, 52, 54 KAPUA - CAPUA, puki naziv za folar, VIII, 55, v. folar KARUBA - CAROBA, karuba folara, I, 26, 28, 33 KAZNA - POENA, VIII, 77 KLAINA - CALCINARIA, I, 12, 23 KLJU - CLAVIS, prodavaonice opinske soli, VIII, 47;VIII, 65, 75 KNEIJA - COMITATUS, kneeva sluba, I, 1; kneevska ast, I, 6, 9, 10; prihod, dobit, raun, I, 29; zamjenik kneev u kneevskoj vlasti, II, 2; knez vlada kneijom, II, 2; kneev nasljednik, VIII, 58; teritorij u Gradu i izvan njega, I, 33; boravak kneza na vlasti u Gradu i kneiji, II, 3; kneija, opina i graani dubrovaki, III, 53, 54; otona kneija, II, 33 KNJIGA - LIBER, rizniara Sv. Marije u kojoj se upisuju sva imena onih koji umru bez oporuke, VIII, 42; knjiga opinskih iznajmljivanja, VIII, 57; knjiga upisa opinske soli, VIII, 47; knjiga prihoda opinskih blagajnika, VIII, 56; knjige Svete Marije, I, 26, v. biljenica KOCKANJE - AD DADOS LUDERE, VI, 15 KOLEGANCIJA - COLLEGANCIA, trgovaka udruga, III, 13, 46; VII, 50, 51 KOLIBA - CAPANNA, VIII, 24, 35 KOLNI PUT - CARARIA, pogodan za vonju kola, V, 23 KOLO, KAR - CARRUM, naprava kojom se plete uad, I, 21, 25 KOMAD - PECIA, luevine, I, 12; mesa, I, 16 KONDURA - CONDURA, brod nosivosti vie od dvadeset miljara, VIII, 78 KONOPAC - TUNGNA, za mjerenje duine, VIII, 49 KOPLJE - LANCEA, brod mora imati 4 koplja, VIII, 79 KOR - CHORUS, I, 1 KOARA - CANESTRUM, groa, VI, 65 KOTAO - CALDARIA, kuhanje koe za tavljenje u kotlovima, VI, 55 KOA, KRZNO, KOARI, KRZNARI - CORIUM, PELLIS, PELLICARII, kravlja koa od mogoria, I, 30; tavilo za kou, VI, 55; izvoz koe u Mletke i Marku, VIII, 39, 41; drva za suenje koe, I, 12; obuari, tavitelji, VI, 55, 56; krznari, VIII, 60; krznena bunda od zeje koe i od kunovine, IV, 3; VII, 39 KRAA - FURTUM, FUR, VI, 4, 5, 10; VIII, 93; na otocima, II, 33; VI, 62; VIII, 14, 35 KRAJ - CONTRATA, dubrovaki teritorij dijeli se na krajeve, VIII, 24, 35

653

KRALJEVSTVO - REGNUM, REGNAMEN, Rae, III,53; Zete, III, 54; Sklavonije, VIII,58 KRAVA OD MOGORIA - VACHA DE MARGARISIO, kako se dijeli i kome, I, 16, 30, 33 KRAG - MASTELLUS, vode, VIII, 60 KRMA - TABERNA, CANIPA, II, 4, 10; V, 1, 21, 26; VI, 41 KREDIT - CREDENCIA, III, 13, 39; VIII, 22 KRIJUMARENJE - CONTRABANDUM, VI, 17, 68 KRIV - FALSUS, prisega ili svjedok, VIII, 5; utezi i mjere, II, 11; VIII, 76 KRIVOTVORENI GRO - CONTRAFACTUS, VIII, 84 KRIVOTVORENJE - FALSIFICARE, novca, VIII, 84 KRI - CRUX, vrsta znaka: postavlja se u vinogradima, zemljitima itd., I, 33; VI, 32 KRUH - PANIS, dar u kruhu i vinu asnim ljudima, VIII, 70; prodaja kruha, I, 26; II, 10; zakon o kruhu, II, 21 KUA - DOMUS, V, 1 itd., 31, 32, 35, 42, 44; VI, 27, 32, 33 KUGLICA - BALLOTTA, glasaka kuglica u vijeima, I, 3C; VIII, 48 KUHINJA - COQUINA, moe biti na terasi ali ne moe nad zahodom, V, 4, 5 KUNA - FOINA, kunina koa, IV, 3; VII, 39 KUTIJA ZA GLASOVANJE - BUSULA, VIII, 48 KVARTA VINA - QUARTA VINI, mjera za vino, I, 2; polovica kvarte, I, 17; II, 18 KVINKVIJ - QUINQUIUM, mjera za tekuine: vina, pola kvinkvija, I, 2; II, 18, 29; VI, 65; octa, VI, 39

L
LAKAT - CUBITUM, BRACHIUM, duinska mjera, I, 14; V, 24; VII, 38; VIII, 76 LAN - LINUM, VII, 38; laneno platno, VIII, 76 LEDINA - LIDIGNA, neobraeno zemljite, V, 29 LEGATI - LASSUM, prema zapisu ostavljeno u oporuci, VII, 96 LEATI - IACERE, s oevom ljubavnicom, IV, 23; sa slukinjom, VI, 53 LIBRA - LIBRA, dubrovaka mjera za teinu, VII, 41; IV, 18; VIII, 82 LINIJA SRODSTVA - LINEA PARENTELAE, VIII, 29 LODENSKA TKANINA - ALODINI, panni, VII, 38 LOKARDA - LACERTUS, riba, I, 10, 18, 26, 30 LONDAR - LONDRUS, vrsta ribarske barke, I, 10, 26; VII, 62 LU - TEDA, I, 12, 30

654

LUK - BALISTA, BALISTRA, naprava za izbacivanje strijela, VIII, 78, 79 LUKA - PORTUS, na otocima, II, 33; VII, 64; prodaja vina u luci, VI, 36; luka u Budvi, VI, 36; dubrovaka luka, v. Dubrovnik, luka LUPE - LATRO, II, 10; IV, 72; VIII, 35, v. kradljivac

LJ
LJEKARNA - SPECIARIA, kako se mjere mirodije, VIII, 77 LJUBAVNICA - AMITA, AMICA, oeva, IV, 23, 73

