Historijska Traganja 4

UDK 94 (497.
6)
ISSN 1840-3875
Historijska traganja Historical Searches
INSTITUT ZA ISTORIJU Br. 4, 1-234, Sarajevo 2009. INSTITUTE FOR HISTORY No. 4, 1-234, Sarajevo 2009
Historijska traganja br 4 print.indd 1
2/16/10 11:13 PM
Historijska traganja Historical Searches

Izdava Publisher INSTiTUT ZA ISTORiJU, Sarajevo, Bosna i Hercegovina INSTiTUTE FOR HiSTORY, Sarajevo, Bosnia and Herzegovina Meunarodna redakcija International Editorial Board
DAMiR AGii, Filozofski fakultet, Zagreb / Faculty of Philosophy, Zagreb ALE GAbRi, Intitut za novejo zgodovino, Ljubljana / Institute for Recent History, Ljubljana AdNAN VELAGi, Fakultet humanistikih nauka, Mostar / The Faculty of Humanities, Mostar MUhidiN PELESi, Institut za istoriju, Sarajevo / Institute for History, Sarajevo
Glavni i odgovorni urednik Editor-in-chief
VERA KATz, Institut za istoriju, Sarajevo / Institute for History, Sarajevo vera@lsinter.net
Sekretar Secretary
AidA LiiNA, Institut za istoriju, Sarajevo / Institute for History, Sarajevo licinaida@gmail.com
asopis izlazi dva puta godinje / This is semi-annual magazine Rukopisi se alju na adresu Instituta za istoriju Manuscripts to be sent to the Institute for History (sa naznakom) za asopis HISTORIJSKA TRAGANJA / indicating that it is for HISTORICAL SEARChES 71000 SARAJEVO, Alipaina 9 Bosna i Hercegovina telefon/faks/phone/fax: 033/ 209-364 033/ 217-263 http://www.iis.unsa.ba e-mail: nauka@bih.net.ba Rukopisi se ne vraaju / Manuscripts will not be returned to their authors Urednitvo ne odgovara za navode i gledita iznesena u pojedinim prilozima. The Editorial board is not to be held responsible for the assertions and views presented in the contributions it publishes.
Prijava o izdavanju asopisa Historijska traganja ubiljeena je u Nacionalnoj i univerzitetskoj biblioteci Bosne i Hercegovine Application for the publishing of Historical searches has been registerd at: National and University Library of Bosnia and Herzegovina
2/16/10 11:13 PM
UDK 94 (497.6) Historijska traganja, Br. 4, Sarajevo, 2009, [ str. 1-258 ]
ISSN 1840-3875
Sadraj Content
Rije redakcije ................................................................................................ 5
lanci Articles Salmedin Mesihovi SVPPLEMENTVM REBELLIO ILLYRICI I GERMANIKOVA POUNJSKA OFANZIVA SVPPLEMENTVM REBELLIO ILLYRICI I THE UNA RIVER VALLEY OFFENSIVE LAUNCHED BY GERMANICUS................................................ 11 Husnija Kamberovi CRTICE IZ DRUTVENOG, EKONOMSKOG I PORODINOG IVOTA PORODICE ALIBEGOVI KONCEM 19. STOLJEA SKETCHES FROM SOCIAL, ECONOMIC AND FAMILY LIFE OF THE ALIBEGOVI FAMILY BY THE END OF THE 19th CENTURY ..................... 35 Denis Beirovi ISKORJENJIVANJE RELIGIOZNIH UVJERENJA I AKTIVNOSTI UNUTAR LANSTVA KPJ/SKJ OD 1945. DO 1958. GODINE ERADICATION OF RELIGIOUS CONVICTIONS AND ACTIVITIES AMONG THE MEMBERS OF THE COMMUNIST PARTY/LEAGUE OF COMMUNIST OF YUGOSLAVIA FROM 1945 TO 1958 ....................................................... 115
Historijska traganja Historical searches
2/16/10 11:13 PM
UDK 94 (497.6) Historijska traganja, Br. 4, Sarajevo, 2009, [ str. 1-258 ]
ISSN 1840-3875
Muhidin Pelesi OBLIKOVANJE I RASTVARANJE IVOTA U ELIKSIRU VREMENA (OMNIBUS STUDIJA O MODERNOJ HISTORIJI) DEVELOPMENT AND DISSOLUTION OF LIFE IN THE ELIXIR OF TIME (OMNIBUS A STUDY OF MODERN HISTORY) ........................................ 127
PREDAVANJA sa Tribine Instituta za istoriju u Sarajevu LECTURES at the Tribune of Institute for history in Sarajevo Barbara N. Wiesinger RAT PARTIZANKI ENE U ORUANOM OTPORU U JUGOSLAVIJI 1941-1945. THE WOMEN PARTISANS WAR: WOMEN IN ARMED RESISTANCE, YUGOSLAVIA 1941-1945 ............................................................................... 201 IN MEMORIAM Akademik dr. ENVER REDI (1915-2009) ................................................. 229
Upute autorima priloga......................................................................... 235
2/16/10 11:13 PM
RIJE REDAKCIJE Historijska traganja, 4, 2009., [ str. 5-6 ]
Rije Redakcije
Cijenjeni itatelji !
a velikim zadovoljstvom vam predstavljamo etvrti broj asopisa Historijska traganja za 2009. godinu. U ovom broju objavljujemo pet zanimljivih radova rasporeenih u dvije rubrike: lanci i Predavanja sa tribine Instituta za istoriju u Sarajevu. Prema hronolokom rasporedu lanaka, prvi govori o Germanikovoj ofanzivi na ustanika uporita Splonum, Retinum i Seretion, koja je zavrila u ljeto 9. godine nove ere pod komandom Tiberija i potpunim unitenjem posljednjih ustanikih uporita. Sljedei rad nas detaljno upoznaje sa porodinim, ekonomskim i drutvenim ivotom porodice Alibegovi, analiziranim na osnovi prijepiske njenih lanova sa poslovnim prijateljima, iz koje se moe spoznati proces tranformacije dijela zemljoposjednikih begovskih familija u graanske trgovake porodice na prijelazu iz 19. u 20. stoljee. Bosanskohercegovako drutvo kontinuirano je doivljavalo drutveno-politike lomove, a jedan od njih bio je i 1945. godine, to tematizira rad o odnosu Komunistike partije Jugoslavije prema religiji s akcentom na aktivnostima prema tom pitanju unutar lanstva u intervalu od 1945. do 1958. godine. Studija o modernoj historiji je posljednji rad u rubrici lanci, u kojem se analizira historiografija u Bosni i Hercegovini 1960-ih godina u smislu rasprave smjetene izmeu znanosti i politike. Zahvaljujui Tribini Instituta za istoriju u Sarajevu Dijalog s prolou u ovoj rubrici prezentiramo rad o ueu ena u oruanom otporu u Jugoslaviji 1941-1945. godine. Osim objavljenih izvora i literature na ovu temu lanak donosi i zanimljiva svjedoenja uesnica u partizanskim jedinicama. Pri put u ovom asopisu pojavljuje se rubrika In memoriam posveena akademiku dr. Enveru Rediu (1915-2009), uglednom revolucionaru, dru-
2/16/10 11:13 PM
RIJE REDAKCIJE Historijska traganja, 4, 2009., [ str. 5-6 ]
tveno-politikom i kulturnom radniku, nauniku, historiaru, direktoru Instituta za istoriju u Sarajevu i akademiku. Nakon ovih kratkih crtica o sadraju asopisa pozivamo vas na saradnju u istraivanju tragova prolosti, njihovom prezentiranju i uenju o nama i drugima. Redakcija
2/16/10 11:13 PM
lanci Articles
2/16/10 11:13 PM
2/16/10 11:13 PM
Salmedin Mesihovi, SVPPLEMENTVM REBELLIO ILLYRICI I. GERMANIKOVA POUNJSKA OFANZIVA Historijska traganja, 4, 2009., [ str. 9-33 ]
UDK 939.8 (398) 05/08 Pregledni rad
SVPPLEMENTVM REBELLIO ILLYRICI I. GERMANIKOVA POUNJSKA OFANZIVA

Salmedin Mesihovi
Odsjek za historiju, Filozofski fakultet, Sarajevo, Bosna i Hercegovina Nakon sloma ustanikog pokreta u Panoniji tokom jeseni 8. godine n. e., rimsko zapovjednitvo je svoje strateke zamisli usmjerilo i na konano zauzimanje ustanikih pozicija u dinarskom pojasu. Ve u proljee 9. godine n. e. zapoela je pod zapovjednitvom Germanika, favorita Augusta i miljenika rimske javnosti, velika ofanziva s ciljem proboja na sjeverozapadnoj bojinici (iri prostor Pounja i sjeverozapadne Bosne). Glavne borbe voene su za ustanika uporita Splonum, Retinum i Seretion. I pored zauzimanja tih uporita nakon ogorene borbe, Rimljani su bili prisiljeni zaustaviti dalje operacije, najvie zbog iznimnih gubitaka u ljudstvu i materijalu. Time su ustanici dobili nekoliko mjeseci za odolijevanje imperijalnoj sili Rima. Kljune rijei: Veliki ilirski ustanak, Germanik, Splonum, Retinum.
ruga polovica 8. godine n. e. bila je prekretnica za sudbinu Velikog ilirskog ustanka.1 Nakon gotovo dvije i po godine postojanja raspao se zajedniki Savez ilirskih pobunjenih naroda, simbolikom predajom Batona Breukog na obali rijeke Bathinus (Bosna) Tiberiju, vrhovnom zapovjedniku rimskih i ostalih protuustanikih snaga na ratitu. Intervencija Batona Dezitijatskog sa trupama sastavljenim od dinarskih ustanikih zajednica,
1
Uvod
O Velikom ilirskom ustanku od 6. do 9. godine n. e. u: Mesihovi S. 2007. 314-617.

2/16/10 11:13 PM
i pored kanjavanja Batona Breukog, nije uspjela odrati Panonski bazen u sustavu organiziranog otpora. Ofanziva pod zapovjednitvom Plaucija Silvana prinudila je dinarske ustanike jedinice na povlaenje u brdsko-planinski pojas zapadnog Balkana, dok su panonske zajednice prestale sa pruanjem organiziranog otpora.2 U toku povlaenja vrhovni ustaniki vojvoda Baton Dezitijatski odluio je osnaiti odbrambenu liniju prema protuustanikim trupama koje su se koncentrirale u okupiranom podruju. To osnaivanje je podrazumijevalo utvrivanje sa jakim vojnim snagama najvanijih stratekih pozicija preko kojih su vodili putevi iz panonskog pojasa u dinarsku, jo uvijek neokupiranu zonu. Ova injenica jasno ukazuje da su Baton Dezitijatski i ostale voe ustanka dobro procijenili da e odmah nakon zime 8/9. godine n. e. nastupiti velika protuustanika ofanziva na brdsko-planinske oblasti juno od Panonskog bazena. Sa jo preostalim snagama i resursima Baton Dezitijatski se jedino mogao uzdati u totalnu strateku defanzivu kojom bi usporavao i iznurivao rimske trupe. Tako je nastojao dobiti na vremenu, ali i iscrpiti rimsku vojnu snagu. To je znailo pojaavanje i bolje pripremanje odbrambenih kapaciteta, posebno na onim gradinskim naseljima za koja se pretpostavilo da bi se nali u zoni prvog udara budue ofanzive i u njenom bliem odvijanju. Uspjeh postignut koritenjem i vojnih i diplomatskih sredstava konano je donio olakanje rimskom dravnom vrhu. Teak rat voen od proljea 6. godine n. e. ne samo da je zaustavio planirano osvajanje Markomanskog kraljevstva Marobodua, posljednje nezavisne germanske zemlje istono od Rajne, nego je na svjetlo dana izbacio slabosti i proturijeja augustovskog reima. Zbog toga je vijest o padu Panonije proizvela oduevljenje u Rimu i Italiji, ali i omoguila Tiberiju da konano uzme dopust sa ratita i vrati se u Rim, gdje je doekan u skoro euforinoj atmosferi. Izvorna graa je kontradiktorna kada govori o prenoenju vrhovnog zapovjednitva na ratitu. Po Veleju Paterkulu, Tiberije je zapovjednitvo nad svim snagama prenio na Marka Lepida.3 Meutim, s druge strane, sudei po tekstu kojim Kasije Dion opisuje zbivanja u prvoj polovici 9. godine n. e, moe se stei utisak da vrhovno zapovjednitvo ima Germanik, sinovac Tiberija i
2
O zbivanjima vezanim za prestanak organiziranog otpora u Panoniji. u: Vell. II, CXIV, 4; Cass. Dio LV, 34, 4-7. Vell. II, CX Vell. II, CXIV, 5.
10
2/16/10 11:13 PM
Augustov favorit. Kasije Dion jedino spominje Marka Lepida kao zapovjednika jedne od tri kolumne prodora u preostalo ustaniko podruje u toku ljetne ofanzive 9. godine n. e.4 Nesuglasje je vjerojatno posljedica same prirode izvorne grae.5 Velej Paterkul i njegov udvorniki odnos prema Tiberiju i Sejanu morao je kao posljedicu imati i umanjivanje uloge Germanika u dogaajima koje opisuje. On Germanika u kontekstu Ustanka spominje samo jednom, i to uzgred, i jasno je da Velej jasno zamagljuje poziciju, status i postignua Germanika na ratitima Ilirika. Kasije Dion je koristio izvore koji su imali znatno bolji i sadrajniji odnos prema Germaniku. Moglo bi se ak stei uvjerenje da su podaci koje upotrebljava Dion bili moda bar za nijansu pristrasniji prema Germaniku. Germanik je na ratitu Ilirika kontinuirano od 7. godine n. e. kada je predvodio pojaanje upueno Tiberiju na tadanjoj zapadnoj bojinici. Ve krajem 7. godine n. e. Germanik je, sudei po Dionu, pobijedio ilirski narod Mezeje,6 ija je osnovica rasprostiranja bila rijeka Sana. Sudei po ovome, borbena angairanost Germanika bila je uglavnom usmjerena na sjeverozapadno bojite (zone rijeka Kupe i Une). Ustanak od 6. do 9. godine n. e. bilo je i prvo znaajnije ratno iskustvo mladoga Germanika, koji je 6. godine n. e. imao 21 godinu (Tiberije je tada imao 48 godina), pa bi moda bilo logino pretpostaviti da je u odustvu Tiberija vrhovno zapovjednitvo mogao preuzeti neko drugi, iskusniji i stariji, kao naprimjer Marko Lepid. Meutim, ne bi trebalo smetnuti s uma da je Germanik favorit Augusta, suprug njegove bioloke unuke Agripine Starije, sa kojom ima brojnu djecu, te adoptirani sin Tiberije, koji je opet od 4. godine n. e. adoptirani sin samoga Augusta. Odnos u vladajuoj porodici Rimske drave morao je imati i svoj odraz na ratitu u Iliriku. Samom svojom pozicijom u dinastijskoj strukturi Germanik je odraavao vrlo visoki autoritet, to se moralo reflektirati i u zapovjednoj liniji. Zbog toga je mogue pretpostaviti da je Germanik morao imati u zapovjednoj hijerarhiji protuustanikih snaga u toku Tiberijevog dopusta vrlo visoku, ako ne i najviu poziciju.
4 5
Cass. Dio LVI, 11-12, 2.
O izvornoj grai vezanoj za Ustanak, a posebice o Veleju Paterkulu i Kasiju Dionu u: Mesihovi S. 2007. 36-71.
6
Cass. Dio LV, 32, 4.

11
2/16/10 11:13 PM
Uzroci ofanzive
Odlazak Tiberija omoguio je Germaniku da pokua ostvariti i svoje strateke ideje i vojne ambicije, moda i uz saglasnost ili ak i elju samoga Augusta. Moda bi se moglo pretpostaviti da je prenoenje uguivanja ustanka u dinarskom pojasu na Germanika bilo i Augustova volja, pa bi se i u tome smislu mogao promatrati i dopust Tiberija sa ilirskog ratita. August je nesumnjivo elio brzu pobjedu, to mu strpljivi i oprezni Tiberije nije omoguavao, ali i imao je namjeru da brzo afirmira Germanika u rimskoj javnosti, a najbolji nain za to je pobjeda u ratu. Tiberiju je pripala slava za pobjedu u Panoniji, dok bi u tome sluaju slava za pobjedu u Dalmaciji, odnosno dinarskom pojasu pripala Germaniku. Uz to, ustanak bi bio i brzo zavren. I ova injenica kao da ukazuje da je ipak Germanik bio taj koji je imao zavrnu rije u praktinom zapovijedanju nad protuustanikim snagama, nakon odlaska Tiberija. Kako bi se ostvarila brza pobjeda, Germanik naputa Tiberijevu stategiju pustoenja i iznurivanja, koja je izazivala nezadovoljstvo, pa i nepovjerenje Augusta. Sudei po situiranosti tri ustanike pozicije oko kojih se vode borbe u predstojeoj ofanzivi Germanika, a koje opisuje Kasije Dion, taktika zamisao Germanika zasnivala se na prodoru na sjeverozapadnom frontu. Time bi se probilo u dubinu ustanikog podruja i Germanik bi, predvodei glavninu trupa sa sjevera, izbio u zalee srednjeg Jadrana i spojio se sa Salonom i Naronom.7 Poto je glavna zapovjedna taka rimskih i njihovih pomonih, saveznikih i plaenikih trupa u toku itavog rata bila Siscija, za oekivati je da je u tome irem podruju bila i najvea koncentracija protuustanikih snaga, kao i da se tamo nalazio Germanik u toku prvih mjeseci 9. godine n. e. Sve navedene injenice nametale su pokretanje jedne sveobuhvatne vojne operacije na sjeverozapadnom krilu bojinice.8 Ta operacija je ostala i neto detaljnije zapisana u Rimskoj historiji od Kasija Diona. Druga literarna vrela koja donose podatke o Ustanku od 6. do 9. godine n. e. (Strabon, Velej Paterkul, Ovidije, Plinije Stariji, Svetonije, Flor, Makrobije, Jordanes) ne spominju ovu veliku i zamanu operaciju. Ali detalji koje navodi Kasije Dion dovoljan su pokazatelj da je rije o jednom o kljunih borbenih angamana u toku cjelokupnog toka rata, posebno za njegovu posljednju fazu.
7
Zanimljivo je da je cilj svih rimskih zapovjednika koji su ratovali na zapadnom Balkanu i u republikansko doba, a koji su pokretali svoje operacije iz sjeverne Italije, bilo povezivanje sa Salonom. O prvoj polovici 9. godine n. e. i Pounjskoj ofanzivi u: Mesihovi S. 2007. 555 - 569.
12
2/16/10 11:13 PM
IZVORNI TEKST9
Cass. Dio LV, 11-12, 1.

13
2/16/10 11:13 PM
*** Germanik je u meuvremenu10 meu drugim mjestima u Dalmaciji zauzeo Splonum, uprkos injenici da je on zauzimao mjesto dobro prirodom utvreno, koje je bilo dobro zatieno zidinama i koje je imalo brojno mnotvo branilaca. Sukladno tome, Germanik nije uspijevao napraviti bilo kakav napredak bilo (bojnim, op. a.) mainama bilo napadima. Ipak ga je uspio zauzeti kao rezultat sljedeeg incidenta. Pusio, germanski konjanik,11 snano je bacio kamen prema zidu i tako protresao parapet da je on odmah pao i povukao ovjeka koji se bio oslanjao prema njemu. Na ovo, ostatak (branilaca, op. a.) alarmiran je i u svome strahu napustili su zidine i povukli se u akropolju. Kasnije, i oni su predali i sebe i akropolju. Odatle su Germanikovi vojnici doli do Raetinuma, ali se nisu, takoer dobro proveli tamo. Neprijatelj (misli se na ustanike, op. a.), prevladan njihovim brojem (misli se na Germanikove vojnike, op. a.) i nesposoban da ih odbije, saglasivi se, postavlja vatre prema okruujuem zidu i kuama koje granie sa njim, ali uspijeva ipak zadrati je koliko je bilo mogue due od raspaljivanja odjednom i ini da ostane neprimijeena za neko vrijeme. Nakon to su to uinili, povukli su se u akropolju. Rimljani, ne znajui ta je uinjeno, krenuli su u nagli napad za njima, oekujui da opljakaju cijelo mjesto bez napora. Na taj nain, oni su se nali unutar kruga od vatre, i prema namjeri neprijatelja, nisu nita bili primijetili dok se nisu nali opkoljeni vatrom sa svih strana. Zatim, oni (rimski vojnici, op. a.) su se nali direktno izloeni opasnosti, bivajui sa gornje strane (od strane ustanika povuenih u akropolju naselja, op. a.) zasipani (strijelama i drugim projektilima, op. a.) i povreivani vatrom sa druge strane. Oni (rimski vojnici koji su se nali u klopci, op. a.) u sigurnosti nisu mogli ni ostati gdje su, a niti su se mogli probiti bilo gdje bez opasnosti. Oni koji su ostali van domaaja projektila bili su zahvaeni vatrom,
Prije prelaska na opis zbivanja u Iliriku, Dion govori o zbivanjima u Rimu. Najvei dio Dionovog teksta, ustvari, zauzimaju govori koje je August odrao na Rimskom forumu u vezi sa porodinim zakonodavstvom i stanjem nataliteta. Sudei po ovome, igre koje su se tada odravale u Rimu (a koje isto spominje Dion), albe vitezova na dotadanje porodino zakonodavstvo i odgovor Augusta deavali su se vie-manje vremenski podudarno sa estokim borbama na sjeverozapadnoj bojinici.
11 Cass. Dio LVI, 11, 2; U originalnom tekstu se navodi kao Pousivwn JippeuV Kelto;V. Meutim, zbog Dionovog determiniranja germanskog pod keltskim imenom, moe se pretpostaviti da je ovdje rije o jednom Germaninu, a ne Galu. 10
14
2/16/10 11:13 PM
a oni koji bi se odmakli od plamena bili su uniteni projektilima; a oni koji su uhvaeni u uskom prostoru poginuli bi od oba uzroka odjednom, bivajui ranjeni na jednoj strani i spaljeni na drugoj. Veina (vojnika, op. a.) koja je prodrla u naselje doivjela je ovakvu sudbinu; ali nekolicina je pobjegla bacajui tijela (ve poginulih, op. a.) u vatru i pravei prolaz za sebe koristei (ljudska, op. a.) tijela kao most. Vatra je dostigla takav napredak da ak i oni u akropolju nisu mogli ostati tamo, nego su ga po noi napustili i sakrili se u podzemnim prostorijama. Ovo su bile operacije do toga trenutka. Seretion, koji je Tiberije ve jednom opsjedao, ali nije zauzeo, pokoren je (od strane trupa pod Germanikovim zapovjednitvom, op. a.) i nakon ovoga neka druga mjesta bila su mnogo lake zauzeta. Ali uprkos ovim porazima, ostatak Dalmatinaca bio se podigao i drao rat trajnijim i glad se desila u Italiji, ponajvie zbog rata, i August je poslao Tiberija jo jednom u Dalmaciju. [...]12
Vrijeme i zona operativnog djelovanja
Hronologija operacije izvoene pod zapovjednitvom Germanika moe se dobiti i preko injenice da se odvijala istovremeno sa deavanjima u Rimu koje opisuje Dion, te sa Velejevim podatkom da se poetkom ljeta 9. godine n. e. (Initio aestatis) pokrenula zavrna ofanziva na ustaniko podruje.13 Sa druge strane, treba imati u vidu i zimsko razdoblje, u kome je bilo teko oekivati zapoinjanje i odvijanje jedne ambiciozne vojne operacije u kontinentalnoj unutranjosti zapadnog Balkana. A i iz Dionovog opisa moglo bi se zakljuiti da se borbe odvijaju kada je zimsko vrijeme ve prolo. Izvoenje manevra sa vatrom u Raetinumu bilo bi teko da su postojale vee naslage snijega. S druge strane, bilo je potrebno da vijest o rezultatima operacije doe u Rim, da bude analizirana, da Tiberije ponovo doe na front, da se izvri pregrupiranje trupa i pripremi velika ljetna ofanziva. U tom sluaju mjesec maj bi bio malo vjerojatan. Uz to, Pounjska ofanziva morala je zahvatiti odreeni period vremena, od najmanje mjesec dana. Znai da bi najprihvatljivije vrijeme u koje bi se datirala Germanikova ofanziva moglo biti rano proljee, odnosno III i IV mjesec 9. godine n. e. Sudei po podacima iz izvorne grae, zona juno od Siscije, u koju je spa12 13
Autorov prijevod. Vell., II, CXV, 1-2. 15
2/16/10 11:13 PM
dalo i Pounje, bila je jedno od glavnih bojita u toku itavog rata. Poto je glavni rimski tab bio u Sisciji, logino je bilo oekivati da one oblasti koje joj gravitiraju budu i sa najizraajnijom borbenom aktivnou. injenica je da su sve protuustanike akcije koje su polazile iz Siscije i njene okolice morale prvo udariti na ustanike pozicije u zonama Kupe, Une i dananje zapadne Slavonije.14 Relativna stabilnost ustanikih pozicija na ovom sjeverozapadnom bojitu (gledano sa ustanike pozicije) pridonijela je da dubina ustanike teritorije na dinarskom podruju, nakon inicijalnih borbi, bude vie-manje poteena od direktnih ratnih djelovanja. Da bi se koncentracija protuustanikih snaga iz Siscije mogla probiti u unutranjost pobunjenog Ilirika, morala je biti razbijena ustanika borbena linija na sjeverozapadnoj bojinici, posebno u Pounju. Zbog toga je bilo i logino oekivati da Germanik prvo pokrene udar na ustanike pozicije u pravcu koji vodi od Siscije prema srednjem toku Une.
Lokalizacija naselja
Kasije Dion spominje poimenino tri ustanike pozicije i vie bezimenih drugih mjesta kao zone oko kojih se vode borbe u toku odvijanja borbenih operacija kojima zapovijeda Germanik. Sudei po opisima Splonuma i Raetinuma, koji se nalaze u Dionovom tekstu, rije je o klasinim gradinskim naseljima sa podgraem, koje je uglavnom naseobinska zona, i akropoljem, koji je neka vrsta sjedita gradine na visinskom platou. Osnovna odbrambena fortifikacija bio je dvostruki prsten zidina, jedan oko podgraa, drugi oko akropolja. Vjerojatno su i Seretion i druga mjesta bili, isto tako, gradinska naselja smjetena na odreenim uzvisinama, tako karakteristina za ilirsko podruje jo od eneolitika. Splonum je bilo dobro utvreno uporite ne samo zidovima nego i prirodom, to sugerira na njegovu situiranost negdje na brdsko-planinskom prostoru. Ovo ilirsko naselje se od vie istraivaa smjetalo na najrazliitija mjesta unutar prostora provincije Dalmacije (Stari Majdan na Sani, Vital kod
14
Znaajan dio i Velejevog, a posebno Dionovog opisa Ustanka otpada upravo na zbivanja na ovoj sjeverozapadnoj bojinici, poevi preko bitaka koje je Baton Dezitijatski vodio sa Valerijem Mesalinusom i XX legijom 6. godine n. e, preko Germanikove pobjede nad Mezejima 7. godine n. e, utvrenih pozicija na monte Claudio..., sve do pokuaja izvjesnog Skenobarda, vjerojatno lokalnog domorodakog starjeine, da 8. godine n. e. promijeni svoju stranu u ratu i dezertira Rimljanima, koji je o toj svojoj nakani obavijestio rimskog zapovjednika garnizona u Sisciji (frouvrarcon SiskivaV) Manija Enija.
16
2/16/10 11:13 PM
Otoca, ipovo, Komine kod Pljevalja).15 Splonum se morao sigurno nalaziti negdje u polukrugu zapad-sjeverozapad-sjever-sjeveroistok u odnosu na Raetinum, na koji je Germanik krenuo nakon zauzimanja Splonuma. Ako bi se Splonum nalazio junije od naselja Raetinum, nejasno je zato bi i kako uostalom Germanik uope prvo iao u dublje ustaniko zalee, pa se onda vratio na sjever i krenuo na Raetinum. Germanikova operacija u Pounju nije imala karakter iznurivanja i pustoenja nego zauzimanja i pacifikacije teritorije i naselja. Samim tim bi bilo nelogino da on iza sebe ostavi protivnike snage, ue u protivniku dubinu, ostvari zacrtano i zatim se vrati da zauzme ono to je zaobiao, da bi i nakon toga ponovo uao u neprijateljsku dubinu da zauzme druga naselja. Raetinum (JRaivtinon,) se poglavito ubicira u bianskom Pounju, i to najvie zbog natpisa CIL XIII 7023 na kome se spominje Andes Sex. F.cives Raetinio. Neposredno juno od Bihaa du rijeke Une evidentiran je do sada
O najrazliitijim ubikacijama Splonuma u: pregled kod Paalia, 1975. 411-414; Arheoloki leksikon BiH, tom I, 1988, 163; Bojanovski I. 1988. 255, fus. 36, 290-291; Zaninovi M. 1995. 112-113 (rije je o jednoj vrlo studioznoj i detaljnoj analizi). Najrealnije bi ga, kako to Bojanovski I. (1974. 359.) predlae, bilo smjestiti nedaleko od Une. Meutim, njegovo kasnije preciznije lokaliziranje Splonuma na lokalitetu Donje Vrtoe na Uncu kod ili oko Drvara, ipak je malo suvie juno udaljeno od mogueg poloaja Splonuma. Iz spomenutog naselja se u kasnijim razdobljima vjerojatno razvilo i sredite upravno-administrativne jedinice municipium Splonistarum, ije je postojanje evidentirano na nizu natpisa CIL III 1322 Ampelum (Zlatna); CIL III 2026 Salona; CIL III 8783 Katel Suurac-Salona; Natpis iz Komina kod Pljevalja. U zoni Komina kod Pljevalja pronaen je veliki broj natpisa, ukljuujui i onaj na kome se spominje i Splonum, te jo jedan natpis CIL III 8309 na kome se spominje municipium S. injenica da je ime municipija koji je obuhvaao podruje Pljevalja poinjalo sa S. navodilo je na pomisao da se tu nalazio i Splonum, npr. Wilkes J. J. (1965. 1969. 282) u Komine kod Pljevalja stavlja municipium Splonum. Za vie informacija o Kominama kod Pljevalja v. kod Cermanovi-Kuzmanovi A. 1967; Isto, 1969; Cermanovi-Kuzmanovi A. i Srejovi D. 1964; Isto, 1965; Isto, 1966; Isto, 1967; Isto, 1972; Isto, 1973; Isto, 1974; Isto, 1975; Cermanovi-Kuzmanovi A, Srejovi D. i Markovi C. 1972; Bojanovski I. 1988, 211-212 (rije je jednom vrlo detaljnom pregledu); kegro A. 1998. 95 i fus. 24; Isto, 1999. 68. Po Alfldy G. (1965 A, 5759) u Kominama kod Pljevalja bio je municipium Siculotarum, odnosno narodnosno sredite Sikulota koje spominju Plin. NH III, 143 i Klaudije Ptolemej, II, 16, 5. Ako je to tano, a sve navodi da je takva detekcija vrlo vjerojatna, onda bi ne samo lokaliziranje Splonuma nego i lokaliziranje Pirusta u Pljevlja i okolicu, ega se i Alfldy i Bojanovski i kegro dre, konano bilo odbaeno. Kod A. kegre (1998. 95, fus. 24) navedeno je da se podatak o Alfldyevom municipium Siculotarum nalazi u Alfldyevom djelu 1968, 1009-1016, to izaziva izvjesne nejasnoe, jer A. kegro u svome popisu literature (1998, 110) uope ne navodi o kojem je to radu Alfldya rije, niti se to moe uope shvatiti.
15
17
2/16/10 11:13 PM
veliki broj nalazita prapovijesne, protohistorije i antike provenijencije. Kako se ini, samo na osnovi bogatstva ovih nalazita, zone Humake Glavice, Privilice, Ribia, Golubia, Jezerina, Pritoke, Doljana imale su iznimno naseobinsko, religijsko, politiko pa moda i ekonomsko znaenje ne samo za japodske zajednice u Pounju nego i za kompletan Japodski narod i njegovu politiku jedinicu. Rije je o dugotrajnom kontinuitetu kvalitativnog i kvantitativnog ivljenja u Pounju juno od Bihaa, sve od prapovijesti do duboko u antiki period, to znai da zahvaa i razdoblje japodske nezavisnosti i rimske uprave. Ova oblast u sebi sadri i zemljopisne odlike koje joj omoguavaju situiranje jednog znaajnijeg gradinskog naselja. Iznad Privilice, Golubia, Pritoke uzdie se niz breuljaka na koje bi se mogao situirati akropolj Raetinuma. Gradine su evidentirane na lokalitetima Sokolac, Gradina Lohovska Brda, Podi Gorjevac, Crkvina (Zapoljak) - Hrgar. Najvjerojatnije je da se akropolja Raetinuma nalazila na prostoru lokaliteta gradine Sokolac, sa lijeve strane Une, odmah zapadno iznad Golubia.16 Ali ne bi trebalo iskljuiti mogunost da se akropolja nalazila i na brdu Debeljaa (n. v. 572 m), a i Sokolac je, ustvari, krajnji istoni obronak ovog brda. Japodsko uee u Ustanku je dosta problematino. Sudei po natpisu CIL V 3346 iz Verone,17 kao i injenici da ustanike snage nisu izbile u Kvarner, Japodi nisu kolektivno preli na stranu ustanika. Izgleda da su se ustanku pridruile samo one japodske zajednice preko kojih su prele ustanike snage u toku 6. godine n. e. Tako bi se Ustanku pridruili oni Japodi koje je Apijan, opisujui Oktavijanovu kampanju iz 35. godine pr. n. e., nazvao transalpinskim.18 Dion direktno u svome opisu ne kae da je dolo do pada naselja Raetinum, ukljuujui i njegovu akropolju, u rimske ruke. Ipak, iz samoga smisla cjelokupnog njegovog opisa Pounjske operacije moe se izvui zakljuak da je Raetinum ipak zauzet, jer Germanikovo se ofanzivno djelovanje nastavlja prema Seretionu i drugim naseljima.19 Sudei po opisu koje daje Kasije Dion,
u: pregled u Arheoloki leksikon, tom II, 1988. 9-27. i Mapa 1, karte regije 1 za praistorijsko doba i doba rimske vladavine; CIL XIII 7023.
17 18 19 16
Patsch C. 1896. 133-134; Sui M. 1991-1992. App. Ill, 17-21.
To se moe objasniti samim nainom kompilacije izvorne grae koju je Dion koristio za svoj opis borbi oko spomenuta tri naselja; odnosno, on je jednostavno neke dijelove izbacio 18
2/16/10 11:13 PM
borbe za Raetinum su bile toliko teke da je dolo do unitenja naselja, iako se ne moe jasno identificirati to su to bile podzemne prostorije(...ajkro povlei ontaV kata; cwvran meinai , ajlla; thV nukto;V aujth;n ejklipein...)20 u koje su se ustanici sklonili. Moda je rije o nekim peinskim zonama u blizini Raetinuma ili o vjetaki napravljenim prostorijama i tunelima. Poto su ustanici u akropolju bili opkoljeni vatrom koja je bjesnila i protu-ustanikim trupama, morao je postojati neki tunel ili bar prolaz kroz koji bi se oni izvukli u toku noi. Moda se pod podzemnim prostorijama krije upravo tunel koji je povezivao akropolju Raetinuma sa zonama izvan dvostrukog prstena. Preko toga tunela stanovnici i branioci Raetinuma u sluaju opsade kontaktirali su sa vanjskim svijetom. Sudei po jo nekim podacima iz Dionovog izvjetaja o Ustanku, postojanje tunela (koji bi povezivao akropolju sa vanjskim podrujem) moglo bi se pretpostaviti za jo neka gradinska naselja. Tako se za Andetrij (Andetrium, jAndhvtrion...), koji u ljeto 9. godine n. e. napadaju snane rimske snage pod Tiberijevim zapovjednitvom kae da prima opskrbu i resurse i iz vanjskih zona,21 kao i da Andetrij u jeku rimske opsade naputa Baton Dezitijatski.22 Znai, sve vrijeme kada se deava Tiberijeva opsada ovog jakog ustanikog i delmatskog uporita u neposrednom jadranskom zaleu postojala je aktivna veza ustanika u Andetriju i u okolnom jo uvijek neokupiranom podruju, moda upravo tunelom. Seretion je ve ranije bio neuspjeno opsjednut od strane snaga kojima je zapovijedao Tiberije. Uspjena odbrana Seretiona je moda, takoer bila rezultat postojanja odreene veze kojom bi se prometali ljudi i resursi opsjednutom ustanikom garnizonu. Znai, nije nemogue pretpostaviti da su ilirske gradine, posebno one znaajnije i dugovjenije, moda imale i sistem tunela koji je osiguravao vezu akropolje sa vanjskim svijetom.
kako njegov opis ne bi bio suvie opiran, zadravajui samo one najzanimljivije dijelove. Kasije Dion niti je imao vremena niti elje da se uope uputa u razmatranja o nekim detaljima kao to su to npr. podzemne prostorije u koje su se sakrili branioci, tako da je njegov opis konkretnih borbi ostao nedoreen. Ipak, iz samoga smisla cjelokupnog njegovog opisa Pounjske operacije moe se izvui zakljuak da je Raetinum ipak zauzet, jer Germanikovo se ofanzivno djelovanje nastavlja prema Seretionu i drugim naseljima.
20 21 22
O Bici za Raetinum v. Cass. Dio LVI, 11, 3-7. Cass. Dio LVI, 12, 4-5. Cass. Dio LVI, 13, 2-3. 19
2/16/10 11:13 PM
Nakon Raetinuma, prodor se nastavlja prema Seretionu (Serevtion...).23 Nakon pada Seretiona neka druga mjesta bila su znatno lake osvojena. injenica da su ova druga mjesta, ija imena Kasije Dion ne navodi, lake osvojena dokazuje da su tri spomenuta naselja predstavljala okosnicu odbrambene linije na sjeverozapadnom pravcu preostalog ustanikog podruja i da je zbog njenog razbijanja prodor u unutranjost bio olakan.24 Germanik se u taktikom razvijanju itave operacije morao oslanjati na odreenu komunikacionu liniju. Ta linija mogla je biti ve koritena epihorska saobraajnica ili neka prirodna osobenost koja je ve povezivala spomenuta naselja na koja su napadale Germanikove trupe. Poto moemo okvirno lokalizirati Raetinum u Unsko podruje, onda su i druga naselja morala biti na sjeverozapadnoj bojinici i to vie orijetirano prema slivu Une. Ta komunikacija morala je povezivati Sisciju, koja je bila ishodite itave operacije, i Raetinum. Kao to vidimo, Germanik se kretao pravcem Splonum-Raetinum-Seretion, a ako se Raetinum nalazio u Golubiu ili uope negdje u okolini Bihaa, onda bi prirodno Splonum bio blii Sisciji, a Seretion u dubljoj dinarskoj unutranjosti. Mogue je da su se sva ova naselja nalazila na nekoj epihorskoj komunikaciji koju su kasnije Rimljani pretvorili u izgraeni put, a moda je upravo rije o komunikaciji koja je sa sjevera preko Golubia ila jugoistonim pravcem, prema podruju Diciona i sjeverozapadnim krajevima delmatskog podruja. Germanikova glavna koncentracija trupa mogla se kretati i zaobilazei Zrinjsku goru i izbijajui u zonu ua Sane u Unu. Odatle bi se vojska kretala du rijeke Une. Ovaj predloeni pravac je zanimljiv i stoga to se pribliavao prostoru Mezeja, koje je Germanik ranije u ratu porazio i moda su se na
O ubikaciji Seretiona v. ael J. 1953; Paali E. 1975. 415; Arheoloki leksikon BiH, tom I, 1988. 161; Bojanovski I. 1988. 51, 310; U vezi s pitanjem pada Seretiona kod Paalia E. (1975. 391) nailazi sa na tumaenje po kome je osvojenje ovog naselja vezano za Tiberija, da bi ve na sljedeoj stranici iznio kontradiktoran stav da Rimljani i bez Tiberija pobjeuju i osvajaju, ukljuujui i Seretion. Neto jo dalje Paali E. (1975. 411), iznosi da je Germanik bio taj koji je osvojio Seretion. Mogue je pretpostaviti da je izvorna graa, kojom se za opis rata u Pounju 9. godine n. e. koristio Kasije Dion, sadravala imena i moda i opise tih drugih mjesta koja su lako osvojena, ali da ih je Kasije Dion smatrao nepotrebnim poimenino i detaljnije navoditi, jer su bila lako osvojena bez nekih interesantnih i dinaminih detalja (kao to su to pruale borbe za Splonum i Raetinum), pa je on sve dogaaje u toku ove kampanje nakon pada Seretiona saeo u jednu reenicu. Uostalom, i borbu za Seretion je, vjerojatno iz istih razloga, saeo u samo jednu reenicu, a i to to ga je spomenuo po imenu rezultat je injenice da je Seretion vrlo vana strategijska taka koju je ve jednom opsjedao Tiberije. 20
24 23
2/16/10 11:13 PM
tim podrujima ve od ranije nalazili rimski garnizoni. Alternativno, Germanik je moda koristio i rijeku Glinu kao komunikacioni orijentir, pa bi u tom sluaju on sa trupama proao izmeu Petrove gore i Zrinjske gore kroz zone Topuskog i Kladue prema srednjem toku rijeke Une. Sudei po rasporedu do danas evidentiranih gradina i drugih nalazita, predrimska komunikacija koja je ulazila u Raetinum ila je okvirno pratei tok Une. Posebno je na sjevernim krajevima i obroncima Grmea evidentiran veliki broj gradina, bar do ua Sane u Unu. I sa desne strane Une, sjeverno od Raetinuma, nalazi se vei broj gradina, dok ih je u prostoru od Cazina prema Kladui i Topuskom znatno manje poznato. Iz Raetinuma je predrimska komunikacija vjerojatno ila du gornjeg toka Une, jer se u ovoj zoni nalazi veliki broj gradina, bar do ulaza u kanjon Une i Unca, dok se broj gradina naglo poveava jugoistonim pravcem prema dubini Grmea.25 U tom sluaju, za lokaliziranje i Splonuma i Seretiona ne bi trebalo iskljuiti ire prostore Grmea, s tim da bi Splonum gravitirao srednjem toku Une, a Seretion gornjem toku Une. A poto je Grme pun gradinskih naselja, ne bi nas iznenadila ni mogunost da su i druga naselja, koja su u toku ove operacije bila zauzeta, situirana na grmekom i srednjounskom prostoru. Ako je iznesena pretpostavka tana, onda bi Germanikova operacija udarila u ustaniku odbrambenu liniju na Grmeu i srednjem Pounju. Planina Grme po svojim zemljopisnim osobenostima predstavlja odlian odbrambeni poloaj. Grme je, ustvari, neto izdvojeni sjeverozapadni obronak Dinarida, i okrenut je sa svoje sjeverne strane prema ravnijim predjelima, dok je sa zapadne strane prilino naslonjen na srednje Pounje u kojem se nalazio Raetinum. Tako bi ova planina bila i za ustanike i za Rimljane u pravom smislu kapija ustanikog teritorija u Dinaridima. Grme je i dovoljno prostrana planina na kojoj se mogla smjestiti i vea populacija ali i situirati mrea gradina i odbrambenih fortifikacija. Ako su borbe primarno voene na Grmeu, onda je Germanik operaciju zapoeo upravo iz zone utoka Sane u Unu, odnosno sa onog mezejskog teritorija koji je bio ranije okupiran.
25
Za raspored do sada registriranih gradinskih naselja; na prostorima Cazinske i Bihake krajine i uope Pounja u: Arheoloki leksikon, Mapa 1, 1988, regija 1, karte-praistorijsko doba i rimsko doba i odgovarajue pisane natuknice Arheoloki leksikon, tom II. na prostorima doline Unca i zapadne Bosne-Drvarsko-grahovsko podruje u: Arheoloki leksikon, Mapa 2, 1988, regija 11, karte - praistorijsko doba i rimsko doba i odgovarajue pisane natuknice Arheoloki leksikon, tom II. 21
2/16/10 11:13 PM
Na bihakom, krupskom i petrovakom dijelu Grmea poznato je oko 80 gradina. Ako bi se pretpostavilo da je Grme bio glavno borbeno podruje za vrijeme Germanikove operacije, onda bi se moglo pokuati predloiti i lokaliziranje Splonuma i Seretiona. Moda je Splonum bio smjeten na lokalitetima: Kekia Glavica, Gornji Petrovii, Bosanska Krupa,26 sa dugim kontinuitetom od kasnog bronanog doba zakljuno sa rimskom vladavinom. Plato je povrine oko 11 000 m 27 ili Dubrovnik (Mareova ili Pilipovia Glavica), Grmua-Srbljani, Biha sa platoom veliine 320x165 m.28 Oba lokaliteta nalaze se u zoni kuda su mogle proi rimske trupe koje je predvodio Germanik u pohodu prema Raetiniumu. Mogunost da je gradina na Kekia Glavici bila akropolja Splonuma poveava se ako se ima u vidu da je tamo utvren i kontinuitet naseljavanja i prebivanja i u rimsko doba. Za Seretion bi postojalo vie kandidata: Gradina (Mala i Velika), Klievi, Biha iznad desne obale Une. Podijeljena je na Malu (cc165x95 m) i Veliku (cc 260x245 m) Gradinu.29 Gradina u Kru, Orako Brdo, Bosanski Petrovac sa platoom veliine 580x284 m, koji je branjen viestrukim, mjestimino petostrukim bedemima.30 Gradina (Crkvina), Vrtoe, Bosanski Petrovac (295x140m) sastavljena je od unutranjeg akropolja i podgraa.31 uevo, Vrtoe, Bosanski Petrovac, akropolja i podgrae (cc 360x170 m.)32 Gradinica, Lastve-Zelinovac, Bosanski Petrovac veliine cc 200x400 m, sa akropoljem dimenzija 80x50 m.33 Velika Gradina, Lastve-Rakovice, Bosanski Petrovac je jedno od najveih gradinskih naselja u sjeverozapadnoj Bosni sa veliinom 480x270 m.34
26 27 28 29 30 31 32 33 34
Koritena je terminologija navoenja lokaliteta kao u Arheolokom leksikonu BiH. Fiala F. 1896. 347; ovi B. 1962. Radimsky V. 1893. 42-43. Radimski V. 1894. 707-708, sl. 13. uri V. 1902. 247-248. Radimski V. 1894. 709-710; Belagi . 1971. 102. Radimski V. 1894. 710. Arheoloki leksikon BiH, tom 2, 163 (natuknica Boka Marijan). uri V. 1902. 240-243.
22
2/16/10 11:13 PM
Gradina, Voenica, Bosanski Petrovac iji je unutranji prostor izmeu 15 000 i 20 000 m. 35 Gradina, Skakavac, Bosanski Petrovac sa akropoljem ukupnih dimenzija 300x150 m.36 ainovac Grad (Gradina ainovac), Rainovac, Bosanski Petrovac veliine cc 300x180.37 Strabenica, Bukovaa, Bosanski Petrovac duine oko 400 m.38 Potrebno je navesti da se gradine navedene od 1. do 8. nalaze u meusobnoj blizini, locirane na prostoru koji se sa desne strane gornjeg toka Une prua unutar Grmea, sjeverno od dananjeg Bosanskog Petrovca. Gradine 9 i 10 neto su izdvojenije prema jugu. Uoljiva je ova iznimna koncentracija velikih gradinskih naselja na jednom relativno uem prostoru. Kao da je u predrimsko doba na tome dijelu (zona gradina 1- 8) prebivala iznimno brojna populacija. Naalost, sve navedene gradine vrlo slabo su istraivane, uglavnom u austrougarskom periodu, a i to je veinom bilo samo rekognosticiranje sa manjim zahvatima iskopavanja. Jedino je nakon Drugog svjetskog rata (1958-1959) bilo sondiranja (B. Gavela) i manjeg iskopavanja (B. ovi i B. Raunig) na Kekia Glavici. Uostalom, itavo ovo ire podruje Pounja vrlo je slabo arheoloki ispitano, tako da se Splonum i Seretion moda nalaze na nekoj drugoj registriranoj ili jo uvijek neregistriranoj gradini.
Osobenosti operacije
Postojanje okruujueg zida (kuvklon pevrix...), dobro utvrenog akropolja, pa moda i tunela pokazuje snane fortifikacije ovih ilirskih naselja. Prilikom napada na Splonum proboj nije mogao biti ostvaren ni stalnim pjeadijskim napadima niti koritenjem opsadnih maina. I tek je stjecajem okolnosti dolo do sloma prvog odbrambenog zida Splonuma, koji je titio njegovo podgrae. Kako se ini, branioci su dobro disciplinirani i umjeni u pribjegavanju taktikim lukavstvima, to najbolje pokazuje upravo primjer Raetinuma. Tu su ustanici iskoristili akropoljsko uzvienje odakle se imao i dobar domet (za
35 36 37 38
Arheoloki leksikon BiH, tom 2, 163 (natuknica Boka Marijan). uri V. 1902. 240. uri V. 1902. 238. uri V. 1902. 238. 23
2/16/10 11:13 PM
oruje) i odlina vizualna kontrola nad ostatkom naselja-podgraem, ali i nad irom okolinom. Dobro su postavili tinjajuu vatru, ali su i dobro procijenili rimsku samouvjerenost i ponaanje u zauzetom naselju kada elja za pljakom nadvlada borbeni poredak i disciplinu. Upravo na primjeru deavanja unutar okruujueg zida Raetinuma vidi se zapovjedno neiskustvo Germanika, koji nije uspio prvo ocijeniti opasnost, ali i svojim autoritetom zadrati vojnike u borbenom poretku sve dok se bitka ne zavri u potpunosti. Da je eventualno Tiberije bio umjesto Germanika, vjerojatno se ne bi desila jedna od najveih tragedija rimske oruane sile za vrijeme rata. Opis operacije koji daje Kasije Dion jasno pokazuje da Germanik nije imao na umu taktiku koju je do tada uglavnom primjenjivao Tiberije. Pounjska ofanziva kojom je zapovijedao Germanik po svojim borbenim osobenostima oznaila je i raskid sa dotadanjom strategijom koju je primjenjivao Tiberije, a koja se zasnivala na strpljivosti i tednji vojnih i materijalnih resursa, iznurivanju ustanika i povremenim upadima, ali i koritenju diplomatskih mogunosti. Za razliku od njega, Germanik se uputa u direktni sraz na ustanike pozicije sa ciljem konane i to brze pobjede brutalnom i golom silom u stilu rimskih republikanskih osvajanja. Germanikova namjera bila je da slomi odbrambenu liniju ustanika na sjeverozapadnoj bojinici i okupira podruja, a ne da pustoi i iscrpljuje protivnika. Udar je trebao poraziti neprijatelja, a ne samo da ga oslabi i postupno u etapama unitava. Kako se ini, Germanikovi planovi su predviali izgleda i dublji prodor u unutranjost preostalog ustanikog podruja. Germanik se nakon zauzimanja jednog uporita odmah ustremljuje na drugo; upotrijebljen je veliki broj trupa, a Germanik se ne libi ni velikih gubitaka kako bi zauzeo ta uporita. Sve te injenice jasno nagovjetavaju da je Germanikova ofanziva na sjeverozapadnoj bojinici imala dosta ambiciozne namjere. Kako se ini, ofanziva je trebala prvo stvoriti breu na dijelu sjeverozapadne bojinice i to posebno na prostoru Pounja. Tako bi se stvorili uvjeti za dalji prodor u zoni porijeja Une i Unca. Moda su planovi dalje predviali da trupe pod Germanikovim zapovjednitvom napreduju kroz zapadnobosanska polja prema zaleu Salone. Time bi bila skrena vojna snaga Diciona i Delmata. Baton Dezitijatski vjerojatno se i sam nalazio na ovome prostoru u toku prve polovice 9. godine n. e., jer je prilikom ljetne ofanzive zadatak kolone kojom zapovijeda Tiberije, a koja se kree upravo ovim podrujem, bilo direktno suoavanje sa ustanikim vrhovnim vojvodom. To bi podrazumijevalo da se i dobar dio ustanikih snaga kojima nepo24
2/16/10 11:13 PM
sredno zapovijeda Baton Dezitijatski nalazio na zapadu. Te ustanike jedinice, koje bile su pratnja ustanikog vojvode, bile su vjerojatno veinom sainjene iz sastava one prvotne grupe ilirskih regrutiranih auksilijara koja se pobunila u proljee 6. godine n. e., Batonovih sunarodnika Dezitijata, pripadnika drugih unutranjih ilirskih naroda i dezertera sa rimskog podruja. Nepoznato je da li su se i oni borili u Splonumu, Raetinumu i Seretionu. Meutim, estok ustaniki otpor, sporije napredovanje, veliki gubici, pa vjerojatno i pad morala izgleda da su primorali Germanika i ostatak rimskog zapovjednitva na odustajanje od ostvarivanja glavnog cilja slamanje organiziranog otpora u dinarskom pojasu. Ta injenica gotovo sigurno nije se dopadala rimskom dravnom vrhovnitvu, koje je uvidjelo da od brze pobjede nema nita. Povezano sa stratekim neuspjehom operacije, ponovo se pojavila glad u Italiji, to je Augusta navelo da ponovo u Ilirik poalje Tiberija, samo s jednim zadatkom - da to je mogue bre i efikasnije zavri sa tim nepopularnim i tekim ratom.39 Pad Panonije je, izgleda, kod rimskog i dravnog vrha i javnog mnijenja u Rimu i Italiji, ali moda i kod viih rimskih zapovjednitava na samom terenu stvorio lani privid da je potrebno uiniti samo jo jedan korak, bez osobitog napora i da se zavri sa ustankom i u dinarskom pojasu. Vjerojatno se zbog takvog shvaanja situacije na terenu i Tiberije mogao sveano vratiti u Rim, a dovrenje rata prepustiti Germaniku, dok se August mogao posvetiti uvrivanju svoga unutarnjeg zakonodavstva. Na neprijatno iznenaenje, ustanak se pokazao mnogo ilaviji nego to se oekivalo i procjenjivalo, a ustanici su, sudei po borbama samo na jednom segmentu fronta, bili spremni za borbu do samoga kraja bez obzira na opseg vlastitog stradanja. I kako se pokazalo, samo na ovom primjeru borbi na sjeverozapadnom podruju, rimski stratezi su se prevarili u svojim procjenama da je nakon uguenja otpora u Panoniji ustanak u dinarsko-dalmatinskom pojasu laki posao
39
Cass. Dio LVI, 12, 1; Teina trogodinjeg rata, posebno na dinarskom pojasu, moda je razlog onih prilino negativnih konstatacija o Dalmatincima koje se odnose na zadnju fazu rata i prvo poslijeratno stanje, znai, vremenski okvir koji gravitira u 9. godinu n. e., i koje donose Florove epitome Livija (II, 25) ( sed Augustus perdomandos Vibio mandat, qui efferum genus fodere terras coegit aurumque venis repurgare; quod alioquin gens omnium stupidissima eo studio). Sva ta surovost ispoljena u borbama nije mogla ostati bez adekvatnog odgovora i u iroj rimskoj javnosti, koja je prvo svoje zaprepatenje ustankom zamijenila mrnjom prema odlunom protivniku i na kraju svoje osjeaje transformirala u prezir prema pobijeenom neprijatelju.
25
2/16/10 11:13 PM
za rjeavanje. Izgleda da je iz nekog nepoznatog razloga rimski dravni vrh bio uvjeren da je panonski segment ustanka bitniji i da je potrebno izai na kraj samo sa njim, a da je ostatak posla od sekundarnog znaenja.40 Ustvari, Rimljani su zanemarili dvije vrlo bitne injenice: prvo, da je osnovno arite i najodlunije i najborbenije sredite ustanka dinarski pojas, a ne Panonski bazen i drugo, da su u toku dvogodinjih tekih borbi u Panonskom bazenu i sjeverozapadnom podruju uestvovale i snage dinarskog segmenta ustanka i to u znatnoj mjeri. Protuustanika armija koja je operirala u Panonskom bazenu i sjeverozapadnom podruju tako se nije suoavala u estokim i surovim okrajima samo sa breuko-panonskim segmentom i lokalnim ustanikim snagama, nego i sa snagama dinarskih Ilira. Njihovo uee je dodatno doprinosilo otporu i ratnim tekoama protuustanikih snaga, a veliki okraji, kao Bitka kod Vulkajskih movara 7. godine n. e., voeni su protiv sjedinjenih ustanikih snaga. Tako su, ustvari, padom Panonije Rimljani u pravom smislu ostvarili samo polovino uspjean rezultat, ali ne i praktino zavrili ustanak, jer su porazili samo jedan dio onih protiv kojih su se borili pune dvije godine.41 U dinarsko-dalmatinskom pojasu jo uvijek su se poetkom 9. godine n. e. nalazile najbolje i najvrednije ustanike jedinice, ukljuujui i one koje je Baton Dezitijatski vodio u Panoniju i koje je nakon svjesnosti o padu Panonije povukao u matino, planinsko podruje, koje je i po svojoj konfiguraciji bilo mnogo tee za ofanzivna djelovanja nego u Panoniji. Osim toga, kao to je ve u uvodu reeno, nakon povlaenja Batona Dezitijatskog iz Panonskog bazena ustanici su dodatno pojaali najvanije take preko kojih se vodilo u dubinu neokupiranog teritorija. Gotovo sigurno su i pojedina naselja na koja je napadao Germanik bila obuhvaena ovim dodatnim utvrivanjem i odbrambenim pripremama za predstojeu ofanzivu.
Moda je i ovo uvjerenje bilo odgovorno za razvitak one dominacije panonskog kada se govorilo o Ilirskom ratu 6-9. godine n. e. u okvirima tadanjeg rimskog i italskog javnog mnijenja, pa i shvaanja dravnog vrha o tome to se dogaa u Iliriku. Dvogodinja borba i koncentriranje panje i fokusa borbenih aktivnosti na Panonski bazen uzrokovalo je to da u ovom periodu u Rim i Italiju dolazi najvie vijesti sa ilirskog ratita sa panonskog ili sjeverozapadnog podruja. U ovom dvogodinjem periodu i najvei dio i protuustanike armije i ustanikih snaga bio je koncentriran na spomenutim prostorima, pa se prirodno stjecao utisak da je rat, ustvari, predominantno panonski. Da li bi to znailo i da obavjetajna djelatnost protuustanikih snaga nije bila ba na zavidnoj razini, a informacije o stanju unutar protivnikih snaga kojima je raspolagalo rimsko zapovjednitvo nisu ba na najtaniji nain odslikavale pravo stanje stvari. 26
41 40
2/16/10 11:13 PM
Povratkom na ratite i meu trupe koje je neposredno predvodio dvije godine Tiberije nije ba zatekao sjajnu situaciju.42 I meu trupama na terenu zavladalo je stanje frustracije zbog saznanja da je kraj rata zbog estokog otpora odgoen i one su bile nestrpljive da rat zavre na bilo koji nain, ak i ako to ukljuuje opasnost. A ta nestrpljivost, ukoliko ne nae naina da se ispolji, spojena sa velikim gubicima, kao to su bili oni za vrijeme Pounjske operacije, vrlo lako moe da se transformira u vojniko nezadovoljstvo. Ogorena oruana sila, ako je i sakupljena zajedno i ostavljena bez posla, mogla je stupiti u oruanu pobunu.43 Da se pobunila jedna velika armija iji su dobar dio sainjavali i bivi robovi i pomone jedinice, to bi bila jedna nova i posebno neprijatna okolnost za rimsko zapovjednitvo i rimsku poziciju na terenu, stanje bi se dodatno iskompliciralo, a rat produio, to definitivno nije odgovaralo ni Augustu ni Tiberiju. I im je ponovo stupio na ratnu pozornicu, Tiberije je, plaei se izmeu ostalog i takve pobune, pripremio i poduzeo odlunu vojnu ofanzivnu operaciju irokog zahvata koja vie ne bi bila usmjerena samo u jednom pravcu, nego je trebalo da obuhvati gotovo kompletno ustaniko podruje sinhroniziranim pokretom vie kolona u razliitim pravcima, ime se nastojao ostvariti konani zavretak rata.44
Zakljuak
Tako je, ustvari, i pored toga to su zauzeta strateki bitna naselja i probijena odbrambena linija, Germanikova ofanziva propala. Ona i pored velikog angamana ljudstva i materijala nije uspjela ostvariti zacrtane ciljeve, prodor u samu unutranjost preostalog ustanikog prostora i konano rjeavanje problema Ilirskog ustanka, bilo njegovim uguivanjem bilo predajom. Germanikovi planovi vezani za Pounjsku operaciju tako su zavrili. Nije uspio prodrijeti u zalee rimskih pozicija na jadranskoj obali i tako efektivno zavriti
Dionov podatak LVI, 12, 2 kao da sugerira da je u trenutku Tiberijevog povratka protuustanika armija bila koncentrirana u jednoj zoni, to je potrebno shvatiti u smislu da je najvei dio te vojske bio u toj zoni - sjeverozapadni pravac, dok su postojali i ealoni na drugim stranama. Plaucije Silvan, po svemu sudei, nije bio u toj zoni, jer se on nalazio na istonom pravcu i na prostorima Breuka koje je u proloj godini okupirao, a koji zbog svoje labilnosti nisu smjeli biti ostavljeni nepokriveni posadama.
43 42
Slino se uostalom i dogodilo 6. godine n. e. kada su se pobunile ilirske pomone jedinice, to je oznailo poetak ustanka. Cass. Dio LVI, 12, 2. 27
44
2/16/10 11:13 PM
rat. ak nije uspio razbiti ni ustanike jedinice. A uz sve to, trupe kojima je zapovijedao pretrpjele su goleme gubitke. Da je uspio u svojim planovima i namjerama da brzim i odlunim udarom uz koritenje opsene i sirove sile ugui i ostatak ustanikog otpora, Germanik bi nesumnjivo uivao ugled i slavu pobjednika nad Dalmatincima i nalazio bi se uz bok svoga strica Tiberija, pobjednika Panoncima. Time bi na najbolji nain ostvario i elje Augusta, jer je i ustanak u dinarskom pojasu uguen, a i slava za to pripala bi Germaniku. Teke borbe u proljee 9. godine n. e. na sjeverozapadnoj bojinici i pored gubljenja dijela teritorija i niza uporita imale su odreeno znaenje i za ustanike.45 Germanikova ofanziva je ipak bila zaustavljena, a protuustanike snage bile su iznurene i velikim gubicima i jakim otporom ustanika. Konani obraun sa ustanicima morao je biti ostavljen za neko drugo, predstojee vrijeme. Rimsko zapovjednitvo bilo je prisiljeno da uzme odreenu pauzu, kako bi se odmorili i pregrupirali trupe i podigli im uzdrmani moral, ime je i ustanak produen za najmanje jo nekoliko mjeseci. Augustove i Germanikove elje su se ipak na krvi i odlunom otporu sjeverozapadnih uporita pokazale jo uvijek kao pretjerane i preambiciozne. Odluna, hrabra i dobra odbrana branilaca ovih naselja, koji su praktino rtvovali i sebe i svoje naselje, doprinijela je da Baton Dezitijatski i preostali ustanici dobiju jo neko vrijeme da uivaju slobodu, ali i da pokau Rimu da e ostatak ustanika ipak skupo prodati svoje koe, makar se nalazili u bezizlaznoj i oajnoj situaciji. Rimljani su ipak morali uloiti jo dosta napora i ljudstva i materijala kako bi izali na kraj sa ustanicima i to tako da tome pristupe sa dostojnom ozbiljnou i bez potcjenjivanja protivnika.
Zanimljivo je da ovim borbama za vrijeme Germanikove Pounjske operacije poetkom 9. godine n. e. Kasije Dion posveuje iznimnu panju, ak i do najmanjeg detalja, a njegov opis spomenutih borbi izgleda i prilino realan, to govori da je njegova izvorna graa bila jako dobro upoznata sa zbivanjima na ilirskom ratitu u toku 9. godine n. e., ukljuujui i borbe za spomenuta tri uporita, te kasnije za Andetrij i Ardubu, odnosno za one etape operacija koje vode Tiberije i Germanik, dok je npr. opis operativne aktivnosti kolona koje su predvodili Marko Lepid i Plaucije Silvan dosta okviran i bez bilo kakvih preciznih detalja. To znai da je ta izvorna graa, iz nama nepoznatih razloga, primarno obraivala ono to su radili i ime su zapovijedali Tiberije i Germanik, iako je i pokret druge dvojice rimskih zapovjednika bio vrlo znaajan i presudan za konano uguenje ustanka, ali se to ne vidi ba jasno u Dionovom izvjetaju. Najvanije pitanje u istraivanju fenomena Ilirskog ustanka 6-9. godine n. e. upravo predstavlja otkrivanje te izvorne grae kojom se slui Kasije Dion za kreiranje svoga izvjetaja o ovom ratu, posebno za 9. godinu n. e. 28
45
2/16/10 11:13 PM
Iako se, taktiki gledano, Pounjska operacija moe smatrati rimskim porazom, jer nije ostvaren glavni cilj, ipak su njeni konani rezultati na stratekom planu i na due staze odgovarali Rimljanima. Germanik je, ne tedei svoje snage, ipak uspio slomiti prvu utvrenu liniju ustanike odbrane i to na zapadnoj strani bojinice, gdje je koncentracija zaraenih strana bila i najvea. Tako je otvorena brea u duboko ustaniko zalee i olakano napredovanje buduim operacijama protuustanikih snaga na ovom pravcu. Zbog toga, ne bi trebalo iznenaditi brzo napredovanje rimskih trupa u zavrnoj ljetnoj ofanzivi, posebice na zapadnom pravcu, kojim je neposredno zapovijedao Tiberije. Germanik je tako, uz velike rtve, otvorio put za glavni, kasniji Tiberijev prodor u ustaniku unutranjost. On je osvajanjem ova tri spomenuta ustanika uporita i drugih neimenovanih pozicija, ustvari, u jednoj surovoj operaciji slomio glavnu ustaniku odbrambenu liniju na sjeverozapadnom podruju i omoguio da u narednoj akciji protuustanika armija na ovom pravcu duboko prodre u protivniko zalee. Borbe u Pounju dokazale su da su i Tiberijeva strategija i Germanikova odlunost ipak svaka na svoj nain bile djelomino upravu. Ustanika uporita mogla su se zauzeti i odlunim udarima, naravno, uz malo sree, ali je to uinjeno uz goleme gubitke i pitanje je bilo koliko se, ustvari, to na duge staze moglo uope isplatiti. Jer ako se za svaku ustaniku utvrdu, kojih je na preostalom planinskom ustanikom podruju bilo mnogo, podnosila tolika cijena u ljudstvu, materijalu, pa i u moralu i borbenoj spremnosti kakva se dala za ustanike pozicije osvojene u Pounjskoj operaciji, bilo bi pitanje da li je protuustanika armija u Iliriku sa svojim raspoloivim resursima uope to mogla podnijeti. Ali ostaje i injenica da je Germanik probio glavnu odbrambenu liniju na sjeverozapadu, neto to previe kalkulantski Tiberije nije mogao uraditi, jer da bi se to uinilo, ipak je jedino neophodna bila upotreba i udar snane, odlune i sirove vojne snage, bez obzira na gubitke.46 Jednostavno
Upravo primjer Pounjske operacije na oit nain pokazuje razlike u strategijskim i taktikim shvaanjima i nainu razmiljanja Tiberija i Germanika. Voenje borbenih operacija potonjeg zasnivalo se na odlunim i konanim ofanzivnim akcijama s ciljem potpunog eliminiranja otpora i okupacije prostora, bez obzira na rtve i stradanja, za razliku od onoga to je primjenjivao Tiberije u svojoj strategiji pustoenja i iznurivanja. Tako je Germanik ve prije svoje operacije u irem podruju Pounja okupirao dijelove zemlje Mezeja odlunom silom. U kontekstu opisa ove vrlo znaajne operacije koja se odvija u Pounju, potrebno je navesti i da je Velej Paterkul uope ne spominje, kao uostalom i drugi vaan uspjeh Germanika, pobjedu nad Mezejima.
46
29
2/16/10 11:13 PM
reeno, dalje otezanje i primjena ranije taktike iznurivanja i pustoenja vie nije imala smisla.
Bibliografija
Kratice ANUBiH - Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, Sarajevo AP - Arheoloki pregled, Beograd ARR - Arheoloki radovi i rasprave, HAZU (ranije JAZU), Zagreb CBI - Centar za balkanoloka ispitivanja, Sarajevo (asopis Godinjak) CIL - Corpus Inscriptiones Latinarum GZM - Glasnik Zemaljskog muzeja, Sarajevo LCL - The Loeb Classical Library, London: William Heinemann LTD - Cambridge Mass: Harvard University Press N.S. - Nova serija GZM od 1945 sv. I - VIII; od sv. IX (1954. godine) naziva se N.S. Arheologija (izdanje Glasnika Zemaljskog muzeja posveeno arheologiji), Sarajevo Op. Arch. -- OPVSKVLA ARCHOLOGICA, Arheoloki zavod, Zagreb A - iva antika, Skoplje Izdanja izvora Apijan 1863: Apijan, Ilirike, Ante Starevi, Zagreb: Danica Ilirska. Apijan 1899: Appian, The Foreign Wars, The Illyrian Wars, http://www.perseus.tufts. edu/, bazirano na ed. Appian. The Foreign Wars. Horace White. New York: The Macmillan Company. Apijan 1879: Appiani, Historia Romana, Ludovicus Mendelssohn, Lipsiae: Teubneri. Apijan 2005: Marjeta ael Kos, Appian and Illyricum, Situla 43, Narodni muzej Slovenije, Ljubljana. 52-81. Flor 1947: Lucius Annaeus Florus, Epitome of Roman History, Edward Seymour Forster, LCL. Jordanes: Iordanes, De Origine Actibusque Getarum, www.thelatinlibrary.com Jordanes 1882: Jordanis romana et Getica, Theodorus Mommsen, Berolini. Kasije Dion 1954-1955: Dio js Roman History in nine Volumes, Earnest Cary, LCL (2). Kasije Dion 1986: Marjeta ael Kos, Zgodovinska podoba prostora med Akvilejo, Jadranom in Sirmijem pri Kasiju Dionu in Herodijanu, Ljubljana: Znanstvenoraziskovalni center SAZU, 50-273. Makrobije: Macrobije, Saturnalije. http://penelope.uchicago.edu/Thayer/E/Roman/Texts/Macrobius/Saturnalia/home. html bazirano na kritikoj ediciji od Ludwig von Jan, Quedlinburg and Leipzig: Gottfried Bass, 1852. 30
2/16/10 11:13 PM
Ovidije 1924: Ovid, Tristia. Ex Ponto, A. L. Wheeler, LCL. Ovidije 1977; 1984. Ovid, Metamorphoses, Frank J. Miller, LCL. Plinije Stariji 1866: Naturalis historia, Berlin: ed. Weidmannos. Plinije Stariji 2003: prijevod Brune Kunti Makvi u dodatku Izvori u knjizi: Antiki grad na istonom Jadranu (2. izmijenjeno i dopunjeno izdanje) str. 421, Zagreb: Plinije Stariji 2004: Plinije Stariji, Zemljopis starog svijeta, Uro Pasini, Split: Knjievni krug. Ptolemej Klaudije: Ptolemej Klaudije, Geografija, koriten tekst sa: http://penelope.uchicago.edu/Thayer/E/Gazetteer/Periods/Roman/_Texts/Ptolemy/2/15*.htmlbazirano na transkriptu Dover edition, prvi put izdato 1991, republikacija javnog rada, originalno izdatog 1932. od The NewYork Public Library, N.Y. pod naslovom Geography of Claudius Ptolemy. Ptolemej Klaudije 1974: Ptolemejeva karta, Monumenta cartographica Jugoslaviae, I antike karte, Posebna izdanja knj. 17, Aleksandrina Cermanovi-Kuzmanovi, Beograd: Istorijski institut. Strabon 1954: The Geography of Strabo, H. L. Jones, LCL. Svetonije 1978: Gaj Svetonije Trankvil, Dvanaest rimskih careva, Stjepan Hosu, Zagreb: Naprijed. Velej Paterkul 1955. Velleius Paterculus, Compendium of Roman History, Frederick W. Shipley, LCL.
Natpisi CIL V 3346 Verona, Patsch, 1896, 133-134; Sui, 1991-1992. CIL XIII 7023, Bojanovski, 1988, 315. CIL III 1322 Ampelum (Zlatna); Zaninovi, 1995, 112. CIL III 2026 Salona; Zaninovi, 1995, 112. CIL III 8783 Katel Suurac-Salona; Bojanovski, 1974, 134-135; 140; Zaninovi, 1995, 112; ael Kos, 2005 A, 427. Natpis iz Komina kod Pljevalja; Sergejevski, 1941, 20; Zaninovi, 1995, 112. CIL III 8309 Komina kod Pljevalja; Bojanovski, 1988, 211 fus. 54. Literatura 1. Alfldy G. 1965. Bevlkerung und Gesellschaft der rmischen Provinz Dalmatien. Mit einem Beitrag von Andrs Mcsy. Akadmiai kiad, Budapest: 2. Arheoloki leksikon Bosne i Hercegovine. 1988. tom I- III; mape 1-4; Sarajevo: Zemaljski muzej. 3. Belagi . 1971. Steci, Kataloko topografski pregled, Sarajevo: 4. Bojanovski I. 1974. Baloie-rimski municipij u ipovu na Plivi, ARR VII. 347 369+Tbl. I - VIII. 5. Bojanovski I. 1988. Bosna i Hercegovina u antiko doba, ANUBiH, Djela, LXVI, CBI, 6. 6. Cermanovi-Kuzmanovi A. 1967. Nekoliko novih rimskih natpisa iz Komina. Starinar, 18, Beograd: 201-205.
31
2/16/10 11:13 PM
7. 8. 9. 10. 11. 12. 13. 14. 15. 16. 17. 18. 19. 20. 21. 22. 23. 24. 25. 26. 27. 28. 29.
Cermanovi-Kuzmanovi A. 1969. Neue Funde aus dem municipium S. Hommages av Maracel Renard. Coll. Latomus vol. 103, 3, 116-123. Cermanovi-Kuzmanovi A. i Srejovi D. 1964. Komini, Pljevlja-rimska nekropola. AP, 6, 105, 151. Cermanovi-Kuzmanovi A. i Srejovi D. 1965. Komini, Pljevlja-rimska nekropola. AP, 7, 144- 145; 195. Cermanovi-Kuzmanovi A. i Srejovi D. 1966. Komini, Pljevlja-rimska nekropola. AP, 8, 115- 116; 213. Cermanovi-Kuzmanovi A. i Srejovi D. 1967. Komini, Pljevlja-nekropola antikog grada. AP, 9, 113-115; 203. Cermanovi-Kuzmanovi A. i Srejovi D. 1972. Komini kod Pljevalja-rimske nekropole AP, 14. Cermanovi-Kuzmanovi A. i Srejovi . 1973. Komini kod Pljevalja-rimske nekropole. AP, 15. Cermanovi-Kuzmanovi A. i Srejovi D. 1974. Komini kod Pljevalja-rimske nekropole. AP, 16, 71-72. Cermanovi-Kuzmanovi A. i Srejovi D. 1975. Komini kod Pljevalja-rimske nekropole. AP, 17, 104-105. Cermanovi-Kuzmanovi A, Srejovi D i Markovi . 1972. Necropoles romaines Komini pres de Plevlja (Municipium S). Inv. arch. fasc. 15, Pljevlja - Cetinje. uri V. 1902. Starine iz okoline Bos. Petrovca. GZM, god. XIV, sv. 229-255. ovi B. 1962. Gradinsko naselje na Kekia glavici. GZM, N.S. Arheologija XVII, 4161+Prl. 1+Tbl. I - IV. Fiala Frantiek-Franjo.1896. Arheoloke vijesti. GZM god. VIII, sv. 343-357. Mesihovi S. 2007. Dezitijati: kulturna i narodnosno-politika zajednica u Iliriku i osvajanja Oktavijanova doba, (rukopis doktorskog rada), Zagreb: Paali E. 1975. Questiones de bello dalmatico pannonique. Sabrano djelo, Sarajevo, (prvi put objavljeno u Godinjaku Istorijskog drutva BiH, Sarajevo, 1957). 376-421. Patsch C. 1896. Iapodi. GZM, god VIII, sv. 1. 113-140. Radimsky Vjenceslav (Vaclav). 1893. Nekropola na Jezerinama u Pritoci kod Bia. GZM, god. V, sv.1. 37-92+Tbl. I; 237-308+Tbl. I-XXV; 369-466+Tbl. XXVI-XXVIII i XXXII-L; 575- 636+Tbl. XXIX-XXXII. Radimsky Vjenceslav (Vaclav). 1894. Prehistorike gradine u kotaru bihakom. GZM god. VI, sv. 4. 697-710. Sui M. 1991-1992. Liburnija i Liburni u vrijeme velikog ustanka u Iliriku od 6. do 9. god. poslije Krista (uz CIL V.3346). VAMZ, 3. s., XXIV-XXV., 55-66. ael J. 1953. Seretion. A, 3, 262-267. kegro A. 1998. Eksploatacija srebra na podruju rimskih provincija Dalmacije i Panonije. Op. Arch. 22, Zagreb, 89-117. kegro A. 1999. Gospodarstvo rimske provincije Dalmacije. Zagreb: Hrvatski studij. Wilkes J.J. 1965. SPLAUNON-Splonum again. Acta ant. Acad. Sc. Hung. 13, Budapest, 111- 125.
32
2/16/10 11:13 PM
30. Wilkes J.J. 1969. History of the provinces of the Roman Empire, Dalmatia. London: University of Birmingham. 31. Zaninovi M. 1995. Delmati e Pirusti e la loro presenza in Dacia. Op. Arch. 19, Zagreb, 111- 115.
SUMMARY SVPPLEMENTVM REBELLIO ILLYRICI I. THE UNA RIVER VALLEY OFFENSIVE LAUNCHED BY GERMANICUS
After the agreed surrender of Breucos Baton and the ultimate collapse of rebellion in the Pannonian Basin, in the autumn of 8 B.C, the remaining rebel forces under the command of the Illyrian Daesitiates Baton withdrew to the Dinaric mountain range. Then, in the spring of 9 B.C., a new offensive was launched the Roman imperial troops on the northern line (i.e. the wider area of the Una River Valley and North-western Bosnia) of defence of the remaining areas that had been controlled by the rebels. This attack was led by Germanicus, a Roman commander who was the favourite of the Roman Emperor Augustus and otherwise very popular. Germanicus goal was to break through this line and penetrate into the areas held by the rebels. This way, he intended to win his first major victory, which would guarantee both his further rise in the hierarchy of the ruling Roman family and an additional success in his military and political career. The main battles were waged against the insurgent strongholds of Splonum, Retinum and Seretion. The battle for Retinum was a particularly tough test for Germanicus tactics, as well as for his abilities as a commander. Despite the fact that these strongholds were captured after a bitter fighting, the Romans were forced to suspend further military campaigns, mostly because of the exceptional losses they suffered both in manpower and in resources. Thus, the insurgents got several additional months to resist the Imperial Roman forces. However, in the summer of 9 B.C., a new, comprehensive military campaign, this time under the command of Tiberius, was launched, and finally destroyed the last insurgent strongholds. Keywords: Great Illyrian rebellion, Germanicus, Splonum, Retinum
33
2/16/10 11:13 PM
2/16/10 11:13 PM
Husnija Kamberovi, CRTICE IZ DRUTVENOG, EKONOMSKOG I PORODINOG IVOTA PORODICE ALIBEGOVI KONCEM 19. STOLJEA Historijska traganja, 4, 2009., [ str. 35-114 ]
UDK 339.1: 316.42 (497.6 Derventa) 18/19 Izvorni nauni rad
CRTICE IZ DRUTVENOG, EKONOMSKOG I PORODINOG IVOTA PORODICE ALIBEGOVI KONCEM 19. STOLJEA
Husnija Kamberovi
Institut za istoriju, Sarajevo, Bosna i Hercegovina U ovom radu se na osnovu trgovake prijepiske lanova porodice Alibegovi, koja se uva u Historijskom arhivu u Sarajevu, te fondova Agrarne direkcije i Vrhovnog erijatskog suda iz Arhiva Bosne i Hercegovine prikazuje drutveni ivot u Derventi te nudi jedan model za sagledavanje transformacije dijela zemljoposjednikih begovskih familija krajem 19. i poetkom 20. stoljea u Bosni i Hercegovini u graanske trgovake porodice. Alibegovii su bavljenjem politikom i trgovakim poslovima pokazali kako se uspjenom transformacijom u graanski sloj mogu prevazii teki izazovi pred kojima su se nali bosanski begovi krajem 19. i poetkom 20. stoljea. Mada je u 19. stoljeu glavnina porodice ivjela u Kobau, u sreditu istraivanja ovoga rada je ogranak porodice koji je u drugoj polovici 19. stoljea odselio u Derventu i ukljuio se u trgovinu. Taj dio e postati najznaajniji i najjai ogranak porodice ali i znaajan faktor u novonastalom graanskom drutvu. U drugom dijelu rada prezentirane su biografije i ivot glavnih predstavnika ove porodice koncem 19. i poetkom 20. stoljea. Kljune rijei: porodica Alibegovi, Derventa, drutveni ivot, trgovina, biografije
35
2/16/10 11:13 PM
aleka povijest porodice Alibegovi, jednako kao i kod mnogih drugih begovskih porodica u Bosni i Hercegovini, obavijena je brojnim zagonetkama. Zbog nedovoljno sauvanih pouzdanih povijesnih izvora, to je posljedica pomalo tekih vremena kroz koje je Bosna prolazila u svojoj povijesti, a pomalo i nemara samih lanova porodice, svako bavljenje daljom prolou pojedinih porodica, pa tako i ranom historije porodice Alibegovi, stavlja istraivae pred teko savladive prepreke utvrivanja precizne hronologije razvoja porodice.1 Kada je pitanju rana historija ove porodice, predanja koja su sauvana ne razlikuju se puno od predanja o porijeklu nekih drugih begovskih porodica. esta verzija o porijeklu porodice navodi kako se jedan predak istakao u sastavu osmanske vojske prilikom pohoda prema zapadnoj Evropi, i kao zasluge za uspjehe i iskazanu hrabrost u pohodima dobivao velike posjede. Takvo predanje, koje se ne moe potvrditi pouzdanim povijesnim izvorima, vee se i za porijeklo porodice Alibegovi: jedan predak se istakao u osmanskom pohodu na Be i kao zaslugu dobio je posjede u Kobau; tu je podigao ardake i postao zapovjednik u odbrani graninih bosanskih podruja prema Slavoniji. Thalloczy za Alibegovie kae da se ne zna za njihovo porijeklo, osim to se zna da se zovu Kobalije, po mjestu Kobau, te da su poetkom 20. stoljea imali preko 300 kmetskih selita.2 U porodici je ostalo upameno i uvjerenje da su Alibegovii porijeklom iz Amasije u Maloj Aziji.3 Milenko Filipovi, koji je istraivao porijeklo stanovnitva u sjeveroistonoj Bosni, tvrdio je da su Alibegovii porijeklom iz Pete, odakle su se doselili u Koba,4 gdje su bili kapetani Kobake kapetanije, a iz Kobaa se jedan dio odselio u Derventu, a dio je sve do dananjih dana ostao u Kobau. Historiju ovog ogranka u Derventi, koji e postati najznaajniji ogranak porodice, mogue je dosta dobro pratiti od sredine 19. stoljea do najnovijih vremena, dok za ogranak koji je ostao u Kobau ne postoji puno sauvane izvorne arhivske grae.
Porijeklo porodice Alibegovi
1 2 3 4
Defterdarevi I. 1897, 194-195; Kamberovi H. 2003. Thalloczy L. 1915. Pismo Dervia Alibegovia upueno autoru, Zagreb 23.1.2005. Filipovi M. 1969, 67; Kreevljakovi H. 1980, 162.
36
2/16/10 11:13 PM
Isprepletenost historije i legende zagonetne sudbine pojedinih pripadnika porodice
U vezi s historijom porodice Alibegovi, moe se pouzdano tvrditi da potjeu od Ali-bega, koji je kao kapetan Kobake kapetanije umro 30. septembra 1789. godine.5 Meutim, Hamdija Kreevljakovi, koji je precizno ustanovio datum Ali-begove smrti, tvrdio je da su Ali-bega naslijedili udovica Umihana i braa Mustaj-beg i Muharem-beg. Valjalo bi dovesti u pitanje ovu Kreevljakovievu trvdnju, jer se iz kasnije historije vidi da je Ali-beg imao barem jednog sina, od koga potjeu kasnije Alibegovii, dok su Mustaj-begovi nasljednici kobaki Kapetanovii. Za sada nepoznati sin ovoga kapetana Ali-bega ima je jednog sina koji se po svom djedu zvao Ali-beg i ija sudbina predstavlja veliku nepoznanicu. Novosadski list Zastava je 26. augusta (7. septembra) 1873. prenio neke lanke iz lista Politika u Pragu u kojima su bosanski prebjezi priali o stanju u Bosni. Izmeu ostalih pria spominje se i ona o smrti Alibega Alibegovia. Prema toj verziji, Ali-beg je imao lijepu suprugu i s njom ivio u selu Kaoci (Zastava krivo navodi ime sela kao Kavzi) kod Kobaa. Meutim, njegova ena se sviala izvjesnom Juzba-agi.
Jedanput seae Ali-beg sam sa svojom enom kod svoje kue. U jedan ma upade u kuu sluak juzbain arnaut Ombaa, i to ni levo ni desno, nego upravo u konak gospoin. Ali-begu pukoe zvezde pred oima, kad vide tu smelost sluge juzbaine, epari ga za prsi i pone ga pitati: koga alje i kako se smeo crv usuditi, pasti u krilo ene, nad kojom mu stoji. No Arnaut potee pitolj, opali i na mestu svali Alibega. Na pucnjavu puke slee se silan svet oko dvora Ali-begova. Glas o ubijstvu Ali-begovu pue po svim krajevima i najbliim komilucima. Silan svet, koji je smotrio pravoga ubicu, kad je posle svrena dela iz kue pokojnikove izleteo, povika: Ubijca je riobrad izgledom i visok uzrastom. Arnaut zaista taki i bjee, i ena pokojnikova potvrdi, da je ubica povisok i da ima dugaku riu bradu. Na svoju velju alost, i na radost muslimanima, ba taki izgledae i srpski pop u selu uro Davidovi. Pobesnela i tim stranije razdraena turska svetina, ode po popa, epari ga za prsi, i dovede nad mrtvo telo Ali-begovo. Popu poe za rukom, da dokae, da on nije ubijca i on sreno besnilu turskom
5
Kreevljakovi H. 1980, 159.

