NASLOV POSLANICA:

TRI OSNOVNA TEMELJA

ETIRI BITNA PRAVILA
DJELA KOJA RUE VJEROVANJE

AUTOR:

LEKTURA:

Muhammed b. Abdul-Vehhab, rhm.

Muhamed Hodi

PRIJEVOD:

DIZAJN NASLOVNICE:

Amir I. Smaji

Edis Smaji

RECENZIJA:

TEMATIKA:

Hajrudin Ahmetovi

Islamsko vjerovanje

DRUGO IZDANJE

Medina, 1434 / 2013.

PREDGOVOR PREVODIOCA
Zahvala pripada Allahu, delle anuh, Gospodaru svih svjetova. Neka je potpuni Allahov salavat i selam na Poslanika Muhammeda, njegovu asnu porodicu i sve plemenite ashabe. Doista je, Allah, azze ve delle, stvorio ljude, dinne i meleke samo da bi Ga oboavali, bili Mu pokorni i istinski Ga veliali, onako kako to samo Njemu, Uzvienom, dostoji. "Dinne i ljude nisam stvorio osim zato da Mi ine ibadet." (Ez-Zarijat, 22) Naprotiv, sve mimo nepokornih dinna i ljudi velia i slavi Uzvienog Allaha. "Njega veliaju sedmera nebesa, i Zemlja, i oni na njima; i ne postoji nita to Ga ne velia, ali vi ne razumijete velianje njihovo." (El-Isra, 44) Istinsko velianje Allaha, delle anuh, upuujui svaki vid ibadeta i dobroinstva samo Njemu, Velianstvenom, je najbitniji princip i najvaniji temelj na kojem je sagraeno ispravno islamsko vjerovanje. Ujedno, Uzvieni Allah nije nas ostavio da lutamo u zabludama bez upute i smjernica, nego nam je poslao poslanike, spustio knjige i olakao puteve spoznaje, kako niko od nas ne bi imao opravdanja za svoja loa djela. Allah, delle anuh, rekao je: "... o poslanicima koji su radosne vjesti i opomene donosili, da ljudi poslije poslanika ne bi nikakva opravdanja pred Allahom imali." (En-Nisa, 165)

Svaki poslanik kojeg je Allah poslao ljude je pozivao da veliaju i slave Uzvienog Allaha ispovijedajui Mu jednou, a ujedno da se klone svega to je suprotno tome, kao mnogobotvo, idolatrija, bezbotvo i sl. "Mi smo svakom narodu poslanika poslali: Allaha oboavajte i klonite se taguta!" 1 (EnNehl, 36) Imajui u vidu spomenuto, svaki musliman i muslimanka obavezni su detaljno spoznati islamsko vjerovanje, kako bi oboavali Allaha i robovali Mu, delle anuh, onako kako nam je On to naredio u Svojoj Plemenitoj knjizi i putem Poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem. Kada se period poslanstva i prvih, ispravnih, generacija udaljio, neznanje rasprostranilo, zabluda poveala a veina ljudi lea vjeri okrenulo, mnogi bitni temelji islamskog vjerovanja postali su nejasni obinom narodu, pa ak i mnogim uenim muslimanima. Radi toga su islamski uenjaci nastojali da olakaju i prikau to vjerovanje na pojednostavljen i pristupaan nain obinom narodu, koji detaljno ne izuava vjerske znanosti. Od onih koji su posvetili krajnji napor u uspostavi i irenju tog ispravnog vjerovanja, u nama blisko vrijeme, je imam i obnovitelj vjere, ejhul-islam Muhammed b. Abdul-Vehhab b. Sulejman etTemimi, rahimehullah. Imam Muhammed, rahimehullah, ivio je u podruju Nedda na Arapskom poluotoku, koji se danas nalazi u provinciji Rijad, glavnom gradu Arabije. Na ahiret je preselio 1206. h. god. Pozivao je Allahu danju i nou, javno i tajno, odazivajui se naredbi Uzvienog: "Na put Gospodara svoga mudro i lijepim
1

Pod terminom "tagut" podrazumijeva se svaki vid nevjerstva i mnogobotva, te sve to odvodi i odvraa od Allahovog puta i upute Njegovih vjerovjesnika.
4

savjetom pozivaj i s njima se na najljepi nain raspravljaj!" (En-Nehl, 125) ivio je u vremenu kada je veina naroda lutala po tminama dehla, kufra, irka, pokuene i zabranjene pristrasnosti i slijepog slijeenja. Mnogi su pripisivali Allahu nekog ravnim, oboavajui i obraajui se drugima mimo Allahu, traei korist i otklanjanje tete od drugih mimo Allaha, zavjetujui se drugima mimo Allaha, a u isto vrijeme su govorili za sebe da su muslimani. Kada je ovakvo stanje bilo na Arapskom poluotoku, moemo onda zamisliti kakvo je stanje bilo na drugim mjestima i do koje mjere su ljudi bili zavedeni. Imam Muhammed b. Abdul-Vehhab, rahimehullah, odluio je da pokua vratiti ljude na ispravno vjerovanje, i na tom putu bio je potpomognut od strane Allaha, delle anuhu, iako je naiao na mnotvo onih koji su mu se suprostavljali dajui prednost svojim strastima nad istinom, ali, "... Allah je odbio osim da upotpuni svjetlo Svoje..." (Et-Tevbe, 32) Na tom putu napisao je mnoga korisna djela i poslanice, od kojih su i jako kratka ali mnogo pouna i poznata djela: Tri osnovna temelja2, etiri bitna pravila i Djela koja rue vjerovanje, koja su pred nama, u kojim se autor na pojednostavljen i lagan nain osvrnuo na najbitnija pitanja islamskog vjerovanja.

Osnova prijevoda teksta poslanice Tri osnovna temelja je prijevod naeg ejha hfz. Jusufa Baria, rahimehullah, uz mnoge izmjene i prepravke koje su uraenje nakon njegove smrti i bez njegove saglasnosti i dozvole, i iz tog razloga sam prijevod pripisao sebi, molei Allaha, delle anuh, da ga nagradi za uloeni trud.
5

Predstavlja nam zadovoljstvo da ove poznate poslanice ponudimo bonjakom itateljstvu u novom izdanju, molei Allaha, delle anuh, da se svi zajedno okoristimo. Ovo izdanje poslanice je - pored korekcija greaka koje su bile prisutne u dosadanjim prijevodima - obogaeno i kratkim pojanjenjem odreenih pasusa kroz fusnote. Savrenstvo je dostojanstveno samo Uzvienom Allahu, a manjkavost je osobina ovjeka, pa onaj ko uoi odreene manjkavosti, propuste ili greke, neka ne krtari da nam na to ukae, jer "Ustrajavanje na greki je manjkavost, a vraanje na istinu je vrlina." Molim Allaha, delle anuh, da uini ovaj skromni trud iskrenim, radi Njegovog zadovoljstva i plemenitog lica, i da njime okoristi muslimane. Amin!

Amir I. Smaji
Medina, 05. 01. 1435 h. g.
am.ibr.sm@gmail.com

NASLOV KNJIGE:

TRI OSNOVNA TEMELJA

El-Usulu-s-Selase ve edilletuha
Imam ejhul-islam

Muhammed b. Abdul-Vehhab et-Temimi, rhm.

( preselio na ahiret 1206 h. g. )

SA ARAPSKOG PREVEO I BILJEKAMA POPRATIO:

Amir I. Smaji

U ime Allaha, Svemilosnog, Milostivog! Imam, ejhul-islam i obnovitelj tevhida, ejh Muhammed b. Abdul-Vehhab b. Sulejman et-Temimi, rahimehullah, rekao je: Znaj, Allah ti se smilovao, da nam je obaveza nauiti etiri stvari: Prva: znanje - a to je spoznaja Uzvienog Allaha, spoznaja Njegova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i spoznaja vjere islama, sa dokazima.3 Druga: rad po tome.4 Trea: pozivanje (da'va) tome.5
3

Tj. sa dokazima iz Allahove Plemenite knjige Kur'ana i sunneta Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, razumijevajui to onako kako su to spoznale i shvatile prve generacije ovog ummeta. 4 Znanje e onome koji ne radi po njemu biti propast na Sudnjem danu. Ebu Berze el-Eslemi, radijallahu anhu, prenosi od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: "Nee se pomjeriti stope roba na Sudnjem danu sve dok ne bude upitan o svojim godinama u ta ih je proveo, i o znanju koliko je radio po njemu, i o imetku kako ga je stekao i u ta ga je potroio, i o svome tijelu u ta ga je iskoristio." Biljee ga Tirmizi, 2417; Darimi, 1/131; Ebu Jala, 2/353 i drugi s dobrim lancem prenosilaca. 5 Da'va, tj. poziv Allah, je put svih Allahovih poslanika i njihovih istinskih sljedbenika, "A ko govori ljepe od onoga koji poziva Allahu, radi dobra djela, i govori: 'Ja sam doista musliman!'" (Fussilet, 33) Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Onaj ko bude pozivao u uputu imae nagradu svih onih koji ga u tome budu slijedili, a od njihove nagrade se nita nee umanjiti. A onaj ko bude pozivao u zabludu imat e grijeh svih koji ga u tome budu slijedili, a od njihovog grijeha se nita nee umanjiti." Biljei ga Muslim, 6980.
8

etvrta: strpljivost na potekoama u tome6. Dokaz za spomenuto su Allahove rijei: "Tako mi vremena, ovjek, doista, gubi, samo ne oni koji vjeruju i dobra djela ine i koji jedni drugima istinu preporuuju i koji jedni drugima preporuuju strpljenje." (El-Asr, 1-3)7 Imam afija, rahimehullah, kae: "Da Allah nije spustio dokaza protiv Svojih stvorenja osim ove sure bila bi im dovoljna." A Imam Buhari, rahimehullah, rekao je: "Poglavlje o znanju prije rijei i djela, a dokaz za to su Allahove rijei: "Znaj da nema boga osim Allaha i trai oprosta za svoje grijehe." (Muhammed, 19), pa je poeo sa znanjem prije govora i djela."8

Strpljivost (ar. es-sabr) je smirenosti i vrstina u srcu prilikom potekoa i nedaa. Musliman je duan da se strpi na pokoravanju Allahu, delle anuh, izvravajui Njegove naredbe i klonei se Njegovih zabrana, te je obavezan da bude strpljiv na iskuenjima koja ga, Allahovom odredbom, na tom putu zadese. Ibn Tejmijje, rahimehullah, rekao je: "Onaj ko bude nadaren saburom i vrstim ubjeenjem (ar. el-jekin), Allah e ga uiniti predvodnikom (drugima) u vjeri." (Medmuul-fetava, 6/215) 7 Allah, azze ve delle, kune se s im hoe od Svojih stvorenja, kao to je u ovoj i drugim kur'anskim surama, i ne kune se, delle anuh, osim onim to je vrijedno i uzvieno kod Njega, dok ljudima nije dozvoljeno da se zaklinju osim s Uzvienim Allahom kao to je dolo u mnogim hadisma. Abdullah b. Omer, radijallahu anhuma, prenosi od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: "Onaj ko se zaklinje meu vama, neka se zaklinje Allahom ili neka uti." Biljee ga Buhari, 2533; i Muslim, 4346. 8 Tj. prvo nam je naredio znanje, a to je da spoznamo da nema drugog istinskog boanstva koje zasluuje da bude oboavano mimo Allaha, delle anuh, a zatim nam je naredio djelo, a to je da traimo oprosta za svoje grijehe.
9

TRI BITNE NAPOMENE 9 Znaj, Allaha ti se smilovao, da su svaki musliman i muslimanka obavezni nauiti tri stvari i raditi po njima: Prva: da nas je Allah stvorio i opskrbio, i da nas nije ostavio zaboravljene, nego nam je poslao Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Ko mu se bude pokoravao ui e u Dennet, a onaj ko mu otkae poslunost ui e u Vatru. 10 Dokaz za to su rijei Allaha Uzvienog: "Mi smo vam, zaista, poslali Poslanika da bi svjedoio protiv vas isto onako kao to smo i Faraonu Poslanika poslali, ali Faraon nije posluao Poslanika, pa smo ga tekom kaznom kaznili." (El-Muzzemmil, 15-16)11 Druga: da Allah ne prihvata da mu se pridrui ikakav drug u oboavanju (tj. uini irk), ni bliski melek, niti poslati poslanik.
9

Ovaj i slini naslovi su stavljeni radi lakeg shvatanja teksta i vee preglednosti i nisu od govora autora. 10 Allah, delle anuh, rekao je: "A onoga ko otkae pokornost Allahu i Poslaniku Njegovu, i preko granica Njegovih propisa prelazio On e u vatru baciti, u kojoj e vjeno ostati; njega eka sramna patnja." (En-Nisa, 14) Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: "Svi od mog ummeta ui e u Dennet, osim oni koji odbiju!" Bi reeno: "A ko e to odbiti, o Allahov Poslanie?" "Ko mi se bude pokoravao ui e u Dennet, a ko mi se ne pokori taj je odbio!" odgovori on. Biljei ga Buhari, 7851. 11 Hafiz Ibn Kesir, rahimehullah, rekao je: "A vi ste, o ummete Muhammedov, jo prei da budete kanjeni i uniteni ako zanevjerujete u vaeg Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, zato to je va Poslanik vrijedniji i bolji od Musa'a sina Imranovog, alejhis-selam, koji je poslan Faraonu." (Tejsirul-vusul, str. 33)
10

Dokaz za to su rijei Allaha Uzvienog: "Mesdidi (damije) su Allaha radi pa ne molite se uz Allaha nikome!" (El-Dinn, 18)12 Trea: da onome koji se pokori Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i oboava jedino Allaha nije dozvoljeno prijateljevati (tj. potpomagati, iskazivati naklonost i pomo) sa onim ko se suprostavlja Allahu i Njegovom Poslaniku pa makar bio i najblii rod.13
12