M
MA - SPATA, GLADIUS, VI, 3; VIII, 78, 79 MAGARAC - ASINUS, I, 23 MAKARANJE - TRANSFORMATIO, VIII, 97 MEDOVINA - MOLA, MULA, ne smije se praviti za prodaju, nego samo za sebe, VI, 40 MIR I SAVEZ SKLAPATI - PACEM ET CONCRDIAM FACERE, s rodbinom pokojnika, VI, 29; mir izmeu Dubrovana i Slavena, VIII, 73 MIRAZ, PRIJA - DOS, PERCHIVIUM, IV, 1, 2, 4, 23, 24, 27-29, 35-43, 47, 52; V, 31, 38; VIII, 32, 95, v. prija MISA - MISSA, I, 2 MJERA - MENSURA, nadzornici mjera, II, 11; vina, ulja, ita, VIII, 53, 76 MJERNA MOTKA - PERTICA, duinska drvena zemljina mjera (pritka), VIII, 49 MJESTA - LOCA, vjerska, IV, 70; zabranjena, VI, 17; VII, 14 MLINOVI I MLINARI - MOLENDINA ET MOLENDINARII, I, 8; IV, 79; voda za mlinove, V, 45; prilikom svadbe alje se ito u mlin, VI, 47 MOGORI - MARGARISIUM, daa na vinograde to su se nalazili na tuem podruju, I, 16, 30, 33 MORNARSKA PLAA - MARINARICIA, VII, 2, 6, 12, 14, 22, 24, 25 MORSKA OBALA - RIPA MARIS, jedna i druga jadranska obala, II, 18; kod Stona gdje je stanak, III, 50 MOTIKA - APA, V, 24, 35 MREA RIBARSKA - TRACTA, mrea potegaa, I, 10

655

N
NABREATI ROBINJU - INGRAVIDARE ANCILLAM, VI, 53 NADOKNADA, POPRAVAK - EMENDACIO, VI, 46, VII, 20, 37, 40, 54, 58, 60, 61; VIII, 24, 35, 60 NAGODBA - CONCORDIA, koju je duan zapisati brodski pisar, VII, 8 NAJAMNINA - AFFICTUS, FICTUS, opinskih kua u gradu, II, 20; za zemljite, V, 35; na rok ili zauvijek, VIII, 88 NAKRCATI, NATOVARITI - CARICARE, brod (opreno rastovariti), I, 17; VI, 16, 37; VII, 12, 67; VIII, 63 NALOG - MANDATUM, kneev, VI, 29 NAPRAVA ZA IZRADU UADI - CARRUM, I, 25 NASILJE - FORCIUM, I, 24; II, 5; VI, 33 NATOVARENI MAGARAC, (KONJ) - SAUMERIUS EQUUS, I, 12; II, 10; V, 23, v. teret NEISTOA - INMUNDICIES, oko Crkve sv. Marije, I, 26; bacanje u Gradsku luku, VI, 23; bacanje smea na ulicu, VIII, 57 NEDJELJA - DOMINICA DIES, dan podjele ita otoanima i mornarima, II, 19; nedjeljom je Mali sud izricao presudu otoanima, mornarima i strancima, VII, 12 NEPANJA, NESMOTRENOST - INCAUTELA, zbog ega izbije poar, VIII, 60 NEPRAVDA, POVREDA - INIURIA, rijeju ili djelom poinjena, VI, 28, 29 NEZAKONITI SIN, KI - BASTARDUS (-A), IV, 71, 72 NOS - NASUS, ena ga gubi zbog krae, VI, 5; odsijecanje, VI, 33 NOSA - BASTASIUS, PORTATOR, I, 24; VIII, 80 NOSIVOST BRODA - PORTATA NAVIS, VIII, 78, 79 NOVAC - MONETA, VII, 42-44, 48, 51; opinski, VIII, 46, 48; krivotvoreni novac, VIII, 55, 84; dubrovaki novac, VIII, 84 NO - CUTELLUS, CULTELLUS, noem ureivati meu, V, 24; no za napad, VI, 24 NUNIK - PRIVATUS, mora biti pod zemljom, VIII, 57

656

O
OBLAST - DISTRICTUS, stari dubrovaki teritorij prije pripajanja Stona (1333.) sadri Astareu i otoke, I, 3, 29, 32; II, 19; VI, 65, 66; VIII, 22-24, 35, 36, 50, 51, 65, 80 OBRADA - LABORARE, vinograda na dio, V, 30; dati zemlju za obradu na odreeni rok za dio uroda, V, 31; u kojem je sluaju slobodnjak duan raditi u gospodarevu vinogradu, VI, 47, v. radnici OBRAIVANJE ZEMLJE - PASTINUM, IV, 35; V, 23, 29, 34; VIII, 73; zemljita to granie sa susjedima u zaleu, VIII, 73 OBRT - MINISTERIUM, II, 22 OCAT - ACETUM, VI, 39 OEVINA - PATRIMONIUM, oinska imovina, nasljedstvo, IV, 9, 14, 15, 19, 20 i passim; V, 15 ODBIJANJE SUDA - DEJACTARE CURIAM, kneeva, I, 21; izuzee sudaca, III, 2; odrei se neijeg imetka, III, 56; odbijanje sudaca u srodnitvu, VIII, 15 ODGODA - DILATARE, tueg prava, VIII, 38 ODOBRAVANJE PUKA - LAUDACIO POPULI, II, 4, 5, 6; VIII, 93 ODREDBA - STATUTUM I, 3, 17; IV, 76; VI, 3, 68; VIII, 27, 35, 42, 52, 53, 54, 61, 67, 69, 75, 80, 91, 93, 94 itd. OGLAIVANJE - PRECONIACIO, prodaje nekretnine, V, 35, 36; VIII, 72, 74, javno oglaena prodaja, VIII, 49 OGLUHA - CONTUMAX, pozvan na sud oglui se doi, III, 11; VI, 29; VIII, 38 OGRTA - MANTELLUM, od skrleti sa zelenom podstavom, IV, 3 OKO - OCCULUM, ili oba oka gubi: kradljivac, VI, 4; drumski razbojnik, VI, 5; tko siluje enu, VI, 6; tko bez doputenja poe u Omi, VI, 58 OKRUG, KRAJ - CONTRATA, dubrovaki teritorij dijeli se na okruge, VIII, 24, 35 OLAKANJE BRODA - ALLEBARI, bacanjem u more trgovake robe zbog nevremena, VII, 7 OPAINA - REITAS, II, 1 OPINA - COMMUNE, dubrovaka: rauni, posjedi, prihodi, II, 5, 7, 8 i passim; opine dalmatinskih gradova Zadra, Splita etc., III, 19, 49, 50

657

OPINSKA SLUBA - OFFICIUM COMMUNIS, VI, 18; VIII, 46; sluba za penicu, ita i soiva, II, 19; zapovjednitvo na brodu dri se slubom, II, 26; sluba pomorske carine, II, 27; sluba carine na kopnu, II, 28; nadzornici bilo kojih opinskih poslova, II, 25; sluba koja se skrbi o kruhu, II, 21; sluba za nadzor vaga i mjera (svake godine izaberu se tri plemia), VIII, 76, sluba za nadzor vina, II, 29; Dubrovanin ne smije biti u slubi stranih gospodara, VIII, 99 OPORUKA - TESTAMENTUM, III, 41, 42; IV, 19, 49, 59, 70, 80; V, 39; VIII, 29, 33, 43, 94, 95 OPOZIV ODREDBE - REVOCARE STATUTUM, I, 17; VIII, 20 OPREMA - AFFISA, brodova, VII, 3 OPREMA - ORNAMENTUM, barka, VII, 62 OPROST KAZNE - REMISSIO PENE, VI, 68 ORUJE - ARMA, II, 10; VI, 24, 25, 47; VIII, 78, 79 OSTATAK - STROSSA, ostatak pia to ostane na stolu u brodu, VII, 30 OTROV - VENENUM, IV, 23 OTROV OD TRAVA - HERBARIA, VI, 7 OVJE KOE - AGNOPASTI CORIA, MOLTOLINA, VII, 39, 41 OVLATENJE - BALIA, II, 1; VI, 3

