UVOD U PSIHOLOGIJU LINOSTI

Predavanje iz Psihologije linosti (br. 1) doc. dr. Almira Isi

Uvod
Da li analizirate osobe iz svog okruenja? Kako to inite i na osnovu ega? Kojim osobinama linosti ili pridjevima ih opisujete? Navedite osobine linosti svog prijatelja sa fakulteta, a potom neka on navede svoje osobine linosti. Usporedite ih. Rije linost ili osobnost je nastala od latinske rijei persona, to znai maska. Persona je oznaavala masku koju su nosili glumci u starogrkoj drami za vrijeme predstave. Funkcija maske u starogrkoj drami bila je da predstavi gledaocima odreen i konzistentan obrazac ponaanja osobe koja tu masku nosi. Vremenom je ta rije poela oznaavati ne samo masku nego i osobu koja je nosi. Rije linost esto se koristi u govornoj komunikaciji i svakodnevnom ivotu.

 Rije linost ima razliita znaenja. Najee znaenje linosti u svakodnevnom ivotu odnosi se na nain ponaanja neke osobe. Prema tome, linost znai konzistentan nain ponaanja i postupanja pojedinca. Takvo znaenje linosti dali su Platon i Aristotel. Meutim, znaenje termina linosti je znatno ire. Linost oznaava neiju drutvenu ulogu ili drutvenu sliku pojedinca (on je velika linost, on je visoka linost). Konzistencija ponaanja odnosi se na cjelokupno trajanje ivota pojedinca, tj. njegovo ponaanje se odnosi na njegovu cjeloivotnu ulogu.

 Dalje znaenje linosti dovodi se u konotaciju sa nekim svojstvima kao npr.: arm, popularnost, identitet pojedinca, fiziku privlanost ili veliki broj drugih socijalno ili individualno poeljenih i nepoeljnih karakteristika pojedinca. U svemu tome je prisutan udio subjektivnog znaenja.

Povijest istraivanja linosti

Medicinska tradicija psihologije linosti poelo je jo u doba Hipokrata, grkog lijenika koji je ivio u etvrtom vijeku prije nove ere. On je pokuao meuljudske razlike u emocionalnom reagiranju i temeperamentu objasniti na biohemijskoj osnovi i postavio je prvu teoriju tipova linosti. Naime, ljudi se meusobno razlikuju po temperamentu i emocionalnosti, jer su razliito ispunjeni tjelesnim sokovima kojih ima etiri vrste: krv, crna, uta u i flegma. Tjelesni sokovi ne samo da objanjavaju individualne razlike, ve i znae osnovu zdravlja ili bolesti. Zdravlje postoji kada postoji odgovarajua ravnotea u zastupljenosti tih sokova, a bolest kada se ta ravnotea tih sokova narui.

 U direktnoj vezi sa psihologijom linosti je i klinika medicina osamnaestog i devetnaestog vijeka. U to vrijeme medicina se bavila prouavanjem simptomatologije duevnih bolesti ili psihoza, kao i klasifikacijom i lijeenjem tih bolesti. Na osnovu vladajuih fiziolokih koncepcija francuski lijenik Philippe Pinel (18. vijek) psihotine poremeaje tumaio je sa poremeajem u funkcioniranju mozga. U vezi sa klinikom tradicijom savremene psihologije linosti da fizikalne pozicije u objanjavanju poremeaja u ponaanju i linosti, koje su predstavljale temelj medicinskog pristupa, nisu mogle biti spojene sa pozicijom i pristupom tadanje psihologije normalnih. Psihologija se poela oslobaati filozofske duhovno znanstvene tradicije .

 Sigmund Frojd je pokuao spojiti psihologiju sa medicinom i na taj nain odvojiti psihologiju linosti od filozofsko-religiozneideoloke tradicije, te je spojiti sa naunim pristupom. Za razvoj psihologije linosti vani su utjecaji arlsa Darwina, odnosno njegova teorija o evoluciji ovjeka unutar koje je ukazao na evoluciju ovjeka iz ivotinje i postavljanja ovjeka u prirodni red, to je suprotno filozofsko-religiozno-ideolokoj tradiciji. Doprinos u razumijevanju linosti pokuali su pruiti mnogi filozofi: Tom Akvinski, Hobes, Don Lok, Nie i dr. Meutim, taj pristup je bio neznanstveni.