37
2/16/10 11:13 PM
umae. No na skoro pograbie Turci opet pop uru, izvedoe ga i u tavnicu bacie. Ali-Riza paa obeavae mu, da e ga pustiti, ako mu 100 dukata dade. Dve godine je trunuo siroma pop uro u strahovitom turskom zatoenju i tek, kad se ravno dve godine navrie, osvanu pop uro pored svi izkaza i dokaza o nevinosti svojoj, crn petak - jednog lepog jutra obesi pop uru po nagovoru Fejim efendije Mutaserif amil o jabukovo drvo u Brkom.6
Ubojstvo ovoga Ali-bega Alibegovia, kako je opisano u novosadskoj Zastavi, ostalo je upameno po tome to je za njegovu smrt nepravedno optuen i pogubljen pravoslavni pop uro Davidovi iz sela Kaoci. To je, prema nekim miljenjima, bio povod da je 1888. godine takoer nevin poginuo Ali-begov sin Almas-beg Alibegovi, oito iz osvete. O tome je zanimljivu, mjestimice epski obojenom naracijom, zabiljeku ostavio Jovan P. Jovanovi u prii pod naslovom Pop uro Davidovi.7 Jovanovi je kao motiv za svoju priu iskoristio sluaj nestanka mladoga bega 1888. godine (Jovanovi ga imenuje Ferhad-begom) kako bi napravio priu o ljubavnoj vezi begovice, supruge Ali-bega Alibegovia, s jednim vojnikom. Sve to je povezao sa Ali-begovim ubojstvom za koje je optuen pop uro Davidovi. U ovoj prii Jovanovi se razraunava ne samo sa Turcima nego i sa mitropolitima fanariotima u Bosni, optuujui mitropolita da je uzeo novac od popa ure kako bi podmitio turskog pau, ali je novac zadrao za sebe. Jovanovi namjerno izmilja neka
6 7
Zastava o Bosni i Hercegovini 1871 1873. II knjiga. Sarajevo 1953, str. 296-297.
Jovan P. Jovanovi, Pop uro Davidovi. Strailovo, god. VI, br. 47, Novi Sad, 21. novembra 1893, 738-742; Strailovo br. 48, Novi Sad 28. novembra 1893, 753-758. U porodici je takoer ostala upamena slina pria. Dervi-beg Alibegovi u pismu autoru ovog rada prenosi prianje Esad-bega Alibegovia u vezi s time: Moj djed Esad-beg 1982. god. u Derventi mi je ispriao slijedeu priu: Ali-beg (Rustan-begov brat) ivio je na periferiji Bosanskog Kobaa sa suprugom i sinom Almas-begom. S njima je bila i Ali-begova sestra Hafiza. U veernjim satima u njihovu kuu je ula zamaskirana osoba. Ali-beg se s njim poeo hrvati i tako su izali u hodnik. Nakon kratkog vremena se uo Ali-begov jauk. Sestra Hafiza ga je nala ranjenog i ubrzo je umro. Za njegovu smrt je optuen pravoslavni pop koji je zbog toga pogubljen. 20 godina poslije je njegov sin Almas-beg jedno jutro krenuo u svoje selo i morao je proi kroz Motajicu. Ubrzo se pred njegovom kuom pojavio njegov konj, a Almas-beg nikad nije pronaen. U ovom porodinom sjeanju, dakle, nedvojbeno se tvrdi da je Ali-beg Rustan-begov brat. 38
2/16/10 11:13 PM
imena, pa umjesto Almas-bega kao Ali-begovog sina spominje Ferhad-bega, to je sasvim uobiajeno u ovakvoj vrsti literature. injenica je, ipak, da je ovaj Almas-beg, sin Ali-begov, doista na misteriozan nain nestao (zagubljen 11.V.1888. izmeu Kobaa i Lepenice). Iza njega su ostala dva sina: Ali-beg (umro 1929, oenjen Eminom, roenom Gui iz Banje Luke i s njom imao sinove Muharema, Mustafu i Muhameda, te kerke Ajiu, udatu Elezovi u Dra Albanija, i Raziju) i Hamdi-beg (umro 4. 12. 1934, ivio nevjenano sa Marijom Baran, ija su djeca Johfko, Ada, Rudolf, Jovan i Emilija Baran iz Lepenice). Zanimljivo je da Almas-beg nije proglaen mrtvim nego zagubljenim, pa se itavo imanje vodilo kao njegovo vlasnitvo sve dok 1934. nije umro Hamdi-beg Alibegovi, kada se postavilo pitanja podjele toga imanja.8 Inae, Almas-begovu smrt, ali bez ireg elaboriranja, u jednom pismu spominje i Rustan-beg, koji izraava zabrinutost za ivot njegove djece. Iz pisma to ga Rustan-beg Alibegovi pie 30. juna 1888. Muharem-agi Smailkadiu moe se zakljuiti da je Almas-beg bio oenjen iz Banje Luke kerkom Muharem-age Smailkadia. U pismu stoji:
Razumili smo od Sahitbega kadje doo iz Banjaluke daste mu govorili za Almazbegovu kuu da se isprazni i dabi djeca Almazbegova dola u Koba. To ba nebi bilo lijepo ni pametno nikako uiniti vi dobro znate da oni prve noi nemaju rane i da imaju najvie lakoe rasuti kad budu sami jerbo onda nejma ni najmanje dase oe zanjija pobrinuti i nagledati, a vi dobro vau er poznajete dae ona od svoje dobrote i djelovanja propast [...], drugobi bilo da sam ja u Kobau nebi joj bilo nuda nikuda ni ii iz Kobaa, ja ovo ne nalazim za pravo daju aljete nikuda otalen, a ako se nemoe s vama u kui vaoj slagat sa njekim fala bogu ima kua u Banjojluci pod kiriju dosta a idara mislim da jim more biti od njihova dobra, tj. ako ih uznagledate i uzzatitujete ako dojdu u Koba propali su za dvi godinee uputiti sve paemo ondi imati posli briga vie i muke svi a ovako ekajui more ako bog da i dobro biti a vi dobro znate ta su djeca sitna bez starjeine, a [...] na svaki nain i radi djeine budunosti boljeje da su tude.9
Thalloczy od pripadnika porodice Alibegovi poetkom 20. stoljea spo8 9
Vidi o tome opirnije u ABiH, VS, 223/1942.
HIS, Alibegovii, k. 2. Pismo Rustan-bega Alibegovia upueno 30. juna 1888. Muharem-agi Smailkadiu u Banju Luku.
39
2/16/10 11:13 PM
minje Rustan-bega, Dervi-bega i Fehim-bega Alibegovia. On nije uvijek pouzdan sa svojim informacijama. Tako od pripadnika obitelji Alibegovi navodi Dervi-bega (mada je Dervi-beg umro 1886), Rustan-bega (koga spominje pod imenom Rustem-beg) i njegovog sina Fehim-bega, dok je sve ostale pripadnike propustio spomenuti, mada se sa sigurnou moe tvrditi da je u to doba bilo jo lanova porodice Alibegovi. Postoje, ipak, neke nedovoljno razjanjene okolnosti u vezi s genealogijom ove obitelji i za razdoblje druge polovice 19. stoljee, koje prolost ove porodice smjetaju u prostor na granici izmeu historije i legende. U vezi s genealogijom porodice za 19. stoljee jedino nije sporno da je Rustan-beg imao brata Dervi-bega, jer postoje sauvana pisma koja su oni upuivali jedan drugom u doba austrougarske uprave u Bosni i Hercegovini. Osim toga, moemo pretpostaviti da je i Ali-beg, Almas-begov otac, koji je ubijen 1873, Rustan-begov i Dervi-begov brat, pa je tako i genealogija porodice ipak neto jasnija. Nepoznanicu predstavlja Reuf-beg Alibegovi, ali za njega nismo u mogunosti u cijelosti odrediti mjesto u genealogiji porodice, mada se on u drugoj polovici 19. stoljea sigurno javlja kao lan porodice. Naime, za Reuf-bega saznajemo iz Urudbene isprave Kotarskog erijatskog suda u Prnjavoru od 15. 12. 1920, iz koje se vidi da je 21. 11. 1915. umro Vejsil-beg Alibegovi, sin umrlog Reuf-bega, a njegove nekretnine, na temelju ostavinske rasprave obavljene pred tim sudom 22. 12. 1918, nasljeuju Dervia uheri, udovica Reuf-begova, zatim Reuf-begovi sinovi emsi-beg, Riza-beg, Dervibeg i malodobni Safet (Reuf-beg), te Reuf-begove kerke Muelefa, Esma i Hanumica. Iz ovoga dokumenta se, dakle, moe zakljuiti kako je Reuf-beg umro prije Prvoga svjetskog rata, da je bio oenjen Derviom uheri, koja je poslije rata jo uvijek bila iva, a kao jedini malodobni sin se spominje Safet (Reuf-beg). S obzirom da se radi o puno djece, te da je jedno dijete (Vejsil-beg) umrlo 1915, moe se pretpostaviti da je Reuf-beg ivio u drugoj polovici 19. stoljea i poetkom 20. stoljea, ali ne moemo precizno utvrditi u kakvom je srodstvu sa Rustan-begom i Dervi-begom. Sigurno je da su sve to pripadnici jedne porodice Alibegovi, jer se kasnije njihovi nasljednici pojavljuju kao suvlasnici zemljinih posjeda.
Dolazak u Derventu
40
2/16/10 11:13 PM
Sredinom 19. stoljea najznaajniji pripadnik porodice Alibegovi bio je Rustan-beg, koji je ivio u Kobau i pripadao velikim zemljoposjednicima sa oko 340 kmetskih selita. Iz sauvane Rustan-begove prijepiske vidi se da je on sve do 1876. ivio u Kobau, jer su sva pisma njemu upuivana adresirana na Koba, dok su pisma iz 1876, te kasnija prijepiska adresirana na Derventu, to znai da je on te godine iz Kobaa preselio u Derventu. U pismu od 17. novembra 1881. upuenom Jusuf-begu Filipoviu u Sarajevo, Rustan-beg se dotie i naina na koji je doao u Derventu istiui da je, nakon pobune srpskih seljaka 1875, odluio spasiti svoj i ivot svoje djece i radi toga preselio u Derventu. Kupijo sam plaz za pet hiljada forinti i sa velikom radou kuu pravijo, jerbo sam se ufo da e biti sigurno red u Bosni kad Austro-Ugarska zasjedne.10 Da je Rustan-beg 1876. godine preselio u Derventu pokazuje i jedno pismo od 26. 10. 1900. to ga je Uzeir-beg Alibegovi uputio Jusuf-begu Filipoviu obavjetavajui ga o Rustan-begovoj smrti. U tom pismu Uzeir-beg pie kako su oni iz Kobaa doli u Derventu 1876, a znate i to dasmo mi Kapetanovii po didu, a po oinom ocu Alibegovii.11 Prema zabiljeenoj porodinoj tradiciji, jedan transki trgovac Aleksandar Obradovi, koji je bio Rustan-begov poslovni partner, nagovorio ga je da se iz Kobaa preseli u Derventu jer se priprema okupacija Bosne i Hercegovine od strane Austrije, Srbije ili Rusije.12 Razlozi za njegovo preseljenje u Derventu bili su sigurno opravdani, jer su se njegovi posjedi nali na udaru pobunjenih seljaka. Sigurno se zna da su u vrijeme ustanka njegovi posjedi u mjestima Kaoci i Brusnik, u kotaru Gradika, bili popaljeni. U pismu upuenom 29. augusta 1879. Kotarskom sudu u Staroj Gradiki Rustan-beg se ali na to da sud od njega trai da plati poreze za razdoblje od 1875. do 1877. On, meutim, veli da su u tom vremenu njegove kue u tom kotaru (radi se o zemlji koja se nalazi u mjestima Kaoci i Brusnik) zapaljene; kmetova nije bilo, pa ni on nije nita uzimao sa te zemlje, te stoga nije pravo da se od njega trae porezi za to vrijeme, jer, kae on, postoji zapovijed Zemaljske vlade da se ne uzima porez gdje nije bilo kmetova. U nastavku pisma on veli kako je njegov
10
HIS, Alibegovii, kutija 1. Pismo Rustan-bega Alibegovia upueno Jusuf-begu Filipoviu, 17.11.1881.
11
HIS, Alibegovii, kutija 7. Pismo Uzeir-bega Alibegovia upueno Jusuf-begu Filipoviu, 26.10.1900. Biljeke Muhameda Bege Gradaevia iz Gradaca, u posjedu autora. 41
12
2/16/10 11:13 PM
brat Dervi-beg grekom platio porez za to vrijeme, pa trai da mu se porez vrati. Rustan-beg objanjava kako su Dervi-begu soldati doli pred magazumu, a osobito mislio je da je za ovu godinu nije se bio dobro porazumio [].13 Rustan-beg je ve u Kobau imao trgovake veze sa raznim partnerima iz Austro-Ugarske monarhije, pa je u Derventi samo nastavio dalje razvijati trgovinu, uprkos raznim izazovima koji su mu stajali na putu. Neke od tih izazova spominje Rustan-beg u pismu Jusuf-begu Filipoviu kada istie da je, odluivi se preseliti u Derventu nakon to je shvatio da e Austrija okupirati Bosnu, kupio plac za pet hiljada forinti i sa velikom radou kuu pravijo a potom trgovaki zanat na kuu metno, svi su mi se bezi pritiv bili, to e mu priskrbiti odreeni ugled u novoj sredini, ali takoer i stvoriti brojne protivnike zbog kojih je Rustan-beg koncem 1881. isticao kako bi se mogao ak iseliti ne samo iz Dervente nego i iz Bosne i Hercegovine. Rustan-begova kua u centru Dervente bila je na kat dimenzija 14x14 metara. Dok je gradio kuu, imao je probleme s graevinskim materijalom i majstorima. Kad je kua napravljena, bila je najvea i najljepa u Derventi i po mnogo emu ispred svog vremena. Poslovni dio nalazio se u prizemlju i imao je dvije velike trgovine do ulice, a u stranjem dijelu bile su prostorije u kojima je primao poslovne prijatelje i partnere. Svaka trgovina je imala svoj ulaz s velikim metalnim vratima i po dva prozora. Ukupna povrina obje trgovine bila je oko 60 m. Trgovine su bile visoke oko 4,50 metara. Cijelo prizemlje je na prozorima imalo metalne reetke, a vrata s unutarnje strane mogla su se dodatno zatvoriti poprenom metalnom ipkom. Rustan-beg je ivio sa svojom obitelji na katu u 6 velikih soba i taj dio kue je imao svoj ulaz i bio odvojen od poslovnog dijela. Oko 30 metara od svoje kue napravio je veliki zidani magazin povrine 200 m.14 Osim Rustan-bega, koji je preselio u Derventu, ostali pripadnici porodice Alibegovi ostali su u Kobau. Najvie podataka imamo o djelovanju Dervibega, koji je takoer bio trgovac, ali je ivio u Dubocu.
13 14
HIS, Alibegovii, k. 1, Pismo od 29. 08. 1879. upueno Kotarskom sudu u Staroj Gradiki. Pismo Dervia Alibegovia iz Zagreba upueno autoru, 16. aprila 2006.
42
2/16/10 11:13 PM
Austrougarska okupacija Bosne 1878. godine
U vrijeme austrougarske okupacije Rustan-beg Alibegovi, kao i ostali pripadnici porodice, bili su lojalni novom reimu. Osvrui se nekoliko godina nakon okupacije na svoju ulogu u doba uspostave austrougarske vladavine, Rustan-beg je pisao kako je on doekao austrougarskoga generala barona Josipa Filipovia u Derventi, te poznato je svakome da sam [...] ja [...] uuvo carsku vojsku [...] i togod sam imao u mojoj magazi namirivao sam vojsku jesti i piti i ja sam garantirao za Derventu i imetkom i ivotom i sve kasabe do Tenja molijo da budu mirne. Doista, prilikom nadiranja glavnine austrougarske vojske, koju je inila 6. divizija, iz pravca Broda preko Dervente prema Doboju i dalje prema Sarajevu nije bilo otpora. Glavni problem u prodoru austrougarske vojske bili su loi putevi, pa je pohod od Broda do Dervente trajao dva dana. Vojska se zadrala jedan dan u Derventi i 1. augusta 1878. neometano nastavila dalje prema Doboju i Maglaju, gdje je tek naila na prvi otpor. 15 To pokazuje kako je Rustan-beg bio djelomino upravu kada je pisao kako je on imao utjecaja u tome da prodor austrougarske vojske ne nailazi na znaajniji otpor. Kada je sredinom 1881. bio u Beu, u sastavu jedne delegacije koja je posjetila carski dvor, Rustan-beg se susreo i sa generalom Filipoviem i odma mi je gosp. Filipovi kazao da sam jo od poetka prijatelj bio i s nama je bio moi sin Fehim-beg i bilo je nae deputacije etrest ljudi iz Bosne i Ercegovine.16 Rustan-beg je kasnije esto kao svjedoka za svoje dobro ponaanje, koje cijela Austro-Ugarska i Bosna poznaje, navodio velikoga generala Filipovia koji me dobro poznaje kakav sam ovjek moja kua do danas trofa nije platila nikada.17 Ovo pokazuje kako je Rustan-beg bio svjestan novih vremena, novih dravnih i drutvenih okolnosti, te prihvatanja novoga sistema vrijednosti. Za Rustan-bega to i nije bilo toliko teko, jer je on, kako je sam pisao u jednom pismu, roen uz austrijsku granicu i dobro je poznavao austrijski red. To poznavanje reda podrazumijevalo je, prije svega, nunost transformacije iz zemljoposjednikog u graanski sloj. Rustan-beg je najznaajniji pripadnik
15 16 17
Boji M. 1979, 78-79. HIS, Alibegovii, k.1, sv. II, Pismo upueno ipu i drug., 21. maj 1881. HIS, Alibegovii, k. 1, sveska II, Pismo upueno Jusuf-begu Filipoviu, 8. novembar 1881. 43
2/16/10 11:13 PM
porodice Alibegovi i najbolji primjer uope u bosanskom begovskom sloju te drutvene transformacije. On je svoj ugled gradio na uspjeno voenoj trgovini, dobrom odnosu prema svojim podreenim, prije svega prema svojim kmetovima, razumijevanju i lijepom odnosu prema lanovima svoje porodice, islamskom duhu ivota, potovanju prema svojim sugraanima, koji su mu uzvraali takoer potovanjem. O tome kako su se ostali lanovi porodice ponaali u vrijeme ulaska austrougarskih trupa u Bosnu ne postoje pisani tragovi, ali se moe pretpostaviti da su prihvatili novu upravu. Naime, nije zabiljeen sluaj naputanja Bosne i seobe prema drugim dijelovima Osmanskoga carstva, kakvih je sluajeva bilo kod dijela drugih begovskih porodica, koji su u Austro-Ugarskoj monarhiji vidjeli, prije svega, jednu katoliku dravu koja predstavlja opasnost za muslimane u Bosni i Hercegovini. Alibegoviima, koji su bili na granici sa Austro-Ugarskom monarhijom i imali trgovake veze sa partnerima iz te zemlje, austrougarska administracija nije bila tako nepoznata i zbog toga oni nisu podlegli izazovu seobe sa svojih imanja. Iako ne postoje informacije o djelovanju svih pripadnika porodice, zna se da su se braa Rustan-beg i Dervi-beg bavili trgovinom, ali su imali i stanovite zemljine posjede od kojih su takoer dobivali odreene prihode.
Izmeu lojalnosti prema upravi i vlastitih interesa
Mada nisu dovodili u pitanje svoju lojalnost prema novoj upravi, ali ne zbog te uprave kao takve nego, prije svega, zbog razumijevanja novih okolnosti koje su otvarale mnogo vie mogunosti za transformaciju iz istog zemljoposjednikog u moderniji graanski sloj, Alibegovii su ipak najvie rauna vodili o vlastitom statusu. Zbog toga su znali ui i u sukobe sa novom administracijom ukoliko su njihovi interesi ili prava bili ugroeni. Tako su se ve na poetku Alibegovii sukobili sa novom administracijom zbog raznih poreza. Naime, nova je administracija ve za 1879. naplatila samo od Rustan-bega sa posjeda u kotaru Gradaac, i to silom ali se on u jednom pismu, iznos od 750 f, to je, prema njegovom miljenju, bio jako visok iznos s obzirom da je on 1879. sa tih posjeda imao ukupnu treinu od 3800 f., pa bi njegova obaveza bila da za tzv. dohodarinu, koja je iznosila 3% od treine, trebao platiti svega 114 forinti, a razliku od 636 forinti Rustan-beg je traio da mu se vrati. On je angairao i advokata, Jusuf-bega Filipovia iz Sarajeva, koji je i inae itavo
44
2/16/10 11:13 PM
vrijeme bio njegov advokat i prijatelj. U pismu upuenom 4. aprila 1881. Jusuf-begu Filipoviu u Sarajevo Rustan-begov sin Fehim-beg moli Jusuf-bega da nastavi traiti da se vrati novac.18 Molim dokaite kod Visoke Vlade da blagoizvoli na gradaaki Porezni ured javiti dami se uplaeni novac povrati. Kae da e u protivnom biti prinuen aliti se Ministarstvu, pa ak i samom caru, neka vidi ta se sve ini sa ljudima koji su uvijek bili vrijedni, bavili se trgovinom i bili pokorni caru i Vladi i svakome sudu na ruci i u poslugama svakim. Takoer izraava nadu da e se Vlada saaliti i sauvati ih od neprilika, pogotovu to su porodina imanja od kojekakvih besposlenika bila zapaljena, naroito u Gradaakom kotaru. Ako Vlada ne bude imala razumijevanja prema njihovoj tekoj situaciji, kako mi onda moremo biti itelji bosanski: prvo naa familija ciela nemore ostati u Bosni kad bude ovako to se tie asti nae. Mismo ljudi nismo lole da nas gule po katarima kao pustahije. U pismu dalje Fehim-beg trai od Jusuf-bega neka to pismo pokae Zemaljskoj vladi.
Mi se nismo nadali da ovo smije biti otvoreno guljenje. Moj se je otac danas meni zakleo i vjeru zadao, ako mi ove novce nepovratite da e on stog [...] ii u Be i dae ii kod samog Nj. Velianstva Milostivog cara i za ovu stvar kazati pet puta, i proi se nee dok novce nevrati. Mene ovo svakog dana jede i nemogu spavati mirno rez toga i vas kao brata molim da mi to prie za ovu stvar odgovorite preko mog oca u Derventi. Pak gore navedenu tetu u selima dobara nai to smo pretrpili. Mirno vrieme, bar danas da nas vis. Vlada sauva od nepravde. U drugim kotarevima u ljudima po 500 kua ima pak ni kraicare od dohodarine dao nie. Zaboga zato bi od mene samo da naplati.
Nije poznato kako je sve ovo zavrilo u vezi sa plaanjem poreza, ali se zna da je Rustan-beg 1881. odbijao platiti porez Poreznom uredu u Gradacu za 1880. godinu, traei da se taj porez namiri od poreza kojega su nepravedno uzeli za prolu godinu.19 Rustan-beg veli da vjeruje da se i Jusuf-beg slae s tim njegovim potezom, a ako oni pou napreac morau onda ja sam tamo u Sarajevo doi. U pismu od 7. oktobra 1881. Rustan-beg pie Filipoviu da
18 19
HIS, Alibegovii, k. 1, sveska II, Pismo upueno Jusuf-begu Filipoviu, 4. april 1881. HIS, Alibegovii, k. 1, sveska II, Pismo upueno Jusuf-begu Filipoviu, 8. juli 1881. 45
2/16/10 11:13 PM
je u Gradaac dola Vladina odluka da se nekim begovima uplaena dohodarina obrauna ponovo i uplaeni eventualni viak vrati, ali to nije odobreno Alibegoviima. Rustan-beg je tamo poslao sina Fehim-bega, kome je poreznik kazao ako doe na Vae ime da se odobri ja u vam i odobriti kao i ostalijem u Gradacu nepriznaju drugaije ve hoe da na svako ime baka doe zapovjed, to im je zadaa da nas vie mue [].
Neslaganja sa lokalnim vlastima u Derventi
Osobito velika neslaganja Rustan-beg je imao sa kotarskim predstojnikom u Derventi koncem 19. stoljea. Razlog za stvaranje te zategnutosti bio je, po njegovom miljenju, svrstavanje kotarskoga predstojnika na stranu Jusuf-bega Begovia, koji se pokazao kao najvatreniji protivnik Rustan-begov. Odnosi izmeu njih dvojice nisu bili zaotreni do sredine 1881. godine. Kada se Rustan-beg spremao krajem aprila 1881. da u sastavu jedne delegacije uglednika iz Bosne i Hercegovine posjeti Be i Budimpetu, s njim je putovao i Jusuf-beg Begovi sa sinovima. Kada je Rustan-beg pisao u Be svom trgovakom partneru Finziju da mu rezervira sobu u hotelu, on je predlagao i Jusuf-begu Begoviu da mu Finzi takoer rezervira sobu, to znai da su njih dvojica tada jo uvijek imali dobru komunikaciju.20 Tada ni odnosi sa kotarskim predstojnikom nisu bili zategnuti, to svjedoi i jedno pismo koje je Rustan-begu poslao sin Uzeir-beg. Naime, dok je Rustan-beg bio na putu u Be i Budimpetu, trgovinu i svu korespondenciju vodio je sin Uzeir-beg i svakodnevno obavjetavao oca o svim dogaajima koji su se deavali. U pismu od 4. maja 1881. Uzeir-beg prenosi ocu pozdrave od kotarskoga predstojnika, to upuuje na njihove dobre odnose.21 Odnosi izmeu njih dvojice poeli su se zaotravati nakon toga. U pismu od 11. jula 1881. Rustan-beg moli Jusufbega Filipovia da se angaira kod Zemaljske vlade da se onemogui Jusufbegu Begoviu pravljenje kue u blizini Rustan-begove. Pismo nije dovoljno itljivo, ali se moe razumjeti kako Rustan-beg kae da tu nije neto isto, jer
HIS, Alibegovii, k 1, sv. II, Pismo upueno Moize Finziju u Be, 28. april 1881. U ovom pismu Rustan-beg pie kak e s njim u drutvu biti h. Jusuf-beg Begovi sa sinovima. Jasam mu govorio da vam depeira da mu uzmete sobu pak nee mislim da e preko gosp. P. Hadi Ristia narediti nevjerujem jerbo treba oko (neitko koliko novca, H.K.) potroiti. Ovo ukazuje da su njih dvojica komunicirali, ali takoer upuuje na to da je Rustan-beg imao miljenje o Jusuf-begu kao o krtom begu.
21 20
HIS, Alibegovii, k. 1, sv. II, Pismo od 3. maja 1881.

46
2/16/10 11:13 PM
se na tom mjestu namjerava napraviti kua, a iri se pria kako e se toboe samo sokaci ukraavati. Slino pismo je Rustan-beg pisao 15. augusta 1881. i Muhamed-begu Kapetanoviu u Sarajevo. Rustan-beg se u pismima posebno ali na ponaanje kotarskoga predstojnika. G.Prestojnik misli da je ovo mala stvar ovdi ili emo mi ostati ili on. A Visoka Vlada ako mu je naloila da nas istrofuje (sic!) on je na protivnik to nije u Zakonu, Vlada treba da poalje svog povjerenika i da izvidi stvar ili nas da u Sarajevo pozove, kad bude g. Prestojnik i Hadi Jusuf-beg raditi otvoreno krivo, mi smo prinueni Visokoj Vladi dokazati stvar s molbom. Ve sredinom septembra 1881. Rustan-beg se u pismu svom advokatu Jusuf-begu Filipoviu u Sarajevu ali na to da nema od njega nikakvoga odgovora za plac pred mojom kuom kako ste tamo razumjeli kako stom stvari molim vas piite nam togod. 22 Ovaj problem sa nastojanjem Jusuf-bega Begovia da napravi kuu pred Rustan-begovom kuom bit e razlog Rustanbegova velikog sukoba sa kotarskim predstojnikom u Derventi. Rustan-beg je u jednom pismu 10. decembra 1881. za kotarskoga predstojnika navodio da to god je ovdi dravnog i narodnog posla nebrine se vjeruite ni za dve kraicare to vriedi. Svi se oficiri ude kako ide ova varo natrag, a ovo ti je danas najzadnje miesto u Bosni.23 Rustan-beg ga je stalno optuivao da se ne bavi svojim poslom, nego samo okuplja partaje oko sebe. To znai da vie politizira nego se bavi poslovima lokalne zajednice. Drugi razlog Rustan-begova neslaganja sa lokalnim predstavnicima austrougarske vlasti vezan je za odnos vlasti prema njegovom sinu Fehim-begu Alibegoviu. U pismu od 2. septembra 1881. Rustan-beg je pisao Jusuf-begu Filipoviu u Sarajevo kako je tamonji kotarski predstojnik ustao na veliko zlo, a osobito na me i moju kuu, omrzla mu, te se ali kako predstojnik njega i njegovu porodicu nemore da gleda, sada je ustao na moga sina Fehim-bega u Kobau nemore u njeg da miruje [...]. Ovdanji Prestojnik nezna drugo nego praviti partije po kasabama. Fehim-bega je runo opiso tamo vladi ujemo, a Fehim-beg niti zato ono niti ta njegova krivica u tome i to ga cieli Koba brani. Rustan-beg je objanjavao okolnosti pod kojima je predstojnik doao u sukob sa Fehim-begom.
22 23
HIS, Alibegovii, k. 1, 2v. II, Pismo od 14. septembra 1881. upueno Jusuf-begu Filipoviu.
HIS, Alibegovii, k. 1, sv. II, Rustan-begovo pismo od 10.12.1881. upueno Jusuf-begu Filipoviu
47
2/16/10 11:13 PM
Fahim-beg kupio jednu zemlju u Kobau od derventskog jednog bega, pak jedan seljak pjan doo [...] u kobaku ariju i poeo s neba (?) [...] udarati na Fehim-bega za istu zemlju Fehim-beg onda pobjego kui i nije nita nase odgovorio drugi dan isti seljak opet pjan doo i udario na kasapa u kasapnicima neprilinom [...] i togod bude ljudi bilo u ariji ieraju iz arije, onda seljak doe na ovdanji sud i tui sve Kobaane, pak sada Prestojnik ide samo na to da Fehim-bega okalja, a Kobaani svi svedoe i soldati sereani (sic?) da Fehim-beg tada nije bio u ariji, a Prestojnik to neslua nego je piso u Sarajevo na visoku Vladu i optuio Fehim-bega to je mogao gre i otvoreno ovdi kazuje Kobaanima kako e ga unititi i da nee sjediti u Bosni, i danas je ovdi dobavio iz Kobaa gradonaelnika Fehim-bega Kapetanovia i onog mladog hodu Fehimbegova i kazao je, i osudio je danas hodi da odma ide u carigrad da nesmije vie biti kod Fehim-bega nikakav hoda, jerbo kae da vi hode kazujete u damiji nekakve vazove proti Vladi, narodu, a to nije nego to ga nesretni hadi Jusuf nagovara, nemogu meni nita nego da mi sina u Kobau sramote, koje danas teko je onakvog potenog mladia u cjeloj Bosni nai kako to je moi sin Fehim-beg, cjela e Bosna, a i Austrija otvrditi nau kuu i familiju i nae poteno postupanje, pak sada viati se jeli ovdanji Prestojnik za ovolikog kotara Derventskog, koji negleda Carske poslove nego pravi neprilike, viete znati ako ita god treba prestaviti vaim prijateljima kod Visoke Vlade.24
Rustan-beg je akcenat u ovim pismima uvijek stavljao na nepravedan odnos vlasti prema Fehim-begu, mada e se iz kasnijega razvoja dogaaja vidjeti kako je Fehim-beg sam davao puno razloga za takav odnos. Ubrzo e i sam Rustan-beg doi u sukob sa Fehim-begom, pa e ak i nakon Rustan-begove smrti Uzeir-beg, koji je naslijedio oevu trgovinu, imati stanovitih problema sa Fehim-begovim rasipnikim nainom ivota.
Odnosi u lokalnoj zajednici preko vode do kafane
Dugo vremena je jedna od glavnih tema u Derventi, to je vezana za porodicu Alibegovi i njene odnose sa drugim znaajnim begovskim porodicama, posebno sa porodicom Begovi, bila tzv. Prkos-kua, o kojoj postoje razliite
24
HIS, Alibegovii, k. 1, sv. II, Pismo od 2. 9. 1881. upueno Jusuf-begu Filipoviu.

48
2/16/10 11:13 PM
prie.25 Izgradnja te kue dovela je do velikog neslaganja pripadnika tih dviju porodicu, ali su ta neslaganja oito imala i svoju neto duu prethistoriju, i poela su ubrzo nakon austrougarske okupacije Bosne i Hercegovine. Do sredine 1881. njihovi odnosi jo uvijek nisu bili prekinuti, budui da su poetkom maja bili skupa u velikoj delegaciji bosanskih prvaka koja je posjetila Be i Budimpetu. Nakon toga je Jusuf-beg Begovi odluio praviti jednu kuu u blizini Rustan-begove kue.26 Tada poinje dosta teko razdoblje u odnosima Rustan-bega Alibegovia i Jusuf-bega Begovia, koje se moe dosta detaljno pratiti iz pisama koje je Rustan-beg upuivao svome advokatu. U pismu 7. oktobra 1881. upuenom Jusuf-begu Filipoviu u Sarajevo Rustan-beg pie: Zato sam naiveu brigu imo razumijo sam jutros ako bude istina da je dolo od Vlade na ovdanju Oblast i na Belediju da se ne smije nita praviti pred mojom kuom i da e se ono dignut to imade, a Vi ete tamo bolje znati je li Vlada to ovamo pisala jerbo su zvali Ai Jusufbega i njegove partaje u sud, ima osam dana pak su objesili glavu nita nekazuju meni, ja sam dozno od beledijanskog pisara [...].27 Neto kasnije, u pismu od 2. novembra, Rustan-beg veli da se zahvaljuje i gospodaru Kapetanoviu u Sarajevu na pomoi oko povoljnog rjeenja za plac pred njegovom kuom. Meutim, stvari se nisu ba odvijale tako povoljno po njega. Tek to je napisao i tu zahvalnost Kapetanoviu, u nastavku pisma Rustan-beg pie kako je upravo u tom trenutku dobio Odluku Kotarske oblasti po kojoj Jusuf-beg Begovi i njegove pristae mogu praviti kafu pred mojom kuom, eto Vam odluku ulaem u punomoiju, sada kako znam ufamse daete moi razvaliti. U nastavku pisma Rustan-beg objanjava kako je mjesto gdje Jusuf-beg Begovi namjerava praviti kafanu carski plac, a nije kao to oni navaaju Vakufa (vlasnitvo ? op. H.K.) nego samo ono to je voda pritisla. Rustan-beg u pismu izraava uvjerenje da e Jusuf-beg Filipovi pronai naina kako da obustavi tu izgradnju, samo gledajte u friku, jerbo edu poeti praviti ja troka nealim. Rustan-beg moli Jusuf-bega da zatrai da na teren izae struna komisija inenjera i na licu mjesta ispita te25
O tome je sa dosta detalja, ali i znaajnih nepreciznosti, te dobrim fotografijama pisao Alagi N. 2001, 49-53.
HIS, Alibegovii, k. 1, sv. II, Rustan-begovo pismo upuieno 11. jula 1881. Jusuf-begu Filipoviu. U ovom pismu Rustan-beg moli Jusuf-bega Filipovia da se angaira kod Zemaljske vlade da se to onemogui.
27
26
HIS, Alibegovii, k. 1, sv. II, Rustan-begovo pismo Jusuf-begu Filipoviu, 7. oktobra 1881. 49
2/16/10 11:13 PM
ren na kojoj Begovi namjerava praviti kafanu, jer ovo sve radi Prestojnik i Ai Jusufbeg, nedaj Boe ako oni ovdi namjeste nemogu ja ovdi ostat, jer je poloaj zgrade takav da Rustan-beg kolima ne moe ui u svoju avliju, prilaz trgovini mu je posve zatvoren, a povrh toga put carski se prifaa, vjerujte ja sam sultanu davo godinje 10.000 f. kojekakvi vergija, a ovome dajem preko 25.000 f. mogu dokazati mojim knjigama, pa ta sam ja u tome zgrijeio da rade takvu tetu meni. Rustan-beg izraava nadu da Vlada sigurno nije dobro informirana u vezi s tom gradnjom, te u nastavku pisma gotovo panino moli advokata da se sprijei gradnja, ne pitajui za cijenu, jer nemogu spavati, oni t. jest ova partaja ide da sa laijom prevare. Kao argument zbog ega se ne bi trebalo dopustiti Begoviu da pravi kafanu Rustan-beg navodi da je tu nekad neto bilo, pak Osmanpaa razvalijo, a potom oajniki istie da preko mene iva nemogu napraviti, a kad mene ubiju nek onda prave, jerbo poto kafu naprave ondabi odma Hai Jusufbeg do kafe pravijo doli magaze a gori bircaju (?) spram moi penerova, koito ve govori, a od vlasti niko se tome ne bi suprotstavio je su u Beledije [...] njegovi su svi [...] saanlizi (sahanlizi o.a.). Rustan-beg se i 3. novembra 1881. u povodu iste stvari obratio pismom Jusuf-begu Filipoviu u kojem opet pojanjava kako se u itavoj toj stvari predstojnik neprofesionalno ponaa. U ovom pismu Rustan-beg objanjava kako je tu bila neka voda (esma?) koju je nekada davno dao podii Osmanpaa i oko nje otvorijo plac i kazao je meu putovima carskim da se nesmije ovdi vie nita napraviti. Meutim, veli Rustan-beg, h. Jusuf-beg Begovi i njegove pristalice su defter o tome sakrile, mada itava kasaba eli na ljeto opraviti staru esmu. Dalje objanjava da na mjestu gdje se sada nalazi esma prije 16 godina bio je mekteb.
Osmanpaa digo meitef na bedem gradski i kazo da nesmije nita biti meu putovima carskim osim voda, pak ja mislim nemaju snage vode dignuti kasaba neda, ja nemogu dopustiti. Beledija je duna istraiti njezin tefter i [...] koliko god nestigne novaca da se voda opremi jau donamiriti mojim novcima ovo su mi rekli Srbi i katolici i neki moji komije da vam ovo dostavim [...], nek Vis. Vlada zabrani i komisiju neka poalje. Uzmite fetvu od muftije da se voda ne more razvaliti.
U nastavku pisma Rustan-beg istie kako nije mogue dopustiti Jusufbegu Begoviu da pravi zapoetu kafanu, jer po zakonu put treba da je irok
50
2/16/10 11:13 PM
12 metara (ili 18 arina), a u sluaju da se kafana napravi, jedan sokak pred Rustan-begovom kuom bio bi irok 8 arina, a drugi sokak svega 3 arina. On se nada da nee zbog toga morati pisati albu caru, te da Vlada nee dopustiti da sve kue u Gornjoj mahali imaju dovoljno irok put, a moja kua kad je naibolja i naivia radnja da se zatvori, uprkos nastojanjima kotarskog predstojnika koji je juer sobom dozvolu donijo i Aijusufbegu i Aiu da mogu praviti (dao) i estito im veselje. Meutim, na kraju pisma Rustan-beg izraava radost, jer ba pri zatvaranju pisma doao mu je Mustafa ef. Sarajli i potvrdio da to mjesto nije nikakav vakuf. Veli da ef. Sarajli to sigurno zna, jer je dvadeset godina u osmansko doba bio carski muir. Rustan-beg tvrdi da Mustafa ef. ima i tefter od vode kao i burulutija i malbata od gornje maale kako su dali Osmanpai da nemogu biti brez vode, ali na kraju ipak istie kako mu je Mustafa ef. obeao sve dokumente o tome pronai i dostaviti. Efendija Sarajli je tvrdio kako su mjetani uoi okupacije Bosne i Hercegovine 500 groa potroili na popravku esme. A najposlie ako ovi Prestojnik ima ovdi ovoliku snagu, nevalja zanas sviju e nas raselit.28 Meutim, ve 5. novembra 1881. Rustan-beg ponovo alje telegram Jusufbegu Filipoviu u kojem veli da su Begovi i njegova grupa navodno dokazali Vladi da je taj plac vakuf, a Vlada se ne eli mijeati u vakufske poslove. Na temelju takve Vladine odluke kotarski predstojnik je Jusuf-begu Begoviu izdao dozvolu da ve u ponedjeljak moe poeti graditi kafanu, bez obzira to sva Derventa svedoi da nije vakuf, senet laljiv pokazali Hueta nemaju. Na kraju panino moli Jusuf-bega Filipovia da protestira kod Vlade i zatrai da se gradnja zabrani dok se ne provede temeljita rasprava o tome. Brani carske puteve nedaj vode poruiti ona ima svoje novce nali smo teftere opraviemo vodu na ljeto nedaj moje kue zatvarat opirno pisano primie troka nealim. Ubrzo nakon ovog pisma Rustan-beg 8. novembra 1881. pie Jusuf-begu Filipoviu telegram u kojemu stoji kako mu potom alje vasijetnamu od vode sa muhurima od ove mahale iz koje e uviditi vlada kako stoji stvar. Potcrtava kako je hai Jusuf-beg Begovi Vladi pokazao neki senet [...] na staru agetu novom jazijom za platz da je vakuf , premda je sve to obina prevara, jer postoje dokazi kako to nije vakuf nego mjesto gdje je postojala esma, ije temelje Begovi uklanja i namjerava zapoeti gradnju temelja za buduu
28
HIS, Alibegovii, k. 1, sv. 2, Rustan-begovo pismo Jusuf-begu Filipoviu, 3. novembar 1881. 51
2/16/10 11:13 PM
kafanu, zbog ega moli Jusuf-bega Filipovia da radi kako zna da se gradnja obustavi dok se ne provede temeljita rasprava i dok se o tome ne dobije miljenje strune komisije. U opirnom pismu od 8. novembra 1881. Rustan-beg pie Jusuf-begu Filipoviu o tome kako on ima posebnu vasijetnamu iz koje se moe vidjeti kako je na mjestu gdje Begovi eli napraviti kafanu nekada bila esma, te optuuje kotarskog predstojnika, ija je dunost da brani carski plac i vodu, a on to ne radi, nego to ja branim, a on sloio sa Aijusufbegom i sa njegovom partajom i savjetuje i kako edu se vladati. Rustan-beg pie kako je kotarski predstojnik vrio pritisak na Mustafu ef. Sarajlia da se prestane druiti sa Rustan-begom, tvrdei kako e on predloiti Zemaljskoj vladi da protjera Rustan-bega iz Dervente, a M. E. Sarajli kazo mu da e faliti utome, dokazujui kako je on, Mustafa ef. Sarajli, sluio (sam) 20 godina otomansku vladu, a ovu sluim 3 godine vjeran sam svakom caru, togod me Vis. Vlada upita kazau togod znam, nemore me naerat da odem Hadi Jusufbegu ruci reko mu Sarajli. U nastavku pisma Rustan-beg se ali na ponaanje kotarskog predstojnika, koji ve dvije godine Rustan-begu ini razne nepravde i nastoji ga poniziti u ariji. Zbog takvog ponaanja Rustan-beg veli da e ga tuiti Vladi, a ako Vlada ne moe nita uiniti, ima u Sarajevu ljudi koji mogu zatititi njegovu ast, jer ovakvi prestojnika niesam prinuen trpiti. Predstojnik nikakva posla negleda da valja, nego se sprijateljio sa hadi Jusuf-begom Begoviem, koji ga vue za nos, kupuje mu, neplaa za kuu, belediju pokvarijo, od moje kue do grada znate koliko ima nemore se proi brez izama, blato otvorili, fenjera neimamo po sokacima, hljeb nam u ari nevalja ninato negledaju samo dre partaje. A ja jedini idem kako Visoka vlada eli. Zbog toga Rustan-beg istie da e moliti Vladu neka provede anketu u kotaru i provjeri ta narod misli kakva je moja kua i kakvo je moje postupanje. Uvjeren je da takva nepravda nije uinjena nikome u Bosni kao njemu, pa se uzda u Filipovia i Kapetanovia da e isposlovati da kotarski predstojnik, zatim Begovi i njihove pristalice ne izgrade kafanu nego da ostane platz ist kako bi se mogla obnoviti esma. Rustan-beg objanjava kako je hadi Jusuf-beg Begovi kod svoje kue kamenjem pregradio pola puta, zbog ega je teko putem prolaziti, a ni opina ni kotarski predstojnik nita ne preduzimaju da se to ukloni, nego su se svi okomili na Rustan-bega, zbog ega se on pita ta je to zgrijeio da sve kue u gornjoj maali i vee i manje ostanu na irokome sokaku, a da se moja naibolja kua i najprva radnja zatvori. Rustan-beg ponovo objanjava kako
52
2/16/10 11:13 PM
postoje dokazi da je tu bila voda, a tefter kod Mustafa efendije je pod muhurom Osmanpainiem, iz ega se vidi da to nije bio vakuf. Rustan-beg navodi i imena ljudi koji su svojedobno izgradili vodu zarad haira. Meutim, dok je Rustan-beg bio zaokupljen pisanjem albi, Jusuf-beg Begovi je nastavio graditi kafanu. U jednom telegramu 15. novembra 1881. Rustan-beg pie Jusuf-begu Filipoviu kako ne samo da nije u mogunosti sprijeiti tu gradnju nego je ak dobio odluku da mora platiti kaznu u iznosu od 10 forinti:
Topa neimam za pojasom da se protivim, kao to se niesam nikad ni protivijo, a f 10 lahko je dati, ama se asti tie, a kad god se da onda se nevraa, ao mi je to nijesam doo tamo dok nijesu poeli praviti ovde kolibe, a sad ve to je htjelo biti bilo je, moja se kua zatvori, a vidim da Vis. Vlada neide da putova carski uzuva niti ide da se ukrauje.
Rustan-beg pojanjava da je podnio tubu protiv Jusuf-bega Begovia zbog gradnje te kafane, zakazano je roite, ali on ne vjeruje puno u uspjeh tube, jer kako htjedne Prestojnik onako e se i izvriti. kae da e na roitu moliti da se odgodi gradnja dok se ne ispitaju sve okolnosti i dok se parnica ne zavri, uzdajui se u to da je jedna takva graevina ne moe graditi na mjestu gdje je carski put, naglaavajui da se takva graevina sigurno ne bi mogla praviti da je bilo koji inenjer na licu mjesta provjeravao stanje. Nisam znao da more ovako biti nepravedno od dananje Vlade da sve bude u gornjoj maali do najmanje na irokom sokaku, a da se moja kua sa najboljom radnjom zatvori, liepo mi je uinito, ali neznam zato, nijesam znao da Hai Jusufbeg more austrijske inovnike vucati za nos kao i otomanske. Ponavlja prijetnju da e se iseliti iz Bosne ako se prema njemu bude tako postupalo, jer volim biti aman na drugom mjestu negoli ovakvu nepravdu trpiti, kad budu upravljali kojekakve lole bosanske ko otomanskog vremena to su radili, kogod je poten u Bosni ostati nee, nije mi ao na Vladu ni na Sud nego na nae muzevire (spletkare, op. H.K.) Vlada je Vlada kako joj se dokae onako i ini, samo treba i ona na potene ljude da se obazre koi su i dravi i narodu na ruci i u interesu. Pismo sline sadrine Rustan-beg je poslao i Zemaljskoj vladi. Uz njega pismo je potpisalo 12 uglednih Dervenana, koji odbijaju platiti kaznu od po 10 f, na ta su bili osueni, nego e svi radije u aps po 2 dana. Istodobno, alili
53
2/16/10 11:13 PM
su se i Ministarstvu u Be, ali izgleda sve bez rezultata. U nastavku Rustan-beg veli da je uo kako ga je Jusuf-beg Begovi tuio:
Juer su predali tubu Prestojniku to jest mazbatu name i na Mustafa efendiju Sarailia, pak neznamo ili e nas ovdi pozivati ili je poslao Mazbatu tamo na Vladu, samo ujemo od drugiju da su pisali to su mogli gre i lanie ko Hai Jusufbegova laija, on misli staroe vrieme, a ako Bog da ova e Mazbata biti povrh njega. ujemo tako da su pisali da ja i Mustafa efendija bunimo i pravimo partaje i da narod okreemo zasobom i da ne priznajemo vlade ni suda nikakva i kako ne mogu nikakva posla od nas viditi i da nas dvoicu dignu iz Dervente ili njiha, a Prestojnik je svemu povod kako se razumijemo, ali ja se nebojim njiha sviju bojom pomoi ja nemam oraha na leima kao u njih da zvei.
Rustan-beg istie da iza svega stoje kotarski predstojnik i Jusuf-beg Begovi, koje podravaju neki lokalni begovi (hadi Osman-beg Kapetanovi, emsi-beg irbegovi, i jo neki nai stari asumi koji izmiljaju optube protiv Rustan-bega Alibegovia i Mustafe efendije Sarajlia, ali oni jo neznaju ta je est trgovaka pak more stvar izii na golemo). U nastavku objanjava da Begovi ne moe trpjeti to se Mustafa ef. Sarajli koji ima kiraet pak im muka gdi se samnom pazi. Navodi da se on jedino zalagao da se obnovi voda i traio kafu da neprave pod mojim penerom. Istie da ga u tome podrava itava Derventa, a ja vjerujte od posla trgovakog neimam kud glave dignuti, a osobito sad oko ljiva, vjeruj meni od Ramazana nijesam u sud nijednom otio, ja mislim kad je Austrija okupirala da ovakve ljude sauva kao moju kuu od koje ima i drava i narod koristi svaki dan, a nemislim gdi u ije oteti. Uprkos tome, Rustan-beg pie kako se kafa [...] zida ierali su zida tri arina, i idui ponedeljak bie Feimbeg na sudu oko obustave graevine javiuvam. U pismu od 6. novembra 1881. Rustan-beg pie Jusuf-begu Filipoviu da ima u Belediji zapisnik kako niesu dali praviti Ai Mehmed Alibegu kod vode nita a sad Ai Jusufbegu dopuali na volju pak ta hoe to i izrauje, a 19. novembra 1881. on mu alje potom pismo sa zakljukom opinskog poglavarstva od 1880. po kojem se na tom placu, gdje sada Begovi pravi kafanu, ne moe nita graditi. Zbog toga moli Filipovia da se pozove na tu odluku i trai od Vlade da obustave graevinske poslove.
54
2/16/10 11:13 PM
Molim protestiraj kod vis. Vlade odi neka vidi vis. Vlada kakve se nepravde po kotarevima rade, i pokai im zakljuak derventskog poglavarstva. Ako Vlada nebi htjela zabraniti graevinu kafe, te u onda biti prinuen sa istim zakljukom kod Nj. Velianstva za ovu stvar ii sobom misliti u Be.
Rustan-beg 21. novembra 1881. alje depeu Jusuf-begu Filipoviu u kojoj javlja kako je toga dana bila rasprava na sudu, ali sudac nije htio donijeti odluku po kojoj bi se obustavila gradnja kafane, nego je odredio kauciju od 30 forinti koju je Begovi morao poloiti ako bude ruiti graevinu da protivnici plate troak kad sudac sastavi aktove izdae odluku koja stranka gubi odugovlae dok se kafa sagradi. U pismu od 10/22. novembra 1881. Rustan-beg pie Jusuf-begu Filipoviu da je dobio njegovo prekjueranje pismo i da ga raduje da idete sa svijem poslovima naiem u napredak. Istodobno je javljao
da je bila juer murafa itav dan kod sudca i graevinu kafane sudac nije htijo da obustavi nego samo onoj stranki uzeo 30 forinti kaucie, ako bude ruiti graevinu kafane da oni njihovijem trokom rue, a njima dopustijo da rade po elji Prestoinikovoi Sudac ide i nita ne razumije kako e suditi Prestojnik Vi znate da Hai Jusufbegovu stranku otvoreno podupara. Sudac je juer kazo da e sastaviti aktove i pregledati zakonito pak e izdati odluke koja stranka gubi, a kad e izdati to nitko nezna samo znamo da e izdati po elji Prestonikovoj i Ai Jusufbegovoi, samo svi pisari kau da su nai aktovi bolji i zakoniti i da mi imamo pravo, koto najbolje dragi Bog znade i sav narod.
Rustan-beg izraava aljenje to se nije ispotovala ranije odluka Beledije da se ne smije nita praviti na istom platzu, kae novija je dozvola Vladina da se pravi. Kae kako su Jusuf-beg Begovi i njegove pristae 1880. htjeli da rue vodu, ali im je to zabranjeno, jer bilo kakva gradnja na tom mjestu pokvarie svoi Derventi plan i putove e carske zatvoriti. Veli da je svojedobno, kada se pravio put od Broda prema Sarajevu, ostalo samo 7 arina irine puta, a svaka dodatna gradnja bi taj put jo vie suavala, a snama je sva Derventa to god ima pravog Muhamedanca i Srba i katolika i Evreja i svi tebi hair dovu ine da brani vodu da se metne u prvo stanje i da se ne zatvara naibolji plaz u Derventi. U nastavku pisma Rustan-beg objanjava kako je hadi Jusuf-beg Begovi deset arina metno kamen pred svojom kuom carskim putem, samo
55
2/16/10 11:13 PM
da se nemore onda proilaziti, ovakve krivde i ovakvog alakluka u cielom svietu nema. Jusuf-beg Begovi i njegove pristae su u tubi protiv Rustan-bega i Mustafe ef. Sarajlia naveli i to kako ima nekoliko Srba s nama koji smetaju u sudu svaki poso izraivati, izvolili su toliki sviet nase, nas jo niesu zvali, njiha je jedanest muherlisalo na nas petstotina dua sprema se s nama doi u konak, a ja jo narod molim da negovore nita mi smo se kadar braniti i odgovoriti sami. Rustan-beg nalazi za potrebno da jo jedanput potcrta kako mjesto gdje je nekada bila esma, a gdje sada Jusuf-beg Begovi pravi kafanu
nie vakuf nego mera carska i voda za koje je vezana mukata [...] mi ovdi nita nemoremo uiniti, ti si na zastupnik i tamo i ovdi, nek se voda u prvo stanje povrati, pak e mukata vodu dovesti, on je ve dolo do kua derventski pred okupaciju unkovi za vodu, a to mukata ne izmogne, ima tko namiriti, a ja u moiem trokom flasterovati isti plaz pak nek ostane za varo, i moli Vis. Vladu da ne zatvara moe kue prvog lica u Derventi a da ostanu u gornoj maali sve kue na irokom sokaku; Ai Jusufbegovim partajama ako treba kafa nek prave pred svoim kuama ima plaza, ovo nije mala stvar. Ako Vis. Vlada na ovo ne pogleda nas e dvadeset otii njegovom velianstvu premilostivom caru u Be.
Nekoliko dana nakon ovoga pisma, 28. novembra 1881, Rustan-beg alje telegram Jusuf-begu Filipoviu u kojem stoji da je doznao iz Prnjavora kako je jedna komisija sa inenjerima bila na mjestu gdje se pravi kafana i izraava nadu da e komisija predloiti obustavu izgradnje. Mi smo u napredku. Osudu dok dobijem u ruke rezultat javiuvam kafa je pokrivena ali ruiese, udne Hadi Jusufbegove sramote moj Filipoviu. Na kraju Rustan-beg veli da komisija svu krivicu prebacuje na opinsku vlast (komisija krivi Poirgermaistora) i izraava nadu da e se sve dobro zavriti. Stvari su se, ipak, odvijale na nain kako to Rustan-beg nije oekivao. U opirnom pismu od 6. decembra 1881. on pie Jusuf-begu Filipoviu da je Derventski sud odluio sve spise u vezi s tim sluajem poslati Vrhovnom sudu u Sarajevo. Istu odluku kad vidite imaete se emu smijati neima nikakva temelja sudac odbija samo od sebe nije mogao drugaije dati erez dozvole g. Prestojnik. Rustan-beg je u prilogu poslao i prijepis Odluke ovdanjeg suda upuene Vrhovnom sudu i uz to jo jedanput zamolio Filipovia da isposluje da se srui kafana, a ponovo sagradi esma.
56
2/16/10 11:13 PM
Pak sad vas molim dragi brate podupri se svom snagom da srui kafanu a vodu da u prvo stanje postave na istom mjestu koje poruijo. A za vodu dovesti ininiri su mjerili od vrela vodenog pak do esme pred mojom kuom 1200 metara daljine, i nali su da unkova vodeni ima zdravi tri tala a etvrti dio je istrulo. I njezin prihod ima i to nebi moglo istei ima tko namiriti. Voda je sasvijem dobra na njezinom vrelu. Ininiri je dobro begeniu, i jako ale to je zapuata; a to su metli ininiri popravke vodenih cjevi f 4000 nee otii na neto ni f 1000. Kua vodena to su je sruili vrijedila je f 500 a kafa je sva kotala 350; Ai Jusufbeg dao je u kafu 300 groa, a odnio je iz nje mermere Osmanpaine koje su vrijedili 20# (?) i pokupijo je od svoji partaja kurbanske koe pak i je u kafanu utroijo.
Na kraju Rustan-beg pie o atmosferi prilikom otvaranja kafane: Moi Jusufbeg udna turskog rizaleta, nata je muhamedanska vjera dola da vidi juer i danas od njihove partaja oko kafe veselja da nesmijem iz svoje magaze izii.
Rustan-beg gradi potu i bolnicu izgradnja Prkos-kue
Rustan-beg nije mogao sprijeiti gradnju kafane 1881. pred svojom kuom. Prolo je nekoliko godina, a on je sredinom 1889. godine zapoeo sa gradnjom nove kue ija e izgradnja dovesti do novih neslaganja sa Jusuf-begom Begoviem. Naime, u pismu 3. maja 1889. Rustan-beg pie svom prijatelju ipuu u Sisak da je dogovorio gradnju nove kue, ija je duina 17 metara, bit e na dva sprata, a planira jedan sprat izdati za potu i telegraf, a drugi za ljekara. Cijena izgradnje kue iznosit e 12 hiljada forinti, a njezina izgradnja poinje 15. maja 1889. godine.29 Rustan-beg je plac za tu kuu kupio od Daniela Saloma, a raunao je da e od kirije za tu kuu dobivati 850 do 900 forinti.30
29 30
HIS, Alibegovii, k. 2, sv. 1, Rustan-begovo pismo upueno ipuu u Sisak 3. maja 1889.
HIS, Alibegovii, k. 2, sv. 1, Rustan-begovo pismo Danielu I. Salomu, 22. maja 1889. U ovom pismu Rustan-beg pie: pravimo zidanu kuu na onom placu tosmo od vas uzeli bili u Juniju gotova kotalame f 10000, alie biti najfinija kua u Derventi, u prvi kat dau Potu i telegram, a u drugi doktor mislim kirije dobiti f . 850/900. Dragi efendija nemoj me ruiti to sam zao u troak i opet ja tvoj Rustanbeg vladaemo se isto kao i dosad trgovaki a treba i vi malo koliko je mogue da me podupirete do jeseni a opet na jesen bit e novca dok se skupe tefteri i roba oblaka a i sad to nam odpada slaemo vam kafe prodau vam u Juniju sad se najvie zabavljamo aljemo zob i kukuruz u Sarajevo mnogo se troi u Sarajevu kukuruza.
57
2/16/10 11:13 PM
Izgradnja kue je tekla dosta brzo. Ve 5. septembra Rustan-beg pie svom poslovnom prijatelju Danielu I. Salomu u Be kako e te jeseni izdati gornji sprat nove kue za kancelarije (iz pisma se ne vidi tano kojoj firmi) za godinju kiriju od 400 f, dok e pota plaati godinju zakupninu za donji sprat u iznosu od 450 f, te napominje da e gradnja kue definitivno biti zavrena do 15. septembra 1889. godine. U pismu od 17. novembra on javlja Danielu I. Salomu da je prije dva dana u njegovoj novoj kui na prvom spratu otvorena pota. Rustan-beg u ovom pismu hvali izgled i veliinu svoje nove kue, posebno potcrtavajui da su kuu molovali isti oni majstori koji su Evropu i damiju Begovu u Sarajevu molovali.31 Narednih nekoliko godina u toj je kui bila pota. Meutim, krajem 1900, ubrzo nakon Rustan-begove smrti, Uzeir-beg Alibegovi u jednom pismu upuenom Potanskoj direkciji u Sarajevu pie da Potanski ured u Derventi ne plaa na vrijeme kiriju, te on zbog toga otkazuje stan potanskom uredu.32 Izgleda da je ovom novom kuom Rustan-beg pokrenuo sujetu kod svojih komija Begovia, koji su odmah naredne godine zapoeli sa gradnjom tzv. Prkos-kue. Jednu verziju prie o gradnji Prkos-kue iznio je Nedmudin Alagi, koji se ne uputa u preciznije datiranje nastanka kue, ali kao dva glavna aktera spominje Rustan-bega Alibegovia i Jusuf-bega Begovia.33 Ve 26. marta 1890, dakle odmah na proljee nakon to je Rustan-beg Alibegovi napravio svoju novu kuu, Rustan-beg pie Milutinu Kukuljeviu Sakcinskom u Sarajevo jedno pismo u kojem ga moli da mu pomogne, jer protivnici materijal meu na plac Plentaj kae daje u smislu predloga Okrune oblasti Vlada dozvolila grau.34 A u pismu 5. septembra 1890. upuenom advokatu Bertholdu Krassu u Sarajevo Rustan-beg neto opirnije opisuje kako se odvija gradnja tzv. Prkos-kue: Begovi zida kuu na po glavne ceste pred mojim kuama pak mi je sad kuu zatvorijo. Kafanu metno sa istom zgradom. A vlada je uprav nas prevarila u ovoj stvari, jerbo je Begovi traijo 10 godina
31
HIS, Alibegovii, k. 1, sv. 1, Rustan-begovo pismo upueno Danielu I. Salomu u Be, 17. nevembra 1889.
HIS, Alibegovii, k. 6, Rustan-begovo pismo Potanskoj direkciji u Sarajevo, 3.10 (ili 3.11) 1900.
33 34
32
Alagi N. 2001, 49-53,
HIS, Alibegovii, k. 1, sv. 1, Rustan-begovo pismo upueno Milutinu Kukuljeviu Sakcinskom u Sarajevo, 26. marta 1890.
58
2/16/10 11:13 PM
Prkos-kua
da pravi na putu a mismo se uvik protivili u toj stvari. Rustan-beg kae da bi i on mogao sada praviti novu zgradu, ali mi neemo praviti i uzaludu troiti. ali se kako je Vlada ranije njemu obeala da se nee dopustiti gradnja kue Begoviu, pa mu je ak i ministar Kalaj obeao da se nee dopustiti gradnja, ali eto su sad dozvolili. U nastavku naglaava kako on nije zasluio da mu se ovaki prkos napravi, jer je on od okupacije uinio ne samo za Vladu nego i za dravu i narod vie zasluga nek iko u Bosni i Hercegovini, a jo uvijek je bogatiji nek sva Derventa. Meutim, zbog takvog odnosa vlasti prema njemu, on e morati napustiti svoja imanja. [...] ko god dojde sa strane udi se ko strailo 20 metara dugako s jednu stranu 3 metra iroko a zdruge strane 4 metra a 10 metara visoko. Za iviti unutra nemere nitko samo za prskos napravito da stoji na putu. Tokom 1890. tekli su odreeni pregovori i dopisivanja u vezi s tom gradnjom. U pismu upuenom 17. jula 1891. Milutinu Kukuljeviu Sakcinskom, okrunom predstojniku kod Zemaljske vlade u Sarajevu, Rustan-beg Alibegovi pie slijedee:
Oprostite mi dragi moj prijatelju to vam moram a i velkame nuda nagoni da vam more biti i dosadjujem. Razumijo sam danas ovde da je
59
2/16/10 11:13 PM
Visoka zemaljska vlada izdala dozvolu emsi-begu Begoviu ovde da moe praviti kuu na poznatom vam placu pred mojom kuom ja nisam mogo ni pomisliti da on moe tu dozvolu ikada dobiti na ovaki plac. Jer kako sam uvik dro sigurno i kako poznajem da bi se barem imalo u obzir uzeti uredjenje ulice u varoi. A ja ve vidim dasam ja napuen i moja kua jednoj budali i balavetu pustit dami toliku pakost ini mlogo mi je ao na ovu dozvolu jerbo ja nisam ovo zasluijo da od sada nerahat u vaem zdravlju u mojoj kui ivim i to moram i prisiljen sam moju kuu ostaviti. Jerbo vi fala bogu vrlo dobro poznajete muhamedanski zakon. A kad se ja to moram po njemu uzvladam onda mi nije mogue sa mojom familijom ostati u kui jerbo e mi biti od ove nove gradnje velka Kavala (?) jerbo e biti pendjeri napra mojih pendjeri a takodjer i vrata. A sasvim je blizu jedno drugoga oboje samo jedino i velka pakost od strane Begovia. Jerbo ova kua to se namerava graditi nije ni za kakovi interes niti ni za kakovu potrebu na ovom bilom svitu nisam mislijo ni u snu sanjo do sada da se more dozvoliti da se pakost ini. A to je proti meni dozvoljeno to i najmanje dijete vidi a ja ovo nisam zasluijo ni kod nikog pak e mi biti teko nositi nezaslueno. Najposli u morati pregoriti sve moje dobro i odavlen oseliti makar u drugi kotar a kolko god meni smeta ova gradnja i neprilike donosi i takodjer jo esterici ljudi smeta to se moraju izseliti iz svoji kua a sa uzroka ove gradnje a to itavu ulicu sasvim kvari to je ekstra ja vrlo dobro znam da je ovo Begovia vlasnitvo a i to znam kako je doo u posjed istog placa ja ne kaem da je trebalo njemu oteti nego platiti po komesinskoj procini kao i u drugim varoima to je dunost beledije. A ja kad ednem pakost initi a Visoka Vlada to dozvoli kader sam vratiti Begoviima tu pakost mogo bi i ja napram njima koju zgradu napraviti i smetnju im uiniti kad bi bijo neojek Boe sauvaj kotosu oni fala bogu meni se nije potrebno prestavljati poznat sam i ja i moj poso pak eto vidite kakvu dobivam plau pak sada uzdam se opet u vau veliku pravednost i milost da od mene otklonite ovu pakost i da mi sauvate ba ovaj as razumijo sam da je Begovi i majstore pogodijo.
Odmah nakon toga (nedatirana depea, ali se vidi da je sredina jula, izmeu 17. i 21. jula 1891) Uzeir-beg pie Fehim-begu Alibegoviu u Karlesbad,35 da je od kotarskoga predstojnika dobio potvrdu da je Vlada izdala dozvolu
35
To je eko kupalite Karlove Vari.