P
PALAC - DIGITUS, kao mjera, VIII, 89 PALJENJE - COMBUSTIO, VIII, 35 (pale na podruju dubrovakom) PALUBA - COOPERTA, VII, 1, 9 PAMUNA TKANINA - FOSTAGNUS, VII, 38 PAMUK - BAMBASIUM, VII, 3; VIII, 77 PARASPODIJA - PARASPODIA, trgovaka roba mornara, VII, 29, 53 PARNICA - PLACITUM, I, 19-21, 24; II, 7; III, 51; VIII, 1, 2, 4, 48 PEA - PECIA, tkanine, VII, 38 PEAT - SIGILLUM, koji sud postavlja (zapeati) na kuu ili prodavaonicu, VI, 32 PEAT SV. VLAHA, v. zapeatiti PE - FURNUS, IV, 79; V, 15, 41 PELJARINA - PEDOCHIA, PEDOTIA, dati togod pilotu broda da ga uvede kroz pliake u luku, VII, 56 (raguzeizam pedot) PERPER - PERPERUS, YPERPERUS, vrsta novca, VI, 4; VIII, 58, 60, 61, 65, 70; poluperper, I, 26; iperper, I, 2, 9, 26; II, 18; VI, 24, 36, 38, 39 itd.

658

PIE - BIBERE, 1) knez poziva kler na pie, I, 2; pomorske zapovjednike, I, 17; prokuratori Sv. Marije klerike, I, 26; 2) sudac ne smije piti sa strankama u sporu ni javno ni privatno, II, 4; isto tako zamjenik kneza i odvjetnici, VIII, 1, 2, 5, 12, 13 PISAR - SCRIBANUS, u carinarnici, VIII, 47; brodske trgovake robe, VII, 2, 6, 9, 28, 34, 37, 40, 45, 46, njegova prisega, 67; VIII, 80 PISMA - LITTERAE, gospodina kneza dubrovakog humskom knezu, III, 51; bosanskom vladaru, III, 52; isposlovati pismo od nekog vladara, III, 60; VIII, 99 PJESME POHVALNICE - LAUDES, pjevati u katedrali za mletakog duda, I, 2; za dubrovakog kneza, I, 1, 2 PLAA, ISPLATA, plaa slubenika, VIII, 85 PLAE SLUBENIKA, I, 30; II, 2, 14, 16, 24; VIII 47, 48, 52, 85 PLATNO - DRAPPUS, vuneno i laneno, VIII, 76, v. tkanina PLOA - TABULA, ispred Lue na kojoj su oglaene prodaje, V, 35 PLOT - PLATEA, tete na drvenim plotovima (ogradama), VIII, 24 PLOVAC - ENDEGARIUS, za sidro, VII, 3 PLOVIDBA - NAVIGIUM, sa strancem imati dio od plovidbe, VI, 66, 67 PLOVILO - LIGNUM, brod svake vrste, I, 17, 23, 26; II, 8, 18, 27; opinsko drijevo, II, 14, 24, 26, 30, 31; manji brod, IV, 1; VI, 17, 21, 22, 32, 64; VII, 1 i sljed. 60, 62; VIII, 47, 50, 51, 75, 78, v. brod PLUTAJUI PREDMETI - AFFLATURA, nepoznatog vlasnika koji plutaju morem, VII, 35 PLJAKA - ROBARIA, VI, 5; u nadbiskupa ili na samostanskom imanju na Lokrumu, I, 20, 21; Omiana, VI, 58 POAST - HONOR, iskazana gradu Dubrovniku, VIII, 25; ocu, II, 1, 14, 33; VII, 30; VIII, 94 PODJELA - DIVIDERE, kue, I, 27; kua, trgovina itd., IV, 79; dara, IV, 38; otac dijeli imetak meu sinovima, IV, 16; podjela izmeu brae, III, 5; IV, 52; sinovi keri, IV, 46; podjela oevine, IV, 52, 55, 56, 79 POJAS - CINGULUM, enin pojas, IV, 8 POJEDINAC - SPECIALIS PERSONA, III, 2, 60; V, 35; VIII, 19 POKOPI PLEMIA - SEPULTURE NOBILIUM, I, 27 POKUSTVO - ARGACIUM, pribor, IV, 79 POLJUBAC - OSCULARI CUM ORE, prema zahumskom obiaju poljubac prilikom polaganja prisege, III, 51 POLOG - DEPOSITUM, III,18; V, 35; VIII, 93 POMO - ADIUTORIUM, gospodinu knezu da se izvri pravda, II, 6

659

POREZ - GABELLA, za Svetu Mariju i od ribarnice, III, 2 POSAO - NEGOCIUM, poslovi Crkve sv. Marije, I, 24; opinski poslov,i I, 29 POSJED ENA - POSSEDIUM MULIERUM, VI, 1C; glava Statuta o posjedu, VIII, 94 POSLANSTVO - AMBAXARIA, ii u poslanstvo, vraati se iz poslanstva, VI, 18 POSREDOVANJE - TRAMESSA, mornari poslani s novcem za posredovanje, VII, 52 POSTELJA ENINA - LECTUS UXORIS, IV, 2; lanena posteljina, IV, 11; uvati vjernost postelji nakon mueve smrti, IV, 7, sljed., 14; VIII, 43 POSUDBA - COMODARE, nekome od svote opinskog novca, II, 11-13, 20, 25, 27, 28 POTOK - PATACUM, u vinogradu, V, 33 POVLASTICA - PRIVILEGIUM, kralja Uroa, VIII, 58; mletakog duda, VIII, 98 POAR - IGNIS, VIII, 60; podmetanje poara, VIII, 35 PRAVDA - JUSTICIA, pohvala pravdi u proslovu Statuta; potovanje kneeve pravde, II, 17; neka se prije svega vri pravda, VI, 42 PRAVNA PRESUDA, PRAVO, SPOR - RACIO, kneeva, II, 4, 5, 7; opinska, II, 1, 5, 7; zadovoljiti pravo i pravdu Opini, II, 3; dobiti nekoga na sudu, VIII, 46; za povoljan ishod knez izdaje pismenu potvrdu, VIII, 1,2; izrei presudu, VIII, 1, 2; imati pravo, VII, 8; VIII, 26; pokrenuti spor, III, 1; pravo i obiaji Crkve sv. Marije, I, 1, 17; II, 13; izgubiti spor, V, 34, traiti pravdu, III, 49; VIII, 37; doi pred sudce na sud, VI, 29 PRAVO UIVANJA - DOMINIUM, Dubrovanin neka ne trai pravo uivanja nekog zemljita, zaselka ili otoka u nekog stranca, VIII, 99; dae vlasti, III, 58; dolazak pred vlast, VIII, 91; mletaka vlast, VIII, 98 PRIJA, MIRAZ - PERCHIVIUM, DOS, I, 1, 2, 4, 23, 24, 27-29, 35-43, 47, 52; V, 31, 38; VIII, 32, 95, v. miraz PRESUDA - ARBITRIUM, dubrovakog kneza o zloinima koji nisu zabiljeeni u Statutu, VIII, 94 PRIHOD - INTROITUS, opinski, VIII, 46, 54; prihod od soli, II, 9, VIII, 47; prihod i rashod, II, 8, 9, 15; VIII, 28 PRIJEDLOG - PARS, za glasovanje u vijeima: prihvatiti prijedlog, II, 2; dati ga na glasovanje, VIII, 48; dva prijedloga, VIII, 70 PRINOS - MOATICUM, od soli i ita, I, 17, 30; VIII, 53

