UMARSTVO NA KRU

SADRAJ:
1. Openito o kru Republike Hrvatske...................................................................... 4
1.1. Morfoloke osobitosti kra ............................................................................................................ 5 1.2. Hidroloke osobitosti kra............................................................................................................. 6 1.3. Klima krkog podruja .................................................................................................................. 7 1.4. Pedoloke odlike kra s tipovima tala .......................................................................................... 8 1.4.1. Tipovi tala na kru ................................................................................................................. 9 1.5. Podjela kra Hrvatske................................................................................................................. 11

2. umske melioracije kra ....................................................................................... 13

2.1. Melioracijski radovi ..................................................................................................................... 14 2.2. Bioloki melioracijski radovi ........................................................................................................ 14 2.2.1. Pionirske vrste drvea ......................................................................................................... 16 2.2.2. Priprema stanita ................................................................................................................. 16 2.2.3. Naini i metode sjetve i sadnje ............................................................................................ 17 2.3. Tehniki melioracijski radovi ....................................................................................................... 20

3. Izbor vrsta za poumljavanje ................................................................................ 23

3.1. Ekoloki zahtjevi i bioloka svojstva (umsko-uzgojne znaajke) meliorativnih vrsta etinjaa 23 3.1.1. Pinus halepensis Mill. alepski bor .................................................................................... 23 3.1.2.Pinus brutia Ten. brucijski bor ........................................................................................... 24 3.1.3. Pinus nigra J.F.Arnold crni bor ......................................................................................... 25 3.1.4. Pinus pinaster Aiton (= Pinus maritima Lam.) primorski bor ............................................ 26 3.1.5. Pinus pinea L. pinj, pinija .................................................................................................. 27 3.1.6. Pinus sylvestris L. obini ili bijeli bor ................................................................................ 29 3.1.7. Picea abies (L.) H. Karst. obina smreka ......................................................................... 30 3.1.8. Abies alba Mill. obina jela ............................................................................................... 31 3.1.9. Larix decidua Mill. obini (europski) ari .......................................................................... 32 3.1.10. Pseudotsuga menziesii duglazija ................................................................................... 32 3.1.11. Juniperus oxycedrus mrika ........................................................................................... 33 3.1.12. Borovi u obnavljanju kra .................................................................................................. 33 3.1.13. Alohtone i dekorativne vrste na Mediteranu ...................................................................... 33 3.2. Ekoloki zahtjevi i bioloka svojstva (umsko-uzgojne znaajke) meliorativnih vrsta listaa .... 35 3.2.2. Quercus ilex hrast crnika .................................................................................................. 35 3.2.3. Quercus cerris hrast cer ................................................................................................... 36 3.2.4. Carpinus betulus obini grab ............................................................................................ 36 3.2.5. Carpinus orientalis bijeli grab ........................................................................................... 37 3.2.6. Ostrya carpinifolia crni grab .............................................................................................. 37

3.2.7. Celtis australis obini koprivi .......................................................................................... 37 3.2.8. Uloga vokarica na kru ...................................................................................................... 37 3.2.9. Pionirske vrste i elementi kamenjara ................................................................................... 39

Interna skripta za S Otoac Sastavio: Augustin Jelui, dipl. ing. umarstva Literatura: 1. panjol, ., D. Bari: umske melioracije kra, predavanja, 2007/2008. umarski fakultet, Zagreb. 2. Mati, S., B. Prpi: Poumljavanje, 1983., Zagreb. 3. Horovski, J.: Skripta Kr III

1. Openito o kru Republike Hrvatske

kr = kras, karst, kra Pojam se odnosi na vapnenako-dolomitno podruje sa specifinim morfolokim i hidrolokim karakteristikama. Zauzima oko 54 % povrine RH.

Polovica tog podruja je danas degradirana sa rijetkim ostacima nekadanjih uma (makija, garig, kamenjar). Nestankom vegetacije nestao je i tanki sloj tla, a posljedica je to neracionalnog djelovanja ovjeka kroz mnoga stoljea (sjea drva za ogrjev, nekontrolirana ispaa stoke). Prirodni uvjeti kra samo su tome jo vie pogodovali. Podruje najjae obeumljenosti poklapa se sa kolijevkom najstarije civilizacije i kulture na tom podruju. Tomu je jo pogodovala blizina mora koja je omoguila naseljavanje ljudi, transport drva na velike dal jine, klimatski faktori koji su negativno djelovali na vegetaciju i tlo prilikom svakog aglomeracijskog zahvata na kru. ovjekova prisutnost poremetila je prirodnu ravnoteu izmeu vegetacije i tla . Posljedice ovjekovih zahvata su poremeaji koji se ogledaju u: razaranju tla erozijom unitavanju produkcijske snage tla otvaranju mogunosti za stvaranje bujica izlaganju tla stalnim udarima vjetrova gubljenjem funkcije tla poveava se propusnost matinog supstrata Tlo, klima i vegetacija su meusobno povezani te ovakvi poremeaji uzrokuju promjene mikroklimatskih i ekolokih uvjeta za razvoj vegetacije. Kada je dolo do degradacije kra dolo je do pokuaja poumljavanja njegovih povrina . Problem kra je zbog progresivne degradacije postao meunarodno pitanje te se trae
4

rjeenja melioracije podruja. Kako je ovo kompleksan problem potrebno ga je detaljno prouiti i rjeavati za svako podruje zasebno.

1.1. Morfoloke osobitosti kra

Tipina krka podruja karakterizirana su nizom morfolokih pojava kojih nema na drugim terenima. Te morfoloke pojave su: a) krape b) ponikve (vrtae) c) ponori d) krke uvale e) polja u kru f) spilje (peine) i jame krape su ljebovi na vapnenakim stijenama nastali djelovanjem vode koje stijenama daju osobitu ornamentiku. Mogu biti razvijene i u unutranjosti krkog terena te znatno utjecati na kretanje vode u podzemlju. Po obliku razlikujemo sljedee vrste krapa: pukotinaste meandrirajue mreaste krape kamenice Ponikve su ljevkasta udubljenja na povrini krkog terena ali se mogu pojaviti i u podzemlju u veim spiljama. Okruglastog su ili duguljastog vrha i promjera od nekoliko pa do stotinu metara. Dubina im jako varira, a dno je obino prekriveno debljim slojem tla (crvenica) koje je plodno i esto se obrauju. Ponori su udubine ili pukotine u krkom terenu koje su u izravnoj su vezi s podzemnim vodonosnim pukotinama i kanalima. Razliitog su oblika i osobito su znaajni za krku hidrologiju jer se u njima gube vode nadzemnih krkih terena ponornice. Krke uvale su duguljaste depresije, dimenzija od nekoliko stotina metara do nekoliko kilometara. Uvijek im je jedna os dulja od druge. Formira se u tektonski oblikovanim terenima uz djelovanje vode. Voda je mehanikim i otapajuim djelovanjem utjecala na njihov konani oblik. Dno im je neravno, nemaju vodotoka ili su oni samo povremeni. Polja u kru su najvei i najkompleksniji fenomen kra. To su zatvorene depresije, duge desetke kilometara, puno ue nego dulje, a proteu se u smjeru sjeverozapad-jugoistok. Voda iz njih odlazi u podzemlje. Dno im je najee zaravnjeno. Kroz veinu prolaze krai ili dui vodotoci koji dobivaju vodu iz krkih vrela sa velikom koliinom vode i estavela koje izbacuju vodu samo za viih vodostaja, a u sunim periodima slue kao ponor. Polja se odvodnjavaju kroz ponore
5

u samom dnu polja ili na njegovim rubovima. Pojedina su periodino plavljena dok neka nemaju vodotoke i ponore. Primjeri krkih polja: Gacko, Liko, Ogulinsko, Brinjsko, Krbavsko, Imotsko, Cetinsko. Znaajna su za poljoprivredu i elektroprivredu (akumulacijska jezera). Spilje i jame su iskljuivo podzemni krki oblici. Razliitog su oblika i dimenzija te imaju velik broj proirenja i sifona. Spilje se pruaju horizontalno kroz zemljinu unutranjost, a jame vertikalno. U pojedinima nalazimo vodu dok u drugima ne. Otapanjem vapnenca i njegovim taloenjem nastaju sige (stalaktiti i stalagmiti).

1.2. Hidroloke osobitosti kra

Podzemna vodena mrea kra mnogo je bogatija od nadzemne. Vrlo su rijetke rijeke koje teku krkim terenima i utjeu u more ili u druge vee rijeke i jezera (Zrmanja, Cetina, Neretva, Krka, Kupa, Una, Mrenica, Korana). Veina tih rijeka ipak ima ponore u svojim koritima u kojima se stalno ili povremeno gubi voda . Krke rijeke su vremenom troile stijene preko kojih protjeu te se tako duboko usijecaju tvorei kanjone koji su obrasli siromanom vegetacijom i umama koje su zatitnog karaktera.

Vei broj nadzemnih krkih vodotoka nakon kraeg ili duljeg puta po povr ini potpuno nestaje u podzemlju. Voda se obino ponovo pojavljuje na nekoj nioj stepenici na jednom ili ee vie novih vrela (Lika, Gacka, Krbava, Pazinica, Lokvarka, Vrljika, Lika Jasenica, Zagorska Mrenica, Dobra). Na najveem prostoru
6

kra uope nema vodotoka. U tim predjelima oborinske vode odmah prodiru u unutranjost terena kroz mnotvo najrazliitijih pukotina i jama te na stavlja svoj put kroz podzemlje. Tako su esta podzemna jezera koja su bogata specifinom i endeminom florom i faunom koja jo nije u potpunosti ispitana . Podzemne vode krkih vodotoka ovise o lokalnim geolokim uvjetima pa je vrlo teko odrediti slivove pojedinih rijeka. Stvarne razvodnice znatno se razlikuju od onih koje bi se dobile na temelju orografije terena kao to se to ini u podrujima normalne h idrologije.

1.3. Klima krkog podruja

Cijelu Hrvatsku karakterizira poseban poloaj s obzirom na blizinu mora. Ispresijecana je planinskim lancima koji odvajaju maritimnu od kontinentalne klime. Ovi planinski lanci vre i raspodjelu zranih masa, tlaka zraka i slino. Ljeti kr karakterizira azorska anticiklona, a zimi sibirska anticiklona. Hladni zrak prodire od sjeveroistoka do istoka, a na grebenu Dinarida se sukobljava sa toplim jugoistonim vjetrovima koji se lagano uspinju na orografske prepreke i u sukobu sa hladnim masama izluuje velike koliine oborina (takozvani efekt fena). Ovo se najbolje vidi kada ciklona krene preko Italije (enovska ciklona), tada se prve oborine izluuju u Istri, a kada preu preko Uke tada se ponovno stvara efekt fena . Iz ovog razloga Istra ima veliku koliinu oborina koje su najee nepravilno raspodijeljene. Efekt fena se stvara i kada puu juni vjetrovi koji prelaze preko Afrike, u tom trenutku su topli i suhi, a kada preu preko Sredozemnog mora sobom uzimaju veliku koliinu vlage te kada prelaze preko Dinarida takoer se stvara efekt fena. Ako doe do sudaranja ovih toplih i vlanih masa i sjevernih hladnih vjetrova tijekom zimskog perioda, a hladne mase budu jae tada moe doi i do snjenih oborina na obali naroito u srednjem i sjevernom primorju. Hladni zrak se rui preko obronaka Dinarida kada ispuni kontinentalni dio (bura). Karakteristini su i sjeverozapadni vjetrovi koji dolaze sa Atlantik a enovska ciklona. Oni bivaju skrenuti od Alpa i ve u Istri izluuju vee koliine oborina koje se dalje prenose preko Gorskog kotara u unutranjost. Kako prelaze preko velikih industrijskih centara sobom donose velike koliine sumpora koje s vodom tvore kiseline (kisele kie) koje uzrokuju suenje jele u Gorskom kotaru. Karakteristina je i juna ciklona koja uzrokuje oborine u junom dijelu Jadrana pa se poslije prenosi i na sjeverni dio. enovska ciklona uzrokuje oborine najee samo u sjevernom primorju te stoga najveu koliinu oborina imaju dijelovi sjevernije o d Zadra pa tako Istra ima slinu koliinu oborina kao i Zagreb ali su nepravilno raspodijeljene. Zbog Dinarida je i razliita temperatura zraka koja je puno via u zapadnom dijelu kra nego u istonom. Samo ponekad u zimskom periodu se hladne zrane mase s puste do mora gdje temperatura pada i moe doi i do snjenih oborina to je dosta rijetko. Na Jadranu su karakteristina dva smjera vjetra i to SE (jugoistoni vjetar-jugo) i NE (sjeveroistoni vjetar-bura). U kontinentu smjer vjetrova ovisi o reljefu. Sve ovo utjee i na raspodjelu temperatura, insolacije, naoblake,vlage zraka i oborina.
7