 Psihologija linosti najvie je bila pod utjecajem drugih podruja psihologije, a osobito psiholokih kola i pravaca od druge polovine 19. vijeka. Od svih pravaca najvei je utjecaj imala psihonalitika kola Sigmunda Frojda, zatim getaltistika kao i refleksoloka i bihevioralna kola. Getaltistiku kolu ili pravac osnovao je Max Wertheimer (1912). Rije getalt je nastala od njemake rijei getalt i znai formu, oblik, konfiguraciju. Nastala je kao reakcija na Wundtov strukturalizam, koji je tvrdio da su duh i tijelo nezavisni. Getaltisti su naglaavali cjelinu iskustva i doivljaja, tj. holistiki pristup u prouavanju ponaanja i procesa. Najvei doprinos getaltistika psihologija dala je u podruju eksperimentalnog istraivanja zakonitosti percipiranja i miljenja. Tvrdili su da je nemogue razumjeti kompleksne procese u ovjeku ukoliko se oni ralane na elemente ili osjete. Direktan izdanak ove kole je i Lewinova teorija linosti.

 Refleksoloka kola ili pravac koji je osnovao ruski psiholog i fiziolog Ivan Pavlov i bihevioralna kola koju je stvorio John Watson, ukazali su da je ljudsko ponaanje mogue razumjeti i prouavati samo objektivnim, a ne subjektivnim metodama. Unutar obe kole najvei je doprinos Pavlova sa otkriem uvjetovanih refleksa, zatim upotreba naune metode eksperimenta u prouavanju ljudskog ponaanja. Ukazali su da je mogu objektivan nauni pristup u svakom podruju prouavanja ljudskog ponaanja i linosti. U njihovom kontekstu linost je rezultat kondicioniranja ili uenja. Ove kole svojim postavkama iskljuile su mogunost meafizikog i mitolokog poimanja linosti, tj. bilo kojeg oblika subjektivizma.

 Velikim dijelom na razvoj psihologije linosti utjecala je i kognitivna kola ili pravac, koju je osnovao Kelly. Istraivanja na podruju kognitivnih funkcija, misaonih procesa i konceptualnih sposobnosti ukazala su da su te osobine linosti znatno vanije za razumijevanje linosti, nego to li se to ranije smatralo. Istraivanja na podruju motivacije ukazala su da je za razumijevanje i predvianje ponaanja neophodno i poznavanje motivacije pojedinca. Na osnovu toga stvorene su mnoge moderne koncepcije linosti u okviru humanistike kole i pravca kao to je teorija Maslowa i Rogersa.

 Na razvoj savremene psihologije linosti velikim dijelom utjecale su socijalne promjene i socijalna kretanja. Pod njihovim utjecajem dolo je do erozije u tradicionalnim shvatanjima i tumaenjima. Uslijed toga, ukazano je na injenicu da faktor situacije u velikoj mjeri determinira linost. Tako je nastao situacionizam i interakcionizam koji linost pojedinca posmatra kao neprekidno promjenjiv sadraj, tj. sadraj koji se neprekidno mijenja iz situacije u situaciju. Takva shvatanja su potvrena u multivarijantnim i faktorskoanalitikim istraivanjima, koja su ukazala da je za predvianje i razumijevanje ponaanja pojedinca nuno uzeti u obzir faktore okoline i situacije.

Definiranje linosti
Definirati linost je vrlo teko zbog njene kompleksnosti, pa shodno tome razlikuje se vie definicija linosti. Linost je integrisano jedinstvo oveka sa svim njegovim trajnim diferencijalnim karakteristikama (inteligencija, karakter, temperament, konstitucija) i njemu svojstvenim oblicima ponaanja (H. Pieron, 1951). Linost je manje vie vrsta i trajna organizacija karaktera, temperamenta, intelekta i fizike konstitucije pojedinca, pri emu linost odreuje ovekovo prilagoavanje sredini (H. J. Eysenck, 1953). Linost je dinamika organizacija onih psihofizikih sistema pojedinca koji odreuju njemu karakteristino ponaanje i miljenje (G. Olport, 1961)

 Slijedea definicija se smatra najprihvatljivijom jer obuhvata bitne elemente linosti: Linost je skup psihikih osobina i mehanizama unutar pojedinca koji su organizirani i relativno trajni, te utjeu na interakciju i adaptaciju pojedinca na intrapsihiku, fiziku i socijalnu okolinu. 1. Linost je skup psihikih osobina

Psihike osobine su karakteristike koje opisuju naine na koje se ljudi meusobno razlikuju, ali su i meusobno slini. Opiite osobu koju odlikuje osobina srameljivosti ili pak priljivosti.