660

PRISEGA - SACRAMENTUM, IURAMENTUM, kneeva, II, 1, 2; VIII, 58; formule prisega, II, 1-33; VIII, 1, 2; odvjetnika, VIII, 44; svih iz Velikog vijea i opinskih slubenika o lanom novcu, VIII, 55, 84; brodskog pisara, VII, 67; tutora, III, 51; VIII, 42; prisege o nevinosti, IV, 7, 30, 33, 39; prisega roaka, VI, 60; prisega dvanaestorice, V, 36; prisega dosuena onomu tko dobije parnicu, V, 37; bezvrijedna je prisega sestara djevica, IV, 50; krivokletstvo, II, 6; prisega urotnike druine, II, 1, 3; VI, 2; prisega kralja Uroa, VIII, 58 PROCJENA - EXTIMACIO, povjerenstva, VIII, 24 PRODAJA ROBA - VENDERE SERVUM, nezakonitu ker izvan Grada, IV, 72; robinju dojilju, VI, 51; slobodnjak moe sam sebe prodati ili zaloiti, VI, 45; prodaja roba, VI, 42 PRODAJA - VENDITIO, na veliko ili na malo, VI, 17; VIII, 65 PROGLASITI - PROCLAMARE, preko glasnika, VIII, 57; protumaiti odredbu, I, 3, 23; II, 7 PROPOVJEDAONICA - PERGULUM, u crkvi, I, 1, 2 PROTJERIVANJE - EXPULSIO, ene, keri, sestre, VIII, 41 PROZOR - FENESTRA, V, 3, 4 PRSTEN - ANULUS, prsten to ga mu daje eni, IV, 8 PUK DUBROVAKI - POPULUS RAGUSII, zakone donosi knez, suci, vijenici i puk, II, 8, 9 i drugdje u svim dodatcima PUT - VIA, putovi u vinogradima, kolni opinski putovi, V, 23 PUTOVANJE - VIAGIUM, osobito morem: ii na putovanje, poeti, zavriti putovanje, I, 4, 17, 23; II, 5; III, 1, 8, 10, 13, 15-17, 19, 22; VII, 5 i sljed., 12, 20, 22, 34; VIII, 10, 14, 26

R
RAUN - RACIO, prihoda i rashoda, VIII, 28; zavriti raun, VIII, 26; opinski raun, II, 7; opinski raun o prihodu i rashodu, VIII, 28; carinski raun, VIII, 47; poloiti raun, VIII, 46; traiti nekome raun, VIII, 37; primiti opinski raun, II, 32; VIII, 28, 46; poloiti nekome toan i ist raun, VIII, 42; pregledati raun, VIII, 46; poloiti raun o soli, VIII, 47; platiti raun, VIII, 26 RADOVI - LABORERIA, u vinogradu ili na zemljitu, V, 28, 30; VI, 47; radovi svih zanata, II, 22; na graevinama, I, 27; V, 31; VIII, 89; radovi na drvenoj kui, V, 11; od kamena s vapnom, V, 13; VIII, 37; za opinu, I, 27; II, 25; VIII, 18 gradnja zida itd., v. Dubrovnik, Crkva sv. Marije

661

RASPOLOBA - ORDINACIO, oporuke, III, 41; IV, 6, 74, 75; propisa, odredbe, VI, 68 RAT - GUERRA, vrijeme rata, I, 21 RAZBATINJENJE - EXHEREDATIO, IV, 23 RAZMEE, MEA - MERGEGNUM, izmeu vinograda, V, 24, 25 RED (SAMOSTAN) PROSJAKA - REGULA MENDICANCIUM, VIII, 96; redovniki ivjeti, IV, 50; stupiti u samostan i izii iz njega, IV, 67 REDOSLIJED U SUDSKOM POSTUPKU - ORDO IUDICIORUM, III,1 RIBA - PISCIS, kako se dijele osrednje ribe, I, 26, 50 RIBARENJE - PISCARI, u Rijeci (Ombli), I, 11, 18, 21, 29, 30; nou pod svijeu, I, 10, 18, 26; prilikom svadbe, VI, 47 RIBARSKA TRSTIKA (TAP) - CANA, I, 10 RIBE USOLJENE - PISCES SALATI, I, 10, 30 RIZNICA - TESAURARIA, sluba rizniara, I, 3C ROB, ROPSTVO - SERVUS, SERVITUS, dati se u ropstvo, vratiti se u ropstvo, VI, 45, 47; robovi obraivai vinograda, I, 12; robovi mornari, VII, 19; robovi dovedeni na brod, VII, 20, 27; vjerovnik uzima robove i slukinje zbog dunikova duga, III, 12, 46; prodaja robova, I, 14 ( u naslovu glave servi, u tekstu sclavi); na sudu dobiti parnicu protiv roba ili sluge, III, 58; glave o robovima, VI, 42-53; otpust, IV, 17; robovi slobodnjaci, VI, 45, 47, v. rob, sluinad, posluga ROD, PLEME - SCLATA, samo jedan lan iz istog roda smije obavljati stanovitu slubu u isto vrijeme, I, 1, 3B, 6, 11C ROGANCA - ROGANCIA (primljena stvar koja se treba prodati), primiti neto za rogancu, VII, 55 ROGULJICE - CORNUA poseban pozlaeni nakit u vijencu mladenke, kojoj se zabranjuje nositi ih na vjenanju, VIII, 57 RUAK - PRANDIUM, I, 17, 19 RUHO ENE - VESTIMENTA MULIERIS, IV, 1, 2, 3, 57