Prema Kppenovoj klasifikaciji na kru imamo dva tipa klime: C umjereno toplu kinu klimu sa nekoliko podtipova i D snjenu kinu klimu (borealna) na najviim vrhovima planina. Srednja temperatura zraka smanjuje se od mora prema unutranjosti i od manjih prema veim nadmorskim visinama. Najtopliji su otoci i obalni pojas (srednja temp. najtoplijeg mjeseca 20-26 C), hladniji su gorski krajevi (13-18 C), a najhladniji planinski i pretplaninski kraj. Insolacija (broj sunanih sati godinje) poveava se od sjevera prema jugu i od kopna prema otocima. Kr ima dva karakteristina podruja ako gledamo naoblaku. Pod naoblakom se smatra stupanj pokrivenosti nebeskog svoda oblacima, tj. veliine oblanog pokrivaa u odnosu na cijelo nebo. Naoblaka se odreuje u desetinama pokrivenog neba, tj. brojevima od 0 do 10, gdje 0 oznaava potpuno vedro nebo bez ijednog oblaia, a 10 potpuno oblano nebo. Primorski dio je vedriji i ima srednju godinju naoblaku manje od 5, do je gorski i kontinentalni dio oblaniji sa naoblakom veom od 5. U primorskom dijelu kra prosjena godinja vlaga je 70%, a u kontinentalnom 80%. Na kru postoje dva oborinska reima. Mediteranski reim vei dio padalina prima u hladnom razdoblju godine, a manje ljeti to rezultira sunim razdobljima. Kontinentalni reim vie oborina prima u toplijem dijelu godine za vrijeme vegetacijske sezone to je pogodnije za rast i razvoj flore.

1.4. Pedoloke odlike kra s tipovima tala

Pojam tla na kru esto se povezuje samo sa skeletnim, kamenitim terenima i crvenicama no na kru su razvijeni i drugi tipovi tala. Razliitost tala kra uvjetovana je raznolikou matinog supstrata, nejednakim intenzitetom klimatskih i biolokih faktora koji utjeu na tlo, reljefom i prolou. Matini supstrati kra su vapnenci i dolomiti na kojima nastaju plitka tla. Razlog plitkoe je mala koliina sitnog tla nastalog kemijskim raspadanjem pri emu vei dio matinog supstrata odlazi rastopljen u vodi, a na povrini zaostaje samo nerastvorivi dio kojega je najee ispod 2%. Kemijsko troenje ovisi o koliini oborina to je ono intenzivnije u kontinentalnom dijelu nego u primorju. Degradacija tla u primorju je bila intenzivnija, a njegovo stvaranje usporeno, te su tla u primorju plia nego u kontinentalnom dijelu. Djelovanje ovjeka u unutranjosti je bilo mnogo manje, a i klimatske prilike su bile povoljnije tako da su se u kontinentalnom dijelu kra obrazovala tla sa dubljim profilom (sol umom) nego u primorskom dijelu. Izuzetak ine planinske crnice koje se obrazuju u viim planinskim podrujima i na njima se nalaze subalpinske ume koje nemaju vei znaaj za umarsku proizvodnju ali imaju veliki znaaj kao zatitne ume, te kao ume za turizam i uzgoj divljai. Iz ovoga se moe zakljuiti da su tla na istonim dijelovima naega kra na viem stupnju razvoja nego tla u mediteranskom podruju. Na ovo najvei utjecaj imaju reljef, koliina oborina i temperatura. Krka podruja siromana su plodnim tlima jer je samo 20 % tala sposobno za poljoprivrednu proizvodnju. U sastavu tala prevladavaju pjeskovita, glinasta i ilovasta
8

frakcija. Po mehanikom sastavu krka tla su skeletoidna, povrina im je stjenovita i do 90 %, a kamenje izbija i na povrinu u obliku manjih ili veih gromada.

1.4.1. Tipovi tala na kru Crvenica (terra rossa) se javlja na naim otocima, a najvie je moemo nai u Istri i junoj Dalmaciji. Crvenica se uvrtava u klasu kambinih tala, profil A -(B)-C i ima poliedrinu strukturu. Ova struktura je posljedica vee koliine aluminija i eljeza, koje ujedno daje crvenu boju, male koliine humusa i toga to se minerali gline ne stvaraju povezivanjem kemijskih elemenata nego jednostavno zaostaju nakon ispiranja kalcijevog karbonata. Poliedrini strukturni agregati su nepovoljni jer slabo zadravaju vodu, a nakon manjih oborina postaju jako plastini. Isto tako vrlo brzo otputaju upijenu vlagu. Mogu biti duboke do nekoliko metara ili ispunjavati samo male pukotine meu kamenom. Dublje crvenice se koriste u poljoprivrednoj proizvodnji, a na pliim se sreu ume sladuna i cera, ume crnike, makije, ume alepskog bora, ikare bijelog graba, ume kestena, a u viim predjelima i ume bukve i jele. Plodnost im ovisi o stupnju degradacije, klimi i vegetaciji podruja gdje se nalaze. Poumljavanjem se crvenice mogu sauvati, donekle im se moe poveati produktivnost, a isto tako loim zahvatima se moe ubrzati njihova degradacija. Planinska crnica formira se na vapnencima i dolomitima koji se mehaniki ne raspadaju pa je profil A-R. Matini supstrat ima preko 98% karbonata. Crnica je u Hrvatskoj rasprostranjena na preko 10% povrine to znai da je u naem kru ima oko 21%. Dubina tla je 0-30cm, a prekriva matini supstrat do 50%. Najee je u kombinaciji sa kalkokambisolom. Formira se u podrujima gdje su ekstremni klimatski uvjeti pa je razlaganje humusa oteano te dolazi do njegovog nakupljanja to ovom tlu daje crnu boju. U mediteranskom podruju na ovom tlu se formiraju travne zajednice, a u planinskom je obraslo najee bukvom, smrekom i borom krivuljem. Sirozem (regosol) se obrazuje na matinom supstratu koji se lako mehaniki raspada i daje regolit finijeg sastava. Nalaze se u Istri, Hrvatskom zagorju, a u planinskim predjelima mjestimice. Spada u klasu s (A)-C profilom, a zbog visokog sadraja karbonata za poumljavanje se mogu koristiti vrste koje podnose visok postotak kalcija, pa se kod nas u primorju najee koristi alepski bor. Kamenjar (litosol) se takoer nalazi najee u naem primorju i na otocima. Poznato je da se Istra dijeli na crvenu (koja je prekrivena crvenicom), sivu (koja je prekrivena sirozemom) i bijelu koja je u stvari potpuno ogoljela i na njoj se nalaze samo stijene koje su djelomino rastroene. Poumljavanje se vri pomou pionirskih vrsta i to borovica i crnog bora. Profil je (A)-C. Rendzinu nalazimo kako u mediteranskom podruju tako i u kontinentalnom ako su klimatski uvjeti takvi da ne omoguavaju prijelaz ovog tipa tla u vii razvojni
9

stupanj. Profil joj je A-C sa velikim ueem ulomaka stijena u A horizontu. Dubina im varira a s time i plodnost. Na njima se sreu ume sladuna, cera, medunca, hrasta kitnjaka te jo neke termofilne zajednice ako se ne koriste u poljoprivredi jer se nalaze na breuljkastim terenima i na supstratima koji imaju vie od 10% kalcijevog karbonata koji se jo uvijek mogu mehaniki raspadati. Vrlo produktivna umska tla. Nisu nastala na podlozi vapnenaca i dolomita pa su dublja. Izmijenjenih su svojstava uslijed obrade i vana su za poljoprivrednu proizvodnju. Eutrini kambisol se formira u semiaridnim oblastima gdje je oteano razlaganje humusa zbog nedostatka vlage te je njegovo nakupljanje pojaano. Ovo bi u biti trebala biti plodna tla, ali s obzirom na nedostatak oborina na njemu se javljaju termofilne zajednice hrasta medunca, kitnjaka, a u viim podrujima i ume bukve. Distrini kambisol se javlja u semihumidnim oblastima gdje je omogueno ispiranje bazinih kationa iz A horizonta. S time ova tla postaju kisela to nema vei utjecaj na njihovu plodnost zbog vee koliine oborina, a ako se na ovim tlima javljaju mjeovite ume listaa i etinjaa tada listae svojim organskim otpadom mogu uvelike poboljati plodnost ovog tla tako da uma bukve i jele na dubljem tlu moe postii prirast i do 9 kubinih metara po hektaru. Nastala su na silikatnoj podlozi, a veinom su rasprostranjena u Gorskom kotaru. Srednje su produktivna tla manje dubine. Uglavnom su pod umama bukve i jele. Smee tlo na vapnencu i dolomitu (kalkokambisol) proima podruje koje zauzimaju prethodna dva tipa tla, s tim da se nalazi na neto blaim nagibima. Dubine je do 60 cm, sa slojem humusa 10-15 cm. Plodnost im je zbog dubine tla vea pa ume bukve, jele i smreke na ovim tlima mogu postii prirast i 10 m3/ha godinje. Kalkokambisol je najrasprostranjenije tlo naeg kra, a kako zauzima samo niski kr najvjerojatnije je preko 50% naeg gorskog pojasa prekriveno ovim tlom. Za razliku od tipinih crvenica u A horizontu se obrazuju zrnasti strukturni agregati koji mogu zadrati veu koliinu vode, dok su u (B) horizontu poliedrini strukturni agregati koji vrlo lako proputaju vodu. Zrnasta struktura se formira radi poveane koliine humusa koji je cementna tvar, a ujedno ima veliku sposobnost upijanja i zadravanja vode. U umskogospodarskom smislu ima najveu vanost. umama na ovim tlima treba paljivo gospodariti jer ako neplanskim sjeama uzrokujemo povrinsku eroziju tada se potpuno gubi produktivna sposobnost ovih tala. Zbog toga se umama na ovim tlima gospodari preborno-stablimino ili se na njima nalaze zatitne ume. Luvisol na vapnencima ima specifinu pedogenezu. Spada u klasu eluvijalno iluvijalnih tala sa velikom dubinom profila. Moe se obrazovati samo u humidnim oblastima pa se kod nas nalazi na najistonijim dijelovima naeg kra. Ako se nalazi na junim ekspozicijama na njemu rastu ume hrasta kitnjaka, a na drugim ekspozicijama ume bukve s primjesom ostalih listaa. Pored kalkokambisola ovo je
10

najzastupljenije tlo na kojem se nalaze ekonomske ume naeg kra. Nalazi se na zaravnjenim terenima od istonih granica kra pa sve do granica gorskog podruja. Zbog velike koliine oborina i ubrzanog rastvaranja i raspadanja matinog supstrata dubina profila je od 1-1.5m, a matini supstrat je razbijen pa je mogunost prodiranja korijenja velika. Alkalijska tla (slanjae) nalazimo na Pagu i u dolini Neretve. A ko im je udio soli u profilu tla manji mogue je na njima uzgajati ume. Uklanjanjem uma na kru dolazi prvo do smanjenja plodnosti tih tala. Poslije toga tlo se erodira te postupno u kratkom roku nestaje. Poumljavanjem obeumljenih krkih podruja uvaju se postojea tla, a s vremenom umski ekosustav stvara novo tlo.

