Mainski fakultet Sarajevo Izbor materijala i analiza havarija

Seminarski rad Odabrane strune teme

Uputstvo za izradu Seminarskog rada Podatke o studentu (ime i prezime) unosi student koji radi Seminarski rad. Podatke o datumu izdavanja, datumima kolokviranja i osvojenim bodovima unosi predmetni asistent. Student Seminarski rad radi u MS Word-u, i kao tampanu verziju predaje predmetnom asistentu koji provjerava, komentira, i konano ocjenjuje kemijskom olovkom. Sve izvode iz literature navesti direktno u tekstu, po rednom broju citiranja (npr. [1]), a listu koritene literature navesti na kraju rada. Tekst u seminarskom radu treba biti font Arial veliina 11. Slike u seminarskom radu trebaju biti standardnog tipa (ubaene u formatu jpg, bmp, wmf) i imati najmanje 100 dpi.

od max 40
obraeni tekst i slike, max8 pristup i ref. literatura, max12 zadata forma, max4 prezentacija i kolokvij, max16

Ime i Prezime Kolokvij i/ili Prezentacija Datum izdavanja Mart 2013

Rev.

Datum

Ime i Prezime / Datum Pregledao Asistent

Ukupno bodova

Naziv seminarskog rada

Izbor materijala za eline konstrukcije projektovane prema Eurokodu 3 (EN 1993)

Mainski fakultet Sarajevo | Katedra za mainski proizvodni inenjering | Izbor materijala i analiza havarija

Sadraj seminarskog rada

1 2 3 4 5 6 8 Uvod .................................................................................................................................................3 Openito o izboru elika prema Eurokodu 3......................................................................................4 Zahtijevi pri izboru elika prema Eurokodu 3.....................................................................................6 Izbor materijala na osnovu ilavosti Eurokod 3 dio 1-10...............................................................11 Izbor materijala za osobine kroz debljinu, Eurokod 3 dio 1-10 ........................................................15 Zakljuak ........................................................................................................................................18 Literatura ........................................................................................................................................19

str. 2 / 19

1 Uvod
Izbor odgovarajueg materijala je od velikog znaaja za uspjenost jednog proizvoda. Broj materijala koji su na raspolaganju je veliki i stalno raste razvojem novih. Tako da je izbor materijala dinamiki proces, koji moe biti od presudnog znaaja za uspjeh proizvoda odnosno preduzea. Postoji vie od 50.000 razliitih materijala koji su dostupni jednom ininjeru. Stoga, postavlja se pitanje kako jedan ininjer, pri konstruisanju ili projektovanju, moe izabrati materijal koji najbolje odgovara namjeni iz tako velikog spektra razliitih materijala, jer pogrean izbor materijala moe izazavati katastrofalne pojave [1]. Pravilan izbor materijala predstavlja kljuni korak u procesu projektovanja jer od toga zavisi ne samo vijek trajanja odreenog dijela ureaja, ve i sam tehnoloki proces, kao i konaan proizvod. Razvoj nauke o materijalima, kao polazne teorijske osnove, kao i razvoj novih materijala koji su u komercijalnoj primjeni doveo je do naglog poveanja broja konstrukcionih materijala. Pred ininjere se postavlja velika mogunost izbora materijala, isvi odgovaraju specifinoj namjeni. Ova v elika raznolikost materijala ne predstavlja prednost, ve se ak moe shvatiti i kao nedostatak. Na sreu, kada se uzmu u obzir trite, poznati proizvoai, realno, u praktinim uslovima izbor se svodi na informacije o pedeset do osamdeset razliitih materijala, zavisno od irine upotrebe. Strategija izbora materijala je naroito postala znaajna u posljednje vrijeme. Primjena konk urentnih ininjerskih metoda i paketa programa dovela je do ukljuivanja ininjera u mnogo ranije stadi jume izbora materijala, jer pravilan izbor materijala u procesu proizvodnje u mnogome odluuje osobine finalnog proizvoda. Sve vea primjena automatizacije procesa proizvodnje je dovela do odnosa da cijena materijala predstavlja 50% a u nekim sluajevima i vie od cijene finalnog proizvoda [2].

Svi materijali
(Izraziti kao funkcije, granine uslove, ciljeve i slobodne varijable.)

"Prevod" ili izraavanje projektnih zahtijeva

Provjera dostupnih materijala i suenje izbora obzirom na granine uslove

(Eliminacija materijala koji nemogu zadovoljiti granine uslove ili obaviti funkciju.)