662

S
SABIRANJE NOVCA - AVEDATICUM, I, 30; V, 22 SABOR - ARENGUM, javni zbor dubrovakog puka, VIII, 20 SAKAENJE - MEMBRUM PERDERE, II, 4; III, 33; IV, 23; VI, 3 SAMOSTAN - MONASTERIUM, na Lokrumu, I, 21; Svete Marije na Mljetu, VIII, 57; gradski samostani, I, 12; VIII, 54; sinovi i keri koji stupaju u samostan, IV, 61-63, 66-68 SASTANAK - PARLAMENTUM, I, 4; III, 49, 50 SEOSKO DOBRO - VILLA, nadbiskupa, I, 20; lokrumskog samostana, I, 21 SEPTIKE JAME - COMPENDIA, kako se moraju odravati i istiti, V, 43 SEANJ - PASSUS, duinska mjera, V, 9; VIII, 57 SIDRO - ANCORA, VII, 3, 4, 7 SILOVANJE - FORCIUM, VIOLENCIA, ene, VI, 6 SIR - FORMADICUM, CASEUS, VIII, 82 SJEKIRA - MANARIA, VIII, 60 SJETVA ITA - SEMINARE BLAVAM, II, 19; nije doputeno u vinogradima, V, 30, 31 SLAMNATA KUA -PALEARIA, VI, 57 SLOBODA - FRANCHIGIA, LIBERTAS, VIII, 52, 75; dana knezovima, VIII, 80 SLOBODAN - FRANCHUS, ovjek ili ena, VI, 42, 46, 48, 49 SMANJENJE KAZNE - ALEVIATIONES POENARUM, VI, 68 SMILOVANJE - GRACIAM DARE, smilovati se robu i slobodnoj eni da sklope brak, VI, 48, 49; oprostiti kazne i globe, VI, 68; povlastica Mleana dana Dubrovanima, VIII, 98; Dubrovanin ne smije traiti milost od stranih gospodara, VIII, 99 SMOKVA - FICUS, I, 23 SMOLA - PEGULA, modij smole, II, 11 SMOTAK VUNE - LANA INBOIATA, VII, 41 SMRTNA KAZNA - MORTIS SUPPLICIUM, ubojstvo se kanjava smrtnom kaznom, VI, 1, 42; VIII, 58, 59 SOBA - CAMARA, birai u vijeima su podijeljeni po sobama, I, 3; dunik se zadrava u sobi, VIII, 30 SOIVO - LIGUMEN, II, 19 SOL - SAL, uskladitenje, VIII, 75; dan knezu, crkvi itd., I, 5, 17, 22; prodaja soli, II, 8, 9; VI, 16, 17; VIII, 47, 63, 75; od Kumana i Budve neka se sol vozi samo u Dubrovnik, VIII, 65; proizvodnja soli na dubrovakom podruju, VIII, 65

663

SOLAD - SOLIDUS, vrsta novca, I, 13 SOVRNJA, PIJESAK - SAVORNA, neka nitko ne baca u luci, VI, 23; daa za sovrnju u luci, VI, 64 SPALJIVANJE - COMBUSTIO, trava, VI, 7; broda s krijumarenom soli, VI, 17; isto tako vina, VI, 65; krivotvoritelje novca, VIII, 84; poljskih drvenih kuica, VIII, 35 SPLETKARITI - MACHINARE, raditi na spletkarski nain, II, 22 SPUD - MODIUM, mjera za suhe tvari, I, 17; soli, VIII, 47, 75; smole i vapna, II, 11; veliki spud, VIII, 75; nosivost broda, VII, 2 SREBRNA AA - NAPUS, IV, 18 SREA - FORTUNA, pripisati svojoj srei, IV, 28, 29, 32; rizik, VII, 31, 42-44, 50, 59; vremenska srea: oluja, nevrijeme, VII, 6, 7 SRODSTVO - PROPINQUITAS, pri prodajama, VIII, 72, 74 STARINA - ANTIQUITAS, prema starinskom obiaju podjela slubi, VIII, 99; starinski putovi u vinogradima, V, 23; tijek voda u vinogradima ostaje kao u davnini, V, 33, v. davnina STATUT DUBROVAKI - LIBER STATUTORUM RAGUSII, prisei kako se nalae u drugoj knjizi Statuta, I, 3C; prije Statuta, IV, 4; vlasnici brodova moraju prisegnuti da e potovati Statut, VII, 4; kako je reeno u ovom Statutu, VII, 16; prema dubrovakom statutu, VIII, 94 STOPA - PES, V, 8 STRINA - STRINA, lat., dar trgovakog broda ratnome kad se sretnu na plovidbi, II, 26, 30; VII, 56 STRJELICA - QUAD(R)ELLUS, na naoruanom brodu, VIII, 78 STUB - PALUS, za stub se vezuju psovai, VI, 14 STUBA - GRADUS, s vanjske strane ispred kue, V, 2 STUBITE - SCALA, kameno ili drveno pred kuom, vrata stubita, V, 1, 2; u predgrau nitko ne smije izgraditi stubite, V, 42; VIII, 57 STVAR (PREDMET), NEKRETNINA, KRETNINA - RES STABILIS, MOBILIS, III, 11, 12, 15, 43, 46; VIII, 67 SUBOTA - SABBATUM, u subotu radnici u vinogradima dolaze u Grad, I, 12; Velika subota, I, 2 SUD - JUDICIUM, suci sudnice, II, 16; sjediti na sudu, podii spor na sudu, I, 24; VIII, 71; presuda za zloin, VIII, 87 SUHOZIDINA - MACERA, zidane ograde, V, 24; VIII, 4 SUKNO, RAA - RAO, vrsta vunenog platna, VII, 38 SULAR - SOLARIUM, iznad kunog krova, V, 6 SUMNJIVA STVAR - RES CALUMPNIOSA, ne smije se unositi na brod, VII, 54

664

SVADBA - NUPCIE, VII, 47 SVAA, SPOR - BRIGA, I, 24 SVIJEA - CANDELA, u crkvi, I, 2; votanica, VIII, 77 SVIJEA - FOCUS, ribariti nou pod svijeom, I, 18, 26 SVINJA - PORCUS, I, 6, 26 SVJETLO - LUMEN, kretati se nou Gradom bez svjetla, II, 10; VI, 20 SVOD NA KUI (TRIJEM) - ARCHUS, V, 10; popravak ili ruenje starog svoda, V, 17; izgradnja svoda nad ulicom, V, 41; zabrana izgradnje svoda nad novim ulicama, VIII, 57 (dubrovaka rije u XV. st. za ovaj pojam je klobuina)

IBANJE - FUSTIGATIO, lanog svjedoka, III, 28; napadaa, VI, 3; kradljivca, VI, 4; drumskog razbojnika, VI, 5; lupea u vinogradu, VI, 10; onoga to bez doputenja prodaje sol, VI, 17; onoga tko baca u luci otuenu buku, VI, 23; roba i robinje ako udare slobodnjaka, VI, 42; ibanje (verberacio) koje vre skrbnici Svete Marije, I, 24, v. batinanje IRUNI - SURONES, SCIRONES, vrsta plave ribe, I, 10, 18, 26, 30 KOPAC - CASTRATUS, ukopljeni ovan, I, 6, 26 KRINJA - SCRINIUM, majina krinja, IV, 57, 64 KRINJICA - CAPSELLA, opinskih rizniara u kojoj se moraju drati kljuevi za sol, VIII, 47 TAVILO - CONCIA, tavilo za izradbu koe, VI, 55, 56 TIT - SCUTUM, moraju imati svi mornari, VIII, 78, 79