 Unutar izuavanja osobina linosti psihologija nastoji da utvrdi: 1. Koliko osobina linosti postoji (postoji li desetak ili stotinjak osobina linosti)? 2. Kako su osobine linosti organizirane ili struktuirane (npr. da li je priljivost povezana sa impulsivnosti)? 3. Koje je porijeklo osobina linosti (da li su pod utjecajem nasljea ili odgoja, koje vrste odgojnih postupaka utjeu da neko bude priljiv)? 4. Koje su korelacije i posljedice osobina linosti (da li priljiva osoba ima iroku mreu prijatelja, da li nervira druge ljude)? Izuavanje psihikih osobina je jako vano, jer osobine pomau da opiemo ljude, te razumijemo dimenzije po kojima se oni razlikuju, zatim pomau da objasnimo ponaanje te predviamo budue ponaanje.

2. Linost je skup psihikih mehanizama Psihiki mehanizmi su kao osobine linosti, s tim da se mehanizmi vie odnose na procese koji se odvijaju u linosti. Veina psihikih mehanizama ukljuuje nekakvu obradu informacija. Npr. netko ko je ekstravertiran moe traiti i uoavati prilike za interakciju s drugim ljudima. Naime, on e uoiti odreenu vrstu socijalne informacije i reagirati u skladu s njom. Psihiki mehanizmi imaju tri osnovna dijela: ulaz, pravila odluivanja i izlaz. Psihiki mehanizmi mogu ljude initi osjetljivim na odreenu vrstu informacija iz okoline (ulaz), mogu utjecati na njihovo razmiljanje o odreenim opcijama odluivanja (pravila odluivanja), te mogu voditi ponaanje prema odreenim kategorijama reakcije (izlaz).

 Osobine linosti su aktivirane cijelo vrijeme. Primjer: Osobina hrabrosti (Osobina hrabrosti se aktivira u samo odreenim uslovima, kada se ljudi susreu sa ozbiljnim opasnostima i prijetnjama. Neki su hrabriji od drugih, ali nikada neemo saznati koji su hrabriji dok se ne pojavi odgovarajua situacija u kojoj se hrabrost moe iskazati). Da li za sebe ili nekog iz svog okruenja moete rei da je hrabar?

3. Unutar pojedinca To znai da je linost neto to pojedinac nosi unutar sebe tokom vremena, od jedne do druge situacije. Svi mislimo da smo isti ljudi kakvi smo bili prole sedmice, proli mjesec ili godinu, te da emo te osobine imati i u nadolazeim mjesecima i godinama. Navedena definicija linosti ukazuje da je linost stabilna kroz vrijeme i u odreenoj mjeri konzistentna u razliitim situacijama.

4. Koji su organizovani i relativno trajni

Organiziran znai da su psihike osobine i mehanizmi neke osobe nisu jednostavan i sluajan zbir elemenata. Naime, linost je organizirana jer su osobine i mehanizmi meusobno povezani na koherentan nain. Psihike osobine su relativno trajne u vremenu, osobito u razdoblju odrasle dobi, te openito konzistentne u razliitim situacijama. Ako kaemo da je neko bijesan u odreenoj situaciji to ne govori nita o njegovoj osobini linosti. Neka osoba moe biti bijesna sada, a ne mora sutra. Bijes je vie stanje nego li osobina linosti. Osoba koja je sklona bijesu, pokazivati e tu sklonost u razliitim vremenskim takama i situacijama.

5. I koji utjeu To ukazuje da osobine i mehanizmi linosti mogu utjecati na ivote ljudi. One utjeu na to kako se ponaamo, kako percipiramo sami sebe ili kako razmiljamo o svijetu oko sebe, u kakvim smo odnosima s drugim ljudima, kako se osjeamo, biramo okruenje, kojim ciljevima teimo u ivotu i koje imamo elje, te kako reagiramo u okolnostima u kojima se nalazimo. Ljudi su aktivna bia i njihove osobine linosti utjeu na oblikovanje ivota, tj. nain razmiljanja, miljenja i osjeanja.

6. Na interakcije pojedinca
Ovaj segment definicije odnosi se na percepciju, selekciju, evokaciju i manipulaciju. Percepcija se odnosi na nain interpretiranja okoline. Dvije osobe mogu biti izloene istom dogaaju, ali ga mogu u potpunosti na razliite naine interpretirati zbog razliitosti linosti. Selekcija odnosi se na nain na koji biramo razliite situacije kako biramo prijatelje, hobi, izborne predmete, zanimanje itd. Nain na koji se vri selekcija u skladu je sa linou.