(Pronai materijale koji najbolje zadovoljavaju zahtijeve.)

Rangiranje materijala obzirom na ciljeve

(Istraiti "istoriju" familije materijala za najbolje kandidirane materijale.)

Potraga za dodatnim informacijama

Finalni izbor materijala

Slika 1-1. Strategija izbora materijala prema Ashby-u [3] Najkrae obajnjeno, izbor materijala se sastoji iz [1]: Identifikacije skupa zahtijevanih osobina materijala,a na osnovu projektnih zahtijeva (eng. design requirements), a potom Usporedba stvarnih ili dostupnih ininjerskih materijala za skup zahtijevanih osobina, te iznalaenje najboljeg ili optimalnog rijeenja.
str. 3 / 19

2 Openito o izboru elika prema Eurokodu 3

Eurokod 3 se odnosi na projektovanje elinih konstrukcija i na graevinske radove s elikom. U skladu je sa zahtijevima i naelima za pouzdanost konstrukcija, s osnovama njihovog projektiranja i provjere koje su navedene u EN 1990 Osnove za projektovanje konstrukcija. Eurokod 3 se odnosi samo na zahtijeve za otpornost, upotrebljivost, trajnost i otpornost na poar elinih konstrukcija [4]. Oni se temelje na principu projektovanja prema graninim stanjima, koji uglavnom pretpostavlja da se otpornost presjeka i elementa za kranja granina stanja temelji na ispitivanjima u kojima su zadovoljene tolerancije prema EN 1090-2, a materijal iskazuje dovoljnu duktilnost da se mogu primjeniti pojednostavljeni modeli prorauna. Dakle, svojstva materijala, za elik razred (klasa) elika, moraju biti detaljno naznaeni u skladu s razinama pouzdanosti definiranim u Eurokodu 3. Ovi pojednostavljeni proraunski modeli i koncept pouzdanosti u Eurokodu temelje se na ispitivanjim pri sobnoj temperaturi, kad se javlja duktilno otkazivanje budui da elik u podruiju gornje r azine (nivoa) posjeduje dovoljnu ilavost. Slika 2-1 (lijevo) prikazuje pregled svih duktilnih oblika otkazivanja, koji su ukljueni u pravila proketiranja za eline konsrukcije, kao i izraze za karakteristinu otpornost i vrijednost parcijalnih faktora koji su proizali iz ispitivanja. Ako nastupa krti lom, pretpostavke za proraunske modele i koncepte sigurnosti vie nisu ispunjene, vidi sliku 2-1 (desno). Prema tome, otkazivanje krtim lomom se mora izbjei pravilno odabranim elikom k oji posjeduje dovoljnu ilavost [5]. Duktilni nainotkazivanja Krti lom

Nain 0
Prekomjerne deformacije zbog razvlaenja,npr. istezanje ipke

Nain 1
Otkazivnanje elementa zbog instabiliteta, npr. izvijanje

Nain2
Lom nakon razvlaenja,npr.vijak

Iskljueno ispravnim izborom materijala

Slika 2-1. Krti i duktilni oblici otkazivanja [5] Generalno, izbor razreda elika je odreen u Eurokodu EN 1993-1-1 (2005). Navedeno je nekoliko zahtijeva [6]: Izbor prema mehanikim osobinama materijala nominalne vrijednosti svojstava materijala definirane su kao karakteristine vrijednosti u proraunu. Zahtijevi duktilnosti za elike se zahtijeva minimalna duktilnost. Osobine ilavosti data su pojednostavljena pravila za izbor odgovarajueg materijal s dovoljnom ilavosti za izbjegavanje krtog loma. Osobine kroz debljinu smjernice za izbor osobina kroz debljinu date su u EN 1993-1-10.

str. 4 / 19

Slika 2-2. Oznaavanje razreda elika u skladu sa EN 10025 [6] S obzirom na ove zahtijeve, razredi elika su navedeni u normi za vrue valjan e proizvode i konstrukcione elike EN 10025 (slika 2-2). Ovdje prikazan, a u EN 10025 usvojen, alfanumeriki nain oznaavanja elika odreen je prema normama EN 10027-1 i CR 10260. Klasifikacija razreda elika se prema tome temelji na navedenoj minimalnoj granici razvlaenja pri sobnoj temperaturi (355 MPa) [5].