"Allah, doista, nee oprostiti da Mu se irk uini, a oprostit e sve mimo toga kome On hoe! A onaj ko drugog Allahu pridruuje, on ini potvoru i grijeh veliki!" (En-Nisa', 48). 13 Autor, rahimehullah, ovdje se dotakao jednog veoma bitnog i velianstvenog temelja na kojem je zasnovana ova uzviena vjera, a to je pitanje el-vela vel-bera-a, tj. prijateljevanja i potpomaganja, te mrnje i odricanja u Islamu. Rije "el-vela" znai: potpomaganje, ljubav, iskazivanje poasti i uvaavanja i iskazivanje pripadnosti vjernicima rijeima i djelima, bilo tajno i skriveno, ili javno i otvoreno. Rije "el-bera" znai: udaljavanje, naputanje, neprijateljstvo i odricanje od nevjernika, nakon opomene i upozorenja. Iz prethodnog vidimo da se znaenje termina el-vela vel-bera svodi na iskazivanje ljubavi prema vjernicima, muslimanima, i potpomaganje na tom putu, te iskazivanje mrnje i odricanja prema nevjernicima i neprijateljevanje na tom putu. Allah, delle anuh, rekao je: "O vjernici s Mojim i svojim neprijateljima ne prijateljujte i ljubav im ne poklanjajte oni poriu Istinu koja vam dolazi i izgone Poslanika i vas samo zato to u Allaha, Gospodara vaeg, vjerujete." (El-Mumtehane, 1) NAPOMENA: Islam je propisao prezir, mrnju, odricanje i neprijateljevanje prema nevjernicima, ali, u isto vrijeme zabranio je bespravno prolivanje krvi i injenje nepravde i nasilja openito, vjernicima i nevjernicima, iju je krv Allah zabranio, a to su svi nevjernici koji nisu u direktnom ratu s muslimanima. Ne samo to, nego Islam ne zabranjuje injenje dobroinstva prema nevjernicima, naroito blioj rodbini i komijama, sve dok ne iskau otvoreno neprijateljstvo prema vjeri. Propisano je lijepo i prijatno ophoenje prema njima kako bi im omilili nau vjeru i podstakli ih na razmiljanje o prelasku na Islam i tako bili
11

Dokaz za to su rijei Allaha Uzvienog: "Nee nai da ljudi koji u Allaha i onaj svijet vjeruju, budu u ljubavi sa onima koji se Allahu i Poslaniku Njegovu suprostavljaju, makar im oni bili oevi njihovi, ili sinovi njihovi, ili braa njihova, ili roaci njihovi. Njima je On u srca njihova vjerovanje usadio i pomoi Svojom ih osnaio, i On e ih uvesti u Dennetske bae kroz koje rijeke teku da u njima vjeno ostanu. Allah je njima zadovoljan, a i oni su zadovoljni Njime. Oni su na Allahovoj strani, a oni na Allahovoj strani e sigurno uspjeti." (El-Mudadele, 22)14 PRAVOVJERNOST IBRAHIMA, ALEJHIS-SELAM Znaj, Allah te uputio da Mu se pokorava, da je pravovjernost vjere Ibrahima, alejhis-selam, da oboava samo Allaha, iskreno Mu se pokoravajui. To je Allah, Uzvieni, naredio svim ljudima i radi toga ih je stvorio. 15
uzrokom da se spase vjene patnje u Vatri, koja je pripremljena za sve koji ne budu sljedbenici Islama.
14

Allah je takoer rekao u tom kontekstu: "Divan uzor za vas je Ibrahim i oni koji su uz njega bili kada su narodu svome rekli: 'Mi s vama nemamo nita, a ni sa onima koje, umjesto Allaha, oboavate; mi vas se odriemo, i neprijateljstvo i mrnja e izmeu nas ostati sve dok ne budete u Allaha, Njega jedinog, vjerovali!'" (El-Mumtehane, 4)
15

Pravovjernost (ar. el-hanifijje) je potpuno naputanje irka i svega to vodi ka njemu, i okretanje srcem, rijeima i djelima ka Uzvienom Allahu, ispovijedajui Mu tevhid, koji je vjera svih Allahovih poslanika, vjerovjesnika i odabranih robova. "Mi smo svakom narodu poslanika poslali: Allahu inite ibadet i klonite se taguta!" (En-Nehl, 36) "Prije tebe nijednog poslanika nismo poslali, a da mu nismo objavili: 'Nema boga osim Mene, zato Meni inite ibadet!" (El-Enbija, 25)
12

Allah, delle anuh, rekao je: "Dinne i ljude nisam stvorio osim zato da Mi ine ibadet." (Ez-Zarijat, 22)16 Najvanije to je Allah naredio je TEVHID - a to je oboavanje Allaha Jedinog 17, a najvanije to je zabranio je IRK - a to je upuivanje dove (molitve) nekom drugom uz Njega. 18
16

Allah, azze ve delle, nije stvorio ljude iz potrebe za njima, ili iz razonode i zabave, niti ih je stvorio bez ikakve svrhe i uzalud, nego ih je stvorio iz jednog i jedinog uzvienog cilja, a to je da samo Njega oboavaju i da samo Njemu robuju. 17 Pod tevhidom se misli na iskazivanje jednoe Allahu, delle anuh, u svim vidovima pokornosti, tako da se ne oboava i ne velia osim On, Uzvieni, koji nema sudruga. Tevhid obuhvata i ubjeenje da je Allah jedini gospodar svega to postoji i da Njemu pripadaju najljepa imena i najuzvienija svojstva i atributi. Tevhid je iskreno velianje Allaha s ljubavlju, strahom, udnjom, istinskim osloncem, nadom i upuivanjem dova samo Njemu, delle anuh. Tevhid je poetak vjere i njen kraj, unutranjost vjere i njena vanjtina, i to je prvo i posljednje u to su pozivali svi Allahovi poslanici i vjerovjesnici. Radi ovog tevhida, stvorena su stvorenja, slati vjerovjesnici i sputene knjige. Radi njega su ljudi razdvojeni na vjernike i nevjernike, sretne - koji su stanovnici Denneta, i nesretne - koji su stanovnici Vatre. Kao rezultat njegove bitnosti i vrijednosti Allah je zabranio i svetim uinio krv, imetak i ast onoga koji ga istinski uspostavi i ostvari. Uzvieni je zagarantovao onome ko umre na tevhidu ulazak u Dennet i zabranio Vatri da ga pri, to jasno upuuje na velianstvenu korist tevhida. 18 Pod irkom se misli na iskazivanje, upuivanje i pripisivanje onoga to je svojstveno samo Allahu, delle anuh, nekom drugom mimo Njega. Primjer toga je vjerovanje u nekog drugog mimo Allaha, smatranje da postoji neko drugi ko upravlja kosmosom, u ijim rukama je dobro i zlo, sudbina, opskrba, stvaranje i rastvaranje, oivljavanje i usmrivanje. U to ulazi i smatranje da neko, mimo Allaha, poznaje gajb nevidljivi svijet, ono to je bilo i to e biti. IRK je smatranje da Allah ima sudruga i da neko drugi zasluuje da bude oboavan pored Njega ili s Njim, kao da se neko drugi velia, slavi ili moli za pomo i otklanjanje nedaa, ili da se trai efa'at (posrednitvo i zauzimanje)
13

Dokaz za to su rijei Uzvienog: "Allahu inite ibadet (oboavajte ga) i ne pripisujte mu ita ravnim (ne inite irk)!" (En-Nisa', 36)19

kod Allaha od nekoga od stvorenja, ili pada na seddu i ruku'u, ili zavjetuje i pokorava nekom drugom mimo Njemu. Onaj ko razmisli o kur'ansko-hadiskim tekstovima moe zakljuiti da se IRK dijeli na dvije vrste: Prva: Veliki (vei) irk, koji je prethodno definiran i za sobom povlai etiri posebnos : 1.) da nikom nee bi oproten bez pokajanja, 2.) da e onaj koji ga ini vjeno biti u Vatri i nikad nee ui u Dennet, 3.) da se onom koji ini irk ponitavaju sva dobra djela koja je prethodno radio, 4.) da izvodi poinioca iz islama i rui njegovo vjerovanje. Druga: Mali (manji) irk, kao djelimino uljepavanje ibadeta radi neijeg pogleda, pretvaranje, zaklinjanje neim mimo Allaha, delle anuh, i svaki neciljani govor koji u sebi sadri umanjivanje Allahove, azze ve delle, velianstvenosti, kao da kae: "to Allah i ti hoete", ili "Da nije Allaha i tog ne bi se spasili" i sl. Mali irk ne izvodi poinioca iz vjere, ali je jedan od najveih grijeha kod Uzvienog Allaha. Allah, delle anuh, rekao je: "A onaj ko Allahu irk ini, Allah e mu ulazak u Dennet zabraniti i boravite njegovo e Dehennem biti; a nevjernicima nee niko pomoi." (El-Ma'ide, 72) 19 Abdullah b. Abbas, radijallahu anhuma, rekao je: "Svako mjesto u Kur'anu gdje Allah nareuje da se oboava pod tim se misli da Mu se ispovijeda tevhid." (Haije Selasetil-usul, str. 22-23). Ibn Tejmijje, rahimehullah, rekao je: "Nema korisnije stvari za ovjekovo srce od tevhida i ihlasa (iskrenosti), niti ima tetnije stvari po njegovo srce od irka" (Medmu'ul-fetava, 10/7523).
14

TRI OSNOVNA TEMELJA Pa kada bude upitan: "Koja su tri temelja koja je obavezan da poznaje svaki ovjek?" Reci: "Da poznaje svoga Gospodara, svoju vjeru i svoga poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem."20

20

Ova tri temelja obavezan je spoznati i po njima raditi svaki musliman, koji vjeruje u Uzvienog Allaha i Njegova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, zato to e upravo o tome biti upitan kada bude stavljen u kabur. Beraa b. 'Azib, radijellahu anhu, prenosi od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, dug hadis o kaburskom iskuenju nakon smrti, u kojem izmeu ostalog - stoji: "Zatim se njegova dua vrati u tijelo i tada mu dou dva meleka koja ga podignu da sjedne i ponu ispitivati: 'Ko je tvoj Gospodar?' A on e odgovoriti: 'Moj Gospodar je Allah.' 'Koja je tvoja vjera?' oni e ponovo upitati, a on e odgovoriti: 'Moja vjera je islam.' 'A ko je onaj ovjek koji vam je poslan?' upitat e oni, a on e rei: 'On je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem.' Zatim e ga dva meleka upitati: 'A kako si sve to znao?' 'itao sam Allahovu knjigu, vjerovao u ono to pie u njoj i sve potvrdio' odgovorie on. Nakon toga e doi glas s nebesa: 'Istinu je rekao Moj rob pa mu pripremite posteljinu iz Denneta, obucite ga dennetskom odjeom i otvorite mu prolaz ka Dennetu.'" Hadis su u potpunosti, s priblinim verzijama, zabiljeili imam Ahmed, 18614; Ebu Davud, 4755; Ibn Made, 1549; Abdur-Rezzak, 6737; Ibn Ebi ejbe, 12059; Hakim, 107; Bejheki u u'abul-iman, 395 i drugi s vjerodostojnim lancem prenosilaca. Ibn Ebil-'Izz el-Hanefi, rahimehullah, rekao je: "Svi uenjaci ehli-sunneta su jednoglasni da je ono na to upuuje ovaj hadis istina." (erhu-akidetitahavije, 2/607).
15

TEMELJ PRVI Kada ti se kae: "Ko ti je Gospodar?" Reci: "Moj Gospodar je Allah, Koji me je uzdigao i uzdigao sve svjetove Svojom blagodati. On je moje boanstvo i ja nemam drugog boanstva osim Njega." Dokaz za to su rijei Uzvienog: "Sva zahvala pripada svjetova." (El-Fa ha, 1) Allahu, Gospodaru svih

Sve osim Allaha je svijet, a ja sam dio tog svijeta. Ako ti se kae: "Kako si upoznao svog Gospodara?" Reci: "Po Njegovim znakovima i Njegovim stvorenjima. Od Njegovih znakova su no i dan, i Sunce i Mjesec, a od Njegovih stvorenja su sedam nebesa i sedam zemalja, i ono to je u njima i izmeu njih." Dokaz za to su rijei Uzvienog: "A od Njegovih znakova su no i dan, i Sunce i Mjesec. Ne padajte na seddu ni pred Suncem ni pred Mjesecom, ve padajte na seddu pred Allahom, koji ih je stvorio, ako Njega jedinog oboavate." (El-Fussilet, 37) I rijei Uzvienog: "Gospodar va je Allah, koji je nebesa i Zemlju u est dana stvorio, a zatim se uzvisio na Ar. On tamom noi prekriva dan, koja ga u stopu prati, a Sunce i Mjesec i zvijezde se pokoravaju Njegovoj volji. Samo On stvara i upravlja. Uzvien neka je Allah, Gospodar svjetova." (El-E'araf, 54)
16

A Gospodar (ar. er-rabb) je onaj koji se oboava, a to potvruju rijei Uzvienog: "O ljudi, oboavajte Gospodara svoga, koji je stvorio vas i one prije vas, da biste bili bogobojazni; koji vam je Zemlju uinio posteljom, a nebo zdanjem, koji s neba sputa kiu i ini da s njom rastu plodovi, hrana za vas. Zato ne inite Allahu druge ravnim nakon to ste to spoznali." (El-Bekare, 21-22) Ibn Kesir, rahimehullah, rekao je: "Stvoritelj svih stvari je jedini taj koji je dostojan da se oboava." A vrste ibadeta koje je Allah, Uzvieni, naredio su: ISLAM, IMAN I IHSAN.21 Zatim dova, strah, nada, pouzdanje, enja i strahopotovanje, poniznost i strepnja (bojanje), pokajanje, traenje pomoi i utoita, molba (zov za pomo), klanje (prinoenje rtve), zavjetovanje i drugo od ibadeta koje je naredio Allah - svi pripadaju Allahu i samo se Njemu upuuju.22 Dokaz za to su rijei Uzvienog:

21

Autor, rahimehullah, e naknadno u drugom temelju pojasniti znaenje termina ISLAM, IMAN i IHSAN. 22 Ibn Tejmijje, rahimehullah, rekao je: "Ibadet je sveobuhvatni naziv za sve ono to Allah, Uzvieni, voli i s ime je zadovoljan, od rijei i djela, javnih i tajnih, kao: namaz, zekat, post, hadd, istinit govor, izvravanje emaneta, injenje dobroinstva roditeljima, spajanje rodbinskih veza, dranje do dogovora, nareivanje dobra, odvraanje od zla, borba protiv nevjernika i licemjera, dobroinstvo prema komiji, siroetu, putniku prolazniku, robovima, ivotinjama, upuivanje dove, zikr, uenje Kur'ana i sl. Takoer ibadet je i ljubav prema Allahu i Njegovom Poslaniku, strah od Allaha i pokoravanje Njemu, iskreno ispovijedanje vjere Allahu uz strpljivost na Njegovim propisima, zahvalnost na blagodatima i zadovoljstvo s odredbom. Ibadet je i vrst oslonac na Allaha, nada u Njegovu milost, strah od kazne i sl." (Medmu'ul-fetava, 10/149-150).
17

"Mesdidi (damije) su Allaha radi i ne molite se uz Allaha nikome!" (El-Dinn, 18) Pa onaj ko uputi neto od ovih ibadeta, nekom drugom mimo Uzvienom Allahu, on je murik (mnogoboac) i kafir (nevjernik).23 Dokaz za to su rijei Uzvienog: "A onaj koji se, pored Allaha, moli drugom bogu, bez ikakva dokaza o njemu, pred Gospodarom svojim e raun polagati, i nevjernici uspjeh nee postii." (El-Mu'minun, 117) A u hadisu se spominje: "Dova je sutina (sr) ibadeta."24 Takoer, dokaz za to su i rijei Uzvienog: "Gospodar va je rekao: Pozovite Me i zamolite, Ja u vam se odazvati. Oni koji iz oholosti nee da Me oboavaju ui e, sigurno, u Dehennem ponieni." (El-Mu'min, 60)25

23

Ibn Tejmijje, rahimehullah, rekao je: "Svi muslimani sloni su da ovjeku nije dozvoljeno oboavati, upuivati molitvu i oslanjati se osim na Allaha, delle anuh, i to je od osnovnih i nunih stvari koje su spoznali od vjere Islama. Sloni su, takoer, da je takav - koji usmjeri neto od ibadeta bliskom meleku ili poslaniku - murik (mnogoboac)." (Medmu'ul-fetava, 3/272 i Tejsirulvusul, str. 63). 24 Hadis je zabiljeio Tirmizi (3371) od Enesa b. Malika, radijallahu anhu, sa slabim lancem prenosilaca. U njemu se nalazi Abdullah b. Lehi'a koji je da'if (slab) ravija. Ali, vjerodostojan je hadis u slinom znaenju: "Dova je ibadet!", kojeg su zabiljeili Ebu Davud, 1479; Tirmizi, 2969; Ibn Made, 3828 i drugi od Nu'mana b. Beira, radijallahu anhu. 25 Upuivanje dove nekom drugom mimo Allahu, azze ve delle, kao mrtvima, ejhovima, dobrima i evlijama, traei od njih pomo i potrebe, je od najrairenijih djela irka u dananjem vremenu. Svi uenjaci su sloni da je to veliki irk koji izvodi poinioca iz vjere. (Ed-Surers-senijje, 1/199).
18

Dokaz za STRAH26 su rijei Uzvienog: "I ne bojte ih se, a bojte se Mene, ako ste vjernici." (Alu Imran, 175)

26

Strah (ar. el-hauf) je nemir i bol kojeg ovjek osjea u srcu radi onog to oekuje da e se naknadno desiti. Strah od Allaha, delle anuh, je jedan od najuzvienijih ibadeta koje rob mora usmjeriti svome Gospodaru, i to je jedan od temelja, uz ljubav i nadu, na kojem se zasniva svaki ibadet. Allahovi poslanici, alejhimus-selam, najvie su se bojali Allaha, Uzvienog, od svih ljudi. Manjkavost straha od Allaha, delle anuh, je dokaz da rob nije dovoljno spoznao Allahovu velianstvenost i uzvienost. Strah se dijeli na tri vrste: Prva: Strah od Uzvienog Allaha i Njegove kazne, jer su ovjekov ivot i sudbina u Allahovim rukama. On, azze ve delle, je taj koji mu daje opskrbu, sigurnost, postojanje i dr., i ako mu On to uskrati, niko drugi nije u stanju da mu to nadomjesti. Kada bi ovjek strahovao od nekoga drugog mimo Allaha ovim strahom poinio bi veliki irk. Druga: Da ovjek ostavi ono to mu je Allah, delle anuh, naredio iz straha od nekoga od ljudi, kao npr. da ostavi namaz u dematu, koji mu je nareen, bojei se da ga direktor firme ne otpusti s posla i sl., iako se boji Allaha, ali radi udnje za dunjalukom koristi ostavi neto to mu je Allah naredio. Ova vrsta straha je strogo zabranjena i onaj kod koga se nae je poinio mali irk, koji umanjuje ispravnost njegovog vjerovanja. Trea: Prirodni strah ovjeka od onoga to ga plai, kao npr. strah od divljih zvijeri, smrti, bolesti, vatre i sl. Za ovu vrstu straha ovjek nee biti odgovoran, zato to je to uroena pojava kod svih ljudi.
19

Dokaz za NADU27 su rijei Uvienog: "Ko se nada susretu Gospodara svoga neka ini dobra djela i neka, oboavajui Gospodara svoga, ne smatra Njemu ravnim nikoga!" (El-Kehf, 110) Dokaz za POUZDANJE - OSLONAC NA ALLAHA28 su rijei Uzvienog: "A u Allaha se pouzdajte ako ste vjernici." (El-Maida, 23) "Onome koji se u Allaha uzda, On mu je dosta." (El-Talak, 3)

27

Nada (ar. er-reda) je jaka elja u srcu za ostvarenjem i postizanjem voljenog. Nada u Allahov oprost, milost, nagradu, pomo, olakanje i susret sa Njim, delle anuh, je jedan od navrijednijih sranih ibadeta. Da nema istinske nade u Allaha, delle anuh, u srcima vjernika, zapostavili bi i oboavanje Allaha. Vjernik u svom putovanju ka drugom svijetu uvijek mora da bude izmeu nade u Allahov oprost i milost, i straha od Njegove kazne i srdbe. Onaj ko se nada u nekog drugog, mimo Allaha, da mu pribavi neku korist ili otkloni tetu, to je u stanju pribaviti ili otkloniti samo Allah, delle anuh, kao da se nada u nekoga da mu oprosti grijehe ili ga izlijei - poinio je veliki irk. 28 Pouzdanje (ar. et-tevekkul) je istinski oslonac na Allaha, delle anuh, u svim djelima i stanjima uz poduzimanje potrebnih uzroka za ostvarenje eljenog. Spomenuto je pravo znaenje tevekkula, dok oni koji se oslanjaju samo na uzroke (sebebe), a i oni koji tvrde da se oslanjaju na Allaha ali ne rade uzroke, svi su pogreno shvatili njegovo znaenje i ine vjerom zabranjenu stvar.
20

Dokaz za ENJU - UDNJU29, STRAHOPOTOVANJE30 i SKRUENOST31 su rijei Uzvienog: "Oni su se trudili da to vie dobra uine i molili su Nam se udei i u strahopotovanju, i bili su prema Nama skrueni." (ElEnbija', 90) Dokaz za STREPNJU - BOJANJE32 su rijei Uzvienog: "Njih se ne bojte, Mene se bojte." (El-Bekare, 150)

29

enja (ar. er-regbetu) je vrsto nastojanje za postizanjem voljenog - kao Dennet i Allahov oprost - inei odgovarajua djela uz elju i udnju. Razlika izmeu nade (er-reda) i enje (er-ragbetu) je u tome da nada za voljenim biva samo u srcu, dok enja biva u srcu uz poduzimanje potrebnih uzroka za ostvarenje onoga za ime se ezne. 30 Strahopotovanje (ar. er-rehbetu) je strah i strepnja koji uzrokuje bjeanje i skrivanje, tj. to je strah koji ovjeka tjera za poduzimanjem odreenih djela koja ga tite od neeljenog. Strahopotovanje od Allaha, delle anuh, tjera vjernika da strahuje od Allahove kazne i tako potuje Njegove granice i propise. 31 Skruenost (ar. el-huu'u) je poniznost i potinjenost Allahovoj, azze ve delle, veliini i moi. Mjesto skruenosti je u srcu a njen plod se izraava na djelima. 32 Strepnja (ar. el-haije) ima isto znaenje kao i strah, osim to strepnja dolazi kao rezultat spoznaje Allaha, delle anuh, jer je nemogue da rob strepi od Allaha dok ne spozna Njegove uzviene osobine. Takoer, strepnja od Allaha, delle anuh, mora da bude uz nadu u Njegovu milost, jer je strepnja bez nade oaj, koji je zabranjen.
21

Dokaz za POVRATAK ALLAHU33 su rijei Uzvienog: "I povratite (pokajte) se Gospodaru svome i predajte Mu se." (Ez-Zumer, 54) Dokaz za TRAENJE POMOI34 su rijei Uzvienog: "Samo tebe oboavamo i samo od Tebe pomo traimo." (El-Fa ha, 4)

33

Povratak Allahu (ar. el-inabe) je potpuno okretanje Allahu, srcem i djelima, nakon pokajanja od grijeha. Pokajanje (ar. et-tevbe) je povratak Allahu naputanjem grijeha dok je el-inabe povratak Allahu naputanjem grijeha i injenjem djela koja pribliavaju Allahovoj, delle anuh, milosti. Povratak Allahu, delle anuh, je osobina svih poslanika, vjerovjesnika i iskrenih Allahovih robova i to je jedan od najveih uzroka sree na dunjaluku i ahiretu. 34 Traenje pomoi (ar. el-isti'ane) je zasnovano na vrstom pouzdanju i osloncu na Allaha, uz potpunu poniznost i skruenost Njemu, azze ve delle. Svaki ovjek, vjernik, je potreban Allahove pomoi u svakom djeliu svoga ivota. Traenje pomoi od Uzvienog Allaha je jedan od ibadeta na kojima je zasnovana veina vjere. Svaki ibadet, trud i posao kojeg vjernik radi u njemu se oslanja na Allaha i trai Njegovu pomo. Nema promjene stanja niti snage osim od Allaha, Jedinog. Onaj ko trai pomo od nekog drugog, mimo Allaha, delle anuh, u onome to je u stanju ispuniti samo Allah, azze ve delle, takav je poinio veliki irk, kao oni koji trae pomo od umrlih, ili od ivih koji nisu u njihovom prisustvu. Ali, ako bi zatraio pomo od nekoga od ljudi, u onome to je u stanju ispuniti, to je dozvoljeno, a ako se radi o dobroinstvu i pokornosti Allahu, delle anuh, ak i pohvalno, zato to je Allah naredio potpomaganje na dobroinstvu i bogobojaznosti, dok ako se radi o nepokornosti i zabranjenim stvarima, onda je to strogo zabranjeno.
22

I hadis: "Kada trai pomo, trai od Allaha." 35 Dokaz za TRAENJE UTOITA36 su rijei Uzvienog: "Reci: 'Utiem se Gospodaru ljudi, Vladaru ljudi...'" (En-Nas, 1-2) Dokaz za MOLBU - ZOV U POMO37 su rijei Uzvienog: "I kada ste od Gospodara svoga pomo zatraili, On vam se odazvao." (El-Enfal, 9)

35

Hadis su zabiljeili Ahmed (2763), Tirmizi (2516), Hakim (2303) i drugi od Ibn Abbasa, radijallahu anhuma, s vjerodostojnim lancem prenosilaca.
36

Traenje utoita (ar. el-isti'aze) kod Allaha, delle anuh, je traenje Njegove zatite i pomoi od onoga to ovjeku izaziva strah i strepnju. Allah, Uzvieni, je jedini koji otklanja nedae i pribavlja koristi. Sve to se deava, deava se Njegovim htijenjem i odredbom. Svako stvorenje se boji i strahuje od nekoga i neega, i svaki ovjek ima neprijatelje od ljudi i dinna. Iz tog razloga Uzvieni, delle anuh, naredio je Svojim robovima, na mnogo mjesta u Kur'anu, da se samo na Njega istinski oslanjaju i da samo od Njega pomo trae. 37 Zov u pomo (ar. el-istigase) je traenje pomoi, od onoga ko je to u stanju, da od ovjeka otkloni nedau, potekou i iskuenje. Svaki ovjek je izloen iskuenjima i nedaama, pa je iz tog razloga Uzvieni Allah naredio Svojim robovima da Ga mole i zovu u pomo, kada im je potrebna. Allah, delle anuh, odaziva se molbi onoga koji od Njega trai pomo. Ako bi ovjek dozivao u pomo nekog drugog, mimo Allaha, kao mrtve, kipove, poslanike i druge, koji nisu u stanju pruiti pomo - poinio bi veliki irk. Dok, nema smetnje da se pomo trai od onoga ko je iv, prisutan i uje poziv, a u mogunosti je pomoi, kao prijatelj, uvar, komija i sl. Onaj ko se istinski osloni na Allaha, Uzvienog, On mu je dovoljan.
23

Dokaz za KLANJE - PRINOENJE RTVE38 su rijei Uzvienog: "Reci: 'Klanjanje moje, i rtva moja, i ivot moj i smrt moja doista su posveeni Allahu, Gospodaru svjetova, koji nema sauesnika, to mi je nareeno i ja sam prvi musliman." (ElEn'am, 162-163) A u hadisu je dolo: "Allah je prokleo onoga ko prinese rtvu nekom drugom osim Allahu."39

38

Klanje (ar. ez-zebh) je prinoenje ivotinja, koje je Allah dozvolio da se jedu, kao rtve Uzvienom Allahu s ciljem pribliavanja Njemu, Jedinom, i to je jedan od najvrijednijih i Allahu najdraih ibadeta. Pod prinoenjem rtve misli se na klanje kurbana i akike u odreenim situacijama i povodima, kao za kurban bajram, prilikom roenja, svadbe, gozbe i sl. Takoer, u to ulaze i rtve koje je propisano prinijeti Allahu, delle anuh, pri hadskim obredima, kao sastavni dio nekih obreda, ili kao iskup za odreene prijestupe na hadu. Dozvoljeno je i propisano prinijeti rtvu bez odreenog vjerskog povoda, kao radi gosta ili hrane, ali mora, takoer, da se zakolje u ime Allaha, delle anuh. Onaj ko prinese rtvu nekom drugom mimo Allahu, azze ve delle, elei da mu se priblii ili ostvari neku dobrobit, kao mrtvim, turbetima, kipovima, evlijama i drugim, poinio je veliki irk, zato to je usmjerio ibadet, koji je samo Allahovo pravo, nekom drugom mimo Njemu Uzvienom.
39

Hadis je zabiljeio Muslim, 1978, od Alije b. Ebi Taliba, radijallahu anhu.