60
2/16/10 11:13 PM
da emsi-beg Begovi moe praviti kuu. Inenjeri su toga dana ve izvrili odreena mjerenja, a sutra se poinje zgrada praviti kad bude u Beu otidi svakako Kalaju nae pismo kod Hadji Ristia. Bio je to veoma jak udarac Rustan-begu Alibegoviu. Vidi se da je tada ve bio umro h. Jusuf-beg Begovi, njegov stari protivnik, s kojim se poetkom 1880-ih godina prepirao oko istoga placa, ali je sada Jusuf-begov sin emsi-beg Begovi uspio napraviti kuu koja e se kasnije prozvati Prkos-kua, jer je napravljena iz inata i prkosa zbog toga to je Rustan-beg napravio veliku kuu i poeo je rentirati, te na taj nain modernizirati nain privreivanja. Pravi razlog je bio pokazati svoju materijalnu snagu i veliinu, koju je hadi Rustan-beg umanjio svojim graevinskim radovima i uspjenom trgovinom. To je bio sukob starog i novog naina ivota. Stari nain privreivanja je bio vezan za zemlju, a novi za trgovinu, koja se odvijala unutar velike Austro-Ugarske monarhije.36 No, pria o Prkos-kui nije se time zavrila. emsi-beg Begovi je, poput Rustan-bega Alibegovia, ovu kuu izdavao pod kiriju, ali izgleda ne tako uspjeno. emsi-beg Begovi, koji je bio oenjen Umihanom Dini, umro je 1893, a naslijedile su ga pet keri: Senija, udata za Edhem-bega Uzeirbegovia, Sejda, udata za Muharem-bega Kapetanovia u Derventu, preudata za Hifzi-bega Teskeredia, Mubera, udata za Ismet-bega Gavrankapetanovia, uhreta, udata za Haim-bega Hafizadia i Vasvija, udata za Mustaj-bega Kapetanovia. Poetkom 20. stoljea on je odluio tu kuu izdati za potrebe derventske mektebi ipdidaije. Naalost, ne raspolaemo itavom prijepiskom u vezi s time. Iz jednog pisma koje je Uzeir-beg Alibegovi uputio 4. oktobra 1902. Abdagi Foi u Sarajevo vidi se da je do tada ta zgrada izdavana pod kiriju raznim kiridijama, ali da nije donosila veliki prihod. Naime, Uzeir-beg moli Abdagu da obavijesti reisul-ulemu da ne prihvati prijedlog koji je doao od derventskoga kadije o otvaranju mekteba otvori u toj kui, jer je predloena mjesena kirija od 20 f visoka, a nije ona kua nikako za tu sverhu jerbo po imenu se indai zove se prkos na kadija brz ojk. U nastavku Uzeir-beg pie da se treba malo potruditi, jer ima tu i drugih i jeftinijih kua, a ova ba nikako ne odgovara mektebskoj nastavi osobito kako je namitena sada je 12 godina i nije kiriju uzimala mnogo [] 10 forinti najvie, a to je kadija ovdanji obreko 20 f nerazumi to nitko. Na kraju moli Abdagu da ode kod reisefendije kako ovaj ne bi odobrio da se ta kua prihvati za mektepsku nastavu.
36
Pismo Dervia Alibegovia iz Zagreba upueno autoru 16. 4. 2006. 61
2/16/10 11:13 PM
O tome je Uzeir-beg pisao i Ibrahim-begu Baagiu, direktoru vakufa (pismo nije datirano, ali je izmeu 4. i 10. oktobra 1902), te mu pie da Prkos-kua nikako ne odgovara za mekteb, jerbo nema nikake komocije pervo nema zahoda niti bae a ni avlije a vi fala bogu znate da te stvari trebaju i di su dva insana a kamoli 200 dua, a ni inae ta kua nikako ne odgovara za mekteb, a pogotovo to je kirija skupa, jer se moe iznajmiti bolja kua za kiriju od 10 f mjeseno na ljepem mjestu. Prkos kua ima 12 godina kako je sagradita iz tiju 12 godina sigurno nije primila niti 120 f kirije a prominila je 20 kiridija i to nijedan nije bio ni 3 mjeseca a kirija je bila mjeseno od 8 do najvie 10 f mjeseno te se iz ovoga vidi da je na kadija u hitrini prevaren.37 Izgleda da Uzeir-begove intervencije nisu poluile pozitivan ishod. Kasnije je u prizemlju ove kue bilo smjeteno Vakufsko-mearifsko povjerenitvo, dok su dvije prostorije na spratu sluile kao mekteb za muku i ensku djecu. Jedno vrijeme izmeu dva svjetska rata u prizemlju je bila smjetena gradska kafana. Nakon Drugog svjetskog rata Prkos-kua je, na temelju urbanistikoga plana ureenja Dervente to ga je 1956. nainio Republiki urbanistiki zavod u Sarajevu, poruena, a od nje je ostalo samo sjeanje. Kada je poelo ruenje Prkos kue mnogi graani sa sjetom su gledali kako nestaje zgrada koja je odraavala, u odreenom smislu, simbol stare Dervente i njeno duhovno bie, a mnogi su se sjeali kako su uili prve osnove o islamu iz sufare pisane arebicom. Materijal od zgrade upotrijebljen je za dogradnju Tvornice obue Derventa.38
HIS, Alibegovii, k. 7, sv. 1, Rustan-begovo pismo Abdagi Foi, te nedatirano pismo upueno Ibrahim-begu Baagiu. Alagi N. 2001, 51-52. Dervi Alibegovi u pismu autoru od 16. 4. 2006. osporava tvrdnje N. Alagia da se Esad-beg Alibegovi 1956. zalagao za ruenje Prkos-kue. Moj djed Esadbeg je bio protivnik ruenja Prkos kue, jer je znao da nova vlast rui i unitava sve ono to podsjea graane na prola vremena. Ona je bila simbol ne samo prkosa nego i moi dvije najjae begovske obitelji iz Dervente. Svoj stav je iznosio iskljuivo u krugu obitelji, jer da je nastupao javno svi bi rekli da nastoji veliati stara vremena. On je bio jako oprezna osoba i bio je svjestan toga da je nova vlast nemilosrdna u obraunu sa svima koji misle suprotno. [...] Kao bivi trgovac i veleposjednik nije imao nikakav utjecaj na zbivanja u Derventi nakon II svjetskog rata. Politiki sistem koji je nastao surovo se obraunavao s onima koji su neto znaili i imali ugled u svojoj sredini prije dolaska komunista na vlast [...] Na njemu su u poslijeratnom periodu primjenjivani svi novi zakoni, koji su izglasavani da se raniji vlasnici zemlje i svih nekretnina ne samo materijalno unite nego i da im se uniti bilo kakav utjecaj i ugled. [...] Kao takav nije mogao utjecati na bilo kakva drutvena zbivanja. Sistem koji se stvarao
38 37
62
2/16/10 11:13 PM
Trgovaki poslovi
Alibegovii su najbolji primjer transformacije begovskog zemljoposjednikog u graanski sloj. Oni su ve sredinom 19. stoljea postali poznati trgovci, a u Derventi je Rustan-beg bio jedan od najuspjenijih trgovaca. Detaljnija trgovaka korespondencija sauvana je tek za razdoblje nakon 1878. godine, ali se iz nje moe zakljuiti kako su i prije toga postojali razvijeni kontakti sa trgovcima sa prostora Austro-Ugarske, poevi od trgovaca iz Slavonskog Broda, Siska i Zagreba do Trsta, Bea i Budimpete. Iz Rustan-begove prijepiske se moe vidjeti kako on jako dobro prati cijene na tritu izvan BiH, prati koliko se ta uvozi u hrvatske luke Rijeka, npr.: da li se uvozi kukuruz iz Vlake i slino, pa prema tome reagira: poruuje vee ili manje koliine, poveava ili smanjuje cijene robi i slino. U jednom nedatiranom pismu, koje potjee s jeseni 1879, Rustan-beg Alibegovi nudi Danijelu Salomu iz Trsta 600 tovara ljiva, i istodobno poruuje 100 vrea kafe, i to zelene, jer se ona najbolje prodaje.39 Iz prijepiske se moe vidjeti da on trguje raznom robom: kafa, brano, zatim svijee, limun, narande i drugo. U pismu od 22. septembra 1879. upuenom Siegendorfer Zuker-fabrik u Siegendorfu Rustan-beg Alibegovi istie da je preko Reich-Hrschner & Comp. iz Zagreba primio 20 buradi eera. Dalje istie da njemu treba godinje oko 200-300 buradi eera samo ako nam se roba dopadne, te se zanima kakve bi mogle biti cijene u budunosti. Istoga dana u pismu firmi Herrn Carl Hfner & Son u Neusatz on pie da je dobio pismo od 9. septembra u kojem se javlja da mu je poslano 115 vrea brana.40 Rustan-beg veli da e, im dobije poiljku, potvrditi primitak i raun platiti. Samo smo uli da je isto brano na Rai zastalo zbog male vode. Odmah nakon toga on potvruje u pismu upuenom Herrn Reich-Hrschunitavao je ljude i sve ono to je podsjealo na ranija vremena. Tako je sruena i Prkos kua. Lokalni monici su odluivali o sudbini ne samo ljudi nego i graevinskih objekata. HIS, Alibegovii, k. 1, sv. 1, Rustan-begovo pismo Danielu I. Salomu u Trst, jesen 1879. godine. U pismu od 9. oktobra 1879. Rustan-beg javlja Herrn Carl Hfner & Son u Neusatz da je primio 115 vrea brana, ali veli da je to stiglo preko gosp. Rafaela L. Merkadia iz Broda. Istie da odmah putem brodske pote plaa taj raun u iznosu od f. 1629,457 paket R.B.A.A 5 pod naim peatom koje kada sretno primite na raun soldirajte i nama odgovorite i javite nam cienu od brana i kae mi gospodar Miljkovi iz Broda da ste mu obeali brano na 3 mjeseca ako imate taj obiaj javite nam.
40 39
63
2/16/10 11:13 PM
ner & Comp. iz Zagreba da je obavijestio eeranu u Siegendorfu o primitku eera, ali istie da jo oekuje od Herrn Reich-Hrschner & Comp. 20 vrea eera i 10 sanduka svijea (javite mi da znam, da ne nabavljam zdrugoga mjesta ako e te poslati). U pismu od 24. septembra Rustan-beg pie firmi Herrn Reich-Hrschner & Comp. da je dobio eer, ali da nije dobio kafu i svijee:
Vidio sam kod gosp. Miljkovia41 i gosp. Tasovca42 to su od vas kafu kupili da im je dola a meni to ste prodali 20. vrea kafe nemam rauna, jerbo vidim da nie poslata a ba dame niste ponudili ja vam nebi ni kupio jerbo od g. Angelo Veneziani netrebam robu nikakvu, on sa dobrim kuama nie obian raditi. Kad nisam primio dosad kao drugi nemojte se truditi ni slati kaffe, jerbo neu primiti. Kaffe imam dosta kod kue, a moja kua neuzima na 20 vrea nikada, a i za sviee kada niste dosad poslali nemoite ni slati. Kupio sam gotovu robu od druge fabrike, jerbo ne mogu primiti ni sviee kasnije. Ja sam i prije uvrieen od Veneciani kao to vam je poznato.
Nekoliko dana kasnije (29. septembra 1879) Rustan-beg u pismu upuenom Siegendorfer Zuker-fabrik potvruje da je primio 20 buradi eera. U jednom pismu upuenom Kredit Bank u Buda Pest (nedatirano, ali se odnosi na 1879) Rustan-beg pita za cijenu morske i kamene soli koju imaju u Dubocu (poto bi dali polak za gotovo polak obino vrieme?).43 Ova prijepiska pokazuje da je Rustan-beg ve prve godine austrougarske uprave u Bosni i Hercegovini imao dobro razvijene trgovake odnose, te da je trgovao razliitim proizvodima i da je bio veoma odgovoran trgovac koji je traio i od svojih partnera da se odgovorno i korektno odnose u trgovini. Zbog toga on ne prihvata suradnju sa trgovcima koji se ne pridravaju uobiajenih procedura i dogovorenih rokova. Pokazuje to i jedno pismo upueno 6. juna 1881. firmi Hilfred i Moeno Haim iz Bea. Rustan-beg, izmeu ostaloga, navodi da je primio robu koju je poruio, ali ipak sanduk cigar papira bijose je zagubio
41 42
oko Miljkovi, trgovac iz Broda s kojim je Rustan-beg dosta suraivao.
Michael Tasovac, trgovac iz Broda (na kovertama se pojavljuje ime Michael Tassovac, Brod, Slavonien).
43
HIS, Alibegovi, k. 1. sv. 1, Rustan-begova pisma upuena raznim trgovcima tokom jeseni 1879.
64
2/16/10 11:13 PM
u Derventi, uzrok to nije bilo moje marke na njemu, a meni nije obiaj primiti robe brez marke pak dami dadnete u po ciene, drugi put vas molim pazite bolje ja robu koju kupim hou da imam moju marku na koletu svakome.44 S druge strane, to pokazuje da je on ve bio uspjean trgovac koji utjee na trgovaka kretanja, i o njegovim stavovima moraju voditi rauna trgovci u tom trgovakom lancu ne samo na Balkanu nego, kako vidimo, i u srednjoj Evropi. U pismu Danielu I. Salomu u Trst 27. aprila 1881. Rustan-beg pie da se sprema na jedan put u Be, gdje namjerava kupiti 100 metara eera u glavama i moebiti 3f do 4000f pamune robe ipak to kupimo raun emo okrenuti preko Vas. Iz ovoga pisma saznajemo da je toga proljea vrijeme bilo vie kiovito negoli lijepo, da su ljive iscvale, to obeava dobar urod. Takoer vidimo kako Rustan-beg trguje. On, naime, javlja svom trgovakom partneru da su Posavac i Markovi u oktobru 1880. kupili 60 vrea kafe od putnika g. Anela Venecianog po 56,5f, pa Rustan-beg trai od Saloma 25 do 30 vrea kafe po cijeni od 55f do 56, dakle jeftinije od svojih trgovakih konkurenata, kako bi mogao oboriti cijenu u maloprodaji. Vidio sam i u drugiju ovdi gdi dobavljaju od jeftinije kvalitete slabiju robu. Sutradan (28. aprila) Rustan-beg je pisao gospodinu ipuu u Sisak, a iz pisma se vidi da je poruio 160 vrea kafe i jo neke robe. Iz ove Rustan-begove prijepiske saznajemo da on za prijevoz robe koristi lae svoga prijatelja Tasovca, zatim Milovana Milievia, ali i neke druge lae. Saznajemo, takoer, da Rustan-beg ima svoje magaze u Dubocu, gdje istovara robu, a kasnije je prodaje. Uspjeno se baviti trgovinom znailo je imati i veliku konkurenciju. Rustan-beg u nekoliko pisama spominje kako mu u trgovini pokuava konkurirati ak i vlastiti brat Dervi-beg Alibegovi. U pismu upuenom Rafaelu L. Markoviu 7. juna 1881. u Brod Rustan-beg se ali da je u Derventi slaba trgovina, a osobito velika konkurencija nit se more prodati to na haznu nit kupiti. Moi brat vidi se sada otvoreno da je doo konto mene ovdi konkurirati. Zob uzima ispred moje magaze premda e sigurno na njoj izgubiti dok je preveze u Duboac, a i so su oborili Dervi-beg i ore Tasovev ovdi pod glavne pare. U pismu od 10. juna 1881. upuenom firmi ipu u Sisak Rustan-beg navodi kako je u Derventi velika konkurencija i svi bez hasne radimo. Kupijo sam u
44
HIS, Alibegovii, k. 1, sv. 1, Rustan-begovo pismo firmi Hilfred i Moeno Haim, 6. juna 1881.
65
2/16/10 11:13 PM
Peti od Banke nekidan kad sam bijo 2000 metara soli kamene i sitne i im sam ja istu ovdi dobavio Tasovac i Dervi-beg oborili su so pod glavne davati, ali je opet imam hasne na soli makar 3% a oni nemaju nita, jerbo sam ja sa Kredit bankom na neke uvjete uinio drugojaije to oni jo nisu dostigli. Rustan-beg je najvie izvozio ljive. Godina 1881. nije bila rodna to se tie ljiva u Bosni. Rustan-beg pie 13. novembra 1881. firmi ipu u Sisak da je Dervi-beg ove godine kupijo 1000 tovara, ja kupijo 620 tovara nevjerujem jo u naem predjelu da bi se moglo kupiti, daklen moramo raunati ove godine 2000 tovara ljive na brodsku skelu bosanske robe, a lanske godine bilo je 30000 tovara na brodsku skelu, pak potom vidite razlika kolikaje []. U pismu 4. novembra 1881. upuenom Danielu I. Salomu u Trst Rustanbeg pie da pristaje da Salom proda Rustan-begove ljive, koje se nalaze u Sisku, i to 56 buradi ljiva po 7.14 zlata, i 7 bur. starih da povuete tamo i prodate i kako se more neka se novci vade a roba je dobra [] Ovde su velike vode, putevi na vrlo mlogo mjesta pokvareni, eljeznica dva dana nije putovala i sad ne moe direkte da putuje ve makina od tacije do tacije preuzima. U nastavku se ali kako sa bosanske strane Save zbog naraslog vodostaja nema dobrog prilaza rijeci. Sava velika, sve potopila kasabe koje su kraj nje i jednako dolazi, sutrae biti na mjeru kao uz okupaciju to je bila. Veli da ima dobrih ljiva, 90 do 100 buradi, i nastoji ih prodati preko Duboca jerbo je uprija u Derventi na Ukrini nova napravita [...] ljive su dobre i nove i stare kao zlato, te u ih poslati direkte tamo preko ipua nezadrano u Sisku: ako se kakva tranja pokae javite nam. Sava voda dosta je tete i dangube poinila, ona nije na ostale vode nalik, ona dok doe i opadne to mjesec dva traje []. Iako je jesen 1881. bila veoma kiovita, ta je sezona za Rustan-begovu trgovinu ljivama bila veoma korisna i vana, to se vidi iz njegove prijepiske sa Merkadiem (Brod), Danijelom ipuem (Sisak), Danielom Salomom (Trst) i drugim trgovcima. Iz te se prijepiske vidi da on ljive za prodaju upuuje u te krajeve, a kupuje ih po Bosni (Zenica, Maglaj). Rustan-beg je kupovao ljive i izvan Bosne i preprodavao ih dalje. U pismu od 17. novembra 1881. upuenom Kredit-Bank u Budimpetu Rustan-beg, izmeu ostaloga, pie: Juer smo na Vas poslali iz Broda preko gosp. Merkadia vodom preko 60 buradi novi ljiva [...] Roba je upravo iz ermanije jerbo je krupna i crna sa dobrijem glancom, bolja je negoli to smo vam mustru poslali []. Ovu robu je poslao laom, ali javlja da ima jo 150 centi ljiva kod kue, koje namjerava poslati eljeznicom. U nedelju u pakovati stare ljive u burad koje mislim da e biti
66
2/16/10 11:13 PM
cirka 90 buradi. Mislim se da i njiha poaljem tamo vama, pak zato molim vas kad ovo moje pismo primite telegrafite mi kui poto bi se mogle tamo stare prodati, pak ako mi uzpodnosi poslo bi i odma tamo na Vas, roba je dosta prilina i crna, ljepa nego to je mustra. Novi ljiva vie ovdi neima niti dolazi a i stari vrlo malo, to je bilo to je izilo. U jednom pismu od 8. decembra 1881. Rustan-beg pie jednoj trgovakoj firmi u Trst da ima jo 95 buradi starih ljiva, koje su dobre, a nalaze se kod Daniela I. Saloma, te predlae da ih otkupi od Saloma, jer ljive su vrlo dobre roba crne krupne i slae su nek neke nove. Dok je bio zabavljen poslovima sa prodajom ljiva, Rustan-beg nije zaboravljao i ostalu trgovinu. U pismu Mustafi Atiboviu iz Zenice 18. decembra 1881. Rustan-beg pie da e Ivi umburu narednih dana poslati jedan vagon sitne soli, te moli Mustafu da u njegovo ime naplati dugove sitnijih trgovaca koji su ostali duni Rustan-begu.45 Osim toga, Rustan-beg je trgovao i ostalim proizvodima. U pismu od 22. maja 1889. Rustan-beg pie firmi ipu u Sisak, izmeu ostaloga, da je tih dana za Sarajevo poslao 3 vagona kukuruza, 4 vagona zobi, a osim toga jo je imao 4-5 vagona zobi.46 Nekoliko dana nakon ovoga pisma, Rustan-beg 29. maja 1889. pie Danielu I. Salomu kako je u Sarajevo tih dana ve prodao 26 vagona zobi i kukuruza. Ipak, iz ovoga pisma saznajemo da u vrijeme kada pravi novu kuu Rustan-beg kupuje i zemljine posjede, ali i veoma razgranava trgovake poslove. On nagovjetava da te godine nee biti dobar urod
45
Dragi Mustafa molim tebe i Ivu da mi naplatite od Luke 600 groa, i da mi naplatite od Sadika Osmanbaia 2103,20 groa, Sadik je ve pet puta io u Brko sa moim parama dosta je bilo odma mi ii novce moje, i naplatimi od Muharema Bairamovia 800 groa i 10 para i molim vas iste pare kad ovamo poe Pero umbur i Pavo po njemu poaljite mi, jerbo Pero mi pie da e naskoro ovamo poi. I kaite Mehi Asimici neka mi pare poalje i Ivo umbur ako bude para to skupijo neka mi poalje po Peri umburu, te vas molim kaite Mehi Asimici i Sadiku ako nepoalju para po Peri umburu jau tamo doi na njihov troak da znadu. Molim vas Mustafaga tu mi dobrotu uinite. eer nadam se da mi do dva dana doe im prispije poslau Ivi 2 ili 3 tovara to mi je piso. HIS, Alibegovii, k. 2, sv. 2, Rustan-begovo pismo firmi ipu i drug, 22. maja 1889. 67
46
2/16/10 11:13 PM
ljiva,47 to se vidi iz pisama upuenih firmi ipu u Sisak48 i Izraelu Russou u Budimpetu.49 Ipak, te godine on je jako puno trgovao ljivama. U pismu od 23. septembra 1889. Rustan-beg Alibegovi pie Danijelu I. Salomu u Trst, izmeu ostaloga, kako ovde nevalja poso sa ljivama nikako vie kupovaa nego ljiva i kupuju skuplje nego tamo i u Peti, u Doboju pada kao na vatru to dojde kao drago kamenje []. Veli da je sve to je kupio u Doboju prebacio u Derventu, pa ima u magazi vagon itav, a nejma u svemu naemu kotaru neznam oeli biti svega 25/28 vagona to nedolazi u pijacu ovamo seljaci mustre donose i pekuliraju. Vidljivo je kako on, premda dobro napreduje u poslu sa ljivama, pie kako trgovina ljivama vie nije unosna, pa on, toboe, namjerava posve prestati time trgovati, osim ako trefim koji tovar i to po cjeni kako ja hou i uzeu nisam ljiva nikome duan, ja mome sinu Uzeiru ostavljam testamenat ovaki ako izamene ostane da neradi sa ljivama, mismo naime gubili nekoliko puta po 20 oka dukata, pravili smo 3 vagona pekmeza u Modrii i suili smo i (neitko) kupili 2 vagona ljiva naredijosam da se odmah poalju u Petu krupne su, i u Modrioj zaustavijo sam kupnju, jerbo nevalja brez rauna idu kupci to je njeto ljiva naih bilo iz naega sela a njeto smo i kupovali, pravilismo jesenas zgrade u selu talu i magacin i kukuruzanu i cigli smo nabavili za kuu die nam momak stanovati, te emo popraviti na proljee. Na kraju pisma se opet vraa na slab posao sa ljivama i u Peti nevalja nita, jedan poso to smo imali sa ljivama to je pokvareno da nemore biti gore, kao sami to poznajete od vie godina. Iz kasnijih pisama se vidi da je Rustan-beg te jeseni 1889. itekako puno trgovao ljivom, ali esto, kao u jednom pismu upuenom g. Russou i Haimu u Budimpetu, istie kako mu te godine posao ne ide ba najbolje, ali boe zdravlja za ubudue. U pismu Georgu Hannemanu u Brko 24. septembra 1889. Rustan-beg pie da ima jedan vagon ljiva koje bi prodao na branskoj pijaci, te 3000 vrea plave rige i 1500 vrea crne rige: Vi znate poto sam ja
47 Moremo vam javiti za ljive ima i ovuda gusionice veinom u ravni i mnogo ljive opadaju jerbo su veinom (neitko, neto kao buine) i nefali se nikakvo mjesto da e biti dobro u rodu ljivarskome mnogo (neitko) nee biti ni polak kolikosmo mislili. 48
U pismu od 4. juna 1889. Rustan-beg pie ipuu u Sisak izmeu ostaloga i slijedee: [] za ljive nestoji dobro [] osobito kraj vode seljaci govore dae biti negdje branje od polovine a negdje tretina, u Teanjskoj jo manje a u Posavini ujemo da je dobro [].
U pismu Izraelu Russou u Budimpetu 5. juna 1889. Rustan-beg pie da je urod ljiva veoma slab (polovica ili treina od prologodinjega uroda) ujemo u Posavini u Brkome predjelu daje bolji rod . 68
49
2/16/10 11:13 PM
kupijo, ja u dati 1x jeftinije ili 2x, ako ostanu neu platiti fabriki do druge jeseni. U pismu od 12. novembra 1889. Rustan-beg pie Russou i Haimu da prodaju njegove ljive koje imaju, jer je stanje sa ljivama loe poto god uzmemo nemoremo izvaditi, ve vas molimo trudite se to naih ljiva to ima tamo da prodate da se kutariem [...], mi sada kupujemo zob i kukuruz, u nas je ove godine zob ista i bjela to je ima. U pismu od 14. novembra upuenom firmi ipu i drug. u Sisak Rustan-beg pie da u nas ljiva ne dolazi u nau pijacu i to dojde, malo i sitno. Ja ne kupujem ima 15 dana ve tako se je trefilo da mi je jedan seljak donijo 4 vree iz Prnjavorskoga kotara [...] tako dobra roba da nijesam vidijo ima 5 godina suha i sasvijem fina i od iste robe zadrali smo nama za kuu 1 vreu, a vama poslali od istiju danas preko Sjekovca. Osim ljivama, Rustan-beg je jako puno trgovao kukuruzom, i to tako to je kupovao kukuruz po Bosni i prodavao trgovcima iz Trsta, Siska, Bea i drugih gradova. On, dodue, veli da e te godine i kukuruza biti upola manje nego prole godine mada su dobro izrasli, ali ipak rauna na veliku zaradu.50 U trgovakim poslovima esto je dolazilo i do nekih nesporazuma. Rustan-beg je vodio este trgovake sporove, a znalo je dolaziti i do nesporazuma ak i sa stalnim trgovakim partnerima. Tako je, naprimjer, sredinom 1889. dolo do odreenih nesporazuma s hadi Ristiem iz Bea. U pismu upuenom P. hadi Ristiu u Be 4. jula 1889. Rustan-beg pie o nesporazumima s njim oko neke robe:
[] dragi Hadi Ristiu kad vi meni nevjerujete za potpisani 6 dakova eera u kojemu morate namjeriti naa je kua sa vaom kuom imala prijateljstvo 38 godina do danas, a od danas prestaje sa vama nemogu vie raditi kad vi meni nevjerujete vie nevjerujem ni ja vama vie [] viste meni uvredu uinili to neu nikada zaboraviti za 6 glava eera, to se tie moje asti, a moja je kua do danas poteno (?) [].51
Izgleda da je uzrok ovim nesporazumima bilo ponaanje Rustan-begovog sina Fehim-bega Alibegovia, o emu e biti rijei kasnije u ovoj monografiji.
50 51
HIS, Alibegovii, k. 2, sv. 2, Rustan-begovo pismo firmi ipu u Sisak, 9. august 1889. HIS, Alibgovii, k. 2, sv. 2, Rustan-begovo pismo P. hadi Ristiu u Be, 4. juli 1889. 69
2/16/10 11:13 PM
Iz kasnije prijepiske se vidi da su oni ipak nastavili trgovati i da su ti nesporazumi prevazieni. Tokom 1891. jedan vei sudski spor Rustan-beg je vodio protiv trgovca Varmana, koji je bio stari Rustan-begov poslovni partner. Stvar je bila u tome da je Varman ponudio Rustan-begu 500 metara kukuruza po 6,10 f, ali je kasnije odustao i prodao taj kukuruz nekom drugom. Rustan-beg ga je tuio zbog toga i traio odtetu (diferenciju) od 300 f, raunajui da je on taj kukuruz mogao prodati u Sisak po 7 f. Kasnije je ovaj spor okonan tako da je donesena odluka po kojoj je Rustan-beg trebao platiti troak 50 f, a skinuta je sekvestracija, pa je Varman odvezao svoj kukuruz. Rustan-beg kasnije trai od svoga advokata Krasse da se ali, te da njemu Varman plati ovih 300 f, a ne da Rustan-beg plati 50 f. U jednom pismu od 18. maja 1891. on trai od Krasse da se dogovori sa Varmanom, ako ne moe drugaije, kako bi naplatio barem dio trokova, ili da barem isposluje da Rustan-beg ne mora platiti ove trokove. Da stvar bude jo gora, Rustan-beg je zbog sekvestracije morao poloiti kauciju od 400 f, pa kada je izgubio, jedva je dobio nazad kauciju, i to samo 300 f, jer se Varman alio da je osuda od 50 f malo, pa je traio 100 f. Rustan-beg je nakon toga traio od advokata Krasse da se nekako dogovori sa Varmanom kako vi znate, ja u pristati. U jednom kasnijem pismu Krassa je javljao da Varman ne pristaje ni na kakvu nagodbu. Zanimljiv je jo jedan spor koji pokazuje koliko je Rustan-beg bio uporan, ali i poten trgovac. U pismu od 18. novembra 1891. Rustan-beg Alibegovi objanjava advokatu Krassi iz Sarajeva kako je on 27. oktobra 1890. (dakle godinu prije) bio u Doboju kod Vase Muneia i Jeftana Kovaevia i tom prilikom zatekao u magazi puno ljiva koje su njih dvojica, kao i svake godine, kupovali za Rustan-bega uz proviziju. Do ruka napravili su mu raun i kazali da imaju u magazi ukupno 400 tovara, od toga 260 Rustan-begovih, a 140 njihovih. Rustan-beg je od njih kupio tih 140 tovara po cijeni od 27 for. Za tovar im je odmah platio 2000 for. Oni su eljeznicom poslali u Derventu Rustan-begu njegovih 260 tovara i jo drugih 70 tovara (od ukupno 140 koje je kupio). Budui da su u meuvremenu ljive poskupjele na 35 for. po tovaru, oni mu nisu poslali ostatak, pa je Rustan-beg traio da mu isplate razliku (diferenciju) po 8 for. po tovaru.
70
2/16/10 11:13 PM
I nadalje to su kupovali meni na proviziju jedan vagon prodali su kradimice Vintertajmu iz Pete a kako nije bilo ljiva puno ja sam se moro pokrivati u Peti diferencije. Kroz mjesec dana doo je Jeftan Kovaevi u moju magazu i ja sam se eo ljutiti i larmati onda se Jeftan pokorio i meni obeo pred njekoliko ljudi dasu falili i reemi dae mi sve namiriti i izpuniti i ono 70 tovara to je ostalo i za oni vagon reeni da e drugi kupiti pa makar izgubijo i opet drugi dan dooje i potvrdijo. Na ovo imam svedoke i ja u se zakleti. Pa sad kad pregledate pismo piite moguli Jeftana tuiti za krivu prisegu.[].
Sudski spor u vezi s tim doista je pokrenut. U pismu od 18. decembra 1891. upuenom advokatu Rossingeru u Banju Luku Rustan-beg pie o tome ta on misli o tubi protiv Muneia i Kovaevia moremoliji tuiti i dobiti u kaznjenom predmetu. Jerbo jasam ji ovde tuijo za oni 116 for. kod kotarskoga suda. Jedanput imalismo raspravu i roite je odgoeno na 15. januara 1892, jerbo jasam na Vas i pozvo se na svidoke kako je Munei lanske godine ovde kazo pred istim svedocima da ljive kotaju 32 for. a nama je raun dao po 34,5 for. pak sad kotarski sud zakljuijo da se imaju isti svedoci presluati pak ja se nadam da neemo izgubiti jerbo imamo pravo. Stoga Rustan-beg trai od advokata miljenje da li imaju izgleda da ih dobiju na sudu, posebno Kovaevia zbog krive prisege. U pismu od 29. 12. 1891. Rustan-beg pie brai Galijaevi (Ahmet-agi i njegovom bratu) u Teanj da mu prikupe i poalju informacije (samo iz daleka da se nebi sitijo moiete razumiti iz razgovora) o tome kada je Galijaeviev muhtija prodao ljive Vasi Muneiu, koliko tovara ljive; da li je izvjesni Vuko te ljive zatim kupio od Muneia i kojega datuma, te poto je bila ljiva u vremenu od 27. oktobra do 6. novembra 1890. godine. Rustan-beg ne pie zato mu trebaju te informacije, ali je oito to u vezi sa sporom to ga je on namjeravao pokrenuti protiv Muneia i Kovaevia. Bilo je primjera da su se u trgovakom lancu neki partneri ponaali mimo uobiajenih pravila trgovanja. Tako, naprimjer, u jednom pismu to ga je uputio 25. novembra 1899. R. uriu u Gradiku Rustan-beg pie da mu ne alje lau na moj raun amo u Duboac jerbo nesmijem tovariti erez vaega karmanoa jerbo sada sam u Sisku razumijo daje moja enica pokradena [] ja znam da ste vi poten ovjek samo treba da u vau lau i karmanoa potena najdete. Sada u Arnautovia lai nije mi niti kila zobi falila a u vaoj preko 15 metara enice to kota preko 100 forinti [].
71
2/16/10 11:13 PM
Kako se kretalo Rustan-begovo trgovanje moe se vidjeti iz jedne njegove narudbe od transkoga trgovca Daniela Saloma. Naime, Rustan-beg 3. decembra 1899. od Saloma poruuje da mu kupi i poalje: 30 vrea kafe dobre kano zadnji put 20 vrea kafe malo slabije jeftinije za 5 f 40 vrea mali (?) po 31 kilo obojeno u istoj (?) broj kano to ste nam zadnji put poslali u dobro zeleno 30 vrea pirina Ingleskog dobra po 100 kila 40 vrea iste robe po 50 kila 20 sanduka pomorandi po 160 komada 10 sanduka pomorandi po 200 komada 10 sanduka limuna po 200 komada 500 kila sitnih smokava u vreama po 25 kila 100 kila u vincima (?) smokava samo molim vas da smokva bude roba dobra taze Mi kafe imamo jo 20 vrea ali ufamo se sada malo bolje pazara pred Ramazan imati []. O obimu trgovakoga posla vidi se i iz jednoga pisma to ga Rustan-beg upuuje Ivanu Ivanoviu u Tuzlu 20. januara 1900, u kojemu kae da mu alje eljeznicom 5 vagona po 1000 vrea zobi u Mostar, a da e u sridu poslati jo pet vagona u Sarajevo, te ga pita da li e mu trebati jo zobi, jer bi mu on mogao prodati 20 vagona, za koje ima kupce, ali bih volijo sa vama imati posla. Kasnije, 28. 1. 1900, Rustan-beg pie Ivanoviu da se udi Ivanovievom pismu u kojem mu je pisao da je zob koju je Rustan-beg poslao za njega u Sarajevo bila vlana. Rustan-beg veli da je to nemogue, da on ima dobre i suhe magaze, da je njegov sin osobno pratio utovar zobi, a da je mogue da su Ivanoviu vai konkurenti to podbacili []. Veli da je on od ljetonje zobi 30 vagona prodao u Sisak i Rijeku i da nikakvih primjedaba nije imao. O tome je on pisao i nekom Ivankoviu u Sarajevo, u kojemu kae da je prodao Ivanoviu i Stokanoviu u Tuzlu 40 vagona zobi, te da mu se Ivanovi alio da je 10 vagona zobi (pet u Mostar, a pet u Sarajevo) vlano. Rustan-beg moli Ivankovia da se malo raspita (ali tajno) da li je Ivanoviev posrednik Mii od njega kupljenu zob za leferaciju predao. Nakon Rustan-begove smrti trgovakim poslom se uspjeno nastavio baviti Uzeir-beg Alibegovi, koji je i ranije, kada je Rustan-beg bio odsutan, e72
2/16/10 11:13 PM
sto vodio trgovake poslove i korespondenciju. Zvanino, Rustan-beg je Uzeir-bega krajem 1891. upisao u trgovaki registar kao prokurista i ovlastio ga da moe u Rustan-begovo ime sve potpisivati. Tu obavijest on je tih dana slao svim svojim poslovnim partnerima, sauvano je i pismo koje je u vezi s tim 7. decembra 1891. poslao Danielu I. Salomu.52 Uzeir-beg je bio uspjean trgovac kao i njegov otac, o emu svjedoi trgovaka korespondencija, i to dobrim dijelom sa starim trgovakim partnerima. Iz pisama s poetka 20. stoljea vidi se da je on jako puno trgovao penicom, a po itavoj Bosni je kupovao zob i prodavao je preko Save u druge centre, bilo u Hrvatskoj, bilo dalje po Austriji, Maarskoj i Italiji. Osim toga, on je ak i proirivao trgovake poslove. Saznajemo to i iz jednog pisma iz sredine 1902. u kojemu Uzeir-beg navodi da trguje raznim stvarima, a ja imam 10 vagona zobi te sam sada sa jednom kuom u pogodbi za 10 vagona, [...] a imam i enice i kukuruza fala bogu [...] ja sam zasluijo i kod ljivarskog posla preko 3000 kruna a tako sad na kukuruzima 1000 k a fala bogu i kod zobi ima hasne.53 Uzeir-begovu trgovinu naslijedili su njegovi sinovi Esad-beg i Asim-beg. Trgovina je u vremenu izmeu dva svjetska rata nosila naziv Uzeir-bega Alibegovia sinovi i imala je veleprodaju i maloprodaju. Trgovali su, kao i njihovi prethodnici, prehrambenom robom: branom, eerom, riom, solju, kahvom. Njihova zajednika firma imala je automobil Itaku, a nakon njene prodaje kupili su Horch kabriolet. Drali su graevinski materijal: rezanu drvenu grau, cement, kre, ciglu, crijep i drvene pragove za polaganje eljeznike pruge. Posao sa eljeznikim pragovima obavljen je u suradnji sa trgovcem drveta Sabrijom Prohiem iz Graanice. U sklopu trgovake firme imali su Schellovu benzinsku pumpu, gdje su osim benzina prodavali motorna ulja i autogume Pyrelli i Continental. Na podruju Bosanske Posavine otkupljivali su penicu, kukuruz i zob, koje su prodavane raznim mlinovima preko firmi Hirsche u Zagrebu, Schlossberg u Beogradu i Brae Gaon iz Sarajeva, a vana djelatnost bio je otkup suhih ljiva za potrebe vojske.54
52
HIS, Alibegovii, k. 3, sv. 1, Rustan-begovo pismo upueno Danielu I. Salomu, 7. decembra 1891.
HIS, Alibegovii, k. 6, Uzeir-begovo pismo gosp. Russou i Hajamu u Budimpetu, 9. jula 1902.
54
53
Pismo Dervia Alibegovia iz Zagreba upueno autoru. 73
2/16/10 11:13 PM
Rustan-beg Alibegovi (oko 1830 23. oktobra 1900)
Najznaajniji pripadnik porodice Alibegovi, o kojemu postoji sauvano puno historijskih dokumenata, jeste Rustan-beg, rodonaelnik derventskog ogranka porodice. Njegov sin Uzeir-beg Alibegovi u pismu od 26. 9. 1900, povodom Rustan-begove smrti, pie da su oni po oinom ocu Alibegovii, to bi znailo da je Rustan-begov otac Ali-beg. Roen je oko 1830. u Kobau, a u Derventu je doselio 1876. godine. Bio je veliki zemljoposjednik, ija je najznaajnija uloga u tome to je, poevi se baviti trgovinom, zapoeo proces transformacije begovske zemljoposjednike porodice u graansku. Vrlo brzo je izrastao u veoma uspjenog trgovca. Kao trgovac stekao je veliki ugled, to se pokazalo u vremenu od 1878. do 1900. godine, jer je njegova aktivnost uglavnom vezana za to doba. U Derventi je izgradio niz poslovnih zgrada (o emu je ve ranije bilo govora u ovoj monografiji), a slovio je i kao ovjek sa jako velikim krugom poslovnih i linih prijatelja. Rustan-beg je pripadao onom krugu ljudi koji je mnogo vodio rauna o trgovakoj asti i potenju, ali je uz to pokazivao i velike ljudske vrline. Kao poslovan ovjek nije cijenio povrnost i neodgovornost. Mogao je razumjeti ukoliko bi se u poslovnim odnosima isprijeile neke objektivne tekoe, pa je nastojao da se to dogovorom prevazie, ali ukoliko bi zakljuio da se radi o povrnom ili pekulantskom odnosu njegovih poslovnih partnera nastupao je odluno, nastojei se uvijek pridravati uobiajenih procedura. Zbog toga je esto vodio sudske sporove, u emu ga je u najveem broju sluajeva zastupao poznati advokat i njegov prijatelj Jusuf-beg Filipovi, koga je esto pozivao kod sebe u goste, te su se tim prilikama znali lijepo odmoriti uz janje na ranju. U pismu 11. januara 1900. Rustan-beg Alibegovi pie Paagi Topagiu u epe o tome kako Paagin sin Air i neki Mujaga iz Maglaja duguju Rustanbegu neki iznos (Rustan-beg ne navodi koji). Veli da im je pisao da dou kod njega u Derventu, jer je bio ramazan pa on eli da im smanji dug za 800 do 1000 f da u zeat obraunamo stvar je u erijatu poto oni svoga danas nikaka imanja nemaju a i meni nije poznato da to imaju te vas molim pii Airu da on ili Mujaga odma amo dojde stvar i za me a i za njih dobro. Ukoliko oni ne mogu doi, poruuje neka doe Mehmedalija ja u sa Mehmedalijom svrit i koliko uinimo oni e onda dugovat Mehmed Aliji to i vi znate da se moe tako uinit a tko erijata neuti i nebriga vie zna se taje a ako nee ni Mehmedalija vi znate da se moe (neitko) i drugom dati a onda e Air i Mujaga onome
74
2/16/10 11:13 PM
Rustan-beg Alibegovi
dugovat. ekam odma odgovor.55 U pismu to ga Rustan-beg Alibegovi pie Aliji Plianinu u Banju Luku (pismo je datirano 22. januara 1874, iz Gradike) pie o dugovima koje Alija ima Rustan-begu. Rustan-beg veli da je ve nekoliko puta traio od Alije da doe u Gradiku i izmiri dugove, ali on to preuuje. U nastavku pisma Rustan-beg pie kako je zbog Alije ve puno nevaljali rijei dobio od svoga brata Dervi-bega. Radilo se o dugu od 17026 groa, pa Rustan-beg trai da dug odmah poalje, jer u prvi etvrtak odlazim u Koba molim nemojte da tamo dolazim [].56 U jednom pismu upuenom 15. jula 1881. g. dr. Berbiu u Brod moe se vidjeti da je izvjesni I. elanovi (nije ba posve itljivo ime) zbog neega namjeravao tuiti Rustan-bega. Rustan-beg kae da se toga ne plai, jer skim god sam imao posla od prije 30 godina to danas mogu dokazati s moim knjigama. Dalje veli da do danas nikome nije tuio nikada: to mi je pravo plemen55
HIS, Alibegovii, k. 5. sv. 1, Rustan-begovo pismo upueno 11. januara 1900. Paagi Topagiu u epe. HIS, Alibegovii, k. 5, sv. 1. 75
56
2/16/10 11:13 PM
stvo i svetlilo. A i Vi gdi god hoete ako vas prime slobodno nemojte mene aliti za trokove, u tome sam prav kao zlato za moju ast to se tie jedne forinte krivo (sic!) ne alim mog truda za pet godina goniti se na Sudu, a I. elanovi dobro nek se misli kako e moju ast ispuniti. Dirajui ume napravdi: tudimu neima ba ni kraicare primiti nek se sprema moji trokove platiti.57 Borei se na tritu, nije mu bilo strano da se sukobi i sa roenim bratom ukoliko je to bilo potrebno. Tako se on, naprimjer, sredinom 1881. konfrontirao sa bratom Dervi-begom, koji mu u to vrijeme nastoji konkurirati obarajui cijene soli u Derventi.58 esto je nastupao kao zatitnik slabih, nemonih i bolesnih. Meu derventskim begovima koji su 1888. darovali poklone za siromahe u tom kotaru spominju se dvojica Alibegovia: Rustan-beg, koji je darovao 200 oka kukuruza, i hadi Mehmed Alibegovi, koji je takoer darovao 200 oka kukuruza.59 Kada se sredinom 1881. razbolio sin njegovog poslovnog prijatelja Salomona Markovia, Rustan-beg je prema njemu pokazivao istinsko prijateljstvo, nastojei na razne naine pomoi u lijeenju.60 Nakon to je sredinom 1899.
HIS, Alibegovii, k. 1, sveska II, Rustan-begovo pismo upueno 15. jula 1881. dr. Berbiu u Brod. HIS, Alibegovii, k. 1, sveska II, Rustan-begovo pismo upueno 7. juna 1881. Rafaelu L. Markoviu u Brod u kojem se ali kako da ovdi su nam pazari sasvijem slabi, a osobito velika konkurencija nit se more prodati to prodati na haznu nit kupiti. Moi brat vidi se sada otvoreno da je doo konto mene ovdi konkurirati. Zob uzima ispred moje magaze, i kupuje po 34 pare magaze para kupuje (sic!) do u Duboac dvie doie ga do u Duboac 37 para. So su oborili i Dervi-beg i ore Tasovev ovdi pod glavne pare. Vidi takoer Rustan-begovo pismo upueno 10. juna 1881. firmi ipu i drug. u Sisak u kojemu veli kako je u Derventi velika konkurencija i svi bez hasne radimo. Kupijo sam u Peti od Banke nekidan kad sam bijo 2000 metara soli kamene i sitne i im sam ja istu ovdi dobavio Tasovac i Dervi-beg oborili su so pod glavne davati, ali je opet imam hasne na soli makar 3% a oni nemaju nita, jerbo sam ja sa Kredit bankom na neke uvjete uinio drugojaije to oni jo nisu dostigli.
59 60 58 57
Sarajevski list, br, 60, 23.5.1888, str. 3.
O tome svjedoi niz pisama koje je Rustan-beg tokom 1881. pisao svojim poslovnim prijateljima. HIS, Alibegovii, k. 1, sveska II. U jednom pismu upuenom Rafaelu L. Markoviu u Brod 25. maja 1881. Rustan-beg mu javlja da je Rafaelov brat (neitko ime) doao kod njega sino pjeice, s namjerom da tui Rafaela i da ga Rustan-beg zastupa. Rafaelov brat je noio kod Rustan-bega, i jo je tu. Rustan-beg mu je obeao da e ga zastupati, i tako smo pogodili to od Vas izganjamo novca da raspolovimo nas dva i tako mu je kaza g.g. Davo i Rafo da drugog zastupnika netrai osim mene. Ako vi nebi sutra porad njega nekog poslali jauga sobom u petak tamo dovesti, jerbi je sio s pameti nezna nita ima veliku ipohordiju u glavi. Mi
76
2/16/10 11:13 PM
umro brat njegovog dobrog poslovnog prijatelja Rustan-beg u telegramu izraava sauee i pokazuje alost, te dodaje: Ali ta da inimo. Danas sutra svi moramo onim putem proi samo od velikoga Alaha iskat da budemo svitla obraza onamo otili drugo nam nita ne treba.61 U ovom pismu Rustan-beg je ostavio svjedoanstvo o svojoj ivotnoj filozofiji pokazujui istodobno svoju privrenost islamu. Iako nije za ivota obavio had, postoje brojna svjedoanstva da je pomagao hadijama na njihovom putu. Tako je on 29. augusta 1881. pisao jednom svom prijatelju gospodinu Leviju u Trst da tamo stie grupa od 7 hadija (u grupi su i hadi Rustan-beg onlagi i hadi Mehaga Karabegovi). Rustan-beg pie da ih je uputio vama u kvartiju, pak zato vas molim da i primite, za moi hatar liepo i da i obino posluite i za njihove bulete da se pobrinete za Aleksandriju izvaditi i kaite od mene pozdrav [] g. Hadi Rustan-beg onlagi i na muderiz hadi Bilal Efendija dobri su ljudi znam daete ih primiti liepo.62 Tek nakon Rustan-begove smrti njegov sin Uzeir-beg poslao je bedela na had.63
ga ovdi uvijek uvamo, jerbo dri akiju (federmeser) otvorenu more sam sebi ta uiniti jerbo u ipohondriji to se dogoditi more. Ja sam ovdi ve u sudu prijavio ga ako bi on doo kod suda, da ga odbiju kod mene jerbo je sio s pameti i da ga upute samnom u Brod, jerbo je sasvijem izvan sebe nezna nita ta govori i uvamoga da i odavle nee pobjei velikaga je pohondrija uzela ao mi je od takoga mladia od jednog da more dobiti takovu muku u glavi. Sa strane pisma Rustan-beg je dodao: Ovdi mi sumnjamo daje morao na nekakve enske ini udariti, obno mu je tee i nemore da spava i danas upodne je sasvim sio s pameti: pameu prevrno. U pismu 31. maja 1881. upuenom Rafaelu L. Markoviu u Brod Rustan-beg se vraa na bolest Rafaelovog brata. Rafael je tri puta slao telegrafe Rustan-begu javljajui da njegovom bratu nije dobro i molei Rustan-bega da ga odvede u Be. Vi znate dabi ja otio za Vau volju daje u Ameriku, ali rekao sam Vam da me je prekjuer zaboljelo iz Kobaa kad sam doo u veer nisam mislio iz noi izii iv, trbuh me je bolio i otvor veliki sam imao, danas mi je fala Bogu bolje mlogo, i sve ide bolje dame vidite ta je bilo od mene zaudilibise da se nije ovako trefilo otiobi inimi se da u Beu nee biti pomoi nikakve ve e gore uiniti. Meni se ini da dobavite Mula Meia iz Orahovice da mu krv puta i da ga lijei morebit neto uinit ali ipak na vau volju kako vi hoete. Iz pisma to ga je Rustan-beg uputio Rafaelu 7. juna vidi se da je Rafaelov brat otiao u Be na lijeenje (Ovdi je dolazio Mula Mei u etvrtak iz Orahove, pak kada je razumijo za vaega brata [...], pak mu je jako ao to ste ga poslali u Be kae da bi ga za tri dana povratio na pamet i za osam dana da bi bio sasvim zdrav, kae da je to njegov poso, ali da hoe dati Bog da se i tamo izlijei). HIS, Alibegovii, k. 5, sv. 1, Rustan-begovo pismo upueno 5. maja 1899. Danijelu I. Salomu u Trst povodom smrti Danijelovog brata.
62 63 61
HIS, Alibegovii, k. 1, sv. II. HIS, Alibegovii, k. 6. U pismu upuenom 19. 1. 1901. Danielu I. Salomu u Trst Uzeir-beg
77
2/16/10 11:13 PM
Rustan-beg je esto putovao po Evropi, bilo poslovno, bilo u sastavu raznih delagacija. Iz njegove sauvane korespondencije vidi se da je sredinom aprila 1881. putovao u Trst, gdje je proveo nekoliko dana, a kada se vratio u Derventu, odmah je zapoeo pripreme za odlazak u Be u sastavu jedne velike bosanske delegacije. Rustan-begu je Moize Finzi, jedan njegov poslovni prijatelj u Beu, rezervirao sobu u hotelu Goldenes-Lamm. Vidi se da je u pitanju trokrevetna soba, ija je cijena 8 forinti dnevno, poevi od 3. maja.
Nadam se da je soba dobra bie s nama na sin i jedan prijatelj iz Kobaa i poiemo iz Broda 1vog maja. Ako odemo preko Zagreba 3eg tamo dolazimo na Sudbanu u veer, ako pak odemo preko Siska javiuvam morebiti da emo 2og tamo biti. [] I gosp. Daniel I. Salom doi e tamo inie nam drutvo i gosp. Hadi Jusuf-beg Begovi odavlen sa sinovima svoim tamo polazi pred drutvu. Jasam mu govorio da vam depeira damu uzmete sobu pak nee mislim da e preko gosp. P. Hadi Ristia narediti nevjerujem jerbo treba oko (neitko) potroiti.
U pismu ipuu i drug. u Sisak 30. aprila 1881. Rustan-beg pie da u ovaj as polazimo u Brod ja i moi sin Fehim-beg i g. Hadi Jusuf-beg sa njegova dva sina i sutra akobogda iz Broda polazimo za Be. Napominje da mu je g. Finzi uzeo trokrevetnu sobu u Beu u hotelu Goldenes Lamm. U pismu Danielu I. Salomu 30. aprila 1881. Rustan-beg pie da sutra polazi za Be sa sinom Fehim-begom, hadi Jusuf-begom i njegova dva sina. S nama je g. Petraki efendija i gosp. Mak Despi iz Sarajeva, g. Mustaj-beg Fadilpai i va brat g. Salomon i Kapetanovi i ostalo drutvo sutra polazimo ovuda. Ako Bog da ja se nadam s vama viditi u Beu. Ponovo istie da mu je Finzi uzeo trokrevetnu sobu u hotelu Goldenes Lamm u prvom katu. U svojim pismima Rustan-beg je opisivao putovanje ove delegacije u Be, te Budim i Petu. Putovanje je trajalo ukupno 19 dana, jer je delegacija krenula iz Bosne prvog maja, a Rustan-beg se u Derventu vratio 19. maja naveer. Zanimljivo je da je on u tim pismima malo govorio o boravku u Beu, a jako opirno je opisivao boravak u Budimu i Peti. Rustan-beg 20. maja 1881. pie
pie: [] Za moga dobroga oca i vaega prijatelja bedel polazi na Meku sada u iduu sridu ako bogda isti putuje preko Carigrada. Bedela smo vrlo dobroga ojka trefili bedeli hadije 850 f rodom je iz Graanice []. U pismu od 19. 5. 1901. Uzeir-beg pie Danielu I. Salomu da se sino preko Stambola sretno vratio hadibedel njegovoga oca Rustan-bega Alibegovia. 78
2/16/10 11:13 PM
Danielu I. Salomu u Trst da se sino zdravo vratio kui u Derventu. U ovom pismu on se dotie i svoga putovanja. Ne spominje Be, nego veli da je u Peti proveo etiri dana u velikom veselju i zadovoljstvu i sve smo sasvim proveli u veselju i zadovoljstvu. U Budimu i Peti na nekim mjestima boljese je dopalo deputaciji negoli u Beu kazali suodma iza carigradskog poloaja pak odma Budim i Peta []. Veli kako tu nisu mogli nai mjesta u hotelu, nego su nalazili u Budimpeti privatne sobe. U pismu 21. maja upuenom ipu i drug. u Sisak Rustan-beg ali to nije mogao navratiti u Sisak da mu ispria kako se proveo u Beu i Peti.
To je bilo veliko veselje nemore se iskazati i mnotvo svieta to se nije kroz (trista) toliko godina dogodilo. to sam imao za pozivke pet karti Carskih. [...] Kad smo bili na balu kod Nj. Velianstva i bilo nas je sedam (neitko) u dvoru i poslje pol noi ili smo u druge sale carske jesti i piti koliko god tko hoe. Vi znate carski dvor i carsko jelo kako je morete razumjeti i tude sam se sa generalom Filipoviem i jednim drugim poznao i sastao i odma mi je gosp. Filipovi kazao da sam jo od poetka prijatelj bio i s nama je bio moi sin Fehim-beg i bilo je nae deputacije etrest ljudi iz Bosne i Ercegovine.
U pismu I. Stringeru i Petru u Sisak 21. maja 1881. Rustan-beg veli da se prekjuer sretno vratio iz Bea preko Pete i Vukovara. U Peti sam se etiri dana bavio u punom veselju i zadovoljstvu kao i u Beu.64 Sigurno je on jo esto putovao po Monarhiji. Zabiljeeno je da je poetkom septembra 1888. proveo 15 dana na putu u Be i Budimpetu.65 Poetkom marta 1890. Rustanbeg je opet iao u Petu, to se vidi iz pisama, jer u to vrijeme prijepisku vodi njegov sin Uzeir-beg Alibegovi (na putu je bio od 1. marta do 4. marta 1890, a 4. marta je krenuo za Sisak i u Derventu se vratio 7. marta 1890. godine).66 Rustan-beg je odjeu i ostale potrebe za svoju kuu nabavljao diljem BiH i ostalih krajeva Austro-Ugarske monarhije. Postoje sauvana pisma iz kojih
64 65
HIS, Alibegovii, k. 1, sv. II.
HIS, Alibegovii, k. 2, Rustan-begova pisma hadi Ristiu u Be i sinu Fehim-begu u Kladare od 15. septembra 1888.
66
HIS, Alibegovii, k. 2. 79
2/16/10 11:13 PM
se vidi da je garderobu nabavljao u Budimpeti. U pismu od 18. juna 1881. upuenom Jakovu Gruberu i sinovima u Budimpetu Rustan-beg javlja da je dobio odjeu.
Kaput i prsluk more se nositi, trefijoje, akire nogavice dugake tur visok oko pasa tiesne niesam mogo obui do pol trbuha moro sam uzeti arina ohe te sam ih dao ovdanjem naideru da ih raspori, mora umetati i u irinu i tur nastavljati, sasvijem akire hravo napravio, teta to je uradio, ko kad nije imo oiju kad je mjeru uzimo morau nastavljati i u irinu i u duljinu tur, ali bez valjati nee, neka kae g. Morizu majstoru da nije napravio dobro, za iste jesam vas prizno f 56.67
Postoje takoer podaci kako je kuni namjetaj nabavljao u Beu. Sauvano je nekoliko pisama iz prve polovice maja 1891. upuenih hadi Ristiu u Be iz kojih se vidi da je Rustan-beg bio naruio jedan krevet iz prijestonice, ali je bio nezadovoljan, pa ga je vratio jerbo nije za nas brez jedne krajcare da mi ga date nebiga mogo primiti ona bi meni irina pola sobe zatvorila za Boga ja sam vama piso da mi nabavite krevet za mene za jednu osobu dugako i togod fino [] vidili ste u hotelima kreveta gozdeni za jednu osobu ja sam onaki irok krevet bratov prodo za 17 for jerbo ovdi velika irina nije nizakoga [].68 U pismu od 11. maja 1891. Rustan-beg pie da je dobio Ristievo pismo iz kojega se vidi da mu je za taj krevet odobrio 76,95 f: fala vam u mojoj kui nitko ne spava na krevetu ve sam ja ve kad dojdem tamo ako bog da onda u sobom kupiti tako mi je Gruber njeke godine kupijo u Peti krevet drveni sa tri jastuka i 1 araf i madrac sa (neitko, ali neto kao zlatno?) za f 145 nevalja nita osobito kratak svakome a neemi trebati samom nikakav jerbo osto sam sam pod moju bijelu zlaku osirotijosam evo danas misec dana kakomi je supruga umrla sad je bijo ramazan te nismo ili u Brod ovi dana odlaziemo u Brod te emo raspitati nebili nali kupca za vau kuu u Brodu.69 Iz jednog pisma upuenog Jusuf-begu Filipoviu vidi se da je suraivao sa sarajevskim majstorima. Iz pisma od 2. novembra 1881. saznajemo da je Ru67
HIS, Alibegovii, k. 1, sv. II. Rustan-begovo pismo upueno 18. juna 1881. Jakovu Gruberu i sinovima u Budimpetu.
U pismu od 9. oktobra 1891. Rustan-beg pie ipu i comp. da je iz njegovoga pisma vidio da je krevet na tamo prispijo toste platili za njega f 4, 50 kr jesmo vas priznali uknjiili kod sebe moretega poslati po ladji Salihu.
69
68
HIS, Alibegovii, k. 3.
80
2/16/10 11:13 PM
stan-beg potom poslao Jusuf-begu Filipoviu u Sarajevo jedan mali fenjer, da nam ga date istiti i muemu novu drugu metnuti, i nek bude muema od stare jedan pedo dulja, pak sam onim to sam Vam pre naredijo zajedno morete nam i potom poslati ili kad vi ovamo poete sobom oba ponieti [].70 Iz sauvane Rustan-begove prijepiske takoer se vidi da je nabavljao neke knjige iz Istanbula, ali i da se zanimao za cijene nekretnina u osmanskoj prijestonici. U pismu od 16. aprila 1898. Rustan-beg pie nekom Mahmudu (prezime nije itko) u Istanbul u kojem ga pita koliko kotaju Tarihi koje mu je ovaj poslao iz Istanbula jerbo u vaem pismu stoji 45 groa. U nastavku pisma Rustan-beg ga pita u vezi s kuom rahmetli Mustaj-bega engia koja se tamo prodaje. Kae da je o tome itao u novinama, pa moli Mahmuda da se raspita koliko kota kua, kakva je (je li zidana), na kakvom je mjestu i kolika bi se godinja kirija mogla dobiti za tu kuu.71 Koncem 1880-ih godina Rustan-beg je poeo pobolijevati, to se vidi iz njegovih pisama u kojima se ali na bolove u trbuhu. U pismu upuenom 5. septembra 1889. Danielu I. Salomu u Trst pie da je bolestan odkad se vratio iz kupalita u Lipiku: [...] od velike vruine nisam se umio uvati, otvoro sam pendere u veer pa sam dobijo veliku groznicu 2 (?) pamije ostala bolest u (neitko) pamije teko disati, pao sam na doktore i kaumi dasam zdrav unutra da nije opasno dae biti dobro ako bogda, ali ipak kau daje bijo slabiji ovjek od mene da nebi mogo izdrat kako je bilo zalo, ako bogda bie dobro, danas sam malo izao u magazu []. U pismu ipu i drug. od 7. septembra 1889. Rustan-beg veli da je bolestan 15 dana, ali da je ve malo bolje, moe izai u duan, te ipua kao starog prijatelja moli ako meni to bude nemojte moje kue zaboravljati moj poteni sin Uzeir-beg on bi sa vama isto radijo kao i ja, nitate nebi pomelo, onbi fala Bogu u dobru stanju osto ali ipak nadam se da e biti dobro kau doktori da nije opasno sad []. U pismu od 23. septembra 1889. on je pisao Danielu I. Salomu da je bolest malo popustila. Vojni me doktor lii i bami kae danas dasu dva tala bolesti otila i da je jo jedno ostalo.72
HIS, Alibegovii, k. 1, sv. II. Rustan-begovo pismo upueno 2. novembra 1881. Jusuf-begu Filipoviu u Sarajevo.
71 70
HIS, Alibegovii, k. 4, sv. 1, Rustan-begovo pismo upueno 16. aprila 1898. izvjesnom Mahmudu u Istanbul. HIS, Alibegovii, k. 2. 81
72
2/16/10 11:13 PM
Ipak, tek od smrti supruge Alijja-hanume Huseinehaji 11. aprila 1891.73 Rustan-begovo zdravlje poelo je slabiti, pa od sredine 1891. poinje u pismima sve ee spominjati svoje zdravstvene probleme. Sredinom jula 1891. bio je u ekom kupalitu Karlove Vari (Karlesbad), a od sredine jula do sredine augusta 1891. bio je u banji u Lipiku.74 U pismu od 30. oktobra 1891. Rustanbeg pie hadi Hasan-efendiji Belagiu u Banju Luku traei da mu poalje berbera Muharema, koji je iz Prijedora, a nalazi se trenutno u Banjoj Luci. Trebami ovdi da me lii. Imam 2 rane od micine pa me bihuzur ine ako me izlii dobro e za njeg biti ako me ne izlii opet mu nee na praznu biti kod mene. Znatno kasnije, 28. decembra 1891. Rustan-beg je pisao izravno Muharemu berberu Pridorcu u Banju Luku da ga oekuje da doe u Derventu: [...] mehlema neimamo i nikakva materijala liva je strana prola i zarasla srbilo me je osam dana nisam mogo durati i desna me strana dobro boli i radi i sad jedan dan bolje jedan dan gore te vas molimo kako ovo pismo primite odmah poidite amo da ne traim drugoga majstora kad ste vi poeli treba da vi svrite. Molim odmah poidite.75 U pismu 31. 12. 1891. Rustan-beg se ali ipuu u Sisak da je hrava zdravlja, vie leim neg hodom bole me one fistoje doktori me alju na kliniku a nee mi se ii osobito zimno dobi. Lii me jedan turski berber iz Banjeluke livu mi stranu izliijo skoro i za desnu garantira da e izliiti ali me desna alosno pati kad neradi pa sam izgubijo volju od svega. Ja bi vama doo koji put zimus da sam zdrav. Slino pie Rustan-beg i Danijelu I. Salomu u Trst 13. januara 1892. U ovom pismu veli kako je doktorska komisija bila predloila da ide na kliniku, ali berberin Turin nije dao da se reu noge, jer je garantirao da on moe te fistole izlijeiti. 76 Nije mogue pratiti tok Rustan-begove bolesti od 1892. do 1899. zbog nedostatka grae za to razdoblje. Tek iz Rustan-begovog pisma od 25. novembra 1899. upuenog ipu
HIS, Alibegovii, k. 3, Rustan-begovo pismo hadi Ristiu u Be od 11. maja 1891. u kojemu on veli kako evo danas misec dana kakomi je supruga umrla. Na nianu Alijja-hanume Alibegovi stoji: On je ivi i vjeni / Umrla i pokojna / Alija-hanuma / Kerka Mustafa bega / Alibegovi / ena Rustembegova / Fatiha / Godina 1308/1891.
74 73
HIS, Alibegovii, k. 3, Uzeir-begova pisma raznim trgovakim partnerima, u kojima se govori o Rustan-begovom boravku u Karlesbadu i Lipiku, kao i pisma koja je Uzeir-beg pisao Rustan-begu u to doba. HIS, Alibegovii, k. 3. HIS, Alibegovii, k. 4.
75 76
82
2/16/10 11:13 PM
i drug. u Sisak saznajemo da se on vratio kui u Derventu zdrav [] izliijo me je jedan hoda u Dubici.77 Ali, to njegovo oduevljenje nije dugo trajalo. U pismu Ibrahim-begu Ceriu u Dubici od 17. februara 1900. Rustan-beg pie: Kako sam doo iz Dubice bolujem i danas u trbuhu imam najveu muku to (nejasna rije neto kao gjungjuja - ?) uradi od mene neka mu bog plati veliko se patim, a u pismu Danielu I. Salomu od 3. marta 1900. pie da je jako slab, ima bolove u trbuhu i nema nikakva apetita. U pismu Uzeir-begu onlagiu u Istanbul Uzeir-beg Alibegovi 21. juna 1900. pie da je Rustan-beg jo uvijek bolestan, te da ne moe ii u Budimpetu, ali se nada da e ipak biti dobro i nekako uspjeti otii do Budimpete, jer tamo ima ilida a i dobri doktora a i dosta drutva iz Bosne i Hercegovine koji su onamo otili ali ekaemo ta e uiniti obdanji doktori. U pismu Danielu I. Salomu od 26. 6. 1900. Rustan-beg pie kako ima bolest u trbuhu, a i u nogama veliku slabost izlazim u duan ali vie leim nagoli sjedim. U pismu od 24. jula 1900. Uzeir-beg Alibegovi pie firmi ipu i drug. u Sisak da je Rustan-beg jo uvijek bolestan, da mu je u posjetu doao Salom iz Trsta i da su skupa juer otputovali u Sarajevski kiseljak (u nastavku Uzeir-beg pie kako je juer padala kia i grad (mlogo tue ) i da je nainjena velika teta. U pismu od 30. jula 1900. Uzeir-beg pie firmi ipu i drug. da je Rustan-beg jo uvijek u Sarajevskom kiseljaku, te da je od njega dobio pismo da je u nogama mlogo slabiji kako je onamo otio. Rustan-beg je u Kiseljaku bio do 4. augusta 1900, a onda se vratio kui u Derventu.78 No, ubrzo se vratio u Kiseljak. U pismu od 7. septembra 1900. Rustan-beg Alibegovi pie gosp. ipu i drug. u Sisak o tome kako se vratio iz Kiseljaka, gdje je boravio 14 dana, ali nikake fajde za moju bolest. Evo tri nedelje kako leim u krevetu i iz kue nikako nisam u stanju izai imao sam veliki otvor 10 dana, a zatim sam dobio veliku slabost u nogama i u itavu tijelu imamo dva doktora ali nikake pomoi neka mi sam Bog pomogne. Pismom od 11. 10. 1900. Uzeir-beg pie svome bratu Fehim-begu u Budimpetu (hotel Pariz): Na otac od noas mlogo bolesniji ako vam je mogue dojdi amo. U pismu od 26. 9. 1900. Uzeirbeg obavjetava Jusuf-bega Filipovia u Sarajevo da je Rustan-beg umro i moli Jusuf-bega da se o tome objavi oglas u listu Bonjak, jer je Rustan-beg stari
77 78
HIS, Alibegovii, k. 5, sv. 1.
HIS, Alibegovii, k. 5, sv. 1, brojna pisma Rustan-begova u kojima se govori o njegovoj bolesti.
83
2/16/10 11:13 PM
Jusuf-begov prijatelj. Veli da Jusuf-beg zna Rustan-begovu vridnost, estitost koliko je vridijo i inijo fukari bez razlike a osobito ehli islamu. On je odprilike njeto preko 70 godina ivijo, a 23. ovoga u ponediljak svijet prominio poboljevajui itavu godinu a 3 mjeseca iz kue nije izaao [].79 U pismu od 31. 10. 1900. Uzeir-beg pie Muharem-agi Hercegovcu u Zenicu da uradi niane za Rustan-bega. Niani treba da budu veliki, muki, jedan da bude sa sarukom kamen treba da bude dugi 2 metra i tako i debljina prema duljini kamena neka bude dobra fino uredno pak im bude gotovo poalji odma sa eljeznicom ili ako bude usput za amo kola a meni pii koliko kotaju niani.80
Dervi-beg Alibegovi (? 1886)
Jedan od poznatijih pripadnika porodice Alibegovi jeste i Dervi-beg, Rustan-begov brat. ivio je u Dubocu sa suprugom Azom uheri. Sauvana su neka pisma koja je on pisao bratu Rustan-begu s konca osmanske vladavine, a Rustan-beg u nekoliko navrata u sauvanim pismima s poetka austrougarske uprave govori i o njemu. Tako ve 1879. spominje kako je vlast od Dervi-bega grekom naplatila poreze za njegove posjede u selima Brusnik i Kaoci, gdje je on imao kmetska selita (Dervi-begu soldati doli pred magazumu, a osobito mislio je da je za ovu godinu nije se bio dobro porazumio). U to vrijeme braa su esto pisala jedan drugom, uglavnom u vezi sa za trgovakim poslovima kojima se Rustan-beg bavio mnogo uspjenije nego Dervi-beg. ak su odnosi izmeu njih dvojice jedno vrijeme bili neto zategnuti kada je Dervi-beg sredinom 1881. poeo praviti konkurenciju Rustanbegu kupujui zob ak pred Rustan-begovom magazom u Derventi po neto vioj cijeni, a prodajui so po znatno nioj cijeni. Uz to je Dervi-beg u takvom poslu suraivao s drugim trgovcima, na to Rustan-beg nikako nije gledao sa odobravanjem. Ipak, izleda da to razilaenje izmeu brae nije dugo trajalo. U jednom pismu upuenom Jusuf-begu Filipoviu Rustan-beg mu prenosi Dervi-begove selame i veli: [...] ovde je danas bio na brat Dervi-beg i vama je selam poslo, i pozvo je Vas i mene u Duboac na janje kad ovamo doete [].81 Izgleda da su njih dvojica kasnije dobro suraivala u trgovini ljivom.
79 80 81
Nije poznato zbog ega, ali vijest o Rustan-begovoj smrti nije objavljena u listu Bonjak. HIS, Alibegovii, k. 6.
HIS, Alibegovii, k. 1, sv. II, Rustan-begovo pismo upueno 2. septembra 1881. Jusuf-begu Filipoviu. 84
2/16/10 11:13 PM
U jesen 1881. Dervi-beg je kupio 1000 tovara ljive za prodaju u druge dijelove Monarhije. Umro je 1886. i sahranjen u Derventi,82 a godine 1888. Rustanbeg je za njega poslao bedela na had. U pismu upuenom Jusuf-begu Filipoviu u Sarajevo 16. juna 1888. Rustan-beg pie: Molim vas prijateljski ovo uloeno pismo i kljue kako primite odmah predajte runo Hai Muhtiji Ulemnskom Reisu kaite mu od mene Salam, za moga brata Dervibega dalismo bedemluk bosanskom delili Alemi Zada Seidir Muhamed, pa to se negovi stvari nalaze kod hai Muhtije nekamu poalje po Vaim hadijama u Meu ako bude moguno a sanduk prazan neka ostane tamo ako nikako ne bude moguno sad poslati onda iste stvari neka ostanu kod Hai Muhtije do druge godine, jerbo on nejma sad vremena tamo doi niti ekati ovde on odlazi u ponediljak sa naporom u Triestu da stigne haije teanjske i banjaluke. Molim dragi Jusufbeg ovu dobrotu uinite a mislim bie i hai Muhtiji drago jerbo je njegova Delila brat. Isti dan (16. juni 1888) Rustan-beg pie ipu i drug. u Sisak, izmeu ostaloga, slijedee: [] nego Vas molim za staro prijateljstvo za moga brata Dervibega aljemo bedela kao zastupnika na Meu za brata u ponediljak polazi sa laom iz Kobaa tamo e doi u ponediljak naveer molim poaljite vaega mlaega neka ga primi na Agenciji i neka ga odvede kod Toplaka i ujutro eljeznicu nekaga ode snjim jerbo on nije nikad putovao tude a ne umije razgovarati hrvatski ni bosanski on je iz Mee bosanskoga Delila brat to prima Haije bosanske u Mei, Arap je, ime mu je Hai Seid Muhamed molim uinite tu dobrotu, brat je ostavijo u testamentu da poaljemo bedela na Meu za njega jerbo je odavno bijo duan sam a djeca fala bogu imaju novaca tesmo ovo od srca drage volje emo da njegovu naredbu izvrimo. Slino pismo Rustan-beg je uputio i Danielu I. Salomu u Trst (u Trst bedel stie u utorak).83 Dervi-begova supruga Aza nadivjela je svoga mua nekoliko godina, ali ne znamo kada je umrla. U pismu od 30. novembra 1889. Rustan-beg pie kadiji Arif efendiji u Prnjavor slijedee: Vaa biva komija u Kobau Dede uheria i Ata to je bila za Ahmet Spahijom umrlaje njekidan u nedilju kod njezine sestre hadi Dervibegovice, pasu mene zamolili dati javim da ode u Koba i da popie njezinu ostavtinu, vi znate po zakonu kome njezina ostav82
Na njegovom nianu pie: On je ivi i vjeni / Onaj koji je pomilovan i kome je oproteno / Alibegovi Dervibeg / Za njegovu duu / U ime Allaha / Po jednu Fatihu koja je milost / O brao po vjeri / Godina 1303/1886. HIS, Alibegovii, k. 2. 85
83
2/16/10 11:13 PM
tina ostaje.84 Iz ovoga se pisma moe zakljuiti da je Dervi-begova supruga bila kerka Dede uheria iz Kobaa. Dervi-bega su naslijedili supruga Aza, sinovi Muhamed-beg i Abaz-beg, te kerke Muelefa (udata za Osman-bega Muftia u Graanicu) i Senija (udata za Muharem-bega Mahmutbegovia u Bos. amac). Iz kasnijih isplata odteta za oduzeta kmetska selita moe se zakljuiti kako su Dervi-begovi sinovi Muhamed-beg i Abaz-beg uspjeli sauvati velike zemljine komplekse. Muhamed-beg nije imao potomaka, dok su Abaz-bega naslijedili sin Ismet, te kerke Emina i Sidika, ali nam njihova sudbina nije poznata.
Fehim-beg Alibegovi (oko 1856.-18.4.1908)
Fehim-beg je sin Rustan-bega Alibegovia i Alijja-hanume Huseinehaji. Bio je oenjen Alijom-Ajiom Gradaevi (umrla u novembru 1918), ali je za njegov porodini ivot, kao i za njegovu poslovnu i politiku aktivnost vezano niz kontroverzi. Kada je njegov otac Rustan-beg 1876. doselio u Derventu, Fehim-beg je jedno vrijeme ivio s ocem, a zatim se vratio i ivio u Kobau, mada je vrlo esto boravio u Derventi po raznim svojim imanjima u Posavini, to se vidi iz pisama koja je dobivao, a bila su adresirana ponekad u Modriu, ponekad u Kladare, ponekad u Koba i tako dalje. U poetku je imao veliku podrku svoga oca. ak i kada je samostalno nastupao, Fehim-beg se esto pozivao na autoritet svoga oca. Vidljivo je to iz pisama koje je u prvoj polovici 1881. pisao Jusuf-begu Filipoviu, traei da mu se isposluje povratak vika poreza kojega je platio u ranijim godinama. U tom zahtjevu on se uvijek poziva na Rustan-bega, ak moli Jusuf-bega Filipovia da mu odgovori preko moga oca u Derventi.85 Sredinom 1881. on je s ocem putovao i u Be i Petu u sastavu jedne brojne bosanske delegacije. Izgleda da u to vrijeme nisu bili najbolji odnosi izmeu Alibegovia i Gradaevia, jer Uzeir-beg pie 3. maja 1881. pismo Rustan-begu u Be i veli kako je Fehim-begova punica prola kroz Derventu, samo je popila kafu kod Bege Muikia u hannu, mismo je pozivali kod nas, makar ako nee noiti nek se bar navrati i nije htjela, valjda
84 85
HIS, Alibegovii, k. 2.
HIS, Alibegovii, k. 1, sv. II, Fehim-begovo pismo upueno 4. aprila 1881. Jusuf-begu Filipoviu u Sarajevo.
86
2/16/10 11:13 PM
Fehim-beg Alibegovi
joj je ao to jo i Miloevca neteiri.86 U to vrijeme Rustan-beg je u svemu podravao Fehim-bega, zauzimao se za njega u sporovima sa vlastima oko plaanja poreza, a posebno nakon to je kotarski predstojnik iz Dervente pisao jedno pismo Zemaljskoj vladi u kojemu je optuio Fehim-bega zbog nasilja nad jednim seljakom. Rustan-beg je bio uvjeren da je predstojnik tim optubama protiv Fehim-bega zapravo napadao samoga Rustan-bega, o emu opirno pie Jusuf-begu Filipoviu u pismu od 2. septembra 1881. godine. U tom pismu on navodi da je uo kako je predstojnik u jednom pismu Vladi ocrnio Fehim-bega, koji, prema njegovom miljenju, nije ni za ta kriv, o emu, bio je uvjeren Rustan-beg, moe svjedoiti itav Koba. Prema Rustan-begovoj verziji, radilo se o tome da je Fehim-beg kupio neku zemlju u Kobau od jednog derventskog bega, nakon ega je jedan seljak pijan doao u kobaku ariju i poeo iznenada tui Fehim-bega zbog te zemlje. Fehim-beg onda pobjego kui i nije nita nase odgovorio drugi dan isti seljak opet pjan doo i udario na
86
HIS, Alibegovii, k. 1, sv. II, Uzeir-begovo pismo upueno ocu Rustan-begu u Be 3. maja 1881.
87
2/16/10 11:13 PM
kasapa u kasapnicima [...] i togod bude ljudi bilo u ariji ieraju (seljaka) iz arije, onda seljak doe na ovdanji sud i tui sve Kobaane, pak sada Prestojnik ide samo na to da Fehim-bega okalja, a Kobaani svi svedoe i soldati [...] da Fehim-beg tada nije bio u ariji, a Prestojnik to neslua nego je piso u Sarajevo na visoku Vladu i optuio Fehim-bega to je mogao gre i otvoreno ovdi kazuje Kobaanima kako e ga unititi i da nee sjediti u Bosni, i danas je ovdi dobavio iz Kobaa gradonaelnika Fehim-bega Kapetanovia i onog mladog hodu Fehimbegova i kazao je, i osudio je danas hodi da odma ide u Carigrad da nesmije vie biti kod Fehim-bega nikakav hoda, jerbo kae da vi hode kazujete u damiji nekakve vazove proti Vladi, narodu, a to nije. Rustan-beg je bio uvjeren da iza tih napada na njegovog sina stoji Jusufbeg Begovi, koji nagovara predstojnika da preko Fehim-bega zapravo vre pritisak na Rustan-bega. Nemogu meni nita nego da mi sina u Kobau sramote, koje danas teko je onakvog potenog mladia u cjeloj Bosni nai kako to je moi sin Fehim-beg, cjela e Bosna, a i Austrija otvrditi nau kuu i familiju i nae poteno postupanje, pak sada viati se jeli ovdanji Prestojnik za ovolikog kotara Derventskog, koji negleda Carske poslove nego pravi neprilike, viete znati ako ita god treba prestaviti vaim prijateljima kod Visoke Vlade.87 Koncem 1880-ih godina odnosi izmeu Rustan-bega i Fehim-bega malo su zahladnjeli zbog naina na koji je Fehim-beg vodio svoje imanje, zbog ega je zapao u velike dugove, ali oito i zbog naina njegovog ivljenja, koji nikako nije bio u skladu sa Rustan-begovim shvatanjem ivota. U pismu od 9. jula 1888. Rustan-beg pie svome sinu Fehim-begu Alibegoviu u Kladare slijedee:
U Kobau kod Vae kue i ovde kod nas fala bogu svismo zdravo. Jasam tamo Imzi govorijo da vam kae a eto i Vama sada piem, jesen ide nuno mi je za novac, trebam, i ja imam plaati interes rad bi bijo dasam solidan kod kreditara kao i do sad a i Vi znate dasam lani izgubijo dosta novaca, a ovo treba da uinite sa mojim savjetom i za vas bi bilo bolje imalibi bolji na mus i nufus kod trgovaca osobito u amcu i kod kmetova jerbo kad mene ovo posluali nebi Vam bilo nudno nuditi i prodavati u bez cijenje hondati (?) ve sipati u magacin i u koeve pa hasulata (?) prodavati u proljee kao i drugi to rade. Ako hoe meni uiniti dase
87
HIS, Alibegovii, k. 1, sv. II, Rustan-begovo pismo Jusuf-begu Filipoviu od 2. septembra 1881. godine.
88
2/16/10 11:13 PM
okomotim jabi mogo na Vae ime dobiti novaca iz Pete za Va raun f 6000 ili ako hoete i vie t.j. sa mojom garancijom i interesom 6% mogo bi za 2 ili tri godine hasulata (?) isplatiti svaka godina po 2000 u proljee a meni (?) uiniti su f 1500 na godinu da isplauje sve od kukuruza u proljee nebi ni znao kadbi odplatijo i vamo bi se mogo okomotiti pa bi temelj uinio i nebi onda dugovo nikom osim u Kobau po malo to Vam treba za kuu mogo bi onda meni isplatiti i ipuu i vama da ostane da namjestite kuu, i da vam od ljiva bude a ljiva kad osuite morete prodati odmah prodati vazda (?) ako bi vako uinili dobrobi za Vas ispalo i ako bi poeli parovati i kanati (?) to kao ostali svjet a ako bi inijo ko prije onda da je tvoje do Drine nemore stignuti. Ti vidi sam na jednu glavu 330 kua pa nemore kraj s krajem uvatiti i dugovati na suho sramotaje da cjelog svijeta da svatko se udi da rad (?) tije odbijo svatko na luak a sad ludosti nejma 30 godina Vama je polo i vako akome poslua dobrobi za Vas bilo onda nejma tabulacije ve na fini nain trgovaki a nebi znao nitko osobito amani netreba da lupaju ko za ipua raun. Ja imam kredita koliko god hou ali nepodnosimi interes plaati jerbo nejmam otklen namjerivati. Io je uki u Sarajevo kod Hai Muhamed bega da potegnu na Salan (?) pa nisu mogli i kazuje sino uki doo i kae dasu mnogi tanki u Sarajevu pa nisu mogli nai [...]. Ja u ii more biti do 10/12 dana u Petu pak ako na ovo pristaje odgovorimi za moje vladanje pa ako hoe f 6000 ili 8000 koliko hoe ondabi se obadva okomotila i Vi bi mogli odplatiti za tri ili etiri hazulata, za Krukovo Polje akose nismo uture dogovorili neka subae piu u tefter sav osulati paemo se mi lako dogovoriti ili uture pa kakotije volja nekako ali ipak hou da imam tefter, a mislim dabi mogo ovo zavas izraditi u Peti sigurno i u Triestu samo vi na sigurno [...] da dojde na vrijeme da isplaujete ratu po ratu, a ako ba nato ne pristajete ja opet fala bogu neu biti (odbijen) kod svojih prijatelja samomije teko interese otplaivati, jedan se falijo u Brodu kakosiga nudijo damu proda (neitko, neto kao hamlat) ove godine od ova 4 sela more biti daje bijo [...] ali nemogu vjerovati to nebi trebalo initi i kad nebi bilo zgrada u selu toseje njekad inilo kad nije bilo zgrada u selu ovo nemoj kazivat nikome. ekam odgovor.
U pismu od 26. augusta 1888. Rustan-beg pie Fehim-begu Alibegoviu da je dobio od njega pismo, koje je sasvim nesmiljeno. Viste meni samo odgovorili iz Kobaa da napiem kako valja pa da Vam poaljem za vama u Posavinu da podpiete draga srca i da povuem novac od kredita moga na vae
89
2/16/10 11:13 PM
ime a opet mora biti sa mojom garancijom, nisi tijo na f 5000 initi policu, meni do danas nije nitko nao duga a ima da vi nepriznajete a mogu dokazati mojim tefterom i mogu se vazda zakleti na ono tomi dugujete na svakom sudu, a ja neiero tvoje nego svoje a meni je nudno danas da bog sauva kako bi ti meni sa svojim uinio kao to sam ja vama uinijo sa torbama jesam vuko novac u Posavinu draga srca a sebe raskomoivo kada sam platijo tapije za vas onda sam uloijo preko 200.000 groa koje kuda zato draga srca. Dalje je pismo neitko, ali se vidi da je Rustan-beg uzimao kredite da bi platio neke raune Fehimbegove, te skree panju Fehim-begu da nije dobro to radi, savjetuje ga da se uva, jer kad god mene nisi sluao nijeti ni valjalo a to si ti radijo pa neumije uvati. Ja nisma kriv datije dijeliti svijetu pa da se mee u novine [] nemoj misliti da sam ja daba Krukovo polje uzeo. Ti zna kad sam ga kurtariso od ejgia (?), a da mene nije bilo po vama propali bi kao i Magnojevac pa bi vam otio Garevac za dug a ti zna da sam ja imao seneto na 235.000 groa pa sam primijo Krukovo polje za 16.000 groa a ostalo je 75000 groa duga koje nisam ni naplatijo i sve mogu mojim knjigama dokazati togod sam uloijo a to sam primijo kad god bi vidijo pravi raun imobi primati ali ova je stvar zaspala od moje strane nee nitko traiti ako bi tko mene upito ikada, gotov bi bijo dokazom odmah, ovo ti dostavljam tosimi pribacijo jedno to se molim bogu to samti otac dabimi njeto uinijo ovosimi reko pa ja sumnjam na ovo, nego ja vas molim da vi meni poaljete drugu policu od 5000 forin. dase naplatimo ja nemogu vie ekati a ja vama ne raunam nikakva interesa a dugujete mi od 1884. godine, a ja plaam interes koi vi bi plaali da dugujete a vidim da mojoj kui nemislite dobro kad dajem ode na laku ruku a kad iem sa velikim rezdlelom (?) i galamom to kae dae skinuti dukate i prodati zemlju nijeti prvi put a nee nikom drugom nauditi vi meni dugujete f 3758,807 i ove godine Krukovo polje vi znate bolje koliko valja da ne baci vie od f 1240 (neitko) f 5000 pa tomi nebi dao policu podpuno da izvadim moj novac a sa mojom garancijom mislim ako nebi dali drugaije a sa vaom velikom komocijom i vaim belajlukom od tri konzulata da otplati 6% na proljee f 1000 na drugo f 2000 a na tree f 2000 nebi ni znao a i dalje da ostane nebi nitko, jerbo nebi uinijo koto je uzrok ja tebi nebi na jesen primijo f 2000, ja trebam sve odavnoje a interesa nejmam u Kobau trai a tako i u Posavini i sebe osigurava a da ja propadam ja sam tebi govorijo da negradi kue preeje je dugove platiti ti meni plati pa u svome na svome radi togod
90
2/16/10 11:13 PM
hoe nikada ti prigovoriti neu, da ti misli doo bi mi na Bajram onda, ja sam tebe zvao da prigleda raun, a ti bjei od rauna ja nemogu veliki teftera nosati za tobom najbolje je da ti meni isplati pa da se ne inadimo i nemrazimo, godini ko doeka Krukovo polje more odbaciti kad ti je teko odplaivati, ja bi najvolijo ja sam dosta truda imo oko tvoje Posavine pa sada voli svakome nego meni i najvolijo bi da ja propanem, ko uzdaje sjena subaama kao prije i koto si lani kuu poklonijo u Modrii pa ti sada vraa emlukom, a vaa muhamela kadbi bila uredu onda bi svjetu bila u oku, ako bude postupo ko prije hravo za vas. Ja u na 30. o.m. ii u Petu pa zato molim poalji mi drugu policu na f 5000 po momku ja u platiti i onda u Vam ovu povratiti ja ovo nemogu primiti volim tabulirati Krukovo polje ja kue nek se dumani posmiju jerbo da vi meni vjerujete poslali bi mi i drugu policu na Saloma jerbo kod Russa ako nebi svrijo kod Saloma bi svrijo prija pak i vam onda jednu polici vratijo, e moj Fehime nisam se ja tako muijo i patijo kad sam ja polagao moj novac i tui za vas, jo ti mene ni svoga brata nisi zatitijo niim da bog da a nedaj mi boe vama biti muhta.
U pismu od 31. augusta 1888. Rustan-beg pie Fehim-begu Alibegoviu u Kladare slijedee: Vae pismo primijo sam od 30. o.m., iz kojega vidim ta piete ao mi je to me tovari ono to nemogu progutati i to nisam kriv i udim se to sam sebi nee, a moje nije u dugu kadbi ivijo 10 godina najvie to bi bilo puno a more se trefiti i mnogo bre u boijoj je ruci pa ti more vie od mene pripasti nego meni to je od moga otca ostalo a ja nedobog nikakve enidbe ni trokova nisam rauno ni naplaivo niotkoga to Bog znade najbolje ve riziko sa svim svojim malom i svojim tjelom dok sam osvojio tebi Posavinu i dasam se ja sluo bijo bi tvoj sad Magnojevac i Kornica, nego vidim sve dasam ja kriv pa to to ja primam nase i vidim da bi dali drugu policu na f 3000 menije nudno zato molim da izvrite, samo je za 5 godina puno sramotaje zato bi ovoliko vrijeme inijo kad vi morete i prije platiti ja vas molim da mi date policu za f 5000 od godine i eto vam aljem kopiju. Fehim-beg Alibegovi je 31. augusta 1888. pisao Izraelu Russou i sinovima u Budimpetu da na njegovo ime poloi raun od 5000 f za Rustan-bega Alibegovia, jerbo sam ocu duan f 5000 pa mi je danas poisko a trebam novaca danas u mojim selima pravim zgrade i kuu veliku imam dosta trokova. U pismu od 15. septembra 1888. Rustan-beg pie Fehim-begu Alibegoviu u Kladare da se jutros vratio kui sa puta u Budimpetu i Be. Vau policu
91
2/16/10 11:13 PM
nisam mogo priloiti nikako u Peti kod Russa, nego otio sam u Be te sam priloijo stvar vau policu f 5000 kod R. Hai Ristia i drug i vas je istu sumu zaduijo damu isplatite sa komocijom to nam je uinijo za staro prijateljstvo i to nisam gotovi novaca uzeo nego bijosamu duan f 3000 a za f 2000 uzeo sam robe zato mi je uinijo i boljega za vas ovako to je primio Hadji Risti nego Russo i eto vam aljem u prilogu Hadji Ristia pismo te moretemu potvrditi daje stvar uredu vjerujte jasam imo dosta troka i truda dok sam ovu stvar svrijo. Nekoliko dana kasnije, ve 25. septembra 1888, Rustan-beg pie Fehim-begu Alibegoviu: Pie mi jutros g. Hadji Risti damu jo niste potvrdili za f 5000 daje stvar uredu te vas sad molim damu potvrdite da je stvar uredu i daetemu isplatiti sa komocijom na rate on je zadovoljan kadmu god platite kad nebi vi mu potvrdili nebi valjalo zame jerbo ja sam stvar zakljuijo pa je vama optereeno a meni odobreno i ja sam mu bijo polak duan a polak uzeo robe, pa je ve stvar protokolirana i ovo sad to ti dolji dostavljam neka ostane meu nama. On mu, naime, skree panju da dobro pazi kome e prodati ljive, jer trgovac kome je ljive prodao prole godine propao je finansijski. U pismu 29. septembra 1888. Rustan-beg pie P. hadi Ristiu da mu je Fehimbeg javio kako je potvrdio da je stvar uredu u vezi s onih 5000 f. U pismu od 6. decembra 1888. P. hadi Ristiu Rustan-beg, izmeu ostaloga, kae: Fehimbeg meni nedolazi odavno niti e moga savjeta. Govorijo sam mu da ne troi novaca u bresposlicu i da nepravi kue velike u selu dok nebude komotan a on je meni piso daga nesavjetujem i dame nee sluati meu nama je prestalo sve i ja neu da znam vie za njega on nije nikada na rijei i kae da je svoj goso onda kako zna neka nako i radi molim nemojte vie meni za njega pisati on je dobar goso vi njemu morete pisati preko Svetozara Rajkovia u amac pa (ta) bude toe njemu Rajkovi predati pismo. Poetkom naredne godine 25. februara 1889. Rustan-beg pie Fehim-begu Alibegoviu u Kladare: Primijosam jutros bivca peena iz Kladara od Imza i mismo va raun izravnali [...] tosi nama dugovao, Krukovo polje bacilo vie i od f 2000 osim trokova jerboje bilo dosta kukuruza i enice viste zasluili dosta ali jasam reko neka bude i vako zavrenoje izmeu nas. U nastavku pisma Rustan-beg pie kako je Avdaga Husedinovi oenio sina i pozvao itavu Derventu na sofru, a njega nije. Rustan-beg pie da ne bi ni iao i da je pozvan, pa zato moli i Fehim-bega da nita ne trguje sa Husedinoviem jerbo Avdaga sa Begoviima meni rui interes.
92
2/16/10 11:13 PM
U pismu od 12. marta 1889. Rustan-beg pie P. hadi Ristiu u Be, izmeu ostaloga, sljedee: Fehim bijo nekidan kod mene pasamga ja ruijo za vas i pitoga kud toliki novac troi tomi nee da kae vemi odgovara nemojme pitati toje prolo gledatemo od sada da bude to bolje i pametnije, vjerujte meni damu je bacijo Koba prole godine njegova vlasnitva tose tie f 2000, a sela u Posavini preko f 8000, toje na jednu familiju dosta na godinu u blagu da ivi f 20.000 potroijoje jesenas u selu preko f 12.000 a preko moje volje pravijoje jednu kuu zidanu i prije 2/3 godine mnogoje potroijo u selu. Nastavak pisma je slabo itljiv, ali se vidi da Rustan-beg pie o tome kako je Fehim-beg troio novac na podizanje kua i tala, a mogao je taj novac uloiti da vrati dugove (kamate). Rustan-beg veli da Fehim-beg ima u svojim skladitima u selima dosta kukuruza, pa kada to iskruni za prodaju (maj-juni), onda e moi platiti hadi Ristiu dugove. Samo nekoliko dana kasnije, 16. marta, Rustanbeg pie hadi Ristiu da je dobio pismo od Fehim-bega, u kojemu mu pie da je primio hadi Ristieve pismo, a tamo je stajalo da e hadi Risti poslati nekog Todorovia dase njime naplati to nebi dobro uinili za sebe a to mislim da vam nije ba velika nuda bivivam (?) sigurnije nego kod trgovaca kod vaije kua. Nastavak pisma je neitak, ali se vidi da je i dalje u pitanju prijepiska u vezi s Fehim-begovim finansijskim obavezama koje je imao prema hadi Ristiu, a ja vama nisam falijo Fehimbega da je bogat nego sam vama dostavljo kao prijateljima damuje dobar prihod a da nezna ta radi i od vika da troi a neprodavi kukuruze nemore vam platiti odmah piitemi koliko on vama svega duguje. 88 Fehim-beg je uvjeravao oca da e prevazii sve finansijske tekoe, to se vidi iz pisma ta ga 24. marta 1889. Rustan-beg pie P. hadi Ristiu, u kojemu, izmeu ostalog, stoji slijedee: Jasam doo danas iz Kobaa i govorijosam sa Fehimbegom za va dug pamije ukratko odgovorijo da ja nejmam pravo brinuti za tue poslove i pitosamga koliko vama ima duan pami nije tijo kazati u februaru kazivalisumi i on i njegov bivi ortak Adem nesretni dasu vama platili stari raun i da samo duguje f 5000 to je priloijo [...] imo sumnju da mi lau, zato sam vama piso i molijo dvaput dami piete koliko su oni duni [...], a Fehimu biti nee pravo [...] onda ja vas prijateljski molim dami nepiete bilo vie nikada za Fehimbega ni dva slova jer bojim se zavaditi sa Vama a prijatelj sam vae kue preko 30 godina. U nastavku pisma Rustan-beg se ali na ponaanje i velike trokove koje Fehim-beg ima.Uz ove
88
HIS, Alibegovii, k. 2, sv. 1. 93
2/16/10 11:13 PM
finansijske probleme Fehim-bega je poetkom 1889. zadesila i jedna porodina tragedija. U pismu od 23. aprila 1889. Rustan-beg pie ipu i drug. u Sisak, izmeu ostaloga, da je u kobakoga bega prekuet umrlo 2 (dvoje) za jedan dan, jedno muko od 7 godina, a jedno ensko od 4 godine, kako nas je prije vie puta najidio tako u ovome trefu sada nitko mu nije otio od nae kue na veliku alost koliko je kod nas zasluijo, ao mi je diece a njemu neka Bog da ono to je sam zasluio. Iako izrijekom ne spominje ime, oito da je Rustan-beg mislio na Fehim-bega, koga i u nekim drugim pismima takoer oslovljava samo sa kobaki beg. Vidi se to i iz pisma od 3. maja 1889. to ga Rustan-beg pie ipu i drug. u Sisak, u kojemu navodi: Vidim da Vam je g. Rankel isplatijo raun za bega Kobakog to mi je drago, fala Bogu Vaoj velikoj potenoj kui nije vam potrebno neke osobe drati u tefteru koji ne znaju ta je red i karakter i to jim more svata u torbu stati, neka dobije Rankel kad ja njega nisam mogao izdrati ne more ni Rankel, i kad voli Lelia savjet nego moj neka mu bude [...].89 U pismu upuenom 25. januara 1890. hadi Ristiu u Be Rustan-beg veli da nije u dobrim odnosima sa sinom Fehim-begom, te ga nije vidio gotovo godinu dana. Fehim-beg je neodgovoran a prelo mu je 34 godine [] da se je iko sina odreko i ja bi njega. Tomo veliki Tasovac u Brodu ima njime veliki upliv koi ga je bacijo u dug i rastavio ga od mene. On nije od banke povukao novaca nego od Vlade bosanske povuko je lani f 10.000 na deset godina sa 6% kamata, a da on mene pita on bi danas davo svoje novce na interes a ne bi obteretio svoi dobara, kojim nainom mogu ja njemu govoriti za va raun kad je lani on jedno moje pismo vratijo i napiso na koverti da mi pismo povraa i da moja pisma neuvauje kod njega. Naredne 1891. godine Fehim-beg je prolazio kroz Derventu sa djecom, ali nije htio navratiti i vidjeti oca, koji je u to vrijeme ve poeo ozbiljno pobolijevati. U pismu od 17. augusta 1891. Uzeir-beg pie bratu Fehim-begu u Kladare: ulismo danas dasi proo sa dijicom u selo otac je doo prekjuer iz Lipika pak mu nije pravo to se nisi navratijo ovde jerbo slab je a sa micinama se pati nije se mlogo pomogo u Lipiku. Zbog svega toga, Rustan-beg je koncem 1891. pokrenuo proceduru da se Fehim-beg proglasi rasipnikom kako bi mu se imenovao tutor. U jednom pismu od 21. oktobra 1891, koje je dosta neitko, Rustan-beg pie kadiji u Gradaac o potrebi da se Fehim-begu postavi tutor, jer je on u velikim dugo89
HIS, Alibegovii, k. 2, sv. II.