1.5. Podjela kra Hrvatske

Krko podruje izrazito je bogato florom te ima velik broj umskih i ostalih biljnih zajednica. Vegetaciju kra moemo podijeliti na: 1. UMSKU VEGETACIJU 2. NEUMSKU VEGETACIJU umska vegetacija jadranskog primorja (kao i cijelog Sredozemlja) veim je dijelom degradirana i znatno promijenjena obzirom na izvornu. Na tim podrujima esti su ekstremni oblici vegetacije kao to su makija, garig i kamenjar . U niim podrujima gdje je toplije uspijevaju termofilne vrste, a u viim podrujima mezofilne vrste. umska vegetacija obuhvaena je sa dvije regije: I. II. MEDITERANSKA REGIJA EUROSIBIRSKO-SJEVERNOAMERIKA REGIJA

Mediteranska regija obuhvaa termofilne zimzelene i listopadne ume jadranskoga podruja, a dijeli se na: a) MEDITERANSKO-LITORALNI (OBALNI) POJAS 1. Stenomediteranska vegatacijska zona ume alepskog bora 2. Eumediteranska vegetacijska zona ume hrasta crnike 3. Submediteranka vegetacijska zona ume hrasta medunca i bijeloga graba b) MEDITERANSKO-MONTANSKI (BRDSKI) POJAS 1. Epimediteranska vegetacijska zona ume hrasta medunca i crnoga graba
11

2. Hemimediteranska vegetacijska zona ume hrasta crnike i crnoga graba, ume dalmatinskog crnog bora

Eurosibirsko-sjevernoamerika regija dijeli se na: 1. Breuljkasti (kolinski) pojas a) ume hrasta kitnjaka i obinog graba b) ume hrasta kitnjaka i pitomog kestena c) Termofilne ume s crnim grabom i hrastom meduncem 2. Brdski (montanski) pojas a) b) c) d) e) Brdske ume bukve Acidofilne ume bukve s bekicom Primorske ume bukve s jesenskom aikom Reliktne ume lipe i tise Reliktne ume crnog bora

3. Gorski (altimontanski) pojas a) ume bukve i jele b) ume jele s rebraom 4. Pretplaninski (subalpski) pojas a) Subalpske ume bukve b) Klekovina bora krivulja c) ume smreke Neumska vegetacija dijeli se na: 1. VEGETACIJA IKARA 2. VEGETACIJA SJEINA 3. VEGETACIJA VISOKIH ZELENI 4. TRAVNJACI I VRITINE 5. CRETNA VEGETACIJA 6. MOVARNA I VODENA VEGETACIJA 7. VEGETACIJA MORSKIH OBALA 8. VEGETACIJA IVIH PIJESAKA 9. VEGETACIJA PUKOTINA STIJENA 10. VEGETACIJA TOILA (SIPARA) 11. VEGETACIJA PEINA 12. KOROVNA I RUDERALNA VEGETACIJA Vegetacija kra ugrubo se najee dijeli na VISOKI i NISKI KR. U visoki kr spada cijela mediteranska regija te pretplaninski pojas eurosibirsko-sjevernoamerike regije gdje se nalaze najveim dijelom zatitne ume. U niski kr svrstavamo breuljkasti, brdski i gorski pojas eurosibirsko-sjevernoamerike regije.
12

Poumljavanje predjela kra je u velikom broju sluajeva veoma teko, a naroito na visokom kru. U principu moramo promatrati autohtonu vegetaciju koja se prilagodila ekstremnim uvjetima te je poumljavanje istim vrstama najuspjenije.

2. umske melioracije kra

Pod pojmom melioracija podrazumijeva se planski zahvat usmjeren na mijenjanje i poboljanje nepovoljnih prirodnih uvjeta tla koje treba posluiti proizvodnji. Te mjere se odnose na reim voda, na tlo te na vegetaciju. Pojam potjee od latinske rijei melior to znai bolji (lat. bonus-dobar, melior-bolji, optimusnajbolji), pa meliorirati moemo prevoditi kao poboljati. Na nagnutim terenima je potrebno zadrati to veu koliinu oborina, smanjiti otjecanje vode kroz tlo, sprijeiti stvaranje bujica te onemoguiti otiskivanje tla. Time se poboljava produktivnost tla, spreava se degradacija tla i vra a izgubljena produktivnost tla. Melioracijama se mogu poboljati mikroklimatski uvjeti (npr. djelovanje vjetra). umska vegetacija je na naem kru djelomino ili potpuno unitena naroito u blizini naselja. U poetku se javljaju ume panjae, zatim ikare, travnjaci i panjaci i na kraju kamenjari. Ako i nije bilo djelovanja ovjeka u ekstremnim uvjetima se takoer mogu javljati kamenjari i panjaci. Mjere koje poduzimamo mogu biti tehnike i umsko uzgojne (bioloke). I tehniki i umsko uzgojni radovi se moraju odvijati istovremeno jer jedino tako moemo postii odreeni uinak. U tehnike radove spadaju kopa nje kanala, gradnja suhozida, kopanje bunara, podizanje ograda i sl. U umsko uzgojne (bioloke) radove ubrajamo smirivanje tla zasijavanjem trave ili nekih grmova koji se brzo ire i vezuju tlo, poumljavanjem povrina autohtonim vrstama drvea ili nekim pionirskim vrstama i sl. Prilikom izbora vrste drvea treba biti oprezan jer pogreno odabrana vrsta nee dati eljene rezultate, a trokovi su veliki. Prvo treba ispitati stanine prilike i to: Klimu podruja pri emu su najvanije temperature tijekom zim e i ljeta te koliina oborina i njihova raspodjela tijekom godine Tip tla i stupanj degradacije Sposobnost tla da zadrava i otputa vodu Skeletnost tla Postojanje podzemnih voda i dr. Dobiveni podaci se usporeuju s zahtjevima vrsta koje su na raspolagan ju za bioloku obnovu. U najveem broju sluajeva nije mogue direktno vratiti autohtonu vegetaciju nego se stanine prilike pokuavaju popraviti podizanjem sastojina od pionirskih vrsta koje u tom sluaju predstavljaju prijelaznu zajednicu. Kada obave svoju funkciju to jest poprave stanine prilike tada vraamo autohtonu vegetaciju. Proces je dugotrajan, a svaka greka ga jo produljuje. Poumljavanje predjela kra
13

je u velikom broju sluajeva veoma teko, a naroito na visokom kru. U principu moramo promatrati autohtonu vegetaciju koja se prilagodila ekstremnim uvjetima jer je poumljavanje istim vrstama najuspjenije.

2.1. Melioracijski radovi

Melioracijski radovi dijele se na: 1. BIOLOKI MELIORACIJSKI RADOVI a) Poumljavanje sadnjom b) Poumljavanje sjetvom c) Resurekcijska sjea d) Prirodno zatravljivanje zabranom pae e) Umjetno zatravljivanje na terasama i konturnim rovovima 2. TEHNIKI MELIORACIJSKI RADOVI a) Gradoni b) Konturni rovovi c) Terase d) Konsolidacijske pregrade e) Konturni zidovi

2.2. Bioloki melioracijski radovi

POUMLJAVANJE je runo (umjetno) podizanje uma sadnjom sadnica ili sjetvom sjemena na povrinama koje su dui niz godina bez ume . UMJETNA OBNOVA predstavlja sadnju biljaka i sjetvu ili sadnju sjemena na povrinama koje su jo pod umom i na tlima koja nisu izgubila svojstva umskoga tla. Umjetno rovovima Poumljavanje sjetvom Vrste za umjetnu obnovu (sjetva omake): hrast medunac 500-700 kg/ha hrast crnika 400-600 kg/ha obina bukva 80-100 kg/ha obina jela 60-80 kg/ha Vrste za poumljavanje (sjetva omake): crni, alepski i primorski bor

3-5 kg/ha
14

Poumljavanje sadnjom Vrste za umjetnu obnovu: hrast medunac i hrast crnika 10 000-15 000 kom/ha obina bukva 10 000-15 000 kom/ha obina jela 8 000-12 000 kom/ha Vrste za poumljavanje: crni i obini bor alepski i primorski bor obina smreka ameriki borovac arii

2000-2500 kom/ha 2000-2500 kom/ha 2500-3000 kom/ha 1300-2000 kom/ha 1200-1800 kom/ha

Kod radova poumljavanja kra bitno je znati sljedee uvjete: a) b) c) d) bioloka svojstva i ekoloke zahtjeve vrste podneblje ili klimu fizikalna i kemijska svojstva tla mogunost nabave sjemena i sadnica

Prije samog poumljavanja nuno je izvriti ove radove: odabiranje povrina za poumljavanje odreivanje vremena poumljavanja (jesenska sjetva i sadnja rano proljetna sjetva i sadnja, ljetna sjetva i sadnja) izbor vrste za poumljavanje odabir naina poumljavanja priprema tla odreivanje prostornog rasporeda i broja biljaka umski meliorativni zahvati obuhvaaju slijedee terene: 1. degradirane umske povrine u cilju njihovog poboljanja 2. dijelove kamenjara na kru s odreenom namjenom: a) podizanje kultura u slivnim podrujima bujica b) podizanje kultura u slivu umjetnih jezera c) podizanje kultura s ciljem oblikovanja krajolika d) podizanje kultura za vjetrozatitne pojaseve Prema tome melioracijski radovi izvode se najee u zaputenim niskim i visokim umama, ikarama, makijama, garizima, kamenjarama i krkim goletima. Krke goleti su slabo proizvodne povrine koje su zbog nekog u zroka trajnije ostale bez vegetacije ili povrine na kojima oskudna vegetacija nepotpuno prekriva tlo .

15

Podjela goleti : a) ogoljeli tereni koji imaju potreban sloj zemlje ( les, fli ) b) tereni bez dovoljnog sloja tla, zemlja se nalazi u pukotinama c) goleti koje gotovo da nemaju tla na povrini d) goleti koje se teko mogu meliorirati, stijene su u horizontalnim slojevima Njega uma podignutih poumljavanjem obuhvaa: radove na zatiti umskih kultura obrada tla ( umske plantae ) popunjavanje umskih kultura i plantaa ienje i prorjeivanje primjena mjera za poveanje kakvoe i proizvodnosti (rezanje grana, formiranje kroanja i dr.)

Vrlo bitno ulogu kod poumljavanja i melioracijskih radova imaju pionirske vrste drvea i priprema stanita za poumljavanje te odabrana metoda sjetve ili sadnje.

2.2.1. Pionirske vrste drvea Pionirske vrste su ekoloki prilagoene vrste na najekstremnije uvjete sredine; na nova ili azonalna tla, odsutnost pedolokog supstrata, nevezanu podlogu, toplotna kolebanja i temperaturne ekstreme, jaka osvjetljenja.... Odlikuju se vrlo velikom dinaminou, ali samo u odreenim uvjetima tvore samostalne zajednice koje imaju inicijalni karakter. Znaajne su u zakonitostima prirodnih sukcesija biljnih zajednica ali imaju i gospodarski znaaj u svezi s poumljavanjem, saniranjem erozije zemljita i melioracije degradiranih terena. Pionirske vrste omoguavaju naseljavanje drugim vrstama koje e ih vremenom potisnuti. Odlikuju se otpornou prema uvjetima sredine i biolokim osobinama koje im omoguuju brzo rasprostiranje, osvajanje velikih povrina (velika produkcija sjemena, spora i drugih organa razmnoavanja, est i obilan urod sjemena, velika vegetativna sposobnost i snaga). Povrine na kojima dolaze pionirske vrste: kamenjari, stijene i litice, ivi pijesci, poarita, klizita i dr. povrine na kojima je dijelom ili u potpunosti unitena svaka vegetacija

2.2.2. Priprema stanita Priprema stanita uvelike osigurava uspjeh sadnje i daljnji Primjena odreenih metoda u pripremi stanita ovisi o: a) vrsti drvea koju namjeravamo zasaditi b) staninim prilikama (tlo, klima, autohtona vegetacija) c) uzgojnom cilju sadnje
16

razvoj biljaka .