str. 5 / 19

3 Zahtijevi pri izboru elika prema Eurokodu 3

3.1 Mehanike osobine Nominalne vrijednosti granice razvlaenja, fy i vrstoe, fu, za konstrukcioni elik trebaju se dobiti usvajanjem vriednosti fy= Reh i fu= Rm direktno iz norme za proizvode (npr. EN 10025), ili iz tabele 3.1 u EN 1993-1-1, koja je ustvari preuzeta iz EN 10025. Mora se naglasiti da se zahtijevana granica razvlaenja smanjuje s poveanjem debljine materijala. Na taj se nain uzima u obzir uinak da s porastom debljine materijala treba dodati vie legirajuih elemenata kako bi se postigla konstantna granica razvlaenja po debljini. Meutim, s porastom dodatka legirajuih elemenata poveava se vrijednost ugljikovog ekvivalenta (CE) i zavarivanje postaje problematino. Zavarljivost je znaajna osobina za primjenu konstrukcionih elika. Stoga, normativna pravila uzimaju u obzir ovu injenicu smanjujui zahtijevanu granicu razvlaenja za deblje ploe kako bi se osigurala zavarljivost. Ovdje je bitno napomenuti da novi nain proizvodnje termomehaniki valjanih sitnozrnatih elika u kvalitetnim razredima jednakim ili veim od S460 omoguuju izvrsne mehanike osobine, tj. mali pad granice razvlaenja s poveanjem debljine. Takvi elici, u praksi poznati pod komericjalnim nazivom HISTAR, posjeduju izuzetnu osobinu zavarljivosti koja je, uz navedene visoke mehanike osobine, posljedica novog naina proizvodnje visokokvalitetnih elika s malim udjelom legirajuih elemenata i openito malom vrijednosti ugljikovog ekvivalenta [5].

Slika 3-1. Zavisnost debljine materijala i granice razvlaenja, poreenje elika prema EN 10025 (2004) i modernih HISTAR elika prema Z-30.2-5 (2008) [6]

3.2 Duktilnost Izmeu ostalog, duktilnost se zahtijeva kako bi se izbjegao krti lom konstrukcionih elemenata. Za elike se minimalna zahtijevana duktilnost izraava u smislu ogranienja je za: Izduenje pri otkazivanju na mjernoj duini od (gdje je A0 poetna povrina poprenog presjeka). Eurokod preporuuje da izduenje pri otkazivanju ne bude manje od 15%, Omjer fu/fy odreene minimalne vrstoe fu, i odreene minimalne granice razvlaenja, fy. Eurokod preporuuje da minimalna vrijednost bude fu/fy 1,10. Oba kriterija su od posebne vanosti za konstrukcione elike visoke vrstoe, kao na primjer razred HISTAR 460 (ili razred elika S460 prema EN 10025-4 za termomehaniki valjane zavarljive sitnozrnate konstrukcione elike), s obzirom na injenicu da to je vea granica razvlaenja to e izduenje pri otkazivanju (lomu) biti manja (slika 3-2). Minimalno potrebno izduenje za konstrukcione elike propisano je u EN 10025. Dakle, norma za proizvode nudi vie duktilnosti od zahtijevane u EN 1993 -1-1. Meutim, slika 3-2. takoer pokazuje da je minimalno izduenje openito zadovoljeno s visokim nivoom pouzdanosti za savremenu generaciju elika visoke vrstoe.

str. 6 / 19

Slika 3-2. Poreenje krivulja naprezanje-deformacija za elik S235 i elike savremene generacije HISTAR 355 i HISTAR 460 [6] Omjer fu/fy je openito kritiniji od minimalnog izduenja. Stoga su provedena mnogobrojna ispitivanja zatezanjem, a dobijeni omjeri fu/fy su prikazani u odnosu na granicu razvlaenja na slici 3-3.

Slika 3-3. Odnos granice razvlaenja i vrstoe konstrukcionih elika proizvoaa ArcelorMittal, Nnormalizirani elici, TM- termomehaniki obraeni elici [6] Iz dijagrama sa slike 3-3. moe se zakljuiti da konstrukcioni elici do 460 MPa ispunjavaju kriterije duktilnosti. Na prvi se pogled ini da konstrukcioni elici s granicama razvlaenja ve im od 460 MPa ne ispunjavaju kriterije duktilosti. Meutim, elici proizvedeni termomehanikim (TM) postupkom ciljano ispunjavaju te kriterije zahvaljujui njihovom specifinom mehanizmu ovravanja (sitnija mikrostruktura i smanjeni udio mikrolegirajuih elemenata) [5].