94
2/16/10 11:13 PM
vima, to bi moglo dovesti do propasti ne samo Fehim-begove nego bi moglo ugroziti i samoga Rustan-bega: Jasam za njeg potraijo i crno iza nokata davo sam mu po 25 hiljada for. brez interesa za pet godina pa sve gore. Dro je moje Krukovo polje 10 godina po 1000 for a njemu bacalo po 3500 do 4000 for. Rustan-beg trai od kadije da se za Fehim-bega odredi tutor, jer bi u tom sluaju on kao tutor mogao nabaviti novac, platiti dugove i opet mu davati po 300 f mjeseno za kune trokove. I u pismu od 25. oktobra 1891. upuenom hadi Ristiu u Be Rustan-beg se ali na Fehim-bega, koji je toga ljeta bio u Beu, pa se zaduio i kod hadi Ristia. Rustan-beg veli da misli kako je Fehim-beg (moj nesretni sin) duan ukupno oko 60.000 for. Za ovai veliki dug nisam znao ve u ovo osam dana sve sam dozno sam neznam tau da radim. Kako je uzrasto te oenijo i mene je raskomotio dosta kako je otio od mene evo 10 godina i on se jako puno zaduio. Njegov godinji dohodak baca 25 neka godina i 30 hiljada for, on se more prodati [] On ne kupuje zemlje ve prodaje. Godine 1886. ja sam njemu dao 25 hiljada for brez interesa za 4 godine te se je izplatilo njegove dugove pa sam mu dao moje selo 66 kua za hiljadu for godinje da mi otplauje a njemu je isto moje selo bacalo 4000 for a ja to nisam gledo samo nebili se ustanovijo te sam ja primijo moje selo evo dvije godine pa drim za sebe pami baca oko 4000 for a on je dro 10 godina 30 hiljada forinti to me je ogulijo. Ovaki se ljudi tuku iz puke u elo. Ja njemu kaem to moje to je i njegovo jabi danas milijarder bijo da mi bog pokloni. Ovoga sina to je kod mene koji me podupire i koji je estit i fala mu od srca svako dobro one akobogda vazda bit dobro s bogom i prijateljima. On sve od mene krije i meni lae. U nastavku pisma Rustan-beg se ali kako je Fehim-beg njekidan razvalijo i njegovu kuu u Kobau koja je bila ko sahat nova to smo se svi izrodili u njoj najprve dvi familije bosanske [].90
I u pismu upuenom 31. oktobra 1891. Danijelu I. Salomu u Trst Rustanbeg pie kako je Fehim-beg moj kratkoumni i brezpametni sin pao pod veliki dug, a ja nizato znao nisam dragi eff sve je krijo od mene to smo postigli 45 do 50 hiljada forinti duguje. Rustan-beg pie kako Fehimbegova imanja u Posavini donose godinji prihod 25-30 hiljada for, a i imanja u Kobau donesu prihod 2-3 hiljade forinti i opet nejma kraja [] U septembru uzo je od mene za enicu a od Posavca za ljive 7000 for i to je prolo u oktomberu sam nee da kae
90
HIS, Alibegovii, k. 3 95
2/16/10 11:13 PM
kud je otilo kad je poo litos u Be i u Karlesbad dali smo mu mi 500 for na troak, pa sutradan u Sisku uzeo od g. ipua 600 for a dok je bijo u Beu u stvarima i gotovu novcu zaduijo se 4290 for ipu mi je javio kao prijatelj Hai Risti mi nije htio odmah kazati. Moju kuu veliku novu u Kobau razvalijo brez mog pitanja to smo u njoj 4 familije ivili pa sad zida gospodin drugu dugaka i iroka nemore se opisat. Juer mi telegrafira iz Modrie da mu poaljem odmah 2000 forinti i ako mu ne poaljem kae da e prodati kukuruze potomu drago i moro sam poslati. Kukuruza ima preko 25 vagona. Kako sam ga oenijo mlogo me je bacijo natrag uputijo je i moje i svoje u poetku bijo me je sasvim razkomotijo kad me je Opovi pokojni podupro moje selo Krukovo polje u Posavini kako je od mene izio dro je 10 godina i meni plao po godinu 1000 for nekad 1200 for pa evo dve godine kako sam ja moje selo primijo i pogradijo zgrade baca mi 4000 for neto preko troka. A njemu je vie bacalo kad rode ljive. Ali ja to nisam nita gledo kod njega samo da se ustanovi. Sad mi se nemere na djetinjstvo odbiti.
Pie kako je Fehim-beg udao kerku Muhibu za Osman-bega Paia, sina Muhamed-begovog i unuka Ali-pae Fidahia. U nastavku pie da trai da postane tutor Fehim-begu, pa pita Danijela I. Saloma da li bi mu posudio 45 hiljada forinti, uz kamatu, na 3-4 godine. Plaao bi u jesen i proljee, a kao garanciju Rustan-beg bi u gruntovnici zaloio svoje selo, koje vrijedi 80 do 100 hiljada forinti, te Fehim-begova tri sela sa 300 kua, koja vrijede pola milijuna forinti, da je u dobrim rukama davo je jedan grof iz Bea 400 hiljada for ali to se ne smije prodati []. U pismu od 7. novembra 1891. Rustan-beg pie Jusuf-begu Filipoviu da je Fehim-beg bio kod oca i pristao je potpisati uvjete koje je ovaj postavio. Ako ih prekri, pristao je da mu se moe imenovati tutor, a da se isplate njegovi dugovi. U pismu od 4. novembra 1891. Rustan-beg pie hadi Ristiu za sina Fehim-bega kako je on dobra osoba i dobra srca, samo mlogo lae i nije na rii nikad. U ovom pismu Rustan-beg od hadi Ristia trai zajam od 30-35 hiljada forinti da moe platiti Fehim-begove dugove, poto je Fehim-beg pristao da mu otac postane tutor ako jo jedanput prekri uvjete dogovora i pone se zaduivati. Meutim, Fehim-beg nije prestajao sa rasipnikim nainom ivota. On je 1893. od Bosanskohercegovakog kreditnog zavoda uzeo zajam od 45.000 forinti, 1895. jo 15.000 forinti, te kasnije jo 17.000 forinti od Zemaljske banke (ukupno 77.000 forinti). Posljednji zajam mu je dat u svrhu namirenja lah96
2/16/10 11:13 PM
koumnih dugova. Ovaj posljednji zajam odobren je Fehim-begu pod uvjetom da se on, kao to je obeao, odrekne upravljanja svojim imanjem, te da to prepusti svome u Derventi stanujuem otcu Rustan-begu Alibegoviu, i da se vie ne zaduuje. Ali, kotarski predstojnik iz Prnjavora javljao je da Fehim-beg nastavlja sa rasipnikim ivotom. On je 1895. od gostioniara Pavla Kallaya iz Bos. Kobaa posudio 350 forinti, od svog vinogradara Andrije Ljutia 250 forinti, od jo jednoga ovjeka iz Prnjavora 300 forinti, od jednog Jevreja po imenu Goldfinger koji je u novije doba Fehimbegov pouzdanik iz Sl. Kobaa vie stotina, a vjerovalo se da je Fehim-beg imao biti duan i bijeljinskoj tedionici i to na akcepte svojega zeta Osman-bega Paia iz Bijeljine. Sve je to posljedica injenice da je Fehim-beg rasipnik, razmetalac, podvren strastima koje ga skupo stoje; on dri ljubavnicu jednu ciganku u Kobau, kojoj najfinija odjela i skupocjene dragocjenosti kupovati obiaje; kupuje nadalje nepotrebne stvari i dragocjenosti te ih ve za kratko vrijeme, iza kako ih se je zasitio, za 1/3 ili pak i za kupovne cijene prodaje. Zbog takvoga naina ivota kotarski predstojnik iz Prnjavora Pauli u julu 1896. predloio je Rustan-begu da preuzme upravu imetka Fehimbegova u svoje ruke i da plaa Fehimbegu mjeseno neki stanoviti iznos, a ostatak prihoda da upotrebi za podmirenje dugova. Ovo se je utanailo i dobiva Fehimbeg mjeseno 250 for od oca. Kotarski predstojnik je vjerovao da Fehim-beg od tog dodatka, te od prihoda sa svojih polja u Kobau (otprilike 600 forinti godinje) koji mu je dohodak Rustan-beg takoer ostavio moe otmjeno ivjeti. U izvjetaju upuenom Zemaljskoj vladi 17. novembra 1896. kotarski predstojnik veli da se u tome prevario, jer Fehimbeg pravi iznova dugove i po mojem osvjedoenju je bez spasa izgubljen, ako se im prije pod kuratel ne stavi. Konano mi je jo napomenuti, da je Fehimbeg ovoga ljeta pokuavao da se jednim veim zajmom, kojega je kod srpske banke u Zagrebu dobiti nastojao, svojih dugova rijei i na taj se nain od zemaljske banke oslobodi, jer mu kontrola zemaljske vlade nije poudna. U pogledu zajma kod srpske banke u Zagrebu dopisivao se Fehimbeg s nekim zagrebakim odvjetnikom. Potaknuti ovim zahtjevima, kod Kotarskoga ureda u Prnjavoru kao erijatskoga suda sasluavani su svjedoci o tome da li se Fehim-beg Alibegovi treba staviti pod skrbnitvo. Na sasluanju 1. februara 1897. Ibrahim ef. Fazli, imam iz Kobaa, izjavio je da mu je Fehim-beg priao kako mu otac Rustan-beg daje mjeseno 300 forinti i da upravlja njegovim selom i subae
97
2/16/10 11:13 PM
nametne, ali da ne zna nita o njegovim dugovima niti znam da kojoj enskoj dragocjenosti kupuje, te istie kako misli da mu nije potreban tutor. Isto su izjavili i Mehaga Dizdarevi i kobaki naelnik Ahmed-beg Kapetanovi. Na sasluanjima 30. marta 1897. Salko Hasii iz Kobaa izjavio je kako je uo da je Rustan-beg tutor Fehim-begov, a da ostalo nita ne zna, samo sam uo po kuama, da u godini 1895 s nekakvom curom iz Kobaa u umi Motajici neto posla imao, nu ta stvar bila pred sudom rijeita. Samo se govorilo da ga to skupo stalo. To sve bi ali ne mogu dokazati, jer nisam to vidio, nego sam sluao i nije mi vie na umu od kojih osoba sam to uo. Ahmed-beg Kapetanovi, kobaki naelnik, izjavio je da zna kako Rustan-beg daje Fehim-begu 250 forinti mjeseno, i da ne zna da li se Fehim-beg nakon toga zaduivao kod koga. Slino je izjavio i Sulejman-beg Kapetanovi iz Kobaa i kazao je da je bio prisutan kada je mu otac binbau Kallayu i Goldfingeru dug, koji je prije toga napravio, izplatio, te otac sam govorio i Kalaju i Goldfingeru da Fehimbegu nita bez novca dati nesmiju, jer da se njima platiti nee. Sulejman-beg dalje veli da nita ne zna o tome da li se Fehim-beg nakon toga zaduivao, niti zna da kupuje neke dragocjenosti kakvim enama i slino. Slino je izjavio i Ibrahim-beg Ljubovi, gradonaelnik iz Prnjavora. Fehim-begova supruga Ajia-Alijja hanuma Alibegovi, roena Gradaevi, 5. aprila 1897. izjavila je: Sav imetak to moj suprug sada posjeduje doao je od mene, i ja mu ga u vlasnitvo i pod upravu dala, i jesam imala i znanje da moj suprug na taj imetak iz kasse novce potegao i bila sam s time zadovoljna. Te novce to jesu na taj imetak uzajmite, nijesu lahkoumno potroene, nego potroene tim nainom najprije jest razraditi vinograd i potrebite zgrade, te i kue i druge stanove dijelom novosagraene, prikupljene su zemlje u Kobau, sagraene su nova kua i gospodarstvene staje u Kladarima, te troeno je za udaje nae keri. Ona istie da Fehim-beg nije rasipnik i u prilogu dostavlja i raun koji joj je Fehim-beg dostavio. U tom raunu stoji kako je on potroio 73290 forinti posuenih od Zemaljske banke. U tom raunu je stajalo da je novac potroen na slijedei nain: Kupovina brda Grginac i Kabakovac povrine 300 dunuma = 2000 for. Krenje i ograivanje tih brda = 1000 for. Saenje 7000 stabala ljive na tim brdima = 7000 for. Saenje vinograda na tim brdima (50.000 okota) = 8000 for. Kua za batovana i podrum = 1000 for.
98
2/16/10 11:13 PM
Punica i kua za dvoranina = 500 for. Kupovina oranice zv. Jenjka povrine 58 dunuma = 400 for. Kupovina oranice zv. Dulju = 240 for. Kupovina oranice zv. Poloj = 100 for. Kupovina ljivika kod kue = 450 for. Kupovina krave, konja, hintov (?) i kola = 1600 for. Kue gdje stanuje i kuhinja = 10.000 for. Konak, kuerak, tala i upa = 2000 for. Okolo svih zgrada sagradio zid od kamena i cigle = 2000 for. Kupovina pokustva i kunih stvari = 4000 for. Nakit za hanumu to je nabavio = 5000 for. Troak za prijenos tapije sa hanume na Fehim-bega =4000 for. Za udaju kerke potroio =6000 for. U Posavini, na imanju u selu Kladari, sagradio: kuu i kuhinju, nabavio pokustvo, sagradio kuu za momka, kuu za dvoranina, 2 magaze za hranu, 2 tale, 2 upe, 8 punica, koeve za kukuruz, gospodarsko orue = 18.000 for. Ukupno 73290 for. erijatski sudac veli da se iz ovoga rauna moe vidjeti da su navedeni trokovi u nekoliko suvini.91 Premda je i sam vrlo esto kritizirao Fehim-begovo ponaanje, Rustanbeg je ustajao u njegovu odbranu u situaciji kada je procjenjivao da to vie nije u interesu ugleda porodice u cjelini, pogotovo ako tom odbranom nije preuzimao nikakve finansijske obaveze na sebe. Tako on, naprimjer, u pismu od 22. augusta 1899. Zemaljskoj banci u Sarajevo titi svoga sina: Razumili smo da je gradaki gosp. Prestojnik vama piso poradi moga sina Fehimbega da je Fehimbeg laac i nepoten i tako i da mu se uspostavi tobo tutor jase upravo udim grofovom onakvom postupku jerbo g. grof nema pravo i nebi smijo nikoga vreat jerbo Fehimbeg je istina va dunik i viste dobro osigurani a Fehim-beg vam sigurno rate u redu isplauje i Fehim-beg nema gosp. grofu nita duan.92 Tada se ve Fehim-beg ukljuio i u politiki ivot sudjelujui u pokretu za vakufsko-mearifsku autonomiju. U pismu od 1. jula 1900. upuenom gosp.
91 92
ABH, VS, k. 83, god. 1897, br. 8. HIS, Alibegovii, k. 5, sv. 1, Rustan-begovo pismo Zemaljskoj banci, 22. augusta 1899. 99
2/16/10 11:13 PM
Russou i Hajimu u Budimpetu Rustan-beg veli da je tamo o svom poslu otputovao njegov sin Fehim-beg, pa e sigurno navratiti da se upoznaju. Nakon to je nekoliko dana proveo u Budimpeti, Fehim-beg se vratio u Bosnu. Oito ve pod jakim opozicionim usmjerenjem, Fehim-beg se sukobio sa sucem Nedielskim iz Dervente, protiv koga je ak 23. jula 1900. podnio prijavu Zemaljskoj vladi u Sarajevo. U ovoj prijavi Fehim-beg navodi da je 17. jula u 7 sati naveer sa svojim koijaem putovao iz Modrie u Derventu, a kada je bio u blizini oeve kue u Derventi, napao ga je tamonji sudac Nedielski, kome je, prema Fehim-begovoj tvrdnji, smetalo to to se morao malo skloniti kako bi koija mogla proi. Fehim-beg navodi da je sudac tom prilikom opsovao koijau tursku mater i pokuao ga udariti tapom. U ovoj prijavi Fehimbeg navodi kako takvo ponaanje suca smatra uvredom za sve muslimane, ali i uvredom Fehim-begove asti, te ga zbog toga prijavljuje Zemaljskoj vladi, pogotovo to je sudac takve uvrede ponovio i nakon tog incidenta kada je zabranjivao koijau da vodi Fehim-begove konje ulicom ispred Rustan-begove kue, ponovo psujui tursku mater i tvrdei da se tim dijelom ne smiju vodati konji, premda je momak kotarskoga predstojnika grofa Rumerskog na istom mjestu drao grofove konje.93 Oito se i nakon ovog incidenta Fehim-beg ponovo vratio u Budimpetu, gdje je ostao due vrijeme, jer mu Uzeir-beg 11. oktobra 1900. pismo o oevoj bolesti adresira na hotel Pariz u Budimpeti. Nakon oeve smrti Fehim-beg je posjede koji su mu naslijeem pripali prodao bratu Uzeir-begu. U jednom pismu od 6. decembra 1900. Uzeir-beg Alibegovi pie Danielu I. Salomu u Trst o tome kako namjerava kupiti dio zemlje koji je pripao Fehim-begu iza Rustan-begove smrti. Smatra da Fehim-beg ima dovoljno zemlje, pa ovo namjerava prodati Uzeir-begu, a ovaj moli posudbu od 10.000 forinti od Daniela I. Saloma, jer bi mu bilo ao da neko drugi kupi taj dio oevine. Kae da on sam to moe platiti, ali bi mu bilo malo tee trgovati, pa radije trai posudbu. Nije poznato da li je dobio taj zajam.94 Nekoliko mjeseci nakon ovoga Uzeirbeg pie Danielu I. Salomu u Be da mu poalje od fijakera prajz korent to za Fehim-bega treba te ako koji izabere kupiemo preko napiite mi kakesu cijene u francima jeli isto, a u drugom pismu upuenom Salamonu Markadi93 94
HIS, Alibegovii, k. 7. HIS, Alibegovii, k. 6

100
2/16/10 11:13 PM
u u Brod pita koliko tamonjoj tedionici duguje njegov brat Fehim-beg.95 U pismu upuenom Tasovcu i Merkadiu u Brod 1. 4. 1901. Uzeir-beg pie da je dobio njihovo pismo, iz kojega je vidio da im Fehim-beg Alibegovi duguje 7.829,80 k i to na 4 mjenice. Uzeir-beg uzima na sebe otplaivati Fehim-begove dugove kako budu pristizali. U pismu od 12. 4. 1901. Uzeir-beg pie Danielu I. Salomu u Be da je primio prajz korente od fijakera moj brat Fehim-beg je izabro onaj to ete viditi na istom papiru je oznaita ciena a to je 700 f, pak vas molim gledajte to je mogue nie da isti fijaker kupite i kada ga kupi neka ga isti fabrikant sastavi tokove i spakuje jerbo je frakt jeftiniji kada je zapakovat. Mismo se jedno prevarili i platilismo 100 f frakt zato to nismo tokove sastavili i poaljite isti sa eljeznicom ovdi na moje ime a tako i raun ja sam bratu govorijo da bi najbolje bilo da sam tamo ode i dasi izabere on nee negose oslanja na vas. U pismu od 21. 4. Uzeir-beg pie Salomu da je dobio njegovo pismo iz kojega je vidio da je Salom kupio fijaker za Fehim-bega i to za 650 f i da ete ga odmah amo poslati to je dobro []. U pismu od 3. maja 1901. Uzeir-beg pie Danielu I. Salomu da je za poslati mi fijaker prizno sam vas u gotovini k 1300 [...], stvari sam uredu primio a takoer i fijaker danas doo skojim smo zadovoljni te vam na trudu zafaljujemo. Ranije je Uzeir-beg poslao jedno pismo iz koga se vidjelo da je fijaker kupljen za 650 K, pa je mogue da je dolo do promjene cijene. U pismu od 28. jula 1901. upuenom Danielu I. Salomu u Trst Uzeir-beg pie da mu trebaju neki novci, jer moj ugovor je sa bratom Fehimbegom da mu imam reeni novac sada u iduu sridu poloit onaj djel to sam od brata kupijo vridi 20.000 f ali on nije tijo potpuno meni traiti to se tie isplate vama to je moja briga ako bog da bit e uredu kano i dosada. U pismu 1. 8. 1901. Uzeir-beg potvruje Danielu I. Salomu da je primio poslatih mu 20.000 kruna. Uzeir-beg je uspio isplatiti Fehim-begu sve obaveze, to se vidi i iz jednog pisma upuenog Paagi Topagiu u Zavidovie, u kojemu Uzeir-beg pie kako je nakon oeve smrti morao bratu Fehim-begu njegov dio ostavtine u novcu isplatiti.96 U pismu 31. augusta 1902. upuenom Brodskoj tedionici u Brod Uzeir-beg alje mjenice koje je potpisao Fehim-beg kao dunik, a Uzeir-beg kao irant,
95
HIS, Alibegovii, k. 6. Uzeir-begova pisma upuena 21. 3. 1901. Danielu I. Salomu u Be i Salamonu Merkadiu u Brod. HIS, Alibegovii, k. 6, Uzeir-begovo pismo Paagi Topagiu u Zavidovie, 2. maja 1902. 101
96
2/16/10 11:13 PM
i moli ih da obraunaju kamate 7% za 4 mjeseca i neka onda poalju njemu u Derventu. No, uprkos toj injenici, izgleda da Fehim-begu nije nikada bilo dovoljno sredstava za njegov nain ivota, pa je stalno neto prigovarao bratu. U pismu upuenom 2. maja 1904. bratu Fehim-begu u Koba Uzeir-beg pie da je dobio od Fehim-bega pismo, koje ga je iznenadilo i zaudilo. Zato me toliko potvara i iftiru ini, zar to sam ti piso kano ovjeku i molio te jo za moj novac kae mi da sam ti Hasana (?) jo od 20 godina nedo mi Bog taj ojk nikada biti a Bog zna da sam ja tebi vei dost nego itko drugi a ko (te podstie da se tako ponaa) neka mu Bog plati a to tebi svatko moe slagat to ja nisam duan plaat a to i otklen taj vjetar duha ja ne znam i neu da znam niti se mijeam ni u poso ni u besposlicu nisam kadar ni sebe da kontroliram.97 Zbog takvoga naina ivota Fehim-beg je prodavao i vlastite posjede. U pismu od 23. januara 1907. Uzeir-beg pie bratu Fehim-begu u Kladare kako je uo da je Fehim-beg prodao selo Miloevac i to po 9 forinti za dunum, pa pita da li je to istina. U aprilu 1908. Fehim-beg je umro, ali njegova smrt, ba kao i itav ivot, nije mogla bez kontroverzi. Naime, nakon smrti Fehim-bega Alibegovia pojavila se Alijja uheri koja je tubom od 16. 7. 1908. kod erijatskog suda u Prnjavoru traila da se prizna za zakonitu suprugu umrlog Fehim-bega Alibegovia i da joj se u tom smislu doznai dio naslijea. Ona je tvrdila da ju je Fehim-beg prije smrti vjenao. Kao dokaz navodila je da je 17. 4. 1908. radi vjenanja kod imama isposlovala izum-namu, te da je tu izum-namu erijatski sud 18. 4. 1908. uvaio i da je vjenanje obavljeno isti dan. Takoer je kao dokaz priloila jedan telegram Fehim-bega Alibegovia poslan iz Zagreba 22. 3. 1908. Anki Krpan u kojemu on priznaje brak sa Alijom uheri. Sud je, meutim, odbacio njen zahtjev.98 List Srpska rije donio je opiran nekrolog o Fehim-begu, istiui da je rije o velikom posjedniku i jednom od najuglednijih begova pitome Posavine. List navodi da je njegovo imanje bilo u Kobau. On je jedan dio svoje begluke zemlje u Miloevcu poklonio za izgradnju srpske crkve i kole, te je i sam pri udaranju temelja i osvjetanju prisustvovao i novo-podignutu crkvu novcem obdario. Fehim-beg je i prema sirotinji i svojim mnogobrojnim kmetima bio pravedan i dareljiv, mada je poetkom austrougarske vladavine
97 98
HIS, Alibegovii, k. 7. Uzeir-begovo pismo Fehim-begu, 2. maja 1904. ABH, VS, k. 27, god. 1909, br. 10.
102
2/16/10 11:13 PM
zaveden hrvatskom propagandom Srbima svojim radom poinio neke materijalne tete, ali se kasnije osvijestio i uvidio kome tim svojim radom koristi, te je promijenio pravac svoga rada, postavi najveim pobornikom sloge Srba i Muslimana.99 Iza sebe je ostavio dva sina (Nadir-bega i Rustan-bega), te dvije kerke (Muhibu, udatu za Osman-bega Paia, i Atifu, udatu Mehmedagi). Sinovi su ivjeli u Prnjavoru i Uzeir-beg im je jedno vrijeme bio tutor.100
Uzeir-beg Alibegovi (?)
Uzeir-beg je sin Rustan-bega i Alijje Huseinehaji. Oenio se Sultanijom, roenom Ceri, iz Bosanske Dubice. Rastao je uz oca Rustan-bega i bio njegov najblii pomonik u trgovakim poslovima. U vrijeme kada je Rustan-beg bio odsutan iz Dervente Uzeir-beg ga je zamjenjivao, vodio trgovaku korespondenciju i ostale trgovake poslove. Iz sauvane korespondencije vidi se da Rustan-beg nikada nije imao nikakvih primjedbi na Uzeir-bega, nego ga esto u svojim pismima oslovljava kao moj poteni Uzeir-beg. Rustan-beg ga je zvanino koncem 1891. kod Okrunog suda upisao u trgovaki registar kao prokurista i ovlastio da moe u njegovo ime sve potpisivati, o emu je odmah obavijestio sve svoje trgovake partnere.101 Nakon oeve smrti Uzeir-beg je naslijedio njegovu trgovaku radnju, a od brata Fehim-bega otkupio je i njegov dio ostavtine, to znai da je uglavnom sve to je ostalo iza Rustan-bega dolo u Uzeir-begovo vlasnitvo. Osim toga, Uzeir-beg se pokazao veoma uspjenim trgovcem, a bavio se i politikom, te humanitarnim i kulturnim radom, jer je bio aktivan u drutvu Gajret. Zbog svog trgovakog i openito poslovnog talenta Uzeir-beg je uspio do kraja austrougarske vladavine ak i proiriti posjede koje je naslijedio iza svoga oca. Dodue, nisu pronaeni podaci o sudbini posjeda u Krukovom Polju (a za ta selita se njemu niti njegovim nasljednicima ne isplauje 1918. nikakva odteta, pa je mogue da ih je Uzeir-beg prodao prije kraja Prvog svjetskog rata)102, ali se iz ostalih povijesnih izvora
99
Srpska rije, br. 88, 24. 4. (7.5) 1908. Pismo Dervia Alibegovia upueno autoru.
100 101
HIS, Alibegovii, k. 3, Rustan-begovo pismo upueno 7. decembra 1891. Danielu I. Salomu, te pisma upuena drugim trgovakim partnerima.
102
Sredinom 1902. Krukovo Polje je vjerovatno jo uvijek u vlasnitvu Uzeir-bega Alibegovia, jer u jednom pismu 26. juna 1902. on pie Hifzi-begu Paiu u Bijeljinu: Mogu vam javit da je vaa familija juer fala Bogu sasvijem uredu i zdravo ovdi doli. Moj Asim i Derviaga
103
2/16/10 11:13 PM
Uzeir-beg Alibegovi
vidi da je Uzeir-beg irio trgovake poslove, kupovao nove trgovake magaze i zemljine komplekse. Iz sauvanih pisama vidi se da je poetkom 1901. Uzeirbegu bio duan neki Huso Zeko iz epa, pa je za taj dug sud donio odluku o rasprodaji Husine imovine. Ne vidi se ta je sve prodato, ali to je za dug kupio Uzeir-beg, i o tome on pie Akifu ef. Biseroviu u Travnik traei od njega da uini sve to treba da se to i prevede na Uzeir-bega. Vidi se da je tu moralo biti i neke zemlje, jer Uzeir-beg pouruje da se to prevede na njegovo ime jer zemlju to ima da se da obraivati jerbo izlazi iz vakta. Kasnije je Uzeir-beg preko svoga zastupnika Dervi-age Avdagia ustupio na obradu to imanje ovjeku po imenu Moo Musafija (?) za mjeseni najam od 5 f. U augustu 1902. Uzeir-beg se ali da Moo ne plaa zakupninu na vrijeme. U tom pismu on nudi Moi da mu proda to imanje (imam kupca za to dobro i daje mi isti 800 f ja sam traijo najnie 1000 f pak ako si ti muterija kupit volijo bi tebi prodat zato tisi mi odma jerbo nama je napree).
doekali su u amcu i noili su u Krukovu polju sve je fala Bogu uredu (HIS, Alibegovii, k. 6). 104
2/16/10 11:13 PM
Nakon to je isplatio bratu Fehim-begu za njegovu ostavtinu iza oca, Uzeir-beg je nastavio investirati novac u proirenje trgovakih poslova. On 9. jula 1902. pie gosp. Russou i Hajamu u Budimpetu u vezi s njihovim magacinom kojega je pod kiriju drao Uzeir-beg, te veli da za njega taj magacin ne vrijedi vie od 5000 kruna, zato to on sam ima dovoljno prostora za svoj rad, a ima i dovoljno placa pred svojom kuom da napravi novi magacin za 5000 kruna, jer su i materijal i majstori sada jeftini, da vam kaem otvoreno ja ga derim i vama kiriju plaam za staro prijateljstvo vie nego to mi treba i kada bi ga itko drugi tijo pod kiriju uzeti budite uvjereni dabi ja volio izdati ga []. Iz kasnijih pisama se vidi da su Russo i Hajam traili poveanje kirije na 8000 kruna, ali Uzeir-beg na kraju trai da mu odgovore ako pristaju i dalje izdavati taj magacin za 5000 kruna. Ima pisama iz augusta 1902. iz kojih se vidi da Russo i Hajam jo nisu pristali na cijenu od 5000 kruna. U jednom pismu upuenom 21. 11. 1902. Danielu I. Salomu u Trst Uzeir-beg veli da mu je Russo pisao kako ne pristaje na kiriju od 5000 kruna, ali se Uzeir-beg nada da e na kraju ipak oni na to pristati. U pismu od 15. februara 1903.103 Uzeir-beg pie Danielu I. Salomu u Trst da je kupio oni magazin Daniin za k 5000, koliko god vridi duplo i kolikogod meni treba ipak sad ga nebi kupijo ali Merkadi kada je u Peti bijo pazarijo za moj raun ima moj 3000 k kod Danice od kukuruza to u ja jo dodati istome k 2000 kada gosp. Merkadi dojde meni magazin predat a sa ovijem vas molim platite za moj raun firmi GOSTAN Saher Nahfolger u Zagrebu k 4337.50 dugujem istom za eer [] ja imam 10 vagona zobi te sam sada sa jednom kuom u pogodbi za 10 vagona te ako istom prodam hou vam poslat novaca a imam i enice i kukuruza fala bogu dragi efendija ja sam zasluijo i kod ljivarskog posla preko 3000 kruna a tako sad na kukuruzima 1000 k a fala bogu i kod zobi ima hasne ali kako znate ja sam u velikom troku iza oca osto dok sam izvrijo njegov vasijet intikalijo sa bratom [...] i jo kojekaki drugi trokova dosta ali fala bogu sada je sve svreno. Neto kasnije, 20. februara 1903, Uzeir-beg pie firmi Russo i Hajam, i veli da mu je Merkadi pisao kako je za njegov raun kupio njihov magacin. U pismu Danielu I. Salomu od 23. 2. 1903. Uzeir-beg pie da je dobro proao sa tom kupovinom, jer nisam ni sam kamen to je pod njim podpuno platijo sam plac rahmetli Dervibega koto je 3000 forinti.
103
2/16/10 11:13 PM
U pismu Danielu I. Salomu od 25. februara 1903. Uzeir-beg u vezi s ovim magacinom pie da ga je sada kupio, a drali smoga mi dosad pod kiriju bijo je najprije moga amide rahmetli Dervibega i njega je koto f 12500 ali ja sam za mlogo jeftinije kupijo []. Osim toga, Uzeir-beg je irio i zemljine posjede koje je naslijedio iza oca Rustan-bega. Sredinom 1881. Uzeir-beg je bio neto bolestan, zbog ega je morao u banju, to se vidi iz jednog Rustan-begovog pisma upuenog 7. juna 1881. Rafaelu Markoviu u Brod, u kome kae da Uzeir-beg moi otioje u petak u Lipik u ilide slab je na nogama.104 Krajem te godine Uzeir-beg se po uputama svoga oca Rustan-bega dosta eksponirao kao zastupnik one grupe Dervenana koja se zalagala da se obnovi voda na mjestu gdje je Sulejman-beg Begovi poeo praviti kuu u koju je smjestio i kafanu. Meutim, poetkom 1890. Uzeir-beg je obolio od tifusa. U pismu od 29. januara 1890. upuenom ipu i drug. u Sisak Rustan-beg, izmeu ostaloga, pie kako mu je bila pometnja velika kod kue bolestan mi je sin Uzeir-beg od tifuza ima deset dana, 48 sahata nije nita znao za sebe, pak smo danas malo poznali da je preokreno na bolje, pak ve ta e biti od danas Boija je volja. Rustan-beg pie da su Uzeir-begu dolazili doktori od ugleda, a ve 6. februara 1890. javlja Danielu I. Salomu kako je Uzeir-beg puno bolje da nije zime mogo bi izii u magazu. U pismu od 14. 2. 1890. upuenom Alevi Zadeh Hadi eh Muhamedu u Sarajevo Rustan-beg pie kako je Uzeir-begu lake fala Bogu, danas je izio prvi dan u magazu, a 18. februara 1890. on pie Danielu I. Salomu kako je Uzeir-beg fala bogu sasvim dobro, izlazi u magazu.105 Uzeir-beg je, za razliku od brata Fehim-bega, imao stabilan porodini ivot, to se, uglavnom, odrazilo i na ivot njegove djece. Jedna njegova kerka, Mujesira, poetkom 1900. udala se za Sabri-bega Paia u Bijeljinu. U pismu Danielu I. Salomu 22. marta 1900. Rustan-beg pie da je njegova unuka, kerka Uzeir-begova, juer isproena i vjenana za Ibrahim-begova sina Sabribega Paia u Bijeljinu svadba e biti okolo 15 idueg mjeseca ona kua je u Bijeljini sa imanjem [...] perva osobito je momak vrlo dobar i mlad 19 godina.
104
HIS, Alibegovii, k. 1, sv. II, Rustan-begovo pismo upuenog 7. juna 1881. Rafaelu Markoviu u Brod.
HIS, Alibegovii, k. 2, sv. II, Rustan-begova pisma upuena 29.1.1890. ipu i drug. u Sisak, 6. 2. i 18. 2. 1890. Danielu I. Salomu u Be i 14.2. 1890. upueno Alevi Zadeh Hadi eh Muhamedu u Sarajevo. 106
105
2/16/10 11:13 PM
U pismu od 23. marta 1900. upuenom opet Danielu I. Salomu Rustan-beg veli da mu je unuka vrlo dobra, a i Sabri-beg Pai je sasvijem uredu. U pismu Rustan-beg poruuje od D. Saloma dva ilima, a jedan komad ilima 25 metara da bude iroko 60 santima da bude na crno farba malo finija roba nego to sam bijo (neitko od koga) naredijo otprilike da kota 45 do krajcera ja to trebam za moju kuu na gank (sic?, H.K.) isto molim odma poaljite.106 U pismu od 31. marta 1900. bijeljinskom naelniku Avdi-begu Hafizbegoviu Rustan-beg pie da Vi morete poi na 20og ili na 21og Zulhideta, za drutvo, to jest svatove kako hoete onako i inite. List Bonjak je detaljno opisivao ovu svadbu. Naime, tada su dvojica brae Paia, Sabri-beg i Hifzi-beg, organizirali veliku svadbu. Sabri-beg se oenio kerkom Uzeir-bega Alibegovia iz Dervente, a Hifzi-beg od rahmetli Sulejman-bega Ajanovia iz Bijeljine. Svadbe su bile velianstvene. Prva je bila 16. aprila i zapoela je topovskim pucnjima ispred dvora mladoenja odmah iza sabaha. Oko 15 sati 50 fijakera kienih svatova, predvoenih starim svatom Ali-begom Paiem, krenulo je ka dvoru Sulejman-bega Ajanovia. Veselje je vladalo naredna dva dana, a 18. aprila je opet 50 fijakera svatova krenulo ka Derventi. Otili su iz Bijeljine prema Bos. Rai, odakle su posebnim parobrodom, iskienim bajracima crvenim i uto crvenim, a na proelju parobroda leprao se je zeleni bajrak, krenuli ka Bosanskom Brodu. Bila je to, zapravo, posebna laa zvana Kazan. Plovili su Savom, a svijet ih je svugdje pratio; na mjestima su, ak, zbog velikih skupina naroda na obalama, morali prekidati plovidbu (kao u Brezovom Polju i Brkom). Prvu su no noili u selu itar na slavonskoj strani Save (kod Brkog), a ujutro 19. aprila krenuli su ka Slavonskom Brodu, a odatle poli u Sijekovac, gdje ih je doekao Fehim-beg Alibegovi. Iz Sijekovca su posebnim vozom krenuli ka Derventi. Tu su noili i 20. aprila krenuli nazad istom marrutom. Opet ih je narod svugdje doekivao i ispraao na obalama Save. Noili su u Babinoj Gredi, a put nastavili 21. aprila. Kada su proli Brko, doli su do mjesta Subotite, gdje su Omer-beg i Osmanbeg Salihbegovi priredili ruak za svatove. Veselje u dvoru Paia u Bijeljini trajalo je sve do 27. aprila. Mladoenje su za vrijeme dok su svatovi bili na putu priredili gozbu za svoje kmetove. Do 500 kmetova i kmetica iskupilo se je u i ispred dvorova, a lahko je pomisliti kako su se kmeti veselili, kad se zna da su imali jela i pia, koliko im u drob more stajati. U petak 27. aprila odr106
HIS, Alibegovii, k. 5, sv. 1. 107
2/16/10 11:13 PM
ane su trke konja, ime je zavrila ova veoma sjajna svadba, kakva odavna u Bosni nije bila.107 Koncem 1902. Uzeir-beg je udao jo jednu svoju kerku, kojoj u prijepisci ne navodi ime, ali je oito u pitanju Muelefa, koja se kasnije preudala za nekog doktora iz Grke i umrla u Beogradu. U pismu 8. septembra 1902. godine Rafaelu I. Merkadiu u Brod Uzeir-beg pie da je svoju kerku (moju er) udao za Edhem-bega Beglerbegovia u Banju Luku. Momak je verlo fin kua bogata ima brata mlaeg i majku nema vie nikoga u kui. Nekoliko dana kasnije, 14. septembra, Uzeir-beg ponovo pie Merkadiu o svom zetu, koga veoma hvali. Naglaava da udaje kerku u Banju Luku u verlo u dobru i bogatu kuu momak je mlad lijep poten ima samo jednoga brata i majku zove se Edhem-beg Beglerbegovi svatovi e biti koncem ovoga (mjeseca?). U pismu upuenom 17. septembra 1902. Avdagi Foi u Sarajevo Uzeir-beg se zahvaljuje za poslate stvari, te ga moli da mu kupi i poalje jo nekih stvari (izmeu ostalog, rije je o jednoj dezvi i ibriku utom stambolskom, finimkaikama, finom mlinu, i jo nekim stvarima). Neko (Esad-beg Alibegovi, koji je ovu grau prodao Arhivu?) je na margini ovoga pisma napisao jednu biljeku kako se moda radi o dopuni ruha Mujeserina. Meutim, kako se Mujesera ve bila udala za Sabri-bega Paia, a budui da je Uzeir-beg tih dana udavao drugu kerku za Edhem-bega Beglerbegovia u Banju Luku, onda se ovdje radi o toj svadbi (ako se uope ova kupovina odnosi na ruho?). U pismu upuenom Avdagi Foi 4. oktobra 1902. Uzeir-beg pie svatovi su bili i otili sve je dobro u redu svreno. Svatovoa bio je Ragib-beg i jo bilo je bega aga i efendija 16 a bio je Esad efendija Kulovi.108 Uzeir-beg je o toj svadbi pisao i Danielu I. Salomu u Trst u pismu 11. oktobra 1902, istiui da su svadbi prisustvovali neki od najveih i najbogatijih begova, aga i efendija, a iz Sarajeva meu svatovima bili su Esad-efendija Kulovi i Esad-efendija Uzuni.109 Uzeir-beg je nastavio suraivati sa svim oevim trgovakim partnerima, a iz sauvane prijepiske vidi se da je jako puno panje posveivao i ureenju kue, nabavci i popravci nakita i slino. U pismu Danielu I. Salomu od 28. 3. 1901. poslanom u Be Uzeir-beg pie da mu alje potom jedan paket u kojem se nalazi pet komada zlatnih stvari, i to 1 prsten, 1 unjaci, 1 bro, 1 sahat i
107 108 109
ABH, ZMF, prez. br. 747/1900. (Bonjak, br. 20, 17. maja 1900, str. 3.) HIS, Alibegovii, k. 7. HIS, Alibegovii, k. 7.
108
2/16/10 11:13 PM
1 lanac, te vas molim podajte da se dobro opravi togod fali i to odmah im budu stvari gotovo poaljite mi majstoru preporui poznate odnosno kamen da dobro i fino utvrdi [], a u pismu od 12. 4. 1901. Uzeir-beg pojanjava Danielu I. Salomu da lanac to mu je poslao na popravku moe zamijeniti sa zlatarom za drugi, ne treba da je teak jerbo to je stvar za ene. U pismu od 3. maja 1901. Uzeir-beg pie Danielu I. Salomu da je opremu koju mu je poslao na popravku i za to ga priznao k 22 f 40, stvari sam uredu primio.110 U pismu 4. marta 1902. Uzeir-beg pie zlataru u Brod (ime zlatara malo neitko, ali neto kao Samach Sesher): Molim vas poaljite mi te stvari kojesam vam dao na operaciju jerbo trebajumi nuno odma a ja trebam jedan zlatni lanac to ide to se metne velik i dukati za enske te ako imate poaljite ga spotom sa tima mojim stvarima i to odma i cijenu najniu javite lanac treba da je dug 70 santimetri. Nije sigurno da li je dobio pozitivan odgovor, jer ve 6. marta 1902. u pismu Danielu I. Salomu u Be pie da je primio njegovo pismo i takoer pet veliki dukata uredu i ja sam vas za isto u gotovu prizno K 239 poslo sam vam danas u jednom paketu dva sahata i 3 dukata sa okovom i jedan lanac i jedan muhur pak vas molim te zlatne stvari podajte zlataru neka ih dobro opravi i kupite mi jedan novi lanac zlatni kano taj stari poslati vam iste veliine a muhur mislim da se moe ime prijanje izbrisat i moje na istom izrezat i latinicom i turski napisat odnosno izradit arabski mije od potrebe ja imam dralo od muhura nije nuno novo pravit.111 U pismu od 12. aprila 1902. Uzeir-beg javlja Danielu I. Salomu u Be da je primio poslate mu stvari. Stvari su sve dobro opravite ali okov oko dukata slabo je opravit sigurno nije se moglo dali bi se mogo ovaj okov tamo prodat ja bi u Sarajevu drugi od srebra skovo kako se sada po novoj modi kuje []. U pismu 6. marta 1902. Avdagi Foi Uzeir-beg pie: Poslo sam vam danas potom 3 cekina te vas molim dragi Avdaga podajte kujundiji neka okuje kako se najljepe moe u surmi i neka pozlati kujundija zna kako treba to je za navrat na lancu za enske ja imam lanac pak ti poto pogodi pii mi ja u vam odma pare poslat ovdi vam u prilogu aljem odprilike nacrt kako e dukati stajat a rema kako zna kujundija kako je najljepe neka namisti. Nekoliko mjeseci nakon toga, 5. augusta 1902, Uzeir-beg ponovo pie Avdagi Foi u Sarajevo i naglaava da mu je poslao potom 3 velika dukata pak vas molim pazarite iste
110 111
HIS, Alibegovii, k. 6. HIS, Alibegovii, k. 6. 109
2/16/10 11:13 PM
za mene tamo vi znate koliko treba pride dati pak onda podaj onomu kujundiji to si i prije nek oknu (?) stavi onaki isti ito molim to prije. Istoga dana je javljao Danielu I. Salomu u Be da mu je potom poslao jedan paket u istom ima zlatne stvari pak vas molim podajte odma neka se oprave dobro. 1 prsten fali mali jedan kemen 1 naunjak fali mali kamen 1 lanac 1 tabakera za popravit 3 komada zlata prodajte kako se moe molim vas poaljitemi kampijum (?) od svilenog beza prijateljski vas pozdravljam. Kao ugledan trgovac i graanin Dervente, Uzeir-beg je, poput svoga oca, esto istupao kao zatitnik slabih i nemonih. Takoer je nastupao kao pobornik pravde. Sredinom 1901. nastupio je kao veliki zatitnik derventskog imama Smail-ef. kada ga je, prema Uzeir-begovim tvrdnjama, nepravedno napadala jedna grupa nezadovoljnih dematlija u Derventi predvoenih Sulejman-begom Begoviem. Uzeir-beg Alibegovi pie 4. maja 1901. Smail-begu Ferizbegoviu u Teanj:
Molim vas podajte naem imamu Smail efediji pismo od vae strane to jest priporuku na Sabit-efendiju i Nedib-efendiju u Sarajevu da ga kod Rijaseta priporue dobro jerbo na njega ovdanji stari zulumar bigajri hak usto i jo nekoliko magaraca svoj tobo pristaa i subaa podigo a to je Sulejmanbeg Begovi u naem Dematu je oko 180 kua i svibi izginuli za Smail-efendiju zato sevap vam je pomoiti i Dematu i Smail efendiji znajte vallahi da bigajri hak hoe da rezil uinu Smail effendiju i da zorom ga natjeraju da sam na sebe osudu izrekne to se na svitu nije jo dogodilo imo bi vam odavle mlogo pisat ali razumiete od Smail efendijije pravu istinu.
Odmah nakon ovoga ima jedno pismo (vjerovatno Uzeir-begovo ili moda preporuka Smail-bega Ferizbegovia?) upueno Ulema medlisu u Sarajevo (pismo nije datirano), u kojem stoji:
Ja kao dematlija gornje mahale koji sam klanjao za naim imamom rahmetli Dervi-efendijom 50 godina a iza njega isto klanjam za njegovijem sinom Smail efendijom 12 godina koji ba nema nikakva
110
2/16/10 11:13 PM
kusura u Imametluku i adabu u svemu je fin i osobito veliki dikat to god je u naem erijatu trudi se za sve to je dobro sada ujem da je Sulejman-beg Begovi udario bigajri hak na reenog imama i hoe ga ba svojim zulumom da istjera iz damije i da na vas Demat ucvili nisam mogo prisaburiti ovu nepravdu a da vam ne javim te vas molim da nam i nadalje ostavite naeg dragog i dobrog imama budite uvjereni da na imam ima i kolik dlaku po erijatu kusura vallahi i billahi nebi za njeg nijednu rije progovorijo zauzdajui se u Boiji erijat i u Vau pravednost nemislimo drugojaije ve da ete nam i nadalje ostaviti imama Smail-efendiju ako Bogda kada se ova stvar pojde po erijatu talkik (?) initi i vi ete se inalla sa svim posvidoiti.112
S druge strane, nije oklijevao suprotstaviti se onima za koje je smatrao da ne rade svoj posao kako valja. U pismu 16. marta 1902. Uzeir-beg pie svom starom prijatelju Salih-agi Galijaeviu u Teanj o kadiji Sadikoviu.
Kako ve znate ovdanji kadija Sadikovi dolazi tamo za kadiju u nas je bio kratko vrijeme 4 godine ali kamo sree da on nije nikada Dervente vidijo to bi bilo za Derventu dobro pak alim sad to ide u Teanj jer e stei sudbina Teanj kao i Derventu nesretna ali ako Bogda nadam se da e mu tude biti grob iskopan i da e dobit pokruki dekret tude on je ovdje usrane iza sebe ostavijo uspomene kao to je i sam zaratijo je Derventu sa svojim muzevirlukom i namjestio je taraf da ne more biti gore nitko niskim on vie klanja nego to treba da mu svijet rekne da je dobar a ne to je duan klanjat i drago mu je vaz kazat ali i baru (???) kriv kazuje.
U nastavku Uzeir-beg pie loe o njemu, optuuje ga da lae, da je ak pokvario derventske hode, mujezine i imame. Rodom je iz Brkog, ali je i tamo ostavio loe uspomene, pa je bio i u Zvorniku, pa i tamo ostavio loe uspomene. Uzeir-beg pie Salih-agi da e kadija Sadikovi i u Tenju svata lagati, da e priati prie o tome kako je bogat, kako ima dobre veze na Vladi, ali mu ne treba vjerovati. I njegova e se ena predstavljati kao najvea hanuma, ali je i ona loega karaktera. U pismu 3. maja 1902. Avdagi Foi u Sarajevu Uzeir-beg se raspituje o moralnom i materijalnom stanju Ibrahim-bega engia, sina
112
2/16/10 11:13 PM
Ali-painog. Razlog za to je to Ibrahim-beg trai od moga jednog dobrog dosta devojku za enidbu, pa Uzeir-beg eli prikupiti o njemu informacije i obeava Avdagi Foi da e sve te informacije ostati tajna. Uzeir-beg je imao etiri sina: Asim-bega, Esad-bega, Zijad-bega i Rifatbega i pet keri: Mujeseru, Muelefu (efu), Zuhru, airu i Zumretu. Zijad, Zuhra i Zumreta umrli su kao djeca i sahranjeni na mezarlucima I kvarta u Derventi, gdje su poslije sahranjeni Asim-beg, Esad-beg i aira. Mujesera se udala za Sabri-bega Paia iz Bijeljine, unuka Ali-pae Fidahia, i u Tursku je iselila prije Prvog svjetskog rata, te promijenila prezime u Fedai. U Turskoj je i umrla, a mezar se nalazi u Adapazaru u Turskoj. Muelefa se prvo bila udala za Edhem-bega Beglerovia u Banju Luku, a potom za nekog doktora porijeklom iz Grke. Umrla je u Beogradu. aira se dva puta udavala. U spisima Vrhovnog erijatskog suda ostalo je zabiljeeno da se njezin prvi mu Muhjudin-beg ahinpai iz Odaka oenio 1920. airom Alibegovi iz Dervente, ali je bila odreena prevelika taksa, pa se on alio zbog toga. alba mu je uvaena.113 Od 1929. do 1935. godine bila je lan Derventskog enskog odbora Gajreta. Na Redovnoj skuptini enskog odbora odranog 19. juna 1936. godine u Derventi izabrana je za potpredsjednicu.
Izvori i literatura
a. Izvori

Historijski arhiv, Sarajevo (HIS) Porodica Alibegovi Arhiv Bosne i Hercegovine Zajedniko ministarstvo finansija Vrhovni erijatski sud
Objavljeni izvori Zastava o Bosni i Hercegovini 1871 1873. druga knjiga. Sarajevo 1953. Jovanovi J. P. Pop uro Davidovi. Strailovo, god.l VI, br. 47, Novi Sad, 21. novembra 1893. Jovanovi J. P. Pop uro Davidovi. Strailovo br. 48, Novi Sad 28. novembra 1893.
113
ABiH, VS, k. 35, br. 69/1921.

112
2/16/10 11:13 PM
b. Novine
Sarajevski listopad Srpska rije
c. Literatura
Knjige 1. Alagi N. 2001. Derventa izmeu dva svjetska rata. Sarajevo: 2. Filipovi M, 1969. Prilozi etnolokom poznavanju severoistone Bosne. Sarajevo: Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine. Graa, knjiga XVI, Odjeljenje drutvenih nauka, knjiga 12. 3. Kamberovi H. 2003. Begovski zemljini posjedi u Bosni i Hercegovini od 1878. do 1918. godine. Zagreb: Hrvatski institut za povijest, Sarajevo: Institut za istoriju. 4. Kreevljakovi H. 1980. Kapetanije u Bosni i Hercegovini, Sarajevo: Svjetlost lanci 1. Defterdarevi I. 1897. Stare listine porodice Resulbegovi. Glasnik Zemaljskog muzeja u Bosni i Hercegovini, IX, Sarajevo: Zamaljski muzej 2. Boji M. 1979. Svrgavanje turske vlasti i odbrambeni rat Bosne i Hercegovine protiv austrougarske invazije 1878. godine. Nauni skup Otpor austrougarskoj okupaciji 1878. godine u Bosni i Hercegovini. Sarajevo: Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine. Posebna izdanja, knjiga XLIII, Odjeljenje drutvenih nauka, knjiga 8. 3. Thalloczy L. 1915. A Bonyak-Herczegovinai beg czimrol. Turul. A Magyar Heraldikai es Genealogiai Tarsasag. Kzlnye. Budapest:
SUMMARY SKETCHES FROM SOCIAL, ECONOMIC AND FAMILY LIFE OF THE ALIBEGOVI FAMILY BY THE END OF THE 19th CENTURY
Having researched the commercial correspondence between the members of the Alibegovi family that can be found in the files of the Historical Archives of Sarajevo, the Agrarian Directorate and the Sharia Supreme Court that are all kept in the Archives of Bosnia and Herzegovina, the author of this paper describes the social life in Derventa of the time, and offers a model for understanding the transformation of some of the landowner, i.e. bey families by the late 19th and early 20th centuries in Bosnia and Herzegovina into the bourgeois, mercantile families. The
113
2/16/10 11:13 PM
article tells us the story of the life in Derventa by the end of the 19th and the beginning of the 20th century, the relationships between individual families, especially between the two main competing families, i.e. the Alibegovis and the Begovis, showing the impact of all these social relations on the local community of Derventa. The Alibegovis, who were involved in political and commercial activities, demonstrated how by a successful transformation into bourgeois class one could overcome the difficult challenges facing Bosnian beys by the late 19th and early 20th centuries. Although, in the 19th century, the majority of this family lived in Koba, this research focuses on a branch of the family that had moved to Derventa in the second half of the 19th century and embarked upon mercantile activities. They became the most important and the most powerful branch of the family as well as a significant factor of the emerging bourgeois society. The second part of the paper presents the biographies and lives of the key representatives of the family in the late 19th and early 20th centuries. The author offers detailed biographies of Rustan Bey, Dervi Bey, Fehim Bey and Uzeir Bey Alibegovi, who were the most prominent representatives of the family in the late 19th and early 20th centuries. Keywords: the Alibegovi family, Derventa, social life, trade, biographies
114
2/16/10 11:13 PM
Denis Beirovi, ISKORJENJIVANJE RELIGIOZNIH UVJERENJA I AKTIVNOSTI UNUTAR LANSTVA KPJ/SKJ OD 1945. DO 1958. GODINE Historijska traganja, 4, 2009., [ str. 115-126 ]
UDK 322:316.323.7 (497.1) 1945/1958 Izvorni nauni rad
ISKORJENJIVANJE RELIGIOZNIH UVJERENJA I AKTIVNOSTI UNUTAR LANSTVA KPJ/SKJ OD 1945. DO 1958. GODINE
Denis Beirovi
Tuzla, Bosna i Hercegovina U lanku se na osnovu arhivskih izvora i literature rekonstruira problematika zabranjivanja religioznih uvjerenja i aktivnosti unutar lanstva KPJ/SKJ od osloboenja zemlje 1945. godine do Sedmog kongresa SKJ 1958. godine. Ovaj period posmatra se u kontekstu opih nastojanja Partije da marginalizira i obezvrijedi religiozna uenja. Glavna panja je posveena zabrani svih vrsta religioznih aktivnosti unutar lanstva Partije. Kljune rijei: Jugoslavija, religija, religiozna shvatanja, marksizam, ateizam, vjerske zajednice, komunisti.
omunistiki ideolozi u socijalistikoj Jugoslaviji promovirali su ateizam,1 iako to formalno nisu isticali u svojim programskim dokumentima. Partijski zvaninici su najee isticali tezu da ateizam za njih nije primarno pitanje, jer, kako su tvrdili, oni se ne bave Bogom, ve ovjekom i njegovim drutvenim odnosima. Ateizam nije vrijednost koju treba posebno izdvajati i uzdizati, ve ga treba shvatiti kao nunu posljedicu razvoja socijaPod terminom ateizam podrazumijevamo svjetonazor kojim se odbacuje bilo kakvo vjerovanje u postojanje Boga ili boanskog poretka u svijetu. u: Cvitkovi I. 2005. 41; Ani ./Klai N./Domovi . 1998. 132.
1
115
2/16/10 11:13 PM
lizma. Marksistiki ateizam je zastupao tezu da glavnu energiju treba usmjeriti na unitenje socijalnih korijena religije i njene materijalne sadrine, a ne na religiju kao ideoloku nadgradnju, ne na njenu formalnu stranu.2 U interpretaciji ateizma marksistike provenijencije ishodinu taku predstavljalo je shvatanje da njegova (ateistika) snaga uglavnom zavisi o stepenu realizacije ovjekove drutvene i individualne slobode. Meutim, injenica je da su komunisti suavali graanske slobode, razvijajui i intenzivirajui jedan novi oblik religiozne svijesti, koji je za predmet vjerovanja umjesto Boga na nebu stavio ovjeka na Zemlji. Nova ateistika religija izvirala je iz karizmatinog voe kojem je odgovarala snana jednoumna ideologizacija, pri emu je negacija religije dobijala formu jedne nove religije. Instaliranje ovakve svjetovne religije bilo je utoliko agresivnije ukoliko je htjela da zauzme mjesto tradicionalne religije. Oigledna intencija rukovodeih ideolokih i politikih snaga bila je da se im prije stvore preduvjeti za uklanjanje religije i na njoj zasnovane kulture.3 Iako su postojale odreene razlike u pristupu prema pojedinim vjerskim zajednicama, koje su proizlazile iz njihove unutranje organizacije, brojnosti, specifinog historijskog razvoja itd., partijske i dravne strukture vlasti su proklamovale naelo potpune jednakosti svih vjerskih zajednica sa stanovita njihovog ustavno-pravnog i politikog statusa u drutvu. Teorijski naslonjeni na iskustva Sovjetskog saveza - prve socijalistike drave u historiji, jugoslavenski komunisti su u namjeri da oslabe utjecaj vjerskih zajednica posebno apostrofirali vanost zabrane zloupotrebe vjerskih obreda, vjerskih poslova i vjerskih osjeanja u politike svrhe. U tom kontekstu, oni nisu pravili razlike meu vjerskim zajednicama, ve su ih, naprotiv, posmatrali kroz istu ideoloku dioptriju, gledajui u njima protivnike novog socijalistikog poretka. Izmeu ostalog, to i jeste razlog zato je socijalistika Jugoslavija u isti poloaj stavila sve vjerske zajednice, bez obzira na njihovu rasprostranjenost, brojnost, veliinu i poloaj koji su imale prije zavretka Drugog svjetskog rata.4 U namjeri da, prije svega, mlade generacije udalje od utjecaja vjerskih slubenika, posebna panja je poklonjena vaspitanju djece, za ta su odgovornost preuzele partijske organizacije na terenu kako bi iskljuili i najmanji
2 3 4
Fiamengo A. 1958. 21-22. imi E. 2007. 64-65., 79. i 240. AJ. Fond: SKVP, 144-10-164. Odnos verskih zajednica prema dravi. 1954.
116
2/16/10 11:13 PM
utjecaj religije u odgoju mlade generacije. Uporedo s tim, trebalo je podizati i autoritet prosvjetnog kadra naspram vjerskih slubenika, to se esto nije odvijalo u skladu sa oekivanjima rukovodeih struktura, tako da se na nekim partijskim sastancima tvrdilo da hode i popovi imaju vei ugled u narodu nego uitelji.5 Komunistiki rukovodioci smatrali su da je u procesu smanjenja religioznog utjecaja vano kontinuirano objanjavati narodu o novim naunim dostignuima. U tom smislu, najvaniji dio posla, prema shvatanju Partije, trebalo je da realizira inteligencija putem odravanja nauno-popularnih predavanja objanjavajui pojedina pitanja iz oblasti nauke, na primjer: postanak zemlje, postanak ivota na zemlji, itd., dok je lanovima Partije data instrukcija da na svakom mjestu tumae pogled na svijet nae Partije.6 U provoenju ovakve politike na terenu se esto javljao problem nedostatka antireligioznih publikacija kojih je bilo nedovoljno, tako da su bile pristupane samo manjem broju ljudi. Ilustracije radi, Sreski komitet KP BiH Tuzla informirao je Komisiju za agitaciju i propagandu Centralnog komiteta KP BiH u ljeto 1952. godine da se u borbi protiv reakcionarnog svetenstva i uticaja religije uopte (...) pojaano javlja potreba za antireligioznom literaturom. U istom dopisu sugerisalo se da antireligiozne publikacije budu aktuelne i pristupane irem krugu italaca.7 S ciljem potiskivanja religioznih uenja, Partija je posebnu panju posveivala zabrani ispoljavanja religioznih uvjerenja i aktivnosti unutar vlastitog lanstva. Za komunistike rukovodioce bilo je nezamislivo da lanovi Partije slijede bilo kakvo uenje koje je suprotno njihovoj ideologiji. Oni su tvrdili da je marksistiko-lenjinistiko uenje, kao idejna osnova praktine djelatnosti komunista, nespojivo sa bilo kakvim religioznim shvatanjima. Stav jugoslavenskih komunista da je religiozna opredijeljenost nespojiva sa lanstvom u KPJ/SKJ ima svoje ishodite u radovima Marksa, Engelsa i Lenjina. Prilikom sastavljanja Statuta Komunistike partije Njemake (1850. godine) Marks i Engels su zapisali da lanom Partije moe postati samo onaj
5
ATK. Fond: SK SK Brko, kut.2, br. /b 1/1-12. Zapisnik sa proirenog Plenuma SK na kojem su prisustvovali sekretari mjesnih komiteta, 18. 1. 1951.
ATK. Fond: SK SK Brko, kut. 6, br. /a 2/1-13. Referat sa VI sreske partijske konferencije u Brkom, 24. 9. 1952. ATK. Fond: SK SK Tuzla, K. 1, br. III d - 1/1-3. Pismo Sreskog komiteta KP BiH Tuzla upueno Komisiji za agitaciju i propagandu Centralnog komiteta KP BiH, 31. 7. 1952.
7
117
2/16/10 11:13 PM
ko je osloboen svake religije i ko se u praksi odrie bilo kakvog oblika povezanosti sa crkvom. Na tragu Marksovih i Engelsovih stavova, Lenjin je 1919. godine pisao da je za iskljuenje iz partije onih koji uestvuju u obredima. Dvije godine kasnije, na Plenumu Centralnog komiteta Ruske komunistike partije na Lenjinov prijedlog usvojen je stav da se ne primaju u partiju oni koji ispoljavaju bilo kakvu vezu s crkvom ili vjerskim slubenikom.8 Polazei od naprijed navedenih stavova, KPJ/SKJ jasno je naglaavala zabranu svih vrsta religioznih vjerovanja, te traila aktivnu borbu komunistikog lanstva protiv svih oblika zaostalosti, u ta su ukljuivali i religiju. Za jugoslavenske komuniste religijsko uvjerenje predstavljalo je nazadno i nenauno gledanje na svijet, kojeg se svaki pojedinac treba to prije osloboditi. U borbi protiv takvog, po njima, prevazienog i historijski potroenog uenja morali su prednjaiti, prije svega, lanovi Partije. Od njih se trailo da linim primjerom ukazuju na zaostalost religioznih shvatanja i otvaraju nove vidike ljudima u skladu sa ciljevima socijalistike izgradnje. Nakon ustavnog odvajanja vjerskih zajednica od drave i kole, u januaru 1947. godine Politbiro CK KPJ zabranio je komunistima da obiljeavaju vjerske praznike i vjenanja u vjerskim objektima. Koliko je lanova KPJ bilo pogoeno ovom odlukom, izmeu ostalog, svjedoe i podaci iz Nike oblasti. Naime, u ovoj oblasti je vie od dvije treine lanstva slavilo krsnu slavu, a u Vranju od 630 lanova samo 70 nije slavilo slavu. Meutim, nova vlast se nije zadrala samo na deterziji vjerskih uvjerenja i aktivnosti unutar vlastitih redova. U decembru 1948. godine Predsjednitvo Vlade FNRJ uputilo je poseban raspis kojim je zabranilo javno slavljenje svih vjerskih praznika u zemlji.9 Posebno sistematinu aktivnost na iskorjenjivanju svih oblika religioznosti Partija je preduzimala unutar Jugoslovenske armije. Ona je kao armija Komunistike partije i drave imala zadatak i funkciju da unutar svojih redova eliminira razliite religiozne utjecaje. Ukazivanje na zaostalost religioznih shvatanja postala je jedna od stalnih vojnih aktivnosti u kojoj su ideoloki svjesni oficiri poduavali vojnike sa predrasudama. Dolazak prvog regrutnog kontingenta u Jugoslovensku armiju decembra 1946. godine uvjerio je komandujue i politike krugove da je religioznost znaajan problem sa kojim su morali da se suoe. Borba protiv religioznih uenja i aktivnosti unutar Jugoslovenske armije predstavljala je jedan od vanijih zadataka KPJ/SKJ. U
8 9
Cvitkovi I. 1984. 71-78. Cvetkovi S. 2006. 525.