Osnovni cilj pripremnih radova je osigurati preivljavanje biljaka nakon sadnje i omoguiti im daljnji to kvalitetniji rast i razvoj. Pripremni radovi su: 1. Dreniranje terena 2. Navodnjavanje 3. Ubrzavanje razlaganja organske tvari 4. Protuerozijski radovi 5. Podrivanje 6. Obrada terena a) djelomina b) potpuna Dreniranjem terena odvodi se sa povrine suvina voda koja smeta razvoju vegetacije, a navodnjavanjem se dovodi voda potreban za bolji rast i razvoj biljaka. Organska tvar se ubrzano raspada kada je izloena izravnom sunevom zraenju pa se nastoji povrinu koju treba pripremiti otvoriti sjeom grmlja i otvaranjem sklopa. Podrivanje se izvodi tekim strojevima, snage preko 100 kW, a dubina podrivanja ovisi o dubini matinog supstrata. Najea dubina podrivanja jest 50 do 100 cm , a moe se provoditi tokom cijele godine. Nakon podrivanja sadnice se sade u brazde. Djelomina obrada terena primjenjuje se na terenima gdje matina stijena izbija mjestimice na povrinu, na nagibima s manje ili vie izraenom erozijom i bujinim tokovima, na sjeinama s neizvaenim panjevima i svagdje gdje potpuna obrada nije mogua ili prijeko potrebna. Potpuna obrada tla izvodi se na iskrenim svjeim sjeinama, na povrinama koje su prije toga sluile za poljoprivrednu proizvodnju, na livadama i na starim neiskrenim sjeinama, ali na kojima su panjevi i ile ve istrunuli. Za duboku obradu rabe se: plugovi, podrivai (riperi), kopaice (tihae), budaci (krampovi), poluge. Za plitku obradu rabe se drljae, tanjurae, budaci (krampovi), motike, motokultivatori, grablje . Obradom zemljita utjee se na: unitavanje korova (travnog i drvenastog), poboljavanje vodnozranih odnosa u tlu

2.2.3. Naini i metode sjetve i sadnje Naini i metode sjetve: 1. Sjetva omake: izvodi se na kamenitim krkim terenima s oskudnom vegetacijom krajem ljeta ili poetkom jeseni, izvodi se bez obrade tla, upotrebljava se najuspjenije u podrujima gdje alepski bor dolazi autohtono. 2. Sjetva na krpe: radi se u zasjeni vegetacije gdje se prekopa i usitni zemlja na povrini do 40 cm promjera i 25 30 cm dubine; lagano sjeme (alepski, primorski bor) sije se na dubinu od najvie 3 cm, teko sjeme (hrast crnika,
17

3.

4. 5.

6.

medunac) na dubinu od 6 8 cm. Kvaliteta i dubina sjemena je bitna zbog ekolokih uvjeta na kru. Sjetva u gnijezda ili kuverte: moe se primjeniti na flinim ili naputenim poljoprivrednim terenima koji se mogu dublje obraditi; jame se kopaju u slojnicama, veliine 1x1 m, zemlja se prekopa u proljee na dubinu od 25 30 cm, sjetva se vri u dvije brazde. Sjetva na ubod ili pod motiku: koristi se na kru za sjetvu tekog sjemena, a izvodi se sadiljem; pozornost na svojstva tla i njegovu kvalitetu. Sjetva na opoarenim povrinama: upotrebljava se na mediteranskom podruju kra gdje ima tla, ali je vegetacija devastirana (pr. garizi); povrina se kontrolirano zapali i zatim se prekopa tlo na dubinu od 5-10 cm tj. pripremi za sjetvu. Ekoloka sjetva: pogodna za poumljavanje velikih povrina, izabire se manja reprezentativna povrina i zatim se posiju omake razne vrste sjemena; nakon sjetve promatra se uspjeh i odranje pojedinih vrsta.

Naini i metode sadnje: 1. Sadnja u jame: jame se kopaju na dubinu od 40 cm i promjera 40x40 cm, biljka treba biti posaena toliko duboko koliko je bila u umskom rasadniku; biljka se zatiuje od zasipavanja tlom okolnim kamenjem istovremeno kamenje zatiuje od pojaane evaporacije. 2. Sadnja u jarke: upotrebljava se na krkim padinama s dovoljno tla, iskopani jarci su duljine 1,5-2,5 m, iroki 20-25 cm, duboki 30-35 cm, biljke se sade u meusobnom razmaku od 0,5 m. 3. Sadnja na gradone: primjenjuje se na flinim terenima te rastresitom tlu; gradoni su neprekinuti zasjeci dugaki po nekoliko kilometara, izvode se po slojnicama, irina je od 0,7-1,1 m, planum gradona se prokopa na dubinu od 40 cm, razmak izmeu gradona je od 4-10 m u zavisnosti od nagiba. 4. Kordon sadnja: upotrebljava se na veoma strmim terenima, po slojnici se kopa zasjek iji planum je nagnut prema strmini 20 -30%, tlo se obrauje na dubinu 30 i irinu 20 cm. 5. Podrivanje ili riperanje: najvie se primjenjuje, postiu se najbolji rezultati, tekim strojevima izvode se brazde na terenu u smjeru okomitom od dominantnog vjetra, kameni materijal oko brazde slui za zatitu od posolice, pripremu stanita najbolje je raditi u proljee, a sadnju u jesen ra di povoljnih ekolokih i edafskih uvjeta. Podrivanje ima utjecaj na fizikalno -kemijska svojstva tla, te popravlja vodo-zrani reim kod tala na kru. Sadnja sadnica: 1. Sadnja biljaka s golim korijenom 2. Sadnja biljaka s busenom (obloenim korijenom)

18

Sadnja biljaka s golim korijenom: biljke izvaene iz rasadnika iji korijen nije obloen tlom priprema za sadnju orezivanjem vrijeme sadnje - mirovanje vegetacije voditi rauna da korijen bude u istom poloaju kao i prije sadnje prostor oko sadnice mora biti dobro sabijen

Sadnja biljaka s obloenim korijenom: biljke iji je korijen obloen tlom prednost u odnosu na biljke golog korijena sadnja tijekom cijele godine kontejneri nisula roll

Dubina sadnje:

Slika 1. Dubina sadnje biljaka (A duboka, B plitka, C pravilna)

Slika 2. Sadnja na kru

19

Resurekcijska sjea vegetativno svojstvo drvea koje koristimo pri obnovi devastiranih ikara sjea na panj ili ep ime se potie stvaranje novih izbojaka iz panja sjea ovisi o stanju vegetacije, stanju tla, izloenosti (ekspoziciji), vremenu sjee, nainu sjee Prirodno zatravljivanje ubrajamo u pripremne radove prije poumljivanja obuhvaa ograivanje poumljenih povrina poticanje prirodne sukcesije travne vegetacije pogodnost prema staninim uvjetima

Umjetno zatravljivanje Svrha umjetnog zatravljivanja je uvrivanje i vezanje tla u kratkom vremenskom razdoblju, to je osobito vano za terene s velikim nagibom i flino zemljite. Vrste koje se najee koriste: LEPIRNJAE: 1. Lotus corniculatus smiljika 2. Trifolium repens bijela djetelina 3. Trifolium pratense crvena djetelina 4. Medicago sativa lucerna 5. Trifolium hybridum vedska djetelina TRAVE: 1. Festuca rubra crvena vlasulja 2. Poa pratensis livadna vlasnjaa 3. Dactylis glomerata klupasta otrica 4. Lolium parenn engleski ljulj 5. Lolium multiflorum talijanski ljulj 6. Arrhenatherum elatius francuski ljulj

2.3. Tehniki melioracijski radovi

Gradoni su neprekinuti zasjeci dugaki po nekoliko kilometara. Duina izvedbe ovisi o stanju terena, nagibu i konfiguraciji. Izvode se po izohipsama, irina varira od 0,7 do 1,1 m. Planum gradona prokopa se do dubine 40 cm, razmak gradona je 4 do 6m, ukoliko je blai nagib razmak gradona je 6-10 m. Cilj gradona je onemoguiti kinetiku energiju vode koja nastaje na padinama. Voda dolaskom na gradon gubi brzinu, upija se u tlo, a istovremeno se osigurava vlaga u tlu za posaene biljke.
20

Prednosti gradona: relativno velika povrina koja je obraena nagnutost plohe gradona dubinska obrada tla jednostavna sadnja Nedostaci gradona: radi kamenitosti i stjenovitosti ograniena primjena na kru skupa izvedba radova

Slika 3. Gradon u presjeku (gore) i tlocrtu (dolje) Konturni zidovi i rovovi: primjenjuju se na ogoljelim terenima gdje nije mogue vriti bilo kakvu obradu tla, niti neposrednu biljnu proizvodnju, konturni zidovi su 40 60 cm visine, postavljeni u nizovima na razmaku od 3-5 m. Namjena im je prekidanje povrinskog toka vode i zadravanje estica tla pokrenutih erozijom. Na kru je predviena sadnja pionirskih vrsta grmlja i drvea, te zatravljivanje.

Slika 4. Konturni zidov Konsolidacijske pregrade koriste se za utvrivanje i vezanje nestabilnih padina i erodibilna zemljita. Djelovanje vode (podzemno i nadzemno) uzrokuje pojavu klizita i stvaranja erozijskih brazda (dubokih jaraka). Pregrade zaustavljaju arita bujinog erozivnog djelovanja.

21

Slika 5. Konsolidacijska pregrada Terase oznaavaju sustav blago nagnutih obraenih povrina, pola u zasjeku, a pola u nasipu. Pokosi terasa se osiguravaju zatravljivanjem ili suhozidom. Predviene su za manje nagibe terena (ne preko 30%) i bonitetno kvalitetnija tla prikladna za intenzivan uzgoj poljoprivrednih kultura.

Slika 6. Terase

22

3. Izbor vrsta za poumljavanje

Za podruje eumediterana:
1. 2. 3. 4. 5. Abies cephalonica Abies pinsapo Cedrus spp. Celtis australis Cupressus spp. 6. 7. 8. 9. 10. Fraxinus ornus Laurus nobilis Olea oleaster Pinus spp. Quercus ilex

Za podruje submediterana:
1. 2. 3. 4. 5. Celtis australis Fraxinus ornus Quercus pubescens Ostrya carpinifolia Pinus nigra

Za podruje kontinentalnog kra:

1. 2. 3. 4. 5. 6. Abies alba Picea abies Pinus nigra Pinus sylvestris Pinus strobus Pseudotsuga menziesii

3.1. Ekoloki zahtjevi i bioloka svojstva (umsko-uzgojne znaajke) meliorativnih vrsta etinjaa

3.1.1. Pinus halepensis Mill. alepski bor umsko-uzgojne znaajke Alepski bor dobro se obnavlja nakon poara, ali prema Trinajstiu (1993) treba luiti poare u starim i mladim sastojinama. panjol (1996) navodi da sukcesija vegetacije na poaritima starih sastojina alepskog bora tee intenzivno jer dok gori staro stablo, sjeme je u eeru dobro zatieno od visoke temperature, prilikom hlaenja eer se naglo otvara i izbacuje sjemenke na tlo bogato pepelom tj. mineralnim tvarima. Martinez-Sanchez i dr. (1995, u panjol 1997) navode da temperature od 90 C, 150 C i 200 C ne utjeu na plodnost i klijavost sjemena. Smatraju da alepski bor nije pirofit ve kolonizator na opoarenim povrinama. Izmeu mnogih znaajki mogu se izdvojiti slijedee: izrazita otpornost na suu, uspijevanje na tlima siromanim biljnim hranjivima, podnoenje posolice.
23

Poumljavanje se izvodi sadnjom i sjetvom; u naoj zemlji metode sadnje imaju prednost pred sjetvom. U Izraelu su postignuti dobri rezultati sjetvom u gnijezda, a na loijim stanitima sadnjom sadnica s golim i obloenim kori jenom starosti 35 mjeseci (Heth, 1982). Godinji prirast u podruju Sredozemlja se kree izmeu 2,5 i 3,3 m3/ha (Ciancio et al., 1990; Metrovi, 1977). Alepski bor nema vee gospodarsko znaenje (koriten je kao ogrjevno, rudniko drvo i dr.) ponajvie radi loe kvalitete, ali je znaajna vrsta za poumljavanje degradiranih stanita, zatitu tla od procesa erozije i koristi se u umskom-poljodjelstvu (agroforestry). Ekoloki zahtjevi Alepski bor je etinjaa sunih podruja (kserofit). Izrazita je pionirska vrsta koja se koristi za poumljavanje sredozemnih kamenjara u priobalnom pojasu te degradiranih stanita s plitkim i kamenitim tlima. U usporedbi s primorskim borom vie mu odgovaraju sua stanita na vapnencima. Alepski bor je vrsta svjetla koja dobro podnosi suu i visoke ljetne temperature. Na niske temperature je osjetljiv. Iglice podnesu bez promjene do 10 C, pupoljci do 12 C, a stabljika do 20 C. Uspijeva na vapnenakoj i flinoj podlozi (Mati, Prpi, 1986). U Sredozemlju je koriten kao meliorativna i vjetrozatitna vrsta (Press, Hosking 1993). Podruje u kojem dolazi alepski bor jedno je od najosjetljivijih s obzirom na umske poare. Uvjeti podneblja koji odreuju rasprostiranje alepskog bora su slijedei prema (Forestry Compendium, 2000): visinska rasprostranjenost: 0 1500 m, srednja godinja koliina oborina: 150 900 mm, kino razdoblje: zimsko, trajanje sunog razdoblja: 0 3 mjeseca, srednja godinja temperatura. 15 17 C, apsolutna minimalna temperatura: -12 C.