str. 7 / 19

3.3

ilavost

Mogua su dva naina otkazivanja materijala: duktilno ili krto (tabela 1). Krto otkazivanje je nepoeljno naglo otkazivanje bez plastine deformacije materijala i uobiajeno se naziva krti lom. ilavost je otpornost naprezanog materijala na krti lom. Definira se kao koliina energije po jedinici volumena koju materijal moe da apsorbuje prije nego to pukne. Na ilavost materijala utie vie faktora: Temperatura Materijali gube otpornost na lom sa smanjenjem temperature, vidi sliku 3-4a. Ovaj se odnos moe prikazati na krivoj udarna ilavost KV (Av) temperatura (T) s podrujem gornjeg dijela krive (3: duktilno otkazivanje), podruje donjeg dijela krive (1: krti lom) i prelazno podruije (2: mjeoviti lom lom pokazuje dijelove cijepanja i povrinu smicanja). Brzina optereivanja to je vea brzina optereivanja to je ilavost manja (slika 3-4b). Veliina zrna Orijentacija kristalne reetke je razliita u susjednim zrnima (slika 3-5a). Kad god vrh pukotine dostigne granicu zrna, pukotina naknadno mijenja svoj smjer irenja (rasta) te se tako energija razrauje. Prema tome, finozrnasti elici su otporniji na krti lom. Hladno oblikovanje S poveanjem hladnog oblikovanja dolazi do poveanja granice razvlaenja uz smanjenje duktilnosti (slika 3-5b). Debljina materijala U dvodimenzionalnom stanju naprezanja, plastina deformacija elika poinje u taki razvlaenja. U trodimenzionalnom stanju naprezanja, kristalna reetka elika je zbijena (stisnuta) sa svih strana i stoga dolazi do znaajnog porasta granice razvlaenja elika. Dakle, tanje ploe s veim udjelom materijala u dvodimenzionalnom stanju naprezanja imaju veu duktilnost od debljih ploa (slika 3-6).

a) b) Slika 3-4. Kriva udarna ilavost Av (KV) temperatura (a), i kriva faktora intenziteta naprezanja temperatura za kvazistatiko i dinamiko optereenje (b) [6]

str. 8 / 19

b) a) Slika 3-5. Model irenja pukotine u mikrostrukturi (a), i kriva naprezanje-deformacija u zavisnosti o nivou hladnog oblikovanja (b) [6]

Slika 3-6. Povrine loma, nako udarnih ispitivanja na Charpy-evom klatnu, ploa razliitih debljina [6] Tabela 1. Mehanizmi otkazivanja materijala Nain otkazivanja Deformacija kristalne reetke Duktilno otkazivanje (lom) smicanje klizanje ilavost bez sjaja

Fraktografija

Krto otkazivanje (lom) cijepanje dekohezija lomljivost (krtost) sjaj

Generalno ilavost materijala se ispituje udarnim testom na Charpy-jevom klatnu sa rezultujuom krivom udarna ilavost temperatura (slika 3-6a).

str. 9 / 19

Ostali relevantni faktori koji imaju uticaj i na otpornost elementa na krti lom jesu [5]: Detalj (oblik) zareza Poetak pukotine izrazito ovisi o detalju zareza i proizalom naprezanju, poloaju pukotine i obliku pukotine izraene faktorima intenziteta naprezanja (slik a 3-7a). Nivo iskoritenosti elementa (omjer uinka djelovanja i otpornosti) to su vei naponi na zatezanje u elementu, vea je vjerovatnoa loma (slika 3-7b).

a) b) Slika 3-7. Specifikacija zareza (eng. notch) za odreivanje faktora intenziteta zareza (a), i odnos naprezanje za lom veliina pukotine (b) [6] 3.4 Osobine kroz debljinu Lamelarno cijepanje je tip loma koji se dogaa ispod zavara (slika 3-8). Obino nastupa kada se neki ploasti materijai koji imaju nisku duktilnost u smijeru debljine (ili kroz debljinu) zavaruju na okomiti element. Otkazivanje cijepanjem obino nastupa unutar osnovnog materijala izvan zone uticaja toplote i paralelno je s granicom topljenja zavara. Problem je uzrokovan varovima koji osnovni materijal izlau visokim naprezanjima, odnosno skupljaju u smijeru debljine. Glavni pokazatelj da materijal odeuje deformabilnost u smijeru kroz debljinu jest sumpor (sadran kao rezidualni element u eliku). Meutim, poznato je da se samo deformabilnost, ali ne i vrstoa (otpornost) u smijeru kroz debljinu, moe poboljati postupcima proizvodnje elika.