118
2/16/10 11:13 PM
armijskim redovima bila je ustanovljena stalna borba protiv vjerskih rituala: odlaska u vjerske objekte, molitava, noenja vjerskih simbola, kontrole oficirskog kadra, da li ko i kako ide u vjerske objekte, na vjerske manifestacije, zatim upornih borbi za odbacivanje obiaja u ishrani, noenja amajlija, skidanja zara i ferede, sve do kompletne promjene pogleda na svijet, kroz materijalistiku nastavu. Znaajnu ulogu u pojaavanju antireligiozne politike imala je armijska tampa, koja je najtvrdokornije pojedince javno kritikovala, ukazujui da za njih nema mjesta u pozitivnoj slici armijske izgradnje novog ovjeka.10 Obrazlaui zato se treba boriti protiv religioznosti unutar lanstva KPJ/ SKJ, partijski teoretiari su pisali da Partija ne smije primati u svoje lanstvo one koji nisu raistili sa religioznim uvjerenjima. Od komunista se trailo da svakodnevno predstavljaju idejne nosioce programa izgradnje socijalistike zajednice, jer SKJ nije samo teorijska opozicija religiji, ve i praktina. U njihovoj interpretaciji djelovati aktuelno znailo je djelovati ateistiki. Ateizam se [...]ne ispoljava verbalnim dokazima o svojoj odvojenosti od religije [...] ve djelujui praktino humanistiki, on stalno prednjai ostaloj masi koja je u veini upravo religiozna [...] Komunista podstie primjerom ljude na pozitivnu socijalnu akciju koja ugroava same korijene religije. Tako on religiju pretvara od neeg nepobitnog u neto suvino, neto bez ega se moe ivjeti.11 Jugoslavenski komunisti borbu protiv religioznih sklonosti svojih lanova naroito zaotravaju pedesetih godina. Na estom kongresu SKJ 1952. godine Statutom je striktno definisano da je pripadnost lanstvu Saveza komunista nespojiva sa vrenjem vjerskih obreda i posjeivanjem vjerskih manifestacija. Partijski ideolozi su smatrali da je marksistiki pogled na svijet nespojiv sa bilo kakvim religioznim uvjerenjima. Stoga, po njihovom tumaenju, pripadnost SKJ ne doputa nikakvo religiozno vjerovanje. Konsekventno tome, u Partiji ne mogu biti religiozni graani koji djeluju kao vjernici. Zbog spomenutih tumaenja, u narednim godinama je zapoeo proces znatno ozbiljnijeg i stroijeg tretiranja ove problematike unutar Partije, to je rezultiralo i veim brojem kanjenih i iskljuenih zbog religoznosti.12 Iako detaljni prikazi i analize ovog pitanja mogu biti predmet nekog posebno fokusiranog rada, ovdje e se predoiti dostupni statistiki pokazatelji o iskljuenjima lanova SKJ. Prikaz iskljuenja lanova po broju, strukturi,
10 11 12
Dimitrijevi B. B. 2006. 197-201. imi E. 1969. 40-41. A CK SKJ. Fond: IK, 507, VIII, II/9-(1-36)-K-30. 119
2/16/10 11:13 PM
nacionalnoj i republikoj pripadnosti iskazan je u tabelama 1, 2, 3. i 4,13 uz na13
BROJ ISKLJUENIH LANOVA SKJ

GODINA ISKLJUENJA 1955. god. 1956. god. 1957. god. Ukupno iskljuenih BROJ ISKLJUENIH 2.832 lana 2.052 lana 2.135 lanova 7.019 lanova
Tabela br. 1. Broj iskljuenih lanova SKJ u Jugoslaviji zbog religije STRUKTURA ISKLJUENIH LANOVA SKJ
1955.god. Radnika Seljaka Ostalih lanova SRZ Poljoprivrednika Poljoprivrednika privatnika Rudari, industr. i graev. radnici Samostalne zanatlije Saobraajno, trgovako i usluno osoblje Osoblje zatite lanovi dravnih organa Struni i administrativni slubenici 945 1.327 199 1956.god. 833 840 123 1957.god. 245 19 637 522 508 31 217 80 132 276
Tabela br. 2. Struktura iskljuenih lanova SKJ u Jugoslaviji zbog religije NACIONALNA STRUKTURA ISKLJUENIH LANOVA SKJ
NACIONALNOST Srbi Hrvati Slovenci Makedonci Crnogorci Albanci Ostali 1955. god. 953 800 722 94 59 93 102 1956. god. 738 628 415 31 30 129 81 1957. god. -
Tabela br. 3. Nacionalna struktura iskljuenih lanova SKJ u Jugoslaviji zbog religije.
120
2/16/10 11:13 PM
pomenu da ne raspolaemo podacima o broju iskljuenja u prve dvije godine poslije estog kongresa SKJ. Bez obzira to nedostaju cjeloviti tabelarni pokazatelji za period od 1945. do 1958. godine i ovi nepotpuni podaci bacaju odreeno svjetlo na ovu problematiku. Iz njih se, bez nekih irih elaboracija, mogu izvui odreeni zakljuci. Prije svega, meu iskljuenim lanovima SKJ ogromnu veinu inili su Slovenci, Hrvati i Srbi. Nadalje, iz prezentiranih podataka moe se konstatovati da je najvei broj iskljuenih zbog religije i vrenja religioznih obreda bio iz Hrvatske, Srbije, Slovenije i Bosne i Hercegovine. Poveanje broja iskljuenja po ovom osnovu bilo je, pored ostalog, uzrokovano novim kursom SKJ prema religiji poslije estog kongresa, koji je doveo do znatnog pootravanja kriterija ocjenjivanja religioznosti komunista. Ovdje treba napomenuti da Bonjaci u ovo vrijeme nisu bili priznati kao poseban nacionalni entitet i kao takvim nije im bilo dozvoljeno da se izjanjavaju u nacionalnom smislu.14 Stoga i nemamo podataka koliko je Bonjaka
REPUBLIKA STRUKTURA ISKLJUENIH LANOVA SKJ

REPUBLIKA Srbija Hrvatska Slovenija Bosna i Hercegovina Crna Gora Makedonija 1955. god. 711 866 718 351 59 95 1956. god. 563 612 411 346 34 66 1957. god. 598 672 182 559 45 79
Tabela br. 4. Broj iskljuenih lanova SKJ po republikama zbog religije.
Tabele br. 1, 2, 3. i 4. konstruisane su na bazi podataka iz: A CK SKJ. Fond: IK, 507, VIII, II/9(1-36)-K-30. Opredjeljenje KPJ da prihvati i prizna bonjaku samosvojnost nakon zavretka Drugog svjetskog rata je naputeno. Afirmacija i njihov ravnopravan tretman u porodici jugoslavenskih naroda bili su kratkog vijeka. Umjesto toga, ponovo je reaktivirana politika onemoguavanja javne identifikacije Bonjaka i negiranja njihove historije, tradicije, knjievnosti i drugih duhovnih vrijednosti. Ipak, bez obzira na denacionalizatorsku politiku prema Bonjacima, oni su uvijek, kada im je za to bila pruena mogunost i na nain na koji im je to bilo dozvoljeno, jasno i u ogromnoj veini iskazivali svoj poseban etniki kulturni entitet i identitet. Ideoloki totalitarizam nije imao snage da sprijei pokuaje kulturno-knjievnog i nauno-historijskog karaktera da se pokrene i aktualizira pitanje nacionalnog identiteta Bonjaka. Opir. o problematici iskazivanja nacionalne pripadnosti Bonjaka poslije zavretka Drugog svjetskog rata pogledati u: Imamovi M. 1998. 562-563; Redi E. 2000. 167; Filandra
14
121
2/16/10 11:13 PM
iskljueno iz Partije zbog religioznih shvatanja i aktivnosti. lanovi SKJ su na razliite naine ispoljavali svoja religiozna uvjerenja i aktivnosti. Zbog toga je Partija izgradila posebnu klasifikaciju svojih lanova koji nisu u potpunosti raistili s religijom, dijelei ih u tri grupe: 1) oni koji vjeruju u Boga, vjeruju vjerskim slubenicima i idu u vjerske objekte iz uvjerenja, 2) oni koji vjeruju u Boga, itaju vjersku literaturu, nose vjerska obiljeja, ali u vjerske objekte ne idu zbog partijske discipline, 3) oni koji vjeruju da su raistili s religijom, ali iz oportunistikih razloga ipak idu u vjerske objekte.15 Prema podacima kojima je raspolagala Ideoloka komisija Centralnog komiteta SKJ, meu iskljuenim najvei je bio broj onih koji su ulanjeni u Partiju tokom razdoblja od 1949. do 1952. godine. Uglavnom su to bili mlai ljudi koji su postali lanovi Partije u vojsci, ali su se nakon vraanja kui, prema miljenju ove Komisije, pod utjecajem roditelja i sredine vratili religioznim uvjerenjima. Najei razlozi kanjavanja i iskljuivanja lanova SKJ zbog religije bili su: obavljanje vjenanja po vjerskim propisima, naroito na selu; krtenje; odlazak djece lanova Partije u vjerske objekte, posjeivanje vjerskih proslava i manifestacija, pa ak i radi prisustvovanja pogrebima na kojima su bili vjerski slubenici. Takoer, ene na selu nisu imale veliko povjerenje u civilni brak, pa su esto radi sigurnosti branih veza insistirale na vjerskom vjenanju. U nekim mjestima Bosne i Hercegovine vjerski slubenici su za lanove SKJ obavljali tajne vjerske obrede, tajna vjenanja po vjerskim propisima lanova SKJ i odvoenja djece u crkve i damije. Nakon tajnih vjenanja suprunici su morali pismeno potvrditi da e svoju djecu odgajati u vjerskom duhu. Tako se u jednom dijelu informacije Ideoloke komisije, koja govori o odnosu SKJ prema religiji i njenom utjecaju na religiju, navodi da se u devet srezova Bosne i Hercegovine vre none mise za lanove Saveza komunista na koje komunisti donose decu na krtenje, venavaju se i ispovedaju se. Ove pojave bile su rairene najee kod dravnih inovnika, koji su prema partijskim ocjenama, u SKJ doli iz karijeristikih razloga.16
. 1998. 199-210; Kamberovi H. 2009. 59-61; Radi R. 2002. 617-619; Durakovi N. 1993. 161-164; Boji M. 2001. 225-237.
15 16
Jandri B. 1992. 144. A CK SKJ. Fond: IK, 507, VIII, II/9-(1-36)-K-30.

122
2/16/10 11:13 PM
Borei se protiv religioznih uenja, Partija je naroito od svojih lanova traila bespogovorno provoenje ateistike politike u svakodnevnom ivotu. Shodno tome, svi oni lanovi koji su obavljali vjeske obrede bili su iskljuivani iz partijskog lanstva. Da stanje u pogledu odnosa komunista prema religiji unutar Partije nije bilo zadovoljavajue, svjedoe i brojni primjeri partijskih organizacija u Bosni i Hercegovini. Eklatantan primjer je Partijsko savjetovanje u ekoviima, odrano u aprilu 1953. godine, gdje se iznose ocjene o tome kako jo uvijek mnogi lanovi Partije vode djecu da krste iz ega se vidi [...] da oni nisu jo raistili sa religijom.17 Vladajui komunistiki krugovi su posebno zahtijevali ignorisanje vjerskih praznika. U tom kontekstu, partijska propaganda je posebno navodila primjere onih lanova koji su dosljedno sprovodili partijske stavove. Interesantan je primjer jednog lana SKJ iz Lukavca [...]koji znajui da mu otac slavi Boi tri dana nije iao kui [...] samokritiki izjavljujui da je i on kriv to nije u stanju da svog oca povede drugim, naim putem.18 Zaotravanje partijske politike prema religioznim shvatanjima i aktivnostima lanova SKJ bilo je, pored vanjskopolitikih razloga, uzrokovano i dotadanjim neuspjenim pokuajima da se umanji utjecaj religije na lanstvo Partije. Predstavnici vladajue komunistike ideologije bili su svjesni da ako ne uspiju da se unutar komunistikog lanstva obraunaju sa religioznim utjecajima, onda to sigurno nee moi niti van svog lanstva. Zato su naroito poslije 1952. godine zapoeli sa rigoroznim otklanjanjem bilo kakvih religioznih shvatanja i obiaja meu lanovima Saveza komunista Jugoslavije.
ATK. Fond: SK SK ekovii, kut. 1, br. 3/1-3, Zapisnik sa partijskog savjetovanja Saveza komunista ekovia, 26. 4. 1953.
18
17
ATK. Fond: OK SK BiH Lukavac, kut. 2, 9/1-11, Zapisnik sa opteg sastanka partijske organizacije Fabrike sode Lukavac, 10. 3. 1952.
123
2/16/10 11:13 PM
Izvori i literatura
A. IZVORI a) Arhivska graa Arhiv Jugoslavije - Fond: Savezna komisija za verska pitanja (SKVP) Arhiv Centralnog komiteta Saveza komunista Jugoslavije, Beograd Fond: Ideoloka komisija (IK) Arhiv Tuzlanskog kantona, Tuzla Fond: Sreski komitet Saveza komunista BiH Brko (SK SK Brko) Fond: Sreski komitet Saveza komunista BiH Tuzla (SK SK Tuzla) Fond: Sreski komitet Saveza komunista BiH ekovii (SK SK ekovii) Fond: Optinski komitet Saveza komunista BiH Lukavac (OK SK Lukavac) B. LITERATURA a) Knjige 1. Ani ., Klai N., Domovi . 1998. Rjenik stranih rijei. Zagreb: SANI PLUS d.o.o. 2. Boji M. 2001. Historija Bosne i Bonjaka (VII-XX vijek). Sarajevo: TKD ahinpai Sarajevo. 3. Cvetkovi S. 2006. Izmeu srpa i ekia. Represija u Srbiji 1944-1953. Beograd: Institut za savremenu istoriju. 4. Cvitkovi I. 1984. Savez komunista i religija. Sarajevo: NIRO Osloboenje, OOUR Izdavaka djelatnost. 5. Cvitkovi I. 2005. Rjenik religijskih pojmova. Sarajevo: DES Sarajevo. 6. imi E. 2007. Drama a/teizacije. Sarajevo-Zagreb: TKD ahinpai - Sarajevo, BTC ahinpai - Zagreb. 7. imi E. 1969. Savez komunista i religija. Beograd: Komunist. 8. Dimitrijevi B. B. 2006. Jugoslovenska armija 1945-1954. Nova ideologija, vojnik i oruje. Beograd: Institut za savremenu istoriju. 9. Durakovi N. 1993. Prokletstvo Muslimana. Sarajevo: Osloboenje - Sarajevo. 10. Imamovi M. 1998. Historija Bonjaka. Sarajevo: Bonjaka zajednica kulture Preporod. 11. Fiamengo A. 1958. Marksistiko shvatanje religije. Beograd: Rad. 12. Filandra . 1998. Bonjaka politika u XX. stoljeu. Sarajevo: Sejtarija. 13. Redi E. 2000. Sto godina muslimanske politike u tezama i kontroverzama istorijske na124
2/16/10 11:13 PM
uke. Sarajevo: Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine i Institut za istoriju, Sarajevo. 14. Radi R. 2002. Drava i verske zajednice 1945-1970. II deo. Beograd: Institut za noviju istoriju Srbije. b) lanci i rasprave 1. Jandri B. 1992. Pojave i oblici kanjavanja lanstva Komunistike partije Hrvatske (1945-1952). asopis za suvremenu povijest 2. Zagreb: Institut za suvremenu povijest. 135-174. 2. Kamberovi H. 2009. Bonjaci 1968: Politiki kontekst priznanja nacionalnog identiteta. Zbornik radova: Rasprave o nacionalnom identitetu Bonjaka. Sarajevo: Institut za istoriju. 59-82.
SUMMARY ERADICATION OF RELIGIOUS CONVICTIONS AND ACTIVITIES AMONG THE MEMBERS OF THE COMMUNIST PARTY/ LEAGUE OF COMMUNIST OF YUGOSLAVIA FROM 1945 TO 1958
The leadership of CPY/LCY held a negative opinion of all kinds of religious beliefs and activities and, therefore, sought from its members to fight actively against all forms of backwardness, religion included. For the Yugoslav communists, religious beliefs represented a backward and unscientific view of the world, which was to be abandoned as soon as possible by every individual. All the Party members were expected to take the lead in the fight against the beliefs that were deemed as backward and historically outdated. The Communist Party demanded from its members to obediently implement atheistic policy in their everyday life. All those members who exercised any religious ceremonies were excluded from the Party membership. The Yugoslav communists began a particularly aggressive campaign against religious inclinations of its members especially in early 1950s. In 1952, at the 6th Congress of the League of Communists, the Statute adopted by the participants decided that the membership in the League of Communists was incompatible with exercising any sort of religious worship and attendance at religious gatherings. The Party ideologues believed that the Marxist worldview was incompatible with any religious beliefs. In additional to the reasons motivated by foreign policy considerations, this stricter party politics
125
2/16/10 11:13 PM
vis vis religious views and activities of members of the Communist Party /League of Communist was caused by the Partys failed attempts to limit the impact of religion on its members. Keywords: Yugoslavia, religion, religious ideas, Marxism, atheism, religious groups, communists
126
2/16/10 11:13 PM
Muhidin Pelesi, OBLIKOVANJE I RASTVARANJE IVOTA U ELIKSIRU VREMENA (OMNIBUS STUDIJA O MODERNOJ HISTORIJI) ILI GLASINE O ZAEU HISTORIJSKE ZNANOSTI... Historijska traganja, 4, 2009., [ str. 127-198 ]
UDK 930.1 (497.6) 19 Izvorni nauni rad
OBLIKOVANJE I RASTVARANJE IVOTA U ELIKSIRU VREMENA (OMNIBUS STUDIJA O MODERNOJ HISTORIJI)
ili
GLASINE O ZAEU HISTORIJSKE ZNANOSTI U IDEOLOKOM ZAGRLJAJU I NJIHOVO UTAPANJE U BRZACIMA ISTINE
Historiografija u Bosni i Hercegovini 1960-ih godina izmeu znanosti i politike (Rasprava sa Ogledom o nasrtljivoj dananjici, Prolegomenom traktata o jugoslavenskim komunistima i Kratkom apologijom historijskim znanostima)1
Muhidin Pelesi
Institut za istoriju, Sarajevo, Bosna i Hercegovina
Vrijeme je, prema ljudskom iskustvu, unutar dogaanja. Istovremeno, najistananiji umovi ovjeanstva tvrde, da vrijeme oduvijek zaostaje jedan mjerni djeli jer prati vidljivo trajanje svijeta od, tik neto malo iza, poetka njegovog nastanka. U svakodnevnom ivotu ljudi imaju,
Zamiljena tekstualna jegulja (rasprava) nije se dala uloviti dok se nisu predstavili ogled, prolegomena i apologija. Sa govorom tih, kako mi je izgledalo, dijelova Omnibus-studije nije bilo pregovaranja. To je trailo, i od autora dobilo dodatno, zaslueno vrijeme. Potrajalo je dok je nabubrila fascikla biljeki. Bilo je to zahtjevno, ali nekako vedro, skupljanje misli i slika (poput tranja za pauinom na povjetarcu) i njihovo preoblikovanje u reenice ove studije. Tek poslije tog ultimativnog pisanja bilo je mogue uraditi najlaki dio posla spomenute studije krau raspravu Historiografija u Bosni i Hercegovini 1960-ih godina izmeu znanosti i politike. Cijena tome bila je povremena dosada jer ovakvi radovi, mada su neistraene teme, tek su povod, ili dio vanijih istraivanja moga svijeta. U tome su proli, ranije odreeni, rokovi za predaju rukopisa za zbornik radova Rasprave o nacionalnom identitetu Bonjaka i za Priloge Instituta za istoriju br. 38.
1
127
2/16/10 11:13 PM
nekada udne i smijene, naine tumaenja dara ivota linije njihovog dokumentiranog trajanja historije. Obino, nejasno, vide onaj njen oblik koji je, naknadno, registriran i oglaen javnosti. Historiari, kao i veina lanova cehova drugih drutvenih znanosti, esto grijee podrazumijevajui linearnost vremena to proizvodi, i umnoava, nepotpune i pogrene zakljuke. Takvi, invalidni, zakljuci protiskuju se kroz drutvenu osnovu sistemom kolovanja, daljeg napredovanja prema gore, sve do donoenja odluka na dravnom i meudravnom nivou. U nastavku akumulacija rezultata takve prakse isijava stereotipija komfornih navika koje se zgunjavaju u gustu maglu, sve ozbiljnije zaklanjajui krize i tragedije u svijetu. Dominantno prisutan pojednostavljeni pristup: akcija-reakcija-dokumentacija treba odbaciti. Dokaze i protudokaze treba podvrgavati odlunijem tretmanu promatranja iz razliitih ravni i uglova. Svjee injenice samo su detalji historiarevog interesovanja. Bitnija je izgradnja novih, kompleksnijih, metoda. One moraju biti rezultat invencije, a ne konvencije. Sraz injenica sa metodom biva snaan, testiranje viestrano, do krajnjih granica izdrljivosti sistema: injenice-metoda-autor. Traktati i teorije su oblici znanstvenog obraanja javnosti, koji ne smiju biti zanemareni od historiara. Paljivije promatranje, ponekad samo u trenu, uoi brojna strujanja nerealiziranih mogunosti i prateih tokova, paralelnih onome zvaninom/poznatom. Sve to zahtijeva historijska znanost, vie nego do sada uzima u obzir sve i najmanju sekvencu vremena, ako eli dolaziti do trajnijih rezultata. Historija implicira nesebinu znanost, ali lukavijim osobnostima ona je, tek, sredstvo u zamiljenom pohodu do nekog cilja, drugima je zahtjevna obaveza, a veini podrazumijevajua i nejasna. Svima tu, na dohvat; svi misle da je znaju. Svi skupa malo znamo o njoj, jer premalo poznajemo sebe, kao vrstu i pojedinca. Kao to cjelinu ljudske historije dijele na brojne naine, da bi je lake obuhvatili njihovim domiljanjima, ljudi dijele i prelamaju pojam o vreBilo je tu neke historiografske pravde: studija je nadrasla potrebe, i oekivanja, tih publikacija kao i moju prvu zamisao o njoj. Studija je krenula njenim putem. Nije bila planirana. Doekana je, i prihvaena, sa naklonom zahvalnosti. Nisam je traio. Nadao sam joj se. Ona je pronala mene. Sada, uoi predaje rukopisa, vidim da studija nije sastavljena od nekoliko dijelova. To je entitet, koji se meni predstavio u nekoliko etapa. Koliko sjeanjem mogu rekonstruirati postupak rada: najee sam isti dan, ili no, radio na svim dijelovima studije ili na njenom veem dijelu. Odvijala se jedna pria na nekoliko nivoa, gledana iz razliitih uglova, uz promjenu perspektiva. ta god da je nastalo, mislim, nije dovreno. Nikada nije. Ne moe ni biti. Tek, mrviak djelia mozaika kojim nastojimo uokviriti nau predstavu o svijesti da trajemo, da jesmo. Ne mogu se kamenii ovoga doba (ak ni dijamanti oblikovani umovima velikana prolih vremena) zalijepiti na nedohvatljiva i duboka nebesa. 128
2/16/10 11:13 PM
menu, da bi ga sebi pribliili. Svakom biu, i drutvu, vrijeme se drugaije predstavlja: Jedno jest, ali sa kosmosom varijacija u svakome, i svaemu. Istovremeno pravolinijsko i savijajue; okupljajue i rasprskavajue. U svakoj temi. Svugdje. U bilo emu: ivom i, naizgled, neivom. Ne prilagoavamo se mi njemu: Kako se neto tako delikatno, kao to je organska forma ivota, moe prilagoditi neemu tako monom, kao to jeste vrijeme? Bit e da se moni medij (vrijeme) prilagodio mogunosti realiziranja forme (organskom ivotu) koju tolerira, u prostoru koji ih, skupa, obuhvata. Mi smo jedna od moguih varijacija, ije je postojanje potvreno. ta mogu historiari, razlogom potreba njihove znanosti tu initi? Paljivo i poteno uoavati dijelove Velike Teme, raspoznavati detalje, pokuati razumjeti tek djeli Cjeline i ostaviti trag njihovog rada, u nadi da e ljudskom rodu, i ivotu, biti na korist, nikako na tetu. Tako i ova omnibus-studija svjedoi o vremenu i ovjekovom trajanju kroz nekoliko, zajednikom energijom, okupljenih tema. Kljune rijei: potreba izgradnje novih metoda historiografskih istraivanja, kraa autorskih prava osnova uspona nove elite, deovinizacija, Davidova teorema, ogranienja ideolokih slagalica, Bosna i Hercegovina u procjepu podijeljene historije, jugoslavenski komunisti i njihovo naslijee, uloga i budunost historijskih znanosti.
Obsequium amicos, veritas odium parit Ugaanje stvara prijatelje, a istina mrnju! (Marcus Terentius Varro)
OGLED O NASRTLJIVOJ DANANJICI ili Otimanje historije osporavanoj zemlji, uasnutim ljudima i utamnienim vrijednostima, sa utkanim prijedlozima kako rijeiti problem
Ne svie (u ovom ogledu). Danas je u nesretnijim dijelovima Evrope i svijeta popularno i profitabilno priati o novom, modernom i sl. Dobro! Ti koji su ve promukli od takvog govora, najee, nisu u stanju ni zamisliti, niti realizirati neto slino. Pa, krenimo, zajedno, napraviti neto originalno. Kako? Ako ovo to nudim, odzvoni u Vaoj dui, dadne vam energiju da nastavite nadograivati, preureivati ili demontirati pa, ponovno, graditi ja sam uradio svoj posao. Hej!
129
2/16/10 11:13 PM
Zato ne? I ja cijenim odmjerene studije koje ine suvinim neke pretenciozne monografije; potujem uspjele monografije koje tede itaoca, da ne troi vid itajui neija prehvaljena sabrana/izabrana djela koja su ve zastarjela; volim rasprave, traktate i teorije koje hrabre duh da podri um u novom irenju vidika. Dakle, govorio sam a neko je uo, i razumio. To je, idealna mogunost. Realna je, da preesto u ovom tupom i gotovo gluhom vremenu, neozbiljnom i neobavezujuem, u svijetu, gotovo na marginu, potisnutih velikih ideja i planova za budunost, bez dovoljno vrsto prihvaenih vrijednosti i nesumnjivo inovativnih strunjaka, prepunjenog starim i novim opasnostima (realnim ali i izmatanim) treba ivlje gestikulirati i glasnije govoriti, da bi se makar primijetilo oevidno. To je tako jer i dananje je doba prepuno otrih iskljuivosti, samo sa drugaijim ideolokim predznakom, nego to ga je imalo prethodno. Danas i ovdje, moralno zaputeni i slabo obrazovani, ali dobro potkovani u matematici grabljenja rezultata tueg rada, militanti i bukai unutar politikih stranaka, u dosluhu sa istovrsnicima u nacionalistikim organizacijama i drutvima, isturajui ispred sebe tit, navodnih, nacionalnih interesa, zaklanjajui se ak iza univerzuma vjere, nastoje potiniti drutvene znanosti ukljuujui historijske. Njima nije dovoljno, da uspiju u svome naumu. Oni ele, oslonjeni na polugu politike moi, prisiliti dananjicu, mjerkajui svojim nadama i sutranjicu, da im ukae poast kao uglednim i zaslunim graanima, ak i kao uenjacima. Ta prekomjerno ideologizirana gomila amatera, raspona od nekadanjih, ovome vremenu veoma prilagoenih, komunistikih pisara do osvetniki nabruenih potomaka politikih zatvorenika, grlato se gura i razmahuje okolo pokazujui neku, samo njima znanu, javnosti nejasnu, neuvjerljivu i esto tragikominu, historijsku/istorijsku/povijesnu istinu. Potpuno ignoriraju javnost, i bezduno zloupotrebljavaju njen nerazvijeni dio njihovu, uglavnom, nevoljnu i nekvalificiranu, sljedbeniku pastvu. Sada imaju, tekom ideolokom, stranakom i klanovskom mukom, steeni formalni status univerzitetskih profesora, te cijelu lepezu radnih mjesta u drugim znanstvenim i institucijama kulture. Branislav Nui bi tek danas imao obilje materijala za njegovu komediju Dr. Uguravi se i meu historiare oni, i njihov jo nestrpljiviji ideoloki (ili samo kameleonski podmladak?), takoer esto bez potrebnih intelektualnih i moralnih svojstava, imaju jedinstvenu priliku (koju oevidno iscrpno koriste) ozbiljno natetiti javnom interesu oglaavajui nacionalizirani privid historije kao, navodno, pravu znanost. Pri130
2/16/10 11:13 PM
hvataju historiju samo kao glinu koju oni ele nanovo mijesiti. lanovi prepolitiziranih lokalnih frakcija historiara/istoriara/povjesniara, u skladu sa dramatinom retorikom i biem inozemnih nadglednika ovdanjeg lutanja po tranzicijskoj pustopoljini, javno ispiru usta, esto lijepim, priama o potrebi reformnih zahvata, modernizacije, veoj ulozi znanosti u drutvu itd. A onda, poslije takvih sponzoriranih seansi, esto u obliku izdanih turistikih aranmana, spomenuti historiari/istoriari/povjesniari nastavljaju raditi na nekritikoj reviziji historije/istorije/povijesti (za istinski kreativan rad nisu nadareni, niti pripravni). Oni koji jesu kreativni i voljni mijenjati odnose prema boljem, a imaju sreu da ih rukovodstva njihovih institucija sistematski ne zaobilaze, niti preskau, gotovo da su stjerani u kut tragine manjine koja tu ne moe dobrog posla zavriti (u najboljem sluaju, mogu se nakupiti jada, iskustva i odlunosti da, kada budu u prilici, oni ne uine drutvenu tetu). Revizija, najee, nije prihvaena kao potreba tamo gdje je blagotvorna zbog tanosti navoda i utvrivanja istine, nego je nerijetko podreena ultimativnom zahtjevu dijela politikih snaga koje propagiraju ideoloki revanizam, kao i razlozima oportunizma i linih ambicija znanstvenika. Takva je posljedica modernih vremena: otimanje historije je otimanje budunosti. Ovi, gorespomenuti, strunjaci koji znaju ime Neznanog Junaka, ali nee da ga odaju, stalno se prikazuju prezaposlenima, ubjeujui okolinu na stotinu naina da su potrebni i korisni. Vrijeme tih trkaa ukrug ispunjeno je bjesomunim materijalnim zgrtanjem i nepotenjem, a dranje im je podreeno prilagoavanju prema prilikama, dopadanju monicima i prikrivanju tragova. U tom polusvijetu, nagruhanom ispred svijeta, njima je prirodnije i jednostavnije tako troiti energiju, tue pare, trpljenje i strpljenje, nego postati zaista pismen, uen i kreativan u znanosti, umjetnosti i oplemenjivanju drutvenih odnosa. Oni ne znaju, niti ih zanima probati zaraditi i pojesti kruh od takvih poslova. Umrli bi gladni da moraju zaraditi za ivot. Njima se daje, kao intelektualnim prosjacima (to jesu); oni i to grabe, kao da drugome otimaju (to doslovce i ine). Tijesne due, lieni duha, irokog trbuha, oni vrijedno gutaju, podriguju i tucaju. Njihova ih brina rodbina, novcem i politikim vezama, stavlja na teret svijetu i budetu, gomilajui potomstvo i u politike institucije. Tamo su, misle, doivotno zbrinuti od iskuenja dokazivanja ve zaboravljenih djetinjih snova da budu profesori, pisci, umjetnici da budu svoji, slobodni, ljudi. Nisu oni ni bili od materije, koja zna ukivati snove u zvijezde. Potkopavaju i srozavaju drutvene vrijednosti, ukljuHistorijska traganja Historical searches
131
2/16/10 11:13 PM
ujui znanstvene i umjetnike kriterije, kako bi se u propadajuem drutvu, bez uvjerljive drave (iz ijeg se raspuklog torza izlijeva rijeka korupcije i drugog kriminala), mogli odrati na povrini; guvajui sve propise i rugajui se veinskom dijelu stanovnitva prevarenima, pokradenima i ponienima. Jedino praznina njihove due pripada samo toj, u ureenim drutvima, vrsto utamnienoj i, najmanje, na margine odgurnutoj eliti. Nesvjesni slojevitosti dananjice, oni znaju samo za sadanji trenutak. Sada, a ne ak ni danas. Sada, sada je zauvijek, ubjeuju sebe, a neprekidno se ogledaju okolo, izbjegavajui odgovoriti na prava pitanja (odgovore i tako ne znaju). Neki su, opet, ubijeeni da su njihova, najblae kazano, veoma upitna i groteskna, objanjenja pravi odgovori. Oni sa potpunom uvjerenou tvrde, da suprotno nije mogue. Sami sebe hipnotiziraju u tom uvjerenju, kada se ujutro vide u ogledalu. U stalnom su pokretu, trae osiguranje i zatitu da preduhitre njihovu zlu kob javnog razotkrivanja odsustva osnovnih kreativnih sposobnosti ega se boje i uasavaju, jer to podrazumijeva odgovornost za lano predstavljanje i, posljedicom toga, nezakonito sticanje koristi. Oni su drutveni patogen. Takoer, u zbiru su jedna od konstrukcijskih greaka, koja potkrada i samu mogunost drutvene stabilnosti. Sami sebi oni su sve. Drugi su za njih nita. Historiju Bosne i Hercegovine tako otimaju, falsificiraju i upropatavaju nestruni, politikom naplavljeni, nacionalizatori historije koji rezultatima njihove vulgarizacije mogu jo dublje natetiti ovoj zemlji i njenim narodima. Ve im je poklonjeno previe vremena; oni se opet mobiliziraju. Neki od tih uvijek gladnih amatera otvoreno kritiziraju prave historiare, jer ne istrauju ono to njima treba kao graa za kompilacije, koje svako malo nacijepaju i izrue pred isprepadane studente i nacionalno, i drutveno, frustriranu publiku. Postoji cijeli arsenal oblika intelektualne krae u ovoj, gotovo paraliziranoj, zemlji. Najea je otvorena, u duhu najgore tradicije razbojnitva. Tu su, zatim, varijacije na temu prijateljskog posrednitva, kako bi kolega od kolege iakao makar neki konkretni rezultat autorskog istraivanja za ojaanje neke sklepane znanstvene konstrukcije tree strane. Neki recenzenti i izdavai izgube rukopise (sa ijim se autorima njihovi ideolozi ne slau, gonjeni bijedom straha da ne uine pogreku potenog izbora), esto vrijedne doprinose razvoju cjeline drutvene misli. Tako, ak godinama, zakoe njihovo publiciranje. Potom se, smiljeno, u tako izgraeni meuprostor ubacuju lokal132
2/16/10 11:13 PM
ni skribomani, koji politikom demagogijom i nacionalistikim larmanjem, ee pritajenim i prizemnim spletkarenjem, sistematski onemoguavaju od njih kvalitetnije autore. Tako ti mahalski intelektualci, vjetaci za pretakanje niega u nita, publiciraju i vietomni jad njihovog praktinog, trgovakog, pohoda kroz sruene kapije znanstvenog dostojanstva, preko ijih su umornih branilaca odavno nagrnuli paraznanstveni barbari stari i novi. Povremeno nas snevesele inozemni historiografski ambiciozusi. ast izuzecima (doslovce izuzecima, kao i kod domaih znanstvenika; to nije tako malo kako u prii, na prvi pogled, izgleda nego nije niti blizu koliko nam tih ljudi treba) ali udno je, kako neki od njih, zaogrnuti futuristikom togom nekog prestinog amerikog ili evropskog univerziteta, ili sa njom kao lovakim trofejem, esto isijavaju znanstvenu i moralnu tamu. Skloni skraenom postupku trke kroz domae arhive i znanstvene institucije, budu priputeni i na poneki skup, gdje iza njih nita posebno ne ostane, ni kao uspomena. Kad neto publiciraju u domaoj periodici, nametnu oit osjeaj prevelikih oekivanja. Ili, neki ovdje jo idealistiki rezoniraju, promatrajui znaaj zapadnih znanosti; ili ovdje preesto, kao istraivai i predavai, zalazi fauna koja bolje pristaje svijetu balkanske stereotipije, nego oglednim primjercima zapadnih znanstvenika za pokaz domaoj tranzicijskoj javnosti, u prednacrtu? Bit e da tu ima i jednog i drugog, plus jo kojeta. Oevidno, i ti inozemni radoznali veseljaci, kao i ovi domai, imaju ta sakriti od prave javnosti. Proizvoai i prodavci magle su svugdje i svakad slini kao bliski roaci. Korozivna osrednjost, sa uvijek aktivnim silaznim varijetetima, tugaljivo je solidarna izmeu njihovih prekobrojnih pripadnika i sljedbenika. Jo jedna nevesela zanimljivost kada su domai ljudi u pitanju: na znanstvenim konferencijama i skupovima, pojavi se, odnekud, pokoji primjerak aktuelnih politikih sprintera, ee bivih politikih dugoprugaa, i njihovih paraznastvenih dvorjana, koji vole u javnosti odglumiti bliskost sa ponekim neopreznim uenjakom. Neki od tako, hajduki, zaskoenih uenjaka ne uju dijelove izlaganja njihovih kolega, jer moraju oprati ruke poslije, neeljenog, rukovanja sa spomenutim nesojem. Kako god, izlaz jeste u oivljavanju sistema stvarnih vrijednosti, u kojemu nee biti mogue katastrofalno onemoguavanje razvoja javnosti; bar ne bez javnih i djelotvornih drutvenih reakcija prema sadanjim arlatanima na vlasti i u znanosti. Moda e naprijed esto spominjano duhovno prosjaenje i gradnja neznanstvene kolibe na vjetrometini ozbiljnijih drutvenih potreba, na kraju(?),
133
2/16/10 11:13 PM
zavriti kao uvrnuta parafraza poznate bajke o tri praia: dobri vuk znanosti otpuhae kolibu i njene zle stanare daleko iza horizonta u maglovitu, nezdravu, kotlinu zaborava. Oni (sijai tame) nikad nee moi pojmiti, da se vrijedan tekst pie tako kao da autoru ivot ovisi o kvalitetu tog djela (kao to u duhovnom smislu i ovisi). Ne mogu znati, da se znaajni tekstovi piu kao da e biti zadnji napisani u vedrini autorovog duha, pa makar zavrili u nekoj arhivi. Previe toga ne znaju, niti ue. A tu su, natkrili su drutvo kao kletva i zla kob u ijoj sjenci gasne svaka nada. Zasad postavljen sistem odnosa, optereen silnim interesnim i politikim mreama nee se dati reformirati. Morat e se temeljito mijenjati. Vidljiva je cijela lepeza zainteresiranih lokalnih politiara, lanova njihovih porodica, roaka, kunih prijatelja, komija, zemljaka, stranakih poznanika i ostalih koji su se dali u unosan posao skupljanja strunih i znanstvenih titula (jednom nepotizam, zauvijek nepotizam, nadaju se), uz podrku suosjeajnih komisija za serijsko distribuiranje fakultetskih, magisterskih i doktorskih diploma. Takva praksa na bosanskohercegovakim univerzitetima, koja se slubeno uporno negira, pokrenula je na, zasad privremenu, migraciju prilian broj domaih strunjaka, da magisterij i doktorat poteno zarade u Hrvatskoj, Srbiji i jo dublje u Evropi. Za to vrijeme, polupismenost, nekanjavana drskost i kradljivost, uz obavezne stranake i klanovske veze, neophodan su uvjet za dugorono krparenje projekata, finansiranih iz javnih fondova, od kojih, najee, drutvene koristi nikad biti nee. Svjesni utjecaja politikantskog okruenja, iz kojega su se iahurili, oni odmah razgrauju autoritet onih koji su ih primili u, spomenimo, znanstvene institucije (i tako ih smatraju samo uslunim i poslunim posrednicima u njihovom postavljenju), koje svojim dolaskom razrjeuju do beznaajnosti, to je njihov prirodni fluid kroz koji se kreu. Njihova periodina javna izjanjavanja o karijerama, kakve su sebi namijenili, mogu biti korisna hroniaru drutvene patologije ili strpljivom komediografu (treba napora da se to to kau prevede i povee u razumljivu priu). Ti Guliveri ambicije i Liliputanci duhom hoe revolucionirati svijet: izjednaiti prava njihovog bofla i tuega branda. Njihovo mjerilo, kao i njihovih starijih, istomiljenika: vaan je broj napisanih strana, a ne kvalitet, svake pojedinane, strane. Dobro doli u Balvaniju, oblast evropskog potkontinenta, nekada znanog kao Balkan, obilnu sirovinama, u svakome pogledu. Nije sirovina samo ono, to po svojstvima jest, nego i ono to ta svojstva uspjeno ne negira. Isto je sa njihovim mentorima, kada sriu jedva upamene slogane
134
2/16/10 11:13 PM
velikih znanstvenika, sa kojima ne znaju ta bi dalje inili. Raunajui na povodljivost i zaboravnost mase, u kojoj su i oni neprepoznatljivi, preporuuju se od stranih udaraca presavijenoj, u prainu baenoj, dananjici podmuklo kritizirajui rijetke preostale uenjake, ali ne preglasno da ih ovi ne primijete. Lukaviji ispred sebe isturaju intelektualno tupe, potrone, jurinike, koje je vrijeme ve pregazilo, i nadobudne, znanosti nepotrebne, tek stasale gutae javnih fondova. Ovdje se ne radi o preutnoj, nego o otvorenoj podrci sistematskim neovlatenim upadima u znanost, ukljuujui historijsku. Dosljedni su svojim gotovanskim navikama i potcjenjivakom odnosu prema drugim ljudima (nespremni su za otvorene line i profesionalne odnose; njihova ljudskost je toliko prikrivena da ju je teko otkriti). Javnost uope ne podnose: promatraju je kao nekakav mehaniki skup oajnika (poput njih samih) koji su tu da pokusaju svako ueglo maslo neznanja, gluposti i bestidnosti novih nacionalnih prosvjetitelja. Ne miluju, niti njeguju, jezik. Njihov poznati odnos sa rijeima (govor, pisanje) je obina gnjavaa poslije koje su oni uvijek oamueni ismijavanjima pismenijih kritiara. Zato su se dosjetili jadu: prepisivai i kradljivci tuega rada nude ga okolo neopreznim, ali i mutnim izdavaima. Neki od izdavakih izdajica tog, nekada i ovdje asnog, zanata nezajaljive su lopue i laovi. Neki od tih prepisivaa i izdavaa u stanju su ukrasti i jezik i historiju. I doslovce, i kao udbenik ili prirunik. Kako god da se prerue, oni su prepoznatljive maskote naeg jadnog provincijalnog drutvenog teatra. Potoii aktualnih sudskih procesa na ove teme usmjereni su prerastanju u rijeku o ijem e toku tek pisati novinari, knjievnici i historiari. Ovo se moe pokazati kao tematski doprinos Bosne i Hercegovine evropskoj popularnoj kulturi, izraenoj kroz televiziju, pozorite i film, prijemivim medijima za njihove, kao i inozemne, varijacije banalnosti seoskog, prigradskog i mahalskog primitivizma i lopovluka. Nae duboko tragino drutvo jo nije ojaalo za opiti se komedijom, ali se moe ogledati u farsi. Bjesnilo prepisivanja i otvorene krae tueg rada i autorskih prava, od tih i takvih, proglaeno je od nacionalizatorskih mutikaa gotovo radosnim znacima vitalnosti nacionalne inteligencije. Takva zdrava i napredna nacionalna inteligencija ne priznaje ni dobronamjernu kritiku. Status intelektualaca u drutvu prate predrasude o njima, da se intelektualci boje vlasti (neki ovdanji politiki mamlazi stereotipno smatraju intelektualce kukavicama), zato to ih falangisti nacionalistike inteligencije onemoguavaju da sudjeluju u kreiranju drutvene zbilje. U takvom okruenju mogunosti
135
2/16/10 11:13 PM
podmlaivanja znanstvenih i institucija kulture pravim talentima jako su suene. Darovite djevojke i mladii su, od prvog dana, optereeni nesporazumima i smetnjama od gerilaca ba iz tog podmlatka, prikrivenih u ikarama politike podrke i njima korisnih veza. Bez obzira na oportunistiko javno izjanjenje lokalnih politiara o, navodnim, bitnim drutvenim ciljevima; talenti ovdje jo nisu rado vieni, niti su zatieni kao resurs budunosti. Na raun brige o njima udobno ivi previe nekorisnih, stranakim kiobranima sakrivenih, jedva pismenih inovnika. Novana sredstva, predviena za znanost i umjetnost, preesto zadovoljno preivaju oni koji ne znaju definicije spomenutih dragulja iupanih iz krune ovog obamrlog drutva. Osim njih, na tom besplatnom pojilitu redovne su jo znanstvene i umjetnike perjanice nacionalistikih vlasti. Zateeni znanstvenici rade vana istraivanja bez dovoljne materijalne podrke. Takoer, nerijetko sami snose, za njihov plitak dep, preveliki dio trokova za otkria koja bi trebala koristiti zajednici. Istraivanja onda traju due, a znanstvenici se udaljavaju od okoline i zatvaraju u svijet njihovih tema. Razoarenje raa nepovjerenje, odbojnost i otpor prema brojnim nekompetentnim osobama (na elnim pozicijama, u upravnim i drugim tzv. odborima, raznoraznim vijeima, savjetima itd. prenapuenim kleptomanima, mitomanima i drugim maninim tipovima meu kojima, manjina potenih i pametnih, priputenih da bi reimu posluile kao nevoljni smokvin list, ne moe doi do rijei) i neprilikama koje uzrokuju kroz cijeli proces funkcioniranja znanstvenih institucija, to posljedino usporava elju i potrebu za publiciranjem i dokazivanjem u drutvu poremeenih prioriteta sa gotovo unitenim sistemom vrijednosti. Tu nisu krivi istraivai-znanstvenici. Oni dobiju odobrenje za realiziranje vanih projekata, ali bez potrebnih sredstava. Na konkursima, za dobijanje novane podrke, nemaju nikakve anse u srazu sa projektima reimskih tienika. Hoe se i njih navesti na to, konano, ponienje pred gubitak ostataka samopotovanja: natjerati ih, uz manje-vie nezainteresirani odnos i neinjenje nekih uprava znanstvenih institucija, da moljakaju korumpirane vlasti za pristup bivim javnim (sada otvoreno stranakim) fondovima. Neinteligentni, drutveno poguban, tendenciozno shvaen, slabo nijansiran, neodgovorno jednosmjerno i beskrupulozno podravani poeljni drutveni model paternalizam/infantilizam kao mjera odnosa elite i stanovnika zemlje, mehaniki je fabriciran od inozemnih nadvlasti i domaih podvlasti.
136
2/16/10 11:13 PM
Ve prilian broj godina, birokratski Sivi Kmeri, inozemni i domai upravljai i nadglednici drutvene mehanike, nastoje otpoeti odbrojavanje nove, njihove, ere gurajui nespremne mlade narataje u proces drutvenog satiranja, tamo gdje stradavaju i zrelije generacije, zastale da poliu brojne rane zadobijene u sudaranju sa samodovoljnim reimom, prilino sklonom tiraniji, a kukavikom u njegovim temeljima. Takvom nekultiviranom, neiznijansiranom, gotovo tiranskom metodologijom prokopava se duboki meugeneracijski jaz i, de facto, umanjuje efektivna drutvena energija, voljno spremna, za ozbiljne drutvene promjene u pravcu boljih rjeenja. Oevidno je, da inozemni reformatori kao preideologizirani misionari uistinu nepoznatog (ipak ne znaju sa ime se sve suoavaju), ele upotrijebiti samo mlai narataj, za kojeg smatraju da e ga moi potpunije kontrolirati i voditi, pravcem i tempom, kako (ako?) im bude drago. Tu je temeljna greka te strategije, i dodatno iz te injenice zamrenog spleta neupotrebljivih ideja, koje nisu rjeenja. Ideje, iskustvo, elja, iskrenost i postojana energija jeste kod iskusnijih, i duhom i tijelom, uistinu, mladih (ne onoliko mlaih kakvima se quasireformistima i quasidemokratama priviaju u njihovim karijeristikim polucijama koje ih gue, izmeu snova koji ih pritiu prevelikim teretom i jave od koje bi najrae pobjegli, negdje drugdje). Ti, uglavnom nekvalificirani i zgubidanski misionari, ne odustaju od njihovih oevidnih promaaja i greaka, jer im se to novano, i statusno, ne isplati (kao niti njihovom lokalnom poslugom i birima). Ne jo. Inozemni inovniki i savjetniki uskoci, i slini domai skakai, ive smijuriju od komunizma: od svakoga prema mogunostima (vrlo skromnim), svakome prema potrebama (preuvelianim). Smiju se i uivaju, kao kolonijalni inovnici na sinekuri, i, uglavnom, dobro se slau sa domaom aginsko-kmetovskom huntom, koja loe glumi demokratski izabranu vlast Bosne i Hercegovine. Slini procesi odvijaju se u znanstvenim i institucijama kulture. esto nedovoljno transparentno i neuvjerljivo podmlaivanje ostavlja sumnje u njihov stvarni drutveni znaaj. Pogrean/pogrean izbor kandidata vidi se vrlo brzo, ali od toga se rijetko pravi pitanje. Sada su ciljano pogreni izbori postali sastavni dio sistema (ponekad izgleda da je to jedna od osnova ovoga sistema) i preopteretili su drutvenu podrku do krajnjih granica tolerantne izdrljivosti. U meuvremenu, praktiniji od tog nesuenog podmlatka, koji su tu dolutali na razne naine, promijene radno mjesto koje je, esto, trajno nedostupno nekome sa pravim talentom i voljom da jede tvrdi kruh u znanosti i
137
2/16/10 11:13 PM
kulturi. Tako se ini viestruka teta: forsira se omladina frontalnim guranjem u iskuenja, kojima nisu dorasli, u nadi da e ih preivjeti dovoljno kako bi se opravdao takav nematovit, rizian i neodgovoran pristup. U takvim neprilikama, najgoru, punu mjeru tete gutaju znanstvenici u punoj kreativnoj snazi. Oni su, u stvari, najvee rtve u sadanjem znanstvenom nevremenu: njihovi talenti i vrijednosti svjesno se odbacuju u korist netalentiranih ideologizatora stvarnosti i, prema njihovim kriterijima, mobiliziranoj omladini, koja najveim dijelom nee izdrati marevanje prema oazi znanosti. Ideoloka i omladinska pjeadija e usput zalutati, ili e promijeniti stranu. Napor tog neizvjesnog pohoda mogu izdrati samo znanstvenom zakletvom povezani veterani i dio mladih koji dobrovoljno preostanu uz njih, spremni zbog znanosti slijediti njenu svjetlucavu viziju, svim tekoama uprkos. To je mehanizam koji vai za rizina drutva u previranju (Ne samo u domeni kulture i znanosti!). ivotarimo, u munom, prevratnikom, nevremenu preoptereenom podmuklim opainama i masovnom pljakom svega i svaega. To je razlog vie, da se preostale znanstvene snage ujedine oko razvoja svijesti o javnom interesu i njegove bespogovorne zatite. Jer, na sceni su prebrzi i pojednostavljeni slogani koji razumu nita ne govore, nego su sroeni kao uputstva nedoraslim osobama. Takvo masovno zaglupljivanje javnosti odavno nije zapameno u ovoj zemlji. Ukoliko se nastavi ovakva destrukcija javnosti, znanost e imati nemjerljivo sloeniji, neizvjesniji, dui i skuplji posao da uradi na pokuaju ozdravljenja drutva. Poduhvat moda ne uspije, ako ne bude temeljito pripremljen i pravovremen - u najskorije vrijeme. Koga privlai znanost i budunost sloenog drutva ove zemlje, osjetit e i razumjeti silinu i dubinu ovoga problema. Ko to ne moe, njegova je krivica, ili suodgovornost. Nikada nije bilo vie strunjaka, ukljuujui historiare/istoriare/povjesniare, a odavno ovako dugotrajne i goropadne krize. Ti strunjaci su se od ratne posljedice postrojili kao ozbiljan koniar neophodnim drutvenim promjenama. Kao to je veina njih bubala za ispite iz prevazienih skripta, tako oni danas gone ake i studente da sriu njihove nerazumljive udbenike kao uzor za nauk. Na drugoj strani, samo itanje vrijednog historijskog teksta je zahtjevan poduhvat, ponekad i prava avantura. Navesti itaoca da se uivi u vrijeme i likove, o kojima historiar pie, da razmilja, usporeuje, bude strpljiv i doe do zakljuka, snagom njegovog (itaoevog) uma prava je poast piscu-historiaru, kojemu nije stalo do bespogovornog nametanja autorske volje. Takav
138
2/16/10 11:13 PM
autor zna da su njegova kola i pristup publici nadmoni teturavoj modi ovoga nevremena. Pisac nudi itaocu podrku u zajednikom kretanju kroz prolost, a italac mora osjeati da je slobodan u izboru brzine prihvatanja ili odbijanja tog kretanja. Historiaru treba zahtjevna i poticajna publika, kao to su njoj potrebni autentini znanstvenici. Historiari upropaste, ili propuste svoj ivot, eprkajui po iverju koje je izmaklo prodiruem vremenu. Veina historiara, stegnuta ivotnom oskudicom, dravnim nemarom, potcjenjivakom jalijom, opom kraom, i upropatavanjem, njihovih dobrih ideja, ne stigne pojmiti da su i oni, uz druge uenjake, eravice koje pomau ljudima da ne zaborave ko su i da ne zalutaju u mraku. Zato su neki drugi polutani skloni i to ugrabiti za sebe, mada je danas neto manje onih koji im vjeruju na smuenu rije. Ve se dio javnosti sprda sa lokalnim uenjacima i to je najava njihovog silaska sa uzdrmanog drutvenog postolja, na kojem su bili zahrali vjetrokazi. Neznanstvenu, jeftinu izdavaku konfekciju nee biti mogue jednostavno i brzo skinuti sa drutvenih lea. To je proces, povezan sa potrebama uspona znanosti, boljeg kvaliteta kolstva i izgradnje javnosti. Rijetki meu historiarima nude javnosti nove, originalne, uvide u historijsku sliku, koja je dotad izgledala poznata. Ima dosta historiara koji prezentiraju nove dokumente, bez novog pristupa. Najvie je treih, u ijem se drutvu najbolje osjea veliki broj slabo kvalificiranih pripadnika drugih drutvenih znanosti, koji karikaturalno skiciraju vane historijske teme i to, kao na bazaru, prodaju uenicima, studentima i dijelu javnosti kao historiju, posebno nacionalnu. Tee i poraznije posljedice takvog antiznanstvenog, destruktivnog, saplitanja vitalnog javnog interesa, od strane tih miljenika nevremena, nee trebati jo dugo ekati. Ko su oni? Dame i drugovi! Drugarice i gospodo! Kojim redom zapoeti to muno nabrajanje? Na koga prvo pomislite? Na one iz vae porodice, zgrade, ulice, gradske ili prigradske etvrti, sela, institucije u kojoj vi, ili neko va, radi? Na nekoga koga volite, ili moda i ne? Moda se prisjeate nekoga od njih sa novinskih naslovnica ili sa televizijskih ekrana? Popis tih i takvih, sa kraom biografijom, u svakoj bosanskohercegovakoj regiji, zahvata obim knjige. Dosta ih je ve navedeno u nacionalistikim popisnicima Ko je ko (kod ovih ili onih). Ima tamo biografija, i bibliografija, estitih, darovitih i pametnih ena i mukaraca, ali i previe drugih, koji to nikada nisu bili, a sada je kasno da probaju. Ne smijemo lagati. Gledajmo se u oi. Smijemo li, zajedno, pogledati u zmajevo oko nastavka propadanja civiliziranog ivota u ovoj zeHistorijska traganja Historical searches
139
2/16/10 11:13 PM
mlji? Dakle, oni su postali drutveni sloj koji se obnavlja stalnim prikljuenjem bliih srodnika, roaka i stranaki provjerenih poznanika na budetske jasle, kao siguran izvor njihovog opstanka. Ako se njima uskrati taj oslonac, drutvo e, opet, neko vrijeme, biti njima optereeno: dobie gomilu sluajeva, koje niko ozbiljan nee htjeti uposliti (ali, to nije nerjeiv problem, nego je njihov; oni i tako ne moraju raditi godinama; skupili su zalihe). Suprotno tom oputenom tumaenju, u dijelu bosanskohercegovake politike arije bruji pria, da se demokratija uva i, oekivanom, izgradnjom novog trezora u koji e trebati pohraniti novac, konfisciran od novih stanovnika, takoer dograenih, zatvora. Nezadovoljstvo suvinom domaom elitom i nezainteresiranim inozemnim skupljaima godina do ugodne penzije, ili jo izdanije i lagodnije pozicije, zatee velike dijelove populacije ove zemlje u ozbiljnu drutvenu praku (razmotrite pouak upoznavanja Davida sa Golijatom: nadahnuti David + praka + kamen = oboreni div imenom Golijat). To je suha istina. Svi je znamo. Kako vidimo, historiar, takoer, zbog javnog interesa, mora kopati po smetljitu dananjice u ulozi istraivaa-komentatora. Dopustite mi, da se poslije ovih uvida i nekoliko skiciranih prijedloga, odmaknem od domene dananjice. Primie se mjesto u studiji, gdje historiar, jo malo, mora prijei u drugu domenu na starinarnicu jueranjice. Podsjeam itaoca, da je takva priroda historiarevom zanata: ona/on od, esto, odbaenih, oteenih, zaboravljenih, nesreenih sastojaka mora napraviti trajniji spomenik, nego to je sjeanje i pouzdaniji od mitova. Ko misli da je to u stanju raditi: samo naprijed. Kada je rije o dananjici, historiar je preplavljen obiljem jo slabijeg kvaliteta: izvori su dijelom nedostupni; oni koji su dostupni esto su povrni i, manipulacijom, izvitopereni sa namjerom da takvi ostanu to due. Vlasti su se uvijek branile od njihove odgovornosti prikrivanjem dokaza i njihovim izobliavanjima. ak i to je, pomalo, ohrabrujue za mogunost obnavljanja i izgradnje drutva. Opasno je kada se vlast ne boji odgovornosti i javnosti. Ovdje jo uvijek postoji mogunost da, zasad pritajeni, oblici opresije, koji uvjetuju razne oblike autocenzure, podivljaju i, usmjeravani nacionalistikim (tanije kazano ovinistikim) i, navodnim, religijskim parolama pokuaju da nametnu, makar kratkotrajnu, suroviju cenzuru i lance slobodnoj misli i kreativnosti. Tako bi se ovdje, opet, ohrabrile razne reakcionarne frakcije za nastavak dugoronog projekta gaenja univerzalnih sloboda ovjeka. Da biste bili realistini, ne smijete odbaciti prtljag pesimizma. Usput da kaem, vie
140
2/16/10 11:13 PM
puta sam promatrao kako se lokalni, modernim, korektnim, jezikom reeno zapadnobalkanski (ili, iz regije) skupljeni intelektualci nikako ne mogu sjetiti novog naziva za poznati sadraj: hoe kazati da je potrebna neka vrsta purifikacije od zlokobnih ideolokih i propagandistikih sadraja, pa koriste i denacifikaciju. U svoje ime predlaem termin: deovinizacija, za koji mislim da je sasvim odgovarajui. Historiar moe naslutiti mogue, jo tee, posljedice masivne zaputenosti drutvene higijene, ali drugi, praktiniji, drutveni korektivi, koji imaju mo ili je ele, moraju da urade posao unutarnjih drutvenih prepravki, dogradnje i izgradnje (kako se procijeni da je potrebno i mogue). Nije li jedan od arobnih kljuia za dinovski katanac nae drutvene krize u porodici? Ako se ne osvijetli i ne kazni kriminal roditelja (od vrha do dna drutvene ljestvice) oni e te zlokobne navike i poslove, proistekle iz nekanjavanja i politikog tita nad njima, nastaviti efikasno prenositi na njihovo potomstvo, emu smo svakodnevni svjedoci. Krajnje je vrijeme, da se otpone sistematski kidati lance, kojima roditelji, pripadnici elite, vuku u ambis njihovu djecu, tjeei sebe i njih, kako nikakve drutvene sankcije njihovom lopovluku nikad biti nee. Tako e zakon zatititi tu djecu da ne kliznu dublje, zajedno sa roditeljima, kada se ozbiljnije pokrenu odbrambeni drutveni mehanizmi. Djeca naviknuta na privilegije moraju nauiti da ive od svog rada. Dakle, drutvo e, htjelo ne htjelo, morati uraditi dio posla, koji roditelji iz elite, oevidno, nisu niti htjeli; nisu imali vremena jo i za to, kombinirajui izbjegavanje obaveza prema svijetu i Bogu. Tragino je gledati i sluati koliko se, uhvaeni u procjep lai i nezakonitih aktivnosti, gromko zaklanjaju iza Njega. Da bi se sauvali, od poetka su voljni sve obezvrijediti, osim sebe samih. Ni mjere ni vjere kod njih. Sve su izvitoperili po okovima ostataka njihove ljudskosti. Dijelovi vostava nekih vjerskih zajednica ne ure praviti trijau meu takvima u njihovom lanstvu. Tu nije stvar neuplitanja u Boja posla; nije to stav iz vjerske domene - radi se o oportunizmu irokog spektra (onoj vrsti koja razjeda drutvene strukture). Kako stvari stoje: primie se vrijeme odabira mogunosti: ili-ili! Kako ubijediti, osim silom zakona, nekoga ko je ukrao tue? Zato brojni iz elite ne daju dravi zraka, u nadi da e ona uskoro izdahnuti. U meuvremenu, spomenuti ugledni stubovi drutva mobiliziraju porodinu paravojsku za planirani, dugoroni, nastavak destrukcije drutvenih osnova. Ne treba se prepustiti utjenom samozavaravanju, da nam se to samo priinilo. Ovo mobiliziranje, u osnovi destrukHistorijska traganja Historical searches
141
2/16/10 11:13 PM
tivnih, terorizirajuih snaga rauna na njihovu brojnost, elemente unutarnje povezanosti i korisnost u, jednom obliku dodatne kontrole nad drutvom. Neki predstavnici iz tog, vanzakonskog plemena, skloni su tzv. euroatlantskoj retorici, nadajui se potencijalnoj amnestiji i zatiti od nepoznatog nekoga iz vanjskog faktora od domaeg sudskog procesuiranja. Dotle je dolo. Razumno je pitanje: ko e, odista, odgovoran u Evropi i svijetu poeljeti ovako temeljito rasuto drutvo, razlomljeno razliitim planovima i interesima, bez prihvaene drave? Da li smo, uope, svjesni ta sve, zajedno, moramo uraditi, samo da bismo (moda) opstali u ovom sloenom i promjenjivom svijetu? Nasuprot drutvenom interesu, buja autoritarna struja, unutar reima, planirajui da postane nesavladiva falanga, oslonjena na klijentizam (kloaku svakog drutva koje dri do sebe). Tako planiran, ve djelomice formiran, kordon bio bi dugorona zatita, ve odavno ustajalog i uulog, reima. Branei njihove male privilegije i, ba od tog reima ranije jedva dodijeljena prava, postupkom snienih kriterija zbog omasovljenja podrke vlastima, reimski klijenti, moda i ne znajui, brane neodrivi model drutvenih odnosa u kojem vladajua korumpirana podlost ne doputa cijelom drutvu da razvije svoje kreativne potencijale i tako, punim samopouzdanjem, postane dio svijeta kojemu ima nade i budunosti. Ovako bi nastao zamjenski, nametnuti, model nedoraslim lokalnim demokratskim snagama ako one ne ustanu i ne odu na posao. Ne smijemo zaboraviti, da i u naem drutvu postoje politike snage sklonije brim rjeenjima. Ako ovo neredovno, razarajue, stanje stvari potraje historija ne poznaje evolutivno rjeenje. Tada rjeenje ima samo jednu posljedicu vae victis! Sada smo na opasnom vaganju nae stvarne specifine teine, i znaaja: moramo uestvovati u temeljno strunoj i potenoj dijagnozi stanja drutva u naoj zemlji, razumijevanju i preporuci terapije i plaanju rauna oporavka. Tu i historiari mogu pristojno pomoi. Njihovo uee je, u stvari, njihova drutvena obaveza. Ipak, odranje i uspon znanosti su mogui. Kao i regeneracija i jaanje pozitivnih drutvenih snaga; ak i uvjerljivo formiranje korisne bosanskohercegovake drave. Nema stopostotnih garancija za takav uspjeh (u emu ih ima?; zar ih je ikad bilo?), ali takvi nisu niti izgledi destruktivnih i dezintegrirajuih snaga. Treba biti iskren i podsjetiti se: dosta korisnog, i dio dragocjenog, znanja o bosanskohercegovakoj, junoslavenskoj i jugoslavenskoj historiji, ukljuujui i nove pristupe, inozemnoj i ovdanjoj javnosti otkrili su neki inozemni znanstvenici, ili nai ljudi nastanjeni i uposleni u inozemnim
142
2/16/10 11:13 PM
univerzitetima i institutima. injenica jeste: vei dio korisnog i dragocjenog znanja, otkrile su i publicirale generacije bosanskohercegovakih, junoslavenskih i jugoslavenskih historiara/istoriara/povjesniara. Ono nije uvijek bilo cijenjeno, niti prihvaeno, onom brzinom kakvu je zasluilo. Zato je odgovornost dananjih generacija njihovih nasljednika vea: treba nastaviti tom plemenitom, i rizinom, stazom; proiriti je, i osigurati (raskrivi usputne neznanstvene prepreke i zamke) kao solidnu cestu za put prema budunosti. Najozbiljniji test vitalnosti historijske znanosti u Bosni i Hercegovini odnosi se na, jo neostvarenu obavezu, prihvatanja visokog profila profesionalnih standarda i njihovu zatitu. Javni kodeks asti, u formi humanistike zakletve, historiara/istoriara/povjesniara pokazao bi profesionalnu solidarnost i svjedoio volju da se ugrade znanstveni/nauni doprinosi drutvenim temeljima u ovoj zemlji. Bio bi to prihvatljiv (i ljekovit) in priznavanja, prihvatanja i potovanja svih vrijednosti, i naslijea, koje je ova zemlja, zajedno sa njenim narodima, ikada imala, sada ima, ili e imati. Historiari/istoriari/ povjesniari koji su ljudski, struno i kreativno neupitni mogli bi, ujedinjeni oko zajednikog cilja obnavljanja potamnjele slave znanosti, namiriti neke od dugova i smanjiti tete nainjene u ranijim generacijama. Mogli bi se, opomenuti znanjem o ranijem neuspjehu, okupiti i napisati Historiju Bosne i Hercegovine (Istoriju ili Povijest..., kako im drago). Divnog li izazova, ako bude pametne hrabrosti da se krene prema tom, ve decenijama obeanom, cilju. U suprotnom: nova serija konferencija, skupova, savjetovanja, okruglih stolova (poesto uz aromu festivalske osrednjosti) o historiji Bosne i Hercegovine. Ali, bez Historije/Istorije/Povijesti Bosne i Hercegovine. Nije valjda, da i tu ekaju inozemno odobrenje, ili pomo? Moda su, neki od njih, ustraeni gledanjem u zmijsko oko podsjeanja na neuspjehe ranijih generacija, pa su ukoenost proglasili mudrou? Zar da se ne usude uspjeti uraditi tu obavezu svake zrele generacije znanstvenika, bilo koje zemlje sa zabiljeenom historijom? Kada misle da se odmaknu od tegobe neuraene domae zadae? Da li namjeravaju istraiti i napisati Historiju Jugoslavije, na primjer? Neto iz historije Evrope, nekoga drugog kontinenta, ili objasniti neki od fenomena koji se tie historije ovjeanstva? Toliko profesora, njihovih nastavnih predmeta a pune biblioteke naslova nekih drugih autora. Ako, u skorije vrijeme, ne proradi domaa kreativna produkcija ujedinjenih historiara/istoriara/povjesniara domen znanosti ovdje nastavit e smanjivati, njihovim neinjenjem ohrabreni, lokalni, i okolni, strunjaci za pretvaranje
143
2/16/10 11:13 PM
vrijednog u bezvrijedno. Ti strunjaci za pretvaranje vrijednog u bezvrijedno su epizodisti stvarnosti, ali i glavni likovi farse njihovog poretka koji juri poljubiti novu tragediju. Ako se historiari/istoriari/povjesniari ne odupru, u dobar zadnji as, ponovljenom sirenskom zovu nacionalistikih politika, pridruit e se, izazvanim posljedicama, gornjem opisu glavnih likova farse. Iza toga, nee biti poslije, nego samo: Bilo, jednom... Ako bude sree, bosanskohercegovaki historiari/istoriari/povjesniari uestvovat e, zajedno sa drugim znanstvenicima/uenjacima u nekoliko, meusobno gusto prepletenih velikih, dugoronih, poslova: 1) oporavljanju i uvrenju bosanskohercegovakog drutva (po nacionalnim i funkcionalnim dijelovima i kao cjeline drutva zemlje); 2) izgradnji uvjerljive, korisne i prihvatljive drave; 3) humanistikom oplemenjivanju dovretka izgradnje bosanskohercegovakih nacija; 4) razvoju boljeg i modernijeg obrazovnog sistema od sadanjeg; 5) pisanju istini blie historije od dosadanjih to e nam, konano, omoguiti da zavolimo budunost. Redoslijed ovih poduhvata izvolite preurediti (ako ga prihvatate) i, kako god, nadopuniti. Ako ni toliko nee, ne smiju, ili ne znaju uraditi koja je svrha istoriara/historiara/povjesniara, danas, sutra i ovdje? ta e ovako lijepoj zemlji i veem dijelu njenih ljudi, za koje se u dui nadamo da su dobri? Pa makar da su samo djeli od onoga, kako su nas od malena uili da Bosanci i Hercegovci jesu. Ili je i to bio samo pusti san? Nama svima treba ta, odsudna, ansa da se oslobodimo naih, dobrim dijelom, slojevima stoljetnih tumaenja, izmatanih nacionalnih historija i da, slobodnom voljom, uemo u realni svijet injenica. Djecu se moe odgajati, vaspitati i obrazovati da postanu posluno roblje, ali i slobodni ljudi. Odraslim, razumnim, ljudima moe se pokazati znaaj nadogradnje njihovog poznavanja domovine/otadbine i svijeta i usvajanja naklonosti prema potovanju prava i sloboda, drugih i drugaijih, i obaveza da se oni tite. Sretna okolnost jeste da, jo uvijek, ima dovoljno bosanskohercegovakih znanstvenika razliitih profesionalnih usmjerenja, i nekolicina potpunijih, ire obrazovanih, uenjaka, spremnih za vane znanstvene i drutvene poduhvate. Nisu valjda ni svi politiari oglupavili od samozadovoljne ushienosti to se kolo sree okrenulo i na njihovu stranu, pa su potpuno odbacili sluenje drutvenim interesima? Jedan od rukavaca bosanskohercegovake tragedije istjee u mogunosti da se ti veliki poduhvati, moda, nee deavati za vrijeme ove generacije znanstvenika, i politiara. A mogli bi, uz neto vie dobre volje i svijesti o drutvenim potrebama. Zasad se preja144
2/16/10 11:13 PM
ke uzajamne odbojnosti iscrpljuju pitanjima: Ko je ( i gdje) bio u ratu? ta je (i za koga) radio? Zar je morao otii (i vratiti se)? Zatim slijedi meusobno ozljeivanje prema nacionalnim i stranakim pripadnostima; prema navikama i praksi oslanjanja na porijeklo fondova (domaih ili inozemnih, esto i jednih i drugih) za znanstvena istraivanja (u tugaljivo rastegnutom shvatanju znanstvenog sadraja); prema strunim i znanstvenim kvalifikacijama, i rezultatima rada, kojega jedni drugima ee osporavaju nego hvale: Ne itam und, koji potpisuje uft!; pokazivanjem na estu praksu istovremenog zahvatanja objema rukama vie pozicija u znanstvenim krugovima, u dravnom aparatu i u politikim strankama. Tako ovi, zadnji spomenuti, daju nezaobilaznu barikadu primjera povodljivim karakterima mladih/mladih, kako se isplati biti grabeljivac, bez kajanja i odgovornosti. Neki znanstvenici optereeni su fluidnim saveznitvima sa lokalnim politikama. Vidljiva je pojava, da oni koji su gladni i edni bre drutvene petrifikacije i materijalne fortifikacije odlue primiti surogat investiture od licenciranih, rigidnih, predstavnika nacionalistikih inteligencija. U nastavku, buna nacionalistika orkestracija oglaava prihvatanje jo jednog podanika, a znanost zaboravlja tog nestabilnog, tada biveg, lana njenog slobodnog bratstva. Kod domaih ljudi, jedni se osjeaju kao pobjednici, drugi kao gubitnici. Prisutni UN i EU inovnici i uposlenici sebe doivljavaju kao kontrolore i kurire. Svi spomenuti su previe uivljeni u te epizodne uloge. Dok sami neto ne poduzmemo, kao ljudska bia, dotle emo, po ljutitom urlanju kroz razglas i divljem zvuku sirena policijske pratnje, znati da nas, opet, dolaze mehaniki kritizirati osrednji inovnici neijih vlada, ili meunarodnih organizacija. Kada dou, odista, znaajni inozemni dravnici da nae predstavnike pretpolitikih opora naue osnovnom redu, to e znaiti da su oni izgubili strpljenje. Mi, ovdje, izgubili smo puno vie: anse, nade, snove, mjesta naih uspomena i ranijeg ivota. Zamalo sve. ekanjem. Trpljenjem. Povjerenjem u pogrene osobe. Neodlunou. Neznanjem o zlobi i pervertiranosti lanih autoriteta. Bili smo tako naivno dobronamjerni. Divljaci meu nama to su smatrali naom slabou. Zapoeto u ratu, nastavljeno poslije njega, sve do danas, nad nama se vri sistematsko pljakanje i osiromaenje u izvedbi tzv. naih, koji i sada diu meu nama lane uzbune, pokazujui prema drugome (kao da moemo zaboraviti ratno iskustvo). Zakazali smo. Ustrajemo li trpljenjem i neuestvovanjem, preputajui prostor i vrijeme nedostojnima, bit emo glavni krivci mi ustavna kategorija zakonima odanih graana ove
145
2/16/10 11:13 PM
zemlje. Neustavni zavjerenici protiv opstanka drutva, i nastanka drave, mogli bi, u tom sluaju, ostati pobjednici. U meuvremenu, ovo duboko nesreno i viestruko ranjeno drutvo tone u neprozirniju dubinu. Samo su dvije, historijskim iskustvom, potvrene mogunosti: ili e ostati na dnu, ili e odskoiti uspinjui se prema povrini, probiti njenu opnu i, eljno, udahnuti zrak ivota. Prilazei kraju ovog ogleda, podsjetio bih Vas na slijedee: historiari se, prirodom posla, u velikom dijelu istraivanja sudaraju sa dokumentacijom o, uobiajeno shvaenim, beskarakternim, kriminalnim tipovima, esto fiziki i instinktima slinih tipinim primjercima odreenih ivotinjskih vrsta (o kojima je nadahnuto pisao George Orwell u uvenoj ivotinjskoj farmi. Taj nesoj, samo izdaleka slian ljudima, masovnim zloinima, genocidom i nesreama svake vrste obiljeio je historiju ovjeanstva. Dogaa se, kao nama danas, da u ovoj zemlji, zatim u susjedstvu, bosanskohercegovakoj okolini, i dalje u svijetu, prepoznamo obrasce, mehanizme, pojave i likove o ijoj smo grozoti ranije samo uli i itali. Znanost i znanstvenici ne snose krivicu za takvo stanje stvari u svijetu i na naoj provincijalnoj visoravni. Zloupotrebe i sistematsko provlaenje kroz politike naplavine djelo su tipova, preruenih u znanstvenike. Jedna od domaih zadaa znanstvenika je da opominju na te zlokobne pojave i na njihove uesnike. I da, nikad, ne prestanu. Pokuavati, iznova i stalno, spaavati vrijedne injenice od zaborava i zloupotrebe, provjeravati njihove sastojke i znaaj, uklopiti one koje vrijede u mozaik relativnog poznavanja odreenog problema, odravati jasnom dio poznate slike o Cjelini (ijem dopunjavanju nikad kraja), dati potpunije i trajnije tumaenje od prijanjeg to znanost, dijelom, moe uspjeno raditi. Na alost, samo dijelom, i zbog, kako smo naprijed vidjeli, stranog pritiska brojnih, formalnih, historiara i drugih, takoer brojnih formalnih znalaca koji znanje nemaju, ali raspolau svijeu o njihovom linom interesu kroz spremnost sluenju svakom reimu koji znanost, prava i slobode nastoje pokoriti, a ne razvijati. Te uskogrude sluge, udruene sa slinim mentalnim sklopom reimske horde naguranoj, bez kreativne pameti i drutvenog znaaja, u raspadajuu dravnu maineriju, koja otkazuje, slue samo interesima njihovog klanovskog opstanka po bilo koju cijenu. Prema njihovom shvaanju, to i tako trebaju platiti drugi, a ne krivci raspadu jo neizgraenog sistema, prerueni u elitu i njihove interesne pristalice. Tako su paraznanstveni veleizdajnici, zajedno sa potpuno korumpiranim, drutvenim interesima fatalno nesklonim, politiarima stvarni, voljni, koniari ak odravanju neophodnog
146
2/16/10 11:13 PM
naboja drutvenog vitaliteta. Dakle, oni su, zajedno, podvrsta prijetnje cjelini drutvenog opstanka u ovom neizvjesnom vremenu, koje se ne uri razbistriti. Kako nekada, tako i danas. Ovo djelomice dotie temu izlaganja, ali i sadanjicu. Tome nisam ja kriv, niti duan. Podsjetiu itaoca, da studija sadri Prolegomenu traktata o jugoslavenskim komunistima o tome ta se danas, esto namjerno, zaboravlja da bi se porodilo, kakvo-takvo i gotovo po svaku cijenu, drugaije tumaenje moderne historije, u odnosu na ono iz prethodnog, jugoslavenskog doba. Uvodni dio, koji ovdje zavravam, moda bi se, u bolja vremena, snalazio u zakljunim razmatranjima, iscrpio u napomenama ili zavrio kao krai prilog. italac moe da bira, kojim e se redoslijedom kretati kroz ovaj rad i koje e naine itanja koristiti. Tri osnovna dijela ove omnibus-studije mogu se razii. Ali, bolje je da ostanu zajedno sa Kratkom apologijom historijskim znanostima (kao prilogom). To jeste jedna studija, koja ovako prepletena vie doprinosi moguem korisniku javnosti.
Intermezzo: ogranienja ideolokih slagalica
Krajnje je vrijeme, da se jugoslavenski (i bosanskohercegovaki) komunisti promatraju kao ljudska bia, sa cjelinom, podrazumijevajueg i stvarnog, tereta toga svojstva, a njihova era kao historijska dionica tekog i neizvjesnog doba gigantomahije za prevlast u svijetu Hladnog rata. Razumjeti njih jeste klju razumijevanja gotovo pola stoljea historije jugoslavenske Republike, a pomae i razumijevanju malo vie od etvrt stoljea historije jugoslavenske Kraljevine. Ne treba ih nekritiki slaviti kao poseban soj ljudi, ali ni potcjenjivati, dopisujui im na grobove, da su bili sluge paklenih sila, ili neto poput vremenske nepogode, koja doe i proe. To pristaje za upotrebu proraunatim politikantima i koopernim propagandistima, (kakvih ima i prilian broj, ipak nevjeto, preruenih u znanstvenike) u zadravanju panje njima potinjene birake i medijske pastve. Historijska znanost ima visoke standarde i obaveze odgovornosti prema ljudima, do kojih joj je stalo. Ona je tu za ljude, i zbog njih. Istina, kao i lijek, moe biti neugodna ali je ivotno vana. Nijedna ideologija, pokret ili reim nije imao kapacitete prihvatiti izazove uspostave vlastitog, novog, doba samo uz pomo njihovih izvornih snaga. Dijelove bivih gospodareih drutvenih klasa novi vlastodsrci su, napreac ili postepeno, koristili i filtrirali kao pomonu snagu. Ti novi, esto prorauHistorijska traganja Historical searches
147
2/16/10 11:13 PM
nati pomonici i sluge, interno su sebe doivljavali kao dio nove/stare elite. Komunisti su imali sreu, da se na njihovu stranu, iz ubjeenja ili iz oportunizma, okrenulo dovoljno kvalitetnih i darovitih graanskih intelektualaca, i kolona upotrebljive inteligencije, koji su vrijedno radili na poduhvatu izgradnje i uvrenja nove Jugoslavije. Dananje mrmljanje i podvikivanje sljedbenika bonjako-hrvatsko-srpskih nacionalistikih, ee ovinistikih, svjetonazora o, navodnoj, bezvrijednoj komunistikoj historiografiji, zasad, ne moe pokopati istinu u pustinju lai. Nigdje historijska znanost nije nastala iz strastvenog ideolokog zagrljaja, pa tako ni ovdje. Moderna bosanskohercegovaka historiografija zaeta je u 19. stoljeu, a roena sredinom 20. stoljea. Komunisti su je institucionalizirali, predajui joj identifikacijske dokumente (institucije) o njenom punoljetstvu. Tako su komunisti, a ne ranije vladajue graanske snage, pokazali da imaju mo, volju i osjeajnost, u duhu njihove vizije federalizma, prihvatiti posebnost Bosne i Hercegovine i kroz podrku razvoju te, veoma osjetljive, kako neki jo uvijek smatraju historiju, znanosti svih znanosti. Ideologija ne raa znanost. Ideologija otima ideje od znanosti: pokuava ih preoblikovati prema njenim pravilima i usmjeriti ih da joj budu korisne sluge u pokuaju ostvarenja dominacije. Ideologija odgoji privid, bez plemenitih znanstvenih svojstava, oblikovan na vrstom ubjeenju, a ne na paljivom istraivanju i dokazivanju. U slagalicu svake ideologije ugraene su obaveze kanjavanja i pridobijanja (ovisno od ideologije mijenjaju se redoslijed i nijansiranje ovih obaveza) svih koji ne odgovaraju njenim propisanim mjerama. Sve ljudske kreacije, pojedinane i drutvene, ograniene su ne samo snagom ovjekovih stvaralakih mogunosti, snova, nada i razuma nego i njegovim objanjivim i neobjanjivim (nerazumnim) strahovima. Ta ugraena ovjekova svojstva postaju uteg koji njegovo naslijee vue u dubinu propadanja, dok se on nada produenju svoga trajanja, sanjajui budunost i ispunjenje svrhe. ivot pojedinca i drutva i jeste to grozniavo i uporno odravanje pokretljivosti, izmeu fatalnog tonjenja i instinkta, podranog voljom, realiziranom u propinjanju prema svjetlu. Zadnja dva stoljea ovjeanstvo ivi u urbi znanstvenih otkria koja mu nisu donijela ravnoteu due. Kao da jo nije vrijeme za to, a ni za veliku, sudbinsku, odluku: Kako dalje? ini se, ne samo pesimistima, kao da nema kraja tom obrascu kretanja ovjeanstva kroz prostor i vrijeme, koji poraa dunglu ljudskih kreacija i njihovih pokuaja da bi svi oni, u nizu, bili skrhani u katastrofinom tresku ili u dugom, dubokom,
148
2/16/10 11:13 PM
jecaju. Daleki odsjaj zvijezda vidi se na mirnoj povrini jezera, kao i u otvorenoj kanalizaciji.
Jo jedan, krai, intermezzo...
Bosna i Hercegovina je, od vremena Kraljevine Jugoslavije, planirana kao zadnje utoite i mjesto odsudne vojne odbrane drave. Bosna i Hercegovina omoguila je komunistima, u Drugom svjetskom ratu, najdragocjeniju lekciju preivljavanja njihovog pokreta. Tu je bilo centralno i sudbonosno jugoslavensko ratite i baza u kojoj su komunisti donijeli najvanije politike odluke. Ideja da je Bosna i Hercegovina Jugoslavija u malom paljivo je, poslije Drugog svjetskog rata, njegovana u doba jugoslavenske Republike. U vrijeme teke krize u odnosima sa Sovjetima, strahujui od novoga rata, Jugoslaveni su premjestili dio strateki vane industrije i vojnih instalacija u sigurniju, i lake branjivu, centralnu zonu drave u Bosnu i Hercegovinu. Osim postrojenja i materijala ovdje je, iz raznih dijelova Jugoslavije, bila naseljena prilino brojna populacija kvalificiranog, esto fakultetski obrazovanog, osoblja sa porodicama. Dio te naseljene populacije ostao je ovdje znaajno due od planiranog boravka, a neki su ostali trajno. Jo nisu istraene meuovisnosti, i njihove posljedice, na ubrzanje ukupnog znanstvenog, i razmah ireg kulturnog potencijala, kao ni mogua ogranienja unutar dodira domaeg sa doseljenim stanovnitvom spomenutog profila. Ba u doba najee krize, u vrijeme sukoba sa Sovjetskim savezom, u izuzetno rizinom vremenu, raala se moderna bosanskohercegovaka historiografija. Komunisti su napravili podlogu koja je omoguila trajni razvoj znanosti u Bosni i Hercegovini. Bili su toliko sigurni u sebe, da su se ba tada prihvatili ovoga dugoronog posla: 1949. godine osnovan je Univerzitet u Sarajevu; 1950. godine osnovani su Filozofski fakultet i Orijentalni institut u Sarajevu; dvije godine kasnije osnovano je Nauno drutvo Bosne i Hercegovine (1966. godine unaprijeeno u Akademiju nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine ANU BiH). Instaliranje i odravanje, kako neki istiu, tvrdolinijake ili vrstorukake (ni u drugim jugoslavenskim zemljama ake vlasti nisu bile u rukavicama od kadife) komunistike uprave u Bosni i Hercegovini treba traiti u svijesti, da Jugoslavija ne smije doi u pitanje posebno u Bosni i Hercegovini. Bila je to cijena koju je jugoslavensko partijsko-dravno rukovodstvo ispostavilo Bosni i Hercegovini kako bi se, u zaetku, eliminirala bilo kakva opasnost po stabilnost Bosne i Hercegovine, a posljedino i po stabilnost Jugoslavije. To pravilo smatrano je nepromjenjivim, do kraja Jugoslavije.
149
2/16/10 11:13 PM
...i konano, o razvoju historijske znanosti, hodajui ispod naslova rasprave: HISTORIOGRAFIJA U BOSNI I HERCEGOVINI 1960-ih GODINA IZMEU ZNANOSTI I POLITIKE
Ovdje je rije o razvoju historijske znanosti (promatranoj kroz optiku nekih od najvanih ovdanjih asopisa, ne o cjelokupnoj znanstvenoj produkciji, niti o radu komunistikih ideolokih servisa, to su teme za obimnije i detaljnije rasprave), u jednoj kraoj dionici jugoslavenskog perioda bosanskohercegovake povijesti. Ovo je tek jedna od brojnih neisprianih pria iz historije Bosne i Hercegovine. Svaka znanost vana je tano toliko koliko je jaka njena kreativna produkcija. Ta produkcija je realna slika znanstvenog potencijala drutva. Historijska znanost u Bosni i Hercegovini moe, s pravom, ustvrditi da je imala jaku kreativnu produkciju a na raspolaganju nekoliko, u jugoslavenskim okvirima, vanih asopisa kroz koje je o tome upoznavala javnost. U Bosni i Hercegovini nije bilo pokrenuto toliko asopisa zbog ideologije (zbog nje je bio dovoljan samo jedan) nego to se znalo, da drutvene znanosti u ovoj zemlji imaju ta kazati. Vlasti su ivjele u uvjerenju da e moi kontrolirati znanstvene tokove. Krae vrijeme u dobu trajanja jugoslavenske Republike u tome su, samo dijelom, uspijevale. Dugorono promatrano, vlasti nisu izdrale utrku sa znanou, pa tako niti sa historijskom. Test provjerom sadraja asopisa sa tradicijom, naslijeenih iz ranijeg vremena, moemo, zajedno, zapoeti rekonstruiranje svojstava historijske znanosti u oznaenoj deceniji, ali priviriti malo i u prethodnu. Prvo o Glasniku Zemaljskog muzeja u Sarajevu (GZM): od 1954. do 1957. godine, u vrijeme poslije osnivanja Istorijskog odjeljenja i do njegovog ukidanja, za svaku svesku GZM-a izlazile su po dvije knjige 1. Arheologija i 2. Istorija i etnografija. Tira GZM-a bio je od 750 do 1.000 primjeraka.2 Lista autora iz Bosne i Hercegovine i Jugoslavije, i njihovih radova, u ovim knjigama prilino je razuena. Tu se nije radilo samo o ustrajnom radu na usponu ovih znanosti u Bosni i Hercegovini, nego su rezultati imali odjeka i na tokove znanosti u Jugoslaviji. Dosta ovih autora, i njihovih radova, bili su prihvaeni i priznati u Jugoslaviji, a neki u evropskim i vanevropskim zemljama. Spisak autora rastao je brojem, a njihove teme irinom i dubinom kvaliteta. I danas odjekuju istim samopouzdanjem, punim nenametljivog ponosa, rijei mlaeg prikazivaa,
2
Benac dr. A. i Dramui V. 1963. 120.