T
TAJNA - CREDENCIA, koju povjeri knez svom zamjeniku, II, 2; sudcu, II, 4; svom pomoniku, VII, 1; sucima Malog (nieg) suda, VII, 2 TAJNO MJESTO - SECRETUS LOCUS, u gradu, III, 48 TEGOTNA ODREDBA - HONEROSUM STATUTUM, VIII, 52. 75 TEMELJ - FUNDAMENTUM, pod zemljom, V, 18 TERASA - AMBLITUS, na koju vode stube, V, 1 langobardska terasa, V, 2 TERET, TOVAR - CARICUM, broda, I, 17; VI, 37; VII, 12, 52, 57 TIJEK - CURSUS, vode za mlinove, V, 45; gusariti s Omianima, VI, 58 TJEDAN - EBDOMADA, II, 19 TKANINA - PANNUS, u mirazu, IV, 11; VII, 38, v. platno

665

TLAKA - ANGARIA, radovi koji se besplatno obavljaju za Opinu, VI, 45 TOLJAGA ELJEZNA - MACIA DE FERRO, VI, 3 TOVAR - SALMA, to ga nosi konj ili magarac, I, 23 TRGOVAKA RADNJA - STACIO, III, 8; IV, 79; V, 21; dana u zakup, za mjesec ili godinu dana, V, 32; zapeaena trgovaka radnja, VI, 32 TRGOVAKI UGOVOR - CONTRACTUM MERCATI, VI, 17 TRGOVINA, TRGOVCI, TRGOVAKA ROBA - MERCACIO, MERCATORES, MERX, zabranjeno je trgovati kneevu zamjeniku, II, 6; trgovaka roba, III, 8; VIII, 2, 76, 77, 79, 83; trgovci, II, 27, 28; III, 16; VI, 65; VII, 8, 12, 27, 31, 32, 35, 37; trgovaki ugovor, VI, 17; trgovina s Omianima, VI, 59-61; jamevina, kapara, VIII, 17; trgovina na vjeru (veresija), VIII, 22; bez roka, VIII, 40; o trgovakoj robi, VIII, 83; trgovaka roba na brodu, VII, 6 i sljed TROAK - EXPENDIUM, IV, 36; VII, 17 TROAK ZA OPINSKE RADOVE - EXPENSA IN LABORERIIS PRO COMMUNI, II, 25 TRPEZA, ZALIHA NAMIRNICA - MENSA, kneeva, I, 29; laneni stolnjaci, IV, 11; brodska trpeza, II, 18; VII, 30, 31 TUBA - ACCUSA, LAMENTACIO, tuiti, III, 11, 38; VI, 11, 30, 33, 42, 43; VII, 8; VIII, 35, 36, 87

U
UBOJSTVO - HOMICIDIUM, VI, 1, 3, 29, 44, 54; VIII, 58, 59 UBORAK - COPELLUS, itna mjera, I, 17, 19 UDAJA - MARITACIO, sirotica, VIII, 96 UDARAC - CULPUS, VI, 3 UDRUGA - SOCIETAS, brodara, I, 17; II, 18; VI, 65; VII, 20, 21, 29-32; brae ili sinova, IV, 52, 53, 57; otona zajednica plaa tete ako se ne moe otkriti lupe, II, 23; Dubrovana sa strancem na plovidbi, VI, 66; brodska udruga, II, 30; zapovjednik sa svojom udrugom, VII, 2; udruga za kretninu, VIII, 39 ULICE - VIAE, V, 41 UPRAVA - REGIMEN, knez prisee upravi Opine dubrovake, VIII, 25; knez e prisegnuti na dobro upravljanje, I, 1; uvoenje kneza u upravu Dubrovnikom, I, 1; za vrijeme odsutnosti kneza umjesto njega upravlja Opinom kneev zamjenik, II, 2; knez, dok je u upravi grada Dubrovnika, II, 3; od vremena kad knez poinje

666

upravu, II, 13, 15; skrbnik Sv. Marije na kraju svoje uprave, I, 24; neka Dubrovanin ne trai upravu kod stranih gospodara, VIII, 99 UPRAVLJANJE - GUBERNATIO, ili uvanje, VIII, 93 UPUTE - COMMISSIONES, dane poslanicima i ostalima, VIII, 48; kneeva uputa, VIII, 59 URED ZA MJERE - JUSTICIARIA, VIII, 77 UREDBA - ORDINAMENTUM, za brodove, II, 9; VI, 3C; VII, 62; VIII, 20; uredba dana kapetanu broda, II, 26 URES - ORNAMENTUM, za glavu, ui i ruke u mirazu, IV, 2 USKLAIVANJE MJERA - SAGOMARE PONDERA, VIII, 77 UTVRDA - FORTALICIA, v. Dubrovnik UZAJMITI, DATI U ZAJAM - ACOMODARE, nekome zlatninu, srebrninu itd., IV, 1 UZIMATI MITO - SERVICIUM TOLLERE, u formulama prisege, II, 2, 23, 32

V
VAGE - BALANCIAE, STATERAE, PONDERA, I, 25; VII, 39, 40; VIII, 77 VAPNO - CALCINA, za peaenje grobova, I, 27; mjera, II, 11 VATRA - IGNIS, poar, VIII, 35, 60; ribariti nou pod svijeom, I, 10 VEERA - CENA, zapovjednika broda s mornarima, I, 22 VIJEATI - ARENGARE, VI, 61, 65, 68 VIJENAC - CORONA, CORNA, CORNUA, nevjeste, IV, 4; VIII, 29; mladenka ga ne smije nositi s roguljicama kad ide muu, VIII, 57 VINO - VINUM, knez ga moe uvesti odakle ga je volja, VIII, 80; bijelo vino, I, 2; dar za vino, I, 26, 27; prodaja vina u krmama, III, 39, 40; mjerenje vina, VIII, 76; vino u predgrau, VI, 27, 38; kazna za vino, II, 18, 29; VI, 36, 37, 38; VIII 54; zabranjeno je dovoziti vino izvana, VI, 35, 65; VIII, 80; vino s otoka, VI, 41; vino iz Stona ili Peljeca, VI, 65 VINOGRAD - VINEA, drva iz vinograda, I, 12; upanje starog vinograda, I, 12; vinogradi na otocima, II, 33; VI, 62; VIII, 23; posjed vinograda, III, 12, 46, IV, 79; V, 23-25 (mea), 26 (stabla), 27, 29, 30, 33, 36; VI, 10, 20, 32, 47; VIII, 4, 35, 43, 49; tete u vinogradima, VIII, 23, 24 VITLO - CORHINA, brodsko kolo za namatanje konopa, VII, 3 VJERODOSTOJNOST - CREDENCIA, III, 39, 40; VI, 66, 67; VII, 26, 45, 52, 63; VIII, 44, 45, 55, 88