Slika 3-8. Lamelarno cijepanje [6] Otpornost na lamelarno cijepanje je jedan od bitnih zahtijeva pri izboru elika [5].

str. 10 / 19

4 Izbor materijala na osnovu ilavosti Eurokod 3 dio 1-10

4.1 Uopteno [8] (1) Smjernice date u ovom poglavlju bi se trebale koristiti prilikom izbora materijala za novu konstrukciju. One nisu namijenjene da obuhvate odreivanje (eng. assessment) materijala u eksploataciji. Pravila treba koristiti za odabir odgovarajueg razreda elika iz Europskih Standarda za eline proizvode navedene u EN 1993-1-1. (2) Pravila su primjenjiva za napregnute elemente, zavarene i zamorno optereene elemente u kojima je jedan dio perioda optereenja zatezanje. (3) Pravila e se koristiti za osobine materijala odreene prema vrijednosti ilavosti u skladu sa odgovarajuim standardima za eline proizvode. Materijal sa manjim ONEROUS razredom se ne smije koristiti, iako rezultati testa pokazuju podudarnost sa navedenim razredom. Napomena: Za elemente koji nisu podvrgnuti naprezanju, zavarivanju ili zamornom optereenju, pravila mogu biti konzervativna. U takvom sluaju rijeenje se moe dobiti pomou mehanike loma. Udarna ilavost ne treba biti odreena samo za elemente optereene na pritisak (sabijanje).

4.2

Procedura [8] (1) Prilikom izbora razreda elika treba voditi rauna o sljedeem: a) osobinama materijala: zatezna vrstoa zavisna od debljine materijala f y(t) kvalitet ilavosti izraen sa T27J ili T40J b) karakteristikama dijela: oblik i detalji dijela koncentracija napona prema EN1003-1-9 debljina elementa (t) pretpostavke za greke pri proizvodnji (npr. kao to su pukotine po debljini ili polueliptine povrinske pukotine) c) okolnosti pri projektovanju: vrijednost najnie projektovane temperature dijela maximalni naponi od stalnih i nametnutih dejstava izvedeni iz uslova projektovanja, opisanih ispod u (4) zaostali naponi pretpostavke za rast pukotine brzina deformacije (eng. strain rate) od sluajnih dejstava stepen hladne deformacije ( ) (2) Dozvoljena debljina elinog elementa (prema tabeli 2). (3) Alternativne metode se mogu koristiti za determinisanje zahtijeva ilavosti kao: a) metoda mehanike loma: U ovoj metodi zahtijevana vrijednost ilavosti ne smije da prelazi vrijednost osobine ilavosti. b) koritenjem numerike: Da bi se dobili realni rezultati, modeli bi trebali biti konstruisani i optereeni na slian nain kao i stvarna konstrukcija.
str. 11 / 19

(4) Sljedei uvjeti projektovanja (eng. design condition) se trebaju uzeti: a) Dejstva (eng. actions) trebaju odgovarati sljedeoj kombinaciji (eng. combination): Ed = E { [ ] }

gdje glavno dejstvo A je referentna temperatura TEd koja utie na ilavost materijala posmatranog komada i takoer moe dovesti do naprezanja zbog spreavanja kretanja. su stalna dejstva, i je esta (eng. frequent) vrijednost varijable optereenja i su kvazi-permanentne vrijednosti prateih varijabli optereenja, koja uzrokuju (eng. govern) nivo naprezanja materijala. b) Kombinacije faktora i trebaju biti u saglasnosti sa EN 1990.

c) Maksimalni primjenjeni napon Ed bi trebao biti jednak nominalnom naponu na mjestu potencijalne inicijacije loma. Ed bi trebalo izraunati i za granicu upotrebljivog stanja (eng. serviceability limit state) uzimajui u obzir sve kombinacije stalnih i varijabilnih dejstava (eng. actions), kao to je definirano u odgovarajuem dijelu EN 1991. Napomene: Gornja kombinacija sesmatra da je jednaka sluajnoj kombinaciji, zbog pretpostavke simultane (istovremene) pojave najnie temperature, veliine greke, lokacije greke iosobina materijala. Ed moe ukljuivati i napone zbog sprijeavanja pomjeranja (eng. restraint of movement) uslijed promjene temperature. Kao to je glavno dejstvo referentna temperatura T Ed, maksimalni primjenjeni napon Ed generalno nee prei 75% od zatezne vrstoe. (5) Referentna (eng. the reference) temperatura TEd na potencijalnoj lokaciji loma bi se trebala odrediti koritenjem sljedeeg izraza:

gdje je: Tmd je najnia temperatura zraka sa navedenim periodom povrata, vidi EN 1991-1-5 je dodatak za gubitak zraenja, vidi EN 1991-1-5 je dodatak za zateznu vrstou i granicu razvlaenja materijala, nesavrenost pukotine, oblika i dimenzija je sigurnosni dodatak, ako je potreban je dodatak za brzinu deformacije, drugaije nego referentna brzina deformacije je dodatak za stepen hladne deformacije Napomene: sigurnosni element da prilagodi TEd za druge zahtijeve pouzdanosti date Nacionalnim Aneksom. =0 C je preporueno, kada se koriste tabelarne vrijednosti prema maksimalnoj dozvoljenoj debljini elementa (tabela 2). Vrijednost =0 C se moe pretpostaviti kada se koriste tabelarne vrijednosti prema tabeli 2. Nacionalni Aneks moe dati maksimalne vrijednosti raspona izmeu TEd i testne temperature i takoer raspon od Ed, za koje valjanost vrijednosti za dozvoljene debljine u tabeli 2. mogu biti ograniene. Primjena tabele 2. moe biti ograniena Nacionalnim Aneksom da se koriste elici do S 460. (6) Referentni napon Ed bi trebao biti odreen koritenjem elastine analize uzimanjem u obzir druge efekte od deformcija.

str. 12 / 19

4.3

Maksimalno dozvoljene vrijednosti debljine [8] (1) Tabela 2. daje maksimalnu dozvoljenu debljinu elementa koja odgovara datom razredu elika, njegovoj kvaliteti ilavosti u smilsu Kv vrijednosti, referentnom nivou naprezanja [Ed] i referentnoj temperaturi [TEd]. (2) Vrijednosti iz tabele 2. su bazirane na sljedeim pretpostavkama: vrijednosti zadovoljavaju zahtijeve EN 1990 za opi kvalitet materijala referentna brzina deformacije je koritena. Ovo se odnosi na dinamike efekte dejstva za veinu kratkotrajnih i dugotrajnih projektnih situacija. Za ostale brzine deformacije (npr. za udarna optereenja), tabelarne vrijednosti mogu se koristiti smanjenjem T Ed oduzimanjem , dato kao:

) [C]

pretpostavljeni su materijali koji nisu hladno deformisani sa . Kako bi dopustili hladno oblikovane elike koji nisu prethodno podvrgnuti starenju, tabelarne vrijednosti mogu se koristiti prilagoavanjem TEd oduzimanjem : [C]

nominalne vrijednosti ilavosti zareza (eng. notch toughness) po pitanju T27J su bazirane sljedeim standardima: EN10025, EN 10155, EN 10210-1, EN 10219-1. Za ostale vrijednosti koritena je sljedea veza: T40J= T27J+10 [C] T30J= T27J+0 [C] za lanove (eng. members) koji su podleni zamoru materijala, svi detalji vezani za nominalna naprezanja su obuhvaeni sa EN 1993-1-9.

Tabela 2. daje maksimalne dozvoljene vrijednosti debljine elementa zavisno od tri nivoa napona predstavljeni kao proporicije nominalne granice razvlaenja: a) Ed = 0,75 fy(t) [N/mm2] b) Ed = 0,50 fy(t) [N/mm2] c) Ed = 0,25 fy(t) [N/mm2] gdje fy(t) moe odrediti iz: [N/mm2] gdje je t debljina ploe (eng. table) u mm, t0 = 1mm ili se moe uzeti kao ReH vrijednosti iz primjenjivih standarda za elike. Tabelarne vijednosti su date zavisno od sedam referentnih temperatura: +10, 0, -10, -20, -30, -40 i -50 C [8].

str. 13 / 19

Tabela 2. Maksimalne dozvoljene vrijednosti debljine elementa t u mm [8]