3.1.2.Pinus brutia Ten. brucijski bor umsko-uzgojne znaajke Obnova nakon poara slina je kao kod alepskog bora, rano plodonoenje i otvaranje eera pri visokoj temperaturi pokazatelj je prilagoenosti na takve uvjete (Kwiatkowski, 1996). Brucijski bor je pogodna vrsta za rasadniarsku proizvodnju, za podizanje umskih kultura koriste se sadnice s obloenim i golim korijenom. Prema Eleru (1993) optimalan razmak sadnje ovisi o ienju, proredama i kontroli korova; sam razmak sadnje nema znaajnijeg utjecaja na visinu stabla, ali ima na debljinski prirast. Jae prorede trebale bi se vriti svakih 15 godina, a i intenzivno odstranjivanje donjih grana radi smanjivanja rizika od nastanka poara. U Izraelu slabije prorede daju veu drvnu masu i bolju financijsku korist (vie pilanskog drva) nego jae, intenzivnije prorede (Heth et al., 1983; Heth i Spetter, 1993). Ophodnje se kreu u razdoblju od 50 godina za dobra stanita i 60 godina za loa, mogue su i krae
24

ophodnje od 30-40 godina za odreenu gospodarsku namjenu. Maksimalni godinji prirast se kree izmeu 5,5 i 7,5 m3/ha, ali na najboljem bonitetu moe dosei 10 -12 m3/ha (Gezer, 1986,1987). Drvo brucijskog bora moe se koristiti kao pilansko drvo za stupove i grede, za ploe iverice i vlaknatice, kao celulozno drvo i dr. (Forestry Compendium, 2000). Ekoloki zahtjevi Brucijski bor je kalcifilna vrsta i pogodan za poumljavanje kao i alepski bor. Otporniji je na hladnou i buru od alepskog bora (Horvat, 1965). Manje je tolerantan na suu od alepskog bora (Forestry Compendium, 2000). Prema Panetsosu (1981) alepski bor koji je vie osjetljiv na niske temperature od brucijskog bora, ne prostire se preko granine linije 10 C apsolutnog minimuma u Chalkidikiu (Grka). Dolazi u podruju eumediterana i toplijim poloajima submediterana (na stanitima bez jake bure). Po pedosferskim znaajkama; u eumediteranu dolazi na gotovo svim tlima (plitkim, skeletnim), u viim zonama toplijeg submediterana na plodnijim tlima (afar, 1970). Richardson (1988) navodi vie tipova tala na kojima dolazi, na podlozi lapora, vapnencima, vulkanskim stijenama, pjeenjacima. Uvjeti podneblja koji odreuju rasprostiranje brucijskog bora su slijedei prema (Forestry Compendium, 2000): visinska rasprostranjenost: 0 1700 m, srednja godinja koliina oborina: 400 1300 mm, kino razdoblje: zimsko, trajanje sunog razdoblja: 2 7 mjeseci, srednja godinja temperatura. 13 23 C, srednja maksimalna temperatura najtoplijeg mjeseca: 25 36 C, srednja minimalna temperatura najhladnijeg mjeseca: od -4 do 10 C, apsolutna minimalna temperatura: -20 C.

3.1.3. Pinus nigra J.F.Arnold crni bor umsko-uzgojne znaajke Za poumljavanje se uglavnom koriste jednogodinje sadnice, a gustoa sadnje zavisi od namjene, Mati i dr. (1997) navode 200 0-2500 sadnica po hektaru to ovisi o umsko-uzgojnim svojstvima vrste drvea i o cilju gospodarenja, dok prema Bernetti-u (1995) 1500-2000 biljaka po hektaru. Prorede u kulturama bi trebale zapoeti izmeu 25 i 30 godine i trebale bi se ponavljati svakih deset godina. Na taj nain gustoa stabala na kraju ophodnje iznosila bi 500 stabala po hektaru. Jae prorede s ostavljanjem samo 140 stabala po hektaru rezultiraju veim dimenzijama stabala i pojavom raznih vrsta listaa (Hamilton i Christie, 1971). Stogodinji crni bor (P.nigra ssp. laricio) kao gospodarska vrsta moe imati drvnu zalihu od 450 -900 m3/ha s gustoom od 350-700 stabala po hektaru (Forestry Compendium, 2000). Godinji prirast iznosi oko 4-6 m3/ha, a na najboljim stanitima 7-10 m3/ha (Meschini i Longhi, 1955; Bernetti, 1995). Bernetti (1995) navodi za crni bor na prirodnim stanitima drvnu zalihu od 150 do 450 m3/ha.
25

Crni bor koriten je za zatitu tla od procesa erozije, vjetrozatitne pojaseve, a ima primjenu i u drvnoj industriji to zavisi od podvrste. Tako korziki crni bor ima najkvalitetnije drvo. Koristi se kao pilansko drvo, za proizvodnju perploa, za celulozu i dr. Ekoloki zahtjevi Crni bor je jedna od najvanijih vrsta za poumljavanje suhih i kamenitih terena u podruju submediterana. Dolazi najee na vapnenakoj i dolomitnoj podlozi, ali ga ima i na silikatima i na laporima. Crni bor je vrsta svjetla i pojavljuje se najee u istim sastojinama. Otporan je na jake vjetrove, suu, a dobro podnosi i oneiene gradske uvjete. Sadi se pojedinano ili u skupinama po parkovima, gotovo na svim stanitima (Vidakovi, 1993). Upotrebljava se za poumljavanje na najloijim kamenitim, plitkim terenima gdje vlada jaka pripeka, snani vjetrovi i ekstremne temperature. Osim to je kserof it, dobro podnosi i posolicu. Osobito treba paziti na provenijenciju sjemena te upotrebljavati sjeme sa stanita ije su ekoloke prilike jednake ili sline onima kamo se vrsta unosi (Horvat, 1965). Uvjeti podneblja koji odreuju rasprostiranje crnog bora su slijedei prema (Forestry Compendium, 2000): visinska rasprostranjenost: 300 2000 m, srednja godinja koliina oborina: 650 2500 mm, kino razdoblje: zimsko, trajanje sunog razdoblja: 0 2 mjeseca, srednja godinja temperatura. 6 13 C, srednja maksimalna temperatura najtoplijeg mjeseca: 16 23 C, srednja minimalna temperatura najhladnijeg mjeseca: od -4 do 2 C, apsolutna minimalna temperatura: 25 C.

3.1.4. Pinus pinaster Aiton (= Pinus maritima Lam.) primorski bor umsko-uzgojne znaajke U francuskoj pokrajini Landes i u obalnom podruju jugoistone panjolske gdje se nalaze velike povrine bora primjenjuju se razni tipovi istih sjea uz prirodno pomlaivanje. Podizanje kultura uglavnom se izvodi sadnicama. U Mediteranu podiu se kulture gustoe 1670 sadnica po hektaru (2 x 3 m), 1330 sadnica/ha (2,5 x 3 m), 1100 sadnica/ha (3 x 3 m). Mati i dr. (1997) navode 1000 -2000 sadnica po hektaru za primorski, alepski, brucijski bor i piniju i navodi da vei broj biljaka po jedinici povrine ubrzava procese stabilizacije stanita glede stvaranja povoljnih mikroklimatskih uvjeta to uvjetuje bolji i kvalitetniji rast te uspijevanje novopodignute kulture. Ako se podiu kulture vee gustoe (1600 -2000 biljaka/ha) prvi umskouzgojni radovi njege trebali bi biti obavljeni kod starosti 8-10 godina s ciljem smanjivanja gustoe na 1000-1200 stabala/ha (Forestry Compendium 2000). Od posebne vanosti su radovi ienja donjih grana ako je namjena sastojine gospodarska (npr. za furnirske trupce) radi bolje kvalitete drva. Jednako su vane i prorede (izvode se u tri navrata) koje bi trebale zapoeti negdje oko 15 godine. Na
26

kraju ophodnje u takvim sastojinama ima izmeu 300 -500 stabala/ha, naravno na loijim stanitima, bonitetima broj stabala po hektaru treba biti vei.Na pirinejskom poluotoku volumni prirast u sastojinama primorskog bora se kree izmeu 5 i 10 m3/ha, a drvna zaliha izmeu 300 i 470 m3/ha to zavisi o kvaliteti stanita. Ophodnja se kree u granicama od 30 (najkvalitetnija stanita) pa do 80 godina (Forestry Compendium 2000).Teajni godinji prirast sastojina primorskog bora u kulturama Hrvatske iznosi 3 do 8 m3 u starosti od 60 godina (Metrovi, 1972).U Francuskoj godinji volumni prirast se kree izmeu 4 i 5 m 3/ha (loa stanita) i do 14 m3/ha na najboljim stanitima (Alexandrian, 1992). Primorski bor kao iroko rasprostranjena vrsta u Sredozemlju koristi se i za melioracije pijesaka (povoljan utjecaj na koliinu umske prostirke), podizanje vjetrozatitnih pojaseva s ciljem zatite poljoprivrednih kultura od posolice, za zatitu tla od erozije, za poumljavanje naputenog poljoprivrednog zemljita, kulture se podiu i za turistiku namjenu (park-ume, parkovi, kampovi i dr.). Drvo primorskog bora izmeu ostalog koristi se u brodogradnji, u graevinskoj stolariji, za izradu ploa iverica i vlaknatica, perploa, za izradu paleta, eljeznikih pragova, izradu namjetaja, za celulozu i dr. Ekoloki zahtjevi Primorski bor najbolje raste na dubokim pjeskovitim tlima silikatne podloge u stojbinama s visokom zranom vlagom, vrsta je svjetla koja podnosi nie zimske temperature od alepskog bora (Mati, Prpi, 1983). Istovremeno dolazi i na vapnencima. Kao pionirska vrsta kserofit je i otporan na posolicu; razvija jaki sustav korijenja; podnosi temperature do 15 C ako su kratkotrajne (Horvat, 1965). Za prirodnu regeneraciju potrebna je srednja mjesena relativna vlaga zraka via od 60%. Pokuaj unoenja u unutranjost Hrvatske (Kutjevo) pokazao je dobre rezultate i u takvim uvjetima, ali mu prijeti opasnost od hladnoe i snijega. Uspijevanje u kulturama vezano je za neutralna do slabo alkalina tla (pH 6,6 do 7,4) mediteranski dio kra i na neto kiselija tla u podruju Kutjeva (Metrovi, 1972). Uvjeti podneblja koji odreuju rasprostiranje primorskog bora su slijedei prema (Forestry Compendium, 2000): visinska rasprostranjenost: 0 1200 m, srednja godinja koliina oborina: 400 1200 mm, kino razdoblje: zimsko, trajanje sunog razdoblja: 0 4 mjeseca, srednja godinja temperatura. 10 23 C, srednja maksimalna temperatura najtoplijeg mjeseca: 15 26 C, srednja minimalna temperatura najhladnijeg mjeseca: od 0 do 6C, apsolutna minimalna temperatura: 15 C.