24

Dokaz za ZAVJETOVANJE40 su rijei Uzvienog: "Oni su zavjet ispunjavali i plaili se Dana ija e kob svuda prisutna biti." (Ed-Dehr, 7)

40

Zavjetovanje (ar. en-nezr) je da ovjek obavee sam sebe nekim djelom, koje mu po erijatu nije obavezno, elei da se priblii Allahu, delle anuh. Veina islamskih pravnika je na stanovitu da je zavjetovanje u osnovi pokueno, dok neki smatraju da je haram (zabranjeno). Onaj ko se obavee neim, obavezan je da se toga dri i da to ispuni ako se radi o pohvalnim radnjama, kao npr. da se obavee da e postiti deset dana u odreenom mjesecu ili da e udijeliti pola imetka na Allahovom putu i sl. Dok, onaj ko se obavee sa zabranjenim djelom, kao npr. da e prekinuti rodbinske veze ili da e neto ukrasti, takvom je zabranjeno da izvri ono ime se obavezao po konsenzusu islamskih uenjaka. Onaj ko se zavjetuje, neka se zavjetuje samo Allahu, delle anuh, i u ime Njega, jer je zavjetovanje nekom drugom mimo Allahu - kao poslanicima, ejhovima, evlijama i drugima - zabranjeno i veliki irk.
25

TEMELJ DRUGI Poznavanje vjere ISLAMA s dokazima, a to je potpuna predanost Allahu, ispovijedajui Mu jednou, neprikosnovena pokornost Njegovim naredbama i cjelokupno odricanje od irka i njegovih pristalica. ISLAM se sastoji od tri stepena: ISLAM, IMAN i IHSAN. Svaki od tri stepena ima svoje temelje.41 PRVI STEPEN ISLAM Osnove ISLAMA su: 1.) Svjedoenje da nema drugog istinskog boga osim Allaha i da je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, Allahov poslanik, 2.) klanjanje pet dnevnih namaza, 3.) davanje zekata, 4.) post mjeseca ramazana,
41

Pod prvim stepenom, Islamom, najee se misli na vidljiva, vanjska, djela kao izgovor dva ehadeta, obavljanje namaza, davanje zekata i sl. Drugi stepen, iman, je ono u to svaki musliman mora da vrsto vjeruje, kao vjerovanje u Allaha, meleke, poslanike, knjige i sl. Kada se spomene Islam, zasebno, u njegovo znaenje ulazi i iman, a isto tako i kada se spomene iman, zasebno, u njegovo znaenje ulazi cjelokupni Islam. Ihsan, koji je trei stepen, je najuzvieniji stepen vjere, kojeg su dostigli samo poslanici, vjerovjesnici i iskreni vjernici, a to je da rob stalno bude svjestan Allahovog, delle anuh, nadzora i da Mu uvijek bude isto pokoran, bilo javno ili tajno.
26

5.) hodoae Allahove kue Kabe (obavljanje hada). Dokaz za SVJEDOENJE42 su rijei Uzvienog: "Allah svjedoi da nema drugog boga osim Njega a i meleki i ueni, i da On postupa pravedno. Nema Boga osim Njega, Silnog i Mudrog." (Alu 'Imran, 18) A to znai da ne postoji onaj ko se istinski oboava mimo Allaha, Jedinog. "la ilahe" (nema boga) je negacija svega to se oboava mimo Allaha. "illellah" (osim Allaha) je potvrda oboavanja Allaha, Jedinog, koji nema sudruga u oboavanju, kao to nema druga u gospodarenju (vlasti).43

42

Svjedoenje (ar. e-ehade) je svjedoenje roba jezikom, srcem i djelima da ne postoji istinsko boanstvo koje treba, smije i zasluuje da bude oboavano, mimo Uzvienog Allaha, koji nema sudruga. ovjek ne moe biti musliman, sve dok ne posvjedoi na jeziku, sa potpunim ubjeenjem u ispravnost i istinitost toga u srcu, iz ega proizilazi nunost injenja djela u praksi. Ako bude ubijeen u njegovo znaenje, ali ne izgovori ga na jeziku, njegov islam je neispravan i ne broji se da je od muslimana po konsenzusu islamskih uenjaka. Ako ga izgovori na jeziku i radi djela, bez ubjeenja u srcu, to je stanje munafika - licemjera, koji ele prevariti Allaha i one koji vjeruju, ali ne varaju osim sami sebe i na ahiretu e biti u najniim dubinama Dehennema, zato to nisu vjerovali u Allaha, delle anuh. Takvi su se lanim izgovaranjem ehadeta samo spasili ovosvjetske kazne i za njih vae erijatski propisi koji vae za ostale muslimane, sve dok ne ispolje ono to im je u srcima javnim nevjerstvom, bilo rijeima ili djelima. 43 Dokaz za "negaciju i potvrdu" je hadis kojeg prenosi Tarik El-Ede'i, radijallahu anhu, od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: "Ko kae: 'La ilahe illellah - Nema boga osim Allaha' i zanijee sve to se oboava mimo Allaha, njegov imetak i krv su zabranjeni, a njegovo polaganje rauna je na Uzvienom Allahu." Biljei ga Muslim, 139.
27

A ono to potvruje spomenuto i pojanjava ga su rijei Uzvienog: "A kad Ibrahim ree ocu svome i narodu svome: 'Nemam ja nita s onima koje vi oboavate, ja oboavam samo Onoga koji me je stvorio, jer e mi On, doista, na pravi put ukazati. On uini rijei tevhida trajnim za potomstvo svoje, da bi se dozvali.'" (Ez-Zuhruf, 26-28) 44 "Reci: 'O sljedbenici knjige, doite da se okupimo oko jedne rijei i nama i vama zajednike, da nikoga, osim Allaha, ne oboavamo, da nikoga Njemu ravnim ne smatramo i da jedni druge, pored Allaha, bogovima ne drimo!' Pa ako oni ne pristanu, vi recite: 'Budite svjedoci da smo mi, doista, muslimani.'" (Alu 'Imran, 64) 45

44

Tj. Ibrahim, alejhis-selam, prvo je zanegirao da oboava lana boanstva koja oboava njegov narod a to je znaenje la ilahe, zatim je potvrdio i javno obznanio da oboava samo Allaha, delle anuh a to je znaenje illellah.
45

Svjedoenje la ilahe illellah nije puka reenica koja se izgovara na jeziku bez poznavanja njenog znaenja i rada po onome na to upuuje. Islamski uenjaci su, izuavajui erijatske tekstove, postavili osam uslova da bi ovo svjedoenje bilo ispravno onome koji ga izgovara. Prvi: da poznaje njegovo znaenje i ono to proizilazi iz njega, to je suprotno nepoznavanju. Drugi: da bude vrsto ubijeen u ono na to upuuje, to je suprotno sumnji. Trei: da srcem i rijeima prihvata ono na to upuuje, to je suprotno odbijanju. etvrti: da se pokorava naredbama i zabranama koje iz njega proizilaze, to je suprotno nepokornosti. Peti: da bude iskren u vjerovanju na koje upuuje, to je suprotno pretvaranju. esti: da javno i tajno priznaje i potvruje ono na to upuuje, to je suprotno nepriznavanju i utjerivanju u la. Sedmi: da voli ovo svjedoenje i one koji ga vole i koji su ispunili uslove njegove ispravnosti. Osmi: da zanegira i zanevjeruje u sve to se oboava mimo Allaha. (Vidi: Fethul-Medid, str. 73)
28

Dokaz da je Muhammed Allahov poslanik su rijei Allaha Uzvienog: "Doao vam je Poslanik, jedan od vas, teko mu je to ete na muke udariti, jedva eka da pravim putem poete, a prema vjernicima je blag i milostiv." (Et-Tevbe, 128) Znaenje svjedoenja da je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, Allahov poslanik jeste: 1.) pokoravanje i slijeenje onoga to nam je naredio, 2.) potvrivanje i vjerovanje u ono o emu nas je obavijestio, 3.) naputanje i ostavljanje onoga to je zabranio i ukorio, 4.) oboavanje Allaha onako kako je on propisao. Dokaz za namaz, zekat i znaenje tevhida su rijei Uzvienog: "A nije im nareeno osim da samo Allaha oboavaju, da Mu iskreno, kao pravovjerni, vjeru ispovijedaju, i da namaz obavljaju, i da zekat udjeljuju, a to je ispravna vjera" (El-Bejjine, 5) Dokaz za post su rijei Uzvienog: "O vjernici! Propisuje vam se post, kao to je propisan onima prije vas, da biste bili bogobojazni." (El-Bekare, 183) Dokaz za hadd su rijei Uzvienog: "Hodoastiti hram duan je, Allaha radi, svaki onaj koji je u mogunosti, a onaj koji nee da vjeruje, pa zaista Allah nije ovisan ni okom." (Alu 'Imran, 97)

29

DRUGI STEPEN IMAN (VJEROVANJE) IMAN se sastoji od sedamdeset i nekoliko ogranaka. Najuzvieniji je izgovor "la ilahe illellah", a najnii je ukloniti s puta ono to smeta, a stid je dio imana. 46 Osnove IMANA su: 1.) da vjeruje u Uzvienog Allaha, 2.) Njegove meleke, 3.) Njegove knjige, 4.) Njegove poslanike, 5.) Sudnji dan, 6.) i da s Njegovom odredbom biva dobro i zlo. Dokaz za ovih est osnova (ruknova) su rijei Uzvienog: "Nije estitost u tome da okreete lica svoja prema istoku i zapadu, estiti su oni koji vjeruju u Allaha, i u onaj svijet, i u meleke, i u knjige, i u vjerovjesnike, i koji od imetka, iako im je
46

Ovo je tekst hadisa kojeg su zabiljeili Buhari (9) i Muslim (38) od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, s tim da u Buharinoj verziji stoji: "... ezdeset i nekoliko ogranaka". Djelo je po vjerovanju Ehli-s-Sunneta ve-l-Dema'ata jadan od sastavnih dijelova imana (vjerovanja), jer po definiciji koja je izvedena iz Kur'ana i Sunneta i na kojoj su jednoglasne prve generacije iman je: "Govor jezikom, vjerovanje u srcu i injenje djela udovima." ejhu-l-islam Ibn Tejmijje, rahimehullah, kae: "Od temeljnih ubjeenja Spaene skupine jeste da su vjera i iman sastavljeni od govora i djela: govora srca i jezika, i djela srca, jezika i organa." (El-Akidetu-l-vasi jje, str. 128) Tj. nije dovoljno da ovjek posvjedoi jezikom da je musliman, nego uz svjedoenje mora da obavlja islamske ruknove: namaz, zekat, post i hadd.
30

drag, daju roacima, i siroadi, i siromasima, i putnicimanamjernicima, i prosijacima, i za otkup iz ropstva, i koji namaz obavljaju i zekat daju, i koji obavezu svoju, kada je preuzmu, ispunjavaju, naroito oni koji su izdrljivi u neimatini, i u bolesti, i u boju ljutom. Oni su iskreni vjernici, i oni se Allaha boje i runih postupaka klone." (El-Bekare, 177) A dokaz za ALLAHOVU ODREDBU KADA I KADER Uzvienog:
47

su rijei

"Mi sve, doista, s odredbom stvaramo." (El-Kamer, 49)

47

Vjerovanje u Allahovo odreenje i odredbu (ar. el-kada vel-kader), bila dobra po nas ili loa, je esti imanski temelj, bez kojeg je neispravno ovjekovo vjerovanje. To vjerovanje ogleda se vjerovanjem u etiri velika temelja, a onaj ko zanegira jedan od njih ne smatra se od onih koji vjeruju u Allahovo odreenje i odredbu. Prvi: da Uzvieni Allah sve podrobno zna i da Mu nita nije skriveno. Znao je sve to e ljudi raditi prije nego to ih je stvorio. Nita se ne desi a da On, Uzvieni, za to ne zna prije nego se desi. On zna ono to se desilo, a i ono to se nije desilo, kada bi se desilo, zna kako bi se desilo. Drugi: da je Uzvieni Allah svoje znanje o stvorenjima zapisao u Knjigu prije nego ih je stvorio na 50 000 godina, i sve to se deava, deava se shodno onome to je zapisano u toj Knjizi. Trei: da se sve to se deava, deava po Allahovom sveopem htijenju i nita se iz toga ne izuzima. ervti: da su sva stvorenja i djela koja rade stvoreni od strane Allaha, delle anuh. U isto vrijeme, iako je Allah stvoritelj svega, bilo dobro ili zlo, neispravno je zlo pripisivati Allahu, delle anuh. Sve to je Allah stvorio, stvorio je iz mudrosti koju on zna, i sva Njegova djela su dobra i mudra. Uzvieni Allah, delle anuh, stvorio je nevjernike, kipove, alkohol, svinju i sl., i ta stvorenja su zlo, ali, Allahovo stvaranje tih stvorenja, samo po sebi, nije zlo, zato to ih je stvorio s ciljem. Npr. stvorio je nevjernike kako bi njima iskuao vjernike, ili alkohol kako bi nagradio one koji se suzdre od pijenja i sl. Ovo su samo neke od mudrosti koje moemo dokuiti, dok potpunu mudrost u stvaranju takvih stvari zna samo Sveznajui i Svemoni.
31