150
2/16/10 11:13 PM
kojima on, gotovo se izvinjavajui, uva obraz njegovom dragom asopisu, upoznajui javnost, da su oko jedne osmine njegovog sadraja zahvatili prikazi i kritike. Njemu je to, moda, bilo previe prostora za tu namjenu jer je, kao i brojni drugi, bio svjestan bogatstava kreativnih talenata i majdana ideja urednika, autora i suradnika okupljenih oko GZM-a. Zbog historijske arome posluiu se, dijelom, spiskom autora i tema iz prikaza jedne od ovih knjiga, koji je napisao ba taj prikaziva, kasnije poznati arheolog i povjesniar Pavo Aneli.3 Pregled - asopis za drutvena pitanja daje, takoer, jasne injenice o njegovom znaaju za razvoj historijske znanosti u Bosni i Hercegovini i Jugoslaviji. itaoci su mogli stei jedan specifian uvid u agrarno pitanje u Bosni i Hercegovini, ili proitati neke od dokumenata, vane za historiju Komunistike partije Jugoslavije.4 Ali, moglo se, takoer, osjetiti strujanje drugih, i drugaijih, tema, iji autori nisu uvijek bili historiari: o kranskim socijalistima i bosanskom pitanju; o memoarima bosanskog politiara iz austrougarskog doba; o prvim slikarskim izlobama u Bosni i Hercegovini.5 Postepeno su, kao najava, poeli i u ovom asopisu svjetlucati dijelovi istraivanja nekih od tadanjih, i onih kasnije potvrenih, majstora historijske
Aneli P. 1956. 327: U svesku arheologije lanke i rasprave su dali: Dr. M. Garaanin, Iz istorije mlaeg neolita u Srbiji i Bosni; Dr. B. Gabrievi, Sarajevski medaljon s prikazom trakog konjanika; E. Paali, O antikom rudarstvu u Bosni i Hercegovini;()Dr. A. Solovjev, Prinosi za bosansku i ilirsku heraldiku. Novi nauni prilozi su: Dr. A. Benac, Prethodna istraivanja na neolitskom naselju u Lisiiima i Novi prehistoriski nalazi u Bosni i Hercegovini; Marko Vego, Statueta iz Studenaca i Srednjevjekovni bihaki latinski spomenici XVI vijeka; Dr. I. remonik, Neto o antikim naseljima u okolici Konjica i Izvjetaj o iskopavanjima na Crkvini u Lisiiima kod Konjica; D. Sergejevski, Starokranska bazilika u Klobuku i Steak kod sela Tekije; . Mazali, Visoki bosanski grad Srednjeg vijeka; D. Vidovi, Pretstava kola na stecima i njihovo znaenje te N. Mileti, Crkva sv. Klimenta u Mostaima. U arheolokoj topografiji . Basler daje: Kreevo-Kiseljak-Fojnica, a E. Paali: Tragom rimske ceste od Mlinita preko Podranice do Banjaluke. Knjiga za historiju i etnografiju sadrava, izmeu ostalih, znanstvene priloge koje su publicirali: B. Hrabak, Dubrovaki ili bosanski azur; M. Vego, Pisma o bosansko-hercegovakom ustanku od 1875-1878. godine; P. Momirovi, Zapis jednog savremenika Gradaevieve bune; C. Popovi, Razni rezbareni predmeti u Bosni i Hercegovini; Z. Markovi, Narodna nonja na Kupresu i Narodna nonja u okolini Travnika; A. Kalmeta, O seljakom lonarstvu u srednjoj i zapadnoj Bosni, te Dr. M. Filipovi, Drutvene i obiajno-pravne ustanove u Rami i jo o tragovima Perunova kulta kod Junih Slavena. Naroito su mnogo prostora zauzeli u ovom svesku prikazi i kritike (34 stranice). 4 Eri dr. M. 1959. 329-340; Finci M. 1959. 341-347. 5 Kecmanovi dr. I. 1959. 477-484; Redi E. 1959. 485-492; inik S. 1959. 493-500.
3
151
2/16/10 11:13 PM
znanosti, uz informacije iz njihovog malog, velikog, svijeta. Panju italaca privlaili su srednjevjekovni heretici,6 historija Zemaljskog muzeja u Sarajevu7, kongres jugoslavenskih historiara, odran u Sarajevu,8 razmatranja o tzv. turskoj komponenti u etnogenezi bosanskih muslimana,9 sinteza dijela kulturne historije Bosne i Hercegovine10 i podsjeanje na umrlog uenjaka.11 Uvid i procjena mogu potvrditi da nove, komunistike, vlasti nisu unakazile GZM i Pregled. One su ih kontrolirale, kao i sve drugo, (u poetku vie, kasnije diskretnije, pa sve manje uspjeno) ali su zadrale potovanje prema znaaju tih asopisa i dopustile njihovim redakcijama da, koliko mogu i znaju, poveavaju njihov znaaj kvalitetom znanstvenih tekstova, ukljuujui i historiografske. Bosanskohercegovaki historiari uradili su vaan posao i dali doprinos pisanju Istorije naroda Jugoslavije.12 Taj ambiciozni, dugoroni, jugoslavenski projekat zapoet je 1949. godine inicijativom Saveta za nauku i kulturu Vlade Federativne Narodne Republike Jugoslavije (FNRJ). Na poetku je bila formirana komisija, sastavljena od historiara iz svih jugoslavenskih republika (Bosnu i Hercegovinu predstavljao je Anto Babi). Komisija je predloila, da Istorija naroda Jugoslavije bude kolektivno djelo jugoslavenskih historiara u etiri knjige. Prva knjiga, publicirana 1953. godine, osim malog kartografskog priloga, uraena je bez uea bosanskohercegovakih historiara. Jedanaestu glavu te knjige, o srednjovjekovnoj bosanskoj dravi, uradila su tri beogradska univerzitetska profesora i jedan zagrebaki sveuilini profesor. etverica bosanskohercegovakih historiara (dr. Branislav urev, Nedim Filipovi, Hamdija Kreevljakovi i dr. Hazim abanovi) napisali su, kao autori, ili koautori, osamnaest glava druge knjige Istorije naroda Jugoslavije. Sve skupa, dvadesetetiri autora napisali su etrdesetdevet glava ove knjige.13 Struna i ira
6 7 8 9
Babi A. 1962. 141-152. Benac A. i Dramui V. 1963. 353-371. ehi N. 1965. 622-627. Hadijahi dr. M. 1966. 485-502. Tuzli dr. A. 1967. 291-296. unji M. 1967. 110-113. Garaanin dr. M., Koroec dr. J. i drugi. 1953; urev dr. B. i drugi. 1960. Isto; Prema svjedoenju, publiciranom vie od pola stoljea poslije tih zbivanja, moe se
10 11 12 13
152
2/16/10 11:13 PM
italaka publika mogla je, usporeujui kvalitet prezentiranih tekstova, punih tadanjoj javnosti nepoznatih tema i injenica, primijetiti uzdizanje fenomena brzog sazrijevanja bosanskohercegovake historijske znanosti. Ali, razlike u tumaenju injenica i izboru pristupa istraivanjima i prezentaciji njihovih rezultata, uobiajeno izraene kod znanstvenika, bile su dodatno oteane ideolokim optereenjima kod drugog dijela jugoslavenskih historiara. Kada su se tu prislonili suprotstavljeni politiki uticaji iz jugoslavenskih republika, spomenuti jugoslavenski znanstveni poduhvat, kojemu je bila namijenjena uloga kultiviranja naslijeenih nacionalistikih strasti drutva, doivio je neuspjeh. Trea i etvrta knjiga te dobro zamiljene edicije, koje su trebale biti posveene 19. i 20. stoljeu, nisu bile napisane. Historijsko naslijee pobijedilo je politiku volju, razlomivi komunistiko jedinstvo po nacionalnim sastavnicama njegovog idealiziranog jugoslavenstva. Ovaj jugoslavenski neuspjeh je, dugorono, davao temu za razmiljanje, kasnije i za djelovanje, lokalnim nacionalistima na projektima dogradnje njihovih nacionalnih historiografija i historija. To nije ubilo Jugoslaviju, ali je znaajno uticalo na njenu smrt. Prvi broj Godinjaka Istoriskog drutva Bosne i Hercegovine (GID),14 tampan 1949. godine u hiljadu primjeraka, ponosno je predstavljen kao poduhvat nov u naoj kulturnoj sredini i trebao je pomoi ostvarivanju kulturnih i naunih zadataka koji su postavljeni Petogodinjim planom izgradnje nae socijalistike domovine. Pogledajmo paljivije redakcijsko obraanje u prvom broju GID-a: potvrena je injenica, da je Bosna i Hercegovina u svom istoriskom razvitku ila specifinim putem koji su odreivali naroiti uslovi i uticaji; o njenoj bogatoj i autentinoj historiji svjedoilo je bogatstvo jo neprouenog i neobraenog istoriskog materijala naih arhiva, koji moe da dade odgovor na mnoga neobjanjena pitanja nae davne i nedavne
zakljuiti, da je glavni krivac za neuestvovanje uglednog bosanskohercegovakog historiara u pisanju prve knjige Istorije naroda Jugoslavije, bio jedan od najopasnijih komunistikih ideologa. Milovanu ilasu, nadobudnom, otrom i cininom uvaru komunistike ideologije nije bilo prihvatljivo znanstveno samopouzdanje Ante Babia, rastereeno krutog ideolokog okvira. (Redi E. 2001. 25-27) Istorisko drutvo Bosne i Hercegovine osnovano je u Sarajevu 25. maja 1947. godine. Pravila Istoriskog drutva usvojena su na njegovoj vanrednoj skuptini 24. avgusta 1948. godine i odobrena 6. decembra, iste godine, od ministarstva unutranjih poslova Bosne i Hercegovine. Istorisko drutvo postalo je 1960. godine Drutvo istoriara Bosne i Hercegovine. (Petrovi R. 1980. 285-286)
14
153
2/16/10 11:13 PM
prolosti; nije proputeno podsjetiti, da su raniji pokuaji pokretanja asopisa slinog profila propali na poznatom nepovjerenju odgovornih faktora stare, buroaske Jugoslavije prema ovakvoj vrsti posla kao i na ravnodunosti jedne zaostale buroaske sredine kod nas prema svakom kulturnom nastojanju. Drugi, susjedni, jugoslavenski centri sistematski su razvijali njihova znanstvena drutva, akademije, istraivake i izdavake djelatnosti. Bosanskohercegovaki znanstvenici morali su, zbog toga, publicirati radove o historiji Bosne i Hercegovine izvan svoje sredine. Tamo su njihovi radovi nalazili nuzgredno mjesto, od sluaja do sluaja, a ne kontinuirano i po sistemu. Taj oiti nedostatak nije mogao nadomjestiti ni GZM iako on ima velikih zasluga za osvjetljavanje mnogih pitanja nae istorije. Posebno je naglaeno, da je osnovna zadaa GZM-a publiciranje rezultata arheolokih, prirodoslovnih i etnografskih istraivanja, dok je publiciranje historiografske grae bilo uvjetovano vie linim znanstvenim sklonostima njegovih redaktora a ne toliko njegovim programom rada. Zbog svega toga je rad na istraivanju historije Bosne i Hercegovine bio neorganizovan, nepovezan, rastrgan i fragmentaran, a lanci i rasprave rastureni po raznim asopisima, periodinim zbornicima i ostaloj tampi to je znatno oteavalo izuavanje nae prolosti. Tu je, nezaobilazna i razumljiva, mjera ponosa jer, kako kau, tek u nae vrijeme sazreli su uslovi da se ovi nedostaci uklone, a naa narodna revolucija je probudila interes narodnih masa za pitanje kulture i nauke. GID je, prema programu njegovog rada, trebao publicirati rezultate istraivanja historije Bosne i Hercegovine i drugih junoslavenskih zemalja, u segmentima povezanim sa bosanskohercegovakom historijom. Naravno, politika je podsjetila i na njene ideoloke kanone: postavljae se jo neobjanjeni ili nepravilno objanjavani problemi nae istorije na diskusiju, da bi se dolo do pravilnog tumaenja izvjesnih istoriskih pojava u duhu marksistiko-lenjinistike nauke; objavljivae se dokumenti iz istorije oslobodilakog rata i izgradnje narodne vlasti kao i lanci o vanijim dogaajima iz ovog najslavnijeg perioda istorije naih naroda; tretirae se pitanja metodike istoriske nastave u okviru borbe za idejnost i primjenu marksistiko-lenjinistike nauke u nastavi istorije; vodie se bibliografski pregled i donositi recenzije znaajnih publikacija iz oblasti istorije. Komunistike vlasti bile su svjesne da je ovaj program nemogue realizirati u samo nekoliko godina. Bez obzira na velike tekoe, na unutarnjem i vanjskopolitikom planu, njih nije naputao poslovini i trenirani optimizam. Oni su bili trkai na duge staze i, gledajui iz dananjeg vremena, ini se kao da su
154
2/16/10 11:13 PM
isijavali neku vrstu mistinog politikog i radnog optimizma: mi polazimo od injenice da uslovi koji se kod nas stvaraju socijalistikom izgradnjom daju nove, ranije nepoznate mogunosti za ovu vrstu kulturnog posla. Nema sumnje da e ti uslovi biti sve bolji i da e, zahvaljujui tome, na budui rad moi da obuhvati sve postavljene zadatke i da ih rjeava bolje, potpunije i pravilnije nego to je to bilo mogue u ovom broju.15 Ve u prvom broju GID-a bio je prezentiran bosanskohercegovaki historiografski spektakl: od nestanka bogomilstva i islamizacije Bosne, preko razmatranja osmanskog timarsko-spahijskog ureenja, gradske privrede i esnafa u osmansko vrijeme do tema iz devetnaestog stoljea i podsjeanja na zaslunog znanstvenika.16 Slino je bilo i u slijedeem broju GID-a, sa uobiajenim prijevodima sadraja asopisa na ruski i francuski jezik. Osobenosti drugog broja ogledale su se u tekstu o ustanku u Drvaru i njegovoj okolici, poetkom Drugog svjetskog rata, dvojice domaih vojnih historiara i prijevodu krae rasprave o ifluku turskog profesora Omera Lutfi Barkana. Prevodilac Hamid Hadibegi dao je itaocima nekoliko korisnih uputa, ukazujui na neke manjkavosti prevedene rasprave, ali savjetujui upoznavanje sa njom.17 Shema GID-a odrala se i u slijedeem periodu: od 1952. do 1955. (godita IV-VII) sadrajem su dominirale rasprave i prilozi hronoloki razmotani od antikog i srednjevjekovnog, preko osmanskog, zakljuno sa austrougarskim periodom historije Bosne i Hercegovine. U vezi sa spomenutim, od IV godita (1952.) sadraj GID-a bio je prevoen samo na francuski jezik (prevoenje sadraja asopisa na njemaki jezik zapoeto je od XV/1964. godita). Od etrdesetetiri rasprave i drugih historiografskih priloga, samo dva su bila iz historije Narodnooslobodilakog rata.18 Cijela peta knjiga GID-a (tira: 1.500 primjeraka) bila je, 1953. godine, ustupljena raspravama posveenim, kako je reeno, pitanju crkve bosanske, jedne od najznaajnijih istorijskih pojava srednjevjekovne Bosne koja je ovu zemlju povezivala sa svjetsko-istorijskim zbivanjima i mono uticala na cjelokupni njezin ivot. Redakcija je, u duhu njenog poimanja ovoga historijskog fenomena, naglasila da spomenutom knjigom eli
15 16
Redakcija. 1949. 5-6.
Solovjev dr. A. 1949. 42-79; urev B. 1949. 101-167; Kreevljakovi H. 1949. 168-209; Kapidi H. 1949. 210-214; Bogievi V. 1949. 215-232; Kapidi H. 1949. 233-235. Sarajli A. i Strunja D. 1950. 5-18; Barkan L. O. 1950. 287-298. Vinji P. 1954. 103-141; emerli dr. H. 1955. 103-118. 155
17 18
2/16/10 11:13 PM
obiljeiti sedamstopedesetu godinjicu abjuracije na Bilinom Polju (8. aprila 1203.), prve idejne konfrontacije bosanskih krstjana sa rimskom crkvom koja ih je otada pa sve do propasti srednjevjekovne bosanske drave i bosanske crkve kao heretike nemilosrdno progonila.19 Pravo historiografske identifikacije potvrivano je marginaliziranim historijskim pokrajinama20 i potpunijim tumaenjem ranije pogreno shvaenih pojmova.21 U duhu politike obiljeavanja obljetnica, redakcija GID-a obratila se javnosti razlogom publiciranja desetog broja tog asopisa. Treba obratiti panju na poruke, politike naravi, utkane u uvodnik: Sa malo snaga i mnogo opravdanih nada, koje su bile zasnovane na realnim uslovima stvorenim naom Revolucijom, pokrenut je GID. Potcrtano je, da desetogodinjica ovog asopisa pada kada se u itavoj naoj zemlji slavi etrdeseta godinjica osnivanja i djelovanja Komunistike partije Jugoslavije. Ovo treba naglasiti stoga to je tek u uslovima ostvarivanja programa Partije, to jest u uslovima socijalistike izgradnje drutva u punom njenom obimu, bilo mogue pokrenuti ovakav asopis i odrati ga u neprekidnom kontinuitetu. Jer tek sa pobjedom Revolucije, koja je ostvarenje programa Partije, uklonjene su ranije, klasno-politiki uslovljene smetnje na putu slobodnog istraivanja prolosti pa je time i istoriografskoj naunoj aktivnosti otvoreno iroko podruje rada. Dokazi tome bili su: bolji uvjeti rada, osnivanje i razvijanje znanstvenih institucija, ureenje biblioteka i arhiva. Tadanji zvanini stil obraanja javnosti obiluje izrazima, koji svjedoe o naporima vlasti, da podre razvoj znanosti. Tako se skupljaju strunjaci, podie znanstveni podmladak, mobiliziraju novana i druga materijalna sredstva kao podrka olakavanju i ubrzanju znanstvenih istraivanja u svim sektorima drutvenog ivota. Naglaavajui prvenstvo drutva (odnosno njegovih nadglednika i uvara) nad interesima specijalistike skupine, ili pojedinca, izreeno je opominjue podsjeanje i vjeruju komunistikih vlasti: ne smije se ispustiti iz vida da uspjeh Godinjaka nije izoliran efekat napora njegovih saradnika ni efekat nastojanja samo jedne drutvene organizacije nego je samo jedan organski dio optih dostignua itave nae zajednice koja su ostvarena u ovih posljednjih deset godina. Od 46 suradnika, koji su u prvih deset brojeva GID-a publicirali radove, 31 je ivio u Saraje19 20 21
Redakcija. 1953. V, VIII. Isovi K. 1958. 109-137. abanovi dr. H. 1958. 177-220.
156
2/16/10 11:13 PM
vu. Na oko 160 tampanih tabaka bilo je prezentirano 96 znanstvenih radova: 6 o antikom dobu, 17 o srednjevjekovnoj bosanskoj dravi, 25 o vremenu osmanske uprave, 37 o politikoj historiji i narodnim pokretima 19. i 20. stoljea te 11 o Narodnooslobodilakom ratu. GDI je razmjenjivan za 17 jugoslavenskih i 14 inozemnih asopisa (po 3 iz Austrije i ehoslovake, 2 iz SSSR-a i po jedan iz Bugarske, Danske, Maarske, Poljske, SAD i Zapadne Njemake). Redakcija je, spominjui odsustvo recenzija i prikaza vanijih historiografskih djela u prvim brojevima GID-a, notirala to kao nedostatak, ijem je ispravljanju posvetila veu panju od osmog broja. Takoer, bilo je izraeno ubjeenje, da su prebroene glavne tekoe i da se, sa mnogo opravdanog pouzdanja mogao oekivati dalji napredak.22 Dvije godine kasnije, dvanaesti broj Godinjaka drutva istoriara Bosne i Hercegovine (GDI) bio je, najveim dijelom, ispunjen prilozima o dvadesetogodinjici narodne revolucije u Jugoslaviji. U redakcijskom uvodniku izvreno je hronologijsko uvezivanje u tkanje, koje je trebalo asocirati publiku na raanje nove tradicije: Godinjak je i ranije vodio rauna o tome da ne iznevjeri nae pamenje o narodnoj revoluciji 1941-1945. Trea knjiga asopisa posveena je u cjelosti proslavi desetogodinjice ustanka naroda Jugoslavije. Nauni i metodoloki napredak koji je od tada do ove nove proslave registrovao Godinjak na svojim stranicama rezultat je i svjesnih napora i objektivnih sazrijevanja istoriografije ustanka. Kako se, takoer, kae u tome praktinom, poslovno-ideolokom uvodniku, takve jubilarne proslave obavezuju nau nauku da pokae rezultate rada i napora na naunom oblikovanju nae novije istorije Historija ustanka naroda Jugoslavije, odmjereno je spomenuta kao jedno()od najvanijih podruja naunog rada kod nas, ali je odmah, napadno, optimistiki izreeno, da u novije vrijeme teite naunih istraivanja postepeno prelazi na najnovije razdoblje nae nacionalne istorije i u tom pogledu istorija NOB dobiva prioritetan znaaj. Narodna revolucija, napisano je, predstavlja jedan od najznaajnijih dogaaja nae cjelokupne prolosti. Njoj pripada vidno mjesto i u optoj istoriji. Snaan i radikalan zamah jugoslovenskih naroda, revolucija se u isto vrijeme uklopila i u iroki lanac socijalnih i oslobodilakih pokreta koji u novije vrijeme potresaju svijet. Koncipirana kao socijalna i narodna revolucija od strane jugoslovenskih komunista, borba naih naroda za osloboenje uzbudila je svijet svojom unutranjom
22
Redakcija. 1959. 7-10. 157
2/16/10 11:13 PM
veliinom, i prolomila monotoniju naeg nacionalnog razvitka silinom kojoj kod nas ranije nije bilo ravne. Zbog toga je redakcija smatrala, da je revolucija postala fenomen pred kojim nauni radnici osjeaju dug i obavezu. Dalje je objanjeno, da nai istoriari trebaju pridonijeti da se ne zaborave dogaaji iz revolucije, da nauno oblikuju hroniku borbe protiv stranog i domaeg faizma, da razlue istinu od taloga koji se ponegdje jo pojavljuje. Vidljivo je, da je na sceni bila izgradnja modela historijske znanosti u kojem e jugoslovensko iskustvo Drugog svjetskog rata imati sve zapaeniju ulogu. Takoer, historiari su politikim drvenjezikom napomenuti, da se vie od svega njihov zadatak()sastoji u tome da marksistiki sagledaju istoriju revolucije. Prema tada uporno budnom, uvjebanom, obrascu komunistikog optimizma, spomenuti zadatak e postojati dok bude postojala istoriografija. Da bi se tom komunistiko-futuristikom pristupu dala uvjerljivost, podsjealo se na, oekivani, dolazak novih i novih generacija naunika i oekivanja, da se za ovo podruje istorijske nauke pridobije to vei broj mlaih saradnika. Bilo je to, gotovo zarazno, drutvenim fluidima tada ve efikasnije prenosivo, komunistiko samopouzdanje. Ali, ushit se u to doba brzo disciplinirao podsjeanjem, da je Bosna i Hercegovina mnogonacionalna oblast u kojoj je radnika klasa usadila korijen neto kasnije nego u nekim drugim jugoslovenskim zemljama.23 Ovaj primjer dosta govori o tadanjem statusu Bosne i Hercegovine u odnosu na druge jugoslavenske republike: ona je, ak promatrana iznutra od nekih domaih historiara, bila istaknuto komplicirana, zaostala, oblast u odnosu na, kako je kazano, neke druge jugoslavenske zemlje. Na drugoj strani, oevidno se, opominjue, spominjanje taloga odnosilo na komunistiku odbojnost prema jo ivom naslijeu graanske historiografije. Otkrivanje prostora historiografske slobode ogledalo se 1960-ih godina na stranicama Godinjaka. Ovdje e biti spomenuti samo neki radovi historiara, uz ponekog istraivaa iz drugih znanosti, iz Bosne i Hercegovine koji, izmeu ostalih, svjedoe o snanim zamasima kojima je domaa historiografija, sa njenim teretom jueranjice i novim nadama, zaplivala udaljavajui se od ideolokog, prividno sigurnog, zatona. Ta slavna Godinjakova hronologija vanih historiografskih radova, iji su trajni otisci ovjekovjeeni meu vrijednostima jugoslavenske i evropske historiografije, u jednom od moguih izbora, a u odnosu na deceniju promatranja, zapoinje, krajem 1950-ih godina, sa
23
Redakcija. 1962. 5-6.

158
2/16/10 11:13 PM
uvidom u ekonomiku rimske provincije Dalmacije.24 Slijedilo je vano otkrie novog podatka o gostu Radinu i njegovoj sekti i otvaranje teme mletakih granica u Dalmaciji.25 Kasnije je postavljeno pitanje, da li je Tihomir iz Kronike popa Dukljanina - historijska linost?26 Dubrovanin u slubi bosanskih kraljeva i dubrovaki izvori o propasti srednjovjekovne bosanske drave27, postali su vidljiviji. Slijedila su razmatranja o vojnom ureenju Bosne, poslije unitenja Bosanskog kraljevstva,28 o razvoju naselja kao tipa karavanske varoi29 i ekonomskom ivotu Bosne i Sarajeva, prema francuskim putopiscima, poetkom zadnjeg stoljea osmanske uprave.30 Vane, i nove, teme ulazile su u naslijee osmanistike sa vilajetskim ajanima, nastankom ifluka i bunama muslimanskog stanovnitva u Bosni u XVII i XVIII stoljeu.31 Navirali su prilozi historiji starih gradova u Bosanskoj i Slavonskoj krajini te studija o jednom bosanskom gradu u doba uspona osmanske snage.32 Martolosi33 i sarajevska muafnama34 pridruili su vlastite niti ireem tkanju historiografije u Bosni i Hercegovini. Dravnopravne kombinacije o poloaju Bosne i Hercegovine na poetku Prvog svjetskog rata, poeci naseljavanja stranih seljaka u vrijeme austrougarske uprave Bosnom i Hercegovinom i portretiranje bosanskohercegovakog age, uhvaenog u procjepu izmeu privredne aktivnosti i rentijerstva na poetku XX stoljea,35 upotpunjavali su sliku historije ove zemlje, njenih i drugih ljudi u vremenu Dvojne monarhije. Tu su pomagali i radovi o kriznom vremenu balkanskih ratova,36 jednoj politikoj aferi, borbi
24 25 26 27 28 29 30 31 32 33 34 35 36
Paali dr. E. 1959. 297-331. unji M. 1961. 265-268; 1966. 47-62. Hadijahi dr. M. 1969. 397-418. Kovaevi dr. D. 1963. 288-310; 1964. 205-220. abanovi dr. H. 1961. 173-224. Bejti ing. arh. A. 1961. 225-249. ami dr. M. 1961. 111-134. Sueska dr. A. 1963. 167-198; 1967. 37-57; 1969. 163-207. Handi dr. A. 1963. 321-339; 1970. 141-196. Vasi dr. M. 1964. 11-65. Hadijahi M. 1964. 67-119. Hauptmann dr. F. 1961. 87-109; 1967. 151-171; 1969. 23-40. Kapidi dr. H. 1963. 5-51. 159
2/16/10 11:13 PM
za politiku autonomiju Bosne i Hercegovine,37 osnivanje nove, ambiciozno zamiljene nacionalne organizacije38 i znaajan izvjetaj o rivalitetu interesa Austrije i Ugarske.39 Istraivanja historije Jugoslavije ve su donosila zapaene radove o graanskim politiarima u miru40 i ratu41 kao i o planovima vojnih vlasti Kraljevine Jugoslavije.42 Tako se sveana melodija velianstva historijskih znanosti, pisana prilozima i studijama u njihovom glavnom bosanskohercegovakom asopisu, prenosila kroz tu deceniju svima koji su je eljeli uti. Izgledalo je da e trajati, trajati Gotovo vrnjak Godinjaku, ipak godinu mlai, asopis Prilozi za orijentalnu filologiju i istoriju jugoslovenskih naroda pod turskom vladavinom (kasnije samo Prilozi za orijentalnu filologiju POF) Orijentalnog instituta u Sarajevu, kvalitetom je znaajno dopunjavao ponudu historiografskih radova u Bosni i Hercegovini. Njegov tira od 1.000 primjeraka predstavljao je tadanju uobiajenu mjeru reimske panje prema znaajnim asopisima. Radi orijentacije o statusu kvalitete ponuenih radova, pogledajmo dio sadraja jednog od prvih brojeva POF-a, ija je redakcija ve dotada, osim nekoliko bosanskohercegovakih i jugoslavenskih, pridobila vie uenih ljudi u inostranstvu: naao se tu jedan perzijski izvor o kosovskoj bici dr. Fehima Bajraktarevia, pitanje kranskih spahija u Rumeliji 15. stoljea osvijetlio je dr. Halil Inaldik, poloaj Roma u junoslavenskim zemljama pod osmanskom vlau razmatrao je Muhamed A. Muji, vrijedan prilog historiji Sarajeva dao je Hamdija Kreevljakovi o efilemi krana iz 1788. godine, a na Hamzevije nas je podsjetio Muhamed Hadijahi, dok je Alija Bejti dao, kako kau, prvi doprinos odnosno opi i sistematski pregled spomenika osmanlijske arhitekture u Bosni i Hercegovini, dr. Branislav urev je informirao o defterima za Crnogorski sandak, Hazim abanovi o najstarijim vakufnamama u Bosni a Nedim Filipovi iznio zapaanja o timarskom sistemu.43
37 38 39 40 41 42 43
Bogievi V. 1966. 79-107; 1969. 315-340. akovi L. 1966. 135-157. Juzbai D. 1970. 45-104. Begi D. 1967. 173-189. Hurem R. 1967. 191-221. ehi dr. N. 1970. 105-139. Mujezinovi M. 1956. 332-333.
160
2/16/10 11:13 PM
U nekoliko brojeva POF-a, koji 1960-ih nije izlazio ujednaenom dinamikom neophodnom za odranje osjeaja prisutnosti u javnosti za asopis tako ubjedljivog bosanskohercegovakog kvaliteta, nakupio se cijeli roj znanstvenih radova koji su poletjeli prema znanstvenim horizontima Jugoslavije i svijeta. Podsjetiemo se nekih radova, tek da se nagovijeste visoki dometi domae orijentalistike (u otvaranju novih tema i jasnom razmatranju ranijih pogrenih pristupa i tumaenja), udruenih sa sazrelom i jo uspinjuom historiografijom: postanak i razvitak Bijeljine u 16. stoljeu44, Bitlisijev opis Balkanskog poluostrva45, ivot i djelo Hasana Kafije Pruaka46, demonstriranje jednog pristupa velikoj temi orijentalnih svojstava junoslavenske narodne kulture47, te studija-zagonetka o rjeniku, nepoznatog autora, iz 17. stoljea.48 Visokim kvalitetom znanstvenih radova i upornou znanstvenika Orijentalnog instituta u Sarajevu, POF se uspio odrati i razviti do prepoznatljivosti koja je nailazila na podrku i simpatije daleko od Bosne i Hercegovine i Jugoslavije. I to je, uz neke druge, pria za drugu priliku i, moda, na drugom mjestu. Na obalama historiografskog jezera Bosne i Hercegovine, na kojima su bile podignute graevine znanstvenih institucija, u kojima su svijetlili znanstveni asopisi i njihova druga izdanja, dogaale su se ohrabrujue najave vieg stanja duha, od onoga kakav su ideoloki proroci i reci odobravali. Kao da je naviralo vrijeme, oekivanih, otrih polemika i kritika dotadanjih rezultata rada u historiografiji. Neto od toga uzburkalo je, naizgled, mirne znanstvene vode i zapljusnulo neke od znanstvenih institucija. Historiografija je tako poela jesti zdravije sjemenke znanosti, ne bjeei od otrine, najee ljekovite, poleminosti. Taj novi sadraj davao je historiografiji u Bosni i Hercegovini novu vrstu samopouzdanja i nudio putovanje prema modernosti. Urnebes neoekivanog zapoeo je ba tamo gdje mu se i nisu nadali. Desilo se to u reimskim kreacijama (GDI i POF), koje su se postepeno odvajale od zvanino proklamirane uniformnosti, sve pazei da se ne preture na ideolo44 45 46 47 48
Handi A. 1965. 45-74; 1970. 5-48. Trako S. 1965. 209-218; 1969. 329-351. abanovi H. 1969. 5-31. Filipovi M. 1970. 101-116. Korkut M. D. 1970. 135-182. 161
2/16/10 11:13 PM
koj klizavici. Ali, gdje god da su se odstupanja dogaala (posebno ona javna, koja se nisu mogla, tek tako, preutati) nisu bila doekivana dobrodolicom. To to je nazvano polemikom, nije se dogodilo. Poelo je u rubrici Ocjene i prikazi u etrnaestom goditu GDI-a. Dr. Branislav urev publicirao je, njemu svojstven, samouvjeren osvrt u kojem je poneto kudio, pomalo hvalio a ni vlastite zasluge nije zapostavljao.49 U slijedeem broju Godinjaka, koji je izaao iz tampe tek dvije godine kasnije, urevu je ljutito odvratio Hazim abanovi ne drei previe do njegove dominantne drutvene, i proreimske, pozicije i ambicioznog (ali ne ba aklamativno prihvaenog) arbitra bosanskohercegovake historiografije i orijentalistike. abanovi je jako prodrmao urevljevu poziciju samoproklamiranog kontrolora znanstvenih tokova, kao i njegove namjere i znanje.50 Da bi se ta, neeljena, neugodnost nekako adaktirala readakcija asopisa zbrzila je kratku napomenu-kapitulaciju, tjerajui od sebe prokletstvo polemike.51 Pokreta estoke kritike usmjerene prema radu dvojice univerzitetskih profesora bio je Besim Korkut. On je kritikovao greke, propuste i brzopletosti u prevoenju historijskih dokumenata sa arapskog jezika dra Fehima Bajraktarevia, redovnog profesora Filozofskog fakulteta u Beogradu. Zbog toga Bajraktarevi, prema Korkutovom miljenju, nedovoljno struno i ak na pojedinim mjestima neodgovorno i proizvoljno tumai vane injenice iz materijala koje obrauje.52 Jo gore proao je dr. air Sikiri, redovni profesor Filozofskog fakulteta u Sarajevu i ef katedre za orijentalne jezike. Korkut je, prilino detaljno, pokazao Sikirievo znanje arapskog jezika zakljuujui, da spomenuti sarajevski profesor iskrivljava tano deifrovane tekstove i nepravilno prevodi vjerno prevedene rijei i reenice, potvrujui time aktuelnost davnanje arapske izreke koja kazuje da nije neznalica onaj koji ne zna,
49 50 51
urev dr. B. 1964. 275-288. abanovi H. 1966. 253-270.
Redakcija: dr. Branislav urev, dr. Hamdija Kapidi (odgovorni urednik), dr. Esad Paali i dr. Marko unji stali su iza ove dvije reenice: Mada je Redakcija smatrala da ovakav sadraj napisa i pod ovim naslovom ne bi trebalo tampati u Godinjaku, na izriit zahtjev B. ureva koji je takoer lan Redakcije objavljuje se onako kako je autor napisao. Redakcija je zakljuila da se ovim napisom obustavi dalja polemika u Godinjaku. (Isto. 253. Vidi napomenu)
52
Korkut B. 1965. 307-346.

162
2/16/10 11:13 PM
a zna da ne zna, nego onaj koji ne zna a ne zna da ne zna.53 Tako je to bilo, kada su se dohvatili orijentalisti, od kojih jedna strana nije bila optereena eljom da se dopadne javnosti, nego da istjera stvar na istac. Isti je princip i u drugim znanostima. Kako god, historijska znanost imala je koristi i od ovih nerealiziranih polemika (u stvarnosti otro intoniranih kritika neijeg rada i ponaanja), jer tada su istraivai mogli neto opreznije pristupiti prijevodima i tumaenjima vane historijske dokumentacije. Dobili su jasne signale, da se ne oslanjaju bespogovorno na dotadanje autoritete, nego da dobro provjere mogue navode. Sada treba neto kazati o Prilozima Instituta za istoriju u Sarajevu. Ne umanjujui znaaj nekoliko vanih asopisa, koji su dio svoga prostora ustupali za historiografske sadraje54, niti zasluge njihovih redakcija za odranje takvog odnosa prema historijskoj znanosti, u ovoj raspravi treba osmotriti Priloge kao jedan od najbitnijih oslonaca odravanja i razvoja dinamike historijskih istraivanja u Bosni i Hercegovini. Prvi broj Priloga, tada jo, Instituta za istoriju radnikog pokreta u Sarajevu, tampan je 1965. godine u tirau od 1.000 primjeraka. U prvom obraanju javnosti redakcija asopisa naglasila je, da se nauno-istraivaki program Instituta ne odvija ravnomjerno, jer meu historiarima nije vladao jednak interes za pojedine periode. U vezi s tim, redakcija je skrenula panju na to, da e ova okolnost nuno dolaziti do izraaja i u Prilozima i tako posluiti kao ilustrativan podatak o razvoju same istoriografije socijalizma u Bosni i Hercegovini. Vano je kazati, da je redakcija posebno skrenula panju zainteresiranim istraivaima i potencijalnim vanjskim suradnicima, kako e Prilozi publicirati i radove koji ne stoje u direktnoj vezi sa nauno-istraivakim programom Instituta ukoliko se odnose na znaajne politike, ekonomske, kulturne, ukratko drutvene pojave i dogaaje pomenutog razdoblja, ukoliko su zasnovani na istorijskim izvorima i po svojoj obradi predstavljaju doprinos nauci. Tim drven-jezikom pokualo se
53 54
Isti autor. 1969. 397-424.
Osim citiranog asopisa Nae starine, spomenut u Godinjak Pravnog fakulteta u Sarajevu (prvi broj 1953.g.), Radove Naunog drutva Bosne i Hercegovine (kasnije ANU BiH) / Odjeljenje istorijsko-filolokih nauka (prvi broj 1955.g.), Glasnik Arhiva i Drutva arhivista Bosne i Hercegovine (prvi broj 1961.g.) i Radove Filozofskog fakulteta u Sarajevu (prvi broj 1963.g.). U ovim i nekim drugim asopisima, koji nisu uli u faktografsku podlogu rasprave, radove su publicirali citirani autori, i brojni drugi, ije su se teme rasprostirale od predhistorije do 20. stoljea. Neki od tih radova i danas su dragocjeni znanstveni putokazi.
163
2/16/10 11:13 PM
sugerirati da se traila kvaliteta izvora i uvjerljiv znanstveni pristup. Kako bi se naglasila jugoslavenska orijentacija rukovodstva Instituta, reeno je, da nema potrebe isticati da e radovima koji razmatraju historijske tokove u drugim jugoslavenskim zemljama, a koji su imali znaaja za Bosnu i Hercegovinu, biti otvorene stranice Priloga.55 Drugi broj ovoga asopisa tampan je 1966. godine u 700, a trei broj 1967. godine u 400 primjeraka. Sadraj publiciranih priloga bio je primjeren tipinim institutima za historiju radnikih pokreta. Ali, uprkos tako skuenim koncepcijskim i svjetonazorskim ogranienjima, koje su diktirali politiki (partijski) osnivai, mogla se osjetiti kreativna snaga pojedinih autora, koji su se poeli izdvajati iz sivila prosjenosti. Tu je tek nastajao jedan znanstveni tok koji e, slijedee decenije, pojaati rijeku bosanskohercegovake historiografije i dobiti potvrdu u jugoslavenskim okvirima, povremeno prelazei znaajem i preko njenih granica. Najvei znanstveni i organizacioni poduhvat u dotadanjem radu Instituta za istoriju radnikog pokreta u Sarajevu jeste njegovo uee u pripremi i realizaciji znanstvenog skupa Istorijske pretpostavke republike Bosne i Hercegovine, odranom novembra 1968. godine u Sarajevu. Osim Instituta, skup su organizirali Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, Drutvo istoriara Bosne i Hercegovine, Katedra za istoriju Filozofskog fakulteta u Sarajevu, Katedra dravnog i meunarodnog prava Pravnog fakulteta u Sarajevu, Katedra za politike nauke Fakulteta politikih nauka u Sarajevu, Skuptina Socijalistike Republike Bosne i Hercegovine i Centralni komitet Saveza komunista Bosne i Hercegovine. Skupu je, kako je reeno, prisustvovalo oko 80 istoriara i vie predstavnika politikog i kulturnog ivota. Nekoliko prezentiranih saopenja predstavljala su znaajne znanstvene prodore. Skup je, takoer, opravdao i namjeru afirmiranja statusa Bosne i Hercegovine kao ravnopravne republike jugoslavenske federacije. Zbornik radova sa ovoga znaajnog skupa publiciran je u prepoznatljivom etvrtom, tematskom, broju Priloga. 56 U toj deceniji u, sve gue i kvalitetnije, tkanje bosanskohercegovake historiografije zaplela su se tri ovjeka (umirovljeni general i dinamini povjesniar, nepoznati pravnik sa biljegom politikog osuenika i poznati knjievnik) koji e, za oko tri decenije kasnije sudjelovati u odreivanju putanje drava i nacija koje su, razliitom umjenou i uvjerljivou, predvodili.
55 56
Redakcija. 1965. 5-6. Redi E. i drugi. 1968.

164
2/16/10 11:13 PM
U izvjetaju o sudjelovanju na Treem meunarodnom kongresu historiara pokreta otpora u Evropi (Karlovy Vary, ehoslovaka, 2.-4. septembra 1963.g.) direktor Instituta za prouavanje istorije radnikog pokreta u Sarajevu, Enver Redi, zabiljeio je utiske o njegovom kolegi Franji Tumanu: pratio sam rad kongresa u politikoj sekciji, u kojoj je pored ostalih direktor Instituta za historiju radnikog pokreta u Zagrebu drug Franjo Tuman podnio referat Okupacioni sistemi u Jugoslaviji. Pored druga Tumana u ovoj sekciji istupili su sa kraim koreferatima general-potpukovnik Petar Brajovi i asistent u Institutu u Zagrebu Fikreta Buti. U ovoj sekciji albanski delegat Passa kritikovao je Tumana zbog njegove navodne tvrdnje da su Albanci ili za stvaranjem Velike Albanije na raun dijelova jugoslavenske teritorije. Faktino, Tuman to nije tvrdio, ve iznio injenicu da je Italija teila stvaranju Velike Albanije na raun jugoslavenske teritorije. Poslije albanskog delegata istupila je sovjetska istoriarka Kulinova sa kritikom primjedbom na Tumanovu tezu da je njemako-sovjetski pakt o nenapadanju nanio tetu meunarodnom radnikom pokretu. I sovjetski istoriar Boltim je izjavio svoje neslaganje sa ovom Tumanovom tvrdnjom.57 Iste godine (maj-juni) kroz memoriju Instituta za prouavanje istorije radnikog pokreta u Sarajevu brzo je prolo ime Alije Izetbegovia. Radilo se o banalnom sudskom sluaju, koji je bio zavren januara 1964. godine. Stanari stambene zgrade, gdje je Izetbegovi bio predsjednik kunog savjeta, tuili su Institut zbog, navodnog, onemoguavanja pristupa dvorinom prostoru. Sudsko rjeenje ovoga sluaja nudi dragocjene podatke o karakteru ovjeka koji je, decenijama kasnije, igrao (i unutar njegovog naroda osporavanu) ulogu prvog u Bonjaka. Ovdje, ak i, banalnost sluaja daje viestruki znaaj historijskom izvoru pokazujui isprekidane puteve slojevitih (svjesnih i nesvjesnih) izbjegavanja direktnog izjanjenja pred javnou ovdje predstavljenom
IIS. Fond: 1963. Savjetu Instituta za prouavanje istorije radnikog pokreta Sarajevo, 7. oktobra 1963. godine. Akademik Petar Stri, nedavno je podsjetio javnost na kreativni period povjesniara dr. Franje Tumana: Upoznali smo se 60-ih godina, kada je on bio direktor i jedan od osnivaa Instituta za historiju radnikog pokreta Hrvatske. Cijeli smo ivot nas dvojica polemizirali o nizu tema i uvijek jedan na drugoga galamili. Njegovi su znanstveni radovi do kraja 70-ih iznadprosjeno dobri. Do danas nemam prigovora na njegovu knjigu Stvaranje socijalistike Jugoslavije. Bio je izvrstan historiar. Njegova kasnija politika druga je stvar. (Stri P./Orei B. 2009. 30.)
57
165
2/16/10 11:13 PM
obinim opinskim sudom koji je, istina, svako oglaavanje zapoinjao: U ime naroda! Izetbegovieva osobenost ovrsla je u zatvoru, poslije Drugog svjetskog rata, a jo je bila bruena u doba opisanog zbivanja iz prve polovine 1960-ih godina. Citirat u najzanimljiviji dio dokumenta (sa neispravljenim grekama na originalu) i preuzeti slobodu podvui rijei tadanje, usputne, karakterizacije dijela linosti Alije Izetbegovia: Svjedok Izetbegovi Alija istie da je pristajui na postavljanje ograde mislio nadograivanje ograde sa june strane prostora ispred zgrade, a ne na postavljanje ograde sa uline strane. Meutim, iz injenice da Manojlovi Nemanja koji je zajedno sa Izetbegovi Alijom prema navodima tuenoga i svjedoka Nikole Babia bio prisutan itavom razgovoru, tvrdi da su posebno razgovarali o dograivanju ograde sa donje-june strane, a posebno o postavljanju ograde sa uline strane, iskljuuje se mogunost zablude na strane Izetbegovi Alije kao predsjednika kunog savjeta. Sud je odbio tubu.58 Ovdje tek ovla naznaene, neke od osobina Izetbegovieve linosti slijevaju se prema mogunostima odgovora na brojna pitanja u vezi sa njim. Postaje jasnije koja su njegova svojstva smetala punoi djelovanja u ozbiljnoj politici, to ga je onemoguavalo u razvoju od lokalnog politiara prema neospornom poloaju dravnikog znaaja. Sve to i danas tjera u tjeskobu nerjeenih problema, esto i u oajanje, neke od njegovih pristalica a druge u euforiju podrke, na svaku naznaku kritikog stava. Kako stvari sada stoje: bit e lake napisati registar trajnih/trajnijih nedoumica u vezi sa Alijom Izetbegoviem, nego njegovu potpuniju biografiju.59 Dobrica osi je udesio da postane vana linost u poslu nacionalistikog preuzimanja kulturnih institucija, poput Matice srpske i Srpske knjievne zadruge. Rukovodstvo Saveza komunista Srbije smatralo je, aprila 1969. godine, da srpski nacionalisti nastoje ojaati njihove pozicije tako to e odstraniti iz tih institucija tzv. reimsku inteligenciju. To je, prema miljenju vlasti, trebala
IIS. Fond: 1964. 02-88/1. 17. II 1964. Rjeenje: Optinski sud I u Sarajevu. Broj P: 3568/63. Sarajevo, 18.1.1964. Da li junoslavenske historiografije, ukljuujui i bugarsku, imaju svoga Darka Hudelista? Nemaju. Jedan je Darko Hudelist, novinar-istraiva koji se od svjedoka povijesti razvio u pisca historije: Hudelist D. 2004. Kakvo je dananje stanje, koje e potrajati u junoslavenskim historiografijama, iskljuujui bugarsku iz tog negativnog trenda, bilo bi najkorisnije da Darko Hudelist zavri preostatak trilogije Predsjednici (Dobricu osia i Aliju Izetbegovia) pa da imamo ta itati i citirati. Toliko o tome. 166
59 58
2/16/10 11:13 PM
biti priprema za nadmetanje sa hrvatskim nacionalistima, uz jaanje politike pridobijanja i vezivanja Srba i Muslimana iz Bosne i Hercegovine (obnavljanje borbe za Bosnu). Tadanja, zvanina, politika razmatranja operirala su uvidima, da se ide na stvaranje nove drukije Matice kao borca za srpske interese. Postoji namera da se isto uini u Srpskoj knjievnoj zadruzi, kao i u drugim institucijama. Ubacili su krilaticu da put u Bosnu vodi preko Novog Sada. Faktiki se radi o pokuaju podele Bosne i Hercegovine u nadmetanju sa Maticom hrvatskom. Matica hrvatska imala je nameru da osnuje svoje ogranke u Subotici i nekim drugim mestima. Srpski nacionalisti su mislili da to treba dopustiti kako bi Srbi mogli osnivati ogranke u Bosni i Hrvatskoj. Oigledna je namera da se vrati uloga Matice srpske iz doba Austro-Ugarske kada je delovala i na srpskoj i hrvatskoj i turskoj teritoriji, i da se stvore uslovi za delovanje na svim teritorijama gde ive Srbi.60 Vlasti bosanskohercegovake Republike nisu bile neinformirane o nastojanjima srpskih krugova, ija je identifikacijska markica, unutar vlasti Jugoslavije, postajao Dobrica osi. Tako je do njih, uz druge informacije, ranije doao puni tekst izlaganja Dobrice osia i Jovana Marjanovia na()plenumu CK SK Srbije. Ovaj tekst, kao i drugi partijski papiri, bili su dostupni historiarima od povjerenja.61 Izgleda da su srpski partijski krugovi, u ovome sluaju, pourili osudili osia i Marjanovia za srpski nacionalizam, koristei kao povod njihovu kritiku albanskog nacionalizma na, kako pie, Kosovi i Metohiji.62 U stvarnosti, partijski, komunistiki vrh Srbije, nije se usudio dopustiti sebi luksuz proputanja ideolokog pritezanja dvojice svojih istaknutih lanova iji stavovi, kako je naglaeno, objektivno podstiu nacionalizam, seju sumnje i vode naruavanju jedinstva u SK.63 Dakle, sve se slilo u lijevak nekih od osnovnih strahova komunistikih vlasti. Posljedica gubitka ugleda zvaninih vlasti uzrokovala je, neto kasnije iste godine, prihvatanje osievih i Marjanovievih stavova u dijelu srpske javnosti.64
60
Vukovi Z. 1989. 285-286. Vie o Srpskoj knjievnoj zadruzi vidjeti kod: Trgovevi Lj. 1992. CK SK BiH. Fond: Komisija za unapreivanjeTekst izlaganja Dobrice osia i Jovana Marjanovia. Broj: 12-955/1-68. Sarajevo, 11. maja 1968. godine Isto. Vukovi Z. n.d. 164, 260.
61
62 63 64
Isto. 260. Jedno od skorijih osievih svjedoanstava u kojima spominje i 1960-te godine: osi D./Latinovi Z. 2009. 82-91.
167
2/16/10 11:13 PM
San o afirmaciji bosanskohercegovake historiografije i hod po mukama Istorije naroda Bosne i Hercegovine ve je razmatran na drugom mjestu.65 Povjesniar, graditelj Jugoslavije, i svjedok njezinog pada, smatra da je od sredine 1960-ih do sredine 1980-ih Bosna i Hercegovina doivjela zlatno doba.66 Kako smo vidjeli, historiografija se prilino uspjeno razvijala u Bosni i Hercegovini. To ne bi bilo mogue u uvjetima sistematskih ideolokih pritisaka i grubih usmjeravanja. Kontrola je, svakako, postojala ali je bila diskretna i najee vrena unutar znanstvenih institucija. Ukupni znanstveni rezultati pokazuju da 1960-ih godina historiografija nije bila sluga reima. ak se moe tvrditi da su vlasti razumijevale potrebu razvoja historijske znanosti u Bosni i Hercegovini kao nunost potvrde identiteta ove jugoslavenske republike. Uvidi u prirodu stanja Bosne i Hercegovine, uronjene u drutveno-politiki aktivizam kraja 1960-ih godina, slijedit e u raspravi o nacionalnim identitetima u Bosni i Hercegovini.
PROLEGOMENA TRAKTATA O JUGOSLAVENSKIM KOMUNISTIMA ili Neuspjeh hrabrog poduhvata ujedinjenja mozaika nacija u zajedniku dravu i komunistike samorealizacije kao sidra historije
Bili su apsolutni ratni pobjednici. Znali su da e skrojiti odijelo vlasti prema vlastitim proporcijama. Oni su dizajnirali i kreirali jugoslavenski oslobodilaki pokret koji je potukao vanjski (okupacijski) i unutarnji (kvislinki) faizam. Samo to trebalo je biti dovoljno za pristup asnom mjestu u historiji Jugoslavije i u historiji svijeta. Praktini, kakvi su bili, oni su, osim kvislinkih, temeljito porazili i kolaboracionistike graanske snage. Tek je taj poduhvat bio presudan za njihovu instalaciju na vlast. Nije im padalo na pamet ispustiti budunost za koju su bili progonjeni i ratovali gotovo etvrt stoljea. Bili su jaki kao opore zemlje njihovog porijekla. Udrueni postali su jai, ne kao mehaniki zbir njihovih pojedinanih znaaja, nego kao legura kojoj je zadato da bude otpornija, ali i prijagodljivija, pritiscima izvana i iznutra. Pobjedom i nainom ivota, u ratu i poslije, neki od Titovih partizanskih veterana podsjeali
Pelesi M. 2000. 367-404. ANU BiH. Fond: Komisija za Istoriju...Br. 505/69. (sa prilozima). Sarajevo, 26.3.1969.
66
65
Bilandi D. 2007. 42.

168
2/16/10 11:13 PM
su na ratnike iz davnina, hrabre, pravedne, nepotkupljive.67