 Evokacija je reakcija koju izazivamo kod ostalih, esto potpuno nenamjerno. Npr. osoba koja je fiziki snana moe izazvati osjeaj zastraenosti kod drugih, ak i kad joj zastraivanje nije cilj. Manipulacija je nain na koji namjerno utjeemo na druge ljude. Naini na koje nastojimo manipulirati ponaanje, razmiljanje i osjeanja drugih ljudi, esencijalno su obiljeje linosti.

7.

I njegove adaptacije na

Ovaj segment definicije ukazuje na adaptivno funkcionisanje linosti postizanje ciljeva, prilagoavanje i suoavanje sa problemima s kojima smo suoeni tokom ivota. 8. Okolinu

Fizika okolina je esto izazov za ljude, a ponekad i prijetnja preivljavanja (nestaica hrane, izloenost ekstremnim temperaturama, razne ivotinje i sl.) Socijalna okolina takoer zahtijeva adaptaciju (moemo eljeti druiti se sa interesantnim prijateljima i partnerima, veu emocionalnu bliskost sa osobama koje su nam vane). Naini na koji se osoba nose sa svojom okolinom od znaaja su za razumijevanje njene linosti. Osoba koja je priljiva traiti e takvo okruenje gdje e moi komunicirati, osoba koja je neugodna traiti e socijalnu okolinu gdje se ljudi vie svaaju i sukobljavaju, osobi kojoj je vaan status nastojati e biti u drutvu uglednih ljudi).

 Intrapsihika okolina predstavlja vaan dio psihike realnosti (Primjer: Samopotovanje koliko dobar ili lo dojam imamo o sebi u nekom trenutku ovisi o naoj procjeni stepena u kojem uspijemo postii nae ciljeve). VJEBA: Napiite esej o dobrom prijatelju ili prijateljici. Unutar eseja opiite to je karakteristino za tu osobu, to je trajno prisutno kod nje, te to ima adaptacijsku funkciju za nju. Ukljuite elemente naina interakcije i adaptacije te osobe ma fiziku, socijalnu i itrapsihiku osobinu.

Karakteristike teorija linosti

Teorija je skup konvencija koje je stvorio teoretiar. Sastoji se od skupine relevantnih pretpostavki, koje su sistematski meusobno povezane i niza empirijskih definicija. Kada se nauno potvrdi postaje injenica. Teorije linosti se meusobno razlikuju u objanjavanju strukture, dinamike i razvoja linosti. Temeljne pretpostavke pojedinih teorija koje se odnose na ljudsku prirodu su brojne, i u odnosu na njih teorije se meusobno razlikuju. Eksperimentalna psihologija uloila je ogroman napor u prouavanje linosti, meutim i danas ne postoji ope prihvaeno objanjenje ponaanja ovjeka u cjelini. Objanjenja linosti su uglavnom hipotetikog karaktera. Kada se teorija provjeri ona tada postaje zakon. Danas se razlikuje oko 20 teorija linosti. One se razlikuju u shvatanju o strukturi, dinamici i razvoju linosti.

 S obzirom na shvatanja o strukturi, dinamici i razvoju linosti razlikuju se tri grupe teorija:
1. Biologistike teorije (naglaavaju ulogu biolokih momenata i nasljea Frojdova teorija linosti) 2. Personalistike teorije (zanemaruju ulogu sredine, a osobito socijalnih faktora, naglaavaju osobnost svakog pojedinca i njegovu razliitost od drugih ljudi Allportova teorija linosti) 3. Socijalne teorije linosti (naglasak stavljaju na znaaj sredine i socijalnih faktora. Predstavnici su: Adler, Karen Hornaj, H. Salliven i Erih Fromm).

Usporedba teorija linosti

Teorije linosti se meusobno razlikuju. Obiljeja po kojim se teorije linosti razlikuju mogu se razmotriti unutar odreenih bipolarnih dimenzija: 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. Nomotetinost Idiografinost Racionalnost Iracionalnost Sloboda Determinizam Subjektivnost Objektivnost Holizam Elementarizam Homeostaza Heterostaza Nasljee Okolina Spoznatljivost Nespoznatljivost Reaktivnost Proaktivnost

1.

2.

3.

4.