4.4 Procjena sigurnosti za izbjegavanjekrtog loma pomou mehanike loma [5] Provjera se provodi usporeivanjem K-vrijednosti (faktori intenziteta naprezanj).Usporeuju se, s jedne strane, raunske vrijednosti uinaka djelovanja izraene pomou faktora intenziteta naprezaja, K*appl,d, a s druge strane, raunske vrijednosti otpornosti izraene pomou faktora intenziteta naprezanja, Kmat,d: K*appl,d Kmat,d ...(1) Raunske vrijednosti su dobivene iz statikih distribucija na takav nain da se postigne zahtijevana pouzdanost za procjene krajnjeg graninog stanja. Provjera se temelji na sljedeim konzervativnim pretpostavkama: 1. konstrukcijski dio ima nedostatak u obliku pukotine u taki maksimalne koncentracije naprezanja (eng. hot spot) s veliinom ad (npr. raunska vrijednost dubine pukotine), i izloena je takoer zaostalim naprezanjima od izrade; 2. temperatura konstrukcijskog dijela (Tmin,d) dostie svoju minimalnu vrijednost i time uzrokuje minimalne osobine ilavosti; 3. konstrukcijski dio je izloen naprezanju od stalnog i promjenjivog optereenja uz vodee djelovanje (Tmin,d); 4. proraunska situacija koja obuhvaa kombinaciju navedenih pretpostavki je izuzetna. Procjena sigurnosti, izraz (1), transformira se u vrijednost temperature i time dobiva oblik prikazan izrazom (2): TEd TRd ...(2) gdje je TRd temperatura pri kojoj se nivo sigurnosti ilavosti loma moe povezati s otpornosti ilavosti Kmat,d, a TEd je referentna temperatura koja ukljuuje sve ulazne vrijednosti tako da ih uzima u obzir s promjenom (pomakom) temperature.
str. 14 / 19

Ulazne vrijednosti su: najnia temperatura zraka, Tmin (karta temperature za standardni povratni period od 50 godina), gubici zbog zraenja komponente ( ), uticaj oblika i dimenzija elementa, nesavrenosti od pukotine, i naprezanja , to rezultira sa ( ), dodatni element sigurnosti ( ), uticaj stope prirasta deformacije ( ), uticaj hladnog oblikovanja ( ).

5 Izbor materijala za osobine kroz debljinu, Eurokod 3 dio 1-10

5.1 Uopteno [8] (1) Izbor klase kvaliteta treba izabrati iz Tabele 3. zavisno od posljedica (eng. consequences) lamelarnog cijepanja.

Tabela 3. Izbor klase kvaliteta Klasa Primjena smijernica (eng. application of guidance) 1 Svi elini proizvodi i sve debljine navedene u Europskim standardima za sve primjene 2 Neki elini proizvodi i neke debljine navedene u Europskim standardima i/ili neke navedene primjene Napomena: Nacionalni Aneks moe izabrati relevantnu (primjenjivu) klasu. Izbor klase 1 je preporueno. (2) Zavisno od klase kvaliteta izabrane iz tabele 3. : osobine kroz debljinu za eline materijale bi trebale biti odreene iz EN 10164, ili ispitivanje nakon obrade se treba koristiti da se utvrdi da li je doslo do lamelarnog cijepanja.

(3) Sljedei aspekti se trebaju uzeti u obzir pri izboru naina spajanja i vezivanja elika (eng. steel assemblies or connections) radi zatite od lamelarnog cijepanja: Vanost (eng. the criticality) lokacije u pogledu primjenjenog napona zatezanja i the degree of redundancy. Naprezanje u smijeru debljine elementa na kojem je ostvarena veza. Ovo naprezanje nastaje usljied skupljanja metala ava dok se hladi. Ono je znatno poveano na mjestima gdje je sprijeeno slobodno kretanje drugim dijelom konstrukcije. Priroda detalja spoja, naroito zavareni krstasti, T i ugaoini spojevi. Hemijski sastav transferzalno optereenog materijala. Naroito visok nivo sumpora u materijalu, ak i kada je ispod normalnog standardnog nivoa, moe poveati lamelarno cijepanje.

(4) Osjetljivost materijala (na lamelarno cijepanje) se moe odrediti mjerenjem kvaliteta duktilnosti (plastinosti) kroz debljinu prema EN 10164, koja se izraava u pogledu klasa kvaliteta predstavljenih kao Z vrijednosti. Napomena: Lamelarno cijepanje je greka u materijalu nastala usljed zavarivanja, koja se generalno moe otkriti ultrazvunom NDT metodom. Najvei rizik od cijepanja je kod krstastih, T i ugaonih zavarenih spojeva i kod spojeva sa punom penetracijom.
str. 15 / 19

Uputstvo za izbjegavanje lamelarnog cijepanja u toku zavarivanja je dato u EN 1011-2.

a) b) Slika 5-1. Oteeno kuite stjenke 39mm, napravljeno od elika St 52-3 (a), mikrograf pokazuje lamelarno cijepanje (b) [7] 5.2 Procedura [8] (1) Lamelarno cijepanje se moe zanemariti (eng. neglected) ako su sljedei uslovi zadovoljeni: ZEd ZRd gdje je: ZEd potrebna projektovana Z vrijednost, nastala kao rezultat vrijednosti naprezanja uslijed skupljanja metala ispod nadvienja zavara (eng. under the weld beads). ZRd je dostupna projektovana Z vrijednost za materijal prema EN 10164, tj. Z15, Z25 ili Z35.