3.1.5. Pinus pinea L. pinj, pinija umsko-uzgojne znaajke Pinija je pionirska vrsta koja dolazi u istim ili mjeovitim sastojinama s drugim mediteranskim borovima (P. pinaster i P. halepensis) ili listaama (Q. ilex, Q. suber, Q. pyrenaica).
27

umske kulture pinije podizane su u mnogim zemljama. Primjerice u panjolskoj, Portugalu, Italiji i Turskoj za razliite namjene; radi proizvodnje plodova, kvalitetnog drva, istovremeno radi dobivanja plodova i kvalitetnih sortimenata, radi zatitne uloge. Pinija je uspjeno unesena u sjevernu Afriku (Tunis, Alir, Maroko), kao i u Argentinu i Junoafriku Republiku (Bussotti, 1996). Kulture se osnivaju sjetvom sjemena ili sadnjom sadnica. U rasadniku se proizvode jedno ili dvogodinje sadnice obloenog korijena i s njima se u pravilu osnivaju kulture (Bussotti, 1997). Prema Amorini-u i Fabbio-u (1992) preporuuju se est mjeseci stare sadnice s ciljem izbjegavanja oteenja korijena. Gustoa sadnje kod osnivanja umskih kultura kree se od 600 do 2500 biljaka po hektaru (Agrimi i Ciancio, 1994; Carvalho-Oliveira, 1995; Sbay, 1995). U kulturama i plantaama za proizvodnju pinjola preporua se iri razmak tj. 400 -600 biljaka po hektaru (Catalan-Bachillier, 1995). Proizvodnja eera u takvim kulturama i plantaama jest 1000 do 9000 kg/ha, od toga je urod pinjola 17 do 20% (200 -1500 kg/ha) ili 12-15% (30-200 kg/ha) pinjola bez ljuske. Kulture pinije koriste se i za poumljavanje (vjetrozatitne pojaseve), za melioracije pijesaka. Drvo se koristi u stolarstvu, za izradu paleta, ploa iverica, ploa vlaknatica, kao pilansko drvo i za celulozu. Ekoloki zahtjevi Pinija je vrsta svjetla (heliofit) koja dobro podnosi suu (kserofit) i visoke ljetne temperature (termofilna vrsta) te nema veih zahtjeva prema tlu (Mati, Prpi, 1983). U prilog zahtjevima prema tlu ide i pH vrijednost tla. Pinija dolazi na tipovima tala u opsegu vrijednosti od pH 4 do pH 9. Dolazi na tlima s udjelom vapnenca i kompaktnim alkalnim tlima s niskom razinom organske tvari kao i na hidromorfnim tlima (Rapp i Cabanettes, 1980; Sbay, 1995). Najbolje uspijeva na pjeskovitom tlu gdje vapnene primjese dolaze u tragovima. Razvija razgranat korijenov sustav i ilu sranicu do 1,5 m dugaku. Utjecaj vjetra moe biti nepovoljan, posebno bure (Horvat, 1965). Osjetljivija je na posolicu i zrano oneienje od drugih mediteranskih borova. Uvjeti podneblja koji odreuju rasprostiranje pinije su slijedei prema (Forestry Compendium, 2000): visinska rasprostranjenost: 0 1200 m, srednja godinja koliina oborina: 300 1500 mm, kino razdoblje: zimsko, trajanje sunog razdoblja: 2 5 mjeseci, srednja godinja temperatura. 10 18 C, srednja maksimalna temperatura najtoplijeg mjeseca: 27 32 C, srednja minimalna temperatura najhladnijeg mjeseca: od -2 do 6 C, apsolutna minimalna temperatura: -18 C.

28

3.1.6. Pinus sylvestris L. obini ili bijeli bor umsko - uzgojne znaajke Najee dolazi u mjeovitim sastojinama zajedno s drugim etinjaama (smrekom, jelom i crnim borom). Sadnice za poumljavanje mogu se rabiti ve sa 7-8 mjeseci starosti. Uspjeno se upotrebljava za poumljavanje na stanitima hrasta kitnjaka i breze, zatim na kiselim tlima nekadanjih smrekovih uma, a u iznimnim sluajevima i na degradiranim tlima. U Hrvatskoj to su podruja kontinentalnog kra (Lika i Kordun). Ako podiemo umsku kulturu radi proizvodnje za pilansko drvo gustoa sadnica po hektaru treba biti 2500 do 3200 komada, s ophodnjom izmeu 80 i 100 godina i oekivanom drvnom zalihom od 600 m3/ha. Hamilton i Christie (1971) navode prirast od 14 m3/ha u 70 - godinjim sastojinama obinog bora. Anon (1987) navodi vanost u izvozu drvne grae bijelog bora za Rusku Federaciju. Drvna graa bijelog bora ima iroku primjenu u graevinskoj stolariji; na sjeveru Europe osnovni je materijal u drvodjelstvu i stolarstvu, osim toga, uporabljuje se kao piljena gra a, oblovina, celulozno drvo, ogrjevno drvo, rudniko drvo, za eljeznike pragove, za izradu paleta, laminata, ploa vlaknatica, iverica i MDF ploa. Skilling (1990) navodi da je bijeli bor najee upotrebljavana vrsta za boino drvo u Sjevernoj Ameri ci. Ekoloki zahtjevi Izrazita je vrsta svjetla, dolazi na razliitim matinim supstratima: vapnenci, serpentini, pjeenjaci, kriljci i dr. U prirodi dobro uspijeva na vlanim i kiselim, suhim i kiselim, te suhim i bazinim tlima. U tim se stojbinama pojavljuje zato to su bukva i jela zauzele bolja stanita. Ako dolazi u umskim kulturama najbolje prinose daje u stojbinama s dubokim prozranim tlima, dobrih fizikalnih i kemijskih svojstava premda dolazi i na plitkim, kamenitim tlima. Razvija korijensku mreu sa ilom sranicom koja je prilagodljiva na razliite uvjete u tlu. Mlade su kulture osjetljive na mokar snijeg, takoer ako se kulture podiu u suim (aridnijim) podrujima poseban problem mogu biti umski poari. Dobro podnose mraz, suu; a bijel i bor kao vrsta otporan je na tvorniku prainu i industrijske plinove. Uvjeti podneblja koji odreuju rasprostiranje obinog bora, prema (Forestry Compendium, 2000), jesu ovi: visinska rasprostranjenost: 0 2600 m, srednja godinja koliina oborina: 200 2000 mm, kino razdoblje: zimsko, trajanje sunog razdoblja: do dva mjeseca, srednja godinja temperatura. 3 15 C, srednja maksimalna temperatura najtoplijega mjeseca: 13 35 C, srednja minimalna temperatura najhladnijega mjeseca: od -25 do -5 C, apsolutna minimalna temperatura: -50 C.

29

3.1.7. Picea abies (L.) H. Karst. obina smreka umsko - uzgojne znaajke Smreka u mladosti raste polagano, a nakon 5. do 10. godine zapoinje bre priraivati. Na najboljim stojbinama njezin visinski prirast iznosi preko 0,5 m na godinu, a prirast drvne mase i do 20 m3/ha godinje. Prema Matiu i Prpiu (1983), a slino navode Hamilton i Christie (1971) za 60 - godinje do 70 - godinje ophodnje na optimalnom stanitu prirast je 22 m3/ha. umske kulture smr eke pogodne su za proizvodnju biomase, a kulture se esto podiu i radi poumljivanja kontinentalnog dijela kra. Prema afaru (1963) uzgajanje i proirivanje areala smreke jednostavnije je i lake nego uzgajanje veine listaa i heliofita. Razlozi su ovi: a) prilagodljivost smreke razliitim tipovima kontinentalne klime i tla, b) dobra i dugotrajna klijavost sjemena te dobro prirodno pomlaivanje i poumljavanje, c) razmjerno dobra tolerantnost prema zasjenjivanju, d) manje potrebe za intenzivnom njegom u usporedbi s heliofitima i listaama e) velika upotrebljivost tanjeg i loijeg drva. U Hrvatskoj na podruju kra smreka dolazi u ovim umskim zajednicama: Calamagrostio-Piceetum abietis Bert. 1975, Aremonio-Piceetum Ht. 1938, Listero-Piceetum abietis /Ht. 1938/ Fuk. 1969, Adenostylo alliariae-Piceetum Hartman 1944. ume smreke mogu dolaziti na mrazitima gdje se zadrava snijeg i niske su temperature to su uvjeti za pionirske vrste, dok su za bukvu i jelu to nepovoljna stanita. Prirodno pomlaivanje u jednodobnim istim sastojinama prema afaru (1963), provodi se oplodnom sjeom na malim povrinama u krugovima u tri sijeka i jedan naknadni (razlog je bukva), a cilj je pripremiti stanite preko jelovo -bukovosmrekove sastojine do stanita za umu bukve i jele. Mjeovite sastojine smreke obnavljaju se metodom oplodno-skupinaste ili preborno-skupinaste sjee. Umjetno pomlaivanje obavlja se esto; eeri se sabiru najkasnije do prve polovice zime, prije nego iz eera zapone ispadati bolje sjeme. Potrebno je izabrati odgovarajuu provenijenciju i najbolje skupine stabala. Pomlaivanje se moe obaviti sjetvom ili sadnjom (afar, 1963). Prema umsko gospodarskoj osnovi (1996 -2005), gospodarske ume smreke u Hrvatskoj imaju povrinu od 12 225 ha, a drvne su zalihe 1 950 000 m3 ili 204 m3/ha. Na podruju kra vei je dio tih uma; U Senj 3376 ha, U Karlovac 2059 ha, U Gospi 1683 ha, U Delnice 1407 ha, U Ogulin 807 ha, U Buzet 40 ha. Drvo smreke ima veliku upotrebljivost. Od trupaca se izrauju rezana graa i furnir; drvo se upotrebljava kao konstrukcijsko drvo za vanjsku i unutranju grau, za krovita, podove, graevinsku stolariju, u proizvodnji namjetaja, kao masivno drvo, za izradu ploa vlaknatica i iverica, kao rudniko drvo, kao sirovi na u proizvodnji celuloze i papira (Petri i Trajkovi, 1995).

30

Ekoloki zahtjevi Obina smreka je vrsta polusjene koja ne podnosi zasjenu drvea gustih kroanja. Postranu zasjenu dobro podnosi, otporna je na mraz. Prema Matiu i Prpiu (1983), razlikujemo dva ekotipa (fizioloke rase) s obzirom na otpornost prema mrazu: ranu smreku (gorsku) i kasnu smreku (nizinsku). Prema Kuanu i dr. (1991), smreka raste na stanitima razliitih ekolokih uvjeta; dobro podnosi dugotrajne zimske temperature, velike koliine snijega na kronji i kraa vegetacijska razdoblja. Raste i na siromanijim tlima ako joj pogoduju drugi ekoloki initelji. Slabije podnosi dugotrajne tople i suhe vjetrove. Smreka pokazuje veliku varijabilnost s obzirom na rast i svojstva prilagodljiva klimatskim initeljima. Za uspjean rast zahtijeva veliku zranu vlagu i hladnija, svjea, kisela, rahla i humozna tla. Smreka ima plitki korijenski sustav s poniruim korijenjem koje u povoljnoj strukturi tla moe prodrijeti i do 2 m duboko. Na plitkim i zbijenim tlima razvija vrlo plitko korijenje i stoga je velika mogunost vjetroizvala. Prema afaru (1963) prije provedbe jaih sjea treba ispitati nain zakorjenjivanja (razliit u skeletnim tlima, skeletoidnim tlima i u zbijenim tlima bez kamenog materijala dubina korijena od 2 m do 0,5 m) kako bi se sprijeile obilnije izvale. Uvjeti podneblja koji odreuju rasprostiranje obine smreke, prema (Forestry Compendium, 2000): visinska rasprostranjenost: 0 2300 m, srednja godinja koliina oborina: 180 1200 mm, kino razdoblje: zimsko ili jesensko - proljetno, srednja godinja temperatura: -10 do 10 C, srednja maksimalna temperatura najtoplijega mjeseca: 3 18 C, apsolutna minimalna temperatura: -35 C.