TREI STEPEN IHSAN (DOBROINSTVO) IHSAN (dobroinstvo) je zasnovano na jednoj osnovi, a to je da oboava Allaha, delle anuhu, kao da Ga vidi, pa ako ti Njega ne vidi, On tebe, zaista, vidi. Dokaz za to su rijei Uzvienog: "Allah je, zaista, s onima koji su bogobojazni i koji su dobroinitelji." (En-Nahl, 128) "I pouzdaj se u Silnoga i Milostivog, koji te vidi kada ustane i kada sa ostalima molitvu obavlja, jer On, doista, sve uje i sve zna." (E-u'ara, 217-220) "to god ti vano inio, i to god iz Kur'ana kazivao, i kakav god vi posao radili, Mi nad vama bdijemo dok god se time zanimate. Gospodaru tvome nije nita skriveno ni na Zemlji ni na nebu, ni koliko trun jedan, i ne postoji nita ni manje ni vee od toga, to nije u Knjizi jasnoj." (Junus, 61) A dokaz iz sunneta - govora Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem - je poznati hadis Dibrila, alejhis-selam, kojeg prenosi Omer b. el-Hattab, radijallahu anhu, rekavi: "Dok smo sjedili kod Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pred nama se pojavi ovjek jako bijele odjee, izrazito crne kose, ne vide se na njemu tragovi putovanja i ne poznaje ga niko od nas. Zatim sjede kod Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, prislonivi svoja koljena uz njegova i stavivi ruke na stegna i ree: 'O Muhammede, obavijesti me o Islamu!' Pa mu Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, na to odgovori: "Da svjedoi da nema drugog boga osim Allaha i da
32

je Muhammed Allahov poslanik, da klanja namaz, daje zekat, posti Ramazan i da obavi hadd, ako si u mogunosti." Ree: 'Istinu si rekao!' Pa smo mu se udili, pita pa potvruje. Zatim ree: "Obavijesti me o imanu!" Ree: 'Da vjeruje u Allaha, Uzvienog, Njegove meleke, Njegove knjige, Njegove poslanike, Sudnji dan, i da sve to se dogaa, biva s Njegovom voljom i odreenjem.' Ree: 'Obavijesti me o ihsanu!' Ree: 'Da oboava Allaha, Uzvienog, kao da Ga vidi, pa ako ti Njega ne vidi, On tebe, zaista, vidi.' Ree: 'Obavijesti me o Sudnjem danu!' Ree: 'Upitani nita vie ne zna od onoga koji pita!' Ree: 'Obavijesti me o njegovim predznacima!' Ree: 'Da robinja rodi sebi gospodara i da vidi gole i bosonoge obane kako se nadmeu u izgradnji.' Omer, radijallahu anhu, ree: Zatim je otiao pa smo ostali dugo. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nakon toga ree: 'O Omere! Zna li ko je onaj to pita?' Rekli smo: 'Allah i Njegov Poslanik najbolje znaju!' Ree: 'Ovo je Dibril, doao vam je da vas podui vaoj vjeri.'"48

48

Hadis je zabiljeio Muslim, 1, od Abdullaha b. Omera, a on od svoga oca Omera, radijallahu anhuma, a on od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Hadis su u priblinoj verziji zabiljeili Buhari i Muslim od Ebu Hurejre, radijallahu anhu.
33

TEMELJ TREI Poznavanje Poslanika, Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem. On je Muhammed, sin Abdullaha, sin Abdul-Muttaliba, sin Haima, a Haim je iz plemena Kurej, a Kurejije su od Arapa, a Arapi su potomstvo Isma'ila sina Ibrahima, neka je salavat na njega i na naeg Poslanika. Imao je 63 godine, 40 godina prije poslanstva i 23 godine kao Vjerovjesnik i Poslanik. Postao je Vjerovjesnik kada mu je sputena sura El-Ikre, a Poslanik kada mu je sputena sura El-Muddessir.49 Njegov rodni kraj je Mekka, a hidru (preseljenje) uinio je u Medinu. Allah, Uzvieni, ga je poslao da upozori na IRK i odvraa od njega, te da poziva u TEVHID. Dokaz za to su rijei Allaha Uzvienog: "O ti pokriveni! Ustani i opominji! I Gospodara svoga veliaj! I haljine svoje oisti! I kumira se kloni! I ne prigovaraj drei da je mnogo! I radi Gospodara svoga trpi!" (ElMuddessir, 1-7)
49

Poslanik je ovjek kojeg je Allah, delle anuh, odabrao meu ljudima i spustio mu objavu, po kojoj mu je bilo obaveza da sudi i da se vlada, a bio je obavezan da poziva na Pravi put one koji ne slijede tu objavu i koji mu se suprotstavljaju, i veinom bi bio slat nevjernikom narodu. Dok je vjerovjesnik ovjek kojeg je Allah, azze ve delle, odabrao meu ljudima i naredio mu da poziva i sudi po erijatu prethodnog poslanika, koji bi bio zapostavljen, kao vid obnove tog erijata. Nekada se zna desiti da se jedan termin odnosi na drugog, tj. za termin "poslanik", koji je openiti, zna se koristiti termin "vjerovjesnik", ali ne obrnuto.
34

Rijei: "Ustani i opominji!" - znae: "Odvraaj od IRKA i pozivaj u TEVHID." Rijei: "Gospodara svoga veliaj!" - znae: "Veliaj Ga ispovijedajui mu TEVHID, tj. samo Njega oboavaj." Rijei: "I haljine svoje oisti!" znae: "Oisti svoja djela od IRKA." Rijei: "I kumira se kloni!" znae: "Ostavljanje, naputanje i odricanje od kipova i njihovih sljedbenika." Proveo je na tome 10 godina, pozivajui na oboavanje Allaha, Jedinog, a poslije toga uzdignut je na nebesa (ar. elmi'rad), te mu je propisano 5 dnevnih namaza.50 U Mekki je klanjao 3 godine, a zatim mu je nareeno da uini hidru (seobu) u Medinu. A hidra je preseljenje iz zemlje IRKA (nevjernike zemlje) u islamsku zemlju.51 Hidra je dunost ovom ummetu, iz nevjernike u islamsku zemlju, i ona je trajna do Sudnjega dana.52

50 51

Tj. uzdignut tjelesno i duevno kao to je stav uenjaka Ehlis-Sunneta.

Hidrom se, takoer, smatra i preseljenje iz nevjernike zemlje u kojoj je nemogue upranjavati vjeru u drugu nevjerniku zemlju u kojoj je to omogueno, kao to je bio sluaj s ashabima Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koji su uinili hidru iz Mekke, koja je tada bila nevjernika zemlja, u Abesiniju, koja je takoer nevjernika zemlja, ali su u njoj mogli da primjenjuju vjerske propise, za razliku od Mekke. 52 Prenosi se od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: "Ja se odriem svakog muslimana koji boravi meu mnogobocima." Hadis su zabiljeili Ebu Davud, 2645; i Tirmizi, 1604 s prekinutim lancem prenosilaca, ali postoje druge predaje koje ga podupiru, a Allah, delle anuh, najbolje zna.
35

A dokaz za to su rijei Allaha Uzvienog: "Kad budu uzimali due onima koji su se prema sebi ogrijeili, meleki e upitati: 'ta je bilo s vama?' 'Bili smo potlaeni na Zemlji' odgovorie. 'Zar Allahova Zemlja nije prostrana i zar se niste mogli nekud iseliti?' rei e meleki, i zato e njihovo prebivalite biti Dehennem, a uasno je on boravite. Samo nemonim mukarcima, i enama, i djeci, koji nisu bili dovoljno snalaljivi i nisu znali puta, Allah e, ima nade, oprostiti jer Allah brie grijehe i prata." (En-Nisa, 97-99) "O robovi Moji koji vjerujete, Moja je Zemlja prostrana, zato samo Mene oboavajte!" (El-'Ankebut, 56) Begavi, rahimehullah, rekao je: "Povod objave ovog ajeta su muslimani koji nisu uinili HIDRU iz Mekke. Allah ih je pozvao sa imenom imana, tj. kao vjernike." A dokaz za HIDRU iz sunneta su Muhammedove, sallallahu alejhi ve sellem, rijei: "Ne prekida se hidra sve dok se ne prekine pokajanje, a ne prekida se pokajanje sve dok Sunce ne izae sa zapada." 53 Pa kada se nastanio u Medini nareeni su mu ostali propisi Islama, kao to je zekat, post, hadd, ezan, dihad (borba na Allahovom putu), nareivanje dobra i odvraanje od zla i drugo od propisa Islama. Na tome je proveo 10 godina, a nakon toga je preselio na ahiret, salavat i spas neka su na njega, ali njegova vjera je ostala.

53

Biljee ga Ahmed, 16906; Ebu Davud, 2481; Nesai u El-Kubra, 8711; Darimi, 2513; Bejheki, 18234 i drugi od Mu'avije b. Ebi Sufijana, radijallahu anhuma, s vjerodostojnim lancem prenosilaca.
36

Ovo je njegova vjera. Nema dobra, a da nije uputio svoje sljedbenike na to, a nema zla da ih nije upozorio od njega. 54 Dobro na koje ih je uputio jeste TEVHID i sve to Allah voli i ime je zadovoljan. A nevaljalo na kojeg ih je upozorio jeste IRK i sve ono to Allah prezire i ne voli. Allah ga je poslao svim ljudima, openito, i naredio svim biima, ljudima i dinnima, da mu se pokoravaju. Dokaz za to su rijei Uzvienog: "Reci: 'O ljudi, ja sam svima vama Allahov Poslanik, Njegova vlast je i na nebesima i na Zemlji, nema drugog boga osim Njega, On ivot i smrt daje, zato vjerujte u Allaha i Poslanika Njegova, vjerovjesnika, koji ne zna da ita i pie, koji vjeruje u Allaha i rijei Njegove, njega slijedite da biste na pravom putu bili!'" (El-E'araf, 158) Allah je njime upotpunio vjeru, a dokaz za to su rijei Uzvienog: "Sada sam vam vjeru vau usavrio i blagodat Svoju prema vama upotpunio i zadovoljan sam da vam islam bude vjera." (El-Ma'ida, 3) Dokaz da je umro, sallallahu alejhi ve sellem, su rijei Uzvienog: "Ti e, zacijelo, umrijeti, a i oni e, takoer, pomrijeti, i poslije, na Sudnjem danu, pred Gospodarom svojim ete se jedan s drugim prepirati." (Ez-Zumer, 30-31)
54

Ebu Zerr, radijallahu anhu, rekao je: "Umro je Allahov poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, a nije ostavio ni pticu na nebesima koja pokree svoja krila da nam o njoj nije dao znanja." Predaju su zabiljeili Ahmed, 21361; Ibn S'ad, 2/354; Taberani u El-Kebiru, 1647; i drugi.
37

Ljudi kada umru bie proivljeni, a dokaz su rijei Uzvienog: "Od zemlje vas stvaramo i u nju vas vraamo i iz nje emo vas po drugi put izvesti." (Ta-Ha, 55) "Allah vas, od zemlje poput bilja stvara, zatim vas u nju vraa i iz nje e vas sigurno izvesti." (Nuh, 17-18) Poslije proivljenja bie obraunati i nagraeni za svoja djela, a dokaz za to su rijei Allaha Uzvienog: "Allahovo je sve to je na nebesima i to je na Zemlji da bi, prema onome kako su radili, kaznio one koji rade zlo, a najljepom nagradom nagradio one koji ine dobro." (EnNedm, 31) Onaj ko zanijee proivljenje55 (ar. el-ba's) je nevjernik, a dokaz za to su rijei Uzvienog: "Nevjernici tvrde da nee biti oivljeni, Reci: 'Hoete, Gospodara mi moga, sigurno ete biti oivljeni, pa o onom to ste radili, doista biti obavijeteni!'" (Et-Tagabun, 7) Allah je poslao sve poslanike da radosne vijesti donose i opominju, a dokaz za to su rijei Uzvienog: "Poslanici koji su radosne vijesti i opomene donosili, da ljudi poslije poslanika ne bi nikakva opravdanja pred Allahom imali A Allah je Silan i Mudar." (En-Nisa, 165)

55

Allah, delle anuh, opisujui proivljenje rekao je: "I u rog e se puhnuti, i umrijet e oni na nebesima i oni na Zemlji, ostat e, samo oni koje bude Allah odabrao; poslije e se u rog po drugi put puhnuti i oni e, odjednom, ustati i ekati. I Zemlja e svjetlou Gospodara svoga zasjati i Knjiga e se postaviti, vjerovjesnici i svjedoci e se dovesti, i po pravdi e im se svima presuditi, nikome se nee nepravda uiniti; svako e dobiti ono to je zasluio, jer On dobro zna ta je ko radio." (Ez-Zumer, 68-70)
38

Prvi od njih je Nuh, alejhis-selam, a posljednji je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, koji je ujedno i peat svih poslanika. Dokaz da je Nuh, alejhis-selam, prvi poslanik su rijei Uzvienog: "Mi smo objavili tebi kao to smo objavili Nuhu i vjerovjesnicima poslije njega." (En-Nisa, 163) Svakom narodu kome je Allah poslao poslanika, od Nuha do Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, naredio je da oboavaju jedino Allaha, a zabranio da oboavaju TAGUTA.56 Dokaz za to su rijei Uzvienog: "Mi smo svakom narodu poslanika poslali, Allaha oboavajte, a taguta se klonite!" (En-Nahl, 36) Allah je svim robovima naredio da ne vjeruju u TAGUTE, a da vjeruju u Allaha. 57 Ibnul-Kajjim, rahimehullah, rekao je: "TAGUT je sve ono ime ovjek prelazi svoju granicu, od onoga to oboava, ili slijedi, ili mu se pokorava." TAGUTA je mnogo, a pet je glavnih meu njima: 1.) ejtan, Allah ga prokleo, 2.) onaj ko je zadovoljan da bude oboavan mimo Allaha,

56

TAGUT je izraz za sve to se oboava i velia mimo Allaha, delle anuh, i odvodi ljude s pravog puta na stranputicu, bilo da se radi o ejtanima, nevjernicima, sihirbazima i vraarima, nepravednim vladarima, medijima, inteligenciji, zakonima suprotnim erijatu i sl. 57 Tj. prvo im je naredio da zanevjeruju u sve to se oboava mimo Allaha, delle anuh, i odvodi s Njegovog Pravog puta, a nakon toga im je naredio da povjeruju u Allaha.
39

3.) onaj koji poziva ljude da ga oboavaju, 4.) onaj ko priziva da zna neto od gajba (nevidljivog i nepoznatog), 5.) onaj ko sudi s neim drugim, a ne s onim to je Allah objavio. Dokaz su rijei Uzvienog: "U vjeru nije dozvoljeno silom nagoniti pravi put se jasno razlikuje od zablude! Onaj ko ne vjeruje u taguta, a vjeruje u Allaha dri se za najvru vezu, koja se nee prekinuti, - a Allah sve uje i zna." (El-Bekare, 256) Ovo je znaenje "la ilahe illellah" - nema drugog boga osim Allaha. A u hadisu se spominje: "Glava stvari je Islam, njen temelj je namaz, a vrhunac njene visine je dihad - borba na Allahovom putu." 58 Allah najbolje zna, i neka je salavat i selam na Njegova poslanika Muhammeda, asnu porodicu i sve ashabe.