667

VLAST OEVA - POTESTAS PATRIS, III, 8 VODA - AQUA, sveta voda, I, 1, 2; zabrana da se s kune terase razlijeva voda po ulici, V, 5; kako se prihvaa voda zemljita ili vinograda koja tee povie, V, 33; voda mlinova, V, 45; poslije berbe doprema vode, VII, 62 VODOTOK - AQUEDUCTUS, tijek mlinske vode, V, 45 VOSAK - CERA, I, 2; VII, 39, 41 (izvoz u Mletke i Marku); VIII, 77; koji se kao svijea blagosivlja u slubi Bojoj, I, 2; na veeri zapovjednika broda, I, 22 VRATA KUNA - PORTA DOMUS, V, 1, 4, 31 VRADA - VRASDA, stari obiaj plaanja novcem za ranjavanje ili ubojstvo, VIII, 58 VRT - ORTUS, HORTUS, sucima je zabranjeno piti po vrtovima, II, 4; vrt u oevini, IV, 79 VUNA - LANA, VII, 39 (odvezena u Mletke), 41; VIII, 76

Z
ZABRANJENA STVAR - RES VETATA, ne unosi se u brod, VII, 54 ZADUNICA - CARTA DEBITI, VIII, 69, 71, 94, 95 ZAJAM - IMPRESTITUM, AVEDATICUM, od novca Sv. Marije, I, 30; II, 13; V, 22 ZAJEDNICA - COMPANIA, COMUNITAS, UNIVERSITAS, urotnika, II, 1, 3; VI, 2; zajednica moreplovaca, I, 26; zajednica (obiteljska zadruga) brae, IV, 52; opine dubrovake, VIII, 59 ZAKON - LEX, svaki zakon Boji i ljudski, VIII, 59; zakonski, zakoniti ljudi, VIII, 78; zakonski, zakoniti skrbnici, VIII, 96; sporiti se zakonito s nekim, I, 20, 21 ZAKUP BRODA - NAULUM, plaanje zakupa za brod, II, 24; VI, 17; VII, 9, 29, 37, 40; VIII, 50; zakup konja, II, 24; najmiti brod, VII, 1 i sljed. ZAKUPNINA - CASATICUM, dati kuu ili vinograd u zakup, V, 31, 32 ZALIHA HRANE - MENSA, za kneza, I, 29; na brodu, II, 18; VII, 30, 31 ZALOG - PIGNUS, II, 16, 17; III, 51; IV, 1, 2; VI, 42; VII, 32 ZANATI - ARTES, I, 10; II, 22 ZAPEATITI - BULLARE, 1) grob vapnom, I, 27; 2) badariti (peatiti) peatom sv. Vlaha dravne mjere, VIII, 77; 3) zloinci se igou: krivi svjedoci, III, 28; razbojnici, VI, 3; pljakai, VI, 4; drumski razbojnici, VI, 5 ZAPOVIJED - PRECEPTUM, VIII, 38

668

ZAPREKA PO BOJOJ VOLJI - IMPEDIMENTUM DEI, doi na stanak, III, 49, 51 ZARADA - AQUISICIO, II, 26 ZASTAVA SV. VLAHA - VEXILLUM S. BLASII, I, 1 ZATVOR, TAMNICA - CARCER, vlasnik osloboenika mee u zatvor, VIII, 30, 31 ZEJI KOUH - LEPORINUS PELLICIO, u mirazu, IV, 3; VII, 39 ZEMLJA - TERRA, obraivanje, IV, 35, 36; zemlja za sijanje, IV, 79; sporovi oko zemlje, VIII, 4; prodaja zemlje, VIII, 31, 49 ZEMLJITE - TERRENUM, gospodar zemljita, III, 51; u oevini, IV, 79 ZID DRVENI - ASSIDUS, V, 15 ZLATO, ZLATNINA - AURUM, IV, 1, 2, 3, 57; VIII, 77 ZLODJELO - MALEFICIUM, II, 26; III, 2, 33, 38, 43, 51; VI, 3, 7, 34; VIII, 36, 87 ZLOPORABA - ABUSIO, makaranja, VIII, 97 ZNAK - SIGNUM, znak na svakoj trgovakoj robi na brodu brodski pisar ucrtava u svoju knjigu, VII, 67 ZVONCE - TINTINABOLUM, VI, 34 v. zvono ZVONO - CAMPANA, znakom zvona sazvati vijee ili puki zbor, I, 3; II, 4, 6, 7, 8, 9; VIII, 28; trei znak zvona uveer, II, 10; VI, 20, 26, v. Dubrovnik, crkve

DRIJEB - TESSERA, drijebom pobijediti III, 51 ELJEZO - FERRUM, VII, 38 ENIDBA SINA - UXORARE FILIUM, IV, 12, 13, 14 i sljed. ITARICE - SEGETES, mljeti u mlinu, I, 8 ITNICA - FUNDICUM, opinski slubenici itnice, VIII, 53, v. Dubrovnik ITO, PENICA - BLADA, GRANUM, FRUMENTUM, I, 8, 17, 22, 31, 33; VII, 49; VIII, 52; sluba, II, 19; obraena zemlja za sjetvu, V, 28; zabrana sijanja u vinogradima, V, 30; prodaja ita, VI, 31 IVOTINJA - ANIMAL, tete poinjene na njivama i u vinogradima, VIII, 23, 24 LIJEB - GOTALE, izmeu kua u gradu, VIII, 57

669

PREGLED NOVACA I MJERA

to se spominju u Statutu

NOVCI
DUKAT - DUCATUS (1 duk. = 40 groa) PERPER - PERPERUS, YPERPERUS (1 perp. = 12 groa) GRO, DENAR - GROSSUS, DENARIUS (1 gro = 30 folara) KARUBA - CAROBA (1 karuba = 24 folara) SOLAD - SOLIDUS (1 sol. = 5 folara) MILIJARENS - MILLIARENSIS (1 mil. = 3 folara) FOLAR - FOLLARUS (1 folar = 1/30 groa) STAMEN - STAMENUS vrsta novca iz Draa (1 stam. = 1/120 perp.) TARINUS AURI (zlatna moneta sicilskog kraljevstva, neotkrivene vrijednosti)

MJERE ZA TEINU
BREME, NARAMAK - FAXIUS (oko 50 kg) LIBRA - LIBBRA (1 lib. = 328 g) MILIJAR - MILLIARIUM (1 mil. = 1000 libra) TOVARNO BREME - SALMA (oko 120 kg) KONJSKO BREME - SARCINA (178 kg)

MJERE ZA TEKUINE
VJEDRO - QUINQUUM, QUINGUM (veliko 22 litre, malo 19,25 litre) POLOVICA VJEDRA - MEDIUM QUINQUUM (cca 10,5 litara) KVARTA - QUARTA (oko 5 litara) POLOVICA _ETVRTINE - DIMIDIA QUARTA (cca 2,5 litre) KUTAO - TERCERUM VINI (24. pars quinqui = cca 0,80 lit.)