3.1.8. Abies alba Mill. obina jela Raste na tlima koja nastaju na vapnencima i silikatima. Voli svjea, vlanija, humozna tla, koja su ljeti toplija, a zimi umjereno hladna i sa dosta zrane vlage. Osjetljiva je na rane i kasne mrazeve te oneienje zraka i tla. Fruktificira nakon 60 70- te godine, a uestalost je svakih 3-8 godina. Plodonosi do 120-te godine. Sjeme dozrijeva koncem rujna, a ve u listopadu su eeri ogoljeli. kLijavost je 35 -55% i traje do 6 mjeseci. Nadzemni dio se u poetku razvija sporije od korijena. Najvie joj odgovaraju pjeskovito-ilovasta tla. Tla na karbonatima joj manje odgovaraju. Za prirodnu obnovu joj ne odgovaraju zbijena tla na kojima sjeme strada. Kako je jela izraziti skiofit njome se gospodari preborno jer se pomladak vrlo dobro razvija pod zastorom kroanja, obilan pomladak se javlja i na slabije progaljenim povrinama. Obnavlja se iskljuivo iz sjemena. Veliki tetnik je gljiva koja uzrokuje vjetiine metle. Gust zastor onemoguava isuivanje tla i ve u dobi letvenjaka na tlu se javlja zastor od mahovine. Ako je zasjena prevelika dolazi do pojave zastarivanja. Stradava od kiselih kia, mednjae, gljiva koje uzrokuju polijeganje ponika, jelovog moljca igliara, potkornjaka i bijele imele. U zadnjih par desetljea je zamijetno suenje jele u gorskom pojasu. Predpostavlja se da su glavni uzrok kisele kie koje
31

jela ne podnosi. Veliki dio oborina koje se izluuju u srednjem i sjevernom dijelu Dinarida dolazi takozvanom enovskom ciklonom koja prelazi preko industrijskih zona sjeverne Italije i vicarske, sobom uzimaju plinove u kojima se nalazi velika koliina sumpora i ugljinog monoksida. U reakciji s vodom dolazi do stvaranja kiselina i njihovog izluivanja zajedno s oborinama. To bi mogao biti primarni tetnik, a nakon slabljenja stabla sekundarni tetnici dovode do suenja ne samo pojedinanih stabala nego se sui veliki dio tako da kompletan etat ine takozvani suci. U veini sastojina jela dolazi zajedno s bukvom s kojom tvori stabilne sastojine i promatrajui praume da se zakljuiti da se svakih 100 -150 godina ove dvije vrste izmjenjuju tako da jedan period formiraju zajednicu bukve i jele, a nakon toga jele i bukve. Jela u mladosti ima iroko ovalnu kronju, a u starosti dolazi do formiranja takozvanog rodinog gnijezda. Veina stabala koja se sue su ve poela formirati rodino gnijezdo to znai da su ve stara bez obzira na to to nemaju velike prsne promjere. Tamo gdje se intezivno gospodarilo suenje je nezamjetno predio Prezida i abra. 3.1.9. Larix decidua Mill. obini (europski) ari Ari je izraziti heliofit tako da se javlja na osunanim stranama. S druge strane ima veliku potrebu za transpiracijom to znai da stanita moraju biti provjetrena, tla umjereno vlana, humozna , duboka, svjea, lakeg teksturnog sastava, a to su tla na viim nadmorskim visinama, esto vrlo skeletna i bogata mineralima. Plodonosi ve u 20-oj godini, a na viim planinama u 30-oj. Sjeme dozrijeva u listopadu ili studenom, a eeri se djelomice otvaraju u proljee. Na granama ostaju vie godina. Puni urod je svake desete godine. Klijavost je do 30%. Prirast mu je u mladosti izuzetno visok, a kasnije visinski stagnira dok je debljinski i dalje intenzivan. Deblo je isto od grana do velike visine. Ari u svom arealu nema velikih tetnika, a na loim stanitima izvan svog areala stradava od raka aria, arievog moljca i mednjae. Aria ima vie vrsta, a za na kr je najpogodniji europski ari.

3.1.10. Pseudotsuga menziesii duglazija Duglazija je poluskiofit. Odgovaraju joj blago humozno-ilovasta tla, a dobro prirauje i na svjeim pjeskovito-ilovastim tlima. Osjetljiva je na kasne i rane mrazeve jer joj izbojci kasno odrvene pa u jesen smrzavaju. Ako se unese na stanita koja joj ne odgovaraju vrlo rano poinje plodonositi to joj uvelike umanjuje prirast. Predjeli na koje bi se mogla unositi su u dolinama naih krkih rijeka.

32

3.1.11. Juniperus oxycedrus mrika Najrasprostranjenija u zemljama sredozemlja, a kod nas u Istri i Dalmaciji u podruju submediterana. Podnosi veoma niske temperature, izraziti j e heliofit i kserofit. Ponekad je u istim sastojinama na degradiranim tlima. Plodovi su crveni, sjeme je dobre ali spore klijavosti. Raste na kiselim i na lunatim tlima. mrika je pored crnog bora jedina vazdazelena vrsta u submediteranu

3.1.12. Borovi u obnavljanju kra Za obnavljanje kra najveu ulogu imaju borovi koje koristimo kao pionirske vrste koje e u prvom redu obnoviti tlo, omoguiti povratak autohtone vegetacije naroito prizemne i vrsta s laganim sjemenom, zatititi tlo od daljn je degradacije i pripremiti uvjete za unoenje vrsta koje su nestale iz bilo kojeg razloga. Pri tome treba biti vrlo oprezan pri odabiru vrste, varijeteta, forme i provenijencije sjemena. Za poumljavanje eumediteranskog dijela kra najpogodniji je crni dalmatinski bor koji opet ima dvije provenijencije i to onu koja dobro uspijeva od 0900m n.v. (var. Dalmatica). Ovaj bor je pogodan i za poumljavanje submediterana i eumediterana. Ako na osnovu prizemne flore utvrdimo da je podruje koje elimo obnoviti bilo naseljeno hrastom crnikom tada je najpogodnije poumiti alepskim borom u srednjem i junom dijelu eumediterana, a u sjevernom dijelu brucijskim borom. Za poumljavanje kontinentalnog kra najpogodniji su crni bor var. Nigra i bijeli bor. Ovi borovi esto stradaju od snjegoloma pa treba biti oprezan prilikom njihovog unoenja. Osim toga crni bor se vrlo teko plasira na tritu zbog velike koliine smole. Bijeli bor u Hrvatskoj ima visoku kvalitetu pa ga je poeljno unositi u podruja u kojima ne postoji opasnost od snjegoloma. Pri tome treba uzimati sjeme iz sjemenskih sastojina koje su registrirane. Oba bora su povoljna za obnavljanje degradiranih podruja bilo erozivnim djelovanjem vode i vjetra ili zakiseljavanjem tla djelovanjem ovjeka koji je pokuao umsko tlo prevesti u poljoprivredno. Ako se pravilno provede poumljavanje i njega tada bi oba bora trebala dati odgovarajue rezultate. Pinija se takoer u zadnje vrijeme unosi u podruje eumediterana na dubljim tlima, ali i submediterana jer dosta dobro podnosi niske temperature tog pojasa.

3.1.13. Alohtone i dekorativne vrste na Mediteranu Obini empres Cupressus sempervirens L. Ubraja se u udomaene vrste, a rairen je po cijeloj duini Jadrana. U junom dijelu raznaa se sam iz sjemena ali kod nas nikad ne tvori sastojine. Podnosi niske temperature do 20 C pa u junijem dijelu submediterana zalazi dosta duboko kao
33

kod Sinja, Vrlike i Obrovca. Podnosi suu, vjetrove, prainu, plinove i posolicu. Uspijeva na kiselim kao i na lunatim tlima. U mladosti raste veoma brzo. Vrsta je svjetla. Plodonosi ve u desetoj godini, a dobro se obnavlja i izbojcima iz panja. Sjeme ima veliku energiju klijavosti koja se zadrava veoma dugo. Habitus je piramidalan ili unjast ovisi o varijetetu. Kod nas je veoma rairen k ao dekorativna vrsta. empres sa unjastim habitusom je pogodan za vjetobrane pojaseve. Arizonski empres Cupressus arizonica Koristi se za poumljavanje mediteranskog i submediteranskog kra. Otporniji je na hladnou od obinog empresa. Dobro podnosi suu, posolicu i zagaeni zraka, a uspijeva na vapnenastoj i silikatnoj podlozi. Pogodan je i za poumljavanje stanita jadranskog pojasa gdje je izraeniji utjecaj kontinentalne klime. Grka jela Abies cephalonica Dolazi na razliitim supstratima (vapnenci, dolomiti, kriljci i sl.) sa pH vrijednou 5-8 i s ekstremnim temperaturama od 20 do +30C. Otporna je na suu i bolje podnosi zasjenu od drugih vrsta sredozemnih etinjaa. Prilikom poumljavanja treba biti oprezan te prije ispitati tlo. Kod nas se jo nije koristila u veoj mjeri. Uz panjolsku jelu (Abies pinsapo) sadi se u parkovima.

Atlaski cedar Cedrus atlantica Manetti. Atlaski cedar je do 40 m visoko drvo sjeverozapadne Afrike (Maroko, Alir) koje dosegne prsni promjer od 2 m. Vrlo je dekorativna vrsta sunih podruja koja za uspijevanje treba dosta svjetla. Atlaski cedar dobro raste u tlu koje nije kiselo. Pogodan je za uzgoj u mediteranskom i submediteranskom podruju. Od svih cedrova najotporniji je na klimatske ekstreme te moe usp ijevati i u kontinentalnim krajevima. Libanonski cedar Cedrus libani Loud. Libanonski cedar je drvo planina Libanona, Sirije i Turske koje naraste u visinu 20-40 m, i do 3 m u promjeru. Uspijeva na suhoj vapnenastoj podlozi i vrsta je svjetla. Dobro podnosi visoke ljetne temperature, dok je osjetljiv na niske temperature. uspjeno se kultivira u podruju priobalnog kra.

34

3.2. Ekoloki zahtjevi i bioloka svojstva (umsko-uzgojne znaajke) meliorativnih vrsta listaa

Odabir meliorativnih listaa Listae su mnogo bolje za poumljavanje naeg visokog kra naroito zbog manje opasnosti od poara. Meutim listae nisu tako dekorativne kao etinjae, a nemaju najee ni takav prirast. Sljedei je problem to veina njih tee podnosi ekstremne uvjete visokog kra.

3.2.1. Quercus pubescens hrast medunac Hrast medunac sigurno je najvanija submediteranska vrsta drvea. Sporadino se javlja i u kontinentalnom dijelu kra gdje prevladaju specifini uvjeti na prisojnim stranama. Najee se javlja na vapnenakim supstratima, a podnosi veu suu nego hrast kitnjak. U submediteranu se nalazi o d 0-900m, a ponekad i do 1100m n.v. U podvelebitskom kanalu se sputa do mora, otok Krk je potpuno obrastao meduncem, a javlja se i na ostalim kvarnerskim otocima. Zauzima veliki dio Istre, u priobalju se nalazi od 200-900m n.v. U junom dijelu zalazi duboko u kopno jer nema visokih planina koje bi sprijeile prodor junih vjetrova tijekom ljeta i bure tijekom zime pa je takovo stanite nepovoljno za rast i razvoj mezofilnih vrsta drvea. Medunac ima veliku izbojnu snagu iz panja tako da ume medunca nisu tako degradirane kao ume u eumediteranskom dijelu, naroito zbog toga to veina vrsta koje dolaze u umama medunca takoer ima veliku izbojnu snagu iz panja, iako s u intenzivno koritene. Plodonosi iz panja vrlo rano, ve u 20 -oj godini, a u sastojini tek u 60-oj. ume se teko obnavljaju radi tekog sjemena. Najee tvori sastojine s bijelim grabom na toplijim stanitima i s crnim grabom na hladnijim stanitima. Ne podnosi jako degradirana tla pa je obnavljanje degradiranih stanita medunca najee nemogue s meduncem nego se poumljava nekom drugom pionirskom vrstom dok se ne poboljaju uvjeti stanita.