58

Biljee ga Ahmed, 22068; Tirmizi, 2616; Nesai u El-Kubra, 11394; Ibn Made, 3973; i drugi od Mu'aza, radijallahu anhu. Lanac prenosilaca ove predaje je prekinut i hadis je nevjerodostojan, ali njegovo znaenje je openito ispravno i potvreno u drugim kur'ansko-hadiskim tekstovima, a Allah najbolje zna. (Vidi: Dami'ul-ulumi vel-hikem, str. 507).
40

NASLOV KNJIGE:

ETIRI BITNA PRAVILA

El-Kava'idu-l-erbe'a
Imam ejhul-islam

Muhammed b. Abdul-Vehhab et-Temimi, rhm.

( preselio na ahiret 1206 h. g. )

SA ARAPSKOG PREVEO I BILJEKAMA POPRATIO:

Amir I. Smaji

41

U ime Allaha, Svemilosnog, Milostivog! Imam, ejhul-islam i obnovitelj tevhida, ejh Muhammed b. Abdul-Vehhab b. Sulejman Et-Temimi, rahimehullah, rekao je: Allaha Plemenitog, Gospodara Ara velianstvenog, molim da bude tvoj zatitnik na dunjaluku i na ahiretu i da te uini korisnim gdje god bio. Molim Ga, Uzvienog, da te uini od onih koji su zahvalni na blagodatima, strpljivi na iskuenjima i koji trae oprosta nakon poinjenih grijeha, jer, doista, te tri osobine su vodi ka istinskoj srei. Znaj, Allah te uputio da Mu bude pokoran, da je hanifijjet pravovjernost, vjera Ibrahima, alejhis-selam, da oboava samo Allaha, Jedinog, iskreno Mu ispovijedajui vjeru. To je Allah, delle anuh, naredio svim ljudima i radi toga ih je stvorio. Allah, Uzvieni, rekao je: "Dinne i ljude nisam stvorio osim zato da Mi ine ibadet (da me oboavaju)." (Ez-Zarijat, 22) Pa kada si spoznao da te je Allah, delle anuh, stvorio samo da bi Mu inio IBADET, onda mora znati da se IBADET ne zove IBADETOM osim uz ispovijedanje TEVHIDA, isto kao to se i namaz ne smatra ispravnim bez prethodne istoe. 59
59

Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: "Allah, doista, nee primiti namaz ni jednog od vas, nakon to obavi nudu, sve dok ne uzme abdest." Biljee ga Buhari, 6954; i Muslim, 225.
42

Kada se IRK pomijea sa TEVHIDOM pokvari ga, isto kao to gubljenje abdesta kvari istou za namaz. 60 Nakon to si spoznao da IRK kvari ispravnost IBADETA, ako se pomijea s njim, upropatava djelo i biva uzrokom da njegov poinioc vjeno ostane u Vatri, onda, zasigurno, zna da je to najbitnije to ti je obaveza da spozna i naui. Nadam se da e te Allah, Uzvieni, spasiti i izbaviti iz te zapetljane mree koja se zove IRK - za kojeg, delle anuh, kae: "Allah, doista, nee oprostiti da Mu se irk uini, a oprostit e sve mimo toga, kome On hoe!" (En-Nisa, 116) - ako spozna ETIRI PRAVILA koja je Allah spomenuo u Svojoj knjizi. PRAVILO PRVO Obaveza je da zna da su nevjernici, protiv kojih se borio Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, priznavali da je Allah, delle anuh, onaj koji stvara, opskrbljuje i u ijim rukama je sva odredba, ali, to ubjeenje nije ih uvelo u Islam. 61

60

Allah, delle e'nuh, rekao je: "A tebi, i onima prije tebe, objavljeno je: 'Ako bude uinio irk, tvoja djela e sigurno propasti, a ti e od propalih biti.'" (Ez-Zumer, 65)
61

Tj. nije dovoljno da ovjek vjeruje Allahovo, delle anuh, postojanje, da je On Bog, da usmruje i oivljava, da opskrbljuje i sl., da bi bio musliman. Naprotiv, mora uz to ubjeenje da se odaziva Allahovim, azze ve delle, naredbama, da se kloni Njegovih zabrana i slijedi Poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, a najvea Allahova naredba je uspostavljanje TEVHIDA, tj. da se samo Allah oboava, a najvea zabrana je injenje IRKA.
43

Dokaz za to su Allahove rijei: "Upitaj: 'Ko vas hrani s neba i iz zemlje, ko vam je dao sluh i vid i ko vlada njima, ko stvara ivo iz neivog, a pretvara ivo u neivo, i ko upravlja svim'? 'Allah'! rei e oni -, a ti reci: 'Pa zato Ga se onda ne bojite?'" (Junus, 31) 62 PRAVILO DRUGO Ti nevjernici su govorili: "Mi se nismo molili kipovima niti ih dozivali osim zato to smo od njih traili da nas priblie Allahu i da se za nas zauzmu kod Njega." 63 Dokaz da su od njih traili da ih priblie Allahu, delle anuh, su Njegove rijei: "Iskreno ispovijedanje vjere pripada Allahu! A onima koji pored Njega uzimaju zatitnike i govore: 'Mi ih oboavamo samo zato da bi nas to vie Allahu pribliili' Allah e njima, zaista, presuditi o onome u emu su se oni razilazili. Allah nikako nee ukazati na pravi put onome ko je laljivac i nevjernik." (Ez-Zumer, 3) Dokaz da su od njih traili EFA'AT - ZAUZIMANJE (zagovaranje, posrednitvo) su Allahove rijei: "Oni, pored Allaha, oboavaju one koji im ne mogu nauditi niti im mogu kakvu korist pribaviti, i govore: 'Ovo su nai zagovornici kod Allaha.'" (Junus, 18)
62

Ajet je objavljen u kontekstu mnogoboaca, tj. priznavali su da ih Allah hrani s neba i iz zemlje, da im je dao sluh i vid itd., i pored toga to ih nije uinilo muslimanima i uvelo u Islam. 63 Isto tako govore i oni koji oboavaju kaburove, evlije, ejhove, turbeta i sl. u dananje vrijeme, da nas Allah, Uzvieni, toga sauva.
44

A EFA'AT se dijeli na dvije vrste: Prva: Vjerski nepotvren i zabranjen EFA'AT, a to je svaki EFA'AT koji se trai od nekog drugog mimo Allaha, delle anuh, kojeg nije u stanju ispuniti niko osim Njega. 64 Dokaz za to rijei Allaha Uzvienog: "O vjernici, udijelite dio od onoga ime vas Mi darujemo, prije nego to doe Dan kada nee biti ni otkupa, ni prijateljstva, ni posrednitva! A nevjernici su pravi nepravednici." (El-Bekare, 254) Druga: Vjerski potvren i dozvoljen EFA'AT, a to je svaki EFA'AT koji se trai od Uzvienog Allaha, delle anuh. Svaki efadija je poaen tim zauzimanjem, ali, onaj za koga ini EFA'AT mora da bude od onih s ijim rijeima i djelima je
64

Pod spomenuto ulazi traenje EFA'ATA od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, rijeima: "efa'at, ja resulellah!" ili od ejhova, evlija i drugih, to je prisutno kod velikog broja neukog naroda koji se povode za svojim zabludjelim predvodnicima. EFA'AT je samo Allahovo, delle anuh, pravo i nije ga dozvoljeno traiti osim od Njega, Jedinog. "Reci: 'Allahu pripada svaki efa'at (zauzimanje).'" (Ez-Zumer, 44), "I opominji Kuranom one koji strahuju to e pred Gospodarom svojim sakupljeni biti, kad osim Njega ni zatitnika ni zagovornika (efadiju) nee imati da bi se Allaha bojali." (ElEn'am, 51) to se tie EFA'ATA Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, na Sudnjem danu, to je vid poasti koju Allah, delle anuh, eli da ukae Svom odabranom robu pred ostalim stvorenjima, radi visokog stepena kojeg posjeduje kod Njega. Sam Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije u stanju da se zauzme ni za koga kod Allaha, delle anuh, dok mu On to ne dozvoli i dok ne bude zadovoljan s onim za koga se zauzima. Onaj ko eli da zaslui EFA'AT Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, neka se pokorava Uzvienom Allahu i Njegovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i neka direktno moli Allaha da uini Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, njegovim efadijom na Sudnjem danu.
45

zadovoljan Allah, azze ve delle, a nee se moi za njega zauzimati sve dok mu Uzvieni Allah to ne dozvoli. Allah, delle anuh, rekao je: "Ko se moe pred Njim zauzimati za nekoga bez doputenja Njegova?!" (El-Bekare, 255) PRAVILO TREE Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kada je poeo sa vjerovjesnikom misijom zatekao je ljude kako ine razne vrste ibadeta. Neki od njih su oboavali meleke a neki vjerovjesnike i dobre ljude, neki pak drvee i stijene, a drugi Sunce i Mjesec. On, sallallahu alejhi ve sellem, objavio im je rat, borio se protiv svih njih i nije meu njima pravio nikakve razlike.65 Dokaz za to su rijei Uzvienog Allaha: "I borite se protiv njih dok smutnja (irk) ne iezne i dok samo Allahova vjera ne ostane." (El-Enfal, 39) Dokaz da je zabranjeno oboavati Sunce i Mjesec su rijei Allaha Uzvienog: "Meu znamenjima Njegovim su no i dan, i Sunce i Mjesec. Ne inite seddu ni pred Suncem ni pred Mjesecom, ve seddu inite pred Allahom, koji ih je stvorio, ako samo Njega, Jedinog, oboavate." (Fussilet, 37) Dokaz da je zabranjeno oboavati meleke su rijei Allaha Uzvienog:
65

Tj. nema razlike izmeu onih koji oboavaju kamenje, drvee, kipove i sl. i onih koji oboavaju poslanike, meleke, evlije, ejhove, turbeta i sl., na sve se odnosi isti propis, tj. da su mnogoboci i da e vjeno ostati u vatri, osim ako se prije smrti pokaju i svaki vid ibadeta usmjere samo Uzvienom Allahu.
46

"I On vam ne nareuje da meleke i vjerovjesnike bogovima smatrate. Zar da vam naredi da budete nevjernici, nakon to ste postali muslimani?" (Alu Imran, 80) Dokaz da je zabranjeno oboavati vjerovjesnike su rijei Allaha Uzvienog: "A kada je Allah rekao: 'O Isa, sine Merjemin, jesi li ti govorio ljudima: 'Prihvatite mene i majku moju kao dva boga uz Allaha!' on e rei: 'Hvaljen neka si Ti! Meni nije priliilo da govorim ono to nemam pravo. Ako sam ja to govorio, Ti to ve zna; Ti zna ta ja krijem u sebi, a ja ne znam ta Ti krije u Sebi; Samo Ti jedini sve to je skriveno zna. Ja sam im samo govorio ono to si im Ti naredio: 'Oboavajte Allaha, i moga i svoga Gospodara!'" (El-Ma'ide, 116-117) Dokaz da je zabranjeno oboavati dobre ljude su rijei Allaha Uzvienog: "Oni kojima se oni mole sami trae naina kako e se to vie Gospodaru svome pribliiti, i nadaju se milosti Njegovoj i plae se kazne Njegove. A kazne Gospodara tvoga svako treba da se uva." (El-Isra, 57) Dokaz da je zabranjeno oboavati drvee i kamenje su rijei Allaha Uzvienog: "ta kaete o Latu i Uzzau, i Menatu, treoj najmanje cijenjenoj?" (En-Nedm, 19-20) 66

66

Lat je bila bijela stijena u Taifu na kojoj je bila isklesana kua. Oko tog kipa bilo je naseljeno pleme Sekif koje ga je oboavalo i njime se hvalisalo meu drugim arapima. Uzza je bilo palmino drvo izmeu Mekke i Taifa, oko kojeg je bila uzdignuta graevina na kojoj su bili objeeni zastori. Tog kipa oboavalo je pleme Kurej.
47