Ljudi spomenuti ovdje imaju, naravno, ime, prezime i historiju njihovih ivota. Njihovim imenima bilo bi tijesno u ovom prilogu. Oni zasluuju da se, ponovno, nau i da budu imenovani na drugom mjestu. estiti, iskreni i moralni meu bosanskohercegovakim komunistima, dobrovoljci i borci iz prvih redova, i sami su esto bili potiskivani od poslijeratnih jeftinih politikanata iz njihove partije. Postepeno su postali svjesni zaobilaenja, i bahatog gaenja, autentinih vrijednosti zbog ije su odbrane otili da se bore u ratu. Pravda, sloboda, bratstvo i jednakost njima nisu bile prazne rijei. Vidjeli su da nekima iz drugih i treih redova, ipak, jesu. Neki od autentinih dobrovoljaca, koji su otili da se bore za plemenite ciljeve, kao i svi slobodari ovjeanstva, tek su poslije rata postali lanovi Komunistike partije Jugoslavije. Jednog bosanskog partizana, tada jedva punoljetnog mladia, dobrovoljca koji je doao popuniti prazno mjesto njegovog nedavno poginulog brata, komanda je ciljano poslala da pogine zbog odravanja afirmativne slike o borcima Narodooslobodilake vojske Jugoslavije u narodu. Poslije otre bitke, voene protiv jake njemake okupacione jedinice, njegova brigada imala je vei broj mrtvih i teko ranjenih. Taj mladi partizan dobio je naredbu da, sa svojom jedinicom, prikupi prijevoz (kola, konje, volove) za ranjene, umirue i mrtve suborce. Jedan seljak je zavapio: Slave mi, nemam! Partizani su brzo otkrili da je imao i kola i volove. Ljut, zgaen mladi, u urbi da prebaci ranjene i umirue suborce na sigurno, opsuje laovu njegovu svetinju. Ovaj je to kasnije prijavio brigadnoj komandi. Znamo, rekli su u komandi mladom borcu, lagao je. Ali, ti mora u kaznenu jedinicu, ili u zatvor. Ranije bismo ti mi presudili. Moda preivi. Sretno! Izabrao je kaznenu jedinicu. Mjesecima je tajno ratovao, titei sa svojom grupom partizansku pozadinu. Lovili su i eliminirali njemake, kvislinke i kolaboracionistike komandose, teroristike skupine i pijune. Preivio je, a taj sluaj prizemnog laganja, podran pozivanjem na vjeru, u asu kad ranjenici krvare, a njihovi suborci ginu, duboko se urezao u mladievu duu. Danas moe nekima izgledati udno (a ta to ne izgleda udno na ovom zaputenom evropskom potkontinentu?), ali decenijama poslije zavretka rata, prebirui po sjeanju svoje pretke, taj nekadanji partizanski borac, pripadnik slobodarske podvrste jugoslavenskih komunista, izrekao je ovu usporedbu: Pravi komunisti slini su pravim vjernicima. Poteni su. Malo ih je. Njegov mjetanin i borac iz druge jedinice reagirao je drugaije. Taj visoki partizanski mitraljezac, godinama je, poslije rata, promatrao postepeni rast nepravdi i odstupanje od ciljeva njegovog oslobodilakog pokreta. Njegovi suborci su svjedoili da je, u borbama, ubio najmanje stotinu i pedeset neprijateljskih vojnika. Bio je od onih, koji nisu samo ekali da mu neprijatelji sami dou na nian. On je juriao na njih i progonio ih. U jednom se trenu zapitao: Zato ja ubih onoliki svijet? Za koga? Nije dobio odgovor koji bi ga umirio. Zatvorio se u najui krug prijatelja, kasnije i potpuno osamio. Omotao se tugom i pustio da ga , malo pa sve vie, pojedu sjeanja i rakija. Krna, lijepa, crnokosa partizanka predvodila je napad na neprijateljsku jedinicu i osvojila pukomitraljez. Njeni nadreeni traili su da ga preda jednom partijcu (komunisti). Teka srca, hrabra ljepotica je posluala naredbu. Gledajui partijca, stjecajem okolnosti mravog i iscrpljenog, pecnula ga je: Evo ti! Oborie te moj pukomitraljez.! Decenijama, poslije
67
169
2/16/10 11:13 PM
Bilo je dosta i drugaijih: podmuklih pozadinaca, osvetoljubivih primitivaca, zadrtih ideolokih fanatika i, najvie, onih koji su dotrali u partizane pred sami kraj rata mislei: bolje da dou sami prije mobilizacije u, tada ve, regularnu jugoslavensku armiju. Ti zadnji spomenuti dosta su zla nanijeli, krijui svoj kasni prelazak partizanima estim urankom u progone onih na koje su nove vlasti pokazivale, kad bi im zatrebalo. Kroz amnestije koje su proklamirale vlasti nove, borbene Jugoslavije, predvoene komunistima, provukli su se i legalizirali neki zlikovci razliite nacionalne pripadnosti. Ideja je bila: okupiti to vie pristalica pod zastavu obnovljene (za komuniste nove) Jugoslavije i, tako, smanjiti snagu neprijateljskim (kvislinkim i kolaboracionistikim) taborima. To je izazivalo ok i dezorijentiranost kod dijela jugoslavenskih patriota, nesklonih kompromisima te vrste. Bilo je, opet, i starih komunista koji su podrazumijevali unitavanje ivota njihovih protivnika i neprijatelja samo kao nunost u korist vieg cilja uspostave diktature
zavretka rata, taj drug je sjedio u vanim partijskim forumima. Imao je primjeren znaaj za ratne i poslijeratne zasluge, ali podvizi hrabre partizanke nestali su u posmrtnom maru njihovoj revoluciji. Kao djetetu revolucije bilo joj je drago kada su, posebno od osme decenije 20. stoljea, partijske dunosti poeli, postupno, preuzimati unuci revolucije, roeni podobro iza rata. Jedno takvo, revolucionarno unue, dolo je za sekretara njene osnovne organizacije Saveza komunista i, gotovo odmah, poelo uvoditi reda u oputenu, i skoro neformalnu, atmosferu tih dugih, dosadnih, sjednienja. Trailo se potovanje procedure, obaveza, discipline, rezultata. Revolucionarno unue pokualo je nauiti nekadanje partizane, tada ve odavno penzionere, potovanju partijskog statuta i njihovog, ali i tueg, vremena i dostojanstva: Ko ne bude redovno prisustvovao sastancima, i aktivno uestvovao u partijskom radu, bit e iskljuen iz Saveza komunista! Kad se sastanak zavrio jedna drugarica rekla je partizanki, sa poetka ovoga pasusa: Ona da nas iskljui iz Partije! Zna li ona kako smo mi dobili rat, kako smo se borili? To ree, busajui se u ostarjela prsa, i zamae preko vrata. Partizanka, iz ratne prie o pukomitraljezu, toplo je pogledala sekretarsko unue revolucije i progugutala: E, ne brini. Njeno se ne broji. Ona je izdala. Zbog nje su ubijeni neki zarobljeni partizani. Kroz novog sekretara prola je estoka jeza. Kasnije se javila nevjerica u jednostavnost slike, kakva je izgraena u drutvu o karakteru rata i jugoslavenske, komunistike, revolucije. U osnovi, svaka revolucionarna organizacija, partija, pokret, ak i poslije dolaska na vlast, zadre u nainu razmiljanja, ponaanja i strukturi dio ranijeg zavjerenikog naslijea. Tako je i spomenuta tajna podijeljena u ideolokoj porodici. Izdajnica, koja nije bila kanjena u pravo vrijeme, tolerirana je da ne pukne bruka. Godinama kasnije, krajem devete decenije prolog stoljea, u jednom drugom gradu, spomenutom unuku revolucije kazao je jedan ostarjeli Titov partizan: Vidi onu trojicu, to nas gledaju ispod oka? Onaj, u sredini, bio je etnik u ratu. Da smije, i danas bi me pokuao ubiti. U slijedeoj deceniji ubijene su Partija i Jugoslavija. I previe dobrih ljudi. (Autorova arhiva) 170
2/16/10 11:13 PM
proletarijata. Da li je legenda, ili istina - pitala majka sina, uglednog revolucionara od ove druge fele: A, to ete, kada dou komunisti na vlast? Vidjela majka, kako su se njen sin i neki njegovi drugovi razbakarili u ratnoj dobiti, pa se zabrinula. Od 1944./45. godine komunisti su od Jugoslavije mogli napraviti uasnu kaznionicu, ili bilo to slino. Neki fanatici u njihovim redovima mogli su matati i o takvim idejama, ali fanatizam nije bio svojstven, trajnije, dominirajuem raspoloenju kod veine jugoslavenskih komunista. Uspjeli su oko sebe ujediniti znaajan dio projugoslavenskih, patriotskih, snaga i pokazati Jugoslaviji i svijetu, da su oni postali uvari domaeg ognjita. Osim vojnog, zadali su svojim neprijateljima i protivnicima jo i ideoloki ah-mat. Poueni iskustvom poraza i tekog odravanja u ivotu njihovog Narodnooslobodilakog pokreta 1941./42. godine, komunisti su, za javnost, priguili svoj revolucionarni ar. Jaajui vojno i politiko krilo njihovog pokreta komunisti su, paljivo, ugraivali u njega revolucionarnu ideologiju i primjerenu infrastrukturu. Samo tako mogli su, zavretkom rata 1945. godine, nastaviti svoje trajanje oslonjeni na sistem vlasti koji su gradili prethodne etiri godine. Taj sistem bio je, kao nar, pun njihovih revolucionarnih lanova i sljedbenika, eljnih oekivanog drutvenog prevrata. Veina drugih domaih politikih snaga nije bila spremna za takav razvoj dogaaja - bili su zateeni slomom njihovih planova o povratku na vlast, a onda su ih komunisti odgurnuli u zaborav. Komunisti su odluili sprovoditi revoluciju ne samo u Jugoslaviji nego, za poetak, i u njenom susjedstvu. Kliui se po otrici novog doba, voeni impulsima vlastite, u ratu probuene, samosvijesti i vizije Jugoslavije, vee nego to su je mogle otrpjeti velike sile i njihovi saveznici, dinamini jugoslavenski komunisti nisu mirovali. Doivljavali su sebe najborbenijim evropskim komunistima, pozvanim da uestvuju u presudnoj dionici toliko sanjane svjetske revolucije. Nestrpljiva revolucionarna i militaristika odlunost jugoslavenskih komunista, suoila se sa realnijim pristupom sovjetskih komunista u izbjegavanju otvorenog sudara sa Zapadom. Jugoslavija je, nekoliko poslijeratnih godina, bila sovjetska strateka predstraa. Jugoslavenski su komunisti, za razliku od istonoevropskih, osvojili vlast vlastitom snagom i domiljatou uz koritenje materijalnih i politikih resursa zapadnih saveznika, ali i Moskve (u znaajnijoj mjeri tek u ratnoj zavrnici). U toj njihovoj manihejskoj fazi jugoslavenski komunisti pojednostavljivali su ivotne nazore do opeg ogoljavanja. Sve to se nije mehaniki
171
2/16/10 11:13 PM
uklapalo u shematska pravila upotrebe njihovog militantnog stroja, smatrali su nepotrebnim i odbacivali. Ljude, takoer. Kada su osjetili, i uvjerili se, u sovjetsko djelovanje da se prema istonoevropskom modelu, potpuno potine njihova partija i zemlja, jugoslavenski komunisti su, na ve postojei oprez, nadogradili nepovjerenje. U dramatinom asu krize odnosa sa Moskvom, i tamonjim Gazdom, odluili su se za rat protiv svojih sovjetskih mentora, ako budu napadnuti.68 Nagon za preivljavanjem jugoslavenskih komunista bio je jai od njihove ranije steene obaveze pokornosti autoritetu Moskve. Jugoslaviju su stavili iznad nametnutog modela sovjetske kole komunistikog internacionalizma i pobijedili su u tom jezovitom odmjeravanju nejednakih snaga. Sauvali su dravu i, malo kasnije, uspjeno formirali jugoslavensku kolu komunizma i internacionalizma. Jugoslavenski komunisti su, ozakonjenjem radnikog samoupravljanja 1950. godine, predali dravnu imovinu u preduzeima na upravu radnicima. Postoji vie razliitih tumaenja o razlozima i namjerama tog eksperimenta, koji je kasnije postao praksa. Tako je uvoenje samoupravljanja moglo znaiti oivljavanje revolucionarno-demokratske samouprave iz vremena rata u novim uslovima. Kako god, ozakonjena je jugoslavenska alternativa staljinizmu, koja je kasnije od nekih ak smatrana sretnim modelom preoblikovanja vlasnikih odnosa za cijeli svijet. Postepeno se, od ideje, krenulo u formiranje drutvenog vlasnitva kao novog oblika vlasnitva. Samo po sebi to je predstavljalo revolucionarni poduhvat mada, od poetka, optereen naslijeenom nerazvijenou zemlje, jakim utjecajem drave u privredi i prizemnim birokratskim saplitanjima. Bez obzira na oteavajue inioce, samoupravljanje je gradilo puteve prema mogunostima ostvarenja nove drutvene organizacije, sa nekim elementima neposredne demokratije. Jugoslaveni su brzo nauili da imaju potencijale kojima e izgraditi vlastitu zapaenu ulogu u ideoloki, ponovno, podijeljenom i posvaanom svijetu.
Na kolektivnoj proslavi Nove 1949. godine u Sarajevu, bosanskohercegovaki partijski funkcioneri obavijestili su prisutne oficire Uprave dravne bezbjednosti (UDB), da se moe desiti da Sovjetski savez zarati protiv Jugoslavije. Prema kasnijem svjedoanstvu jednog uesnika, kad su uli ta im je kazano, ve prilino naliveni oficiri ekspresno su se otrijeznili. Bili su okirani: Zar veliki Staljin, protiv naeg Tita? Sovjetski Savez da napadne Jugoslaviju? Poslije nekoliko asaka, sabijenih u tjeskobu i nevjericu, dvoranom su se prolomili uzvici: ivio drug Tito! ivjela Partija! ivjela Jugoslavija! Da bi dali oduka svojoj aklamativnoj suglasnosti sa tom udesno prelomljenom odlukom, oficiri, veinom mladii, ispucali su podosta metaka iz njihovih pitolja u ledeno nebo nad Sarajevom. (Autorova arhiva) 172
68
2/16/10 11:13 PM
Prije toga, surovo su se obraunali sa svojim partijskim drugovima koji su izrazili odanost Staljinu, a ne Titu. Ljudi su stradali zbog sumnje i nedostatka povjerenja. Neki su stradali zbog zle volje i interesa lokalnih vlasti, a ne zbog ideologije. Veliki broj raznovrsnih sluajeva pokazuje neizvjesnost, u prvo vrijeme strah i paniku, s kojima su jugoslavenske vlasti ule u sukob sa Sovjetima i njihovim, stvarnim i imaginarnim, sljedbenicima u zemlji. Komunisti su tada mogli stegnuti cijelu zemlju u jo fatalniju i smrtonosniju ideoloku i vojno-policijsku zamku do potpunog unitenja svega drugaijeg nego to im je propisivao njihov ratoborni i netrpeljivi svjetonazor. Ideoloki protivnici optuivali su komuniste, da su, pod firmom klasne svijesti i jugoslavenskog socijalistikog patriotizma razvili jaku douniku potkulturu. To im je trebalo da bi proirili i ojaali drutvenu osnovicu njihovog sigurnosnog sistema. Oni su samo dali svoj, upeatljivi, ideoloki doprinos odranju i razvoju fenomena, koji se, prije njihovog doba, mogao pratiti od Osmanskog carstva do kraja Drugog svjetskog rata. I tako, komunisti su stegnuli jo jednom, snano i onda poeli poputati stisak, ali i dalje pritiui svojom teinom cjelokupno drutvo Jugoslavije. Stisak nisu popustili naglo, niti uvijek sa osjeanjem da to trebaju raditi. Borili su se sa talogom njihovih opakih staljinistikih navika i, njima primjerenih, tvrdih ideolokih premisa. Surovim kopiranjem krutog sovjetskog vlasnikog i organizacionog modela poljoprivrede, jugoslavenski komunisti su u samo nekoliko godina destruirali selo i trajno izgubili podrku seljatva. Nikada vie komunisti nisu uspjeli da se priblie seljatvu, koje ih je u ratu hranilo, lijeilo, na razne naine titilo kad su bili slabija strana i dalo najvie boraca uz veliki broj novih lanova njihove partije. Izgleda da je tu bio skriven jedan od fatalnih unutarnjih drutvenih detonatora, od kojega je kasnije krenulo razaranje drave. Hrabri Titovi vojnici Drugog svjetskog rata, trepnuli su nervozno oima, osjetivi jezu u odluujuem suoenju sa stranim Staljinom. Osjetili su strah i kada su, lagano i neodluno, naputali dotadanju stazu beskompromisne ideoloke iskljuivosti. Otvarali su im se novi putevi, sa boljim izgledima ali, pribojavali su se, uz vee rizike njihovom opstanku na vlasti. Kljuna podrka i pomo Zapada, te naknadno poputanje pritiska od strane Sovjetskog saveza, i istonoevropskih satelitskih reima, odredili su stabiliziranje i oporavak Jugoslavije od 1950-ih godina. Jugoslavenski komunisti bili su daroviti i inovativni: dodali su zapadnoj pomoi vlastito uee u formiranju svjetskohistorijskog fenomena u svoju
173
2/16/10 11:13 PM
korist pokreta nesvrstanih. Taj novi fenomen, u ijem su razvoju primjetno uestvovali bosanskohercegovaki komunisti i strunjaci, dao je Jugoslaviji jo veu specifinu teinu u strategijskom razmatranju velikih sila, ali i nove politike, ekonomske i kulturne poticaje na unutarnjem planu. Jugoslaveni su, osjeajui pritisak oekivanja i nadanja, posebno nekih azijskih i afrikih, nesvrstanih drava, kao i revolucionarnih organizacija i pokreta, poesto ili uz nos velikim i srednjim silama. ivotarenje prepunjeno neizvjesnostima i tegobama, bilo je sjeanje veeg dijela jugoslavenskih komunistikih voa i lanova njihove partije. Kako su postali stariji, i oprezniji, odvojili su se od starih navika beskompromisnog revolucioniranja vlastite zemlje i nekih zemalja nerazvijenog dijela svijeta, u koje su imali, javni ili tajni, pristup. Vlast je nametala ogranienja i nove odgovornosti. Pokuavali su svojim poduhvatima, u zemlji kao i u inozemstvu, dati solidnost i trajnost. Nisu uvijek uspijevali. Vojnici partije postali su njeni vlasnici. uvari revolucije postali su njeni kontrolori. Partija (komunisti) i revolucija su se, od 1960-ih godina, postepeno skamenili i u slijedee dvije decenije postajale spomenici, jo ivom reimu. Propagiranje revolucije pobijedilo je druga tumaenja o karakteru rata u Jugoslaviji: narodnooslobodilaka borba prekrila je spominjanje graanskog, uz prisutne elemente vjerskog, rata. Komunistiki ideolozi smatrali su, da njihovo, novo, tumaenje mora osloboditi historiju stega i optereenja graanske historiografije. Takvo shvatanje moglo je preivjeti u partijskim arhivama i dijelu izdavake produkcije, gdje je komunistika kontrola bila mogua. Uniformirano i tvrdo ideologizirano tumaenje historije nije bila popularno, pa nije ni moglo uvjerljivo prekriti jugoslavensko drutvo. Ne treba fantazirati: vei dio historiara nisu bili komunisti. Poznato je, da je meu njima bio prilian broj formalnih lanova te partije. Ogranienja i nedostaci u njihovom radu bili su proporcionalni njihovim profesionalnim sposobnostima, a ne toliko ideolokim ograniavanjima znanstvenog procesa od strane komunistikih vlasti. Na koncu: majstori zanata u znanosti i umjetnosti uvijek su pronalazili naine da nadigraju i ea ograniavanja kreativnosti, od onih kakva su jedno vrijeme bila u Jugoslaviji. Tu snalaljivost ne treba precjenjivati. Jugoslavenska cenzura nije bila nesposobna, ali nije bila avolski uporna niti sitniava kao sovjetska ili istonoevropske. Antifaaistiko naslijee jugoslavenskih komunista historijski nije bilo sporno. Komunisti su ga njegovali i drali kao polog za njihovu budunost. Njihova shvatanja reflektirala su se, dijelom, i u historiografiji. Ali, u
174
2/16/10 11:13 PM
velikom broju sluajeva, nije veliki posao skinuti ideologiziranu patinu pa da se i pred dananjim itaocima uspravi dobar, esto veoma dobar, ak izuzetan, historiografski rad. Kao to su drugi pomagali desniarsku, ili umjerenu, lepezu graanskih organizacija i pokreta, Jugoslaveni su, javno i tajno, pomagali ljeviarske organizacije i pokrete. Neki od jugoslavenskih politikih favorita ocijenjeni su, meu Zapadnjacima, kao militanti, ak i kao teroristi. Neraieni rauni iz tog vremena dodatno su zamaglili vrijeme pada Jugoslavije. Jugoslavenski komunisti bili su novost u junoslavenskoj historiji pobjednici koji su se usudili sanjati i mijenjati svijet u korist obespravljene veine. Imali su izuzetno teak zadatak: ponovno izgraditi, ratom razorenu, zemlju i obezbijediti podnoljive uvjete za ivot iscrpljenom stanovnitvu. Vjeto su pobudili i usmjerili vitalnu omladinu u obnovu i izgradnju zemlje, istovremeno gradei kult novog radnog ovjeka. Komunisti su zadobili ogromne rezerve nove politike i drutvene podrke i snage pridobijanjem omladine i priznavanjem jednakopravnosti enama, u odnosu na ranije, neskriveno, favorizirane mukarce. Komunistiki juri na nebo, njihovom ideologijom temeljito ispranjenom od vjerskih sadraja, podrazumijevao je optimistinu upornost da se ostvari raj na zemlji. Bilo je vjernika koji su, u dolasku komunista, vidjeli Boju kaznu za uinjene grijehe ranijih generacija i vlastodraca. Komunisti su religiju smatrali najopasnijom snagom koja se nala na putu njihovoj viziji ujedinjenog svijeta. Snaga vjere usmjerena je kroz budunost prema vjenosti i beskonanosti. Kljuevi vjerskih zajednica i komunista nisu otvarali istu bravu. Dio roditelja kasnijih komunista bili su praktini vjernici. Kao svi adolescenti i budui komunisti proli su kroz fazu razbaruenog bundijskog sudara sa porodinim autoritetom. Osporavanje je ukljuivalo i vjerski dio linosti roditelja. Pobuna protiv vjere zapoeta je, uglavnom, u osjetljivoj mladenakoj dobi, u porodici. Znaajno kasnije, poslije osvojenja vlasti, kada su se okruili porodicama, uprkos formalnoj demagogiji u slavu novom vremenu i pravilima ponaanja, pokuavali su usmjeravati svoje potomstvo pridravanju konzervativnijeg stila ivota. Bio je to jedan od znakova, da su komunisti postali zreliji i realistiniji u poimanju ivota unutar porodice. To je, svakako, imalo utjecaja i na njihovo razumijevanje i odmjerenije zahvatanje u drutvene odnose. Na drugoj strani, neki meu njima naputali su skromnost komunistikog naina ivota i korisnog drutvenog djelovanja postajali su vulgarno praktini vlastodrci i poeli vidljivo gomilati materijalna dobra. Odatle do
175
2/16/10 11:13 PM
razarajue prakse korupcije, nepotizma i kriminala bilo je tek pola koraka. Unutarpartijski sukobi i drutvene napetosti, izazvani spomenutim razlozima i njihovim posljedicama, zasluuju da budu prisutnija tema historije jugoslavenskog drutva. Komunisti nisu namjeravali debatirati o vjeri i okrenuli su se procjeni zvaninih lica unutar vjerskih zajednica. etvrt stoljea ideologije, uz paljivo promatranje, dali su komunistima sliku kojoj je ideoloka otrina rukovodila pogledom na stvarnost. Komunistima je u korist iao i gubitak ugleda u javnosti, ne ba malog, dijela vjerskih slubenika. Radilo se o prevelikoj bliskosti sa prijeratnim politikim krugovima, esto nesposobnim i sklonim korupciji, zatim o linoj koristoljubivosti, kao i o suradnji sa okupacijskim, kvislinkim i kolaboracionistikim vlastima i pokretima. Odranije poznata praksa povrnog odnosa prema vjerskim obredima od strane dijela dvolinih, i nedovoljno kvalificiranih, vjerskih slubenika dodavala je pogonsku snagu militantnoj komunistikoj volji u obraunu sa samom idejom mjesta vjerskih zajednica u njihovom, novom, drutvu. Koristei korumpirane, nesposobne i krive kao javno objanjenje, komunisti su prikrili alibi kako bi se obraunali i sa vjeri i vjernicima predanim, vaspitanim i obrazovanim sveenicima/svetenicima i ulemom. Programirana ateizacija drutva nije do kraja izvrena, zbog domaih kao i inozemnih razloga. Neprihvatanje uloge vjerskih zajednica, kakva je bila prije njihovog dolaska na vlast, komunisti su kristalizirali u ubojit poklik: Hode i popovi, najgori lopovi! Koliko je to bio poklik ideoloke mrnje iz ranog perioda komunistike vlasti, toliko je bio i osloboeni uzvik bijesa drutveno omalovaavanih slojeva koji su, decenijama ranije, upravo od vjerskih organizacija uzaludno oekivali pomo, moda i spas. Posljedica takvog drutvenog stanja, naslijeenog ali i iznova pobuenog, omoguila je komunistima plansko destabiliziranje temelja vjerskih zajednica u Jugoslaviji i viedecenijski, prilino uspjean, nadzor njihovog djelovanja. Naknadna pamet jugoslavenski orijentiranih vjernika rezonirala je, da su greke zbog progona i umanjivanja znaaja vjernika u drutvenom ivotu kotale komuniste vlasti u dravi koju su prvo obnovili, ojaali i, kasnije po njihovom ukusu, nadogradili. Komunisti su, u stvari, ciljali na due radnika, seljaka i potene inteligencije, osloboenih, kako su smatrali, ovisnosti o vjeri, uz iju su odanost, talente i snagu odista, u nekoliko decenija, upornim graditeljskim poduhvatima, vidljivo izmijenili fiziki izgled zemlje, koju je uokvirila jugoslavenska drava.
176
2/16/10 11:13 PM
Bili su prvi i, do sada, jedini upravljai u junoslavenskom dijelu svijeta koji su sistematski zbrinjavali, u ranijim reimima, takoer, sistematski potcjenjivane i masovno eksploatirane drutvene slojeve. Oni su dali mogunost junoslavenskoj, i drugoj domaoj, sirotinji da se uspravi do samopotovanja te da se drutveno integrira i napreduje. Samo po sebi, to je bila revolucija. Svima je bilo dosta siromatva, visoke smrtnosti od gladi i bolesti, svakodnevnih poniavanja i surove podreenosti bahatim, neosjetljivim, ranijim vladajuim klasama. Drutvo je bilo spremno za korjenite promjene. Komunisti su bili jedini spremni i voljni da ih sprovedu. Stekli su povjerenje sugraana da im je stalo uraditi neto za drutveno dobro. Tajna njihove magije bila je - uee jugoslavenskih dravljana u snovima koji se ostvaruju: nacionalna ravnopravnost, drutvena stabilnost, primjerna sigurnost, pristojan materijalni standard, uvaavanje u svijetu Nije bilo malo za Jugoslaviju a trajalo je, zamalo, pola stoljea. Komunisti su obezbijedili jo neka od temeljnih ljudskih prava: socijalno i zdravstveno osiguranje, pravo na kolovanje, na rad, na stan Neka, takoer, temeljna prava nisu se naprezali obezbijediti, jer nisu doputali mogunost razvoja organizirane politike opozicije, niti su podravali jaanje privatnog vlasnitva. Da bi trajno vladali i ostvarili svoje ciljeve, morali su eliminirati svoje politike prethodnike, i rivale, - graansku klasu jugoslavenskih naroda i nacionalnih manjina. Komunisti su unitavali sve koji su im bili krivi, ili im mogli postati ozbiljnija konkurencija. Promatrali su ih kao zadnju, proitanu, stranicu istrgnutu iz knjige koja nikome vie nee trebati. Na tako pripremljenom, politikom i drutvenom, terenu komunisti su namjeravali iskopati duboke i trajne temelje njihovom nadolazeem dobu. Nisu imali osjeaj nelagode, niti tegobe, dok su ubijali svoje neprijatelje a protivnike hapsili i osuivali na viegodinju robiju. Taj obraun, zapoet u ratu, dovren je u prvim godinama poslije njegovog zavretka: promjenom vlasnike strukture u dravi, eliminiranjem graanskih politikih stranaka i progonima. injenica da je veliki dio graanskih politiara bio ukljuen u kvislinke i kolaboracionistike reime, organizacije i pokrete, olakao je komunistima javni obraun sa njima. Milion mrtvih, stotine hiljada izbjeglica, milioni beskunika (tim podacima dramatino su manipuliralo zbog unutarnjih i vanjskopolitikih razloga i potreba) komunisti su smatrali sasvim opravdanim razlozima da se estoko razraunaju sa svojim unutarnjim neprijateljima i protivnicima. U prvo vrijeme komunistike vlasti, bezmilosno ideoloko shvatanje revolucionarne pravde
177
2/16/10 11:13 PM
podrazumijevalo je, da su narodni neprijatelji dolazili iz drutvenog taloga (kao suprotnosti idealizirane pripadnosti selektivno shvaenih radnike klase, seljatva i potene inteligencije), ili u blaem sluaju sa drutvene margine, gdje su, oni koji su preivjeli, opet gurnuti poslije na brzinu organiziranih i kontroliranih sudskih procesa. Sprovodei takvu politiku uklanjanja svojih prethodnika sa vlasti, komunisti su sebe vidjeli kao instrument drutvene pravde. U tome su imali uvjerljivu podrku, prilino glasne i brojne, revolucionarno usmjeravane javnosti. Istovremeno, satirali su brojne ratne profitere, kriminalce i svakovrsni olo: osuivali su ih na smrtne kazne ili viegodinju robiju. Neki od njih razbjegli su se i prikrili. Na drugoj strani, dio graanskih snaga, voen razlozima preivljavanja, ambicije i inercije, priklonio se novim vlastima. Slojevita struktura komunistikog bijesa, koji ih je, takoer, nosio prema sutranjici koja je, kao obeanje, lebdjela iznad bojnog polja njihove pobjede nije dovoljno istraena niti objanjena. Decenijama akumulirano nezadovoljstvo, uz osjeaj osujeenosti poslije zabrane Komunistike partije i uspomena na teke progone jugoslavenske kraljevske policije, uvrstili su kod njih osjeaj izdvojenosti, ak posebnosti u odnosu na banalnost svakodnevnice. Odbojnost prema prihvatanju stvarnosti frustrirala je progonjene komuniste. Mrnja je postepeno postala postojanim dijelom njihove volje u ustrajnim pripremama za izvrenje tekog revolucionarnog poduhvata. Ta ubilaka energija akumulirana je, i usmjerena, protiv graanske klase i kapitalistikog sistema. Klasna mrnja komunista nije zaobilazila ni lanove graanskih porodica: grijehe su morali platiti posebno oni srodnici, koji su uestvovali u zloinu i kriminalu. Dosta ih je stradalo i bez krivice, a neki krivci nisu osueni. U papirima komunistike jugoslavenske tajne policije moe se, u nekim sluajevima, uoiti uenje o tome, kako su neki krivci iz Drugog svjetskog rata ostali nepoznati vlastima, a sve te godine bili su u zemlji. Djeci njihovih graanskih protivnika i neprijatelja, komunisti su uputili jasnu poruku, da nee biti povlateni i zbrinuti, bez rada, kao to su to bili u doba Kraljevine. Panju i zatitu Republike trebali su zaraditi izraavanjem lojalnosti novim vlastima i ueem u drutvenom ivotu, prema novim pravilima. Posljedice tog procesa bili su brojni porodini lomovi: otac u komunistikom zatvoru, a sin i kerka u Komunistikoj partiji Jugoslavije. Pobjednikim jugoslavenskim komunistima nije odgovarao mahalski, palanaki, tijesni nacionalistiki mentalitet poraene graanske politike. Sti178
2/16/10 11:13 PM
djeli su se svojih prethodnika na vlasti, njihove uskogrudosti u svemu ega su se, u prolom vremenu, dohvatili. Vidjeli su u njima generatore zla, koji su onemoguavali uspostavu osnovnih prava i slobode za sve jugoslavenske graane. Komunisti su vraali izbjeglice u genocidom opustoene krajeve i obezbjeivali uvjete za normalizaciju i nastavak ivota preivjelih stradalnika. Bili su svjesni, da dok organizatori i izvrioci genocida i ratnih zloina ne budu kanjeni, nee biti sigurnosti ni mira u zemlji. Vojno-policijske potjere i sudski procesi uhapenim krivcima trajali su godinama poslije rata. Nasuprot oborenih, nacionalistikih, graanskih snaga, komunisti su bili internacionalisti eljni uea na svjetskoj pozornici, perspektive za budunost, djelovanja, a ne ekanja. Bili su gordi, u svom osjeaju nadmoi, kada su sa visina osvojene vlasti promatrali prethodnike koje su sruili. Ranije je postojala podjela rada izmeu politiko-ekonomske i vjerske sastavnice vladajuih krugova. Ti su krugovi morali, javno i tajno, dijeliti vlast i jedni druge pridravati uvjetima, ucjenama, procentima, prijetnjama. Nekad su, u odnosu jednih prema drugima, bili nedovoljno jaki da se nametnu a ee su, bez elje da rizikuju, odravali ravnoteu postojeih drutvenih odnosa. Komunisti su, kako su vjerovali, svemu tome uinili kraj. Oni su postali jedini politiki faktor. Mislili su, da e vladati zauvijek i da e oni, pobjedom njihove ideje, stabilizirati uzavrjeli svijet i postati sidro historije. Njihovo, gotovo religijsko, samopouzdanje i sigurnost, da su se ve vidjeli u sazvijeu budueg svijeta, objanjenog njihovom ideologijom i metodologijom, zahtijeva uvoenje novih termina i novih subznanosti ije mogunosti tek treba testirati. ta mislite o, recimo, ideolokoj epidemiologiji ili ideolokom futurizmu? Razmiljajte. Testirajte mogunosti. Danas to nekima zvui nevjerovatno: komunisti su uvjerljivo uveli Jugoslaviju u 20. stoljee i bili faktor djelomine modernizacije njenog sloenog drutva. Kanjavajui i obeavajui, postepeno su kultivirali balkansku gadost i pakost, dajui ansu civiliziranim elementima drutva da se regeneriraju i postepeno ojaaju. Jaka drava, pod paljivim nadzorom i upravom komunista, nije doputala divljanje domaim, naslijeenim, nacional-ovinistikim omrazama. Jugoslavenski komunisti htjeli su osvajati svijet, ali i pripadati mu irei svoje ideje, koje su smatrali zbirom istina za sva vremena. Komunisti su eljeli da jugoslavenski narodi nikad vie ne budu pokorni strancima i snishodljivi pred dananjicom i sutranjicom. U kompliciranoj i rizinoj raznovrsnosti nacija i nacionalnih manjina komunisti su, ne bez greaka, traili zaHistorijska traganja Historical searches
179
2/16/10 11:13 PM
jednike i prihvatljive imenitelje odranja jugoslavenske drave. Prihvatanjem injenice, da su Muslimani esti (po hronologiji komunistikog priznavanja prava na nacionalnu pripadnost) junoslavenski narod Jugoslavije, komunisti su se nadali uspjeno odgovoriti na uvijek potencijalno opasno bosanskohercegovako pitanje. Zakasnili su. Bila je to fatalna greka. Nadali su se razvoju sloenog, skladnog jugoslavenskog drutva baziranog na volji za ostvarenjem zajednikih ciljeva. Sami, bez prijatelja i pouzdanih saveznika u svijetu, jugoslavenski komunisti su, uprkos poslijeratnom otrom i surovom obraunu sa politikim neprijateljima i protivnicima, uspjeli postati toliko vaan i trajan faktor planetarnih odnosa, da su njihove prijatelje i saveznike glumili znaajni svjetski dravnici, od kojih su neki bili njihovi ubijeeni neprijatelji. I oni su, kao i Jugoslaveni, znali za sluajeve nekih zapadnoevropskih zemalja u kojima je, sudski i vansudski, bilo ubijeno na desetine hiljada kvislinga i kolaboracionista. Osim toga, tamo su i desetinama hiljada drugih, kvislinga i kolaboracionista, presuene viegodinje kazne zatvora. Te zemlje imale su manje ljudske, lake savladive ekonomske ratne gubitke od Jugoslavije i manje teak okupacioni sistem. Komunisti nisu uspjeli pomiriti sistem masovnog zapoljavanja sa privrednom efikasnou. U godinama oporavka i uspona Jugoslavije, sistem je postajao optereen lepezom kredita. Unutarnje kreditiranje jaalo je kupovnu mo i potroake navike stanovnika Jugoslavije i, na posredan nain, korumpiralo ih i vre vezivalo za reim. Sistem internog povezivanja i interveniranja, u cilju realizacije sitnijih i krupnijih usluga, poznat i razgranat i u ovome dijelu svijeta jo od davnina, dodatno je tematizirao fenomen narastajue korupcije. Danas postaje poznato, da su neke zapadne banke uvjetovale davanje kredita Jugoslaviji zahtjevom za prekidom tzv. podrutvljavanja tvornica. Mislim, da su razlozi guenja jugoslavenskog proizvodnog i vlasnikog modela, bili u zazoru od njegove, mogue, konkurencije zapadnom modelu, ako se potvrdi ili samo bude testiran, u nerazvijenom, Treem svijetu. Zapad nije elio tolerirati tu potencijalnu opasnost po njegove interese, pa ju je uspjeno sahranio, zajedno sa Jugoslavijom. Ruenje Jugoslavije, kao tipa drave i modela drutva, zapoeto je od strane jakih zapadnih faktora jo u vrijeme Titovog ivota. S druge strane politiko-finansijske logike, jugoslavenske tvornice koje su radile u pretkapitalistikim uvjetima dobijale su inozemne kredite. To je dodatno oteavalo izgradnju nacionalne ekonomije i odravanje njene
180
2/16/10 11:13 PM
stabilnosti. Ali, dok su bili u snazi, jugoslavenski komunisti bili su praktini: izvezli su stotine hiljada svojih nezaposlenih sugraana u zapadnoevropske zemlje; smanjili drutveni pritisak, otklonili moguu jau pobunu (od onih koje su se deavale), uutkali domae protivnike i inozemne kritiare i jo zaradili, kada su jugoslavenski radnici poeli slati novane doznake u zaviaj. Bili su, ponekad izvitopereno, matoviti: sa nezaposlenim radnicima izvezli su i prezaposlene kriminalce. Od manjeg dijela te sorte (najvjetijih, najambicioznijih, kao i onih najpodlonijih ozbiljnom ucjenjivanju i prijetnjama) kreirali su pomono ubojito sredstvo koje je, zajedno sa jugoslavenskom tajnom slubom, prorijedilo dio najopasnije politike emigracije, drei udruenim snagama ostale politike emigrante pod stresom i u strahu. Mada je zvanian stav jugoslavenskih sigurnosnih slubi bio, da su poteni najpouzdaniji i da treba angairati takve ljude, injenice govore da su, kao suradnike, koristili i kriminalce. Bez obzira na njihovu rijeenost, da zadre vlast i kreiraju trajnu ideoloku matricu svjetonazora svojim sugraanima, jugoslavenski komunisti nisu se ni po intenzitetu, niti u trajanju njihove opresije, pribliili rezultatima bezmilosne sovjetske kole progona i unitenja stvarnih, i izmatanih, protivnika i neprijatelja reima. Nisu bili preblizu iroko razgranatoj djelatnosti istononjemake politike policije. Bili su daleko od prakse uasnih ponienja, sistematskog osiromaenja i, pred kraj, teroriziranja i izgladnjivanja dijela stanovnika Rumunije u izvedbi tamonjih komunista. Jugoslavenski komunisti su, u puno kraoj vremenskoj dionici, prakticirali kombinirane vrste ideolokih pritisaka i policijske torture, ekonomskog cijeenja, krivinog kanjavanja i progona (u prvo vrijeme i masovnu fiziku eliminaciju ciljanih vojnih i politikih neprijatelja i protivnika). Nije bio mali broj nepokornih i komunistima sumnjivih sugraana. Da li su jugoslavenski, i bosanskohercegovaki, komunisti bili toliko opaki kakvim su ih prikazivali, i jo prikazuju, njihovi neprijatelji i protivnici? Bili su opasan politiki protivnik i smrtonosni neprijatelji onima, koji su im se ozbiljno zaprijeili na putu. Ubili su u Jugoslaviji desetine hiljada ljudi (jedni tvrde stotinu, a drugi i stotine hiljada) ozbiljno progonili jo stotine hiljada drugih, ali su obezbijedili da milioni ive sve bolje i sigurnije. Postojao je jedan uvjet njihove ledene politike logike: nisu tolerirali neprijateljstvo prema njihovoj vlasti. Komunisti su, prema njihovim obrascima i mogunostima ostvarenja, jaali dravu i stabilizirali drutvo. Njihovo vostvo i steena (nauena) spremnost veine Jugoslavena, da ga dobrovoljno prihvate, ili da se pomire sa taHistorijska traganja Historical searches
181
2/16/10 11:13 PM
kvim stanjem stvari, nainili su za due vrijeme vrst drutveni sporazum, voen svijeu o podudarnim interesima. Ali, komunisti su se opustili. Da su dosljedno, kao na poetku zauzimanja vlasti, ideoloki i vlastodraki otro, nastavili primjenjivati metode kanjavanja i prevaspitavanja ne bi se, moda, dogodilo da, tijekom pada Jugoslavije, zloine poine lanovi, i potomci, gotovo istih porodica, nad lanovima, i potomcima, gotovo istih rtava iz Drugog svjetskog rata. Da su uspjenije socijalizirali primitivni, destruktivni i parazitski dio populacije; da su paljivije nadgledali i razvijali obrazovni sistem, irei polje slobode, a ne kujui dogmatske ideoloke ograde; da su? ak ni oni, dok su vladali moni i silni, nisu uspjeli dovoljno civilizirati znaajne dijelove populacije. To se vidjelo u erupciji barbarstva u doba pada Jugoslavije i sezone ratova koja je uslijedila, izazivajui uasno satiranje ljudskih ivota, talenata, snova, nada, dobre volje i materijalnih resursa. Komunisti nisu vladali dovoljno dugo, niti je njih bilo toliko koliko su potrebe upravljanja i razvoja sistema zahtijevale. Treba razlikovati borbenu komunistiku konjicu (manjina) od prilagodljive partijske pjeadije obinih lanova (ogromna veina). Veina, i jednih i drugih, bila je neupotrebljiva za velike odgovornosti i velike poslove. Sve to se desilo, plus posljedice, promatrajui domae prilike, rezultati su zajednikog uea i odgovornosti (razliitog stupnja) tadanjeg vostva, njihovih sljedbenika, onih koji su utjeli i pokorili se i, da se ne zaboravi, onih koji su se suprotstavili jo jakom poretku, te, na zaista drugaiji nain, onih dragocjenih ena i mukaraca koji su, na vrijeme, otvoreno zvonili na uzbunu prvi ugledavi jureu katastrofu. To su neki od pretekih problema koji ne doputaju dananjici da se uravnotei. Komunisti su, ipak, uspjeli zadati fatalni udarac njihovim domaim politikim neprijateljima i protivnicima: vieslojnim procesima eliminacije, potiskivanja i dokumentiranja ogoljeli su graansku klasu kao samoive, grabeljive, nesposobne i kukavike krivce za propast jugoslavenske drave i destrukciju drutva u Drugom svjetskom ratu, ali i prije njega. Nova graanska klasa, fermentirana u jugoslavenskoj Kraljevini, koju su komunisti eliminirali kao drutvenu snagu, bila je, moralno i duhovno, esto inferiorna spram graanstva i koljenovia koji su nepovratno smijenjeni sa historijske pozornice propau Austro-Ugarske 1918. godine. Komunisti su toliko duboko zaorali svoju brazdu, da dananji graanski politiari izgledaju kao marionete pokretane iza zavjese jedino eljom da nadoknade viedecenijski zaostatak u zgrtanju novca i vlasti. Razlog je jednostavan: dananjica se ugleda na problematinu jueranjicu, punu opasnih
182
2/16/10 11:13 PM
nedostataka, i pokuava autohipnozom uspostaviti kontinuitet, kojega nema, te, manipulacijom, nametnuti vlastiti znaaj i osigurati trajanje. Dananje vladajue elite time, samo, nevoljno i esto u refleksivnom gru, potvruju komunistiku zagrobnu osvetu: obzirom na nejake, drutveno konstruktivne, utjecaje tek jadnih ostataka graanske klase, iz predkomunistikog doba, i, takoer, u smislu drutvene koristi, nedovoljno uvjerljive doprinose srednje klase, ije se formatiranje moe pratiti jo u vrijeme komunistike drave, posebno u njenoj drugoj polovici, u veem dijelu drava prihvaenih kao rezultata pada Jugoslavije vladaju frakcije koje su izvorni predstavnici agresivnog, bunog, povodljivog i drutveno korisnim rezultatima neproduktivnog lumpenproletarijata. To je prilino brojna populacija, koju su komunisti samo silom, i njenom uvjerljivom prijetnjom, uspijevali disciplinirati i tek ovlano, jedva povrinski, privremeno civilizirati. Niti komunisti nisu previe drali do tih ljudi, a danas veliki dio vlasti dre ti lumpenproleteri, ili njihovi potomci. I to, najee, nepoteniji i nekulturniji predstavnici (skloni korupciji, kriminalu i zloinima) tog upaljenog slijepog crijeva ovoga, i nekih drutava u susjednim dravama. Teko da se mogla dogoditi neugodnija varijanta za sanjani uspon ovih fatalno uzdrmanih, i osakaenih drutava, iji su temelji ne samo napukli, nego su podloni dubljem tonjenju. U politikom nadmudrivanju i osporavanju dananji opozicionari esto podsjeaju nekritine vladine pristalice, da su komunisti vladali imperijom, a neke dananje vlasti nisu priznate u velikim dijelovima njihovih kneevina, paaluka i vojvodstava; da je nekad, u doba komunistike tiranije, bilo vie vjernika u malim mjestima nego to ih, u dananje demokratsko doba, ima u veim gradovima; odavno nije upamena mnoina kriminala unutar vladajuih krugova, od vrha do dna; izgubljeno je povjerenje u sudstvo i policiju; neki nemaju respekta ni prema oruanim snagama ove zemlje; ljudi u svakodnevnoj komunikaciji osjeaju smanjenje meusobnog povjerenja, gubljenje solidarnosti; ovako podmukle i opake vlasti nije bilo jo od vremena Drugog svjetskog rata i tadanjih kvislinkih reima, daitd.69 Moe se kazati, da je jugoslavensko, komunistiko, prakticiranje surovosti i kontroliranja stvarnosti, u cilju dolaska i odranja na vlasti, bilo znaajKo ne daje znaaja analizi historijskih izvora i literature, niti rezultatima anketiranja graana, ili izvjetavanju ono malo dananjih objektivnih medija, potvrdu ovih stavova moe uti u brojnim varijacijama na ovdanjim trgovima, pijacama, ulicama, u kafanama...
69
183
2/16/10 11:13 PM
no ispod standarda sovjetskih, istonoevropskih i azijskih komunista. Nisu se bojali pokazati bijes, i surovost, kada su smatrali da je to potrebno. Isto tako, komunisti nisu iscrpljivali drutvene resurse samo na njihovu politiku partiju, niti na njihovu sve brojniju klijentelu. I njihovi, vjerni, uvari revolucije morali su se naekati kako bi rijeili svoje egzistencijalne probleme.70 Jugoslavenski komunisti nisu toliko mrzili ivot, da bi ga beskompromisno, u ime vieg cilja, na due staze, gasili ak i u njihovim neprijateljima. Zaista, postepeno su smanjivali stisak. To se dogaalo vie puta tako da, iz dananje perspektive, moe izgledati kao neka vrsta kontinuiteta poputanja viestruko isprepletenih oblika stege u reiji partijsko-dravne vlasti. Kada se tako promatra mogu se uoiti i prepoznatljive faze oputanja stanovnika jugoslavenske Republike, koji su se poeli navikavati na bolji ivot, nego to su ga imali u vrijeme Kraljevine. Promatrajui temeljne promjene i porast kvaliteta ivota Jugoslavena, neki dobronamjerni Zapadnjaci nazvali su jugoslavensku kolu komunizma dionizijskom. Primijetili su Titovu sklonost uivanja u dobrom ivotu koju je on lepezasto irio i meu svoje sugraane. Razumnom odlukom o poputanju stega jugoslavenski, znai i bosanskohercegovaki, komunisti oslobodili su kreativne, moralne, patriotske i druge drutvene snage koje su odravale zemlju jo gotovo etiri decenije. Komunisti su bili na vlasti u Bosni i Hercegovini samo nekoliko godina due od Austro-Ugarske. Ostavili su u naslijee vie dobroga, nego Austro-Ugarska i Kraljevina Jugoslavija zajedno. Istovremeno, i bez takve namjere, dali su vrijeme i prostor za klijanje zla i prostote, koji e decenijama odsad uzurpirati kisik neostvarljivoj punoi ivota brojnim generacijama na, nekada sanjanom i voljenom, slavenskom Jugu. Iz krhotina pada Jugoslavije utrali su meu ovdanje nove politike vlasti tipovi linosti, pripremljeni za preivljavanje u tekim uvjetima, uzgojeni u pomonim slubama Saveza komunista i sigurnosnim slubama propale drTuni ostaci jueranjice ute razbacani po muzejima, arhivima, sjeanjima i kod ulinih prodavaa. Na jednoj sarajevskoj pijaci kupio sam knjigu o Drugom svjetskom ratu (izdanje iz 1957. godine) u kojoj je, uredno presavijena, bila molba za dodjelu stana jednog sarajevskog milicionera (policajca) iz septembra 1959. godine: oekujem svaki dan da mi krov padne na glavu () ja i moja familija, ena i dvoje djece, stari obadvoje po pet godina. Od prostorija imam kuhinju i sobu koje su () u ruevnom stanju, prokinjavaju, zidovi popucali i tako mi prijeti opasnost za dalje stanovanje u istoj. Napominjem i to da je prije tri godine ova zgrada, u kojoj sada stanujem, sruena sve do moga zida od kuhinje, pa su time zidovi ostali skroz otkriveni pa je zimi nemogue izdrati od hladnoe (Autorova arhiva) 184
70
2/16/10 11:13 PM
ave, u stopu praeni gomilom sitnijih uhoda. Za njima je krenuo stampedo i drugih zainteresiranih. Svi oni su, prilino brzo, raunajui na njihovu masovnost, bunom i uzavrjelom aklamacijom zatraili legitimiranje u drutvu koje se rasipalo, u dravi koja je ruena. Jedan dio tih prebjega, sa iskustvom u upravi, nadzoru i servisiranju ve raspadajuih jugoslavenskih struktura ugrabili su ivotnu ansu, za novi poetak, kao nacionalni radnici. Toj ulozi uspjeli su se, povrno, priuiti trkarajui prema novoj drutvenoj poziciji. U dobu komunistike/komunistike vlasti bili su dresirani da budu bespogovorno odani reimu. Pokazalo se da su usmjereni vie na lini interes, pa tek onda na slubu reimu, kakav god da je. Pomagali su uspostavu novog reima, za to su bili nagraeni. Vidljivo je, da su ba takvi trkai s preponama rado vieni u svim dosadanjim lokalnim reimima. To je jedan od razloga naeg munog naslijea iz jueranjice, ubaenog u dananjicu kao dugotrajnu bolest. Zbog toga su nam mogunosti drutvenog razvoja ozbiljno suene, prioriteti ispreturani, budunost neizvjesna, a kreativnost gotovo javno odbaena kao drutveno nepodobna. edan politikog preivljavanja, vjenao se sa novim partnerom, gladnim vlasti i drutvene rehabilitacije. Rezultat toga interesnog spajanja bilo je odravanje nacionalizma pod visokim naponom: osigurai nisu funkcionirali i dijelovi zajednike, jugoslavenske, kue su izgorjeli. Dubina i dugotrajnost ozbiljne krize na izlomljenom junoslavenskom podruju, direktne su posljedice nedovoljne specifine teine i odsustva neophodnih kvaliteta koje dananje elite nemaju kako bi se uspjeno nosile sa drutvenim problemima i potrebama. One, osim djelomino iskazane volje, i dijela neodluno preenog puta, ne pokazuju kreativnu energiju bez koje nee moi dobiti drutvenu legitimaciju neosporne i korisne elite. Pitanje je: da li drutvo ima toliki rok trajanja, koliki je potreban da se formira njegova, izvan razumne sumnje, djelotvorna elita? U nastavku, to uvjetuje oprezan, postupan (dakle prespor) i selektivan odnos inozemnih inilaca prema ovome neureenom i neuvjerljivo stabilnom podruju. Nekad sa razlogom, nekad kao alibi za neinjenje. Ozbiljni uenjaci nas upozoravaju, da je zadnjim ciljanim unitavanjem nacionalno i vjerski (za balkanske uvjete) sloene, ali odranije potvreno odrive, bosanskohercegovake drutvene strukture sruena osnovica modela zajednikog ivota. Demografski iscrpljeni, nerazvijeni, nesuglasni, nepovjerljivi jedni prema drugima poslije stranog ratnog iskustva, u ozbiljnom zaostatku za ubrzanim suvremenim dobom, ovdanji narodi su pred novih dugotrajnim tekoama. Jo nije sve izgubljeno, ali? Magino ali,
185
2/16/10 11:13 PM
kao utjeha ili zadnja opomena? Najkasnije izmeu 2040. i 2050. godine, ako nam prije toga nebo ne padne na glave71, drutvenu, i ivotnu, pozornicu ispraznie generacije koje su bile suvremenici, pamtioci, pratioci i nasljednici komunistike ere, doba ratnih gospodara i poratnih vlastodraca. Te generacije danas odluuju i vladaju (manjina) i trpe, matajui o drugaijem i boljem svijetu (veina). Godinama prije njenog pada Jugoslavijom nisu upravljali autentini komunisti: uruavao se sistem koga su oni (dok ih je bilo) decenijama prije gradili, odravali i branili. Sa unutarnjim drutvenim i nacionalnim napetostima urotila se dugotrajna, ozbiljna, ekonomska kriza. Kljune svjetske sile, od kojih se oekivala podrka u naglo promijenjenom svijetu, krajem 1980-ih godina, dozirale su pomo a onda prekinule stvarno podravati Jugoslaviju. Historijska znanost treba uvjerljivije argumentirati ega je tu bilo vie nehata ili namjere? I ega jo? Koliko? Ovdje teko prolazi teza, da je Jugoslavija postala nepotrebna. Emocije jo snano vibriraju i zakrivljuju sliku potpunijem uvidu razuma. Procesom unitavanja Jugoslavije iznutra upravljali su, izmeu ostalih, ljudi koji su rtvovali dravu zbog reima (Partije, koja se razila sama sa sobom, kako su rezimirali neki domai mudrijai). Pad ideje jugoslavenskog komunistikog internacionalizma odvijao se kroz realiziranje ovinistikog ekspanzionizma, sistematske pljake kolosalnih razmjera javnih i privatnih dobara i genocida koji je koriten dvojako: kao cilj i kao sredstvo, u kipuem ivom blatu lai i veleizdaje. Nekada ugledna i jaka Jugoslovenska narodna armija, vlasnik brojnih vanih tajni, planova i poslova u regionalnim i svjetskim okvirima, osramoena je predajom srpskim nacionalistima. Plemenita ideja okupljanja i zajednikog, uzajamnog, civiliziranja Junih Slavena, koju su komunisti naslijedili i razvijali na svoj nain, sistematski je unitena u strahotnoj krvavoj rtvi ljevanici, na plamenom oltaru evokacije barbarskim junoslavenskim korjenima iz tame drevne prolosti. Uesnici su pokazali rijetku jedinstvenost u nainu odustajanja od dijela njihovog, nekada zajednikog, naslijea. Ovisnost o precjenjivanju njihovog objektivnog znaaja za svijet (sada za Evropu) jo ne puta junoslavenske nacije. Jo ih, razliitim intenzitetima, trese groznica rastegnutosti izmeu mono i multi. Jednom budu nauili. Prvo
71
zbog mogue kosmike katastrofe, oekivanih posljedica upornog nastupanja klimatskih promjena ili neke, akumulirane, prijetnje iz arsenala organizirane ljudske pakosti protiv raznovrsnosti ivota na Zemlji.
186
2/16/10 11:13 PM
moraju osjetiti (potrebu da naue neto drugaije, nego su navikli u njihovoj gordosti stanara iz sporednog dvorita, u predgrau evropske metropole). Ne znamo pouzdano, kada su nestali pravi jugoslavenski komunisti. To nije dosjetka. To je, zasad, historijska nepoznanica. Prije nego su nestali ili se, dijelom, preoblikovali i drutveno prilagodili, jugoslavenski komunisti nadzirali su formiranje srednje klase i razmatrali su opcije prisustva surogata graanske klase. Tu drutvenu mehaniku treba paljivo i detaljno istraivati. Nove injenice i drugaiji nain tumaenja nosilaca glavne pogonske snage jueranjice, koja je obeavala i ispunjavala neke od vanih ljudskih elja i snova, slivaju se u jedan od tokova koji ih, sve skupa, zajedno sa sjeanjima, arhivima, bibliotekama, muzejima, spomenicima i ranijim tumaenjima odnosi kroz filter historije iza kojega se nikada, na drugoj strani vremena, ne pojave svi tragovi ljudskog djelovanja. Tek dio tog naslijea dotekne slijedeoj generaciji, koja ga prekomponiranog i, nanovo araniranog, otisne dalje, opet, novoj generaciji u nizu ljudskog trajanja. Dananjica e odrediti svoju snagu i kvalitete ako uspije sebe oplemeniti dijelom dobrog naslijea jueranjice. Ako dananjica u tome ne uspije, a ustraje u prisvajanju samo problematinog i kriznog tereta jueranjice, onda nee dotrajati do budunosti. Iscrpit e se trei ukrug i jadno skonati, progonjena privienjima i pogrekama. Nita se u historiji ne ponavlja, nego sve putuje karavanom prema zalasku sunca. Nama se samo ini da smo se sa tom kripavom kolonom, ogrnutom ljudskim glasovima i lajanjem pasa, ve mimoili, na nekom drugom mjestu, u nekom drugom vremenu. Sjenke historije opet su se izduile preko domaeg krajolika, uronjenog u ljepljivu sparinu klizeeg sumraka, izazivajui tjeskobu i uznemirenost kod ljudi koji jo ive sa tekim posljedicama zadnjeg, prekinutog, rata. Grimizno sunce jueranjice jo nije zalo (u prolegomeni traktata).
Prilog: KRATKA APOLOGIJA HISTORIJSKIM ZNANOSTIMA
Putnik kroz vrijeme, geografiju i ljudske otiske u njima, koji za sebe trai ast pripadanja Redu Historiara/Istoriara/Povjesniara, mora sudbinski i podjednako istinoljubivo biti obavezan prethodnom satu, jueranjem danu, kao i prema danima od prije stotinu ili hiljadu godina. Biti poten u mjerenju
187
2/16/10 11:13 PM
ivota dananjice, takoer, se podrazumijeva. Mora biti odgovoran i budunosti: ako ga njegovo doba, djelomice, potedi podsjetiti na promaaje, greke i nezaslueno uzimanje tue panje i vremena budunost e imati vie prilika da ih uoi, ismije, prezre i tek, poslije cijelog tog rituala sramoenja, odbaci u limb zaborava. Historiarev ideal, kojemu mora biti odan do samog kraja, jeste putovanje prema Istinitom Izvoru; tamo se ide pripremljen, ranije usvojenim i temeljito provjerenim, znanjima (budnog uma za suoavanje, provjeru i primanje novog znanja i njegovo ukljuivanje u iskustvo traganja) osloboen banalnosti strahova, ak i od Moloha svakodnevnice, koji ljudima smetaju da osjeaju svijet njihovim duama i da ga dodiruju njihovim mislima. Bez posrednika. Strah nije saveznik znanosti. Biti historiar jeste stanje duha, a ne tek obino zanimanje. Nekritino hvatanje za skute ranijih autoriteta, takoer, ne pomae. Svako mora krenuti njegovom stazom prema velikom gradilitu, na kojemu brojni znanstvenici prosijecaju put prema budunosti ovjeanstva, neprekidno krei korov neznanja i odbacujui naslage zabluda. Usput ona/ on naui prepoznati, sauvati i sloiti nekoliko djelia historijskog mozaika. Sretni su oni koji toliko uspiju. To znai, da su jedno vrijeme njihovih ivota bili obdareni suosjeanjem sa ovjeanstvom i mjerom razumijevanja ivota, oslobodivi se nevrijednih opsjena, koje nisu preivjele suoenje sa Istinom. Koliko je to bilo vidi se po kvalitetu njihovog rada: Osjeati ovjeka i kosmos jest najbitniji uvjet svakoga originalnog razmiljanja i, iz toga izvedenog, saopavanja rezultata, dakle i pisanja. U suprotnom, ne vrijedi ubijati drvee i strugati dragocjene minerale u slojevima Zemljinog lica da se od njih naprave papir i strojevi, na koji e se utisnuti nevrijedne ili, sa zadnjom namjerom, izmatane konstrukcije o ovjekovom trajanju kroz prolo vrijeme. Gomilanje takvih tekstova/poruka u ranjivom drutvu privlai zvjersku stranu u ljudima, nadograuje njihovo nezadovoljstvo, utjee na postrojavanje nezadovoljnih u smrtonosne legije, okree dojueranje mirne susjede protiv njima ranije bliskih ljudi, pokree i opravdava masovne zloine. Vidljivo je iz nedavne junoslavenske i cjeline balkanske historije kako su, i koliko, militantne ideologije uvjetovale javno unitavanje ivota i slavljenje smrti, prikrivene iza pokorenih i osramoenih znanstvenih institucija i titula dobrovoljnih i glasnih uesnika u pripremama i podravanju ratnih pohoda i genocida. Ideoloke pritiske, zloupotrebe i teror nad znanou trebalo bi smatrati strahotnim zloinima protiv stabilnosti ratovima temeljno uzdrmanih drutava ali i ovjeko188
2/16/10 11:13 PM
vog opstanka na Zemlji. Razbuktavanje tog fenomena nije rezervirano samo na nerazvijeni dio ovjeanstva. Veliki dio ovjeanstva onemoguen je povjeu uspostaviti uvjerljivu hronologiju stabilnosti i napretka. okovi otrih rezova ubrzanja, ili usporavanja, drutvene dinamike, izazvani unutarnjim i vanjskim faktorima, akumulacije stresnih potencijala i frustracija unutar kolektivnih entiteta koji postaju prijemivi na rizike prijekih odluka, i rizinog ponaanja (to je magnet za historijsku tragiku) destabiliziraju znaajne potencijale znanstvene objektivnosti u drutvima zahvaenim ozbiljnim krizama. Tada i tako, veina historiara postane, dodatno, stegnuta okovima njihovog (ne) vremena (odista, ak i najrazvijenija, i najstabilnija, drutva traju unutar propuha pozitivnih/kreativnih i negativnih/destruktivnih potencijala unutar njih samih, plus vanjski utjecaji, koje snaga odnosnog drutva savija u svoju korist ili joj se, plutajui, preputa, povremeno oscilirajui prema taki suoenja sa sfingom vlastitog povijesnog raskra). Svako ovjekovo vrijeme jeste proglaeno vremenom novih oekivanja, koja su namoena fluidima pravila, obiaja, prilagoavanja, ugaanja (uobiajena mjera kolektivistike inteligencije podrazumijeva mehanizam: ugaanje i sebi i drugima, naravno, uz ideologijsko relaksiranje opore drutvene stvarnosti i nezaobilaznu propagandistiku hipnozu). Tu jeste i uzrok neslobode znanstvene i spisateljske kreacije. Tu nije domovina u kojoj se moe razvijati um, propupati sloboda a dua osjetiti dragost ivota. Autori, dakle i historiari, moraju ivjeti punou realnog ivota (a ne pozirati pred artificijelnim kulisama) da bi se, vlastitim talentima i darovima, mogli, kroz vrijeme, uivljavati u ostatke povijesnih tragova, boja i mirisa od kojih su obavezni nainiti historiografski prilog namjerni, ako im poduhvat uspije, poveati ovjekovo iskustvo i memoriju. Radi se o tome, da prema osjeaju, treba pustiti tekstu da vodi autora, suprotno iskustvu, koje kroz izdvojeno miljenje razuma zna bre, lake i manje zahtjevne puteve. Moda e tako voeni ona/on postati, s vremena na vrijeme, slobodniji i otkriti dio novog prostora, drugaije oblike znanja, zapostavljenu dimenziju, vienu iz drugaijeg ugla. Originalnost rada pokazae testiranjem varijacija moguih pristupa, izgradnjom vlastitog metoda (pomou kojeg e proistiti injenice do statusa saznanja) i - bit e nagraeni kapima, svjetlucavim od refleksije ivota iz prolosti, koje e kanuti iz njihove znanstvene retorte. Znanje e biti procijeeno kroz njih, kao kroz gusti filter. Sve najbolje od njih bit e darovano drugima,
189
2/16/10 11:13 PM
od tada do kraja potrebe interesovanja, kroz strujanja grgoljavog vremena. To je ono to je bitno. Ako dou do ivice, kada su blizu poeljeti, ak moliti, da pisanje prestane (zbog optereenja tegobnim poslom kojemu moraju plaati visoku cijenu, drugih obaveza ili uvaavanja preuzetih/nametnutih, esto nekreativno onespokojavajue postavljenih, rokova, ili, moda, nespokoja i straha) neka razmisle. U trenu odluke, oslobodie se, to je mogue vie, svakodnevnih optereenja i skretanja panje. Ako osjete, da se mogu nositi sa njihovim djelom, ako imaju povjerenje u njega, pustie ga neka tee. Ako su sigurni da nisu, sami sebe, obmanuli, njihovo djelo e rasti tano toliko, koliko mogu podnijeti, njihovim snagama, u njihovom vremenu. Otvorena je mogunost prekida izgradnju teme, u nadi da e moi nastaviti taj rad kasnije. Ako ba mora iskoiti iz tog plimnog vala, uinit e to samo da uhvati drugi, koji na njegovoj kresti nosi slijedeu izazovnu i vanu temu za uraditi. Mora paziti: obaveza je razdvojiti izvorni, kreativni i produktivni, zanos od umiljaja o njemu. Snagu e pokazati i u racionaliziranju rezultata zanosa u formu razumljivu drugima. Avanturizam nepromiljenog srljanja tu nee dati ploda. Iskrenost mora biti potpuna. to pokae, mora biti njegovo/njeno. To daje drugima duom i razumom, na potenu upotrebu. Cijelim biem. Drugaije ne vrijedi (dovoljno) jer autor tako vodi dijalog sa ovjeanstvom, pred licem vremena koje, sve nas, zagleda sa svih strana; pripravno, kao uvijek, da poneto od nas i svijeta sauva za budunost. Autor utisne poruke svijetu, u prostoru i vremenu, a njihova energija odreuje modalitete trajanja. Zato je vana maksimalna posveenost znanosti, zbog preputanja autorove energije djelu koje, voljno i pod gore spomenutim uvjetom potene upotrebe, predaje javnosti. Predajui energiju djelu, autor se, u stvari, stapa sa ovjeanstvom (ma ta o njemu mislio). Nije ni iza, ni ispred, reenog. To je i okolo autora, i u njemu. Kao i svijet. I ona/on u svijetu. Nepoznato prepoznaju. To to upoznaju, emu se predaju, moda im uzvrati naklonost i dopusti zapoeti pisati smirenijom duom, narastajuom snagom. Tano je, da neki ljudi zaponu pisati o temama, pristupom i nainima, kakve su, u doba njihovog odrastanja i sazrijevanja, uzalud instinktom traili kod drugih autora. Bio je to objektivizirani (koliko je to bilo mogue) kratki prikaz djelia prirode linog iskustva. Svakome, predanom znanosti, izdrljivom, dovoljno jakom i odlunom (a meni nepoznatoj osobi) preporuio bih ovaj tei, neizvjesniji i opasniji put. Nikome koga znam (ak niti onima do kojih ne drim
190
2/16/10 11:13 PM
previe) ne bih poelio tegobe slinog iskustva: decenije traenja i pronalaska vrijednih izvora; gubici znaajnih dijelova baze podataka (zbog rata; da ne otvaram i tu priu) i njihova postepena, dugotrajna i djelomina, rekonstrukcija bez ikakve institucionalne podrke; faza dinaminog publiciranja radova (posebno u tampi, da bih skupio sredstva za istraivanja i kupovinu literature i raunara) i, slijedea, faza rada na fakultetu (gdje sam nauio dragocjenu lekciju o proputenom vremenu, zahvalio se na tom iskustvu i otiao svojim putem, ispraen guvanjem velianstvenog nastavnog predmeta Historija Jugoslavije i njegovim odbacivanjem u mrani ugao reformiranog nastavnog programa); muno suoavanje sa saznanjem da se u gotovo unitenom drutvu nastavlja potkopavanje preostalih vrijednosti (ukljuujui nezatiene kulturu i znanost) i upropatavanje temelja budunosti; gorina razoarenja zbog iskustva suoavanja sa primitivnom, grabenom prirodom dijela nekadanjih prijatelja, kolega, poznanika i njihovo arhiviranje u dimenzije uspomena; oslobaanje od nonih mora prolosti i dnevna nadogradnja znanja i vjetina: nisam u krivu, ako danas, sa tugom, potpunije osjeam kako je bilo nekom graanskom intelektualcu, od kojega se 1945. godine oekivalo da mora/treba doktorirati pred skorojevievskom komisijom, koja se rukovodila vie ideolokim nego znanstvenim razlozima a kojoj je on, ne samo u znanosti, nadmoan; ve spomenuta faza otkrivanja i testiranja raznih pristupa i oblika saopavanja znanstvenih rezultata kao i, postupna, izgradnja originalnog znanstvenog metoda kroz koji u provjeravati, ranije steeno i novo znanje; i onda, godine utanja, promatranja, istraivanja i dvojbi izmeu javnog popravljanja uasnih oteenja znanstvenog tkiva ili spremanja zalihe radova za neke druge generacije u budunosti. Koliko god otkrivanje znanja pomagalo znanstveniku da traje, viedecenijska ekspedicija kroz oskudno, i ne ba gostoljubivo, podruje estoko ga potrese, izranjavi, ponizi, opljaka i materijalno osiromai. Bude doveden do ivice, da gotovo izgubi volju da se predstavi okolini koju, ponekad, jedva raspoznaje. Omnibus-studija je nastavak linoga legitimiranja u javnosti i ovoga vremena. Rizik je prevelik, izgledi za uspjeh poduhvata gotovo nikakvi, neizvjesno je da li e rezultat (kakav god da bude) zanimati publiku (ako je bude). Dakle, dovoljno je razloga da se krene idui iz dimenzije zore novoga dana. A Vi? ta, molim lijepo, ekate? Ako ste propustili primijetiti, sve reeno tie se i Vas. Onda? Zato i emu ova Kratka apologija? Zato, to historijske znanosti mogu pomoi umu da jasnije vidi ovjekov svijet, a da ne pobjegne
191
2/16/10 11:13 PM
od njega, i da, bez straha, ostane zagledan u kosmos iza sadanjeg prebivalita ove nemirne, nezadovoljne i brbljive vrste, koja umilja da vlada cijelom jednom planetom; i sanja da se, jednom, otputi prema zvijezdama. Ni tu ne zavrava uloga historijskih znanosti. Ako ovjek uspije da se odvoji od svoje zaviajne planete, znanje o njemu arhivirano u tim znanostima bit e, uz druge izvore, takoer, vaan segment treninga i opstanka tih velikih putnika. To e imati znaaj dok se (mentalno i fiziki) ne preoblikuju, udalje ili odvoje od optereujueg Zemljinog naslijea. Tek tu e, u budunosti, velovima brojnih mogunosti skrivena, nestajati vanost historijskih znanosti kakve znamo, ili moemo zamisliti.
Izvori i literatura
A. IZVORI a) Arhivska graa 1. Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine Sarajevo (ANU BiH) - Fond: Komisija za Istoriju naroda Bosne i Hercegovine (Komisija za Istoriju...) 2. Autorov arhiv - Fond: Varia 3. Centralni komitet Saveza komunista Bosne i Hercegovine Sarajevo (CK SK BiH) - Fond: Komisija za unapreivanje meurepublike saradnje i razvoj meunacionalnih odnosa (Komisija za unapreivanje...) 4. Institut za istoriju Sarajevo (IIS) - Fondovi: 1963; 1964. b) Novine - osi D./Latinovi Z. Zato se Srbija stidi antititoistike opzicije. NIN, Beograd: 5.2.2009. 82-91. - Stri P./Orei B. Bozanievi preci nosili su petokraku. Globus, Zagreb: 18.9.2009. 28-31.
192
2/16/10 11:13 PM
B. LITERATURA c) Knjige 1. Benac dr. A. i Dramui V. 1963. Anali Zemaljskog muzeja u Sarajevu 1938-1962. Sarajevo: Zemaljski muzej. 2. urev dr. B. i drugi. 1960. Istorija naroda Jugoslavije. Knjiga druga (od poetka XVI do kraja XVIII vijeka). Beograd: Prosveta izdavako preduzee. 3. Garaanin dr. M., Koroec dr. J. i drugi. 1953. Istorija naroda Jugoslavije. Knjiga prva (do poetka XVI veka). Beograd: Prosveta izdavako preduzee Srbije. 4. Hudelist D. 2004. Tuman: biografija. Zagreb: Profil international. 5. Redi E. i drugi. 1968. Nauni skup: Istorijske pretpostavke republike Bosne i Hercegovine. Prilozi broj 4. Sarajevo: Institut za istoriju radnikog pokreta. 6. Redi dr. E. 2001. Anto Babi ovjek i djelo (1899-1974). Sarajevo: Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine. 7. Solovjev dr. A. i drugi. 1953. Godinjak Istoriskog drutva Bosne i Hercegovine. Godina V. Sarajevo: Istorisko drutvo Bosne i Hercegovine. 8. Trgovevi Lj. 1992. Istorija Srpske knjievne zadruge. Beograd: Srpska knjievna zadruga. 9. Vukovi Z. 1989. Od deformacija SDB do maspoka i liberalizma: moji stenografski zapisi 1966-1972. godine. Beograd: Narodna knjiga. d) lanci i rasprave 1. Aneli P. 1956. Glasnik Zemaljskog muzeja u Sarajevu. Nova serija, Sveska IX. Sarajevo 1954. Arheologija 324 strane, Istorija i etnografija 262 strane. Nae starine III. Sarajevo: Zemaljski zavod za zatitu spomenika kulture i prirodnih rijetkosti Narodne Republike Bosne i Hercegovine. 327-328. 2. Babi A. 1962. Srednjevjekovni heretici. Pregled 3 (mart). Sarajevo: Osloboenje. 141152. 3. Barkan L. O. 1950. ifluk (iftlik). Godinjak Istoriskog drutva Bosne i Hercegovine (GID BiH). Godina II. Sarajevo: Istorisko drutvo Bosne i Hercegovine (ID BiH). 287298. 4. Begi D. 1967. Akcije muslimanskih graanskih politiara poslije skuptinskih izbora 1935. godine. Godinjak Drutva istoriara Bosne i Hercegovine (GDI BiH). Godina XVI (1965). Sarajevo: Drutvo istoriara Bosne i Hercegovine (DI BiH). 173-189. 5. Bejti ing. arh. A. 1961. Nova Kasaba na Jadru (graevinsko-urbanistiki razvoj naselja kao tipa karavanske varoi). GDI BiH. XI(1960). Sarajevo: DI BiH. 225-249. 6. Benac A. i Dramui V. 1963. Sedamdeset pet godina djelovanja Zemaljskog muzeja u Sarajevu. Pregled 11-12 (novembar-decembar). Sarajevo: Osloboenje. 353-371. 7. Bilandi D. 2007. Zlatno doba Bosne i Hercegovine. Nauni skup: Bosna i Hercegovina prije i nakon ZAVNOBiH-a. Posebna izdanja. Knjiga CXXIV. Odjeljenje drutvenih nauka. Knjiga 37. Sarajevo: ANU BiH. 42-46. 8. Bogievi V. 1949. Graa za prouavanje ekonomskih odnosa u Bosni i Hercegovini pred ustanak 1878. godine. GID BiH. I. Sarajevo: ID BiH. 215-232; 1966. Afera Barut mirie 1908. godine (Povodom 50-godinjice smrti Petra Koia). GDI BiH. XV
193
2/16/10 11:13 PM
9. 10. 11.
12. 13. 14. 15.
16.
17.
18. 19.
(1964). Sarajevo: DI BiH. 79-107; 1969. Dulusi-humajun hazreti erifi (Prilog borbi Muslimana i Srba za politiku autonomiju Bosne i Hercegovine). GDI BiH. XVII (19661967). Sarajevo: DI BiH. 315-340. emerli dr. H. 1955. Kulturno-prosvjetna djelatnost narodnooslobodilakih odbora. GID BiH. VII. Sarajevo: ID BiH. 103-118. akovi L. 1966. Formiranje Hrvatske katolike udruge u Bosni i Hercegovini. GDI BiH. XV(1964). Sarajevo: DI BiH. 135-157. urev B. 1949. Prilog pitanju razvitka i karaktera tursko-osmanskog feudalizma timarsko-spahiskog ureenja. GID BiH. I. Sarajevo: ID BiH. 101-167; 1964. Dr Hazim abanovi, Turski izvori za istoriju Beograda, knj I sv. 1 Katastarski popisi Beograda i okoline 1476.-1526. izd. Istoriskog arhiva Beograda, Beograd 1964. (XLI+662+8 tabli faksimila). GDI BiH. XIV (1963). Sarajevo: DI BiH. 275-288. Eri dr. M. 1959. Agrarno pitanje u Bosni i Hercegovini i radniki pokret. Pregled 4-5 (april-maj). Sarajevo: Osloboenje. 329-340. Filipovi M. 1970. Orijentalna komponenta u narodnoj kulturi Junih Slovena. Prilozi za orijentalnu filologiju (POF). XVI-XVII (1966-67). Sarajevo: Orijentalni institut. 101116. Finci M. 1959. Neki dokumenti iz istorije KPJ. Pregled 4-5 (april-maj). Sarajevo: Osloboenje. 341-347. Hadijahi M. 1964. Sarajevska muafnama. GDI BiH. XIV(1963). Sarajevo: DI BiH. 67-119; 1966. Turska komponenta u etnogenezi Bosanskih muslimana. Pregled 1112 (novembar-decembar). Sarajevo: Univerzitet u Sarajevu. 485-502; 1969. Tihomir iz Kronike popa Dukljanina historijska linost? GDI BiH. XVII (1966-1967). Sarajevo: DI BiH. 397-418. Handi A. 1963. Prilozi istoriji starih gradova u Bosanskoj i Slavonskoj krajini pred kraj XVI vijeka. GDI BiH. XIII (1962). Sarajevo: DI BiH. 321-339; 1965. Postanak i razvitak Bijeljine u XVI vijeku. Prilog istoriji naselja i islamizacije u sjeveroistonoj Bosni. POF. XII-XIII (1962-1963). Sarajevo: Orijentalni institut. 45-74; 1970. O islamizaciji u sjeveroistonoj Bosni u XV i XVI vijeku. POF. XVI-XVII (1966-67). Sarajevo: Orijentalni institut. 5-48; 1970. Zvornik u drugoj polovini XV i u XVI vijeku. GDI BiH. XVIII (1968-1969). Sarajevo: DI BiH. 141-196. Hauptmann dr. F. 1961. Kombinacije oko dravnopravnog poloaja Bosne i Hercegovine na poetku Prvog svjetskog rata. GDI BiH. XI (1960). Sarajevo: DI BiH. 87-109; 1967. Reguliranje zemljinog posjeda u Bosni i Hercegovini i poeci naseljavanja stranih seljaka u doba austrougarske vladavine. GDI BiH. XVI (1965). Sarajevo: DI BiH. 151-171; 1969. Bosanskohercegovaki aga u procijepu izmeu privredne aktivnosti i rentijerstva na poetku XX stoljea. GDI BiH. XVII (1966-1967). Sarajevo: DI BiH. 23-40. Hurem R. 1967. Pokuaj nekih graanskih muslimanskih politiara da Bosnu i Hercegovinu izdvoje iz okvira Nezavisne Drave Hrvatske. GDI BiH. XVI (1965). Sarajevo: DI BiH. 191-221. Isovi K. 1958. Austro-ugarsko zaposjedanje Novopazarskog Sandaka 1879. godine (Prilog istoriji Novopazarskog Sandaka). GID BiH. IX (1957). Sarajevo: ID BiH. 109137.
194
2/16/10 11:13 PM
20. Juzbai D. 1970. Izvjetaj Hermana von Sautera o odnosima Bosne i Hercegovine i Monarhije u svjetlu austro-ugarskih ekonomskih suprotnosti. GDI BiH. XVIII (19681969). Sarajevo: DI BiH. 45-104. 21. Kapidi H. 1949. Prilog istoriji hercegovakog ustanka iz 1862. god.; Vladislav Skari (1869-1943). GID BiH. I. Sarajevo: ID BiH. 210-214, 233-235; 1963. Skadarska kriza i izuzetne mjere u Bosni i Hercegovini u maju 1913. godine. GDI BiH. XIII (1962). Sarajevo: DI BiH. 5-51. 22. Kecmanovi dr. I. 1959. Hrianski socijalisti i bosansko pitanje. Pregled 6 (juni). Sarajevo: Osloboenje. 477-484. 23. Korkut B. 1965. O arapskim dokumentima u Dubrovakom arhivu. POF. XII-XIII (1962-63). Sarajevo: Orijentalni institut. 307-346; 1969. Jo o arapskim dokumentima u Dravnom arhivu u Dubrovniku. POF. XIV-XV (1964-65). Sarajevo: Orijentalni institut. 397-424. 24. Korkut M. D. 1970. Tursko-srpskohrvatski rjenik nepoznatog autora iz XVII stoljea. POF. XVI-XVII ( 1966-67). Sarajevo: Orijentalni institut. 135-182. 25. Kovaevi dr. D. 1963. ore Boki dubrovaki trgovac i protovestijar bosanskih kraljeva. GDI BiH. XIII (1962). Sarajevo: DI BiH. 288-310; 1964. Pad bosanske srednjovjekovne drave po dubrovakim izvorima. GDI BiH. XIV (1963). Sarajevo: DI BiH. 205-220. 26. Kreevljakovi H. 1949. Gradska privreda i esnafi u Bosni i Hercegovini (od 1463 do 1851). GID BiH. I. Sarajevo: ID BiH. 168-209. 27. Mujezinovi M. 1956. Prilozi za orijentalnu filologiju i istoriju jugoslovenskih naroda pod turskom vladavinom, III i IV, Sarajevo 1952-1953, str. 674. Nae starine III... 332333. 28. Paali dr. E. 1959. Pogledi na ekonomiku u unutranjosti rimske provincije Dalmacije. GID BiH. X (1949-59). Sarajevo: ID BiH. 297-331. 29. Pelesi M. 2000. Manipulacije srpske historiografije o Bosni i Hercegovini. Prilozi 29. Sarajevo: Institut za istoriju. 367-404. 30. Petrovi R. 1980. Tridesetogodinjica Drutva istoriara. Pregled 2 (februar). Sarajevo: Univerzitet u Sarajevu. 285-299. 31. Redakcija. 1949. Uz prvi broj Godinjaka. GID BiH. I. Sarajevo: ID BiH. 5-6. 32. Redakcija. 1953. Uvodne napomene. GID BiH. V. Sarajevo: ID BiH. V-VIII. 33. Redakcija. 1959. Uz desetu knjigu Godinjaka. GID BiH. X (1949-1959). Sarajevo: ID BiH. 7-10. 34. Redakcija. 1962. Od redakcije. GDI BiH. XII (1961). Sarajevo: DI BiH. 5-6. 35. Redakcija. 1965. Rije redakcije. Prilozi 1. Sarajevo: Institut za istoriju radnikog pokreta. 5-6. 36. Sarajli A. i Strunja D. 1950. Prvi dani ustanka u Drvaru i okolini. GID BiH. II. Sarajevo: ID BiH. 5-18. 37. Solovjev dr. A. 1949. Nestanak bogomilstva in islamizacija Bosne. GID BiH. I. Sarajevo: ID BiH. 42-79. 38. Sueska dr. A. 1963. Vilajetski ajani (prilog izuavanju organizacije turske vlasti u naim krajevima). GDI BIH. XIII (1962). Sarajevo: DI BiH. 167-198; 1967. O nastanku ifluka u naim zemljama. GDI BiH. XVI (1965). Sarajevo: DI BiH. 37-57; 1969. Seljake bune
195
2/16/10 11:13 PM
u Bosni u XVII i XVIII stoljeu. GDI BiH. XVII (1966-1967). Sarajevo: DI BiH. 163-207. 39. abanovi dr. H. 1958. Bosansko krajite 1448-1463. GID BiH. IX (1957). Sarajevo: ID BiH. 177-220; 1961. Vojno ureenje Bosne od 1463 do kraja XVI stoljea. GDI BiH. XI (1960). 173-224; 1966. Moralni i nauni nivo jednog napisa Branislava ureva. GDI BiH. XV (1964). Sarajevo: DI BiH. 253-270; 1969. Hasan Kafi Pruak... POF. XIV-XV (1964-65). Sarajevo: Orijentalni institut. 5-31. 40. ami dr. M. 1961. Ekonomski ivot Bosne i Sarajeva poetkom XIX vijeka (prema grai francuskih putopisaca). GDI BiH. XI (1960). Sarajevo: DI BiH. 111-134. 41. ehi N. 1965. etvrti kongres istoriara Jugoslavije. Pregled 12 (decembar). Sarajevo: Univerzitet u Sarajevu. 622-627; 1970. etnici kao nosioci gerilskog oblika ratovanja u planovima vojnih vlasti predratne Jugoslavije. GDI BiH. XVIII (1968-1969). Sarajevo: DI BiH. 105-139. 42. inik S. 1959. Prve slikarske izlobe. Prilog prouavanju likovne umjetnosti u Bosni i Hercegovini. Pregled 6 (juni). Sarajevo: Osloboenje. 493-500. 43. unji M. 1961. Jedan novi podatak o gostu Radinu i njegovoj sekti. GDI BiH. XI (1960). Sarajevo: DI BiH. 265-268; 1966. Pomjeranje mletakih granica u Dalmaciji i odnosi sa susjedima tokom XV stoljea. GDI BiH. XV (1964). Sarajevo: DI BiH. 47-62; 1967. Esad Paali (1915-1967). Pregled 7-8 (juli-avgust). Sarajevo: Univerzitet u Sarajevu. 110-113. 44. Trako S. 1965. Bitlisijev opis Balkanskog poluostrva. POF. XII-XIII (1962-63). Sarajevo: Orijentalni institut. 209-218; 1969. Bitka na Kosovu 1389. godine u istoriji Idrisa Bitlisija. POF XIV-XV (1964-65). Sarajevo: Orijentalni institut. 329-351. 45. Tuzli dr. A. 1967. Kulturna istorija Bosne i Hercegovine od najstarijih vremena do poetka turske vladavine (A. Benac-B. ovi-E. Paali-. Basler-N. Mileti-P. Aneli). Izdavako preduzee Veselin Maslea, Sarajevo 1966, str. 547. Pregled 7-8 (juli-avgust). Sarajevo: Univerzitet u Sarajevu. 110-113. 46. Vasi dr. M. 1964. Martolosi u periodu uspona osmanske drave. GDI BiH. XIV (1963). Sarajevo: DI BiH. 11-65. 47. Vinji P. 1954. Desant na Drvar. GID BiH. VI. Sarajevo: ID BiH. 103-141.
196
2/16/10 11:13 PM
SUMMARY DEVELOPMENT AND DISSOLUTION OF LIFE IN THE ELIXIR OF TIME (OMNIBUS A STUDY OF MODERN HISTORY) or RUMOURS ON CONCEPTION OF HISTORICAL SCIENCE CAUGHT IN AN IDEOLOGICAL EMBRACE AND THEIR DROWNING IN THE RAPIDS OF TRUTH
Historiography in Bosnia and Herzegovina in the 1960s between Science and Politics (Discussion with an Essay on the Intrusive Present, a Prolegomena to the Tractate on Yugoslav Communists and a Short Apology of Historical Sciences) The world is changing faster than social sciences, historical science included, are able to follow the chronology and nature of its changes. We are living in an era in which human inability to show the maturity and ability to take care of the survival of life of our Planet is recognisable. Technological capabilities were never so highly developed, resources have never been so carefully sorted, yet mans will to materialize humane solutions has again become questionable at the global level. Compared with this state-of-play, it may seem to some, sometimes rightfully, that historiography is a petty science that often pays too much attention to every single irrelevant aspect of the past that has remained stored in the junkshop of mankind. The fact is that we should challenge the concepts of time as a limiting factor of existence. The prevalent view of the linearity of time often produces wrong conclusions in historiography. So what often happens is that numerous well-documented unrealised historical options are not taken seriously into consideration, even though they are a true testimony of simultaneity and intermingleness of historical trends. Only apparent forms that are subsequently registered and announced to public are usual subject of studying. Eventually, they assume the patina of something that is widely known and official. Their successful installation is a common mental obstacle to alternative interpretations, while, in some underdeveloped parts of the world, they turn into the only permitted possibility. There is one basic model of historiography: action-reactiondocumentation. We should get rid of it and discard it completely. We need to build new and more complex methods that result form invention, rather than from convention. Evidence and counter-evidence need to be exposed to the pressure of a more resolute observation from sevHistorijska traganja Historical searches
197
2/16/10 11:13 PM
eral different angles and planes than it was the case so far. It would allow a more efficient comparison of perspectives. The clash between facts and method must be robust, the testing versatile - up to the limits of endurance of the new system: facts-method-author. Historians should participate more in the cultivation of treatises and theories as a form of communicating the results of scientific research. Being a historian is a state of mind, not just an occupation. As a possible contribution to this new consideration, I am offering what I call an omnibus-study of modern history. As it can be seen from the title of this paper, it has offered itself to the author in several forms of communication. It was only in the end that I have realized that the aforementioned parts are not separate, but linked into one story-entity. Fear from the unknown is not an ally to science. We must not hesitate to move decisively towards the achievement down the difficult path that leads to a fuller knowledge. I think that the mediocre results of historiography result form hesitation of the majority of historians to invest their own energy in a more selfless manner into the work they intend to create. By investing energy into ones work, one enters into a dialogue with humanity. To create a quality work, an author needs not just the knowledge provided by books, but to make compassion with humanity and to acquire a well-balanced understanding o of life. To achieve the exaltation of empathy with the theme of research and its rationalisation into scientific works, it is the ideal to which scholars will, I hope, continue to be attracted. I think that even in a distant future, when a man will, succeed to distance himself from its Mother Planet and when he moves deeper into the cosmos, the knowledge of mankind, archived in historical sciences, will be an important element of exercise and of the survival of these great travellers. Keywords: need for construction of new methods of historiography research, theft of copyright - the basis of rise of a new elite, dechauvinisation, Davids Theorem, the restrictions of ideological puzzles, Bosnia and Herzegovina in the gap of a divided history, Yugoslav communists and their legacy, the role and future of historical sciences.
198
2/16/10 11:13 PM
PREDAVANJA
sa Tribine Instituta za istoriju u Sarajevu
LECTURES
at the Tribune of Institute for history in Sarajevo
2/16/10 11:13 PM
2/16/10 11:13 PM
Barbara N. Wiesinger, RAT PARTIZANKI - ENE U ORUANOM OTPORU U JUGOSLAVIJI 1941-1945. Historijska traganja, 4, 2009., [ str. 201-226 ]
UDK 356-055.2 (497.1) 1941/1945 Izvorni nauni rad
RAT PARTIZANKI ENE U ORUANOM OTPORU U JUGOSLAVIJI 1941-1945.