Nomotetinost Idiografinost Teorije nomotetikog karaktera zasnivaju se na opim, zajednikim karakteristikama svih ljudi ili na podacima takvih istraivanja (konstitucionalna teorija Sheldona). Idiografike teorije se zasnivaju na posmatranju i prouavanju pojedinaca te naglaavaju individualan pristup. Racionalnost Iracionalnost Teorije koje naglaavaju racionalnost ukazuju da je ovjek racionalno bie i svjestan svojih postupaka i samog sebe (Kelly), dok teorije koje naglaavaju iracionalnost ukazuju da je ovjek iracionalan i nesvjestan svojih postupaka (Frojd). Sloboda Determinizam Teorije koje naglaavaju slobodu ukazuju da je ovjek bie koje je odgovorno za vlastite akcije i postupke (Rogers). Naime, on je sposoban da se oslobodi utjecaja okoline. Teorije koje naglaavaju determinizam ukazuju da je ovjekovo ponaanje potpuno determinirano utjecajem okoline i prema tome kontrolirano okolinom (Frojd, Erikson, Ajzenk, Skiner i Pavlov). Subjektivnost Objektivnost Teorije koje naglaavaju subjektivizam ukazuju da su ljudi podloni svojim doivljajima i subjektivnim iskustvima, te je njihova linost izgraena i pod kontrolom je takvih iskustava (Rogers). Teorije koje naglaavaju objektivnost ukazuju da su ljudi pod utjecajem vanjskih, objektivnih, a ne subjektivnih faktora (Skiner).

5. Holizam Elementarizam Holistike teorije ukazuju da se pojedinac i ljudsko ponaanje mogu razumjeti jedino prouavanjem pojedinca kao cjeline (Rogers). Naime, ponaanje je rezultanta unutranjih i vanjskih faktora. Ukazuju da je svaki pojedinac osoben i jedinstven, te da se on ne moe razumjeti samo na osnovu osobina linosti. Teorije koje naglaavaju elementaristiko stajalite ukazuju se pojedinac i njegovo ponaanje mogu razumjeti samo ako se istrai svaki fundamentalni aspekt tog ponaanja (Skiner i Pavlov). 6. Homeostaza Heterostaza Prema homeostatikim koncepcijama linost pojedinca i njegov organizam je sistem koji je sposoban i usmjeren na odravanje vlastite unutranje ravnotee. Linost se opire svemu to naruava tu ravnoteu i nastoji ostvariti neprekidno stanje ravnotee (Frojd). Prema heterostatikim koncepcijama linosti ljudi nemaju tendenciju neprekidnog odravanja stanja bez napetosti, ve suprotno tome, oni su usmjereni na rast i razvoj, trae i trebaju podraaje te tee samoostvarenju i samoaktualizaciji (Maslow i Rogers).

7. Nasljee Okolina Teorije koje naglaavaju faktor nasljea ukazuju da je ljudska linost determinirana nasljeem (Kretschmer, Sheldon, Freud, Eysenck). Teorije koje naglaavaju faktor okoline ukazuju da je linost i njeno ponaanje pod utjecajem uenja (Watson i Skiner). 8. Spoznatljivost Nespoznatljivost - Teorije koje naglaavaju spoznatljivost ukazuju da je linost kao i sve ljudsko mogue nauno prouavati i spoznavati naunim postupcima i metodama, tj. posredstvom eksperimenta, mjerenja, sistematskog opaanja, klinike opservacije i matematike analize (Pavlov, Skiner, Watson, Cattel, Eysenck). Teorije koje naglaavaju nesposznatljivost ukazuju da savaki pojedinac ivi u vlastitom subjektivnom svijetu koji se neprekidno i nepredvidivo mijenja, i u kojem on sam zauzima sredinje mjesto. U prouavanju linosti koriste se netradicionalni nauni postupci: samoopaenje ili introspekcija, intuicija, spekulacija, imaginacija, empatija i sl.

9. Reaktivnost Proaktivnost Proaktivne koncepcije linosti ukazuju da je ovjek aktivno bie pobueno i usmjeravano unutranjim procesima, tj. nagonima, svjesnim ciljevima, stavovima, interesima i sl. (Freud, Allport) Takvi procesi mogu biti materijalni, fizioloki, bihemijski ali i psiholoki. Reaktivne koncepcije linosti ukazuju da je ovjek reaktivno bie, koje reagira samo na izvanjske podraaje ili situacije (Maslow, Watson, Skinner).

1. Fulgosi A. (1985). Psihologija linosti. Zagreb: kolska knjiga. 2. Larsen R. J. i Buss D. M. (2007). Psihologija linosti. Jastrebarsko: Naklada Slap. 3. Lindzi G. i Kelvin H. (1983). Psihologija linosti Beograd: Nolit.