Dokaz za to je, takoer, i hadis Ebu Vakida el-Lejsija, radijallahu anhu, koji kae: "Krenuli smo s Allahovim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, u pohod na Hunejn67, a tek smo napustili kufr (nevjerovanje). Murici su imali lotosovo drvo, kod kojeg su kleali i na kojeg su vjeali svoje oruje68, koje se zvalo Zatuenvat 69. Dok smo ili s Allahovim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, proli smo pored lotosovog drveta, pa smo rekli: 'O Allahov Poslanie! Daj da i mi imamo drvo Zatu-envat, kao to i murici imaju Zatu-envat?!' Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, na to je odgovorio: 'Allahu ekber - Allah je najvei! Doista su to obiaji! Rekli ste, tako mi Onoga u ijim rukama je moja dua, isto kao to su rekli Israelani Musa'u: '... napravi i ti nama boga kao to i oni imaju bogove!' 'Vi ste, uistinu, narod koji nema pameti!' ree on.' 70 (El-E'araf, 138) Vi e te, doista, slijediti obiaje onih koji su bili prije vas.'"71

Menat je bio kip u naselju Kudejd, izmeu Mekke i Medine, kojeg su oboavala plemena Huza'a, Evs i Hazred. Oko njega su obilazili (tevafili) i prinosili mu rtve. 67 Hunejn je dolina koja se nalazi na desetak milja istono od Mekke.
68

Tj. boravili su kod njega oboavajui ga, veliajui i traei bereket, pribavljanje koristi i otklanjanje teta, jer su imali takvo vjerovanje, a na njega su vjeali i svoje oruje iz istih razloga. 69 to bi u slobodnom prijevodu znailo "Ono na to se neto vjea". 70 Iako oni nisu traili boanstvo mimo Allaha, delle anuh, da ga oboavaju, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ipak ih je obavijestio da traenje berketa od drvea ini to drvee boanstvima koja se oboavaju mimo Allaha, azze ve delle, iako ih oni sami nisu nazvali bogovima. Hadis jasno upuuje da je vezivanje srca za drvee, kamenje i slino - radi traenja bereketa - irk Uzvienom Allahu, delle anuh. Ako smatra da to drvee i kamenje samo od sebe daje bereket, otklanja nedae i sl. onda je to veliki irk, koji izvodi poinioca iz vjere, dok, ako smatra da je Allah jedini taj koji daje bereket ali je
48

PRAVILO ETVRTO IRK kojeg ine murici u dananje vrijeme je vei i opasniji nego IRK kojeg su inili murici u prvo vrijeme. Murici u prvo vrijeme inili su IRK kada bi bili u izobilju i blagodatima, a kada bi bili u potekoama iskreno bi oboavali samo Allaha, dok, murici u dananje vrijeme 72 neprestano ine irk, bilo da su u lahkoama ili potekoama, a dokaz su rijei Allaha Uzvienog: "Kad se u lae ukrcaju, iskreno se mole samo Allahu, a kad ih On do kopna dovede, odjednom Mu irk ine." (El-Ankebut, 65) Allah, delle anuh, najbolje zna i neka je salavat i selam na Muhammeda, njegovu asnu porodicu i sve ashabe.

to drvee i kamenje samo put da se doe do Allahovog bereketa, ili da je Allah u tome upravo dao berketa i sl., onda je to mali irk, koji je jedan od najveih grijeha, ali ne izvodi iz vjere.
71

Hadis su zabiljeili Tirmizi, 2180; Nesa'i u Kubra, 11185; Ahmed, 21897; Ibn Hibban, 6702 i drugi s vjerodostojnim lancem prenosilaca.
72

Tj. oni koji oboavaju turbeta, kaburove, evlije, dobre, poslanike, meleke isl.
49

NASLOV KNJIGE:

DJELA KOJA RUE VJEROVANJE

Nevakidu-l-islam
Imam ejhul-islam

Muhammed b. Abdul-Vehhab et-Temimi, rhm.

( preselio na ahiret 1206 h. g. )

SA ARAPSKOG PREVEO I BILJEKAMA POPRATIO:

Amir I. Smaji

50

U ime Allaha, Svemilosnog, Milostivog! Imam, ejhul-islam i obnovitelj tevhida, ejh Muhammed b. Abdul-Vehhab b. Sulejman Et-Temimi, rahimehullah, rekao je: Znaj, Allah ti se smilovao, da je 10 djela73 koja ponitavaju i rue ovjekov Islam.74 PRVO DJELO IRK u oboavanju Allaha, delle anuh. Uzvieni Allah rekao je: "Allah, doista, nee oprostiti da Mu se irk uini, a oprostit e sve mimo toga, kome On hoe!" (En-Nisa, 116) "Doista e Allah, onome ko Mu uini irk, ulazak u Dennet zabraniti i boravite njegovo e biti Vatra, a nasilnicima nee nai pomagaa" (El-Maide, 72)

73

Djela koja izvode iz islama u osnovi moe bit vie ili manje od 10, ali se na kraju vraaju na ova djela koja je spomenuo autor. Zato su neki uenjaci spomenuli da ima 400 djela koja izvode iz vjere, a neki su spomenuli 90, a neki manje od toga, a Allah, delle anuh, najbolje zna.
74

Poznavanje ovih djela je veoma bitno za svakog muslimana, kako bi ih se klonio, a i druge upozoravao od upadanja u njih, jer ako musliman ne poznaje ove stvari bojat je se za njega da ga ne zadesi neto od toga. Otpadnitvo (ar. er-ridde) znai naputanje i vraanje od islama, od ar. glagola "irtedde" tj. vratiti se. Allah, delle anuh, rekao je: "A oni meu vama koji od vjere svoje otpadnu i kao nevjernici umru njihova djela bit e ponitena na ovome i drugome svijetu. Oni e stanovnici Vatre biti i tamo e vjeno ostati." (ElBekare, 217)
51

U IRK spada i prinoenje rtve nekom drugom mimo Allahu kao dinnu ili kaburu. 75 DRUGO DJELO Onaj ko izmeu sebe i Allaha, delle enuh, uzme posrednike koje doziva, moli, od kojih trai EFA'AT (zauzimanje) i na koje se oslanja, poinio je nevjerstvo po konsenzusu svih islamskih uenjaka.76 TREE DJELO Onaj koji ne smatra murike nevjernicima, ili sumnja u njihovo nevjerstvo, ili smatra da je njihova vjera ispravna, poinio je nevjerstvo.77
75

Onaj ko prinese rtvu nekom drugom, mimo Allahu, azze ve delle, elei da mu se priblii ili ostvari neku dobrobit, kao mrtvim, turbetima, kipovima, evlijama i drugim, poinio je veliki irk, zato to je usmjerio ibadet, koji je samo Allahovo pravo, nekom drugom mimo Njemu, Uzvienom.
76

Allahu, azze ve delle, Gospodaru svih svjetova, nepotrebni su posrednici izmeu Njega i robova, jer On sve uje i sve podrobno vidi i dobro je upoznat o Svojim robovima i onim to rade od dobrih ili loih djela. Uzvieni, delle anuh, je rekao: "A kada te robovi Moji za Mene upitaju, Ja sam, sigurno, blizu. Odazivam se molbi molitelja kad Me zamoli. Zato neka oni pozivu Mome udovolje i neka vjeruju u Mene, da bi bili na pravom putu." (ElBekare, 186) Pod "uzimanjem posrednika" smatra se direktno traenje EFA'ATA i upuivanje dovi (molbi) Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, ejhovima, evlijama, dobrim i drugima, kao to neki govore: "efa'at ja resulellah!" i sl., injenje tevafa oko kaburova, prinoenje rtvi turbetima i slino to rade mnoge zabludjele sekte u Islamu.
77

ejh Sulejman b. Abdullah Alu ejh, rahimehullah, rekao je: "Ako sumnja u njihovo nevjerstvo, ili pak ne zna da su nevjernici, pojasnit e mu se da su takvi nevjernici, na osnovu dokaza iz Kur'ana i Sunneta, pa, ako i nakon toga
52

ETVRTO DJELO Ko smatra da postoji uputa, mimo upute Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, koja je bolja i potpunija od njegove upute, ili misli da je neija presuda bolja od njegove presude, kao onaj koji daje prednost sudu TAGUTA nad njegovim sudom, nevjernik je.78
posumnja, ili bude neodluan, onda je nevjernik po konsenzusu islamskih uenjaka, zato to je onaj koji sumnja u nevjerstvo nevjernika i sam nevjernik." (Evseku urel-iman, str. 61) Bitno je napomenuti da se ovaj propis odnosi samo na nevjernike u ije nevjerstvo nema sumnje, kao krani, idovi, vatropoklonici, murici Mekke, keramiti, batinije i dr., dok, onaj koji sumnja u nevjerstvo onog oko ijeg nevjerstva postoji razilaenje meu islamskim uenjacima, kao ostavlja namaza, onaj ko ne sudi po Allahovom zakonu i sl., takav nije nevjernik.
78

Onaj koji smatra da je neija presuda bolja i ispravnija od Allahove presude i presude Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, je nevjernik po konsenzusu islamskih uenjaka, kao i onaj koji daje prednost tagutskim, nevjernikim, laikim i drugim zakonima nad zakonom Gospodara svih svjetova, koji je najbolji i najpravedniji sudija, delle anuh. Isto tako nevjernik je i onaj koji potisne Allahov zakon i zamijeni ga drugim zakonima, svejedno smatrao taj zakon boljim, ili na istom stepenu, ili gorim od erijata, i svejedno smatrao to dozvoljenim postupkom ili zabranjenim. Allah, Uzvieni, rekao je: "A oni koji ne sude prema onome to je Allah objavio, oni su pravi nevjernici." (El-Ma'ide, 44), "Zar ne vidi one koji tvrde da vjeruju u ono to se objavljuje tebi i u ono to je objavljeno prije tebe pa ipak ele da im se pred tagutom sudi, a nareeno im je da ne vjeruju u njega. A ejtan eli da ih u veliku zabludu navede." (En-Nisa, 60) to se tie onog koji ne sudi po Allahovom zakonu, ali smatra da je obaveza suditi po njemu i zabranjeno suditi po drugim zakonima, i da je onaj koji sudi drugim zakonima grean pred Allahom, ali, radi strasti ili neke dunjaluke koristi ne sudi po Allahovom zakonu, oko takve osobe razilaze se islamski uenjaci, da li je nevjerik ili ne. Dio uenjaka kae za takvu osobu da nije nevjernik i da se to djelo smatra malim nevjerstvom, koje ne izvodi iz vjere,
53

PETO DJELO Ko prezire neto od onoga s ime je doao Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pa makar i radio po tome, poinio je nevjerstvo.79 ESTO DJELO Onaj koji se bude ismijavao i izrugivao sa neim od vjere s kojom je doao Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ili sa neim od Allahove nagrade i kazne, poinio je nevjerstvo.

sve dok ne ohalali suenje drugim zakonima mimo Allahovog, dok, drugi uenjaci kau da je to djelo veliko nevjerstvo, koje izvodi iz vjere, osim ako u osnovi sudi po Allahovom zakonu, ali, u odreenim situacijama i pojedinanim presudama nekada presudi suprotno istini, onda se to smatra malim nevjerstvom, koje je veliki grijeh i oita nepokornost Allahu, ali ne izvodi iz vjere. Drugo miljenje je blie istini a Allah, delle anuh, najbolje zna. (Vidi detaljnije: Ibn Tejmijje, Medmu'ul-fetava, 5/130, 35/388; Ibn Ibrahim, Medmu'ul-fetava, 12/280; Salih el-Fevzan, Akidetu-tevhid, str. 146-148) Onaj ko smatra da je Allahov sud, jedini ispravni sud, i da nije dozvoljeno suditi osim po njemu, te zalae se za njegovo uspostavljanje i primjenu, koliko je u mogunosti, ali, nije u mogunosti da sudi po njemu iz odreenih razloga, kao opravdani strah i nemo i sl., takav nije nevjernik, kao to su pojasnili ejhu-l-islam Ibn Tejmijje i drugi, a Allah najbolje zna. (Vidi: Medmu'ul-fetava, 19/216-219) Detaljnije o ovoj tematici vratiti se na djelo Hukmu bi gajri ma enzelellah od uvaenog ejha dr. Abdur-Rahmana el-Mahmuda, hafizehullah, koje je veoma korisno i pouno, ali za onog koji ima ope predznanje. 79 Allah, delle anuh, rekao je: "To e biti zato to su ono to izaziva Allahovu srdbu slijedili, a ono ime je On zadovoljan prezirali; pa je On djela njihova ponitio." (Muhammed, 28)
54

Dokaz za to su Allahove, delle anuh, rijei: "Reci: 'A zar da se sa Allahom i Njegovim ajetima i Poslanikom Njegovim ismijavate!' 'Ne ispriavajte se! Doista ste postali nevjernici nakon vjerovanja.'" (Et-Tevbe, 65, 66)80 SEDMO DJELO Bavljenje sihrom. U to spada sihr sa kojim se razdvajaju ili spajaju suprunici. Onaj ko to bude radio ili bude s time zadovoljan, poinio je nevjerstvo. Dokaz za to su Allahove, azze ve delle, rijei: "A njih dvojica nisu nikoga uili dok mu ne bi rekli: 'Mi smo samo iskuenje, i ti ne budi nevjernik!'" (El-Bekare, 102)81
80

Abdullah b. Omer, radijallahu anhuma, rekao je: "Neki ovjek je, na jednom od skupova prilikom pohoda na Tebuk, rekao: 'Doista nisam vidio da je neko slian ovim naim karijama (uenjacima). Nisam vidio pohlepnijih trbuha, laljivijih jezika i veih kukavica prilikom susreta s neprijateljem od njih.' Jedan od prisutnih (ashaba) odgovorio mu je: 'Slagao si! Doista si ti munafik (licemjer)! Obavijestit u o ovome Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem!'" Ta vijest je doprla do Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a ujedno je i sputena objava. Ibn Omer, radijallahu anhuma, kae: "Vidio sam onog ko je to rekao kako, objeen za uzdu deve Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a kamenice mu prave rane po nogama, govori: 'O, Allahov Poslanie! Doista smo mi samo razgovarali i zabavljali se!', a Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ne odgovara mu na to osim: "A zar da se s Allahom, rijeima Njegovim i Poslanikom Njegovim ismijavate?..." Predaju su zabiljeili Ibn Derir, 14/333; Ibn Ebi Hatim, 7/313; i drugi s dobrim lancem prenosilaca. 81 Sihr je svaki tajni i nepoznati vid lijeenja ili izazivanja bolesti putem izuavanja, aranja, zapisa, trava i sl. to koristi sihirbaz kako bi na tajnovit nain pomogao ili naudio odreenoj osobi. Sihrom se, takoer, smatra i svaki vid magije koja izokree stvarnost u oima ljudi. Sihirbaz je onaj koji se bavi sihrom i pravi ga putem suradnje sa ejtanima i pokvarenim dinnima, koji mu
55