(2) Zahtijevana vrijednost ZEd se moe odrediti pomou: ZEd = Za + Zb + Zc + Zd + Ze gdje su Za, Zb, Zc, Zd, i Ze date u tabeli 4.

Slika 5-2. Korisna dubina zavara aeff za skupljanje [8]

str. 16 / 19

Tabela 4.Kriteriji koji utjeu na ciljanu vrijednost ZEd (eng. criteria affecting the target value of Zed) a) Dubina zavara u vezi sa naprezanjem usljed skupljanja metala
Efektivna dubina zavara aeff (vidi sliku 5-2.) = debljina katete a ugaonog spoja

aeff 7mm 7 < aeff 10mm 10 < aeff 20mm 20 < aeff 30mm 30 < aeff 40mm 40 < aeff 50mm 50 < aeff

a = 5mm a = 7mm a = 14mm a = 21mm a = 28mm a = 35mm a > 35mm

Zi Za = 0 Za = 3 Za = 6 Za = 9 Za = 12 Za = 15 Za = 15 Zb= -25

b)

Oblik i pozicija zavara u T, krstastom i ugaonom spoju ugaoni spojevi

ugaoni spojevi iz jednog prolaza Za=0 ili ugaoni spojevi sa Za>1 sa puterovanjem sa niskom vrstoom materijala zavara

Zb= -10

Zb = -5

vieprolazni ugaoni spojevi

djelimini i sa punom penetracij om spojevi djelimini i sa punom penetraci jom spojevi ugaoni spojevi

Zb = 0

Zb = 3

Zb = 5

Zb = 8 Zc = 2* Zc = 4* Zc = 6* Zc = 8* Zc =10* Zc =12* Zc =15* Zc =15* Slobodno skupljanje mogue (T spojevi) Slobodno skupljanje ogranieno Slobodno skupljanje nije mogue Zd = 0 Zd = 3 Zd = 5

c)

Uticaj debljine materijala s na sprjeavanje skupljanja

s 10mm 10 < s 20mm 20 < s 30mm 30 < s 40mm 40 < s 50mm 50 < s 60mm 60 < s 70mm 70 < s Malo sprijeavanje: Srednje sprijeavanje: Veliko sprijeavanje:

d)

Remote sprijeavanje skupljanja poslije zavarivanja drugim dijelovima konstrukcije

e)

Dejstvo predgrijavanja

Bez predgrijavanja Predgrijavanje 100C

Ze = 0 Ze = -8

*Moe se smanjiti za 50% za materijale optereene, u smijeru po debljini, pritiskom u toku preteno statikog optereenja str. 17 / 19

6 Zakljuak

str. 18 / 19

8 Literatura
[1] I. Hajro, Izbor materijala i analiza havarija, Skripta, Mainski fakultet Sarajevo, 2013. [2] T. Volkov Husovi, Struni rad, Strategija izbora metalnih materijala, Savez ininjera metalurgije Srbije i Crne Gore, Tehnoloko-metalurki fakultet, Katedra za metalurko ininjerstvo, Beograd, 2005. [3] M. F. Ashby, Materials selection in mechanical design, 4th Ed., Elsevier, 2011. [4] BS EN 1993-1-1: 2005, Eurocode 3: Design of steel structures, Part 1-1: General rules and rules for buildings, British Stadards, 2005. [5] D. Skeji, B. Androi, D. Dujmovi, Izbor elika s obzirom na ilavost, Graevinar, Vol.64 No.10. , Sveuilite u Zagrebu, Graevinski fakultet, Novembar 2012. [6] O. Hechler, G. Axmann, B. Donnay, The right choice of steel according to the Eurocode, ArcelorMittal, Research and Development, Luxembourg, 2009. [7] G. Sedlacek, M. Feldmann, B.Kuhn, D. Tschickardt (da li ih sve nabrajati), Commentary and worked examples to EN 1993-1-10 Material toughness and through thickness properties and other toughness oriented rules in EN 1993, JRC Scientific and tehnical reports, 1st Ed., Aachen, Germany, September 2008. [8] BS EN 1993-1-10: 2005, Eurocode 3: Design of steel structures, Part 1-10: Material toughness and through-thickness properties, British Standards, 2005.

str. 19 / 19