3.2.2. Quercus ilex hrast crnika Hrast crniku ubrajamo u vazdazelene vrste drvea. Naseljava veinu naih otoka i uski dio priobalja. Izostaje u podvelebitskom kanalu i na dijelu kvarnerskih otoka. Najsjevernije se nalazi u Istri u Savudrijskoj vali. Ime je dobio zbog izuzetno tamnih kroanja u punom sklopu tako da prizemno rae izostaje. Kora je tamno smea, a kada je mokra poprima crnu boju. Ima veliku izbojnu snagu iz panja ali ako se sustavno sijee i vri nekontrolirana ispaa panj odumire. ume crnike su najljepe ume eumediterana. Pogodne su za odmor i rekreaciju, a to je najvanije otporne su na umske poare. Kako je crnika skiofit jako se teko obnavlja umjetno bez zastora kroanja. Na sjeveru Dalmacije ide do 200 m n.v., a na jugu do 350.
35

Dostie visinu do 20 m, a u primorju raste grmoliko. Kod nas su najljepe ume crnike na otocima Rabu (uma Dundo), Brau, Hvaru, Koruli i Mljetu. Plodonosi ve u 15-oj godini iz izbojaka iz panja dok stabla iz sjemena plodonose kasnije u 30-40oj. godini u ovisnosti da li su u sastojini ili na osami. List crnike je dimorfan tako je list kod izbojaka iz panja najee cjelovita ruba, neto meki i manje je dlaica na njemu, dok je list kod stabala iz sjemena nazubljen ili trnovit. Kako ima veliku izbojnu snagu iz panja moe se gospodariti s priuvcima te se ume nis kog uzgojnog oblika prevesti u ume visokog uzgojnog oblika. Kako je izraziti skiofit potiskuje sve ostale vrste naroito alepski i brucijski bor. Nema posebne zahtjeva prema tlu pa uspijeva i na kamenitim plitkim i vapnenastim tlima. Najee se javlja na klimazonalnim crvenicama, a u primorju moe doi i na posmeenim tlima. Moe se uzgajati i pod zastorom kroanja naroito alepskog bora.

3.2.3. Quercus cerris hrast cer Hrast cer je termofilna vrsta drvea koja ima sline zahtjeve prema tlu kao i hrast kitnjak ali trai vie topline. Kod nas se javlja u kontinentalnom dijelu niskog kra i u submediteranu. Deblo je zakrivljeno i ne dostie velike promjere. U ravnicama dostie vee visine i promjere ali se slabo iskoritava iz razloga to proces osravanja poinje kasno pa je uee bijeli veliko. Ima veliku snagu ogrijevanja pa se najee koristi kao ogrijevno drvo. Podnosi veu zakiseljenost tla pa najee nakon degradacije stanita hrasta kitnjaka zauzima njegovo stanite.

3.2.4. Carpinus betulus obini grab Obini grab vrlo se dobro zakorjenjuje naroito na rastresitim tlima. Ne ide do veih nadmorskih visina, a najvie na dinarskim planinama do 850 m n.v. Javlja se u umama hrasta kitnjaka u manjoj primjesi ostalih vrsta listaa. Obini grab je poeljna vrsta u umama hrasta kitnjaka. Obino tvori podstojnu etau tako da tjera hrast da raste u visinu, isti ga od grana, a svojim listincem obogauje tlo, ubrzava se razlaganje humusa jer organski otpad graba ima uzak odnos C:N za razliku od organskog otpada kitnjaka. umama kitnjaka i graba se gospodari jednodobno, a grab ima veliku izbojnu snagu iz panja to moe predstavljati problem. Izbojci iz panja rastu vrlo brzo, mogu zasjeniti pomladak hrasta koji je heliofit i ne podnosi zasjenu. S toga je potrebno vriti ienje sve dok pomladak ne preraste grab. Osim toga ima visoku snagu ogrijevanja pa se koristi kao ogrijevno drvo.

36

3.2.5. Carpinus orientalis bijeli grab Rasprostranjen je u Istri, primorju i Dalmaciji. Penje se na nadmorske visine kao i medunac. To je izrazito kserotermna vrsta koja u Hrvatskoj naseljava kvarnerske otoke, veliki dio submediterana na prisojnim stranama, a javlja se i u kontinentu na suhim tlima. Uglavnom je pratilac hrasta medunca, a iste sastojine tvori tamo gdje je nestao medunac. Sjeme mu je lagano te se javlja kao pionirska vrsta na degradiranim tlima. Uloga u medunevim umama mu je ista kao i obinog graba u kitnjakovim umama.

3.2.6. Ostrya carpinifolia crni grab Kod nas raste kao grm ili stablo do 20 m visine, na krevitim i openito na vapnenastim tlima. Indikator je lunatih tala. Kao i ostali grabovi pojavljuje se u smjesi sa drugim vrstama drvea. Ne ide tako nisko kao bijeli grab i u umama medunca se javlja na osojnim stranama i neto dubljim tlima. Naseljava i podruje niskog kra naroito na grebenima. Drvo mu je veoma tvrdo i ilavo tako da se puno koristilo naroito u kontinentalnom dijelu kra te je u tom podruju jako rijedak.

3.2.7. Celtis australis obini koprivi Obini koprivi (koela) listopadno je drvo june Europe i zapadne Azije. Naraste u visinu do 20 m i dosegne promjer do 2 m, te doivi preko 1000 godina. Vrlo je pogodan za poumljavanje u mediteranskom i submediteranskom podruju naeg kra. Dobro podnosi suu i visoke temperature. Podnosi niske zimske temperature slino kao i meduunac, te kako domaa vrsta predstavlja vrlo vrijedan element primorskih kultura kojima daje stabilnost. Tijekom prve godine ivota prirauje vrlo intanzivno u visinu, dok kasnije raste sporo. O tom je potrebno voditi rauna prilikom njege umskih kultura u kojima je zastupljen koprivi.

3.2.8. Uloga vokarica na kru Vokarice imaju veliki znaaj za sve nae ume, a naroito za visoki i niski kr. One imaju veliki znaaj za ovjeka i divlja. Sve se koriste kao sporedni umski proizvodi, a pojedine vrste imaju i kvalitetno drvo koje na tritu postie veu cijen u nego ekonomske vrste drvea. Pored vokarica znaajne su i vrste ije je sjeme ili plod jestiv. Vokarice popravljaju tlo organskim otpadom koji se vrlo lako razlae i pretvara u humus. Iako imaju teko sjeme vrlo lako se ire jer ih raznose ptice i druge ivotinje. Kako su veinom pionirske vrste, te vrste koje trae vie svjetla naseljavaju rubove sastojina koji su najee degradirani.
37

Obini orah Juglans regia Plod oraha je kotunjiav, a jezgra je jestiva i sadri veliku koliinu ulja. To je kalcifilna vrsta drvea, rasprostranjen je u niskom kru na vapnencima i dolomitima, a u visokom kru u submediteranu. Obini orah je vrlo osjetljiv na kasne mrazeve i zimsku studen pa treba biti paljiv pri odabiru stanita gdje ga unosimo ako ne dolazi od prirode. Dobro se zakorjenjuje. Raste dosta brzo pa mu je ophodnja 50-60 godina. Drvo mu je izuzetno kvalitetno pa se koristi u proizvodnji furnira, tokarenih elemenata i proizvodnji masivnog namjetaja. Pored debla koristi se i ilite. Divlja trenja Prunus avium Trenja je takoer brzorastua vrsta kao i orah i javlja se kako u niskom kru tako i u submediteranu. Plod je kotunica sa mesnatim ovojem koji je jestiv. Raznose je ptice. Trai neto vie vlage nego orah jer joj je korjenov sustav siromaniji. Drvo ima visoka estetska svojstva pa se koristi u proizvodnji furnira i za masivni namjetaj. Divlja kruka Pyrus piraster Divlja kruka je grm ili nisko drvo. Plod je jestiv i ukusan nakon promrzavanja. Plod je izvrsna hrana za srneu divlja, divlju svinju i medvjeda. Javlja se u brdskom podruju kontinentalnog kra i submediteranu. U povoljnim staninim uvjetima divlja kruka naraste i do 20 m, dostie promjer od 50 cm, a na loijim stanitima je niski grm nepravilne kronje. Drvo je izuzetno cijenjeno u tokarstvu i rezbarstvu. Divlja jabuka Malus silvestris Jabuka je takoer grm koji se javlja najee uz rubove uma. Plod je okruglast djelomino spljoten. Divlja jabuka se javlja u hrastovim umama. Plod je jestiv kao i kod divlje kruke nakon promrzavanja, slui kao hrana divljai koje je i raznose, a od divlje jabuke se pravi jabuni ocat koji ima ljekovita svojstva kao t o je proiavanje krvnih ila, smanjenje tjelesne temperature i slino. Lijeska Corylus avelana Lijeska je grm ili nisko drvo, esto na vapnencima i prisojnim stranama. Plod je izuzetno hranjiv. Drijen Cornus mas Drijen je grm. Plod je kotunica s mesnatim ovojem koji je jestiv i bogat C vitaminom. Pored toga to slui kao hrana pticama i ostaloj divljai od plodova drijena se moe praviti slatko koje je nadomjestak za vitamine kojih je manje u zimskom periodu. Malina Rubus ideus Grm koji ima zbirni plod crvene boje, izuzetnog ukusa i naseljava gorska i predplaninska podruja. Plod maline je takoer hrana za veinu divljai, ali i list ostaje dugo zelen pa je pored kupine osnova zelene prehrane za srneu divlja.
38

Jarebika Sorbus aucuparia Zauzima hladnija podruja kra. Plodovi su sitni, kuglasti u poetku ute, kasnije sjajno crvene boje koja se istie na zelenoj pozadini. Najee ih raznose drozdovi. Maksimalna visina je 15-16 m, a starost do 80 godina. Jarebika je heliofilna, pionirska vrsta koja dosta dobro podnosi zasjenu. Javlja se tek u gorskom pojasu, a naseljava i predplaninski i planinski pojas. Mukinja Sorbus aria Ima plodove veliine trenje s bijelim pjegama koji su jestivi nakon promrzavanja. Naseljava vapnenasta tla na prisojnim stranama. Kod nas je esta na Bilogori. Prirauje sporo ali trajno. Doivi starost do 200 godina. Brekinja Sorbus torminalis Vrsta koja je stalna u medunevim umama na suhom i toplom tlu. Plodovi su do 15 mm debeli isprva crvenkasto-uti kasnije svijetlo-smei posuti bijelim tokicama. Plodove najradije jedu ptice. Oskorua Sorbus domestica Naseljava submediteranske ume. esta je u hrvatskom primorju. Plodovi su do 4 cm, ute su boje, a strana koja je okrenuta suncu je crvenkasta. Od plodova se prireuje rakija tako da je kultivirana i u kontinentu. Planika Arbutus unedo Element crnikovih uma. Tamo gdje se pojavljuje lovor nema planike. Plod je veliine jagode i jestiv.

3.2.9. Pionirske vrste i elementi kamenjara U najuem podruju Jadrana se nalaze degradirane ume crnike koje nazivamo makija, garig i kamenjar kao zadnji stadij degradacije, a kako crnika vrlo sporo prirauje potrebno je unijeti neke druge vrste koje puno bre prirauju i obnavljaju te zatiuju tlo. Za to su izuzetno povoljni alepski i brucijski bor. Crnika je mediteranski skiofit pa moe uspijevati pod zastorom ovih borova. Tako bi ume ovih borova predstavljale prijelaznu zajednicu. Ipak moramo znati u koja podruja moemo unositi ove borove. Potrebno je poznavati pratee elemente crnikovih uma pa tamo gdje se oni javljaju velika je vjerojatnost uspjenosti poumljavanja. Ti elementi su: planika Arbutus unedo zelenika Philyrea latifolia mirta Mirtus communis trlja Pistacia lentiscus smrdljika Pistacia terebinthus divlja maslina Olea oleaster
39

 lovor Laurus nobilis krobut Clematis flamula tetivika Smilax aspera Elementi kamenjara: Helichrysum italicum Dorn. Juniperus communis L. Juniperus oxycedrus L. -Laurus nobilis L. Lavandula angustifolia Mill. Matricaria chamomilla L. Melissa officinalis L. Mentha piperita L. Rosmarinus officinalis L. Salvia officinalis L. Satureia montana L. Teucrium montanum L. Thymus serpyllum L. smilje borovica mrika lovor lavanda kamilica matinjak paprena metvica rumarin kadulja primorski vrisak dubaac mali majina duica

40