671

MJERE ZA SIPKE TVARI

SPUD - MODIUM (1 spud = 42,27 kg) UBORAK - COPELLUS (1 ub. = 10,57 kg)

MJERE ZA DUINU I VISINU

LAKAT - CUBITUM, BRAA (0,55 m)

MJERE ZA ZEMLJITA I GRAEVINE

SEANJ - PASSUS (2,048 m) STOPA - PES (0,34 m) PEDALJ - PALMUS (0,256 m) MJERNA MOTKA - PERTICA (nepoznate duine) KONOPAC - TUNGA (nepoznate duine)

672

OBJANJENJE MANJE POZNATIH RIJEI

APTAGI - sudska pristojba ARSENAL - oruarnica BARKUZIJ - (povei) brod CENTENAR - sto jedinica razliitih mjera EVIKCIJA - pravni instrument kojim vlasnik oduzima stvar od osobe to ju je kupila od prodavatelja koji nije imao pravo slasnitva FUSTANJ - pamuna tkanina GAJF - prostorija to stri nad ulicu (podrijetlo neutvreno: u furlanskom postoji kajufa - dep, a u arapskom gaib - nevidljiv) GRIP - vrsta ribarske mree INDIKCIJA - razdoblje od 15 godina JARBOLARINA - luka pristojba koju je brod plaao prema broju jarbola JUSTICIJAR - slubenik odgovoran za utvrivanje i nadziranje mjera KALAFAT - majstor koji osigurava vodonepropustnost broda KAPITULAR - knjiga pravnih propisa, podijeljena na glave KATABLAT - koa grimizne boje KOLEGANCIJA - trgovako drutvo s podjelom dobiti izmeu ulagaa kapitala i onih koji trguju KOMORNIK - slubenik opinskih prihoda KONDURA - vrsta broda, esta u Hrvata

673

KORDOVAN - koa obraena na kordobski nain KREDENCIJA - duniki odnos LODEN - grubo sukno LONDAR - ribarska barka MATAREL - vrsta tkanine MILIJAR - tisuu jedinica razliitih mjera MOGORI - daa za vinograde koje su Dubrovani posjedovali na susjednim, slavenskim zemljama MOSTAROL - vrsta tkanine koja se proizvodila u Montreuilu MRGIN - granica, mea izmeu posjeda NOKJER - zapovjednik broda OLIVER - vrsta tkanine, purpur PARASPODIJA - roba koju su na brod unosili mornari PATRUN - (su)vlasnik broda ili robe na brodu PITANTAR - uvar oruarnice POKLISAR - poslanik ROGANCIJA - roba povjerena onima koji su na brodu, u svrhu prodaje ROMANAT - bizantski zlatni novac SAJA - svilena tkanina SANGVINIT - vrsta tkanine SEKSTERIJ - jedan od est dijelova grada (etvrt)

674

SKJAVINA - pokrivalo od grubog sukna STAMFORT - vrsta tkanine STANAK - sastanak na kojem su Dubrovani rjeavali sporove sa lanovima okolnih zajednica STRINA - davanje koje su trgovci davali zapovjedniku ratnog broda ili brodovlja SULAR - terasa izloena suncu TLANIK - kmet u povremenoj obvezi rada bez naknade, kuluar TRLI - vrsta debelog platna VRADA - otkup za ubojstvo ili teko ranjavanje ZALON - tkanina koja se proizvodila u Chlons-sur Marne, elun ZDUR - opinski glasnik I sudski posluitelj (*bissidor, *egzidur, F. De Diversis spominje bsduros, sic!)

675

The Statute of Dubrovnik

The Statute of Dubrovnik was enacted in 1272, while the oldest manuscript preserved, housed today at the State Archives of Dubrovnik, was copied around 1349. The present bilingual edition contains the Latin original, based on the 1904 standard edition by C. Jireek and B. Bogii, and a new Croatian translation, accompanied by an introductory study. The earliest preserved Ragusan legal provisions date from 1190. A number of particular laws (bannum, preceptum) introduced before the Statute have been preserved in the form of separate documents, whereas some (e.g. provisions concerning penal law from the 1230s) may be traced in the text of the Statute, into which they had been incorporated. The compilation of the Statute of Dubrovnik in 1272 was guided by practical as well as political reasons, and responded to the need of the Ragusan commune to organize and consolidate its legal system. At the time Dubrovnik was under Venetian domination, as mirrored in the Statute provisions regulating government organization but also in certain elements analogous to the Venetian law. In addition, influence of the European common law (ius commune), founded on Roman and canon law, may also be recognized. The Statute contains eight books of different length. The first book of the Statute defines the privileges and responsibilities of the Rector and his deputy, the benefices of the Bishop and the Cathedral, etc. The second book contains the formulae of the solemn inauguration oaths taken by the Rector, judges, council members, and other public officials. The third book deals with civil procedure and jurisdiction of the courts. The fourth book details family law, as well as provisions governing inheritance. The fifth book deals with the regulation of certain rights related to land ownership. Criminal law and a number of miscellaneous provisions are included in the sixth book. The seventh book deals with maritime law. Appendices to the Statute constitute the eighth book, although some have been incorporated into other books as well. The Statute fails to give equal consideration to all branches of law, and some important legal matters have even been omitted. This phenomenon is common to medieval communities, since their legal system consisted of a variety of elements. Apart from the written laws and their collections, customary law was applied in certain legal domains, with specific professions, or within the local communities. Moreover, individuals were given considerable freedom to regulate mutual relations according to their own will, while state institutions

677

decided on matters which had not been regulated by law according to their own free judgment and opportunity. Ragusan legal documents, a voluminous collection dating as early as the second half of the thirteenth century, provide a valuable insight into this complex legal reality. Additionally, one may confirm that the institutions of the European ius commune were adopted to the Ragusan legal practice, although the Statute of Dubrovnik makes no reference to it among the legal sources; similar to Venice, the reason for not spelling it out explicitly may lie in the myth of autochthonous law, which remained a lasting feature of the Ragusan political ideology. In the period 1272-1408, the Ragusan statute was to witness a number of minor alterations, i.e. some chapters were left out, modified or supplemented. With the termination of Venetian domination in 1358, the Statute was thoroughly revised in that it was purged of all provisions related to the Venetian rule, giving way to a new version of the text (commonly referred to as version C). During the fourteenth century a growing number of laws were registered in the code book Liber omnium reformationum (followed by Liber viridis and Liber croceus), the final draft of the Statute being hammered out in 1408. The Statute of Dubrovnik remained in force until the fall of the Republic in 1808. Archival sources offer evidence of the continuous efforts being made to adapt its contents to the social changes. Not only had certain provisions been interpreted flexibly, but entire parts of the legal system (e.g. the penal system) had been transformed sub rosa. The sixteenth century saw several attempts at reforming the legal system, all of which proved in vain as they were confronted by a wall of the conservative circles of the Ragusan patriciate to whom the Statute was part of the tradition not to be interfered with. The Statute represented one of the prominent political symbols of the Ragusan state and the ruling patriciate, to which every patrician on the Major Council, in line with other officials taking up their office, had to swear. A considerable number of patrician families are known to have owned a private copy of the Statute, to be handed down as the epitome of noble identity. Deep-seated conservativism that dominated diverse areas of the Ragusan life influenced the future of the Statute as well. In the centuries to come, the significance of the Statute for the legal practice was diminished in favour of its political symbolism. The Statute was primarily perceived as a token of Ragusan political identity and its long legal tradition.
(text by Nella Lonza, translated by Vesna Bae)

678

Pokrovitelji: Ministarstvo kulture, Dubrovako-neretvanska upanija, Grad Dubrovnik 680