OSMO DJELO Potpomaganje i podravanje murika protiv muslimana, a dokaz za to su Allahove, delle anuh, rijei: "A onaj, meu vama, koji ih za zatitnike (meusobne pomagae) prihvati je od njih; Allah uistinu nee ukazati na pravi put narodu nepravednom." (El-Maide, 51) 82

se pokoravaju i pomau, ali, za uzvrat od njega trae da ini neka odvratna i Allahu mrska djela; kao injenje sedde ejtanima, ili bacanje Mushafa u izmet, ili psovanje Allaha, azze ve delle i sl. Svaki vid bavljenja sihrom, bilo da ga ini, ili poduava, ili je zadovoljan njime, jasno je nevjerstvo u Uzvienog Allaha i oito otpadnitvo od vjere Islama. Isti propis vai i za sve vrste gatara, vraara, proricatelja sudbine i njima slinih, koji putem dina, ejtana, zvijezda i odreenih prirodnih pojava obavjetavaju o budunosti, sudbini, izgubljenim stvarima i sl. Allah je rekao: "Reci: 'Niko, osim Allah, ni na nebu ni na Zemlji, ne zna to e se dogoditi'; i oni ne znaju kada e oivljeni biti." (En-Neml, 65) 82 Ibn Derir et-Taberi pojanjavajui znaenje ovog ajeta, rekao je: "Onaj koji ih za zatitnike uzme i pomogne ih protiv vjernika takav je sljedbenik njihove vjere..." (Tefsir Ibn Derir, 10/400) Ibn Hazm kae: "Ispravno je da je znaenje rijei Uzvienog Allaha 'A onaj meu vama koji ih za zatitnike prihvati on je njihov' upravo ono na to u vanjtini upuuju, tj. da je on nevjernik kao i ostali nevjernici. Ovo je istina po pitanju koje se ne razilaze dva muslimana." (El-Muhalla, 11/138) Kurtubi je rekao: "U ovom ajetu Allah, delle anuh, pojasnio je da je stanje onoga koji to radi isto kao i njihovo stanje. To za sobom povlai da je zabranjeno muslimanu da nasljeuje imetak murteda (otpadnika)..." (Ahkamul-Kur'an, 6/217) Ibnul-Kajjim kae: "Uzvieni Allah je presudio, a niko bolje ne sudi od Njega, da je onaj koji uzme krane i idove za meusobne zatitnike jedan od njih. 'A onaj meu vama koji ih za zatitnike prihvati on je njihov'. Ako je onaj koji ih uzme za meusobne potpomagae i zatitnike od njih, po tekstu Kur'ana, onda ima i isti propis kao oni." (Ahkamu ehli zimme, 1/195)
56

DEVETO DJELO Onaj ko bude ubijeen da je dozvoljeno nekome od ljudi izlaziti iz erijata koji je objavljen Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, kao to je bilo dozvoljeno Hidru da izae iz erijata Musaa, alejhis-selam, takav je poinio nevjerstvo. 83 DESETO DJELO Okretanje od Allahove vjere, ne ui je niti radi po njoj, a dokaz za to su Allahove, delle anuh, rijei: "A ima li nepravednijeg od onoga koji, opomenut rijeima Gospodara

ejh Abdul-Aziz b. Baz u tom kontekstu je rekao: "Islamski uenjaci jednoglasni su da onaj koji pomogne nevjernike, ehlul-kitabije i druge nevjernika, protiv muslimana, bilo kojom vrstom pomoi, i na bilo koji nain, postao je nevjernik kao i oni." (Fetava Ibn Baz, 1/269) to se tie sukoba izmeu muslimana, u kojem se desi da se jedna skupina od njih potpomogne s nevjernicima protiv druge skupine, to nema isti propis kao pomaganje nevjernika koji su u ratu protiv muslimana. Imam Ibn Hazm o tome je rekao: "to se tie muslimana koje je strast navela pa su se potpomogli sa muricima u borbi protiv muslimana, s kojima se razilaze: ako su oni (muslimani) predvodnici i jai, a nevjernici samo u njihovoj pratnji kao ispomo, takvi su otili u propast i krajnju granicu nepokornosti, ali nisu radi toga postali nevjernici, zato to nita u Kur'anu i konsenzusu islamskih uenjaka ne upuuje da je to nevjerstvo, ali ako su nevjernici predvodnici i glavni u borbi, onda su time poinili nevjerstvo, kao to smo spomenuli. Ako su iste jaine, i niko od dvije skupine nije predvodnik, ne vidim da su time postali nevjernici, a Allah najbolje zna." (El-Muhalla, 11/200-201) 83 Kao oni koji smatraju da su krani, idovi i svi ljudi dobre volje, vjernici i da e ui u Dennet, kao i oni koji smatraju da je odreenim ejhovima, evlijama i sl. dozvoljeno da ne slijede Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i da sami od sebe donose propise i ibadete.
57

svoga, njima lea okrene? Mi emo, zaista, kazniti zlikovce!" (Es-Sedde, 22)84 Nema razlike u svim ovim djelima izmeu onoga ko to radi iz ale, namjerno i ozbiljno, ili iz straha, osim onaj ko je na to prisiljen. 85 Sva spomenuta djela su veoma opasna i esto se ine, radi toga, musliman je obavezan da ih se pripazi, i da se boji za sebe da ne uradi neka od njih. Utjeemo se Allahu od uzroka Njegove srdbe i bolne kazne. 86
84

Misli se na nemarnost i nezainteresovanost za djelima bez kojih ovjek ne moe biti musliman i neizuavanje temeljnih i osnovnih propisa vjere, iz ega se da razumjeti da mu vjera i njeni propisi nisu bitni, te da im ne pridaje panje. Na spomenuti propis se ne odnose muslimani koji ne poznaju detaljno erijatske propise, jer nije obaveza svakom muslimanu da bude uenjak.
85

Allah, delle anuh, rekao je: "Onoga koji zanijee Allaha, nakon to je u Njega vjerovao, - osim ako bude na to primoran, a srce mu ostane vrsto u vjeri -, eka Allahova kazna." (En-Nehl, 106)
86

Bitno je napomenuti na zabludu i opasnost dvije skupine koje su pitanja tekfira shvatili na sektaki nain. Prva: oni koji proglaavaju muslimane neosnovano nevjernicima, ili bez ispunjavanja svih uslova i otklanjanja svih prepreka koje su uenjaci postavili da bi se dotina osoba proglasila nevjernikom. Takvi su se poistovjetili sa sektom haridija. Druga: oni koji pitanje tekfira u potpunosti zanemaruju i ne uzimaju ga u razmatranje, smatrajui to nebitnim pitanjem, ili uzrokom podjele muslimana i sl., ili pokuavaju opravdati djela nevjerstva koja je nemogue opravdati. Takvi su se poistovjetili sa sektom murdija. Ispravan je srednji put, izmeu dvije krajnosti i zablude, put uenjaka Ehli-s-Sunneta, koji smatraju pitanje tekfira bitnim i vanim pitanjem, koje nikako ne treba zanemariti ili mu umanjiti bitnost, ali, sputanje tog propisa, na mase ili pojedince, dozvoljeno je tek nakon to se za to ispune uslovi i otklone prepreke, uz detaljno i podrobno izuavanje tog pitanja iz ehli-s-sunetske literature i pred povjerljivim islamskim uenjacima. Ti uslovi i prepreke se razlikuju shodno vrsti djela i stanju onog koji ga ini, i detaljno su pojanjeni u literaturi koja se bavi datom tematikom. Svaki musliman obavezan je smatrati djelo nevjerstva nevjerstvom, dok
58

proglaavanje dotine osobe nevjernikom nije dozvoljeno osim s jasnim znanjem, pogotovo kada je rije o djelima oko kojih se vodi spor meu islamskim uenjacima, da li su nevjerstvo ili ne, ili se razilaze o odreenim detaljima vezanim za to djelo nevjerstva. ejh Sulejman b. Nasir el-'Ulvan, hafizehullah, rekao je: "Neka se zna, da musliman moe rei ili poiniti djelo, na koje Kur'an, Sunnet i konsenzus uenjaka prvih generacija upuuju da je djelo nevjerstva i da je odmetnitvo od Islama, ali islamski uenjaci nisu smatrali usko povezanim ubjeenje da je dotino djelo nevjerstvo i proglaavanje osobe koja ga ini nevjernikom. Nee se svaka osoba koja poini djelo nevjerstva proglasiti nevjernikom, jer odreeni govor ili djelo mogu biti nevjerstvo, ali nee se rei da je onaj koji to kae ili uradi nevjernik, sve dok se ne ispune uslovi i otklone zapreke. Moe se desiti da je ovjek tek uao u Islam, i da radi djelo nevjerstva a nije s time upoznat, pa kada mu se pojasni odmah se povrati. Moe se desiti i da neto negira iz pogrenog shvatanja i tumaenja i sl. od prepreka pri proglaavanju nekoga nevjernikom. Ovo je veliki temelj i pravilo kome je obaveza posvetiti panju i ispravno ga shvatiti, zato to tekfir nije pravo stvorenja, da proglaava nevjernikom ko koga hoe, iz svojih strasti. Obaveza je u tome vratiti se Kur'anu i Sunnetu po shvatanju prvih i ispravnih generacija ovog ummeta. Onaj koga su Allah i Njegov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, proglasili nevjernikom, i nad njim je uspostavljen dokaz - takav je nevjernik, a suprotno - ne... Ukratko, pravac ispravnih uenjaka je pravljenje razlike izmeu smatranja odreenog djela nevjerstvom i proglaavanja onoga koji radi to djelo nevjernikom. Isti sluaj je i sa proglaavanjem nekoga novotarom. Postoji razlika izmeu smatranja djela novotarijom i smatranja onoga koji radi dotino djelo novotarom. Ne biva svako ko uradi neku novotariju novoratom. Onaj ko detaljno pogleda i razmisli o stanju prvih, ispravnih, generacija ovog ummeta jasna mu je istinitost i ispravnost ovog stava i vidjet e da je ovo, to smo spomenuli, upravo njihov pravac i put. Jasno e mu biti da je pravda, odbrana istine i udnja za uputom ljudi, koja se pri njima nalazila, bila uzrokom da ih Allah poasti korisnim znanjem i dobrim djelima. Obaveza na svim ljudima je da im namjera bude prenoenje istine i uklanjanje neistine, sa pravednou i umjerenou, kako bi kompletna vjera pripala samo Allahu i neka je zahvala Gospodaru svih svjetova." (Tibjan erhu nevakidil-islam, 7576)
59

Neka je Allahov mir i spas na Njegovo najodabranije stvorenje Muhammeda, njegovu asnu porodicu i sve ashabe. 87

87

Allaha, azze ve delle, molim da se smiluje ejhu-l-islamu imamu Muhammedu b. Abdul-Vehhabu, oprosti mu grijehe i nagradi ga za veliki trud kojeg je uloio u pojanjavanju i odbrani ispravnog vjerovanja vjerovanja prvih generacija. Amin! Pri pripremi ovog kratkog djela, pored tradicionalnih i kapitalnih djela (pojedine hadiske zbirke, tefsiri i sl.), koritena su i mnoga akidetska djela. Neka od najbitnijih su: Tejsiru-l-Azizi-l-Hamid od Sulejmana b. Abdullaha, Fethu-l-Medid i Kurretu ujuni-l-mevehhidin od Abdur-Rahmana b. Hasana, Haijetu seleseti-l-usul od Abdur-Rahmana b. Kasima, erhu seleseti-l-usul od Ibn Usejmina, El-Mehsul fi erhi selaseti-l-usul od Abdullaha el-Gunejmana, Husulu-l-me'mul fi erhi selaseti-l-usul od Abdullaha el-Fevzana, Tejsiru-l-vusul erhu selaseti-l-usul od Abdul-Muhsina el-Kasima, Medmu'atu--uruh od Abdur-Rahmana el-Berraka, erhu kava'idi-l-erbe'a od Saliha el-Fevzana, erhu nevakidi-l-islam od Abdullaha es-Sa'da, Et-Tibjan fi erhi nevekidi-l-islam od Sulejmana el-Ulvana, Durusun fi erhi nevakidi-l-islam od Saliha el-Fevzana, El-I'alam fi erhi nevakidi-l-islam od Abdul-Aziza et-Tarifija, erhu akideti-tTahavijje od Ibn Ebi-l-Izza, Me'aridu-l-kabul od Hafiza el-Hakemija, erhu risaleti-d-delail od Saliha el-Fevzana, El-Kadau ve-l-kader od Abdur-Rahmana el-Mahmuda, El-Imanu bi-l-kadai ve-l-kader od Muhammeda el-Hameda, Muhtesaru-l-uluvvi li-z-Zehebi od Muhammeda Nasuruddina el-Albanija, Uluvvullahi ala halkihi od Musaa ed-Duveja, El-Hukmu bi gajri me enzelellah od Abdur-Rahmana el-Mahmuda, Akidetu-tevhid od Saliha el-Fevzana i druga bitna djela. Molim Allaha, delle anuh, da ovo djelo bude iskreno radi Njegovog Plemenitog lica i traei samo Njegovo zadovoljstvo, te da bude od koristi muslimanima i muslimankama i svim koji tragaju za uputom i pravim putem, a naa posljednja dova je "... neka je sva zahvala Allahu, Gospodaru svih svjetova."
60

61