Barbara N. Wiesinger
(preveo sa nemakog Aleksandar Trklja) Tema ovog lanka je participacija ena u oruanom otporu u okupiranoj Jugoslaviji 1941-1945. Tema e biti obraena na osnovu objavljenih izvora, tampe Narodnooslobodilakog pokreta i linih svedoenja veteranki. Teite rada stavljeno je na (samo)mobilisanje ena za Narodnooslobodilaku vojsku, njihove konkretne uloge u partizanskim jedinicama (lekarka, bolniarka, borkinja), kao i na njihova lina iskustva i seanja. Kljune rei: Jugoslavija, Drugi svetski rat, ene, oruani otpor, usmena istorija.
1. Uvod
Oruani otpor ena protiv faizma, okupacije i kolaboracije za vreme Drugog svetskog rata uprkos pojavljivanju nekoliko zanimljivih radova od 1980-ih predstavlja jednu jo uvek netemeljito istraivanu temu.1 Ova inje1 Karin Berger i dr, Der Himmel ist blau. Kann sein. Frauen im Widerstand, sterreich 19381945. Be: 1985; Janet Hart, New Voices in the Nation. Women and the Greek Resistance, 19411961. Ithaka NY 1996; Barbara Jancar-Webster, Women & Revolution in Yugoslavia, 19411945. Denver CO 1989; Jane Slaughter, Women and the Italian Resistance, 1943-45, Denver CO 1997; Ingrid Strobl, >Sag nie, du gehst den letzten Weg.< Frauen im bewaffneten Widerstand gegen Faschismus und deutsche Besatzung. Frankfurt: 20025; Ista, >Die Angst kam erst danach.< Jdische Frauen im Widerstand in Europa 1939-1945, Frankfurt a. M: 19982; Anika Walke, Jdische Partisaninnen - der verschwiegene Widerstand in der Sowjetunion, Berlin:
201
2/16/10 11:13 PM
nica zauuje tim vie ako se uzme u obzir u kojoj meri su sam antifaistiki otpor i politiki mitovi o njemu uticali na oblikovanje politikog i drutvenog sistema mnogih evropskih zemalja u posleratnom periodu.2 Naroito je novija rodno senzibilna vojna istorija otvorila niz itekako relevantnih pitanja vezanih za oruani otpor ena i odnos roda, nasilja i rata.3 Ovde u navesti samo jedan primer. Studije posveene odnosu nasilja i konstrukcije, odnosno percepcije roda4 ukazale su na esto kontradiktorne diskurse o borkinjama u izvorima i sekundarnoj literaturi, ime je omoguena njihova kritika analiza i interpretacija. Tako se pokazalo da su naoruane ene sa konkretnom mogunou da izvre nasilje u velikom broju izvora na primer ismejavane, demonizovane, proglaavane poasnim mukarcima, a slian tretman nije redak ni i u strunoj literaturi u zavisnosti od stava autora/-ki prema ovoj za ene neuobiajenoj praksi. Strunjaci/-kinje koji se kritiki postavljaju prema ovakvim diskursima tvrde da se putem njih pokuava podupreti isti onaj nasleeni odnos roda koji je pojavom drutveno i politiki aktivnih borbenih ena doveden u pitanje. Naravno, priroda i stepen destabilizacije ustaljenih diskursa razlikuju se od sluaja do sluaja u zavisnosti od istorijskog konteksta, mada bi se esto dosta toga moglo prigovoriti i samim interpretacijama koje iz njih proizilaze, a koje seu od stava da participacija ena u oruanom otporu predstavlja vrhunac njihove emancipacije do miljenja da se radi pre svega o njihovoj instrumentalizaciji u tue svrhe. Iz pomenutih razloga u prvi plan ovog lanka nadovezivanjem na diskusiju o rodnoj istoriji nasilja, vojske i rata, koja se vodi u meunarodnoj istorij2007. Veina tih publikacija bavi se raznim vidovima otpora ena, ne iskljuivo oruanom borbom. Tony Judt, The Past Is Another Country: Myth and Memory in Postwar Europe, u: Istvan Deak / Jan T. Gross / Tony Judt (izd.), The Politics of Retribution in Europe. World War II and Its Aftermath, Princeton: 2000. 293-323. i 298-300.
3 2
Za preglede videti npr. Karen Hagemann, Von Mnnern, Frauen und der Militrgeschichte, u: LHomme. Z.F.G. 12, 1 (2001). 144-153; Christa Hmmerle, Von den Geschlechtern der Kriege und des Militrs. Forschungseinblicke und Bemerkungen zu einer neuen Debatte, u: Thomas Khne / Benjamin Ziemann (izd.), Was ist Militrgeschichte?, Paderborn: 2000. 229-262.
Upor. Hanna Hacker, Gewalt ist: keine Frau. Der Akteurin oder eine Geschichte der Transgressionen, Be: 1998; Gabrielle Hauch, >Bewaffnete Weiber.< Kmpfende Frauen in den Kriegen der Revolution von 1848/49, u: Karen Hagemann / Ralf Prve (izd.), Landsknechte, Soldatenfrauen und Nationalkrieger. Militr, Krieg und Geschlechterordnung im historischen Wandel, Frankfurt a. M. / New York: 1998. 223-241. 202
2/16/10 11:13 PM
skoj nauci, bie stavljen oruani otpor ena u okviru Narodnooslobodilake vojske u okupiranoj Jugoslaviji izmeu 1941. i 1945. U tekstu nee biti data ira rasprava o pasivnom i civilnom otporu, iako su oni svakako predstavljali znaajne vidove otpora u kojima su ene delovale ak i u veoj meri nego u oruanom otporu.5
2. Okupacija, graanski rat i oslobodilaki rat u Jugoslaviji
Suprotno svojim prvobitnim ratnim planovima, vostvo Nacionalsocijalistike (NS) Nemake u prolee 1941. donelo je odluku da izvri oruani napad na Jugoslaviju, za ta su kao odluujui bili kako ekonomski i vojnostrategijski faktori tako i Hitlerova lina netrpeljivost prema Jugoslovenima, a posebno prema Srbima.6 Usled nemakog pritiska i nepostojanja jakih saveznika Jugoslavija je 1941. bila prinuena da pristupi Trojnom paktu. 27. marta 1941. godine, meutim, dolo je do vojnog pua, koji je van zemlje protumaen pre svega kao otkazivanje lojalnosti prema Osovini. Ovaj dogaaj doveo je do promene prethodne politike iznuene saradnje prema Jugoslaviji od strane vostva NS Nemake.7 I mada novi jugoslovenski premijer nije revidirao odluku o pristupanju Trojnom paktu, Hitler je pu iskoristio kao povod za rat: Jugoslavija ak i ako odmah potvrdi svoju lojalnost od sada se ima smatrati neprijateljem i u skladu sa tim mora biti to pre unitena.8
Otporom se smatraju sve vrste delovanja koje ograniavaju i spreavaju sprovoenje okupacione politike. Kao pasivni otpor opisuju se svi akti neposlunosti prema naredbama i predstavnicima okupacione sile, npr. zadravanje namirnica i druge robe od rekvizicije, pomo proganjanima, odupiranje prinudnom radu, deportaciji u koncentracione logore i prinudnom raseljavanju i sl. Za civilni otpor vae nenaoruane akcije graana/ki ili drutvenih institucija kao to su npr. trajkovi, demonstracije, protesti, bojkoti itd. Upor. Werner Rhr, Forschungsprobleme zur deutschen Okkupationspolitik im Spiegel der Reihe Europa unterm Hakenkreuz, u: isti (izd.), Europa unterm Hakenkreuz. Analysen Quellen Register, Heidelberg: 1996. 25-343. i 183-185.
6
Walter Manoschek, Serbien: Partisanenkrieg und Vlkermord, u: Wolfgang Benz i dr. (izd.), Anpassung Kollaboration Widerstand. Kollektive Reaktionen auf die Okku pation, Berlin: 1996. 131-143. i 131. Hans Knoll, Jugoslawien in Strategie und Politik der Alliierten 1941-1943, Mnchen: 1986, poglavlja I i II. Naredba br. 25 od 27. 3. 1941. cit. prema Manoschek, Partisanenkrieg, n. d., 133.
203
2/16/10 11:13 PM
Tako je 6. aprila 1941. dolo do napada na Jugoslaviju i bez prethodne objave rata. Bombardovanje nezatienog glavnog grada sprovedeno je pod nazivom Kaznena ekspedicija.9 Istovremeno, preko granica zemlje umarirale su nemake, italijanske, maarske i bugarske trupe. Da je ve od poetka rata postojao interes da se podstie eskalacija nasilja u Jugoslaviji, potvruje nam jedno nareenje Vermahta (Wehrmacht) koje je predvialo bezobzirnu odmazdu u sluaju bilo koje vrste otpora.10 Loe organizovana, slabo naoruana i demoralisana jugoslovenska vojska, u kojoj mnogi nisu bili spremni da se bore za dravu prema kojoj ionako nisu gajili rodoljubiva oseanja, kapitulirala je nakon samo jedanaest dana otpora. Vlada i kralj su ve prethodno bili pobegli iz zemlje.11 U skladu sa Hitlerovim Privremenim upustvima o podeli Jugoslavije od 12. aprila 1941. pobednici iz ovog kratkog rata zemlju su podelili izmeu sebe uspostavljajui razliite okupacione, odnosno kolaboracionistike reime. Meutim, usled faktora kao to su njihova nesposobnost, korupcija i brutalnost, ubrzo dolazi do izbijanja ustanka i raspirivanja graanskog rata u zemlji.12 Tako, recimo, u tzv. Nezavisnoj Dravi Hrvatskoj (NDH) proganjanja i masakri pristalica ustakog pokreta nad pravoslavnim stanovnitvom doveli su do prvih ustanaka ve u leto 1941.13 etnici, pripadnici srpskog rojalistikog i nacionalistikog pokreta, na ove zloine su sa svoje strane odgovarali vrei nasilje preteno nad katolikim i muslimanskim stanovnitvom, istovremeno delimino kolaborirajui i sa okupatorima.14 Formiranje muslimanskih
Detlef Vogel, Operation >Strafgericht<. Die rcksichtslose Bombardierung Belgrads durch die deutsche Luftwaffe am 6. April 1941, u: Wolfram Wette / Gerd Ueberschr (izd.), Kriegsverbrechen im 20. Jahrhundert, Darmstadt: 2001. 303-308. Aus den Besonderen Anordnungen des Generalfeldmarschalls Maximilian v. Weichs vom 8. April 1941 ber die Bekmpfung des Widerstandes der serbischen Bevlkerung, u: Martin Seckendorf i dr. (izd.), Die Okkupationspolitik des deutschen Faschismus in Jugoslawien, Griechenland, Albanien, Italien und Ungarn (1941-1945). Berlin / Heidelberg: 1992. 139. Slavko Goldstein, Der Zweite Weltkrieg, u: Dunja Meli (izd.), Der Jugoslawienkrieg. Handbuch zu Vorgeschichte, Verlauf und Konsequenzen, Opladen / Wiesbaden: 1999. 167-184. i 167.
12 13 14 11 10 9
Isto. 168-179. Martin Broszat / Ladislaus Hory, Der kroatische Ustascha-Staat 1941-1945. Stuttgart: 1964.
Jovo Tomasevich, War and Revolution in Yugoslavia, 1941-1945: The Chetniks. Stanford CA: 1975. 204
2/16/10 11:13 PM
oruanih grupacija u Bosni i Hercegovini, pored hrvatskih i srpskih, dalje je zaotrilo ionako osetljivu konfliktnu situaciju..15 U ovom ratu svih protiv svih svoje uee uzima i Narodnooslobodilaki pokret (NOP) iniciran od strane Komunistike partije Jugoslavije (KPJ). Rukovodstvo KPJ svoj poziv na otpor protiv okupatora uputilo je svim graanima Jugoslavije ve u julu 1941. Tada marginalna politika partija na ovaj nain uspela je da se pozicionira kao pokreta i voa ustanka odreujui sebi dva osnovna cilja: osloboenje Jugoslavije od okupatora i ureenje zemlje prema sopstvenim politikim nazorima. Osnivanje NOP-a se tako ne treba iskljuivo smatrati inom otpora, nego istovremeno i pokuajem osvajanja vlasti od strane KPJ. Iako se pokret jugoslovenskoj i svetskoj javnosti predstavljao kao oslobodilaki front svih rodoljuba bez obzira na njihovu etniku pripadnost, religiju ili politika ubeenja, njegovo vostvo se ipak zalagalo i za sutinske politike i drutvene promene u Jugoslaviji prema sopstvenom obrascu. Oruana struja pokreta, Narodnooslobodilaka vojska (NOV) pod komandom Josipa Broza Tita, pokrenula je sabotae, atentate i oruanu borbu protiv okupatorskih vojski, kolaboratera i politikih rivala, ime je na due ili krae vreme uspevala i da oslobodi pojedine teritorije. Sa ovakvim delovanjem NOV je nastavila sve do konanog vojnog poraza nacistike Nemake tokom 1944/45. kada je partizanski pokret preuzeo vlast u zemlji. Pomenute aktivnosti NOV-a bile su potpomognute od strane tokom ratnih godina formiranih masovnih organizacija (Antifaistiki front ena Jugoslavije, Ujedinjeni savez antifaistike omladine Jugoslavije...) i administrativnih organa (Narodnooslobodilaki odbori) pokreta otpora.16 Pored unutranjih sukoba motivisanih etnonacionalizmom i/ili borbom za politiku mo na eskalaciju nasilja u Jugoslaviji presudno je delovala okupaciona politika, u kojoj je NS Nemake igrala kljunu ulogu. Tako su mere protiv stanovnitva Jugoslavije, koje je najveim delom posmatrano kao ra-
15 16
Noel Malcolm, Bosnia. A Short History, London / Basingstoke / Oxford: 1996. 188-191.
Literatura o NOP-u, naroito ona iz socijalistikog perioda, prilino je obimna, ali naalost velikim delom ideologizovana, pa iz tog razloga i nepoverljiva. Popularni pregledi iz tog perioda su npr. Jovan Marjanovi, Narodnooslobodilaki rat i socijalistika revolucija, 1941-1945. Beograd: 1975. i Vlado Strugar, Jugoslavija 1941-1945. Ljubljana / Beograd: 19783 .
205
2/16/10 11:13 PM
sno manje vredno,17 podrazumevale, recimo, prisilna iseljavanja18 i odvoenje na prinudni rad19. Osim toga, desetine hiljada Roma i Jevreja postali su rtve NS genocida.20 Pravdajui to kao svojevrstan vid antigerilskog ratovanja, Vermaht je sprovodio masovne pokolje nad civilnim stanovnitvom,21 od kojih je najpoznatije postalo streljanje u Kragujevcu 1941. godine.22 Na sprovoenje ovakvog terora presudno je uticalo konstruisanje onih protiv kojih je borba bila uperena kao sutinski drugaijih neprijatelja. Ve samo njihovo postojanje trebalo je da izazove mrnju, a samim tim i da olaka i podstakne bezobzirno nasilje.23 Vermahtovo plansko negovanje ovakvog stava kod sopstvenih vojnika stacioniranih u Jugoslaviji obavljalo se putem propagande uperene protiv partizana pojam koji je nemaka vojska shvatala dosta uopteno, obuhvatajui njime svaku osobu osumnjienu za neposlunost ili otpor koji su predstavljani ne samo kao neprijateljski raspoloeni prema Vermahtovim vojnicima nego i kao podmukli i posebno svirepi.24 Na
Waclaw Dugoborski, Kollektive Reaktionen auf die deutsche Invasion und die NS-Besatzungsherrschaft. Ein Prolegomenon, u: Benz i dr. (izd.), Anpassung, n. d.,11-24. i 21. 18 Ovo se odnosilo uglavnom na graane/-ke slovenake i srpske nacionalnosti, upor. John R. Lampe, Yugoslavia as History. Twice There was a Country. Cambridge UK: 20002. 211. i 222. 19 O prinudnim radnicima iz Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Srbije i Slovenije videti kod Alexander von Plato i dr. (izd.), Hitlers Sklaven. Lebensgeschichtliche Analysen zur Zwangsarbeit im internationalen Vergleich, Be / Kln / Weimar: 2008. Videti i Barbara N. Wiesinger, Opfer oder Akteur? Ohnmacht und Handlungsmchtigkeit in lebensgeschichtlichen Narrativen von Zwangsarbeiterinnen und Zwangsarbeitern aus dem ehemaligen Jugoslawien, in: BIOS 21, 2 (2008). 223-240.
20 17
Opirnije Walter Manoschek, >Serbien ist judenfrei!< Militrische Besatzungspolitik und Judenvernichtung in Serbien 1941/42. Mnchen: 1993. (Izdanje na srpskom jeziku objavljeno je pod nazivom Holokaust u Srbiji. Vojna okupaciona politika i unitavanje Jevreja 1941-1942. Beograd: 2007.)
21 Walter Manoschek, Kraljevo - Kragujevac - Kalavryta. Die Massaker der 717. Infanteriedivision bzw. 117. Jgerdivision am Balkan, u: Loukia Droulia / Hagen Fleischer (izd.), Von Lidice bis Kalavryta. Widerstand und Besatzungsterror. Studien zur Repressalienpraxis im Zweiten Weltkrieg. Berlin: 1999. 93-104; isti i Hans Safrian, 717./117. ID. Eine Infanteriedivision auf dem Balkan, u: Hannes Heer/Klaus Naumann (izd.), Vernichtungskrieg. Verbrechen der Wehrmacht. Hamburg: 1995.2 359-373. 22 23
Cf. Stania Brki, Ime i broj. Kragujevaka tragedija 1941. Kragujevac: 2007.
Czeslaw Madajczyk, Terror und Repression des Dritten Reichs im besetzten Europa, u: Droulia / Fleischer (izd.), Lidice, n. d. 13-29. i 13. sl. Manfred Messerschmidt, Partisanenkrieg auf dem Balkan. Ziele, Methoden, Rechtferti-
24
206
2/16/10 11:13 PM
slian nain su bili izmanipulisani i pripadnici italijanske okupatorske vojske kojima su njihovi protivnici bili predstavljeni kao bezboni boljeviki banditi opasni po civilizovani drutveni poredak.25 Uz ovakvu vrstu propagande konkretna ratna iskustva samo su jo vie poveavala spremnost za izvravanje nasilja, to je naroito znaajno naglasiti s obzirom da samo partizansko ratovanje vodi brutalizaciji, to ide na ruku injenju strahota.26 Prostorno i vremensko razgraniavanje gerilskih ratnih operacija koje sa sobom donosi neprekidan stres kod aktera stvara reakciju intelektualne otupljenosti i emocionalne neosetljivosti.27 U svetlu stalno prisutne pretnje i opasnosti brutalno nasilje na obe strane postaje shvaeno kao jedino primereno ponaanje.28 U sluaju Jugoslavije ovakvo stanje je kod okupatorskih snaga podsticalo vrenje nasilja i nad civilima koji su posmatrani kao skriveni, odnosno potencijalni partizani.29 Osim toga, Vermaht je pomenuti model ponaanja i sistematski podstrekivao putem svojih nareenja.30 Strategija nemake vojske je pored borbe protiv oruanih formacija otpora podrazumevala i spaljivanje gradova odn. sela iz kojih se sprovode napadi na nemaki Vermaht, bezobzirno streljanje u borbi i veanje uhvaenih atentatora protiv nemakog Vermahta i njegovih interesa.31 No, takva strategija, koja je eufemistino nazivana pacifikacijom,
gung, u: Droulia / Fleischer (izd.), Lidice, n. d. 65-91. i 88.
25
Enzo Collotti, Zur italienischen Repressionspolitik auf dem Balkan, u: Droulia / Fleischer (izd.), Lidice, n. d. 105-124. i 113.
Chaim F. Shatan, Militarisierte Trauer und Rachezeremoniell, u: Peter Passett / Emilio Modena (izd.), Krieg und Frieden aus psychoanalytischer Sicht, Basel / Frankfurt a. M: 1983. 220-249. i 222-229.
27
26
Wolfgang Schmidbauer, >Ich wute nie, was mit Vater ist.< Das Trauma des Krieges, Reinbek: 1998. poglavlje 4, posebno str. 70-72. Tobias Voss, >Ich habe keine Stimme, mein ganzes Leben flieht.< Psychische Dimensionen des Guerillakrieges, u: Herfried Mnkler (izd.), Der Partisan. Theorie, Strategie, Gestalt, Opladen: 1990. 292-321. i 299-301. Herfried Mnkler, Die Gestalt des Partisanen. Herkunft und Zukunft, u: isti (izd.), Partisan, n. d. 14-39. i 25-28.
28
29
30
Hannes Heer, Die Logik des Vernichtungskrieges. Wehrmacht und Partisanenkampf , u: isti / Naumann (izd.), Vernichtungskrieg, n. d. 104-138. i 111 f.
Niederbrennen von Gebuden bzw. Drfern, aus denen berflle auf deutsche Wehrmacht stattfinden, rcksichtsloses Erschieen im Kampf, Aufhngen berfhrter Attentter
31
207
2/16/10 11:13 PM
pokazala se potpuno kontraproduktivnom. Svirepost i teror okupatora, podupirani kvislinkim formacijama, samo su jo dalje pothranjivali mrnju i poveavali spremnost kod znaajnog dela stanovnitva na otpor i odaziv u NOP, koji je bio otvoren prema svim nacijama i religioznim grupama i, to u ovom kontekstu naroito treba naglasiti, prema pripadnicima oba pola.
3. Mobilizacija ena za oruani otpor
Prema oficijelnim podacima u NOV-u je bilo angaovano oko 100.000 ena,32 ali je ovaj broj, naalost, nemogue proveriti.33 No, na osnovu sauvanih spiskova ljudstva NOV-a koji pokazuju da se procenat ena u jedinicama kretao obino izmeu osam i deset odsto, moe se zakljuiti da je jedan ipak znaajan broj Jugoslovenki uzeo uea u oruanom otporu.34 Ovakva praksa zapravo nije bila u skladu sa prvobitnim planovima KPJ u kojima je u partizanske redove bilo predvieno iskljuivo mobilisanje mukaraca, dok je za ene bilo odreeno da se posvete radu u ilegali u efektivno okupiranim oblagegen deutsche Wehrmacht und ihre Interessen. Izvetaj administrativnog taba o periodu od 21. do 31. avgusta 1941. cit. prema Manoschek, >Gehst mit Juden erschieen?<, Die Vernichtung der Juden in Serbien, u: Heer / Naumann (izd.), Vernichtungskrieg, n. d. 39-56. i 41. (Za engleski prevod tog lanka videti >Coming Along to Shoot Some Jews?< The Destruction of the Jews in Serbia, u: Hannes Heer / Klaus Naumann (izd.), War of Extermination. The German Military in World War II, 1941-1944. New York / Oxford: 2000. 39-54.)
32 ene u NOR. u: Leksikon narodnooslobodilakog rata i revolucije u Jugoslaviji 1941-1945. Ljubljana / Beograd: 1980. knj. 2. 1246-1251.
Podaci su rezultat ankete SUBNOR-a sprovedene 1960. godine meu njegovim lanovima. Dragi Milenkovi, tada vodei funkcioner SUBNOR-a, na osnovi dobijenih podataka formulisao je sledee hipoteze: u anketi je uestvovalo 70% lanova organizacije, meu kojima 195.737 ena. Milenkovi dalje smatra da je 75.000 tih ena aktivno sluilo u NOV-u, ali, naalost, ne spominje da li je taj broj zasnovan na izjavama anketiranih ena ili je u pitanju samo njegova procena. Do 100.000 veteranki NOV-a dolo se tako to je u obzir uzeta pretpostavka o stopi smrtnosti od 25% tokom rata. Upor. Dragi Milenkovi, ena kao junak revolucije, u: Fabijan Trgo (izd.), Oslobodilaka borba naroda Jugoslavije kao optenarodni rat i socijalistika revolucija. Beograd: 1977. knj. 2. 309-333. i 316. Naalost, podaci iz ankete (upor. Dragi Milenkovi i dr., Kongres SUBNOR-a Jugoslavije. Beograd: 1961. 61.sl.) ne sadre ni informacije o tome na osnovu ega su anketirane ene bile ulanjene u SUBNOR. No, svakako ne moemo smatrati da su sve lanice (kao ni lanovi) SUBNOR-a bile aktivne uesnice NORa, jer su i lanovi porodice palih boraca i ratnih invalida imali pravo da se ulane u udruenje.
34
33
Barbara N. Wiesinger, Partisaninnen. Widerstand in Jugoslawien (1941-1945). Be / Kln / Weimar: 2008. 32. i 39. sl.
208
2/16/10 11:13 PM
stima. Do slanja u umu trebalo je doi samo u sluaju pretnje hapenja aktivistkinja.35 Kao odluujui faktor za namensku mobilizaciju ena u partizanske redove pokazala se potreba za osobljem u sanitetskoj slubi, koja je naglo porasla nakon prvih sukoba izmeu NOV-a i okupatorskih trupa. Ova oblast delovanja je tradicionalno smatrana podesnom za ene.36 Nekoliko lekarki, kao to su Julka Meterovi37 i Saa Boovi38, prikljuilo se NOV-u ve 1941. Meu njima je bio i veliki broj lanica, odnosno simpatizerki KPJ, kao i znatan broj ena kojima je od strane predstavnika NS Nemake pretilo rasistiko proganjanje zbog njihovog jevrejskog porekla. Tokom rata u NOV-u su sluile ukupno 173 lekarke-dobrovoljke i oko 10 000 struno obuenih bolniarki.39 Nasuprot tome, borkinje se u partizanskim redovima pojavljuju najpre samo u retkim sluajevima i to uglavnom u slovenakim i srbijanskim jedinicama. Pokrajinski komitet KPJ za Srbiju je svoj stav po tom pitanju izneo u jednom dokumentu iz septembra 1941. godine: Drugarice mogu odlino koristiti u odredima ne samo na drugom poslu, nego, ako treba, i s pukom u ruci.40 U februaru sledee godine Josip Broz Tito kao ef KPJ i komandant NOV-a prvi put izraava svoje (a samim tim i partijsko) miljenje o ueu ena u oruanoj borbi: Poto sve vie ima zahteva od ena da idu u odrede, mi smo reili da se one primaju u odrede ne samo kao bolniarke ve i kao borci. Bilo bi prava sramota za nas da onemoguimo enama da se i one sa pukom u ruci bore za narodno osloboenje.41 Iako je ova odluka bila u skladu sa aktuelnim ciljevima (uvrivanje NOV-a) i ideologijom KPJ (rodna ravnopravnost), ona je ipak nailazila na rasprostranjeno neodobravanje kako u samom pokretu otpora tako i u iroj
35
Pismo PK KPJ za Srbiju OK KPJ za abaki okrug od 20. 8. 1941, u: Vojnoistorijski institut (izd.), Zbornik dokumenata i podataka o narodnooslobodilakom ratu jugoslovenskih naroda. Beograd: 1949-1982. (u daljem tekstu: ZDPNOR), tom 1, knj. 1. 63-67. i 66. Wiesinger, Partisaninnen, n. d. poglavlje 4. Julka Meterovi, Lekarev Dnevnik. Beograd: 1968. Saa Boovi, Tebi, moja Dolores. Beograd: 19815. Vera Gavrilovi. ene-lekari u ratovima 1876-1945 na tlu Jugoslavije. Beograd: 1976. 56-65.
36 37 38 39 40
Pismo PK KPJ za Srbiju OK KPJ za abaki okrug od 20. 9. 1941. u: ZDPNOR, tom 1, knj. 1, 63-67. i 66. i Wiesinger, Partisaninnen, n. d. 65-68.
41
Pismo Vrhovnog komandanta NOPO i DV Jugoslavije od 23. 2. 1942. delegatima V [...] Edvardu Kardelju i Ivi Ribaru-Loli. u: ZDPNOR, tom 2, knj. 2. 429-436. i 436.
209
2/16/10 11:13 PM
javnosti, za ta je kao glavni razlog, ini se, bilo tradicionalno povezivanje noenja oruja i ratovanja sa mukou.42 Usled toga partizanke koje su ivele zajedno sa grupom mukaraca u umi i koje su se, nosei puku i uestvujui u borbama, ponaale suprotno namenjenoj im rodnoj ulozi, esto su smatrane udnim, ako ne i neasnim.43 U cilju razbijanja ovakvih negativnih predstava NOP je pojaao propagiranje ukljuivanja ena u oruani otpor, predstavljajui partizanke kao uzorne heroine, koje se istiu i za ene tradicionalno prihvatljivim vrlinama kao to su portvovanost, patriotizam, slobodoljublje i humanost.44 Takva heroizacija i idealizacija trebale su istovremeno da poboljavaju ugled aktivnih borkinja u drutvu i da podstaknu (samo)mobilizaciju ena za NOV. Ipak, postavlja se pitanje ta je sluilo kao glavni motiv samim enama za prikljuenje oruanom otporu. Raspoloiva dokumenta pokreta otpora, posebno ona propagandnog karaktera, na ovo pitanje ne mogu pruiti odgovor. Sa druge strane, subjektivna svedoenja45 veteranki otkrivanjem pojedinih tendencija omoguavaju nam bolji uvid u ovu problematiku. Tako, iz ovih seanja moemo saznati da su politikim ciljevima uglavnom bile motivisane ene koje su esto ve pre rata bile aktivne u komunistikim organizacijama. Na to ukazuju seanja veteranki Ide S. i Radojke K., koje istiu da su se borile istovremeno za osloboenje zemlje od okupatora i za socijalistiki preobraaj drutva.46 Jedan mnogo raireniji motiv bila je elja za odbranom sopstvenog ivota i integriteta, to je posebno dolazilo do izraaja kod onih ena koje su ve imale iskustva sa nasiljem okupatora i kolaboratera. Tako veteranka Stana N. svoju odluku da se pridrui partizanima obrazlae konkretnom opasnou
Karl Kaser, Der Balkanheld wissenschaftlich beinahe ausgestorben. u: LHomme. Z.F.G., 12 (2001) 2. 329-334; Elisabeth Katschnig-Fasch, Zur Genese der Gewalt der Helden. Gedanken zur Wirksamkeit der symbolischen Geschlechterkonstruktion. u: Rolf Brednich / Walter Hartinger (izd.), Gewalt in der Kultur. Passau: 1994. 97-117; Ivan olovi. Bordel ratnika. Beograd: 2000. 75-77.
43 44 45 42
Jancar-Webster. Women, n. d. 47 sl. Wiesinger. Partisaninnen, n. d. 43, 69, 81.
Ovde se misli na biografske intervjue, memoare, dnevnike, privatne fotografije i sl. Alexander von Plato. Zeitzeugen und die historische Zunft. Erinnerung, kommunikative Tradierung und kollektives Gedchtnis in der qualitativen Geschichtswissenschaft ein Problemaufriss. u: BIOS 13, 1 (2000), 5-29. i 7.
46
Intervju Radojka K. 26. 1. 2004. Intervju Ida S. 26. 6. 2003.

210
2/16/10 11:13 PM
da kao etnika Srpkinja koja je ivela u NDH bude maltretirana i ubijena od ustaa.47 Osim toga, znaajnu ulogu igrali su takoe i mrnja prema osvajau i ugnjetau i elja za osvetom.48 O drutvenoj prihvatljivosti poslednjih pomenutih motiva svedoe i vojna dokumenta i propagandni tekstovi.49 Da bismo objasnili uee ena u oruanom otporu, pored linih motiva koje ene eksplicitno navode u svojim seanjima treba uzeti u obzir i istorijski kontekst u kome su donosile odluku o prikljuenju pokretu otpora. Promene u drutvu uzrokovane okupacijom i ratnim haosom samo su jo dodatno podsticale raspad tradicionalnih modela ponaanja zapoetog modernizacijom. Graanski rat i okupatorski teror ugroavali su ili unitavali kako socijalne odnose (porodica, rodbina, seoska zajednica) tako i ekonomske osnove za ivot (npr. putem unitavanja etve ili rekvizicije hrane). Ustanovljeni autoriteti, kao to su roditelji, predstavnici drave ili religiozne zajednice, ne uspevajui da zaustave ovu nasilnu razgradnju tradicionalnog poretka, poeli su da gube na svojoj snazi.50 U ovakvoj situaciji punoj nesigurnosti jednom broju ena ugroenih terorom i optim drutvenim porazom prikljuenje nekoj oruanoj grupi sa jasnom ideologijom moglo se initi realnom ansom za preivljavanjem i samoodbranom, ak iako bi na ovaj nain prelazile preko granica drutveno prihvatljivog ponaanja. Angaovanje u oruanom otporu omoguilo je enama pored samoodbrane i uspostavljanje novih drutvenih kontakata, stvaranje novih linih perspektiva, a u nekim, dodue retkim sluajevima, ak i sigurniji pristup sredstvima neophodnim za ivot. Tako je, recimo, Dragica V., koja je 1944. bila prisilno mobilisana, odluila da ostane u partizanskoj jedinici poto je snabdevanje osnovnim potrebama u NOV-u bilo povoljnije nego u njenom seoskom domainstvu.51
47 Intervju Stana N. 5. 11. 2003. Sline motive imala je i Radmila V. Intervju Radmila V. 28. 3. 2003.
Helmut Kopetzky, Die andere Front. Europische Frauen in Krieg und Widerstand 19391945. Kln: 1983. 174. Bilten Vrhovnog taba br. 9, 10. 10. 1942. u: ZDPNOR, tom 2, knj. 1, 94; Proglas OK KPJ Valjevo, 30. 4. 1944. u: Bosa Cveti (izd.), ene Srbije u NOB. Beograd: 1975. 385. Proglas CO AF Jugoslavije. 12-1942. u: Marija oljan (izd.). ene Hrvatske u NOB. Zagreb: 1955. knj. 1. 170 sl.; Desa, Krv nae djece trai osvetu. u: ena u borbi. 2, 7 (1944). 18 sl.
50 49
48
Bogdan Denitch. The Legitimation of a Revolution. The Yugoslav Case. London / New Haven CO: 1976. 41. Intervju Dragica V. 25. 4. 2003. Wiesinger, Partisaninnen, n. d. 95. 211
51
2/16/10 11:13 PM
Sve ovo podsea na to da se rat ni u kojem sluaju ne treba idealizovati kao [...] a liberating environment which automatically attacks established hierarchies and democratizes participation [...], kako to predstavlja Barbara Jancar-Webster, autorka jedne monografije o naoj temi.52 Krenuti novim putem za veinu jugoslovenskih partizanki je bez sumnje pre bila gorka nunost nego to je bila uzbudljiva avantura ili dugo oekivana prilika za linu emancipaciju.
4. Vojnika praksa
ene su u NOV-u obavljale razliite vrste zadataka koji su se u svakodnevici rata esto meusobno preklapali. Oblast delovanja koja se prvenstveno vezivala za ene bila je sanitetska sluba, to je istovremeno odslikavalo kako dominatnu ideologiju roda koja je enu predstavljala kao brinu i portvovanu, tako i tradiciju regrutovanja ena za takve funkcije u modernim vojskama.53 Od lekarki i bolniarki se oekivalo da ranjenicima i bolesnima slue do potpunog samoodricanja. Pored medicinskih zadataka lekarke i kvalifikovane bolniarke su po bolnicama NOV-a ispunjavale i administrativne funkcije i poduavale hitno potrebne dodatne bolniarke.54 Bolniarke na prvim borbenim linijama brinule su se o evakuaciji ranjenih sa mesta sukoba, pruanju prve pomoi i izvlaenju mrtvih,55 pri emu su izlagane istoj opasnosti kao i borci, o emu moe posvedoiti seanje Radmile V. o bici za Beograd 1944. godine: I na Slaviji [] jedan vaba je pokuao - Hitlerovac - da me ubije sa lea pitoljem. Ali moj komesar [] je pucao u njega tako da bi spasao mene. A taman sam imala ranjenika koji je bio ranjen u grudi, tako da sam morala iza bunkera da se sakrijem, da bih ga previjala, da pripremam zavoj, zaustavim
52 53 54 55
Jancar-Webster. Women, n. d. 186. Wiesinger. Partisaninnen, n. d. 47. Gavrilovi. ene-lekari, n. d. 63, 65, 69, 81.
Uputstvo taba 6. Vojvoanske brigade, 7. 3. 1944. u: Sanitetska uprava dravnog sekretarijata za narodnu odbranu (izd.). Zbornik dokumenata i podataka sanitetske slube u narodnooslobodilakom ratu jugoslovenskih naroda (u daljem tekstu: ZDPSS). knj. 9. 25-27. i 27.; Uputstvo za rukovanje sanitetom divizije i korpusa. 25. 4. 1943. u: ZDPSS, knj. 3. 82109. i 85.; Uputstvo referenta saniteta 3. bataljona 3. brigade 20. divizije za rad bolniara. 11. 3. 1944.; u: ZDPSS, knj. 4. 206-210. i 207 sl. 212
2/16/10 11:13 PM
krvarenje, i da se baci na nosila.56 Obaveze bolniarke u vojnim jedinicama, odnosno u bolnicama podrazumevale su, izmeu ostalog, pomaganje pri operacijama, negovanje pacijenata, brigu o higijeni smetaja.57 Osnovno znanje neophodno za ovakve aktivnosti bolniarke su sticale na kratkim teajevima.58 Osim toga, one su bile angaovane i na reproduktivnim poslovima (pranje i krpljenje odee, kuvanje i sl.).59 Godine 1944. zapoeto je povlaenje bolniarki iz borbenih jedinica i njihovo slanje u bolnice, odnosno na politike dunosti na osloboenoj teritoriji, to se posebno odnosilo na one koje su dugo bile u NOV-u i koje su smatrane posebno lojalnim pokretu.60 Nasuprot sanitetskoj slubi, uee ena u samoj borbi bilo je tee prihvatano. Nakon to je KPJ po ovom pitanju zauzeo jasan stav da se ene koje su se prikljuile NOV-u i koje su elele da budu borci ne smeju odbacivati, odbacivanje i ikaniranje je u praksi bilo i dalje iroko rasprostranjeno.61 Kao to je i za oekivati, jedna partijska odluka nije bila dovoljno snana da ukine tradicionalni mentalitet preko noi, tako da je otpor protiv angaovanja ena na borbenim funkcijama bio dosta rairen. Dobar primer za ovu injenicu je osnivanje likih enskih partizanskih eta. U avgustu 1942. u hrvatskom mestu Trnovac osnovana je prva enska eta sa oko 70 partizanki. Tokom iste godine sledilo je osnivanje jo etiri ete. Kada je Glavni tab NOV-a Hrvatske u oktobru 1942. naredio ukljuivanje ovih eta u jedinicu koja e kasnije postati VI. proleterska brigada, njeno rukovodstvo se suprotstavilo integraciji veinom mladih partizanki u svoje redove.62 Razlog je bio, pre svega, nepoverenje u njihovu izdrljivost tegoba partizanskog ratovanja, a posebno u njihovu sposobnost da budu korisni borci.63
56 57 58 59
Intervju Radmila V. 28. 3. 2003. Statut sanitetske slube. 10. 11. 1942. u: ZDPNOR, tom 2, knj. 6. 388-395. i 390. Sanitetski kadrovi i nastava u NOR. u: Leksikon, n. d. knj. 2. 981. sl.
Meseni izvetaj referenta saniteta taba obalske artilerije. 11-1944. u: ZDPSS, knj. 4. 490493. i 492. kao i Uputstvo taba 19. divizije. 30. 6. 1944. u: ZDPSS, knj. 4. 292sl. i 292. Raspis referenta saniteta 9. divizije. 19. 11. 1944. u: ZDPSS, knj. 4. 482. sl, i 482. Wiesinger, Partisaninnen, n. d. 66-69. Desanka Stoji. Prva enska partizanska eta. Karlovac: 1987. 36. Partizanke u borbi. u: (Lika) ena u borbi. 1. i 7-8. (1942). 18. sl. 213
60 61 62 63
2/16/10 11:13 PM
Konano, prinuen da popusti, komandant brigade prihvatio je mlade ene, ali ih je u prvu borbu poslao velikim delom nenaoruane i sa nareenjem da same osvoje svoje oruje.64 Ovako cinian odnos prema dobrovoljkama u NOV-u bio je iznenaujue rairen i ne moe se jednostavno objasniti manjkom oruja u NOV-u, ve pre moe posluiti kao ilustracija gender predrasuda njenog rukovodstva.65 No, ako bi najzad bile prihvatane, od borkinja se kao i od boraca oekivalo da se u borbama istaknu odlunou i hrabrou, pri emu su se trebale pridravati sledeih pravila: Nastupaj energino, tedi municiju, gaaj u metu, dri vezu, potpomai druga pored tebe, iznesi iz borbe ranjenog druga.66 Problem pri angaovanju regrutkinja (kao i kod velikog broja mukih partizana) bio je da ogromna veina njih nije imala nikakvu vojnu obuku, odnosno vojno iskustvo. Dodue, u NOV-u su odravani posebni teajevi na kojima su neiskusni partizani i partizanke obuavani za rukovanje orujem, borbene tehnike i osnove taktike i upoznavani sa ideologijom komunistikog rukovodstva NOV-a. Meutim, veliki broj partizanki nikada nije pohaao takve kurseve.67 Tako je Ida S., koja je vei deo rata delovala kao ilegalka u Ljubljani, svoje vatreno krtenje u NOV-u doivela potpuno nepripremljena. Kad je njena jedinica bila napadnuta, na protivnike vojnike pucala je stojei sve dok je komandant nije oborio, upozoravajui je na opasnost kojoj se izloila svojim herojskim stavom.68 Uprkos takvim sluajevima, ak i u internim izvetajima NOV-a borkinje su za svoje borbene sposobnosti samo u retkim sluajevima ocenjivane negativno.69 Naravno, propagandni tekstovi o njima govore gotovo slavljenikim tonom. Borkinje se prikazuju kao spretne i kada se porede sa mukarcima, ako ne i spretnije:
64 65 66
Stoji, Partizanska eta. n. d. 46. sl. Wiesinger. Partisaninnen, n. d. 55-58. i 60.
Zapovijest operativnog taba 1. operativne zone NOPOH. 22. 10. 1942. u: ZDPNOR, tom 5, knj. 30. 454-460. i 460. Plan izvoenja vojne nastave, propisan od Vrhovnog komandanta poetkom oktobra 1941. u: ZDPNOR, tom 2, knj. 2. 6871; Vojno-politike kole i kursevi u NOVJ. u: Leksikon, n. d.. knj. 2. 1201. sl; Vojnostruna obuka boraca i stareina NOVJ. u: Isto. knj. 2. 1203. sl.
68 69 67
Intervju Ida S. 11. 8. 2003. i Jancar-Webster. Women, n. d. 48.
Jedini primer negativne ocene koji sam ja nala je: Izvetaj taba Nikikog NOP-a. 31. 5. 1942. u: ZDPNOR, tom 1, knj. 16. 322-324. i 323.
214
2/16/10 11:13 PM
Nestrpljivo su ekali partizani, a jo nestrpljivije partizanke as kada e se baciti na faistike palikue. [] Drugovi skau na tenkove. Drugarice ne zaostaju. [] U Petrovom selu [partizanke] se takmie sa najhrabrijim partizanima. Hvataju ive ustae.70 Ono to upada u oi kada se prati propaganda NOP-a je slikovitost prikazivanja nasilnog ubijanja iji su izvrioci partizani i partizanke: neprijatelj se raskomadava, poraava, kosi, unitava, tue itd.71 Budui da je ubijanje to veeg broja neprijateljskih vojnika smatrano opravdanim i poeljnim, nije postojala potreba da se injenica masovne nasilne smrti u ratu prekrije eufemistikim jezikom ak ni kada su u pitanju bile ene kao izvriteljke tog nasilja. Ako se sa druge strane okrenemo predstavama nasilja u linim seanjima, u njima sreemo jednu drugaiju sliku. ak i Radojka K., koja je inae ponosna na svoju prolost kao borkinja, dosta turo govori o ovakvim iskustvima: Puca na te, puca i ti. To je tako.72 Na slian nain se izraava i Stana N.: Ako mene neko smakne, i ja u.73 Obe veteranke svoja borbena iskustva sagledavaju kroz topos ili ja ili ti, tumaei time ceo proces kao legitimno pravo na samoodbranu u stanju nude, istovremeno iskljuujui bilo kakvu drugu interpretaciju.74 Bez obzira na to, one istiu svoje borbene sposobnosti. Stana N. naglaava de je bila dosta dobar strelac i hrabri bomba koji (sic) je zbog svoje hrabrosti dobio priznanje drugova: Oni su na mene [...] kao i na svaku, gledali su kao ravnopravnu sebi. [...] Nekima se i divili. [...] To je bilo ravnopravno. To nije bilo [...] nepoverenja prema nama.75 Teko je sa sigurnou tvrditi da li ovo nepominjanje nasilja koje su one izvrile ukazuje na potiskivaje neprijatnih seanja, da li ima veze sa predstavama sagovornica o odnosu ene i nasilja, da li je rezultat veinom negativnog stava o partizankama i njihovom ponaanju u postjugoslovenskim drutvima ili je uslovljeno kontekstom intervjua. Ipak, uopteno govorei, intervjuisane
70 71 72 73 74
Kako se bore like partizanke. u: (Lika) ena u borbi. 1, 9 (1942). 13.f. Za izvore upor. Wiesinger B. Partisaninnen, n. d. 89. Intervju Radojka K. 26. 1. 2004. Intervju Stana N. 5. 11. 2003.
Hans Joachim Schrder. Tten und Todesangst im Krieg. Erinnerungsberichte ber den Zweiten Weltkrieg. u: Thomas Lindenberger / Alf Ldtke (izd.) Physische Gewalt. Studien zur Geschichte der Neuzeit. Frankfurt a. M: 1995. 106-135. i 118-120.
75
Intervju Stana N. 5. 11. 2003. o Radojki K. videti dole. 215
2/16/10 11:13 PM
ene sa mnogo vie detalja govore o pretrpljenom ili nasilju kojem su svedoile nego o onom koje su same poinile.76 Do postepene demobilizacije borkinja dolazi ve 1944.godine77 Iskljuivanje ena iz borbenih redova je bilo pre svega rezultat toga da se NOV tada ve mogao osloniti na muke regrute, ali moda i posledica prestrukturiranja partizanske u regularnu vojsku.78
5. Portreti partizanki
Budui da konvencionalni izvori esto ne sadre detaljne informacije o oruanom otporu ena, a jo manje mogu pruiti uvid u njihova lina vienja rata, subjektivna svedoenja predstavljaju dragocene izvore za istraivanje participacije ena u pokretima otpora tokom Drugog svetskog rata.79 Ipak, ovu tematiku iz perspektive samih akterki mogue je osvetliti korienjem podataka prikupljanih u intervjuima sa veterankama. Za ilustraciju u ovom lanku odabrala sam seanja jedne bolniarke i jedne borkinje. Radmila V. roena je 1927. godine u Beogradu kao kerka jevrejskog oca i nemake majke. Dobrostojea porodica sa petoro dece ivela je na Dedinju, ekskluzivnom delu grada. Godine 1942. Radmila V. odluila je da se prikljui pokretu otpora i postala partizanka u jednoj sremskoj jedinici. Kao bolniarka VI proleterske brigade, izmeu ostalog, uestvovala je i u bici za Beograd 1944. Nakon zavretka rata radila je kao medicinska sestra, udala se i dobila jednu kerku, sa kojom je ivela kada je voen intervju. Radmila V., koja se deklarisala Srpkinjom, nikada nije bila lan KPJ. Kao glavni motiv za njeno stupanje u NOV veteranka navodi potrebu da izbegne eventualno zlostavljanje od strane okupatora, o ijim zloinima je ve sluala od drugih. Ovi strahovi potvreni su nasilnom smru njenog oca, koji je uhvaen u bekstvu i ubijen od strane Nemaca.80 U seanjima Radmile V. dominiraju anegdote iz partizanske
76 77
Wiesinger. Partisaninnen, n. d. 122-129.
Neda Boinovi. Studentkinje i diplomirane studentkinje Beogradskog univerziteta u NOR i revoluciji. u: Dobrica Vulovi/Boidar Draki (izd.). Studentkinje Beogradskog univerziteta u revolucionarnom pokretu. Beograd: 1988. 106-201. i 119.
78
Margaret P. Anagnostopoulou. From Heroines to Hyenas: Women Partisans During the Greek Civil War. u: Contemporary European History 10, 3 (2001). 481-501. i 482. Na to ukazuje i nekoliko radova navedenih u napomeni 2. Intervju Radmila V. 28. 3. 2003. iz koga su i citati koji slede.
79 80
216
2/16/10 11:13 PM
svakodnevnice u Sremu i situacije u kojima je bila u smrtnoj opasnosti. Kao najlepe seanje iz ratnog doba ona navodi sledeu anegdotu: Onda sam jednog dana zamolila gazdaricu [kue gde je bila bazirana] da li mogu da oberem jabuke. to je to bilo nama zabranjeno, sluajno neko ne obere jabuku, bie streljan. [] Naravno, ona mi je to dozvolila. [] Rekoh: >Ja bih Vas zamolila da mi date tri jaja [] da napravim lenju pitu, i naravno i mast.< [] Ja sam napravila lenju pitu, a ona je meni ispekla dva jaja i [] unke mi je ispekla i ja sam jela. Ja sam tu pitu podelila na 36 pareta. Tano izmerila svakom isto. I dola sam sa pitom i kau drugovi: ->Radmila, a ti?<- >Ne. Ja sam jela. Nisam gladna. Ali sam donela vama da bilo ta pojedete.< Oni su me toliko ljubili, od sree nisu znali ta da rade. Ova anegdota je interesantna poto se potpuno uklapa u posleratni partizanski mit: partizani ne bi ak ni jabuku ukrali, mada im to nije ni bilo potrebno jer ih je narod i onako dobrovoljno podravao; nije se gledala lina korist, nego je najvanija bila briga o drugovima; a meu partizanima su vladali solidarnost, jednakost i prijateljstvo. No, kazivanje o bezuslovnom drugarstvu meu partizanima dovedeno je u pitanje jednim drugim seanjem Radmile V. Prilikom jednog nonog mara biografkinja je zaspala i zaostala za jedinicom. Kad ju je njen brat naao i odveo natrag u jedinicu, politiki komesar je predloio da se kanjava: Kad sam dola u bazu, kae [komesar]: >Ko je za streljanje Radmile? Jer je mogla da nas oda sve.< [] Bilo je njih moda petnaestoro koji su bili za streljanje, a vei broj protiv. Naravno, meu prvima je bio komesar Raa Lazarevi za streljanje. (pauza) to mu nisam to oprostila. [] Mogla sam da odam ceo bataljon, celu brigadu. Opisani dogaaj je interesantan jer pokazuje kako biografkinja, i pored toga to istie svoja lina negativna oseanja prema komesaru, istovremeno i opravdava njegovu surovost time da je ona svojim nenamernim prestupom celu jedinicu dovela u opasnost. Svoj angaman u oruanom otporu Radmila V. rezimira na sledei nain: Prola sam kroz takve Golgote da je to strano bilo, ali vie sam volela to nego [da padnem rtvom]. [...] Vie sam volela, pa makar i poginula tamo, sa tim sam ja otila. Biografkinja istie da je ostala verna svojim linim vrednostima od kojih je najvei znaaj pridavala drugarstvu i spremnosti da pomae drugima: Ja sam bila ovek, dobar drug, [spremna] da pomognem svakom u svakom datom momentu i to sam i kasnije radila, kao privatno lice, ne kao vojnik. Radojka K. je roena 1922. godine u Solinu kod Splita u hrvatskoj porodici, a odrasla je u Beogradu, gde je jo pre rata postala lan KPJ. U rano leto
217
2/16/10 11:13 PM
1941. je otila u partizane jer joj je pretilo hapenje. Pored uea u oruanom otporu u Hrvatskoj bila je i partijska organizatorka u Kninskoj krajini. Po okonanju rata preuzela je razne funkcije u administraciji Srbije i Jugoslavije. Pored inovnike karijere zavrila je studije politikih nauka, udala se i dobila decu. Za vreme intervjua veteranka je ivela sa porodicom u Beogradu. Teite njenih seanja ine zaokruene, esto humoristine, anegdote, koje istiu njenu hrabrost i snalaljivost. Svakodnevnica u jedinici i u ilegali, sa druge strane, tematizuju se vrlo retko. U partizanskoj jedinici Radojka K. je bila konfrontirana sa rodnim stereotipima svojih drugova i nadreenih. Dole navedeno seanje ukazuje na njen nejasan status ene i borca koji se odslikava u jednom konfliktu oko puke koju je biografkinja donela u partizane: Meutim, kad sam ja prela u Dinaru, otila gore, tu nisam se rastajala sa pukom. Bilo je mukaraca koji nisu imali puku. I meni doe komandir ete [...] i kae: >Pa zna, drugarice Radojka, pa ti bi mogla tu puku da da, viis Vasu, nema puke, i da da Vasi.< Ja kaem: >To ne dolazi u obzir. Ja sam sa ovom pukom dola u partizane, ne rastajem se s njom, to zna.< >Pa zna ovaj, pa ja bi tebi mogao iskomandovat da ti da.< Ja kaem: >To ne. To sigurno ne. To bi ne, ne bi mogao ni Vicko [= komandant zone].< [...] >Pa nemoj tako drugarice, pa zna, pa ti si ensko!< Pa ja kaem: >Jel ja idem s tobom u borbe?< >Je. Zna, ali to nije jo nikad dolo do gusta.< Ja kaem: >ta nije do gusta? ta ti smatra do gusta?< >Ma brate, enska si! ta e tebi puka!< E, ja kaem: >Moj Boko, Bog ti dao zdravlje, puka je moja i ne dam ti.< A on ide od mene, i drugima kae: >A gde u ja, dobiu ja, videe ti kako e je dati.< [] I jednog dana, bilo je stvarno nevrijeme. [] Ja sam bila na strai, od jedan do dva ujutro. [] U jednom momentu, meni se uini da ima, da je neki nepoznat zvuk se javio. Sad ja sam u situaciji: ako napravim alarm, a nije nita, onda mi se rugaju, >kukavice< itd. S druge strane, odgovoran si. [] I ja sva sam se pretvorila u uho. [...] Kad u jednom momentu ja videla sjenu jednu, >tap, tap<, opalim. Probila sam mu uho. [] Dakle, to je ovako jedan detalj. Bilo je toga: >ta e enska?< [...] Ali kasnije je bilo: >Ma, to je Radojka, nije enska, nego Radojka.< [...] i nikad vie nikom nije palo napamet da meni kae: >Daj puku, ovaj nema!< () Ja kaem: >Nek je zaradi.< [smeh] Tradicionalno shvatanje da su noenje i korienje oruja muke privilegije nju je dovelo u konflikt sa komandantom. Ipak, poto je Radojka K. u odluujuem momentu demonstrirala svoju borbenu sposobnost, njoj je priznato pravo na oruje i poseban status izvanredne ene. I u seanjima Radojke K.
218
2/16/10 11:13 PM
nalazimo primere drakonskog disciplinarnog reima u NOV-u. Kao ilustracija moe posluiti dogaaj kada je nekoliko partizana iz njene jedinice ukralo krompir kod nekih seljaka. Nakon to su otkriveni doneta je odluka da se streljaju uprkos tome to su ak i oteeni seljaci molili da se pomiluju.81 Ova situacija Radojku K. dovela je u nereiv konflikt: sa jedne strane, ona je podravala striktni disciplinski reim, od ega je, kako istie, zavisio ugled partizanske vojske u narodu, dok je, sa druge strane, alila za drugovima. Konanu odluku uspela je da izbegne tako to nije uestvovala u njihovom streljanju, ali mu se nije ni suprotstavila. Ipak, i uprkos pomenutim iskustvima, Radojka K. svoj ukupni angaman u oruanom otporu rezimira pozitivno: Verujte, bilo je dosta tekih dana ali kad bih ponovo birala, opet bih isto birala. [] Najlepe sam se oseala u vojnoj jedinici. Tu je ovjek sa ljudima bliskim tebi. Istie da se svesno sea samo lepih aspekata: I ono to ja pamtim bilo je i runih sluajeva ali ono to ja nosim u sebi to su ba ta solidarnost, velika ljudska solidarnost koja nas je pratila kroz rat. I to je neto nenadoknadivo. I kad mislim o partizanima, ja mislim o tome. Poslednja dva citata ukazuju na kljunu karakteristiku linih seanja, koja ih u oima mnogih istoriara/ki ini nepoverljivim izvorima: biografska kazivanja ne odslikavaju prolost kakva je stvarno bila, ve donose subjektivni pogled na nju, istovremeno predstavljajui i konstrukcije sopstvenog identiteta u kojima se odreeni aspekti istiu, dok se neki drugi zanemaruju. No, u zavisnosti od interesa istraivaa/ ice, lina seanja mogu posluiti kao dragocen materijal, poto samo ona pruaju uvid u lina iskustva, seanja i tumaenja pojedinaca/ki koji su bili akteri istorijskih dogaaja.
6. Partizanke u istorijskom seanju
Predstavljanje partizanki u kolektivnom i kulturnom seanju82 socijalistike Jugoslavije i u zemljama naslednicama jo uvek nije istraeno na sistematian nain. Pri tome se opravdano moe tvrditi da u periodu posle
81
Smrtna kazna za krau namirnice zvanino je uvedena 1943. Upor. Nareenje Vrhovnog komandanta od 17. 3. 1943. u: ZDPNOR, tom 2, knj. 8. 313-314. i 314. i Nareenje Vrhovnog komandanta od 16. 6. 1943. u: ZDPNOR, tom 2, knj. 9. 380-382. i 381.
Za definicije ovih pojmova videti npr. Aleida Assmann / Ute Frevert, Geschichtsvergessenheit Geschichtsversessenheit. Zum Umgang mit deutschen Vergangenheiten nach 1945. Stuttgart: 1999. 41-59.
82
219
2/16/10 11:13 PM
1945. ueu ena u (oruanom) otporu izmeu 1941. i 1945. naroitu panju nisu posveivali ni politika i drutvo, niti nauna ili kulturna javnost. Dodue, tokom socijalistikog perioda objavljen je jedan broj specijalizovanih publikacija o otporu ena,83 ali u veini optih istorijskih pregleda na temu Narodnooslobodilakog rata ovo pitanje nije razmatrano. Pored toga, ovi radovi su, treba istai, zbog svoje politiki motivisane idealizacije i heroizacije borkinja velikim delom problematini.84 Predstavljanjem NOP-a kao ovaploenja napretka i humanosti i kao izvrioca navodnih revolucionarnih ambicija jugoslovenskih naroda i proglaavanjem njegovih aktivista i aktivistkinja uzornim herojima, mnogi istoriari i istoriarke doprinosili su legitimaciji vlasti KPJ. Istovremeno, oni su time utiavali sve one glasove koji su se protivili vladajuem partizanskom mitu. Pored ovakvog pristupa ne treba da udi da se nikada nije desilo kritiko istraivanje mnogostrukih iskustava ena u otporu, koja su pored pozitivnih iskustava drugarstva i solidarnosti sadravala i negativna iskustva kao to su rodna diskriminacija i eksploatacija.85 Osim toga, aktivistkinje otpora su samo marginalno predstavljene i u popularnim medijima seanja kao to su partizanski filmovi.86 Takoe, partizanke imaju podreenu ulogu, ako nisu i potpuno nevidljive, u zvaninim inscenacijama seanja na Narodnooslobodilaki rat kao to su godinja okupljanja, spomenici ili muzeji. Tako, recimo, planovi za podizanje spomenika eni-borcu nikada nisu ostvareni.87 Usled ovakve situacije, predstave o (oruanom)
83
Pored ve navedenih dela (Kovaevi (izd.), Borbeni put; oljan (izd.), ene Hrvatske; Gerk i dr. (izd.), Slovenke; Bojovi i dr., ene Crne Gore; Cveti (izd.), ene Srbije; Veli (izd.), ene Bosne i Hercegovine) upor. Bosa urovi i dr. (izd.), ene Crne Gore u revolucionarnom pokretu 1919-1945. Titograd: 1960.; Drago Zduni (izd.), Heroine Jugoslavije. Zagreb: 1980.; Vera Veskovik-Vangeli / Marija Jovanovik (izd.), Zbornik na dokumenti za uestvoto na enite od Makedonija vo narodnoosvoboditelnata vojna i revolucijata 1941-1945. Skoplje: 1976.; Danilo Keci (izd.), ene Vojvodine u ratu i revoluciji 1941-1945. Novi Sad: 1984. Detaljnije Barbara N. Wiesinger, > denn die Freiheit kommt nicht von alleine.< Frauen im jugoslawischen Volksbefreiungskrieg 1941-1945. doktorska disertacija, Paris-Lodron-Univerzitet u Salzburgu: 2005. 25-31. Ovde se posebno istiu lanci Lydije Sklevicky o hrvatskoj AF. Upor. ista, Konji, ene, ratovi, Zagreb: 1996.
84
85
86
U partizanskim filmovima ene se uglavnom pojavljuju u sporednim ulogama i najee kao lekarke ili bolniarke. Izuzetak je Slavica (1948.), prvi partizanski film.
87
Heike Karge, Steinerne Erinnerung Versteinerte Erinnerung? Kriegsgedenken im sozialistischen Jugoslawien, doktorska disertacija, European University Institute. Firence: 2006. 94. i
220
2/16/10 11:13 PM
otporu ena tokom socijalistikog perioda svele su se, pre svega, na klie da je izmeu 1941. i 1945. na desetine hiljada brinih bolniarki, hrabrih borkinja i odlunih partijskih aktivistkinja rado rtvovalo svoj ivot za bolju budunost. Ovakva stereotipna heroizacija sakriva probleme i konflikte vezane za oruani otpor ena, ali i istinske motive, iskustva i tumaenja veteranki. Nakon raspada socijalistike Jugoslavije ignorisanje veteranki iz Drugog svetskog rata prelazilo je esto i u razne oblike neprijateljstava. Konzervativna rodna ideologija u okviru novih nacionalistikih ideologija oznaila je veteranke, a posebno borkinje NOV-a trostrukom stigmom: one su navodno neenstvene, krvoedne i tvrdoglave komunistkinje.88 Uprkos svemu reenome, ovoj temi, mada su je se pojedine istraivaice doticale,89 ni poslednjih godina nije posveena velika panja istraivaa/ica. Iz ovog razloga veliki broj pitanja o istoriji jugoslovenskih partizanki i danas je ostao otvoren.
Izvori i literatura
A. IZVORI a) Objavljeni izvori Zbornik dokumenata i podataka o narodnooslobodilakom ratu jugoslovenskih naroda. 1949-1982. Beograd: Vojnoistorijski institut. Zbornik dokumenata i podataka sanitetske slube u narodnooslobodilakom ratu jugoslovenskih naroda. 1952-1969. Beograd: Sanitetska uprava dravnog sekretarijata za narodnu odbranu. Veskovik-Vangeli V. / Jovanovik M. (izd). 1976. Zbornik na dokumenti za uestvoto na enite od Makedonija vo narodnoosvoboditelnata vojna i revolucijata 1941-1945. Skoplje.
98sl. Zahvaljujem se autorki koja mi je na raspolaganje stavila manuskript.

88
Renata Jambrei-Kirin. Heroine ili egzekutorice: Partizanke u 90-ima. u: ista / Tea Skoki (izd.), Izmeu roda i naroda. Etnoloke i folkloristike studije. Zagreb: 2004. 299-322.
89
Anelka Mili. Patrijarhalni poredak, revolucija i saznanje o poloaju ene. u: Latinka Perovi (izd.). Srbija u modernizacijskim procesima 19. i 20. veka. Poloaj ene kao merilo modernizacije. Beograd: 1998. 551-559.; Svetlana Slapak. enske ikone xx. Veka. Beograd: 2001. 207-210.
221
2/16/10 11:13 PM
b) Novine - ena u borbi c) Interview - Intervju Dragica V. (25. 4. 2003) - Intervju Ida S. (26. 6. 2003) - Intervju Ida S. (11. 8. 2003) - Intervju Radojka K. (26. 1. 2004) - Intervju Radmila V. (28. 3. 2003) - Intervju Stana N. (5. 11. 2003) B. LITERATURA 1. 2. 3. 4. Anagnostopoulou P. M. 2001. From Heroines to Hyenas: Women Partisans During the Greek Civil War. u: Contemporary European History 10, 3. Assmann A. / Frevert U. 1999. Geschichtsvergessenheit Geschichtsversessenheit. Zum Umgang mit deutschen Vergangenheiten nach 1945. Stuttgart. Berger K. i dr. 1985. Der Himmel ist blau. Kann sein. Frauen im Widerstand, sterreich. 1938-1945. Be. Boinovi N. 1988. Studentkinje i diplomirane studentkinje Beogradskog univerziteta u NOR i revoluciji. u: Dobrica Vulovi/Boidar Draki (izd.), Studentkinje Beogradskog univerziteta u revolucionarnom pokretu. Beograd: Boovi S. 19815. Tebi, moja Dolores. Beograd. Brki S. 2007. Ime i broj. Kragujevaka tragedija 1941. Kragujevac. Broszat M/ Hory L. 1964. Der kroatische Ustascha-Staat 1941-1945. Stuttgart: Collotti E. 1999. Zur italienischen Repressionspolitik auf dem Balkan. u: Loukia Droulia / Hagen Fleischer (izd.), Von Lidice bis Kalavryta. Widerstand und Besatzungsterror. Studien zur Repressalienpraxis im Zweiten Weltkrieg. Berlin: Cveti B. (izd). 1975. ene Srbije u NOB. Beograd: olovi I. 2000. Bordel ratnika. Beograd: Denitch B. 1976. The Legitimation of a Revolution. The Yugoslav Case, London / New Haven CO. Dugoborski W. 1996. Kollektive Reaktionen auf die deutsche Invasion und die NSBesatzungsherrschaft. Ein Prolegomenon, u: Wolfgang Benz i dr. (izd.), Anpassung Kollaboration Widerstand. Kollektive Reaktionen auf die Okkupation. Berlin: urovi B. i dr. (izd). 1960. ene Crne Gore u revolucionarnom pokretu 1919-1945. Titograd: Gavrilovi V. 1976. ene-lekari u ratovima 1876-1945. na tlu Jugoslavije. Beograd:
5. 6. 7. 8.
9. 10. 11. 12.
13. 14.
222
2/16/10 11:13 PM
15. Hacker H. 1998. Gewalt ist: keine Frau. Der Akteurin oder eine Geschichte der Transgressionen. Be: 16. Hagemann K. 2001. Von Mnnern, Frauen und der Militrgeschichte. u: LHomme. Z.F.G. 12, 1. 17. Hmmerle C. 2000. Von den Geschlechtern der Kriege und des Militrs. Forschungseinblicke und Bemerkungen zu einer neuen Debatte. u: Thomas Khne / Benjamin Ziemann (izd.), Was ist Militrgeschichte? Paderborn: 18. Hart J. 1996. New Voices in the Nation. Women and the Greek Resistance, 1941-1961. Ithaka NY: 19. Hauch G. 1998. Bewaffnete Weiber. Kmpfende Frauen in den Kriegen der Revolution von 1848/49. u: Karen Hagemann / Ralf Prve (izd.), Landsknechte, Soldatenfrauen und Nationalkrieger. Militr, Krieg und Geschlechterordnung im historischen Wandel. Frankfurt a. M. / New York: 20. Heer H. 1995.2 Die Logik des Vernichtungskrieges. Wehrmacht und Partisanenkampf . u: Hannes Heer/Klaus Naumann (izd.), Vernichtungskrieg. Verbrechen der Wehrmacht. Hamburg: 21. Jambrei-Kirin R. 2004. Heroine ili egzekutorice: Partizanke u 90-ima. u: ista / Tea Skoki (izd.), Izmeu roda i naroda. Etnoloke i folkloristike studije. Zagreb: 22. Jancar-Webster B. 1989. Women & Revolution in Yugoslavia, 1941-1945. Denver CO: 23. Judt T. 2000. The Past Is Another Country: Myth and Memory in Postwar Europe. u: Istvan Deak / Jan T. Gross / Tony Judt (izd.), The Politics of Retribution in Europe. World War II and Its Aftermath. Princeton: 24. Karge H. 2006. Steinerne Erinnerung Versteinerte Erinnerung? Kriegsgedenken im sozialistischen Jugoslawien. (doktorska disertacija). Firence: European University Institute. 25. Kaser K. 2001. Der Balkanheld wissenschaftlich beinahe ausgestorben. u: LHomme. Z.F.G., 12 (2001) 2. 26. Katschnig-Fasch E. 1994. Zur Genese der Gewalt der Helden. Gedanken zur Wirksamkeit der symbolischen Geschlechterkonstruktion. u: Rolf Brednich / Walter Hartinger (izd.), Gewalt in der Kultur. Passau: 27. Keci D. (izd). 1984. ene Vojvodine u ratu i revoluciji 1941-1945. Novi Sad: 28. Knoll H. 1986. Jugoslawien in Strategie und Politik der Alliierten 1941-1943. Mnchen: 29. Kopetzky H. 1983. Die andere Front. Europische Frauen in Krieg und Widerstand 19391945. Kln- Lampe J. R. 2000.2 Yugoslavia as History. Twice There was a Country. Cambridge UK: 30. Leksikon narodnooslobodilakog rata i revolucije u Jugoslaviji 1941-1945. 1980. Beograd: Narodna knjiga: Publicistika delatnost; Ljubljana: Partizanska knjiga. knj. 2. 31. Madajczyk C. 1999. Terror und Repression des Dritten Reichs im besetzten Europa. u: Loukia Droulia / Hagen Fleischer (izd.), Von Lidice bis Kalavryta. Widerstand und Besatzungsterror. Studien zur Repressalienpraxis im Zweiten Weltkrieg. Berlin:
223
2/16/10 11:13 PM
32. Malcolm N. 1996. Bosnia. A Short History. London / Basingstoke / Oxford: 33. Manoschek W. 1993. Serbien ist judenfrei! Militrische Besatzungspolitik und Judenvernichtung in Serbien 1941/42. Mnchen. (Izdanje na srpskom jeziku objavljeno je pod nazivom Holokaust u Srbiji. Vojna okupaciona politika i unistavanje Jevreja 1941-1942, Beograd: 2007.) 34. Manoschek W. 1995.2 Gehst mit Juden erschieen? Die Vernichtung der Juden in Serbien. u: Hannes Heer/Klaus Naumann (izd.), Vernichtungskrieg. Verbrechen der Wehrmacht. Hamburg. (Za engleski prevod tog lanka videti Coming Along to Shoot Some Jews? The Destruction of the Jews in Serbia. u: Hannes Heer / Klaus Naumann (izd.), War of Extermination. The German Military in World War II, 1941-1944. New York / Oxford: 2000. 39-54.) 35. Manoschek W. 1996. Serbien: Partisanenkrieg und Vlkermord. u: Wolfgang Benz i dr. (izd.), Anpassung Kollaboration Widerstand. Kollektive Reaktionen auf die Okku pation. Berlin: 36. Manoschek W. 1999. Kraljevo - Kragujevac - Kalavryta. Die Massaker der 717. Infanteriedivision bzw. 117. Jgerdivision am Balkan. u: Loukia Droulia / Hagen Fleischer (izd.), Von Lidice bis Kalavryta. Widerstand und Besatzungsterror. Studien zur Repressalienpraxis im Zweiten Weltkrieg. Berlin: 37. Manoschek W. i Safrian H. 1995.2 717./117. ID. Eine Infanteriedivision auf dem Balkan. u: Hannes Heer/Klaus Naumann (izd.), Vernichtungskrieg. Verbrechen der Wehrmacht. Hamburg: 38. Marjanovi J. 1975. Narodnooslobodilaki rat i socijalistika revolucija. 1941-1945. Beograd: 39. Messerschmidt M. 1999. Partisanenkrieg auf dem Balkan. Ziele, Methoden, Rechtfertigung. u: Loukia Droulia / Hagen Fleischer (izd.), Von Lidice bis Kalavryta. Widerstand und Besatzungsterror. Studien zur Repressalienpraxis im Zweiten Weltkrieg. Berlin: 40. Meterovi J. 1968. Lekarev Dnevnik. Beograd: 41. Milenkovi D. 1977. ena kao junak revolucije. u: Fabijan Trgo (izd.), Oslobodilaka borba naroda Jugoslavije kao optenarodni rat i socijalistika revolucija. Beograd: knj. 2. 42. Milenkovi D. i dr. 1961. Kongres SUBNOR-a Jugoslavije. Beograd: 43. Mili A. 1998. Patrijarhalni poredak, revolucija i saznanje o poloaju ene. u: Latinka Perovi (izd.), Srbija u modernizacijskim procesima 19. i 20. veka. Poloaj ene kao merilo modernizacije. Beograd: 44. Mnkler H. 1990. Die Gestalt des Partisanen. Herkunft und Zukunft. u: Herfried Mnkler (izd.), Der Partisan. Theorie, Strategie, Gestalt. Opladen: 45. Plato v A. 2000. Zeitzeugen und die historische Zunft. Erinnerung, kommunikative Tradierung und kollektives Gedchtnis in der qualitativen Geschichtswissenschaft ein Problemaufriss. u: BIOS 13, 1. 46. Plato v A. 2008. i dr. (izd). Hitlers Sklaven. Lebensgeschichtliche Analysen zur Zwangsar224
2/16/10 11:13 PM
47.
48. 49.
50. 51. 52. 53. 54. 55. 56. 57. 58. 59. 60. 61. 62.
63.
64. 65. 66.
beit im internationalen Vergleich. Be / Kln / Weimar: Rhr W. 1996. Forschungsprobleme zur deutschen Okkupationspolitik im Spiegel der Reihe Europa unterm Hakenkreuz. u: Isti (izd.), Europa unterm Hakenkreuz. Analysen Quellen Register. Heidelberg: Schmidbauer W. 1998. Ich wute nie, was mit Vater ist. Das Trauma des Krieges. Reinbek: Schrder H. J. 1995. Tten und Todesangst im Krieg. Erinnerungsberichte ber den Zweiten Weltkrieg. u: Thomas Lindenberger / Alf Ldtke (izd.), Physische Gewalt. Studien zur Geschichte der Neuzeit. Frankfurt a. M: Seckendorf M. i dr. (izd). 1992. Die Okkupationspolitik des deutschen Faschismus in Jugoslawien, Griechenland, Albanien, Italien und Ungarn (1941-1945). Berlin / Heidelberg: Shatan C. F.1983. Militarisierte Trauer und Rachezeremoniell. u: Peter Passett / Emilio Modena (izd.), Krieg und Frieden aus psychoanalytischer Sicht. Basel / Frankfurt a. M: Sklevicky L. 1996. Konji, ene, ratovi. Zagreb: Slapak S. 2001. enske ikone XX. veka. Beograd: Slaughter J. 1997. Women and the Italian Resistance, 1943-45. Denver CO: Slavko Goldstein S. 1999. Der Zweite Weltkrieg. u: Dunja Meli (izd.), Der Jugoslawienkrieg. Handbuch zu Vorgeschichte, Verlauf und Konsequenzen. Opladen / Wiesbaden: Stoji D. 1987. Prva enska partizanska eta. Karlovac: Strobl I. 1998. Die Angst kam erst danach. Jdische Frauen im Widerstand in Europa 1939-1945. Frankfurt a. M: Strobl I. 2002. Sag nie, du gehst den letzten Weg. Frauen im bewaffneten Widerstand gegen Faschismus und deutsche Besatzung. Frankfurt: Strugar V. 19783. Jugoslavija 1941-1945. Ljubljana / Beograd: oljan M. (izd.). ene Hrvatske u NOB. Zagreb: 1955. knj. 1. Tomasevich J. 1975. War and Revolution in Yugoslavia 1941-1945: The Chetniks. Stanford CA: Vogel D. 2001. Operation Strafgericht. Die rcksichtslose Bombardierung Belgrads durch die deutsche Luftwaffe am 6. April 1941. u: Wolfram Wette / Gerd Ueberschr (izd.), Kriegsverbrechen im 20. Jahrhundert. Darmstadt: Voss T. 1990. Ich habe keine Stimme, mein ganzes Leben flieht. Psychische Dimensionen des Guerillakrieges. u: Herfried Mnkler (izd.), Der Partisan. Theorie, Strategie, Gestalt. Opladen: Walke A. 2007. Jdische Partisaninnen - der verschwiegene Widerstand in der Sowjetunion. Berlin: Wiesinger B. N. 2008. Partisaninnen. Widerstand in Jugoslawien (1941-1945). Be / Kln / Weimar: Wiesinger N. B. 2005. () denn die Freiheit kommt nicht von alleine. Frauen im jugo225
2/16/10 11:13 PM
slawischen Volksbefreiungskrieg 1941-1945. (doktorska disertacija). Paris-Lodron-Univerzitet u Salzburgu: 67. Wiesinger N. B. 2008. Opfer oder Akteur? Ohnmacht und Handlungsmchtigkeit in lebensgeschichtlichen Narrativen von Zwangsarbeiterinnen und Zwangsarbeitern aus dem ehemaligen Jugoslawien. u: BIOS 21, 2. 68. Zduni D. (izd). 1980. Heroine Jugoslavije. Zagreb:
SUMMARY THE WOMEN PARTISANS WAR: WOMEN IN ARMED RESISTANCE, YUGOSLAVIA 1941-1945
Based on published sources, the press of the National Liberation Movement and personal accounts of women veterans, this article discusses womens armed resistance in occupied Yugoslavia. It explains womens (self-)mobilisation for the National Liberation Army with reference both to individual motives and the nature of the Yugoslav liberation/ civil/revolutionary war of 1941-1945. The article also describes womens concrete roles (doctor, nurse, fighter) in the partisan forces. The personal narratives of nurse Radmila V. and fighter/political activist Radojka K. illustrate the complexity of women partisans wartime experiences, which included pride of their efficiency as warriors, the solidarity of the wider population and comradeship among partisans, but also incidents of violence, gender-based discrimination and exploitation. In conclusion, the article looks at the representation of women partisans in public discourse during the socialist period. Usually, women veterans specific experiences were either ignored or idealized in order to corraborate the official partisan myth. Since the 1990s, the history of Yugoslavias women partisans became even more marginalized, so that even today, many questions remain open. Keywords: Yugoslavia, Second World War, Women, Armed Resistance, Oral History (Translated by author)
226
2/16/10 11:13 PM
In memoriam
2/16/10 11:13 PM
2/16/10 11:13 PM
IN MEMORIAM: ENVER REDI (1915-2009) Historijska traganja, 4, 2009., [ str. 229-231 ]
IN MEMORIAM ENVER REDI (1915 - 2009)

Podsjeanje na sve one koji naputaju ovozemaljski svijet obavezuje da se slijedi njihov curriculum vitae. Kada se razmilja i govori o linosti Envera Redia, to nije ni lako, niti jednostavno, jer je njegov ivotopis krajnje atipian, prebogat. Puko praenje raznovrsne, nadasve prebogate i dugovjene djelatnosti Envera Redia, koju je u svim periodima ivota krasio izuzetan dinamizam, podrazumijevalo bi barem en passent podsjeanje na najmarkantnije repere njegovih aktivnosti u razliitim periodima ivota. Za objanjenje i razumijevanje Redievog cjelokupnog opusa conditio sine qua non je poimanje njegove ivotne pragme. I na prvi pogled, stjee se dojam da je Enver Redi bio OVJEK u punom gorkijevskom smislu te rijei. Rediev ivotopis namee odreenje njegove stvaralake linosti kvalifikativom polivalentnosti. Akademski obrazovan, svoju revolucionarnu linost kao vijenik u toku Drugog svjetskog rata i NOB-a bio je sudionik svih, i za BiH i za drugu Jugoslaviju, i te kako znaajnih zasjedanja ZAVNOBiH-a i AVNOJ-a, potom privremene Narodne skuptine DFJ 1945., zatim Narodne skuptine FNRJ (1945-1953) i na kraju Savezne narodne skuptine (1953-1963) transformirao je tijekom specifinog vremena postratnih burnih promjena od poslanika politike do poslanika kulture. Kada bi se morala pronai diferentia specifica koja bi odslikavala cjelokupni Rediev opus od vremena kada on u profesionalnom smislu prelazi svoj stvaralaki Rubikon, onda je to u raznim varijantama i izvedenicama zatajan vieznaan, kompleksan, nimalo lako odgonetljiv i objanjiv pojam nacija. Za razumijevanje njegove, kako je reeno, nesumnjivo polivalentne linosti (revolucionara, drutveno-kulturnog radnika, odnosno znanstvenika akademika) bitno je ne tretirati njegovu drutvenu i znanstvenu aktivnost mehaniki nego sutinski kroz bar nekoliko faza stvaralakog ivota.
229
2/16/10 11:13 PM
S jeseni 1961. tek osnovani Institut za prouavanje istorije radnikog pokreta u Sarajevu dobiva (drugog po redu) direktora prof. Envera Redia i prema naglaeno specifinoj instituciji kakav je bio Institut za istoriju Redi se ponaao atipino. Najmanje je bio direktor u klasinom smislu te rijei. Takve je ljude rijetko mogue sresti. Tadanji rukovodioci teko su ili nikako mogli prevazii optevaee usko partijske ablone. Instituti, koje je krajem 50-ih osnivala Partija, bili su institucije bez naunika, kolovanih znanstvenika, bez iskustva u realizaciji znanstvenih programa, sa kadrovima kojima su znanja jezika bila terra incognita, bez glasila, bez stanova itd. Enver Redi, beskrajno odgovoran, i isto tako uporan u vizijama, osjeao je i znao ta i kako treba raditi. U pravilu svi mlai sa kraim radnim iskustvom znali su pravac morali su na studij treeg stepena. Sa vremenijim je ilo tee. Svi na uenje jezika. Svi (po mogunostima i redoslijedu) na specijalizacije put Bea, Moskve, Berlina, Beograda, Pariza itd., na izradu doktorskih disertacija. Kvantitet je raao kvalitet. Institut je prerastao inicijalne zadatke. Suvremene tendencije u historiografiji najavljuju i nameu transformacije. Uvrijeeno i rasprostranjeno uvjerenje da pobjednici piu historiju prevladavalo je saznanje da je neophodno pisati totalnu historiju u kojoj nee biti preferirana samo jedna strana radniki pokret, historija KPJ, socijalistika revolucija i poslijeratni period iz ugla KPJ-SKJ. Spiritus rector i spiritus movens tih inovacija je prije svih Enver Redi. Dosezanje jedne zavidne razine razvoja ustanove, u emu je obol Redia bio evidentan, konano je evoluiralo u saznanju o nunosti definitivne promjene sveukupne programske djelatnosti. Ali, priroda stvari i zakon ivota uvjetovali su rastanak. Odlaskom u mirovinu 1972. godine, reklo bi se, poinje jo jedna atipina i plodotvorna faza jedne, po mnogo emu, jedinstvene linosti. Redi se razvija i sazrijeva u polihistorika iji su istraivaki nerv, znanstvena upitanost i upornost dostojni divljenja. Ipak, malo je takvih primjera, zapravo riplijevski je rijedak sluaj da netko, tek odlaskom u mirovinu, odbranom doktorske disertacije producira knjige od kojih je svaka naredna bolja i vrednija od prethodne. Oni to se bave tzv. treim dobom o ivotu ljudi napisali su studije i knjige o frustriranim i istraumatiziranim ljudima koji nisu znali ili nisu mogli da se suoe sa psihofizikim, materijalnim i inim izazovima nakon odlaska u mirovinu. Veina prisutnih na otvaranju znanstvenog skupa posveenog 40. obljetnici Instituta bili su zateni podatkom da je akademik Redi skoro tri decenije na spisku umirovljenika. Dok je ogromna veina njegovih ispisnika
230
2/16/10 11:13 PM
zasluene dane mirovine provodila sukladno svom statusu, Redi se priljenou koja podrazumijeva pozvanje znanstvenika, marljivou, serioznou, nadasve plodotvornou u ove tri i po posljednje decenije i dalje neprekidno potvrivao kao svojevrsni unikum meu suvremenim historiografima. Prijemom u lanstvo ANUBiH (1978. za dopisnog i 1984. za redovitog lana), uspjenim voenjem njenog Odjeljenja drutvenih nauka, njegova je aktivnost bila oigledna. Karakterizirale su je bogatstvo ideja, inicijativnost i kreativnost, koje su dosegle intelektualni parnasovski vrhunac. prof. dr. Tomislav Iek
231
2/16/10 11:13 PM
232
2/16/10 11:13 PM
Upute autorima priloga Historijska traganja, 4, 2009., [ str. 233-234 ]
UPUTE AUTORIMA PRILOGA:

asopis Historijska traganja u izdanju Instituta za istoriju u Sarajevu objavljuje: - izvorne znanstvene radove - pregledne lanke - strune priloge - predavanja odrana na Tribini Instituta za istoriju u Sarajevu. Kategoriju rada predlae autor, a konanu odluku donosi Redakcija. Oprema rukopisa: Uz radove poslati: - naslov rada - ime i prezime autora - naziv institucije i adresu - e-mail adresu - abstrakt i kljune rijei na bosanskom/hrvatskom/srpskom jeziku - Summary and key words - biljeke uz tekst rukopisa - popis izvora i literature Svi prilozi moraju biti pisani na kompjutoru, u MS Word, te trebaju biti snimljeni u formatu MS Word dokumenta. Obavezno je koritenje fonta Times New Roman. U tekstu priloga veliina slova je 12, prored 1,5. U biljekama veliina slova je 10, a prored jednostruki (single). Tekst priloga autor treba dostaviti redakciji asopisa Historijska traganja potom na adresu Instituta za istoriju u Sarajevu i to iskljuivo na CD-u sa jednim ispisom ili e-mailom na adresu vera@lsinter.net Upute za citiranje u tekstu rukopisa: a) napomene za objavljenu literaturu: Napisati prezime autora i inicijale za ime, godinu i broj stranice na kojoj je informacija. Ako se citiraju dva djela istog autora iz iste godine, jedno djelo biljeimo sa a a drugo sa b. Ako je citirano djelo rad dvojice autora potrebno ih je oba navesti, a u sluaju vie autora navodi se prvi i dopiu se rijei i drugi ili skraenica et al. Npr.: Brki H. 1971. // Brki H. 1971a. Brki H.1971b. // Brki, Vili 1971. // Brki et al. 1971. b) napomene za izvornu grau: za antiku i srednjovjekovnu literarnu grau: Ime autora po standardnoj formi. Broj knjige. Broj poglavlja Npr.: Cass. Dio LV, 26. za epigrafsku grau: Naziv izdanja po standardnoj formi u kratici i naziv natpisa. Npr.: CIL 8765
233
2/16/10 11:13 PM
Upute autorima priloga Historijska traganja, 4, 2009., [ str. 233-234 ]
za srednjovjekovnu arhivsku grau: Naziv arhiva, Serija ili knjiga, Sveska, Broj sveske, Folija ili stranica, Broj folije ili stranice. Npr.: DAD, Diversa cancellariae, XXXI, 62v. za osmansku arhivsku grau: Naziv i mjesto arhiva, Ime i broj dokumenta, Broj stranice, Datum i godina. Npr.: Babakanlik arivi, Istanbul, Mhimme-defter, br.dok. 286, 2 konac rebiul evvela 1112. (10-15. septembar 1700). za arhivsku grau modernog doba: Napisati u skraenom obliku naziv arhiva, ime fonda, broj kutije (ako je bitan), signaturu (ako je arhivski fond sreen), naziv dokumenta i datum ako je potrebno zbog nesreenosti fonda. Npr.: ABH. Fond: VLBH, kut. 15, sign. 123/46 Upute za citiranje u popisu literature i izvorne grae: Primjer za knjigu: Autor. Godina izdanja. Naslov. Mjesto izdanja: Izdava. Npr.: Kemura I. 2003. Narodna uzdanica. Sarajevo: Bonjaki institut, Institut za istoriju. Primjer za lanak: Autor. Godina. Naslov lanka. Ime asopisa i broj. Mjesto izdanja: Izdava. Brojevi stranica. Npr.: Karabegovi I. 2000. U povodu etrdesetogodinjice postojanja i rada Instituta za istoriju. Prilozi 29. Sarajevo: Institut za istoriju. 39-44. Primjer za priloge u knjigama ili zbornicima radova: Autor. Godina. Naslov lanka. Naslov knjige ili zbornika radova. Mjesto izdanja: Izdava. Broj stranica. Npr.: Kamberovi H. 2007. Izmeu kritike historiografije i ideolokog revizionizma. Revizija prolosti na prostorima bive Jugoslavije. Sarajevo: Institut za istoriju. 11-19. Primjer za mreno dostupan rad: Autor. Datum izdavanja. Naslov. Mjesto izdanja: Izdava. Strana. Datum pristupa. Npr.: Levy, Mellissa, and Janet Moor. 1998. Settlement stubs tobacco billboards; Outdoor advertising firms seek clients. Star Tribune. Lexis-Nexis Academik Universe. Reed Elsevier, Inc. 1D. 6.06.1999. Internet primjer: Npr.: Grad Sarajevo.jedinstven informacioni sistem grada Sarajeva. http://www.sarajevo.ba/ba/index.php/(23.5.2008.) Primjer za citiranje novina: Autor. Naslov lanka. Naziv novina, godite i broj. Mjesto izdanja: Datum. Brojevi stranica. Npr.: Kolar R. Brkanje po koticama. Osloboenje, god. 57, br. 19281. Sarajevo: 23. 10. 2000. 6.
234
2/16/10 11:13 PM
2/16/10 11:13 PM
Historijska traganja
Br. 4., Sarajevo 2009. INSTITUT ZA ISTORIJU U SARAJEVU
Za izdavaa: dr. HUSNIJA KAMBEROVI Prijevodi rezimea na engleski jezik: SENADA KRESO Lektura: mr. MIRELA OMEROVI Dizajn i DTP: TARIK JESENKOVI
tampa: tamparija Fojnica Za tampariju: ehzija Buljina
2/16/10 11:13 PM

Historijska Traganja 4

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Historijska Traganja 4

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

UDK 94 (497.

Historijska traganja Historical Searches

Historijska traganja br 4 print.indd 1

Historijska traganja Historical Searches

Glavni i odgovorni urednik Editor-in-chief

Historijska traganja br 4 print.indd 2

UDK 94 (497.6) Historijska traganja, Br. 4, Sarajevo, 2009, [ str. 1-258 ]

Historijska traganja Historical searches

Historijska traganja br 4 print.indd 3

UDK 94 (497.6) Historijska traganja, Br. 4, Sarajevo, 2009, [ str. 1-258 ]

Upute autorima priloga......................................................................... 235

Historijska traganja Historical searches

Historijska traganja br 4 print.indd 4

RIJE REDAKCIJE Historijska traganja, 4, 2009., [ str. 5-6 ]

Historijska traganja Historical searches

Historijska traganja br 4 print.indd 5

RIJE REDAKCIJE Historijska traganja, 4, 2009., [ str. 5-6 ]

Historijska traganja Historical searches

Historijska traganja br 4 print.indd 6

Historijska traganja br 4 print.indd 7

Historijska traganja br 4 print.indd 8

UDK 939.8 (398) 05/08 Pregledni rad

SVPPLEMENTVM REBELLIO ILLYRICI I. GERMANIKOVA POUNJSKA OFANZIVA

O Velikom ilirskom ustanku od 6. do 9. godine n. e. u: Mesihovi S. 2007. 314-617.

Historijska traganja br 4 print.indd 9

Historijska traganja br 4 print.indd 10

Cass. Dio LVI, 11-12, 2.

Cass. Dio LV, 32, 4.

Historijska traganja br 4 print.indd 11

Historijska traganja br 4 print.indd 12

Cass. Dio LV, 11-12, 1.

Historijska traganja br 4 print.indd 13

Historijska traganja Historical searches

Historijska traganja br 4 print.indd 14

Autorov prijevod. Vell., II, CXV, 1-2. 15

Historijska traganja Historical searches

Historijska traganja br 4 print.indd 15

Historijska traganja br 4 print.indd 16

Historijska traganja br 4 print.indd 17

Patsch C. 1896. 133-134; Sui M. 1991-1992. App. Ill, 17-21.

Historijska traganja br 4 print.indd 18

Historijska traganja Historical searches

Historijska traganja br 4 print.indd 19

Historijska traganja br 4 print.indd 20

Historijska traganja Historical searches

Historijska traganja br 4 print.indd 21

Historijska traganja br 4 print.indd 22

Historijska traganja Historical searches

Historijska traganja br 4 print.indd 23

Historijska traganja br 4 print.indd 24

Historijska traganja br 4 print.indd 25

Historijska traganja br 4 print.indd 26

Historijska traganja Historical searches

Historijska traganja br 4 print.indd 27

Historijska traganja br 4 print.indd 28

Historijska traganja br 4 print.indd 29

Historijska traganja br 4 print.indd 30

Historijska traganja br 4 print.indd 31

Historijska traganja Historical searches

Historijska traganja br 4 print.indd 32

Historijska traganja Historical searches

Historijska traganja br 4 print.indd 33

Historijska traganja br 4 print.indd 34